Pacijent doktora Freuda

(Groteska)

Likovi: SIGMUND FREUD 63 godine ADOLF HITLER 30 godina CHRISTINE 30 godina

Dva scenska prostora: ordinacija i hotelska soba. Radnja se odvija u Beu 1979. godine.

1. Nedjelja (Freud, Hitler) (Doktor Sigmund Freud u svojoj je ordinaciji. Sjedi za radnim stolom, iitava veliku knjigu iz koje povremeno ispisuje biljeke na papir koji je pred njim. uje se kucanje na vratima. Freud, ne reagira. Kucanje se ponavlja. Freud, ne podiudi pogled s knjige, pita:) FREUD: Tko smeta? (Kucanje se ponavlja.) FREUD: Pitao sam: tko smeta? GLAS IZA VRATA: Ja. FREUD: udno ime. (U sobu ulazi tridesetogodinji mukarac.) HITLER: Mogu li udi? FREUD: Mislim da ste ved uli. HITLER: Uinilo mi se da ste rekli slobodno. FREUD: Tono uinilo vam se. Naime, nisam rekao slobodno, jer nije slobodno. Danas je nedjelja i ne primam pacijente.

HITLER: Ali, ja nisam va pacijent. FREUD: A tko ste vi? HITLER: Ja sam Adolf. FREUD: Adolf?! HITLER: Da, Adolf. FREUD: A prezime? HITLER: Hitler. FREUD: Adolf Hitler. HITLER: Tono. FREUD: Nikad uo. HITLER: Mi se uistinu dosad nismo upoznali, ali sad je prava prilika. FREUD: Oprostite, ali ja radim na sreivanju materijala za novu knjigu, svaki trenutak mi je dragocjen. Nemam vremena ni za upoznavanje, ni za razgovor. HITLER: Ovo je hitno. FREUD: Hitno za koga? HITLER: Za mene, za nju. FREUD: Koju nju? HITLER: Moju djevojku Christinu. Ona ima velikih tekoda. FREUD: Dola je s vama? HITLER: Nije, ali dodi de kad se nas dvojica dogovorimo. FREUD: Morate znati da ja nemam nijednog slobodnog termina u sljededa tri mjeseca. Ja jednostavno vie ne primam nove pacijente. Obratite se nekome od mojih uenika i kolega. HITLER: Ne. Vi ste najbolji. A njezin sluaj je tako teak da nam samo vi moete pomodi. Doktore Freud, ne odbijajte nas, doli smo iz Mnchena. Za devet dana moramo nazad. Vi nam morate pomodi u tih devet dana. FREUD: ovjee, pa vi me uistinu ne elite uti. HITLER: Ja nisam sluajno odabrao Be. Znao sam da vi ovdje ivite. FREUD: Moja nova knjiga

HITLER: Znam sve vae knjige napamet, ja vas oboavam, doktore Freud, vi ste prorok novog vremena. itao sam vau knjigu Psihopatologija svakodnevnog ivota, itao sam i Tumaenje snova. Proitao sam sve brojeve Godinjaka za psihoanalitika i psihopatoloka istraivanja u kojima su obavljeni vai radovi i radovi Bleulera i Junga. FREUD: Junga! Ne spominjite mi tog balavca, tog diletanta. HITLER: A godine 1911. sluao sam vae predavanje o neurozama. Predavanje je bilo javno, za graanstvo, elio sam vam tada pristupiti i redi da vas cijenim, da vam se divim, ali nisam skupio hrabrosti. FREUD: teta. Tada su me se odricali svi u znanstvenim krugovima, i svaki glas potpore znaio bi mi mnogo. HITLER: Eto, znajte da sam uvijek vjerovao u vas i u psihoanalizu. Zato vas molim, kao va rani sljedbenik, da me ne odbijete i pomognete mojoj djevojci, mojoj bududoj zarunici. FREUD: Ali, rekao sam, nemam termina. HITLER: Platit du poteno. Dvaput vie nego to je vaa satnica. FREUD: Devet je dana suvie kratko razdoblje. Ne mogu jamiti ni da du postaviti dijagnozu, a kamoli poeti s lijeenjem. HITLER: Ne umanjujte svoje sposobnosti. Dovoljno je da pacijent pred vama otvori usta, i vi ved znate je li krivnja u njegovu ocu, majci ili podsvijesti. FREUD: Dosta laskanja! Navikao sam na optube i poricanja. A ne na hvalospjeve. HITLER: Znai, pristajete nam pomodi? FREUD: A to mi drugo preostaje. (Hitler sjeda na stolicu nasuprot Freudu.) FREUD: Dakle, o emu se radi? HITLER: Ne znam odakle da ponem. FREUD: Otpoetka. HITLER: Otpoetka? FREUD: Da, otpoetka. HITLER: Vidite, problem je vrlo ozbiljan i nezgodan, tie se psihe moje djevojke, a ja bih rekao da su korijeni problema u njezinu djetinjstvu, podsvijesti, u odnosu prema ocu i sukobu s majkom i bratom, naime FREUD: Molimo vas nisam traio da sami postavljate dijagnozu, pitao sam za injenice. O emu se uopde radi?

HITLER: Njezina je krivnja da ja s njom jednostavno, hodu redi, da je to s nama nemogude, i trebalo bi je brzo izlijeiti. FREUD: to elite redi? HITLER: Vidite, jednostavno nismo uspjeli. FREUD: to niste uspjeli? HITLER: Pa ono. FREUD: Koje ono? HITLER Ono kao mukarac i ena. FREUD: A pokuali ste? HITLER: Jesmo, ali nije ilo. Ona je to onemogudila, jer je stalno mislila na stvari koje su mene dovodile u nemogudu situaciju. FREUD: Otkud znate to ona misli dok je s vama? HITLER: Znam. Jednostavno znam u emu je njezin problem. A i govorila mi je o tome. FREUD: O emu je govorila? HITLER: Govorila mi je o svome djetinjstvu i o tome da je s deset godina vie voljela oca nego majku. FREUD: Da, i? HITLER: To nije prirodno. To nije normalno. Ja sam u tim godinama vie volio majku. To je logino. Zar ne? FREUD: Pa, sad, kako se uzme. HITLER: Odmah sam shvatio da je ona zakoena zbog toga to je u djetinjstvu bila vezana uz oca. FREUD: ekajte znai ona je zakoena i nije vam dopustila da idete do kraja. HITLER: Nije bilo ba tako. FREUD: Nego? HITLER: Ona je dopustila i ak eljela da idemo do kraja. FREUD: Da, i? Gdje je problem? HITLER: Problem je u tome to ja u tim okolnostima, znajudi za njezina psihika opteredenja, znajudi da vjerojatno oekuje da joj na neki nain nadomjestim oca ja u tim okolnostima nisam mogao. FREUD: To se dogodilo jednom ili vie puta? HITLER: Pa, bilo je sedamnaest pokuaja.

