Hum 2

asopis Filozofskog fakulteta Sveuilita u Mostaru
HUM
osniva i nakladnik Filozofski fakultet Sveuilita u Mostaru za nakladnika Slavica Juka urednitvo Stipe Botica (Zagreb) Boris Beri (Osijek) Mirko Gojmerac (Zagreb) Ruggero Cattaneo (Milano) Serafin Hrka (Mostar) Boo Golua (Mostar) Antun Karaman (Dubrovnik) Slavica Juka (Mostar) Mile Mami (Zadar) Antun Lui (Mostar) imun Musa (Mostar) Anto Mii (Zagreb) Robert Sullivan (Champaige) Vladimir Pandi (Zagreb) glavni urednik imun Musa odgovorna urednica Slavica Juka tajnik Ivica Musi lektura i korektura Ivica Musi prijevod na engleski jezik Ivana Zovko naslovnica Kreimir Ledi grafika priprema i tisak FRAM ZIRAL, Mostar adresa urednitva Matice hrvatske bb, 88000 Mostar Telefon: +387/036/355-400 Faks: +387/036/355-40 E-mail: ffhz.mostar@tel.net.ba naklada 500 primjeraka asopis izlazi jednom godinje (i po potrebi).
Mostar 2007. br. 2
ISSN 840-233X
str. 424
HUM
asopis Filozofskog fakulteta Sveuilita u Mostaru
Mostar, prosinca 2007.
Sadraj
Urednikova rije ........................................................................................................................7 imun Musa HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUA U HERCEGOVINI ...........9 Jure Krito SUSRET CIVILIZACIJA: POETCI POLITIKOGA IVOTA HRVATA U HERCEGOVINI U VRIJEME AUSTROUGARSKE MONARHIJE ................................54 Tomo VuKi PREGLED KATOLIKE I HRVATSKE PERIODIKE U BIH OD 878. DO 98. S POSEBNIM OSVRTOM NA ASOPIS BALKAN .........................................................82 Boo Golua HRVATSKA PERIODIKA U VRIJEME MONARHISTIKE JUGOSLAVIJE ........... 4 Robert Joli PRETPOVIJEST TISKARSTVA U BIH: RUKOPISNA BATINA BOSANSKOHERCEGOVAKIH FRANJEVACA.......................................................... 40 Pavao Knezovi ANTIKO I GLAS HERCEGOVCA ...................................................................................... 58 Marko DraGi HRVATSKA TRADICIJSKA KULTURA I KNJIEVNOST U PERIODICI I MONOGRAFIJAMA OD ROMANTIZMA DO NAIH DANA ................................ 8 Marija MaJi NAA OGNJITA PRVI KATOLIKI LIST U BOSNI I HERCEGOVINI POSLIJE DRUGOGA SVJETSKOG RATA ...................................................................... 208 Zoran ToMi Zdeslav Milas Sinia Kovaevi MODELI ODNOSA S JAVNOU ................................................................................... 224 Ilija Musa ZAKONSKA REGULATIVA TISKA U BIH OD 907. DO 940. ................................ 243
Branko HebranG POKUAJI STVARANJA HRVATSKE NACIONALNE INFORMACIJSKE AGENCIJE ............................................................................................256 Irina BudiMir JEZIK OSVITA Pravopisne, grafijske i jezine (ne)dosljednosti u Osvitu ................283 Katica Krei ODREENJE OPEJEZINIH POJMOVA I JEZIKOSLOVNO NAZIVLJE U NOVOJ SLOVNICI TALIANSKOJ FRANJE MILIEVIA .......................................... 302 Ljiljana Koleni FRAZEOLOGIJA U HRVATSKIM JEZIKOSLOVNIM LANCIMA........................ 320 Frano Musi SUZANA ISTA MAVRE VETRANOVIA .................................................................. 346 Sanja runti REMAPPING THE BOUNDARIES: THE NOVELISTIC LANDSCAPE OF LESLIE MARMON SILKOS STORYTELLER..............................................................359 Ivica Glibui HSS-OV PRINOS SMANJENJU GLADI U HERCEGOVINI .......................................372 imun Musa LJUDEVIT JONKE, IVOT I DJELO (U povodu stote obljetnice roenja) ...............393 DEKLARACIJA O NAZIVU I POLOAJU HRVATSKOGA KNJIEVNOG JEZIKA 967.2007. ....402 PRIKAZI I OSVRTI Hrvatska knjievnost u Zadru u 9. st. .............................................................................. 405 Hrvatski kao povijesni jezik .................................................................................................408 Metonimija mono sredstvo knjievne rijei ................................................................ 4 Izii na svjetlo ..........................................................................................................................46 Zbornik 40 godina upe erin ...........................................................................................49 NAPUTCI AUTORIMA ZA SURADNJU............................................................................... 423
Urednikova rije
Potovani itatelji, Pred vama je drugi broj Huma, asopisa koji se istom treba afirmirati kao respektabilna znanstvena publikacija s meunarodnom recenzijom. Cjelokupan trud ovoga urednitva usmjeren je upravo k tom cilju, to se, vjerujemo, dalo vidjeti ve iz prvoga broja koji je naiao na dobar prijam akademskoga opinstva, ali i najire itateljske javnosti. Ohrabreni tom spoznajom, za ovu smo godinu priredili ak dva broja koji raznovrsnou tema, kakvoom, metodolokom i tehnikom opremljenou predstavljaju korak naprijed. Tomu nesumnjivo pridonosi injenica to je veina lanaka ovdje objavljenih proistekla iz konferencijskih priopenja s Meunarodnoga znanstvenog skupa u povodu 35. obljetnice tiskarstva u Mostaru i 90. obljetnice roenja filozofa Kvirina Vasilja, s dvije tematske cjeline: I. hrvatska novinarska i literarno-publicistika tradicija u Bosni i Hercegovini i II. hrvatska filozofska tradicija u Bosni i Hercegovini, koji je u organizaciji Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Mostaru i Instituta za hrvatski jezik, knjievnost i povijest uspjeno odran 23. svibnja 2007. Radovi u ovim dvama brojevima zauzimaju mjesto sukladno tematskoj raspodjeli i redoslijedu izlaganja na spomenutom skupu. Tako se u broju to ga upravo drite u rukama nalaze lanci vezani za hrvatsku novinarsku i literarno-publicistiku tradiciju. Rije je o trinaest tematski vrlo raznorodnih uradaka koji s razliitih vidika obrauju ovu veoma kompleksu, zanimljivu i poprilino neistraenu problematiku. Tu je i pet lanaka koji nisu vezani uz reeni znanstveni skup, ali koji svojom kvalitetom zasigurno zasluuju biti publicirani. Nismo zaboravili ni na dvije iznimno vane obljetnice. Ove se godine naime navrava sto godina od roenja prof. dr. Ljudevita Jonkea, jednoga od najuglednijih jezikoslovaca kroatistike i neumornoga kulturnog pregaoca. Godina 2007. ujedno je i pedeseta obljetnica glasovite Deklaracije o nazivu i poloaju hrvatskoga knjievnog jezika koju su 967.
godine hrabro potpisali predstavnici hrvatskih kulturnih i znanstvenih ustanova i organizacija te ju podnijeli Saboru SRH, Saveznoj skuptini i cjelokupnoj tadanjoj hrvatskoj i jugoslavenskoj javnosti. Svim suradnicima iskreno zahvaljujemo i pozivamo ih na daljnju suradnju. Takoer pozivamo sve vas, cijenjeni itatelji, da svojim prilozima pridonesete kvaliteti naega asopisa. Nadamo se da ete poticaj za to pronai upravo na stranicama ovoga broja. imun Musa
imun Musa Filozofski fakultet u Mostaru
UDK [655.+070](497.6 Mostar)(09) Izvorni znanstveni lanak Primljeno: 5. XI. 2007.
HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUA U HERCEGOVINI

Saetak
U drugoj polovici 19. stoljea u Hercegovini vidno slabi turska vlast da bi svoju konanu propast doivjela 1878. godine, kada dolazi nova, austrougarska uprava. I ova, po svemu tuinska vlast, kalkulira na raun svoje sebinosti, dodue na novim buroaskim naelima te uz niz protunarodnih, pa i represivnih mjera uvodi i neke napredne poteze to se pozitivno odraavaju i na gospodarskom i na kulturnom planu. Podiu se mostovi, grade ceste, osnivaju trgovine i banke, kole, knjinice, nacionalne i kulturne udruge, otpoinje s radom prva tiskara u Mostaru (Tiskara poslanstva katolikog u Hercegovini, 1872.), javlja se nakladniki rad te publicistiko-novinarska djelatnost u vidu prvih novina u Bosni i Hercegovini na hrvatskom jeziku kao to su Hercegovaki bosiljak, Novi hercegovaki bosiljak, Glas Hercegovca i Osvit. Navlastite zasluge za pokretanje tiskare i nakladniko-publicistiki rad, kao to je tiskanje prvih novina te objavljenje prvih djela s podruja knjievnosti, etnologije, teologije, jezikoslovlja itd., pripadaju fra (don) Franji Milieviu, elniku hrvatskoga narodnog preporoda u Mostaru i Hercegovini koji, obrazovan u krilu zapadnoeuropske kulture, a nacionalno svjestan i politiki zreo i tijesno povezan s onodobnim gibanjima u matinoj zemlji Hrvatskoj, cijeloga sebe daruje nacionalnom i kulturnoprosvjetnom napretku Hrvata i drugih naroda koji s njima ive na ovim prostorima. Kljune rijei: tiskara, nakladnitvo, knjievnost, novinarstvo, publicistika, prosvjeta, knjiga, jezik, kultura.
imun Musa
1. Povijesni okvir
Negdanja turska provincija Bosna i Hercegovina, iako duboko uvuena u europski zapad, bila je zapravo stoljeima odvojena od njega, pa je i u 9. stoljeu ostala nerazvijenom u gospodarskom i kulturnom pogledu. Nije imala gotovo nijedne prosvjetno-kulturne ustanove osim pokojega vakufa. Sve vidike moguega izbavljenja prekrivala je feudalna oligarhija. Zapravo, Turska je poslije Bekoga rata (683.-699.) vrlo oslabila, pogotovo kao vojna sila, te su svi sultanovi pokuaji da reformama osnai dravu ostali uzaludni. U to se vrijeme na podruju Bosne i Hercegovine dogodilo neto od presudne vanosti: za vezira je godine 830. izabran Husein-beg Gradaevi protiv kojega je zaratio Ali-aga Rizvanbegovi iz Stoca pa se Husein-beg morao vratiti u Bosnu. Zbog vojnih zasluga Carigrad je Rizvanbegovia odlikovao i udovoljio njegovoj molbi da Hercegovinu odijeli od Bosne te ga postavio za upravitelja Hercegovine kojom je samostalno vladao od 833. do 85. godine. O aginu ushienju zbog dobivene asti najbolje govori njegova izjava pri prvom dolasku u Mostar: Evo vam Stambol Mostar, evo vam i cara u Mostaru! Rizvanbegovi je silniki vladao Hercegovinom okrutno se odnosei prema raji o emu svjedoi i fra Petar Bakula u svojim stihovima: Jednom umriet to bi lake bilo, Neg zulume podnositi teke Hali-Pae novoga Vezira. 2 No, koliko god bio silnik, Rizvanbegovi je imao napredne ideje u pogledu gospodarstva. Razvijao je poljoprivredu i graditeljstvo, posebno je gradio ceste i mostove, a donekle je imao razumijevanja i za prosvjetne i kulturne vrijednosti. Prisiljavao je raju na sadnju kultura koje su u hercegovakim krajevima mogle uspijevati, a svatko je morao saditi duhan i vinovu lozu kao i murve, ipke i drugo voe:
2 Usp. Andrija Niki, Kulturne prilike u Hercegovini zadnjih desetljea turske vladavine (823-878), Kai, 8, Split, 976., str. 94. Petar Bakula, Hercegovina za devetnaest godina vezirovanja Hali-paina, Be, 863., str. 8.
0
HUM 2
HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUA U HERCEGOVINI Od vremena Ali-pae Rizvanbegovia svaka je kua u Hercegovini sadila duhan bar za svoju vlastitu potrebu. U veoj koliini i za izvoz sadili su duhan u Brotnju, Bekiji i oko Trebinja (...) duhan se prodavao u turama 10 12 groa po 1 oki. Puili su samo oenjeni ljudi, i to na ibuk (lula i kami) i takum.
injenica da je u to vrijeme u Rami, uz ostale pothvate, otvoren rudnik zlata govori kako je Ali-paa bio vrlo zainteresiran za gospodarski razvoj. Kada je 85. godine po naredbi Omer-pae Latasa Rizvanbegovi pogubljen, Hercegovina je ponovno pripojena Bosni.4 Dodue, i Ali-paini su nasljednici nastavili poslove u graevinarstvu, prometu, kolstvu, trgovini; uspostavio se bankarski i potanski sustav. Tako je u Mostaru 856. godine osnovana Narodna blagajna (zadruna tedionica), a 867. banka i pota.5 Otvaranje kola u Mostaru sve od 852. godine posebna je odlika toga razdoblja. Dok su neke kole bile izrazito vjerskoga karaktera i dijelile se na muslimanske, katolike i pravoslavne, druge su bile okrenute opoj izobrazbi puka.6 Niz reform nije posebno popravio poloaj raje. ivot se i dalje odvijao u primitivnim feudalnim okvirima, bez brega i vidljivijega prodora kapitalistikih odnosa. Bila je to samo jedna etapa neuspjena prilagoavanja dok je u stvarnom ivotu vladala teka situacija poticana jazom izmeu begova i raje. Zapravo, podinjeni su morali davati jo vee namete, to je godine 859. i ozakonjeno.7 Svim potekoama unato, ipak su se nazirali i pomaci. Kranski se narod nadao obeavanim reformama te je uz gospodarske i politike poeo izraavati i planirati i kulturno-prosvjetne zadae. Ustupci vlasti prema raji, koji su se primjeivali u doba reform, izazvali su jo veu netrpeljivost muslimana prema kranima i ti su sukobi na lokalnom planu trajali sve do dolaska Austrougarske Monarhije. Dakle, teko podnosei turski zulum, narod je traio poboljanje svoga
3 4 5 6 7 Dominik Mandi, Hercegovaki duhan, Mostar i Hercegovina, Beograd, 937., str. 223. Usp. Safvet-beg Baagi, Kratka uputa u prolosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 900., str. 55-83. Usp. A. Niki, nav. dj., str. 96 s. Usp. isto, str. 99. imun Musa, Franjo Milievi i hrvatski kulturni preporod u Hercegovini, Mostar, 992., str. 24 s.
prosinca 2007.

imun Musa
poloaja utjeui se za pomo i Rimu, i Beu, i Carigradu. Udovoljavajui zahtjevima naroda, a posebno molbi biskupa Bariia, katolici su dani pod zatitu Bea, o emu svjedoe mnogi izvori.8 Iako su katolici u pravima bili barem formalno izjednaeni s muslimanima, praktino se stanje nije promijenilo za jo nekoliko desetljea. Nezadovoljstvo je eskaliralo u pravi bunt raje. Tako je u Hercegovini 9. lipnja 875. podignut ustanak. Ustanak se zametnuo u Gabeli pod vodstvom don Ivana Musia, upnika iz Ravna, i proirio se na obje strane Neretve.
