tEmat:

zarez, xiv /337, 21. lipnja 2012.

19

Rad u medijima \ mediji o radu

Ovaj temat je objavljen u suradnji s Centrom za radnike studije (Zagreb), uz potporu Rosa Luxemburg Stiftunga (Beograd).

Bijele lai
O domaoj medijskoj tranziciji: od rotirajuih valjaka, privatizacijske pretvorbe i politike cenzure do internetskih portala, privatnog medijskog sveuilita i... politike cenzure Igor Lasi
zagrebakom dopisnitvu Slobodne Dalmacije pisalo se do 1995. godine iskljuivo na pisaim mainama, i to domae marke Unis. Na raspolaganju je bio jedan kompjutor, triosamestica s programom Word Star, no koriten je samo za unos ponude kina i kazalita te obavijesti o roenima i umrlima. Greke bismo prekucavali nizom ikseva, i zatim u prored upisivali popravljeni tekst, sve na listu sivkastog papira s ucrtanim okvirom dimenzija standardizirane novinske kartice, koji se faksom slao u splitsku centralu. Fotografije, razvijane u potkrovnom labosu dopisnitva, slale su se pomou naroitog aparata prikljuenog na telefonsku liniju. Nemalo sam se iznenadio kad u jednom poveem novinarskom drutvu, jedva desetljee potom, ba nitko nije znao to je uope taj, s oprotenjem, telefoto horizontalno poloeni, rotirajui valjak na koji bi se privrstila fotografija, jo vlana od ispiranja u tamnoj komori. Du valjka polagano je klizio elektronski ita.
Enigma kompjutorskog mia

Slobodna je Dalmacija dotad ve neko vrijeme bila u rukama Miroslava Kutle, protopoduzetnika hrvatske prvobitne akumulacije novog doba. Tajkunski je zagrljaj odbila jedino ekipa iz Ferala, s nekolicinom slobodoumnih drugova, samoodreenjem do odcjepljenja. Reim je u Kutlin portfelj gurao na desetke poduzea, kao u vreu bezdanicu; iznad svega je bilo vano pretvorbu to tjenje sljubiti s privatizacijom, da ne ostane prostora za kolebanje. Tada su oficijelni heroji epohe jo uvijek imali neke sagledive ljudske osobine, dodue, pa je znana epizoda u kojoj se Ivica Todori nujno hvata za glavu uvi da mu vlast kani utrpati jo jedno poduzee, nekakvu tamo Jamnicu, premda nije povezao konce niti u ranije preuzetima. Kutli emo se vratiti malo kasnije, kad u radnju ove prie opetovano kroi. I to s dramaturkom neumitnou dostojnom jednog duha potisnute reputacije na zidinama domaeg medijskog dvorca. Uto su za nae radne stolove stigli novi PC-jevi, dakle. Neprijeporno historijski moment, koji sam imao sreu doivjeti kao poetnik u novinarstvu, izvjesna je kolegica zauvijek fiksirala u srcima valjda sviju nas ostalih, pokuavi kompjutorskog mia a nije ba da smo tad prvi put uli za nj aktivirati irom po ekranu monitora. Par godina

kasnije, meutim, dobila je na koritenje radnitvo kako to s konkretnim ureegradski stan, a poetkom novog milenija ga njem obino biva veom koliinom rada i i bagatelno otkupila. Danas vodi svoju poli- manjom koliinom zarade. Upueni na vjeru tiku emisiju na jednoj od privatnih televizija. u puka radna mjesta kao kvalitetu per se, Nedugo po kompjutorizaciji Slobodne zanemarili smo ostatak prioriteta. Nova tehnologija omoguila je, kroz popreao sam u Tjednik, gdje je internet ve bio prirodna pojava. Ali, taj list je ubrzo za- sljednje desetljee i pol, nemjerljivo bri i pao u smrtne poslovne nedae pa ga je na- obilniji protok informacije, osudivi radkon pola godine izlaenja nika-novinara kupio jedan perspektivni koji ne uoava klasne odnose developer s, takoer, izrazitom stranako-politito se valjaju iza kom ambicijom. To e Neusidreni gravitacijom brda nedoraese u konanici pokazati elite koja se od ranije nih vijesti, na hikao, zapravo, ista stvar; sterinu utrku s u meuvremenu je moj koncentrirala iza veine vremenom. Radbivi gazda nauio da ne tiskanih medija i televizija, nih mjesta, damora kupovati vlastite kako, sve je manovine, jer se moe jef- portali esto zrcale nje, a ideologija tinije i praktinije poslunjima posveena osvjeavajue naopako je sve ea. Meiti gotovo pa bilo kojima stanje stvari drugim. dijski proizvod, pak, jednako je Uzgred reeno, bilo je to vrijeme presudnog implodirao u doafirmiranja privatnih, naslovnom i irem, oko samoniklih izdavaa poput Ninoslava Pa- drutvenom smislu; ivot baziran na simbovia. Njihova se uloga tumaila slobodarskom likoj projekciji, na medijaciji, eksponenciu odnosu na okotale vladajue strukture, jalnim je rastom medijske produktivnosti mada se konfrontirala prvenstveno s reim- poklopio svaku drugu realnost te suoio zaskim manjkom smisla za suvremeni biznis. jednicu s dodatnim iskuenjima. I tu se iskazala jedna kolegica, naime, Drugim rijeima, umnogome nas je zaprilikom predstavljanja novog vlasnika re- desilo simultano otuenje rada i otuenje dakciji. Na temu novinarskih sloboda, upitala informacije koja zaprema i tvori javni proga je hoe li smjeti za stranku iji je on lan, stor. Dovoljno je uzeti u obzir oglaivaki napisati da je npr. minorna. Naravno da ne, univerzum s ukupnou njegovih implikapa nisam lud da spaavam novine u kojima cija a kamoli politikantske pamflete da ete mi raditi tetu, odgovorio je uz osmijeh, se ustanovi relacija izmeu slobode trita i a nacerili smo se i svi ostali, s olakanjem neslobode drutva. Nijedna tehnologija nije barem je sve izreeno. Ta kolegica dandanas tek postrani, sluajni i neobavezni pratitelj nastoji postavljati nezgodna pitanja, ali nema drutva, ona je izraz nas samih. svoju tv-emisiju. Kota je produetak nogu koje tee brem Poduzetnik te politiar koji e novinarima svladavanju udaljenosti, neka vrsta izme od domalo ugaenog Tjednika ostati duan pro- sedam milja, kako smo uili, dok je internet sjeno dvije plae, zove se Radimir ai. I produetak nae komunikativnosti. A svaka njemu emo se u ovom tekstu vratiti neto nova tehnologija interakcijski potom sukrekasnije, htjeli to ili ne, a to preciznije znai ira drutvene odnose. da e se on vratiti nama. Borba za slobodu toga prostora traje, sreom, i to ne treba posebno naglaavati. U Bun(t)ovna klasa u nastaja- svijetu medija, internetsko-portalski radnici nju Saeto na osnovne koordinate, na dvije su vjerojatno avangarda klase u nastajanju, osi sistema, politikog i medijskog: dobili smo makar i jo krmeljave, vie bunovne nego nove drutveno-ekonomske odnose, i dobili buntovne. Neusidreni gravitacijom elite koja smo novu informatiku tehnologiju. Potonje se od ranije koncentrirala iza veine tiskanih nazivaju revolucijom, ono prvo kontrarevo- medija i televizija, portali esto zrcale osvjelucijom, ali to nee rei da su se vrijednosti avajue naopako stanje stvari. Najutjecajniji ponitile u nekakvoj idealnoj apstrakciji, mediji na internetu nerijetko su oni s najnaalost. Spoj dvaju efekata urodio je za manjom podrkom klasinih centara moi.

Tako meu tri udarna domaa portala, na primjer, a koji popularnou daleko odmiu svima ostalim, najmanju posjeenost ima onaj to raspolae uvjerljivo najveim ulogom korporacije, tj. privatnog vlasnika. Ali, iza tog ugla doekuju nas gore spomenuti likovi, pioniri tranzicije pretprolog desetljea. Todori, najvei novinski oglaiva i praktiki novinsko-prodajni monopolist, i dalje je tonije, sve vie nedodirljivi politiki pomazanik koji daje posao najveem broju radnika u zemlji i iji se interes poistovjeuje s opim. Pavi, najvei novinski izdava, suvlasnik Europapress holdinga, naj(ra)zornije je diferencirao znaenjska polja medijske i novinarske slobode, meu kojima se granica neko ovdje nije ni primjeivala. ai, vodei politiki operativac, prvenstveno u tim, odreda privatnim izdanjima, promovira neoliberalne gospodarske projekte i ekonomsko-politike mjere; bolje negoli sam sebe, zastupaju ga oni kampanjom na dnevnoj bazi. Kutle, pak, progonjeni je kriminalac s pribjeitem u Bosni i Hercegovini, no s rentom u Hrvatskoj: Pavi mu i dalje otplauje milijunske rate na ime zaduenja u ortakom poslovanju devedesetih. O tome se javno ne govori mnogo, to je mrlja iz prolosti u kojoj se nije ba sve, je li, moglo izvesti laboratorijski sterilno.
sluaj slobodne Neformalnom i sva-

kako raznorodnom kartelu to se ustoboio nad medijskom scenom ovdje navodimo tek picu istog nuno je samo jo osigurati, tj. ozvaniiti vru institucionalnu, sistemsku reprodukciju cjelokupnog mehanizma. Zahvat koji e pridonijeti cilju objavljen je prije par tjedana u izdanjima EPH-a: najesen poinje s radom Medijsko sveuilite u suvlasnitvu te organizacije, nakon vie godina pokuarenja s kraja na kraj Hrvatske, u potrazi za lokalnom vlau koja bi se rado dala oplindrati. Nala je takvu u Koprivnici, gdje e EPH uloiti iskljuivo svoj neprocjenjivi know how i precijenjeni oglasni prostor, a jednoglasnoj odluci Gradskog vijea neskriveno je kumovala dravna vlast. Kako ova, meutim, tako i prola, u istoj misiji. Medijsko sveuilite pokrenut e nekoliko dodiplomskih i diplomskih medijskih i srodnih studija kao to su Novinarstvo, Menadment u medijima, Odnosi s javnou i, nota bene, tzv. Europski studiji. Sve je tu, od temeljnog zanata i upravljakih vjetina, do komunikacijskih taktika i multinacionalnih nastavak na stranici 22

temat: rad u medijima / mediji O radu

zarez, xiv /337, 21. lipnja 2012.

