You are on page 1of 18

KOMPOZICIJA I

OBLIKOVANJE PROSTORA
1. TEMA
LIKOVNE UMETNOSTI
Likovne umetnosti su svet oblika i prostora.
Doživljavaju se u prostoru i vremenu, te imaju tri prostorne
dimenzije – širinu, dužinu i dubinu, kojima se priključuje
dimenzija vremena.
Likovna forma je materijalni vid prostornog ispoljavanja
likovnih ideja i sadržaja.
Likovne umetnosti obuhvataju arhitekturu i skulpturu
(trodimenzionalni prostor), slikarstvo i grafiku
(dvodimenzionalni prostor) i likovna područja primenjenih
umetnosti i dizajna (dvo- i trodimenzionalni prostor).
STVARALAČKI PROCES
Likovna misao se začinje iz nastale duhovne potrebe za
izrazom kako bi se određeni sadržaji uobličili u likovnu
formu.
Likovna ideja se začinje u duhu kao nagovešteni oblik.
Stvaralačka mašta aktivno traži rešenje, kombinuje,
transformiše.
Skica, crtež, mali model beleži početne iskre i one kao
vizuelni trag početne duhovne aktivnosti postaju oslonac u
daljem uobličavanju.
Stvaralac nastoji da svoju ideju sprovede, ali i da je
modifikuje.
OSNOVNA PITANJA FORME
Osnovno pitanje forme je jedinstvo i zanimljivost u
raznolikosti. Upućuje nas na problem celovitosti, vizuelne
jasnoće i duhovitosti u uspostavljanju prostornih odnosa.
Zanimljivost nastaje na osnovu neočekivanosti u
povezivanju oblika, masa i praznina, manjih i većih skupina
i delova, upotrebom sličnih ili suprotnih elemenata.
Napetost, ritam i pokret oživljavaju formu i stoje kao
faktor privlačenja, uživljavanja pa i poistovećivanja sa
prostornim događajem. Elementi forme: oblik, smer, svetlo-
tamno, boja i ostali elementi koriste se kao faktori
harmonije, kontrasta i gradacije.
PRIRODNE ZAKONITOSTI I FORMA
Svest se razvija u odnosu sa okolinom koja postoji kao
sistem materije – energije u kretanju. Zakonitosti
podjednako vladaju kosmičkim i mikrokosmičkim prostorom
i fundamentalne su za pojave u prirodi. Čovek se razvija u
njima procesom prilagođavanja i suprotstavljanja.
Među pojavama koje najviše određuju svest i koje se
ispoljavaju u umetnostima mogu se navesti:
a) kretanje
b) ciklusi i postupnost u promenama (godišnja doba, dan i
noć, plima i oseka)
c) eruptivna stanja, stihija i stabilizacija.
PRIRODNI I UMETNIČKI OBLICI
Oblike prirode neprekidno opažamo; iskustva i pamćenja
su prožeta raznolikim svetom oblika prirode.
Priroda je bogata oblicima. Evolucija živog sveta, pojave
prilagođavanja i razvoja izazivaju promene u oblicima.
Oblici su u vezi sa funkcijama, obezbeđuju stabilnost,
pokretljivost, bolju odbranu i ishranu.
Oblici planina i pećina, sedimentni oblici kamena –
stalaktiti i stalagmiti, oblici kristala, kao i cvetovi, leptiri,
školjke, plodovi, kućice puževa i kornjača, saće pčela i
mreže pauka samo su neki primeri koji nagoveštavaju
raznovrsnost i obilje oblika prirode.
PRIRODNI OBLICI
Nautilus, Estado de México, 2007.,
’’Organic architecture’’, Javier Senosiain
Nautilus, Estado de México, 2007.,
’’Organic architecture’’, Javier Senosiain
Nautilus, Estado de México, 2007.,
’’Organic architecture’’, Javier Senosiain
Nautilus, Estado de México, 2007.,
’’Organic architecture’’, Javier Senosiain
Nautilus, Estado de México, 2007.,
’’Organic architecture’’, Javier Senosiain
Nautilus, Estado de México, 2007.,
’’Organic architecture’’, Javier Senosiain
Nautilus, Estado de México, 2007.,
’’Organic architecture’’, Javier Senosiain
Nautilus, Estado de México, 2007.,
’’Organic architecture’’, Javier Senosiain
Nautilus, Estado de México, 2007.,
’’Organic architecture’’, Javier Senosiain
Nautilus, Estado de México, 2007.,
’’Organic architecture’’, Javier Senosiain
LITERATURA

Mitrović, M. (1987). Forma i oblikovanje. Beograd,


Naučna knjiga
Ching, F.D.K. (2007). Architecture: Form, Space, &
Order. New Jersey: John Wiley & Sons, Inc.

http://www.archdaily.com/
http://www.architectureartdesigns.com/
http://organicarchitecture.weebly.com/

You might also like