Pokuaj turske vlasti da silom i novim obeanjima unese mir u Hercegovinu ostali su bez eljenog uspjeha, jer nisu se ispunili zahtjevi ustanika. Razvoj ustanka, uz tadanje poznate sukobe pojedinih drava s Turskom, zainteresirao je velike sile. Hercegovaki ustanak trajao je tri godine. Po zapadnoj Hercegovini organizirali su ga i podravali franjevci: fra Pavo Petrovi u Klobuku, fra Pako ui u Veljacima, fra Filip utura u Posuju, fra Ivo Bagari u Duvanjskom kraju, a fra Boo ari, rodom iz Drenice, imao je ak svoju etu i tri godine skrivao se u Kamenici. Problemi koji su doveli do ustanka i stanja u Bosni i Hercegovini dospijevaju godine 1878. na Berlinski kongres.
Dakle, Berlinskim kongresom 878. godine Bosna i Hercegovina dolazi pod austrougarsku upravu ime zapoinje novi, istina strogo nadzirani, ekonomski i obrazovni napredak. No, i do dolaska austrougarske vlasti u BiH je bilo nekoliko zapaenih pomaka u gospodarstvu i kulturi, posebno u vrijeme Ali-pae Rizvanbegovia, kako je i spomenuto. Prema povjesniarima kolstva u Hercegovini (Vojislav Bogievi, Hajrudin uri, Mitar Papi, Esad Peco i dr.), o emu u svojoj sintezi pie i A. Niki,0 godine 852. osnovana je Slavljanska narodna uiona u Vukodolu (Mostar), a do 878. godine u Hercegovini je otvoreno jo trinaest hrvatskih kola (uiona). kole su otvarali franjevci po hercegovakim upama: Gorici, Veljacima, na Humcu, u Duvnu, irokom Brijegu, u Gradniima i Posuju, a zatim u Gabeli te jo po jednu na Humcu i irokom Brijegu, a ubrzo i u Konjicu. Na zahtjev biskupa fra Anela Kra8 Usp. Radoslav Glava, ivot i rad fra Rafe Bariia, Mostar, 900., str. 23-25. 9 A. Niki, Franjevci u Hercegovini od 878. do 892. godine, Kai, 0, Split, 978., str. 76. 0 Usp. A. Niki, Kulturne prilike, str. 99-205.
2
HUM 2
ljevia 872. godine u Mostar su dole asne sestre milosrdnice sv. Vinka i otvorile Katoliku ensku kolu, po miljenje uglednih povjesniara kolstva u BiH, najbolju odgojno-obrazovnu ustanovu toga doba u Hercegovini. Sestre milosrdnice su 884. godine otvorile kolu i u Duvnu, a zatim na Humcu kod Ljubukog. kole su imale posebno znaenje za ensku mlade koja je do tada u obrazovanju bila potpuno zapostavljena. Koliku su vanost franjevci pridavali sveopoj izobrazbi, posebno hrvatskom jeziku, vidljivo iz njihova obraanja hrvatskim majkama u listu Glas Hercegovca:
Narodni je jezik vremena svakog i u naroda svakog ono bio, to je najvie prigledao, u koji sve sile uma svoga uloio, sve darova srca svoga izlio kao zenicu duha svoga, kao duu vlasti svoje, kao proroka slave svoje, za koji i oruja se hvatio, vojevao i umirao kao poklad, koji kada jednom straen, nebude povraen. Zatare li narodni jezik, zatro si narod... Ostani kost i mozak, ostani krv i koa naroda koga ista: KAKO JEZIK MJENJA DRUGO MU IME DAJTE, NIJE NAROD ISTI. PO JEZIKU NARODI VJEKUJU I GOSPODUJU: KAKO IM GA OTME SLUGUJU (verzal autorov). Neplaite se truda i napora, na znojnom elu se lovor list najljepe zeleni (...) Prava Hrvatica deset dobrih Hrvata osigurava, a tih nam u ovo doba oajne borbe, u ovo doba borbe protiv onima, koji nam svetinje nae krne, a krvlju posveena prava naa podlom svojom nogom gaze; nasuprot jedna odmetnica desetoricu za sobom povue (...) Ja kucam, na vaa srca, ja molim za moju, za nau domovinu.11
U to su se doba otvarale i prve hrvatske knjinice i itaonice, a najpoznatija je bila ona smjetena u Hindinu hanu, pod Jusovinom, koja je osnovana 86. godine.2 Osnivanjem Katolikoga pjevakog drutva Kosaa 875. godine otvorena je i knjinica, a kada se godine 888. osnovalo i Narodno, odnosno, Hrvatsko pjevako drutvo Hrvoje, sav knjini fond premjeten je u njegove prostorije. Uprava je redovito nabavljala nove knjige pa je knjinica ubrzo bila opremljena svim vanijim djelima hrvatskih knjievnika, ali i periodikom, novinama i zabavnom literaturom. Meutim, bojei se buenja nacionalne misli, dravne su vlasti sva nepoudna djela otpremile u ralje nezasitnog ognja. Knji A. A., Hrvatskim gospojam, Glas Hercegovca, Mostar, 8(89.), 86, str. . 2 Usp. S. Baagi, Znameniti Hrvati, Bonjaci i Hercegovci u turskoj carevini, Zagreb, 93., str. 26.
prosinca 2007.
3
imun Musa
nine itaonice takoer su bile strogo nadzirane, a itateljski repertoar precizno propisivan.3 Prema istim izvorima, osim itaonice uz Hrvojevu knjinicu, prije toga uz knjinicu u Hindinu hanu, oko 890. godine otvorena je i itaonica na Humcu (ve 884. osnovan je Muzej spomenik na Humcu, prvi u Hercegovini, za to zasluga pripada fra Anelu Nuiu). U itaonicama su se odravala i predavanja, organizirane su zabave i predstave, a voeni su i politiki razgovori. No, presudan dogaaj za kulturno-prosvjetni preporod predstavlja otvaranje tiskare 872. godine koja je djelovala u vlasnitvu franjevaca, a pod ravnanjem Franje Milievia. Tada je pokrenut publicistiko-novinarski rad, objavljivana je nuna udbenika literatura za puke uione, beletristika, ali i svekolika druga literatura. Kada je . kolovoza 878. austrougarska vojska iz Vrgorca prela na turski teritorij (u Hercegovinu), ljubuki je kraj taj dogaaj doekao kao svoje osloboenje.4 Istoga je dana provincijal franjevaki s Humca poslao brzojav caru Franji Josipu, kojega je smatrao zatitnikom svoga naroda, pozdravivi ga: ivio nam na hrvatski kralj na mnoga ljeta. Ve je 5. kolovoza 878. austrougarska vojska na elu s generalom Jovanoviem ula i u Mostar. Kako biljei kroniar, cijeli je grad bio na nogama da bi doekao vojsku:
Cijeli se grad uzeo pripremati, da ga (generala Stjepana Jovanovia) sjajno doeka, jedni od veselja, a drugi jer im nije moglo biti drugaije. Za doek je valjalo postaviti slavoluk na Velikoj Tepi. Kad su stali kititi ovaj slavoluk raznim barjacima, nastade veliki mete meu graanima radi barjaka i natpisa...15
Oduevljenje novom vlau nije dugo potrajalo. Dominik Mandi u knjizi Etnika povijest Bosne i Hercegovine pie kako je Austrougarska sustavnim programom nastojala stvoriti posebnu naciju u Bosni i Hercegovini Bonjaci i Hercegovci te uvesti bosanski zemaljski jezik
3 Usp. . Musa, nav. dj., str. 2-23. 4 Usp. A. Niki, Ulazak austro-ugarske vojske u Hercegovinu, Maruli, 3(980.), br. , str. 5-66. 5 Martin urevi, Memoari sa Balkana 1858.-1878., Sarajevo, 90., str. 86.