20

Mediji u medijskom performansu

Kako mediji govore o sebi u mitologizirajuim narativima Katarina Luketi

ada medijski profesionalci govore o sumirajuim pogledima na hrvatsko novinarmedijima, tj. kada sami sebe i svoju stvo u samostalnoj dravi (kao i u drugim proprofesiju predstavljaju u javnosti, fesijama, stereotipna naracija podrazumijeva vrlo esto pribjegavaju shematiziranim i da je 1990. zapoeo novi ivot medija, dok je stereotipnim naracijama i provjerenim stra- ono to je bilo ranije ne-sasvim-naa-tradicija). tegijama. Kao i u sluaju specijaliziranih i Medijski akteri danas se predstavljaju najeautoreferencijalnih diskursa u drugim pro- e kao borci za slobodu i neovisnost novifesijama, medijski akteri u velikoj mjeri tee narstva i(li) pak kao rtve dravnih progona, idealizaciji i dramatizaciji vlastitoga rada a svoj minuli rad oni uestalo prikazuju kao (u terminima Ervina Goffmana koji je jo seriju pobjeda u borbi za profesionalne stansredinom prolog stoljea analizirao naine darde i neovisnost struke. Uslijed takve ideana koje se predstavljamo u svakodnevnome lizirane reinterpretacije prolosti, Tumanova ivotu i socijalne interakcije). medijska svita nestala je s lica zemlje, a novija hrvatska meNeke od predstavljakih strategija tih aktera dijska povijest bisu ope, neke su pak speljei samo sjajne, cifine za nae "ovdje i Medijski akteri danas se pojedinane i grupne pobjede sada"; neke su odreene njihovom politikom ori- predstavljaju najee vojske Neovisnih jentacijom, ali veina ih kao borci za slobodu i novinara. Prema je zapravo rasporeena uobiajenom dispo irokom polju tzv. li- neovisnost novinarstva i(li) kursu medijskih jevih i desnih, dravnih profesionalaca pak kao rtve dravnih i nezavisnih, komercijaldalo bi se tako nih i neprofitnih medija, progona zakljuiti kako pokazujui time da su tave dva desetljea kva binarna odreenja u ivimo revoluciju, mnogome proizvoljna i i kako su svi noneistinita. Naime, hrvatski medijski perfor- vinari, bez iznimke, pripadnici nae gerilske mans ukljuuje mnogo maski i fasada, mnogo tree sile. Oni su jedina opozicija vlastima, mimikrije i vercanja, lanog predstavljanja i oni su ratnici svjetla koji otkrivaju afere, rade sentimentalizma. To ne smatram nekim ov- u slubi javnosti, ak i riskiraju svoje ivote danjim ekskluzivitetom ili postratnim egzo- da bi svima otkrili informacije od tzv. javnog tizmom, ali ne smatram niti da nas mogua interesa. Ali, nae zbiljsko medijsko polje je univerzalnost obrazaca suvremenog medij- mnogo kompleksnije i arolikije, i nije ugroskog predstavljanja oslobaa od nunosti eno samo napadima, ateriranjem politikih njihova kritikog preispitivanja. tetoina. Mordor je samo iluzija, u stvarnosti Meu brojnim stereotipnim naracijama i esto nema jasnih podjela, dok su revoluciostrategijama koje medijski profesionalci ko- narne barikade nekada vie kulise u medijskoj riste predstavljajui svoj rad, u nastavku u predstavi negoli prepreke u zbilji. izdvojiti samo dvije. I to zato to su one daNadalje, politika nije izravna opozicija nas silno frekventne, zato to se pomou njih medijima, ve su sami mediji oni koji ne samo medijski akteri esto nastoje osloboditi od da podravaju nego i proizvode politinost odgovornosti za stanje u domaim medijima, to nije po sebi loe niti neoekivano. Mediji zato to su se toliko uvrijeile i odvojile od ski su profesionalci takoer i akteri na polinekog medijskog konteksta (Barthesovskim tikoj pozornici pa je njihovo upinjanje da se rijeima, naturalizirale) da su dobile status predstave kao oponenti politikome zapravo "opih" i "svevremenskih" istina, tj. mitskih vercanje i groteskno prizivanje nevinosti i pria o naoj suvremenosti. istoe koji u zbilji ne postoje. Takoer, aktualna politika, neka stranka ili politiar mogu O medijima i pOlitici Prva takva vriti pritisak na medije, njima manipulirati frekventna i mitizirana naracija glasi hr- i koristiti ih za svoje interese, ali jednako vatski su mediji pod stalnim udarom poli- tako oni to i ne moraju initi, a da opet metike. U oficijelnim medijskim predstavljakim diji zastupaju njihove interese. Naime, medijdiskursima tako se stalno iznova obnavlja ski profesionalci se esto dobrovoljno ukljubinarna podjela i antagonizam izmeu me- uju u aktualnopolitiku propagandu, sami dija i politike, novinara i vlasti, pri emu se od sebe, na terenu provode neke politiku i prvi "po prirodi stvari" povezuju s demo- trse se postati dio politikog establimenta. kratskim/proeuropskim procesima, a drugi Rije je tu o dobrovoljnom odustajanju od s mnotvom negativnih pojava, poput ko- otpora i kritike, o fenomenu podanitva bez rupcije, koterije, interesnog ponaanja i sl. prisile, koji se iskazuje i u medijskim krugoU toj se naraciji utjecaj politike na medije vima, kao i u onim intelektualnim. Odnosno, vidi uvijek i iskljuivo kao poguban pa on rije je o "svojevoljnom suavanju prostora ukljuuje razgranate vidove represije, pri- slobode", kako je pojavu definirala beogradslukivanje, ucjene, cenzuru, neprekinutu te- ska povjesniarka Dubravka Stojanovi u lefonijadu u kojoj vlasnici medija, urednici, svojoj knjizi Noga u vratima, piui o etiri novinari, tajnice redakcija i dr. trpe razne desetljea dugoj povijesti Biblioteke XX vek. uvrede, prijetnje, manipulacije... od onih na Stojanovi, naime, pokazuje preko toga " vlasti. Utjecaj politike na medije takvim se kulturnog sluaja" kako su se ovdanji reimi nainima reprezentiranja i njegovanjem vr- i represivne politike, i one socijalizma i nacistih binarizama dodatno dramatizira, dok se onalizma, dugo odravali upravo uz pomo utjecaj novinara, njihov posao i uope stanje dovoljnog broja pojedinaca koji su nepreu medijima idealizira. kidno oslukivali komeanja u vlasti, pratili Takva naracija o medijskom heroj- njezine migove pa takve migove i zamiljali, stvu posebno je omiljena u retroaktivnim, i u skladu s time djelovali. "Dobrovoljno

suavanje prostora slobode" ozbiljuje se i u sluaju hrvatske intelektualne i medijske scene pa novinari, urednici, komentatori... esto oslukuju vlast pa se onda svjesno ili nesvjesno samocenzuriraju, umrtvljuju svoje kritike impulse, stopiraju pojedine teme, odgaaju objave informacija i sl. Oni se, uz to, bore i za dominaciju na medijskome tritu a politike elite im u tome mogu pripomoi pa zduno sami pletu mreu politikih ili politikantskih odnosa. U svome predstavljanju medijski akteri esto zaboravljaju da se prostori medijske slobode ne mogu osvojiti jednom i zauvijek, ve se stalno iznova moraju stvarati i zaposjedati. Kritiki diskurs se uvijek uspostavlja iz poetka, od bjeline papira, praznine ekrana, tiine matrice... pa je sa svakim novim tekstom, svakom novom obraenom temom medijski akter u prilici da izgubi neovisnost i bude izmanipuliran i podreen nekoj monoj drutvenoj grupaciji (politikoj stranci, gospodarskom lobiju, kriminalnoj skupini i sl.).
O medijima i publici Druga opa na-

racija i stereotipna strategija u predstavljanju medijskih profesionalaca poruuje hrvatski su se mediji estradizirali zbog zahtjeva publike. Naime, kada se mediji sasvim opravdano optue za spektakularizaciju svakog sadraja, dominaciju utila, prelaenje granica privatnosti, stvaranje celebrity kulture, nedostatak analitinosti, sniavanje razine pismenosti, marginalizaciju kulture i sl., uope za cijeli niz negativnih pojava koji ukazuju na "srozavanje standarda profesije", medijski se akteri redovito pozivaju na elje i potrebe publike. Jednostavno, ta famozna publika ponavljaju mnogi iskusni medijski urednici i novinari trai lake sadraje, trai Sliku umjesto Teksta, trai oputanje od "teke svakodnevice" i politike, trai zabavu&senzaciju, tra&relaksaciju, sise&guzice. Publika je tako, navodno, odgovorna to se Habermasova javna sfera sada ozbiljuje najvie kao sfera partijanja i iventa, seksa, zdravlja i zabave; i to su ozbiljne i drutveno vane kulturne, politike, gospodarske, ekoloke... teme u povlaenju pred "zahtjevima vremena". Kao i u prvoj naraciji, i ovdje se uspostavlja dualnost izmeu medija i publike, pri emu je publika, kao i politika, zapravo semantiki istovremeno pun i prazan pojam pa se kao takav moe prilagoavati razliitim kontekstima. Jednom su tako mediji u slubi publike, drugi put su pak izloeni njezinim pritiscima, "loem ukusu" i "primarnim" potrebama. U prvom sluaju mediji se smatraju produenom rukom javnosti i javnost jedina moe ispravno ocijeniti njihov rad (pa se npr. ankete o gledanosti tumae kao pokazatelji kvalitete). U drugom sluaju se mediji reprezentiraju kao nositelji pozitivnoga i naprednoga, urbanoga i civiliziranoga, kao mjera demokratizacije i dijaloginosti, dok se publika, kao uniformno kolektivno bie, podcjenjuje i svodi na neobrazovanog, nazadnog, neosvijetenog potroaa sadraja, a tu smo ve na pragu kulturnog rasizma. Ali, i ta naracija koja dramatizira traenja publike i idealizira otpor medija prema tzv. masovnom ukusu, ne reflektira dovoljno stvarno stanje. Naime, sigurno je da postoji dio publike koji oekuje "estradniji" pristup, ali to medijski akteri nikako ne mogu unaprijed

utvrditi, ve oni samo mogu ponuditi tako upakiran sadraj i onda eventualno mjeriti (u tirai, gledanosti...) uinke svoga rada. Uz to, spektakli ne padaju s kruke, nego ih netko stvara, podrava, reprezentira, popularizira..., a to su uvijek pojedinci vlasnici, urednici, novinari, izvjestitelji, medijski stratezi... Oni trasiraju ureivake politike pojedinih medija, dobrovoljno odabiru sretno otklizavanje u konformizam i dobrovoljno sebe i svoje itatelje/gledatelje anesteziraju od svakog provokativnog, zahtjevnog, kompleksnijeg... prikaza. Uz to, pria o estradizaciji medija se u stvarnosti esto svodi na jednostavnu priu o profitu i oglaavanju, a ne o publici i detektiranju njezinih oekivanja. Npr. teme o zdravom nainu ivota u medijima se esto obrauju zbog potrebe da se reklamiraju neki proizvodi i neke farmaceutske tvrtke, a ne zbog osvijetenosti i altruizma medijskih aktera. Sve u svemu, medijski profesionalci sami sebi esto vezuju ruke, osuuju se na banalnost, odriu se diskursa kritinosti i kompleksnije obrade tema i koriste kratkotrajne efekte mislei da e tako popularizirati i uiniti vrjednijim svoj rad. Bilo bi suvie banalno tvrditi da je publika pri tome nevina, jer u ovom sluaju se predstava odvija kao u gladijatorskoj borbi u kojoj svi unutar arene stvaraju predstavu, uspostavljaju pravila ponaanja i igranja, i znaju kakve su posljedice.
Kultura i samOKritiKa Urednik/

ca kulture u velikim medijskim pogonima (poput televizije, dnevnih novina i sl.) ima nezahvalnu poziciju, jer on/ona nema dovoljno moi u tako postavljenoj igri, ali postoji mnogo strategija s kojima moe osvojiti vei prostor i nametnuti odreene kriterije. Kao to se prostor slobode od politikih interesa u novinarstvu osvaja svakodnevno, tako se i prostor kritikoga govora ili prostor za kulturu iz dana u dan iznova zaposjeda ili odrava. Urednik/ca kulture ne mora pristati ili se moe javno pobuniti protiv toga da se specijalizirani govor o knjigama, filmovima, predstavama... zamijeni s brojem zvjezdica, palcem uzdignutim prema gore ili prema dolje, ili pak brbljanjem amatera. On/ona moe zahtijevati da se simboliko znakovlje nepismenosti zamijeni s kako-tako kritikim diskursom; moe uz manje kompromisa birati koga e intervjuirati i o emu e razgovarati; moe nastojati promovirati odreene estetiko-etiko-profesionalne vrijednosti; moe pruati vei otpor vlasniku ili nadreenom uredniku; moe odbiti biti PR odreene kulturne politike ili institucije i sl. injenica da takav urednik/ca nema moi u medijskoj igri i da e moda pasti kao prva rtva procesa estradizacije, ne znai da on/ ona ne treba kritiki preispitivati izmeu ostaloga i svoj rad. U sferi mainstream kulturnog novinarstva, gdje su pritisci najsnaniji, ima onih koji takvo to i ine, koji ne "suavaju" nego "proiruju prostore vlastite slobode". No, mislim da je trenutno u toj sferi ipak vie onih koji su razvili "uvjetovani refleks" i koji su sami, bez pritiska, prilagodili svoj nain rada onome to oni misle da se od njih oekuje. U idealnom, teorijskom scenariju, kultura bi trebala biti zadnja postaja otpora, ali da to doista i bude trebaju se na pravi nain ne sentimentalizmom ili jadikovanjem izboriti sami akteri medijske kulturne scene.

teMat: rad u MedijiMa / Mediji o radu

zarez, xiv /337, 21. lipnja 2012.