FREUD: Sedamnaest, ba? HITLER: Da. esnaest puta u Mnchenu, i juer ovdje u Beu, u hotelskoj sobi. Mislio sam da de se u Beu opustiti, ali opet smo doivjeli poraz. Zato sam i doao ovako nenajavljen, nedjeljom. Mislim da joj samo vi moete pomodi. FREUD: Njoj!? HITLER: Da, njoj. FREUD: Ali potekode su na vaoj strani, ini mi se. HITLER: to hodete redi, to vi uopde hodete redi? Vi insinuirate da je krivnja na meni. Ja vas poteno pladam da izlijeite moju djevojku, a ne da me vrijeate. FREUD: Polako, polako. Smirite se. HITLER: Ne doputam da me optuujete! FREUD: Polako, gospodine, gospodine HITLER: Hitler. FREUD: Gospodine Hitler. Vidite, kad postoje problemi u seksualnoj komunikaciji izmeu mukarca i ene, ja moram razgovarati i s mukarcem i sa enom, kao da je problem i u jednome i u drugome. HITLER: Zato? FREUD: Zato to se takvi problemi mogu rijeiti samo zajednikim angamanom. HITLER: Bez obzira tko je kriv? FREUD: Bez obzira. Zato du vas zamoliti da mi dopustite da i s vama i s njom razgovaram kao s pacijentima. HITLER: Zato i sa mnom? FREUD: Upravo sam vam objasnio zato. Moram vas oboje poznavati da bih mogao pomodi. HITLER: Ako je tako FREUD: Izvolite skinuti kaput i ledi na ovaj krevet. HITLER: Ali, zato na krevet? FREUD: Da se bolje opustite. Lezite i opustite se. Ugodnije demo razgovarati. HITLER: Dobro, iako ne mislim da sam pacijent, ali neka vam bude. Ako je to nuno za Christinino izljeenje, pristajem. Evo, ovako, je li u redu? FREUD: U redu je, moete ruke poloiti na grudi ako vam je ugodnije, a moete ih drati i na krevetu. HITLER: Zgodnije mi je na krevetu.

FREUD: Dobro. (Freud uzima biljenicu i sjeda iza Hitlerovih lea.) FREUD: Ime i prezime? HITLER: Adolf Hitler ved ste mogli upamtiti. FREUD: Oprostite. Kad ste roeni? HITLER: Napunio sam trideset. FREUD: Znai roeni ste 1889. Ime majke? HITLER: Klara. FREUD: Ime oca? HITLER: Alois. FREUD: Je li Christine vaa prva djevojka ili ih je bilo vie? HITLER: Ajte molim vas, meni je trideset godina. FREUD: Znai, imali ste odnose i s drugim djevojkama, enama? HITLER: Naravno da sam imao. FREUD: A s koliko njih? HITLER: Koliko? FREUD: Da, koliko? HITLER: S mnogo njih. FREUD: Znate li broj? HITLER: Broj? FREUD: Da, broj ena s kojima ste spavali? HITLER: Sedam. FREUD: Sedam? HITLER: Oko, sedam. FREUD: Kako se zvala prva? HITLER: Elza. FREUD: Koliko vam je bilo godina kad ste s njom prvi put spavali?

HITLER: Devetnaest. FREUD: to mi moete redi o njoj? HITLER: Nita. FREUD: Nita? HITLER: Gotovo nita. Bila je sobarica kod mojih roditelja. Ona je jednostavno posluila. FREUD: Posluila za to? HITLER: Za moje uvoenje u taj enski svijet. FREUD: Znai, dosad ste spavali sa sedam ena? HITLER: Tono. FREUD: Je li s nekom od njih bilo problema? HITLER: Na to mislite? FREUD: Jeste li sa svakom imali odnos bez tekoda otprve. HITLER: Sa svakom. Mogu redi da sam pravi mukarac. FREUD: Opiite mi vau prvu veer s Christinom, va prvi pokuaj. HITLER: Kako? FREUD: Recite mi neto o njoj. HITLER: Ona je udovica. Profesorica klavira. FREUD: A tako. HITLER: Da. Upoznali smo se prije tri mjeseca na jednom koncertu u Mnchenu. Bila je to ljubav na prvi pogled. Otprve sam bio neodoljiv. Sedam veeri zaredom ili smo u kino, da bih je sedme veeri pozvao k sebi na pide. Pristala je. FREUD: I? HITLER: Nakon dvije ae vina, poeli smo se skidati. I nakon to smo se skinuli do gola, ona je poela prigovarati da joj je hladno da je grebe pokriva da ta sobica uasno izgleda i da se u njoj ne moe ni spavati, a kamoli voditi ljubav s voljenim bidem. Uz to je bez prestanka spominjala svoje roditelje, kao i to da je oekivala kako de nam biti ljepe. Posljedica svega toga bio je kurclus. FREUD: Znai tako? HITLER: Tako. Poslije su se stvari ponovile na isti nain jo petnaest puta. Uz male razlikovne nijanse. Napokon, kad sam vidio da stvari ne idu nabolje, predloio sam da doemo u Be, da iznajmimo sobu

u hotelu i ovdje pokuamo, ali bila je odvie nervozna. Recite, doktore, moete li nam vi zaista pomodi? FREUD: Nadam se da mogu, ali HITLER: Samo brzo, brzo nam pomozite, ovo stanje je neizdrivo, ja vie nemam ivaca ni za nju, ni za seks, ni za promaaje. FREUD: Jo malo strpljenja i, nadam se, sve de biti u redu. HITLER: Nama je svaki dan bitan, znate li koliko stoji hotel i sve te etnje po kazalitu? FREUD: Dobro, dobro. Neka vaa prijateljica doe u utorak, tono u podne, a vi doite u srijedu u jedanaest. (Hitler poe prema izlazu. Zastane. Vrati se.) HITLER: Dakle, ja u utorak, a ona u srijedu? FREUD: Obratno. HITLER: A, da, obratno. 2. Ponedjeljak (Christine, Hitler) (U neuglednoj hotelskoj sobi Christine i Hitler razgovaraju.) CHRISTINE: To mi je besmisleno. HITLER: Nije besmisleno. To je jedini i najbri nain za tvoje izljeenje. CHRISTINE: Ali ja nisam bolesna, ja sam najnormalnija ena na svijetu. HITLER: Ti samo misli da si normalna. A zna zato misli da si normalna?! CHRISTINE: Zato? HITLER: Zato jer nema pojma o psihoanalizi, o neurozama i psihozama, o Edipovu kompleksu, o erogenim tjelesnim zonama, o libidu. Hajde, ako zna, reci mi to je to libido. Hajde, reci. CHRISTINE: Pojma nemam. HITLER: Eto, zato to ne zna to je libido, ne moe sa mnom ostvariti pravi odnos. CHRISTINE: Otkud ti to da ne mogu? Ako misli da ne mogu, a ti provjeri. Ugasimo svjetlo, svucimo se, pa probaj, moda ti uspije. HITLER: Ugasimo svjetlo i svucimo se vulgarna prostakua, eto to si ti. Za tebe je to seks. Za tebe je to cjelovit odnos?