4
HUM 2
emu su se suprotstavljali svi svjesni Hrvati, a u toj borbi prednjaili su franjevci istiui protivljenje navlastito u Milievievu listu Glas Hercegovca. Taj je tjednik imao presudnu ulogu u buenju i njegovanju nacionalne svijesti hrvatskoga i muslimanskoga naroda. Njegova je pravako-starevianska orijentacija osuivala sva tuinska nasilnitva nad hrvatskim nacionalnim biem, a posebno se suprotstavljala velikosrpskim zanosima raspirivanim geslom Srbi svi i svuda. Ope je poznato kako je Austrougarska zabranjivala svaki spomen hrvatskoga imena. Hrvatsko se ime moralo preuivati i u politici i u kolstvu, a zabrana nacionalnoga jezika bila je posebna mjera reima. Bilo je gore nego u doba turske vlasti:
Nae je stanje vehoma kukavno i alosno. Istina je pod turskom smo vladom trpili i patili, ali ona nikad nije ni pokuala, da nas iznarodi. Mi u svojoj Bosni, van hrvatskoga, nismo uli drugoga jezika, a danas bih ovjek rekao, da je u njemakom gradu: upravo zavladao njemaki jezik. Dok se to radi, s druge strane vlada hoe da podupre turski ivalj.16
I usprkos svim potekoama to ih je nametala tuinska vlast, jaanje nacionalne svijesti nije se moglo sprijeiti. Hrvatski se narod promiljenim metodama i potvrenim sredstvima odluno otimao primitivizmu kako je to nalagao i duh zapadnoeuropske tradicije. Da je narodni otpor prema svakom tuinskom utjecaju bio vrlo izraen, a nacionalna ideja samobitnosti uvrijeena u svakom Hrvatu, s ponosom je u pismu doktoru Isi Krnjaviju naglasio fra Didak Bunti:
Zublja narodne svijesti hrvatske, starevianstvo, nije dolo iz Slavonskog Broda u Bosnu nego iz Hercegovine, napose iz kamenitog Mostara, koji je zadrao svoj narodni karakter naproti malom Berlinu Sarajevu.17
Upravo ta ideja bila je neiscrpnim poticajem i u stvaralatvu Franje Milievia. U kulturnoj pustoi i gospodarskoj zaostalosti Hercegovine 9. stoljea, kada je turska vlast napokon skapavala u svojim mukama,
6 Arhiv P., Svatenjak, 32-33, citati iz Narodnog lista, Povijest, sv. 3, str. 453. 7 Oton Knezovi, ivot i rad fra Didaka Buntia, Zagreb, 938., str. 57.
prosinca 2007.
5
imun Musa
a nova austrijska uprava licemjerno kalkulirala u raun svojih interesa, nalo se nekoliko odvanih, mudrih i uenih domaih sinova, iskrenih domoljuba, odlunih u svojoj nakani duhovnoga i materijalnoga izbavljenja hrvatskoga naroda. Franjo Milievi, apostol hrvatstva i elik karakter, kako mu je napisano na nadgrobnoj ploi, jedan je od tih velikana hercegovake kulturne batine. Njegove su najvee zasluge u tiskarstvu: prije sto trideset pet godina, 872. godine, sa svojim je suradnicima u Mostaru osnovao Tiskaru katolikog poslanstva (Typographia Missionis Catholicae in Hercegovina), prvu hrvatsku tiskaru u Bosni i Hercegovini i prvu tiskara u Hercegovini uope. Tiskarskom djelatnou Milievi je nau batinu obogatio pouno-vjerskim knjigama, kolskim udbenicima i prirunicima, od kojih su neki doivjeli i dvadesetak izdanja, te kalendarima i novinama. Bio je to prvi hrvatski tisak u Bosni i Hercegovini, bogata sadraja, u slubi odgoja i obrazovanja, zabave, buenja nacionalne svijesti, materijalnoga napretka i politikoga osmiljavanja nacionalne sudbine. Pothvat je to preporodna znaenja za Hrvate, ali i za druge narode u Mostaru i Hercegovini. Potujui hrvatsko duhovno nasljee i domete zapadnoeuropske kulture, Milievi se vjeto prilagoavao okolnostima u kojima je djelovao. Svjestan prilika u matinoj zemlji, politiki zreo i nacionalno svjestan, cijeloga je sebe rtvovao za dobrobit naroda iz kojega je potekao. Usprkos svemu, njegova je tiskara ubrzo postala ishoditem svekolika kulturno-prosvjetnog rada i u kontinuitetu je djelovala gotovo do kraja stoljea.8
2. Poetci tiskarstva i nakladnitva

U kulturnoj prolosti Hercegovine i Mostara, pa i cijele Bosne i Hercegovine, djelo Franje Milievia9 ima temeljno znaenje i presudnu
8 Usp. Ivan Alilovi, Tri zaboravljena imena, Zagreb, 974., str. 6. 9 Roen je 0. listopada 835. u Donjem Velikom Ograeniku od oca Franje i majke Kate, roene Pehar. Krsno ime bilo mu je Marijan. Nakon to im je u poaru 842. godine izgorjela kua, preselili su se u Mostar gdje je Marijan u fratara pohaao osnovnu kolu. U sjemenite je stupio 852. godine, a 855. obukao je franjevaki habit dobivi redovniko ime Franjo. U Italiji je studirao filozofiju i bogosloviju. Za sveenika je zareen 860. godine, ali je i dalje nastavio studij. Kratko je boravio i u Dubrovniku u samostanu Male brae odakle ga je franjevako starjeinstvo pozvalo u Hercegovinu na dunost. U srpnju 86. poloio je pre-
6
HUM 2
ostale ispite na studiju te u Veljacima dobio sveeniku slubu. Tu je ostao do svibnja 863. kada je preao u Gradnie na dunost kapelana koju je obavljao do 864. godine. Potom je otiao za upnika u Zavojane u Dalmaciji, a odatle na Bra u Sumartin gdje je imenovan upnikom i gvardijanom. Na vlastiti zahtjev 868. godine imenovan je za upnika u Igranima. U Mostar se vratio 87. godine. Iako je ve za boravka u Italiji ivo pratio drutvena i kulturna gibanja uvrujui spoznaju o prijekoj potrebi prosvjetiteljskoga djelovanja u svome narodu, boravak u Dalmaciji omoguio je Milieviu poblie upoznavanje s kulturnim zbivanjima u Hrvatskoj, posebno s hrvatskim narodnim preporodom. Ideje hrvatskoga narodnog preporoda ve su odranije uhvatile maha u Bosni i Hercegovini, poglavito u djelima fra Ivana Franje Jukia i fra Grge Martia, to se u odreenoj mjeri odraavalo na fra Petra Bakulu i na Franju Milievia. Iako je cijenio mnoge teevine ilirskoga pokreta, posebno su ga oduevljavali nacionalno buenje i knjievni prinos, Milievi nije prihvaao ideju junoslavenstva (ilirstva), a ni jezik iliraca, to je vidljivo po odbacivanju fonetskoga pravopisa i izgovora glasa (jat). Osjetljivim odabirom prihvatljivih mu elemenata hrvatskoga narodnog preporoda u povezanosti s pravatvom, Milievi je odredio smjer svoga djelovanja. Na poziv biskupa fra Anela Kraljevia i redodravnika fra Petra Kordia, Milievi se 87. godine vratio u Mostar spreman na slubovanje svome narodu: prosvjeivanje, nacionalno i kulturno osvjeivanje hercegovakoga puka postalo je njegovom ivotnom zadaom. Naime, kada je 868. godine biskup fra Pakal Vujii predloio da se osnuje Knjievno drutvo redovnikah sv. Frane u dravi bosanskoj, tomu se prikljuila i Hercegovina na elu s biskupom Kraljeviem koji je pozvao Milievia znajui za njegove sklonosti i interese. Razgovarajui sa subraom franjevcima, Milievi je poticao kulturno-prosvjetne aktivnosti. Posebno je isticao potrebu pokretanja tiskarstva, izdavatva i novinstva. Sve su prilike da je ba on kreator ideje o pokretanju tiskare kao preduvjeta za sav ostali kulturoloki rad. Od godine 86., kada se vratio sa studija iz Italije, pa do svoje smrti, 903., uz slubeno redovniko izbivanje u Dalmaciji, u dva je navrata boravio u Hercegovini, najvie u Mostaru gdje je uz pastoralni rad obavljao niz drugih vanijih poslova kulturno-prosvjetne naravi. Za to je vrijeme uiteljevao u Veljacima, Gradniima i Vukodolu u Mostaru te je napisao prve pukokolske udbenike: bukvar za odrasle u gotovo 20 izdanja, gramatiku talijanskoga jezika, molitvenike. Utemeljio je tiskarstvo i izdavatvo u Hercegovini, pokrenuo je novinskopublicistiku djelatnost (Hercegovaki bosiljak prvi je nezavisni i ujedno knjievni list u BiH, a Glas Hercegovca prvi politiki list hrvatskoga odreenja u Bosni i Hercegovini), prouavao je nacionalnu prolost, skupljao narodno blago, pokrenuo poznate kalendare. Vano je spomenuti da je Milievi svoju tiskaru vodio vrlo brino vodei rauna i o radnikim pravima. Njegova su Pravila rada za tiskaru Don Franje Milievia u Mostaru zapravo prva radnika tarifa uope u Bosni i Hercegovini to ima povijesno znaenje za radniki i sindikalni pokret. Zbog jake nacionalne angairanosti, navlastito u prosvjeti i kulturi, bio je mrzak austrijskim vlastima, a ni Turci ga nisu mazili: imao je nekoliko nesporazuma s njihovom upravom. No, pred vlastima nije uzmicao. Iako su mu postavljane razne zaprjeke i ucjene, nije nasjedao dnevnopolitikim smicalicama niti se dao zavesti konformistikim napastima. Kada je kao direktor tiskare izgubio biskupovu podrku, ostao je bez pomoi i suradnje veine subrae. Nije klonuo duhom ni kada je ostao sam sa svojom svetom zadaom. ak i po cijenu istupanja iz franjevakoga reda i sekularizacije nije ostavio tiskaru jer ju je smatrao temeljem kulturnoga i prosvjetnoga rada. Uporno se obraao franjevcima, ak i Rimu, da
prosinca 2007.