21

Obavijesna graa gospoe Ruice

Iz raunovodstva medijskog morala, ili kako je jedna novinarka postala obina slubenica, a jedan pijun ugledan sportski komentator Viktor Ivani

brojevima znam, ali s ljudima ba i ne, razmiljao je ef slube raunovodstva Slobodne Dalmacije, 35-godinjak u svijetlosivom odijelu, dok se na sjedalici preko puta njegova radnog stola mekoljila gospoa Ruica, postarija slubenica krupnih bokova, i znatieljno ga promatrala vodenastim oima, kao da ga drogira, naprosto ga je tim dobrohotnim pogledom ubijala u pojam. Mrzio je to mora efovati enama koje bi mu po dobi mogle biti majke, to ga je ispunjalo snanom i jedva objanjivom nelagodom. Prije dvije godine, dok jo nije vodio raunovodstvo dnevnog lista nego radio u banci, ivot je bio znatno jednostavniji, mada su mjesena primanja ovdje ipak solidnija. Gospoa Ruica je, dodue, savjesna radnica, jedna od najboljih u slubi, i nikada od nje ne bi oekivao takve ispade. Sada izgleda kao da je pala s Marsa, iz njezine pojave zrai toliko naivnosti da ne zna kako s njom zapoeti razgovor.
Podaci za isPlatu honorara

Ako je odgovor potvrdan, koliko esto s njom odravate spolne odnose?... Znaju li vaa supruga i djeca za tu vezu?... Koliko novca mjeseno troite na sportskim kladionicama?... Da li vas uz sportske kladionice privlae jo neki vidovi kocke?... Patite li od nekih kroninih bolesti?... Kada ste zadnji put obavili krvne pretrage i snimili plua?... Da li je meu bolestima koje ste preboljeli bilo venerinih?... Konzumirate li alkohol i antidepresive?... Ako je odgovor potvrdan, da li alkohol i antidepresive konzumirate odvojeno ili zajedno?... Je li tono da ste u djetinjstvu kamenom zatukli susjedovu maku?... Tko su vam najbolji prijatelji?... Koliko esto se s njima druite?... O emu s njima najee razgovarate?... Kontaktirate li sa stranim dravljanima?... Da li meu stranim dravljanima s kojima odravate kontakte ima osoba u diplomatskoj slubi?... Da li je vaa ljubavnica u diplomatskoj slubi?... Gospoo Ruice! Pa to je ovo?!
zdrave higijenske navike Kao

Glavni urednik je jako uznemiren, napokon je rekao. Jutros me pozvao u svoj ured, a njega je prije toga telefonom nazvao gospodin kako se zove upraha, Alojzije upraha. Onaj novi suradnik u sportskoj rubrici. Oko sokolovo? osmjehnula se gospoa Ruica. Molim? zbunio se ef. Oko sokolovo, tako mu se zove rubrika. Vi to pratite? Redovito. Pasionirani sam italac toga tiva. A da? Nikad to ne bih pomislio. U sport se, znate, nimalo ne razumijem, ali mogu rei da sam ekspert za sportske rubrike. U rubrici Oko sokolovo gospodin upraha analizira kvalitetu suenja na Europskom nogometnom prvenstvu. Zadnji put je na primjer Gospoo Ruice! prekinuo ju je ef. Moramo ozbiljno razgovarati. Vama je ostalo jo svega nekoliko mjeseci do penzije i sada su vam nevolje najmanje potrebne. Razumijete? O emu se radi? pitala je gospoa Ruica. Radi se o tome da ste juer telefonom kontaktirali tog gospodina uprahu i zasuli ga svim onim bizarnim pitanjima. Morala sam uzeti podatke za isplatu honorara, kazala je ravnim glasom. Gospodin je, kao to znate, postao stalni suradnik naeg lista, duni smo s njim sklopiti ugovor o autorskom djelu. A kao pasionirani itatelj njegove rubrike mogu rei da je honorar itekako zasluio, mada nije moje da o tome sudim. Uzimali ste podatke za isplatu honorara? podozrivo ju je pogledao. Da, regularne stvari. Ime i prezime, adresa stanovanja, broj osobne iskaznice, naziv banke, broj iro-rauna Gospoo Ruice, ja u vam sada proitati pitanja koja ste, uz ova koja navodite, gospodinu postavili, tono onako kako mi ih je proslijedio glavni urednik, a vi ete mi onda objasniti kakve to ima veze s isplatom autorskog honorara. U redu? U redu. Dakle ovako, uzeo je ispisani list papira s radnoga stola. Imate li ljubavnicu?...

to rekoste, kazala je nonalantno, pitanja koja sam gospodinu postavila da bismo doli do traenih podataka. Za isplatu honorara? zabezeknuo se. Tono. Drim da ozbiljna medijska kua mora voditi rauna o tome tko je osoba s kojom sklapa ugovor o autorskom djelu. Vi se sa mnom sprdate! egaite se, je li tako? Hoete da dalje itam vaa pitanja? Evo ovako Drkate li?... Ako drkate, koliko esto to inite?... Drite li da je drkanje u vaim godinama, naroito tako uestalo, izraz odreenih psihikih tegoba?... Gospoo Ruice! Kakve su ovo ludosti?! Dobro, mogla sam koristiti izraz masturbacija, tu sam moda malo odstupila od normi A ostalo je u skladu s normama?! Jeste li vi pri sebi, eno boja? Pa to je isto nasilje, tako divljaki i bezobrazno nasrnuti na ovjekovu intimu! E da, to je i bio cilj. Kako bih drukije prikupila traene podatke? Za isplatu honorara?! Vidite, efe, slubenica se blago nagnula prema pretpostavljenom, gledajui ga ravno u oi, dotini je gospodin u svoje vrijeme bio silno zainteresiran za iste takve podatke o novinarima. Niste to znali? Samo to je te informacije struno nazivao obavijesnom graom i prikupljao ih na neto suptilniji nain. A poto je sada, da se tako izrazim, preao na ovu stranu, poto je postao novinski autor, takorei novinar, drim kako je korektno da omogui pristup obavijesnoj grai istoga tipa koja se tie njegove osobe. Bilo bi, osim toga, nezgodno da na poetku svoje novinarske karijere gospodin pomisli kako ne pobuuje interes kakvoga je on nekada pokazivao za druge. I ja sam ga lijepo pitala. Sa stanovitim zadovoljstvom, moram priznati. Telefonskim putem sam mu isporuila izvrnutu rukavicu njegove nekadanje znatielje. Oprostite, ja vas nita ne razumijem, izustio je nadreeni i utonuo u naslonja. To je zato jer ste mladi, osmjehnula se slubenica. Dok ste vi jo bili u kasnom pubertetu, dakle devedesetih godina prologa stoljea, taj gospodin, Alojzije upraha, bio je naelnik splitske centrale Slube za zatitu ustavnoga poretka. Bio je ef tajne policije.

Rukovoditelj male armije piclova i uhoda, koji su sebe nazivali agentima. Znate li ime se tajna policija u to vrijeme bavila? Ne vidim zato bi me to zanimalo. Prislukivala je i pratila novinare koji su bili kritini prema tadanjem reimu. Pod komandom dananjeg suradnika naeg lista. A provodile su se i razne druge sigurnosne mjere. Kakve mjere? Novinare su zastraivali, presretali ih na ulici, pribavljali njihove zdravstvene kartone ne bi li kakav podatak mogao posluiti za difamaciju, maltretirali su im rodbinu i susjede, organizirali su javna spaljivanja nezavisnih glasila, inscenirali provale u redakcije da bi montirali prislune ureaje, sastavljali dosjee i prilagali ih u arhiv dravnih neprijatelja, itav splet veselih aktivnosti kojima je, nota bene, predano rukovodio novi suradnik naeg dnevnika, gospodin novinar Alojzije upraha. ovjeka zadivljuje kako je ceh velikoduno prihvatio nekoga tko je iz busije, i iz svih oruja, pucao po novinarskoj profesiji, pa e mu se jo uplaivati i pristojan honorar. To ja zovem zdravim higijenskim navikama. Gospoo Ruice, zbog ega bi se to nas ticalo? A koga bi se trebalo ticati? Valjda urednitva lista. Ili novinara. Mi smo sluba raunovodstva, zaboga! Pa dobro, neka onda urednitvo samo prikupi podatke kako bi se gospodinu mogao uplatiti autorski honorar. Ja sam dobila taj nalog i provela ga kako sam smatrala da je shodno, u skladu sa svojom savjeu.
ohar u sPortskoj rubrici

ali danas se to ini u duhu vedre demokracije i industrije zabave. U svrhu irenja sportske kulture i natjecateljskog spektakla. Kapitalizam nema predrasuda. to vi mislite o toj vrsti tranzicije, efe? Da je obiljeimo strelicom prema naprijed ili prema nazad? Da li se pijun adaptirao na novinarstvo ili su se novine adaptirale na pijunau? Ne bih htio biti nepristojan, gospoo Ruice, mukarac se unio sugovornici u lice, ali mene ova diskusija uasno zamara. Ja vas samo elim upozoriti da svoje privatne opsesije ne moete rjeavati u sklopu svojih radnih zaduenja. Neu dopustiti abnormalna ponaanja u ovoj slubi, postupke koje nanose tetu svima nama. Nemam vas srca drakonski kanjavati, imate jo par mjeseci do penzije, ali valjda se moete kontrolirati. Ako elite iskaljivati nekakve svoje bjesove, molim, radite to na drugom mjestu. Eh, pa koristim ja i druge metode, ivahno je rekla slubenica. U povjerenju, zvala sam komunalnu slubu za dezinsekciju, vidjeli ste da se od jutros vrzmaju po uredima i zaprauju. Rekla sam im: 'Hitno doite, imamo ohare u firmi. Maloprije sam vidjela jednog kako mili kroz sportsku rubriku.' Nadam se da e malo popricati i sobu glavnog urednika.
MeMorijska krtica Ne, s ovom

Kakve veze s ovim ima vaa savjest? Jeste li znali da su neki od dananjih kolumnista naeg lista takoer bili meu prislukivanima? Sada su kolege sa svojim jueranjim uhodom. Konano na istome poslu. Struka oigledno evoluira to vi o tome mislite, efe? Vama je normalno da se ovjek koji je provodio kriminalne aktivnosti protiv slobodnoga novinarstva danas u slobodnim novinama pojavljuje kao autorski subjekt? Ne pada mi na pamet o tome razmiljati. Pa vrijeme je da ponete razmiljati, efe, toliko mladi ipak niste. Nemojte me patronizirati, gospoo Ruice. Moje je da vodim rauna o brojevima, o urednome balansu uplata i isplata, a to oekujem i od inovnika u ovoj slubi. Ako elite te stvari raiavati, obratite se glavnom uredniku, mene ete morati potedjeti. Pustite vi glavnog urednika, taj me sigurno ne bi shvatio. Osim toga, to ako je on u svoje vrijeme radio kao honorarni suradnik gospodina uprahe pa sada samo uzvraa honorarnu uslugu? U protivnome vas ne bi zvao na ribanje i dizao larmu, nego bi razumio koliko je cijela ova situacija moralno izvitoperena. Da ne kaem frapantna. to tu ima frapantno? Mene, bogme, frapira tako bezbolna preobrazba jedne tajne figure u javnu osobu. Ne stigne rei ni 'hop' i eto te iz dounikog mraka u svjetlu tabloida. Potpisan kao autorski subjekt. I nikome ne pada na pamet da proces sabotira, da se barem namrti nad zagrljajem i zajednikim nastupom tajne policije i javnoga glasila. Neko su se takvi pothvati poduzimali za raun najcrnjih diktatura, znate,

nee izai na kraj, mislio je ef raunovodstva Slobodne Dalmacije prevrui kemijsku olovku po rukama. Po godinama bi mu stvarno mogla biti majka i osjea se nedovoljno snanim da bi joj mogao parirati. Uz to, neto ga u njezinom nastupu neprestano zbunjuje. Oprostite, gospoo Ruice, upitao je, zbog ega ste vi toliko udubljeni u novine, novinarstvo i te stvari? Ako smijem primijetiti, to nije ba uobiajeno za jednu raunovotkinju, makar bili uposleni u dnevnom listu, jer isti ste posao mogli raditi u poti ili tvornici vijaka. Vi to naravno ne znate? Ne, ne znam. Vidite, mladiu, ja sam u ovoj firmi poela i dosta godina radila kao novinarka. Onda sam poetkom devedesetih napisala par pogreno orijentiranih tekstova, a i bivi suprug mi je, da oprostite, bio Srbin pa su me lijepo sklonili. Premjestili su me najprije u arhiv, da bih zatim zavrila kurs i avansirala u slubu raunovodstva. A nakon to su nastupile demokratske promjene i novine se oslobodile politike stege, na mene su naprosto zaboravili. Zaboravili? iznenadio se rukovodilac. Dogodi se, slegnula je ramenima gospoa Ruica. Vrijeme je kurvino kopile, efe. Pa jo ubrzani tehnoloki razvoj, sada se masovno koriste te memorijske kratice. Ugradi kvalitetnu memorijsku kraticu, najnoviji model, i ne samo da e svjesno izgubiti iz vida neku raunovotkinju, nego e ak i djelatni novinari zaboraviti da su novinari. Da ne govorim kako e zaboraviti tko je bio gospodin Alojzije upraha i to je znaio za novinarstvo. to onda ostaje skromnoj slubenici nego da troi vrijeme do penzije unosei nered u tu vrstu modeliranja sjeanja? Pretpostavljeni je zurio u nju gotovo zatravljeno. Memorijska krtica, pojasni gospoa Ruica.

temat: raD u meDijima / meDiji o raDu

zarez, xiv /337, 21. lipnja 2012.