CHRISTINE: Tako sam radila sa svojim pokojnim muem i sve je bilo u redu. HITLER: Ne spominji mi vie toga primitivnog trgovca, i ne nazivaj to to je bilo izmeu tebe i tog neandertalca spolnim odnosom, jer u to ne mogu i ne elim vjerovati. Tek de sa mnom saznati to je pravi odnos, prava ljubav. Ali tek nakon to proe lijeenje kod doktora Freuda. CHRISTINE: Nita mi nije jasno. Ne znam to uopde eli od mene. HITLER: Po miljenju doktora Freuda, a i po mome osobnome, na seksualni odnos blokiraju tvoja opteredenja iz prolosti, tvoje djetinjstvo i injenica da si vie voljela oca nego majku. CHRISTINE: to je tu udno? Dok sam bila dijete, otac me nikad nije tukao, a majka jest. Otac me nije tjerao da se udajem, a majka jest. HITLER: Eto vidi, to su tvoje tekode. CHRISTINE: Ne vidim tu nikakvih tekoda. HITLER: Kad popria s doktorom Freudom, imat de ih koliko nisi ni sanjala. CHRISTINE: Ne namjeravam idi kod tog arlatana, jer se osjedam posve normalnom i zdravom. HITLER: Da si normalna, ne bi tako glasno vikala, a da si zdrava, ne bismo doivjeli toliko poraza. CHRISTINE: Mi, hode redi da smo mi doivjeli poraze? HITLER: Tono, kaem mi, da bi tebi bilo lake, iako je tvoja krivnja mnogo veda od moje. Ne zaboravi da sam ja bio uspjean sa svim drugim enama. CHRISTINE: I ja sam bila uspjena sa svojim pokojnikom. HITLER: Rekao sam ti da njega ne spominje.

3.

Utorak (Freud, Christine) (U ordinaciji doktora Freuda Christine neodluno stoji na vratima.) FREUD: Izvolite, samo naprijed. CHRISTINE: Hvala. FREUD: Sjednite. CHRISTINE: Hvala.

FREUD: Vi znate zato sam vas pozvao? CHRISTINE: Da, rekao mi je Adolf. FREUD: to vam je rekao? CHRISTINE: Rekao mi je da sam ja bolesna, ili tako neto, i da zato nas dvoje ne moemo, i tako FREUD: Ha, ha. To vam je uistinu rekao? CHRISTINE: Ba tako, i rekao je da je svemu kriv moj otac, moja prolost i nekakva podsvijest. FREUD: A to vi mislite o tome? CHRISTINE: Pa, mislim da je on malo nespretan i neiskusan, ali kad sam ula da vi, kao struno lice, vjerujete kako sa mnom neto nije u redu poela sam i sama sumnjati. Jesam li ja uistinu kriva? FREUD: Mislim da niste. CHRISTINE: A zato ste onda eljeli da ja doem na ovaj razgovor? FREUD: Da se dogovorimo kako mu pomodi. On je cijelim bidem usmjeren na vas, vi ste njegov najvedi cilj i najvedi problem. Saznam li neto vie o vama, lake du pomodi njemu. Nije li tako? CHRISTINE: Tako je. FREUD: Volite ga? CHRISTINE: ujte, svia mi se. Morate uzeti u obzir da je moj mu umro prije est godina i da otad nisam bila ni s jednim mukarcem. Napokon sam upoznala Adolfa i upravo kad sam pomislila: Evo, opet du ivjeti kao sve druge ene, dogodilo se to da mu nije uspjelo ni prvi put, ni drugi put, ni deseti, ni petnaesti. Znate, ved sam pomalo nestrpljiva i nervozna, ako me moete shvatiti. FREUD: Shvadam vas, shvadam. CHRISTINE: Znai li to da nisam normalna? FREUD: Naprotiv. To to ste nakon est godina od smrti mua postali nervozni i nestrpljivi, znak je da ste normalna ena. CHRISTINE: Uistinu to mislite? FREUD: Uistinu. Nego, da bismo rijeili Adolfov problem moramo posve iskreno popriati o najintimnijim pojedinostima vae veze. Ljudska spolnost je najprirodnija pojava u naim ivotima, i ovjeanstva bez bez nje ne bi bilo. Kad se na tom planu pojave tekode, do rjeenja se moe dodi samo istinom i iskrenodu. Vjerujem da vi elite da Adolf jednoga dana postane mukarac koji de vas modi zadovoljiti. CHRISTINE: Apsolutno. FREUD: Ako je tako, onda mi ispriajte kako je izgledala vaa prva neuspjela veer, njegov prvi pokuaj.

CHRISTINE: Kako mislite, da vam to ispriam? FREUD: Do najmanjih pojedinosti. Tono sve kako je bilo. CHRISTINE: Ne znam kako da ponem. FREUD: Otpoetka. CHRISTINE: Otpoetka? FREUD: On mi je ved priao o toj veeri. elio bih uti i vau verziju. Dakle, nakon to ste sedam veeri zaredom ili u kino, on vas je pozvao u svoj stan na pide. CHRISTINE: Ne. Ja sam predloila da odemo na pide. FREUD: A, tako. CHRISTINE: Da, i onda ne znam sada to bih vam dalje priala, jednostavno, on nije mogao. FREUD: Polako, po redu. Tko je koga prvi poljubio? CHRISTINE: Ja njega. Ali je on odmah uzvratio poljubac. FREUD: Tko je zapoeo sa skidanjem odjede? CHRISTINE: Pa ja. Prvo sam skinula svoju haljinu, potom njegov prsluk. FREUD: Moete li se sjetiti to ste pritom rekli? CHRISTINE: Rekla sam: u stanu je veoma vrude, hajde da se malo skinemo. FREUD: I potom? CHRISTINE: Potom smo se oboje svukli. Pa smo se poeli maziti i milovati. I kad sam ja ved pomislila da de on svakog trenutka ivnuti shvadate pokazalo se da je ono kod njega beivotno. FREUD: I, to se dogodilo zatim? CHRISTINE: On je poeo prigovarati da je hladno, da ga pokriva grebe, da njegova soba tako uasno izgleda, da se u njoj ne moe voditi ljubav. Usto mi je rekao neto runo u vezi s mojim grudima. FREUD: to? CHRISTINE: Pa, rekao je da grudi ove veliine teko mogu zadovoljiti mukarca. FREUD: Glupost! Vae grudi su prave veliine. CHRISTINE: Zaista to mislite? FREUD: Zaista. Ja, naime, mislim da je svaka veliina grudi prava. (utnja.)