7
imun Musa
ulogu za hrvatski narod. Svojom angairanou i rezultatima svoga rada postao je najznamenitija osoba druge polovice 9. stoljea istiui se poglavito utemeljenjem tiskare i grafiko-nakladnikom djelatnou kao i prosvjetnim, knjievnim i opekulturnim prinosima. Inae, kada je o ovoj djelatnosti rije, potrebno je naglasiti kako se suvremeni pojam tiskarstva (koji obuhvaa kompleksan posao proizvodnje knjiga, asopisa, novina, slika, plakata i raznih vrsta tiskanica) razlikuje od onodobnoga, jo osnaenoga autoritetom i odgovornou kolektivnoga prosvjeenja. Tu vanost tiskana rije ima od samoga poetka. Prema relevantnoj literaturi,20 otiskivanje je bilo poznato ve u Kini poetkom nove ere kada su se izraivali pomini znakovi (ideogrami) od gline, a u 4. stoljeu izraivali su se lijevani metalni znakovi. Novi tip tiskarstva pokrenuo je Johann Gutenberg koji je 455. u Mainzu dovrio otiskivanje Biblije. Otad je tiskarska tehnika vrlo uznapredovala, a svoj procvat doivjela je u 9. i 20. stoljeu. Otkriem tiskarstva otpoelo je novo razdoblje ovjeanstva. I Hrvati su vrlo brzo spoznali vanost tzv. crne umjetnosti. Prema hrvatskom istraivau Zvonimiru Kulundiu,2 prva tiskara na slavenskom jugu formirana je 482. godine u mjestacu Kosinj u Lici. Godine
mu uz franjevaku redovniku slubu omogue i rad u tiskari, ta ona je u vlasnitvu Provincije, no nijedan od nadreenih nije mu usliao molbu. Ogoren njihovim nerazumijevanjem, uzeo je privremenu sekularizaciju. Kada ga je prihvatio ibenski biskup, ostavio je Mostar i tiskaru koju je smjestio kod brata imuna, trgovca, davi mu upute za odravanje kontinuiteta rada. Godine 878. otiao je za upnika u Piramatovce kod Skradina. U Mostar se vratio 882. godine i otada se iskljuivo bavio tiskarstvom i novinskim radom. To je najplodnije razdoblje njegova djelovanja, a trajalo je sve do 896. godine kada su ga austrijske vlasti, ogorene njegovim politikim djelovanjem izraenim u Glasu Hercegovca, ostavile bez iega. Milievi je i dalje bio aktivan, zadovoljan to je na vrijeme odnjegovao nastavljae asne mu zadae koji e i politiki i prosvjetiteljski i kulturno bogatiti svoj narod. Svakako e sinovac mu Ivan Aziz Milievi prednjaiti na tom putu. Nezbrinut, star i umoran, odlukom biskupa Buconjia don Franjo je 889. godine imenovan upnikom franjevake upe u Blagaju. Umro je 8. veljae 903. u bolnici u Mostaru te pokopan na groblju oinovac. uro Damonja, urednik Osvita, s nekoliko prijatelja podigao mu je spomenik na kojemu je zapisano: Pod ovim kamenom otkinutim s hercegovake hridi lei don Franjo Milievi, apostol hrvatstva i elik karakter komu Glas Hercegovca raznese i sauva slavu i harno ime hrvatskom narodu. 20 Usp. Enciklopedija Leksikografskog zavoda, sv. 7, Zagreb, 964., str. 36. 2 Usp. Zvonimir Kulundi, Kosinj, kolijevka tamparstva slavenskog juga, Zagreb, 960.
8
HUM 2
483. glagoljicom je tiskan Misal po zakonu rimskoga dvora i to je prva hrvatska tiskana knjiga. Ne zna se tono gdje je Misal tiskan, ali svega desetljee nakon glagoljskoga prvotiska s radom je zapoela senjska tiskara: godine 494. i u Senju se prvo tiskao Misal. Senjsku je zamijenila rijeka tiskara, a osim liturgijskih knjiga objavljivala je djela teolokoga i svjetovnoga karaktera. Takoer je poznato da je i u Crnoj Gori na Obodu 483. godine otvorena tiskara. Prva tiskara na podruju Bosne i Hercegovine osnovana je 529. godine nedaleko od Gorada, a njezin je utemeljitelj Boidar Goradanin, nadstojnik mjesnoga manastira sv. ora. Ta je tiskara radila vrlo kratko, ugasila se ve 53. godine.22 Nakon prestanka rada, unato velikim nastojanjima, poglavito franjevaca, vie od tri stoljea nije doputeno otvaranje takve ustanove u Bosni i Hercegovini. U 7. stoljeu poznati je hrvatski prosvjetitelj i knjievnik fra Matija Divkovi nastojao osnovati tiskaru u Bosni, ali mu turske vlasti nisu dopustile. Franjevci su jo nekoliko puta pokuali osnovati tiskaru, ali su svaki put bili onemogueni. Ponesen idejom romantizma i znaenjem hrvatskoga narodnog preporoda, poznati hrvatski knjievnik Ivan Franjo Juki takoer se trsio osnovati tiskaru kako bi bre irio kulturu i nacionalno osvjeivanje u narodu. I taj su pokuaj onemoguile turske vlasti. I fra Grgo Marti, pjesnik i prosvjetitelj preporoditelj, takoer je uzaludno nastojao ostvariti tu zamisao. Istom po dolasku novoga vezira Topal erif-pae na elo bosanskoga vilajeta (86.-869.) donesen je novi ustavni zakon koji je napokon reformirao obrazovanje i pravosue, a doputeno je i osnivanje tiskara. Topal erif pozvao je iz Zemuna tiskara Sopranija koji je 866. godine u Dugom sokaku u Sarajevu otvorio tiskaru zvanu Sopranova peatnja. Ta je tiskara po naredbi pae iste godine postala Vilajetska tamparija u kojoj izlaze prve bosanskohercegovake novine Bosanski vijestnik (866.), a potom i slubeni list Bosna. Kako je bilo predvieno da u uporabi budu na i turski jezik, trebalo je nai slagara i nabaviti turska slova. Iz Turske je stigao Kadri-efendija za slagara, a odmah za njim i slova. Sva su glasila tiskana na turskom i naem jeziku, irilinim i turskim slovima. Novine
22 Usp. I. Alilovi, nav. dj., str. 8.
prosinca 2007.