22

Mediji koji mrze radnike

Preutni neoliberalni konsenzus privatnih i javnih medija ini jedan od kljunih aspekata krize demokratske uloge medija Milan F. ivkovi
e moemo komunicirati putem dominantnih sredstava komunikacije, a naa stajalita kad se uope spominju uglavnom se trivijaliziraju ili izvru.1 Toj klasinoj McChesneyjevoj reenici elio bih dodati tri stvari. Svijet rada u medijima se (1) preuuje sve dok ne postane (2) pasivnim dijelom tabloidnog skandala i (3) metom aktivnog politikog napada. Naravno, rije je o srednjestrujakim novinama, privatnim televizijama (ali i - to nije ba prirodno - javnim medijima). Ne moete oekivati da ete tamo pronai neto o vaim problemima na poslu. Tek kad dobijete kolektivno restrukturiranje i firma propadne, objavit e moda i naznake empatije za vau sporednu ulogu u cirkulaciji trinog kola sree koje je do juer uzornog i pomalo slavnog vlasnika bacilo u blato problema s graninim policajcima, istraiteljima i radnicima. Pokuate li se organizirati u sindikat kako biste unato svemu nastavili proizvodnju - e to ve ne moe. Bit ete odmah prozvani da se umjesto bavljenja svinjskim polovicama zapravo uputate u politiku, tako da vas niti invazija specijalne policije ne bi trebala iznenaditi.
D e m o krats ka o be anja javne sfere Od optimizma u vezi

analize, obrazovnog programa, vijesti naeg dopisnika iz svijeta, omladinskog tiska ili knjievne kritiarke. Uostalom, gdje bi se ta primjedba mogla objaviti? Kako smo sve to barem djelomice mogli imati u nedemokratskim medijima, a sada ne? Nekadanji (ili barem prieljkivani) ugled novinarskog weberovskog poziva zamijenili su katastrofalni radni uvjeti, stres i strah za ionako premali, neredovit honorar. Kako smo doli u ovu situaciju?

uloge medija u jaanju demokracije danas nije ostalo gotovo nita. Slobodni mediji kao konstitutivni element strukturno transformirane javne sfere trebali su nam omoguiti sudjelovanje u raspravi putem pravovremene, iscrpne (ne povrne) i svakome dostupne (nimalo nerazumljive niti dosadne) informacije. 2 Trebali smo na vrijeme znati da poslovna politika stratekog partnera ozbiljno ne rauna na naa radna mjesta. Jo ranije: da makroekonomska politika (barem od 1993.) nae poduzee i granu industrije vodi u propast. Jesmo li bili pitani? Ukoliko svake etvrte godine, barem nominalno, i jesmo: kako smo mogli znati? Umjesto cjeloivotnog obrazovanja za orijentaciju u drutvu i politici, masovni mediji su velikim dijelom preuzeli funkciju politikog pasiviziranja radnitva, uljepavanja publiciteta svojih politikih pokrovitelja i borbe za profit nekolicine vlasnika i oglaivaa. U tranzicijskom pogonu koji u otpad melje radna mjesta, cijele industrije i zanimanja, malotko je uope primijetio restrukturiranje ekonomske

vide da se vie nema to downloadirati? Novi monopoli trebali bi poput feniksa uzletjeti iz pepela radnih mjesta i javne rasprave koji u logici trita i nisu vie od negativne eksternalije. Pretpostavljam da je iz tona izlaganja vidljivo da za krizu tehnoloke medijske platforme - koja je, kao to sam ve rekao, zapravo kriza ekonomije medija - zagovaram drugaija rjeenja. Njih treba traiti u zajednikim (javnim) financijskim potporama. Za materijalna razmjenjiva dobara poput tiskovina, trini meDijsko leDeno Doba Tehno- mehanizam moe opstati kao dopunski u loka promjena i uspon interneta uobia- pojedinim dijelovima medijskog polja, 3 ali jeni su osumnjienici koje privode analize glavni izvor financiranja javnih sadraja medijskog ledenog doba. Podosta je ve (onih od zajednikog, common, interesa) reeno o kraenju meu medijima tredijske forme, kompresiji baju biti javna medijskog vremena, mul(zajednika) titaskingu, infotainmentu, sredstva. Hoe itd. Popisu nespornih pro- Od optimizma u vezi li se ona primarno namamjena koje e se i dalje uloge medija u jaanju odvijati lokalna bi perknuti oporezispektiva mogla dodati i demokracije danas nije vanjem profita telekomunikasve raireniji oslonac na ostalo gotovo nita cijskih kompaupotrebu engleskog jezika u informiranju, a katastronija, ili putem fiari ve mogu predvidjeti pristojbe za javne medije, neki globalni tablet-daily koji e sve redakcije hrvatskih medija pre- odnosno oboje - to bi, u perspektivi, znatvoriti u jedno veoma restrukturirano ilo i svakome dostupnu internetsku vezu dopisnitvo. Globalna digitalizacija je te- - tek je pitanje provedbe koje nikako ne meljnu promjenu provela ipak na razini treba podcjenjivati. politike ekonomije medija. Poslovni model kioska, pretplate i prodaje oglasnog pro- Hrvatski meDijski krajolik stora proivljava duboku krizu. Naklade Uz ove globalne, mediji u Hrvatskoj imaju opadaju, profitne margine se smanjuju, a jo niz specifino tranzicijskih problema. dopisnitva, redakcije, radni uvjeti i plae Restauracija kapitalistikog naina proinemilosrdno reu. Kako emo se odnositi zvodnje potaknula je mnoge novinare da prema tim promjenama? zamisli iskuaju u privatnoj sferi. Tako su Jedni nemogunost naplate medijskih mediji u vlasnitvu drave i ideolokoj masadraja smatraju tek prijelaznim razdo- trici stranke na vlasti kadrovski osiromabljem traenja nove trine paradigme koja eni za dio kreativnijih pripadnika narataja bi bila imuna na internet. Plati - ako treba profesionalaca. Od njih je svoje talente u i dodirom ekrana - pa itaj i downloadiraj slobodi skuenog trita devedesetih makao u reklami! U toj liniji razmiljanja za lotko uspio ostvariti, a o poslovnom uspjehu sve medijske kompanije, izuzev telekomu- da i ne govorimo. Medijski projekti su se nikacijskih, openito ispada da je internet pokretali i, najee, ubrzo propadali. Neki problem koji valja rijeiti ograivanjem, su, poput lokalnih radija, nastavili ivotariti uskratom i naplatom. Tko zna, moda se pod patronatom pokojeg lokalnog monika, pojavi i medijska politika koja e zagovarati neki u sferi civilnog drutva, dok je glavukidanje nastave engleskog kako bi se io- nina tiskanih i elektronskih medija bila u nako disperzna panja mladei zadrala uz izravnoj slubi vlasti tog desetljea. medijske sadraje na materinskom jeziku. Kljune promjene poetkom nultih A moda nakladnike u steaju otkupe na- odnose se na transformaciju dravne u javnu bujali profiti internetskih provajdera, kad radioteleviziju i uspon privatnih medija.

Iako e u redovima politike elite vjerojatno uvijek biti onih koji e poeljeti da HRT slui predstavljanju njih, njihove stranke i politike u dobrom svjetlu, uz istovremeno preuivanje ili blamau njihovih trenutanih suparnika, ini se da ukidanje izravne partijske kontrole na HRT-u nije sporno. To ipak ne znai da je pronaen drugi model upravljanja, niti nadzora programa i financija javne radiotelevizije. Korporatizam civilnog drutva, bilo posredovan legitimacijom parlamentarne sfere, bilo bez nje, sam je, ponekad se ini, stvorio vie problema nego to ih je bio u stanju rijeiti. Aktualni deziluzionirani pozivi raznih grupa za pritisak na adresu izvrne vlasti da preuzme odgovornost stoga u neku ruku i ne ude. S druge strane, odreda sporne privatizacije novinskih nakladnika, banke i krupnije trgovake, kao i inozemne medijske korporacije razvijaju privatne komercijalne medije oko malog broja centara ekonomske moi. Istaknut oglaiva ili kreditor, recimo, pritom ne mora niti posjedovati vlasnike udjele u medijima kako bi mogao izravno utjecati na njihove urednike i novinare. Ako je glavna prijetnja slobodi medija devedesetih dolazila iz (stranake) politike, danas ona dolazi ponajprije iz sfere ekonomske moi.
meDijske strategije neoliberalizacije Kako se cirkulacija

novca nervoznim vlasnicima u odnosu na optimistine polazne kalkulacije suava, oni razvijaju, prema globalno uhodanom receptu, dvije temeljne strategije. Najprije iskuavaju tabloidni pokuaj ouvanja profita. Tako iz minute u minutu moemo pratiti najnovije vijesti iz izmiljenoga svijeta nastanjenog zvijezdama realityja i pobjednicima tranzicije: tko je novi prosac popularne pjevaice, koja je bila cijena prstena, to bi mogao objedovati menader koji dri do stila, a moda i gdje investirati poslije laganog ruka (tamnu stranu slike predstavljaju, dakako, prometna nesrea i zatvor). Ignoriranje vjerodostojnosti i profesijske etike opravdava se komercijalnim efektima: to prodaje novine (oglasni prostor, itd.). Kad prodaja opet podbaci, nita zato: ozbiljne stvari bi se navodno prodavale jo i gore!4 Druga strategija proizlazi iz tzv. fuzijskog zanosa 5: spajanje medijskog biznisa (koji sam po sebi moe biti isti nastavak na stranici 27

nastavak sa stranice 19 strategija, podijeljeno na tehnika znanja i spakovano za konvencionalnu upotrebu. A prosvjetitelj Nino Pavi dat e im osobno smjernice za rad u intervjuu za jedne svoje novine, prije nekoliko dana. Naglasak je veleposjednik stavio na vladinu pohvalnu, dakle, politiku smanjenja javne potronje i ruenja prava iz kolektivnih ugovora, po njemu neodrivih i u privatnim medijima, ne samo javnim poduzeima. Meu brojnim Pavievim izdanjima, istie se donekle izdvojenim poloajem Slobodna Dalmacija, neujedinjena u cijelosti s EPHom. Sad je takvom statusu najavljen skori

kraj: revizija ionako nepotivanog kolektivnog ugovora i konano utapanje u obezlieni transredakcijski sistem koncerna. I evo, ne tek iz narativno-kompozicijskih razloga, zakljuit emo ovaj tekst predmetom Slobodne, koji doista namee okvir za itavu temu. Slobodna Dalmacija, naime, imala je tu osobitu kob da bude faktiki dvaput privatizirana i predana u ruke pojedinanim tajkunima. Miroslavu Kutli pa Ninu Paviu, rekosmo, a oba puta u kriminalnim i sad neovisno o zakonu sutinski lupekim okolnostima. Posve je nevana injenica da je obje transakcije blagoslovio prvenstveno HDZ;

aktualni SDP ih verificira, a HNS mu dri tercu. Medijsko sveuilite kao projekt, naposljetku, takoer proistjee iz kupoprodajnog ugovora EPH-a s dravom, za Slobodnu Dalmaciju. Kao i neke druge obaveze po tom ugovoru, i ta se pretvorila u manipulativnu lakrdiju za raun dominantnog nemedijskog biznisa o vratu novina, mada je teko ustvrditi da je Split istinski oteen selidbom projekta u Varadin, zatim Koprivnicu. O sluaju dometnimo jo to da je Medijsko sveuilite prema najavama trebalo biti otvoreno u bivem splitskom sjeditu Slobodne, ali je zgrada u meuvremenu prodana Ivici Todoriu. Kao i lanac njezinih

kioska, uostalom. Od nekadanje novinske dike Splita i Dalmacije ostala je isisana ljutura, drutvena sramota koju danas ima smisla trpjeti, kao javnu injenicu, iskljuivo zbog opisanog rezona samodostatnih radnih mjesta i to ba toliko smisla, u naznaenoj mjeri. A da je pod Kutlom bila ak prihvatljivija negoli je sad, fakat je bila. Iako su kartice od recikliranog papira podnosile svata, one su bar spomenutim iksevima svjedoile o neizreenom sadraju. Virtualna bjelina dananjice je kudikamo podesnija za prljavu rabotu, na njezinu digitalnom obrazu o tome ne ostaje nametljivog traga.

teMat: rad u MedijiMa / Mediji o radu

zarez, xiv /337, 21. lipnja 2012.

