JACQUES

LACAN

XI SEMINAR ETIRI TEMELJNA POJMA PSIHOANALIZE

Tekst priredio JACQUES-ALAIN MILLER

Prevela MIRJANA VUJANI-LEDNICKI Redigirao NENAD MIEVI

ZAGREB

1986

Izdaje ITRO NAPRIJED Glavni urednik MILAN MIRI

Urednici Dr MURADIF KULENOVI GVOZDEN FLEGO MIRJANA DOBROVI

Naslov

izvornika

Jacques Lacan LE SMINAIRE livre XI LES QUATRE CONCEPTS FONDAMENTAUX DE LA PSYCHANALYSE

1973 by ditions du Seuil, Paris

Recenzenti NENAD MIEVI GVOZDEN FLEGO

SADRAJ
1 Izopenje NESVJESNO I PONAVLJANJE 2 4 O mrei oznaitelja 5 Tyhe i automaton O POGLEDU KAO PREDMETU MALO a 6 7 8 9 Shiza oka i pogleda Anamorfoza Pravac i svjetlost to je to slika? PRIJENOS I NAGON 10 11 Prisutnost analitiara Analiza i istina, ili zatvaranje nesvjesnoga Spolnost u nizu oznaitelja 13 14 Rastav nagona Djelomini nagon i njegov tok 199 133 146 159 172 185 75 87 100 115 Frojdovsko i nae nesvjesno 35 48 59 23 7

3 O subjektu izvjesnosti

15 Od ljubavi do libida

POLJE DRUGOGA I POVRATAK PRIJENOSU 16 Subjekt i Drugi: Otuenje 17 Subjekt i Drugi ( I I ) : Aphanasis 18 O subjektu za koji se pretpostavlja da zna, o prvoj dijadi i o dobru 19 Od interpretacije do prijenosa OSTAJE DA SE ZAKLJUI 20 U tebi vie od tebe Biljeka Pogovor Kazalo imena 281 295 297 301 217 231 246 261

1
Izopenje
Za to sam ja ovlaten? Element iste kominosti. to je to praksa? Izmeu znanosti i religije. Histeriarka i Freudova elja. Gospoe, gospodo, U nizu predavanja kojima me je zaduila esta sekcija iz cole pratique des Hautes tudes, govorit u v a m o osnovama psihoanalize. Danas bih vam samo htio naznaiti smisao koji na mjeravam dati o v o m naslovu i nain na koji to mislim ispuniti. Ipak, najprije u v a m se predstaviti mada me ovdje veina poznaje, ali ne poznaju me svi j e r okolnosti me navode na to da bi bilo prikladno najprije postaviti pi tanje za to sam ja ovlaten? Ja sam ovlaten da vam ovdje g o v o r i m o o n o m pred metu o kojem sam tokom deset godina drao seminar namijenjen psihoanalitiarima. K a o to je nekima poz nato, ja sam se odrekao te funkcije kojoj sam zaista posvetio svoj ivot zbog dogaaja unutar tzv. psiho analitikog drutva, upravo onog koje mi je povjerilo tu dunost. M o g l o bi se smatrati da moja kvalifikacija nije dola u pitanje za izvravanje ove iste dunosti drugdje. Pri vremeno smatram o v o pitanje nerijeenim. A budui da sam danas ovlaten da, recimo, nastavim o v o svoje ue nje, namee mi se, prije nego li otvorim ovu novu etapu, da izrazim zahvalu koju dugujem gospodinu M. Fernan7

du Braudelu, predsjedniku sekcije Hautes tudes, koji me postavio pred vas. Gospodin Braudel, koji je sprije en, izrazio mi je svoje aljenje to ne moe biti pri sutan u asu kad iskazujem svoje potovanje njemu kao i njegovoj plemenitosti kojom se tom prigodom htio suprotstaviti to mi je onemogueno pouavanje, od kojeg su do njega doprli, uglavnom, samo stil i reputa cija tako da ne budem jednostavno sveden na muk. Plemenitost je pravi izraz kad se radi o prihvaanju ono ga koji je bio u poloaju u kojem sam ja poloaju izbjeglice. On je to uinio tako brzo, pobuen panjom mog pri jatelja Claudea Lvy-Straussa, ija me prisutnost danas veseli i koji zna koliko mi je dragocjen ovaj dokaz pa nje prema mojem radu koji se razvija povezan s nje govim. K tome izraavam svoju zahvalnost svima onima koji su mi u o v o j prilici pokazali svoju naklonost, te gospo dinu Robertu Flacelireu, direktoru cole normale suprieure, na susretljivosti kojom mi je stavio na raspolaganje ovu dvoranu, bez koje ne znam kako bih vas bio primio, a od srca vam zahvaljujem to ste doli u tolikom broju. Sve se to odnosi na bazu, u lokalnom smislu, odnosno vojnikom smislu rijei, na bazu mojega uenja. Sada prelazim na ono o emu je rije na osnove psiho analize.

1 to se tie osnova psihoanalize, moj je seminar tu bio od poetka, ako mogu tako rei, impliciran. On je bio jedan od njihovih elemenata budui da je pridonosio njenom utemeljenju in concreto budui da je bio dio same prakse budui da je bio u njoj budui da je bio upravljen prema onome to je element ove prakse, tj. stvaranju psihoanalitiara. 8

Mogao sam u neko doba, ironino moda privreme no, ali isto tako dobro u nedostatku boljega, u neprilici u kojoj sam ve bio odrediti kriterij onoga to analiza jest, naime, postupak koji vri psihoanalitiar. Henri Ey, koji je danas tu, sjetit e se lanka koji je u pitanju, j e r je bio objavljen u svesku enciklopedije k o j o m on uprav lja. Utoliko e mi biti lake prisjetiti se, budui da je on tu, prave estine koja je upotrebljena da se spome nuti lanak povue iz enciklopedije, tako da je on, ija je naklonost prema meni svima poznata, sam bio ne moan da zaustavi o v o djelovanje koje je zaeo upravni odbor u kojem su bili ba psihoanalitiari. Taj e se lanak nalaziti u izdanju koje pokuavam sainiti od izvjesnog broja svojih tekstova i, mislim, da ete moi prosuditi da li je on izgubio na svojoj aktualnosti. To vjerujem uto liko manje to su sva pitanja koja tamo postavljam ista koja pretresam i pred vama te koja su prisutna i zbog same injenice to sam ja ovdje, u poloaju kakav je m o j , zato da postavljam uvijek to isto pitanje to je to psihoanaliza? Nesumnjivo je da u tome ima vie od jedne dvosmisle nosti i o v o je pitanje prema rijei kojom ga oznaavam u onom lanku uvijek pitanje slijepog mia. Postavio sam sebi zadatak da ga rasvijetlim pri dnevnoj svjetlosti i tome moram pristupiti danas. Mjesto s kojega prilazim o v o m problemu u stvari je promijenjeno, ono nije ba ni unutra, a ne zna se da li je izvana. Ovo podsjeanje nije anegdotsko. I zato mislim da me neete vidjeti da traim utoite ni u anegdoti, ni u po lemici ikoje vrste, ako ovdje istiem, to je injenica da je moje uenje, oznaeno kao takvo, doivjelo od strane tijela koje se zove Izvrni odbor jedne meuna rodne organizacije koja se zove International Psychoana lytical Association, cenzuru koja nije uobiajena, j e r radi se nita manje nego o zabrani ovog uenja koje bi tre balo smatrati nitavnim u svomu to so tie habilitacije psihoanalitiara, a ova bi zabrana trebala biti uvjet za me9

unarodno pripadam.

uvrtenje u psihoanalitiko drutvo kojemu

N i t o nije sve. Izreeno j e d a e o v o uvrtenje biti prihvaeno samo ukoliko se daju garancije da moje ue nje nikada nee biti primjenjivano u o v o m drutvu za izobrazbu analitiara. Rije j e , dakle, o neemu to se m o e usporediti s onim to se drugdje naziva viim izopenjem. A ono, na mje stima gdje se ovaj izraz upotrebljava, nije nikad izre eno bez mogunosti povratka. U o v o m obliku postoji samo u jednoj vjerskoj zajed nici oznaeno indikativnim, simbolikim izrazom sinago ga, a i Spinoza je b i o tome izvrgnut. 27. srpnja 1656. zanimljiva dvostruka stogodinjica j e r se podudara i s Freudovom b i o je Spinoza najprije izvrgnut kheremu, a poslije nekog vremena i chammati, to se sastoji u tome da se o v o m stanju doda nemogunost povratka. N e m o j t e misliti da se radi o metaforikoj igri koju bi b i l o neozbiljno pretresati u vezi s poljem, v e l i k i m koli ko i ozbiljnim, koje m o r a m o prekriti. Vjerujem a i vi ete vidjeti da ova injenica, ne samo zbog odjeka koji izaziva ve i zbog strukture koju implicira, unosi neto to je na izvoru naeg istraivanja psihonalitike prakse. Ne kaem ali to ne bi bilo nemogue da je psiho analitika zajednica Crkva. Ipak, neosporno, izbija pita nje onoga to u njoj moe odgovarati religioznoj praksi. Ja ne bih naglaavao ovu injenicu iako u sebi nosi pu no otpadaka koji zaudaraju na skandal, kad, kao u sve mu to u tvrditi danas, vi ne biste m o g l i biti sigurni da ete nadalje imati koristi od toga. Ne moe se rei da sam u takvim spregama ravnodu an subjekt. N e m o j t e misliti da je to za mene ne vie nego li, pretpostavljam, za posrednika k o g a sam bez dvojbe odmah naveo predmet za komediju, u smislu predmeta za smijeh. Ipak bih vam usput htio rei da mi 10

nije izmaklo neto od iroke komine dimenzije u tome. Ona ne pripada registru onoga to se zbiva na razini formulacije koju sam nazvao izopenje. Ona se vie od nosi na situaciju kakva je bila m o j a u toku dvije godine, u spoznaji da se sa m n o m trguje i to upravo p r e k o mojih kolega, odnosno uenika. Jer rije je bila o t o m e da se zna u kojoj su se mjeri ustupci uinjeni habilitacijskoj vrijednosti m o g uenja mogli izravnati s o n i m to je s druge strane znailo postii meunarodnu habilitaciju drutva. Ne elim pro pustiti priliku da upozorim opet emo na to doi da je upravo u tome, kad smo umijeani, neto to se moe doivjeti u kominoj dimenziji. T o , mislim, moe potpuno shvatiti samo psihoanali tiar. Nesumnjivo, biti predmet trgovine nije za ljudsko bie rijedak poloaj, protivno naklapanju o ljudskom dosto janstvu, odnosno o pravima ovjeka. Svatko je, u sva kom trenu i na svim razinama u poloaju da se njime trguje, j e r potpuno razumijevanje drutvene strukture prua nam upravo razmjena. Radi se o razmjeni indi vidua, naime drutvenih oslonaca, koje nazivamo subjek tima, j e r oni autonomiji pruaju sveta prava. Svatko zna da se politika sastoji u trgovanju, a o v o g puta je to naveliko, istim subjektima zvanim graanima. Situa cija nije u m o m pogledu bila nita neobina osim to, biti predmet trgovine onih koje sam nazivao kolegama, odnosno uenicima, gledano izvana, ima ponekad drugi naziv. Ali, ako istina subjekta nije u njemu samom ni kad je on u poloaju gospodara, ve, kako to analiza poka zuje, u nekom predmetu prikrivenom po prirodi iz vui ovaj predmet upravo je element iste kominosti. Smatram da na tu dimenziju treba upozoriti i to s poloaja odakle mogu o t o m posvjedoiti, j e r bi ona moda u slinoj prilici bila predmet neprilinog uzdra vanja, jedne vrsti lane stidljivosti za nekog koji o tom 11

svjedoi izvana. Gledajui iznutra, mogu vam rei da je ova dimenzija posve opravdana, ona moe biti doiv ljena s analitikog gledita, i ak, polazei od trenutka kad je ona primijeena, na nain koji je nadilazi naime pod humoristikim kutom koji je tu samo pri znavanje kominoga. Ova primjedba nije izvan polja onoga to navodim u prilog temeljima psihoanalize, j e r temelj ima vie smislova i nema potrebe da podsjetim na Kabbalu u kojoj oznaava jedan od naina boanske objave, koja je upra vo u o v o m registru izjednaena s pudendum. Bilo bi po sve neobino da se u analitikoj raspravi zaustavimo na pudendumu. Temelji bi ovdje nesumnjivo preuzeli ob lik ispod, da ovo ispod nije ve pomalo u zraku. Neki koji su izvan toga mogu se iznenaditi da su u o v o m trgovanju, i to vrlo naglaeno, sudjelovali neki koje sam ja analizirao, naime oni ija je analiza bila u toku. I treba se zapitati kako je neto tako mogue, uko liko na razini odnosa onih koje ste analizirali i vas ne postoji neki razdor koji dovodi u pitanje samu vrijed nost analize? Pa, upravo polazei od onoga to bi tu mo glo biti predmetom skandala, obuhvatit emo tonije ono to se zove didaktika psihoanaliza ta praksa, ili ta etapa prakse ostavljena posve u sjeni svega to se objavljuje i osvijetlit emo poneto njene ciljeve, nje ne mogunosti, njene uinke. To nije vie pitanje pudenduma. Pitanje je o tome da se zna to se od psihoanalize moe, mora oekivati, a to se u njoj mora utvrditi kao konica, odnosno pro maaj. Zato sam smatrao da ne treba nita podeavati, ve samo iznijeti in, i to kao predmet ije ete obrise i mogue upravljanje njime, nadam se, jasnije vidjeti i po staviti ga na sam poetak onoga to imam rei u tre nutku kad pred vas postavljam pitanje to su to te melji, u irem smislu, psihoanalize? To znai to je utemeljuje 12 kao praksu?

2 to je to praksa? ini mi se sumnjivo da ovaj izraz moe biti smatran neprikladnim za psihoanalizu. To je najiri izraz za oznaavanje ljudskog djelovanja, ma ka kvo ono bilo, koje mu omoguava da realno ispituje pomou simbolikog. to on pritom sree vie ili manje imaginarnoga, to ima samo sekundarnu vrijednost. Ova definicija prakse dopire dakle vrlo daleko. Mi neemo, poput Diogena, poi traiti ovjeka, ve nau psihoanalizu, po raznolikim podrujima prakse. Mi emo radije povesti sa sobom nau psihoanalizu i ona e nas odmah usmjeriti prema prilino lokaliziranim, oznae nim tokama prakse. Bez prijelaznog uvoenja dvaju termina izmeu kojih e se kretati moje pitanje nipoto ironiki zapitat u se najprije, ovdje, pred tako irokim auditorijem, u ovakvoj sredini, i s takvom podrkom, da li je psiho analiza znanost, i to u istraiti s vama. Drugu referencu, religioznu, ve sam spomenuo precizirajui da govorim o religiji u sadanjem smislu ri j e i ne o isuenoj, metodologiziranoj religiji vraenoj u udaljenu primitivnu misao, ve o religiji koju vidimo da se provodi, jo i v o j , vrlo ivoj. Psihoanaliza, bila ona vrijedna ili ne da se upie u jedan od dva registra, moe nam razjasniti ono to trebamo smatrati znanou, odnosno religijom. H t i o bih odmah izbjei jedan nesporazum. Vi ete mi rei u svakom pogledu, psihoanaliza je istraivanje. Pa, dozvolite mi da izjavim i to na raun javnih nadle nosti kojima izraz istraivanje izgleda da od nekog vre mena slui kao ibolet za nemalo stvari klonim se izraza istraivanje. Sebe nisam nikada smatrao istrai vaem. K a o to je jednom rekao Picasso na veliku zapanjenost ljudi koji su ga okruivali Ja ne traim, ja nalazim. 13

Na polju takozvanog znanstvenog istraivanja postoje uostalom dva podruja koja se m o g u savreno spoznati, ono na kojem se istrauje i o n o na kojem se pronalazi. Zanimljiva stvar, to odgovara dosta dobro odreenoj granici onoga to se m o e okvalificirati kao znanost. Isto tako postoji nesumnjivo nekakva bliskost izmeu istraivanja koje trai i religioznog registra. Obino se o t o m kae Ne bi me traio, da me ve nisi naao. Ono ve naao je uvijek iza, ali pogoeno neim iz reda zaborava. Zar se onda ne otvara j e d n o ugodno, neodre eno istraivanje? Ako nas o v o m prilikom zanima istraivanje, to je stoga to se ono danas prilikom rasprave postavlja na razinu onoga to nazivamo humanistike znanosti. Doista, kao da p o d korakom svakoga koji nalazi izbija o n o to bih nazvao hermeneutiki zahtjev, a to je upravo ono to trai to trai uvijek novo i neiscrpno znaenje, ali kojem prijeti da ga pretekne onaj koji nalazi. M i , analitiari, zainteresirani smo za ovu hermeneutiku, j e r se put razvoja znaenja koji postavlja hermeneutika ispreplee k o d mnogih duhova s onim to ana liza naziva interpretacijom. Dogaa se, da, ako interpre tacija nije posve shvaena u istom smislu kao navedena hermeneutika, hermeneutici se rado priznaje prednost. K r o z ovo bar v i d i m o hodnik komunikacije izmeu psi hoanalize i religioznog registra. N a i i emo ve ponovo na njega u zgodan as. Dakle, da bi se psihoanaliza mogla nazivati znanou, zahtijevat emo m a l o vie. Znanost obiljeuje to, da ima predmet. M o e se sma trati da je znanost obiljeena odreenim predmetom, izvjesnom razinom ponovljivih radnji koje nazivamo isku stvom. Ali, m o r a m o biti oprezniji, j e r se ovaj predmet mijenja, a posebno u toku evolucije jedne znanosti. Uope ne m o e m o rei da je predmet moderne fizike sada isti kao u asu njena nastajanja, koji, kaem vam odmah, datiram u 17. stoljee. A da li je predmet mo14

derne kemije isti kao u asu njenog nastajanja koje da tiram Lavoisierom? Moda nas ove opaske prisiljavaju bar na taktiki uzmak, i, na to da poemo od prakse, da bismo se za pitali, znajui da praksa ograuje jedno podruje, da li je mogue specificirati na razini tog polja znanstvenika moderne znanosti, koji nije ovjek koji zna m n o g o o svemu. I Ja se ne pridravam Duhemova zahtjeva da se svaka znanost odnosi na jedinstven sustav, zvan sustav svi jeta referenca je vie-manje idealistika, budui da je to referenca za potrebu identifikacije. ak u rei da se moemo liiti transcendentnog komplementa im plicitnog poloaja pozitivista, koji se uvijek odnosi na krajnje jedinstvo svih podruja. Utoliko emo se bolje zamisliti, j e r je to diskutabilno i moe ak biti pogreno. N i j e neophodno da drvo znanja ima samo jedno deblo. Ne smatram da ih ima mnogo. Moda su, prema modelu iz prvog poglavlja Knjige Po stanka, dva razliita ja ne pridajem posebnu vanost o v o m mitu vie-manje oznaenom mranjatvom, ali za to od psihoanalize ne bismo oekivali da nam to ra svijetli? A k o se drimo pojma iskustva shvaenog kao podruje jedne prakse, moemo uvidjeti da ono nije dovoljno za definiranje znanosti. U stvari, ova bi se definicija mogla vrlo d o b r o primijeniti npr. na mistiko iskustvo. Ono se na ovaj nain ak uzima ponovo u znanstveno raz matranje i gotovo poinjemo misliti da m o e m o znan stveno shvaati o v o iskustvo. Postoji tu jedna vrst dvo smislenosti podvrgavanje iskustva znanstvenom ispi tivanju m o e uvijek navesti na pomisao da iskustvo po sebi ima znanstveno postojanje. Oito je, dakle, da ne m o e m o mistiko iskustvo vratiti u znanost. Jo jedna primjedba. Da li emo ovu definiciju zna nosti, koja polazi od podruja koje odreuje praksu, pri mijeniti na alkemiju da bi ona bila znanost? itao sam ponovo mali svezak koji ak nije ni uvrten u Diderotova 15

Sabrana djela, ali mora da je njegov. Ako je kemija roena s Lavoisierom, Diderot ne govori tu o kemiji, ve od korice do korice tog sveska govori o alkemiji, sa svim tankoutnostima duha kakav je njegov. Po emu moemo rei da, usprkos sjajnom karakteru pria koje nam on tokom godina iznosi, alkemija nije znanost? Neto je u m o j i m oima odluujue, a to je, da je istoa due iz voditelja bitan elemenat u tome poslu. Ova opaska nije uzgredna, vi osjeate, j e r e se, mo da, neto analogno iznijeti u vezi s prisutnou anali tiara u analitikom Velikom djelu i zakljuiti da je moda to ono to zahtijeva naa psihoanalitika didak tika, i da moda i sam govorim iste te stvari u posljed nje vrijeme, kad odbacujui svaki veo kreem prema sredinjem pitanju to je elja analitiara?

3 to mora biti s analitiarevom eljom da bi on djelovao ispravno? Moe li se o v o pitanje ispustiti izvan mea naega polja, kao to je to u stvari kod znanosti kod modernih znanosti i to kod najpouzdanijih gdje se nitko ne pita to je npr. elja fiziara? Zaista je potrebna kriza da bi nas g. Oppenheimer pitao o elji koja je u podlozi moderne fizike. Uosta lom, nitko na to ne obraa panju. Smatra se da je to politiki incident. Da li je ova elja neto to pripada istom redu kao i ono to se zahtijeva od posveenika u alkemiji? Zelja analitiara se ni u kom sluaju ne moe ostaviti izvan naeg pitanja zato to pitanje elje postavlja sam problem formiranja analitiara. A didaktika analiza mo e posluiti smo da ga dovede do one toke koju u svo j o j algebri oznaavam kao elju analitiara. I tu opet m o r a m ostaviti otvoreno pitanje. Treba da osjetite da vas v o d i m k pitanju kao to je o v o da U je poljoprivreda znanost? Odgovor e biti da i od16

govor e biti ne. Ovaj je primjer istaknut samo zato da bih vas naveo da razlikujete poljoprivredu odreenu ne kim predmetom od poljoprivrede odreene, tu se moe kazati, nekim podrujem agrikulturu od agronomije. To mi doputa da izvuem jednu pouzdanu dimenziju mi smo pri b. a. ba, konano je potrebno i tu biti dimenziju stavljanja u formule. Da li je to dovoljno za definiranje uvjeta za znanost? Ne vjerujem to. Lana se znanost, kao i istinska, moe staviti u formule. Pitanje, dakle, nije jednostavno, t i m vie to nam se analiza pretpostavljena kao znanost po kazuje u problematinim potezima. Na to se odnose formule u psihoanalizi? to moti vira i modulira ovaj pomak predmeta? Ima li ve formi ranih analitikih pojmova? Na to se odnosi gotovo re ligiozno zadravanje Freudovih izraza za strukturiranje analitikog iskustva? Radi li se o vrlo neobinoj inje nici u povijesti znanosti da je Freud prvi i ostao je dini u ovoj pretpostavljenoj znanosti koji je uveo te meljne pojmove? Bez tog debla, tog stupa, tog potpornika, za to bismo uvrstili nau praksu? M o e li se ba rei da je rije upravo o pojmovima? Jesu li to pojmovi u nastanku? Jesu li to pojmovi u evoluciji, kre tanju, koje jo treba revidirati? Mislim da moemo smatrati da je u vezi s tim pita njem uslijedilo neko napredovanje, na putu na k o j e m moe biti samo rada, pobjeda u tenji za razrjeavanjem pitanja da li je psihoanaliza znanost? Doista, zadrava nje Freudovih pojmova u sreditu svake teoretske disku sije u o v o m zamornom, neugodnom, odbojnom lancu koje nitko osim psihoanalitiara ne ita koji se zove psihoanalitika literatura, ne spreava da zaostanemo za njima, da se veina iskrivljava, iznevjeri, uniti, a da se oni koji su preteki jednostavno odbace da je, na primjer, sve to je razraeno oko uskrate (frustracije) posve nazadno u odnosu na frojdovske pojmove iz kojih proizlazi. 17

ak se nitko vie ne bavi, osim rijetkih izuzetaka iz moga kruga, trostrukom strukturom Edipova kompleksa, a niti kompleksom kastracije. Da bi se utvrdio teoretski status za psihoanalizu nije nipoto dovoljno da pisac poput Fenichela svu grau sakupljenu iskustvom svede na razinu plitkosti, nabra janjem tipa velikog sabiraa. Naravno, izvjestan broj i njenica je sakupljen i nije naodmet da budu grupirane u nekim poglavljima moe se stei dojam da je na jed nom polju sve unaprijed objanjeno. A l i analiza nije u tome da se u nekom sluaju razlue diferencijalne crte teorije i da onda mislimo da time m o e m o objasniti za to je vaa ki nijema jer, radi se o tome, da se po stigne da ona govori, a ovaj uinak proizlazi od jedne vrsti intervencije koja nema nita zajedniko s poziva njem na diferencijalnu crtu. Analiza se upravo sastoji u t o m e da ona progovori, ta ko da bi se m o g l o rei da se ona svodi, u krajnjem, u odstranjivanju nijemosti, a to je ono to je u jednom trenutku nazvano analizom otpora. S i m p t o m je najprije nijemost k o d subjekta za koji se pretpostavlja da govori. Ako p r o g o v o r i on j e , oito, iz lijeen od svoje nijemosti. Ali nam to ne objanjava za to je on p r o g o v o r i o . To nam samo naznaava diferen cijalnu crtu, koja je u sluaju s nijemom djevojkom, kao to se m o g l o oekivati, histerija. Dakle, diferencijalna crta histerine osobe jest upravo ta histerina osoba konstituira svoju elju u samom inu govorenja. Zato nije udno, da je Freud kroz ova vrata uao u ono to je doista b i o odnos elje prema jeziku, i to je otkrio mehanizam nesvjesnoga. to mu ovaj odnos elje za g o v o r o m nije ostao skri ven, odlika je njegova genija, ali to ne znai da je on posve rasvijetljen pogotovo ne grubim p o j m o m pri jenosa. T o , da je za ozdravljenje histeriarke od svih njenih simptoma, najbolji nain zadovoljiti njenoj elji histe rine osobe a to je da nam svoju elju prikae kao 18

nezadovoljenu elju ostavlja posve izvan polja spe cifino pitanje zato ona moe svoju elju podravati samo kao neispunjenu elju. Isto nas tako histerija vodi, rekao bih, na trag izvjesnog izvornog grijeha analize. N e k i izvorni grijeh mora postojati. Prava moe biti samo jed na stvar, to je elja samog Freuda, i to injenica da ne to u Freudu nije nikad analizirano. Upravo sam stigao do toga, kad sam se neobinom slu ajnou morao odrei svoga seminara. To to sam imao rei o Imenima Oca, trebalo je samo postaviti pitanje o izvoru, naime o tome, koja je povla stica omoguila Freudovoj elji da nae ulazna vrata u polje iskustva koje on oznaava kao nesvjesno. Ako elimo postaviti analizu na noge bitno je doprijeti o toga izvora. Ma to bilo, taj nain ispitivanja polja iskustva bit e u naem daljnjem susretu voen sljedeom uputom kakav konceptualni status moramo dati etirima izra zima koje je uveo Freud kao temeljne pojmove, a to su nesvjesno, ponavljanje, prijenos i nagon? Razmatranje naina na koji sam u svom prethodnom uenju postavio ove pojmove u odnosu na openitiju funkciju koja ih obuhvaa i koja doputa da se pokae njihova operativna vrijednost u tom polju, tj. funkcija oznaitelja kao takvog, implicitnog to e biti na sljedei korak pri iduem susretu. Obeao sam sebi da u prekinuti svoja izlaganja dva deset minuta prije dva, kako bih omoguio svima koji e nemajui druga posla ostati tu, da mi po volji postav ljaju pitanja na koja e ih navesti predmet mojega iz laganja.

ODGOVORI M. T O R T : Kada povezujete psihoanalizu s Freudovom eljom i sa eljom histerine osobe, zar vas se ne bi mo glo optuiti zbog psihologizma? 19

Referenca na Freudovu elju nije psiholoka referenca. Referenca na elju histerine osobe nije psiholoka re ferenca. Postavio sam sljedee pitanje funkcioniranje Divlje misli koju je Levi-Strauss postavio kao temelj statuta drutva jest neko nesvjesno, ali dostaje li ono da smje stimo nesvjesno kao takvo? A ukoliko ono to uspije, da li smjeta frojdovsko nesvjesno? isto frojdovski put k nesvjesnom nauio je Freud od histerine osobe. Upravo sam tu uveo u igru elju histerine osobe, napominjui da Freud nije ostao na tome. to se Freudove elje tie, ja sam je postavio na naj viu razinu. Rekao sam da je frojdovsko polje analitike prakse ostalo zavisno od izvjesne izvorne elje, koja igra uvijek dvosmislenu ulogu, ali prevladavajuu, u psiho analitikoj transmisiji. Problem ove elje nije psiholoki, bar ne vie od problema Sokratove elje. Postoji itava tematika koja dotie status subjekta, kad Sokrat izra ava da ne zna nita osim onoga to se tie elje. Sokrat ne postavlja elje u poloaj izvorne subjektivnosti, ve u poloaj objekta. Po dobro, i kod Freuda se radi o elji kao objektu. 15. sijenja 1964.

NESVJESNO I PONAVLJANJE

2
Frojdovsko i nae nesvjesno
Divlja misao. Postoji uzrok samo onoga to hramlje. Zijev, spoticanje, nalaz, gubitak. Diskontinuitet. Signorelli. Zapoet u svoje dananje izlaganje itanjem pjesme koja, zapravo, nije u vezi s onim to u v a m govoriti ali je u vezi s onim to sam govorio prole godine na svom seminaru o tajanstvenom predmetu, najskrive nijem predmetu o predmetu skopikog nagona. Rije je o kratkoj pjesmi na 73. strani Fou d'Eisa koju je Aragon naslovio Contre-chant. Vainement ton image arrive ma rencontre Et ne m'entre o je suis qui seulement la montre Toi te tournant vers moi tu ne saurais trouver Au mur de mon regard que ton ombre rve Je suis ce malheureux comparable aux miroirs Qui peuvent rflchir mais ne peuvent pas voir Comme eux mon oeil est vide et comme eux habit De V absence de toi qui fait sa ccit Posveujem ovu pjesmu nostalgiji koju neki mogu osjeati za onim prekinutim seminarom, za o n i m to sam onda razlagao o tjeskobi i o funkciji predmeta malo a. Oni e, mislim ispriavam se to sam tako aluzivan osjetiti okus injenice da Aragon u o v o m div nom djelu za koje sam ponosan to odgovara ukusu nae generacije, koja me primorava da se pozovem na prija telje mojih godina, ako hou da me u vezi s o v o m pje23

srnom tko razumije da Aragon ovu pjesmu tim enig matskim pravcem Ainsi dit une fois An-Nadji, comme on l'avait invit pour une circoncision. To je toka u kojoj e oni koji su prole godine sluali moj seminar nai podudarnost razliitih oblika predmeta a sa sredinjom i simbolikom funkcijom minus phi /((fi) na koju se ovdje pozivamo posebnom refe rencom, i ne sluajno, koju Aragon daje povijesnoj ko notaciji, ako tako mogu rei, emisije svoje linosti, lu dog pjesnika ove anti-pjesme.

1 Znam da tu ima nekih koji se uvode u moje uenje. Uvode se pomou spisa koji su nastali ranije. H t i o bih da znaju da se jedna od neophodnih koordinata za pro cjenjivanje smisla ovog prvog uenja mora nai u tome, da sa mjesta na kojem se nalaze ne mogu zamisliti do kojeg stupnja prezira, ili jednostavno nepoznavanja, svo jega instrumenta mogu doi praktiari. Potrebno je da znaju da je bio potreban sav moj viegodinji napor da revaloriziram u njihovim oima taj instrument, govor da mu vratim dostojanstvo, i da postignem d to za njih ne bude uvijek unaprijed obezvrijeena rije koja ih pri siljava da uprave pogled drugdje da bi nali odgovaratelja. Tako se bar neko vrijeme inilo da me salijee neka filozofija jezika, naime, hajdeggerska, dok se radilo sa mo o propedeutskoj referenci. To to govorim s ovoga mjesta ne znai da u govoriti vie kao filozof. Preao bih na neto drugo to e mi biti zaista milije spomenuti, a to u nazvati odbacivanje pojma. T o m e je tako j e r u vas danas pokuati uvesti u velike frojdovske pojmove izdvojio sam ih etiri i oni nose upravo funk ciju pojmova. 24

Ovo je nekoliko rijei na ploi pod naslovom frojdovskih pojmova, prva su dva nesvjesno i ponavljanje. Prijenos koji u nadam se razmatrati idui put dovest e nas pravo do algoritma koje, smatram, treba istaknuti u praksi, posebno radi ostvarivanja analitike tehnike kao takve. to se tie nagona, on je jo vrlo te ko dostian, uistinu tako nepristupaan pa mislim da u ove godine doprijeti do njega samo nakon to budemo govorili o prijenosu. Razmotrit emo, dakle, samo bit analize posebno ono to je u njoj duboko problematino a istovremeno glavno, funkciju didaktike analize. Tek nakon to pre emo ovo izlaganje, moi emo, moda, na kraju godine bez potcjenjivanja klizave, odnosno kakljive strane pristupa ovom pojmu doi do nagona. To je nasuprot onima koji se uputaju u tu pustolovinu u ime nepot punih i krhkih referenca. Dvije male strelice koje vidite na ploi pored nesvje snog i ponavljanja, usmjerene su prema upitniku koji slijedi. On pokazuje da nae shvaanje pojma implicira da je on uvijek uspostavljen u pristupu koji se odnosi na ono to nam namee infinitezimalni raun kao oblik. Ako se, u stvari, pojam oblikuje pod utjecajem pristupa re alnosti koju treba dosegnuti, ostvarit e se samo jednim skokom, jednim prelazom granice. Tada m o e m o rei u emu moe zavriti rekao bih, u obliku dovrenog kvantiteta konceptualna elaboracija koja se zove ne svjesno. Isto vai za ponavljanje. Dva ostala izraza zapisana na kraju retka na ploi, su bjekt i realno, dovest e nas do uobliavanja pitanja koje smo postavili prolog puta moe li se, meu nama, smatrati da psihoanaliza sa svojim paradoksalnim, oso bitim, aporijskim nosti. Najprije u se prihvatiti pojma nesvjesnoga. 25 aspektima tvori znanost, nadu zna

2 Veina iz ovog skupa zna poneto o onom to sam iznio nesvjesno je strukturirano kao jezik koje se odnosi na jedno polje koje nam je danas mnogo do stupnije nego li u doba Freuda. Ja u ga prikazati ne im to je materijalizirano na zaista znanstvenom planu, na tom polju koje istrauje, strukturira, razrauje Claude Lvi-Strauss i koje je obuhvatio naslovom Divlja misao. Prije svakog iskustva, prije svake individualne deduk cije, ak prije nego li se tu zapisu kolektivna iskustva koja se mogu samo odnositi na drutvene potrebe, neto organizira o v o polje i upisuje crte njegovih poetnih snaga. To je funkcija koju nam Claude Lvi-Strauss pri kazuje kao istinu totemske funkcije, i koja mu umanjuje privid to je primarna klasifikatorska funkcija. K a d se uspostave relacije koje su navlastito ljudske, ve su odreeni izvjesni odnosi. Oni su obuhvaeni u svemu to priroda moe ponuditi kao oslonce koji se rasporeuju u opozicijskim temama. Priroda nas snab dijeva, izgovorimo i tu rije, oznaiteljima, a ovi oznaitelji organiziraju inauguralno ljudske odnose, daju im strukture i modeliraju ih. Vano je za nas da tu vidimo razinu na kojoj prije svakog oblikovanja subjekta, subjekta koji misli, koji se tu smjeta to broji, to je izbrojeno, u t o m izbroje nom onaj koji broji je ve tu. Zatim se sam subjekt mora prepoznati, prepoznati sebe kao onoga tko broji. Sjetimo se naivnog spoticanja, kad se mjeritelj mental ne razine veseli to je uhvatio malog ovjeka koji izjav ljuje Imam tri brata, Paula, Ernesta i sebe. A to je posve prirodno najprije su ubrojena tri brata, Paul, Ernest i ja, a zatim postoji ja na razini gdje se istie da moram odbiti taj ja, tj. ja koji broji. U nae doba, u nae povijesno vrijeme kad obliku j e m o znanost koju moemo ocijeniti humanistikom, ali koju treba razlikovati od svake psiho-sociologije, tj. lin gvistiku, iji je model operatorska igra koja djeluje u 26

svojoj spontanosti posve sama, predsubjektivno upravo ta struktura daje status nesvjesnom. Ona nam potvruje da pod izrazom nesvjesno postoji neto to se moe ozna iti, dostii i objektivirati. Ali kad potiem psihoanali tiare da ne zanemaruju o v o podruje koje im prua vrst oslonac za obradu, znai li to da ja mislim Freudove p o j m o v e obuhvatiti izrazom nesvjesno? Pa, ne! to ne mislim. Nesvjesno Freudov pojam, je neto drugo, to bih v a m danas elio pribliiti. N i j e dovoljno kazati da je nesvjesno dinamiki po jam, budui da to znai zamjenjivanje reda obinog mis terija s posebnim misterijem sila openito slui za oznaavanje mutnog mjesta. Danas u se pozvati na funk ciju uzroka. Znam dobro da zalazim na podruje koje s gledita filozofske kritike pobuuje itav jedan svijet referenca, a to je dovoljno da oklijevam meu njima bit emo slobodni da biramo. Bar e dio mog auditorijuma ostati nezadovoljen ako jednostavno kaem, da u Kantovu Ogle du o negativnim veliinama moemo shvatiti koliko je izbliza obuhvaen zijev koji funkcija uzroka oduvijek nu di svakoj pojmovnoj zapljeni. U o v o m eseju, reeno j e , da je to pojam koji se na kraju krajeva ne moe izanalizirati nemogue ga je shvatiti umom ako je uope pravilo uma, Vernunftsregel, uvijek poneka Vergleichung, ili ekvivalent i da bitno u funkciji uzroka ostaje iz vjestan zijev, izraz koji upotrebljava isti autor u Prolegomenama. Neu napominjati da problem uzroka zadaje oduvi jek neprilike filozofima i da on nije tako jednostavan kao to se moe misliti videi kako se kod Aristotela uravnoteuju etiri uzroka j e r ja ovdje ne filozofiram i ne mislim se opteretiti tako tekim bremenom s ovih neko liko referenca koje su dovoljne da jednostavno osjetimo to znai o v o to naglaavam. Zbog toga uzrok, iako mo dalitet koji Kant uvrtava meu kategorije istog uma tonije on ga zapisuje na tabelu odnosa izmeu inherencije i zajednitva za nas ipak nije tim proumljeniji. 27

On se razlikuje od onog to je determinirajue u jed n o m lancu, drugaije reeno, u zakonu. K a o primjer, po mislite na ono to se ocrtava u zakonu akcije i reakcije. Tu postoji, ako hoete, samo jedan pobornik. Jedan ne ide bez drugoga. Tijelu koje se satire o tlo, njegova masa nije uzrok tome to ono zauzvrat prima od svoje ive snage, njegova masa je integrirana s o v o m snagom koja mu se vraa da raspri njegovu koherentnost povratnim uinkom. Tu nema zijeva, osim ako ga nema na kraju. Naprotiv, svaki put kad g o v o r i m o o uzroku, ima neeg antipojmovnog, neodreenog. Mjeseeve mijene su uzrok plimi to je ivo, u tom asu dobro znamo da je rije uzrok dobro upotrebljena. I l i jo, kuno isparivanje je uzrok vruici to ne govori nita, postoji rupa, i neto oscilira u intervalu. Ukratko, postoji uzrok samo onoga to hramlje. Pa, dobro! U o v o m asu vas pokuavam priblino na vesti na to da se frojdovsko nesvjesno smjeta na ono mjesto gdje izmeu uzroka i onoga na to on djeluje, uvijek neto hramlje. N i j e vano to nesvjesno odreuje neurozu nad tim se Freud rado ponaa pilatovski, tj. pere ruke. Jednog e se dana moda neto otkriti, humorne determinante, nije vano to to mu je svejedno. Jer, nesvjesno nam pokazuje zijev kroz koji se neuroza izmiruje s realnim s realnim koje moe isto tako biti nedeterminirano. U tom zijevu se neto zbiva. K a d je taj zijev zaepljen, da li je neuroza izlijeena? Nakon svega, pitanje je jo uvijek otvoreno. Samo, neuroza postaje neto drugo, po nekad obini tjelesni nedostatak, oiljak, kako kae Freud ne oiljak neuroze, ve nesvjesnoga. K r o z ovu topologiju vas ne vodim ba znalaki, j e r nemam vremena uskaem u nju, i vjerujem da e vas ovi izrazi koje uvo dim, voditi kad budete ili na Freudove tekstove. Pogle dajte odakle on polazi od Etiologije neuroza i to on nalazi u rupi, u pukotini, u karakteristinom zijevu uzroka? Neto iz reda ne-ostvarenog. 28

Govori se o odbijanju. To znai prebrzo ulaziti u stvari uostalom, ve neko vrijeme, kad se govori o odbijanju, ne zna se vie o emu se govori. Nesvjesno nam se naj prije oituje kao neto to je u iekivanju, u zraku, rekao bih, kao ne-roeno. N i j e udno to potiskivanje tu neto izruuje. To je odnos vriteljice pobaaja prema limbu. Ovu dimenziju treba zasigurno evocirati u registru koji niti je ita irealno, niti de-realno, ve ne-realizirano. N i j e uvijek bezopasno pomicati neto u ovoj zoni sabla sti, i moda je analitiarev poloaj takav ako je on to zaista da mora biti opsjedan mislim rei realno ' onima u kojih je prizvao ovaj svijet sablasni, a da mu uvijek nije bilo mogue dovesti ih na svjetlo. N i j e tu svaki govor bezazlen predavanja koja sam m o g a o drati ovih posljednjih deset godina imaju izvjesne uinke. N i j e uzaludno to se, ak i u javnom govoru, smjera na subjekte, i tie ih se onim to Freud naziva pupak pupak snova, pie on, da bi konano oznaio sredite nepoznatog, koje, poput anatomskog pupka koji ga predstavlja, nije nita drugo nego taj zijev o kojem govorimo. To je opasnost javnog govora kad je on upuen upravo najbliima. Nietzche je to znao, odreen tip govora moe se uputiti samo najudaljenijem. Zapravo, ova dimenzija nesvjesnoga koju ja spomi njem, bila je zaboravljena, kao to je to savreno predvi dio Freud. Nesvjesno se ponovo zatvorilo u svojoj po ruci zahvaljujui brizi marljivih ortopeda, a to su upravo u svojoj drugoj koji su teoriju. Vjerujte mi da ga nikad ne otvaram bez opreza. zakrpali i treoj generaciji i postali analitiari, taj zijev psihologizirajui analitiku

29

3 Svakako sam sada, u o v o m trenutku, u svome vre menu, u poloaju da uvedem u podruje uzroka zakon oznaitelja tamo gdje se pokazuje zijev. Preostaje, ako elimo shvatiti o n o o emu se u psihoanalizi radi, obra titi se ponovo pojmu nesvjesnog u vrijeme kad ga je Freud stvarao j e r mi ga m o e m o upotpuniti samo do vodei ga do njegove granice. Freudovo nesvjesno nema nikakve veze sa spomenutim oblicima nesvjesnog koji su mu prethodili, odnosno pra tili ga i koji ga j o uvijek okruuju. A k o elite shvatiti ono o emu govorim, otvorite Lalandeov rjenik. Proi tajte lijep navod Dwelshauversa u knjizi koja se pojavila prije etrdesetak godina kod Flammariona. On tu na braja osam ili deset oblika nesvjesnoga koji nikom nita ne znae, koji jednostavno oznaavaju ne-svjesno, manje ili vie svjesno, a na polju psiholoke razrade nalazi se hiljadu dodatnih razliitosti. Nesvjesno k o d Freuda nije romantino nesvjesno ma tovitog stvaranja. To nije mjesto boanstava noi. N e sumnjivo, to ima neke veze s mjestom prema kojem je upravljen Freudov pogled ali injenica, da je Junga, posrednika za izraze romantinog nesvjesnoga, Freud od bacio, ukazuje nam dovoljno da psihoanaliza uvodi neto drugo. Isto tako, da bismo zakljuili da nesvjesno, takvo kao ropotarnica, takvo heteroklitno, kakvo je cijelog svo ga ivota obraivao usamljeni filozof Eduard von Hartmann, nije Freudovo nesvjesno, nee trebati ii daleko, j e r se Freud u sedmom poglavlju Tumaenja snova sm poziva na to u biljeci to znai da treba izbliza pogle dati da bi se oznailo to se kod Freuda razlikuje. Svim t i m nesvjesnim koji su uvijek vie ili manje pri drueni mranoj v o l j i koja se smatra prvotna, kao neto ispred svijesti, Freud suprotstavlja otkrie da na razini nesvjesnog postoji neto posve homologno o n o m to se zbiva na razini subjekta to neto govori, funkcionira 30

razraeno kao na razini svjesnog koje na taj nain gubi ono to je izgledalo njegova povlastica. Znam za otpore koje jo uvijek izaziva ova obina opa ska ipak osjetna u najmanjem Freudovom tekstu. Pro itajte paragraf tog sedmog poglavlja naslovljenog Za boravljanje snova, p r i emu se Freud poziva samo na igre oznaitelja. Ne zadovoljavam se o v o m grubom referencom. Ja sam vam razluio toku po toku funkcioniranje onoga to nam je donio Freud kao fenomen nesvjesnoga. to nas najprije pogaa u snu, u omakama, u ali? T o , da se pojavljuju u obliku zapreke. Zapreka, nedostatak, pukotina. U izgovorenoj, u napi sanoj reenici, neto se spotie. Freuda ovaj fenomen magnetizira i on upravo tu trai nesvjesno. Tu neto drugo zahtijeva da bude ostvareno neto to se poka zuje kao namjerno, izvjesno, ali neobine vremenitosti. Ono to se proizvodi u o v o m zijevu, u punom smislu iz raza proizvoditi se, pokazuje se kao pronalazak. Najpri je na taj nain frojdovsko istraivanje susree ono to se zbiva u nesvjesnome. Pronalazak koji je istovremeno i rjeenje ne neiz bjeno dovreno, ali, ma kako nepotpuno ono bilo, o n o ima neto to nas dira onim posebnim naglaskom koji je Theodor Reik tako prekrasno istaknuo samo istak nuo, j e r Freud je skrenuo na to panju prije njega iznenaenje zbog kojeg se subjekt osjea nadmaenim, zbog kojeg on nalazi nekad manje nekad vie od onoga to je oekivao ali u svakom sluaju to ima u odnosu na ono to je oekivao jedinstvenu vrijednost. Dakle, im se pojavi, taj pronalazak jest ponovni pro nalazak i vie od toga, on je uvijek spreman da se izmi golji uspostavljajui dimenziju gubitka. Da se posluim nekom metaforom, dvaput izgubljena Euridika je najpristupanija slika iz mita o tome kakav je odnos Orfeja analitiara prema nesvjesnome. 31

Zato se, ako mi doputate da dodam poneto ironije, nesvjesno nalazi na tono suprotnom kraju od onoga koji pripada ljubavi, za koju svatko zna da je uvijek jedina, i da formula jedna izgubljena, deset naenih u njoj nalazi svoju najbolju primjenu. Diskontinuitet, to je dakle bitni oblik u kojem nam se najprije pojavljuje nesvjesno kao fenomen diskonti nuitet, u kojem se neto oituje kao kolebanje. Dakle, ako ovaj diskontinuitet ima taj apsolutni, poetni karak ter na polju Freudovih otkria, treba li ga smjestiti kao to je bila tendencija analitiara na temelj to taliteta? Da li un prethodi diskontinuitetu? Ne mislim da je tako, a sve to sam pouavao ovih posljednjih godina te ilo je za tim da izokrene taj zahtjev zatvorenog un obmana uz koju prianja pozivanje na sveobuhvatni psihizam, neku vrstu dvojnika organizma gdje je boravilo o v o lano jedinstvo. Vi ete potvrditi da un uvedeno iskustvom nesvjesnog jest un koje pripada prorezu, po tezu, pukotini. Tu izbija nepoznati oblik za un, Un za. das Unbewusste. R e c i m o da krajnja granica za das Unbewusste jest Unbegriff ne ne-pojam, ve pojam manjka. Gdje je temelj? Da li je to odsutnost? N e . Pukotina, prorez, potez otvora uzrok su pojavi odsutnosti kao to se krik ne ocrtava na temelju tiine, ve naprotiv, uvjetuje da se ona pojavi kao tiina. A k o zadrite ovu poetnu strukturu, bit ete zadrani da se ne predate o v o m ili onom parcijalnom aspektu ono ga o emu je rije s obzirom na nesvjesno kao to je npr. subjekt otuen u svojoj povijesti na razini gdje se sinkopa govora stapa s njegovom eljom. Vidjet ete da morate radikalnije smjestiti nesvjesno u dimenziju sinkronije na razinu bia, ali ukoliko se ono moe obratiti na sve, tj. na razinu subjekta iskaza, ukoliko se prema reenicama, prema nainu, gubi koliko i pronalazi, i da je u uzviku, zapovijedi, prizivanju, odnosno manjku uvijek nesvjesno to koje vam postavlja svoju enigmu, i 32

koje govori ukratko, na razini gdje se sve ono to se raspruje u nesvjesno, rasprostranjuje kao micelij, kako kae Freud za san, o k o sredinje toke. Rije je uvijek o subjektu kao nedeterminiranom. Oblivium, to je levis s dugim e istim, ravnim glat kim. Oblivium, to je o n o to brie to? oznaitelja kao takvog. E t o gdje emo nai temeljnu strukturu koja na operativni nain omoguuje da neto preuzme funkci ju osujeivanja, brisanja druge stvari. Ta je strukturalna razina prvotnija razina od potiskivanja, o emu emo govoriti kasnije. Ovaj operativni element brisanja, to je ono to Freud od poetka oznauje kao funkciju cenzure. To je cenzuriranje karama, ruska cenzura, ili pak nje maka cenzura, pogledajte Heinricha Heinea na poetku Knjige o Njemakoj. Gospodin i gospoa Taj-i-taj imaju zadovoljstvo da vam objave roenje djeteta lijepog kao sloboda doktor Hofmann, cenzor, brie rije sloboda. Zacijelo se moemo pitati o uinku o v e rijei zbog te i sto materijalne cenzure, to je ovdje drugi problem. Ali tome vodi na najdjelatniji nain dinamizam nesvjesnoga. Ako uzmemo jedan primjer, nikad dovoljno iskoriten, prvi koji je Freudu posluio za demonstraciju, za zabo rav, smetnju pamenja, s obzirom na rije Signorelli na kon to je vidio slike u Orvietu, da li je mogue ne vidjeti kako iz samog teksta izbija i kako se namee ne meta fora, ve realnost nestanka, priguivanja, Underdruckunga, prelaz u donji dio? Izraz signor, Herr, prelazi u donji dio apsolutni gospodar, rekoh neko, jednom ri jeju smrt, tu je nestala. A zar isto tako ne vidimo tamo iza, kako se oblikuje sve to primorava Freuda da u mitu smrti oca regulira svoje elje? Nakon svega on se susre e s Nietzscheom da bi objavio da je bog mrtav. I to moda na temelju istih razloga. Jer, mit Bog je mrtav u koji sam ja manje uvjeren, razumljivo kao o mitu, od veine suvremenih intelektualaca, to nije uope izjava teizma, ni vjere u uskrsnue ovaj mit moe biti samo pronaeno utoite protiv prijetnje kastracije. 33

A k o ih znate itati, tu ete prijetnju vidjeti na apokaliptikim freskama katedrale u Orvietu. U protivnom, i tajte Freudov razgovor u vlaku govori se samo o kraju spolne moi, o ijem dramatinom karakteru za one koji su mu obino pacijenti, kazuje njegov sugovornik lije nik, sugovornik nasuprot kojemu on upravo ne pronalazi ime Signorelli. Tako se nesvjesno uvijek oituje kao ono to se koleba u prorezu subjekta odakle izvire pronalazak koji Freud prilagoava elji elji koju emo privremeno smjestiti u ogoljenu metonimiju diskursa o kojem govorimo i gdje se subjekt zatjee na neoekivanom mjestu. to se tie Freuda i njegovog odnosa prema ocu, ne zaboravimo da ga je sav njegov napor doveo samo do priznanja da za njega o v o pitanje ostaje potpuno, to je rekao jednoj svojoj sugovornici to hoe ena? Pita nje koje nikada nije razrijeio, uzevi u obzir kakav je zaista b i o njegov odnos prema eni, njegov papuarski karakter, kao to se edno izraava Jones u vezi s njim. Rei emo da bi Freud bio sigurno postao zadivljujui, strastveni idealist da se nije posvetio drugome, u obliku histerine osobe. Odluio sam da svoj seminar zakljuim u spomenuto vrijeme, u dva sata manje dvadeset. K a k o vidite, danas nisam zaokruio ono to je funkcija nesvjesnoga.

Pitanja

odgovori

nedostaju.

22. sijenja 1964.

3
O subjektu izvjesnosti
Ni biti, ni ne-biti. Konanost elje. Neuhvatljivo. Status nesvjesnog je etiki. Da u teoriji sve treba prepraviti. Kartezijanski Freud. elja histerine osobe. Prole sedmice je moj uvod o nesvjesnom kroz struktu ru zijeva pruio priliku jednom m o m sluau, Jacques-Alainu Milleru, za izvrsnu skicu onoga to je u m o j i m prethodnim spisima raspoznao kao strukturirajuu funk ciju manjka i on ju je smjelim lukom spojio s onim to sam ja, govorei o funkciji elje, mogao oznaiti kao ma njak u bivstvovanju. Ostvarivi ovaj sinopsis koji zacijelo nije b i o uzalu dan, bar ne za one koji su poneto od moga uenja pozna vali, pitao me je o mojoj ontologiji. Nisam mu mogao odgovoriti u okviru koji satnica predvia za dijalog, a i najprije bi mi on m o r a o razjasni ti to on razumije pod izrazom ontologija. N e k a ne misli da mi se pitanje inilo neprikladnim. Rei u i vie. O n o je dolo upravo kako treba, u tom smislu to se kod zije va upravo radi o ontologijskoj funkciji, a smatrao sam da kroz to treba kao najhitniju uvesti funkciju ne svjesnoga. 1 Zijev nesvjesnog mogli bismo nazvati pred-ontolokim. Naglaavao sam taj previe zaboravljeni karakter za boravljen na nain koji nije bez znaenja od prve 35

p o j a v e nesvjesnoga koje ne daje povoda ontologiji. Ono to se najprije pokazalo Freudu, otkrivaima, onima koji su uinili prve korake, ono to se j o pokazuje bilo kome tko u analizi prilagodi neko vrijeme svoj pogled onome to upravo pripada redu nesvjesnoga to nije ni bivstvovanje ni nebivstvovanje, to je ne-realizirano. Spomenuo sam funkciju limba, a mogao sam isto tako govoriti o onome to se u konstrukcijama gnoze naziva prijelaznim biima silfi, gnomi, odnosno vii oblici ovih neodreenih posrednika. Isto tako ne zaboravimo da je Freud, kad je poeo prevrtati ovaj svijet, naveo taj stih koji j e , kad ga je izgovorio, izgledao bremenit uznemirujuim bojaznima, a ija je prijetnja nakon ez deset godina iskustava potpuno zaboravljena Flectere si nequeo superos Acheronta movebo. Znaajno j e , da je o n o to se najavljivalo kao pakleni otvor kasnije bilo znatno aseptizirano. Ali, isto je tako indikativno da se ono to se hotimino pokazivalo kao otvor prema niem svijetu nije nigdje, o s i m u rijetkim sluajevima, ozbiljno povezalo sa svim onim to je postojalo postoji sada jo uvijek, ali manje nego u vrijeme frojdovskog otkria od metapsihikog istraivanja, kao to se to govorilo, odnosno od prakse spiritistike, dozivake, nekromantske, gotike psihologi je Myersa koja se obavezivala da u stopu slijedi telepat ska zbivanja. Sigurno, Freud dotie u prolazu ove injenice, ono to mu je u vezi s time moglo donijeti iskustvo. Ali, jasno je da njegova teorizacija ide u smislu racionalistike i elegantne redukcije. Moe se smatrati iznimnim, odnosno neobinim, ono to se u analitikom krugu danas vezuje za ono to je bilo nazvano i to vrlo znaajno, da bi ih se steriliziralo fenomenima psi (psi). Mislim, na prim jer, na Servadijeva istraivanja. Zacijelo nas nae iskustvo nije vodilo u tom smjeru. Rezultati naeg istraivanja nesvjesnog idu, naprotiv, u pravcu izvjesnog suenja, svoenja na herbar iji je oda bir uzoraka ogranien na registar koji je postao smi36

ljen katalog, na klasifikaciju koja bi rado htjela biti pri rodna. Ako se u registru tradicionalne psihologije mno go polae na nesvladiv, beskrajan karakter ljudske elje videi u tome ne znam kakvu boansku stopu koja bi se u nju utisnula ono to nam analitiko iskustvo na govjetava jest ograniena funkcija elje. elja vie od bilo koje druge toke ljudskog dometa susree negdje svoju granicu. Vratit emo se na sve o v o , ali istiem da sam rekao elja, a ne ugoda. Ugoda je o n o to ograniava domet ljudskog pedlja naelo ugode jest naelo homeostaze. Zelja nalazi svoj krug, svoj uroeni odnos, svoju granicu,, i upravo se ona u odnosu na ovu granicu odrava k a o takva, prekoraujui prag koji postavlja naelo ugode. Freudov osobni potez nije to odbacivanje, na polju reli giozne sentimentalnosti, onoga to je oznaio kao oce ansku tenju. Nae je iskustvo tu da svede ovu tenju na fantazam, da osigura drugdje vrstu podlogu, i da je o p e t vrati na mjesto onoga to je Freud nazivao, u vezi s reli gijom, iluzijom. U funkciji nesvjesnoga ontika je pukotina kroz koju se naas pojavljuje neto ija pustolovina na naem polju izgleda tako kratka samo trenutak, jer u iduem tre nutku, kad se zatvara, sve to izgleda iezavajue. V r a t i t u se tome, a to e biti korak koji sam do sada zaobila zio zbog konteksta. To je gorui kontekst, vi to znate. Nae tehnike navike su postale uslijed razloga k o j e emo analizirati tako kakljive to se tie funkcija vremena, da bi uvoenje tako bitnih distinkcija koje se uvode svugdje osim u naoj disciplini, zahtijevalo da se upustim na put manje ili vie pledirajue diskusije. Osjetno je i na samoj razini definicije nesvjesnog ako se pozovemo samo na ono to Freud silom prilika kae priblino, budui da se najprije time m o g a o sluiti samo dodirom, pokuajima, s obzirom na primarni pro ces da je o n o to se u njemu dogaa nedostupno kon tradikciji, vremensko-prostornom smjetavanju, a isto ta ko funkciji vremena. 37

Dakle, iako elja samo prevozi prema uvijek kratkoj i ogranienoj budunosti, Freud ipak smatra neunitivim ono to ona sadri od slike prolosti. Izraz neunitiv je upravo potvren realnou koja je od svega najnepostojanija. A k o neunitiva elja izmakne vremenu, kojem registru u redu stvari ona pripada? jer, to je stvar a k o ne ono to traje, identino, izvjesno vrijeme. N i j e li ovdje potrebno razlikovati uz trajanje, supstancu stvari, i neki drugi nain vremena logiko vrijeme? Vama je poznato da sam tu temu dotakao u j e d n o m napisu. Tu emo ponovno nai strukturu koju skandira udara nje pukotine iju sam vam funkciju spomenuo proli put. Pojava neuhvatljivog se zbiva izmeu dvije toke, po etne i krajnje, toga logikog vremena izmeu tog tre nutka kad se vidi da je neka stvar elidirana, odnosno izgubljena za samu intuiciju i onog eluzivnog trenutka kad zapljena nesvjesnog ne zavrava, kad se uvijek radi o osposobljenom obnavljanju. Ontiki, dakle, nesvjesno je neodreeno ali, uspije vamo ga zaokruiti u strukturu, u vremensku strukturu za koju ne m o e m o rei da do sada nikad nije bila arti kulirana kao takva.

2 Analitiko iskustvo od Freuda nadalje pokazalo je pre zir prema o n o m e to se pokazuje u zijevu. Sablasti koje otuda izlaze prema usporedbi koju Freud upotrebljava u Tumaenju snova nismo mi hranili krvlju. Mi smo se zanimali za druge stvari, a ja sam tu, da vam o v e godine ukazem kako je o v o prenoenje interesa znailo uvijek vie za smisao oslobaanja struktura o kojima se loe govori u analizi, o kojima g o v o r i m o goto vo kao proroci. Preesto, itajui najbolja teoretska svje doanstva koja iznose analitiari iz svoje prakse, imamo osjeaj da ih treba interpretirati. Pokazat u v a m to pra vovremeno, kad bude rijei o onom to je najivlje, go38

rue u naem iskustvu, naime o prijenosu, o kojem po stoje i najnepotpunija i najpodrobnija svjedoanstva, u potpunoj zbrci. To vam objanjava zato i d e m korak po korak j e r e vam to o emu u raspravljati o nesvjesnom, o ponav ljanju drugi govoriti na razini prijenosa, govorei da je o tome rije. Uobiajena je stvar uti, da je prijenos ponavljanje. Ne kaem da je to posve pogreno i da u prijenosu nema ponavljanja. Ne kaem da Freud nije pri ao ponavljanju upravo u vezi s prijenosom. K a e m da pojam ponavljanja nema veze s p o j m o m prijenosa. Pri siljen sam zbog toga da mu najprije pristupim u naem objanjenju, da mu dam logian korak. Jer, slijediti kro nologiju znailo bi podravati dvosmislenosti pojma po navljanja, koje proizlaze iz injenice da je on otkriven prilikom tapkanja u istraivanju prijenosa. Sada bih naznaio, ma koliko v a m formula moe iz gledati udna, da nesvjesnom tako nejasan, tako nepo stojan status bivstvovanja daje postupak njegova ot krivaa. Status nesvjesnoga, koji vam prikazujem tako krhkim na ontikom planu, jest etiki. Freud u svojoj ei za istinom kae to god to bilo, treba tamo poi jer, negdje se to nesvjesno pokazuje. A to on kae iz svog iskustva onoga to je dotada, za lijenika, najodbijanija, najskrivenija, najsuzdravanija, najodbacivanija realnost, realnost histerine osobe, utoliko to je ona na neki nain, otpoetka obiljeena znakom varke. Zacijelo, to nam je donijelo mnogo drugih stvari na polju kamo nas je v o d i o ovaj poetni postupak, diskontinuitet koji tvori injenica da je neki ovjek-otkriva, Freud, rekao Tamo je zemlja kamo vodim svoj narod. Dugo je vremena o v o to se nalazilo na tom polju izgle dalo obiljeeno karakteristikama njegova poetna otkri a elje histerine osobe. Ali uskoro se nametnulo neto posve drugo, to je s postupnim otkrivanjem bivalo formulirano uvijek sa zakanjenjem, vuklo se iza 39

svega. To je zato to je teorija bila skovana za prethodna otkria. Zato sve treba prepraviti ukljuivi i ono to se tie elje histerine osobe. To nam namee izvjesni retro aktivni skok, ako elimo oznaiti bitno u Freudovoj pozi ciji o onome to se zbiva na polju nesvjesnoga. Ne elim impresionistiki kazati da je tu njegov postu pak etiki, ne mislim na uvenu hrabrost znanstvenika koji se ne povlai ni pred im, to je slika koju treba ubla iti, kao sve ostalo. Ako kaem da je status nesvjesnoga etiki, a ne ontiki, to je upravo zato to Freud to ne istie kad nesvjesnom dodjeljuje status. A to to kaem o ei za istinom koja ga potie, ovdje je obina indika cija za pristup koji e nam pomoi da se zapitamo gdje je bila Freudova strast. Freud poznaje svu krhkost tkanja nesvjesnog koje se odnosi na ovaj registar, kad u posljednjem poglavlju Tumaenja snova zapoinje snom, koji za razliku od svih u knjizi analiziranih snova ima posebnu sudbinu san koji je obavijen oko najtjeskobnijeg misterija, koji vezu je oca za le sina koji je pored njega, za mrtvoga sina. Dok tone u san, ocu se pojavljuje sin koji mu kae Zar ne vidi, oe, da gorim? A on upravo gori u stvarno sti, u sobi pored njega. Zato onda podravati teoriju koja san ini slikom elje, polazei od ovog primjera, gdje u nekoj vrsti plamenog odraza upravo stvarnost, g o t o v o kao vjerna kopija, iz gleda da budi snivaa iz njegova sna? Zato, ako ne zato, da nam prizove misterij koji nije nita drugo nego onostrani svijet, i ne znam koja tajna podijeljena izmeu oca i tog djeteta koje mu dolazi, govorei Zar ne vidi, oe, da gorim? Od ega on gori? od onoga to je na drugim mjestima oznaeno frojdovskom topologijom od teine oevih grijeha, koje nosi duh u mitu o Hamletu, koji je Freud zamijenio m i t o m o Edipu. Otac, Ime-oca, podupire strukturu elje strukturom zakona ali oevo nasljedstvo, to nam naznaava Kierkegaard, jest grijeh. Odakle izvire ,Hamletov duh? iz mjesta odakle nam objavljuje, da je u cvijetu svoga grijeha bio iznenaen. 40

pokoen i daleko od toga da on Hamletu daje zabra ne Zakona koje omoguavaju njegovu elju, u svakom se trenu tu radi o dubokoj sumnji u ovog previe ideal nog oca. S v e je nadohvat, na povrini, u o v o m primjeru koji Freud tu postavlja da bi nam pokazao da ga ne iskori tava, da ga cijeni, da ga vae, da ga odobrava. On nas odvlai od ove najfascinantnije toke, da bi uao u disku siju o zaboravljanju snova i o vrijednosti njihove trans misije za subjekt. Ova se rasprava kree o k o izvjesnog broja izraza koje vrijedi istaknuti. Glavni izraz, u stvari, nije istina. To je Gewissheit, iz vjesnost. Freudov postupak je kartezijanski u t o m smislu to on polazi od temelja subjekta izvjesnosti. Ra di se o onome o emu m o e m o biti sigurni. U tom cilju, prva stvar koju treba uiniti jest natkriliti ono to konotira sve to je sadraj sna natkriliti ono to lebdi svugdje, ono to posipa tokama, zamrauje, ara tekst svake poruke sna Ja nisam siguran, ja sumnjam. A tko ne bi sumnjao u trasmisiju sna kad je doista oit ponor izmeu onoga to je doivljeno i onoga to je izneseno? Upravo to Freud svom snagom naglaava sumnja je oslonac njegove izvjesnosti. On to motivira upravo je tu, kae on, znak da posto ji neto to treba sauvati. A sumnja je onda znak otpora. Funkcija koju on daje sumnji ostaje ipak nejasna, j e r to neto to treba sauvati moe isto tako biti i neto to treba pokazati jer, u svakom sluaju to to se po kazuje, pokazuje se samo pod nekom Verkleidung, prerueno i suvino, koje se slabo odrava. Ali, to god to bilo, ja naglaavam da postoji toka gdje se pribliavaju, konvergiraju, dva postupka, Descartesov i Freudov. Descartes nam kae Ja sam uvjeren, zato to sum njam, da mislim a ja u rei, da bih se drao formule koja nije opreznija od njegove, ali koja nas spreava da raspravljamo o ja mislim Mislei, ja jesam. Obratite usput panju da izbjegavanjem ja mislim, ja izbjegavam

41

diskusiju koja proizlazi iz injenice da to ja mislim, za nas ne moe sigurno biti odvojeno od injenice da ga on ne m o e formulirati, ve nam rei, implicitno to on zaboravlja. To emo naas odloiti. Na potpuno analogan nain Freud je, tamo gdje on sumnja jer, to su konano njegovi snovi, i on od polaska sumnja uvjeren da tu postoji jedna misao koja je nesvjesna, to znai da se ona pokazuje kao od sutna. Na tom mjestu on priziva, im ima posla s dru gima, ono ja mislim, kroz koje e se otkriti subjekt. S v e u svemu, on je siguran da je ova misao osamljena, odvojena od svakog njegovog ja jesam, ako se moe rei ako netko imalo, i tu je skok, misli umjesto nje. Tu se otkriva disimetrija izmeu Freuda i Descartesa. Ona nije uope u poetnom postupku izvjesnosti zasno vane na subjektu. Proizlazi iz toga to je na o v o m polju nesvjesnog subjekt k o d kue. I upravo zato to Freud potvruje izvjesnost, dolazi do napretka preko kojeg nam on mijenja svijet. Za Descartesa, ono to u poetnom cogito kartezijanci e mi o v o uzvratiti, ali ja ga istiem u diskusiji cilja na mislim, utoliko to se njie u jesam, jest real no ali istinito ostaje toliko izvana da se Descartes mora uvjeravati, u to? u Drugo, koje nije varalica i koje bi, osim toga, m o g l o samim svojim postojanjem jamiti za temelje istine, jamiti mu da u svom vlastitom objektivnom objanjenju ima potrebne temelje za to, da samo realno, o k o j e m se on uvjerava, m o e pronai dimenziju istine. M o g u samo naznaiti udesnu poslje dicu koju je imalo o v o postavljanje istine u ruke Dru goga, ovdje savrenog boga, iji je posao istina, jer, to g o d on htio rei, sve bi to bila istina ak i kad bi rekao da su dva i dva pet, to bi bila istina. to to implicira? da moemo zapoeti igru sa slovcima algebre koja pretvaraju geometriju u analizu da su otvorena vrata teoriji skupova da sebi m o e m o dozvoliti sve kao hipotezu istine. Ali ostavimo to to nije na posao, t i m prije to znamo da ono to poinje 42

na razini subjekta nije nikad bez posljedica, pod uvjetom da znamo to znai ovaj izraz subjekt. Descartes to nije znao, osim da je to bio subjekt neke izvjesnosti i odbacivanje svega prethodnog znanja ali mi, mi znamo zahvaljujui Freudu, da se subjekt ne svjesnog oituje, da to misli prije nego li ue u izvjesnost. Mi to imamo u rukama. To je naa neprilika. Ali, u svakom sluaju, to je odsada polje kojemu, to se tie pitanja koje ono postavlja, ne m o e m o izbjei.