FREUD: Znate, Christine, Adolfu moemo pomodi ako se potrudimo. Ali da bi mu se pomoglo, on mora govoriti istinu, a slutim da mi je lagao. CHRISTINE: Mislim da on rado sebe prikazuje u ljepem svjetlu. FREUD: Bez sumnje. Svi to volimo, ali kad se pretjera, prestaje se biti zrela linost. Istinu o njemu moramo saznati od njega samoga, a za to postoji jedna dobra metoda. A onda bismo se svi zajedno trebali dogovoriti to treba uiniti da budete sretni. CHRISTINE: Znai, vi vjerujete, da du ja opet biti sretna kao ena? FREUD: Ne samo da vjerujem, nego vam to i obedava. Ponovno dete uivati u spolnom ivotu. 4. Srijeda (Hitler, Freud) (Hitler sjedi na stolici ispred Freuda koji je, poput hipnotizera, ispruio ruke prema njemu. Freud usredotoeno gleda Hitlera, a Hitler sve vie potpada pod njegovu mod.) FREUD: Oi su ti umorne, oi su ti umorne. eli san, eli mir. Spava, ti spava. (Hitlerove oi se sklapaju.) FREUD: Ti si malano dijete koje ne zna lagati. Ponovi za mnom: ja sam maleno dijete HITLER: Ja sam maleno dijete. FREUD: koje ne zna lagati. HITLER: Koje ne zna lagati. FREUD: A sad lagano otvori oi i odgovaraj iskreno na moja pitanja. (Hitler lagano otvara oi.) FREUD: Adolfe, ti si maleni djeak. Ponovi za mnom: ja sam maleni djeak. HITLER: Ja sam maleni djeak. FREUD: Koliko ti je godina, Adolfe? HITLER: Koliko godina?! FREUD: Ovoliko? (Pokazuje etiri prsta.) Ili ovoliko? (Pokazuje est prstiju.) Ili ovoliko? (Pokazuje deset prstiju.) Pokai strieku. HITLER: Ovoliko. (Hitler pokazuje est prstiju.)

FREUD: est godina. Ti ima est godina. HITLER: est i pol. FREUD: Tko je tvoj najbolji prijatelj? HITLER: Klaus. FREUD: Koliko je Klausu godina? HITLER: Sedam. FREUD: Adolfe, ja sam Klaus, ja sam tvoj prijatelj. Juer mi je bio roendan i sad imam sedam godina. (Freud na glavu stavlja djeju kapu.) FREUD: Adolfe, da se igramo loptom? HITLER: Glupane, kretenu! Mrzim loptu. FREUD: Ali ja bih se htio loptati. HITLER: uti, idiote, igrat demo se to ja kaem. Ja sam glavni. FREUD: Dobro, Adolfe. Nemoj vikati. HITLER: Klaus, imbecilu jedan, igrat demo se kauboja i Indijanaca. FREUD: Hura! Ja du biti kauboj. HITLER: Ne moe! Ja sam kauboj, a ti Indijanac. FREUD: Zato? HITLER: Zato da te na kraju mogu skalpirati. FREUD: Ali Indijanci skalpiraju. HITLER: Evo ti puka. (Hitler mu prua metlu.) FREUD: Hvala. HITLER: A ja du imati pitolj. (Hitler uzima drveni trokut s Freudova stola. Poinje prava djeja igra. Tredi po sobi skrivaju se iza stola pucajudi jedan u drugoga) HITLER: Bang, bang! FREUD: Dum, dum, dum! HITLER: Prljavi Indijanci, sve du vas pobiti! Bang! Bang! Bang!

FREUD: Ja tebi ne dati zemlju! Dum! Bijelac nede moje zlato, moja bizon. Dum! Dum! HITLER: Bang! Bang! FREUD: Dum! Dum! (U jednom trenutku Hitler skae na Freuda i obara ga na zemlju.) HITLER: Umri, prljavi Indijane! FREUD: Jao! (Freud je istinski iznenaen. Hitler ga lijevom rukom dri za vrat i pokuava udaviti, a desnom mu skinuti skalp trokutom koji mu je u ruci.) HITLER: Umri! Odrat du ti skalp! FREUD: ekaj! Stani, Adolfe, stani! Stani, Adolfe! (Hitler puta Freuda, obojica se diu s poda. Freud ubrzano die.) FREUD: Adolfe, ti vie nisi dijete. Ved si djeak, Adolfe. Ved si djeak. Koliko ti je godina, duo? HITLER: Sedamnaest, mama. FREUD: Da, duo, ja sam tvoja mama. Jesi li sretan, sine? HITLER: Tuan sam, mama. FREUD: Zato, duo? HITLER: Zato jer elim biti pjeva. elim da svi ute dok ja pjevam, i da mi potom pljedu, pljedu. Da se opera raspadne od aplauza. FREUD: U emu je problem, duo? HITLER: Problem je u tome to moj idiotski otac eli da ja budem dravni inovnik, a ja elim biti umjetnik, elim da svi pljedu dok ja pjevam. Tata mi ne doputa da uzimam satove pjevanja. Mama, ja du se ubiti. FREUD: Nemoj, duo. Ja du s tatom govoriti, moliti ga da ti dopusti da uzima satove pjevanja. Obedava ti. A sad mi neto otpjevaj. Za moju duu, duo. HITLER: O, draga mama, ti si moja jedina publika. Otpjevat du ti svoju pjesmu koju sam i uglazbio. FREUD: Hajde, duo. HITLER: (pjeva) U nodi crnoj, punoj tame Mraan ovjek trai grob Misli mutne sad su same

Teka njega titi kob

Osveta je njemu sveta Osvetit se mora sad Makar zbris'o pola svijeta Saprat mora teki jad.

FREUD: Bravo, bravo! (Freud pljede, Hitler se klanja.) HITLER: Jae, jae! FREUD: to jae!? HITLER: elim jo jai aplauz! Jo jai! (Freud pljede sve jae, a Hitler se klanja sve dublje. Odjednom Freud prestane pljeskati.) FREUD: Adolfe! Reci, to je s tvojom glazbenom karijerom? ini se da ti glas nije odvie obedavajudi. HITLER: Mrzim ljestvice. Mrzim uitelja pjevanja koji svaki sat poinje pjevajudi svojim raskonim glasom ariju Radamesa iz Aide. Ti glupani ne shvadaju da se moe pjevati drukije, njenije, s manjim rasponom, a s vie srca. FREUD: I bez sluha. HITLER: Odustajem od pjevanja. Ne elim vjebati koliko se oekuje od mene. FREUD: Adolfe, sine, ja sam tvoj dragi otac. Kako mi je ime, sine? HITLER: Alois FREUD: Ja sam tvoj tata Alois. I ja kaem, za tvoje dobro najbolje je da postane dravni inovnik, da ima miran ivot, dobru pladu, i jednog se dana oeni, kao to sam se ja oenio tvojom mamom. HITLER: Tata, ti me ne razumije. Ja ne elim postati inovnik. Meni je ved punih osmanaest godina, i znam to je najbolje za mene. Ne elim biti inovnik! Ne elim, ne elim! Ubit du se ako me na to natjera. FREUD: Ali, sine, zaboga, od neega mora ivjeti, neto mora postati. HITLER: Slikar! Bit du slikar! (Hitler tri do zida, i prije nego se Freud snaao, skida s klina Freudov portret i grebe ga trokutom.)