27

nastavak sa stranice 22 troak) s profitabilnim ulaganjima. Na primjer: ako vae novine mogu pomoi izboru gradonaelnika nekog hrvatskog gradia, onda i taj gradonaelnik moe pomoi promjeni urbanog plana koji - usput takoer vae - poljoprivredno zemljite prevodi u graevinsko. Tabloidna strategija, meutim, teko da je probleme uope odgodila, a onda je 2008. presuio i dotok novca iz vezanih biznisa poput nekretnina i turizma. Situacija koja e, ini se, potrajati okrenula je privatne medije u bespotednu ofenzivu protiv HRT-a kao konkurenta za utjecaj i smanjeno trite. Njihova politika platforma - koja, suprotno tvrdnjama, niti u Hrvatskoj, niti drugdje, nije bila neutralna - otkriva neoliberalizam u punom profilu. Graanima se tako sa stranica novina preporuuje privatno organizirano i privatno plaeno zdravstvo i obrazovanje, povlaenje drave iz upravljanja zajednikim dobrima poput voda, uma i cesta te prestanak lanstva u sindikatu. TV-program, pa i onaj javni, poziva na rezove svega i svaega pa i tog istog javnog TV-programa.

privatnih medija (i transferom njegove selekcijske logike u prostor zajednikih, tj. javnih medija)? Temeljni odnos vlasnikooglaivake kontrole medija spram svijeta rada funkcionira podjednako u svim izdanjima kapitalizma i tu nikakve razlike izmeu zrele, recimo, skandinavske, i netransformirane tranzicijske javne sfere jednostavno nema.
restruktiranje kao realityshow Selekcijsku lo-

giku utnje medija koji mrze radnike moe prekinuti samo paradoksalni poriv da ih vole nekom posebnom vrstom tabloidne empatije. Meutim, vidite li na naslovnoj stranici novina fotografiju radnice s malenom keri u naruju, koja u prosvjednoj povorci nosi natpis: I moja mama trai posao, to ne znai da je dolo do promjene ureivake politike niti vlasnitva tih novina. Ne, nisu Gorki okus nije prava rije se odluno pozvali na uvenu novinarsku za loGiku utnje Dok formiraju etiku i odjednom preuzeli stavove nekog popis svojih vijesti dana i nain njihova neprofitnog medija. Iste novine e na suprikaza, novinari javne televizije itaju pri- sjednim stranicama i dalje pozivati na jo vatne dnevne novine, jer drugih zapravo radikalniju politiku tednje i nekom podui nema6. Njihova selekcijska logika - to zetniku, kao to se ali Mike Blomqvist, je vijest, a to nije; to jest zabavno, a to davati status ikone. Zato ne, ve sutra ga dosadno - prolazi ispod radara naih za- mogu prikazati kako s lisicama na rukama kona, ak i kad ti zakoni ne bi bili napisani izlazi iz policijskog kombija, dok se njegovo pod pritiskom vlasnika medija. poslovno carstvo jo juer materijalizacija Upravo preutni neoliberalni konsen- istog poduzetnikog duha uruava, a radzus privatnih i javnih medija ini jedan od nici pale svijee i nose transparente. Ne radi kljunih aspekata krize demokratske uloge se tu niti o etici niti o cinizmu; osiromaena medija. Taj medijski filter ne mora biti nor- i bespomona, armija vika rada nee se mativno ugraen, poput svetinja fiskalne prikazivati bez empatije, ali se o uzrocima discipline i trine samoregulacije, jo na njezinog stanja opet nee objaviti niti npr. privatnom veleuilitu, ali tekstove i rijei. Restrukturiranje, otkaz i siromatvo emisije od parafernalija svijeta rada isti u dominantnoj ekranizaciji sumrak-sage podjednako dobro. o poduzetniku zaNavodei da je uzimaju epizodnu zadaa gospodarulogu nesretnog sluaja, prirodne skog novinarstva nadgledanje i razotkriva- U onom momentu kada nepogode i nepronje tih grabeljivaca radniko gibanje uini mjenjive nude u svijetu financija kakva je inae rekoji su stvarali kre- presudni pokret prema zervirana za rtve ditne krize, moram prometnih nezkontroli poduzea, goda, ostavljene vas podsjetiti da je to citat iz vedskog kri- strategije medijske ljubavnice pred zamia Mukarci koji tvorenim vratima marginalizacije ustupaju penthousea i bomrze ene. Uvjerenje Larssonovog junaka mjesto frontalnom napadu ine prie o trojici da je zadaa novibrae bez roditelja. nara nadgledanje diBez obzira to prirektora kompanija s godno budi ono istom neumoljivom revnou kojom po- najbolje u nama jednom su dalmatinski litiki novinari nadgledaju najmanji krivi poduzetnici na podraaj medijskog charitykorak meu ministrima i parlamentar- calla siroad opremili koliinom golfova cima nama djeluje kao dvostruka fikcija i mercedesa dovoljnom da otvore rent-aiju uvjerljivost moemo rekonstruirati tek car im zavre vrti ili ba zato, takav zamiljajui neki bolji svijet pun obeanja prikaz nikada nee upozoriti na probleme medijske etike u navodnoj socijaldemokrat- socijalne ili ekonomske politike koji su do skoj idili. Meutim, niti Mikael Blomkvist potrebe humanitarne portvovnosti doveli. nije mogao shvatiti zato su toliki novi- Kupimo bombonijeru, uplatimo za punicu, nari koji prate gospodarstvo u najvanijim saalimo se nad nezaposlenom mamom i masovnim medijima u zemlji tretirali te prvim prosvjedom njezine kerkice... i sve mlade brokere kao da su rock zvijezde. je opet, do kotane sri, u ravnotei sterilog Moda to ipak ima neke veze s vlasnitvom dizajna must have kuhinjskog namjetaja

koji srednjeklasni aspiranti i menaderi u usponu mogu pogledati na susjednim stranicama. Radnici kao statisti u reality-showu neoliberalizacije tako se pojavljuju sve uestalije, bez anse da mainstream mediji ponude ikakav komunikacijski ulog u promjenu njihova poloaja kolateralne rtve. Stoput smo vidjeli da e reflekse otpisivanja radnikih Ako je glavna prijetnja steenih prava slobodi medija devedesetih reproducirati ak i novinari dolazila iz (stranake) redakcija koje se nalaze u istoj politike, danas ona situaciji. Ili se dolazi ponajprije iz sfere taj odnos, nakon mnogo otkaza i ekonomske moi pokojeg trajka, ipak, mijenja?
Mediji kao orGan politikoG oliGopola To, dakako, ovisi o intenzi-

masovnosti, artikulacije politike strategije i svakodnevne argumentacije teko je zamislivo bez reforme medija. Njezine glavne toke trebale bi biti (1) jaanje i razvoj zajednikog (javnog) medijskog sustava (koji bi, uz novinsku agenciju i nacionalnu radioteleviziju, trebao obuhvaati jo barem jedne dnevne novine), kao i (2) vea potpora neprofitnim medijima zajednica. Konano, kao to je rekao McChesney, moramo zahtijevati preustroj medijskog sustava kako bi on sluio demokratskim vrijednostima, a ne interesima kapitala Na je posao uiniti reformu medija dijelom nae ire borbe za demokraciju, drutvenu pravdu i, usudimo li se to rei, socijalizam.10

1 Robert W. McChesney (2000.) Novinarstvo, demokracija, i klasna borba, slobodnifilozofski. com, http://www.slobodnifilozofski.com/2011/03/ robert-w-mcchesney-novinarstvo.html 2 Jrgen Habermas (1969.) Javno mnenje: istraivanje u oblasti jedne kategorije graanskog drutva, Beograd, Kultura. 3 to reklame imaju traiti na programu javne televizije, esto upozoravaju ne samo advokati privatnih medija, nego i branitelji HRT-a ne kakav jest, nego kakav bi trebao biti, poput mene. esto se potegne i primjer BBC-a bez oglasa. Uz to imam dvije napomene. Prva se odnosi na relativno mali broj govornika hrvatskog jezika koji putem pristojbe financiraju HRT, dok televizijska kamera kota podjednako i kod nas i u Velikoj Britaniji. Zato reklame smatram nunim zlom koje nam smanjuje pretplatu dok nam, kako se to obino kae, ne krene. Druga stvar je neto kompliciranija i ima veze s udjelom komercijalnog programa (prime content) koji privlai reklame, a one ga, zauzvrat, financiraju. Taj udio bi trebao biti mali, nimalo tupav niti nekorektan, ali dovoljno privlaan za publiku u poetku ne nuno zainteresiranu za ozbiljne sadraje. Ukratko, lake note i pokoju tekmu nije ba u redu financirati iz pristojbe, ali od (ponavljam: malo) reklama, zato ne? Njihova minutaa je i uzgredno mjerilo uspjenosti takva programa. Ono glavno je u stvaranju neke vrste kulture mjesta: programa na koji se prebaci zbog dr. Housea, a poslije nastavi gledati, recimo, suvislu emisiju o regulaciji trita rada. 4 Usp.: Ante Jeri (2011.) Strategija brljana, kulturpunkt.hr, http://www.kulturpunkt.hr/ content/strategija-brsljana 5 Thomas Meyer (2003.) Mediokracija: medijska kolonizacija politike, Zagreb, Fakultet politikih znanosti: 29. 6 Trinoj medijskoj hegemoniji odupiru se zasad, kako izgleda, samo nezavisni mediji koji su zahvaljujui motivu otpora uglavnom i nastali. Trei sektor iznimno ivih medija razliitih zajednica - od pojedinih lokalnih samouprava, do umjetnikih ili politikih istomiljenika koji svoje vienje drutva volonterski izlau na internetskim stranicama, blogovima ili radijskim postajama - sve vie postaje vjerodostojan izvor orijentacije u drutvu. Iako ovi - ponekad nazivani i neprofitnim - nezavisni mediji esto premauju standarde politike pismenosti i poznavanja medijskih anrova, i privatnih i javnih medija, njihova glavna ogranienja ostaju u podfinanciranosti, usitnjenosti i digitalnoj podjeli. 7 Branka Stipi (2010.) Zapostavili su core business..., Jutarnji list, 8. kolovoza, http://www. jutarnji.hr/zapostavili-su-core-business--grah-isvinjske-polovice/875663/ 8 Prof. dr. Mirjana Kasapovi (2012.) Stoere za obranu poduzea treba zabraniti, Veernji list, Obzor, 7. travnja: 48-49.

tetu i zahtjevima trajka: kako s medijske, tako i s radnike strane. U onom momentu kada radniko gibanje uini presudni pokret prema kontroli poduzea, strategije medijske marginalizacije ustupaju mjesto frontalnom napadu. Ako i kada sindikat ustane iz podreene pozicije prizivanja socijalnog patnerstva i skruenih molbi da se sjedne za stol odmah kree raketiranje izravno iz medijskog polit-biroa. Nazovemo li se stoerom za obranu poduzea, zaprijeimo li tijelima privatizacijski ili steajni pristup do radnih mjesta bit e odaslana medijska direktiva koja ne iskljuuje ni upotrebu izravne sile. Zapostavili su core business: grah i svinjske polovice 7, tim rijeima uputio je jedan zagrebaki dnevni list sredinom 2010. hrvatskim sindikatima opomenu pred iskljuenje povodom vie od 700 tisua potpisa protiv daljnje deregulacije trita rada koje su prikupili inkriminirani sindikalisti. To je po meni sasvim ispravno na neoliberalnoj desnici proglaeno bavljenjem politikom. A ona navodno ne bi smjela biti dio sindikalnog core businessa, nego bi je trebali autsorsati oligopolu privatnih medija, udruenja poslodavaca, politikih stranaka i politologijskog plemstva koje poruuje: Obrambeni stoeri posve su devijantna pojava u ekonomskome i politikom ivotu zemlje.8 Pozicije odjednom postaju sasvim jasne: stoeri se organiziraju kako bi branili goli opstanak svojih tvrtki u sukobu s dravom (onda kada tvrtke ... pokua privatizirati ili poslati u steaj) ili privatnim vlasnicima (kad pokuaju kupiti neku tvrtku, kad je pokuaju prodati, kad je ele likvidirati ili kad ele prestrukturirati njezino poslovanje), a takvo djelovanje nije zakonito i stoga ga treba zabraniti.9 Halo, policija, ovdje se neki radnici pokuavaju baviti politikom...
izazovi reforMe Medija Meu

presudnim momentima o kojima e ovisiti uspjeh te politike svakako je, uz obranu 9 Isto. radnikog pristupa obrazovanju, i pristup 10 McChesney, isto. dominantnim sredstvima komunikacije. Uspjeno noenje s izazovima poput

temat: rad u medIjIma / medIjI o radu

zarez, xiv /337, 21. lipnja 2012.