3 Naglasio bih sada da, prema tome, korelativ subjekta ne pripada tada Drugome varalici, on pripada Drugome prevarenom. A to najkonkretnije uviamo i m zaemo u analitiko iskustvo. Subjekt se najvie b o j i toga da nas prevari, da nas odvede na krivi put, ili jednostavnije, da se mi prevarimo jer, nakon svega, jasno j e , kad vidi mo svoj lik, da smo ljudi koji se m o e m o prevariti kao i svi ostali. Ali, to ne uznemirava Freuda, j e r upravo je to po trebno shvatiti, posebno kad se ita prvi paragraf po glavlja koje se odnosi na zaboravljanje snova znakovi se ponovo kroje, trebat e voditi rauna o svemu, trebat e se osloboditi, kae on, sebe frei machen, od svake ljestvice procjene koja se tu trai, Preisschtzung, pro cjene onoga to je sigurno i onoga to nije sigurno. I najslabiju indikaciju da neto ulazi u polje m o r a m o sma trati jednako vrijednom trasom to se tie subjekta. Kasnije, u znamenitoj opasci jedne homoseksualke, on ismijava one koji j o j , na temelju njenih snova, mogu rei Ali, gdje je onda to uveno nesvjesno koje bi nas trebalo odvesti do istinitijeg, do istine, oni ironiziraju, do boanske istine? Vaa se pacijentica vama ruga jer je ona sanjala, u analizi, takve snove da vas uvjeri kako se vraa onome to se od nje trai, sklonosti prema mu karcima. Freud ne vidi tome nikakvu zamjerku. Nesvje43

sno, kae on, nije san. Iz njegovih usta to znai da se nesvjesno moe zbivati u smislu prevare i da to za njega nema vrijednost zamjerke. Doista, kako bi moglo ne biti istine lai? te istine, zbog koje je posve mogue, su protno tobonjem paradoksu, tvrditi Ja laem. Jednostavno, Freud je o v o m prilikom propustio da ispravno formulira ono to je bilo predmet elje histe rine osobe i elje homoseksualke. Upravo tu prema jednima kao i prema drugima, prema Dori kao i prema uvenoj homoseksualki on je popustio i lijeenje je bilo prekinuto. U odnosu na svoju interpretaciju on sam jo uvijek oklijeva, malo prerano, malo prekasno. Freud j o nije mogao vidjeti zbog pomanjkanja struktural nih oznaka koje vama elim iznijeti vidjeti, da je elja histerine osobe posve uoljiva u opasci podravati elju oca u sluaju Dore, podravati je preko za stupnice. Oito zadovoljstvo Dore zbog oeve avanture sa enom gospodina K., to to mu ona doputa da j o j se udvara, upravo je igra k o j o m treba podravati elju mukarca. Isto tako prijelaz na djelo, amar raskida, kad j o j jedan od njih, gospodin K. kae, ne Mene ne zanimate vi, ve Mene ne zanima moja ena, pokazuje da j o j je potrebno, da ova veza bude sauvana s treim elemen tom koji j o j omoguava opstojanje u svakom sluaju nezadovoljene elje isto tako elju kojeg ona favorizira kao nemonog, kao svoju elju, koja se ne moe ostva riti kao elja Drugoga. Isto tako, to opravdava jo jednom formulu koju sam dao, izniklu na iskustvu histerine osobe, da bih tu for mulu smjestio na njenu pravu razinu elja ovjeka jest elja Drugoga u oevoj elji homoseksualka na lazi drugo rjeenje prkosi ovoj elji. Proitajte opet ovu opasku i uvidjet ete karakter oi tog izazova koji prua ponaanje ove djevojke, koja sli jedi ukorak jednu enu iz polusvijeta, obiljeenu u gra du, ne prestaje pokazivati viteku brigu koju j o j pokla nja, sve do dana kad susree svog oca u pogledu oca 44

ona sree bijeg, prezir, ponitenje onoga to je pred njim ona se odmah baca preko ograde eljeznikog mostia. Ona doslovno ne m o e vie zamisliti drugo no da uniti sebe, funkciju koju je imala, onu, da pokae ocu ono to jest, sebe, apstraktni falus, herojski, jedin stven i posveen usluzi jedne dame. Ono to ini homoseksualka Freuda, to je jo jedan izazov u Ako hoete da volim mukarce, bavi prema mukarcu koliko god obliku ismijavanja. u svom snu, varajui odnosu na elju oca imat ete snova o lju hoete. To je izazov u

S ovim sam uvodom otiao toliko daleko samo da bih vam omoguio da razluite to je s poloajem frojdovskog postupka s obzirom na subjekt utoliko to je subjekt zainteresiran u polju nesvjesnoga. Ja sam isto tako razluio funkciju subjekta izvjesnosti u odnosu na istraivanje istine. Idui emo se put dotaknuti pojma ponavljanja i po staviti pitanje kako da ga shvatimo, i vidjet emo kako Freud pomou ponavljanja, kao ponavljanja prijevare, koordinira iskustvo, utoliko to je varljivo, s realnim, koje e od tada biti smjeteno u polju znanosti, kao to je subjekt osuen da grijei, ali upravo to grijeenje razotkriva.

ODGOVORI X. Nisu li logiko vrijeme identini? i vrijeme-supstanca stvari

Logiko vrijeme se sastoji od tri razdoblja. Najprije trenutak vienja koji nije bez misterija, mada je prilino ispravno odreen u onom psiholokom iskustvu intelektualne operacije koja je insight. Zatim, vrijeme za shvaanje. Na kraju, as zakljuivanja. To je samo obino podsjeanje. 45

Da bi se shvatilo to je logiko vrijeme treba poi od toga, da je na polasku data oznaiteljska baterija. Na toj osnovi treba unijeti dva izraza, to zahtijeva, kao to emo vidjeti, funkcija ponavljanja Willkr, arbitrarnost, i Zufall, sluaj. Na taj nain Freud razmatra, za interpretaciju snova, koju posljedicu ima sluaj transkripcije i arbitrarnost pribliavanja zato prenijeti o v o radije na jednu nego li na drugu stvar? Sigurno je da nas tako Freud dovodi do sri pitanja koje postavlja razvoj modernih znanosti, ukoliko one dokazuju ono to moemo temeljiti na sluaju. Nita se, doista, ne moe temeljiti na sluaju pro raunu sree, strategijama to na poetku ne bi im pliciralo ogranieno strukturiranje situacije, i to u izrazu oznaitelja. K a d moderna teorija igre razrauje strate giju dvaju partnera, oni e se sresti s maksimalnim an sama, p o d uvjetom da svaki razmilja kao onaj drugi. to daje vrijednost ovakvoj operaciji? to, da je karta ve razdijeljena, oznake problema su ve upisane, a raz rjeenje ih nee prei. A to se tie nesvjesnoga, Freud sve to je nadohvat njegovu sluhu svodi na funkciju istih oznaitelja. Po lazei od ove redukcije, to djeluje i m o e se pojaviti, kae Freud, as zakljuivanja as kad on osjea hra brost da prosudi i zakljui. To je d i o onoga to sam nazvao njegovim etikim svjedoanstvom. Iskustvo mu odmah pokazuje da, u odnosu na subjekt, on nailazi na ogranienja kao to su ne-uvjerenje, otpor, ne-ozdravljenje. Rememoriranje nosi u sebi uvijek gra nicu. Ono se, nesumnjivo, potpunije moe postii drugim putovima nego li analizom, ali oni su nedjelotvorni za ozdravljenje. Ovdje treba razlikovati domet ovih dvaju pravaca, rcmemoriranja i ponavljanja. Od jednog do drugog nema vie vremenske orijentacije nego li povratnosti. Jedno stavno, oni nisu komutativni nije isto poeti s reme46

moriranjem da bi se radilo s otporom ponavljanja, ili poeti s ponavljanjem da bi se dolo do rememoriranja. To nam kazuje da funkcija-vrijeme ovdje ide u logiki red i da je vezana za znaenjsko uobliavanje realnoga. Nekomutativnost j e , zapravo, kategorija koja pripada samo registru oznaitelja. Tu shvaamo preko ega se pokazuje red nesvjesnoga. emu to Freud pripisuje? T k o mu tu uzvraa? To on uspijeva razrijeiti kasnije, kad razrauje funkciju po navljanja. Vidjet emo kasnije, kako je moemo formu lirati oslanjajui se na Aristotelovu Fiziku. P. Kaufmann: Prole ste godine jasno rekli da je tjeskoba ono to ne vara. Moete li ovaj iskaz staviti u odnos s ontologijom izvjesnosti? Tjeskoba je za analizu odluujui izraz-oslonac, jer, zai sta, tjeskoba je ono to ne vara. Ali tjeskoba moe izo stati. U iskustvu je potrebno kanalizirati je, i, usudio bih se rei, dozirati j e , da nas ne preplavi. Korelativna opas nost je u tome to treba spojiti subjekt s realnim izraz koji u pokuati zaokruiti idui put, da bih ras prio nejasnost koja postoji u vezi s njim kod mnogih mojih uenika. to, za analitiara, m o e potvrditi kod subjekta ono to se dogaa u nesvjesnom? Za lokaliziranje istine Freud ja sam v a m to pokazao uei o formacijama nesvjes noga zapoinje izvjesno znaenjsko skandiranje. O v o povjerenje opravdava pozivanje na realno. Ali, najmanje to se moe rei jest da mu se realno ne predaje lako. Uzmimo na primjer ovjeka-vuka. Izuzetna vanost ove operacije u djelu Freuda jest da ukazuje da plan fan tazma djeluje u odnosu na realno. Realno podrava fantazam, fantazam titi realno. Da bih vam razjasnio ovaj odnos, sljedei put preuzet u spinozistiko milje nje, ali u igru u uvesti drugi izraz, da zamijeni atribut. 29. sijenja 1964.

47

4
O mrei oznaitelja
Misli nesvjesnoga. Kolofon sumnje. Subverzija subjekta. Uvod u ponavljanje. Realno je ono to se vraa uvijek na isto mjeto. M o j je obiaj da izbivam u razdoblju od dva svoja semi nara da bih otiao na ritualni odmor, koji je preao u naviku, a koji nazivamo zimskim sportovima. Zado voljstvo mi je da vam najavim da ove godine nee biti nita od toga, nedostatak snijega mi je izlika da se ove godine odreknem te obaveze. Sluaj je htio da v a m isto tako m o g u najaviti drugi dogaaj, a sretan sam da o njemu mogu upoznati najiru javnost. Upravo u asu, kad sam u agenciji otklanjao priliku da j o j izruim neku gotovinu, mnogo su mi za hvaljivali, j e r su primili zahtjev za putovanje osam la nova Sociite jrangaise de Psychanalyse. M o r a m rei da mi je zadovoljstvo da vas upoznam s ovim dogaajem utoliko vee to je to takozvano pravo d o b r o djelo, o n o o kojem Evanelje kae Ljevica ne smije znati to ini desnica. Osam najeminentnijih lanova znanstvenoga drutva su, dakle, u Londonu da bi raspravljali o sredstvima

kojima bi se suprotstavili uincima mojega uenja. To je vrlo pohvalna briga, i reeno Drutvo ne posustaje ni pred k o j o m rtvom za brigu oko svojih lanova, ukoliko moda, zbog uzajamnosti, englesko Drutvo nije pokrilo trokove o v o g putovanja, kao to smo mi pokrivali tro48

kove njegovih lanova kada su dolazili da bi se izbliza zanimali za djelovanje naega drutva. Smatrao sam da to m o r a m izjaviti, tako da hvalospjev pokrije pokoji mali znak neuroze koji se moda pojavio u vezi s ovom ekspedicijom. 1 Proli sam vam put g o v o r i o o pojmu nesvjesnoga, ija je prava funkcija upravo to da bude u dubokom, poet nom, uvodnom odnosu s funkcijom pojma Unbegriff ili Begriff izvornog Un, naime reza. Ovaj rez sam duboko vezao za funkciju subjekta kao takvog, subjekta u konstituirajuem odnosu prema sa m o m oznaitelju. Izgleda novo, s razlogom, to to sam se u vezi s ne svjesnim pozvao na subjekt. Vjerovao sam da sam vas uspio navesti da osjetite kako se sve to zbiva na istom mjestu, na mjestu subjekta koji je iz kartezijanskog iskustva to temelje uvodne izvjesnosti svodi na jednu toku zadobio arhimedsku vrijednost, koja je kao toka oslonca omoguila znanosti da krene posve drugim pravcem, posebno od N e w t o n a nadalje. Nisam u svojim prethodnim izlaganjima prestao na glaavati u neku ruku nagonsku funkciju nesvjesnoga, neophodnost iezavanja koja izgleda da mu je u neku ruku inherentna sve to se u jednom asu pojavljuje u njegovoj pukotini i izgleda da je namijenjeno da se zbog neke vrsti prvokupa opet zatvori, kao to je sam Freud upotrebio metaforu, da se skloni, da nestane. Isto vremeno sam iznio nadu da se tim putem obnovi otra, odluna kristalizacija, koja je ve nastala u fizikalnoj znanosti, a ovaj put u drugom pravcu koji emo nazvati konjekturalna znanost subjekta. Tu ima manje paradok sa no to izgleda na prvi pogled. Kad je Freud shvatio da na polju snova mora traiti potvrdu za o n o to je shvatio iz iskustva s histerinom 49

osobom, i kad je poeo napredovati smjelou bez pre sedana, to nam je on rekao o nesvjesnom? On tvrdi da je bitno konstituiran ne od onoga to svijest moe prizvati, razastrti, naznaiti, izvui iz sublimnog, ve od onoga to mu je po prirodi uskraeno. A kako to naziva Freud? Istim izrazom k o j i m Descartes oznaava ono to sam svojevremeno nazvao njegovim osloncem Gedan ken, misli. Ima misli u polju s one-strane svijesti, i nemogue je predstaviti ove misli drugaije do li u istoj homlgiji odreenja gdje se subjekt za ja mislim nalazi u odnosu na artikulaciju za ja sumnjam. Descartes poima svoj ja mislim u iskazivanju toga sumnjam, ne u samom iskazu koji nosi jo sve od ovog znati do sumnjati. Rekao bih da Freud ie korak dalje koji nam dovoljno potvruje legitimnost nae asoci jacije kad nas poziva da u tekst snova integriramo ono to u nazvati kolofon sumnje kolofon je u sta r o m tekstu mali pokazatelj koji se tiskao na rubu, kada je jo bilo tipografija. K o l o f o n sumnje je dio teksta. To nam pokazuje da Freud smjeta svoju izvjesnost, Gewissheit, u samu konstelaciju oznaitelja kakvi pro izlaze iz opisa, komentara, asocijacije poricanje 'nije vano. Sve to daje oznaitelje, na koje on rauna kad uspostavlja svoju Gewissheit jer, istiem, iskustvo po inje njegovim postupkom. Zato ga usporeujem s kartezijanskim postupkom. Ne kaem da Freud uvodi subjekt u svijet subjekt kao distinkciju psihike funkcije, koja je mit, zamagljena zbrka j e r to ini Descartes. Ali, rei u da se Freud obraa subjektu da mu kae to to je n o v o Ovdje na polju snova, ti si na svome. Wo es war, soll Ich werden. to ne znai, kako to objanjava neki nakazni prijevod Ja treba istjerati ono ( L e moi doit deloger le c a ) . Tako prevode Freuda na francuski, dok je formula poput ove jednaka u rezonanciji s onom predsokratovskom. Ne radi se o ja u t o m soll Ich werden, radi se o t o m e to je Ich u Freudovu peru, od poetka do kraja kad, naravno, 50

znamo prepoznati njegovo mjesto, potpuno, cjelovito mjesto mree oznaitelja, to jest subjekta, ondje gdje je to bio oduvijek san. Na tom mjestu stari su prepozna vali svakakve stvari, a prema prilici i poruke bogova a zato oni ne bi bili u pravu? Neto su inili od tih poruka bogova. A zatim ete, moda, naslutiti u nas tavku mog izlaganja, da nije iskljueno da su one tu jo uvijek tim vie, to nam je to svejedno. Zanima nas tkanje koje okruuje ove poruke, mree u kojoj se, ako se prui prilika, neto uhvati. Moda se glas bogova uje, ali ve je mnogo vremena otkako su se nae ui vratile svom izvornom s t a n j u svatko zna da su one tu zato da ne sluaju. Ali subjekt je tu da se nae, tamo gdje je bilo anticipiram realno. Opravdat u pravovremeno o v o to ; kaem, ali oni koji me ve neko vrijeme sluaju znaju da rado upotrebljavam formulu bogovi pripa daju polju realnoga. Tamo gdje je bilo, to Ich subjekt, ne psihologija subjekt se mora zbiti. A da hi se znalo da smo pri tome, postoji samo jedna metoda, a to je obiljeiti mreu, a kako se mrea obiljeava? Okree se, vraa, presijeca put, i uvijek se kroji na isti nain, a u sedmom poglavlju Tumaenja snova nema druge potvrde za njegovu Ge wissheit, osim Govorite o sluaju, gospodo, ako vam je do toga, ja u svom iskustvu ne utvrujem u tome nikakvu samovolju, jer to se sijee na takav nain da izmie sluaju. One koji su ve sluali moje izlaganje o o v o m pred metu, podsjetit u ponovo na 52. pismo upueno Fliessu, koje komentira shemu za koju e kasnije u Tumaenju snova biti reeno, da je optika. Ovaj model predstavlja odreen broj slojeva propusnih za neto nalik svjetlosti, ije bi se prelamanje mijenjalo od sloja do sloja. Tu djeluje subjekt nesvjesnoga. A to nije, kae Freud, pro storno mjesto, anatomsko, inae kako bi se moglo shva titi takvo kakvo nam je predstavljeno? neizmjerno razlijevanje, poseban spektar, smjeten izmeu percep51

cije i svijesti, kao to se kae izmeu koe i mesa. Poz nato vam je da e ova dva elementa kasnije tvoriti, kad bude trebalo uspostaviti drugi topik, sustav percepcija-svijest, tj. Wahrnehmung-Bewusstsein, ali ne treba zabo raviti na interval koji ih razdvaja, u kojemu je mjesto Drugoga, gdje se konstituira subjekt. Pa, da se drimo pisma Fliessu, kako funkcioniraju ti Wahrnehmungszeichen, znakovi percepcije? Freud iz svog iskustva izvodi da je potrebno apsolutno razdvojiti per cepciju od svijesti da to pree u pamenje treba naj prije biti izbrisano u percepciji, i reciprono. Onda nam oznaava vrijeme u kojem o v i Wahrnehmungszeichen moraju biti uspostavljeni u simultanosti. to je to? a k o ne oznaiteljska sinkronija. I naravno, tim vie, to Freud to kae pedeset godina prije lingvista. Ali mi mo e m o odmah o v i m Wahrnehmungszeichen dati njihovo pravo ime oznaitelja. A naa nas lektira uvjerava da Freud, kad se ponovo vraa na to mjesto u Tumaenju snova, naznaava i druge slojeve, gdje se ovog puta zna kovi uspostavljaju po analogiji. Tu ponovo moemo nai o v e funkcije kontrasta i slinosti, tako bitne u tvorbi metafore koja se uvodi pomou dijakronije. Ne zadravam se na ovome, j e r danas moram ii dalje. K a i m o samo da u Freudovim artikulacijama nalazimo nedvosmislenu indikaciju da se u toj sinkroniji ne radi samo o mrei sainjenoj od sluajnih i dodirnih asoci jacija. Oznaitelji su se mogli konstituirati u simulta nosti samo kao vrlo definirana struktura konstituirajue dijakronije. Dijakroniju usmjerava struktura. Freud na znaava da za nas na razini zadnjeg sloja nesvjesnoga, tamo gdje funkcionira dijafragma, tamo gdje se uspo stavljaju prerelacije izmeu primarnog procesa i onoga koji e se koristiti na razini predsvijesti, nee biti uda. To mora imati, kae on, veze s kauzalnou. Sve se ove indikacije presijecaju, a nama ova provje ravanja potvruju da emo ponovo pronai Freuda - a da ni neemo znati da li nam odatle stie Arijadnina 52

nit, j e r smo ga, naravno, itali prije nego li smo iznijeli nau teoriju oznaitelja, a da ga nismo uvijek mogli shvatiti. Nema sumnje da smo iz iste neophodnosti na eg iskustva postavili kauzalni zijev u samo sredite strukture nesvjesnoga, ali to da smo j o j pronali zago netnu, neobjanjenu indikaciju u Freudovom tekstu, znak je za nas da napredujemo na putu njegove izvjesnosti. Jer, subjekt izvjesnosti je o v d j e podijeljen izvjesnost ima Freud. 2 U o v o m pravcu je naznaeno ono to je u sri proble ma koji postavljam. Da li je psihoanaliza nakon toga znanost? Ono to razlikuje modernu znanost od znanosti na pragu o kojoj se raspravlja u Tajtetu, jest to, kad se nauka uzdie prisutan je uvijek jedan znalac-gospodar (matre). Nesumnjivo, Freud je znalac. Ali, ako sve ono to se pie kao analitika literatura nije ista i obina lakrdija, on uvijek djeluje kao takav to namee pi tanje o tome da li e ova stabljika moi jednog dana biti rastereena. Prema ovoj izvjesnosti postoji i subjekt, za koji sam vam rekao da tu eka od Descartesa. Usuujem se izja viti kao istinu, da je frojdovsko polje bilo mogue tek izvjesno vrijeme nakon pojave kartezijanskog subjekta, utoliko to moderna nauka poinje tek nakon to je Descartes uinio poetni korak. Od tog koraka zavisi m o e m o li pozvati subjekt da se vrati sebi u nesvjesno j e r je vano da znamo koga pozivamo. To nije uobiajena dua, ni smrtna ni be smrtna, ni sjena, ni dvojnik, ni fantom, niti psihosfera kao tobonji oklop, mjesto obrane i drugih shematizama. Zovemo subjekt, dakle, on moe biti izabran. N e e biti moda, kao u paraboli, mnogo zvanih a malo izabranih, ali sigurno nee biti drugih osim zvanih. 53

Da bi se shvatio frojdovski pojam, treba poi od po stavke da je taj pozvani subjekt subjekt kartezijanskog porijekla. Ova postavka daje pravu funkciju onome to se u analizi naziva rememoracijom. Rememoracija nije platonovsko sjeanje, to nije povratak nekog oblika, otiska, eidosa ljepote i dobra, koja nam dolazi iz onostranosti, od najvie istine. To je neto to nam dolazi od neophodnosti strukture, od neeg poniznog, roenog na razini najniih susreta i svakog govornog metea koji nam prethodi, od strukture oznaitelja, od jezika na ko j i m a se zamuckuje, spotie, ali koji ne mogu izbjei pri silama iji se odjeci, model, stil, mogu zaudo nai danas u matematici. Vidjeli ste da je uz pojam presijecanja bitna i funk cija povratka, Wiedrkehr. To nije samo Wiederkehr u smislu onoga to je bilo potisnuto sama konstitucija

polja nesvjesnoga osigurava Wiederkehr. Tu Freud potvruje svoju izvjesnost. Ali, oito je da mu ona ne dolazi otuda. Ona mu dolazi odatle to prepoznaje zakon svoje elje, svoje, Freudove. On ne bi mogao napredovati tak v o m odlunom izvjesnou, da nije b i o voen, kao to nam tekstovi pokazuju, svojom autoanalizom. A to je njegova autoanaliza? to drugo do li ge nijalno otkrivanje zakona elje uklonjenog u Ime-oca? Freud napreduje podran izvjesnim odnosom prema svo j o j elji i onim to je njegov in, t j . konstitucija psiho analize. Neu ire o tome, mada jo oklijevam da napustim o v o podruje. A k o bih se zadrao, pokazao bih v a m da kod Freuda pojam halucinacije kao procesa regresivnog zaposjedanja percepcije implicira nuno da subjekt mo ra biti posve subvertiran to je on, u stvari, samo u krajnje prolaznim trenucima. Nesumnjivo, sve to ostavlja posve otvorenim pitanje halucinacije u pravom smislu rijei, kojoj subjekt ne vjeruje i ne priznaje da je u nju ukljuen. Bez sumnje, to je samo mitsko obiljeavanje jer, nije sigurno da se moe govoriti o deliriju halucinatorne psihoze zamr-

54

enog porijekla, kao to to ini Freud, prebrzo on u tome vidi oitovanje perceptivne regresije zaustavljene elje. Ali, to to postoji nain, po kojem Freud moe shvatiti da je mogua subverzija subjekta, pokazuje do voljno do koje toke on poistovjeuje subjekt s onim to. je izvorno subvertirano sustavom oznaitelja. Ostavimo, dakle, o v o razdoblje nesvjesnoga i p o i m o prema pitanju, to je to ponavljanje. Zato e biti potre ban vie nego jedan na razgovor.

Ovo to vam sada imam rei, tako je novo premda potvreno onim to sam obrazloio o oznaitelju da sam smatrao da v a m danas, bez ikakva ostavljanja ka rata u rukavu, moram objasniti kako shvaam funkciju ponavljanja. Ova funkcija, u svakom sluaju, nema nita s otvore nim i zatvorenim karakterom kruga koji sam nazvao Wiederkehr. Ne kaem da je Freud uvodi, ali je prvi put artikulira u lanku iz 1914, Erinnern, Wiederholen und Durcharbeiten, to je upravo tekst na kojem se u analizi zasnovala najvea glupost, koja zavrava u petom po glavlju u Jenseits des Lustprinzips. Pokuajte itati na nekom drugom jeziku, a ne na francuskom, o v o peto poglavlje, red po red. Oni koji ne znaju njemaki neka ga itaju u engleskom prijevodu. A k o itate o v o posljednje, usput reeno, imat ete se ime zabavljati. Vidjet ete na primjer, da prijevod in stinct za Trieb, i instinctual za triehhaft ima takve ne dostatke za prevodioca, iako ga on zadrava svugdje dosljedno to postavlja cijelo o v o izdanje na plan proturjeja, jer nema nita zajedniko izmeu Trieb i instinct tamo, u tekstu, nesuglasnost je tako nemo gua da se ak reenica ne moe privesti kraju prevodei triebhaft s instinctual. Potrebna je pismena napomena At the beginning of the next paragraph, the Word 55

Trieb... is much more revealing of the urgency than the word instinctual. Trieb vas vie gura u stranjicu, mali m o j i prijatelji, to je sva razlika od tobonjeg instinkta. Da vidimo, dakle, kako se Wiederholen uvodi. Wiederholen ima veze s Erinnerung, rememoracijom. Subjekt pri sebi, rememoracija biografije, sve to ide do izvjesne granice koja se zove realno. K a d bih pred vama htio skovati spinozistiku formulu koja se tie ovoga, rekao bih cogitatio adaequata semper vitat eamdem rem. Odgovarajua misao, kao misao na razini gdje jesmo, izbjegava uvijek istu stvar pa b i l o da se kasnije nae u svemu. Realno se ovdje uvijek vraa na isto mjesto na ono mjesto gdje subjekt kogitira, gdje ga res cogitans ne susree. itava povijest Freudova otkria, ponavljanja kao fun kcije, definira se samo takvim usmjeravanjem odnosa misli i realnoga. To je na poetku bilo lijepo, j e r se radilo o histerinim enskim osobama. K a k o je proces rememoracije bio uvjerljiv kod prvih histerinih osoba! Ali, orio o emu se radi u toj rememoraciji, nije se mo g l o znati na poetku nije se znalo da je elja histe rine ene elja oca koju treba podravati u njenom statusu. N i j e udno da se za dobrobit onoga koji preu zima mjesto oca, rememoriraju stvari sve do taloga. U ovoj prilici napominjem da u Freudovim tekstovima ponavljanje nije reproduciranje. N e m a kolebanja u o v o j toki Wiederholen nije Reproduzieren. Reproducirati, to je ono to je smatrano da se moe uiniti u vrijeme velikih nada katarze. Imali smo repro dukciju praprizora, kao to danas imamo slike majstora za devet i p o l franaka. Samo, Freud nam to ukazuje pri svojim sljedeim koracima, a nije mu potrebno mnogo vremena da ih uini, da se nita ne moe dosei, ni sru iti, ni izgoriti, osim na simbolian nain, kako se to kae, in effigie, in absentia. Ponavljanje se najprije javlja u obliku koji nije jasan, koji ne ide od sebe kao reprodukcija ili uprisutnjenje. 56

u inu (en acte). Eto zato sam na dnu ploe stavio in s velikim upitnikom, da b i h vam kazao da e ovaj in ostati na naem horizontu sve dok budemo govorili o odnosima ponavljanja s realnim. Dosta je udno da ni Freud, ni itko od njegovih epi gona, nije nikad pokuao rememorirati ono to je sva kome nadohvat u vezi sa inom dodajmo, ljudskim inom, ako hoete, j e r koliko znamo postoji samo ljud ski in. Zato in nije ponaanje? Uperimo oi, na pri mjer, na taj in koji je bez dvojbe in otvaranja utrobe u izvjesnim uvjetima nemojte rei hara-kiri, naziv je seppuku. Zato oni to ine? Jer misle da je to za druge neugodno, j e r je to u strukturi in koji se ini u ast neemu. Zastanimo. N e m o j m o uriti, prije nego li zna mo, i oznaimo to, da jedan in, pravi in, ukljuuje uvijek dio strukture, da se odnosi na realno koje tu nije oito. Wiederholen. Nita nije predstavljalo veu enigmu posebno zbog te dvojne podjele koja strukturira cjelo kupnu frojdovsku psihologiju, zbog naela ugode i na ela stvarnosti nita nije b i l o vea enigma od tog Wiederholen, koje je po rijeima najodmjerenijih etimologa, posve blizu haler (izvlaiti b r o d ) kao to se ini na stazi za vuu posve blizu izvlaenju subjekta, koji uvijek vue svoju stvar na nekom putu s kojega nema odstupanja. A zato se ponavljanje najprije pojavilo na razini ono ga to nazivamo traumatska neuroza? Freud je protivno svim neurofiziolozima, patolozima i drugima, dobro ukazao da, iako subjekt ima potekoa da reproducira u snu sjeanje na intenzivno bombardi ranje od kojega potjee njegova neuroza to mu u budnom stanju ne zadaje brige. K o j a je, dakle, ta funk cija traumatskog ponavljanja, ako se ini da ga nita ne moe opravdati sa stanovita naela ugode? Zavladati bolnim dogaajem, kazat e vam se ali tko vlada, gdje je tu gospodar, da zagospodari? Zato govoriti tako 57

brzo, kad ne znamo gdje e m o smjestiti instancu koja bi preuzela ovu operaciju zavladavanja? Freud, u nizu napisa od kojih sam vam naveo dva bitna, ukazuje da mi tu m o e m o shvatiti to se dogaa u snovima traumatske neuroze samo na razini najprimi tivnijeg funkcioniranja onoga u kojemu se radi o odr avanju veze energije. N e m o j m o unaprijed utvarati da se radi o bilo kojem raskoraku, ili o preraspodjeli funk cije kakvu moemo nai na jednoj ponajprije beskrajno vie razraenoj razini realnoga. Naprotiv, ovdje vidimo toku kojoj se subjekt ne moe pribliiti ako se sam ne podijeli na izvjestan broj instanca. M o g l o bi se rei o n o to se kae za podijeljeno carstvo, da tu propada svaka koncepcija jedinstva psihizma, tobonjeg totalizirajueg, sintetizirajueg psihizma koji se uzdie do svijesti. Na kraju u prvom razdoblju pokusa, kad se rememoracija malo-pomalo zamjenjuje sama sobom i pribli ava sve vie jednoj vrsti fokusa, sreditu, gdje izgleda da bi se svaki dogaaj trebao predati upravo u tom asu vidimo da se oituje ono to u nazvati u navod nicima, j e r potrebno je mijenjati smisao triju rijei, da bi im se dao domet otpor subjekta, koji u tom asu postaje ponavljanje u inu. Ono to u navesti idui put, pokazat e vam kako emo, u vezi s ovim, prisvojiti udesno etvrto i peto poglavlje Aristotelove Fizike. On upotrebljava dva izraza koji su apsolutno otporni njegovoj teoriji, najrazraenijoj koja je ikad nastala o funkciji uzroka dva izraza koja su neprikladno prevedena kao sluaj i srea. Radi se o tome, da se ispita odnos koji Aristotel uspostavlja izmeu automatona a mi sa stanovita moderne mate matike znamo da je to mrea oznaitelja i onoga to oznaava kao tyh koje je za nas susret realnoga. Pitanja i odgovori nedostaju.

.5. veljae 1964.

58

5
Tyhe i automaton
Psihoanaliza nije idealizam. Realno kao trauma. Teorija sna i budnosti Svijest i predodba. Bog je nesvjestan. Predmet malo a u fort-da. Danas u nastaviti s ispitivanjem pojma ponavljanja, takvog kakvog ga predstavlja Freudov diskurs i iskustvo psihoanalize. Namjeravam naglasiti da je psihoanaliza, na prvi po gled, sainjena da nas vodi idealizmu. Sam bog zna da su j o j to predbacivali ona reducira iskustvo, kau neki, koje nas potie da na vrstom tlu nalazimo uporite sukoba, bitke, odnosno eksploatacije ovjeka po ovjeku, razloge naih slabosti ona vodi prema ontologiji tenji, za koje ona smatra da su prvot ne, interne, da su ve sve dane poloajem subjekta. Dovoljno je da se prenesemo na tragove ovog iskustva od njegovih prvih koraka nadalje pa da v i d i m o da nam ona, naprotiv, ni po emu ne doputa da zakljuimo afo rizmom ivot je san. Ni jedna praksa nije vie od analize usmjerena prema onome to je, u sri iskustva, jezgra realnoga. 1 Gdje mi sreemo to realno? U onome to je analiza otkrila, radi se zapravo o bitnom susretu o jednom sastanku na koji smo uvijek pozvani na susret s realnim koje izmie. Zato sam na plou stavio nekoliko rijei 59

koje su za nas oznake za ono emu se elimo pribliiti. Najprije tyhe, koju smo posudili, to sam proli put rekao, iz Aristotelova rjenika o istraivanju uzroka. Mi smo je preveli kao susret s realnim. Realno je s one-strane automatona, povratka, uzvrata, zahtjeva znakova, ka mo nas upravlja naelo ugode. Realno uvijek lei iza automatona, i oito je u cjelokupnom Freudovom istra ivanju da je to njegova briga. Sjetite se razvoja, tako sredinjeg za nas, ovjeka-vuka da biste shvatili istinsku Freudovu zaokupljenost, raz mjernu njegovom otkrivanju funkcije fantazma. On go tovo s tjeskobom prianja ispitivanju to je prvi susret, realno, koje moemo potvrditi iza fantazma. Osjeamo da to realno tokom cijele ove analize odvlai za sobom subjekt i gotovo ga svladava, i toliko usmjerava istrai vanje da se nakon svega danas m o e m o zapitati nisu li ta groznica, ta prisutnost, ta Freudova elja, mogle u njegova bolesnika uvjetovati kasniji razvoj njegove psihoze. Tako, nema razloga da se s ponavljanjem pobrkaju ni povratak znakova, ni reprodukcija, ili modulacija s ponaanjem jedne vrsti potaknute rememoracije. Ponav ljanje je neto to je po svojoj pravoj prirodi u analizi uvijek zamagljeno, zbog toga to se ponavljanje i prije nos poistovjeuju u konceptualizaciji analitiara. To je upravo mjesto gdje treba unijeti distinkciju. Odnos prema realnome, o kojem se u prijenosu radi, izrazio je Freud ovako nita ne moe biti shvaeno in effigie, in absentia a ipak, zar nam prijenos nije dan kao lik, i odnos prema odsutnosti? Ovu dvosmisle nost realiteta koja je u pitanju u prijenosu mogli bismo razmrsiti samo polazei od funkcije realnoga u ponav ljanju. Ono to se ponavlja, zapravo je uvijek neto to na staje izraz nam dovoljno govori o svom odnosu prema tyhe kao sluajno. Tu se mi analitiari ne damo nikad nasamariti, ne u naelu. U najmanju ruku, mi ukazu j e m o uvijek da se ne smijemo dati uhvatiti, kad nam 60

subjekt kae da se dogodilo neto to ga je tog dana 'sprijeilo da ostvari svoju volju, naime da doe na seansu. Ne treba prihvaati stvari na temelju izjave sub jekta mada imamo upravo posla s tom zaprekom, s tom potekoom na koju nailazimo svaki as. To je pravi nain shvaanja, k o j e nalae n o v o deifriranje odnosa subjekta prema onome to ini njegov poloaj. Funkcija tyhe, realnog kao susreta susreta utoliko to moe biti neostvaren, to jest bitno neostvaren susret najprije se pojavila u povijesti psihoanalize u obliku koji je sam po sebi ve dovoljan da pobudi nau panju u obliku traumatizma. Uoljivo j e , da se u zaetku analitikog iskustva real no prikazalo u obliku onoga to je u njemu nemogue asimilirati u obliku traume, odreujui sav njen slijed, i nameui mu prividno sluajno porijeklo. Nalazimo se u sri onoga to nam m o e omoguiti da shvatimo radi kalni karakter konfliktnog pojma, koji je uveden kao suprotstavljanje naela ugode naelu stvarnosti zato ne bismo mogli shvatiti da naelo stvarnosti ima zbog svog utjecaja posljednju rije. U stvari, traumu zamiljamo kao neto to treba biti tamponirano subjektivirajuom homeostazom koja usmjerava itavo funkcioniranje definirano naelom ugode. Iskustvo nam onda postavlja problem koji proizlazi iz toga to je u samom primarnom procesu sauvana us trajnost traume da se podsjea na nas. Tu se trauma doista pojavljuje i esto je razotkrivena. K a k o san, no silac elje subjekta, moe proizvesti ono to ponavlja njem ponovo budi traumu ako ne njegov lik, barem ekran koji nam pokazuje da je trauma iza njega? Zakljuimo, da sustav realnosti, ma koliko se on dalje razvija, dri zarobljenikom mree naela ugode, bitan dio onoga to jednostavno pripada realnom. Moram sondirati tu realnost, ako se tako moe rei, ija je prisutnost za nas pretpostavka, tako da razvojno kretanje, kakvo nam, na primjer, predstavlja jedna Me61

lanie Klein, ne bude svodivo na ono to sam svojevre meno nazvao ivot je san. O v o m zahtjevu odgovaraju one radikalne toke u real nom koje nazivam susretima i zbog kojih poimamo stvar nost kao unterlegt, untertragen, to e se prevesti istom rijei, koja je u francuskom dvosmislena, souffrance. Realnost je tu en souffrance, u zastoju. A Zwang, prisila, koju Freud definira pomou Wiederholung, trai skre tanje primarnog procesa. Primarni proces koji nije nita drugo nego li ono to sam v a m u zadnjim predavanjima pokuao definirati u obliku nesvjesnoga trebamo j o jednom shvatiti u njegovu iskustvu rascjepa izmeu percepcije i svijesti, na onom mjestu za koje sam rekao da je bezvremeno, koje primorava da se postavi ono to Freud naziva, odajui potovanje Fechneru, die Idee einer anderer Lo kalitt drugi lokalitet, drugi prostor, druga scena, izmeu percepcije i svijesti.

2 Taj primarni proces moemo shvatiti u svakom asu. N e k i dan sam b i o probuen iz kratkog sna u kojem sam traio odmor, neim to je lupalo o moja vrata pri je nego li sam se probudio. Ovim uurbanim udarcima ve sam b i o oblikovao san, san koji je izraavao neto drugo, a ne o v e udarce. A kad se probudim, ako posta nem svjestan o v i h udaraca ove percepcije o k o njih ja ipak rekonstruiram svoju cjelokupnu predodbu. Znam da sam tu, kada sam zaspao i to sam traio o v i m spa vanjem. K a d dopre buka udaraca, ne do m o j e percepci j e , ve do m o j e svijesti, moja se svijest p o n o v o uspo stavlja o k o o v e predodbe da ja znam da sam pod udarom buenja, da sam knocked. Ali, pritom se trebam upitati to sam ja u tome asu u tako neposredno prethodnom i o d v o j e n o m asu, kad sam p o e o sanjati p o d tim udarcem koji me privid62

no budi. Ja sam, koliko znam, prije nego li se ne probu dim takozvano ekspletivno ne, ve naznaeno u mo j i m spisima, jest sam nain prisutnosti ovoga jesam pri je buenja. Ono nije uope ekspletivno, ono je izraz moje ukljuenosti, svaki put kad se ona treba oitovati. Francuski jezik je definira u inu njezine upotrebe. Ho ete li zavriti prije nego li on ne doe? nije vano jes te li vi zavrili, nedaj boe, da on doe prije. Hoete li proi prije nego li on doe jer, kad vi budete doli, on ve nee biti tu. Pogledajte kamo vas v o d i m -r- prema simetriji ove strukture koja ini da se, nakon udarca buenja, mogu prividno odrati samo u odnosu sa svojom predodbom, koja, prividno, ini od mene svijest. Na neki nain to je smotan odraz u m o j o j svijesti ja zahvaam samo svoju predodbu. I da li je to sve? Freud je dosta puta rekao, da bi tre bao nije to nikad uinio vratiti se na funkciju svi jesti: Moda emo bolje vidjeti o emu se radi, shvativi ono to motivira pojavu prikazane realnosti naime, fenomen, udaljenost, sam zijev koji uspostavlja buenje. Da to naglasimo, vratimo se snu koji je sav sazdan na buci i za koji sam v a m dao dovoljno vremena da ga naete u Tumaenju snova. Sjetite se onog nesretnog oca koji je otiao prilei u isobu susjednu onoj u ko j o j lei njegovo m r t v o dijete ostavljajui dijete na uvanje, kako kae tekst, j e d n o m drugom starcu i ko jega odjednom neto budi, to? to nije samo realnost, ok, knocking buke proizvedene da ga podsjeti na real nost, ve to prevodi tono u njegovu snu kvazi-identitet onog to se zbiva, samu realnost prevrnute svijee koja pali krevet u kojem poiva njegovo dijete. E v o neega, to ne izgleda naznaeno da potvrdi Freudove teze u Traumdeutung da je san ostvarenje elje. V i d i m o da tu izbija, gotovo prvi put u Traumdeutung, jedna funkcija sna koja je prividno sekundarna san ovdje samo zadovoljava potrebu da se produi spavanje. to Freud eli kazati, navodei na tom mjestu upravo 63

taj san naglaavajui da je on puna potvrda za njegovu tezu u vezi sa snom? A k o je funkcija sna da produi spavanje, ako se san m o e toliko pribliiti realnosti koja ga izaziva, zar se ne bi m o g l o kazati da bi se ovoj realnosti moglo odgovoriti bez prekidanja spavanja? konano, postoje somnambulne aktivnosti. Postavlja se pitanje na koje, uostalom, navode sve prethodne Freudove indikacije, koje glasi Sto nas to budi? N i j e li to jedna druga realnost u snu? ona real nost koju nam Freud opisuje ovako Dass das Kind an seinem Bette steht, da je dijete pored njegova kreveta, ihn an Arme fasst, hvata ga za ruku i apue mu predba cujui, und ihm vorwurfsvoll zuraunt: Vater, siehst du denn nicht, Oe, zar ne vidi, dass ich verbrenne? da ja gorim? Vie je realnosti, zar ne, u o v o j poruci, nego u buci uslijed koje otac identificira neobinu realnost onoga to se zbiva u susjednoj prostoriji. Zar se u ovim rijei ma ne dogaa promaena realnost koja je uzrokovala smrt djeteta? Zar nam sm Freud ne kae u toj reenici, treba raspoznati to to ovjekovjeuje za oca ove rijei, zauvijek odvojene od mrtvog djeaka, koje mu je moda, pretpostavlja Freud, bio izgovorio zbog groznice ali, tko zna, moda ove rijei ovjekovjeuju oevu grinju savjesti, j e r onaj koga je ostavio da bdije pored kreveta svoga sina, starac, nee moda biti sposoban da dobro izvri svoje zaduenje, Die Besorgnis dass der greise Wchter seiner Aufgabe nicht gewachsen sein drfte, ne e, moda, biti na visini svog zadatka. I doista, on je zaspao. Zar vas ova reenica u vezi s groznicom ne podsjea na ono to sam u j e d n o m od svojih posljednjih preda vanja nazvao uzrokom groznice? Radnja, ma koliko ona vjerojatno bila hitna, da se sprijei o n o to se dogaa u susjednoj sobi nije li moda isto tako doivljena, u svakom sluaju, sada prekasno u odnosu spram onog o emu se radi, spram psihike realnosti koja se oituje 64

u izgovorenoj reenici? N i j e li nastavljeni san, ako mogu rei, bitno posveen promaenoj realnosti? realnosti koja ne moe nastati, ve ponavljati se beskrajno, u bez granino nikad dostignuto buenje. Do kakvog susreta moe doi s tim zauvijek nepokretnim biem ak ako ga proguta plamen ako ne, do onog koji se dogaa upravo u asu kad ga na nesreu sluajno zahvaa pla men? Gdje je realnost u toj nesrei? ako ne u tome da se neto fatalnije ponavlja pomou realnosti real nosti u kojoj je onaj koji je b i o zaduen da bdije pored tijela, ostao spavati, ak i kad otac dolazi nakon buenja. Tako je dolo do susreta, uvijek promaenog, izmeu sna i buenja, izmeu onoga koji uvijek spava i iji san neemo doznati, i onoga koji je sanjao samo zato da se ne probudi. A k o Freud zadivljen vidi u o v o m e potvrdu teorije elje, to je znak da je san samo fantazam koji ispunjava zavjet. Jer, samo se u snu potvruje da je sin jo iv. Ali mrtvo dijete, koje hvata svoga oca za ruku, okrutna vizija, oz naava onostranost, koja izbija iz sna. elja se tu uprisutnjuje kroz gubitak zamiljen na najokrutnijoj toki predmeta. Samo se u snu moe dogoditi ovaj zaista je dinstven susret. Samo ritual, uvijek ponavljani in, mo e obnoviti uspomenu na ovaj susret za pamtivijek jer, nitko ne moe rei to je to smrt djeteta ako ne otac kao otac to jest nitavno svjesno bie. Jer, istinska formula ateizma nije Bog je mrtav ak ako i utemeljuje funkciju oca na njegovu ubojstvu, Freud titi oca istinska formula ateizma jest Bog je nesvje stan. Buenje nam pokazuje buenje svijesti subjekta kroz predstavljanje onoga to se zbilo nesretan sluaj u realnosti, kojem se treba suprotstaviti. Ali, kakav je to bio dogaaj? kad svi spavaju istovremeno, onaj koji se htio odmoriti, onaj koji nije mogao izdrati bdijenje i onaj pred ijim je krevetom netko dobronamjeran mo rao rei Reklo bi se da spava, kad mi znamo samo jed no, a to je, da se u cijelom ovom svijetu utonulom u 65

san, uo samo jedan glas Oe, zar ne vidi da gorim? Sama ova reenica je varnica ona donosi vatru tamo gdje padne a ne vidimo o n o to plamti kad nas vatra zasljepljuje injenicom da se vatra oslanja na Unterlegt, na Untertragen, na realno. Upravo nas to navodi da u o v o j reenici iz sna, odvo jenoj od oca u njegovoj patnji, sagledamo nalije onoga to e biti, kad se on probudi, njegova svijest i da se zapitamo to je u snu korelativ te predodbe. Ovo pita nje je utoliko upadljivije, to ovdje san doista vidimo kao nalije predstavljanja to je slikovnica sna, a to je prilika za nas da naglasimo ono to Freud, kad govori o nesvjesnom, oznaava kao ono to ga bitno odreuje Vorstellungsreprsentanz. To ne znai, kao to je preve deno, reprezentativni predstavnik (le representant representatif), ve zastupnik predstavljanja. U sljedeem izla ganju razmotrit emo njegovu funkciju. Nadam se da sam uspio omoguiti vam da shvatite to je kod zauvijek promaenog susreta vorno i to u Freudovu tekstu stvarno podrava ono to mu se.u o v o m snu ini apsolutno primjerno. Sada nam treba obiljeiti mjesto realnog, koje ide od traume do fantazma utoliko to je fantazam uvijek samo ekran koji prikriva neto posve primarno, determinirajue, u funkciji ponavljanja. Uostalom, to nam ujed no objanjava dvosmislenost u funkciji buenja i u funk ciji realnoga u t o m buenju. Realno m o e m o prikazati pomou nesretnog sluaja, male buke, malo-realnosti, to potvruje da ne sanjamo. Ali, s druge strane, ove realno sti nije malo, j e r ono to nas budi jest druga realnost skrivena iza manjka onoga to nadomjeta predodbu to je Trieb, kae Freud. Panja! nismo j o rekli to je taj Trieb ako on kriv njom predodbe nije tu, kakav je to Trieb o k o j e m je rije m o e m o ga smatrati kao Trieb koji e tek doi. K a k o ne vidjeti da buenje ima dvostruki smisao da buenje koje nas vraa u konstituiranu i predoenu real nost ima dvostruku ulogu? Stvarno je s one-strane sna 66

koji moramo ponovo istraiti u onome to je san oba vio, omotao, to nam je skrio, iza manjka predodbe iji je tu samo zastupnik. Tu je realno koje vie od svega upravlja nae aktivnosti, a psihoanaliza nam to oznaava.

3
Tako se dogodilo da je Freud donio rjeenje za prob lem, koji je najotriji ispitiva due prije njega Kierke gaard bio ve usredotoio na ponavljanje. Pozivam vas na ponovno itanje teksta pod tim naslo vom, tekst koji je bljetav od lakoe i ironike igre, zaista mocartovski u s v o m donuanskom nainu ruenja ljubavnih obmana. K o d mladog ovjeka, iji nam ujedno potresan i smijean portret daje Kierkegaard, s otri nom, bez moguih replika, naglaena je ova crta, koja je njegovoj ljubavi upuena putem sjeanja sama sebi. Zaista, ne postoji li tu neto dublje od La Rochefoucauldove izreke kako bi malo njih iskusilo ljubav da im nisu objanjeni njeni naini i putovi? Da, ali tko je za poeo? A zar sve u biti ne poinje s varkom prvoga koji je obuzet ljubavnim arom tko je dopustio da ovaj ar bude egzaltacija drugoga, postavi zarobljenik ove eg zaltacije, njene zahuktalosti koja je, s drugim, stvo rila najlaniji zahtjev, zahtjev za narcisnom satisfakci j o m , bilo da ona pripada idealu ja, ili pripada tome ja koji sebe smatra idealom? K a o ni u Kierkegaarda, ni u Freuda se ne radi ni o kakvom ponavljanju koje poiva na prirodnome, ni o kakvom povratku potrebe. Povratak potrebe smjera na potronju, koja je na usluzi apetitu. Ponavljanje trai neto novo. Ono se okree prema ludikom, koje od tog novog stvara svoju dimenziju to nam Freud takoer kae u tekstu poglavlja o kojem sam vam proli put dao podatke. Sve to se u ponavljanju mijenja, modulira, samo je otuenje njegova smisla. Odrastao ovjek ili naprednije 67

san, uo samo jedan glas Oe, zar ne vidi da gorim? Sama ova reenica je varnica ona donosi vatru tamo gdje padne a ne vidimo ono to plamti kad nas vatra zasljepljuje injenicom da se vatra oslanja na Unterlegt, na Untertragen, na realno. Upravo nas to navodi da u ovoj reenici iz sna, odvo jenoj od oca u njegovoj patnji, sagledamo nalije onoga to e biti, kad se on probudi, njegova svijest i da se zapitamo to je u snu korelativ te predodbe. Ovo pita nje je utoliko upadljivije, to ovdje san doista vidimo kao nalije predstavljanja to je slikovnica sna, a to je prilika za nas da naglasimo ono to Freud, kad govori o nesvjesnom, oznaava kao ono to ga bitno odreuje Vorstellungsreprsentanz. To ne znai, kao to je preve deno, reprezentativni predstavnik (le representant representatif), ve zastupnik predstavljanja. U sljedeem izla ganju razmotrit emo njegovu funkciju. Nadam se da sam uspio omoguiti vam da shvatite to je kod zauvijek promaenog susreta vorno i to u Freudovu tekstu stvarno podrava ono to mu se u o v o m snu ini apsolutno primjerno. Sada nam treba obiljeiti mjesto realnog, koje ide od traume do fantazma utoliko to je fantazam uvijek samo ekran koji prikriva neto posve primarno, determinirajue, u funkciji ponavljanja. Uostalom, to nam ujed no objanjava dvosmislenost u funkciji buenja i u funk ciji realnoga u t o m buenju. Realno m o e m o prikazati pomou nesretnog sluaja, male buke, malo-realnosti, to potvruje da ne sanjamo. Ali, s druge strane, ove realno sti nije malo, j e r ono to nas budi jest druga realnost skrivena iza manjka onoga to nadomjeta predodbu to je Trieb, kae Freud. Panja! nismo j o rekli to je taj Trieb ako on kriv njom predodbe nije tu, kakav je to Trieb o k o j e m je rije m o e m o ga smatrati kao Trieb k o j i e tek doi. K a k o ne vidjeti da buenje ima dvostruki smisao da buenje koje nas vraa u konstituiranu i predoenu real nost ima dvostruku ulogu? Stvarno je s one-strane sna 66

koji moramo ponovo istraiti : u o n o m e to je san oba vio, omotao, to nam je skrio, iza manjka predodbe iji je tu samo zastupnik. Tu je realno koje vie od svega upravlja nae aktivnosti, a psihoanaliza nam to oznaava. 3 Tako se dogodilo da je Freud donio rjeenje za prob lem, koji je najotriji ispitiva due prije njega Kierke gaard bio ve usredotoio na ponavljanje. Pozivam vas na ponovno itanje teksta pod tim naslo vom, tekst koji je bljetav od lakoe i ironike igre, zaista mocartovski u s v o m donuanskom nainu ruenja ljubavnih obmana. K o d mladog ovjeka, iji nam ujedno potresan i smijean portret daje Kierkegaard, s otri nom, bez moguih replika, naglaena je ova crta, koja je u njegovoj ljubavi upuena putem sjeanja sama sebi. Zaista, ne postoji li tu neto dublje od La Rochefoucauldove izreke kako bi malo njih iskusilo ljubav da im nisu objanjeni njeni naini i putovi? Da, ali tko je za poeo? A zar sve u biti ne poinje s varkom prvoga koji je obuzet ljubavnim arom tko je dopustio da ovaj ar bude egzaltacija drugoga, postavi zarobljenik ove eg zaltacije, njene zahuktalosti koja j e , s drugim, stvo rila najlaniji zahtjev, zahtjev za narcisnom satisfakci j o m , bilo da ona pripada idealu ja, ili pripada tome ja koji sebe smatra idealom? K a o ni u Kierkegaarda, ni u Freuda se ne radi ni o kakvom ponavljanju koje poiva na prirodnome, ni o kakvom povratku potrebe. Povratak potrebe smjera na potronju, koja je na usluzi apetitu. Ponavljanje trai neto novo. Ono se okree prema ludikom, koje od tog novog stvara svoju dimenziju to nam Freud takoer kae u tekstu poglavlja o kojem sam vam proli put dao podatke. Sve to se u ponavljanju mijenja, modulira, samo je otuenje njegova smisla. Odrastao ovjek ili naprednije 67

dijete trae u svojim aktivnostima, u igri, novo. Ali, ovaj pomak prikriva pravu tajnu ludikoga, naime najradikal niju razliitost koju uspostavlja ponavljanje u sebi sa m o m . Pogledajte to u djeteta, u njegovoj prvoj kretnji, u asu kad se ono oblikuje kao ljudsko bie, to se oi tuje kao potreba da pria bude uvijek ista, da njeno is priano ostvarenje bude ritualizirano, tj. doslovno isto. Ovaj zahtjev za jasnom konzistencijom detalja njegova pripovijedanja znai da ostvarenje oznaitelja nee ni kada moi biti dovoljno briljivo u njegovoj memorizaciji da bi dostiglo oznaavanje prvenstva znaenja kao takva. To znai, dakle, uzmicanje, prividno, razvijajui ga mijenjanjem znaenja. Ovo mijenjanje ini da se zabo ravi cilj znaenja, preobraavajui njegov in u igru i rastereujui ga u pogledu naela ugode. K a d je Freud shvatio ponavljanje u igri svog unuka, u uestalom jort-da*, on moe naglasiti da dijete t a m p o nira uinak nestanka svoje majke, tako da sebe ini uzro k o m toga nestanka ovaj fenomen je sekundaran. WalIon to naglaava, dijete u prvi mah ne nadzire vrata kroz koja je majka izila, pokazujui tako da oekuje da e je ponovo tu vidjeti, ve otprve usmjerava svoju panju na mjesto gdje ga je ona napustila, na mjesto koje je ona napustila pored njega. Zijev unesen naznaenom odsutnou uvijek je otvoren, on ostaje uzrokom centri fugalnog pravca gdje, ono to se bira, nije drugi kao lik u kojem se projicira subjekt, ve kalem vezan za njega pomou niti koju on dri kalem, gdje se izraava ono to se od njega odvaja u o v o m ogledu, samosakaenje, polazei od kojeg e se red znaenja ocrtati u perspekti v i . Jer, igra kalema jest odgovor subjekta na ono to je stvorilo odsutnost majke na granici njegove domene, uz njegovu kolijevku, naime jarak o k o kojeg se samo m o e igrati preskakanja. * Fort-da (onamo-ovdje) rijei su jednogodinjeg djeaka iju igru Freud analizira u I I . poglavlju S onu stranu naela ugode (Prim. ur.). 68

Ovaj kalem nije majka svedena na malu lopticu uslijed nekakve igre dostojne Jivaroa to je malo ne-znam-to subjekta koje se odvaja sve bivajui jo njemu pripadno, j o zadrano. Tu treba rei, prema Aristotelu, da ovjek misli sa svojim predmetom. Sa svojim predmetom dijete preskae granice svojega podruja koje se pretvara u okno i zapoinje s urokom. A k o je istina da je oznaitelj prvo obiljeje subjekta, kako ne prepoznati samom injenicom da je ova igra praena jednom od prvih opo zicija koja se pojavljuje da moramo naznaiti subjekt tu, u predmetu na koji se ova opozicija primjenjuje, upra vo u klupku. O v o m predmetu dat emo zatim i m e iz lakanovske algebre malo a. Skup aktivnosti simbolizira ponavljanje, ali nikako ponavljanje potrebe koja bi zahtijevala povratak majke i koja bi se oitovala jednostavno u kriku. To je ponav ljanje odlaska majke kao uzroka za Spaltung u subjektu natkriljeno alternativnom igrom foruda, koje znai tu: i tamo, i koje u svojoj naizmjeninosti smjera samo to da bude fort nekoga da, i da nekoga fort. Ono cilja na ono to u biti nije tamo kao predstavljeno jer, to je samo igra koja je Repres'dntanz neke Vorstellung. Sto e postati Vorstellung, kad to Repres'dntanz majke u njenom crteu oznaena potezima, gvaom elje bude opet nedostajalo? I ja sam vidio, vidio svojim oima koje je otvorila maj inska vidovitost, dijete traumatizirano zato to odlazim usprkos njegovom pozivu prerano nagovijetenom u glasu, koji se obnavljao j o mjesecima v i d i o sam ga, jo dugo vremena nakon toga, kad" sam uzimao to dijete u naruaj vidio sam da sputa glavu na m o j e rame da (utone u san, san koji je jedini u stanju da mu omogui pristup i v o m oznaitelju, koji sam b i o od dana traume. Ta skica koju sam v a m danas dao za funkciju tyhe, bit e nam bitna da razluimo ono to je r dunost analitiara u tumaenju prijenosa. Neka mi za danas bude dovoljno da naglasim, da nije 69

uzaludno to se analiza postavlja kao radikalniji modu lator ovog odnosa ovjeka prema svijetu, a koji je dugo vremena uziman za spoznaju. Ako spoznaju nalazimo tako esto u teoretskim napi sima gdje se odnosi na neto analogno relaciji ontogeneze prema filogenezi to je samo zbrka, a idui put emo pokazati da se sva originalnost psihoanalize sastoji u tome, da ne usredotouje psiholoku ontogenezu na te ta kozvane stadije koji doslovno nemaju nikakve odre ene osnove u razvoju u biolokom smislu. Ako razvoj posve oivljava uslijed nesree, uslijed neprilike tyh, to je u onoj mjeri u kojoj nas tyh dovodi na istu toku gdje je predsokratovska filozofija pokuala motivirati sam svijet. Negdje j o j je trebao clinamen. Demokrit kad je po kuao to oznaiti, postavljajui se ve kao protivnik iste funkcije negativiteta pri uvoenju m i s l i nam kae nije to to.' je bitno, i dodaje pokazujui vam da je ve u to doba, to je jedna naa uenica nazvala arhaikom etapom filozofije, manipulacija rijei bila ko ritena kao u vrijeme Heideggera to nije , to je dev , to je u grkom kovanica. On nije rekao iv , a da i ne govorimo 6v , to je rekao?. rekao j , odgovara jui na pitanje koje je i nae dananje, pitanje idealiz mu. Nita, moebiti? ne moebiti nita, ve ne-nita. ODGOVORI F. D O L T O : - N e vidim kako bi se opisivanje formira nja inteligencije prije tri, etiri godine obavilo bez sta dija. Mislim da se za fantazme obrane od kastracije i pre krivanja kastracije,, jednako kao i za prikrivanje kastra cije, treba pozivati na stadije. Opis stadija, tvoritelja libida, ne mora se pozivati na prirodno pseudo-zrenje, koje uvijek ostaje mutno. Stadiji se organiziraju o k o kastracijske tjeskobe. Kopulatorni in uvoda u seksualnost je traumatski eto jednog reza 70

 i ima organizatorsku funkciju za razvoj. Kastracijska tjeskoba je poput ice koja probada sve etape razvoja. Ona usmjerava sve odnose to prethode njenoj pojavi u uem smislu rijei odbijanje od dojke, analna disci plina itd. Ona kristalizira svaki od ovih momenata u dija lektici ije je sredite lo susret. Ako su stadiji posto jani, to je zbog funkcije njihove mogue registracije u izrazima loeg susreta. Sredinji lo susret je na spolnoj razini. To ne znai da stadiji dobivaju spolnu boju koja bi se poela iriti od kastracijske tjeskobe. Naprotiv, zato to se ova empatija ne stvara, g o v o r i m o o traumi i o praprizoru. 12. veljae 1964.

O POGLEDU KAO PREDMETU MALO a

6
Shiza oka i pogleda
Shiza subjekta. Patvorenost traumatizma. Maurice Merleau-Ponty. Filozofska tradicija. Mimetizam. Svevidei. U snu to pokazuje. Nastavljam. Wiederholung, podsjetio sam vas na to a ve sam vam dovoljno rekao, da bih vam naglasio u etimolokoj referenci koju sam vam dao, haler (vui), to da ona im plicira zamornu konotaciju. Vui, izvlaiti. Izvlaiti to? Moda treba iskoristiti dvo smislene"rijei na francuskom, izvlaiti na sreu (tirer au sort). Taj Zwang bi nas onda usmjeravao prema carte force ako je samo jedna karta u igri, ne mogu izvui drugu. Karakter skupa, u matematikom smislu, koji pred stavlja stranu oznaitelja, i koji ga npr. suprotstavlja neodreenosti cijelog broja, omoguava nam da shvati mo shemu gdje se odmah primjenjuje funkcija carte force. Ako je subjekt subjekt oznaitelja njime odre en moemo zamisliti sinkroninu mreu kakvu on daje u dijakroniji prvenstvenih uinaka. Shvatite da se tu ne radi o nepredvidivim statistikim uincima, ve da sama struktura mree implicira povratke. Tu je lik koji, pomou elucidacije onoga to nazivamo strategijama, za nas dobiva Aristotelov automaton. A isto tako mi auto matizmom prevodimo Zwang iz Wiederholungzwang, kao prinuda ponavljanja. 75

1 Iznijet u vam kasnije injenice koje navode na to, u izvjesnim trenucima onog infantilnog monologa neoprez no okvalificiranog egocentrinim, da su te igre koje pro matramo isto sintaksike. Ove igre zavise od polja koje nazivamo predsvjesnim, ali tvore, ako mogu rei, leite nesvjesnog rezervata to treba shvatiti kao rezervat In dijanaca, unutar drutvene mree. Sintaksa j e , naravno, predsvjesna. Ali subjektu izmie to, da je njegova sintaksa povezana s nesvjesnim rezerva tom. K a d subjekt pria svoju priu, latentno djeluje ono to upravlja .ovom sintaksom i ini je sve zatvorenijom. Zatvorenijom u odnosu na to? na ono to Freud od poetka svog opisa psihikog otpora naziva jezgrom. A k o kaemo da se ta jezgra odnosi na neto traumat sku, to je samo priblino. Od otpora subjekta treba nam razlikovati taj prvi otpor diskursa, kad se on stee o k o jezgre. Jer, izraz otpor subjekta implicira i previe, jedno pretpostavljeno ja, za k o j e nije sigurno pribliavajui se ovoj jezgri da je to neto to moemo opravdano okvalificirati kao ja. Jezgra m o r a biti oznaena kao neto to pripada real nome realnome utoliko to je identitet percepcije nje no pravilo. U krajnjem, ona se temelji na onome to Freud smatra j e d n o m vrsti predujma, koji nam, preko osjeaja realnosti koji je autentificira, potvruje da smo u percepciji. to to znai? ako je to samo od strane subjekta, to se zove buenje. A k o sam proli put preko sna iz sedmog poglavlja Tu maenja snova pristupio onome o emu se radi u ponav ljanju, to je zato to. izbor ovog sna tako ograenog, tako zatvorenog, tako dvostruko, trostruko zatvorenog jest ovdje indikativan, budui da se radi o procesu sna u njegovoj krajnjoj snazi. D' li je realnost koja odreuje buenje lagani um usprkos kojemu se carstvo snova i elja odrava? N i j e li to neto drugo? N i j e li to

76

o n o to se izraava u dnu tjeskobe ovog sna? naime, najintimniji odnos oca prema sinu, a koji ne izbija toliko u ovoj smrti, koliko u onome to je ona onostrana, u smislu sudbine. Izmeu onoga to se zbiva sluajno, kad svi spavaju svijea koja pada i vatra na plahtama, besmisleni doga aj, nesretni sluaj, loa srea i onoga to je potresno, mada zamagljeno, u Oe, zar ne vidi, ja gorim postoji isti odnos koji imamo u ponavljanju. To je ono to nama predstavlja izraz neuroza sudbine, ili neuroza neuspjeha. N i j e promaeno prilagoavanje, ve tyh, susret. T o , to Aristotel formulira da se tyh definira time to nam moe doi samo od bia sposobna za izbor, proairesis, da nam tyh, dobra ili loa srea, ne moe doi od neivog predmeta, od djeteta, od ivotinje ovdje je iskonstruirano. Sam dogaaj u o v o m primjernom snu nam to pokazuje. Sigurno, Aristotel oznauje na toj toki isto ono ogranienje koje ga zaustavlja na rubu nastra nih oblika spolnog ponaanja, koje on moe okvalificirati samo kao teriotes, monstruoznosti. Zatvorena strana odnosa izmeu dogaaja koji se po navlja i prikrivenog smisla, koji je istinska realnost i vodi nas prema nagonu daje nam izvjesnost da se de mistifikacija ovog artefakta u tretmanu, koji se zove pri jenos, ne sastoji u dovoenju na ono to se naziva aktual nost situacije. Smjer koji se ukazuje u o v o m svoenju na aktualnost seanse ili niza seansi, nema propedeutiku vrijednost. Toan pojam ponavljanja treba postii u dru gom smjeru, koji ne m o e m o zamijeniti cjelokupnim uin kom prijenosa. Bit e na problem, kad budemo prili funkciji prijenosa da shvatimo kako nas prijenos moe dovesti do sri ponavljanja. Upravo radi toga je potrebno najprije utemeljiti ovo ponavljanje u samoj shizi koja nastaje u subjektu na mje stu susreta. Ta shiza uspostavlja karakteristinu dimen ziju analitikog otkria i iskustva, koja omoguuje da shvatimo realno u njegovu dijalektikom upadu, kao pr77

votno neumjesno. Upravo tu pri subjektu realno najvie sudjeluje u nagonu do kojeg emo doi na kraju, jer e nam samo ovaj preeni put pomoi da shvatimo od ega se on odvraa. Jer, konano, zato je praprizor tako traumatski? Za to je on uvijek ili preran ili prekasan? Zato subjekt u tome ili previe uiva barem smo tako, najprije, shva tili traumatski kauzalitet opsjednutosti ili premalo, kao kod histerije? Zato on ne budi subjekt odmah, ako je istinito da je subjekt tako duboko libidan? Zato je tu dogaaj toliko dystyhia? Zato je sazrijevanje pseudo-instinkt povezano, ispresijecano, isprekidano s t i h i k i m , rekao bih od rijei tyh? Za sada je na horizont ono to se pojavljuje izvjetaeno u temeljnom odnosu prema spolnosti. U analiti kom iskustvu treba poi od toga da, ako je praprizor trau matski, onda modulacija onoga to se moe analizirati ne podrava spolna empatija, ve izvjetaeni dogaaj. Izvjetaeni dogaaj poput onoga koji se pojavljuje u tako surovo zacrtanom prizoru u iskustvu ovjeka-vuka neobinost nestanka i ponovnog pojavljivanja penisa. Proli put sam htio naznaiti gdje je shiza subjekta. Ova shiza nakon buenja ostaje izmeu povratka real nome, ponovnog predoivanja svijeta koji opet staje na svoje noge, uzdignutih ruku, koja nesrea, to se dogodilo, uas, koja glupost kakav idiot onaj koji je poao spavati i svijesti koja se opet tka, koja zna da sve to doiv ljava kao komar, ali koja se ipak vraa sebi, ja to sve ivim, nema potrebe da se utinem da bih znala da ne sanjam. Ispada da je ova shiza tu samo kao predstavnik dublje shize, koju treba smjestiti meu ono to izvjeu je subjekt u maineriji sna, slika djeteta koje se priblia va, pogled pun predbacivanja i, s druge strane, onoga to ga uzrokuje i u emu on pada, poziv, glas djeteta, traenje p o g l e d o m Oe, zar ne vidi... 78

2 Tamo slobodan kako jesam da nastavim putem ko j i m vas vodim, na nain koji mi izgleda najbolji provlaei svoju krivu iglu kroz tapiseriju, ja preskaem na onu stranu gdje se postavlja pitanje koje se nudi kao raskre izmeu nas i svih onih koji pokuavaju zamisliti put subjekta. Da li taj put, ukoliko je on traenje istine, treba prokriti u naem avanturistikom stilu, s njegovom trau mom kao odrazom izvjetaenosti? I l i ga treba lokalizira ti tamo gdje je to tradicija oduvijek inila, na razinu dijalektike istinitog i privida, uzete na poetku percepci je u onome to ona ima temeljno ideiko, estetsko na neki nain, i kad je nalaena vizualnim centriranjem? To uope nije samo puki sluaj prenesen na red isto tihikog to e v a m ovaj tjedan doi u ruke knjiga naeg prijatelja Mauricea Merleau-Pontyja, koja se po javila posthumno Le Visible et V Invisible (Vidljivo i ne vidljivo). Tu se izraava, utjelovljeno, ono to se izmjenjivalo u naem dijalogu, a ne trebam poi daleko da se podsjetim na kongres u Bonnevalu, gdje je njegova intervencija svjedoila o njegovu putu, koji je prekinut na jednoj toki djela koje zbog toga nije manje dovreno, j e r je uoblieno tujuim radom Claudea Leforta, kojemu e lim odati ast za savrenost koju je, mislim, dostigao u jednoj dugoj i tekoj transkripciji. Ovo Vidljivo i nevidljivo moe za nas oznaiti doseg filozofske tradicije one tradicije koja poinje kod Pla tona promaknuem ideje, za koju m o e m o rei da se od polazita u estetskom svijetu determinira u cilju datom biu kao suvereno dobro, doseui tako ljepotu koja je takoer njena granica. I nije tek tako to Maurice Mer leau-Ponty u oku prepoznaje njenog voditelja. U t o m djelu, konanom i poetnom ujedno, otkrit ete povratak i korak naprijed na putu prema onome to je najprije formulirala Fenomenologija percepcije. Doista 79

se tu podsjeamo na regulatornu funkciju oblika, prizva nu onim to je postepeno s progresom filozofske misli bilo dotjerano do vrtoglave krajnosti koja se oitovala u izrazu idealizam kako onda da se ta podvojenost kakvom je postala predstava, poklopi s onim to bi ona trebala pokrivati? Fenomenologija nas je dovodila do re gulacije oblika, koji ne predvodi samo subjektovo oko, ve sve njegovo ekanje, njegovo kretanje, njegov zahvat, njegova muskulatorna i visceralna emocija ukratko, njegovu konstitutivnu prisutnost usmjerenu prema ono me to se naziva njegovom potpunom intencionalnou. Maurice Merleau-Ponty ini daljnji korak prelazei gra nice ove iste fenomenologije. Vidjet ete da putovi koji ma e vas voditi ne pripadaju samo redu fenomenologi je vizualnog, j e r e oni pronai to je bitno zavisnost od vidljivog u odnosu na ono to nas postavlja pod oko vidioca (le voyant). Moda sam previe rekao, j e r to oko je samo metafora za neto to bih radije nazvao izdanak vidioca neto ispred njegova oka. Ono to treba okru iti posredstvom puta koji nam pokazuje, to je preegzistencija pogleda ja vidim a m o s jedne toke, ali u svojoj sam egzistenciji gledan odasvud. To vidjeti, kojemu sam podloan na originalan nain, nesumnjivo je ono to nas mora voditi k svrsi ovoga djela, k o n o m ontolokom obratu ije bi slojeve trebalo nai u primitivnijoj instituciji oblika. Za mene je to prilika da nekima odgovorim, da ja imam svoju ontologiju zato ne? kao to je svatko ima, naivnu ili razraenu. Jasno, ono to pokuavam ocr tati u svom izlaganju koje, iako reinterpretira Freudov o , nije bitno manje usredotoeno na partikularnost is kustva koje trasira nema zahtjeva da pokrije cijelo polje iskustva. ak ovaj meusloj, koji nam otvara razu mijevanje nesvjesnoga, zanima nas samo utoliko koliko je, po Freudovoj uputi, naznaen kao ono to e subjekt posjedovati. Samo bih dodao, da odravanje ovog aspekta frojdizma, koji obiavamo okvalificirati naturalizmom, izgleda neophodno, j e r je jedan od rijetkih pokuaja, ako 80

ne i jedini, da se otjelovi psihika realnost bez njenog supstantificiranja. U polju koje nam iznosi Maurice Merleau-Ponty, uosta l o m vie ili manje polariziranom nitima naeg iskustva, u skopikom polju, ontoloki status se predstavlja svo j o m najnestvariiijom incidencom, naime najruevnijom. Ali, mi ne idemo izmeu vidljivog i nevidljivog. Shiza koja nas zanima nije razdaljina uslijed oblika koje na mee svijet, prema emu nas upravlja namjernost fenomenolokog iskustva, odakle su i granice koje susree mo u iskustvu vidljivoga. N a m a se pogled predstavlja sa mo u obliku udne mogunosti koja simbolizira ono to nalazimo na horizontu i kao poduprtom naim iskustvom, naime kao konstitutivni nedostatak straha od kastracije. Oko i pogled, takva je za nas shiza u kojoj se nagon oituje na razini skopikog polja.