HITLER: Sve to su slikari naslikali prije mene, sve je to sranje! Sve je glupost! Ovaj portret ne vrijedi ni pare. Napravit du ti najljepi portret, studirat du slikarstvo. Zasjenit du Michelangela Buonarrotija. Sjedni. (Freud pristaje da ga Hitler posjedne na stolicu. Freud je malo zbunjen zbog iznenadnog gubitka svog portreta. Hitler uzima vedi papir s njegova stola.) HITLER: Ima li ugljena u ovoj sobi? (Freud pokae rukom. Hitler iz pedi vadi komad izgorjela drveta koji de posluiti kao ugljen za crtanje.) HITLER: Samo mirno sjedi. (Hitler u nekoliko poteza skicira Freudov portret, koji prije nalikuje na nilskoga konja nego na Freuda.) HITLER: Evo, nije li crte predivan? (Freud se hvata rukom za glavu. Hitler natakne svoj crte na klin na kome je do prije pet minuta stajao pravi Freudov portret.) FREUD: Jesi li iao na Akademiju likovnih umjetnosti? HITLER: Sa svojim crteima? FREUD: Sa svojim crteima. HITLER: Sa svojim crteima i slikama. FREUD: Zato sa svojim? Zato nisi uzeo crtee nekoga tko zna crtati? HITLER: Ja sam najbolji. FREUD: to su rekli profesori iz komisije? HITLER: Pederi! Homoseksualci! Idioti! Malograanske svinje koje pojma nemaju to je istinska umjetnost! FREUD: Sruili su te? HITLER: Sruili su me dva puta. Htio sam ih zaklati. Odbili su najvedi talent koji je Europa imala u posljednjih tisudu godina. FREUD: I, to si potom radio, Adolfe? HITLER: Bio sam soboslikar, pa skitnica, pa vojnik u ratu koji smo zbog gluposti izgubili. FREUD: to si jo elio? HITLER: elio sam napisati operu. FREUD: A zato nisi? HITLER: To je tako komplicirano.

FREUD: to si jo elio? HITLER: elio sam rekonstruirati cijeli Be. FREUD: Rekonstruirati? HITLER: Da. Htio sam da bude ljepi nego to je sada. Htio sam da bude jo monumentalniji. FREUD: A zato ga nisi rekonstruirao? HITLER: I to je komplicirano. Treba sve sruiti, pa ispoetka. FREUD: Ti koji ne zna lagati, reci mi s koliko si ena spavao? HITLER: S koliko ena? FREUD: Da, s koliko si ena vodio ljubav? HITLER: Ni s jednom. FREUD: Ni s jednom?! HITLER: Tono. FREUD: A zato, zar ih nisi elio? HITLER: elim ih, elim. Ali ne mogu. Kad ostanem nasamo s nekom enom, srce mi pone snano udarati, i ne mogu. Ne die mi se. Jednostavno mi nestane i izgubi se. FREUD: Kad si to prvi put doivio? HITLER: Prvi put se to dogodilo s Elzom. Bila je sobarica kod mojih roditelja. Bilo mi je devetnaest godina. Toga dana bio sam sm kod kude. Ona me pozvala u svoju sobu, poela me ljubiti, svlaiti, maziti. Moj organ je zakazao. Stajao sam pred njom gol i nemodan. Ona mi se poela grohotom smijati, ta debela krava smijala se zagledana u moju nemodnu golotinju. Svaki put kad pokuam s nekom drugom enom, javi mi se Elzin smijeh i moja mod usahne. Mrzim sve ene ovoga svijeta, sve nezadovoljene uspaljene ene koje se prave fine i drage, a sanjaju vrst kolac meu svojim nogama. FREUD: Adolfe, to osjeda prema mukarcima? HITLER: Mrzim i mukarce. Te znojne drijepce to se razmedu svojim sjemenjem. Sve ih treba kastrirati, sve do jednoga. Sve mukarce treba pobiti, sve te primitivce kojima se die bez problema, svima du jaja odgristi, svima. FREUD: A Christine, to osjeda prema njoj? HITLER: Mrzim je, mrzim. Ta odvratna uspaljena udovica nije mi htjela pomodi da postanem mukarac; ona je bila moja posljednja nada, a pokazala se gora od svih ena. Nije mi pomogla, jer mi nije htjela pomodi. FREUD: Adolfe, oslobodi se svih misli koje plutaju u tvojoj svijesti. Kai sve na to pomisli.

HITLER: Ptica. Grob. Leevi. Poar. Narednik. Kuda. Krastavac. No. Zmije i kande. Lanci i vrata. Ruka i glava. kola i stric. Munja i konj. Papir. Kamion. Laa. Kosa. Srueni grad. Sruena kuda. Srueno stablo. Sruena svinja. Sruena crkva. Spaljena koko. Spaljena ena. Spaljena ruka. Spaljene oi. FREUD: Adolfe! Stani, Adolfe! (Freud isprui desnu ruku prema Hitlerovim oima.) FREUD: Gledaj ovu ruku, i vrati se, vrati se, Adolfe. Ti spava Adolfe. Ti spava, ti spava. Ti spava. (Hitler sklopi oi.) FREUD: A sada, probudi se, Adolfe, probudi se. (Hitler otvori oi.) HITLER: to, to je bilo!? FREUD: Samo smo malo popriali. HITLER: O emu? FREUD: O djetinjstvu. HITLER: Nita drugo? FREUD: Nita drugo. Priali ste mi o tome kako niste voljeli idi u kolu i tako. HITLER: A o Christini? Jesam li priao o njoj? FREUD: Da. HITLER: Da sam znao, ne bih vam dopustio. to ste me pitali? FREUD: Pitao sam vas volite li je? HITLER: I, to sam odgovorio? FREUD: Rekli ste da je veoma volite. Priajte mi jo o tome kako ste i gdje upoznali Christinu. 5. etvrtak (Freud, Hitler, Christine.) (U ordinaciji su mladi ljubavnici i Freud.) FREUD: Drago mi je da smo sada utroje, jer samo zajedniki moemo rijeiti problem koji vas mui. HITLER: Vi, znai, imate rjeenje? FREUD: Da, i to jednostavno.