28

Simbolika razmjena i rad kao igra

to se s medijima i radom zbiva u uvjetima kasnokapitalistikog brisanja distinkcije radnog i slobodnog vremena i aproprijacije razliitih kontrakulturalnih komunikacijskih modela Katarina Peovi Vukovi

eko je problematizirati medije i Naravno, problem je s ovim u nedogled, jer rad, a ne primijetiti kako je prvo se zbiva internalizacija radne etike, nepisanih obremenjeno virtualnou, a drugo pravila koja od radnika ne zahtijevaju, ve stvarnou, prvo idealizmom, a drugo mate- oekuju. Socijalizacija namjesto rada tipina rijalizmom. ini se kako bi razumijevanje je prazna gesta, kojoj je cilj prikriti injenicu medija trebalo prepustiti postmodernistima, da je rije o nametnutim izborima slobode, a rada (post)marksistima, jer mediji su pos- na koje je uputila lacanovsko-hegelijanska tmodernistika tema par excellence, dok, s analiza Slavoja ieka u Sublimnom objektu druge strane nema nita ideologije. Problem s nametprirodnije nego analizu nutim izborima, rada prepustiti Marxu i njegovim izvedenicama. Diskurzivna znanja stvaraju meutim, jo je Jean Baudrillard je taj kompleksniji, rez izmeu medija i rada uvjete za iaenja rada jer problem se sada nalazi ne objavio 1976. godine u imaginarna uukavanja na strani represvojem eseju Simbolika razmjena i smrt gdje ra- subjekata koji, smatrajui sije, vika radnih skida s marksizmom jer da vie nema rada, pristaju sati kao temelja eksploatacije u on vie nije u mogunosti obrazloiti mani- da sve pretvore u rad, ne industrijskom pulaciju koja se zbiva u kapitalizmu, ve uspijevajui zatiti sferu medijima kao sferi prona strani uitka. (Karl Marx u izvodnje znakova. Go- slobodnog vremena eseju Nadnica, tovo je s radom. Gotovo s proizvodnjom. Gotovo s vrijednost, profit politikom ekonomijom, tumai kako su zakljuuje. Baudrillard nije naivni idealist nadnica i profit obrnuto proporcionalni. Prikojem promie injenica da jo uvijek po- mjerice, u est sati radnik ostvaruje dohodak stoji industrijska proizvodnja, da se premo dovoljan za ivot, svoju plau, no viak je Prvog svijeta temelji na tehnologijama, da gazdin. Porast produktivnosti nije nita drugo Trei svijet slui kao tvornica Prvom, itd. nego bogaenje kapitalista i siromaenje radBaudrillard priznaje kako se i prije industrij- nika.) Eksploatacija se vie ne pojavljuje u ske proizvodnje nita nije proizvodilo ve se obliku vika radnih sati u kojima radnik radi izvodilo, posredstvom milosti Boje, ili darom kako bi za vlasnika ostvario profit, eksploaprirode. Temeljni uvid koji nudi Baudrillard tacija nema veze s radnim satima, ve je ona je onaj simbolike dimenzije rada. Od vas oblik nametnutog izbora kreativnog procesa se ne trai da proizvodite, da nadiete sami u kojem se od radnika trai sve, ne samo sebe u naporu, takva bi klasina etika prije njegovo slobodno vrijeme, ve i njegove/ bila sumnjiva, pie Baudrillard, nego jedino njezine ideje, vizije, stavovi. Problem radnih da se socijalizirate. sati naravno ostaje, ali u obliku hegelijanske konstitutivnosti negacije ili lacanovskog InternalIzacIja radne etIke I potisnutog koje se vraa u realno. Upravo nezadovoljstva Odvajanje znaenja zato jer ne postoji vie imperativ radnih sati te diskurzivne politike od njezinih direktnih (fleksibilno radno vrijeme dozvoljeno je jer uinaka na ivote ljudi je naravno kobno. se profit sada ostvaruje u inu kreacije, ne poIako se ini da je gotovo s radom, kako je stoji korelacija radnih sati i profita), problem rad sveden na socijalizaciju, to ne znai da je radnih sati se vraa u jo stranijem obliku. uistinu rije o socijalizaciji niti da je subjekt Sada se namee ne samo efektivi rad, kako osloboen od rada. Kako je napomenuo Fre- god on bio definiran, ve se subjektu nalae deric Jameson u eseju Postmodernizam ili da u procesu uiva, da se socijalizira, to je kulturna logika kasnog kapitalizma, postoji do sada bila uloga slobodnog vremena. Jasno osjeaj subjekata Prvog svijeta da nastanjuju je da mnogi ne uspijevaju osjetiti uitak. No post-industrijsko drutvo iz kojeg je nestala ono udovino jest to to se osobno nezadoproizvodnja. Ne samo da je to imaginarni voljstvo radnim mjestom (injenicom da je taj osjeaj, da industrijska proizvodnja jo uvijek rad, iako se pojavljuje u obliku socijalizacije, oblikuje politiku i ekonomsku stvarnost, ipak okupirao itav ivot, te da vie nakon ve upravo sam taj osjeaj, diskurzivna (me- rada nije mogue otii kui) vie ne moe dijska) tvorba rada, ima uinaka, djeluje na izraziti u obliku nezadovoljstva radom, ve ivote radnika. Vana promjena se zbiva u nezadovoljstva sobom. Radniku se vie ne simbolikoj dimenziji rada, onome to bi fou- ostavlja mogunost da bude nezadovoljan caultovskim terminima nazvali diskurzivnim radnim mjestom, jer kako se nezadovoljstvo znanjima o radu. Sama diskurzivna znanja uope moe pojaviti, u drutvu bez rada, osim stvaraju uvjete za iaenja rada imaginarna u obliku prihvaanja vlastitog neuspjeha? uukavanja subjekata koji, smatrajui da vie nema rada, pristaju da sve pretvore u rad, ne rad (je) I Igra Obino se distinkcija uspijevajui zatiti sferu slobodnog vremena. rada i zabave razumijeva danas kao proUvid u tu drugostupanjsku prijevaru blem vladavine drugog i devalvacije prvog. nedavno je pruio jedan dvadeset i jedno- Uobiajena kritika kree se oko kognitivnih godinji Hrvat koji je tri mjeseca radio za nedostataka, odumiranja analitikog miljeFacebook. On je opisao strukturu horizon- nja do kojeg dolazi zbog letiminog itatalne kompanije gdje izmeu poetnika i nja na Mrei, nezainteresiranosti za dublje menadera ne postoji nikakva razlika. Mo- uvide, povrnosti koja navodno obiljeava ete doi i otii s posla kada elite, u bilo generacije kognitivno osakaene popularkojem trenutku moete otii igrati biljar ili nom kulturom, gdje se posebno apostrofira stolni tenis pa opet raditi, i tako u nedogled. demencija izazvana viesatnim igranjem

kompjutorskih igara. U tu se mreu zapliu iaenoj osobi. Da bi danas Zuckerberg uspio svi tehno-eshatolozi, jer njihovi uvidi nuno on mora reprezentirati geeka, a ne protestanta. rezultiraju zakljukom kako je neto banalno Rije je ak i o falsifikaciji na faktikoj razini. u svakodnevici to oduzima vrijednost ozbilj- Iako se to esto zanemaruje (a film Davida nom radu, radu kao nadilaenju samih sebe Finchera u potpunosti negira), Zuckerberg, u naporu. No problem je gotovo suprotan, ba kao niti njegov simboliki prethodnik Bill nije rije o tome da se kreemo prema idi- Gates, nije proizvoa, programer koda. Ono okraciji, slabljenju spoznajnih vjetina pod to je omoguilo ovim kasno-kapitalistikim utjecajem zaglupljujue kulture zabave (to radnicima da budu bolji od svih drugih nije niti sugerira istoimeni film o Americi kojom su protestantska etika, nije niti kreativnost, ve zavladali idioti). Rad i zabava su zamijenili temeljni zamanjak kapitalizma mogunost mjesta. Rad danas jest oblikovan kao igra, aproprijacije. Bill Gates i Mark Zuckerberg ako igru shvatimo na nain na koji kritiari su kapitalisti vjeti u aproprijaciji, klasinoj shvaaju igru, kao nedostatak kognitivnog kooptaciji novih ideja, programa, softverskih napora. Rad kao i obrazovanje su vjeti- rjeenja. Tu se na biografijama odljevaka radnika nama usmjereni, a radno mjesto je potrebno mijenjati im radnik osjeti kako je te vje- kao zaigranih kreativaca zrcale temelji kasnog tine savladao dovoljno dobro da rad postaje kapitalizma, koji ne nalazi inspiraciju unupredvidljiv, dosadan. Ako se ne oekuje da tar, ve izvan sebe, u opozicijskim alternativrad bude dovoljno kompleksan da mu mo- nim kulturama (kako je ovaj termin koristio emo posvetiti itav ivot, neupueni kritiar Raymond Williams). Ideja slobodnog koda, kompjutorskih igara mogao bi se iznenaditi otvorene informacije, hakerske etike, kako ju stupnjem kognitivnog angamana koji se opisuje Himanen, uobliila se u Zuckerberoekuje od igraa. (Na porast kompleksnosti gov moto: elim uiniti svijet slobodnijim TV serija i kompjutorskih igara upozorila je mjestom". Aproprijacija alternativnih modela studija Sve to je loe je dobro za tebe Stevena otvorene komunikacije u kapitalistiki-priBerlina Johnsona.) hvatljivom obliku koji, u sutini ne predstavUistinu jest neto revolucionarno" lja pravu alternativu, jest temeljan za uspjeh u novoj definiciji rada koja je raskrstila s kasno-kapitalistikog projekta. protestantskom radnom etikom, razumiTreba li tada jednostavno odbaciti hajevanjem rada kao dunosti kako je to de- kersku etiku, kada se ona ini temeljnom finirao Max Weber u Protestantskoj etici i simbolikom mainom kasnog kapitalizma? duhu kapitalizma. U korporativnom kapi- Zygmunt Bauman bi se sloio, jer u studiji Tetalizmu radnik nije ovjek napora, preda- kua modernost, iako ne koristi izraz hakerska nosti, racionalnosti, ve ovjek koji se igra. etika, kritizira rad koji je postao oblik jednoPost-industrijsko doba u tom smislu nije kratnog ina: trik bricoleura, prevaranta. Za doba kraja proizvodnje, ali jest doba ute- Baumana bi izraz raduckanje bio prikladniji meljenja nove radne etike. Pekka Himanen da shvatimo promijenjenu narav rada koji je izdvojen iz veliaju jednoj pozitivnoj viziji tog preokreta nog projekta univerprimjeuje kako je u zalne zajednike midekonstrukciji prosije ovjeanstva i Radniku se vie ne testantizma roena jednako grandioznog hakerska etika. ostavlja mogunost da projekta doivotnog Hakerski odnos zvanja. No ovdje biprema ivotu je radi- bude nezadovoljan radnim smo stali na stranu kalan, a on u umre- mjestom, jer kako se Himanena i hakerske eno drutvo unosi etike, i priznali kako alternativan pri- nezadovoljstvo uope moe je to raduckanje, stup koji se suprot- pojaviti, u drutvu bez rada, u svojoj biti hakerstavlja protestantska etika, etika rada skoj etici, radu kao osim u obliku prihvaanja kao igre, ipak nosilo obavezi (Himanen, vlastitog neuspjeha? mogunost radikalne 2002: 9). Poznato je politike otpora sukako je Steve Ruprotstavljajui se forssell, tvorac jednog dovskoj krutosti kapiod ranih raunalnih procesora (PDP-1), koji talistike i protestantske logike koja poiva na je odigrao kljunu ulogu u razvoju raunala, perpetuiranju i zatiti originalnih kopija. Ono taj alat sainio 1962. godine za prvu kom- je moglo ponijeti teinu i ozbiljnost projekta pjutorsku igru Spacewar. Igru su nazivali razraunavanja s temeljima neo-liberalnog ultimativnim hackom i najboljim gublje- kapitalizma. Nije rije o fundamentu koji njem vremena u povijesti. Steve Russel nije jednostavno nije imao budunosti, koji je zaradio ni novia, ali je postavio temelje ve formiran u trino-komodifikacijskom za sliku novog radnika. procesu i zbog toga nitavan s aspekta alternative, ve o ideji alternativnih kultura koja Hakerska etIka I zlodouH ka- je doivjela aproprijaciju u obliku koji joj je pItalIzma No je li hakerska etika uistinu oduzeo svaki revolucionarni potencijal. alternativa kapitalizmu, nudi li ona mogunost otpora? Nije li zaigrani geek, novi zamanjak od ukIdanja rada do ukIdakasnog kapitalizma? David Fincher je u filmu nja slobodnog vremena KonDrutvena mrea (2010.) oslikao novog kapi- cept slobodne informacije jedan je od nekotalista, Marka Zuckerberga, koji uistinu mo- liko temeljnih drutvenih antagonizama koji tivaciju ne nalazi u protestantskom osjeaju dovode u pitanje perpetuiranje kapitala. Sloodgovornosti, ve tipino geekovskoj osveti bodni softver (a donekle ak i otvoreni kod) zbog propale ljubavne veze. Nije rije o nekoj osigurao je temeljni konflikt koji poiva na

temat: rad u medijima / mediji o radu

zarez, xiv /337, 21. lipnja 2012.