3 U naem odnosu prema stvarima, kakav je uspostav ljen putem vida i ureen likovima predstave, neto klizi, prenosi se s kata na kat, da bi uvijek bilo na nekom iz bjegnutom stupnju to se zove pogled. Da biste to osjetili postoji vie od jednog naina. D to prikazem, u krajnosti, pomou jedne od zagonetki koju nam postavlja priroda? Radi se nita manje nego o fenomenu nazvanom mimetizam (mimikrija). O tome je bilo mnogo reeno, a najvie apsurdnosti na primjer, da se fenomeni mimetizma objanjavaju kao prilagoavanje. To nije m o j e miljenje. Ja bih vas uputio, u ostalo, na jedno malo djelo koje mnogi od vas nesum njivo poznaju, Mduse et compagnie od Cailloisa, u ko jem je referencija prilagoavanja podvrgnuta posebno pronicavoj kritici. S jedne strane, kod nagona npr., da bi odredbena mutacija mimetizma bila efikasna, mora na stati odmah i na poetku. S druge strane, njeni navodni selektivni efekti su poniteni konstatacijom, da u elucu 81

ptica, posebno grabljivica, nalazimo insekte koji su to boe zatieni mimetizmom, kao i insekte koji to nisu. Ali, naravno, problem nije u tome. Najradikalniji prob lem mimetizma jest u tome da doznamo, da li ga trebamo pripisati nekoj oblikovnoj m o i samog organizma koji pokazuje te manifestacije. Da bi to bilo opravdano, tre balo bi shvatiti kojim putem bi se ova snaga mogla nai u poloaju da svlada, ne samo sam oblik mimetiziranog tijela, ve i njegov odnos prema sredini u kojoj se treba ili isticati ili prikriti. A da bi se sve kazalo, kao to s mnogo umjenosti podsjea Caillois, kad se radi o takvim mimetikim manifestacijama, a posebno o onoj na koju nas podsjea funkcija oiju, naime arenice, trebalo bi shvatiti da li ona impresionira injenica je da ona ima uinka na grabljivca ili na pretpostavljenu rtvu koja je gleda da li ona impresionira svojom slinou s oima, ili naprotiv, oi fasciniraju svojim odnosom prema obliku arenice. Drugaije reeno, zar u t o m pogledu ne treba razlikovati funkciju oka od funkcije pogleda? Ovaj distinktivni primjer, izabran kao takav zbog svoje lokalnosti, svoje izvjetaenosti, zbog svog izuzetnog karaktera za nas je samo sitna manifestacija funkcije koju treba izdvojiti one, kaimo tu rije, pjege. Ovaj primjer je dragocjen za utvrivanje preegzistencije vie nog pred danim-za-vienje. N e m a p o t r e b e da se pozivam na b i l o koju pretpostavku postojanja univerzalnog vidioca. A k o je funkcija pjege priznata u svojoj autonomiji i izjednaena s funkcijom pogleda, m o e m o j o j potraiti trag, nit, trak, na svim ka tovima ustrojstva svijeta u skopikom polju. Opazit e mo onda da je funkcija pjege i pogleda ujedno i ono to njima najtajnije upravlja, a t o stalno izmie shvaanju ovog oblika vida, koji se sam sobom zadovoljava zami ljajui se kao svijest. T o , u emu se svijest moe okrenuti sebi samoj shvatiti se kao Valryjeva Mlada Parka, k a o videi se ka ko se vidi (se voyant se voir), predstavlja zasljepljenje. Dolazi do izmicanja funkciji pogleda.

82

To je ono to moemo obiljeiti topikom koju smo pro li put sainili polazei od toga to se od poloaja subjekta pojavljuje, kad on pristupa imaginarnim oblicima koje mu daje san, kao suprotnost oblicima u budnom stanju. Zar isto tako, u o v o m za subjekt posebno zadovoljava juem redu, koji je analitiko iskustvo konotiralo p o j mom narcizma gdje sam se trudio da ponovo uvedem bitnu strukturu koja proizlazi iz referencije na zrcalnu sliku u tome to se rasplinjuje od zadovoljstva, odnos no ljubaznosti, gdje subjekt nalazi podrku za tako te meljito nepoznavanje ne ide li mo do te referencije filozofske tradicije koja je potpunost koju sree subjekt u obliku motrenja zar ne moemo isto tako shvatiti ono to je mimoieno? naime, funkciju pogleda. Ja smatram, a Maurice Merleau-Ponty nam to istie, da smo mi promatrana bia u kazalitu svijeta. Ono to nam tvori svijest, ustrojava nas u isti mah kao speculum mundi. Zar nije zadovoljstvo biti p o d tim pogledom o kojem sam upravo govorio slijedei Mauricea Merleau-Pontyja, pod tim pogledom koji nas okruuje i koji najprije ini od nas gledana bia, a da nam to ne pokazuje? Svjetsko kazalite, spektakl, u o v o m smislu nam se po kazuje kao svevidee. Upravo je to fantazam koji nalazi mo u platonskoj perspektivi jednog apsolutnog bia ko jemu je prenesen kvalitet svevideeg. Na samoj razini fe nomenalnog iskustva motrenja pojavljuje se ova svevidea strana u zadovoljstvu ene koja zna da je gledana, pod uvjetom da j o j se to ne pokae. Svijet je svevidei, ali nije ekshibicionist on ne iza ziva na pogled. K a d ga poinje izazivati, onda poinje i osjeaj nastranosti. to to znai? da, u budnom stanju postoji elizija pogleda, elizija onoga to, ne samo to gleda, ve to poka zuje. U polju sna, naprotiv, slika karakterizira to to ono pokazuje. Ono pokazuje ali se tu jo pokazuje poneki oblik izmicanje subjekta. Prenesite se na bilo koji tekst sna ne samo na onaj kojim sam se posluio proli put, gdje, 83

84

ni za koga. Kad je on budan, on je uang-ce za druge i uhvaen je u njihovu mreu za leptire. Zato mu leptir m o e ako subjekt ve ovjek-vuk ulijevati fobiki strah Iepet malih krila nije tako daleko od od prvobitne brazde koja oznaava svoje prvi put mreom elje. nije uang-ce, pri saznanju da lupanja uzroka, bie zahvaeno

Nalaem sebi, da vas idui put uvedem u bit skopikog zadovoljenja. Pogled m o e sadravati u sebi samom pred met a iz lakanovske algebre, gdje subjekt pada, a ono to odreuje skopiko polje, i stvara zadovoljstvo koje mu je svojstveno, jest, da tu, zbog strukture, pad subjekta ostaje uvijek neprimijeen, j e r se svodi na nulu. U onoj mjeri, u kojoj pogled kao predmet a moe sim bolizirati sredinji manjak izraen u fenomenu kastraci je i, u onoj mjeri u kojoj je predmet a po svojoj prirodi sveden na tokoliki, prolazni oblik ostavlja on subjekt u neznanju o onome to postoji s one-strane privida u tom neznanju tako karakteristinom za svaki napredak misli na putu koji uspostavlja filozofsko istraivanje.

ODGOVORI X. AUDOUARD: U kojoj mjeri je u analizi potrebno dati subjektu do znanja, da ga se gleda, tj. da smo po stavljeni kao onaj koji kod subjekta gleda proces gle danja sebe? Poi u odozgo, kad v a m kaem, da izlaganje tu ima dva cilja, jedan koji se tie analitiara, drugi, onih koji su tu da bi doznali da li je psihoanaliza znanost. Psihoanaliza nije ni Weltanschauung, ni filozofija ko ja namjerava dati klju za svemir. N j u vodi poseban cilj, koji je historijski definiran razradom pojma subjekt. Ona ovaj pojam postavlja na nov nain vodei subjekt njego voj znaenjskoj zavisnosti.

85

Ii od percepcije do znanosti jest perspektiva za koju se ini da polazi sama od sebe, utoliko to subjekt nije i m a o bolji pokusni prostor za shvaanje bia. Taj isti put slijedi Aristotel, nastavljajui se na predsokratovce. Ali, to je put koji analitiko iskustvo eli ispraviti, jer on zao bilazi ponor kastracije. To se, na primjer, vidi tako, to tyh ne ulazi, osim u obliku toke, u teogoniju i genezu. Pokuavam ovdje shvatiti kako je tyh predstavljena u vizionalnom zahvatu. Pokazat u da se tihika toka u skopikoj funkciji nalazi na razini koju ja nazivam pjega. To znai da je plan uzajamnosti pogleda i gledanoga, povoljan vie od ostaloga, subjektu za alibi. Zato bi bilo dobro, da mu naim intervencijama na seansama ne omo guimo postavljanje na tu razinu. Trebalo bi mu, na protiv, okresati ovu toku krajnjeg pogleda, koja je ilu zorna. Prepreka koju primjeujete ilustrira injenicu da mi bivamo vrlo oprezni. Mi ne kaemo svaki as pacijentu Ohol Kakvo lice inite! ili Gornje dugme vaeg ka puta je otkopano. N i j e stoga tek tako to se analiza ne provodi licem u lice. Shiza izmeu pogleda i vizije e nam omoguiti, vidjet ete, da skopiki nagon dodamo popi su nagona. A k o znamo itati, primijetit emo da ga ve Freud smjeta u prvi plan u Triebe und Triebschicksale (Nagonima i njihovim sudbinama), i pokazuje da nije hom o l o g a n drugima. Doista to je onaj koji najpotpunije iz bjegava termin kastracije. 19. veljae 1964.

7
Anamorfoza
O temelju svijesti. Povlastica pogleda kao predmeta a. Optika slijepih. Falus na slici.

Vainement ton image arrive Et ne m'entre o je suis Toi te tournant vers moi tu Au mur de mon regard que

ma rencontre qui seulement la montre ne saurais trouver ton ombre rve

Je suis ce malheureux comparable aux miroirs Qui peuvent rflchir mais ne peuvent pas voir Comme eux mon oeil est vide et comme eux habit De l'absence de toi qui fait sa ccit Sjeate se moda, da sam jedno od svojih posljednjih izlaganja zapoeo o v i m stihovima koji su u Aragonovoj Fou d'Eisa naslovljeni kao Contre-chant. Onda nisam znao da u dopustiti da se pitanje o pogledu toliko razvije. Na to me naveo nain na koji sam vam predstavio pojam po navljanja kod Freuda. N e m o j m o nijekati da se ova digresija o skopikoj funk ciji smjeta unutar objanjenja za'ponavljanje, koja je nesumnjivo uvedena djelom Mauricea Merleau-Pontyja koje se upravo pojavilo, Vidljivo i nevidljivo. Isto mi se tako ini, ako susret postoji, onda je to sretan susret, kojemu je svrha da naglasi, kao to u ja danas to poku ati, kako mi u perspektivi nesvjesnoga moemo smjesti ti svijest. Vi znate da poneka sjena, ili ak, da upotrebimo izraz kojim emo se sluiti, poneka rezerva u smislu u ko-

87

j e m se govori o rezervi na platnu izloenu bojanju oznaava injenicu svijesti u samom Freudovom diskursu. Ali, prije nego li proslijedim sa mjesta na kojem sam proli put stao, treba najprije tono odrediti pitanje oko izraza za koji sam doznao, da su ga oni koji me sluaju pogreno uli. Ne znam koja je zabuna ostala u tim ui ma o k o dosta jednostavne rijei koju sam upotrebio i komentirao, tihiki. Za neke je zazvuala kao kihaaje. Ipak sam razjasnio da se radi o pridjevu nastaiom od tyh, kao to je psihiki pridjev koji je nastao prema imenici psych. Nisam se sluajno posluio o v o m analo gijom iz jezgre iskustva ponavljanja, j e r za svaku koncep ciju psihikog razvoja kakvu je analiza rasvijetlila, i njenica tihikog je sredinja. Upravo u odnosu prema oku, odnosu prema entyhia-i, ili prema dystyhia-i, sret n o m susretu, zlosretnom susretu, ravnat e se moje da nanje izlaganje.

1 Vidjela sam se, kako se vidim (Je me voyais me v o i r ) , ka e negdje Mlada Parka. Zasigurno ova izjava ima svoj puni a ujedno i kompleksni smisao, kad se radi o temi koju razvija Mlada Parka, o enskosti mi nismo dotle stigli. Mi imamo posla s filozofom, koji poima neto to je je dan od bitnih korelata svijesti u njenu odnosu prema predodbi i koje se naznaava kao ja se vidim kako se vidim. K o j a se oitost moe nadovezati na ovu formulu? K a k o to da ona ostaje, sve u svemu, korelativna o v o m temeljnom postupku na koji smo se pozvali u kartezijanskom cogito, pomou kojega subjekt poima sebe kao misao? Ono to izdvaja o v o poimanje same misli sobom to je vrst sumnje, nazvane metodika sumnja, koja zadire u sve na to bi se misao mogla osloniti u predodbi. K a k o to onda vidim se kako se vidim ostaje njen omota i pod loga i utemeljuje izvjesnost, moda i vie nego li se to 88

misli? Jer, ja se grijem da se ogrijem jest referencija na tijelo kao tijelo, svladan sam osjeajem topline koja se iz bilo koje toke u meni iri i ograniava me kao tijelo. Dok se u ja se vidim kako se vidim ne moe osjetiti da sam na analogan nain svladan vienjem. tovie, fenomenolozi su m o g l i s tonou obrazloiti, i to na zbunjujui nain, da je posve jasno da ja vidim izvana, da percepcija nije u meni, da je ona na predmetu koji zahvaa. A ipak, ja p o i m a m svijet percepcijom koja izgleda da proizlazi iz imanentnosti toga ja se vidim, kako se vidim. Izgleda da se povlastica subjekta utvru je u tom refleksivnom, bipolarnom odnosu koji ini da moje predodbe pripadaju meni im ih opazim. Zato je ovaj svijet pogoen pretpostavkom idealizacije, sumnjom da sebi predajem samo svoje predodbe. Ozbi ljan praktiar ne tei mnogo, ali, zauzvrat, filozof idealist je tu stavljen u neugodan poloaj i prema sebi kao i pre ma onima koji ga sluaju. K a k o osporiti da mi se sve na svijetu pojavljuje samo u m o j i m predodbama? to je nesvediv postupak biskupa Berkeleya, o kojem bi se mo glo, to se tie njegova subjektivna poloaja, mnogo rei to se tie onoga to v a m j e , bez sumnje, usput iz maklo, to pripadaju mi od predodaba, to podsjea na vlasnitvo. U krajnjem, proces ove meditacije, ove reflektirajue refleksije, svodi subjekt, koji poima kartezijanska meditacija, na mo nitenja. Nain m o j e prisutnosti u svijetu jest da sam subjekt, utoliko to od silnog svoenja na ovu jedinu izvjesnost da sam subjekt, on postaje aktivno nitenje. Nastavak filo zofskog razmiljanja zaista gura subjekt prema preobraujuoj historijskoj akciji, i, oko toga odreuje oblikov ne naine aktivne svijesti o sebi, putem njenih metamor foza u povijesti. to se tie meditacije o bitku, koja dostie svoju kulminaciju u Heideggerovoj misli, ona vraa samom bitku tu mo nitenja ili, u najmanju ruku, postavlja pitanje kako se ono tu m o e ispostaviti. I Maurice Merleau-Ponty nas dovodi ovamo. Ali, ako se vratite na njegov tekst, vidjet ete da izabire o v o mje89

sto za odstupnicu da bi nam predloio da se okrenemo izvorima intuicije to se tie vidljivog i nevidljivog, da se vratimo onome to je prvenstveno refleksija, tetika ili ne-tetika, da bismo obiljeili pojavu samog vienja. On eli obnoviti jer, kae on, m o e biti samo rijei o re konstrukciji ili restauraciji, a ne o prelaenju puta u suprotnom smjeru o p o n o v n o m uspostavljanju puta, ne od tijela, ve od neeg to on naziva mesom svijeta, na kojem se mogla pojaviti prvotna toka vienja. Izgle da da se nazire, u ovom nedovrenom djelu, neto poput istraivanja neimenovane supstance iz koje se ja sm, onaj koji vidi, izvlaim. Iz mrea, iz zraka, ako hoete, prelijevanja boja, iji sam najprije ja dio, pojavljujem se kao oko, izbijajui na neki nain iz onoga to bih mogao nazvati funkcijom vienja (voyure). iri se divlji vonj koji doputa da se na horizontu nazre Artemidin lov iji dodir kao da se spaja s ovim asom traginog nastanka, kad smo izgubili onoga koji govori. Ali, ipak, da li je to put kojim je htio krenuti? Tragovi to nam ostaju od dijela njegove meditacije koji bi tre bao uslijediti doputaju nam da sumnjamo. Naznake ko je su tu dane, osobito one za nesvjesno isto psihoanali tiko, omoguuju nam da opazimo da bi se moda bio usmjerio prema istraivanju koje bi bilo izvorno s obzi r o m na filozofsku tradiciju, prema toj novoj dimenziji meditacije o subjektu, koju moemo trasirati zahvaljuju i analizi. to se mene tie, ja samo mogu biti zapanjen nekim biljekama, za mene manje tajanstvenim nego li to e se uiniti drugim itateljima, jer se tono prekrivaju she mama posebno j e d n o m meu njima, koje u ja ovdje imenovati. Proitajte, recimo, tu biljeku koja se odnosi na ono to on naziva preokretanjem prsta na rukavici, mada se ini da to pokazuje pogledajte kako koa obavija podstavu u zimskoj rukavici da svijest, u svo j o j iluziji da se vidi kako se vidi, nalazi svoj temelj u pre okrenutoj strukturi pogleda. 90

2 A to je pogled? Poi u od te prve toke nitenja, gdje se u polju reduk cije subjekta pokazuje prijelom koji nas upozorava na neophodnost uvoenja druge referencije, one koju uzima analiza da bi ograniila povlastice svijesti. Analiza smatra svijest nepopravljivo ogranienom i uspostavlja je kao naelo, ne samo idealizacije, ve i nespoznavanja, kao kao to se reklo, izrazom koji do biva novu vrijednost to se odnosi na podruje vizual nog kao skotom. Izraz je na polju analitikog rjeni ka uvela Ecole franaise. Da li je to jednostavno metafo ra? nalazimo tu dvosmislenost koja zahvaa sve to se upie u registar skopikog nagona. Svijest vai za nas samo kad se odnosi na ono to sam vam iz propedeutikih razloga pokuao pokazati pomo u nepotpunog teksta polazei od ega treba ponovo usredotoiti subjekt kao govorei, u same upljine onoga u emu se, u samom poetku, prikazuje kao govorei. Ali, mi tu iskazujemo samo odnos predsvjesnog prema nesvjesnome. Dinamika vezana za svijest kao takvu, pa nja koju subjekt poklanja svom vlastitom tekstu, ostaje do sada, kao to je Freud potcrtao, izvan teorije i, pravo govorei, jo neartikulirana. Ovdje ja dodajem, da je interes koji subjekt pokazuje prema vlastitoj shizi vezan za ono to odreuje, naime, za povlaten predmet koji je iskrsnuo iz nekog primitiv nog razdvajanja, iz neke automutilacije koju uvodi pri stup realnome, ije je ime u naoj algebri predmet a. U skopikom odnosu, predmet od kojeg zavisi fantazam koji je objeen o subjekt u bitnom njihanju jest po gled. Njegova povlastica a isto tako i ono zbog ega je objeeni subjekt tako dugo mogao zaboraviti da biva u toj zavisnosti zavisi od same njegove strukture. Shematizirajmo odmah to to elimo kazati. im nasta ne pogled, subjekt mu se pokua prilagoditi, pogled posta je taj tokoliki predmet, ona toka bia koja iezava, 91

s kojim subjekt mijea vlastitu slabost. Isto tako, od svih predmeta u kojima subjekt moe prepoznati svoju zavisnost u registru elje, pogled se poblie oznauje kao neshvatljiv. Zbog toga je on vie od svakog drugog pred meta nepoznat i moda iz tog razloga subjekt tako sretno simbolizira svoju vlastitu iezavajuu i tokoliku crtu, u iluziji svijesti toga vidjeti se kako se vidim, gdje se pogled elidira. A k o j e , dakle, pogled, nalije svijesti, kako emo ga pokuati zamisliti? Pitanje nije uope neopravdano j e r pogledu moemo dati tijelo. Sartre mu u jednom od najsjajnijih stavaka iz Etre et le Nant daje funkciju u dimenziji egzistencije drugoga. Drugi bi ostao vezan za same uvjete, djelomino neostvarujue, koji u Sartreovoj definiciji pripadaju ob jektivnosti, kad ne bi bilo pogleda. Pogled, takav kako ga shvaa Sartre jest pogled k o j i m sam iznenaen izne naen utoliko to on mijenja sve perspektive, sve crte moga svijeta kojim upravlja iz toke nitavila gdje se na lazim, u neku vrstu zrakolike mree organizma. K a o mjesto odnosa izmeu mene, niteeg subjekta, i onoga to me okruuje, pogled bi tu imao takvu povla sticu da bi iao dotle da navede mene koji gledam da skotomiziram oko onoga koji me gleda kao predmet. Utoli ko to sam pod pogledom, pie Sartre, ne vidim vie oko koje me gleda, a ako v i d i m oko, onda nestaje pogleda. Da li je ova fenomenoloka analiza tona? N e . N i j e istina, da, kada sam p o d pogledom, kad traim pogled, kad ga odrim, da ga onda ne v i d i m kao pogled. Slikari su bili izvrsni u hvatanju tog pogleda kao takvog u ma ski, a trebam vas samo podsjetiti na Goyu, na primjer, da biste to osjetili. Pogled se vidi upravo taj pogled o kojemu govori Sartre, taj pogled koji me iznenauje i natjera me na sram, jer to je osjeaj za koji on kae da je najnaglaeniji. Taj pogled koji susreem to treba obiljeiti u samom Sartreovom tekstu nije nikako vieni pogled, ve pogled koji sam ja zamislio na polju Drugoga. 92

Ako se obratite njegovom tekstu, vidjet ete, on je daleko od toga da govori o ulasku ovog pogleda na scenu kao o neemu to se tie organa vida, on se prenosi na iznenadni um lia, koji se uo dok sam u lovu, na iskrsli korak u hodniku, i kada? u asu kad se on sam pokazao kako gleda kroz kljuanicu. Jedan pogled ga iz nenauje u ulozi voajera, smie ga i natjera na osjeaj stida. Radi se o pogledu koji je prisutnost drugoga. Ali, treba li rei da prvotno poimamo ono o emu se radi u pogledu kod odnosa subjekta prema subjektu, u funk ciji egzistencije drugoga kao one koja me gleda? Zar nije jasno da pogled posreduje tu samo utoliko to to nije nitei subjekt, korelativan svijetu objektivnosti ko ji je iznenaen, ve subjekt koji smatra da je u funkciji elje? N i j e li upravo zato, to se tu elja osniva u domeni vienja, da je moemo prikriti? 3 Ovu povlasticu pogleda u funkciji elje moemo shva titi protjeui, ako tako mogu rei, uzdu vena preko ko j i h se podruje vienja integriralo s poljem elje. N i j e sluajno to se upravo u razdoblju kad kartezijanska meditacija otkriva funkciju subjekta u njenoj i stoi, razvija ova dimenzija optike, koju u ovdje istak nuti nazivajui je geometrijskom. Prikazat u vam pomou jednog predmeta ono to mi se ini kao primjer za funkciju koja je svojedobno ne obino navodila na mnoge refleksije. Jedna referencija za one koji bi htjeli poi dalje od onoga to v a m danas pokuavam pribliiti knjiga Bal-

trusatisa

Anamorphoses.

U svom seminaru se uveliko sluim anamorfozom, utoliko koliko je ona struktura za primjer. U emu se sa stoji anamorfoza, jednostavna, ne cilindrina? Pretposta93

vite portret koji bi se nalazio ovdje, na o v o m ravnom listu koji drim. Ovdje, na sreu, vidite plou koja je u kosom poloaju prema listu. Pretpostavite da pomou niza konaca i idealnih crta prenosim na kosu plou svaku toku slike nacrtane na listu, lako ete zamisliti to e proizii dobit ete proirenu i izoblienu sliku prema linijama onoga to se moe nazvati perspektiva. Pret postavlja se, da e ako odstranim ono to je poslu ilo za konstrukciju, tj. sliku postavljenu u m o j e vlastito vidno polje dojam koji u dobiti ostajui na istom mjestu, biti osjetno isti u najmanju ruku, da u pre poznati glavne crte slike u najbolju ruku, imat u isti dojam. Sad u vam dati da pogledate neto to ima ve sto tinjak godina, iz 1553. godine je, reprodukciju slike koju, mislim, svi poznajete Ambasadori Hansa Holbeina. Oni koji je poznaju neka se podsjete, a oni koji je ne poznaju neka je paljivo promatraju. Kasnije u se na to vratiti. Vienje je rasporeeno na nain koji m o e m o ope nito nazvati funkcijom slike. Ova se funkcija definira po dudaranjem po tokama dviju jedinica u p r o s t o m . Ma koji da su optiki posrednici za uspostavljanje njihova odnosa, bilo da je slika virtualna, bilo da je realna, bitna je podudarnost toku po toku. To to u v i d n o m polju pripada nainu slike moe se svesti na tako jednostavnu shemu koja doputa da se ustanovi anamorfoza, to jest na odnos jedne slike, utoliko to je ona vezana za neku povrinu izvjesnom tokom koju emo nazvati oitem ili geometrijskom tokom. Slikom e se m o i nazvati bilo to to je odreeno o v o m metodom gdje ravna crta ima ulogu da bude trasa za svjetlost. Ovdje se umjetnik mijea sa znanou. Leonardo da Vinci je i znanstvenik i umjetnik sa svojim dioptrikim konstrukcijama. Vitruvijev traktat o arhitekturi nije da leko od toga. K o d Vignole i Albertija nalazimo poste peno ispitivanje geometrijskih zakona perspektive, a u istraivanjima perspektive interes je nadasve usmjeren

94

prema podruju vienja iji odnos s uspostavljanjem kartezijanskog subjekta koji je isto tako jedna vrst oita, toke perspektive, ne m o e m o vidjeti. Oko geome trijske perspektive, slika ova vana funkcija na koju emo se vratiti organizira se na posve nov nain u povijesti slikarstva. Sad se, molim vas, sjetite Diderota. Pismo o slijepima za upotrebu onih koji vide istaknut e vam injenicu da ova konstrukcija posve isputa ono to se odnosi na vid. Jer, geometrijski prostor vienja ak ukljuivi tu imaginarne dijelove u virtualni prostor ogledala na koje sam, kako znate, mnogo polagao slijepac moe sasvim rekonstruirati, zamisliti. U geometrijskoj perspektivi se radi samo o obiljea vanju prostora, a ne o vidiku. Slijepac moe posve shva titi, da se prostorno polje koje poznaje, i poznaje ga kao realno, moe outiti na udaljenosti, i kao simultano. Za njega se radi samo o tome, da shvati vremensku funkciju, naime trenutanost. Pogledajte Descartesovu dioptriku, radnja oiju je tu predstavljena kao spreg nuta radnja dvaju tapova. Geometrijska dimenzija vi enja ne crpe, dakle, i daleko od toga, to to nam vidno polje kao takvo predlae kao prvotni subjektivirajui odnos. Zato je vano opravdati obrnutu upotrebu perspektive u strukturi anamorfoze. Sam Diirer je izmislio spravu za odreivanje perspek tive. Diirerova vrataca se mogu usporediti s onim to sam as prije postavio izmeu sebe i slike, naime izvje snu sliku (image), ili, tonije, platno, mreu kroz koju e prolaziti prave crte koje nisu obavezno zrake, ve mogu biti i niti koje e povezivati svaku toku koju vidim u svijetu s tokom na platnu kroz koje e ova crta prolaziti. Vrataca su izumljena da bi nastala ispravna perspek tivna slika. Ako ih obrnuto upotrebim, imat u zado voljstvo da postignem, ne povratak svijeta koji je na 95

poetku, ve na drugoj povrini deformaciju slike koju bih dobio na prvoj, i ja bih se zadrao na o v o m postupku kao u divnoj igri, pri emu se svaka stvar moe dobiti posebno razvuena. M o l i m vas, da vjerujete, da je takvo ushienje vladalo svojevremeno. Baltrusatisova knjiga pokazat e v a m e stoke polemike koje su izbile iz ovih praksa i koje su dovele do zamanih djela. Franjevaki samostan, sada razoren, koji se nalazio pored ulice des Tournelles, imao je na v r l o dugakom zidu jedne od svojih galerija, pred stavljenog sv. Ivana na Patmosu, sliku koju je trebalo gledati kroz jednu rupu, da bi njena izobliujua vri jednost dola do punog izraaja. Deformacija m o e biti p o v o d to nije sluaj s o v o m neobinom freskom svakoj paranoikoj dvosmisleno sti, a sve se to iskoritavalo, od Arcimbolda do Salvadora Dalija. Otii u tako daleko, da kaem da ova fascinacija nadopunjava ono to od vienja izmie geomet rijskim istraivanjima perspektive. K a k o to, da nitko nije pomislio da to p o v e e . . . s uinkom erekcije? Zamislite aru utetoviranu na organu ad hoc u stanju mirovanja, a koja dobiva u drugom po loaju oblik, ako mogu rei, razvijeni. K a k o ne vidjeti tu, imanentno geometrijskoj dimen ziji parcijalnoj dimenziji u vidnom polju, dimenziji koja nema nita s vizijom kao takvom neto simbo lino za funkciju manjka pojavu falikog fantoma? A sada, na slici Ambasadora koja j e , nadam se, do voljno kruila i prola kroz sve ruke to vidite? K o j i je to neobian predmet, lebdei, kos, u prvom planu ispred ove dvije linosti. Dvije linosti ukruene, ukoene u svojim ukrasima. Izmeu njih cijeli niz predmeta koji predstavljaju u sli karstvu tog razdoblja simbole vanitas. Kornelije Agripa, u isto doba, pie svoj De vanitate scientiarum, imajui pri tome u vidu znanost koliko i umjetnost, a svi ovi predmeti su simboli znanosti i umjetnosti kakve su bile 96

u to doba grupirane u trivium i quadriviutn, kako znate. to je onda, pred ovim prikazivanjem podruja privida u najoaravajuim oblicima, to j e , dakle, taj predmet koji lebdi, nagnut? Vi to ne moete znati jer, vi se odvraate, izmiui fascinaciji slike. Ponite izlaziti iz prostorije, gdje vas je slika, nesum njivo, dugo oaravala. Onda ete, osvrnuvi se pri od lasku kao to to opisuje autor Anamorfoza obu hvatiti pod ovim oblikom, to? mrtvaku glavu. Tako se u poetku ne predstavlja taj lik, koji autor usporeuje sa kosti sipe, a koji mene podsjea vie na kruh od dvije libre koji je svojedobno Dali sa zado voljstvom postavio na glavu starice, koju je namjerno izabrao siromanu, prljavu i uostalom nesvjesnu, ili pak mlitave kazaljke, ije znaenje nije manje faliko od onoga to je prikazano u lebdeem poloaju, u p r v o m planu ove slike. Sve nam to Holbein pokazuje usred razdoblja kad se crta predmet i kad se trai geometrijska optika, i pre douje nam neto, koje je nita drugo nego poniteni subjekt poniten u obliku koji j e , pravo reeno, sli kovita inkarnacija za minus phi [ ( 9 ? ) ] kastracije, koja za nas usredotouje svu organizaciju elje kroz okvir temeljnih poriva. Ali, funkciju vida treba traiti jo dalje. Vidjet emo, kako se polazei od nje, ocrtava, ne faliki simbol, anamorfiki fantom, ve pogled kao takav, u svojoj pulsativnoj, jasnoj i otvorenoj funkciji, kao to je ona na toj slici. Ova je slika ono to i svaka druga, zamka za pogled. Na bilo kojoj slici, dok traite pogled, vidjet ete da on u svakoj toki nestaje. To u pokuati obrazloiti idui put.

97

ODGOVORI

F. W A H L : Objasnili ste nam da prvotna zapljena po gleda u tuem pogledu, kako je opisuje Sartre, nije bila temeljno iskustvo pogleda. Volio bih da tonije odre dite to to ste skicirali, zapljenu pogleda u pravcu elje. A k o se ne istakne dijalektika elje, ne shvaa se zato bi tui pogled dezorganizirao polje percepcije. To je zato, to subjekt u pitanju nije subjekt refleksivne svijesti, ve subjekt elje. Vjerujemo da se radi o oku-oitu, a radi se o posve drugom oku - onome koje lebdi, u prvom planu Ambasadora.

Ali, ne razumije se, kako e se drugi ponovo pojaviti vaem izlaganju... Sluajte, glavno je da ne slomim vrat! Htio bih vam i to rei, da, kad govorite o subjektu

realnome, da i da se

pri

prvom ove

sluanju izraze po treba

ovjek njima uzeti

je u

doveden njihovu i u

u Ali, od

napast nosu

razmatra opazi, imaju Realno

samima.

malo-pomalo treba smjestiti fantazma.

da ih i s na

topoloku je,

definiciju : subjekt druge strane shize, nain, iskustvo

realno otporu

s jedne

neki

otpora.

Tako tee m o j e izlaganje svaki izraz se odraava samo u svom topolokom odnosu prema drugima, a za subjekt cogito vai isto. Da izlaganja? li je topologija za vas metoda otkrivanja ili

Topoloko obiljeavanje svojstveno naem analitikom iskustvu, m o e se uzeti u metafizikoj perspektivi. Mi slim da je Merleau-Ponty iao tim putem, pogledajte dru98

gi dio knjige, njegovu referenciju na prste na rukavici.

ovjeka-vuka,

i na

P. K A U F M A N N : Dali ste tipinu strukturu u vezi pogledom, ali niste govorili o dilataciji svjetlosti.

Rekao sam da pogled nije oko, osim u tom lebdeem obliku u kojem Holbein ima drskosti da mi pokae mo ju vlastitu mlitavu k a z a l j k u . . . Idui u vam put g o v o riti o utjelovljenoj svjetlosti. 26. veljae 1964.

8
Pravac i svjetlost
elja i slika. Pria o jednoj kutiji sardina. Ekran. Mimetizam. Organ. Nikad me ne gledaS tamo gdje te ja vidim. Funkcija oka moe dovesti onoga koji vas nastoji rasvi jetliti, do dalekih istraivanja. Kada su se, na primjer, funkcija organa, a najprije sama njegova prisutnost, po j a v i l i u razvoju ivih bia? Odnos subjekta i organa je u ii naeg ispitivanja. M e u svim organima s kojima imamo posla, dojkama, stranjicama i drugima, postoji i oko, i iznenauje nas kad vidimo, da ono see tako daleko kod vrsta koje pred stavljaju pojavu ivota. Vi jedete posve neduno kame nice, a ne znate da se na toj razini u ivotinjskom car stvu, ve pojavilo o k o . Ovakva poniranja nas ue svaemu, moe se kazati. Usred svega toga treba izabrati o n o to se tie nas. Mislim da sam proli put dovoljno naglasio stvari i omoguio vam da shvatite znaenje ove male troku taste sheme, v r l o jednostavne, koju sam nacrtao na vrhu ploe. Ona je tu da bi vas pomou tri izraza podsjetila na optiku koja je upotrebljena u ovoj operatorskoj mon tai, koja svjedoi o obrnutoj upotrebi perspektive, koja je zavladala tehnikom slikarstva, posebno krajem 15. stoljea, te u 16. i 17. stoljeu. Anamorfoza nam poka zuje da slikarstvo ne ide za realistikom reprodukcijom

10C

predmet

geometrijska toka (oiste)

svijetla toka

slika (tableau)

predmeta u prostoru izraz od kojeg se, uostalom,, treba ograditi. Mala nam shema omoguava da primijetimo da izvje sna optika proputa ono to pripada vidu (la vision). Ta je optika nadohvat slijepima. Spomenuo sam v a m Diderotovo Pismo, koje pokazuje koliko je od svega to nam prua prostor slijepac u stanju uvidjeti, rekonstru irati, zamisliti, rei. Nesumnjivo je, da Diderot na ovoj mogunosti gradi trajnu dvosmislicu s metafizikim pri krivenim mislima, ali ova dvosmislenost oivljava njegov tekst i daje mu zajedljiv znaaj. Nama geometrijska dimenzija omoguava da naslu timo kako je subjekt koji nas zanima uhvaen, voen, svladan u vidnom polju. Na Holbeinovoj slici sam maloas pokazao neobian lebdei predmet u prvom planu, koji tu gleda, hvata, re kao bih skoro da hvata u zamku gledajuega, tj. nas. To je, kratko reeno, manifestan nain, bez sumnje iz vanredan, koji treba zahvaliti nekakvom trenutku slikareve refleksije, nain da nam pokae da smo, u svoj stvu subjekta, na slici doslovno pozvani, i na njoj pri kazani kao uhvaeni. Jer, tajna slike, ije sam v a m re zonance i srodstvo s vanitas naznaio, te oaravajue slike koja izmeu dva lika ureena i prikovana, prika zuje sve to podsjea, u perspektivi toga vremena, na nitavnost umjetnosti i znanosti tajna slike dana je 101

u trenutku dok se udaljujui p o l a k o od nje, malo-pomalo na lijevo, a zatim se osvrnuvi, ugledamo ono to pred stavlja magini lebdei predmet. On odraava nau vla stitu nitavnost u obliku mrtvake glave. Dakle, upo treba geometrijske dimenzije vida za svladavanje subjek ta oigledan odnos prema elji koja ipak ostaje enigmatina. Ali, koja je to elja obuhvaena, fiksirana, na slici? a koja ipak motivira umjetnika, da stavi neto, i to, u djelo? To je put kojim emo pokuati danas prosli jediti. 1 U ovoj grai vidljivoga sve je zamka, i udnovato o n o to je tako dobro oznaio Maurice Merleau-Ponty u naslovu jednog poglavlja u Vidljivom i nevidljivom T isprepletenost (entrelacs). Nema ni jedne jedine podjele, ni jedne jedine od dvostrukih strana to ih predstavlja funkcija vida, koja nam se ne manifestira kao labirint. K o l i k o g o d mi razlikujemo polja, opaamo uvijek sve vie koliko se ona kriaju. U podruju koje sam nazvao geometrijskim, izgleda najprije kao da nam svjetlost daje, ako m o g u tako rei, nit. Doista, ta nit, koju ste proli put vidjeli da nas po vezuje sa svakom tokom predmeta, i, na mjestu gdje prolazi kroz reetku u obliku ekrana na koji emo na nijeti sliku, funkcionira posve kao nit. Dakle, svjetlost se prostire, kako se kae, pravocrtno, i to je dokazano. Izgleda kao da nam ona daje nit. Ipak, razmislite, o v o j niti nije potrebna svjetlost njoj je samo potrebno da bude napeta nit. Zato e sli jepac moi pratiti sve nae demonstracije, ako se imalo potrudimo. Dat e m o mu da opipa, npr. p r e d m e t izvje sne visine, zatim da prati napetu nit i nauit e m o ga da razlikuje o p i p o m vrkova prstiju na povrini izvjesnu konfiguraciju koja reproducira oznaku slike (image) na isti nain kako mi zamiljamo, u istoj optici, odnose 102

razliito proporcionirane i temeljito homologne, suklad nosti jedne toke prema drugoj u prostoru, to se uvi jek na kraju polau dvije toke iste niti. Ova konstruk cija, dakle, ne omoguava naroito da se shvati ono to prua svjetlost. K a k o pokuati dosegnuti ono to se ini da nam iz mie i u optikoj strukturaciji prostora? Na tome uvi jek poiva tradicionalna argumentacija. Filozofi, od Alaina, posljednjega koji se pokazao najsjajniji u izvo enju, od Platona do Kanta, razmatraju tobonju varljivost percepcije a istovremeno, svi su oni majstori izvoenja, istiui injenicu da percepcija nalazi pred met tamo gdje on jest, a da kubus ima izgled paralelograma upravo zbog l o m a prostora koji pod-nosi samu nau percepciju, zbog ega ga i percipiramo kao kubus. Sva ta igra, obmana klasine dijalektike oko percepcije, proizlazi iz toga to se ona bavi geometrijskim vienjem, naime vienjem u prostoru koji u svojoj biti nije vidnost (le visuel). Ono to je bitno u odnosu privida prema biu, ko jemu filozof, osvajajui vidno polje, postaje tako lako gospodar, nalazi se drugdje. Ono nije u ravnoj crti, ono je u svjetlosnoj toki toki iradijacije, otjecanja, vat re, u vrcavom izvoru odraza. Svjetlost se prostire ne sumnjivo pravocrtno, ali ona se prelama, rasprostranjuje, iri, preplavljuje, ispunjava ne zaboravimo onu aicu, nae oko ona je premauje, ona okolo one a ice uvjetuje cijeli niz organa, naprava, obrana. arenica ne reagira naprosto na udaljenost, ve i na svjet lost, i treba tititi ono to se dogaa na dnu aice koja bi u izvjesnim prilikama mogla biti oteena a, i na je kapak zaduen da na prejaku svjetlost od mah mirne, odnosno da se sklopi dobro nam poznatim pokretom. Osim toga, nije samo oko fotosenzibilno, mi to znamo. Sav povrinski sloj koe iz raznih razloga, koji ni kako nisu samo vidni moe biti fotosenzibilan, a ova dimenzija nikako ne bi mogla biti svedena na funkcio103

niranje vida. Izvjesni nagovjetaj fotosenzibilnih organa su pigmentna zrnca. U oku pigment funkcionira u pot punosti, tako da vrlo kompleksan fenomen pokazivanja funkcionira i u unutranjosti one jabuice, npr. u ob liku rodopsina, isto tako funkcionira u unutranjosti razliitih leita mrenice. Taj pigment dolazi, odlazi, u funkcijama koje nisu ni sve, ni uvijek odmah otkrivene i jasne, ali koje nagovjeuju dubinu, kompleksnost, a istovremeno i jedinstvo mehanizama u odnosu na svjet lost, Odnos subjekta prema onome to je svojstveno svjet losti ve se dobrano najavljuje kao dvosmislen. Vi to, uostalom, vidite na shemi dvaju trokuta, koji se obrnjuju u isto vrijeme kad se trebaju prekriti. Oni vam tu pruaju pravi primjer za funkcioniranje tog isprepletanja, krianja, hijazma, koje sam v e naveo, i koje strukturira itavo o v o podruje. Da biste osjetili pitanje koje postavlja odnos subjekta prema svjetlosti, da bih vam pokazao da je njegovo mjesto neto drugo od mjesta oita, koje definira geo metrijska optika, ispriat u v a m sada kratku priu. Ova pria je istinita. Ona je nastala kad mi je bilo dvadeset godina, a u to vrijeme nisam imao drugih briga nego da idem okolo, da se zaokupim nekom di rektnom, ruralnom, lovnom, naime morskom praksom. Jednog dana, b i o sam na m a l o m brodu s nekoliko osoba, lanova obitelji ribara u maloj luci. U to doba naa Bretanja nije jo imala veliku industriju, a ni ri barskih brodova, ribari su lovili u svojoj orahovoj ljusci, u opasnost su ili na svoj rizik. V o l i o sam dijeliti upra vo te rizike i opasnosti, a bilo je i dana s lijepim vre menom. Jednog dana, dakle, dok smo oekivali as kad emo izvui mree, Petit-Jean, tako emo ga nazivati on j e , kao i njegova obitelj, umro od tuberkuloze, koja je u to doba bila zaista bolest te sredine, koja je istisnula itav taj drutveni sloj pokae mi neki pred met koji je plutao na valovima. Bila je to mala kutija, tonije kutija za sardine. Ona je plutala tu na suncu,

104

kao svjedok industrije konzerva, koju smo mi bili du ni snabdijevati. Ona se zrcalila na suncu. A Petit-Jean mi ree Vidi li ovu kutiju? Vidi li je? E, pa dobro, ona tebe ne vidi! Ovu malu epizodu smatrao je on vrlo smijenom, ja manje. Razmiljao sam zato sam je ja smatrao manje smijenom. To je vrlo pouno. Najprije, ako to ima smisla, to mi Petit-Jean kae, da me kutija ne vidi, to je zato to me, u izvjesnom smislu, ona ipak gleda. Ona me gleda na razini svijetle toke, gdje je sve ono to me gleda, a o v o nije metafora. Iznoenje ove male prie nastale u mati mog druga, injenica da ju je on smatrao smijenom, a ja manje, vezana je za to, to, ako mi se ispria pria poput ove, to je zato to ja, u t o m asu takvom kako sam ga sebi ocrtao, s ovim ljudima koji su s mukom zaraivali za ivot, u stisku onoga to je za njih okrutna priroda ja, ja sam sainjavao sliku na dosta neiskaziv nain. Da kaem pravo, ja sam bar malo bio mrlja na slici. A zato to sam osjetio da sam pozvan tako, u toj humoristikoj, ironinoj prii, meni ona nije ba smijena. Tu uzimam strukturu na razini subjekta, ali ona odra ava neto to se ve nalazi u prirodnom odnosu koji oko unosi na mjestu svjetlosti. Ja nisam naprosto to tokoliko bie, koje je obiljeeno geometrijskom to kom, odakle je mogue obuhvatiti perspektivu. Nesum njivo, u dnu m o g oka nastaje slika. Slika, naravno jest u mom oku. Ali, ja, ja sam u slici. Ono to je svjetlost, gleda me, i zahvaljujui toj svjet losti, na dnu m o g oka se neto slika a to nije na prosto konstruirani odnos, predmet na kojem se zadr ava filozof ve je dojam, slijevanje povrine koja za mene nije unaprijed smjetena na svojoj udaljenosti. Tu je neto to uplee ono izostavljeno iz geometrijskog odnosa dubina polja sa svim onim dvosmislenim, promjenjivim, to ona predstavlja, kojim nikako ne mo gu ovladati. Dapae, ona me svladava, potie me u sva kom asu i ini od krajolika neto posve razliito od

105

perspektive, neto drugaije od onoga to sam nazvao slikom. Korelat slici, koji se smjeta na isto mjesto kao i ona, tj. izvana, to je gledite, toka pogleda. A ono to po sreduje izmeu njih, to je izmeu njih, drugaije je prirode od geometrijskog optikog prostora, neto to igra upravo obrnutu ulogu, koje djeluje ne zato da bude probojno, ve naprotiv, da bude neprozirno to je ekran. U tome to se meni predstavlja kao prostor svjetlosti, u tome to je pogled, postoji uvijek poneka igra svjet losti i neprozirnosti. To zrcaljenje koje se nalazilo u sre ditu m o j e male prie, uvijek me spreava, u svakoj toki, da budem ekran, da uinim da svjetlost izgleda kao blistanje koje ga preplavljuje. Sve u svemu, toka pogleda je uvijek dio dvosmislenosti dragulja. A ja, ako jesam neto na slici, onda sam to u obliku ekrana, koji sam maloas spomenuo. ,^ 2 Takav je odnos subjekta prema podruju vida. Subjekt tu ne treba shvatiti u uobiajenom smislu rijei, u sub jektivnom smislu ovaj odnos nije idealistiki odnos. To nadlijetanje koje nazivam subjektom i pomou ko jeg slici dajem postojanost nije samo reprezentativno nadlijetanje. I m a tu vie naina da se prevarimo u vezi s funkci j o m subjekta na podruju spektakla. Sigurno, za funkciju sinteze onoga to se zbiva u po zadini mrenice ima primjera u Fenomenologiji percep cije. Merleau-Ponty izvlai znalaki iz obilne literature vrlo znaajne injenice koje pokazuju da, na primjer, sama injenica to se pomou ekrana maskira jedan dio polja k o j i funkcionira kao izvor sloenih boja napravljenih, na primjer, pomou dva kotaa, dva ekra na, koji okreui se jedan za drugim, moraju sloiti od reeni ton svjetlosti da samo ova intervencija poka-

106

zuje posve drugaije kompoziciju o kojoj se radi. Ovdje u stvari shvaamo posve subjektivnu funkciju, u uobi ajenom smislu rijei, prikaz sredinjeg mehanizma koji posreduje, jer se podeena igra svjetlosti u eksperimen tiranju, a ije sve sastavnice mi poznajemo, razlikuje od onoga to spoznaje subjekt. Treba primijetiti i drugu stvar to ima i subjek tivnu stranu, ali posve drugaije ureenu uinke od raza jednog polja ili jedne boje. Postavimo, na primjer, uto polje pokraj plavog plavo e se polje, prima jui svjetlost odraenu sa utog polja, poneto izmije niti. Ali sigurno, sve to je boja, jest subjektivno ni kakav objektivni korelat u spektru ne omoguuje nam da poveemo kakvou boje s valnom duinom ili sa za interesiranom frekvencijom na toj razini svjetlosne vi bracije. Tu postoji neto subjektivno, ali drugaije po stavljeno. Da li je to sve? Da li je tu ono o emu govorim, kad govorim o odnosu subjekta prema onome to sam nazvao slikom? Sigurno ne. N e k i su filozofi dotakli odnos subjekta prema slici, ali su ga postavili, ako mogu rei, po strani. Proitajte knjigu Raymonda Ruyera naslovljenu No-finalisme, i pogledajte kako se, da bi smjestio percepciju u teleologiku perspektivu, smatrao pozvanim da smjesti su bjekt u apsolutno nadlijetanje. N e m a nikakve potrebe, osim u najapstraktnijem pristupu, za postavljanjem sub jekta u apsolutno nadlijetanje, kad se radi, u njegovom primjeru, samo o tome da nam predoi to je percep cija jedne ahovske ploe koja u biti pripada onoj geometrijskoj optici koju sam izdvojio na poetku. Mi smo tu u prostoru partes extra partes, koji uvijek po stavlja toliko zamjerki shvaanju predmeta. U t o m po gledu, stvar je nesvediva. Ipak je to fenomenalno podruje beskrajno rasprostranjenije od povlatenih toaka gdje se ono pojavljuje koje nam omoguava shvaanje subjekta u njegovoj pravoj prirodi, u apsolutnom nadlijetanju. Jer, on nije 107

potraiv zato to mu mi to ne damo da bude. I m a i njenica koje se mogu artikulirati samo fenomenalnom di menzijom nadlijetanja, ime se ja smjetam u sliku kao mrlja to su mimetike injenice. Tu se ne mogu upustiti u obilje problema, vie ili manje obraenih, koje oni nameu. Pristupite posebnim djelima koja nisu samo privlana ve su i krajnje bo gata graom za razmiljanje. Zadovoljit u se naglaa vanjem onoga to, moda, nije bilo dovoljno naglaeno. A najprije u postaviti pitanje o poznavanju vanosti funkcije prilagoavanja u mimetizmu. Strogo uzevi, u odreenim fenomenima mimetizma moe se govoriti o prilagodbenoj ili o prilagoenoj obo jenosti, i shvatiti na primjer kao to je naveo Cunot da je obojenost, ukoliko se prilagoava podlozi, samo nain obrane od svjetlosti. U sredini gdje zbog okolia prevladava zeleno isijavanje, kao dno vode usred zelene trave, jedan sitnoiv mnogobrojni su, koji nam mogu posluiti za primjer postaje zelen ukoliko svjetlost moe na nj tetno djelovati. On, dakle, postaje zelen, da bi odvratio svjetlost kao zelenu, i tako, pomou prila goavanja, bio zatien od njenog uinka. Ali, u mimetizmu se radi o posve drugoj stvari. Pri mjer je izabran gotovo nasumce da ne mislite da se radi o posebnom sluaju. K a d se mali rak zvan caprella, i kojem dodajemo pridjev acanthifera, ugnijezdi usred one vrste ivotinja, na rubu ivotinjskog, koje nazivamo bryozoa, to oponaa? oponaa ono, to je k o d ove ivotinje, skoro biljke, mrlja na toj fazi bryozoa jed nu uvijenost crijeva ini mrlju, u drugoj funkcionira neto poput obojenog centra. Ovom zamrljanom obliku prilagoava se rak. On postaje mrlja, on postaje slika, on se upisuje u sliku. Tu je, zapravo, prvotni pokreta mimetizma. I, polazei odatle, temeljni razmjeri upisiva nja subjekta u sliku izgledaju opravdaniji nego li bi. se to m o g l o u poetku proreci. Ve sam spomenuo to o tome kae Caillois u svojoj knjiici Mduse et compagnie, s nedvojbenom pronica-

108

vou, koja je ponekad svojstvena nestrunjacima nje gova mu distanca omoguava da shvati bolje obrise ono ga to je specijalist m o g a o samo sricati. Poneki ele vidjeti u registru obojenosti samo razliito uspjele uinke prilagoavanja. Ali, injenice pokazuju, da gotovo nita iz reda prilagoavanja takvog kakvo je obino naznaeno, vezano za potrebe preivljavanja da, gotovo nita nije ukljueno u mimetizam, koji se u veini sluajeva, bilo djelotvoran, bilo nedjelotvo ran, pokazuje u posve suprotnom smislu nego to bi zahtijevao pretpostavljeni prilagodbeni ishod. Naprotiv, Caillois istie tri razdjela, koji su zaista glavne dimen zije, u kojima se odvija mimetika aktivnost preruavanje (travesti), prikrivanje (camouflage) i zastrai vanje (intimidation). ovoj se domeni, u stvari, pokazuje dimenzija kroz koju e se subjekt uvui u sliku. Mimetizam pokazuje neto, toliko koliko se ono razlikuje od onoga to bi se moglo nazvati on-sam, a koje je pozadi. Uinak mimetizma je prikrivanje, u isto tehnikom smislu. N i j e rije o slaganju s podlogom, ve, da se na arenoj podlozi postane aren upravo kakva je i tehnika prikri vanja u ratnim operacijama kod ljudi. K o d preruavanja se smjera na izvjestan spolni kraj nji cilj. Priroda nam pokazuje da se ovaj spolni cilj stvara svim vrstama efekata koji u biti pripadaju pre tvaranju, maskaradi. Tu se stvara plan odvojen od sa mog spolnog cilja, koji igra bitnu ulogu i koji ne treba prebrzo izdvojiti, kao da pripada obmani. U ovoj pri lici funkcija varke jest neto drugo, pred im je uputno odloiti odluke naeg duha prije nego li j o j se dobro odmjeri incidenca. Konano, fenomen zvan zastraivanje sadri takoer tu nadvrijednost koju subjekt uvijek eli dosegnuti u svom prividu. I tu ne treba prenaglo unijeti u igru intersubjektivnost. Svaki put kad se radi o oponaanju, uvajmo se prebrzog razmiljanja o drugome, koji bi bio tobonji oponaani. Oponaati jest, nesumnjivo, re109

producirati jednu sliku (image). Ali, za subjekt to znai uvui se u funkciju ije obavljanje ga obuzima. Na tome se moramo privremeno zaustaviti. Da vidimo sada to nam kae nesvjesna funkcija kao takva, ukoliko je ona polje koje se za nas nudi subjektu na osvajanje.

3 U tom nas smjeru vodi opaska samog Cailloisa, koji nas uvjerava, da su mimetika djela na ivotinjskoj ra zini analogna onima koja se kod ljudskih bia oituju kao umjetnost, ili slikarstvo. Jedina je primjedba tome to izgleda da to ukazuje na to da je za Ren Cailloisa slikarstvo dovoljno jasno da bismo pomou njega razja njavali druge stvari. to je slikarstvo? Oito je da nismo tek tako nazvali slikom funkciju u kojoj se subjekTTtreba^ obiljeiti kao takav. Ali, kad se ljudski subjekt zaloi da stvori sliku, da stavi u djelo neto emu je sredite pogled, o emu se radi? Na slici, kau poneki, umjetnik eli biti subjekt, a umjetnost slikarstva se razlikuje od svih ostalih po tome, to nam se umjetnik namjerava nametnuti kao subjekt, kao pogled. Na to drugi odgovaraju istiui pred metnu stranu umjetnikog proizvoda. U ta dva pravca se oituje neto vie ili manje podesno, koje sigurno ne iscrpljuje ono o emu se radi. Prei u na iduu tezu sigurno j e , da se na slici uvijek oituje neto od pogleda. Slikar to dobro zna, njegova pouka, ispitivanje, traenje, zaista su odabir iz vjesnog naina pogleda, bilo da pri tome ostaje ili da to varira. Gledajui slike, ak i one najlienije onog to obino nazivamo pogledom i koje se uspostavlja pa rom oiju, slike na kojima je odsutno svako predstav ljanje ljudskog lika, kao to su krajolici holandskih i flamanskih slikara, na kraju ete vidjeti kao na filigra nu neto tako specifino za svakog slikara, da ete imati 110

osjeaj, da je pogled prisutan. Ali, to je samo predmet istraivanja, a moda i iluzija. Funkcija slike s obzirom na onoga kojemu slikar do slovno daje svoju sliku da je vidi u vezi je s pogle dom. Taj odnos nije takav, kao to se ini u prvi mah, tj. da bude zamka za pogled. M o g l o bi se povjerovati, da, kao sudionik, slikar tei za jesi-li-me-vidio, i eli biti gle dan. Ja to ne vjerujem. Mislim, da postoji odnos prema pogledu ljubitelja, ali da je kompleksniji. Slikar daje onome koji treba biti pred njegovom slikom neto, to bi se najmanje u itavom j e d n o m dijelu slikarstva, moglo saeti ovako Ti hoe gledati? Pa dobro, vidi ovo! On daje oku neto da pase, ali i poziva onoga kome je slika predstavljena da tu poloi svoj pogled, kao to se polae oruje. U tome je umirujui, apolinijski uinak slikar stva. Neto je dano, ne toliko pogledu koliko oku, neto to sadri oputanje, polaganje pogleda. Problem je, to se cijela jedna strana slikarstva odva ja od ovog polja ekspresionistiku slikarstvo. Ono, a to ga razlikuje, ono prua neto to vodi u smisao izvjes nog zadovoljenja u smislu u kojem Freud upotreblja va izraz kad se radi o zadovoljenju nagona izvjesnog zadovoljenja onoga to je traeno pogledom. Drugim rijeima, sada treba postaviti pitanje, to je^ s o k o m kao organom. Funkcija, kae on, stvara organ. isti apsurd ona je ak ni ne objanjava. Sve to u organizmu postoji kao organ uvijek pokazuje mnotvo funkcija. Jasno je da se u oku spajaju razliite funkcije. Razlikovna funkcija se izdvaja maksimalno na razini fo vea, odabranom mjestu distinktivnog vida. Neto se dru go odvija na preostaloj povrini mrenice koju specijali sti s nepravom razlikuju kao mjesto skotoptike funkci je. Ali, tu se opet vraa hijazam, j e r to je posljednje polje toboe napravljeno da osjeti to je u efektima os vjetljavanja neznatnije, to daje najveu mogunost da se osjete uinci svjetlosti. Ako elite vidjeti zvijezdu pete ili este veliine to je Aragoova pojava nemojte upe-

111

riti pogled ravno u nju. Morate gledati malo po strani, da bi se ona pojavila. Ove funkcije oka ne iscrpljuju karakter organa, uko liko se on pojavljuje na divanu i to on tu determinira ono to i svaki organ dunosti. K a d se pozivamo na nagon, tako zbrkan, pogreno je to ne primjeujemo, da je nagon nain na koji organizam treba najbolje mo gue izai na kraj s nekim organom. Brojni su primjeri sluajeva, na ivotinjskoj ljestvici, kad organizam podli jee zbog poveanja, hiperrazvoja, nekog organa. Izgle da, da pretpostavljenu funkciju nagona u odnosu organiz ma i organa, treba definirati kao moralnu pouku. udi mo se takozvanoj preadaptaciji nagona. udno je da or ganizam moe od svog organa neto napraviti. Za nas se, u naoj referenciji na nesvjesno, radi o odnosu prema organu. Ne radi se o odnosu prema spol nosti, ak ni prema spolu, ako uope moemo ovom iz razu dati specifinu referenciju ve o odnosu prema falusu, utoliko to ne udovoljava onome to bi od real noga mogao dostii spol u svojoj usmjerenosti. Zato to u jezgri istraivanja nesvjesnog imamo ovaj organ odreen k o d subjekta manjkom koji je organi ziran u kompleksu kastracije mi m o e m o shvatiti u kojoj je mjeri o k o zahvaeno slinom dijalektikom. V e pri p r v o m pristupu v i d i m o da u dijalektici oka i po gleda nema podudarnosti, ve postoji potpuna obmana. K a d u ljubavi traim pogled, uvijek je potpuno nezado voljavajue i promaeno ono Nikad me ti ne gleda, tamo gdje te ja vidim. Obrnuto, to to gledam, nije nikad ono to elim vi djeti. A odnos na koji sam maloas podsjetio, odnos sli kara i ljubitelja, jest igra trompe-l'oeil, ma to god ka zali. Tu nema nikakve referencije na ono to se netono naziva figurativnim, ako unutar postavite bilo koju re ferenciju na realnost kao podlogu. U antikoj apologiji o Zeuksidu i Paraziju, zasluga je Zeuksidova to je stvorio groe koje je privuklo ptice. Naglasak nije na injenici to su o v i grozdovi na neki na112

in savreni, naglasak je stavljen na injenicu da je ak ptije oko bilo prevareno. Dokaz, to njegov drug Parazije likuje nad njim, j e r je na zidu znao naslikati takav zastor, tako vjerodostojan da je Zeuksid okrenuvi se prema njemu, rekao Dakle, pokai nam sada ti, to si iza ovoga naslikao. ime je dokazao da je rije o tome, da se prevari oko. Likovanje pogleda nad okom. O ovoj funkciji oka i pogleda nastavit emo naim pu-

ODGOVORI

M. SAFOUAN: Ako dobro razumijem, pri promatranju slike oko se odmara od pogleda. Vratit u se na dijalektiku privida i onog to mu j e , kazavi, da, ako s-one-strane privida nema stvari u sebi, onda ima pogled. U tom odnosu smjeta se oko kao organ. Da li je s one-strane privida manjak, ili je pogled? Na razini skopike dimenzije, ukoliko tu sudjeluje na gon, nalazimo istu funkciju predmeta a, koju je mogue obiljeiti u svim ostalim dimenzijama. Predmet a je neto od ega se subjekt, da bi se kon stituirao, odvojio kao organ. To vai kao simbol manjka, tj. falusa, ne kao takvog, ve ukoliko on ini manjak. Treba, dakle, da to bude jedan predmet prvo, odvojiv drugo, da ima nekakav odnos s manjkom. Odmah u vam obrazloiti ono to elim kazati. Na oralnoj razini, to je nita, ukoliko ono ega se sub jekt liio nije vie nita za njega. U mentalnoj anoreksiji, ono to dijete jede, jest nita. Ovim zaobilaznim pu tem shvaate kako predmet liavanja moe poeti funk cionirati na razini kastracije kao odricanje. Analna razina je mjesto metafore jedan predmet umjesto drugoga, izmet umjesto falusa. Tu shvaate za to je analni nagon podruje rtve, dara i poklona. 113

T a m o gdje smo zateeni, moe dati ono to treba se da druga stvar. Zato se je na analnu razinu. I to lista.

tamo gdje se zbog manjka ne dati, postoji uvijek nain da s v o j i m moralom ovjek upisu je istina posebno za materija-

Na skopikoj razini, nismo vie na razini zahtjeva, ve elje, elje Drugoga. I s t o je tako ak i na razini invokacijskog nagona koji je blii iskustvu nesvjesnog. Na openit nain, odnos pogleda prema onome to e l i m o vidjeti, jest odnos varke. Subjekt se pokazuje kao neto drugo nego li jest, a to to mu se daje da vidi, nije ono to eli vidjeti. Zato o k o moe funkcionirati kao predmet a, tj. na razini manjka ( - 9 3 ) . 4. oujka 1964.

Bie i njemu nalik. Varka ekrana, Kroti-pogled i trompe-l'oeil, Pogled od pozadi. Kretnja i dodir. Datividjeti i invidia. Danas, dakle, treba ispuniti ono to sam obeao izabrav i teren gdje je predmet a najnepostojaniji u svojoj funk ciji simboliziranja sredinjeg manjka elje, koji sam ja uvijek jednoznano biljeio algoritmom (-). Ne znam vidite li plou na koju sam, kao i obino, sta vio neke biljeke. Predmet a u polju vidljivog jest pogled. Nakon toga sam u zagradi napisao:

Doista moemo shvatiti neto to ve u prirodi prilagoava pogled funkciji, do koje u simbolikom odnosu moe doi kod ovjeka. Nie sam nacrtao dva trokutna sustava, koje sam ve ranije uveo prvi je onaj koji u geometrijskom polju

pogled

subjekt predodbe

115

riti pogled ravno u nju. Morate gledati malo po strani, da bi se ona pojavila. Ove funkcije oka ne iscrpljuju karakter organa, uko liko se on pojavljuje na divanu i to on tu determinira o n o to i svaki organ dunosti. K a d se pozivamo na nagon, tako zbrkan, pogreno je to ne primjeujemo, da je nagon nain na koji organizam treba najbolje mo gue izai na kraj s nekim organom. Brojni su primjeri sluajeva, na ivotinjskoj ljestvici, kad organizam podli jee zbog poveanja, hiperrazvoja, nekog organa. Izgle da, da pretpostavljenu funkciju nagona u odnosu organiz ma i organa, treba definirati kao moralnu pouku. udi mo se takozvanoj preadaptaciji nagona. udno je da or ganizam moe od svog organa neto napraviti. Za nas se, u naoj referenciji na nesvjesno, radi odnosu prema organu. Ne radi se odnosu prema spol nosti, ak ni prema spolu, ako uope moemo o v o m iz razu dati specifinu referenciju ve odnosu prema falusu, utoliko to ne udovoljava onome to bi od real noga mogao dostii spol u svojoj usmjerenosti. Zato to u jezgri istraivanja nesvjesnog imamo ovaj organ odreen kod subjekta manjkom koji je organi ziran u kompleksu kastracije mi moemo shvatiti u kojoj je mjeri oko zahvaeno slinom dijalektikom. Ve pri p r v o m pristupu v i d i m o da u dijalektici oka i po gleda nema podudarnosti, ve postoji potpuna obmana. K a d u ljubavi traim pogled, uvijek je potpuno nezado voljavajue i promaeno ono Nikad me ti ne gleda, tamo gdje te ja vidim. Obrnuto, to to gledam, nije nikad ono to elim vi djeti. A odnos na koji sam maloas podsjetio, odnos sli kara i ljubitelja, jest igra trompe-l'oeil, ma to god ka zali. Tu nema nikakve referencije na ono to se netono naziva figurativnim, ako unutar postavite bilo koju re ferenciju na realnost kao podlogu. U antikoj apologiji Zeuksidu i Paraziju, zasluga je Zeuksidova to je stvorio groe koje je privuklo ptice. Naglasak nije na injenici to su ovi grozdovi na neki na112

in savreni, naglasak je stavljen na injenicu da je ak ptije oko bilo prevareno. Dokaz, to njegov drug Parazije likuje nad njim, j e r je na zidu znao naslikati takav zastor, tako vjerodostojan da je Zeuksid okrenuvi se prema njemu, rekao Dakle, pokai nam sada ti, to si iza ovoga naslikao. ime je dokazao da je rije tome, da se prevari oko. Likovanje pogleda nad okom. 0 ovoj funkciji oka i pogleda nastavit emo naim pu tem sljedei put.
ODGOVORI

M. SAFOUAN: Ako dobro razumijem, pri promatranju slike oko se odmara od pogleda. Vratit u se na dijalektiku privida i onog to mu j e , kazavi, da, ako s-one-strane privida nema stvari u sebi, onda ima pogled. U tom odnosu smjeta se oko kao organ. Da li je s one-strane privida manjak, ili je pogled? Na razini skopike dimenzije, ukoliko tu sudjeluje na gon, nalazimo istu funkciju predmeta a, koju je mogue obiljeiti u svim ostalim dimenzijama. Predmet a je neto od ega se subjekt, da bi se kon stituirao, odvojio kao organ. To vai kao simbol manjka, tj. falusa, ne kao takvog, ve ukoliko on ini manjak. Treba, dakle, da to bude jedan predmet prvo, odvojiv drugo, da ima nekakav odnos s manjkom. Odmah u vam obrazloiti ono to elim kazati. Na oralnoj razini, to je nita, ukoliko ono ega se sub jekt liio nije vie nita za njega. U mentalnoj anoreksiji, ono to dijete jede, jest nita. Ovim zaobilaznim pu tem shvaate kako predmet liavanja moe poeti funk cionirati na razini kastracije kao odricanje. Analna razina je mjesto metafore jedan predmet umjesto drugoga, izmet umjesto falusa. Tu shvaate za to je analni nagon podruje rtve, dara i poklona. 113

riti pogled ravno u nju. Morate gledati malo po strani, da bi se ona pojavila. Ove funkcije oka ne iscrpljuju karakter organa, uko liko se on pojavljuje na divanu i to on tu determinira ono to i svaki organ dunosti. K a d se pozivamo na nagon, tako zbrkan, pogreno je to ne primjeujemo, da je nagon nain na koji organizam treba najbolje mo gue izai na kraj s nekim organom. Brojni su primjeri sluajeva, na ivotinjskoj ljestvici, kad organizam podli jee zbog poveanja, hiperrazvoja, nekog organa. Izgle da, da pretpostavljenu funkciju nagona u odnosu organiz ma i organa, treba definirati kao moralnu pouku. udi mo se takozvanoj preadaptaciji nagona. udno je da or ganizam moe od svog organa neto napraviti. Za nas se, u naoj referenciji na nesvjesno, radi odnosu prema organu. Ne radi se odnosu prema spol nosti, ak ni prema spolu, ako uope moemo o v o m iz razu dati specifinu referenciju ve odnosu prema falusu, utoliko to ne udovoljava onome to bi od real noga mogao dostii spol u svojoj usmjerenosti. Zato to u jezgri istraivanja nesvjesnog imamo ovaj organ odreen kod subjekta manjkom koji je organi ziran u kompleksu kastracije mi moemo shvatiti u kojoj je mjeri oko zahvaeno slinom dijalektikom. V e pri p r v o m pristupu v i d i m o da u dijalektici oka i po gleda nema podudarnosti, ve postoji potpuna obmana. K a d u ljubavi traim pogled, uvijek je potpuno nezado voljavajue i promaeno ono Nikad me ti ne gleda, tamo gdje te ja vidim. Obrnuto, to to gledam, nije nikad ono to elim vi djeti. A odnos na koji sam maloas podsjetio, odnos sli kara i ljubitelja, jest igra trompe-l'oeil, ma to god ka zali. Tu nema nikakve referencije na ono to se netono naziva figurativnim, ako unutar postavite bilo koju re ferenciju na realnost kao podlogu. U antikoj apologiji Zeuksidu i Paraziju, zasluga je Zeuksidova to je stvorio groe koje je privuklo ptice. Naglasak nije na injenici to su ovi grozdovi na neki na112

in savreni, naglasak je stavljen na injenicu da je ak ptije oko bilo prevareno. Dokaz, to njegov drug Parazije likuje nad njim, j e r je na zidu znao naslikati takav zastor, tako vjerodostojan da je Zeuksid okrenuvi se prema njemu, rekao Dakle, pokai nam sada ti, to si iza ovoga naslikao. ime je dokazao da je rije tome, da se prevari oko. Likovanje pogleda nad okom. ovoj funkciji oka i pogleda nastavit emo naim pu tem sljedei put.
ODGOVORI

M. SAFOUAN: Ako dobro razumijem, pri promatranju slike oko se odmara od pogleda. Vratit u se na dijalektiku privida i onog to mu j e , kazavi, da, ako s-one-strane privida nema stvari u sebi, onda ima pogled. U tom odnosu smjeta se oko kao organ. Da li je s one-strane privida manjak, ili je pogled? Na razini skopike dimenzije, ukoliko tu sudjeluje na gon, nalazimo istu funkciju predmeta a, koju je mogue obiljeiti u svim ostalim dimenzijama. Predmet a je neto od ega se subjekt, da bi se kon stituirao, odvojio kao organ. To vai kao simbol manjka, tj. falusa, ne kao takvog, ve ukoliko on ini manjak. Treba, dakle, da to bude jedan predmet prvo, odvojiv drugo, da ima nekakav odnos s manjkom. Odmah u vam obrazloiti ono to elim kazati. Na oralnoj razini, to je nita, ukoliko ono ega se sub jekt liio nije vie nita za njega. U mentalnoj anoreksiji, ono to dijete jede, jest nita. Ovim zaobilaznim pu tem shvaate kako predmet liavanja moe poeti funk cionirati na razini kastracije kao odricanje. Analna razina je mjesto metafore jedan predmet umjesto drugoga, izmet umjesto falusa. Tu shvaate za to je analni nagon podruje rtve, dara i poklona. 113

stavlja na nae mjesto subjekt predodbe, a drugi je onaj koji mene ini slikom. Na desnoj crti se, dakle, nalazi vrh prvog trokuta, toka geometrijskog subjekta, i na toj crti ja isto postajem slika pod pogledom, koji treba upisati na vrh drugog trokuta. Dva su trokuta tu polo ena jedan na drugi, kao to je to u stvari kod djelovanja skopikog registra.