CHRISTINE: Hodete li nam ga danas priopditi? FREUD: Da, danas. CHRISTINE: Znai, sve de biti u redu? FREUD: Nadam se, ako ste vas dvoje spremni. HITLER: Hodete redi, ako Christine pristane na lijeenje. FREUD: Nema nikakvog lijeenja. HITLER: Zar nam nedete prepisati nekakvu terapiju? Neto za Christinu i njezine probleme? FREUD: Ne. Problema zapravo i nema. HITLER: Kako nema!? FREUD: Naime, ima ga, ali ga nede biti, ako vas dvoje zajedno odluite rijeiti problem, ako odluite da nestane, problema nede biti. HITLER: Zato govorite vas dvoje, kad je oigledno da je Christine kriva za tekode u koje smo zapali? CHRISTINE; Adolfe, zna da si ti FREUD: Ne, nitko nije kriv. Odnosno, zajedno ste krivi, ako se to uopde moe nazvati krivnjom. HITLER: Oprostite, doktore Freud, ali ja sam mukarac na svome mjestu. Jer, kako objasniti da u kontaktu s drugim enama nije bilo problema, a s Christinom ne ide? CHRISTINE: Ali, moj pokojnik HITLER: Njega mi ne spominji. FREUD: Adolfe, nema krivnje. U ovoj stvari nitko nije kriv, nismo na sudu. HITLER: Da je ona prava ena, zadovoljila bi me, ali ona to ne umije. CHRISTINE: Kako moe tako govoriti, ja sam se svaki put trudila koliko sam mogla, ne vidim u emu je moja krivnja. HITLER: Tvoja je krivnja u tome to me ostavlja hladnim. Kad sm matam, sve je u najboljem redu. CHRISTINE: Ali ja FREUD: ekajte, djeco! Nema potrebe da se svaate i da prebacujete krivnju jedno na drugo. Od toga nikakve koristi. Samo nepotrebna gorina. Adolfe, poimo od injenica. Poimo od istine, i dodi demo do rjeenja, samo vam istina moe pomodi. Slaete li se? HITLER: Slaem se. CHRISTINE: Slaem se.

FREUD: Dakle, ovako: vi jedno drugo elite. Osjedate spolnu privlanost jedno prema drugome, nije li tako? HITLER: Tako je. CHRISTINE: Uistinu, osjedamo. FREUD: Ne postoje nikakve fizike ni medicinske prepreke da se va odnos realizira. Nije li tako? CHRISTINE: Tako je. HITLER: Nema prepreka. FREUD: injenica je da Christine ima stanovita seksualna iskustva sa svojim pokojnim muem. Nije li tako, Adolfe? CHRISTINE: Mislim da je to logino i normalno. FREUD: Svakako. HITLER: U kakvoj je sad vezi s time njezin bivi mu, emu njega otkopavati?! FREUD: Polako, samo utvrujemo injenino stanje na polju iskustva. A sad, budite iskreni, Adolfe, injenica je i to da vi nemate spolnog iskustva. HITLER: Glupost! Pa ja sam bio s tolikim enama! Otkud vam ta insinuacija!? FREUD: Adolfe, samo vam istina moe pomodi. Vi nemate seksualnog iskustva, to je injenica. HITLER: La! Tko vam je to rekao? FREUD: Vi. HITLER: Ja?! Nemogude! Kad? FREUD: Za vrijeme hipnoze. HITLER: K vragu! Znai preli ste doputene granice. eprkali ste po mojoj utrobi, po mojoj prolosti, kako ste se samo usuduli?! Zadavit du vas! I jo to govorite pred Christinom! FREUD: Adolfe! elite li da vam pomognem? HITLER: Naravno da elim. A vi me tu blatite. FREUD: Priznajte sebi i Christini da ste nevini. HITLER: Kako moete?! FREUD: elite li se izlijeiti? HITLER: Naravno da elim. FREUD: Onda priznajte.

HITLER: Dobro. Iako ja tu nisam kriv. Sudbina je htjela da u ivotu sretnem samo problematine ene. FREUD: Adolfe, sve de biti u redu. CHRISTINE: Mogao si mi to i prije priznati, moj pokojnik mi je prve veeri priznao da nema iskustva sa enama. Oboje smo bili uplaeni, ali smo znali da moramo pomodi jedno drugome. Poslije toga vie nije bilo tekoda. FREUD: I vas dvoje dete uspjeti. HITLER: Na koji nain? FREUD: Samo nemojte bjeati od istine. Adolf nema iskustva, ali ima jaku elju. Christine ima iskustvo i elju. Poetna situacija je vie nego odlina. Uz to, Christine zna da Adolfu mora pomodi, biti strpljiva, a Adolf se mora prepustiti njezinoj njenosti, ne prezirudi njezino iskustvo. Dakle: ako jedno drugo prihvatite onakvima kakvi jeste, i ako budete imali dovoljno strpljenja uspjeh nede izostati. HITLER: Mislite? FREUD: Postoji samo jedan preduvijet da biste to ostvarili. CHRISTINE: A to je? FREUD: Morate oboje vjerovati u to to sam rekao. Dakle, vjerujete li mi? CHRISTINE: Vjerujem vam. FREUD: A vi, Adolfe? HITLER: Pa mislim da vam vjerujem. Ako ne uspijem, nedu vam platiti ni pfennig. Vi mi morate jamiti da nedu doivjeti jo jedan poraz, dosta mi je poraza i razoaranja, doktore Freud. FREUD: Adolfe, ja vam jamim da dete uspjeti samo ako mi vjerujete, a vi upravo pokazujete sumnju. HITLER: Ma, ne! Vjerujem vam, vjerujem vam. (utnja.) FREUD: Danas nemojte pokuavati. Proetajte gradom. Posjetite kazalite. Sutra, kad se probudite, nakon doruka, raziite se. Provedite cijeli dan odvojeno. Adolf neka eta jednim dijelom grada, Christine drugim. Kad sutra padne prvi mrak, uputite se oboje prema svojoj hotelskoj sobi. Pripremite bocu vina i jednu svijedu uspjeh nede izostati. HITLER: Znai, dovoljno je da tako postupimo i sve de biti u redu? FREUD: Svakako. Samo, vama, Adolfe, moram dati jedan muki savjet u etiri oka. (Freud uzima Adolfa za ruku, vodi ga u prednji dio prostorije i tiho mu govori.) FREUD: Adolfe, obavezno joj sutra kupite cvijede. HITLER: Zar je to taj muki savjet?

FREUD: Da. HITLER: Doktore, vi se alite. FREUD: Nipoto. HITLER: Zar de cvijede pomodi? FREUD: Bit de mnogo njenija nego inae. HITLER: Ako vi tako kaete, kupit du ga, iako je cvijede u Beu triput skuplje nego u Mnchenu. FREUD: Adolfe, zaboga, morate biti galantni. HITLER: Dobro, dobro. (Vradaju se do Christine.) FREUD: A u subotu mi doite redi kako je bilo. 6. Petak (Hitler, Christine) (U hotelskoj sobi, na malenom stolu stoji buket cvijeda i otvorena boca vina, napola ispijena, s dvjema aama. Christine uzima bocu i toi u ae. Jednu au prua Adolfu, on je uzima.) CHRISTINE: U tvoje zdravlje, ljubavi. HITLER: U tvoje, Christine. (Kucnu se aama i otpiju gutljaj.) CHRISTINE: Nadam se da de ovo biti naa najljepa nod. Nod koju demo pamtiti. HITLER: Dovraga, zato kae nadam se, zar ne vjeruje? Opet sumnja u mene?! CHRISTINE: Ma ne, naravno da vjerujem. HITLER: A ipak si rekla nadam se. CHRISTINE: To nadam se bilo je sinonim za elim. Ja istinski elim da ovo bude naa naljepa nod i vjerujem da de ona to i biti. HITLER: Tako je, samo ti mora biti oputena, ne smije biti nervozna, ljubavi. Zna? CHRISTINE: Znam. HITLER: Ide mi na ivce tvoja nervoza, uvijek je osjetim kao svoju; to je jednostavno zarazno, prelazno. CHRISTINE: Duo, nisam ni nervozna ni napeta.