29

Medij je poruga
Javno poniavanje rada na pozadini skandaloznih distorzija hrvatskoga medijskog polja Boris Postnikov

ada govorimo o radu i medijima, govorimo o njihovoj dvostrukoj artikulaciji. S jedne strane, o medijskoj reprezentaciji rada: o svojevremenom uklanjanju radnika kako bi javni diskurs uzurpirao nacionalno podoban djelatnik, potom o postupnoj rehabilitaciji radnike klase s poetkom ekonomske krize ali mahom u maniri viktimizacije i sentimentalizirane, apolitine suosjeajnosti pa o odgovarajuoj srednjostrujakoj medijskoj redukciji radnika na plavi trli i buku maine, redukciji koja sustavno previa suvremene transformacije radnog procesa i radnog iskustva... S druge strane, rije je upravo o tom iskustvu, o radnikoj proizvodnji medijskih sadraja: o metastazirajuoj prekarnosti pozicije novinara, o gru u elucu koji suvlasnik Europapress Holdinga Ninoslav Pavi javno preporuuje svojim zaposlenicama i zaposlenicima ne bi li oni, egzistencijalno ugroeni i ponieni, to predanije uveavali njegove profite, govorimo o notornim neophodnim rezovima na HRT-u i o onih osamdesetak Vjesnikovih zaposlenica i zaposlenika koji su odnedavno na burzi. Samo, da bi se ova dvostruka artikulacija kako-tako rasplela, prije nego to se posvetimo radu u medijima uputno je prethodno promotriti medijsku podjelu rada. Preciznije, podjelu rada izmeu tri medijska sektora: javnog, privatnog/komercijalnog i nezavisnog/neprofitnog.
Pobrkane uloge Na normativnoj

razini, njihove su granice jasne: javni bi mediji trebali brinuti o opem interesu i za to biti (primarno) financirani javnim sredstvima; privatni ili komercijalni tu su da bi svojim vlasnicima donosili profit unutar jasno definiranih okvira odgovornog javnog govora i djelovanja; zadatak je tzv. treeg sektora, onog nezavisnih ili neprofitnih medija (esto nazivanih i medijima zajednice) otvarati mimo takve logike profita prostor za teme specifinih, partikularnih kolektivnih drutvenih aktera. Preemo li, meutim, na razinu deskripcije zateenog stanja, te se granice preklapaju i zapliu do potpune konfuzije. U nedavnom intervjuu za portal H-alter.org,

tako, Katarina Peovi Vukovi sasvim tono elja i potreba itatelj(ic)a, sluatelj(ic)a i primjeuje kako kod nas zapravo trei me- gledatelj(ic)a u konanici je samo jedan dijski sektor, onaj nezavisnih medija, naj- od vulgarnijih odjeka ideologema trine veim dijelom ispunjava funkciju javnih, samoregulacije, ijem kolapsu posljednjih brinui se o opem interesu: Sve nedavne godina svjedoimo na prilino bolan nain, kljune toke, od prava radnika, uloge ba- i velikim dijelom slui tome da se zamanaka, obrazovanja, do pitanja javnih medija, gli presudno oslanjanje privatnih medija nalazimo u neprofitnim medijima, dok, eto, na dravne strukture. Zapomaui kako na javnom mediju uglavnom komuniciraju o im drava stvara nelojalnu konkurenciju, sportu. I ba kao to moemo vidjeti svaki upozoravajui kako im oteava suvereno put kada se odvaimo okrenuti programe navigiranje slobodnim tritem i glasno zazivajui njezino Hrvatske televizije, smanjenje usprkos najutjecajniji javni medij, bez ikakva injenici da, prema razumljivog razloga nedavnim slubenim pristaje igrati una- Govorimo li, dakle, o podacima MMF-a, prijed izgubljenu uta- medijskoj reprezentaciji ivimo u jednoj od kmicu na gostujuem daleko najjeftinijih i terenu svojih navod- rada, govorimo najmanjih drava nih komercijalnih u Europi, komerciprvenstveno o ruganju konkurenata pa jalni mediji samo se programski pri- publici, koju se tretira kao reproduciraju izlilagoava njihovim zanu premisu neoda i sama nije najveim liberalne ideologiji obrascima, iako oni o nunosti povlakreiraju normu pro- dijelom u poziciji radnika izvodnje televizijskih enja drave kako sadraja samo zato bi se otvorio prostor to ne postoji eleza neizrecive ljepote mentarna politika volja da im se emitiranje transparentnosti slobodnog trita. Kao to konano zabrani zbog evidentnog, eklatan- je niz teoretiara, od Davida Harveyja pa tnog i svakodnevnog krenja uvjeta pod ko- do Loca Wacquanta, meutim, nedvosmijima im je nacionalna koncesija dodijeljena. sleno pokazao, uloga drave ne ograniava I dok podkapacitirani nezavisni mediji se pri implementaciji neoliberalnih mjera zahvaljujui entuzijazmu nekolicine ispu- na pomirljivo pomicanje u drugi plan, nego njavaju funkciju javnih, koji su, eto, zauzeti podrazumijeva vrlo aktivno sudjelovanje tragikomino neuspjenim oponaanjem u postavljanju legislativnih okvira i provokomercijalnih, ovi posljednji na tek nau- enju politikih odluka u korist krupnoga enom marketinkom novogovoru pobjed- kapitala; govorimo li o povlaenju drnika tranzicijske preraspodjele nekadanjeg ave, onda se ono ipak prvenstveno sastoji u, drutvenog vlasnitva slave vlastite trine primjerice, benevolentnom zanemarivanju uspjehe i poduavaju kako se publici mora zakonskih normi, kao u ve spomenutom dati ono to ona eli, nakon ega, jasno, sluaju privatnih televizija s nacionalnom prestaje svaka rasprava o javnoj odgovor- koncesijom. A dosta se toga o klupku intenosti medija, o uincima senzacionalistike resa visoke dravne politike, ekonomskog simplifikacije socijalne zbilje ili o otunoj monopola i komercijalnih medija moe doinkonzistenciji deificiranog stava publike, znati i u jednom od najvanijih recentnih s jedne, i dominantnog tabloidnog tona pa- eseja posveenih hrvatskim medijima, Sitronizirajue moralizacije, s druge strane. voj zoni ljubiice bijele Viktora Ivania: neformalni oglaivako-distributerski moZatvoreni interesni krug Pozi- nopol Ivice Todoria, potezi nekadanje vanje na fantazmatski konstrukt autentinih vlade Ive Sanadera i vazelinska ureivaka

politika izdanja EPH-a, uvjerljivo je tamo pokazano, godinama su sinergijski stvarali efekt zatvorenog interesnog kruga kojim je ubrzano kolao simboliki i onaj opipljiviji, ekonomski kapital, na zadovoljstvo svih zainteresiranih aktera...
od radnike klase do kaPitalistike kase Ove distorzije

medijskog polja, naposljetku, znae da je krajnje vrijeme za sitnu korekciju poznatog, beskrajno prostituiranog pouka Marshalla McLuhana: u Hrvatskoj, danas, medij je poruga. Govorimo li, dakle, o medijskoj reprezentaciji rada, govorimo prvenstveno o ruganju publici, koju se tretira kao da i sama nije najveim dijelom u poziciji radnika pa joj se radnika prava prikazuju kao atavizmi prevladane prolosti, a radnika obespravljenost kao povod za usputne populistike lamentacije. Promatramo li status rada u medijima, ruganje je, opet, namijenjeno onima koji medije stvaraju. Kada borba za javni interes postane zadaa sistemski nepriznatih i neprepoznatih radnica i radnika osuenih prekarnim statusom na nomadsko lutanje arolikim poljem nezavisnih, malih, neutjecajnih medija i upuenih na vlastiti entuzijazam kao temeljnu motivaciju, onda je reeno sasvim dovoljno o ulozi i znaaju javnog interesa u drutvu u kojem ivimo. Kada se poloaj zaposlenica i zaposlenika javnog sektora prikazuje kategorijama nekompetitivnosti, parazitizma i kolektivne krivnje za uinke kontinuirane instrumentalizacije javnih medija politikom dravnih vlasti, javni je interes jo evidentnije dezavuiran. A kada, naposljetku, privatni mediji diskretno parazitiraju na dravnim strukturama pritom ih glasno napadajui, onda je jasno da ta tragikomedija zabune vodi iskljuivo pretvaranju nekadanjih glavnih aktera medijskoga polja, radnica i radnika, u lako zamjenjive epizodiste, postavljajui njihovo depriviranje kao paradigmu poeljnog drutvenog razvoja i saimajui cjelokupno iskustvo tranzicije u lako pamtljiv narativ: put koji ve dvadeset godina jednosmjerno vodi od radnike klase do kapitalistike kase.

vlasnikom pravu. Rije je o globalnoj logici kapitalistike akumulacije koja sada otkriva oitu kontradikciju, jaz izmeu potrebe za univerzalnom razmjenskom vrijednou s jedne strane, i retorike singularnosti osigurane industrijskom proizvodnjom, s druge. Pojavljuje se, u svojim poecima, trino bezvrijedna, ali pragmatino-revolucionarna ideja da sve informacije, glazba, knjige, softverski kod budu dostupni svima. U digitalnom okruju ekonomije obilja u kojem ne postoji potreba da se svaki proizvod fiziki reproducira, postaje oita tendencija kapitalizma da sva iskustva i robe svede na trinu vrijednost i ogranii dijeljenje. Sasvim je svejedno je li u svojim zaecima ideja slobodne informacije imala revolucionarni karakter cyber-komunizma koji joj pripisuje Richard Barbrook, ili je rije o pragmatinoj ideji softveraa

koji su jednostavno traili modele koji bi modela. Steve Jobs, jo jedan model noubrzali razvoj softvera (poput Richarda vog kapitalista, tako istovremeno uistinu Stallmana, pionira jest inovativni indipokreta slobodnog vidualac, kao to je softvera), no ta je odgovoran za nove oblike autoritarne mogunost alternative hakerske radne Kako bismo odgovorili je kontrole proizvoda etike kao etike koja li danas mogua radikalna u doba kasnog kapitalizma. Kao to se odbija uklopiti u neo-liberalnu eko- kultura otpora, ponajprije kae jedna potapanomiju bila zbiljska. lica, Apple vam domoramo razumjeti uinke Kooptacija opoputa initi ono to zicijskih kultura koje proizvodi simbolika oni ele da inite. oduzela je toj ideji Jobsovo otpadnitvo dimenzija rada kao igre svaku mogunost od tradicionalnih promjene. Jedino modela industrija to ostaje od stallzabave koje poivaju manovske i russena proizvodnji istollovske filozofije jest duboki individuali- vjetnih kopija istovremeno ne znai sukob zam kao zamanjak emergentnih trinih s ekonomskim kapitalistikim modelima.

Antonio Negri u studiji Marx Beyond Marx. Lessons on the Grundrisse primjeuje kako je u usporedbi sa situacijom koju promatra Marx, antagonizam premjeten u svakodnevicu te kako danas biti komunist znai ivjeti kao komunist. Ova auto-refleksija proizlazi iz sveproimajueg karaktera Imperija, na koji de facto upozorava i Jean Baudrillard. Kako bismo odgovorili je li danas mogua radikalna kultura otpora, ponajprije moramo razumjeti uinke koje proizvodi simbolika dimenzija rada kao igre. Da zakljuimo, rad, kao i medije, potrebno je dovesti u vezu sa simbolikom razmjenom, ne kako bismo zakljuili kako rad vie ne postoji (programeri su danas jedni od najpredanijih proizvoaaradnika, ba kao to su to bili radnici na stroju), ve kako bismo razumjeli kako je dolo do toga da je upravo ukidanje rada omoguilo ukidanje slobodnog vremena.

teMat: rad u MedijiMa / Mediji o radu

zarez, xiv /337, 21. lipnja 2012.