1
Za poetak moram naglasiti to u skopikom polju p o g l e d je izvana, ja sam gledan, tj. ja sam slika. Tu je funkcija koja je najblia instituciji subjekta u vidljivome. O n o to me posve odreuje u vidljivome, to je pogled, koji je izvana. Preko pogleda ulazim u svjet lost, a od pogleda primam uinak. Odatle proizlazi, da je pogled instrument preko kojeg se svjetlost utjelovlju j e , i preko kojeg ako mi dozvolite da se posluim jed n o m rijei, kao to to esto inim, razlaui je sam ja foto-grafiran. Tu nije rije filozofskom problemu predodbe. U toj perspektivi, u prisutnosti predodbe, ja sebe uvjeravam, ukratko, ja se uvjeravam kao svijest koja zna da je to s a m o predodba i da s one-strane postoji stvar po sebi. Iza fenomena je noumen, na primjer. Ja tu ne mogu nita, j e r m o j e transcendentalne kategorije, kao to kae Kant, rade po svojoj volji i prisiljavaju me da uzmem stvari po njihovoj volji. A na kraju je i dobro tako sve se sretno sreuje. Za nas stvari nisu uravnoteene u ovoj dijalektici povr ine i onoga to je s one-strane. Mi polazimo od injenice da postoji neto to uspostavlja prijelom, podvojenost, shizu bia, emu se ono prilagoava po prirodi. Ta se injenica moe zamijetiti na razliito modulira noj ljestvici onoga to je konano mogue upisati pod glavnim predmetom m i m e t i z m a . T o je ono to ulazi u igru, oito, isto tako spolnom u sjedinjenju, kao i u borbu 116

na smrt. Bie se na uzbudljiv nain razlae na s v o j e bie i na njemu nalik, na sebe samo i na tog papirnatog, tigra kojeg pokazuje. B i l o da se radi paradi, najeekod mujaka ivotinje, ili kreveljavom napuhivanju kojim stupa u borbenu igru i zastrauje, bie prima od drugoga ili daje od sebe neto to je maska, dvojnost, omota, oderana koa, oderana da bi pokrila okosnicu (bti) tita. Ovim oblikom odvojenim od sebe bie ulazi: u igru ivota i smrti, i m o e se rei, da se pomou ove podvojenosti drugoga, i sebe sama, ostvaruje spoj od kojeg polazi obnavljanje bia u razmnoavanju. Varka ovdje igra bitnu ulogu. N e m a druge stvari koja nas zahvaa na samoj razini klinikog iskustva kad, u odnosu na ono to bi se m o g l o zamisliti kao privlanost prema drugom polu, privlanost kao zdruivanje mukog, sa enskim spolom, shvatimo prevagu onoga to se po kazuje kao travestija. Bez sumnje, muko i ensko sesreu na najotriji, najei nain posredstvom maskaS a m o subjekt-ljudski subjekt, subjekt elje koji je bit ovjeka nije uope, protivno ivotinjskom, potpuno uhvaen o v o m imaginarnom zapljenom, on je tu obilje en. K a k o ? Utoliko to on izdvaja funkciju ekrana, i igra. je. ovjek u stvari zna igrati masku kao da je to ono, s one-strane ega je pogled. Ekran je tu mjesto za medi taciju. Spomenuo sam proli put referenciju koju iznosi Mau rice Merleau-Ponty u Fenomenologiji percepcije, gdje na dobro izabranim primjerima, koji istiu pokuse Gelba i Goldsteina, v i d i m o ve na jednostavno perceptivnoj razi ni, kako ekran opet uspostavlja stvari u njihov status re alnoga. A k o nama zavlada svjetlost, ako nas, na primjer, snop svjetlosti koji vodi na pogled osvoji toliko, da nam izgleda poput mlijenog stoca, i sprijei nas da vi dimo ono to osvjetljava samo uvoenje malog ekrana u to polje, koji izdvaja ono to je osvijetljeno, a ne vidi se, stavlja u sjenu, ako se tako moe rei, mlijenu svjet lost i istie predmet koji je ona skrivala. To je na percep-

117

T a m o gdje smo zateeni, moe dati ono to treba se da druga stvar. Zato se je na analnu razinu. I to lista.

tamo gdje se zbog manjka ne dati, postoji uvijek nain da s v o j i m moralom ovjek upisu je istina posebno za materija-

Na skopikoj razini, nismo vie na razini zahtjeva, ve elje, elje Drugoga. I s t o je tako ak i na razini invokacijskog nagona koji je blii iskustvu nesvjesnog. Na openit nain, odnos pogleda prema onome to e limo vidjeti, jest odnos varke. Subjekt se pokazuje kao neto drugo nego li jest, a to to mu se daje da vidi, nije ono to eli vidjeti. Zato o k o moe funkcionirati kao predmet a, tj. na razini manjka (-).

t
4. oujka 1964.

9
to je to slika?
Bie i njemu nalik. Varka ekrana. Kroti-pogled i trompe-l'oeil. Pogled od pozadi. Kretnja i dodir. Dati-vidjeti i invidia. Danas, dakle, treba ispuniti ono to sam obeao izabrav i teren gdje je predmet a najnepostojaniji u svojoj funk ciji simboliziranja sredinjeg manjka elje, koji sam ja uvijek jednoznano biljeio algoritmom (-). Ne znam vidite li plou na koju sam, kao i obino, sta vio neke biljeke. Predmet a u p^lJu~vidljivog^j^st pogled. Nakon toga sam u zagradi napisao:

U. prirodi kao = (-)

Doista m o e m o shvatiti neto to ve u prirodi prilagoava pogled funkciji, do koje u simbolikom odnosu moe doi k o d ovjeka. N i e sam nacrtao dva trokutna sustava, koje sam ve ranije uveo prvi je onaj koji u geometrijskom polju

pogled

subjekt predodbe

115

T a m o gdje smo zateeni, moe dati ono to treba se da druga stvar. Zato se je na analnu razinu. I to lista.

tamo gdje se zbog manjka ne dati, postoji uvijek nain da svojim moralom ovjek upisu je istina posebno za materija-

Na skopikoj razini, nismo vie na razini zahtjeva, ve elje, elje Drugoga. Isto je tako ak i na razini invokacijskog nagona koji je blii iskustvu nesvjesnog. Na openit nain, odnos pogleda prema onome to e limo vidjeti, jest odnos varke. Subjekt se pokazuje kao neto drugo nego li jest, a to to mu se daje da vidi, nije ono to eli vidjeti. Zato o k o moe funkcionirati kao predmet a, tj. na razini manjka (-). 4. oujka 1964.

9
to je to slika?
Bie i njemu nalik. Varka ekrana. Kroti-pogled i trompe-l'oeil. Pogled od pozadi. Kretnja i dodir. Dati-vidjeti i invidia. Danas, dakle, treba ispuniti ono to sam obeao izabrav i teren gdje je predmet a najnepostojaniji u svojoj funk ciji simboliziranja sredinjeg manjka elje, koji sam ja uvijek jednoznano biljeio algoritmom (-). Ne znam vidite li plou na koju sam, kao i obino, sta vio neke biljeke. Predmet a u polju vidljivog jest pogled. Nakon toga sam u zagradi napisao:

Doista moemo shvatiti neto to ve u prirodi prilagoava pogled funkciji, do koje u simbolikom odnosu moe doi kod ovjeka. Nie a m nacrtao dva trokutna sustava, koje sam ve ranije uveo prvi je onaj koji u geometrijskom polju

pogled

subjekt predodbe

115

stavlja na nae mjesto subjekt predodbe, a drugi je onaj koji mene ini slikom. Na desnoj crti se, dakle, nalazi vrh prvog trokuta, toka geometrijskog subjekta, i na toj crti ja isto postajem slika p o d pogledom, koji treba upisati na vrh drugog trokuta. Dva su trokuta tu polo ena jedan na drugi, kao to je to u stvari kod djelovanja skopikog registra.

1 Za poetak moram naglasiti to u skopikom polju p o g l e d je izvana, ja sam gledan, tj. ja sam slika. Tu je funkcija koja je najblia instituciji subjekta u vidljivome. Ono to me posve odreuje u vidljivome, to je pogled, koji je izvana. Preko pogleda ulazim u svjet lost, a od pogleda primam uinak. Odatle proizlazi, da je pogled instrument preko kojeg se svjetlost utjelovlju j e , i preko kojeg ako mi dozvolite da se posluim jed n o m rijei, kao to to esto inim, razlaui je sam ja foto-grafiran. Tu nije rije filozofskom problemu predodbe. U toj perspektivi, u prisutnosti predodbe, ja sebe uvjeravam, ukratko, ja se uvjeravam kao svijest koja zna da je to s a m o predodba i da s one-strane postoji stvar po sebi. Iza fenomena je noumen, na primjer. Ja tu ne mogu nita, j e r m o j e transcendentalne kategorije, kao to kae Kant, rade po svojoj volji i prisiljavaju me da uzmem stvari po njihovoj volji. A na kraju je i dobro tako sve se sretno sreuje. Za nas stvari nisu uravnoteene u ovoj dijalektici povr ine i onoga to je s one-strane. Mi polazimo od injenice a postoji neto to uspostavlja prijelom, podvojenost, d shizu bia, emu se ono prilagoava po prirodi. Ta se injenica m o e zamijetiti na razliito modulira noj ljestvici onoga to je konano mogue upisati pod glavnim predmetom m i m e t i z m a . ' T o je ono to ulazi u igru, oito, isto tako spolnom u sjedinjenju, kao i u borbu 116

na smrt. Bie se na uzbudljiv nain razlae na svojebie i na njemu nalik, na sebe samo i na tog papirnatog, tigra kojeg pokazuje. B i l o da se radi paradi, najee kod mujaka ivotinje, ili kreveljavom napuhivanju kojim stupa u borbenu igru i zastrauje, bie prima od drugoga ili daje od sebe neto to je maska, dvojnost, omota, oderana koa, oderana da bi pokrila okosnicu (bti) tita. Ovim oblikom odvojenim od sebe bie ulazit u igru ivota i smrti, i m o e se rei, da se pomou ove podvojenosti drugoga, i sebe sama, ostvaruje spoj od kojeg polazi obnavljanje bia u razmnoavanju. Varka ovdje igra bitnu ulogu. N e m a druge stvari koja nas zahvaa na samoj razini klinikog iskustva kad, u odnosu na ono to bi se m o g l o zamisliti kao privlanost prema drugom polu, privlanost kao zdruivanje mukog, sa enskim spolom, shvatimo prevagu onoga to se po kazuje kao travestija. Bez sumnje, muko i ensko se sreu na najotriji, najei nain posredstvom maskS a m o subjekt-ljudski subjekt, subjekt elje koji je bit ovjeka nije uope, protivno ivotinjskom, potpuno uhvaen o v o m imaginarnom zapljenom, on je tu obilje en. K a k o ? Utoliko to on izdvaja funkciju ekrana, i igra. je. ovjek u stvari zna igrati masku kao da je to ono, s one-strane ega je pogled. Ekran je tu mjesto za medi taciju. Spomenuo sam proli put referenciju koju iznosi Mau rice Merleau-Ponty u Fenomenologiji percepcije, gdje nadobro izabranim primjerima, koji istiu pokuse Gelba i Goldsteina, vidimo ve na jednostavno perceptivnoj razi ni, kako ekran opet uspostavlja stvari u njihov status re alnoga. A k o nama zavlada svjetlost, ako nas, na primjer, snop svjetlosti koji vodi na pogled osvoji toliko, da nam izgleda poput mlijenog stoca, i sprijei nas da vi dimo ono to osvjetljava samo uvoenje malog ekrana u to polje, koji izdvaja ono to je osvijetljeno, a ne vidi se, stavlja u sjenu, ako se tako moe rei, mlijenu svjet lost i istie predmet koji je ona skrivala. To je na percep-

117

tivnoj razini fenomen onog odnosa koji treba shvatiti u bitnoj funkciji, znajui da se u s v o m odnosu prema elji realnost pojavljuje samo marginalno.

realnost je marginalna Upravo tu je jedna od crta koju smo, izgleda, jedva vi djeli u slikovnom stvaranju. I p a k je to igra koja osvaja iznai na slici ono to j e , pravo rekavi, kompozicija, crte koje je slikar stvorio da dijele povrinu, smjernice, silnice, sklop u kojem slika nalazi svoje pravilo ali, udim se, da se u jednoj knjiici, uostalom zapaenoj, nazivaju okosnicama (charpentes). Jer, tako se isputa nji h o v glavni uinak. K a o nekom ironijom, na poleini ove knjige stoji Rouaultova slika, gdje je nacrtana krunica, leoja omoguava da se dokui ono bitno emu se radi. Doista, postoji neto na slici, ija se odsutnost uvijek m o e primijetiti protivno od onoga to je u percep ciji. To je sredinje polje, gdje se separativna m o oka u vienju provodi do maksimuma. U svakoj slici o n o m o e biti samo odsutno i nadomjeteno rupom ukrat k o , odraz zjenice iza koje je pogled. Posljedino, i uko liko slika ulazi u odnos prema elji, oznaeno je uvijek mjesto sredinjeg ekrana, koji je upravo ono zbog ega sam pred slikom elidiran kao subjekt geometrijskog plana. Zato slika ne djeluje u polju predodbe. Njena svrha i uinci su drugdje.

118

2 U skopikom polju se sve artikulira izmeu dva izraza koji djeluju antinomiki po strani stvari postoji po gled, tj. stvari me gledaju, a ja ih ipak vidim. U tom smi slu treba shvatiti udarnu rije u Evanelju Oni ima ju oi da ne vide. Da ne vide, to? upravo to, da ih stvari gledaju. To je razlog to u nae istraivako polje uvodim sli karstvo kroz mala vrata koja nam je otvorio R o g e r Caillois svi su primijetili m o j lapsus, proli put, kad sam ga nazvao Ren, bogzna zato uz zapaanje, da je mimetizam nesumnjivo ekvivalent funkcije koja se kod ovjeka ispunjava slikarstvom. Ovo nije trenutak da izvrimo psihoanalizu slikara koja je uvijek tako skliska, kakljiva i kod auditorija izaziva reakciju stida. Ne radi se ni kritici slikarstva, a ipak, netko tko mi je blizak i ije miljenje znai za mene mnogo, rekao mi j e , da se pobojao da se ne prihvatim neega to bi bilo tome nalik. Naravno, to je opasno, pa u pokuati uiniti tako da ne bude zbrke. A k o razmotrimo sve modulacije koje su tokom vre mena slikarstvu nametnule varijacije subjektivirajue strukture, jasno j e , da ni jedna formula ne moe sabrati ove tenje, prevare, te beskrajno razliite trikove. Uosta lom, vidjeli ste proli put, nakon to smo formulirah da u slikarstvu postoji dompte-regard (kroti-pogled), tj. da onoga koji gleda slika uvijek navodi da spusti svoj po gled, ja sam naveo odmah nakon toga ispravak, da se ipak ekspresionizam direktno obraa pogledu. Za one koji bi se kolebali, objasnit u, to elim kazati mislim na slikarstvo jednog Muncha, jednog Jamesa Ensora, jed nog Kubina, i k tome na ono slikarstvo, koje bismo, ud novato, mogli geografski postaviti kao slikarstvo koje opsjeda ono to se danas od slikarstva skuplja u Parizu. H o e m o li doskora vidjeti da su prekoraene granice ove opsade? sa slikarom Andr Massonom sam ne davno razgovarao tome. Pa, navesti referencije poput

119

ovih, ne znai ui u historijsku igru, prekopavanja, kriti ke, koja pokuava shvatiti koja je funkcija slikarstva u datom trenutku, kod tog autora ili u tom vremenu. to se mene tie, ja pokuavam postaviti na osnovnom naelu funkcije ove lijepe umjetnosti. Odmah istiem, da je Maurice Merleau-Ponty upravo polazei od slikarstva doao do toga, da obrne odnos ko ji je misao stvorila izmeu oka i duha. Da je funkcija slikara neto posve drugo od organizacije polja pre dodbe, gdje nas je drao filozof u naem statusu subjek ta, to je izvrsno naznaio, polazei od onog to naziva, zajedno sa Czanneom, ta mala plavetnila, te male smeine, te male bjeline, te mrlje, koje kie sa slikareva kista. to je to? to to odreuje? K a k o to odreuje neto? To ve daje oblik i utjelovljenje polju, kojem se psiho analitiar pribliio slijedei Freuda, pomou onog to je kod Freuda luda smjelost, a koje kod onih koji ga slijede ubrzo postaje nerazboritost. Freud je uvijek isticao s beskrajnim strahopotova njem da nije kanio razlagati ono to je kod umjetnikog stvaranja tvorilo istinsku vrijednost. to se tie slikara, kao i pjesnika, postoji crta na kojoj se njegova procjena zaustavlja. On ne moe rei, on ne zna, za sve, za one koji gledaju ili uju, to tu ini vrijednost umjetnikog stva ranja. Meutim, kad prouava Leonarda, on nastoji pro nai ulogu koju je njegov prvotni fantazam odigrao u njegovu stvaranju njegov odnos prema tim dvjema majkama koje vidi predoene na slici u Louvreu, ili na crteu u Londonu, prema t o m dvostrukom tijelu koje se rava iz struka, koje izgleda da nestaje u mjeavini nogu na podnoju. Treba li na t o m putu istraivati? Ili treba vidjeti riaelo umjetnikog stvaranja u onome to e ono izvui sjetite se kako ja prevodim Vorstel lungsreprsentanz to neto to zastupa predodbu? Da li je tu ono emu vas vodim razlikujui sliku (tableau) od onog to je predodba? 120

Zasigurno ne osim u v r l o rijetkim djelima, osim u slikarstvu koje se ponekad pojavljuje, u onirikom sli karstvu, tako rijetkom, da ga jedva smjetamo u funkci ju slikarstva. Uostalom, moda je tu granica, gdje bi trebalo postaviti takozvanu psihopatoloku umjetnost. Ono to je slikarevo stvaralatvo, strukturirano je v r l o razliito. Upravo u onoj mjeri u kojoj uspostavljamo stanovite strukture u libidnom odnosu, moda je dolo vrijeme da ispitamo s uspjehom j e r nam nai novi algoritmi omoguuju da bolje artikuliramo o d g o v o r ono emu se radi kod umjetnikog stvaranja. Za nas se radi stvaranju kakvo oznaava Freud, tj. u obliku sublimacije, i vrijednosti koju ono dobiva u drutve n o m polju. Na neodreen i odreen nain ujedno, i koji se tie samo uspjeha djela, Freud, formulira, da, ako stvara nje elje, iste to se tie slikara, dobije komercijalnu vrijednost nagradu koju ipak moemo okvalificirati kao sekundarnu to je zato, to njegov uinak ima neto korisno za drutvo, za ono to od drutva padne pod njegov uinak. Ostanimo jo u neodreenom, dok ne ka emo, da ih djelo smiruje, tjei, pokazujui im da moe postojati poneko tko ivi od iskoritavanja svoje elje. Ali, da bi ih to potpuno zadovoljilo, treba postojati i druga podudarnost, da njihova elja za promatranjem nae tu neko smirenje. To im uzdie duu, kako se kae, tj. to ih potie na odricanje. Zar ne vidite, da se tu po kazuje neto od funkcije koju sam nazvao kroti-pogled (dompte-regard) ? Kroti-pogled, rekao sam prethodni put, pokazuje se kao trompe-l'oeil. Izgleda da idem protivno od tradicije, koja smatra da mu je funkcija v r l o razliita od one kod slikarstva. Ipak, nisam oklijevao da proli put zakljuim, naznaujui u opoziciji djela Zeuksida i Parazija, dvo strukost dviju razina, one koja pripada prirodnoj funkci ji varke, i one kod trompe-l'oeil. Ako bi se dvije ptice sruile na povrinu gdje je Zeuksid nanio svoje mrlje, smatrajui sliku grozdovima za 121

kljucanje, primijetimo da uspjeh takvoga pothvata ni u emu ne implicira to da su grozdovi zadivljujue repro ducirani, takvi kakve m o e m o vidjeti u koari koju dri Caravaggiov Bacchus u Ufficima. Da su grozdovi bili takvi, malo je mogue da bi se ptice prevarile, jer, zato bi ptice vidjele grozdove u t o m snanom stilu? M o r a po stojati neto saetije, neto blie znaku, u tome to za ptice moe sainjavati plijen grozd. Ali, oprean primjer, Parazije, osvjetljava to ako hoemo prevariti ovjeka pruamo mu sliku zastora, tj. neega iza ega on trai da vidi. Ova apologija dobiva vrijednost u tome da nam uka zuje zato se Platon buni protiv iluzije slikarstva. Glav na stvar nije u tome to slikarstvo daje iluzorni ekviva lent predmeta, iako se Platon prividno moe tako izrazi ti. Ve, trompe-l'oeil slikarstva se prikazuje neim dru gim, nego li jeste. to nas zavodi i zadovoljava u trompe-l'oeil? Kada nas osvaja i dovodi do ushienja? U asu kad uslijed jedno stavnog premjetanja naeg pogleda moemo primijetiti da se predodba ne mie s njim, i da je tu samo trompe-l'oeil. Jer, on se tu pojavljuje u tom asu kao neto drugo od onoga za to se prikazivao, ili pak, on se sada prika zuje kao da je neto drugo. Slika se ne nadmee s privi dom, ona se nadmee s onim to nam Platon naznaava s one-strane privida kao bivajui Ideja. Zato to slika jest taj privid koji kae da je ona to to daje taj privid. Platon ustaje protiv slikarstva, kao protiv aktivnosti koja j e protivnika njegovoj. Ta druga stvar je malo a, oko koje se vrti bitka, ija je dua trompe-l'oeil. Ako pokuamo predstaviti konkretni je poloaj slika ra u povijesti, primijetit emo da je on izvor neega to moe prei u realno, i da to u svako doba, ako mogu rei, uzimamo u zakup. Slikar, kae se, ne zavisi vie od boga tih mecena. Ali, situacija se nije temeljito izmijenila s prodavaima slika. I oni su mecene, i to mecene iste vrste. Prije plemenitog mecene, crkvena institucija je narui122

vala svete slike i davala posla. Uvijek za slikara postoji neko zakupniko drutvo, i uvijek se radi predmetu a, ili bolje, da ga se svede to vam na izvjesnoj razini moe izgledati mitsko na jedno a s kojim, to je u kraj njem tono, slikar kao stvaralac razgovara. Ali, mnogo je uputnije vidjeti kako a funkcionira u svojoj drutvenoj reperkusiji. Ikone Krist u slavi na svodu Daphnisa ili krasni bizantski mozaici djeluju oito tako da nas dre pod svojim pogledom. Mogli bismo se tu zaustaviti, ali to zaista ne bi znailo shvatiti pobudu onoga to ini da je slikar angairan da napravi tu ikonu i onoga emu ona slui kad nam je prikazana. I m a tu unutra pogleda, si gurno, ali on dolazi iz vee daljine. Vrijednost ikone je u tome to je bog kojega ona prikazuje takoer gleda. Smatraju da se ona svia bogu. Umjetnik djeluje na toj razini na rtvenom planu igra na to, to ima stvari, ovdje likova, koji mogu pobuditi elju boga. Bog je stvoritelj, uostalom, zato to stvara neke slike knjiga Postanka nam na to ukazuje sa Zelem Elohim. A ikonoklastika misao uva bar to, da postoji jedan bog koji to ne voli. Taj je jedini. Ali, danas ne elim poi dalje u tom registru, koji bi nas doveo do sri jednog od najhitnijih elemenata iz podruja Imena-Oca, a to je da se neka nagodba moe uspostaviti s one-strane svake slike (image). Tu gdje jesmo, slika ostaje posrednik za bo anstvo ako Jahve zabranjuje Zidovima da stvaraju idole, to je zato to se oni sviaju i drugim bogovima. U odreenom registru, nije bog taj koji nije antropomorfan, ve se trai od ovjeka da to ne bude. Ali, ostavi m o to. Preimo na sljedeu etapu koju u nazvati komunal nom. Poimo u veliku salu Dudeve palae gdje su na slikane sve vrste bitaka, Lepantska i ostale. Drutvena funkcija, koja se ocrtavala ve na religioznoj razini, tu je oita. Tko dolazi na takva mjesta? Oni koji tvore ono to Retz naziva narodi (les peuples). A to narod vidi na tim prostranim kompozicijama? pogled ljudi, koji vi123

jecaju u ovoj sali, kad oni-narod, nisu tu. I z a slika je njihov pogled. K a k o vidite, moe se rei da je tamo pozadi uvijek sve puno pogleda. Nita novoga u t o m pogledu nije uvelo razdoblje koje Andr Malraux razlikuje kao moderno, ono u kojem prevladava neusporediva neman, naime po gled slikara, koji nastoji da se nametne kao da je sam po sebi pogled. Uvijek je postojao pogled tamo-iza. Ali, to je najosjetljivija toka odakle dolazi taj pogled?

3 Vraamo se sada Czanneovim malim plavetnilima, malim bjelinama, malim smeinama, ili pak onom to M. Merleau-Ponty uzima tako lijepo za primjer, u jed n o m skretanju u Znakovima, vraamo se toj neobino sti usporenog filma u kojem je uhvaen Matisse u tre nutku kad slika. Znaajno je da je i sam Matisse b i o time potresen. Maurice Merleau-Ponty naglaava paradoks te kretnje, koja je poveana uslijed razvuenosti vremena, i tako nam omoguava da zamislimo najpotpunije raz miljanje pri nanoenju svake od ovih mrlja. To je samo obmana, kae on. U ritmu u kojem kaplju sa slikareva kista, ove mrlje, koje e postati udesna slika, nije rije izboru, ve neem drugom. Zar ne moemo pokuati formulirati to neto drugo? Zar nije u pitanju, da se poblie zahvati ono to sam nazvao kia kista? K a d bi ptica slikala, zar to ne bilo tako to bi pustila da pane njeno perje, a kod zmije bi to bile ljuske, a stablo bi se otreslo gusjenica ili bi otkiilo svoje listove. To to se ovdje nagomilava, jest prvi in polaganja pogleda. Nesumnjivo, suvereni in, j e r se odvija u neem to se materijalizira i to e, od ove su verenosti, uiniti nemonim, iskljuenim, nedjelotvornim sve ono to se bude, proistjeui s drugog mjesta, poja vilo pred tim proizvodom. 124

Ne zaboravimo da je slikareva mrlja neto gdje zavr ava pokret. Nalazimo se pred neim, to daje novi i dru gaiji smisao izrazu regresije nalazimo se pred po kretakim elementom u smislu odgovora, utoliko to on stvara, unazad, svoj vlastiti stimulus. Tu je ono, uslijed ega je prvotna vremenitost, kroz koju se kao odnos spram drugog, postavlja razgovijetno, ovdje, u skopikoj dimenziji koja pripada zavrnom tre nutku. Ono to e se u identifikatorskoj dijalektici oznaitelja i govorenoga projicirati unaprijed kao urba, ovdje je, naprotiv, kraj, tj. o n o to e se na poetku svakoga novog razumijevanja nazivati trenutak vienja. Taj zavrni trenutak nam omoguava da razlikujemo in od kretnje. Putem kretnje se na platno stavlja dodir. A toliko je istina da je kretnja tu uvijek prisutna da, ne sumnjivo, sliku najprije doivljujemo, kako kae izraz impresija ili impresionizam, kao bliu kretnji od bilo koje druge vrste kretanja. Svaka radnja predstavljena na slici izgledat e nam kao prizor iz bitke, tj. kao teatral na; nuno nastala kretnjom. A upravo to uvrtavanje u kretnju, ini da sliku kakva g o d ona bila, figurativna ili ne ne moemo postaviti naopako. Ako se obrne dijapozitiv, odmah ete primijetiti da v a m je pokazan slijeva umjesto zdesna. Smisao kretnje ruke dovoljno oznaava tu bonu simetriju. Tu, dakle, vidimo, da pogled djeluje u izvjesnom spu stu, spustu elje, nesumnjivo, ali kako to izraziti? Sub jekt nije potpuno tu, on je upravljan iz daljine. Modifici rajui formulu koju dajem za elju kao nesvjesno elja.ovjeka je elja Drugoga (de l'Autre) rei u da se radi nekoj vrsti elje Drugome ( l'Autre), na kraju ega se nalazi dati-vidjeti (le donner--voir). K a k o to dati-vidjeti zadovoljava neto? tako, to postoji apetit oka kod onoga koji gleda. Taj apetit oka koje treba nahraniti, ini vrijednost drai slikarstva. N j u treba, za nas, traiti na niem planu nego li se pretpostav ljahu onome to je prava funkcija organa oka, oka punog pohlepe, kakvo je zlo oko.

Zapanjujue je, ako se pomisli na univerzalnost funk cije zla oka, da nigdje nema traga d o b r o m oku, oku koje blagoslivlja. to rei nego, da o k o sa sobom nosi smrt nu funkciju, da je po sebi obdareno dozvolite mi tu da igram na vie registara separativnom moi. Ali o v o separativno ide mnogo dalje od odvojenog vida. Moi koje mu se pripisuju, da moe presahnuti mlijeko kod ivotinje na koju se usmjeri vjerovanje raireno i u nae vrijeme kao i u ostalim vremenima i u najcivilizira nijim zemljama da sa sobom donosi bolest, nesretan susret, gdje ove moi moemo bolje zamisliti ako ne kod invidie. Invidia dolazi od videre. Za nas analitiare najizrazitija je invidia ona, koju sam ve davno otkrio kod Augusti na, naime kod malog djeaka koji promatra svog malog brata na dojci majke, gleda ga amare conspectu (tako je u izvorniku nap. red.), gorka pogleda, koji ga izobli uje i na njega utjee kao otrov. Da bi se shvatilo to je invidia u svojoj funkciji pogle da, ne treba je pobrkati s ljubomorom. Ono dijete, ili bilo tko, zavidi (envie), to nije neizbjeno ono to bi mogao eljeti (avoir envie), kako se netono izraavamo. T k o kae da je djeaku koji promatra svog malog brata jo potrebna dojka? Svatko zna da je zavist openito izazva na posjedovanjem dobara koja, onome koji zavidi, ne bi bila ni od kakve koristi i iju stvarnu prirodu on ak i ne sluti. Takv je stvarna zavist. Ona ini da subjekt problijedi, pred im? pred slikom (image) potpunosti koja se za tvara, i p r e d t i m da malo a, a odvojeno za k o j e se on zakvai, m o e biti za drugog posjedovanje; koje mu pru a zadovoljstvo, Befriedigung. Treba ii po o v o m registru oka oajnog zbog pogleda da bismo shvatili utaujui, civilizatorski i oaravajui djelokrug funkcije slike. Temeljni odnos a prema elji posluit e mi kao primjer za uvoenje u ono to je po vezano s prijenosom.

126

ODGOVORI

M . T O R T : Da li koji ste postavili izmeu

biste mogli kretnje i

tonije odrediti odnos trenutka vienja?

to je to kretnja? Kretnja prijetnje, na primjer? To nije udarac koji se prekida. To je neto uinjeno da bih se zaustavio i primirio. Moda u je poslije dovesti do kraja, ali kao kretnja prijetnje, ona se uvrtava pozadi. Ova vrlo posebna vremenitost, koju definiram izrazom zaustavljanja, i koja stvara iza sebe svoje znaenje, up ravo ona ini razliku izmeu kretnje i ina. Neobian je ako ste bili na zadnjoj izvedbi Pekinke opere n a i n na koji se tamo bore. Tuku se kao to se tuklo u svako doba, vie kretnjama nego udarcima. Na ravno, sama predstava se odvija u potpunoj prevlasti kretnje. U tim se baletima nikad ne udara, klizi se u razliitim prostorima ili se rasprostire niz kretnji, koje ipak imaju u tradicionalnoj borbi vrijednost oruja, zato to u krajnjem m o g u zadovoljiti kao sredstva za zastrai vanje. Svi znamo da primitivni narodi idu u borbu s nakreveljenim maskama uz strane, zastraujue, pokrete. To j o nije prestalo! Amerike marince ue da u borbi s Japancima ine tolike grimase kao i oni. Nae suvre meno oruje m o e m o isto tako smatrati kretnjama. Dao bog da ostane na t o m e ! Autentinost onoga to se pojavljuje k o d slikarstva, umanjena je k o d nas, ljudskih bia, stoga to m o r a m o nae boje traiti tamo gdje one jesu, tj. u govnima. A k o sam spomenuo ptice koje bi mogle ispustiti perje, to je zato to mi nemamo perja. Stvaralac e sudjelovati samo u stvaranju malog prljavog taloga, slijeda malih prljavih taloga jednog do drugoga. Mi smo zbog o v e dimenzije u skopikom stvaranju gesta kao kretnja, dana na vi djelo. Da li vas o v o objanjenje zadovoljava? Je li to pitanje koje ste mi postavili?

127

 Ne, htio sam da precizirate ono to ste rekli toj

vremenitosti, koju ste ve jednom spomenuli, i koja pret postavlja, ini mi se, referencije koje ste dali drugdje, logikom vremenu. Sluajte, ja sam naznaio av, pseudo-identifikaciju, koja postoji izmeu onoga to nazivam vrijeme kona nog zaustavljanja kretnje i onoga to, u drugoj dijalek tici, koju sam nazvao dijalektika identifikatorske urbe, uzimam kao prvo razdoblje, tj. trenutak vienja. To se prekriva, ali sigurno nije identino, j e r je jedno poetno, a drugo zavrno. Recimo i drugo, emu, zbog nedostatka vremena ni sam mogao dati neophodne podatke. Ovo zavrno doba pogleda, koje okonava kretnju, do v o d i m u tijesnu vezu s onim to sam rekao zlu oku. Pogled, po sebi, ne samo da zavrava kretnje, ve ih i prikiva. Pogledajte te plesove kojima sam vam go vorio, oni su uvijek istaknuti serijom zaustavnog trenut ka, kad se glumci zaustavljaju u ukoenom poloaju. to je o v o uporite, ovaj trenutak zaustavljanja kretnje? To je samo opinjavajui uinak, utoliko to se radi odu zimanju pogleda od zlog oka, radi odvraanja. Zlo oko je fascinum koje djeluje tako da zaustavlja kretnje i da doslovno ubija ivot. U asu kad se subjekt zaustavlja prekidajui kretnju, on je ponien. Funkcija anti-ivot, anti-kretnja te zavrne toke jest fascinum, i to je upravo jedna od dimenzija gdje se izravno izvrava mo pogle da. Trenutak vienja moe tu posredovati samo kao av, sastavljanje imaginarnog i simbolinog, i on je preuzet u dijalektici, u toj vrsti vremenskog progresa koja se zove urba, polet, pokret naprijed, koji se zakljuuje u fascinumu. Ja istiem potpunu razliku izmeu skopikog registra i prizivajueg, prizivnog polja (invoquant, voatoire, vocationnel). U skopikom polju, protivnom od onoga, sub jekt nije bitno neodreen. Subjekt je, zapravo, odreen samim odvajanjem koje odreuje prorez maloga a, tj. 128

ono fascinatorsko to uvodi pogled. Jeste li malo zadovoljniji? Posve? Zamalo. F. W A H L : Ostavili ste po strani jedan fenomen koji se poput zla oka nalazi u mediteranskoj civilizaciji, a to je profilaktiko oko. Postoji neka zatitnika funkcija ko ja traje za vrijeme izvjesnog prijelaza, a nije vezana za zaustavljanje, ve za kretanje. Ono to je profilaktiko jest, ako se moe rei, alopatiko, bilo da su to rogovi, od koralja ili ne, ili tisuu drugih stvari iji je izgled jasniji, kao to je turpicula res, koju je, mislim, opisao Varon to je falus, jedno stavno. Jer, utoliko to je svaka ljudska elja utemeljena na kastraciji, oko preuzima svoju pakosnu, agresivnu funkciju, a ne jednostavno varljivu, kao u prirodi. Meu ovim amuletima mogu se iznai oblici u kojima se ocrta va protu-oko. To je homeopatsko. Pomou ovog okolia nja uspijevamo uvesti reenu profilaktiku funkciju. Govorio sam sebi, na primjer, da u Bibliji mora biti odlomaka, gdje je oko dalo blagoslov. Postoji pokoje mjesto koje me pokolebalo ali, ne. Oko moe biti pro filaktiko, ali u svakom sluaju ono nije dobronamjerno, ono je zlokobno. U Bibliji, ak u N o v o m Zavjetu, dobrog oka nema, zlo oko nalazimo posvuda. J.-A. M I L L E R : Vi nog broja predavanja, da u dimenziju kvantiteta ili S druge strane, rekli ste nje konvergira s vaim, vi oznake za nesvjesno... ste nam objasnili nakon izvjes se subjekt ne moe lokalizirati mjere, u kartezijanski prostor. da Merleau-Pontyjevo istraiva ste ak tvrdili da je postavio

Nisam to kazao. Pretpostavio sam da bi ga poneki trag koji nesvjesnom postoji u tim biljekama moda bio doveo, recimo, do mog polja. Ali, nisam siguran. Nastavljam. Dakle, ako M. Merleau-Ponty pokuava oboriti kartezijanski prostor, da li je to zato da bi otvo129

rio transcendentalni prostor odnosa prema Drugome? Ne, to je radi pristupanja ili dimenziji takozvane intersubjektivnosti, ili onoj iz takozvanog predobjektivnog, divljeg, prvobitnog svijeta. To me sve navodi da vas upi tam navodi li vas Vidljivo i nevidljivo da promijenite ne to u lanku koji ste objavili Mauriceu Merleau-Pontyju u jednom broju Temps modernes? Apsolutno nita. 11. oujka 1964.

PRIJENOS I N A G O N

10
Prisutnost analitiara
Problemi prijenosa. Mranjatvo u analizi. Ablata causa. Drugi, ve tu. Nesvjesno je izvana. lanak u International Journal. Da ne bili stalno traio ibice, dali su mi jednu kutiju, veliku kakvu vidite, na kojoj pie o v o umijee sluanja gotovo je isto umijeu dobrog izraavanja. To dijeli nae zadatke. Nadajmo se, da emo im gotovo biti na visini. Danas u raspravljati prijenosu, naime, prii u tom pitanju i nadam se da u v a m uspjeti dati ideju tom pojmu prema projektu koji sam najavio u naem drugom razgovoru. 1 Prijenos je, prema opem miljenju, prikazan kao afekt. Kvalificira se neodreeno, kao pozitivan ili kao negati van. Openito je prihvaeno, ne bez osnove, da je poziti vni prijenos ljubav pri t o m treba rei da je ovaj izraz u ovoj upotrebi posve priblian. Freud je vrlo rano postavio pitanje autentinosti takve ljubavi kakva nastaje u prijenosu. Da odmah kaemo, opa tendencija je da se smatra kako se radi nekoj vrsti lane ljubavi, sjene ljubavi. Freud j e , naprotiv, daleko od toga da daje prevagu o v o m smislu. V r l o je zanimljivo za iskustvo prijenosa da postavlja pitanje onome to se zove autentina ljubav, eine echte Liebe, i da nas vodi dalje nego li se ikada uspjelo stii s tim pitanjem. 133

K o d negativnog, prijenosa s m o oprezniji, umjereniji u nainu na koji ga spominjemo i nikad ga ne izjednauje mo s mrnjom. Radije se upotrebljava izraz ambivalencija, izraz koji jo vie od prvoga dobro maskira stvari, zbrkane stvari, ija upotreba nije uvijek odgovarajua. Tonije reeno, pozitivni prijenos je kad imamo onoga kome se radi, analitiara u o v o j prilici, po dobrome, a negativni kad nam bode oi. Postoji druga upotreba izraza prijenos, koja zasluuje da se izdvoji; kad kaemo da on strukturira sve odnose spram onog drugoga, koji je analitiar, i da vrijednost svih misli koje gravitiraju o k o ovog odnosa moramo kono tira ti znakom posebne uzdranosti. Odatle izraz koji se uvijek biljei kao neka vrst zagrade, suspenzije, sum nje, kad se on uvodi u vezi s ponaanjem subjekta on je u punom prijenosu. To pretpostavlja da se sav nje g o v nain apercepcije restrukturira na nadmonijem sreditu, prijenosu. Ne idem dalje, j e r mi se o v o dvostruko semantiko snalaenje ini zasada dovoljnim. U svakom sluaju ne bismo se njome zadovoljili, jer, na je cilj pribliiti se pojmu prijenosa. Ovaj je pojam odreen funkcijom koju on ima u prak si. Taj pojam upravlja nainom postupanja s pacijentom. Obrnuto, nain postupanja upravlja p o j m o m . M o e se initi da se od samog pristupa rjeavaju pita nja da li je prijenos vezan ili nije za analitiku praksu, da li j o j je On proizvod, odnosno artefakt. Meu brojnim autorima koji su izrazili svoje mnijenje prijenosu, Ida Madalpine je pola najdalje u pokuaju artikuliranja prijenosa u o v o m smislu. K o j a god bila njena zasluga radi se v r l o tvrdoglavoj osobi kaimo odmah, da ne moemo prihvatiti o v o ekstremno stanovite. Ako smo pitanju pristupili na taj nain, u svakom slu aju to ne znai da smo ga i rijeili. Ako i moramo pri jenos smatrati p r o i z v o d o m analitike situacije, moemo rei da ova situacija ne bi mogla stvoriti od svake stvari 134

taj fenomen, a za njegovo stvaranje potrebno je da izvan nje ve postoje navedene mogunosti kojima e ona dati kompoziciju, moda jedinstvenu. To uope ne iskljuuje da tamo gdje nema analitiara na horizontu moe biti efekata prijenosa, koji se tono mogu strukturirati poput igre prijenosa u analizi. Jedno stavno, analiza e, otkrivajui ih, pustiti da im se da eksperimentalni model, koji se nee posve razlikovati od modela koji e nazvati prirodnim. T a k o pojava prije nosa u analizi, gdje nalazi svoje strukturne temelje, moe biti jedini nain da se izloi univerzalnost primjene ovog pojma. Bit e onda dovoljno da se presijee vrpca nje gove sadrine u sferi analize, i jo vie, doxe, koja je tu dodirna. Sve je to na kraju samo otrcana istina. Vrijedilo je truda to smo je ograniili na poetku.

2 O v o m je uvodu cilj da vas podsjeti na sljedee: prilaz temeljima psihoanalize pretpostavlja da u glavne p o j m o v e koji je utemeljuju uvedemo izvjesnu koherenciju. Ona se ve pokazuje u nainu na koji sam pristupio pojmu ne svjesnoga moete se sjetiti da ga nisam mogao odvojiti od prisutnosti analitiara. Prisutnost analitiara to je v r l o lijep izraz i ne bi bilo pravo da ga svedemo na onu vrst plaljive propovi jedi, na mlaku nadutost, na ono pomalo arko milovanje, kako ga utjelovljuju u jednoj knjizi p o d tim naslovom. Prisutnost analitiara jest i smo oitovanje nesvjesno ga, tako da, kad se ona danas oituje u odreenim susre tima kao odbijanje nesvjesnoga to je tendencija, i priznata, koju neki u teoriji formuliraju i to mora biti integrirano u pojam nesvjesnoga. Tu moete brzo pristupiti formulaciji koju sam postavio u prvi plan, jed nog kretanja subjekta koji se otvara samo zato da bi se u odreenoj vremenskoj pulsaciji zatvorio pulsaciji

135

koju naznaavam radikalnijom od umetanja u oznaitelja koje ga nesumnjivo motivira, ali mu nije primarno na razini biti, kad ste me ve izazvali da govorim biti. Iznio sam majeutiki, raspravljaki, da je trebalo vidje ti u nesvjesnom uinku govora na subjekt utoliko to su ovi uinci tako radikalno primarni da su upravo ono to odreuje status subjekta kao subjekta. To je pretpo stavka koja treba vratiti frojdovsko nesvjesno na njego vo mjesto. Zasigurno, nesvjesno je bilo oduvijek prisutno, postojalo je, djelovalo, i prije Freuda, ali vano je na glasiti da sva znaenja koja su prije Freuda dana ovoj funkciji nesvjesnog nemaju uope nita zajednikog s Freudovim nesvjesnim. Prvotno nesvjesno, nesvjesno kao arhaina funkcija, nesvjesno kao zastrta prisutnost jedne misli koju treba postaviti na razinu bivstvovanja prije nego se ona otkrije, metafiziko nesvjesno Eduarda von Hartmanna uspr kos referenciji koju daje Freud u ponekom argumentu ad hominem nesvjesno nadasve kao nagon sve to nema nita s Freudovim nesvjesnim, nita koji god bio analitiki Vokabular, njegovo pregibanje, savijanje nita to nema s naim iskustvom. Ovdje u se obratiti analitiarima da li ikad, bar na trenutak, osjeate da mijesite tijesto od nagona? U svom sam referatu iz Rima priao novom savezu sa smislom frojdovskog otkria. Nesvjesno je zbroj uinaka govora na subjekt, na onoj razini na kojoj se subjekt konstituira od uinaka oznaitelja. To dobro pokazuje da u izrazu subjekt zato sam ga ja vratio na poetak ne naznaavamo ivi supstrat potreban subjektivnom fenomenu, niti ikoju vrst supstance, niti ikakvo bie spoz naje u njegovoj pathiji, drugoj ili prvotnoj, ak ni logos koji bi se negdje otjelovio, ve kartezijanski subjekt koji se pojavljuje u trenutku kad se sumnja prepoznaje kao izvjesnost izuzevi da se, naim pristupom, podloga ovog subjekta pokae mnogo ira, ali istovremeno zavisnija u odnosu na izvjesnost koju ne postie. U tom lei nesvjesno.

136

Postoji veza izmeu tog polja i trenutka, Freudova tre nutka, kad se ono objavljuje. Izraavam tu vezu, pribliujui ga postupku Newtona, Einsteina, Plancka, kao a-kozmoloki postupak, u t o m smislu to se sva ova polja karakteriziraju time to u realnome trasiraju novu brazdu u odnosu na spoznavanje, koje bismo od pamti vijeka mogli pripisati bogu. Razlika koja osigurava postojanje Freudova polja je paradoksalna, jer je frojdovsko polje polje koje se po svo j o j prirodi gubi. Tu je nenadomjestiva prisutnost psiho analitiara kao svjedoka o v o g gubitka. Na toj razini ne moemo vie nita izvui j e r to je isti gubitak koji se ne plaa nikakvim dobitkom, ukoli ko se ne radi preuzimanju u funkciji nagona gubitak nastaje u sjenovitoj zoni koju naznaava kosa crta ko j o m odjeljujem formule to se razvijaju linearno prema svakom od ovih izraza, nesvjesno, ponavljanje, prijenos. to se tie tih injenica analitike prakse, ova zona gu bitka ak na izvjestan nain pojaava mranjatvo, vrlo karakteristino za ovjekovo stanje u nae doba tako zvane informacije mranjatvo za koje, a da ne znamo ba zato, vjerujem da e u budunosti izgledati be zazleno. Uloga koju je analiza preuzela u propagiranju stila, ko ji se sam naziva american way of life, jest upravo ono to oznaavam pod ovim izrazom mranjatva, utoliko to revalorizira ve davno oborene pojmove na polju psiho analize, kao npr. prevladnost funkcije Ja. Stoga, dakle, prisutnost psihoanalitiara tamo gdje se pojavljuje ispraznost njegova diskursa, mora biti uklju ena u pojam nesvjesnoga. M i , dananji psihoanalitiari, treba da o v o j ljaki v o d i m o rauna u naim operacija ma kao caput mortuum otkrivanja nesvjesnoga. Ona opravdava, unutar analize, odravanje konfliktne situaci je, neophodne za postojanje same analize. A k o je tono da analiza poiva na temeljnom sukobu, na poetnoj i ra dikalnoj drami svega to se moe staviti u rubriku psi hikog, obnova na koju sam podsjetio, a koja se zove 137

pozivanje na polje i na funkciju govora i jezika u psiho analitikom iskustvu, ne trai da bude poloaj iscrpljiva nja u odnosu na nesvjesno, budui da je ona sama inter vencija u sukobu. O v o pozivanje ima svoju neposrednu vanost u tome to je i samo odraz prijenosa. Ovo je isto tako priznato upravo zbog toga to se moglo predbaciti m o m seminaru da igra, u odnosu na moje sluateljstvo, opasnu ulogu, kako je smatralo u svojoj ortodoksnosti psihoanalitiko udruenje, opasnu, j e r sam zahvatio u pri jenos. Dakle, daleko od toga da ja to odbijam, ovaj od raz prijenosa ini mi se u stvari radikalnim, budui da je sastavni dio ovog obnavljanja veze s Freudovim ot kriem. To pokazuje da je uzrok nesvjesnom a vidite da rije uzrok treba uzeti u njenoj dvosmislenosti, kao stvar koju treba podrati, ali isto tako i funkcija uzroka na razini nesvjesnoga ovaj uzrok m o r a biti posve shva en kao izgubljena stvar. A to nam je jedina mogunost koju m o e m o postii. Zato sam u neshvaenom pojmu ponavljanja istakao po druje k o j e pripada uvijek promaenom susretu, pro maenoj srei. Funkcija promaaja je u sreditu anali tikog ponavljanja. Susret je uvijek promaen, to ini, spram tyh, nitavnost ponavljanja, njegovo konstitutiv no prikrivanje. P o j a m ponavljanja podupire dvojbu: ili da isto pre uzmemo kao analitiari nau implikaciju u raspravijakom karakteru nesloge svega iznesenog u naem isku stvu ili, da se pojam ispravi na razinu neega to bi bilo teko objektivirati, osim transcendentalnom anali z o m uzroka. Ona bi se izrazila polazei od klasine formule ablata causa tollitur effectus mi bismo samo istakli jedninu protaze, ablata causa, stavljajui u mnoinu izraze apodoze, tolluntur effectus to u odsutnosti uzroka. bi znailo da su uinci su podvrg dobri samo Svi uinci

nuti pritisku transfaktualnog reda, uzronog, koji trai da ue u njihovo kolo, ali ako bi se o n i dobro drali 138

za ruku, kao u pjesmi, sprijeili bi da se uzrok umijea u njihov krug. Ovdje ne treba definirati nesvjesni uzrok ni kao bivstvujue, niti kao ne-bivstvujue kao to to kae, mislim, Henri Ey, da je to jedno ne-bivstvujue koje pripada mogunosti. Ona (mogunost) je interdikcija koja donosi biu neko bivstvujue usprkos svom ne-dogaanju, ona je funkcija nemogueg na emu se temelji izvjesnost. 3 To nas dovodi do funkcije prijenosa. Jer, to neodre eno istog bivstvovanja koje nema pristupa odreenju, taj primarni poloaj nesvjesnoga koji se artikulira kao konstituiran neodredivou subjekta to je ono emu nam prijenos omoguava pristup, na enigmatski nain. To je gordijski vor koji nas dovodi do toga subjekt trai svoju izvjesnost. A izvjesnost samog analitiara u vezi s nesvjesnim ne m o e se izvui iz pojma prijenosa. Neobino je to se zamjeuje mnogostrukost, pluraIitet, odnosno vieznanost koncepcija prijenosa, koje su u analizi bile formulirane. Ne kanim v a m iznijeti iscr pan pregled. Pokuat u vas voditi izabranim putovima istraivanja. Od same pojave prijenosa u Freudovim tekstovima i uenjima, vreba na nas opasnost od nekog iskliznua, koje ne treba pripisati Freudu a to j e , da u pojmu prijenosa vidimo samo pojam ponavljanja. Ne zabora v i m o da nam Freud, predstavljajui ga, kae Ono ega se ne moemo prisjetiti ponavlja se u postupku. Da bi se otkrilo to ponavlja taj postupak, on je pre puten rekonstrukciji analitiara. M o e se vjerovati da se neprozirnost traume takva kakvu je Freudovo mi ljenje sauvalo u njenoj poetnoj funkciji, za nas, nai me, otpor znaenja smatra posebno odgovornom za ogranienost sjeanja. 139

Napokon, tu bismo se mogli dobro snalaziti u vlasti tom teoretiziranju, spoznavi da postoji vrlo znaajan momenat prelaza moi od subjekta na Drugoga, onoga koji nazivamo veliki Drugi, mjesto govora, virtualno mjesto istine. Da li je to mjesto, gdje se pojavljuje pojam prijenosa? Prividno je tako, i toga se esto drimo. Ali, pogledajmo iz bliega. Taj momenat nije u Freuda jednostavno gra nini momenat, koji bi odgovarao onome to sam ozna io kao momenat zatvaranja nesvjesnoga, vremenska pulsacija koja ini da ono nestane u izvjesnom trenutku svog iskaza. K a d Freud uvodi funkciju prijenosa, trudi se da dobro oznai taj momenat kao uzrok onoga to nazivamo prijenosom. A Drugi, latentan ili ne, od po etka je prisutan u subjektivnoj objavi. On je ve tu, kad se iz nesvjesnog neto poelo izruivati. Analitiareva interpretacija samo prikriva injenicu da je nesvjesno ako je ono to to ja kaem, naime, igra oznaitelja ve u svojim formacijama san, lapsus, simptom krenulo putem interpretacije. Drugi, veliki Drugi je ve tu u ostvarenju nesvjesnog, ma koliko ono bilo kratkotrajno. Freud nam od poetka ukazuje da je prijenos bitan otpor, bertragungswiderstand. Prijenos je sredstvo pre ko kojega se prekida komunikacija nesvjesnoga, preko kojega se nesvjesno zatvara. Daleko od toga da bude prelazak moi na nesvjesno, prijenos je naprotiv nje govo zatvaranje. Bitno je naznaiti paradoks koji se openito izraava u o v o m e koji se ak m o e nai u Freudovom tekstu da analitiar treba ekati na prijenos da bi zapoeo s interpretacijom. Naglasit u o v o pitanje, j e r je ono razmea dobrog i loeg naina shvaanja prijenosa. U analitikoj praksi postoji vie naina da se to uini. Oni se nuno ne iskljuuju. Oni se mogu definirati na razliitim razinama. Na primjer, ako su koncepcije od nosa subjekta prema jednoj od ovih instanca, to je Freud

140

u drugom dijelu svoje Topike definirao kao ideal za Ja ili Nad-ja, parcijalne, to je esto samo lateralno vienje onoga to je bitan odnos prema velikom Drugom. Ali, ima i drugih razilaenja, koja su nesvodljiva. Po stoji jedna koncepcija, koja, tamo gdje se formulira, moe samo kontaminirati praksu ona koja trai da analiza prijenosa djeluje na temelju veze sa zdravim di j e l o m subjektova Ja, i da se sastoji u pozivanju na zdrav razum da bi mu ukazala na iluzorni karakter takvih nje govih dranja unutar odnosa prema analitiaru. To je teza koja obara ono emu se radi, naime uprisutnjenje ove shize subjekta, koja se ostvaruje tu, u samoj pri sutnosti. Pozivati se na zdravi d i o subjekta, koji bi bio tu u realnome, sposoban da s analitiarem prosuuje ono to se zbiva u prijenosu, znailo bi ne priznati da je upravo taj dio sudionik u prijenosu, da on zatvara vrata, ili prozor, ili zaslon, kako hoete i da je ljepotica s k o j o m elite razgovarati tamo iza, i samo eka da se zaslon podigne. Zato u t o m asu interpretacija postaje odluujua, j e r je potrebno obratiti se ljepotici. Tu u samo ukazati na to, da ova shema obre model koji se ima u glavi. N e g d j e sam kazao da je nesvjesno diskurs Drugoga. Dakle, diskurs Drugoga koji treba ostva riti, diskurs nesvjesnoga, ne nalazi se s one strane zapora, on je izvana. Upravo on, ustima analitiara, zove da ponovo ostvarimo zaslon. Preostaje da se naznai paradoks koji je u ovoj kret nji zatvaranja kao poetnom momentu kad interpreta cija moe dostii svoj domet. A tu se otkriva trajna kon ceptualna kriza koja postoji u analizi u vezi s nainom na koji treba shvatiti funkciju prijenosa. Proturjenost njegove funkcije koja omoguuje da se shvati kao dodirna toka interprettivnog dometa, uto liko to je on u odnosu na nesvjesno trenutak zatva ranja sve to uvjetuje da ga smatramo onim to on jest, naime, v o r o m . Smatrat emo ga ili ne, gordijskim vorom, to treba vidjeti. On jest vor i navodi nas na 141

to da ga razrjeujemo to ja ve vie godina inim i to u topikim razmatranjima koja, nadam se, nee biti izlino iznijeti. 4 U analizi postoji kriza, a ja imam razloga, budui da u tome nema nita pristranog, da izaberem posljednji tekst, koji to moe najoitije pokazati, jer nije osrednji. To je zgusnuti, v r l o privlaan lanak Thomasa S. Szasza koji nam govori iz Sirakuze, to ga, naalost, ne ini srodnim Arhimedu, j e r se ta Sirakuza nalazi u dravi N e w Y o r k ; u zadnjem broju International Journal of Psychoanalysis. Autora je u t o m lanku nadahnula jedna ideja kohe rentna s istraivanjem, koje nadahnjuje i njegove pret hodne lanke, to je zaista dirljivo istraivanje autenti nosti analitikog puta. Posve je zapanjujue da jedan od autora najuvaenijih u svom krugu, krugu amerike psihoanalize, raz matra prijenos samo kao psihoanalitiarevu obranu i zavrava zakljukom poput ovoga prijenos je oslonac na kojem poiva cjelokupna struktura psihoanalitikog tretmana. To je p o j a m koji on naziva inspired klonim se uvijek lanih prijatelja u engleskom rjeniku, poku ao sam da mu odvaem prijevod. ini mi se da o v o inspired ne znai nadahnut, inspiriran, v e neto poput usluan (officieux) to je usluan koncept koliko i neophodan citiram i prua utoite harbour ne samo klicama svog vlastitog razaranja, ve i raza ranja same psihoanalize. Zato? Zato to nastoji postaviti linost analitiara izvan kunje realnosti, takve u kakvu moe zapasti sa svojim pacijentima, svojim kolegama i samim sobom. Ovaj rizik this hazard treba biti iskreno frankly priznat. Ni profesionalizacija, ni podizanje standarda, ni didaktike analize dovedene do prisiljavanja coerced training analysis ne mogu nas zatititi od ove opasnosti. A tu dolazi do zbrke 142

samo nas integritet analitiara i analitike situacije moe spasiti od gaenja the unique dialogue jedinstve nog dijaloga izmeu analitiara i analiziranog. Taj posve izmiljen procijep uvjetovan je za autora injenicom da bi on m o g a o shvatiti analizu prijenosa samo u okviru pristanka dobivenog od zdravog dijela ja, onoga koji je u stanju prosuditi realnosti i otklo niti iluziju. N j e g o v lanak poinje tako, logino prijenos je na lik pojmovima poput greke, iluzije ili fantazma. K a d je uveo prisutnost prijenosa, -preostaje samo pitanje sla ganja izmeu analiziranog i analitiara, s t o m razlikom to je analitiar tu sudac bez opoziva i priziva, pa smo dovedeni do toga da svu analizu prijenosa nazovemo po ljem istog rizika, bez kontrole. Uzeo sam taj lanak kao krajnji sluaj, ali izrazit, koji nas potie da obnovimo odreenje koje bi uvelo u igru jedan drugi red. To je red istine. Istina se temelji samo na tome da se govor, ak i laljiv, poziva na nju i potie j e . Ta je dimenzija uvijek odsutna iz logikog pozitivizma koji dominira u analizi pojma prijenosa kod Szasza. M o g l o se govoriti, u vezi s m o j o m koncepcijom ne svjesne dinamike, intelektualizaciji p o d izlikom da sam u prvi plan postavio funkciju oznaitelja. Zar se ne primjeuje da u o v o m operativnom nainu gdje se sve odigrava u suoavanju izmeu realnosti i kono tacije iluzije, koja v o d i pojavi prijenosa boravi to bonja intelektualizacija? Daleko smo od toga da razmatramo dva subjekta u dualnom poloaju, da raspravljamo objektivnosti koja bi se tu odloila kao uinak pada pritiska u ponaanju, mi moramo izazvati pojavu podruja mogue varke. K a d sam uveo subjekt kartezijanske izvjesnosti kao neophod no polazite svake nae spekulacije onome to otkriva nesvjesno, dobro sam oznaio kod Descartesa ulogu bit ne protutee koju ima Drugi koji, kae se, ne smije ni u kom sluaju biti varljiv. U analizi je opasno da taj 143

drugi bude prevaren. To nije jedina dimenzija koju treba shvatiti kod prijenosa. Ali, priznajte, ako postoji ijedno podruje u govoru u kojem varka moe uspjeti, to je zasigurno ljubav, koja prua model. Najbolji nain da se uvjerimo u kojoj se mjeri varamo jest da uvjerimo drugoga u istinu onoga emu prilazimo! N i j e li to te meljna struktura dimenzije ljubavi, struktura koju mo emo zamisliti zahvaljujui prijenosu? Uvjeravajui dra goga da posjeduje ono to nas moe upotpuniti, mi uvje ravamo sebe da moemo nastaviti ne poznavati ono to nam upravo nedostaje. Krug obmane, utoliko to e u navedenoj toki uiniti da se pojavi dimenzija ljubavi posluit e nam kao uzorni pristup za pokazivanje obrata koji se zbiva. Ali, to nije sve to sam vam htio rei, jer nije to ono to radikalno uzrokuje zatvaranje, koje donosi prijenos. Ono to ga uzrokuje i to e biti druga strana naeg ispitivanja pojma prijenosa, to je strana koja se odnosi na upitnik upisan na lijevoj strani, strani sjene, nedo stupnoj strani oznaio sam je kao predmet a.

ODGOVORI F. W A H L : Na koju bi se teoriju spoznaje u sustavu postojeih teorija moglo nadovezivati ono to ste rekli u prvoj polovici izlaganja? K a k o sam upravo rekao, da je novost frojdovskog polja u tome to nam u iskustvu daje neto to je kao takvo potpuno shvaeno, nije udno to ne nalazite mo del kod Plotina. K a d sam to rekao, znam da sam ja, usprkos svom odbijanju da slijedim prvo Millerovo pitanje subjektu ontologije nesvjesnoga, ipak ispustio mali krajiak ko nopa pomou vrlo, vrlo preciznih referencija. Govorio sam , . Pomou sam vrlo precizno smjerao na formulaciju koju daje Henri Ey, to se ne moe rei da je najkompetentnije to se tie nesvjesnoga on 144

uspijeva negdje smjestiti nesvjesno u svojoj teoriji svi jesti. Govorio sam , zabranjenom, reeno-da-ne. ne ide daleko kao isto metafizika indikacija, i tu ne mislim prei granicu koju sam sebi postavio. Ali, ipak, to strukturira neki savreno prenosiv nain, toke na koje ste oslonili vae pitanje. U nesvjesnom postoji znanje koje se ne moe shvatiti posve kao znanje, koje se dovrava, zatvara. , , , i sline formule jo uvijek previe supstantiviraju nesvjesno. Zato ih ja paljivo izbjegavam. Ono to postoji s druge strane, to sam nazvao ljepo ticom iza kapaka, to je ono emu se radi, a to danas nisam dotaknuo. Treba oznaiti kako je neto od su bjekta pozadi magnetizirano, magnetizirano do visokog stupnja disocijacije, shize. To je kljuna toka u kojoj treba vidjeti gordijski vor. P. K A U F M A N N : Koji je odnos izmeu onoga to ste oznaili kao trosku, ljaku, i onoga emu ste pret hodno govorili kao ostatku? Ostatak je uvijek u ljudskom ivotu plodan. Troska je ugaeni ostatak. Ovdje je p o j a m troska upotrebljen u posve negativnom znaenju. On smjera na stvarno na zadovanje do kojeg moe doi na teoretskom planu psi holoke spoznaje, u onoj mjeri u kojoj se analitiar nae u polju koje mora izbjegavati. On onda trai potvrde u teorijama koje se izvode kao ortopedske, prilagoavajue terapije, koje pripremaju subjektu pristup najmitskijim shvaanjima happinessa. T o , zajedno s nekritikim postupanjem s evolucionizmom stvara ugoaj nae epo he. Troska su ovdje sami analitiari, nita drugo dok je otkrie nesvjesnog jo svjee, i prilika je, kakve nije bilo, za prevrat. 15. travnja 1964.

11
Analiza i istina, ili zatvaranje nesvjesnoga
Rei istinu, lagati, prevariti se. Laem i mislim. Homunkul ili $. Valjanost psihologije. Iluzija i njeno ispravljanje. Prijenos je provoenje realnosti nesvjesnoga. Proli sam put uveo pojam prijenosa. To sam postavio problematski, temeljei se na tekoama koje on po stavlja analitiaru. Iskoristio sam sluajnost koja mi se pruila kad sam naiao na posljednji lanak objavljen u slubenom glasilu za psihoanalizu, International Journal of Psychoanalysis, koji ak dovodi u sumnju upotrebu pojma prijenosa u psihoanalizi. Nastavit u s izlaganjem. 1 Prema autoru, smatra se da analitiar naznaava pa cijentu vie ili manje oigledne uinke nesuglasica koje nastaju s obzirom na realnost analitike situacije, naime, s obzirom na dva realna subjekta koji su tu prisutni. Najprije imamo sluaj kad je uinak nesuglasica v r l o oit. Moe se vidjeti ilustriran pod humoristikim perom jednog Spitza, veterana koji poznaje sredstvo da zabavi svoju publiku. On uzima za primjer svoju pacijenticu, koja ga u snu koji nazivamo prijenosnim t j . u snu u kojem ostvaruje ljubav sa svojim analitiarem, a u o v o j prilici je to Spitz vidi s bujnom p l a v o m kosom 146

 to e se svakoj osobi koja je vidjela jajoliku lubanju te linosti, a on je d o v o l j n o poznat da bi b i o slavan, uiniti sluajem na kojem e analitiar moi dobro po kazati subjektu do kojih iskrivljenja dovode efekti ne svjesnoga. Ali, kad treba okvalificirati ponaanje pacijenta kao neljubazno prema analitiaru onda postoji jedna od dvije stvari, kae Szasz, ili se pacijent slae, ili se on uope ne slae; tome tko ima pravo tko e odluiti, ako ne naelna postavka, da analitiar ima uvijek pravo. To nas prebacuje prema ujedno mitskom i idealizirajuem polu, koji Szasz naziva integritet analitiara. to to znai, ako ne povratak dimenziji istine. Ja, dakle, mogu samo smjestiti ovaj lanak u onu per spektivu u koju ga smjeta i njegov autor, smatrajui da ne djeluje na heuristikoj osnovi, ve na eristikoj, i izraavajui, u svojoj refleksiji u procijepu, prisutnost stvarne krize svijesti u funkciji analitiara. Ova nas kri za svijesti zanima samo lateralno, budui da smo poka zali da k tome nuno tei izvjestan unilateralan nain teoretiziranja prakse analize prijenosa. Na to smo ve davno ukazali. Da bismo doli do g o t o v o fenomenolokih podataka koji nam omoguuju da opet postavimo problem t a m o gdje on jest, proli sam vam put ukazao, da je u odnosu jednog prema drugome (subjektu), koji se uspostavlja u analizi, jedna dimenzija izmakla. Jasno je da se ovaj odnos uspostavlja na planu koji nije reciproan, simetrian. To ustanovljuje Szasz, a lei s nepravom u o v o m odnosu jednoga prema dru gome uspostavlja se istraivanje istine, gdje se pretpo stavlja, da jedan zna, u najmanju ruku da zna vie od drugoga. Iz toga izvire odmah pomisao, da, ne samo da on ne smije da se prevari, ve i da ga se moe prevariti. To prevariti se u isti je mah prebaeno na subjekt. Ne radi se samo tome da je jednostavno subjekt statiki u manjku, u zabludi. On je u svom diskursu ivo, bitno smjeten u dimenziju toga prevariti se.