HITLER: Maak, opusti se kao da je sve najnormalnije. CHRISTINE: Hodu. Doktor je rekao da upalimo svijedu. HITLER: Nemoj! CHRISTINE: Zato? HITLER: Volio bih to raditi u mraku. CHRISTINE: Ali, zato!? Ipak je HITLER: U mraku ili nikako drukije ljubavi. CHRISTINE: Dobro, dobro, pristajem, ne mora vikati. HITLER: I opusti se, misli na neto drugo. Nemoj biti nervozna. CHRISTINE: Ne brini. Bit de sve onako kako ti kae, ljubavi. (Muna utnja.) HITLER: to sad? Trebamo li jo priati, neto onako romantino, ili da ugasimo svjetlo, pa to bude? CHRISTINE: Kako god ti eli, duo. HITLER: Najlake je redi: Kako god ti eli, duo. Dovraga, zato ja uvijek moram donositi odluke za nas oboje. Uvijek sve prebacuje na mene. CHRISTINE: A to eli da ti odgovorim? HITLER: elim da ti odlui hodemo li sada ugasiti svjetlo ili malo poslije. CHRISTINE: Da ja odluim? HITLER: Da, ti. CHRISTINE: Pa, ugasimo ga sad. HITLER: Misli, odmah? CHRISTINE: Da, odmah. HITLER: Tebi se uri? CHRISTINE: Ne, ali kad si ved pitao. to se mene tie, moe ga ostaviti. HITLER: Ne, bit de po tvome. Samo se smiri i opusti. (Hitler prilazi prekidau i gasi svjetlo.U sobi je potpuni mrak.) HITLER: Evo, mrak je. Gdje si? CHRISTINE: Ovdje sam, ovdje.

HITLER: Joj! Udarila si me u koljeno. CHRISTINE: Oprosti, oprosti! HITLER: Samo se smiri. CHRISTINE: Mogu te svudi? HITLER: Moe. CHRISTINE: Moe i ti mene. HITLER: to? CHRISTINE: Svudi. HITLER: Ne, bolje to uradi sama. CHRISTINE: Evo ovako. HITLER: Tako si hladna. CHRISTINE: Ugrijat demo se, ugrijati. HITLER: ekaj, zapeo mi je rajsferlus. Da upalim svjetlo? CHRISTINE: Nema potrebe. Ja du. (Zauje se resko: ZUK!) HITLER: Jao! Pokidala si ga! CHRISTINE: to?! HITLER: Rajsferlus. CHRISTINE: Oprosti. HITLER: Glupao, zna koliko kota novi! CHRISTINE: Nisam namjerno. HITLER: Jesi. CHRISTINE: Nedemo se sad valjda svaati. Veeras se nedemo svaati. HITLER: Nedemo, nedemo. Smiri se i opusti se. CHRISTINE: Smirena sam, ti se opusti. HITLER: Ja sam oputen, ja sam smiren, sa mnom je sve u redu. CHRISTINE: A sad, da vidimo onog tvog malog, da ga pomazim, da ga pomilujem.

HITLER: Tako, tako. CHRISTINE: Mali, mali. Ali brzo de on narasti, brzo de se on podidi, samo da ga teta pomiluje. HITLER: Kakva teta? Kakve gluposti lupeta? CHRISTINE: Oprosti, samo mu pokuavam biti njena. Sad de tebe tvoja Christine, mali moj, sad de narasti, sad de ojaati. Evo, samo da te pomilujem... Sad de porasti Sad de ivnuti Samo malo, evo, sad de mali zeidu, voli li ti moju ruku, voli li ti moje milovanje, moje prstide? Evo, valjda de sad valjda de se sad podidi. HITLER: Gospode, kako me iritira s tim svojim glupostima! CHRISTINE: Gdje sam sad pogrijeila? HITLER: Glupao, nema pojma, nema takta, nema osjedaja! (Hitler pali svjetlo. Christine i Hitler su napola razodjeveni. Oboje se odijevaju.) CHRISTINE: Pokuala sam, najnjenije. HITLER: Nita ti nisi pokuala. Pojma nema. Kravo! CHRISTINE: Adolfe, kako to razgovara sa mnom? Daj da se poljubimo, da pokuamo jo jedanput. (Adolf je odgurne.) HITLER: Ne diraj me! CHRISTINE: to ti je? HITLER: Nema osjedaja, nema srca. Ne zna to je ljubav, ne zna to je to spolno opdenje. CHRISTINE: Ali, uinila sam sve to sam mogla. I ti si se mogao, bar malo, potruditi. HITLER: Ja da sam se mogao potruditi!? Ja! Hode li redi da sam ja kriv za tvoju nespretnost? CHRISTINE: A tko drugi? HITLER: taaa!? Ti, droljo! CHRISTINE: Adolfe! Pa ti me vrijea! HITLER: Ti si sama sebe povrijedila. Ovo nam se dogaa zato to si pristala na odnos prije svetoga braka. Moja savjest se tome protivi, ali kurvama nita nije sveto. CHRISTINE: Kako to govori, Adolfe?! HITLER: Tako. Obina si kurva koja ne zasluuje potovanje! CHRISTINE: A ti si impotentni djevac koji o enama pojma nema!

HITLER: Droljo! Ti si kriva za sve. Ja ti pladam hotel, hranu, operu. Troi moje novce. to si rekla da sam ja?! CHRISTINE: Impotentni djevac. HITLER: S nama je gotovo. Jo veeras se vradam u Mnchen. Osim ako me ne zamoli za oprotaj. CHRISTINE: Ja da tebe molim za oprotaj?! HITLER: Da, ti mene. Jer si me nazvala impotentnim djevcem, to je gnjusna la i zbog ega bi zasluila da ti iskopam oi. CHRISTINE: Adolfe. HITLER: Kai. CHRISTINE: Goni se k vragu! 7. Subota (Freud, Christine) (U ordinaciji doktora Freuda. Freud pie. Kucanje.) FREUD: Slobodno. (Ulazi Christine.) FREUD: Dobar dan. CHRISTINE: Dobar dan. FREUD: Sami ste!? CHRISTINE: Sama sam. (utnja.) FREUD: Izvolite sjesti. CHRISTINE: Hvala. FREUD: Gdje je on? CHRISTINE: Otiao je u Mnchen. Jo sinod. Meu nama je gotovo. FREUD: A vi? CHRISTINE: Dola sam vam platiti, a i zahvaliti se. Ipak ste nam pokuali pomodi. FREUD: Kako je bilo?