9
imun Musa
je ureivao air Kurtehaji, prvi domai novinar u Bosni. Meu prvim knjigama tiskanim u toj tiskari bio je Poetni zemljopis Grge Martia. Dolaskom austrougarske vlasti tiskara je prela u njezino vlasnitvo, a Kadri-efendija otiao u Tursku. Od osnutka prve tiskare u Hercegovini 872. godine prolo je, evo, 35 godina.23 To je obljetnica istinskoga utemeljenja kulturne i prosvjetne djelatnosti u Hercegovini. Naime, poticajem biskupa Vujiia na osnivanje Knjievnoga drutva redovnikah sv. Frane u dravi bosanskoj, fra Grgo Marti obratio se biskupu Kraljeviu koji je tu ideju prihvatio i 6. studenoga 868. odgovorio:
Ja bih htio uvesti ovde tipografiju. Ovdje bi bilo misto bivih ova rezidencija dosta prostrana. Ima ovdje jedan fratar (Franjo Milievi, nap. a.) koji bi mogao biti direktor iste...24
Tim se dokumentom prvi put spominje nakana osnutka tiskare, to e se uskoro i ostvariti. U sporazumu s redodravnikom fra Petrom Kordiem te znamenitim piscem i preporoditeljem fra Petrom Bakulom, a prije toga i s Milieviem, Kraljevi je u franjevakoj zajednici planirao osnovati tiskaru koja bi omoguila bolji rad kolstva i napredak kulture uope. Da je Franjo Milievi o tiskarstvu razmiljao prije svih u Hercegovini, u svom ematizmu svjedoi Petar Bakula, suvremenik i Franjin suradnik:
Franjevci su u Hercegovini odavno uperili sve sile da se osnuje tiskara u svrhu irenja prosvjete u narodu, nu da su tu nakanu ometale siromatina fratara, kao i vlada. Nu rad pobjeuje sve. Franjevci su uspjeli pod vodstvom fra Frane Milievia u ovoj stvari. Ovaj naime, fra Frano, svojom odlunou i radom, iznad nade oekivanja uspio je kod dobroinitelja, da se napokon otvorila tiskara u Mostaru.25
23 Podatke o utemeljenju tiskare u Mostaru vidi u Hamdija Kreevljakovi, tamparije u Bosni i Hercegovini za turskog vremena od 1529.-1878., Gradnja za povijest hrvatsku i knjievnost, knj. 9, Zagreb, 920. i I. Alilovi, nav. dj., str. 8-27. 24 Aneo Kraljevi, Pismo fra Grgi Martiu, Ostavtina fra Grge Martia, Mostar, 868. 25 P. Bakula, Schematismus topographico..., Mostar, 873./74., str. 5.
20
HUM 2
U nabavci tiskare, osim fratara, istaknuo se austrijski konzul u Mostaru Pavao Relja koji se zaloio u traenju odobrenja za rad od turskoga Ministarstva prosvjete u Carigradu. Nakon povratka u Mostar (87.) Milievi je, prema navedenim izvorima, poeo s pripremama za nabavku i rad tiskare te je iste godine otiao u Zadar kod tiskara Spiridona Artala na obuku. Kada su izvrene pripreme i osiguran novac za kupovinu, tiskara je na zahtjev biskupa Kraljevia poruena iz Bea. Iste je godine (87.) i isporuena. Tiskara je u Mostar dola u oujku 872., ali su je odmah zaplijenile turske carinske vlasti. Nakon upornih molba konzula Relje i biskupa Kraljevia, Carigrad je dao potvrdu za rad uz nekoliko uvjeta: da se svaki put po tiskanju knjige ili lista jedan primjerak dostavi u Carigrad, Carskoj biblioteci, a da obvezno prije tiskanja vlast prekontrolira pripremljeni materijal. Prihvativi uvjete, tiskara je dopremljena u Vukodol, u biskupsku rezidenciju, u prostorije Puke uione koja e biti premjetena u franjevaku kuu. Poela je djelatnost pod firmom Tiskara katolikog poslanstva u Hercegovini (Typhographia Missionis Catholicae in Hercegovina). Direktor, odgovorni urednik i glavni urednik bio je Franjo Milievi. U poslu su mu pomagali asna sestra Klotilda Skamperle, Marko eelj, tipograf Josip Depolo i prvi egrt Ivan imunovi. U izboru materijala za tisak pomagali su mu fra Grgo Gavran i fra Martin Ljubi. Biskup Kraljevi vrio je nadzor nad tiskarom sve do 876. godine. Na poetku rada objavljeni su: Pravopis za nije uione katolike u Hercegovini Franje Milievia, Schematismus franjevaki fra Petra Bakule te Milieviev kalendar Mladi Hercegovac. Kako te knjige nisu zadovoljavale grafikim kvalitetama, i slova su bila loa, novi dio opreme naruen je u Trstu. Poslije obnove tiskara je radila kvalitetno i za ono doba mnogo, a djela nisu objavljivali samo Hrvati nego i pripadnici drugih naroda. Uz latinicu kao ustaljeno pismo u odreenoj se mjeri rabila i irilica, o emu svjedoe kalendari, a kasnije i novine Franje Milievia (Hercegovaki bosiljak, 883./84., Novi hercegovaki bosiljak, 884./85., i Glas Hercegovca, 885.-896.). Za vrijeme svojega rada tiskara je, uz drugi materijal, objavila 77 knjiga. Za to je vrijeme nekoliko puta mijenjala naziv. Upravo te izmjene pokazuju
prosinca 2007.
2
imun Musa
Milieviev odnos prema tiskari, redovnikoj franjevakoj zajednici i crkvenim vlastima uope, pa i prema dravnim vlastima: Tiskara katolikog poslanstva u Hercegovini, Franjevaka tiskara, Franjevaka peatnica, Tiskara fra Franje Milievia, Tiskara don Franje Milievia, Brzotisak don Franje Milievia, Tiskara Glas Hercegovca, Hrvatska dionika tiskara. S obzirom na receptivnu mo itateljske publike, ponudu autora za tiskanje knjiga, tehniku razinu strojeva, ogranienost kvalitetom i koliinom tiskarskoga materijala, Milievievo je tiskarstvo bilo iznenaujue uspjeno. Njegov entuzijazam, ustrajnost i hrabrost, i kada je ostao sam, naputen i od subrae, omoguili su mu stvaranje velikoga djela. Upravo tim djelom postavljeni su temelji kulture i prosvjete u Hercegovini. Taj apostol hrvatstva i elik karakter, kako je napisao uro Damonja u njegovu epitafu, svojom je tiskarom i sveukupnim angamanom potaknuo i omoguio buenje izdavake, novinske, knjievne, publicistike, pedagoke, pa i politike i sveope kulturne djelatnosti u Hercegovini. Zahvaljujui njemu, Mostar je na prijelazu stoljea postao poznatim kulturnim sreditem ne samo u Bosni i Hercegovini.