147

Nalazim te naznake jo kod jednog analitiara. Radi se of Niinbergu, koji je napisao u International The Journal Will of je opo Psychology, 1926, lanak p o d naslovom

Recovery.

Recovery nije zapravo

ozdravljenje, to

ravak, povratak. Rije je vrlo dobro izabrana i postavlja pitanje koje zasluuje panju. to, konano, moe nagnati pacijenta da potrai analitiara, da od njega zatrai neto to on naziva zdravlje, kad je njegov simptom takav teorija nam to kae da mu donosi izvjesno zadovoljenje? M n o g i m primjerima, ne bez humora, Nnberg je bez muke pokazao da ne treba mnogo zakoraiti u analizu, da bi se vidjelo, da ono to je motiviralo pacijenta da zatrai zdravlje, ravnoteu, da je to upravo njegov ne svjesni cilj u svojem najneposrednijem dometu. K a k v o mu, na primjer, utoite prua pribjegavanje analizi, da bi uspostavio m i r u svojoj kui kad zakae u svojoj sek sualnoj funkciji, ili pri kakvoj izvanbranoj elji! Od samog poetka pacijent potvruje da time to naputa svoj d o m eli suprotno od onoga to je predloio kao svrhu svoje analize ne spaavanje svojega braka, ve njegov prekid. Mi smo konano najtjenje u samom inu angai ranja analize i, dakle, izvjesno pri njenim prvim kora cima suoeni s dubokom dvosmislenou svake tvrd nje pacijenta i sa injenicom da ona sama po sebi ima dvostruko lice. K a o da e najprije uspostavlja u nekoj lai, i pomou nje, tako vidimo nastajanje dimenzije istine, pri emu ona nije, pravo rekavi, uzdrmana, jer se la kao takva i sama postavlja u tu dimenziju istine.

2 Vi shvaate zato je odnos subjekta prema oznaitelju znak koji smo htjeli postaviti u prvi plan u opem is pravljanju analitike teorije, jer on je prvi i konstitu irajui pri uspostavljanju analitikog iskustva, kao i u temeljnoj funkciji nesvjesnoga.

148

To nesumnjivo znai da smo u naoj didaktikoj po stavci ograniili nesvjesno na o n o to bi se m o g l o na zvati njegovom najuom platformom. Ali, upravo u odnosu na ovu toku diobe m o e m o izbjei greku bilo kakve supstantifikacije. Usredotoit emo stvari na shemu sa etiri kuta, na naem nacrtu, koji razlikuje plan iskazivanja od plana iskaza. Njena upotreba se objanjava time to suvie formalna logiarska misao unosi apsurdnosti, naime antinomiju uma u iskazu ja laem, kad svatko zna da je nema. Svakako je pogreno odgovoriti tome ja laem, da, ako kae ja laem, znai da govori istinu, dakle ti ne lae, i tako redom. Posve je jasno, da je ja laem, us prkos svom paradoksu, posve vaee. Doista, ono ja koje iskazuje, ja iz iskazivanja, nije isto to i ja iz iskaza, tj. shifter koji ga u iskazu oznaava. Tada mi je, s toke s koje iskazujem, posve mogue valjano formulirati da ja ja, koje u tom asu formulira iskaz upravo lae, da je lagalo maloas, da e lagati nakon toga, ili ak da, govorei laem, ono potvruje da ima namjeru prevariti. Ne treba ii suvie daleko, da bi se ovaj primjer ilu strirao pogledajte idovsku priicu vlaku, za koji jedan od dva sudionika u priici tvrdi da e njime pu tovati. Ja idem u Lemberg, odgovara Zato zaista pomislio tamo da ide, ide u mi a ti kae mi kae on, na to mu drugi da to ide u Lemberg, samo da kad bih ti ja govori,

Krakov? da doista od

Ta podjela na iskaz i iskazivanje ini

ja laem, koje je na razini lanca iskaza laem je oznaitelj, koji je u Drugome dio rjenikog blaga gdje ja, determinirano retroaktivno, postaje stvoreno znaenje na razini iskaza, onoga to proizvodi na razini iskazivanja nastaje ja te varam. Ja te varam proizlazi iz toke odakle analitiar oekuje subjekt i alje mu prema for muli svoju vlastitu poruku u istinskom znaenju, tj. u obrnutom obliku. Ono kae u tome ja te varam, to 149

ti alje inei to,

kao poruku, ti kae

upravo je

ono

to

ti ja izraavam,

istinu.

Na putu obmane na koji se uputa subjekt, analitiar je u mogunosti da formulira to ti kae istinu, a naa interpretacija ima smisla samo u ovoj dimenziji. H t i o bih vam ukazati na p o m o koju nam prua ova shema u shvaanju temeljnog Freudovog postupka, ko j i m datiram mogunost otkrivanja nesvjesnoga koje j e , sigurno, tu oduvijek, u Talesovo vrijeme kao i na razini najprimitivnijih naina meuljudskih odnosa. Prenosimo na tu shemu kartezijansko ja mislim. Si gurno, razlikovanje iskazivanja od iskaza omoguuje uvi j e k izmicanje, a time i moguu toku spoticanja. U stvari, ako je neto uspostavljeno od cogito, to je registar mi sli, kao neto to je izvueno iz opozicije prema protenosti krhki status, ali dovoljan u redu znaenjske konstitucije. K a i m o , da tome cogito daje izvjesnost upra vo zauzimanje mjesta na razini iskazivanja. Ali, status za ja mislim, je isto tako ogranien, isto tako minima lan, isto tako punktualan mogao bi isto tako biti u slubi konotacije to ne znai nita kao za spomenuto ja laem. Moda, uvjeri mislim svedeno na ovu punktualnost da se odnosu na svako samo u apsolutnu sumnju u

150

cogito

iskazivanje

znaenje, ukljuujui i svoju, ima jo krhkiji status od onoga gdje se m o g l o oboriti na ja laem. Prema tome, usudit u se okvalificirati kartezijansko ja mislim subjektu kao daje neto to sudjeluje, u svojoj tenji za izvjesnou, u nekoj vrsti pobaaja. Razlika statusa, koju dimenzija otkrivena frojdovskim nesvjes nim, proizlazi iz elje, koju treba smjestiti na razini co gito. Ono to pokree iskazivanje, ono emu govori svako iskazivanje, pripada elji. Usput vam napominjem, da elja kakvu ja formuliram, u odnosu na ono to nam donosi Freud, kazuje vie tome. Zakait u za funkciju kartezijanskog cogito izraz ne donoe ili homunkul. Ona je prikazana nazadovanjem koje se dogaalo u povijesti, nazadovanjem onoga to nazivamo misao, a koje se sastojalo u tome, da se ja iz cogito smatra homunkulom koji se odavno pokazuje svaki put, kad se hoe provoditi psihologija svaki nitavnost ili nesklad, put kad se obrazlae psiholoka

time to je u ovjeku prisutan uveni mali ovjeuljak koji njime upravlja i koji je upravlja kola toka, za koju se danas kae da je toka sinteze. Funkcija tog o vjeuljka je ve demaskirana u predsokratovskoj misli. M i , naprotiv, u svom rjeniku simboliziramo subjekt pomou prekrienog $ [ S ] , ukoliko je on konstituiran kao drugi (po redu), u odnosu na oznaitelja. 151

Da vam ilustriram, podsjetit u vas da se stvar moe najjednostavnije prikazati unarnom crtom. Prvi oznaitelj, to je urez kojim je oznaeno, na primjer, da je subjekt ubio jednu ivotinju. Zbog toga ureza on se nee zabuniti u svom sjeanju, nakon to bude ubio jo deset ostalih. On se nee trebati sjeati koja je koja, i polazei od te unarne crte on e ih brojiti. Sam subjekt se oznaava unarnom crtom, i najprije se oznaava tetoviranjem kao prvim od oznaitelja. K a d je taj oznaitelj, taj jedan, uspostavljen iznos je jedno jedan. Na razini ne jednog, ve jednog jedan, na razini iznosa, subjekt se smjeta kao takav. Pri tome se ve dva jedan razlikuju. T a k o se oznaava prva shia, koja uzrokuje da se subjekt kao takav razlikuje od znaka u odnosu na koji se mogao najprije konstituirati kao su bjekt. Pokazujem vam da se uvate, da ne pobrkate funkciju $ sa slikom predmeta a, utoliko to subjekt na taj nain vidi sebe udvostruenog vidi sebe kao da je konstituiran odraenom, trenutanom, privreme nom slikom nadmoi, zamilja se ovjekom samim tim to zamilja. A k o u analitikoj praksi obiljeimo subjekt u odnosu na realnost, kakvu pretpostavljamo da nas konstituira, a ne u odnosu na oznaitelja, to znai pad u degradaciju psiholoke konstitucije subjekta.

3 Svako polazite od odnosa subjekta prema realnom kontekstu moe imati svoje opravdanje u takvom isku stvu psihologa. M o e dati rezultate, imati uinka, omo guiti sastavljanje tabele. Sigurno, uvijek e to biti u kontekstima u kojima mi stvaramo realnost npr. kad predlaemo subjektu testove koje smo sami izradili. To je domena valjanosti onoga to nazivamo psihologijom, koja nema nikakve veze s razinom na kojoj podravamo 152

psihoanalitiko iskustvo, i, ako to mogu rei, nevjerojat no uvruje liavanje subjekta. Ono to sam nazvao psiholoki izolat nije stara, ili uvijek mlada, tradicionalno sazdana monada kao sredi te spoznaje, jer lajbnicovska monada npr. nije uope izolirana, ona je sredite spoznaje, ona nije odvojena od kozmologije, ona je u kozmosu sredite, gdje se iz vrava ono to je zavisno od infleksije, kontemplacija ili harmonija. Psiholoki izolat se nalazi u pojmu Ja koji je devijacijom, koja j e , mislim, samo zaobilaznica pomijean u analitikoj misli sa subjektom koji je u opas nosti u odnosu na realnost. Najprije elim naznaiti da je ovaj nain teoretizira nja radnji u potpunom neslaganju, u potpunom razdo ru s onim na to nas iskustvo navodi da ga promiemo, i to ne moemo izostaviti iz analitikog teksta s funk cijom unutarnjeg predmeta. Izrazi introjekcija i projekcija uvijek se upotreblja vaju na sreu. Ali, sigurno, ak u tom kontekstu epave teoretizacije, dano nam je neto to na svakoj strani do lazi u prvi plan, a to je funkcija unutranjeg predmeta. Ona se polarizirala u krajnosti u tom dobrom ili loem predmetu oko ega se sigurno okree sve to u ponaanju subjekta predstavlja iskrivljenje, otklon, paradoksalan strah, strano tijelo. To je i operativna toka na kojoj su, u hitnim sluajevima na primjer pri izboru subjekata za razna zaduenja, za rukovodioce, kibernetiare, kad se radi obuavanju pilota u avijaciji ili vlakovoa neki zabiljeili, da se radi koncentriranju fokusiranja brzom analizom, odnosno munjevitom analizom, odnosno upotrebom izvjesnih testova za linost. Treba postaviti pitanje statusa tog unutarnjeg pred meta. Da li je to predmet zamjedbe? K a k o mu pristupi ti? Gdje se on pojavljuje? U nastavku ovog ispravljanja, u emu bi se sastojala analiza prijenosa? Pokazao sam vam model koji e trebati nadalje usavr avati, dakle, shvatite ga kao problematiki model. She me usredotoene na funkciju ispravljanja iluzije imaju 153

takvu privlanu mo, tako da nikad neu prerano lansi rati neto to bi predstavljalo prepreku. A k o je nesvjesno ono to se prema vremenskoj pulsa ciji zatvara im se otvorilo, ako s druge strane ponavlja nje nije jednostavno stereotipija ponaanja, ve ponav ljanje u odnosu na neto uvijek promaeno, vidite sada da bi prijenos takav smo sebi predstavili, kao nain pristupa onome to se skriva u nesvjesnom mogao biti sam po sebi nestalan put. A k o je prijenos samo ponav ljanje, bit e to ponavljanje uvijek istog neuspjeha. A k o prijenos zahtijeva da pomou ponavljanja vrati konti nuitet jednom dogaaju, on e to uiniti samo oivlja vajui odnos koji je po svojoj prirodi sinkopiran. Vidi m o , dakle, da prijenos kao operativni nain ne bi b i o u stanju da se pomijea s djelovanjem ponavljanja, s ob navljanjem onoga to je skriveno u nesvjesnom, naime s katarzom nesvjesnih elemenata. K a d vam g o v o r i m nesvjesnom kao onome to se pojavljuje u vremenskoj pulsaciji, moe vam se pojaviti slika vre koja se otvara, na dnu koje e se ostvariti ulov ribe. Prema slici bisage nesvjesno je neto izuzetno, zatvoreno iznutra, u to moramo prodrijeti izvana. Ja, dakle, obrem topologiju tradicionalnih slika, pokazuju i vam ovu shemu

Morat ete je prekriti optikim m o d e l o m koji sam vam dao u svom lanku Remarque sur le rapport de Da niel Lagache, u vezi s idealnim Ja i idealom ja. Vidjet ete da se subjekt kao ideal konstituira u Drugome, da on mora izotriti ono to dolazi kao ja, ili idealno Ja koje nije ideal za Ja tj. mora se konstituirati u svojoj 154

imaginarnoj realnosti. Ova shema osvjetljava nagla avam to u vezi s posljednjim elementima koje sam iz nio oko skopikog nagona da tamo, gdje se subjekt vidi, naime gdje se kuje ova realna i okrenuta slika nje gova vlastitog tijela datog u shemi za Ja, to nije tamo odakle se on promatra. Ali, doista, on se vidi u prostoru Drugoga, a toka odakle se on gleda je takoer u tom prostoru. Dakle, tu je i toka odakle on govori, j e r utoliko to on govori, na mjestu Drugoga poinje on uspostavljati tu istinitu la, ime se privue o n o to od elje sudjeluje na razini nesvjesnoga.

Optiki model prikazan u Remarque sur le rapport de Daniel Lagache Dakle, subjekt m o r a m o razmatrati u odnosu na vru posebno u odnosu na njen otvor, koji tvori njen bitni karakter kao da je unutar nje. N i j e vano ono to ulazi, u skladu s rijeima Evanelja, ve ono to iz nje izlazi. M o e m o shvatiti zapor nesvjesnoga kao neto to igra ulogu zatvaraa predmet a, isisan, usisan, na otvo ru vre. M o e m o nacrtati sliku nalik onim velikim bub njevima u kojima se mijeaju brojevi za lutriju. Ono to se u toj velikoj ruleti probavi, prvi iskazi slobodne 155

asocijacije, izlazi van u intervalu kad predmet ne zaepljuje otvor. Ova gruba, elementarna slika omoguuje vam da povratite konstitutivnu funkciju simbolikoga u nje nu recipronu kontrapoziciju. To je igra subjekta, ravno pravna ili neravnopravna, s onim to se prikazuje u stvarnoj akciji analitikog manevra. Ta shema je posve nepotpuna, ali to je buldoer-shema, koja omoguava spoznaju da je prijenos ujedno prepre ka rememoriranju i uprisutnjenju zapora nesvjesnoga, koji je u navedenom asu uvijek promaaj pravog susreta. M o g a o bih vam ilustrirati sve to mnogostrukosti i neskladu formula koje su dali analitiari za funkciju prijenosa. Sigurno je da je prijenos jedno, a terapeutski cilj drugo. Prijenos se ne smije brkati s obinim sred stvom. Tu se nalaze dva ekstrema onoga to je bilo for mulirano u analitikoj literaturi. K o l i k o ete puta pro itati formule koje, na primjer, spajaju prijenos s poistovjeenjem, a poistovjeenje je samo zastoj, samo laan zavretak analize, koji je vrlo esto pobrkan s normalnim zavretkom. N j e g o v odnos s prijenosom je vrlo uzak, ali upravo u tome to prijenos nije bio analiziran. Obrnuto, vidjet ete da se funkcija prijenosa formulira kao sred stvo realizirajueg ispravljanja, protiv ega je upravlje no cijelo m o j e dananje izlaganje. Nemogue je prijenos smjestiti u bilo koju od ovih referencija. Budui da se radi realnosti, namjeravam prenijeti kritiku na taj plan. Danas u iznijeti aforizam koji e vas uvesti u ono to elim izloiti idui put prijenos nije pokretanje (mise en acte) iluzije, koja bi nas dovela do tog otuujueg poistovjeenja koje ini svaki konformizam, b i l o to prema idealnom modelu ko jemu analitiar ni u kom sluaju ne moe biti oslonac prijenos je pokretanje realnosti nesvjesnoga. To sam ostavio nerijeeno u pojmu nesvjesnoga udna stvar, to to se sve vie i vie zaboravljalo nisam ni ja do sada spomenuo. Nadam se da u u nastavku mo156

i opravdati takav postupak. Od nesvjesnog sam do sa da spomenuo utjecaj konstitutivnog ina subjekta, j e r to moramo isticati. Ali, ne smetnimo ono to je u prvom redu istakao Freud kao strogo konsupstancijalno di menziji nesvjesnoga, naime spolnost. T i m e to je anali za sve vie zaboravljala to znai ovaj odnos nesvjesnog prema spolnom, vidjet emo da je ona naslijedila koncep ciju realnosti koja vie nema veze s realnou kakvu je Freud postavljao na razinu sekundarnog procesa. Ostav ljajui prijenos kao pokretanje realnosti nesvjesnoga, poi emo dalje. ODGOVORI Dr R O S O L A T O : Mogu vam iznijeti svoja razmilja nja u toku seminara. Najprije jedna analogija vaa shema neobino slii oku. U kojoj mjeri bi malo a igralo ulogu lee? U kojoj mjeri bi ova lea mogla igrati ulogu mrene? Volio bih nadalje da precizirate ono to moete rei idealu Ja i idealnom Ja unutar ove sheme? Na kraju, to razumijevate pod pokretanjem (mise en acte)? Pokretanje (mise en acte) je izraz koji obeaje. N u n o je definirati prijenos pokretanjem, zato da on ne bi b i o mjesto alibija, nedovoljnih operativnih naina shvaenih kao okolianja, koja nisu utoliko neizbjeno nedjelotvor na i koja izvjetavaju granicama analitike intervencije. Danas sam iznio netone definicije koje moemo dati njegovu zavretku, kao to je Balintova kad on govori poistovjeenju s analitiarem. Ako ne uzmete prijenos na ispravnoj razini, koja, moram rei, danas jo nije bila prikazana, a to e biti predmet idueg seminara, m o i e te shvatiti samo djelomine incidence. to se tie vaih primjedbi, to je zabavno. K o d topologije se uvijek treba uvati onoga to j o j daje funkciju Gestalt. to ne znai da nam ponekad izvjesni ivi oblici ne pruaju osjeaj da su neka vrst biolokoga napora da bi skovali neto nalik iskrivljenju tih osnovnih topo157

lokih predmeta koje sam iznio poevi od seminara Poistovjcenju, na primjer, sjeate se sigurno mitre ko ja je odbaena povrina u prostor s tri dimenzije, koja se sama ponovo kroji. M o g a o bih vam vrlo dobro nazna iti tu toku ih plan anatomske konfiguracije koji kao da nam prikazuje dirljiv napor ivota da dostigne topoloke konfiguracije. Izvjesno je da nam samo ova razmatranja m o g u dati sliku onoga emu se radi, kad je ono koje se nalazi unutra takoer i izvana. Zato su ona posebno neophodna kad se radi nesvjesnome, kad vam prikazujem ujedno kao ono to je unutar subjekta, ali se ostvaruje samo izvana, tj. na onom mjestu Drugoga gdje jedino moe za dobiti svoj status. Ne mogu se ovdje posluiti svime to smo stekli na prethodnim seminarima, zato to je dobar dio mojih slualaca nov. Dakle, ja sam upotrebio istu i jednostavnu shemu vre, i jednostavno uveo pojam zatvaraa. Predmet je zatvara, treba j o samo znati ka ko. On nije pasivni zatvara, ep, koji sam htio slikovito prikazati da bih usmjerio vau misao na izvjesnu puta nju. Dat u potpuniji prikaz, gdje ete moda nai tu srodnost sa strukturom oka. Posve je udnovato to nam struktura oka pokazuje opi oblik na koji se lako podsjetimo svaki put kad po kuamo kronoloki predstaviti odnose subjekta prema svijetu. Nesumnjivo, to nije sluajno. B i l o bi dobro ne zalijetali se na to da ne bismo pristupili predmetu preusko. to g o d bilo, budui da ste napravili tu opasku, isko ristit u da vam naznaim razliku izmeu m o j e sheme i one na kojoj Freud prikazuje Ja kao leu kroz koju percepcija-svijest djeluje na amorfnu masu Unbewusstsein. Freudova shema vrijedi koliko vrijedi, isto je tako ogra niena u dosegu kao i moja, na izvjestan nain. Ali ipak moete opaziti razliku da sam negdje u shemu htio postaviti Ja, b i o bih napisao i(a). Za nas je tu u pitanju a. 22. travnja 1964.

158

12
Spolnost u nizu oznaitelja
Realnost nesvjesnog je spolna. kineskoj astronomiju Protiv Junga i hermeneutike. Deseksualizacija realnosti. Ulaz u nesvjesno. Anna . i Freudova elja. Zavrio sam proli put s formulom i primijetio sam da se ona svidjela, to mogu pripisati samo tome, to ona sadri obeanja, jer u svom aforizmatikom obliku ona jo nije bila izloena. Rekao sam da emo se uzdati u sljedeu formulu prijenos je pokretanje realnosti nesvjesnoga. T i m e je na javljeno ono to se u analizi prijenosa najvie eli izbjei. 1 K a d pristupim ovoj formuli naem se u problemati noj situaciji to sam najavio u svom uenju nesvjesnome. Nesvjesno, to su uinci govora na subjekt, to je dimenzija u kojoj se subjekt odreuje u razvijanju ui naka govora, uslijed ega je nesvjesno strukturirano kao jezik. Eto dobrog usmjerenja da se, naoko, svaki domet nesvjesnog istrgne iz realnosti drugaije od one koja uspostavlja subjekt. A ipak je o v o uenje bilo usmjere no na cilj koji sam okvalificirao transferencijalnim. Da bih ponovo usmjerio one do kojih mi je najvie stalo u auditoriju psihoanalitiare u svrhu koja odgo vara analitikom iskustvu, samo upravljanje p o j m o m mora, prema razini s koje polazi govor uitelja, voditi rauna djelovanju formulacije na sluateljstvo. Svi smo 159

mi tu, ukljuivi onoga koji pouava, u jednom odnosu prema realnosti nesvjesnoga, koju na zahvat ne samo objelodanjuje, ve, do izvjesne mjere, proizvodi. Preimo na injenice. Realnost nesvjesnog jest ne odriva istina spolna realnost. U svakoj je prilici to Freud artikulirao, kao smijem rei, tvrdoglavo. Zato je to neodriva istina? U pitanju spola mi smo od vremena kad je Freud ob razloio svoje otkrie, tj. od 1900. godine, ili u godina ma koje j o j neposredno prethode, znanstveno napredo vali. K o l i k o god je znanost spolnosti bila integrirana s naim mentalnim slikama, ne moemo smatrati da je ta znanost koju smo tada uveli, bila tamo oduvijek. Mi znamo malo vie spolnosti. Znamo da spolna podjela, uto liko to vlada kod najveeg dijela ivih bia, jest ono to osigurava odravanje bia jedne vrste. Da li emo zajedno 's Platonom svrstati bie jedne vrste meu ideje, ili ako skupa s Aristotelom kaemo da nije nigdje do li u jedinkama koje je nose, ovdje je to ne vano. K a i m o da vrsta opstoji u obliku svojih jedinki. Opstanak konja kao vrste ima smisla svaki konj je prolazan i umire. T i m e shvaate, da je veza izmeu spol nosti i smrti, smrti jedinki, temeljna. Egzistencija, zahvaljujui spolnoj podjeli, poiva na kopulaciji, koja je obiljeena dvama polovima koje vje kovna tradicija oznaava kao muki pol i enski pol. Na tome poiva podruje razmnoavanja. Oduvijek su se o k o o v e temeljne realnosti grupirale, harmonizirale ostale osobine vie ili manje vezane za krajnji cilj raz mnoavanja. Tu m o g u samo navesti ono to se u biolo k o m registru povezuje sa spolnom diferencijacijom u obliku sekundarnih karakteristika i funkcija. Danas zna mo kako se na o v o m terenu osnovala u drutvu itava jedna raspodjela funkcija u jednoj naizmjeninoj igri. Najbolje je to znao precizirati moderni strukturalizam, ukazujui da se na razini srodstva, kao opreci prirodnom mnoenju, obavljaju temeljne razmjene dakle, na ra zini oznaitelja a tu ponovo nalazimo na j elementarni je 160

strukture drutvenog funkcioniranja, koje treba upisati u izraze kombinatorike. Ukljuivanje ove kombinatorike u spolnu realnost po stavlja pitanje, nije li tim putem oznaitelj doao na svi jet, u ovjekov svijet. Ono to bi opravdano m o g l o potvrditi da je oznaitelj uao u svijet preko spolne realnosti to znai da je ovjek nauio misliti to je skoranje polje otkria, koje poinje korektnijim studiranjem mitoze. T a k o se otkrivaju naini zrenja spolnih stanica, naime dvostruki proces redukcije. U ovoj se redukciji radi gubitku iz vjesnog broja elemenata, kromozoma. Svatko zna da nas je to dovelo do genetike. to proizlazi iz te genetike? dominantna funkcija, u odreenju nekih elemenata ivog organizma, jedne kombinatorike koja djeluje u nekim svojim fazama iskljuivanjem ostaloga. Pozivajui se na funkciju malog a, ne upadam u ana lognu spekulaciju samo naznaujem sklonost zago netke spolnosti prema igri oznaitelja. Tu samo iznosim opasku da se zaista kroz povijest pri mitivna znanost ukorijenila u jedan nain miljenja, ko ji se oslanja na kombinatoriku, na opoziciju kao to su Jing i Jang, voda i vatra, toplo i hladno, i primorava ih da vode ples rije je izabrana zbog svoje metaforino sti, j e r se njihov ples temelji na ritualima plesa potpuno motiviranog spolnom podjelom u drutvu. Ne mogu ovdje odrati teaj, ak ni skraeni, kine skoj astronomiji. Pozabavite se knjigom Leopolda de Saussurea ima s vremena na vrijeme genijalnih ljudi u toj porodici. T a m o ete vidjeti da se kineska astronomija temelji na igri oznaitelja, koji posve odzvanjaju politi kom, drutvenom strukturom, etikom, provjeravanjem i najmanje radnje, a ona je ipak vrlo dobra astronomska znanost. Istina j e , do izvjesnog trenutka cijela se nebeska realnost moe upisati samo u jednu iroku konstelaciju oznaitelja. U krajnjem, primitivna bi nauka bila idemo do kraj nosti jedna vrst spolne tehnike. Granicu je nemogu161

e obiljeiti, jer to je ipak znanost. Njihova posve valjana opaanja pokazuju nam, da su Kinezi imali, na primjer, savreno efikasan sistem predvianja dnevnih i nonih promjena, i to vrlo rano pomou njihovih znatnih bi ljeenja moemo datirati, a ono je dosta davno da bi se preciznost ekvinocija pokazivala prema nebu, da polarna zvijezda nije na istom mjestu kao i danas. Tu nema dio bene crte izmeu eksperimentalnog sravnjivanja, koje ostaje valjano za sve, i naela koja su njime upravljala. A Claude Lvy-Strauss naglaava da se ne m o e rei da je sve fantazija i dim u primitivnoj magiji, j e r se u njoj skuplja mnotvo posve upotrebljivih iskustava. Ali, ipak dolazi as kad se prekida lanac spolnim uvo enjem tog mehanizma. Ma koliko to izgledalo paradok salno, raskid nastaje to kasnije to je funkcija oznaite lja implicitnija, manje obiljeena. Ilustrirat u ono to elim rei. N a k o n kartezijanske revolucije i newtonske revolucije, jo nalazimo u srcu pozitivistike doktrine religioznu teoriju zemlji kao velikom fetiu, teoriju savreno koherentnu s izjavom Comtea da nikad nee mo upoznati kemijski sastav zvijezda, da e zvijezde i dalje biti prikovane na svom mjestu, t j . ako to znamo postaviti u drugu perspektivu u istoj funkciji ozna itelja. Comte nema sree, g o t o v o u isto vrijeme analiza svjetlosti nam je omoguila da na zvijezdama v i d i m o ti suu stvari, ukljuujui i njihov kemijski sastav. Onda je dolo do rascijepa izmeu astronomije i astrologije to ne znai da za velik broj ljudi j o uvijek ne ivi astrologija. 2 K a m o v o d i o v o izlaganje? da se zapitamo treba li nesvjesno smatrati preostatkom o v o g arhaikog spoja misli sa spolnom realnou. Ako je spolnost realnost ne svjesnog pripazite to ovdje treba razrijeiti tako je teko pristupiti stvari, da je mi moda moemo ra svijetliti samo razmatrajui povijest. 162

Povratiti razinu na kojoj ljudska misao slijedi padine spolnog iskustva, koje je ograniilo osvajanje znanosti, to je rjeenje koje je u povijesti uobliila Jungova misao to dovodi do otjelovljenja psihikog odnosa subjekta prema realitetu, pod nazivom arhetip. Dakle, jungizam je ukoliko on od svojih primitiv nih naina artikulacije svijeta ini neto postojee, jez gru, kae on, same psihe nuno praen odbacivanjem izraza libido, neutraliziranjem ove funkcije pribjegava njem pojmu psihike energije, pojmu interesa koji je mnogo vie poopen. Ne radi se tu jednostavno verziji neke kole, ma loj razlici. Jer, to to Freud eli prikazati u funkciji li bida nije uope arhaiki odnos, primitivni pristup misli, svijet koji bi tu b i o kao postojea sjena starog svijeta preko naeg. Libido je prisutnost elje, djelatna prisut nost kao takva. Preostaje da se tako obiljei elja koja nije supstanca, koja je tu na razini primarnog procesa i odreuje naem pristupu nain. Nedavno sam ponovo itao, u vezi s m o j o m intervenci j o m na kongresu odranom 1960, ono to je nesvjesnom najavio netko izvana koji se pokuao pribliiti koliko god je mogao, sa mjesta na kojem se nalazi, da bi konceptualizirao nau domenu gospodin Ricoeur poi mence. On je doista bio dovoljno daleko da bi priao onom to je za jednog filozofa najtee, naime realizmu nesvjes noga tome, da nesvjesno nije dvosmislenost ponaa nja, budue znanje koje ve zna da se ne zna, ve rupa, rez, rascjep, koji je sastavni dio nekog manjka. Gospo din Ricoeur se slae da postoji neto od o v e dimenzije to treba zadrati. K a o filozof on je prisvaja. On to nazi va hermeneutikom. Danas se mnogo polae na hermeneutiku. Hermeneutika ne zamjera samo onom to sam nazvao naom anali tikom avanturom, ona zamjera strukturalizmu takvom kakav je iznesen u radovima Lvy-Straussa. Dakle, to je hermeneutika? ako to nije, da u slijedu ovjekovih 163

promjena razaberemo napredak znakova prema kojima on stvara svoju povijest, napredak svoje povijesti po vijesti koja se moe i produiti u neodreenija vre mena. A gospodin Ricoeur vraa u istu sluajnost o n o sa ime se analitiari susreu na svakom kora ku. Treba kazati da mu udruenje analitiara ne daje dojam, izvana, tako temeljnog slaganja, da bi ga se to mo g l o dojmiti. Ipak, to nije razlog da mu se prepusti teren. Smatram da se na razini analize ako se koji korak mo e napredovati treba otkriti ono ime je pulsacija ne svjesnog vezana za spolnu realnost. To vorno mjesto se z o v e elja i sve teoretske razrade koje sam pratio pos ljednjih godina pokazuju kako se elja postavlja u zavis nost prema zahtjevu koji, artikulirajui se u oznaite lja, ostavlja metonimiki ostatak koji dospijeva p o d nje ga, element koji nije neodreen, koji je ujedno apsolutni i nedostini uvjet, element nuno u procijepu, nezadovoljen, nemogu, element koji se zove elja. To ini spoj s poljem koje je Freud definirao kao polje spolne instance na razini primarnog procesa. Funkcija elje je posljednji preostatak uinka oznai telja u subjekta. Desidero, to je frojdovski cogito. Odatle se neophodno ustanovljava bitno u primarnom procesu. Razmotrite dobro to Freud kae o v o m polju gdje se poticaj bitno zadovoljava halucinacijom. Ni jedna shema mehanizma nee nikad m o i objasniti o n o to je dano kao regresija refleksivnog luka. Ono to dolazi putem sensoriuma mora otii putem motoriuma, a ako motorium ne radi, to se vraa. Ali, vraga, ako se to vrati natrag, kako moemo shvatiti da to ini percepciju? ako to nije slika neega to ini da od zaustavljene struje potee energija u obliku svjetiljke koja se pali, ali, za koga? Dimenzija treega je bitna u ovoj takozva n o j regresiji. Ona se moe shvatiti samo u strogo analog nom obliku, u onome to sam neki dan nacrtao na tabli kao oblik dvolinosti subjekta iskaza prema subjektu iskazivanja. Samo prisutnost subjekta koji eli, i koji

164

spolno eli, donosi nam ovu dimenziju prirodne metafo re, odakle se odluuje takozvani identitet percepcije. Freud smatra libido bitnim elementom primarnog pro cesa. To znai protivno nego to izgleda u tekstovima gdje pokuava ilustrirati svoju teoriju da u halucina ciji, u najjednostavnijoj halucinaciji najjednostavnije po trebe, u samoj halucinaciji u vezi s hranom kakva se na primjer dogaa u snovima male Ane, kad ona kae, ne znam ve to, kola, jagoda, jaje i ostale poslastice, nema istog i jednostavnog uprisutnjenja predmeta po trebe. Samo je zbog seksualizacije tih predmeta mogua halucinacija sna jer, moete zapaziti, mala Ana haluci nira samo zabranjene predmete. Treba stvar raspraviti, u svakom sluaju, ali je apsolutno bitno oznaiti dimenziju znaenja u svakoj halucinaciji da bismo mogli shvatiti ono emu je rije u naelu ugode. Na toki gdje subjekt eli, dana je u halucinaciji konotacija realnosti. A ako Freud suprotstavlja naelo stvarnosti naelu ugode, upra vo je to u onoj mjeri u kojoj je realnost tu definirana kao deseksualizirana. U najnovijim analitikim teorijama esto se govori deseksualiziranim funkcijama, kae se, na primjer, da ideal-ja poiva na zaposjedanju deseksualiziranog libida. Izgleda mi vrlo teko govoriti deseksualiziranom libidu. Ali, da pristup realnosti sadri deseksualizaciju, to doista stoji u naelu Freudove definicije u Zwei Prinzipien des psychischen Geschehens, dva naela gdje se dijeli psi hiko dogaanje. Sto rei da treba vidjeti teinu spolne realnosti u prijenosu. Najveim dijelom nepoznata i do izvjesne mje re skrivena, ona tee p o d onim to se zbiva na razini analitikog diskursa, koji, prema svojim oblicima pripada zahtjevu nije nas tek tako cjelokupno iskustvo dovelo do toga da je njiemo izmeu izraza uskrate i nagrade. Pokuao sam upisati na tablu topiku subjekta prema oznaci koju sam svojevremeno nazvao unutranja osmi ca. To je zasigurno neto to podsjea na uveni Eulerov krug, tim vie, to se, kao to moete opaziti, radi po165

vrini koju moete sami izraditi. Rub se nastavlja, osim u jednoj toki, ne ide a da ne biva prekriven povrinom koja se ve prethodno razvila. Ovaj crte gledan s odre ene perspektive, moe izgledati kao da predstavlja dva polja koja se presijecaju. Libido sam uvrstio tamo gdje reanj, odreen kao raz v o j n o polje nesvjesnoga, prekriva i zamrauje drugi re anj, reanj spolne realnosti.

Unutranja osmica Libido bi tako b i o ono to pripada obama poljima sjecite, kako se kae u logici. Ali, to upravo nisam htio rei. Jer, ovaj sektor, gdje izgleda da se polja prekrivaju, jest, ako vidite pravi profil povrine, praznina. Ova povrina pripada drugoj, iju sam topiku svoje vremeno opisao uenicima, a koja se naziva cross-cap, drugaije reeno mitra. Nisam je tu nacrtao, ali vas mo l i m da jednostavno razmotrite koja je njena karakteri stika koja upada u oko. Moete je dobiti polazei od unutranje osmice. Uinite tako da se dva i dva kraja spoje, tako kako se pokazuje ovdje, komplementarnom povrinom, i zatvorite j e . Ona u neku ruku igra istu ulo gu komplementa u odnosu na poetnu osmicu, kao kugla u odnosu na krug, kugla koja bi zatvarala o n o za to bi se ve krug ponudio spremnim da sadri. Pa dobro! ova je povrina Moebiusova povrina, a njeno lice nastavlja njeno nalije. I druga nunost proizlazi iz ovog crtea, a to je da on mora, da bi zatvorio svoju krivulju, negdje prei prethodnu povrinu, a to je na o v o j toki, prema li niji koju u dati na drugom modelu. 166

Ovaj nam crte omoguava da predstavimo elju kao mjesto spajanja polja zahtjeva, gdje se uprisutnjuju sinkope nesvjesnoga sa spolnom realnou. Sve to zavisi od crte koju emo nazvati crtom elje, vezane za zahtjev i putem koje se u iskustvu uprisutnjuje spolni odraz. Kakva je to elja? Smatrate li da tu oznaavam instan cu prijenosa? Da i ne. Vidjet ete, da stvar ne ide po sebi, kad vam kaem, da elja kojoj je rije, jest elja ana litiara. 3 Da ne biste ostali zateeni tvrdnjom, koja vam se moe initi odvanom, samo u vas podsjetiti na ulaz u nesvjesno u Freudovu vidokrugu. Anna . ostavimo tu priu ., z o v i m o je njenim pravim imenom Bertha Pappenheim veliko je ime u socijalnoj pomoi u Njemakoj nedavno mi je jedan m o j uenik donio za zabavu markicu s njenim likom, a pe at je udaren u Njemakoj, to kaem, da vidite da je osta vila neki trag u povijesti. U vezi s Annom O. otkriven je prijenos. Breuer je b i o oduevljen postupkom koji je pro voen s reenom osobom, to je ilo kao podmazano. U tom asu nitko ne bi opovrgavao oznaitelja da su znali oivjeti ovu rije iz stoikog rjenika. S t o je vie oznai telja davala Anna, to je bolje ilo. Bila je to chimney-cure, ienje. U cijeloj stvari nije bilo traga ni najma njoj neugodnoj stvari, primite tu opasku na znanje. Nita spolnosti, ni pod mikroskopom, ni na daleko. Spolnost je uveo Breuer. N j e m u dolazi ta misao Ti se malo previe bavi time. Onda se taj dragi ovjek, a do bar suprug uostalom, prestraio, i nalazi da je toliko do voljno zbog ega, kao to v a m je poznato, O. pokazu je divne i dramatine znakove onoga to se naunim je zikom naziva pseudocysis, t o jednostavno reeno znai mali balon trudnou, koja je neurotina. to ona pokazuje? moemo postavljati teorije, ali bo lje je ne prenagliti se s g o v o r o m tijela. Recimo, jednostav167

no da domena spolnosti pokazuje prirodno funkcioniranje znakova. Na toj razini se radi o oznaiteljima, j e r je lani balon simptom, a prema definiciji znaka, neto za ne koga. Oznaitelj, koji je posve neto drugo, predstavlja subjekt za drugog oznaitelj a. U o v o j je prilici potrebno spomenuti veliku razliku, jer smo skloni rei da je u svemu tome greka na Berthi. Ali, ja u vas zamoliti da na as prekinete misao o takvoj te zi zato ne bismo Berthinu trudnou razmatrali pre ma formuli elja ovjeka je elja Drugoga, kao manifesta ciju elje Breuera? Zato ne biste doli do pomisli, da je Breuer elio dijete? Dat u vam poetak dokaza, a to je da je poavi sa svojom enom u Italiju Breuer pourio da j o j napravi dijete, na to Jones podsjea sugovornika dijete koje je, zbog toga to je roeno u ovim okolno stima, kae ovaj nepokolebljivi Velanin, u asu kad Jones govori, upravo izvrilo samoubojstvo. Ostavimo po strani ono to u stvari moemo misliti o elji kojoj ni ovaj izlaz nije stran. Ali, razmotrimo ono to kae Freud Breueru Ah, to! kakva neprilika! Pri jenos je spontanost nesvjesnoga reene Berthe. To nije tvoja, nije tvoja elja ne znam da li su se tikali, ali to je vjerojatno to je elja Drugoga. Pri emu, mislim da je Freud smatrao Breuera histerikom, budui da mu on kae Tvoja elja jest elja Drugoga. udna stvar, on ga ne liava krivnje, ali je sigurno da ga oslobaa straha oni koji poznaju razliku koju inim izmeu o v e dvije razine, mogu tu dobiti indikaciju. To nas uvodi u pitanje o onome to je Freudova elja odluila, kad je okrenula sav domet prijenosa, tako da je on sada doveden do krajnje apsurdne toke, kad jedan analitiar moe rei da je sva teorija prijenosa samo analitiareva obrana. Poljuljat u ovaj krajnji izraz. Pokazujem tono drugu stranu kazujui vam, da je to analitiareva elja. Treba me slijediti. Sve to ne inim jednostavno zato da bih stvari izokrenuo. Pomou o v o g kljua itajte opi pregled o pi tanju prijenosa takav kakav moe napisati bilo tko,

168

netko, tko moe napisati jedan Que sais-je? o psihoanali zi moe vam dati opi pregled prijenosa. itajte dakle ta kav openit pregled prijenosa, koji je tu dovoljno nazna en i oslonite se na to. Zar doprinos koji svatko daje resoru prijenosa nije, Freud na stranu, neto gdje je njegova elja savreno itljiva? Izvrit u analizu Abrahama jednostavno pola zei od njegove teorije djelominih predmeta. Ne postoji samo ono to analitiar u poslu kani uiniti od svog pa cijenta. Postoji i ono to analitiar hoe da njegov pa cijent uini od njega. Abraham j e , recimo, htio biti pot puna majka. A zatim, mogao bih se jo zabavljati naznaavajui granice Ferenczijeve teorije na uvenoj Georgiusovoj pjes mi Ja sam sin-otac. I Niinberg ima svoje namjere, a u svom zaista zapae nom lanku Amour et transfert, pokazuje se u poloaju suca o moi ivota i smrti, pri emu se ne m o e ne zapa ziti tenja za boanskim poloajem. Sve to moe biti zabavno. Ali, u toku takvih dogaaja mogu se izdvojiti funkcije kao to su one, koje sam htio prikazati na ploi. Da bih povezao shemu vre sa shemama koje sam na pravio prilikom odgovora na psihologizirajuu teoriju psihoanalitike linosti, dovoljno je da od zatvaraa, o kojem sam vam ve govorio, napravite zatvara fotograf skog aparata, tako da on bude ogledalo. U t o m malom ogledalu koje zatvara o n o to je s druge strane, subjekt vidi kako se oblikuje igra, zahvaljujui emu on moe prema iluziji koja se dobiva u iskustvu okrenutog bu keta, naime realne slike prilagoditi svoju vlastitu sliku oko onoga to se pojavljuje, oko maloga a. U zbroju ovih prilagoavanja slika subjekt mora nai priliku za bitnu integraciju. to mi znamo o svemu tome? ako je to samo preputeno plutanju u povijesti analize, angaira nju elje svakog analitiara, doli smo do toga da doda mo takav mali detalj, koji nam omoguava da na razini 169

elje kvalificiramo prisutnost svakog analitiara. Freud je tu ostavio ovaj opor, kako on kae, koji ga slijedi. Konano, ljudi koji su slijedili Krista nisu bili tako blistavi. Freud nije b i o Krist, ali je on moda b i o neto poput Viridijane. Oni, k o j i su u t o m filmu tako ironino slikani malim aparatom, ponekad me podsjeaju, neodo ljivo, na grupu, isto tako slikanu bezbroj puta, onih koji su bili Freudovi apostoli i epigoni. Treba li ih umanjiti? Ne vie od apostola. Upravo na toj razini mogli su oni nositi najbolje svjedoanstvo. Oni su nas najvie pouili izvjesnom naivnou, izvjesnim siromatvom, izvjesnom nevinou. Istina j e , da je oko Sokrata bila mnogo sjajni ja prisutnost i da nas ona ne ui manje prijenosu oni k o j i se sjeaju m o g seminara o o v o m predmetu mogu to posvjedoiti. Odatle u nastaviti svoje koraanje idui put pokua vajui v a m iznijeti doseg funkcije analitiareve elje.

ODGOVORI J.-A. MILLER: Postavlja se pitanje specifinog

odnosa ovih dvaju diskursa, znanstvenog diskursa i diskursa Drugoga, bilo to nesvjesnoga. Za razliku od diskur sa koji prethode njenom pojavljivanju, znanost se ne te melji na nesvjesnoj kombinatorici. On se ustanovljava tako da s nesvjesnim uspostavlja odnos ne-odnosa. Ona je iskljuiva. Nesvjesno ne nestaje, ipak, a njegovi se od razi i dalje osjeaju. Moida bi razmiljanje o znanstvenosti analize, koje vi zastupate, dovelo do pisanja nove historije znanosti misli. Volio bih znati to o tome kaete.
V i d i t e da se pokazuje dvostruko dovoenje u pitanje. A k o m o e m o vezati psihoanalizu za tok moderne znano sti, usprkos bitnoj incidenti, i nadalje za analitiarevu elju, i m a m o p r a v o postaviti pitanje o elji koja stoji iza moderne znanosti. Sigurno je da znanstveni diskurs kida 170

veze s uvjetima diskursa nesvjesnoga. To se vidi u teoriji skupova. U asu kad je kombinatorika skopana za zap ljenu spolnosti, teorija skupova ne moe doi do izraaja. K a k o je mogue o v o iskljuenje? Odgovor m o e m o dati na razini elje. 29. travnja 1964.

13
Rastav nagona

Zavrio sam svoje posljednje izlaganje istiui mjesto do kojeg sam vas doveo topolokom shematizacijom sta novite podjele i perimetra, koji se uvija nad samim so bom, a koji tvori ono to obino netono nazivamo anali tikom situacijom. Ova topologija e vam pomoi da shvatite gdje je toka razdvajanja i spajanja, udruenja i granice, gdje se samo m o e smjestiti analitiareva elja. Da bismo ili dalje, da bih vam pokazao kako je o v o oznaivanje uvjetovano svim okolianjima pojma i prak se, to nam omoguava da sakupimo dugako iskustvo analize i njenih doktrinarnih iskaza, potrebno mi je za sve one koji nisu mogli pratiti moje prethodne semina re iznijeti etvrti pojam, koji sam najavio kao bitan za analitiko iskustvo a to je nagon.*

1 Ovaj uvod, da upotrebim Freudov izraz Einfhrung m o e m o uiniti samo slijedei Freuda, iako je ovaj po j a m kod Freuda posve nov. Izraz Trieb ima, naravno, dugu povijest, ne samo u psihologiji ili u fiziologiji, ve i u samoj fizici i, doista, nije samo sluajnost to je Freud izabrao ovaj izraz. Ali, * Na francuskom: la pulsion, op. ur. 172

on je Trieb tako specifino upotrebio, a Trieb je toliko ukljuen u samu analitiku praksu, da je njegova pro lost zaista zastrta. Prolost izraza nesvjesno jako pritie njegovu upotrebu u analitikoj teoriji toliko o tome to se odnosi na Trieb, svatko ga upotrebljava kao ozna ku neke radikalne danosti u naem iskustvu. ak ga ponekad neki navode protiv mojeg uenja u vezi s nesvjesnim, predbacujui tom uenju intelektualizaciju da se znalo to mislim o inteligenciji, sigurno bi razmislili o ovom prigovoru i o tom nekom nema ru prema onom to svaki analitiar zna iz iskustva. U stvari, iz iskustva znamo za neto to ima nerepresivan karakter ak i kroz represiju uostalom, tamo gdje treba neto suzbijati, tamo postoji i neto to izbija. N i j e potrebno otii daleko u analizu odraslog, dovoljno je biti praktiar s djecom, da bi se upoznao ovaj element to svakom sluaju na kojem radimo daje kliniku teinu, a koji se zove nagon. ini se da ovdje postoji referencija na posljednji podatak, na arhaino, na prvotno. Takvo pri bjegavanje odricanju, na koje vas poziva moje uenje, izgleda neizbjeno, da bi se shvatilo nesvjesno. Da li ono o emu je rije u nagonu pripada organskom registru? Treba li ovako interpretirati ono to kae Freud u jednom tekstu, koji je dio iz Jenseits des Lustprinzips da nagon, Trieb, predstavlja die usserung der Trgheit, oitovanje inercije u organskom ivotu? Da li je to jed nostavno shvaanje, koje bi se upotpunilo referencijom na obuhvaanje ove inercije, koja bi bila uvrivanje, Fixierung? Ne samo da ja tako ne mislim, ve smatram da bi oz biljno ispitivanje Freudove razrade pojma nagona po kazalo protivno. Nagon nije pritisak. Trieb nije Drang ako ne zbog dru gog a ono iz sljedeeg razloga. U jednom lanku napisa nom 1915. znai godinu dana nakon Einfhrung zum Narzissmus, uvidjet ete vanost ovog podsjeanja pod naslovom Triebe und Triebschicksale treba izbjei prevoenje sa avatar, kad bi bile Triebwandlungen, to bi 173

bilo avatar, Schicksal to je avantura, preokret dakle, u tom lanku Freud kae da je kod nagona vano razliko vati etiri momenta. U z m i m o najprije Drang, pritisak. Quelle, izvor. Objekt, predmet. Ziel, cilj. Naravno, kad itamo, o v o nabrajanje m o e izgledati posve prirodno. elim vam dokazati da je svaki tekst napravljen da nam pokae kako to i nije tako prirodno. Bitno je najprije podsjetiti se, da nam sam Freud kae na poetku ovog lanka, da je nagon Grundbegriff, te meljni pojam. On dodaje, pri emu se pokazuje dobrim epistemologom, da je poevi od trenutka kad je on, Freud, uveo u nauku nagon, mogua od dvije stvari jed na ili e ovaj pojam biti zadran, ili e biti odbaen. On e biti zadran ako bude funkcionirao, kako bi se to danas reklo ja bih rekao, ako trasira svoj put u realnom u koje treba prodrijeti. To je sluaj sa svim ostalim Grundbegriffe u naunoj domeni. Tu se ocrtava ono to pripada Freudovu duhu, a to su temeljni p o j m o v i fizike. N j e g o v i uitelji iz fiziologije su oni koji promiu ostvarenje, npr. integraciju fiziologije s temeljnim pojmovima moderne fizike, a posebno energe tike. K o l i k o je u toku historije p o j a m energije, kao i sile pri svakom ponovnom preuzimanju teme obuhva ao sve vie i vie realnost! To predvia Freud. Napredak spoznaje, kae on, ne podnosi nikakvu Starrheit, nikakvu opinjenost definici jama. N e g d j e drugdje kae, da je nagon d i o naih mitova. to se mene tie, ja bih odstranio ovaj izraz mit uostalom, u istom tekstu, u p r v o m paragrafu Freud upo trebljava rije Konvention, konvencija, koja je mnogo blia onome o emu se radi, a koje bih ja nazvao benthamovskim izrazom fikcija, na koji sam ukazao onima koji me slijede. To je izraz, kaem usput, poeljniji od modela koji je previe zloupotrebljen. U svakom sluaju m o d e l nije ni kad Grundbegriff, jer, u izvjesnom polju vie modela moe funkcionirati korelativno. A to ne vrijedi za Grund begriff, temeljni pojam, niti za temeljnu fikciju. 174

2 Zapitajmo se sada, to se najprije pojavljuje kad iz bliega promatramo etiri momenta nagona koje je iz nio Freud. Kaimo, da se ova etiri izraza mogu pojaviti samo odvojeno. Pritisak, najprije, koji e biti poistovjeen sa istom i jednostavnom tenjom za rastereivanjem. Ova tenja se ostvaruje stimulusom, naime transmisijom dijela do datne energije prihvaene na razini stimulusa to je uvena koliina Qn iz Entwurf a. Samo, Freud daje dalekosenu opasku o tome. Nesumnjivo, tu ima stimulacije, nadraaja, da upotrebimo izraz kojim se na o v o j razini slui Freud, Reiz, nadraaj. Ali, Reiz o kojem se radi u nagonu, razliit je od svake stimulacije koja dolazi iz vanjskog svijeta, to je unutarnji Reiz. to to znai? Za objanjenje imamo pojam potrebe, kakva se mani festira u organizmu, na razliitim razinama, a najprije na razini gladi, ei. Izgleda da Freud eli rei to, kad razlikuje unutranji i vanjski nadraaj. Pa, dobro, neka bude tako, da od prvih redaka Freud postavlja najformalnije, da se u Trieb uope ne radi o pritisku potrebe kakva je Hunger, glad, ili Durst e. Zaista, da bi ispitao to je Trieb, da li se Freud poziva na neto to se odvija na razini organizma u njegovu to talitetu? Da li realno u svojoj skupnosti tu provaljuje? Da li je ivo bie tu zainteresirano? N e . Uvijek se speci fino radi o samom freudovskom polju, u njegovu najnediferenciranijem obliku, koji mu je Freud dao na po etku i koji je na ovoj razini, da se prenesemo na Skicu, koju sam dao maloas, Ich, Real-Ich. Redl-Ich je zami ljeno kao neto noeno, ne cijelim organizmom, ve iv anim sustavom. On ima karakter planiranog, objektivi ranog subjekta. Naglaavam karaktere povrine o v o g polja razmatrajui ga topoloki, i pokuavajui vam po kazati kako svim potrebama njegova upravljanja odgo vara, ako ga uzmemo u obliku povrine. 175

Ovo je bitna toka, jer, kad budemo gledali iz bliega, vidjet emo, da je Triebreiz ono ime su neki elementi tog polja, kae Freud, triebbesetzt, nagonski zaposjednu ti. Ovo zaposjednue nas dovodi na podruje energije, j e r Freud to najbolje razlae karakteristika nagona jest da je konstante Kraft, stalna sila. On ga ne moe koncipirati kao momentane Stoskraft. to to znai, momentane Stoskraft? Oko rijei Mo ment smo ve u povijesti imali nesporazuma. Pariani su se za vrijeme opsade Pariza 1870. rugali izvjesnom psychologisches Moment, koji je upotrebio Bismarck. To im se inilo posve smijeno, j e r su Francuzi sve do nedavno, kad su se navikli na sve, bili osjetljivi na tonu upotrebu rijei. Taj posve novi psiholoki moment pruio im je priliku za ismijavanje. To je jednostavno znailo psiholoki fak tor. Izraz momentane Stoskraft moda ne treba uzeti posve u smislu faktora, ve u smislu momenta u kinematici. Mislim da ova Stoskraft, udarna sila, nije ni ta drugo nego referencija na ivu silu, na kinetiku ener giju. K o d nagona se ne radi o kinetikoj energiji, ne radi se o neemu ime se moe upravljati zajedno s pokretom. Rastereenje o kojem je rije je posve drugaije prirode, a njegovo mjesto je na posve drugom planu. Postojanost pritiska prijei svaku usporedbu nago na s biolokom funkcijom koja uvijek ima neki ritam. P r v o to Freud kae o nagonu jest, ako se tako mogu izraziti, da on nema ni dana ni noi, da nema ni pro ljea ni jeseni, da nema ni uspona ni pada. To je kon stantna sila. Trebalo bi, ipak, voditi rauna o tekstovi ma, a i o iskustvu.

3 Na drugom kraju navodi Freud neto to pie posve isto, ali sa par navodnika Befriedigung, zadovoljenje. to znai zadovoljenje nagona? Vi ete kazati Pa, to 176

je posve jednostavno, dostie svoj Ziel, cilj.

zadovoljenje

nagona

znai,

da

on

Divlja izlazi iz svoje rupe querens quam devoret, a kad je nala neto to e staviti p o d zube, zadovoljna je, probavlja. Sama injenica da se slina slika moe prizva ti pokazuje dovoljno, da smo je doveli u suglasje s mitologijom nagona. Postoji jedna stvar koja se tu odmah suprotstavlja zamjetljivo j e , da je nitko nije istaknuo, od doba kad nam zadaje zagonetku, koja je poput svih Freudovih za gonetki drana zalogom do kraja njegova ivota, a da se Freud nije udostojao da je bolje razjasni ostavio je vjerojatno posao onima koji bi ga mogli obaviti. Doi sta, sjeate se da trea od etiriju temeljnih promjena nagona, koju Freud stavlja na poetak udno je da po stoje etiri promjene, kao to ima etiri elementa nagona jest sublimacija, pa! tom nam lanku Freud po tisuu puta kae, da je.sublimacija zadovoljenje nagona, iako je ona zielgehemmt i zaprijeena da doe do cilja iako ga ona ne dostie. Sublimacija: je ipak zadovoljenje nagona, i to bez potiskivanja. Drugim rijeima ^ u o v o m asu ja ne v o d i m ljubav, ja ne tucam, ja vam govorim, ali, ja mogu osjeati isto zadovoljstvo kao kad b i h vas tucao. To sam htio rei. To uostalom postavlja pitanje, da li se ja zaista tucam. Iz meu ta dva izraza uspostavlja se krajnja antinomija, koja nas podsjea da upotreba funkcije nagona nema za nas-drugog domaaja osim da postavi pitanje to je to zadovoljenje nagona. Svi oni tu meu vama, koji su psihoanalitiari, mora ju sada osjetiti do k o j e toke dovodim najhitniju razinu prilagoavanja. Jasno j e , da se oni s kojima sam imao posla, pacijenti, ne zadovoljavaju, kako se kae, onim to jesu. A ipak, mi znamo da sve ono to oni jesu, sve to<oni proivljavaju, sami njihovi simptomi, sve to za visi Od zadovoljstva. Oni zadovoljavaju neto, to se ne sumnjivo protivi o n o m e to bi ih moglo zadovoljiti, ili bolje, oni zadovoljavaju neemu. Oni nisu zadovoljni 177

svojim stanjem, ali ipak, bivajui u tako malo zadovo ljavajuem stanju, oni se zadovoljavaju. Cijelo je pitanje upravo u tome, da znamo, to je o v o se, k o j e je tu za dovoljeno. U cjelini uzevi, i pri p r v o m pristupu, rekli bismo da je ono emu se zadovoljava neugodom, ipak to je openito prihvaeno zakon ugode. K a i m o , da se za tu vrst zadovoljstva, oni previe mue. Do izvjesne mje re, ovo preveliko muenje jedino opravdava nae inter vencije. , i Ne moe se, dakle, rei da cilj nije dostignut, to se tie zadovoljstva. On je dostignut. T i m e nismo zauzeli konano etiko stanovite. Ali, na odreenoj razini je to nain na koji; mi, analitiari pristupamo problemu utoliko to i mi znamo malo vie od ostalih o t o m e to je normalno, a to nije. Znamo da: oblici ureenja koji po stoje izmeu onog to ide dobro i onog'to ide loe, tvore kontinuirani niz: Ono to .je pred nama u analizi, sustav je, u kojem.se -sve sreuje, i k o j i dostie svoju vlastitu vrst zadovoljstva. Mi se tu upleemo u. onoj mjeri u ko j o j smatramo da postoje i drugi putovi, krai na prim jer. U svakom sluaju, na nagon se pozivamo prema tome da li se stanje zadovoljstva moe ispraviti na razini nagona. To zadovoljstvo je paradoksalno. K a d se gleda izbliza, primjeuje se da u igru ulazi neto n o v o kategorija ne mogueg, i Ona je u temeljima frojdovskih zamisli posve radikalna. Put subjekta da tu izreemo izraz u odno su na koji se jedino moe postaviti zadovoljstvo put subjekta prolazi izmeu dvije zidine nemogueg. T o j funkciji nemogueg treba prii oprezno, kao i svakoj funkciji koja se predstavlja u negativnom obliku. H t i o bih vas jednostavno naputiti, da nije najbolji nain pristupa o v o m pojmu, ako ga u z m e m o za negaciju. Ta metoda bi nas dovela do pitanja o nemoguem, a nemogu e nije nuno protivno moguem, ili pak, budui da je protivno moguem sigurno realno, mi e m o doi do toga, da definiramo realno kao nemogue. 178

to se mene tie, ne v i d i m prepreku toj definiciji, uto liko manje to se kod Freuda realno pojavljuje u tom ob liku, naime kao prepreka naelu ugode. Realno je udar, to je injenica da se stvar ne sreuje odmah, kao to eli pruena ruka prema vanjskim predmetima. Mislim da je to posve iluzorna zamisao, da ju je Freudova misao svela na tu toku. Realno se razlikuje, kao to sam proli put rekao, odvajanjem od polja naela ugode svojom deseksualizacijom, injenicom da njegova ekonomija do puta neto novo, a to je upravo nemogue. Ali, nemogue je prisutno i u drugom polju, kao bitno. Naelo ugode se ak karakterizira time, to je nemogue tu prisutno, to nije nikad priznato kao takvo. Ideja, da je funkcija naela ugode da se zadovolji halucinacijom, jest tu da ilustrira to je samo ilustracija. Dostiui svoj predmet, nagon na neki nain shvaa da nije ba tako zadovoljen. Jer, ako na poetku dijalektike nagona razlikujemo Not i Bedrfnis, potrebu od zahtjeva nagona to je zato to ni jedan predmet bilo koje Not, potre be, ne moe zadovoljiti nagon. K a d biste, ipak, vi kljukali usta ta usta, koja se otvaraju u registru nagona ona se ne bi zadovoljila hranom, ve, kako se kae, ugodom usta. Zato se u analitikom iskustvu oralni na gon sree u zadnjem terminu, u situaciji, kad on samo trai jelovnik. To to pripada naelu zadovoljenja, obav lja nesumnjivo ustima to ide kroz usta, vraa se kroz usta i troi se u ugodi, koju sam nazvao ugodom usta. To nam kae Freud. Uzmite tekst Ono to se tie predmeta u nagonu, znajte, da on nema, isto reeno, nikakve vanosti. On je posve indiferentan. Uvijek treba itati Freuda napetih uiju. K a d se itaju sline stvari, treba ih malo pretresti. Kako treba shvatiti predmet nagona da bi se m o g l o rei, da je on u bilo kojem nagonu indiferentan? Za oral ni nagon na primjer, oito je da se u njemu ne radi uope o hrani, ni o sjeanju na hranu, ni o odjeku hrane, ni o majinoj brizi, ve o neem to se zove dojka i to se ini da ide samo po sebi, j e r je u istom nizu. A k o Freud 179

stavlja opasku, da predmet nagona nema nikakve vano sti, vjerojatno nam treba revidirati dojku u njihovoj funk ciji predmeta. T i m dojkama u njihovoj funkciji predmeta, predmeta kao uzroka elji treba dati takvu funkciju, da im mo e m o odrediti mjesto u zadovoljenju nagona. Najbolja nam se formula ini ova da ih nagon tu izvre. Pri mijenit emo je i na druge predmete. Izvre (fait le tour) treba uzeti s dvosmislenou koju mu daje francuski jezik, i kao turn, to omeuje o n o oko ega krui, i trick, nekoga izigrati, smotati.

4 Na kraju donosim pitanje o' izvoru. A k o hoemo pod svaku cijenu vratiti ivotnu regulaciju u funkciju nago na, reklo bi se sigurno da je u tome okolianje. Zato? Zato su takozvane erogene zone priznate samo ukoliko se za nas diferenciraju svojim rubnim struktu rama? Zato se govori o ustima, a he o jednjaku, ili o e lucu? Svi oni sudjeluju u oralnoj funkciji, ali na erogenoj razini g o v o r i m o o ustima, i ne samo o ustima, ve o usnama i o zubima, o onom to H o m e r naziva ogradom zubi! Isto je tako s analnim nagonom. N i s m o sve rekli, kad kaemo, da je izvjesna iva funkcija izmet, uklopljena u funkciju izmjene sa svijetom. I m a i drugih izlunih funkcija, ima i drugih elemenata koji u tome sudjeluju osim anusa, koji je ipak za nas specifino onaj, koji se definira kao izvor i poetak nekog nagona. Kazat u, ako je nagon iemu nalik, to je montaa (sklapanje). To nije montaa shvaena u perspektivi svrhovitosti. To je perspektiva koja se uspostavlja u modernim teori jama nagona, gdje je prikazivanje takve montae uzbud ljivo. Montaa je npr. specifian oblik, zbog kojeg e koko lei uz tlo, ako nekoliko metara iznad nje stavite 180

papir izrezan u obliku sokola, naime, neto to ukljuuje manje ili vie odgovarajuu reakciju, uostalom, moemo opaziti da ova reakcija nije neophodno pogodna. Ne go v o r i m o toj vrsti montae. Montaa nagona je montaa koja se najprije pokazuje kao neto to nema ni glave ni repa u smislu u kojem g o v o r i m o o montai u nadrealistikom kolau. Ako pri bliimo paradokse koje smo definirali na razini Drang, paradoks o predmetu i paradoks o cilju nagona, mislim da bi nastala slika pokazivala hod dinama prikljuenog na plin, odakle izlazi paunovo pero koje kaklja trbuh li j e p e ene, koja je tu zbog ljepote stvari. Uostalom stvar postaje zanimljiva po tome to nagon, prema Freudu, odreuje sve naine na koje se obre slian mehanizam. To ne znai da emo obrnuti dinamo odvit emo nje gove niti, one e postati paunovo pero, plinovod e ui u usta dame, a trtica izai po sredini. E t o , to Freud pokazuje kao razvijen primjer. itajte taj Freudov tekst, vidjet ete u svakom asu skok, bez prelaza, najheterogenijih slika s jedne na drugu. Sve to prolazi kroz gramatike reference, iju ete zamrenost shvatiti drugi put. Doista, kako se m o e isto i jednostavno rei, kako to ini Freud, da je ekshibicionizam suprotan voajerizmu, ili da je mazohizam suprotan sadizmu? On to tvrdi samo iz isto gramatikih razloga, zbog inverzije subjekta i objekta, kao da su gramatiki subjekt i objekt realne funkcije. Lako je dokazati da nije tako, i dovoljno je prenijeti se na nau strukturu jezika da bi ova dedukcija postala mogua. Ali, to to nam on o k o te igre donosi u vezi s biti nagona, jest ono to u vam idui put defini rati kao putanju ina. ODGOVORI Dr like GREEN: koje Postoji kapitalna, nagon toka koju ste biti istakli i koja kao

izgleda da je oito

to je injenica da etiri od moraju shvaene

specificiraju

181

diskontinuirani elementi. Pitanje koje postavljam odno si se na element pritiska, koje ste malo zanemarili u svom dananjem izlaganju, jer, mislim da vam je izgle dao jedan od najkraih putova da nas zavedete. Ali, ako je,,kako vi pokazujete, nagon konano posveen kombi natorici injenica diskontinuiteta, postavlja se problem proturjeja koje je inherentno energiji sustava, koja je shvaena kao sila ujedno konstantna i podlona promje nama. Volio bih da precizirate ovo pitanje, utoliko to ono posreduje^, kod gledita koje je za mene vrlo vano, a koje slabo uoavam u vaem uenju, naime, ekonom sko gledite. Da, mi emo dotle doi, i vidjet ete kojim putem. To je uostalom lako..predvidjeti, ako proitate m o j lanak. Postoji referenca koja nas moe .dovesti do puta, a na koju se nisam htio pozvati, i zato to nisam imao vre mena, i zato to se to samo po sebi eliminira najee ja zacrtam put u samom, dodiru sa sluaima. To je re ferenca na odreeno poglavlje energetike. U graninom sustavu postoji izvjestan nain upisiva nja svake definirane toke kao karakterizirane u odnosu na potencijalnu energiju prema najbliim tokama go v o r i se o oznaavanju ili skalarnoj kotaciji. Tako se moe svaka toka : definirati odreenom derivacijom vi znate d a j e to u .infimtezimalnom raunu j e d a n od naina za kotiranje;.beskrajno malih varijacija. Postojat e, dak le, za svaku toku derivacija u odnosu na najbliu stranu, a ta e derivacija b i t i zabiljeena za svaku toku polja. Ta se derivacija m o e upisati u obliku vektora, a skup vektora m o e m o lako sastaviti. Postoji zakon koji na prvi pogled izgleda udan, ali koji je nesumnjivo temeljen ono to od takvog vektora koji ostvaruje kompoziciju tih konotiranih derivacija svake toke polja sa stanovita potencijalne energije, dakle, ono to od takvog vekto ra prevali odreenu povrinu koja nije nita drugo, nego o n o to ja nazivam zijev, j e r je definiran rubnom strukturom jest, za istu povrinu, konstanta. Varija182

cije sustava su ono to mogu biti, ono to se nalazi ipak na razini integracije potencijalnog, ono to se naziva pri liv je, dakle, konstantno. Ono o emu bi se radilo o nagonu u Drang, to je neto koje se, i to jedino, moe konotirati u odnosu prema Quelle, utoliko to Quelle upisuje tu rubnu strukturu u ekonomiju nagona. Psiholoke varijacije, duboke varijacije, one koje su sastavni dio cjeline organizma, podvrgnute su svim rit movima, tovie i rastereenjima koja mogu nastati usli j e d nagona. Naprotiv, ono to karakterizira Drang, priti sak nagona, to je odravana postojanost, koja j e , zavisno od otvora, do izvjesne mjere individualizirana, promje njiva. To znai, ljudi imaju vie ih manje veliku gubicu. Trebalo bi o tome ponekad voditi rauna pri izboru ana litiara. Ali, konano, to je stvar kojom e m o se baviti u drugom kontekstu. E t o , to ne iscrpljuje pitanje koje ste postavili, ali to ukazuje na racionalno rjeenje antinomije koju ste naveli, i koja je upravo ono to sam zanemario. Jer, ja sam potcrtao ono to Freud potcrtava - da, kad sustav funkcionira u spoju s Umwelt, radi se o rastereivanju, a kad se radi o Triebreiz, postoji pre preka. To je toka kojoj se ne poklanja panja. Ali, to to znai. Nema prepreke, ako zaposjednue nije u sa m o m polju. Tako da treba tono naznaiti sljedee utoliko to polje samo sadri to zaposjednue, u, njemu se ne moe raditi o funkcioniranju zapreke. Dr M A T H I S : Jedno pitanje u vezi s rubnom struk turom. Kad se radi o ustima ili o analnom zavretku, da li vi lokalizirate erotizaciju na ta dva ekstremiteta? Gdje smjetate ono to se moe dogaati na razini jednjaka, na gastrikoj razini, kod mrkanja, kod povraanja, na razini dunika? Postoji li tu neto temeljito razliito od onoga to ste obrazloili na razini usana? Ja sam se ograniio na dva kraja koja pripadaju trak tu. Mogao sam vam isto tako rei da su krmeljiv rub na183

ili kapaka, nae oko, na pupak, isto tako krajevi, i da je sve to u funkciji erotizma. U analitikoj tradiciji mi se uvijek pozivamo na posve fokusiranu sliku zona sve denih na njihovu rubnu funkciju. To uope ne mora znaiti da u nau simptomatologiju ne ulaze i druge zone. Ali, mi smatramo da one ulaze u zonu pada, koju nazi vam deseksualizacijom i funkcijom realnosti. U z m i m o jedan primjer. U funkciji u k o j o j spolni pred met ide prema padini realnosti i pokazuje se kao paket mesa, izbija onaj oblik deseksualizacije tako oite, koja se kod histerine osobe naziva reakcijom gaenja. To ne znai, da smatramo da je uitak lokaliziran u o v i m erogenim zonama. Zelja zanima bogu hvala, mi dobro znamo druge stvari, i ak posve drugaije stvari od organizma, a sve implicirajui na raznim razinama orga nizma. Ali, sredinja funkcija nagona koje zadovoljstvo treba proizvesti? Upravo onoj mjeri u kojoj su aneksne i koneksne zone iskljuene, druge preuzimaju njihovu erogenu funkciju, one postaju specificirani izvori za na gon. Shvaate? ' Naravno, i druge zone osim ovih ergenih sudjeluju u ekonomiji elje. Ali, razmotrite dobro to se zbiva svaki put kad se one pojave. Nisam sluajno uzeo funkciju gaenja. Postoje zaista dva velika sliva elje, kakva se m o e pojaviti u padu seksualizacije s jedne strane gaenje izazvano svoenjem -spolnog partnera na bilo koju funkciju realnosti, s druge strane, o n o to sam naz vao, u vezi sa skopikom funkcijom, invidia, zavist. Za vist je neto drugo od skopikog nagona, a gaenje neto drugo od oralnog nagona. 6. svibnja 1964.