CHRISTINE: Oajno. FREUD: Zato? CHRISTINE: On je bio tako grub. FREUD: Ali, zar niste CHRISTINE: U svemu smo vas posluali. Ja sam radila sve po vaim uputama. A on me je poeo vrijeati, optuivati. Sve to se dogaa izmeu ene i mukarca on doivljava kao pobjedu ili kao poraz. On nita ne shvada. FREUD: Znam. CHRISTINE: Znate, a ipak ste traili da u svemu slijedimo vae upute. FREUD: Morali ste pokuati. CHRISTINE: A vi ste sumnjali? FREUD: Tonije bi bilo redi nisam odvie vjerovao u uspjeh. CHRISTINE: A ja poinjem vjerovati da sa mnom neto nije u redu. Da sam bila dovoljno poticajna, dovoljno enstvena, valjda bi se i u njemu probudio mukarac. FREUD: Ne bi. CHRISTINE: Zato ne bi? FREUD: Zato jer on ne moe voljeti. On voli samo sebe, on je, naalost, nesposoban za ljubav prema drugima. Morao bi se lijeiti dugo i svojevoljno. CHRISTINE: To juer, bilo je tako muno, tako tuno za mene. FREUD: ao mi je. CHRISTINE: Znate li vi kako se ena osjeda kad njezin mukarac ne uspije ni u osamnaestom pokuaju? FREUD: Mogu pretpostaviti. CHRISTINE: Ne moete ni zamisliti. Vi znate mnogo o ljudima, ali ne znate kako ene doivljavaju ivot. Mi nismo isti, doktore. FREUD: Tko to? CHRISTINE: ene i mukarci. FREUD: Pa, sad CHRISTINE: Zaista nismo isti. Mi drukije osjedamo. Uostalom, ene ede plau. To nije sluajno. FREUD: Razlike postoje, ali nisu tako velike.

CHRISTINE: Nisu velike?! Ogromne su, goleme. ene se lake unite, ene se lake srozaju od mukaraca. Mi smo od mekeg materijala. FREUD: Nemojte tako. ivite u prosjeku sedam godina dulje od nas. CHRISTINE: Znai, da dulje patimo od vas. Ja sam jednostavno unitena ena. FREUD: Molim vas, nemojte se optuivati. CHRISTINE: Ja sam pohabana, zgaena ena, koju nijedan mukarac nikad nede voljeti. est godina nisam doivjela ono to svaka ena doivljava svaki dan. Jednostavno du se raspasti od svoje enje. Izgorjet du na vatri svoje nemodi. FREUD: Nemojte tako tragino. CHRISTINE: Lako je vama govoriti: Nemojte, nemojte. Vi ne moete ni slutiti uas koji hara mojom utrobom. Ja vie nisam ena, ja sam odbaen neupotrebljen predmet. kare koje nikad nisu zasjekle, britva koja nije brijala, lonac u kome se nije kuhalo. FREUD: Ne pretjerujte, Christine. CHRISTINE: Nije to pretjerivanje. A moje razoaranje jo uvedava i to to ste mi vi osobno obedali da du opet biti sretna ena i da du ponovno uivati u spolnom ivotu. Tono tako ste rekli: Ja vam obedavam da dete opet uivati u svome spolnom ivotu. Upamtila sam. A ne bi se ba moglo redi da ste dali sve od sebe da se to vae obedanje i ostvari. FREUD: Dobro, priznajem da su to bile moje rijei, ali vi morate znati da CHRISTINE: Izgleda da su dola vremena kad se potena ena vie ne moe osloniti ni na jednoga mukarca. Nemojte se ljutiti ove rijei nisu bile upudene vama osobno, nego svim mukarcima opdenito. Ali, emu kukati, meni i tako nema spasa, suene su mi samoda i tuga. Krnji ivot. Ponekad osjedam da nisam kompletna, da sam tek djelid enskoga bida koji uzaludno traga za ostatkom svoga tijela. Za dijelovima koji nedostaju. FREUD: ao mi je da se sve tako dogodilo. Priznajem da sam kriv i suosjedam s vaom patnjom. CHRISTINE: Niste vi krivi, sama sam kriva. FREUD: Ne, ne! Krivnja je na meni. Da nisam stvari postavio tako kako sam ih postavio, vi ne biste doivjeli ovo razoaranje. Ja sam jedini krivac. CHRISTINE: Tu ima i moje krivnje. Tako sam nesretna, tako tuna. Osjedam golemu prazninu u sebi. Ja vie nisam normalna ena. FREUD: Glupost. Tako ste lijepi i privlani. CHRISTINE: Vi to samo tako govorite, da me utjeite. FREUD: A ne, ja to uistinu mislim. CHRISTINE: Zaista to mislite?

FREUD: Zaista. CHRISTINE: Ne vjerujem vam. FREUD: Vjerujte mi. CHRISTINE: Ne mogu vam vjerovati. FREUD: Zato? CHRISTINE: Da zaista tako mislite, prili biste prekidau, ugasili svjetlo i dokazali da govorite istinu. (utnja) FREUD: Ja bih to vrlo rado uinio kad vi ne biste bili moj pacijent. CHRISTINE: Ali, ja nisam va pacijent. Ja uopde nisam pacijent. Ja sam tek biva djevojka vaega biveg pacijenta. Dakle, profesionalnih prepreka za vas nema, osim ako i vi, poput Adolfa, ne moete. FREUD: Ajte, molim vas, ja sam jo u snazi. CHRISTINE: Ne vjerujem vam. FREUD: elite provjeriti? CHRISTINE: Sa zadovoljstvom. (Freud prilazi prekidau i gasi svjetlo.) FREUD: Gdje ste? CHRISTINE: Ovdje. FREUD: Ne bih ovo inio da me niste izazvali. CHRISTINE: Vama, mukarcima, za vae su grijehe uvijek krive ene. FREUD: Ne bih elio da ispadne da sam vas iskoristio. CHRISTINE: Zato? FREUD: Moda je bolje da o svemu jo malo promislite. Znate li to je Platon rekao svojim uenicima CHRISTINE: Pustite sad Platona i njegove teorije. Dosta smo priali. FREUD: Samo mirno, Christine, koncentrirajte se i opustite. Bit de sve u redu. Ne budite nervozni, ne budite napeti. CHRISTINE: Nisam ni nervozna ni napeta. FREUD: O, kakve grudi! Predivne grudi! CHRISTINE: Doktore, polako! Polako, elim polako uivati.

FREUD: Evo, polako. CHRISTINE: A sad, da probudimo vaega malog, vaega slatkog. Hej! Pa to nije mali. Doktore Freud, pa vi ste u punoj snazi. FREUD: Pustite me k sebi, pustite me k sebi. CHRISTINE: Doite, doktore, doite. (Ubrzano disanje ispreplede se bjesomunom glazbom. Naglo glazba utihne, i prolama se enski krik pun sadomazohistike slasti. Glazba opet pone. Trenutak potom svjetla se pale na sceni vie nema nikoga.)

KRAJ Ars longa, vita brevis