Tiskara je stvorila temelje izdavake djelatnosti i ope kulture svih triju vjerskih i narodnih skupina u Hercegovini. Bez nje je teko shvatiti onako bogatu... aktivnost kojom je Mostar koncem prolog i poetkom ovog stoljea postao jae kulturno sredite od veine ovdanjih gradova na Balkanu. Za potvrdu te tvrdnje nek poslui samo jedan podatak: od 1880. do 120. u glavnom gradu Hercegovine izlazilo je povremeno dvadesetak glasila i tiskano oko 600 knjiga (knjiica).26
Znajui za Franjine podvige u poslu, njegovu estitost i vjernost Crkvi, korektnost prema biskupu, subrai i puku, udnim se doima njihovo uzvraanje prema njemu. Ve je reeno da se upravo biskup zalagao za osnutak tiskare i pozvao Milievia da radi i upravlja. Godine 876. biskup se naglo odmakao od tiskare koja je ostala u vlasnitvu franjevake zajednice. No, i franjevaka se zajednica ve sljedee godine odrekla tiskare. Otpoele su velike potekoe u njezinu radu, a Milievia su pratile svakodnevne neugodnosti. Iako u Franjinoj Autobiografiji u Osvitu iz 903.
26 arko Ili, Franjo Milievi, Krni zaviaj, 7, Drinovci, 984., str. 57.
22
HUM 2
godine postoje svojevrsna obrazloenja, ona su vrlo blijeda i neuvjerljiva. Ostalo je nejasno zato je biskup Kraljevi naglo okrenuo lea i ostavio Milievia bez ikakve potpore. Zato su ga ostavili subraa i franjevaki poglavar fra Pakal Buconji kada su i sami suraivali s njim? Zar je morao biti sekulariziran kada je tiskara bila u vlasnitvu biskupa i franjevaca, zatim samih franjevaca, a Franjo arko elio ostati redovnikom bez ikakvih pretenzija na vlasnitvo nad tiskarom? Zar nije bilo sluha kada je razborito i dobronamjerno zahtijevao neka drukija, za sebe prihvatljivija, a za crkvene vlasti jednako mogua rjeenja? Odgovori su izostali! Glavni dogaaj tih godina (875.-878.) bio je hercegovaki ustanak.27 Lokalni feudalci toliko su se osilili da nisu sluali naloge iz Carigrada. Da bi ouvali carevinu, sultani su esto udovoljavali raji i tako izbjegavali pobunu. Meutim, domai Turci uporno su i bezobzirno progonili narod pa su i Carigradu i Zapadu svakodnevno upuivani zahtjevi za milost. Istim je povodom i franjevaki poglavar fra Pakal Buconji napisao knjiicu Kratak osvrt na glavne uzroke ustanka kranskog puanstva u Hercegovini, tiskanu 7. rujna 875. u tiskari kojom je upravljao Milievi. Kada je 876. godine dolo do sastanka konzula Austrije, Njemake, Rusije, Italije, Francuske i Engleske sa Sever-paom koji je stigao iz Carigrada da bi dogovorio smirivanje ustanka, Buconji i Kraljevi uruili su im tu knjiicu. Knjiica nije nosila ime autora (fra Pakal Buconji), ali jest mjesto i nadnevak objavljivanja. Budui da su se iz knjiice jasno vidjeli uzroci ustanka, konzuli su traili autonomiju Bosne i Hercegovine i zatitu kranskoga naroda. Sever-paa bio je prisiljen obeati novi ustav ime bi se poboljao i poloaj raje. Ustav nije donio vidniji napredak pa se ustanak i dalje irio. Tada se iz Sarajeva u Mostar premjestio dio Vilajetske tiskare, a 876. godine pokrenute su novine Neretva. Cilj je bio smiriti ustanak kontroliranim informiranjem. Makar u zapadnom dijelu i nije bilo veih sukoba, u istonoj Hercegovini nije bilo mira. Smatra se da je na smirenje u zapadnoj Hercegovini utjecao biskup Kraljevi i da ga je sultan odlikovao zato to krani njegova vikarijata nisu sudjelovali u ustanku. Oito je da su biskup Kraljevi i kustos Buconji iznad svega titili narod i vjeru izbjegavajui otvoren sukob s vlastima. Zar je sluajno ona knjiica o
27 Usp. A. Niki, Kulturne prilike, str. 95.
prosinca 2007.
23
imun Musa
uzrocima ustanka ostala bez imena autora?! tovie, biskup je Kraljevi i odlikovan s vlastita odnosa naspram turskoj vlasti.28 Za sve vrijeme Milievi se u svojim nakanama nije libio. Otvoreno je iznosio istinu, budio i prosvjeivao puk, bez obzira na stalne pritiske slubene vlasti. Neprijeporno je da su i Buconji i Kraljevi radili za dobrobit naroda, u interesu vjere i krajnjega oslobaanja, ali su se od Milievia razlikovali u metodama i postupcima. Ako e tiskara nametati konflikte s vlastima ili oteavati neka mogua rjeenja, bolje se distancirati od nje, pa ako treba i rad joj onemoguiti, vjerojatno su mislila dvojica starjeina. Meutim, tiskara je bila Milievieva sudbina. Bio joj je jednako odan kao vjeri i Crkvi kojima se zakleo, no crkvene su ga vlasti, izgleda, smatrale nepokornim. Previe je bio zaokupljen tiskarstvom i izdavatvom. Nikakvim kompromisima nije htio oskvrnuti uzvienost svoga cilja. Nije bio sklon ustupcima, nije podnosio dodvoravanje i licemjerstvo. Da bi izbjeglo neugodu sukoba s vlastima, starjeinstvo se od njega distanciralo. Odjednom mu nije bilo mjesta u franjevakoj zajednici, ne samo u Hercegovini nego i u Bosni, ak i u Dalmaciji, a ako je i dalje elio raditi u tiskari, morao se sekularizirati. Milievi nije elio postati vlasnikom tiskare nego je samo bio zainteresiran odrati nastavak njezina rada. Dana 7. sijenja 877., prema Aliloviu, pismom se obratio franjevakim vlastima u Rimu i zamolio da mu se udovolji jednom od triju zahtjeva: . da ostane u Mostaru i nastavi rad u tiskari, 2. da prijee u Makarsku i isti posao obavlja u krugu tamonje franjevake provincije, 3. da ode u Sarajevo u bosansku franjevaku zajednicu i tamo prenese tiskaru. Iz Rima su mu 5. veljae 877. odgovorili da mu se ne moe udovoljiti prvom zahtjevu zbog miljenja franjevakoga starjeinstva iz Hercegovine, a drugi i trei zahtjev bit e rijeeni ako nae zajednicu koja e ga primiti. No, nijedan franjevaki provincijal nije prihvatio njegovu zamolbu. Milievi se opet obratio Rimu i zamolio da mu se dopusti premjetanje tiskare kod brata imuna u Mostaru ili pak u Metkovi, a za sebe osobno zatraio je sekularizaciju ako nema drugoga naina da ostane u franjevakoj zajednici. I 25. rujna 877. doputena mu je jedino