14

Pri itanju lanka gospodina Edwarda Glovera u Psy choanalytic Quarterly, koji je naslovljen Freudian or neo-freudian, potpuno usmjeren protiv konstrukcija gospo dina Alexandera, osjeam ruan zadah ustajalog, u ime zastarjelih kriterija napada se konstrukcija poput ove, gospodina Alexandera. B o e m o j , nisam oklijevao da je napadnem prije etrnaest godina na kongresu psihijatrije 1950, ali, konano, to je konstrukcija vrlo talentiranog ovjeka, i kad v i d i m na kojoj se razini o njoj raspravlja, odajem sebi priznanje, to se uza sve preobraaje koje doivljava moje predavanje, ovdje, a sigurno i drugdje, ipak moe rei> da o m o j e predavanje spreava da v a m iskustvo analize bude preneseno na zaglupljujui nain. Nastavljam predavanje o nagonu. Pristupio sam mu prije nego li sam izloio, da je prijenos ono to se u iskustvu oituje pokretanjem realnosti nesvjesnoga, uto liko to je ona spolnost. Zastao sam nad sadrajem o v e tvrdnje. Ako smo sigurni da je spolnost prisutna u djelovanju prijenosa, to je zato to se u izvjesnim trenucima otvore185

no pokazuje u obliku ljubavi. Tu je ono o emu se radi. Da li ljubav predstavlja vrhunac, zavrni trenutak, ne osporan faktor, koji nam uprisutnjuje spolnost u hic et nunc prijenosa? T o m e najjasnije prigovara Freudov tekst, naravno, ne izoliran, ve sredinji, koji za predmet, ima nagone i nji hove peripetije. To je tekst kojem sam pristupio proli put, pokuava jui vain predoiti u k o j e m se problematinom obliku, koji vrvi pitanjima, pokazuje uvod u nagon. N a d a m se, da se znatan dio m o g auditorija u meuvremenu mogao prisjetiti tog teksta, bilo da se radi o onima koji su ga mogli itati na njemakom, to mi se ini vrlo poeljno, ili su ga mogli, u nedostatku boljega, itati na engleskom ili francuskom, u vie ili manje tonim prijevodima najloiju ocjenu dajem francuskom prijevodu, a neu se zadravati naznaujui istinske falsifikate kojima vrvi. ak ste pri p r v o m itanju m o g l i primijetiti, da je taj lanak podijeljen na dva toka: prvo, rastav nagona; dru go, ispitivanje das Lieben, ljubavnog ina. Mi emo prii o v o j drugoj toki.
1

Freud-je izriito rekao da se ljubav ne bi mogla ni kako smatrati 1 predstavnikom onoga to on dovodi u pitanje p o d izrazom die ganze Sexualstrebung, tj. tenja, oblici, konvergencija spolnog napora, utoliko to bi se ona zavravala u Ganze, u dostino sve, koje bi j o j rezi miralo bit i funkciju. Kommt aber auf damit nicht z u h e r , to ne ide posve tako, uzvikuje on, u asu dok odgovara o v o j okolnoj su gestiji. Dali smo je mi,-ostali analitiari, u svim vrstama formula, koje su isto tako varke. Sav je lanak sazdan tako da nam pokae da su nagoni u odnosu na bioloki cilj, odnosno razmnoavanje, takvi kakvi se pokazuju u procesu psihikog realiteta, djelomini nagoni. 186

Nagoni su po svojoj strukturi, po napetosti koju uspo stavljaju, vezani za jedan ekonomski faktor. Taj ekonom ski faktor zavisi od uvjeta u kojima se odvija funkcija naela ugode na razini o kojoj emo govoriti kad bude vri jeme, pod nazivom Real-Ich. K a i m o odmah, da Real-Ich moemo shvatiti kao sredinji ivani sustav, utoliko to on ne funkcionira kao sustav odnosa, ve kao sustav pred odreen da osigura izvjesnu homeostazu unutranjih na petosti. Zbog realnosti homeostatikog sistema spolnost ne ulazi u igru u obliku djelominog nagona. N a g o n je upra vo ona montaa preko koje spolnost sudjeluje u psi hikom ivotu, na nain koji se mora prilagoditi struktu ri zijeva u nesvjesnome. Poimo u dvije krajnosti analitikog iskustva. Prvot no potisnuto jest oznaitelj, i o n o to se nadograuje da bi stvorilo simptom m o e m o uvijek smatrati graenjem oznaitelj a. Potisnuto i simptom su homogeni i moe ih se svesti na funkcije oznaitelja. Njihova struktura, ma da se gradi redoslijedom kao svaka zgrada, ipak se na kraju moe upisati u sinkroninim terminima. Na drugom kraju postoji interpretacija. Interpretacija se odnosi na taj faktor posebne vremenske strukture, ko ju sam pokuao definirati metonimijom. Interpretacija, u svom terminu, obiljeava elju, kojoj je u izvjesnom smislu istovjetna. Zelja j e , sve u svemu, sama interpre tacija. U intervalu je spolnost. Da se spolnost nije u obliku djelominog nagona oitovala kao dominirajua nad eko nomijom ovog intervala, nae bi se iskustvo svelo na mantiku, kojoj bi moda pristajao neutralni termin psi hike energije, ali gdje bi promaio ono to tu tvori po stojanje, Dasein, spolnosti. Spol je u interpretaciji nesvjesnih mehanizama itljiv uvijek retroaktivno. itljivost bi pripadala prirodi inter pretacije, kad u svakom povijesnom trenutku ne bismo mogli biti uvjereni, da su djelomini nagoni uspjeno 187

posredovali u pravo vrijeme, na pravom mjestu. I to ne kako se m o g l o smatrati u poetku analitikog iskustva, u nepravilnom obliku. Da djeja spolnost nije plutajui ledeni blok otrgnut od velikog ledenjaka spolnosti odras lih to se dokazalo odmah u analizi i s takvom pregnantnou da moemo biti iznenaeni. N a k o n Tri eseja o teoriji spolnosti mogao je Freud po staviti spolnost kao neto to je u biti polimorfno, aberantno. Dra takozvane infantilne nevinosti je razbijena. Budui da se ta spolnost nametnula tako rano, rekao bih skoro previe rano, prebrzo nas je odvela na ispitivanje onoga to ona predstavlja u biti. Treba znati da su u odnosu na instancu spolnosti svi subjekti jednaki, od dje teta do odraslog da oni imaju posla samo s onim to iz spolnosti prelazi u mree subjektivnog ustroja, u mree oznaitelja da se spolnost ostvaruje samo dje lovanjem nagona, utoliko to su oni djelomini nagoni, djelomini u odnosu na bioloku svrhovitost spolnosti. Integracija spolnosti s dijalektikom elje provodi se uvoenjem u tijelo onoga to emo oznaiti nazivom apa rat ako p o d tim shvaamo ono ime se tijelo u odnosu na spolnost moe po slinosti sabrati (s'appareiller), za razliku od onoga ime se tijela mogu spariti (s'apparier). A k o u diskusiji o spolnim nagonima postoji zbrka, to je stoga to ne uviamo da nagon nesumnjivo predstavlja, ali samo predstavlja, i to djelomino, krivulju ispunje nja spolnosti k o d ivog bia. Zato se uditi to je njen zadnji termin smrt? Jer, prisutnost spolnosti kod ivog bia je vezana za smrt. Danas u na ploi reproducirati Heraklitov odlomak iz monumentalnog djela u kojem je Diels sakupio ono to je ostalo rasuto iz predsokratskog vremena. Bios, pie on, a to kao da izvire iz njegovih uenja o mudrosti, za koje moemo rei da, prije svakog kruenja znan stvene razrade, idu posve ravno do cilja luku je dano ime ivota Bios, naglasak je na prvom slogu, a nje govo djelo je smrt. 188

Ono to nagon otprva integrira u svoje cjelokupno postojanje, to je dijalektika luka, rekao bih ak hitac lukom. Time mu moemo odrediti mjesto u psihikoj ekonomiji. 2 Freud nas sada uvodi u nagon najtradicionalnijim pu tem, koristei neprestano zalihe iz jezika, i ne oklijeva jui da se osloni na neto to pripada samo izvjesnim lingvistikim sustavima, to su tri naina, aktivni, pasiv ni i povratni. Ali, to je samo ovitak. Treba uvidjeti da je taj oznaiteljski povrat neto drugo od onoga to on odijeva. Na razini svakog nagona temeljni su odlazak 5 povratak, gdje se on strukturira. Znaajno je, da je Freud m o g a o oznaiti ova dva pola samo upotrebivi neto poput glagola. Beschauen und beschaut werden, gledati i biti gledan, qulen i geqult werden, muiti i biti muen. To je zato to Freud smatra da je po sebi razumljivo da ni jedan dio preenog puta nagona ne moe biti odvojen od svog odlaska i povratka, od svojeg temeljnog obrata, od svog krunog karaktera. Isto je tako znaajno da je za ilustriranje dimenzije Verkehrung on izabrao Schaulust, zadovoljstvo gledanja, i ono to moe oznaiti samo spajanjem dvaju izraza, sado-mazohizam. K a d bude govorio o ta dva nagona, a posebno o mazohizmu, bit e mu stalo da dobro naznai da u o v o m nagonu ne postoje dva razdoblja, ve tri. Treba dobro razlikovati povratak u kruni tok nagona od onoga to se pojavljuje ali isto tako da se ne pojavi u treem razdoblju. Naime, pojava ein neues Subjekt treba shvatiti ovako ne, da ve jedan subjekt postoji, tj. subjekt nagona, ve da je novo to to se pojava subjekta vidi. Taj subjekt, koji je upravo drugi, pojavljuje se utoliko to je nagon mogao zatvoriti svoj kruni tok. Samo njegovom pojavom na razini drugoga, moe se ostvariti o n o to pripada funkciji nagona. 189

Aim

Goal Ovim gore elim privui vau panju. Ovdje je na ploi oznaeno gibanje po krivulji o v e strelice koja se uspinje i sputa, kao Drng to je ona u poetku, ; prelazei po vrinu uspostavljenu onim to sam v a m proli put defi nirao kao rub koji je u teoriji smatran izvorom, Quelle, tj. takozvana erogena zona u nagonu. Napetost je uvijek petlja, i ne m o e ne slagati se,sa svojim povratkom na erogenu zonu., : T. Ovdje e, se objasniti misterij; o k o zielgehemmt, tog oblika i k o j i nagon moe, uzeti da bi dostigao zadovolje nje, a da ne dostigne svoj cilj utoliko to e on biti odreen biolokom funkcijom, realizacijom reproduktiv nog sparivanja. Jer, nije u tome cilj djelominog nagona. to je cilj? Saekajmo jo s odgovorom, ali pristupimo tom izra zu c i l j , i dvojakom smislu koji on moe imati. Da bismo te smislove razlikovali, izabrao sam engleski jezik u kojem su oni posebno izraajni. Aim netko kome je zadano neko zaduenje, to ne znai o n o to on mora donositi, to znai kojim putem mora poi. The aim, to je trasa. Cilj ima drugi oblik, to je Goal. Godi nije pri 190

hicu luka cilj, to nije ptica koju ete pogoditi, to je oznaavanje pogotka i time postizanje cilja. Ako nagon moe biti zadovoljen, a da nije dostigao ono to bi u pogledu bioloke totalizacije funkcije bilo zadovoljenje u svrhu razmnoavanja, to je zato to je on djelomini nagon i njegov cilj nije nita drugo nego povratak u kruni tok. Ova je teorija prisutna kod Freuda. Negdje nam on kae, da su idealan model za autoerotizam, jedna jedina usta koja bi ljubila sebe sjajna metafora, ak zano sna, kao i sve ostalo p o d njegovim perom, i koja samo zahtijeva da bude upotpunjena jednim pitanjem. Zar ta usta nisu u nagonu o n o to bi se m o g l o nazvati ustima prostrijeljen strelicom? zaivena usta, iz kojih u analizi, u izvjesnim utnjama, izbija do vrhunca ista instanca oralnog poriva, zatvarajui se nad svojim za dovoljenjem. U svakom sluaju, ono to nas primorava da razliku j e m o o v o zadovoljenje od istog i jednostavnog autoerotizma erogerie zone, to je onaj predmet koji preesto brkamo s onim nad im se p o r i v zatvara onaj pred met koji je uistinu samo prisutnost upljine, praznine, koju moe,zauzeti, kae Freud, bilo koji predmet, a iju instancu poznajemo samo u obliku izgubljenog predme ta malog a. Predmet m a l o a nije izvor oralnog nagona. On nije uveden kao prvotna hrana, on je uveden zbog toga, to nikakva hrana nikad nee zadovoljiti oralni nagon, osim ako ne okruuje vjeno nedostajui predmet. Pitanje je za nas sada da znamo gdje se ovaj tok grana i, najprije, da li je zaodjenut karakteristikom spi rale, tj. da li se tok oralnog nagona nastavlja analnim nagonom, koji bi tako b i o sljedei stadij. Postoji li tu dijalektiko napredovanje koje nastaje iz opozicije? T o , za one koji su navikli da u ime ne znam kojeg misterija razvoja dre stvar g o t o v o m , upisanom u organizmu, zna i dotjerati daleko s pitanjem. 191

Izgleda da ovu koncepciju podrava injenica da, to se tie pojave spolnosti u takozvanom konanom obliku, doista imamo posla s organskim procesom. Ali, nema uope razloga da se ova injenica proiri na odnos iz meu ostalih djelominih nagona. N e m a nikakvog od nosa stvaranja jednog djelominog nagona prema dru gome. Prelaz od oralnog nagona na analni ne nastaje pro cesom sazrijevanja, ve posredstvom neega to ne pri pada polju nagona intervencijom, obrtanjem pitanja Drugoga. Ako navedemo na intervenciju ostale nagone, iji niz moe biti utvren, a iji je broj dosta malen, posve je jasno da bismo se nali u nedoumici kad bismo htjeli Schaulust ili skopiki nagon, odnosno o n o to u, kad bude vrijeme, razlikovati kao zazivni nagon, posta viti u odnos prema nagonima koje sam imenovao, u historijskom redoslijedu, i uspostaviti meu njima i naj manji odnos dedukcije ili geneze. Ne postoji nikakav prirodni preobraaj oralnog nago na u analni. Ma kakav bio privid koji nam, prema pri likama, moe pruiti igra simbola, koja u drugim kon tekstima tvori takozvani analni predmet, naime izmet, u odnosu na falus u njegovom negativnom nagibu, ne moe se ni u kojoj mjeri iskustvo nam dokazuje smatrati da postoji kontinuitet analne faze u faliku fazu, da postoji odnos prirodnog preobraaja. Treba razmatrati nagon u okviru konstante Kraft, koji ga podrava kao stalnu napetost. Poimo sve do meta fora koje nam daje Freud, da bi izrazio te ishode, Schub, kae on, to odmah prevodi slikom koju nosi u svom duhu, vatromet lave, materijalnog odailjanja energet ske deflagracije, koja se odvija u raznim susljednim vre menima, koja dolazei jedno za drugim upotpunjuju taj oblik putanje povratka. Zar e ne vidi da se u frojdovskoj metafori tjelovljuje ta temeljna struktura ne to to izlazi iz jednog ruba, to j o j udvostruuje za tvorenu strukturu, slijedei putanju koja se vraa, a iju 192

konzistenciju osigurava j e d i n o predmet, u ime neega to m o r a biti okrueno. Ova nas artikulacija navodi da manifestaciju nagona shvatimo u obliku acefalnog subjekta, j e r se tu sve ar tikulira u terminima napetosti i prema subjektu ima samo odnos topoloke zajednice. Mogu artikulirati ne svjesno kao neto to se nalazi u zijevu, koji raspodjela znaenjskih opsada uspostavlja u subjektu, i koje se predstavljaju u algoritmu kao r o m b [OJ koji postavljam u sr svakog odnosa nesvjesnog izmeu realnosti i su bjekta. Pa, dobro! strukturirano na isti zijeva, nesvjesnog. 3 Slijedimo Freuda, kad nam on govori o Schaulust, zato to je neto u aparatu tijela nain, zbog topolokog jedinstva svoju ulogu u funkcioniranju

nagon preuzima

vidjeti, biti vien. Da li je to ista stvar? K a k o se moe tako odrati, osim ako se ne upie u izrazima oznaitelja? I l i postoji neki drugi misterij? Postoji jedan po sve drugaiji misterij, i, da bih vas u nj uveo, treba samo imati na umu, da se Schaulust oituje u perverziji. Na glaavam da nagon nije perverzija. Enigmatski karakter Freudova predoenja nagona upravo je u tome, to nam on eli dati radikalnu strukturu u kojoj subjekt jo nije smjeten. Naprotiv, ono to definira perverziju jest nain na koji se subjekt tu smjeta. Treba paljivo razmatrati Freudov tekst. U njemu je dragocjeno, u ovoj materiji gdje Freud kri tlo, to po put dobrih arheologa ostavlja iskopanu grau na mje stu tako da, ako istraivanje ostane nedovreno, mo emo znati to znae iskopani predmeti. K a d gospodin Fenichel proe, on uini kako se inilo ranije, on pokupi sve, stavi to u svoje depove i vitrine, bez reda, ili po nekom proizvoljnom redu, tako da vie nitko nita ne moe nai. 193

to se dogaa u voajerizmu? G d j e je u asu voajerova ina subjekt, gdje je objekt? Ja sam vam rekao, subjekt nije tu ukoliko se radi o gledanju na razini nagona gle danja. On je tu kao perverzan i nalazi se samo na za vretku petlje. to se tie predmeta to je ono to v a m moja topologija ispisana na ploi ne omoguava da vidite, ali e vam dopustiti da pretpostavite petlja se kree oko njega, on je raketa, i pomou njega se u perverziji dostie nian. Predmet je tu pogled p o g l e d koji je subjekt, koji ga dostie, koji je muica u hicu na metu. Trebam vas samo podsjetiti na ono to sam rekao o Sartreovoj ana lizi. A k o ta analiza prouzroi pojavu instance pogleda, to nije na razini drugoga iji pogled iznenauje subjekt u asu kad gleda kroz kljuanicu. Drugi ga iznenauje, njega, subjekt, kao da je on sav skriveni pogled. Vi shvaate dvosmislenost ovoga o emu je rije kad govorimo o skopikom nagonu. Pogled je taj izgubljeni predmet, odmah pronaen, u poaru srama, uvoenjem drugoga. to do tog trena subjekt pokuava vidjeti? Ono to pokuava vidjeti, znajte dobro, to je predmet kao odsut nost. Ono to voajer trai i nalazi, samo je sjena, sjena iza zavjese. On e u svojoj fantaziji izmisliti ne znam koju maginu prisutnost najljupkije m l a d e djevojke, ak i ako se na drugoj strani nalazi dlakavi atlet. To to on trai nije, kako se kae, falus v e upravo njegova odsutnost, i zato daje prednost izvjesnim oblicima kao predmetima svojega traenja. Gleda se ono to se ne moe vidjeti. A k o se, zahva ljujui uvoenju drugoga pojavi struktura nagona, ona se upotpunjuje doista samo u svom o b r n u t o m obliku, u svom obliku povratka, koji je pravi aktivni nagon. U ekshibicionizmu subjekt cilja na o n o to se ostvaruje u drugome. Istinski cilj elje je drugi, utoliko to je prisiljen izvan svoje implikacije u sceni. U ekshibicio nizmu ne sudjeluje samo rtva, ve rtva u odnosu pre ma nekom drugom koji je gleda.

194

Tako u o v o m Freudovom tekstu imamo klju, v o r onoga to je toliko prijeilo shvaanje mazohizma. Freud postavlja najodlunije, da na poetku sado-mazohistikog nagona boli nema. Radi se o Herrschaft, o Bewlti gung, nasilju nad im? nad neim to je tako nedo voljno imenovano da se Freud kloni da mu nae model, koji bi se uklopio u ono to v a m iznosim, u nasilju koje subjekt ini nad sobom, radi nadmoi. On tu odstupa. A iz dobrih razloga. Asket koji se biuje ini to za treega. Dakle, nije to uope ono to Freud eli rei. On samo hoe oznaiti da se poetak i kraj nagona vraaju, da se ukljuuju u vlastito tijelo. U kojem trenutku moemo vidjeti, kae Freud, da se u sadomazohistiki nagon unosi mogunost bola mogu nost bola podvrgnuta onome to je u t o m asu postalo subjekt nagona. To j e , kae nam on, u asu kad se petlja zatvorila, kad postoji prelazak od jednog pola na drugi, kad je drugi uao u igru, kad je subjekt uzeo sebe kao cilj, odredite nagona. U t o m asu ulazi u igru bol, utoliko to ga subjekt doivljava od drugoga. On e postati, moi postati, u toj teoretskoj dedukciji, sadistiki subjekt, u t o l i k o to e dovrena petlja nagona uvesti u igru akciju drugoga. Ono o emu se radi u nagonu otkriva se ko nano tu put nagona je jedini oblik prijestupa dopu ten subjektu u odnosu na naelo ugode. Subjekt e primijetiti da je njegova elja samo uza ludno skretanje u lovu, u hvatanju uitka drugoga utoliko to e drugi intervenirati, a on e opaziti da postoji uivanje s one strane naela ugode. Djelomini nagon probija naelo ugode, i eto, to nam omoguava da shvatimo da su djelomini nagoni dvo smisleni, smjeteni na granici Erhaltungstrieb a, odra vanja homeostaze, njegove zapljene od strane skrivena lika koji pripada spolnosti. Utoliko to nagon svjedoi o probijanju naela ugode, posvjedoeno nam je da s one-strane od Real-Ich inter195

venira druga realnost, za koju emo vidjeti kojim je po vratkom ona, u zadnjoj instanci, dala tom Real-Ich svoju strukturu i promjenjivost.

ODGOVORI

J.-A. M I L L E R : Pitanje je o odnosu nagona prema realnom, i o razlikama izmeu predmeta nagona, fantaz ma i elje. Predmet nagona treba postaviti na razinu onoga to sam metaforiki nazvao acefalnom subjektivizacijom, subjektivizacijom bez subjekta, kosti, tragom, strukturom, koja predstavlja jedno lice topologije. Drugo lice je ono to ini da je jedan subjekt, svojim odnosima prema oznaitelju, uplji subjekt. Te rupe potjeu odnekud. U svojim prvim konstrukcijama, svojim prvim znaenjskim mreama raskra koje se stabiliziraju, Freud ide za neim to je kod subjekta predodreeno da odr ava do maksimuma ono to sam nazvao homeostazom. To ne znai naprosto prekoraivanje izvjesnog praga razdraenosti, ve i dijeljenje putova. Freud ak upotreblja va metafore, koje doznauju jedan promjer t i m puto vima, koji omoguavaju odravanje neke opsade i njenu uvijek jednaku disperziju. Negdje Freud formalno kae da je pritisak onoga to u spolnosti treba potiskivati da bi se odravalo naelo ugo de libido omoguio napredak mentalnog aparata kao takvog i, na primjer, uspostavljanje one mogunosti zaposjednua u mentalnom aparatu, koju nazivamo Aufmarksamkeit, mogunost panje. Odreivanje funkcioni ranja Real-Ich, koje ujedno zadovoljava naelo ugode, a istovremeno je zaposjednuto bez obrane usponom spol nosti, eto, to je odgovorno za njegovu strukturu. Na toj razini nismo ak ni primorani da uraunamo bilo kakvu subjektivizaciju subjekta. Subjekt je aparat. Taj aparat je neto upljikavo i u upljini subjekt uspo stavlja funkciju nekog predmeta kao izgubljenog pred196

meta. To je status predmeta a, utoliko to je on prisutan u nagonu. U fantazmu je subjekt esto neopaen, ali je tu uvijek, b i l o u snu, sanjarenju, u b i l o k o j e m vie ili manje raz vijenom obliku. Subjekt se sam postavlja kao odreen fantazmom. Fantazam je podupira elje, a predmet nije podupi ra elje. Subjekt se dri kao onaj koji eli u odnosu na znaenjski skup, koji je uvijek kompleksniji. To se stvarno vidi po obliku scenarija koji on uzima, gdje je subjekt vie ili manje prepoznatljiv, negdje rascijepljen, obino podvojen u svom odnosu prema t o m predmetu, koji najee vie ne pokazuje svoj pravi lik. Idui put u se osvrnuti na ono to sam nazvao struk turom perverzije. Pravo reeno, to je inverzan uinak fantazma. Subjekt se sam odreuje kao predmet, u svom susretu s podjelom subjektiviteta. Pokazat u vam danas sam morao prekinuti zbog vremena, i to alim da upravo subjekt koji preuzima ulogu predmeta podrava realitet situacije onoga to na zivamo sado-mazohistikim nagonom, i koji postoji samo u jednoj toki u samoj mazohistikoj situaciji. Sado-mazohistiki nagon se zatvara i konstituira zbog toga to subjekt postaje predmetom druge volje. Samo je u drugoj fazi, kao to nas Freud upuuje u o v o m tekstu, mogua sadika elja u odnosu na fanta zam. Sadika elja postoji u mnotvu konfiguracija, isto tako u neurozama, ali to jo nije sadizam u pravom smi slu rijei. M o l i m vas, da se sjetite m o g lanka Kant avec Sade, vidjet ete da sadist sam zauzima mjesto predmeta, ali ne znajui to, za dobitak drugoga, za ije uivanje on obavlja svoju radnju perverzno-sadistiku. Tu, dakle, vidite vie mogunosti funkcije predmeta a, koji se nikad ne nalazi u poloaju mete elje. On je, ili predsubjektivni, ili je temelj poistovjeenja subjekta, ili temelj poistovjeenja koje subjekt osporava. U tom smislu sadizam je samo nijekanje mazohizma. Ova e 197

formula omoguiti osvjetljavanje mnogih stvari koje se tiu istinske prirode sadizma. Ali, predmet elje openito jest ili fantazam, koji je u stvarnosti podupira elje, ili obmana. Analiza koju daje Freud za ljubav, omoguit e nam da se pribliimo subjektu obmane, koji istovremeno po kree prethodna pitanja koja ste maloas postavili o od nosu subjekta prema realnome. Freudova neophodnost da se pozove na odnos Ich pre ma realnome, da bi uveo dijalektiku ljubavi dok j e , pravo reeno, neutralno realno uistinu deseksualizirano realno nije intervenirala na razini nagona. To e nam biti najkorisnije u vezi s o n i m to m o r a m o shvatiti o funkciji ljubavi naime, o njenoj strukturi koja je temeljno narcistika. Da postoji realno, posve je nesumnjivo. Subjekt ima konstruktivni odnos s realnim samo u uskoj zavisnosti od naela ugode, naela ugode koje nije prisiljeno na gonom, i to je toka kad se pojavljuje predmet ljubavi, to emo vidjeti idui put. Cijelo je pitanje u tome da se zna kako ovaj predmet ljubavi moe ispuniti ulogu analognu predmetu elje na k o j i m met elje. Da li sam o v i m izlaganjem unio neto svjetla? Neto svjetla i neto sjene. nesporazumima poiva za predmet ljubavi mogunost da postane pred

13. svibnja 1964.

15
Od ljubavi do libida
Subjekt i Drugi. Narcistiko polje. Spolna razlika. Nagonsko polje: Dati se ... vidjeti, uti, sisati, srati. Mit o lameli. Danas sam naumio to ne znai da u imati vremena i da provedem da vas od ljubavi, na ijem sam pragu ostavio stvari proli put, odvedem do libida. Odmah najavljujem to e biti vrhunac ovog pojanje nja libido nije neto to izmie, fluidno, on se ne dijeli i ne sakuplja se kao magnetizam u sreditima fokusiranja, koja mu nudi subjekt, libido treba shvatiti kao organ, u dvostrukom smislu ove rijei, organ dio organizma, i organ instrument. Ispriavam se ako, kao to mi je proli put reeno, ima tame na putovima kojima vas vodim. Mislim da je

199

to osobina naeg polja. Ne zaboravimo da je uobiajeno prikazivati nesvjesno kao jamu, ako ne kao spilju, da podsjetimo na onu Platonovu. Ali to nije dobra uspo redba. Nesvjesno je prije neto blisko mjehuru, ako se unutar tog mjehura stavi malo svjetla, to moe poslu iti kao lanterna. Zato se uditi, ako je ponekad svjetlu potrebno neto vremena da se upali? U subjektu koji se alternativno pokazuje i skriva uz p o m o nesvjesnoga, mi zahvaamo samo djelomine na gone. Ganze Sexualstrebung, predstavljanja totaliteta spolnog nagona Freud nam to kae, toga tu nema. Prema o v o m rezultatu vodim vas nakon Freuda, i tvrdim vam da se sve to sam nauio iz svog iskustva slae s tim. Ne mogu traiti od svih ovdje prisutnih da se s t i m sloe, j e r nekima to iskustvo nedostaje, ali vaa prisut nost tu odgovara izvjesnom povjerenju prema onome to emo nazvati ja sam prema vama u ulozi Drugoga dobra vjera. Ta je dobra vjera nesumnjivo uvijek nesigurna, pretpostavljena, jer, konano, gdje zavrava taj odnos subjekta prema Drugome? Subjekt je kao takav u neizvjesnosti zbog toga to je podijeljen uinkom jezika, eto, to vas uim ja, Lacan, slijedei Freudove tragove istraivanja. Uslijed uinka govora subjekt se sve vie ostvaruje u Drugome, ali on tu ve ne prati vie od polovice sebe. Nai e svoju elju sve podjeljeniju, rasprenu, u metonimiji govora. Ui nak govora je neprestano pomijean s onim to je pod loga analitikog iskustva, da je subjekt samo subjekt utoliko to je pokoravanje polju Drugoga. Subjekt pro izlazi iz svog sinkroninog pokoravanja u polju Drugoga. Z b o g toga iz njega mora izii, izvui se, i u t o m izvla enju (s'en sortir) e on konano znati, da se realno Drugo treba poput njega izvui, ispetljati se. Tu postaje neophodna dobra volja temeljena na izvjesnosti, da se ista implikacija potekoe u odnosu na putove elje na lazi isto tako i u Drugome. Istina je, u o v o m smislu, ono to tri iza istine a to je tamo gdje ja trim, kamo vas ja vodim, kao 200

Akteonovi psi, iza mene. K a d budem naao prebivalite boginje, preobrazit u se nesumnjivo u jelena, a vi ete me moi raznijeti, ali j o imamo vremena pred sobom.

Jesam li vam, dakle, proli put prikazao Freuda poput Abrahama, Isaaka i Jakoba? Leon Bloy u Salut par les juifs, ih otjelovljuje u liku tri jednaka starca, koji su tu, prema jednom od oblika poslanstva Izraela, preda jui se na nekom sabiralitu t o m temeljnom zanimanju koje se zove starina. Oni odabiru. Jednu stvar odlau na jednu stranu, drugu na drugu. Freud na jednu stranu stavlja djelomine nagone, a na drugu ljubav. On kae to nije isto. N a g o n i nas uvjetuju u spolnom redu to, to dolazi od srca. Na nae veliko iznenaenje, on nas ui, da lju bav, s druge strane, dolazi iz trbuha, to je am-am. To moe iznenaditi, ali nam osvjetljava neto temeljno u analitikom iskustvu, a to je da genitalni nagon, ako postoji, nije posve artikuliran kao ostali nagoni, i to usprkos ambivalenciji ljubav-mrnja. U svojim premisa ma i u svom vlastitom tekstu, Freud sebi proturjei up ravo kad kae da ambivalentnost moe biti jedna od karakteristika obrata nagona, Verkehrung. Ali, kad ga ispituje, on nam kae da to nije posve jednako, ambi valentnost i obrat. Ako, dakle, genitalni nagon ne postoji, on se samo m o e dati f . . . formirati drugdje, na drugoj strani, a ne ondje gdje je nagon, s lijeve strane moje sheme. Vi ve vidite da je to desno, u polju Drugoga, gdje se genitalni nagon ima oblikovati. Pa, to se upravo pridruuje onome to nas ui ana litiko iskustvo, naime, da je genitalni nagon potinjen kretanju Edipova kompleksa, elementarnim strukturama i ostalim srodnima. To je ono to se oznaava poljem kulture nedovoljno, j e r se pretpostavlja, da se to polje temelji na no man's land gdje bi genitalnost kao takva

201

postojala, dok je ona u stvari rasuta, nesabrana, jei nigdje u subjektu nije dostina ganze Sexualstrebung. Ali, mada nije nigdje, ona je ipak rasprostranjena, a to Freud u o v o m lanku eli da osjetimo. Sve to on kae o ljubavi naglaava to da se za spo znavanje ljubavi treba obratiti na strukturu posve dru gaiju od nagona. On tu strukturu dijeli na tri razine razinu realnoga, razinu ekonomskoga i razinu bio lokoga. Opozicije koje tu odgovaraju su trostruke. Na razini realnoga, to je opozicija izmeu onoga to nas zanima i onoga prema emu smo ravnoduni. Na razini ekonom skoga je o n o to izaziva zadovoljstvo i ono to izaziva nezadovoljstvo. Samo na razini biolokoga se opozicija aktivnost pasivnost predstavlja u svom pravom obli ku, jedino valjanom to se tie njenog gramatikog smi sla, pozicije voljeti biti voljen. Freud nas potie, da ljubav u njenoj biti smatramo kao spolnu strast od gesamt Ich. Gesamt Ich je tu u njegovu djelu kao hapax kojemu trebamo dati smisao onoga to je zacrtano kad izvjetava o naelu ugode. Gesamt Ich je ono polje za koje sam v a m predloio da ga smatrate povrinom i to tako ogranienom povrinom da bi je tabla mogla predstavljati i da se na nju moe sve nanijeti. Radi se o mrei koja se prikazuje lukovima, linijama koje povezuju sjecita, iji zatvoreni krug ozna ava ono to se ima sauvati od homeostaze napetosti, od najmanje napetosti, od nune derivacije, od irenja uzbuenja u tisuu kanala svaki put kad bi u jed nome od njih ona mogla biti previe intenzivna. Filtracija od podraaja do rastereenja, to je onaj apa rat, kalota gdje se najprije odreuje ono to on naziva stadijem Real-Ich-a. I tome on u svom izlaganju pripi suje odliku autoerotisch. Iz toga su analitiari zakljuili, da kako je to mo ralo biti smjeteno u onome to se naziva razvoj, a bu dui da je Freudova rije sveto pismo da su za dojene sve stvari o k o njega indiferentne. Pitamo se kako 202

se takve stvari m o g u odrati u polju promatraa, kad naela vjere imaju veu vrijednost od promatranja. Jer, konano, ako postoji neto na to nas dojene navodi, to je da se zanima za ono to ulazi u polje njegove percepcije. N e m a sumnje da postoje predmeti iz najranije dobi novoroenake faze. Autoerotisch ne moe nikako imati smisao nezainteresiranosti. A k o itate Freuda, u o v o m ete tekstu vidjeti da se drugo razdoblje, ekonomsko, sastoji upravo u tome da drugo Ich drugo po pravu, drugo u logikom vremenu jest Lust-Ich, za koje on kae da je purifiziert. Proieno Lust-Ich, koje se uspo stavlja u vanjskom polju, u kaloti u kojoj naznaavam prvo Real-Ich iz Freudova objanjenja. Autoerotisch se sastoji u tome a Freud sam to na glaava da ne bi bilo pojave predmeta, da nema pred meta dobrih za mene. Ono je mjerilo za pojavu i dije ljenje predmeta. Tu se, dakle, uspostavlja Lust-Ich, a takoer i polje za Unlust, predmeta kao ostatka, kao stranog. Predmet dobar da se upozna, i to opravdano, jest onaj koji se definira u polju Unlust, dok su predmeti iz polja Lust-Ich vrijedni ljubavi. Hassen sa svojom dubokom vezom sa spoznavanjem pripada drugom polju. Na toj razini nema traga nagonskim funkcijama, osim onima koje nisu istinski nagoni, a koje Freud u svom tekstu naziva Ich-Triebe. Ich ima ne-nagonsku razinu, i na tome molim vas da paljivo proitate ovaj tekst Freud temelji ljubav. Sve to je definirano na razini Ich nema spolnu vrijednost, a prelazi od Erhaltungs trieb, nagona odravanja, na Sexualtrieb samo u funkciji prisvajanja svakog od ovih polja, njegova zaposjednua jednim od djelominih nagona. Freud upravo kae da Vorhang des Wesentlichen, izvlaenje bitnoga, jest posve pasivni nain, a ne nagonski, na koji subjekt registrira ussere Reize, ono to dolazi iz vanjskoga svijeta. Nje gova aktivnost dolazi samo durch seine eigenen Triebe, (sic nap. prev.), od njegovih vlastitih nagona. Tu se 203

radi o razliitosti djelominih nagona. Pri tome smo do vedeni do tree razine koju on uvodi, aktivnost-pasivnost. Prije nego li oznaimo posljedice, htio bih vam jedno stavno svratiti panju na klasini karakter ove koncep cije ljubavi, htjeti sebi svoje dobro da li je potrebno naglasiti da je to upravo ekvivalent onome to nazivamo, u tradiciji, fizikom teorijom ljubavi, velle bonum alicui svetog T o m e , koji za nas ima zbog funkcije narcizma upravo istu vrijednost. Ja sam davno naglasio varavi ka rakter ovog takozvanog altruizma, koji se zadovoljava uvanjem dobra, ijega? upravo onoga, koji nam je potreban. 2 Eto, dakle, gdje Freud hoe poloiti temelje ljubavi. Samo pomou aktivnosti-pasivnosti ulazi u igru ono to zaista pripada odnosu spolova. Dakle, da li odnos aktivnost-pasivnost pokriva odnos spolova? M o l i m vas da se obratite tom poglavlju u ovjeku-vuku, ili takvim poglavljima u Pet psihoanaliza. Sveusvemu, Freud tu objanjava da je polarna referencija aktivnost-pasivnost tu da imenuje, prekrije, metaforizira ono to ostaje nedokuivo u spolnoj razlici. On nikad nigdje ne tvrdi, da je odnos muko-ensko psi holoki shvatljiv drugaije osim pomou predstavnika opozicije aktivnost-pasivnost. Utoliko to takva opozicija muko-ensko nije nikad dosegnuta. To dovoljno ozna ava vanost onoga to je ovdje ponavljano, u obliku glagola prilino otrog u izraavanju onoga o emu je rije ova opozicija aktivnost-pasivnost se provlai, pri ljubljuje, ubrizgava. To je arteriografija, a sami odnosi muko-ensko ne iscrpljuju j e . Naravno, dobro se zna da nas opozicija aktivnost-pa sivnost moe upoznati s m n o g i m stvarima iz domene lju bavi. Ali, mi imamo posla upravo s tom injekcijom, ako tako mogu rei, sado-mazohizma, koju ne moemo, to se tie spolnog ostvarenja, posve uzeti za gotovo.

204

U odnosu spolova sigurno ulaze u igru svi intervali elje. Koju vrijednost ima za tebe moja zelja? vjeno pitanje koje se postavlja u dijalogu izmeu ljubavnika. Ali, takozvanu vrijednost, na primjer, enskog mazohiz ma, kako se kae, bolje je staviti izmeu zagrada ozbilj nog pitanja. Ona je dio tog dijaloga koji se moe defi nirati, u dosta toaka, kao muki fantazam. M n o g o stvari daje do znanja da podravati ga znai suradnju s nae strane. Da se ne bismo posve prepustili rezultatima an glosaksonske ankete, koja u o v o m predmetu ne bi dala bogzna to, da ne bismo rekli da se radi o pristanku ena, to nita ne znai ograniit emo se, opravdamje, mi, ostali analitiari, na ene koje pripadaju naoj grupi. V r l o je upadljivo to su predstavnice ovog spola u analitikom krugu specijalno raspoloene da podra vaju temeljno vjerovanje u enski mazohizam. Nesum njivo je da tu postoji veo koji je bolje ne podii pre rano, a koji se tie interesa spola. To je uostalom uda ljavanje od naeg predmeta, ali udaljavanje duboko po vezano s njim, vidjet ete, jer emo se na to jo morati vratiti. Bilo o emu da se radi, na ovoj nam razini nita ne izlazi iz polja ljubavi, t j . iz okvira narcizma, za koji nas Freud u tom lanku upuuje vlastitim izrazima da je sainjen od umetanja autoerotisch u organizirane inte rese ja. Unutar ovog okvira moe postojati predstavljanje predmeta iz vanjskog svijeta, izbora i rasuivanja, mo gunosti spoznavanja, ukratko, ukljueno je cijelo polje na kojem se odvijala klasina psihologija. Pa, zbog toga je cijela psihologija afekta do Freuda propala jer, nita tu ne zastupa Drugoga, radikalnog Drugoga, Dru goga kao takvog. Ovo predstavljanje Drugoga nedostaje upravo izmeu ta dva suprotstavljena svijeta koja nam spolnost ozna ava kao muko i ensko. Ako idemo do kraja moemo ak rei da su muki ideal i enski ideal predstavljeni 205

u psihizmu drugim stvarima, a ne ovom opozicijom ak tivnost-pasivnost o kojoj sam upravo govorio. Oni pro izlaze upravo iz termina koji ja nisam uveo, ali ime je jedna psihoanalitiarka zahvatila ensko spolno ponaa nje to je maskiranje. Maskiranje nije ono to ulazi u igru, u nunu paradu sparivanja kod ivotinja, j e r se isto tako ukras pojav ljuje openito na mukoj strani. Maskiranje ima drugi smisao u ljudskoj domeni, a to je da ne djeluje vie na imaginarnoj razini, ve na simbolikoj. Polazei otuda, trebamo pokazati da se spolnost kao takva ponovo pojavljuje, razvija svoju vlastitu aktivnost, pomou ma koliko to izgledalo paradoksalno dje lominih nagona. 3 Sve to to Freud srie o djelominim nagonima, po kazuje nam pomak koji sam proli put trasirao na ploi, taj kruni pomak pritiska, koji izlazi preko erogenog ruba da bi se vratio na nj kao svojoj meti, nakon to je napravio krug oko neeg to nazivam predmet a. Tvr dim a tono ispitivanje cijelog teksta potvruje isti nitost toga da subjekt tim putem dostie ono to je, pravo govorei, dimenzija velikog Drugoga. Istiem radikalnu razliku koja postoji izmeu voljeti se preko drugoga to u narcistikom polju predmeta ne daje nikakvu transcendenciju ukljuenom predmetu i krunosti poriva, gdje heterogenost polaska i po vratka otvara u svom intervalu zijev. to v i d j e t i i biti vien imaju zajednikoga? Uzmi mo Schaulust, skopiki nagon. Freud suprotstavlja beschauen, promatrati strani predmet, predmet isto reeno, prema biti gledan od strane osobe, beschaut werden. Stvar je u tome da predmet i osobe nisu ista stvar. Na rubu kruga, recimo, da se oni otputaju. I l i , da nam tokasta linija izmie. Uostalom, da bi ih vezao, treba 206

u bazi tamo gdje se poetak i kraj sustiu da ih Freud stisne u aku, i da ih pokua povezati upravo u toki povratka. On ih stiska govorei da korijen skopikog nagona treba zahvatiti u subjektu, u injenici da se subjekt sam vidi. Samo, tu se, zato to je on Freud, ne vara. To ne znai vidjeti se u ogledalu, to je selbst ein Sexualglied beschau en on se gleda, rekao bih, u svoj spolni ud. Samo, panja! ni to ne ide. Zato to je taj iskaz izjed naen sa svojim nalijem koje je prilino neobino i udim se da nitko nije otkrio njegovu duhovitost. To daje Sexualglied von eigner Person beschaut werden. U neku ruku, kao to se broj dva veseli to je neparan, tako se seks, ili ud, veseli to je gledan. T k o je zaista ikada mogao shvatiti subjektivirajui karakter takvog osjeaja? U stvari, artikulacija petlje polaska i povratka nagona, dobro postie to, to mijenjamo u posljednjem iskazu samo jedan Freudov termin. Ja ne mijenjam eigenes Ob jekt, predmet pravo reeno, koji je ono na to se svodi subjekt, ja ne mijenjam von fremder Person, drugi na ravno, niti beschaut, ali umjesto werden stavljam ma chen ono o emu je rije k o d nagona, to je dati se vidjeti. Aktivnost nagona se koncentrira u o v o m e dati se, a ako to prenesemo u polje ostalih nagona, moda emo dobiti poneto svjetla. M o r a m pouriti, i ne samo to skraujem, ve i zatva ram rupu koju je Freud, vrlo udna stvar, ostavio otvo renu u svom nabrajanju nagona. Nakon dati se vidjeti, navest u neto drugo, dati se sluati, o emu nam Freud ak ni ne govori. M o r a m vam brzo navesti razliku od dati se vidjeti. Ui su u polju nesvjesnog jedini o t v o r koji se ne moe za tvoriti. Dok se dati se vidjeti pokazuje strelicom koja se zaista vraa prema subjektu, dati se sluati ide prema drugome. Razlog je u strukturi, vano je da to usput kaem. Preimo na oralni nagon. Sto je to? Govori se o fan207

tazmu prodiranja, dati se jesti. Svatko zapravo zna, da je to, na granici sa svim rezonancama mazohizma, altrificirani termin oralnog nagona. Ali, zato ne dovesti stva ri do kraja? Budui da se pozivamo na ishranu i na dojku, a ishrana je sisanje, kaimo da je oralni nagon dati se sisati, a to je vampir. To nam uostalom objanjava ono to je tako posebno to elim u vaem duhu otrgnuti od metafore ishrane dojke. Dojka je isto tako neto prikriveno, koja sisa, to? organizam majke. Na taj je nain dovoljno na znaeno, na ovoj razini, koja je potraivanje subjekta, za neim to je odvojeno od njega, ali mu pripada, i ime se mora upotpuniti. Na razini analnog nagona malo opus tanja tu iz gleda da to ba posve ne ide. A ipak, dati se srati ima smisao! K a d kaemo dajemo se tu estoko posrati, po stoji odnos s vjenim gnjavatorom. N e m a m o pravo kad jednostavno poistovjetimo poznati izmet s funkcijom koju ima u metabolizmu opsesivne neuroze. N e m a m o pravo kad ga prikratimo u onome to prigodice pred stavlja, kao dar, kao odnos prema neistoi, iiavanju katarzi. N e m a m o pravo kad ne vidimo da odatle pro izlazi funkcija oblativiteta, darivanja. Da kaemo sve, predmet tu nije ba udaljen od domene due. to nam ovaj kratki pregled otkriva? Zar ne izgleda, da je u o v o m izvrtanju koje pokazuje njegov dep, i invaginirajui se kroz erogenu zonu, nagon optereen traenjem neega, to svaki put odgovara u Drugome? Neu ponovo navesti itav niz. Kaimo, da je na razini Schaulusta to pogled. N a v o d i m ga samo zato, da bih kasnije raspravljao o uincima koje ima na Drugo ta prizivajua kretnja.

4
Oznaio bih tu odnos polariteta nagonskog ciklusa pre ma neemu to je uvijek u sreditu. To je organ nagona uzet kao instrument u drugaijem smislu, dakle, od 208

onog koji je imao dosad, u sferi indukcije Ich. Taj ne dostini organ, taj predmet koji m o e m o samo okruiti, i da sve kaem, taj lani organ eto, taj organ treba sada ispitati. Organ nagona se smjeta u odnosu prema pravom organu. Da biste to osjetili i da bih potkrijepio tvrdnju da je to u podruju spolnosti jedini p o l podesan za nae shvaanje, posegnut u za m i t o m u kojem u preu zeti povijesno skrbnitvo nad onim to je reeno u Pla tonovoj Gozbi, kroz usta Aristofana, o prirodi ljubavi. To pretpostavlja upotrebu aparata koji sam uvijek pred prethodnim auditorijem izbjegavao upotrebiti. Dao sam svojim sluaima antike modele, posebno iz Pla tona, ali dao sam im samo aparat za kopanje toga polja. Nisam od onih koji kau Djeco moja, tu ima blaga zbog ega e oni preoravati polje. Ja sam im dao ralo i plug, naime znanje da je nesvjesno sazdano od jezika, i u jednom trenutku, tri i p o l godine je od toga, nastala su tri dobra rada. Ali, sada treba rei Blago se moe nai samo na putu koji pokazujem. Taj put ima u sebi neto komino. To je bitno za shvaanje i najmanjeg dijaloga k o d Platona, a fortiori onoga to je u Gozbi. Radi se ak, ako hoete, o farsi. Rije je naravno o Aristofanovoj bajki. Ta bajka je sto ljeima izazov, j e r je ona kroz njih prola a da nitko nije uinio neto bolje. Ja u pokuati. Trudei se da samem ono to je reeno na Kongresu u Bonnevalu, izazvao sam neto to se izraava ovako Govorit u vam o lameli. Ako elite naglasiti uinak farse, nazvat ete je hommelette. Lake je animirati taj hommelette, od prvobit nog ovjeka u iju glavu uvijek treba postaviti homunkulusa, da bismo ga pokrenuli. Svaki put kad se razbiju opne na jajetu, odakle izlazi fetus koji postaje novoroene, neto zamislite naas odatle polijee, neto to se lako moe uiniti s jaje tom kao i sa ovjekom, naime hommelette, ili lamela. 209

Lamela je neto posve plosnato, to se premjeta kao ameba. Samo je m a l o kompliciranije. Ali, prolazi svu gdje. A budui da je to odmah u v a m rei neto to ima veze s onim to spolno bie gubi u spolnosti, to j e , k a o to je ameba u odnosu na spolno bie, bes mrtno. Z a t o to nadivljuje svaku podjelu, zato to op stoje u svakoj razdiobi. Pa, to nije ohrabrujue. Zamislite samo, da v a m to obavije lice dok mirno s p a v a t e . . . M o r a l i bismo ui u bitku s takvim biem. A l i , to ne bi bila ugodna bitka. Ta lamela, taj organ, ija je oso bina da ne postoji, ali koji zato nije manje organ m o g a o b i h v a m vie izlagati o njegovom zoolokom po loaju to je libido. To je libido kao isti nagon ivota, t j . besmrtnog i vota, neunitivog ivota, ivota k o j e m nije potreban or gan, pojednostavnjenog i nerazorivog ivota. Upravo to je oduzeto ivom biu kad je potinjeno ciklusu spol nog razmnoavanja. A tome su predstavnici, ekvivalenti, svi oblici predmeta a, koje m o e m o nabrojiti. Predmeti a su samo predstavnici, figure. Dojke kao nesporazum, kao karakteristian element organizacije sisavaca, pla centa na primjer predstavlja taj dio samog individua koji on gubi pri roenju, a koji m o e posluiti za simbo liziranje najdublje izgubljenog predmeta. Za sve ostale predmete mogao bih navesti iste referencije. Odnos subjekta prema polju Drugoga je tu rasvijet ljen. Pogledajte to sam nacrtao na donjoj strani ploe. E v o objanjenja.

S,

I II I
210

U svijetu Real-Ich, Ja-a, spoznaje, sve moe postojati kao sada, ukljuivi i vas i svijest, a da za to ne postoji, ma to g o d vi mislili, ni najmanji subjekt. A k o je su bjekt o n o to vas uim, naime, subjekt odreen j e z i k o m i govorom, t o znai da subjekt, in initio, poinje na mjestu Drugoga, utoliko to se tu pojavljuje prvi oznaitelj. t o j e t o oznaitelj? j a v a m t o v e dugo verglam, p a ga ne bih p o n o v o m o r a o artikulirati, oznaitelj je o n o to predstavlja subjekt, za koga? ne za drugi subjekt, ve za drugog oznaitelja. R a d i ilustracije o v o g aksioma pretpostavite da u pustinji naete plou prekrivenu hijeroglifima. Vi ne sumnjate da iza toga stoji subjekt koji ih je ispisao. Ali smatrati da je svaki oznaitelj upuen vama, to je greka dokaz je to, to ne moete nita razumjeti. Naprotiv, vi ih definirate kao oznaitelje, z a t o to ste sigurni da se svaki od ovih oznaitelja odnosi na svakoga od ostalih. A o t o m e je rije u odnosu subjekta prema polju Drugoga. Subjekt se raa utoliko to se u polju Drugoga pojav ljuje oznaitelj. Ali, uslijed toga, to se to ranije nije bilo nita, do li subjekt u nastajanju zgunjava u oznaitelja. Odnos prema Drugome je upravo to to za nas uzro kuje pojavu onoga to predstavlja lamelu ne seksual ni polaritet, odnos mukoga prema enskome, ve odnos ivog subjekta prema o n o m e to gubi zbog toga to radi razmnoavanja mora prolaziti kroz spolni ciklus. Tako objanjavam bitni afinitet svakog nagona prema podruju smrti, i tako izmirujem dva lica nagona nagona koji ujedno uprisutnjuje spolnost nesvjesnog i predstavlja u svojoj biti smrt. Vi svejedno shvaate da, ako sam vam g o v o r i o o ne svjesnom kao o onom to se zatvara i otvara, to je zato to je njegova bit oznaavanje toga vremena kojim se subjekt raa odvojen, j e r se raa s oznaiteljem. Subjekt, to je pojavljivanje, koje prije toga kao subjekt nije bilo nita, ali im je iskrslo zgunjava se u oznaitelja. 211

Od tog spoja subjekta u polju nagona sa subjektom kakav se evocira u polju Drugoga, od tog napora da se sustignu, zavisi hoe li biti potpore za ganze Sexualstre bung. N e m a druge. Samo je tu relacija spolova pred stavljena na razini nesvjesnoga. Uostalom, odnos spolova je preputen rizicima polja Drugoga. On je preputen objanjenjima koja se za nju daju. On je preputen starici od koje to nije isprazna bajka Dafni ui to treba initi da bi se vodila ljubav.

ODGOVORI

F. W A H L : Pitanje se odnosi na gubitak koji doiv ljava spolno bie, zatim na artikulaciju aktivnost-pasiv nost. Vi zaista istiete jedan nedostatak m o g izlaganja. La mela ima rub, ona se umee u erogenu zonu, tj. na jedan od otvora tijela, utoliko to su ovi otvori cjelokupno iskustvo nam to pokazuje vezani za otvaranje-zatvaranje zijeva nesvjesnoga. Erogene zone su vezane za nesvjesno, j e r se tu razvija prisutnost ivoga bia. Mi smo otkrili da upravo organ libida, lamela, vezuje za nesvjesno nagon zvani oralni, analni, kojima ja pridodajem skopiki nagon i onaj koji bi trebalo gotovo nazvati zazivnim nagonom, koji, kao to sam uzgred rekao nita od onoga to kaem nije za alu ima prednost da se ne moe zatvoriti. Sto se tie odnosa nagona prema aktivnosti-pasivnosti, mislim da sam se dovoljno izjasnio rekavi da je on na razini nagona isto gramatiki. On je potpora, umije e koje Freud upotrebljava, da bismo mogli shvatiti od lazak i povratak nagonske kretnje. Ja sam u pet-est navrata doao do toga da ga ne bismo mogli jednostavno svesti na uzajamnost. Danas sam naveo vrlo jasno da je svako od tri vremena a, b, c, kojima Freud obrazlae nagon, vano zamijeniti formulom dati se vidjeti, slu212

Sati, i cijelim popisom koji sam dao. To temeljito uklju uje aktivnost, pri emu dostiem o n o to je Freud sam obrazloio razlikujui dva polja, nagonsko polje s jedne strane i narcistiko polje ljubavi s druge strane, isti ui da na razini ljubavi postoji uzajamnost izmeu vo ljeti i biti voljen, a da se u drugom polju radi o istoj aktivnosti durch seine eigene Triebe za subjekt. Shva ate? U stvari, uoljivo je da ak u takozvanoj pasivnoj fazi izvravanje nagona, mazohistikog na primjer, za htijeva da sebi mazohist zada, ako smijem tako rei, pasju bol. 29. svibnja 1964.

POLJE DRUGOGA I POVRATAK PRIJENOSU

16
Subjekt i Drugi: Otuenje
Spolna dinamika. Aphanisis. Piaeovska greka. Vel. Kesu ili ivot! Zato? A k o psihoanalizu treba uspostaviti kao znanost o ne svjesnom, trebalo bi poi od toga, da je nesvjesno struk turirano kao jezik. Ja sam izveo topologiju ija je svrha da objasni ustroj subjekta. Na to se dogodilo, u doba za koje mislim da je nadieno, da mi se predbaci kako sam, inei to, istiui strukturu, zapostavio dinamiku koja je tako prisutna u naem iskustvu ak je reeno da ja zaobilazim afir mirano naelo u frojdovskoj doktrini, da je ova dina mika u svojoj biti kroz naskroz spolna. Nadam se da vam tok mog seminara ove godine, a upravo kad je stigao do svog vrhunca proli put, poka zuje da je ova dinamika daleko od toga da gubi.

1 Podsjeam, da bi oni koju su proli put bili odsutni znali da sam dodao posve novi element toj dinamici, iju emo primjenu uskoro vidjeti. Najprije sam istakao razdiobu koju uspostavljam, da bih u odnosu na ulazak nesvjesnog suprotstavio dva polja, polje subjekta i polje Drugoga. Drugi je mjesto

217

gdje se postavlja lanac oznaitelja, koji upravlja svim to se od subjekta moe uprisutniti, to je polje tog ivog bia, gdje se subjekt ima pojaviti. A ja sam rekao na strani tog ivog bia, pozvanog na subjektivnost, oi tuje se bitno nagon. Budui da je s obzirom na bit nagona, svaki nagon dje lomian nagon, ni jedan nagon ne predstavlja to Freud u j e d n o m asu napominje, da bi se zapitao, da li ga ljubav ostvaruje totalitet Sexualstrebunga, seksual ne tendencije, ukoliko bi se mogla shvatiti kao prezenti ranje funkcije Fortpflanzung, razmnoavanja, u psihizmu, ako bi ona tu spadala. T k o ne bi priznao tu funkciju na biolokom planu? Ja tvrdim, prema Freudu, koji to na sve naine potvruje, da ona kao takva nije zastupljena u psihizmu. U psihiz mu nema niega preko ega bi se subjekt m o g a o posta viti kao bie muko ili bie ensko. Subjekt u s v o m psihizmu postavlja samo ekvivalente aktivnost i pasivnost su daleko od toga da tu funkciju iscrpno predstavljaju. Freud to postavlja ak ironino, naglaavajui da o v o predstavljanje nije ni tako obavez no, ni tako iscrpno durchgreifend und ausschliesslich polaritet enskoga i mukoga bia predstavljen je sa mo polaritetom aktivnosti, koja je samo pasivnost prema

vani, gegen die usseren Reize.

Sama ova podjela tu sam zastao proli put ini neophodnim o n o to je najprije osvijetljeno analitikim iskustvom, da su putovi onoga to trebamo initi kao mukarac ili k a o ena preputeni posve drami, scenariju, koji pripada polju Drugoga to je upravo Edip. Proli sam put to naglasio, rekavi vam, da ono to treba initi kao mukarac ili kao ena, ljudsko bie uvi j e k ui u potpunosti od Drugoga. Podsjetio sam vas na staricu iz prie o Dafnisu i Kloe, bajke koja nam poka zuje, da postoji krajnje polje, polje spolnog izvrenja, ije putove, na kraju, nevinace ne poznaje. Da je to nagon, djelomini nagon, koji ih usmjeruje, da je j e d i n o djelomini nagon taj koji u psihizmu zastu-

218

pa posljedice spolnosti, znak je da se spolnost u psihiz mu predstavlja odnosom subjekta koji se izvodi iz druge stvari, a ne iz same spolnosti. Spolnost se uspostavlja u polju subjekta putem k o j i pripada manjku. Tu se prekrivaju dva manjka. Jedan proizlazi iz sredi njeg nedostatka o k o kojeg se kree dijalektika ostvare nja subjekta u svoje pravo bie u odnosu prema Drugo me uslijed injenice da subjekt zavisi od oznaitelja i da je oznaitelj najprije u polju Drugoga. Ovaj manjak preuzima drugi manjak, koji je stvarni manjak i prethodi nadolasku ivog bia, t j . spolnom razmnoavanju. Stvar ni manjak je ono to i v o bie gubi kao ivo, razmnoa vajui se spolnim putem. Taj manjak je stvarni j e r se odnosi na neto stvarno, a sastoji se u t o m e da ivo bie, budui da je spolni subjekt, potpada p o d individualnu smrt. Postupak dopunjavanja tog manjka nam slika Aristofanov mit, na patetian i varljiv nain, obrazlaui da i vo bie u ljubavi trai drugo, svoju spolnu polovicu. Umjesto mitskog predstavljanja misterija ljubavi, anali tiko iskustvo uzima subjekt, ne kao spolnu dopunu, ve kao dio koji je zauvijek izgubljen, a uspostavljen je injenicom da je on samo spolno i v o bie i da vie nije besmrtno. Otuda, vi shvaate iz istog razloga to je putem var ke spolno ivo bie navedeno na svoje spolno ostvarenje nagon, djelomini nagon je u potpunosti nagon smrti, i u sebi samom predstavlja dio smrti u spolnom i v o m biu. Tako, prkosei moda prvi put u povijesti mitu koji uiva tako velik ugled, a podsjetio sam da ga Platon pri pisuje Aristofanu, ja sam proli put umjesto njega uzeo mit, da bih otjelovio dio koji nedostaje, a nazvao sam ga m i t o m o lameli. On je vaan j e r ne oznaava libido kao polje sila, ve kao organ. Libido je bitan organ za shvaanje prirode nagona. 219

To je irealan organ. Irealan nije imaginaran. Irealno se odreuje artikuliranjem realnoga na nain koji nam iz mie i upravo to uvjetuje da njegovo predstavljanje bude mitsko, kao to smo i uinili. Ali, to to je irealan, ne spreava jedan organ da se otjelovi. Pruam vam odmah materijalizaciju. Jedan od najsta rijih oblika da se ovaj irealni organ otjelovi u tijelu jest tetoviranje, brazgotinanje. Urez ima funkciju bia narnijenjenog Drugome da u njemu smjesti subjekt oznau jui njegovo mjesto u polju grupnih odnosa izmeu sva koga i svih ostalih. A istovremeno on oito ima erotsku funkciju koju su osjetili svi oni koji su se pribliili re alnosti. Pokazao sam jo da je u temeljnom odnosu nagona bitna kretnja kojom strelica koja putuje prema meti is punjava svoju funkciju samo kad se stvarno udalji od m e t e da bi se vratila k subjektu. Perverzan je u t o m smislu onaj koji u kratkom spoju, izravnije od svakog drugog, uspijeva u svom potezu spajajui najdublje svo ju funkciju subjekta sa svojim postojanjem elje. Po vratak nagona je tu posve drugaija stvar od varijacije ambivalencije, zbog koje prelazi predmet iz polja mrnje u polje ljubavi, i obratno, prema t o m e da li on koristi ili ne koristi dobrobit subjekta. Ne postaje se mazohist zato to predmet nije dobar s v o m cilju. N i j e mala Freudova bolesnica, zvana homoseksualka, postala homosek sualka zato to ju je otac razoarao ona je mogla imati ljubavnika. Svaki put kad smo u dijalektici nagona, za povijeda druga stvar. Dijalektika nagona se razlikuje te meljito od onoga to pripada redu ljubavi kao ono to pripada dobru subjekta. Zato danas elim naglasiti operacije ostvarenja sub jekta u njegovoj oznaiteljskoj zavisnosti od mjesta Drugoga.

220

2 Sve izranja iz strukture oznaitelja. Ova se struktura zasniva na onome to sam najprije nazvao funkcijom ure za, a koja se sada u toku mojega izlaganja obrazlae kao topoloka funkcija ruba. Odnos subjekta prema Drugome u potpunosti nastaje u procesu zijeva. Bez toga bi sve m o g l o biti tu. Odnosi izmeu bia u realnome, pa sve do vas i ukljuujui vas, ovdje, mogli bi nastati u terminima obrnuto uzajamnih odnosa. Na tome se trudi psihologija i cijeli jedan smjer sociologije, a ona moe i uspjeti kad se radi o ivotinj skoj domeni, jer zapljena imaginarnog dostaje za moti viranje svih vrsta ponaanja ivih bia. Psihoanaliza nas podsjea da ljudska psihologija pripada drugoj di menziji. Da bi se ova dimenzija odrala dovoljna bi bila filozo fija, ali ona se pokazala nedostatnom, j e r nema zadovo ljavajue definicije nesvjesnoga. Psihoanaliza nas, dakle, podsjea, da se injenice ljudske psihologije ne bi mogle shvatiti u odsutnosti funkcije subjekta, definirane kao uinak oznaitelja. Ovdje treba objasniti procese kao krunice koje idu od subjekta do Drugoga od subjekta prizvanog k Dru gome, do subjekta koji je ugledao sebe kako se pojav ljuje na polju Drugoga, Drugoga koje se tu vraa. Ovaj je proces kruni, ali po svojoj prirodi je bez uzajamnosti. Zato to je kruni, on je disimetrian. Moete osjetiti, da vas danas ponovo v o d i m na po druje logike iju v a m bitnu vanost elim istaknuti. Svaka dvosmislenost znaka proizlazi otuda to on pred stavlja neto za nekoga. To netko moe biti mnogo stvari, to moe biti cijeli svemir, utoliko to nas ue da u njemu krui informacija kao negativ entropije. Svaki vor gdje se skupljaju znakovi, utoliko to oni predstavljaju neto, moe biti uzet kao netko. Ono to treba naglasiti kao protivno, jest, da je oznaitelj to to zastupa subjekt za neki drugi oznaitelj.

221

Budui da nastaje na polju Drugoga, oznaitelj omogu uje pojavu subjekta njegova znaenja. Ali, on funkcioni ra kao oznaitelj, tako da svodi subjekt na to da bude samo oznaitelj, petrificirajui ga istom kretnjom k o j o m ga zove da funkcionira, da govori, kao subjekt. Tu je upravo vremenski nagon, gdje se uspostavlja o n o to je karakteristika poetka nesvjesnoga kao takvog za tvaranje. Jedan analitiar je to osjetio na drugoj razini i poku ao izraziti izrazom koji je b i o nov i nije nikad otada b i o koriten na polju analize aphanisis, nestanak. Jones, koji ga je izmislio, uzeo ga je kao neto prilino apsurd no, strah o d nestajanja elje. Dakle, aphanisis treba po staviti radikalnije na razinu gdje se subjekt oituje u toj kretnji nestanka, koji sam okvalificirao kao smrtonosni. Ovu sam kretnju j o nazvao fading subjekta. Zastat u naas da bih vam omoguio da osjetite u kojoj je mjeri mogue nai se u konkretnom iskustvu i ak promatranju, p o d uvjetom da njime upravlja ovaj resor i odstrani njegova zasljepljenja. Pokazat u vam to na primjeru. Piaeovska greka za one koji vjeruju -da je to neo logizam, naglaavam da se radi o gospodinu Piagetu je greka koja lei u pojmu onoga to nazivamo egocen trini g o v o r djeteta, koji je definiran kao stadij u kojem bi nedostajalo o n o to ova alpska psihologija naziva uzajamnou. Uzajamnost je daleko od horizonta onoga to nas treba upravljati u tom asu, a p o j a m egocentri nog govora je proturjenost. Dijete u t o m uvenom go voru, k o j i se m o e snimiti magnetofonom, ne govori za sebe, kao to se kae. Nesumnjivo, ono se ne obraa dru gome, ako ovdje upotrebimo teoretsku podjelu koja se izvodi iz funkcije ja i ti. Ali, potrebno je da tu ima i drugih za vrijeme njihove prisutnosti djeca e se posve predati malim igrama, kakve im se zadaju u nekim metodama zvanim aktivni odgoj, onda oni g o v o r e oni se ne obraaju tome i tome, oni govore, ako mi dopu222

state rije, prema kulisi. Taj egocentrini govor, to je tko ima ui neka uje! Tu emo, dakle, naii na konstituciju subjekta na po lju Drugoga, kakvu v a m pokazuje ova mala strelica na ploi. Ako ga shvatimo u njegovu nastajanju u polju Dru goga, karakteristika subjekta nesvjesnog jest da se nalazi, pod oznaiteljem koji razvija svoje mree, svoje lance i svoju povijest, na neodreenom mjestu. Vie od jednog elementa sna, g o t o v o svi, mogu biti toka na kojoj emo ga razliito smjestiti u interpreta ciji. K a d mislimo da ga m o e m o navesti da izrazi to elimo, to znai da nismo nita shvatih treba rei da se psihoanalitiari ne izraavaju ba dobro. Interpreta cija se ne moe savijati u svim pravcima. Ona oznaava samo jedan slijed oznaitelja. Ali subjekt doista moe zauzimati razliita mjesta, prema tome da li se stavlja pod ovaj ili onaj od ovih oznaitelja. Sada dolazim do dvije operacije koje namjeravam obrazloiti danas u odnosu subjekta prema Drugome.

Panja! to su potpore za vae misli, koje ne idu bez smi calica, ali nema topologije koja ne bi zahtijevala da bu de poduprta nekom smicalicom, to je upravo rezultat injenice, da subjekt zavisi od oznaitelja, drugaije re eno, od izvjesne nemoi vae misli. R e c i m o to, da je malo V donje polovice romba vel, uspostavljen prvom operacijom, na kojoj bih se naas zadrao.