30

Mediji, kultura spektakla i novinarski prekarijat

Medijske je reprezentacije drutvenog svijeta i posljedine konstrukcije znaenja mogue i potrebno dovesti u relaciju sa strukturalnim uvjetima sve problematinije radne i ivotne prekarizacije Hajrudin Hromadi

sjajnom dokumentarcu Videokra- napraviti korak blie ka sistemski uvjetovanoj, cija (2009), redatelj Erik Gandini dijalektiki antagonistikoj vezi izmeu menudi nam politiki, ekonomski i dijski posredovanog spektakla kao jedne, ali medijsko-kulturni presjek suvremene Italije, vane puzzle u ideolokoj sri postindustrijske koji bi mogao biti preslika veine dananjih slike neoliberalizma s prekarnim uvjetima europskih drutava. U povijesnoj perspek- proizvodnje medijski konstruirane socijalne tivi, koja se protee unatrag vie od trideset zbilje. Postoji svojevrsna pervertirana logika godina berlusconizacije talijanske televizije, u nukleusu takvih konstrukcija: ako je spekte preciznom detekcijom tri nosiva lika ove takl patetino optoen aurom magnetno filmske prie Berlusconijevog terenskog privlanog glamura, bljetavila, raskoi i besraoperativca i beskrupuloznog mogula u pro- mnog luksuza ista, nepatvorena ideoloka dukciji televizijskih realityja Lele More, ta- forma tzv. postideolokog i postpolitikog bloidno-spektakularne mao ikone Fabrizija vremena, nije li potom narastajua deprivilegiCorone i tragikomine figure Rickyja Cane- rana i pauperizirana masa prekarnih radnika, valija, anonimne infantilne persone izvuene ukljuujui i one koji u produkciji medijskog iz viemilijunskog spektakla neposredno auditorija, koji je uestvuju, zapravo loovisniki fasciniran gian dodatak takvom svijetom medijski Permanentna profesionalna, poretku drutvene stvarnosti? tovie, konstruiranog speknjegov su konstitutakla ovaj uradak socijalna i egzistencijalna tivno vaan dio. To znakovito ispreplie ranjivost medijskih aktualne trendove je na neki nain simboliki srodno, u persve izrazitijeg i otvo- prekarnih radnika renijeg zastupanja spektivi povijesne paini idealne preduvjete neofaistikih starabole, s drutvenim vova, mafijaki me- za sustavnu (samo)cenzuru subjektima poput, na dijski biznis visokog egzistencijalnom rubu u relaciji spram kalibra, medijsku pozicioniranih, induprodukciju jeftinih ekonomskih i politikih strijskih radnika-proletera iz vremena ektabloidno-spektainteresa vlasnika medija kularnih sadraja i spanzije industrijskog s njome povezanu kapitalizma, koji u arinekritiku oduevstokratsko-buroaskoj ljenost medijskih igri hedonistikog blapublika. Ukoliko je netko sumnjao u smi- gostanja svoje epohe nisu uestvovali, ali su je slenost povezivanja varijabli medijskog spek- percipirali i u proizvodnji materijalnih uvjeta takla i promicanja kulturnih trendova tzv. njezine opstojnosti nezaobilazno participirali. selebrizma, visoko tehnologizirane medijske Premda nam se fenomeni koje Brian Lonrealnosti te postindustrijske kapitalistike ghurst imenuje spektakularizacijom drutveekonomije u vremenu globalizacije, s neo- nog svijeta, odnosno produkcija medijskog konzervativizmom i neofaizmom, nakon spektakla kao jedne od reprezentativnih odgledane Videokracije vie ne bi smio imati ideolokih formi neoliberalnog kapitalizma, dileme te vrste. esto citiranu Horkheime- mogu uiniti povijesno recentnijim pojavama, rovu misao tko ne eli govoriti o kapita- tomu ba i nije tako. Znakovito se prisjetiti lizmu, taj neka uti o faizmu u ovom bi da tabloidizacija tiska see duboko u prvu kontekstu valjalo parafrazirati: tko ne eli polovicu 19. stoljea (u medijskim studijima u medijskoj konstrukciji kulture spektakla obino se, kao poetak ere tzv. ute tampe, i selebrizma vidjeti neto vie od trivijalne navodi primjer New York Sun-a iz 1833.), a dizabavljake industrije postfordistike epohe, rektno je povezana s politiko-ekonomskim taj neka odustane od suptilnije analize ka- trendovima tog vremena. Naime, dok je tisak, pitalistike produkcije vika vrijednosti u u prosvjetiteljsko-revolucionarnom razdoblju neoliberalizmu. prijelaza iz 18. u 19. stoljee, predstavljao vano orue jaajueg buroaskog razreda u Geneza spektakla Tekst e, prepo- borbi protiv ostataka feudalne aristokracije znatljivo podijeljen na dva dijela, pokuati kasne monarhije, s etabliranjem buroazije ukazati na mogue simptomatinu ispreple- kao vodee drutvene klase i funkcija tampe tenost nekoliko perspektiva koje se dotiu pi- prepoznatljivo se mijenja. Nekadanja alatka tanja rada u medijima (novinarskog, uredni- drutvenog kriticizma sada postaje zanimljiva kog) u kontekstu dominantnih ekonomskih, kao sredstvo za ostvarivanje profita. Razlika politikih, drutvenih i kulturalnih trendova izmeu jeftine prodajne cijene (tzv. asopisi prekarizacije rada i ivota u razdoblju tzv. ka- za 1 peni) i trokova tiskanja pokriva se prosnoga kapitalizma, kao i fascinaciju spektaku- dajom sve veeg udjela asopisnog prostora laristikim produktima medijske industrije. Na oglaivaima. Posljedino, sadraj se sve vie pojavnoj razini ovih fenomena zagovaramo prilagoava reklamnoj stvarnosti, tekstovi openitu tezu da je medijske reprezentacije postaju jednostavniji, senzacionalistikim drutvenog svijeta i posljedine konstrukcije pristupima pokrivaju se spektakularne teme, znaenja mogue i potrebno dovesti u relaciju a ciljana publika postaju doseljenici, neosa strukturalnim uvjetima sve problematinije brazovani industrijski radnici iz europskih radne i ivotne prekarizacije u kojoj se nalaze drava izvan engleskog govornog podruja neposredni proizvoai medijske slike svijeta, koji koriste ovu tampu za uenje jezika... znai sami novinari i urednici. Time emo Time su, iz povijesne perspektive, zapoeti

trendovi koji e s kraja 20. i poetkom 21. stoljea rezultirati aktualnim medijsko-drutvenim fenomenima koje imenujemo infotainment (info-zabava), skopofilija (mjeavina voajerizma i egzibicionizma), selebrizacija (kult slavnih, poznatosti), paparazzi kultura... a sam spektakl, rijeima Douglasa Kellnera, postao je jedno od naela organizacije u ekonomiji, politici, drutvu i svakodnevnom ivotu. Nekoliko desetljea ranije e Guy Debord naglasiti ideoloku potku spektakla pod okriljem produkcije konzumeristikog kapitalizma: u realiziranom drutvenom spektaklu neposredno ivotno iskustvo biva zamijenjeno beskrajnim nizom medijskooglaivakih reklamnih poruka, a selebritiji sa svih podruja politike, ekonomije, sporta, znanosti, religije... postaju fantazmagorino utjelovljenje kulture drutvenog spektakla.
Mediji u tranziciji Iz dijakronij-

ske, vratimo se sinkronijskoj perspektivi. Tzv. tranzicija termin u funkciji ideologema koji oznaava ekonomsko-politiki prevrat s planski regulirane dravne ekonomije nominalnog socijalizma u trino dereguliran model (neo)liberalnog kapitalizma dovela je i do komercijalizacije medijske industrije koja poiva na drugaijim pravilima igre, ako ih usporedimo s dravnim medijskim poduzeima. Za razliku od dravnih i javnih medijskih institucija koje su, u idealnotipskoj verziji, tretirale novinare kao vane drutveno-politike radnike u proizvodnji drutveno odgovornog i obrazovno-informativnog sadraja, komercijalni privatni mediji poivaju na jasnoj poslovnoj politici ostvarivanja profita, a sami novinari postaju puki, lako zamjenjiv resurs, u svrhu ostvarivanja spomenutog primarnog cilja. Smanjenje trokova u medijskom produkcijskom procesu znai i naputanje praksi temeljenih na klasinim, novinarsko-istraivakim pristupima, u korist jeftinije proizvodnje tabloidnih sadraja ili otkupljivanja inozemnih licenci za realityje, natjecateljske ou emisije i tzv. kvizove znanja, interesantne za oglaivaku industriju zbog visoke gledanosti. U povijesnoj praksi tranzicije ubrzo e se pokazati kako su zahtjevi trita kapitala po pitanju novinarskih sloboda i autonomije, ali i kvalitete medijskih tekstova esto pogubniji od ozloglaenih metoda politikih ucjena. Pritisci na novinare, posebice na one koji nastoje zadrati barem minimum profesionalne etike i dostojanstva struke, kao i mobing na radnome mjestu, postaju svakodnevna stvarnost novinarske profesije. Afirmativnom se nadaje ideja o novinaru kao solidno obuenom i servilnom zanatskom radniku (a studiju novinarstva kao malo ozbiljnijem strunom teaju) koji, u najboljem sluaju, pozna osnovna pravila struke, medijskih anrova i stilova, ali je istovremeno i promotor odreenog life stylea. Ako bismo pokuali ugrubo iscrtati konture realnosti medijsko-novinarskog svijeta struke danas, njih bi rubno odreivala koncentracija trino dereguliranog medijskog kapitala i ovisnost medijskih institucija o marketingu, to jest oglaivaima, na jednoj strani, a na drugoj, posljedino povezano,

mizerna cijena novinarskog rada, odnosno prekarizacija, to vodi drobljenju kolektivnog drutvenog subjekta na individualne mikro borbe u svrhu pukog preivljavanja. Upranjeno mjesto politiko-ekonomskih analiza klasno i socijalno uvjetovanih odnosa u gospodarstvu i drutvu openito, u medijskoj je praksi zamijenjeno, u najboljem sluaju, kulturalnom kritikom i kritikom diskursa, to jest politiki korektnim i etiki osvijetenim narativima o osjetljivim temama (primjerice, prava etnikih, vjerskih, spolno-rodnih i inih manjina), a u loijoj varijanti prethodno opisanim trendovima trivijalno tabloidnog senzacionalizma. Takve tendencije u potpunosti su kompatibilne s karakterom hegemonijskih modela epohe (neo)liberalnog kapitalizma, a manifestiraju se kroz deklarativna promicanja vrijednosnih naela poput suprotstavljanja diskriminaciji i raznim oblicima nacionalnih, rasnih, vjerskih, seksualnih... oblika iskljuivosti ili, posebice, opetovanim naglaavanjem vanosti potivanja prava na osobnu diskreciju i privatnost. No, znakovito, pitanja poput strukture vlasnitva u medijima, utjecajima vlasnika medija i oglaivaa na medijske politike, socijalno-razrednom poloaju novinara, kritike ekonomskih i politikih uvjeta novinarskog rada... pritom ostaju neizreena, nedoreena ili odgurnuta na marginu prevladavajue medijski producirane realnosti.
perverzna loGika MainstreaMa Posljedino, sistemska (obrazovna,

radno-trina, marketinko-industrijska) produkcija sustavno promoviranog profila navodno osposobljenog i strunog novinarskog profesionalca dananjice, optoena je prividno atraktivnom aurom koja je satkana prepoznatljivim nitima liberalne ideologije, bez primjesa klasne osvijetenosti i bez sposobnosti za kreiranje socijalno-utopijskih imaginacija s onu stranu dominantnog hegemonijskog modela. Tu se negdje krije i perverzna dvojnost ove logike: na jednoj strani, mainstream medijsko-novinarske profesije vaan je praktini kreator i promotor hegemonijskog diskursa unutar prethodno skiciranih ideolokih trendova, dok je na drugoj strani i sam istovremeno rtva iste one predatorske maine koju sustavno odrava na ivotu. Ukoliko bi novinarska struka iznala naine za (re)artikulaciju iroke palete pitanja socijalno-razrednog boja, istovremeno bi zapoela i bitku za poboljanje egzistencijalnih uvjeta vlastitog klasnog poloaja, ali i profesionalnog digniteta struke od ogromnog javnog znaaja. Otvorenim pitanjem i teko premostivim problemom ostaje injenica da permanentna profesionalna, socijalna i egzistencijalna ranjivost medijskih prekarnih radnika ini idealne preduvjete za sustavnu (samo)cenzuru u relaciji spram ekonomskih i politikih interesa vlasnika medija i njihovih poslovnih partnera.

Temat priredio Boris Postnikov