Moda e vam se, uostalom, uiniti da su to prilino glupe stvari. Ali, logika je to uvijek pomalo. A k o ne do premo do korijena luckastosti, zapadamo neizbjeno u bezumlje, za to je lako dati primjere, kakve su, na prim jer, tobonje antinomije razuma, kao katalog svih kata loga koji ne sadravaju sebe, i dolazimo do orsokaka, koji logiarima zadaju, ne znam zato, glavobolje. Rjee nje je uostalom vrlo jednostavno, zapravo oznaitelj koji se oznaava, oito nije isti oznaitelj kao onaj kojim oz naavamo drugi oznaitelj. Rije zastarjela, utoliko to moe znaiti da je rije zastarjela i sama zastarjela rije, nije ista rije s jedne i s druge strane. Ovo bi nas treba lo ohrabriti, da iznesemo taj vel, koji sam spomenuo. Rije je o vel iz prve bitne operacije u kojoj se ute meljuje subjekt. N i j e izlino to ovdje razloiti pred i rokom publikom, jer se radi nita manje nego o onoj operaciji, koju moemo nazvati otuenjem. To otuenje, boe m o j , prilino je u opticaju u nae doba. to god inili, svakim smo danom malo otueniji, bilo to u ekonomici, politici, psiho-patologiji, estetici i tako redom. Moda ne bi bilo loe vidjeti u emu je ko rijenje tog uvenog otuenja. 224

Da li to znai, a iji sam izgleda pobornik, da je sub jekt osuen da vidi svoje pojavljivanje in initio samo u polju Drugoga? To bi m o g l o biti tako. Ali, nikako ni kako nikako. Otuenje se sastoji u o v o m e vel, koje ako rije osu en ne izaziva vae primjedbe, uzimam je osuuje sub jekt, da se pojavi samo u toj razdiobi koju, ini mi se, dovoljno obrazlaem, ako kaem da, ako se on pojav ljuje s jedne strane kao smisao proizveden oznaiteljem, s druge se strane pojavljuje kao aphanisis. Tu je vel, koji je dobro prikazati da bismo ga razlikovali od drugih upotreba vel, od drugih upotreba ili. Postoje dvije upotrebe. Uz minimalnu logiku naobrazbu pozna to vam je da postoji iskljuivi vel idem ili amo, ili ta mo ako idem amo, ne idem tamo treba izabrati. Postoji i drugi nain upotrebeve/ idem na jednu stra nu ili na drugu stranu, ba me briga, svejedno mi j e . To su dva vel koja nisu jednaka. Pa, postoji i tree, a da vas ne bih zbunio, rei u v a m odmah emu on slui. Simbolika logika, v r l o korisna j e r je osvijetlila osjet ljivo podruje, nauila nas je razlikovati domet o v e ope racije koji nazivamo uniranjem. Govorei kao to se govori kad se radi o skupovima, jedna je stvar zbrojiti dvije zbirke, a druga unirati ih. Ako u tom, lijevom, krugu ima pet predmeta, i ako u drugom ima j o pet ako ih zbrojimo ima ih deset. Ali, ima ih koji pripadaju obim krugovima. A k o postoje dva takva koji pripadaju obim krugovima, uniranje nee biti u udvostruenju nji hova broja, u uniji e biti osam predmeta. Izvinjavam se ako ovo podsjeanje izgleda malo djeje, ali to inim da bih vam pruio pojam, da se ovaj vel koji pokuavam obrazloiti, podupire samo logikim oblikom unije. Vel otuenja definiran je izborom, ije osobine zavise od toga ima li u uniji neki elemenat, koji pridonosi da u bilo kojem izboru on ima kao posljedicu neko ni jedno, ni drugo. Izbor je samo u spoznaji elimo li sauvati je dan od dijelova, d o k drugi u svakom sluaju nestaje. 225

Ilustrirajmo to onim to nas zanima, biem subjekta, onoga subjekta koji je tu p o d smislom. Izabrali smo bie, subjekt nestaje, izmie nam, zapada u nesmisao izabiremo smisao, a smisao opstaje samo krnjen za taj dio nesmisla, koji je, pravo reeno, ono to u ostvarenju sub jekta tvori nesvjesno. Drugim rijeima, u samoj je naravi takvog smisla, kakav se pojavljuje u polju Drugoga, da u velikom dijelu svoga polja bude zasjenjen nestankom bia, koji je induciran samo funkcijom oznaitelja.

Otuenje

T o , kazao sam vam, ima direktnu implikaciju koja je i previe neprimijeena kad v a m budem rekao, vidjet ete da je to oigledno, samo je to oiglednost koja se ne vidi. Otuenje ima za posljedicu to da interpretacija nema svoj zadnji resor u tome da nam prua znaenje puta k o j i m vodi ono psihiko, koje je pred nama. Taj do maaj je samo preludij. Interpretacija ne cilja toliko na smisao, k o l i k o na to da svede oznaitelje u njihov nesmi sao, da bismo mogli iznai odrednice cjelokupnog pona anja subjekta. M o l i m vas da se sjetite onog to je m o j uenik Leclaire na kongresu u Bonnevalu naveo u prilog primjeni mojih teza. Vidjet ete da je u svom zahvatu o d v o j i o niz s jedn o r o g o m , ne kao to se mislilo u diskusiji, u njegovoj znaenjskoj zavisnosti, ve upravo u njegovu nesvedivom i besmislenom karakteru lanca oznaitelja. Ali, neemo govoriti previe o vanosti ovoga to sam naveo. O v o otudujue i l i nije samo proizvoljan izum i, 226

kao to se kae, duhovno vienje. Ono je u jeziku. Ovo ili postoji. T o l i k o je prisutno u jeziku, da bi ga i u lingvi stici trebalo razlikovati. Navest u vam odmah primjer. Kesa ili ivot! A k o izaberem kesu gubim oboje. Ako iza berem ivot, i m a m i v o t bez kese, naime okrnjen ivot. Vidim da ste me dovoljno shvatili. K o d Hegela sam naao legitimnu potvrdu za ovaj naziv otuujui vel. O emu je rije kod njega? ukratko, radi se o nastanku p r v o g otuenja, onoga u kojem ovjek kroi na put ropstva. Sloboda ili ivot! Ako on izabere slobodu, hop! gubi odmah oboje, ako izabere ivot, oduzeta mu je sloboda u ivotu.

Tu mora postojati neto posebno. To neto posebnonazvat emo smrtonosni faktor. T o j e onaj faktor koji j e prisutan u nekim razdiobama, koje nam ta igra oznai telja pokazuje, koju nekad v i d i m o kako se odigrava u samoj sri ivota to nazivamo kromosomima, a do gaa se da meu njima postoji jedan koji ima smrtonos nu funkciju. Nai emo potvrdu u malo neobinom iskazu, uvodei u jedno od ovih polja samo smrt. N a primjer, sloboda ili smrt! Budui da tu u igru ulazi smrt, posljedica je poneto razliita struktura. Tu mi u oba sluaja ostaje oboje. Sloboda j e , znate konano, kao npr. uvena sloboda rada, za koju se izgleda borila francuska revolucija to isto tako moe biti sloboda da se crkne od gladi, ak je sve k tome v o d i l o tokom cije log devetnaestog stoljea, zato je trebalo revidirati neka naela. Vi izabirete slobodu, pa dobro! to je sloboda da umrete. udna stvar, p o d uvjetima u kojima vam se kae

227

sloboda ili smrt!, sam dokaz slobode, koji moete imati, jest da izaberete smrt, jer time 1 ete 'dokazati da imate slobodu izbora. U o v o m asu koji je uostalom i hegelovski, j e r to je ono to se naziva Teror, ova posve razliita podjela od reena je da vam prui uvid u ono to je u o v o m polju bitno u otuujuem vel, smrtonosni faktor. 4 Drugu operaciju mogu samo navesti s obzirom na kasni sat. Ona zavrava krunost odnosa prema Drugome, ali se pri tome pokazuje bitno izvijanje. Dok se prvo razdoblje temelji na podstrukturi unije, drugo se temelji na podstrukturi koju nazivamo presjek ili produkt. Ona se postavlja upravo u taj isti polumje sec, gdje ete ponovo naii na oblik zijeva, ruba. Presjek dvaju skupova se sastoji od elemenata koji pripadaju obima skupovima. Tu e se odvijati druga ope racija, isto tako bitna za definiranje, j e r e tu izbiti polje prijenosa. Ja u je nazvati, upotrebljujui svoj drugi no vi izraz, razdvajanje. Separare, razdvojiti prei u odmah na dvosmisle nost se parare, se parer, i svako znaenje koje ima u francuskom, i odijevati se, i braniti se, i snabdjeti se po trebnim da se bude na oprezu, poi u i dalje, na to me ovlauju latinisti, do se parere, do nastati, roditi se, o emu se radi u ovoj prilici. K a k o se subjekt na ovoj razini moe smoi, opskrbiti? (procurer) u tome je po rijeklo rijei, koja u latinskom oznaava raanje. Ona je pravna, kao uostalom, zanimljiva stvar, u indoevrop skom sve rijei koje oznaavaju donijeti na svijet. I sama rije parturition potjee od rijei koja u svom korijenu znai pribaviti muu dijete, pravnu, i recimo i to, dru tvenu operaciju. Idui u vam put pokuati pokazati kako se poput funk cije otuujueg vel, tako razliite od do sada definiranih 228

ostalih vel, moe primijeniti pojam presjeka. Vidjet e mo kako se on pojavljuje iz prekrivanja dvaju manjaka. Jedan manjak subjekt sree u Drugome, u samom prizivanju koje mu upuuje Drugi svojim diskursom. U prekidima diskursa Drugoga, pojavljuje se u iskustvu djeteta neto to se tu moe korjenito obiljeiti on mi kae to, ali to on hoe? U tom intervalu koji presijeca oznaitelje, koji je dio same strukture oznaitelja, leite je onoga to sam u drugim registrima svog izlaganja nazvao metonimijom. Tu puzi, tu klizi, tu izmie, poput lasice, ono to naziva mo eljom. Subjekt spoznaje elju Drugoga u onome to se ne uklapa, u manjku diskursa Drugoga, a svi djetetovi zato? manje svjedoe o pohlepi za razlogom stvari nego li to stvaraju iskuenje z odrasle; jedno zato mi ti to govori? uvijek nanovo izvire iz svog temelja, koji je zagonetka elje odraslog. Odgovarajui na ovaj zahvat, subjekt poput Grebouillea donosi odgovor prethodnom manjku, o svom vlasti tom nestanku, koji tu postavlja na toku manjka u Dru gome. Prvi predmet koji on nudi toj roditeljskoj elji, iji je predmet nepoznat, jest njegov vlastiti gubitak Hoe li me on izgubiti? Fantazam njegove smrti, nestan ka, prvi je predmet koji subjekt treba uvesti u igru u toj dijalektici, i on ga doista uvodi znamo to zbog tisuu injenica, pa i sama mentalna anoreksija. Znamo i da fantazam njegove smrti openito pokree dijete u njego vim odnosima ljubavi prema roditeljima. Jedan manjak prekriva drugi. Tada dijalektika pred meta elje, dijalektika u kojoj se elja subjekta prikla nja elji Drugoga ve sam v a m davno rekao da je to isto ta dijalektika prolazi kroz neto, to nije direktno odgovoreno. To je manjak proizveden prethodnim raz dobljem koje slui da odgovori manjku izazvanom slje deim razdobljem. Nadam se da sam dovoljno naglasio ta dva elementa kojima sam danas pristupio u novoj i temeljnoj logikoj operaciji ne-uzajamnost i izvijanje u povratku. 229

ODGOVORI J.-A. M I L L E R : Zar ipak ne elite pokazati da se otuenje subjekta, koje je definirano time da je roeno u jednom polju, uspostavljeno tim poljem, i podreeno tom polju koje mu je vanjsko, radikalno razlikuje od otuenja samosvijesti? Ukratko, treba li to ovako shva titi Lacan protiv Hegela? V r l o je dobro to mi to govorite, to je upravo suprot no od onoga to mi je rekao Green on se pribliio ste ui mi ruku, bar moralno, i rekao mi Smrt struktu ralizmu, vi ste Hegelov sin. Ne slaem se. Mislim da ste rekavi Lacan protiv Hegela, vi blie istini, iako se, na ravno, uope ne radi o filozofskoj debati. Dr G R E E N : Sinovi ubijaju oeve! 27. svibnja 1964.

17
Subjekt i Drugi (II): Aphanasis
Pitanje o Vorstellungsreprsentanz. Sloboda. Predstavljanje i hegelovski mamac. Descartesova elja. Skepticizam, izvjesnost i subjekt za koji se pretpostavlja da zna. Mala slova. Vrijednost pavtovskog iskustva. Kad sam vam na poetku naih susreta rekao Ja ne traim, ja nalazim, mislio sam pritom da se samo treba sagnuti u Freudovu polju i skupljati ono to se tamo mo e nai. Nachtrglich je npr. bilo zapostavljeno, iako je bilo tu i trebalo ga je samo pokupiti. Sjeam se iznenae nja nekih, jednog dana, koji su bili na istom tragu kao i ja, kad su vidjeli to se m o e napraviti od einziger Zug, jedincati potez. Danas bih v a m htio ukazati na vanost, ve naznaenu proli put u mojoj shemi, onoga to Freud naziva na ra zini potiskivanja Vorstellungsreprsentanz. 1 Vorstellung sadri onu vrst pukotine, koja navodi nje maki jezik da stavlja neopravdane s-ove, koji se ne mo gu pridodati normalnoj deklinaciji odrednica, ali koji su im potrebni za povezivanje sloenih rijei. Postoje, dakle, dvije rijei Vorstellung, Reprsentanz. Govorio sam vam proli put o obliku otuenja, koji sam ilustrirao pomou vie primjera, i za koji sam vam rekao da se moe artikulirati u jednom vel v r l o neobine

231

prirode. Mogli bismo ga danas pokuati obrazloiti na.ne ki drugi nain. Na primjer nema n e e g a ; . . bez ne eg drugog. Dijalektika roba je oita, nema slobode bez ivota, ali za njega nee biti ni ivota sa slobodom. Od jednog do drugog postoji nuan uvjet. Taj nuni uvjet postaje upravo dovoljan razlog, koji uvjetuje gubitak prvotnog zahtjeva. Moda je tu neto do ega dolaze oni koji me slijede. Nema naina da me se prati, a da se ne proe kroz m o j e oznaitelje, ali prolaenje kroz moje oznaitelje obuhva a taj osjeaj otuenja, koji ih potie, prema Freudovoj formuli, na traenje male razlike. Na nesreu, zbog te male razlike gube dohvat pravca koji sam im naznaio. Tako boe moj, nisam ja tako osjetljiv doputam svakom da slijedi svoj put u smjeru koji pokazujem bio bih se rado liio isticanja onoga to mi je izgledalo vano raistiti u prvom prijevodu koji sam dao za Vorstellungsreprsentanz. Istaknuo sam da je kod Freuda naglaeno to, to po tiskivanje prenosi na neto to pripada redu predstavlja nja, koji on naziva Vorstellungsreprsentanz. im sam prije nekoliko godina iznio ovu opasku to je bio nain itanja onoga to Freud pie p o d naslovom Verdrngung, lanak koji slijedi iza lanka o nesvjesnom u nizu tekstova sakupljenih kao metapsiholokih na glaavao sam injenicu da Freud potcrtava da afekt nije potisnut. Afekt a vidjet emo to on znai u naoj teo riji se eta drugdje, tamo gdje moe. Bit e uvijek dosta profesora psihologije koji e obrazloiti pacijentu kako afekt ima smisao upravo tamo gdje vie nije na svom mjestu. Zato sam inzistirao na tome da po tisnuto nije u elji ono to je predstavljeno, znaenje, ve, prevodim doslovno, predstavnik predstavljanja (representant de la representation). Funkcija otuenja tu posreduje kod ovoga ili onoga, koji, vie ili manje obuzet brigom o k o povlastica sveu ilinog autoriteta, i zanesen preuzimanjem funkcije, ho232

e ispraviti prijevod koji sam dao. Vorstellungsreprsen tanz je predstavnik, koji je predstavni, representatif. To nije neto posebno. Ali, u jednoj knjiici o psihosomatici nalazi se itava argumentacija o tobonjem nepoznanju neega o neemu koje treba nazvati m o j o m teorijom elje, i pomou male biljeke koja se odnosi na to nedostino poglavlje uzeto iz teksta, koji su do nijela moja dva uenika, naglaava se da, ako me slijede, oni od elje ine predstavnog predstavnika potrebe. Ne raspravljam o tome da li su m o j i uenici to zaista napi sali nismo mogli nai taj odlomak vano je to, da se jedina zgodna opaska o v e krajnje malo sadrajne knji ge sastoji u rijeima radije emo rei da je elja ne-predstavni predstavnik (le representant non represen tatif). Upravo to elim kazati i kaem j e r ja i kaem o n o to elim kazati kad p r e v o d i m Vorstellungsreprsen tanz kao predstavnik predstavljanja. Vorstellungsreprsentanz moemo smjestiti u nau shemu izvornih mehanizama otuenja, i to u prvu oznaiteljsku spregu, koja nam omoguava shvaanje, da se subjekt najprije pojavljuje u Drugome, utoliko to se prvi oznaitelj, jedincati oznaitelj, pojavljuje u polju Drugoga i to on predstavlja subjekt za neki drugi ozna itelj iji je uinak aphanasis subjekta. Otuda i dioba sub jekta kad se subjekt negdje pojavljuje kao smisao, drugdje se oituje kao fading, kao nestajanje. Postoji, dakle, ako se m o e rei, stvar ivota i smrti, izmeu je dincatog oznaitelja i subjekta kao binarnog oznaitelja, zbog njegova nestajanja. Vorstellungsreprsentanz je bi narni oznaitelj. Taj oznaitelj uspostavlja sredinju toku za Vrverdrn gung za ono to j e , budui da je prelo u nesvjesno, kao to Freud navodi u svojoj teoriji, toka za Anziehung, toka privlanosti, kroz koju e biti mogua sva potiski vanja, svi ostali slini prolazi na mjesto Unterdrckt, onoga to je kao oznaitelj prolo na donju stranu. E t o o emu je rije u izrazu Vorstellungsreprsentanz. 233

Subjekt nalazi put povratka iz otuujueg vel pomou ove operacije koju sam nazvao razdvajanjem. Pomou razdvajanja subjekt nalazi, ako se tako moe rei, slabu toku primitivne sprege znaenjske artikulacije, utoliko to je ona u biti otuujua. U intervalu izmeu ta dva oznaitelja lei elja koja se nudi subjektu da ga obilje i u iskustvu govora Drugoga, prvog Drugoga s kojim ima posla, recimo radi ilustracije da se radi o majci. Utoliko to je njena elja s ove ili s one strane onoga to ona ka e, to ona nalae, to ona ini da se pojavi kao smisao, utoliko je njena elja nepoznata, a u toj toki manjka uspostavlja se elja subjekta. Subjekt se putem proce sa koji nije bez varke, bez tog da predstavlja o v o temelj no izvijanje, zbog kojeg to to subjekt iznalazi nije isto ono to oivljava njegovu kretnju iznalaenja vraa na poetnu toku, a to je toka njegova manjka kao tak vog, manjka njegove aphanasis. Vratit emo se detaljno na posljedice koje odatle pro izlaze za samo lijeenje i vidjet emo da je takav uinak izvijanja bitan za integriranje faze izlaska prijenosa. Za sada u se zadrati na onome to je bitno za funkciju elje. N a i m e , subjekt igra svoju ulogu u razdvajanju, zbog toga to je binarni oznaitelj, Vorstellungsreprsen tanz, unterdrckt, potisnut. Bitno j e , dobro obrazloiti stvar koja odmah osvjet ljava v r l o razliita podruja, to je znak interpretacije. N i j e naodmet usput n a p o m e n u t i ma koliko to me tafiziki m o e izgledati, ali naa tehnika konano esto upotrebljava izraz osloboditi neto, kao da stvar ide sama po sebi nije naodmet opaziti da se tu odluuje o izrazu, koji zasluuje kvalifikaciju fantoma to je sloboda. Subjekt se treba osloboditi afanasikog uin ka binarnog oznaitelja, a ako pogledamo poblie, vidjet emo, da se doista radi o funkciji slobode. N i j e stoga b i l o uzaludno to su za opravdavanje izra za vel na razini naeg iskustva, dvije najoitije potpore kojih s m o se sjetili bila ta dva izbora, koji svojom for mulom strukturiraju, jedan, poloaj roba, drugi, poloaj 234

gospodara. Budui da je robu dan izbor slobode ili i vota, on se svodi na nema slobode bez ivota, ivot ostaje zauvijek prikraen za slobodu. A nadalje ete vidjeti da se na isti nain strukturira otuenje gospodara. Jer, ako Hegel navodi da se status gospodara uspostavlja smrt nom borbom radi istog prestia, gospodar uspostavlja svoje temeljno otuenje zato to njegov izbor treba pro i kroz smrt. Doista se moe rei da od smrti nije poteen rob vie od gospodara, da e je on ria kraju imati uvijek i da je to granica njegove slobode. Ali, time je premalo reeno, j e r ta smrt nije konstitutivna smrt otuujueg izbora go spodara, smrt borbe za presti. Otkrie biti gospodara oituje se u asu straha, kad mu se kae sloboda ili smrt, i kad moe izabrati samo smrt da bi imao slobodu. Vrhun ska slika gospodara je taj lik iz Claudelove tragedije Sygne de Cofontaine koju sam dugo obrazlagao na jednom seminaru. To je osoba koja nije htjela ostaviti nita iz svog registra, registra gospodara, a vrijednosti koje ona rtvuje donose j o j , uz njeno rtvovanje, samo nunost odricanja do potpunog vlasnitva, do vlastitog bia. rt vujui svoje vrijednosti, ona je primorana da se odrie svoje biti, samog svog bia, do najintimnijeg u svom biu tako da ona konano ilustrira radikalno otuenje slo bode kod samog gospodara.

2 Je li potrebno tu naglasiti, da rije Reprsentanz treba shvatiti na taj nain na koji se odvijaju stvari na razini realnog, gdje se u svakoj ljudskoj domeni ostvaruje ko munikacija. Ti predstavnici su, na primjer, ono to openito nazi vamo predstavnik Francuske. to treba da ine diplo mati kad pregovaraju? Oni igraju jedni prema drugima samo funkciju istih predstavnika, a njihovo se vlastito znaenje ne smije umijeati. Kad diplomati vode razgo235

vor, smatra se da oni predstavljaju neto ije je znae nje, uostalom dirljivo, izvan njihove osobe, Francusku, Englesku, itd. U samom dijalogu svatko treba registrirati samo ono to drugi prenosi u istoj funkciji oznaitelja, ne treba voditi rauna to je onaj drugi, kao ovjek, kao pojava, manje ili vie simpatian. Interpsihologija je u toj igri nepravilnost. Izraz Reprsentanz treba uzeti u o v o m smislu. Oznai telj treba registrirati kao takav, on je na suprotnom po lu od znaenja. Znaenje ulazi u igru u Vorstellung. U psihologiji imamo posla s Vorstellung kad se preuzi ma briga oko predmeta iz svijeta, u zagradi subjekta, u kojoj bi se odvijao cijeli niz a, a', a" i tako redom. Tu.se smjeta subjektivnost na koju se nadovezuje teorija spoznaje. Naravno, pri svakom predstavljanju potreban je subjekt, ali to nije nikad isti subjekt. Ako smatramo da se svaki subjekt odrava u svijetu pomou svojeg iz vornog Weltanschauunga, onda put istine prolazi ka ko nam jo pokazuje neka psihologija ili zaostala psihosociologija kroz istraivanje, totalizaciju, statistiku drugih Weltanschauunga. A stvari bi mogle biti takve, da u svijetu postoje subjekti koji bi bili zadueni da pred stavljaju neke koncepcije svijeta. U tome je, uostalom, bitna pukotina filozofskog ideali zma, uostalom neodrivog, i koji nije nikad radikalno podravan. Nema subjekta, a da negdje ne postoji apha nisis subjekta, i u tom otuenju, u toj temeljnoj razdio bi se uspostavlja dijalektika subjekta. Da bih odgovorio na pitanje koje mi je prethodni put postavljeno u vezi s mojim pristupom hegelovskoj dija lektici, zar nije dovoljno da odgovorim, to se tie vel, osjetljive toke, toke ravnotee, da nema pojavljivanja subjekta na razini smisla ve njegove aphanisis u Dru gom mjestu, koji pripada nesvjesnom? tovie, to ne sadri nikakvo posredovanje, a ako budem izazvan uka zat u na to da stvarno iskustvo koje je nastalo u tenji za apsolutnim znanjem nikad ne dovodi do onoga to bi na bilo koji nain m o g l o ilustrirati hegelovsku viziju 236

Susljednih sinteza, do neega to bi m o g l o izgledati kao obeanje koje Hegel vezuje za taj stadij, a koje je netko aljivo ilustrirao pod naslovom Nedjelja ivota kad ni jedan o t v o r ne bi ostao razjapljen u sri subjekta. Potrebno je da navedem odakle proizlazi hegelovski mamac. On je ukljuen u postupak kartezijanskog mi slim, u kojem sam vam naznaio poetnu toku, koja uvodi u povijest, u nae iskustvo, u nau nunost, otuujue vel, i koja nas zauvijek spreava da ga spoznamo. U krtezijanskom postupku vel je uzeto po prvi put kao konstituent dijalektike subjekta, otada je neodstranjivo u njegovom radikalnom temelju. Ova e mi referencija na dalje biti v r l o neophodna za karakteriziranje iskustva pri jenosa i zato u se na nju vratiti da obrazloim neke crte. 3 Kartezijanski postupak razlikuje od antikog istra ivanja episteme, od skepticizma koji mu je b i o jedan od; termina, upravo to to emo pokuati obrazloiti po lazei od dvostruke funkcije otuenja i razdvajanja. to trai Descartes? izvjesnost, jednu krajnost. Ja imam, kae on, krajnju elju da nauim i hodao razlikovati kroz istinito od ovaj ivot. lanoga potcrtajte elju da bih jasno vidio to? svoje postupke, sa sigurnou Zar se tu ne radi o posve drugoj stvari, a ne o tenji za znanjem? To nije ni postupak dijalektiara, ni profe sora, a jo manje konjanika. Isticano je, Descartesova biografija je prije svega obiljeena njegovim lutanjima po svijetu, njegovim susretima, a iznad svega njegovom tajnom namjerom Larvatus prodeo. A k o to biljeim, iako sam od onih koji smatraju brigu za biografijom sporednom u odnosu na smisao njegova djela, to je zato to Descartes i sam naglaava, da su njegova biografija, njegov postupak bitni za shvaanje njegove metode, pu ta prema istini koji je pronaao. 237

On upravo obrazlae da o n o to je dao, nije kao to je pokuao uiniti Bacon nekoliko godina prije njega ope sredstvo za pravilno voenje uma, bez odstupanja, na primjer, pred iskustvom. To je njegova metoda, uto liko to je krenuo tim pravcem sa eljom da naui razli kovati istinito od lanog da bi jasno vidio, to? svoje postupke. Ovaj je primjer, dakle, poseban, a Descartes ak nadodaje, ako se taj njegov put, u jednom asu, ne ini drugima dobar, to je njihova stvar, neka skupe iz njegova iskustva ono to m o g u skupiti. To je dio Descartesova uvoda u njegov put prema znanosti. Znai li to, da je svaka tenja za znanjem odsutna? Znai li to, da teina znanja nije prisutna u Descartesovu presjeku? Ali, on poinje ovako znanja on ima napretek, ima ga uvijek, ima ga jo. N i s a m ja onaj koji postavlja aluziju, to je sam njegov tekst. N j e g a su obrazovali najbolji pro fesori, on izlazi iz koleda La Fleche, on je isusovaki uenik, a to se tie znanja i mudrosti, toga mu ne nedo staje. Zar da kaem, da on, upravo zato to je iziao iz isusovake kole, nosi otar osjeaj toga preobilja zna nja? Zar u sri onoga to prenosi kroz humanistiku mudrost nije neto poput skrivenog perinde ac cadaver, koje nije tamo gdje se obino stavlja, t j . u tobonju smrt koju zahtijevaju pravila svetog Ignacija? to se mene tie, ja nisam j a k o osjetljiv, a o v i isusovci kakve ih ja vidim, izvana, ini mi se da su tu na mjestu, i ak su ne prestano ivi, njihova se prisutnost osjea, ak i u razno likosti koja je daleko od one koja evocira smrt. N e , smrt o kojoj je rije skrivena je iza samog pojma huma nizma, u sri je samog humanistikog razmatranja. I pod o v i m terminom humanistike znanosti pokuava se oi viti neto to emo nazvati le u ormaru. Upravo tu Descartes pronalazi novi put. N j e g o v cilj nije opovrgavanje neizvjesnih znanja. On e ostaviti zna nja na miru i s njima sva pravila drutvenog ivota. Uostalom, kao i svi ostali u tom povijesnom trenutku na poetku 17. stoljea, u trenutku kad se p o j a v i o subjekt, on ima o k o sebe libertince, koji vrve, i koji su poput 238

drugog termina otuujueg vel. Oni su u biti pironisti, skeptici, i Pascal ih oznaava njihovim imenom, iako im nije dovoljno naglasio smisao i izrazitost. Skepticizam nije susljedno i nabrojivo dovoenje u sum nju svih miljenja, svih putova kojima se pokualo prii znanju. T o j e pridravanje subjektivnog stava nita se ne moe znati. I m a tu neto to b i vrijedilo ilustrirati lepezom svih onih koji su bili njegove povijesne inkar nacije. H t i o bih vam pokazati da je Montaigne zaista onaj koji se usredotoio, ne na skepticizam, ve na ivi trenutak aphanasisa subjekta. U tome j e on plodan, vje ni vodi koji nadilazi sve to je mogao predstavljati u tre nutku koji se moe definirati kao historijska prekretnica. Ali, tu se ne radi o skepticizmu. Skepticizam je neto to mi vie ne poznajemo. To je etika. Skepticizam je nain ovjekova odravanja u ivotu, koje ukljuuje tako te ak, junaki poloaj da ga ak vie i ne m o e m o zamisliti moda upravo zbog o v o g postupka koji je pronaao Descartes, i koji vodi istraivanje puta izvjesnosti do sa me toke otuujueg vel, iz koje je samo jedan izlaz put elje. Ta elja za izvjesnou dovela je Descartesa do sumnje izbor ovog puta ga je doveo do neobinog razdvajanja. H t i o bih dotaknuti neke toke koje e nam pomoi da shvatimo jednu bitnu funkciju, iako prikrivenu, koja je jo iva, prisutna, vodea u naoj metodi istraivanja nesvjesnoga. 4 Izvjesnost nije za Descartesa momenat za koji se moe smatrati da je zadobiven, kad smo j e d n o m doli do nje ga. On treba svaki put, za svakoga, biti ponovljen. To je uspon. To je orijentacijska toka, koju je posebno teko uzdravati u usjeku k o j i j o j daje vrijednost. To j e , u pravom smislu rijei, uspostavljanje neega odvojenoga. K a d Descartes najavljuje pojam izvjesnosti, koji se ci jeli zasniva na ja mislim kogitacije, oznaene t o m tokom 239

bez-izlaza koja postoji izmeu unitenja znanja i skepti cizma, to nisu dvije sline stvari m o g l o bi se rei da je njegova greka u tome to misli da je u tome znanje. to kae da zna neto o toj izvjesnosti. to ne ini od ja mislim obinu toku nestajanja. Ali, uinio je drage stvari koje se tiu polja koje on ne imenuje, gdje lutaju sva ta znanja za koja je rekao da bi ih trebalo postaviti u radikalnu suspenziju. On postavlja polje ovih znanja na razinu tog najireg subjekta, subjekta za koji se pretpostavlja da zna, boga. Znate da je Descartes mo rao uvesti njegovu prisutnost. Ali, na kako neobian nain! Tu se postavlja pitanje vjenih istina. Da bi se uvjerio da se pred njim ne nalazi bog obmanjiva, on treba pro i kroz medijum boga k o d njegova se boga ne radi o nekom savrenom biu. Da li Descartes ostaje vezan, kako je to do njega uvi jek bivalo, za zahtjev da jami cjelokupno nauno istra ivanje time da suvremena znanost postoji negdje, u po stojeem biu, koji se zove bog? to jest, time to se pretpostavlja da bog zna? M o e vam se initi da vas odvodim daleko od naeg polja iskustva, a ipak, podsjeam na to da bih se ujedno i ispriao i odrao vau panju na razini naeg iskustva subjekt pretpostavljen da zna je u analizi analitiar. Idui emo put raspravljati o funkciji prijenosa, kako to da mi ne osjeamo potrebu za idejom savrenog i beskrajnog bia kome bi palo na pamet da ove dimen zije pripie svom analitiaru? da bi se uvela funkcija subjekta pretpostavljenog da zna. Vratimo se naem Descartesu i njegovom subjektu pretpostavljenom da zna. K a k o ga se on oslobaa? Pa, znate, svojim voluntarizmom, prvenstvom koje je dao htijenju boga. To je sigurno jedan od najneobinijih ob rata u povijesti duha vjene istine su vjene, jer bog hoe da budu takve. Mislim da cijenite eleganciju takvog rjeenja, koje itav jedan dio istina, vjene istine, ostavlja bogu na teret.

240

Shvatite da Descartes hoe rei, i kae, ako su dva i dva etiri, to je zato to b o g tako hoe, posve jedno stavno. To je njegova stvar. Pa, istina je da je to njegova stvar, i da to to su dva i dva etiri nije neto to ide samo po sebi, bez njegove prisutnosti. Pokuat u ilustrirati to mislim rei. Kad nam Des cartes govori o svom postupku, svojoj metodi, o jasnim idejama i o nejasnim idejama, o jednostavnim idejama i o sloenim idejama, on izmeu ta dva lana svoje me tode postavlja red koji treba slijediti. Mogue je, na posljetku, da jedan vie jedan vie jedan vie jedan, ne daje etiri, i moram vam rei da upravo na tome arti kuliram otuujui vel, dobar primjer za to. Jer, u kardi nalnom redu bi to izgledalo otprilike ovako: 1 + (1+ (1+ (1+ (...)))).

Svaki put kad se uvodi n o v i lan postoji jedan ili vie ostalih, koji su izloeni opasnosti da nam kliznu kroz prste. Da bi se dolo do etiri vaan je glavni, a ne redni broj. Postoji prva mentalna operacija koju treba izvesti, zatim druga, pa trea, pa etvrta. Ako ih ne izvrite po redu, proputate ih. Relativno je drugorazredno znati da li na kraju rauna to iznosi tri, etiri ili dva. To je stvar boga. Descartes sada uvodi i odmah ilustrira, jer, isto vremeno sa s v o j o m raspravom o metodi on uvodi svoju geometriju i dioptriku, sljedee on zamje njuje mala slova a, b, c itd. svoje algebre velikim slovima. Velika su, ako hoete znati, slova hebrejskog alfabeta pomou kojih je b o g stvorio svijet, i za koje znate da svako ima nalije i da svakom odgovara jedan b r o j . Raz lika izmeu malih i velikih slova kod Descartesa je u to me to mala slova nemaju broja, ona su zamjenjiva i samo e red komutacija odrediti njihov proces. Da je ve u broju implicirana prisutnost Drugoga, do voljno bi bilo za ilustraciju kazati vam da niz brojeva moemo predstaviti samo uvodei nulu, na manje ili vie prikriven nain. Dakle, nula je prisutnost subjekta 241

koji na ovoj razini totalizira. Ne moemo ga izvui iz dijalektike subjekta i Drugoga. Prividna neutralnost ovog polja skriva prisutnost elje kao takve. To u ilustrirati uinkom povratka. Ipak proslijedimo koji korak s funk cijom elje. Zapravo, Descartes uvodi polazne osnove za znanost u kojoj bog nema posla. Jer, karakteristika nae znanosti i njena razlika od antikih znanosti jest da se ak nitko ne usuuje, da ne bude smijean, upitati da li bog neto zna, da li bog lista rasprave iz moderne matematike da bi bio u toku. Ja sam danas dosta napredovao i ispriavam se to nisam i vie. Naputam vas naznaavajui posljednji pred met mojih ovogodinjih izlaganja a to je pitanje o poloaju analize u znanosti. Da li se analiza moe po staviti u nau znanost, utoliko to se smatra da u njoj b o g nema posla?
ODGOVORI

Dr G R E E N : Zar ne postoji sredstvo za artikuliranje pitanja o Vorstellungsreprsentanz prema onom to ste rekli posebno polazei od odnosa subjekta prema ogle dalu, tako da ga taj odnos upuuje na subjekt pretpo stavljen da zna tko je u ogledalu? N o . K o n a n o . . . ja vas neu slijediti u t o m smjeru. Ja mislim da j e to kratki spoj. Toka gdje se pripaja ponovno preuzimanje Vorstellungsreprsentanz, koju sam esto upotrebljavao u da nanjem izlaganju, jest toka za koju sam v a m rekao da je virtuelna toka funkcije slobode, iako se izbor, vel, oituje tu izmeu oznaitelja i subjekta. Ja sam to ilus trirao o t v o r o m nad onim to bismo m o g l i nazvati pre obraajima ove slobode, koju, konano, nitko od ozbilj nih ljudi nije pronaao. A zatim sam preao na Descartesa, koji se za nju ne brine mnogo, osim u djelovanju. U djelovanju, i to na putu na kojem on nalazi svoju izvjes242

nost, prolazi i njegova sloboda. To ne znai da nam je on zavjeta na ime bankovnog rauna. K r o z Vorstellungsreprsentanz trebat u proi idui put, prije nego li na razinu prijenosa ukljuim izraze koje sam bio primoran uvesti danas o k o funkcije Dru goga. To su prividno v r l o udaljene stvari od nae do mene. To je, tonije, psihosomatika. Psihosomatika je neto to nema oznaitelja, ali koja je ipak pojmljiva samo onoliko koliko se oznaiteljska indukcija na razini subjekta dogodila na nain koji u igru uvodi aphanisis subjekta. U djelcu o kojem sam govorio i ije ete blebetanje moi ocijeniti, nalazi se ipak ova mala bitna primjedba mada ona eli opovrgnuti, ne mene, ja nisam bog, v e one koji govore u m o j e i m e da elja nije predstavnik potrebe. Na o v o m e mjestu Vorstellungsreprsentanz umnogome ograniiti nau igru interpretacije, zbog toga ?to subjekt, kao aphanisis, ne sudjeluje u tome. U onoj mjeri u kojoj potreba sudjeluje u funkciji elje, psihosomatika moe biti shvaena kao neto drugaije od ovog obinog blebetanja, koje se sastoji u tome to kae da postoji psihika zamjena za sve to se zbiva u somatskom. To se odavno zna. A k o govorimo o psihosomatici, to je sluaj u mjeri u kojoj tamo treba posre dovati elja. Utoliko, koliko je karika elje u njoj sau vana, ak ako i vie ne m o e m o voditi rauna o funkciji aphanasis subjekta. H t i o bih, kad sam ve na t o m podruju, da osjetite o emu se radi kod uvjetovanog refleksa. U pavlovskom se pokusu ne navodi dovoljno da je on mogu ukoliko je mogue rastaviti djelovanje bioloke funkcije, tj. o n o emu moemo pripisati ujedinjujuu, totalizirajuu funk ciju potrebe. Ona se moe rastaviti, j e r se tu ispreplee vie od jednog organa. K a d vidite da va pas slini gle dajui komad mesa, ono to vas nadalje zanima jest da presijeete stvar na mjestu izluivanja sline, i da po kaete da se ona moe obrazloiti neim to funkcionira

243-

kao oznaitelj, jer je to uinio eksperimentator. Drugim rijeima. Drugi je tu. Ali, to se tie tobonjeg psihizma nesretne ivotinje, to ne dokazuje ama ba nita. ak ni tobonji uinci neuroze, koji se postiu, nisu uinci neuroze, iz jedno stavnog razloga oni se ne mogu analizirati govorom. Najvee znaenje ovih uvjetovanih refleksa jest u tome da nas naue to ivotinja moe outjeti. Mi se sluimo oznaiteljem koji nije oznaitelj za njega, ali koji se, da bi funkcionirao kao oznaitelj, mora uvrstiti u raz liku da se vidi to ima diferencijalno mogueg na razini njegova perceptuma, to uope ne znai da e on biti percipiens u subjektivnom smislu rijei. Vanost tog pokusa je u tome, da nam ukae koja je diferenci jalna lepeza kod ivotinje koja nema nita s predstav ljanjem, naravno, j e r tu nema drugog subjekta osim subjekta eksperimentatora. A to ide i dalje. Uistinu, mi ispitujemo ivotinju prema naoj zamjedbi. Ovaj nain ograniavanja pavlovskih pokusa, vraa im istovremeno, to se vidi, njihovu vrlo veliku vanost. Njihove stvarne znanstvene prednosti su one koje sam naveo, i samo za to se one stvarno upotrebljavaju. Interes moe, konano, biti u iznoenju pitanja koja nam postavlja injenica da kod ivotinja otkrivamo da oznaitelji koji su nai, jer smo mi eksperimentatori, ti koji ih rasporeujemo u zamjedbi meusobno pre nose neku vrst ekvivalencije. Ne tvrdim da sam rijeio o v o pitanje formuliravi ga. Ova nam vrst ekvivalencije uostalom omoguava da postavimo problem realizma broja u obliku koji nije isti prijanjem, kad sam v a m pokazao koje pitanje im plicira svaku upotrebu broja, i to to ini aritmetiku znanou, koja je doslovno osujeena unoenjem algebrizma. Ovdje broj posreduje u ime iste frekvencije u onome to moemo nazvati, postavljajui stvari na nji hovo mjesto, pavlovskim signalom. Treba znati da i votinja uvjetovana stotinama vizualnih poticaja u se kundi reagira na stotinu auditivnih poticaja u sekundi. 244

Tako je otvoreno novo pitanje u ispitivanju. Jo se, ne sumnjivo, ne radi o neemu emu m o e m o dati pun sta tus oznaitelja, osim za nas koji brojimo frekvencije. Ipak, injenica da ivotinja bez vjebanja prelazi od stotinu frekvencija u j e d n o m registru na stotinu fre kvencija u drugom, omoguuje nam da moda odemo malo dalje na isto zamjedbenoj strukturi. Iskoristio sam postavljeno pitanje da vam iznesem stvari, koje sam namjeravao rei, a to nisam uinio. Ostanimo pri tome. 3. lipnja 1964.

18
O subjektu za koji se pretpostavlja da zna, o prvoj dijadi i o dobru
Povjerenje prema analitiaru. Znanost. im postoji subjekt za koji se pretpostavlja da zna, postoji i prijenos. Vjerovanje. Otuenje shvaeno u fort-da. Otuenje u ugodi. Cilj mojega uenja je bio i ostao stvaranje analitiara. Stvaranje analitiara je predmet na dnevnom redu ana litikog istraivanja. Meutim ve sam vam pruio dokaze za to u analitikoj literaturi naela izmiu. Jasno je u iskustvu svih koji su proli kroz to stva ranje da se nedostatak kriterija zamjenjuje neim to pripada redu ceremonije, i to se moe prevesti samo ovako simulacija. Jer, za analitiara ne postoji ni kakvo s-one-strane, ne postoji nikakvo bitno s-one-strane, na to bi se m o g l o odnositi to za to se on osjea opu nomoen za izvravanje svoje funkcije. Ono to on postie je neprocjenjivo povjerenje su bjekta kao takvog, i rezultati, koje postie putem izvjesne tehnike. On se ne predstavlja kao bog, za svog pacijenta on nije b o g . Odakle to povjerenje? O k o ega se ono vrti? Nesumnjivo, za onoga koji se uzda, koji dobiva neto zauzvrat, pitanje se moe mimoii. Ali, ne moe ga mi moii psihoanalitiar. Formiranje psihoanalitiara zahti j e v a da on zna o k o ega se kretanje v r t i u procesu u kojem v o d i svog pacijenta. On mora znati, mora mu 246

biti preneseno u iskustvu, od ega se on odvraa. Ta pokretna toka jest ono to ja naznaujem na nain koji vam, mislim, izgleda dovoljno motiviran, ali gdje e vam, nadam se, usporedo s naim napredovanjem iz gledati sve jasnija, sve neophodni ja to je ono to oznaavam kao psihoanalitiarevu elju. Proli sam vam put pokazao mjesto kroz koje se tu prikljuio kartezijanski postupak, koji u svom poetku i u svom kraju ne ide sutinski prema znanosti, ve pre ma vlastitoj izvjesnosti. On je u naelu neega to nije znanost u onom smislu u kojem je kod Platona nadalje uinila predmet filozofske meditacije - ve je Ta zna nost, naglasak je na Ta, a ne na znanost. Ta znanost je ona u kojoj smo uhvaeni, koja ini kontekst naeg djelovanja u vremenu u kojem ivimo, i kojoj ne moe izbjei ni sam psihoanalitiar, j e r ona tvori i dio nje gova stanja, to je Znanost. U odnosu na tu znanost treba postaviti psihoanalizu. To moemo uiniti samo ako za fenomen nesvjesnog artikuliramo reviziju koju smo dali na utemeljivanje kartezijanskog subjekta. Danas u poi do fenomenologije prijenosa.

Prijenos je pojava u koju su zajedno ukljueni subjekt i psihoanalitiar. Ako ih podijelimo na prijenos i protu-prijenos ma koliku smjelost i nehajnost sebi dopu stili kad je rije o o v o j temi to je samo nain da se zaobie ono o emu se radi. Prijenos je bitna pojava, vezana za elju kao vorni fenomen ljudskog bia koji je otkriven prije Freuda. B i o je savreno obrazloen utroio sam dobar dio jedne godine posveene prijenosu da to dokaem s najveom tonou, u tekstu gdje se spori o k o ljubavi, naime u Platonovoj Gozbi.

247

Mogue je da je taj tekst napravljen za Sokratovu li nost koja se tu posebno diskretno pokazuje. Bitni, po etni momenat, na koji se treba odnositi pitanje o akciji analitiara, jest onaj u kojem je reeno da Sokrat nikad nije tvrdio da ita zna, osim onoga to se odnosi na Eros, tj. na elju. Zbog ove injenice i zato to u Gozbi ide dalje nego igdje pri ukazivanju znaenja komedije svojih dijaloga i stvar tjera do mimike, Platon nam je mogao samo naznaiti najtonije mjesto prijenosa. im se negdje nalazi subjekt za koji se pretpostavlja da zna koji sam vam danas na vrhu ploe skratio kao S.s.S. (sujet suppose savoir) postoji i prijenos. to znai udruenje psihoanalitiara koje podjeljuje uvjerenja o osposobljenosti? samo to da ono upu uje kome se moemo obratiti ako hoemo predstav ljati taj subjekt za koji se pretpostavlja da zna. Izvjesno je i svakom poznato da ni jedan psihoanali tiar ne moe zahtijevati da predstavlja, pa i najmanje, apsolutno znanje. Zato, u izvjesnom smislu, moemo rei, da je onaj koga moemo osloviti, ako postoji, samo je dan jedini. Taj jedan, b i o je, dok je b i o iv, Freud. i njenica da je Freud, to se tie nesvjesnoga, b i o legi timno subjekt za koji smo mogli smatrati da zna stavlja po strani sve to se ticalo analitikog odnosa, kad su ga njegovi pacijenti zajedno s njim pokrenuli. On nije b i o samo subjekt za koji se pretpostavlja da zna. On je znao, i on nam je pruio to znanje u terminima za koje moemo rei da su neunitivi, mada su otkad su iznijeti podloni ispitivanju koje se do sada j o nije iscrpio. N i k a d nije postignut ni najmanji napredak koji ne bi zastranio, ako je bio zapostavljen koji od termina oko kojih je Freud odredio putove i staze nesvjesnoga. To nam dovoljno kazuje o funkciji subjekta za koji se pretpostavlja da zna. Funkcija, a istovremeno Freudov ugled kao njena po sljedica, na horizontu su svakog poloaja analitiara. Oni tvore dramu drutvene organizacije, zajednice psi hoanalitiara.

248

T k o se moe osjetiti posve zaposjednut tim subjektom za koji se pretpostavlja da zna? N i j e u tome pitanje. Pi tanje je, najprije, za svaki subjekt, odakle polazi da bi se obratio subjektu za koji se pretpostavlja da zna. Svaki put kad je ta funkcija za subjekt utjelovljena u bilo kome, u analitiaru ili ne, proizlazi iz definicije koju sam dao, da je prijenos ve utemeljen. Ako stvari idu tako da je to k o d pacijenta ve odre eno za osobu koja se moe imenovati, koja je njemu dostupna, proizii e za onoga tko se u analizi za njega bude brinuo posebna tekoa koja se tie pokretanja prijenosa u akciju. Dogaa se da i najgluplji analitiar ne znam da li postoji taj krajnji lan, to je funkcija koju ovdje oznaavam samo onako, kako se u logici oznaava ona vrsta mitskog broja kao, npr., najvei broj koji se moe izraziti u toliko i toliko rijei dakle, ak i najgluplji analitiar opaa, prepoznaje, i vodi analizi ranog prema onome koji za njega ostaje subjekt za koji se pretpostavlja da zna. To je samo detalj i gotovo anegdota. Preimo sada na ispitivanje onoga o emu je rije. Analitiar, rekao sam, dri to mjesto time to je pred met prijenosa. Iskustvo nam potvruje, da je subjekt, kad ue u analizu, daleko od toga da mu prida to mjesto. Ostavimo naas kartezijansku hipotezu da je psiho analitiar varalica. N j u ne treba apsolutno iskljuiti iz fenomenolokog konteksta izvjesnih pristupa u analizi. Ali, psihoanaliza nam pokazuje da o n o to, p o g o t o v o u polaznoj fazi, najvie ograniava povjeravanje pacijena ta, njihovo preputanje analitikom pravilu, jeste pri jetnja da bi on mogao prevariti psihoanalitiara. Koliko se puta u naem iskustvu dogodi da v r l o kasno upoznamo vaan biografski detalj ? Da biste me shvatili, rei u, na primjer, da je u tom asu svog ivota subjekt dobio boginje. A zato mi to niste ranije rekli? mogli bismo postaviti pitanje, ako smo jo dovoljno naivni. Tono, rei e vam analizirani, da sam vam rekao ranije, mogli biste bili pripisati tome barem dio mojih smetnji, moda ak sve, a to to sam 249

tu,

to nije zato da biste mojim smetnjama dali organski

uzrok. To je sigurno primjer neogranienog domaaja, i koji treba sagledati na razne naine pod kutom drutve nih predrasuda, znanstvenih rasprava, zbrke koja na staje oko samog naela analize. Ovdje ga iznosim samo radi ilustracije toga da pacijent moe smatrati da e analitiar biti prevaren, ako mu on da neke elemente. On zadrava neke elemente da analitiar ne bi iao prebrzo. M o g a o bih vam to predoiti bolje drugim primjerima. Zar onaj koji moe biti prevaren ne bi trebao a fortiori biti p o d sumnjom da moe, posve jednostavno, preva riti se? Dakle, tu je granica. Oko ovoga prevariti se lei tezulja, vaga te osjetljive toke, infinitezimalne, koju namjera vam o b j a s n i t i . Pretpostavivi da analiza moe biti u nekih subjekata dovedena u pitanje, ak od samog poetka, i pod sum njom da je mamac kako to, da se oko ovoga pre variti se neto zaustavlja? ak i analitiarima pod pi tanjem ukazuje povjerenje u njihovu izvjesnu nepogre ivost, koja e takvom analitiaru, ponekad, u vezi sa sluajnom gestom, pripisati neke nakane. Vi ste to ui nili da me iskuate! Sokratska diskusija je uvela sljedeu temu: da bi pre poznavanje uvjeta dobra po sebi i m a l o za ovjeka neto neodoljivo. To je paradoks nauavanja, ako ne Sokrata to mi znamo o tome, osim preko platonovske ko medije neu rei ak Platona jer, Platon se razvija na terenu kominog dijaloga, i ostavlja sva pitanja otvo rena ve u izvjesnom koritenju platonizma, za koji se m o e rei da se odrava usred opeg podrugivanja. Jer, tko zaista ne zna, da najsavrenije prepoznavanje stanja dobra nee nikad nikoga sprijeiti da zae u su protno? Onda, o emu se radi u t o m povjerenju prema analitiaru? K a k o mu moemo vjerovati da eli to do b r o , i to jo za drugoga? Objasnit u. 250

T k o ne zna iz iskustva da se moe ne htjeti uivati? T k o ne zna iz iskustva to uzmicanje koje svakome po stavlja pristup uivanja kao takvom, utoliko to o n o u sebi sadri uasna obeanja? T k o ne zna da se m o e ne htjeti misliti? cijeli nam sveopi kolegij profesora to moe posvjedoiti. Ali, to moe znaiti ne htjeti eljeti? Cjelokupno ana litiko iskustvo koje ovdje samo daje oblik onome to je za svakoga na samom zaetku njegova iskustva svjedoi nam da je ne htjeti eljeti i eljeti, ista stvar. eljenje sadri fazu obrane koja ga poistovjeuje s ne htjeti eljeti. Ne htjeti eljeti to je htjeti ne eljeti. Dis ciplina k o j o m su se bavili, da bi iznali izlaz iz tjesnaca sokratovskih pitanja, ljudi koji nisu bili samo filozofi ve raznovrsni redovnici na svoj nain stoici, epikurejci. Subjekt zna da ne htjeti eljeti u sebi ima neto isto tako neoborivo kao i ta Moebiusova traka, koja nema nalije, naime, prelazei preko nje matematiki emo se vratiti na povrinu za koju se pretpostavlja da je dublira. Na toj toki sastanka eka se na analitiara. Utoliko to se pretpostavlja da analitiar zna, pretpostavlja se takoer da e poi u susret nesvjesnoj elji. Zato v a m ja kaem idui u vam put to ilustrirati pomou malog topolokog crtea, koji je ve bio na ploi da je elja os, oslonac, poluga, motka, bat pomou kojeg se primjenjuje element sile, inercija koja se skriva iza onoga to se najprije formulira u razgovoru pacijenta kao pitanje, naime, prijenos. Os, zajednika toka ove dvostruke sjekire, to je elja analitiara, koju ovdje ozna avam kao bitnu funkciju. I neka mi ne kau, da ja tu elju ne imenujem, j e r upravo se o v o pitanje m o e artikulirati samo pomou odnosa elje prema elji. To je unutranji odnos. elja ovjeka je elja Drugoga. Zar tu nije reproduciran element otuenja koji sam vam naznaio utemeljujui subjekt kao takav? Ako o vjek moe prepoznati svoju elju samo na razini elje Drugoga, i to kao elju Drugoga, zar tu nema neega 251

to mu se mora initi kao prepreka njegovu nestajanju koje je toka gdje se njegova elja nikad ne moe pre poznati? To je ono to nije potaknuto, niti je za poti canje, j e r nam analitiko iskustvo pokazuje da se elja subjekta uspostavlja kad ugleda da se u igru ukljuuje itav lanac na razini elje Drugoga. U odnosu elje prema elji sauvano je neto od otu enja, ali ne s istim elementima ne s tim Si i S2 iz prvog para oznaitelja odakle sam izveo formulu otu enja subjekta u svom predzadnjem predavanju ve, s jedne strane, s onim to je konstituirano polazei od prvotnog potiskivanja, od Unterdrckung, od binarnog oznaitelja i, s druge strane, od onog to se pojavljuje najprije kao nedostatak, manjak, u onom to je ozna eno parom oznaitelja, u intervalu koji ih povezuje, naime, sa eljom Drugoga.

2 Ponovo u iznijeti izvjestan broj formula koje treba zadrati kao uporine toke bez kojih misao moe posrnuti. Otuenje je bitno povezano s funkcijom para oznaitelja. Bitno je drugaije da li imamo dva ili postoje tri oznaitelja. Ako elimo shvatiti u emu je funkcija subjekta u ovoj oznaiteljskoj artikulaciji, treba operirati sa dva ozna itelja, j e r se subjekt u otuenje moe pritisnuti uza zid samo pomou dva. Prelazei od drugoga k treemu, on se vraa na prvi ali, ne drugome. Uinak aphanisis koji djeluje pod jednim od dva oznaitelja vezan je za defi niciju kaemo, da upotrebimo jezik moderne mate matike skupa oznaitelja. To je takav skup elemena ta, da, ako postoje kao to se kae u teoriji, oznaeno pomou obrnutog velikog E samo dva, onda se do gaa fenomen otuenja naime, da je oznaitelj onaj koji 252 predstavlja subjekt pomou drugog oznaitelja.

Odatle proizlazi da se na razini drugog oznaitelja subjekt gubi. Zato sam vam naveo greku koja postoji pri nekim prevodima te Vorstellungsreprsentanz, koja je, rekao sam, oznaitelj iz para. Tu treba artikulirati o n o to je u igri i to je u tekstu jednog m o g uenika naslueno, ali je izraeno tako da prua mogunost da se pogreno razumije, upravo zato to je propustio naznaiti temeljni karakter funkcije su bjekta. On je neprestano govorio o odnosu oznaitelja i oznaenog, to se tu odrava u onome to u nazvati b.a. ba pitanja. Jasno, bilo je potrebno da jednog dana iznesem na ploi neto to je ve bilo formulirano na poetku sosirovskog razvoja da bih pokazao odakle sam krenuo. Ali, odmah sam pokazao da je to bilo djelo tvorno i pogodno za rukovanje samo ako je bila uklju ena funkcija subjekta u prvotnom stadiju. Ne radi se o svoenju funkcije oznaitelja na nominaciju, tj. naljep nicu. To znai propustiti bit jezika. IMoram rei da je onaj tekst za koji sam proli put rekao da je dokaz za zaslijepljenost isto tako i dokaz za neznanje, jer kae da je o tome rije na razini pavlovskog iskustva. Ako postoji neto to se moe postaviti na razinu is kustva uvjetovanog refleksa, to sigurno nije pridruivanje znaka jednoj stvari. Bilo da Pavlov to priznaje ili ne, pridruivanje ozna itelja je upravo karakteristika cjelokupnog stanja isku stva, utoliko to je ono uspostavljeno urezom koji se moe proizvesti u organskoj organizaciji potrebe to se oznaava manifestacijom na razini ciklusa prekinutih potreba, a to emo tu nai na razini pavlovskog iskustva kao rez elje. I kako se to kae, evo zato je vaa ki nijema eto zato ivotinja nikad nee nauiti govoriti. Bar ne na ovaj nain. Jer je ona oito za jedno razdob lje u zaostatku. Pokus moe u njoj izazvati cijeli niz ne reda, svaku vrst poremeaja, ali budui da do sada nije bie koje govori, ona nije pozvana da dovede u pitanje 253

254

Sva mogua iskustva su tu da nam to posvjedoe. Jed no mi je vrlo aljivo iznio Mannoni, koji je tu prisutan i koji je o jednoj neuspjeloj pustolovini Casanove iznio najzabavnije i najuvjerljivije razmiljanje. U izrazu mistifikacije kojom uspijeva pokrenuti nebeske snage i raz mahati oko sebe oluju, koja ga uistinu plai, Casanova koji se dotada predavao najcininijoj avanturi s ma l o m guskom, koja mu daje p o v o d za sve to o k o ega on potee krug imbecila Casanova, vidjevi da njegova mistifikacija dobiva smisao, da se ostvaruje, u sebi istin ski propada komino je to za jednog Casanovu, koji izaziva zemlju i nebo na razini svoje elje, to on zapada u nemo, kao da je zaista sreo lik boji koji ga zau stavlja. Pogledajte opet onaj tekst. T a m o se, na primjer, pri kazuje jort-da kao neto otrcano to i jest, ako se o vjek ne ispria to upotrebljava jo jednom to jort-da n kojem je svatko obrisao noge. Ponavljaju ga kao pri mjer prvotne simbolizacije, ispriavajui se kao da je to neto to ve spada u javnu domenu. Pa, to mi se ne ini manjom grekom, j e r ono svoju poetnu snagu, koju njegova repetitivna bit objanjava, ne vue iz iste su protnosti izmeu fort i da. Rei da se jednostavno radi o tome da subjekt ustanovi svoju funkciju svladavanja prava je glupost. Mehanizmi otuenja se otjelovljuju u dva fenomena koji se izraavaju, ma koliko vam to paradoksalno izgledalo, na razini fort. Nema fort bez da i, ako se moe rei, bez Dasein. AH upravo protivno o n o m e to pokuava zahvatiti cjelokup na fenomenologija, kao radikalan temelj opstojanja, cje lokupna fenomenologija Daseinanalyse, nema Daseina zajedno s fort. To znai da nema izbora. A k o se mali subjekt moe predavati toj igri fort-da, to je upravo zato to se on ne predaje, j e r ni jedan subjekt ne moe do stii tu radikalnu artikulaciju. On se predaje pomou malenog kalema, tj. pomou predmeta malo a. Funkcija predavanja s ovim predmetom se odnosi na neko otu enje, a ne na bilo koje i pretpostavljeno svladavanje, 255

za koje nije ba posve jasno to bi ga poveavalo u neo dreenom ponavljanju, dok neodreeno ponavljanje o kojem je rije iznosi radikalno njihanje subjekta. 3 M o r a m prekinuti stvari, kao po obiaju, u izvjesnim granicama. Ipak, elim naznaiti, makar ukratko, to e sainjavati predmet razgovora sljedei put. Na ploi sam naznaio, u obliku dviju shema, bitnu razliku o kojoj je rije. U svom tekstu o Triebe i Triebschicksale, o nagonima ' peripetijama nagona, Freud postavlja ljubav i na razinu realnog i narcistikog, na razinu naela ugode u korela ciji s naelom stvarnosti, i zakljuuje da je funkcija ambivalencije posve razliita od onoga to nastaje u Verkehrung, u krunom kretanju. Na razini na kojoj se radi o ljubavi imamo shemu za koju Freud kae da se ras lojava u dva doba. Najprije jedan Ich, Ich objektivno odreen uzajamnim djelovanjem aparata sredinjeg ivanog sustava sa sta njem homeostaze, da napetost odrava na nekoj nioj razini. M o e m o zamisliti da je to to je izvana, ukoliko po stoji izvana, samo ravnodunost; A na toj razini, budui da se radi o napetosti, ravnodunost jednostavno znai nepostojanje. Freud nam ipak kae da pravilo autoerotizma nije nepostojanje predmeta, ve funkcioniranje predmeta samo u odnosu na ugodu. U zoni ravnoduno sti diferencira se ono to donosi Lust i ono to donosi Unlust, ugodu ili neugodu. Zar, uostalom, nismo svi vi djeli dvosmislenost izraza Lustprinzip? budui da ga neki piu i kao Unlustprinzip. Postavlja se pitanje prikazivanja ovog stadija arti kuliranja homeostaze i ugode. Jer to da neto donosi ugodu previe je za ravnoteu. O tom hipotetikom Ich, u kojem se motivira prva konstrukcija aparata koji funk256

cionira kao psihizam, koju shemu, najbliu i najtoniju, da bi funkcionirao, moemo dati? Predlaem ovu. Vidite I C H oznaeno velikim slovima, Ich kao aparat koji tei za stanovitom homeostazom koja ne moe

Dokaz predmetom a biti najnia, j e r bi to bila smrt, a uostalom, Freud je razmatrao stvar u drugom razdoblju. to se tie Lust, to nije polje u pravom smislu rijei, to je neki predmet, predmet ugode, koji se kao takav ogleda u Ja. Ta slika u ogledalu, taj obostrano jednoznaan korelat predme ta, to je proieni Lust-Ich koji se zadovoljava pred metom kao Lust. A Unlust je naprotiv ono to se ne moe pripisati na elu ugode, to se ne moe svesti na to naelo. Polazei od toga Freud nam kae da e nastati ne-ja. Unlust se postavlja pazite dobro unutar kruga prvotnoga Ja, on ga izgriza, a da ga homeostatsko funkcioniranje nikad ne uspije resorbirati. U o v o m e moete vidjeti porijeklo onoga to emo sresti kasnije u funkciji takozvanog lo eg predmeta (objekta). Moete ustanoviti da to to strukturira razinu ugode ini ve zaetak mogue artikulacije otuenja. Lust se u vanjskoj zoni izraava nekako ah! Ich je ipak neto ime bi se trebalo pozabaviti. A im se njime bavimo, savreni mir nestaje iz Ich. Lust-Ich, a istovremeno i Unlust se temeljito razluuju od ne-ja. To 257

ne ukljuuje nestanak aparata za Ich, naprotiv. Vidite, da jednostavno dolazi do otkrnjenja, okljatrenosti, na nekoj primitivnoj razini, koje istiem u dijalektici sub jekta prema Drugome, ali ovdje u drugom smislu. Formula nema dobra bez zla, nema dobra bez patnje koja tom dobru, tom zlu daje karakter naizmjeninosti, mogueg doziranja, i na to e se, pogreno, svesti arti kulacija koju sam dao za par oznaitelja. Jer, da preuz m e m o opet stvari na razini dobra i zla, svatko zna da hedonizam pada kad treba objasniti mehanizam elje. To je zato to se, prelazei na drugi registar, ne otuu jui artikulaciju, izraava posve drugaije. Skoro crve nim to maem tim tricama kojima se imbecili igraju ve dugo, kao s-one-strane dobra i zla, a da i ne znaju pravo o emu govore. Preostaje da se artikulira ono to se zbiva na razini otuujue artikulacije ovako nema zla, a da iz toga ne proizae neko dobro, a kad je dobro tu, nema dobra koje pristaje uza zlo. Zato etika propada, kad se kreemo u registru iste ugode, i zato j o j Kant s pravom prigovara da suvereno dobro nikako ne bi moglo biti zamiljeno kao infinitezimiranje bilo kojeg malog dobra. Jer, nije mogue posta viti zakon o onome to moe biti u predmetu dobro. Najvie se dobro, ukoliko se ovaj zbunjujui izraz mora zadrati, moe nai samo na razini zakona, a ja sam pokazao u Kant avec Sade da to znai, da n razini elje stoje karakteristike koje upravljaju dijalektikom ugode, pasivnost, narcisizam i ambivalencija, koje se na laze na lijevoj strani skice. Krajnji termin te dijalektike je, pravo reeno, ono to se naziva poistovjeenjem. Prepoznavanje nagona omoguava da s najveom izvjesnou konstruiramo funkcioniranje koje sam nazvao razdiobom subjekta ili otuenje. A kako smo prepoznali sam nagon? Prepoznali smo ga po tome, umjesto da smo ograniili dijalektiku onoga to se zbiva u subjektovu nesvjesnom na referenciju polja Lust, na slike povoljnih, dobroiniteljskih predmeta, 258 mi smo pronali izvjestan

tip predmeta, koji konano ne slue niemu. To su pred meti a, dojke, izmet, pogled, glas. U o v o m novom ter minu poiva toka koja uvodi dijalektiku subjekta kao subjekta nesvjesnog. Idui u prijenosa. put odatle proslijediti razraujui subjekt

ODGOVORI M. S A F O U A N : Jo uvijek mi je teko shvatiti razliku izmeu predmeta u nagonu i predmeta u elji. Kad treba vidjeti razliku izmeu onoga (Id) i predmeta nagona, gubim nit. Sluajte, radi se o pitanju terminologije. Ljubazno je s vae strane to postavljate takvo pitanje, iako ono govori o stanovitoj zbunjenosti, j e r to moe koristiti svima. Postoji mnotvo stvari, vrlo ugodnih, za koje mislimo da ih elimo, ako smo zdravi, ali nita o tome ne m o e m o rei, osim mislimo da elimo. To su, ini mi se, stvari na razini koju je mogue prenijeti, ali ne spadaju u analitiku teoriju. Predmeti koji se nalaze u polju Lusta imaju prema subjektu potpuno narcistiki odnos, tako da u simetriji tih dvaju polja lei razlog misterija tobonje regresije ljubavi u poistovjeenje. I ne v i d i m zato je to zada valo tolike potekoe, ak i Freudu. To j e , dragi m o j , predmet ljubavi. Uostalom, vi to uviate, kad govorite o predmetima koji nemaju posebnog znaenja za predmet nagona. Vi onda kaete, kao to je Freud napomenuo Volim ja njei ragu. To je isto kao kad kaete volim tu i tu gospou s tom razlikom to to kaete njoj, a to mijenja sve. Vi joj to kaete iz razloga koje u objasniti idui put. Volite jagnjei ragu. Niste sigurni da ga elite. Uzmite iskustvo lijepe mesarice. Ona voli kavijar, ali ga ona nee. Zato ga ona eli. Shvatite, da je predmet elje uzrok 259

elji, i taj predmet uzrok elji jest predmet nagona tj. predmet oko kojeg se vrti nagon. Budui da razgo varam s onima koji su radili na m o j i m tekstovima, mogu se izraavati zatvorenim formulama. Zelja se ne vjea za predmet nagona elja ide oko njega, utoliko to on potie nagon. Ima i praznih elja, ludih elja, koje polaze upravo od toga radi se samo o elji za onim to vam je, na primjer, bilo zabranjeno. Zato to vam je zabranjeno, vi ne moete, a da izvjesno vrijeme ne mislite na to. I to spada u elju. Ali, svaki put kad imamo p o s 1 0 s dobrim predmetom, mi ga oznaavamo to je pitanje terminologije, ali je ta terminologija opravdana kao predmet ljubavi. Opravdat u to idui put obrazlaui odnos koji postoji izmeu ljubavi, pri jenosa i elje. 10. lipnja 1964.

19
Od interpretacije do prijenosa
Polje-ja i polje Drugoga. Metafora. Interpretacija nije otvorena svakom smislu. Neodreenje ' odreenje subjekta. Ljubav, elja, prijenos. Ideal-ja, i malo a. Ono to u danas iznijeti, nije s obzirom na rjenik neto sa im se niste upoznali. Radi se o najuobiajenijim izrazima, kao to su poistovjeenje, idealiziranje, projekcija, introjekcija. To nisu izrazi kojima je lako rukovati, utoliko manje zato to daju smisao. to je obinije od poistovjeenja? Izgleda ak da je to bitna operacija miljenja. Idealiziranje e takoer moi posluiti kad psihologistiko stanovite bude istraenije. Projicirati i introjicirati su esto u oima po nekog dva uzajamna izraza. V e sam davno istaknuo, da se jedan od ovih izraza odnosi na polje u kojem pre vladava simbolika, a drugi na polje u kojem je imagi narno, zbog ega se oni barem u izvjesnoj dimenziji ne susreu. Intuitivna upotreba ovih izraza, polazei od osjeaja koji imamo da ih razumijemo, i da ih razumijemo iz dvojene kao da razvijamo njihovu dimenziju u opem razumijevanju, oito je izvor svih promaaja i zbrke. To je opa sudbina svih stvari iz govora. U openitom go voru, onaj koji govori, bar materinjim jezikom, izraava se tako sigurno i tako savrenom biranou, tako da se moramo obratiti najobinijem korisniku jezika, neobra261

zovanom ovjeku, da bismo upoznali pravu upotrebu jed nog izraza. Dakle, kad ovjek eli samo govoriti, on se orijentira prema temeljnoj topologiji jezika, koja se razlikuje od simplicistikog realizma za koji se hvata suvie esto onaj koji misli da je udomaen na podruju znanosti. Prirodna upotreba takvih izraza uzmimo ih zaista nasumce part soi, bon gre mal gre, une affaire, za razliku od une chose faire, implicira skrivenu topologiju u kojoj se subjekt prepoznaje kad govori spontano. A k o se mogu obratiti psihoanalitiarima i pokuati oznaiti na koju se implicitnu topologiju oni odnose upotrebljavajui svaki izraz koji sam naveo, oito je, da ih u cjelini ma koliko esto nesposobni bili zbog neobrazovanosti, da ih artikuliraju oni obino, s istom spontanou ovjeka u obinom govoru, pravilno upo trebljavaju. Jasno je da, ako budu poto-poto htjeli doi do rezultata jednog promatranja i shvatiti ono to ne shvaaju, da e ih onda neprirodno upotrebljavati. U tom sluaju e malo tko preuzeti njihovu upotrebu. Danas se obraam tom taktu pri psihoanalitikoj upo trebi nekih rijei, da bih ih uskladio s evidencijom topologije koju sam tu iznio i koja je, na primjer, na ploi prikazana u shemi koja vam pokazuje polje prvotnog Ich, predmetnog Ich, konano u ivanom aparatu Ich iz homeostatikog polja u odnosu na koji se polje Lust, ugode, razlikuje od polja Unlust. Ve sam naveo da Freud razlikuje razinu Ich, na pri mjer u lanku o Triebe, istiui ujedno, da se ona mani festira kao organizirana, to je narcistiki znak, i utoliko je ona isto artikulirana u polju realnoga. U realnom on razlikuje, on povlauje, samo ono to se u njegovu polju reflektira efektom Lust kao povratak homeostazi. Ali, ono to je nesklono homeostazi i odrava se pod svaku cijenu kao Unlust, nagriza jo i vie njegovo polje. Na taj nain ono to pripada redu Unlust postaje sas tavni dio Ja, kao ne-ja, negacija, okrnjenje za Ja. Ne-ja se ne mijea s onim to ga okruuje, sa prostranstvom 262

realnoga. Ne-ja se razlikuje kao strano tijelo, fremde Objekt. Ono je tu, smjeteno u luneti koju tvore dva mala kruga po uzoru na Eulerove. Pogledajte sliku. Da kle, u registru ugode nalazi se objektivirajua utemeljenost koju moemo iznijeti, kao znalac koji ustanov ljava funkcioniranje predmeta, koji mu je stran. Samo to mi nismo takvi znalci, a ak i da jesmo, trebamo biti i subjekt koji misli. I utoliko to s m o subjekt koji misli, mi smo ukljueni na posve drugi na in jer zavisimo od polja Drugoga, koje je bilo tu mnogo prije nego li smo doli na svijet, i ije nas krune struk ture odreuju kao subjekt. Radi se o tome da ustanovimo u kojem se polju do gaaju razliite stvari s kojima se susreemo u polju analize. N e k e se dogaaju na razini prvog polja, polja Ich, a neke druge koje je bolje odmah razluiti, jer, ako ih pomijeamo ne razumijemo vie nita u dru gom polju, polju Drugoga. Iznio sam vam bitne artiku lacije za o v o drugo polje, za dvije funkcije koje sam definirao i obrazloio kao otuenje i razdvajanje. Nastavak mog dananjeg izlaganja pretpostavlja, na kon to sam ih uveo da ste ih iskuali to znai da ste pokuali dovesti ih do funkcioniranja na razlii tim razinama. Ve sam pokuao neke posljedice tog tako posebnog vel koje tvori otuenje suspenzija subjekta, njegovo kolebanje, gubljenje smisla utjeloviti u oblicima kao kesa ili ivot, sloboda ili smrt koji se opet ponavljaju u bie ili smisao u izrazima kojima prilazim s otpo rom i molim vas da se ne prenaglite optereujui ih smislom koji bi ih brzo poljuljao, a bolje je da se toga uvamo u govoru. Tu barem uvodim ono to u pokuati obrazloiti idu e godine. Bit e to neto to e trebati nasloviti subjek tivni poloaji. Naime, sva se ova priprema u vezi s te meljima analize mora razvijati jer nita nije nemo gue usredotoiti to ne proizlazi iz poloaja subjekta 263

 da bismo pokazali to moe ilustrirati artikulacija analize, polazei od elje. Subjektivni poloaji ega? K a d bih se prepustio onom to se nudi rekao bih subjektivni poloaji postojanja, sa svim povoljnostima to ih moe imati ovaj izraz, zato to je ve udomaen u naem prostoru. Naalost, to e nam omoguiti strogu primjenu samo na razini neuroze. T o , uostalom, nee biti tako loe. Zato u radije rei subjektivni poloaj bia. Ne jamim unaprijed za svoj naslov, moda u iznai bolji, ali u svakom sluaju e o tome biti rije. 1 Nastavimo. U jednom lanku, koji sam ve spomenuo da bih u njemu ispravio ono to mi se uinilo loe, iao je autor za tim trudei se, ne bez zasluge da obli kuje ono to moj govor uvodi u vezi sa strukturom je zika inherentnog nesvjesnom. Dolo se do formule koja se sastoji u prevoenju formule koju sam dao za meta foru. Moja formula je bila bitna i upotrebljiva, j e r izra ava dimenziju u kojoj se pojavljuje nesvjesno, utoliko to je operacija znaenjske kondenzacije temeljna za nj. Naravno, znaenjska se kondenzacija sa svojim efek tom metafore, moe promatrati otvoreno u najmanjoj pjesnikoj metafori. Zato sam uzeo primjer iz Booz endormi (Usnuli B o o z ) . Sjetite se m o g lanka iz Psycho analyse pod naslovom L'Instance de la lettre dans l'inconscient. Uzeo sam onu pjesmu, boe m o j , koja se od svih u francuskom jeziku govori najvie po sjeanju. T k o u svom djetinjstvu nije recitirao tu pjesmu! To nije nepogodan primjer za analitiku upotrebu, pogotovo ne u trenutku kad sam je uveo, to jest kad sam istovre meno uveo oinsku metaforu. Neu vam ponavljati taj lanak, ali njegova je poanta oito u tome da vam pokae kako se smisao ostvaruje u injenici da je onaj koji je u pjesmi Booz tu kao boanski otac, a ujedno i boje orue oznaen meta-

264

forom sa gerbe n'etait pas avare ni haineuse. Dimen zija smisla otvorena o v o m metaforom nije nita manja od onoga to nam se pokazuje u zavrnoj slici, slici zlat nog srpa nehajno baenog u zvjezdanom polju. To je ak skrivena dimenzija u o v o j pjesmi. ak skrivenija nego li vi to mislite, j e r nije dovoljno da ja tu izvuem kosir kojim se sluio Jupiter da bi naplavio svijet Kronosovom krvi. Dimenzija kastracije o kojoj je rije u biblijskoj je perspektivi posve drugaijega reda, a tu je prisutna u svakom povijesnom odjeku, do Boozove invokacije boga Comment surgira-t-il de moi, vieil kom me, une descendence? Ne znam da li ste opazili bolje biste opazili da sam ove godine odrao seminar o Imenima-Oca, kako sam namjeravao da je Gospod, ije je ime neizgovoreno, onaj koji bdije nad raanjem jalovih ena i starih mu karaca. Temeljito transbioloki karakter oinstva, uve den tradicijom sudbine izabranih naroda, ima neto to je izvorno potisnuto i koje se uvijek ponovo javlja u dvosmislenosti hramanja, spoticanja i simptoma ne-susreta, dystyhia, sa skrivenim smislom. To je dimenzija koju uvijek nalazimo i koja, ako je hoemo formalizirati kao to se potrudio autor o kojem sam govorio, zasluuje da njome opreznije postupamo nego li je to uinio on kad se na neki nain pouzdao u formalizam razlomka tako da je oznaio posrednikom crtom vezu koja postoji izmeu oznaitelja i oznaenoga. Nije posve nepravilno smatrati da ova crta u izvjesnim trenucima oznaava u odnosu oznaitelja prema oznae nome indikaciju vrijednosti, koja je upravo to to izra ava njena upotreba kao razlomka u matematikom smi slu izraza. Ali, ona nije samo to. Izmeu oznaitelja i oznaenog postoji drugi odnos, a to je odnos uinka smisla. Upravo kad u metafori treba obiljeiti uinak smisla, ne moe se uope i bez predostronosti, i bez smjelosti, upravljati tom crtom u razlomakoj trans formaciji to bi bilo doputeno da se radi o odnosu proporcije. 265

metaforu, obrazloivi to ovako onome to u nesvjes nom daje teinu u artikulaciji zadnjeg oznaitelja, koji otjelovljuje metaforu s novostvorenim smislom koji na staje uslijed upotrebe, trebalo bi odgovarati neko zahvatanje, od jednog do drugog, dvaju oznaitelja u nesvjes nom. Posve je sigurno da ova formula ne moe zadovoljiti. Najprije bi trebalo uvidjeti da nema takvih odnosa ozna itelja prema samome sebi budui izvede neku logiku greku. Da bismo se u to uvjerili, potrebno je samo pozvati se na antinomije koje su nastale im smo pokuali s iscrpnom logikom formalizacijom matematike. Katalog kataloga koji ne sadre sami sebe oito nije isti katalog koji sam sebe ne sadri kad je on taj koji je unesen u definiciju i kad je taj koji e biti upisan u katalog. Mnogo je jednostavnije primijetiti da je to to se zbiva sljedee: zamjenski oznaitelj doao je na mjesto drugog oznaitelja da uspostavi uinak metafore. On protjerava oznaitelja na drugo mjesto. A k o elimo zadr ati mogunost postupka razlomakog tipa, postavit emo nestalog oznaitelja, potisnutog oznaitelja ispod glavne crte, u nazivnik, kao unterdrckt. 266 da je oznaiteljeva osobina da ne moe oznaavati sama sebe a da ne pro

Zbog toga ne m o e m o rei da je interpretacija, kao to je napisano, otvorena svakom smislu, p o d izlikom da se radi samo o vezi izmeu oznaitelja i oznaitelja, to jest o ludoj vezi. Interpretacija nije otvorena svakom smislu. To bi znailo, da priznajemo onima koji se diu protiv neizvjesnog karaktera analitike interpretacije da su sve interpretacije mogue, to je u stvari isti apsurd. A k o sam i rekao da je uinak interpretacije u izoliranju jednog jezgra u subjektu, Kern, da se izrazimo kao Freud, ne-smisla, to ne znai da je sama interpretacija ne-smisao. Interpretacija je znaenje, ali ne bilo koje. Ona dolazi tu na mjesto s, i obre odnos koji ini da je uinak oznaitelja u jeziku oznaeno. N j e n je uinak pojava nesvodivog oznaitelja. Treba interpretirati na razini s koje nije otvoreno svakom smislu, koje ne m o e biti bilo to, koje je znaenje kojemu se, nesumnjivo m o e m o samo pribliiti. Ono to tu postoji, bogato je i kompleksno kad se radi o nesvjesnom subjekta, i namijenjeno elemenata, da non izazove pojavu nesvedivih znaenjskih

sensical, nastalih od ne-smisla. U t o m istom lanku Leclaire je posebno dobro ilustrirao prijelaz od znaenjske interpretacije prema znaenjskom ne-smislu, kad nam u vezi sa svojim opsjednutim iznosi formulu zvanu Poordjeli koja meusobno vezuje dva sloga rijei licorne, uvodei u njenu sekvencu cijeli lanac gdje se animira njegova elja. Iz onoga to Leclaire bude j o objavljivao vidjet ete da stvari idu mnogo dalje.

Interpretacija nije otvorena svakom smislu. Ona nije bilo koja. Ona je znaenjska interpretacija i ne smije biti promaena. To ne prijei da to znaenje ne bude za subjekt bitno. Bitno je da subjekt vidi preko tog zna enja, kojemu je oznaitelju ne-smislu, nesvedivom, traumatskom kao subjekt, podloan. To vam omoguava da shvatite ono to je materijali zirano u iskustvu. M o l i m vas da uzmete jednu veliku Freudovu psihoanalizu, najveu od svih, najsenzacional niju j e r se u njoj vidi bolje nego drugdje kamo kon vergira problem izmjene fantazma i realnosti, naime, u neto nesvedivo, nonsensical, koje funkcionira kao pr votno potisnut oznaitelj g o v o r i m o opservaciji ovjek-vuk. U ovjeku-vuku, rei u to da bih vam pruio Arijadninu nit koja e vas voditi pri itanju, nagla po java vukova na prozoru u snu igra ulogu s kao pred stavnika subjektova gubitka. Ne radi se samo o tome da je subjekt fasciniran po gledom tih vukova, sedam na broju, kojih je uostalom na njegovu crteu pet i raspreni su po stablu. N j i h o v fascinirani pogled jest sam subjekt. to nam pokazuje cijela opservacija? U svakoj se etapi subjektova ivota dogodila neka stvar koja je u svakom trenutku mijenjala vrijednost odredbenog indeksa koji tvori taj prvotni oznaitelj. Upravo je tako shvaena di jalektika subjektove elje, kao elje koja se uspostavlja od elje Drugoga. Sjetite se dogaaja s ocem, majkom, sestrom, sa sluavkom Gruom. Svako to razdoblje obo gauje nesvjesnu subjektovu elju neim to treba po staviti u brojnik, kao znaenje uspostavljeno u odnosu prema Drugome. Razmotrite dobro to se onda dogaa. M o l i m vas da uzmete u obzir logiku neophodnost tog trenutka kad se subjekt X uspostavlja samo od Unverdrngung, od neophodnog nestanka prvog oznaitelja. On se konsti tuira preko Unverdrngung, ali ga ne moe zamijeniti kao takav jer bi onda jedan oznaitelj morao predstavljati umjesto drugoga, dok tu postoji samo jedan, prvi. Treba 268

razmatrati dvije strane toga X nom mjestu u njegovoj

konstituirajui morazini nesvjesnog,

menat, kad nastaje znaenje, koji artikuliramo na jed funkciji na ali isto tako i uinak povratka, koji nastaje u t o m od nosu, k o j i moemo zamisliti polazei od razlomka. Taj odnos treba uvesti oprezno, ali ga jezini uinci dobro naznauju. Svatko zna, ako se nula pojavljuje u nazivniku, vri jednost razlomka nema vie smisla, ali konvencijom do biva ono to matematiari nazivaju beskonana vrijed nost. Na izvjestan nain je to j e d n o od razdoblja subjektove konstitucije. Utoliko to je prvobitni oznaitelj isti ne-smisao, postaje on nosilac infinitezimacije vri jednosti subjekta, koja nije otvorena svakom smislu, ve ukida svaki, to je posve druga stvar. To objanjava zato se nisam mogao sluiti odnosom otuenja, a da ne une sem rije sloboda. U radikalnom smislu i ne-smislu su bjekta funkciju slobode utemeljuje upravo taj oznaitelj koji ubija svaki smisao. Zato je pogreno rei da je oznaitelj u nesvjesnom otvoren svakom smislu. On konstituira subjekt u nje govoj slobodi s obzirom na svaki smisao, ali to ne znai da on tu nije odreen. Jer, stvari koje se umjesto nule upisuju u brojnik su znaenja, dijalektizirana znaenja u odnosu na elju Drugoga, i ona daju odnosu subjekta prema nesvjesnom odreenu vrijednost. Bit e vano pokazati u nastavku m o g izlaganja idue godine, kako nas iskustvo analize prisiljava da traimo na putu takve formalizacije u kojoj se posredovanje tog beskraja subjekta s konanou elje m o e izvriti samo intervencijom onoga to Kant, kad stupa u gravitaciju misli koja se naziva filozofskom, unosi s toliko svjeine pod nazivom negativna veliina. Svjeina tu ima svoju vanost, naravno, j e r izmeu prisiljavanja filozofa da razmiljaju o injenici da minus-jedan nije nula, i toga, da p r i tome oni ostaju gluhi smatrajui da ih se to ne tie velika je razlika. Na kraju preostaje a to je jedina korist referencije na 269

filozofsko obrazloenje da ljudi preivljavaju samo da bi svakog asa zaboravljali sve ono to su osvojili, govorim o njihovim subjektivnim osvajanjima. Narav no, u asu kad su ih zaboravili, ona nisu manje osvojena, ali oni su vie osvojeni uinkom svojih osvajanja. A biti osvojen od neega to ne poznajemo ima ponekad stra ne posljedice, od kojih je prva zbrka. Negativna je veliina, dakle, jedan od oslonaca za ono to nazivamo kompleks kastracije, odnosno negativna incidencija u koju ulazi predmet falus. Sve je to samo prethodna indikacija, ali smatram da je vrijedno iznijeti j e . 2 Treba ipak poi dalje u onome to razmatramo a to je prijenos. K a k o nastaviti? Prijenos je nezamisliv, ukoliko ne uzmemo njegov poetak u subjektu za koji pretpostavljamo da zna. Danas uviate bolje za to je pretpostavljeno da zna. Pretpostavlja se da zna ono emu nita ne bi moglo izbjei, od asa kad ga on formulira isto i jedno stavno, znaenje. To znaenje implicira, naravno a zato sam najprije izvukao dimenziju njegove elje da se on tu ne moe prikratiti. Ta povlatena toka je jedina kojoj m o e m o priznati karakter apsolutne toke bez ikakva znanja. Ona je ap solutna upravo zato to nije nikakvo znanje, ve spona koja vezuje njegovu vlastitu elju s rezolucijom onoga to treba objaviti. Subjekt ulazi u igru poevi od te temeljne potpore pretpostavlja se da subjekt zna, samim tim to je subjekt elje. to se onda zbiva? Zbiva se ono to se u svojoj najopenitijoj pojavi naziva uinak prijenosa. Taj uinak je ljubav. Jasno, kao svaka ljubav, ona se moe pronai, kao to Freud kae, samo u polju narciz ma. Voljeti, u biti, jest htjeti biti voljen. 270

Ono to se pojavljuje u uinku prijenosa suprotstav lja se objavi. Ljubav intervenira u funkciji koja je ovdje objavljena kao bitna, u svojoj funkciji obmane. Ljubav je, nesumnjivo, uinak prijenosa, ali to mu je opirua strana. Vezani smo za oekivanje tog uinka prijenosa da bismo mogli interpretirati, a istovremeno mi znamo da on zatvara subjekt uinku nae interpretacije. Ovdje je apsolutno oit uinak otuenja^ gdje se artikulira ui nak da mi jesmo, u odnosu subjekta prema Drugome. Trebalo bi tu istaknuti to se uvijek isputa, da se nita ne moe dostii in absentia, in effigie. To znai, da prijenos po svojoj prirodi nije sjena ne ega to je otprije doivljeno. Upravo protivno, subjekt utoliko to je podvrgnut elji analitiara, eli ovog pre variti tim podvrgnuem, uinivi da ga on voli, predla ui sam tu bitnu lanost koja je ljubav. Uinak prije nosa jest uinak obmane, utoliko to se ponavlja odmah tu i sada. To je ponavljanje onoga to je bilo takvo samo po tome to je istog oblika. On nije ektopija. On nije sjena starih ljubavnih obmana. On je izolacija u s v o m aktual nom funkcioniranju istom od obmana. Zato m o e m o rei da je to to stoji iza ljubavi zvane prijenos potvrivanje veze izmeu elje analitiara sa eljom pacijenta. To je ono to je Freud prenio u neku vrst brzog zasljepljivanja rekavi konano, to je samo elja pacijenta pria za uvjeravanje drugoga. To je elja pacijenta, da, ali u susretu sa eljom analitiara. Tu elju analitiara nisam jo imenovao, jer, kako ime novati elju? elja se utvruje. M n o g o stvari u povijesti nam prua polazite za to. N i j e li neobino to suglasje na koje smo naili ako smo imalo zaboli nos suglasje etike analize sa stoi kom etikom. to je stoika etika u svojoj biti? nego da li u ikada imati vremena da vam dokaem, prizna vanje apsolutne vladavine elje Drugoga, tvoja! preuzeto u kranski registar. to Budi volja to Freud artikulira i to nije isprika, ve razlog prijenosa

271

Mi smo potaknuti radikalnijom artikulacijom. Moe se postaviti pitanje odnosa elje gospodara i roba. Hegel je za nj rekao da je razrijeeno, ali ono to nije ni u kom pogledu. Budui da se blii moj rastanak s vama za ovu godinu, a idue predavanje e biti posljednje, dozvolit ete mi da nabacim neke toke koje e vam pokazati u kojem emo smjeru proslijediti. Ako je istina da se gospodar postavlja odnosom pri roenim uznesenju od smrti, mislim da je teko pripi sati mu neki shvatljivi odnos spram elje. G o v o r i m o gospodaru kod Hegela, ne o antikom gospodaru iji portret imamo primjerice u Alkibijadu, iji je odnos prema elji dosta vidljiv. On trai od Sokrata neto to ne zna pravo to je, ali to naziva agalma. Nekima je poznata njena upotreba koju sam svojevremeno spome nuo. Ponovo u je preuzeti, tu agalmu, taj misterij koji u maglici okruuje Alkibijadov pogled, koji predstavlja neto izvan svih dobara. K a k o ne vidjeti prvi nagovjetaj tehnike nalaenja prijenosa u injenici da mu Sokrat odgovara, ne ono to je govorio dok je bio mlad Brini se za svoju duu ve ono to dolii uspjenom i otvrdlom ovjeku Borim se za svoju elju, brini se za svoja jaja. Ta jaja, to je krajnja Platonova ironija, to ih je inkarnirao u ovjeka koji je ujedno apsurdan i nitavan, gotovo la krdija. Mislim da sam prvi primijetio da su stihovi koje mu Platon stavlja u usta, a koji se odnose na pri rodu ljubavi, indikacija njegove nitavnosti koja granii s lakrdijakim ponaanjem, koja od toga Agatona ini nesumnjivo najmanje pogodan predmet za zadravanje elje gospodara. A i to to se on zove Agaton, tj. imenom kojemu je Platon dao suverenu vrijednost, pridodaje tu jednu moda nenamjernu, ali neprijepornu notu ironije. Tako elja gospodara izgleda, od svog ulaska u igru u povijesti, najpromaeniji izraz po svojoj prirodi. Na272

protiv, kad Sokrat eli dobiti svoj vlastiti odgovor, on se obraa onom koji ima najmanje pravo da mu elja bude uvaena, robu. On je siguran da e taj odgovor dobiti. Glas razuma je nizak, kae negdje Freud, ali on govori uvijek istu stvar. Ne usporeujemo to da je Freud upravo to isto rekao o elji nesvjesnoga. I kod njega je njezin glas nizak, ali je njeno nastojanje neunitivo. Mogue je, da postoji veza izmeu jednog i drugog. Zbog izvjesne srodnosti, kad bude trebalo oznaiti to je elja analitiara, morat emo upraviti pogled prema robu.

3 Ne bih vas htio danas napustiti, a da za idui put ne navedem dvije opaske, opaske koje se temelje na Freudovu obiljeavanju funkcije poistovjeivanja. I m a enigmi u poistovjeivanju, a ima ih i za Freuda. Izgleda da se udio to se regresija ljubavi zbiva tako vjeto u odnosima poistovjeivanja. I to pored tekstova gdje obrazlae da ljubav i poistovjeivanje imaju ekvi valenciju u izvjesnom registru i da su narcizam cjenjivanje predmeta, Verliebtheit, u ljubavi ista i pre stvar.

Freud se tu zaustavio m o l i m vas, da u tekstu pro naete razne clues, kako kau Englezi, tragove oznake ostavljene na pisti. Mislim da je greka to su neke stvari previe razluene. U poglavlju Massenpsychologie und Ich-Analyse, koje i je posveeno poistovjeivanju, naglasak sam stavio na bih tamo naznaio

drugi oblik poistovjeivanja, da ta je ta unarna crta? Je li polju Lust? N e .

odvojio einziger Zug, unarnu crtu, temelj, sr ideala-ja. to povlateni predmet u

Unarna crta nije u prvom polju narcistikog poisto vjeivanja kojem Freud pripisuje prvi oblik poistovje ivanja koje, v r l o udno uostalom, on inkarnira u jednu vrst funkcije, primitivnog modela koji uzima otac, prethodnog samoj libidnoj opsadi majke mitsko vri-

273

jeme, nesumnjivo. Unarna crta je, utoliko to se subjekt za nju hvata, u polju elje, koja se u svakom sluaju moe konstituirati samo u carstvu oznaitelja, na razini gdje postoji odnos subjekta prema Drugome. Polje Dru goga odreuje funkciju unarne crte, utoliko to od nje poinje vie razdoblje poistovjeivanja u topici, koju je razvio Freud naime, idealizacija, ideal-ja. Pokazao sam v a m tragove tog prvog oznaitelja na primitivnoj kosti na kojoj lovac stavlja zareze i tako broji koliko je puta imao pun pogodak. Uslijed isprepletanja poinje unarni oznaitelj djelo vati u polju Lust, tj. u polju primarnog narcistikog poistovjeenja, koje je bitno podruje incidencije ideala-ja. Drugdje sam opisao kako u ogledalu ugledamo ideal n a , to bie koje se pred subjekt pojavljuje u obliku roditelja koji ga dri pred ogledalom. Vjeajui se za obiljeje onoga koji ga gleda u ogledalu subjekt ne vidi pojavu svog ideala-ja, ve svoj idealni ja, toku na kojoj eli ugaati sam sebi. Tu je funkcija, resor, djelotvorni instrument koji us postavlja ideal-ja. Nedavno mi je jedna djevojica lju bazno rekla da je ve uveliko vrijeme da se netko poza bavi njome kako bi ona sebi izgledala vrijedna ljubavi. T i m e je dala nedunu izjavu o poletu koji ulazi u igru u p r v o m razdoblju prijenosa. Sredite subjektova odnosa prema njegovom analitiaru je na razini povlatenog oz naitelja koji se naziva ideal-ja, j e r se subjekt samo na toj razini osjea zadovoljnim koliko i ljubljenim. Ali, postoji i druga funkcija koja uspostavlja poistovjeenje posve drugaije prirode i koja je uvedena pro cesom razdvajanja. Radi se o povlatenom predmetu koji je otkrila ana liza, o t o m predmetu ija je sama realnost isto topoloka, o t o m predmetu oko kojega nagon krui, o pred metu koji stvara grbu poput drvena jajeta u platnu koje u analizi elite zakrpati predmet a. Taj predmet podupire ono to je u nagonu odreeno i specificirano time, to mu ulazak u igru kao oznaile-

274

lja ovjekova ivota omoguuje ovjeku da shvati smisao spolnosti. Za ovjeka, a zato to on poznaje oznaitelja, spolnost i njena znaenja uvijek su podesni za uprisutnjenje prisutnosti smrti. Razlikovanje izmeu nagona ivota i nagona smrti je stvarno, ukoliko oituje dva aspekta nagona. Ali, pod uvjetom da shvatimo da se svi spolni nagoni artikuliraju u nesvjesnom na razini znaenja, utoliko to oni prizi vaju smrt smrt kao oznaitelj, i samo kao oznaitelj, jer, moemo li rei da postoji bie-za-smrt? U kojim uvje tima, u kojem odreenju, smrt oznaitelj m o e naim nainom artikuliranja odnosa. Uslijed funkcije predmeta a, subjekt se razdvaja, pre staje biti vezan za njihanje bia, u smislu koji je sama bit otuenja. Ona nam je ve odavno dovoljno nazna ena. Svojevremeno sam pokazao da je nemogue shva titi fenomenologiju verbalne halucinacije, ako ne shva amo to znai sam izraz koji upotrebljavamo za njeno oznaavanje to jest, glasovi. Ukoliko je predmet glasa tu prisutan, prisutan je percipiens. je Verbalna halucinacija nije je krivi perceptum, to iskrivljeni percipiens. Subjekt imanentan svojoj izbiti posve ojaana u toku lijeenja? To se moe shvatiti samo

verbalnoj halucinaciji. Ta mogunost je tu i zato mora mo postaviti pitanje o tome to pokuavamo postii u analizi u vezi s prilagoavanjem percipiensa. Do analize je put spoznavanja bio uvijek zacrtan na putu oienja da subjekta, percipiensa. E, pa mi kaemo susretu temeljimo subjektovo uvjerenje na njegovu

s prljavtinom koja ga podupire, s malim a, ija je pri sutnost neophodna to s pravom moemo rei. Sjetite se Sokrata. Sokratova nepokolebljiva istoa i njegova atopia su uzajamne. U venira demonian glas. Da li biste mogli rei da glas koji vodi Sokrata nije sam Sokrat? Odnos Sokrata i njegova glasa je nesum njivo zagonetka koja je uostalom dovela u iskuenje psihografe poetkom 19. stoljea, i njihova velika zasluga svakom trenutku inter

275

je ve u tome to su se usudili dotai to pitanje, j e r da nas nitko ne bi u to dirao. Treba istraiti novi trag da bismo znali ono to elimo kazati kad spominjemo subjekt percepcije. Ne pripisujte mi rijei koje nisam izrekao analitiar ne smije uti glasove. Ali, ipak proitajte knjigu jednog analitiara dobrog kova, Theodora Reika, neposrednog uenika Freu da, i njemu prisna, Listening with the third ear ja ne prihvaam, istini za volju, ovu formulu, kao da nije do voljno to imamo dva uha da bismo bili gluhi. Ali on smatra da mu tree uho slui da uje neki glas koji mu govori da bi ga upozorio na prevaru on je iz dobre epohe, herojske epohe, kad se znalo sluati ono to go vori iza prevare pacijenta. Mi smo nakon toga, naravno, uinili bolje, jer mi zna mo prepoznati u tim okolianjima, rascjepima, predmet a, im se pojavi.
ODGOVORI

P. K A U F M A N N : Postoji, zar ne, izvjestan odnos iz meu onoga to ste ponovo rekli o Boozu, o Theodora Reiku, i onoga to ste drugdje rekli o ocu s poetka sed mog poglavlja u Tumaenju snova? To je posve jasno. On je zaspao, no. On je zaspao da bismo i mi zaspali s njim, tj. da ne bismo shvatili ono to treba shvatiti. Da bih nastavio tamo gdje je Freud stao htio sam uvesti idovsku tradiciju, j e r nije Freudu tek tako zastalo pero u rukama kad je doao do razdvajanja su bjekta, a upravo prije toga je s Mojsijem i monoteizmom najradikalnije doveo u pitanje idovsku tradiciju. Ma kako historijski sporan bio karakter njegovih oslonaca ili njegovih putova, ostaje, da je uvodei u sr idovske povijesti apsolutno oitu radikalnu distinkciju proroan ske tradicije u odnosu na drugu poruku kako je bio sa vjestan, kako je napisao na razne naine uinio od

276

dosluha

istinom bitnu funkciju

naeg analitikog dje

lovanja. 1 mi se ba tu ne m o e m o pouzdati, moemo se predati tome samo utoliko k o l i k o se oslobodimo sva kog dosluha s istinom. Budui da sam tu pomalo meu blinjima i budui da je vie osoba upoznato sa zbivanjima unutar anali tike zajednice, mogu vam rei neto zabavno. Jutros sam, sluajui nekoga tko mi je izlagao svoj ivot, od nosno svoja razoaranja, razmiljao o tome kako u nor malnoj znanstvenoj karijeri m o e biti optereenje to to ste asistent, voditelj istraivanja ili ef laboratorija ne kog redovnog profesora o ijim idejama morate voditi rauna, ako hoete napredovati. A to je najvee optere enje za razvoj znanstvene misli. Pa dobro, postoji jedno polje, polje analize, na kojem smo mi i na kojem je subjekt tu samo zato da trai svoju habilitaciju u slo bodnom istraivanju u smislu veridikog zahtjeva, i moe se smatrati autoriziranim od asa kad slobodno djeluje. Pa, nekom vrsti udesnog efekta vrtoglavice, pokuava se tim putem maksimalno rekonstituirati hijerarhija sveu iline habilitacije i njihova profesura uiniti zavisnom od neke druge ve prihvaene. To ide ak i dalje. K a d oni budu nali svoj put, svoj nain miljenja, svoj nain kretanja po analitikom polju, oni e pokuati, od dru gih, koje smatraju imbecilima, dobiti autorizaciju, od nosno analize. Mislim da to ilustrira razliku i vezu, dvosmislenosti, izmeu analitikog polja i sveuilinog polja. Ako se kae, da su sami analitiari dio problema nesvjesnoga, zar vam se ne ini da imate za nj dobru ilustraciju i dobru priliku za analiziranje? 17. srpnja 1964. kvalifikaciju da su sposobni za prakticiranje

OSTAJE DA SE ZAKLJUI

nju, ve i u intimnom ivotu svakog psihoanalitiara, pri jevara lebdi u zraku suzdrana, iskljuena, dvosmisle na prisutnost protiv koje se psihoanalitiar osigurava iz vjesnim brojem ceremonija, oblika, rituala. U dananjem izlaganju istiem izraz prijevare zato to e m o preko njega moi pristupiti odnosu psihoanalize i religije, a time i znanosti. U vezi s tim iznosim formulu koja je svoju historijsku vrijednost imala u osamnaestom stoljeu, kad je prosvje titelj, koji je bio i ovjek uitka, doveo u pitanje religi ju kao temeljnu prijevaru. Uzaludno je upozoravati vas koliki smo put otada proli. K o m e bi danas palo na pa met uzeti religiju tako pojednostavnjeno? Danas moe mo rei da religija u cijelom svijetu, pa i tamo gdje se bore protiv nje, uiva ope potovanje. To je pitanje poput onoga o vjerovanju koje smo izni jeli u terminima, koji su nesumnjivo manje pojedno stavnjeni. Mi imamo praksu temeljnog otuenja u kojem se odraava cjelokupno vjerovanje za onaj dvostruki sub jektivni lan koji, u trenutku kad izgleda da znaenje vjerovanja najdublje nestaje, ini da bie subjekta doe na svjetlo onoga to je u pravom smislu rijei realnost toga vjerovanja. N i j e dovoljno pobijediti praznovjerje, k a k o kau, da bi njegovi uinci u biu bili ublaeni. To nam zadaje potekoe pri spoznavanju koji je mo gao biti status nevjerovanja u 16. stoljeu. Dobro znamo da smo danas u tom pogledu neusporedivo i paradoksal no razoruani. Na zakon, jedini, a vjernici su to osjetili, jest ta ravnodunost, kao to kae Lamennais, prema pi tanjima religije, iji je status upravo odreen poloajem nauke. Zato nauka podrava nain postojanja znanstvenika, ovjeka od znanosti utoliko koliko ona iskljuuje, izbje gava, dijeli odreeno polje u dijalektici otuenja subjek ta, ukoliko se ona postavlja na onu toku koju sarn defi nirao kao toku podjele. A taj nain postojanja sasto jao bi se u preuzimanju u njegovu stilu, njegovim obia jima, njegovom nainu govora, njegovom nainu govo282

ra pomou kojeg se nizom predostronosti dri podalje od izvjesnog broja pitanja to se odnose na status znano sti, iji je sluga. To je jedan od najvanijih drutvenih problema, ali manje vaan od problema o statusu koji treba dodijeliti korpusu znanstvenih dostignua. Domet tog korpusa znanosti shvatit emo spoznajui da je on u subjektivnom odnosu ekvivalent onoga to sam nazvao predmet malo a. Postojana dvosmislenost koja je u pitanju, to se u analizi moe a to ne m o e svesti na znanost, razjanja va se kad pokaemo to ona u stvari implicira iz one-strane znanosti u modernom smislu Znanosti, iji sam vam status pokuao naznaiti u kartezijanskom ishodi tu. Uslijed toga bi analiza mogla potpasti p o d klasifika ciju koja bi je postavila u poloaj neega iji su oblici i ija je povijest analogna naime, u poloaj Crkve/da kle, religije. Jedini pristup tom problemu jest poi od toga da re ligija izmeu postojeih naina da se ovjek zapita o svojoj egzistenciji u svijetu, i izvan njega, i religija kao nain opstojanja subjekta koji se pita razlikuje se jednom sebi svojstvenom dimenzijom koja je pala u zaborav. U svakoj religiji koja zasluuje to ime postoji, u stvari, dimenzija bitna za uvanje neeg operativnog, to se naziva sakramenat. Zapitajte vjernike, odnosno sveenike u emu je razlika izmeu krizme i krtenja? jer, konano, ako je to sakramenat, ako to djeluje, to djeluje na neto. Tamo gdje to pere grijehe, gdje obnavlja izvjestan pakt tu stavljam upitnik, da li je to pakt? da li je to neto drugo? to se dogaa u toj dimenziji? u svim odgovo rima koje bi nam dali, mogli bismo uvijek razlikovati to obiljeje kojim se podsjea na operativnu i maginu onostranost religije. Ne moemo podsjetiti na tu opera tivnu dimenziju, a da ne primijetimo da je unutar reli gije, a iz potpuno odreenih razloga razdvajanja, ne moi naeg razuma, nae konanosti to zaboravljeno.

283

Ipak, utoliko to se analiza na temelju svoga statusa nalazi na neki nain pogoena slinim zaboravom, ona je oznaena u ceremoniji onim to bih nazvao istim praz nim licem. Ali, analiza nije religija. Ona proizlazi iz istog statusa kao Znanost. Ona se razvija u sredinjem manjku, gdje se subjekt iskuava kao elja. Ona ak ima posredniki status, avanturistiki, u zijevu koji je u sreditu dijalek tike subjekta i Drugoga. Ona nema to zaboraviti, j e r ona ne implicira nikakvo priznanje bilo kakve supstance na koju bi ona djelovala, ak ni supstancu spolnosti. Zapravo, ona vrlo malo djeluje na spolnost. to se tie spolnog djelovanja nita nas novo nije nauila. ak ni najmanje nije pridonijela erotolokoj tehnici, i o tome ima vie u onim knjigama koje se stalno izdaju, a potje u iz arapske, hinduske, kineske tradicije, a povreme no i iz nae. Psihoanaliza dira u spolnost samo utoliko to se ona u obliku nagona oituje u nizanju oznaitelja, gdje se konstituira dijalektika subjekta u dvojnom vre menu otuenja i razdvajanja. Analiza nije na polju spol nosti odrala ono to smo mogli kao obeanja oekivati od nje, ona nije odrala j e r to nije ni trebala. To nije njeno podruje. Protivno tome, na svom podruju se ona istie tom izvanrednom moi greenja i zbrke, uslijed ega, uvjera vam vas, njenoj literaturi nee trebati mnogo pa da se uvrsti u ono to nazivamo knjievni luaci. Doista, pogoeni smo to v i d i m o koliko moe grijeiti analitiar pri tonoj interpretaciji injenica nedavno me to i pogodilo dok sam itao knjigu Nevrose de base, knjigu koja je ipak tako simpatina zbog okretnosti ko j o m se skupljaju i povezuju brojna zapaanja na koja nailazimo u praksi. injenica o funkciji dojki, koju iz nosi Bergler, zaista je izgubljena u uzaludnoj tekuoj raspravi o nadmonosti mukarca nad enom, i ene nad mukarcem, naime o stvarima koje su u analizi najma nje vane. Danas moram naglasiti ono to se u kretanju psiho-

284

analize odnosi na funkciju toga to izdvajam kao pred met a i nisam tek tako naveo Berglerovu knjigu koja je zbog nedovoljnog oznaavanja funkcije svojstvene dje lominom predmetu i onoga to znae npr. dojke, o ko jima mnogo govori, osuena na greke, koje g o t o v o po nitavaju njene rezultate, mada je knjiga po sebi za nimljiva. 2 Predmet a je onaj predmet koji nam se u samom isku stvu, u toku procesa koji podupire prijenos, pokazuje u posebnom statusu. Neprestano g o v o r i m o o tome da uope ne znamo to znai likvidacija prijenosa. to to moe znaiti? Na koje se raunovodstvo odnosi rije likvidacija? Radi li se o nekoj operaciji u destilatom? Radi li se o to treba tei i isprazniti se negdje? Ako je prijenos pokretanje nesvjes noga, znai li to da bi prijenos mogao biti likvidacija nesvjesnoga? Zar nakon analize nemamo vie nesvjesno ga? Da li bi subjekt za koji se pretpostavlja da zna morao biti likvidiran kao takav? Bilo bi ipak neobino da se taj subjekt za koji pretpo stavljamo da zna, pretpostavljamo da zna neto o vama, a koji u stvari ne zna nita, moe smatrati likvidiranim u asu kada, na kraju analize, on upravo poinje poneto znati o vama. Dakle, u asu kad bi on dobio najvru podlogu, taj subjekt za koji pretpostavljamo da zna trebalo bi smatrati iezlim. M o e se, dakle, ako izraz li kvidacija ima nekog smisla, raditi samo o trajnoj likvi daciji te obmane preko koje prijenos tei da se izvrava u smislu zatvaranja nesvjesnoga. Ja sam vam objasnio njen mehanizam, povezujui ga s narcistikim odnosom, preko kojeg subjekt od sebe ini voljeni predmet. S referencijom na onoga koji ga mora voljeti, pokuava uve sti Drugoga u odnosu obmane, gdje ga on uvjerava da je vrijedan voljenja. Prirodno ispunjenje tog odnosa Freud nam naznaava u fukciji iji je naziv poistovjeenje. Poistovjeenje o ko285

j e m je rije a Freud to v r l o tankoutno obrazlae, molim va da se podsjetite dvaju poglavlja koja sam na veo proli put iz Grupne psihologije i analize Ja, jedno je Poistovjeenje, a drugo Stanje zaljubljenosti i hipnoza poistovjeenje o kojem je rije nije zrcalno, neposred no poistovjeenje. Ono je potpora. Ono podrava per spektivu koju je subjekt izabrao u polju Drugoga, odakle moemo gledati na zrcalno poistovjeenje na zadovoljajui nain. Toka ideala-ja jest ona toka na kojoj e se subjekt vidjeti, kako se kae, kao da ga gleda netko drugi to e mu omoguiti potporu u dvojnoj situaciji koja je za njega zadovoljavajua sa stanovita ljubavi. Utoliko to je zrcalna prikaza, ljubav je u biti obmana. Ona se smjeta u polju na razini referencije ugode, tog jedinog oznaitelja potrebnog za uvoenje perspektive usredotoene na idealnu toku, veliko I, smjetenu negdje u Drugome, odakle me Drugi vidi onako kako mi je drago da budem vien. U toj istoj konvergenciji kamo spada analiza zbog ob mane koja postoji u prijenosu, nailazimo na neto, to je paradoksalno na otkrie analitiara. To otkrie \s shvatljivo samo na drugoj razini, na razini na kojoj smo smjestili odnos otuenja. Preuzimanje tog paradoksalnog, jedinstvenog, istaknu tog predmeta, koji nazivamo predmet a, bilo bi puko ponavljanje. Ali, ja v a m ga iznosim zgusnutije, naglaava jui da analizirani kae svom partneru, analitiaru Volim te, ali budui da neobjanjivo volim u tebi neto vie od tebe predmet malo a, ja te osakaujem. U tome je smisao dojke, grudi, tog mammal-complexa, iji odnos prema oralnom nagonu Bergler uvia, tim vie to oralnost u pitanju nema nikakve veze s ishranom, i sav je njen akcenat na tom uinku osakaenja. Ja se dajem tebi, kae pacijent, ali taj dar moje osobe kako kae drugi misterij! mijenja se u dar govna isto tako bitni izraz naeg iskustva. Kad se na kraju interpretativnog razjanjavanja postig ne takav zaokret, shvaa se retroaktivno ta vrtoglavica, 286

na primjer pred bijelom stranicom, koja je kod neke oso be koja je nadarena ali vezana psihotinom granicom, sredite simptomatine zapreke, koja j o j prijei svaki pri stup Drugome. Ako ona tu bijelu stranicu na kojoj se zaustavljaju neizreeni intelektualni izljevi ne moe do slovno dotaknuti, onda je to zato to je m o e shvatiti j e d i n o kao zahodski papir. K a k o da objasnimo posljedicu koju u gibanju prijeno sa ima prisutnost predmeta a, na koji stalno nailazimo? Danas imam malo vremena, ali uzet u radi ilustraci je malu bajku, apologiju iji s a m poetak smislio raz govarajui u intimnom krugu s m o j i m sluateljima. Do dat u zavretak tako da e oni kojima se ispriavam to je ponavljam vidjeti da je nastavak nov. t o se dogaa kad se subjekt obrati analitiaru, tj. sub jektu za koji se pretpostavlja da zna, ali za koji je jo sigurno da nita ne zna. Analitiaru je prueno neto to e se nuno uobliiti u pitanje. T k o ne zna da je to o n o to je usmjerilo svaku misao o analizi k priznanju funk cije uskrate! Ali, to subjekt trai? To je cijelo pitanje, j e r subjekt zna, ma koji bili njegovi apetiti, ma koje bile njegove potrebe, da nitko nee tu nai zadovoljenje, ako ne bude mogao sastaviti svoj jelovnik. U prii koju sam kao mali itao iz slika u Epinalu, si romani prosjak se na vratima peenjarnice gosti miri som peenja. U toj prilici je miris jelovnik, tj. oznaitelj, budui da se o tome samo govori. Pa, postoji jedna po tekoa tu poinje moja pria jelovnik je napisan na kineskom. Zato treba najprije zatraiti da ga gazdarica prevede. Ona prevodi carska pateta, proljetna rolada, i ostalo. M o e se lako dogoditi, ako dolazite prvi put u kineski restoran, da v a m taj prijevod nita ne kazuje, i vi konano zapitate gazdaricu preporuite mil, to znai to ja tu elim, trebate znati vi. Ali, je li opravdano da tako paradoksalna situacija za vri na taj nain? Na toj toki, kad se prepustite nekak voj vidovitosti gazdarice ija vanost raste sve vie, zar ne bi bilo pogodnije, ako vam to srce kae, i ako je zgod-

287

na prilika, da je m a l o pokakljcte po grudima? Jer, ne idete u kineski restoran samo radi jela, ve radi jela u egzotinim dimenzijama. Moja pria eli rei da elja za hranom ima drugi smisao od hranjenja. Ona je tu sim bol seksualne dimenzije, jedine koja je izbaena iz psihizma. U pozadini toga je prisutan nagon u svom odnosu prema djelominom predmetu. Pa, koliko god v a m paradoksalna, naime nehajna iz gledala ta mala apologija, ipak je ona upravo to o emu se radi u realnosti analize. N i j e dovoljno da analitiar podupire funkciju Tirezije. Potrebno je, kao to kae Apollinaire, da ima dojke. elim rei, da djelovanje i upravljanje prijenosa treba provoditi tako da se odrava distanca izmeu toke na kojoj subjekt v i d i sebe kao ne koga tko je vrijedan ljubavi i te druge toke, gdje subjekt vidi sebe kao manjak prouzroen predmetom a, i gdje a zaepljuje zijev, koji tvori poetno razdvajanje subjekta. Malo a ne prekorauje nikad taj zijev. Sjetite se po gleda, najkarakteristinijeg lana za shvaanje funkcije predmeta a. Taj a se pokazuje u polju obmane narcistike funkcije elje upravo kao predmet koji se ne moe progutati, ako se tako moe rei, koji zastaje u grlu ozna itelja. U o v o m asu manjka mora se subjekt prepoznati. To je razlog da se funkcija prijenosa moe topologizirati u obliku koji sam ve izveo u svom seminaru o Poistovjeenju naime, u obliku koji sam svojevremeno nazvao unutarnja osmica, to je dvostruka krivulja, koja se preklapa oko sebe same i ija je bitna osobina, da se svaka njena polovica, nastavljajui se, prikljuuje u sva koj toki prethodnoj polovici. Pretpostavite, jednostavno, da je razvijena jedna polovica krivulje, i vidjet ete da ona potpuno prekriva drugu polovicu. To nije sve. Budui da se radi o planu, koji je odreen rezom, bit e dovoljno da uzmete list papira pa da s malo lijepljenja sebi predoite o n o to vam elim rei. L a k o je zamisliti da krilo koje tvori o v u povrinu, na svo j o j povratnoj toki prekriva drugo krilo, a oba se nastav288

ljaju preko ruba. Obratite panju, da to uope nije pro tuslovno, ak ni u najobinijem prostoru tim vie to je, da bismo mu shvatili domet, potrebno iskljuiti se iz trodimenzionalnog prostora, j e r se ovdje radi samo o topolokoj realnosti, koja se ograniava na funkciju povr ine. Na taj nain moete lako shvatiti kod triju dimen zija, kako jedan od dijelova plana, u asu kad drugi dio svojim rubom doe do njega, odreuje neku vrst presjeka. Taj presjek ima smisao izvan naeg prostora. On je strukturalno odrediv i bez referencije na tri dimenzije, i to izvjesnim odnosom povrine prema samoj sebi, uto liko to, vraajui se sebi, ona presijeca toku, koju, ne sumnjivo, ona treba utvrditi. Pa dobro, ta poprenica moe za nas simbolizirati funkciju poistovjeivanja.

Z PP P

= = = =

pravac zahtjeva pravac presjeka toka prijenosa elja

Zapravo, samim radom koji obavlja subjekt govore i da je u analizi da svoj g o v o r upravlja k otporu pri jenosa, obmani, isto tako ljubavnoj prevari i agresivnoj prevari nastaje neto, ija se vrijednost zatvaranja naznauje u samom obliku te spirale, koja ide prema sreditu. To to sam ovdje prikazao rubom vraa se na plan koji tvori mjesto Drugoga, polazei od mjesta gdje se subjekt, realizirajui se u govoru, uspostavlja na razini subjekta za koji se pretpostavlja da zna. Svaka koncepcija analize koja se obrazlae a sam b o g zna da to poinje posve ne duno da bi se odredio cilj analize kao poistovjeenja 289

s analitiarem, istovremeno otkriva da je njen istinski pokreta izostavljen. Postoji neto s one-strane ovog poistovjeenja, i to je definirano odnosom i distancom iz meu predmeta malo a i idealiziraj ueg velikog I iden tifikacije. Ne mogu ulaziti u detalje onoga to slina tvrdnja im plicira u strukturu prakse. Tu se pozivam na Freudovo poglavlje o Stanju zaljubljenosti i hipnozi koje sam ve spomenuo. Freud tu sjajno razlikuje hipnozu od stanja zaljubljenosti, sve do njegovih krajnjih oblika koje ozna ava kao Verliebtheit. On na najizrazitiji nain, doktrinarno postavlja ono to se m o e proitati svugdje ako znamo itati. Postoji bitna razlika izmeu narcistiki odreenog pred meta i(a) i funkcije a. Sam pogled na shemu o hipnozi koju donosi Freud odmah prua formulu za kolektivnu fascinaciju, koja je u asu kad je pisao taj lanak bila re alnost koja je rasla. On tu shemu daje tono onako kako sam vam je prikazao na ploi.

x Vanjski predmet

Trendova shema U njoj on oznaava ono to naziva predmetom (objek t o m ) u tome treba prepoznati ono to ja nazivam a Ja i ideal-ja. Krivulje tu pokazuju vezu izmeu a i ideala-ja. Tako Freud daje hipnozi status, stavljajui jedan iz nad drugoga, na isto mjesto, predmet a kao takav i oznaiteljni znak, koji se naziva ideal-ja. Iznio sam v a m elemente za razumijevanje sheme rekav i vam da predmet a moe biti jednak pogledu. Freud tono istie vor hipnoze kad kae da je tu predmet ele290

merit koji se teko m o e dosegnuti, ali je on neospornopogled hipnotizera. Sjetite se onoga to sam vam iznio o funkciji pogleda, o njegovim temeljnim relacijama pre ma pjegi, o tome da u svijetu v e postoji neto to gleda prije nego li postoji kao vid, da bi vidio, da je oko u mimetizmu neophodno kao pretpostavka injenice da sub jekt m o e vidjeti i biti fasciniran, da je fascinacija pjege prethodna vidu koji je otkriva. Vi ujedno shvaate funk ciju pogleda u hipnozi, koji, konano, moe biti zaepljen kristalnim epom, ili b i l o ime to svjetluca. A k o definiramo hipnozu kao zbrku na nekoj toki iz meu idealnog oznaitelja gdje se obiljeava subjekt i a, to je najpouzdanija strukturalna definicija koja je dana. Pa, tko ne zna da je analiza uspostavljena razlikova njem od hipnoze? Jer, temeljni pokreta analitike ope racije jest odravanje distance izmeu I i a. Da bih vam dao obrazac rei u ako prijenos odvra a zahtjev od nagona, elja analitiara ga vraa. Na taj nain on izolira a, postavlja ga na najviu moguu distan cu od I, koji analitiar na zahtjev subjekta treba otjeloviti. Analitiar se mora otrgnuti toj idealizaciji da bi b i o potpora razdvajajuem a u onoj mjeri koliko mu njegova elja doputa da u obrnutoj hipnozi otjelovi hipnotizi ranog. To prekoraenje plana poistovjeenja je mogue. Svatkotko je sa m n o m u didaktikoj analizi iao do kraja anali tikog ispitivanja zna da je to istina. Krivulja se zatvara s one-strane funkcije a, tamo gdje ona nikad nije imenovana u vezi s ishodom analize. Nai me, nakon obiljeavanja subjekta u odnosu na a, iskustvo temeljnog fantazma postaje nagon. to onda postaje onaj koji je proao kroz iskustvo tog mranog odnosa do izvora, do nagona? K a k o moe subjekt, koji je proao kroz radikalni fantazam, ivjeti nagon? To je s one strane analize i nikad se t o m e nije prilo. Dosad se tome m o g l o prii samo na razini analitiara, utoliko to se od njega zahtijeva da u potpunosti pree ciklus analitikog is kustva.

291

Postoji samo jedna psihoanaliza, to je didaktika psi hoanaliza a to je psihoanaliza koja je dokraja zatvo rila taj zavojak. Potrebno je vie puta prei kroz taj zavojak. Zapravo, ne postoji drugi nain da se izvijesti o iz razu durcharbeiten, o neophodnosti razrade, osim poima njem da zavojak treba prei vie puta. O tome ovdje ne u raspravljati, j e r to unosi nove potekoe, a ja ne mogu rei sve budui da se tu radi samo o temeljima psiho analize. Shema koju vam ostavljam kao vodi kroz iskustvo i kroz itanje, pokazuje v a m da se prijenos odvija u tom smislu, da svedemo pitanje na poistovjeenje. Utoliko ko liko elja analitiara, koja ostaje x, tei k upravo suprot nom smislu od poistovjeenja, mogue je prekoraenje plana poistovjeenja pomou razdvajanja subjekta u is kustvu. Iskustvo subjekta je na taj nain dovedeno na plan na kojem se, iz realnosti nesvjesnoga, moe prika zati nagon. 3 Ve sam ukazao na interes koji postoji da se na razini subjektivnog statusa, odreenog kao status predmeta a, smjesti ono to je ovjek prije tri stoljea definirao u znanosti. Moda se potezi koji se danas tako izrazito pojavljuju u aspektu onoga to manje-vie tono nazivamo mass-media, moda se sam na odnos prema znanosti koja sve vie preplavljuje nae polje, moda se sve to moe razjas niti referencijom na ta dva predmeta, ije sam vam mje sto ve naznaio u temeljnoj tetradi a to je glas, koji je pomou naih aparata gotovo planetiziran, odnosno stratosferiziran i pogled, iji preplavljujui karakter nije manje sugestivan, jer, mnotvo spektakala, mnotvo fan tazama ne potie toliko nau viziju koliko izaziva pogled. Ali, prei u preko tog poteza da bih naglasio neto dru go to mi se ini bitnijim. 292

U kritici povijesti koju smo doivjeli postoji neto potpuno maskirano. To je drama nacizma koja pokazuje najmonstruoznije oblike rtve, koje su smatrane nadmaenim. Smatram da nikakav smisao historije utemeljen na hegelovsko-marksistikim postavkama nije u stanju objas niti to ponovno izviranje, kojim se dokazuje da je prino enje rtvenog dara mranim bogovima neto emu mali broj subjekata ne podlijee kao straan plijen. Neznanje, ravnodunost, skretanje pogleda mogu ob jasniti p o d kojim je v e l o m jo skriven taj misterij. Ali, onome koji je u stanju hrabro upraviti pogled prema tom fenomenu -i, jo jednom, malo je onih koji ne podlijeu fascinaciji rtve po sebi rtva znai, da pokuavamo u predmetu naih elja nai potvrdu o prisutnosti elje tog Drugog koji ja nazivam mrani Bog. To je vjeni smisao rtve kojemu nitko ne moe odo ljeti, osim ako nije zadahnut onom vjerom koju je teko podravati i koju je moda samo jedan ovjek znao pri hvatljivo formulirati naime, Spinoza, u Amor intellectualis Dei. Ono to se, s nepravom, smatralo da se kod njega moe okvalificirati kao panteizam nije nita drugo nego svoenje polja boga na univerzalnost oznaitelja, ime nastaje tiha, iznimna izdvojenost od ljudske elje. Utoli ko to Spinoza kae elja je ovjekova bit, i utoliko to on tu elju uspostavlja u radikalnoj ovisnosti od univerzalnosti boanskih atributa, koja se moe zamisliti samo pomou funkcije oznaitelja, utoliko on postie onaj jedinstveni poloaj u kojem se filozof a nije sve jedno to je to idov otcijepljen od svoje tradicije moe stopiti s transcendentnom ljubavi. Za nas to nije odriv poloaj. Iskustvo nam pokazuje da je Kant istinitiji, a ja sam dokazao da se njegova teorija svijesti, kao to on pie o praktinom umu, moe odrati samom specifikacijom moralnog zakona koji je, kad se ispita poblie, samo elja u istom stanju, ona ko ja vodi rtvovanju svega to je predmet ljubavi u ljud293

skoj njenosti kaem, ne samo do odbacivanja patolo kog predmeta ve do njegovog rtvovanja i ubojstva. Zato sam napisao Kant avec Sade. To je primjer za uinak deziluzije koji nam omogua va analiza u tradicionalnoj etici m n o g i m naporima, ak i najplemenitijim. Krajnji poloaj koji nam omoguuje da shvatimo da ovjek moe zacrtati svoj poloaj u polju koje bi pripada lo ponovno pronaenoj spoznaji, ako je prethodno do segnuo granicu gdje se nalazi, kao elja, prikovan. Lju bav, mada je nekima izgledalo da smo je htjeli potcijeniti, mogua je samo s one-strane gdje se, najprije, ona odrie svoga predmeta. To nam isto tako omoguava da shvatimo da svako utoite gdje se moe uspostaviti iv, trijezan odnos jednog spola prema drugome, ini nu n o m intervenciju to je uenje psihoanalize medija oinske .metafore. Analitiareva elja nije ista elja. To je elja za po stizanjem apsolutne razlike koja nastaje kad subjekt, suoen s prvotnim oznaiteljem, prvi put dolazi u situa ciju da mu se potini. Jedino tu moe izbiti smisao lju bavi bez granica, j e r je ona izvan granica zakona, gdje jedino moe ivjeti. 24. lipnja 1964.

BILJEKA

Htjeli smo bez ikakva dodavanja dobiti vjernu transkripciju djela Jacquesa Lacana, koja e za budunost vrijediti kao izvornik koji ne postoji. U stvari, takvom ne moemo smatrati stenografsku verziju koja vrvi nesporazumima, i u kojoj nita ne moe zamijeniti geste i intonaciju. Ipak je to verzija sine qua non, koju smo rije po rije odmjerili, ispravili, nema ni tri stranice otpadaka. Najtee je postaviti interpunkciju, jer sva ko odmjeravanje zarez, toka, crta, pa ragraf odluuje o smislu. Ali po tu cijenu smo dobili itljiv tekst, i po istim naelima emo prirediti tekst seminara svih godina. J. A. M.

POGOVOR

Tako e se itati ova knjiga kladim se. Nee biti kao s knjigom mojih Spisa koja se kupuje: kau, ali zato da ih se ne ita. Nije sluajno to su teki. Piui Spisi na omot zbirke kanio sam samom sebi nagovijestiti: napis po meni je na pravljen da se ne ita. To govori o neem drugom. O emu? Kao to sam prisutan govorio, to u ovdje pri kazati, po svom obiaju. Tome to itamo, barem se pretpostavlja da u mu napi sati predgovor, nije dakle napis. Transkripcija, eto rijei koju otkrivam zahvaljujui skrom nosti J. A. M. Jacques-Alaina, prezimenom Miller: to to se ita prolazi kroz rukopis ostajui u njem nepovrijeeno. Dakle, ono to se ita, o tome ja govorim, budui da je ono to kaem podlono nesvjesnom, odnosno, prije svega onome to se ita. Trebam li naglaavati? Naravno: jer, tu ja ne piem. Da to inim, ja bih svoj seminar brisao, a ne bih mu pisao pogovor. Ustrajat u, kako valja, da se to ita. Ali, duan sam jo autoru ovog rada to me uvjerio to mi je to posvjedoio tokom predavanja da to to se ita o onom to ja kaem, ne ita se manje zato to ja ka em. Pri tome je naglasak na kazati, jer ja moe jo pri ekati. Mala bi dobit bila za ustaljivanje analitikog diskursa da se uzdam da e me ponovo itati. Postaviti to u vrijeme mog dolaska na Ecole normale samo je obiljeavanje kraja moje pustinje. 297

Zbog vremena koje sam uloio ne moe se posumnjati da mi je ao ishoda koji sam ocijenio kao usmeivanje. Ali da se ono to kaem objavljuje i zaboravlja tako da mu se dade sveuilini obrat, naravno da se s tim ne slaem. Ako se postavi napis kako sam ja uinio da se primijeti da je krajnje steen, to e mu tovie dati status. Bude li me bar malo u tome, nee smetati to je ustanovljeno dobrano prije mojih iznaaa, jer konano Joyce je taj koji je uveo napis za-ne-itanje, bolje bi bilo da kaem: ne prevodi, jer ako se od rijei uini put k onoj strani jezika, jedva da se prevodi, i svugdje je jednako malo za itanje. Ipak s obzirom na to kome se obraam, moram ukloniti iz tih glava to to vjeruju da dre sate u koli, nazvanoj ne sumnjivo materinskoj zbog onog to se tu ima od dematernalizacije: naime, ui se itati, alfabetizaglupljujui se. Kao da dijete znajui proitati s jedne slike da treba rei irafa, a s druge enka majmuna, naui samo kojim se oboje pie, nema nita od tog itanja jer ne odgovara. Ako se onda ono anortografije to nastaje moe prosuditi samo ako se funkcija napisa smatra drugim nainom govoreeg u jeziku, onda se tu dobiva malo-pomalo u odskoku, ali bi ilo bre da se zna o emu se radi. Ne bi bilo loe da se itati se shvati kako treba, tamo gdje je dunost interpretirati. Ako se kod rijei ne ita ono to ona kae, kod toga se analitiar trgne nakon trenutka to se upinje da slua do iznemoglosti. Namjera je, izazvan se izvlai, izazivajui se brani, uzmie, mrgodi, sve e mu biti dobro bude li samo uo zato mi lae govorei mi istinu? iz prie koju smo nazvali idovskom, najmanje je glupo to je ovdje pribjeite ne knjiga za ita nje, ve vozni red pomou kojeg se ita Lemberg a ne Krakov ili pak da cijelo pitanje rjeava putna karta koja odaje stanicu. Ali nije onda funkcija napisanog pokazatelj, ve je to sam put eljeznice. A predmet (a) kakav sam naveo jest tranica putem koje se dolazi do vie-uivanja onoga ime se nasta njuje, tovie zaklanja pitanje koje treba interpretirati. Ako itam da pelinje skupljanje meda ima udjela u plod nosti sjemenjaa, ako predviam najprizemnijoj skupini da lastavijim letom dostigne olujnu sreu to znai da go vorim, da vodim rauna o onom to ih dovodi do oznaitelja. Tu se prisjeam bezonosti koja mi je pripisana za te spise, da sam od rijei nainio svoju mjeru. Jedna Japanka je bila izvan sebe, emu sam se udio. 298

Ja nisam znao, mada pokrenut upravo njenom brigom, da ono mjesto gdje se smjeta njen jezik ja dotiem ipak samo nogom. Tek sam onda shvatio to osjeajno dobiva tim pis mom koje od on-yomi do Kun-yomi odbija oznaitelja do te mjere da se on tu razdire tolikim prelamanjima, to zadovo ljavaju i podravaju i najmanji dnevnik, i tabla na raskru. Nita toliko ne pomae ponovnom stvaranju zraka koje vrcaju tolikim aluzijama, to ih objelodanjuje izvor Amaterasu. Onda sam sm sebi rekao da se govorno bie moe tim putem sauvati od umjenosti nesvjesnoga koja ne oekuje da se tu zatvori. Krajnji sluaj da se potvrdim. Vi ne razumijete stepismo. Utoliko bolje, to e biti razlo gom da se objasni. A ako ostane nerijeeno, bit ete lieni neprilika. Vidite, po onom to mi preostaje, ja u preivjeti. K tome jo neprilika treba biti ozbiljna da bi to vailo. Ali me vi zato moete slijediti: ne zaboravite da sam tu rije predao njenoj sudbini na svom seminaru o tjeskobi, naime u godini prethodnoj ovoj. Time vam kazujem da se mene ne moete tek tako rijeiti. Oekujui da vam budu sklone ljestve onoga to se tu ita: ne navodim vas da se penjete da biste se ponovo spustili. Dok itam ono to je bila moja rije zapanjuje me sigur nost koja me sauvala od gluposti u odnosu na ono to je uslijedilo. Rizik mi se svaki put ini potpunim i to me zamara. to me J. A. M. potedio toga, navodi me na pomisao da za vas to nee biti nita, ali me isto tako navodi da vjerujem, ako ja tome umaknem znai da imam od napisa vie nego li vjerujem. Prisjetimo se da mi vjerujemo manje nego li u Japanu, to se namee iz teksta knjige Postanka, da iz ex nihilo ne nastaje nita do oznaitelj. to ide samo po sebi jer u stvari vie i ne znai. Nezgoda je, to od toga zavisi postojanje, o emu svjedoi i samo govorenje. injenica da se Bog dokazuje, trebala je ve davno posta viti stvari na mjesto. Naime, ona za koju Biblija postavlja da nije mit, ve pripovijest, oznaena je, i u tome se evanelje po Marxu ne razlikuje od naih ostalih. Strano je da se odnos iz koje izbija svaka stvar odnosi samo na uivanje, a da iz zabrane koju odrazuje religija zajedno s panikom iz koje tu proistjee filozofija, izvire

299

mnotvo supstanca kao nadomjestak jedinoj istoj, onoj o ne mogunosti da se o tome govori, da bude realno. Zar ova stanca-za-dolje ne bi mogla biti pristupanija onim oblikom kojim ve pismo poeme kazuje manje glupo? Zar to nije vrijedno da se izgradi, ako je kako pretpostav ljam to obeana zemlja za novi diskurs kao to je analiza? Ne moe se oekivati taj odnos za koji kaem da odsutnost stvara pristup govornoga k realnome. Ali smicalica kanala putem kojih uivanje uzrokuje ono to se ita kao svijet, eto, potvrdit e se, ono to trai da se ita, izbjegava onto-, Toto biljei, onto, odnosno ontotautologiju. Manje ne moe. 1. sijenja 1973.

Napomena urednika Za razliku od ostalih izdanja biblioteke Psiha ovo djelo objav ljuje se bez naeg pogovora na zahtjev inozemnog zastupnika autorskih prava. 300

K A Z A L O IMENA

Abraham, Karl 169 Agaton 272 Alain 103 Alberti, Leon Battista 94 Alkibijad 272 Apollinaire, Guillaume 288 Aragon, Louis 23, 24, 87 Arcimboldi, Giuseppe 96 Arhi med 142 Aristofan 209, 219 Aristotel 27, 47, 58, 60, 69, 75, 86, 160 Audouard, X. 85 Bacon, Francis 238 Bahnt, Michael 157 Baltrusaltis 93, 96 Bergler 284, 286 Berkeley (biskup), George 89 Bismarck, Otto Eduard Leopold 176 Bloy, Leon 201 Braudel, Fernand 7 8 Breuer, Joseph 167, 168 Caillois, Roger 81, 82, 108110, ' 119 Caravaggjo 122 Cezanne, Paul 120, 124 Claudel, Paul 235 Comte, Auguste 162 Cuenot 108 Dali, Salvador 96, 97 Demokrit 70 Descartes, Rene 4143, 50, 53, 95, 143, 231. 237242 Diderot, Denis 15, 16, 95, 101

Diels, Hermann 188 Diogen 13 Dolto, F. 70 Duhem, Pierre Maurice Marie 15 Drer, Albrecht 95 Dwelshauvers 30 Einstein, Albert 137 Ensor, James 119 Euler, Leonhard 165, 263 Ey, Henri 9, 139, 144 Fechner, Gustav Theodor 62 Fenichel, Otto 18, 193 Ferenad, Sandor 169 Flacelifcre, Robert 8 Flammarion, Camille 30 Fliess, Wilhelm 51, 52 Freud, Sigmund 7, 10, 1720, 2630, 32-47, 4960, 6268, 80, 8688, 91, 111, 120, 121, 133, 136140, 150, 151, 156-160, 163 165, 168170, 172177, 179, 181, 183, 186, 188, 189, 191193, 195198, 200207, 212, 213, 218, 220, 231233, 247, 248, 256, 257, 259, 262, 267, 268, 270, 271, 273, 274, 276, 285, 286, 290 Gelb 117 Georgius 169 Glover, Edward 185 Goldstein 117 Goya, Francisco Jose' 92 Grebouille 229 Green, Dr 230, 242 Hartmann, Eduard von 30, 136 Hegel, Georg Wilhelm Friedrich 227, 230, 235, 237, 272 301

Heidegger, Martin 70, S9 Heine, Heinrich 33 Heraklit 188 Hofmann, cenzor 33 Holbein, Hans 94, 97, 99, 101 Homer 180 Jones, Ernest 34, 168, 222 Joyce, James 298 Jung, Carl Gustav 30, 159, 163 Kant, Immanuel 27, 103, 116, 265, 293 Kaufmann, P. 47, 99, 145, 276 Kierkegaard, S. A. 40, 67 Klein, Melanie 61-62 Kornelije Agripa % Kubin 119 Lacan, Jacques 200, 230, 295 Lagache, Daniel 154, 155 Lalande, Andre 30 Lamennais, Felicite Robert de 282 La Rochefoucauld, Francois due de 67 Lavoisier, Antoine Laurent 15, 16 Leclaire, Serge 226, 267 Lefort, Claude 79 Leonardo da Vinci 94, 120 Levy-Strauss, Claude 8, 20, 26, 162, 163 Madalpine, Ida 134 Malraux, Andr 124 Mannoni, Maud 254, 255 Marx, Karl 299 Masson, Andr 119 Mathis, Dr 183 Matisse, Henri 124 Merleau-Ponty, Maurice 75, 79, 80, 81, 83, 84, 87, 89, 98, 102, 106, 117, 120, 124, 130 Miller, Jacques Allain 35, 129, 144, 170, 196, 230. 297, 299 Montaigne, Michel E. 239 Munch, Edvard 119 Myers 36

Newton, Isaac 49, 137 Nietzsche, Friedrich 29, 33 Nnberg 148, 169 Oppenheimer 16 Pappenheim, Bertha 167, 168 Parazije 112, 113, 121, 122 Pascal, Blaise 239 Pavlov, Ivan Petrovi 253 Piaget, Jean 222 Picasso, Pablo 13 Planck, Max 137 Piaton 79, 103, 122, 160, 200, 209, 219, 247, 248, 250, 272 Plotin 144 Reik, Theodor 31, 276 Retz 123 Ricoeur, Paul 163, 164 Rosolato, Dr 157 Rouault, Georges 118 Ruyer, Raymond 107 Safouan, M. 113, 259 Sartre, Jean Paul 92, 98, 194 Saussure, Leopold de 161 Servadije 36 Signorelli 23, 33, 34 Sokrat 20, 170, 248, 250, 272, 273, 275 Spinoza, Baruch de 10, 293 Spitz, Ren 146 Szasz, Thomas, S. 142, 143, 147 Tales 150 Tirezija 288 Torta, M. 19, 127 Valery, Paul Ambroise 82 Varon 129 Vignola 94 Vitruvije 94 Wahl, F. 98, 129, 144, 212 Walion, Henri 68 Zeuksid 112, 113, 121