28 Usp. nav. mj.
24
HUM 2
sekularizacija, ito ako sam nae biskupa koji e ga prihvatiti. Makar nevoljko, prihvatio je privremenu sekularizaciju te 878. godine odlazi za upnika u Piramatovce kod Skradina. Prema Franjinim uputama tiskaru je vodio njegov brat kod kojega je bila smjetena i, ne prekidajui kontinuitet, doekala Franjin povratak u Mostar krajem 882. godine. Poslije 882. godine nastupilo je novo razdoblje u radu tiskare Franje Milievia koje e trajati sve do 896. kada je tiskara i slubeno prestala s radom, odnosno kada je zabranjeno daljnje izlaenje lista Glas Hercegovca. U tom se razdoblju, po dolasku iz Dalmacije, Milievi sav posvetio tiskarstvu i izdavatvu. Tada je sastavio i prvu radniku tarifu u Bosni i Hercegovini Pravila za tiskaru Don Franje Milievia u Mostaru. Jo za vrijeme studija u Italiji Milievi je shvatio da posao moe napredovati samo na temelju pravila i prihvatljivijih odnosa izmeu radnika i poslodavaca. U svojoj je tiskari nastojao zavesti red i pisanim normama osvjedoiti pravedan i poticajan rad: od radnika je traio rad, disciplinu i odgovornost; radno vrijeme trajalo je deset i pol sati, prekovremeni je rad bio obvezatan ako su to potrebe nalagale; rad je bio plaen po uinku, sloenosti i kvaliteti, radnik se nije mogao otpustiti s posla bez dokazane krivnje... To je prva tiskara u Bosni i Hercegovini koja je imala radnika pravila (tarifu) i u kojoj su radni odnosi sreeni prema zapadnoeuropskim naelima. Grafiari su inae kao obrazovani radnici prednjaili u stjecanju i ouvanju radnikih prava i isticali se u organiziranju radnikih i sindikalnih akcija. Zbog Franjine strunosti, korektnosti, dobronamjernosti i otvorena duha, tiskara mu je bila omiljenom kolom mnogih grafiara, ne samo katolika nego i muslimana i pravoslavaca. Njegovi protivnici, u prvom redu austrijska vlast, nisu mu dali mira. Stalno su ga sprjeavali, da bi mu na kraju sve oduzeli. Naime, politikim je smicalicama u urednitvo lista Glas Hercegovca ukljuen novinar Nedjeljko Radii koji je trebao iz tiskare istisnuti Milievia. Struan i predan radu, Radii je lako prevario stara i bolesna ovjeka te preuzeo tiskaru ureujui list do polovice 896. godine.29 Kako je Radii umro vrlo
29 Todor Kruevac, Bosansko-hercegovaki listovi u 19. veku, Sarajevo, 978., str. 279.
prosinca 2007.
25
imun Musa
mlad, list je prestao izlaziti. Makar je prijevara sudski dokazana, austrijske vlasti nisu dopustile obnavljanje lista Glas Hercegovca, a ni rad tiskare. Franjo je i nadalje bio aktivan u kulturnom ivotu: na sinovca Aziza Milievia prenio je ideju o osnivanju nove tiskare i pokretanju novina. Nakon uporna zahtijevanja, vlasti su 898. godine dopustile otvaranje tiskare Hrvatsko dioniko drutvo i pokretanje novoga lista Osvit.30 Ureivao ga je Ivan Aziz Milievi potpomognut svesrdnom strievom potporom i suradnjom.
3. Knjievno-jezina i publicistiko-nakladnika djelatnost

U svom radu Milievi je povezao nekoliko raznorodnih, ali jednako bitnih elemenata. Uz spomenuto tiskarstvo bavio se i knjievno-jezinim, publicistiko-nakladnikim, novinskim i pedagokim radom. Istina, i prije Milievia hercegovaki su fratri dali znatan prinos kulturnoprosvjetnom ivotu, ali u prilikama gospodarske i kulturne zaostalosti, u opoj neprosvijeenosti, njegovo djelo i sveukupna njegova angairanost donijeli su buenje, zapravo preporod hrvatskoga naroda u Mostaru i Hercegovini u drugoj polovici 9. stoljea. Milievi se javio godine 867. pjesmama Tursko nasilje i Momak i djevojka koje su izile u zadarskom Narodnom kalendaru, a sljedee godine u istom kalendaru objavio je pjesmu Suneva enidba. U tim se pjesmama osjea epska podloga, narodni kolorit i bukolika razigranost gdje se snaga ljubavi, pravde i udorea pojavljuju kao osnovni motivi u ovjekovu ivotu. Zatim je u Slavjanskom jugu 868. godine objavio lanak Hercegovina i Hercegovci u kojemu je progovorio o tekim prilikama u svom zaviaju. Godine 870. napisao je knjigu enidba s podnaslovom Broanska upa u Hercegovini koja je objavljena istom 95. godine u Zborniku za narodni ivot i obiaje junih Slavena, u nakladi JAZU, knjiga XX., svezak 2., zajedno s prilozima jo nekih autora. Tu je puka enidbena sveanost prikazana u svim sastavnicama, faktografski vjerno, dojmljivo i sve je umjeno uklopljeno u prepoznatljiv
30 Isto, str. 279.
26
HUM 2
hercegovaki ambijent osobitih folklorno-etnolokih znaajk (pjesma, igra, zabava, nazdravljanje, goenje, odijevanje itd.), navlastito narodnoga udorea, vjere, ustrajnosti, marljivosti, susretljivosti, zapravo jedan jedinstven ivot. Iste godine u Zagrebu mu je iziao svojevrstan molitvenik Perivoj darovah nebeskih. Po otvaranju tiskare u Mostaru objavio je jo dva slina djela: Kita bogoljubnosti (876.) i Misnik u svojoj slubi (885.). Te su knjiice u prvom redu imale vjersko-pounu zadau, ali i posebno znaenje u irenju pismenosti. Posebno mjesto u onodobnom tiskarstvu pripada kalendarima. Ve je Matija Divkovi u svoj Nauk krstjanski (6.) uvrstio kalendar objavljen jo u glagoljskom Misalu iz 483. godine. Poslije toga izlazili su kalendari na narodnom jeziku, primjereni potrebama najirega puka. Uz franjevce pisali su ih Pavao Ritter Vitezovi i Tomo Mikloui, s ilirskim pokretom izlazi Danica zagrebaka, zatim Danica horvatsko-slavonska i dalmatinska i do danas kontinuitet toga kalendara odrava Hrvatsko knjievno drutvo irila i Metoda u Zagrebu. Kalendari Franje Milievia nisu samo knjige poredanih dana po mjesecima s imenima katolikih svetaca nego su to prve sustavne upute o vjeri, kulturi i ivotu uope. im se otvorila tiskara, Franjo je objavio Mladi hercegovaki kalendar, novi i stari, za puk, s nadometkom tokakovi pouni zabavah za prostu godinu 1874. I sljedeih jedanaest godina, sve do 885. godine, izlazio je Mladi Hercegovac ili Koledar hercegovaki. U 875. i 878. godini objavio je Mali stolitnjak ili Koledar za sto godina. Taj je kalendar u svim goditima u dva niza donosio nadnevke s imenima katolikih svetaca: lijeva strana nosila je hrvatsko nazivlje mjeseci s novim, gregorijanskim redom, a desna latinska imena mjeseci sa starim, julijanskim kalendarom, pisanim irilicom od petoga pa do posljednjega broja. Svaki je broj imao po jednu stranicu naslovljenu irilica istomaena latinicom. Zasebno su stajale upute, napomene o vremenu, zanimljivosti iz astrologije, pouna tiva iz povijesti, zemljopisa i poljo-
prosinca 2007.
27
imun Musa
djelstva, lanci iz kulture, religije, mnotvo demografskih podataka kao i mnogi drugi zapisi vani u prosvjeivanju puka. Navlastito je zanimljiva rubrika o gospodarstvu pod nazivom Seljakov, teakov ili gospodarstveni koledar. Rubrika je donosila upute o uzgoju voa i povra, pripremanju jela i pia, o sjetvi i berbi, o uzgoju itarica te niz savjeta o naprednijem uzgoju domaih ivotinja i njihovu lijeenju. Jedna rubrika nosila je naziv Pouni kalendar sa sadrajem iz prirodnih znanosti i uputama o uljudnom ili pristojnom ponaanju, dakle svojevrstan bonton pod nazivom Hrvatski uljudnik koji je kao prilog iziao za godinu 879. Postojala je i rubrika narodnoga blaga (prie, pjesme, poslovice, zagonetke), a u kasnijim goditima nai emo i knjievnoumjetnike tekstove vanijih autora. Kalendar je uglavnom prilagoen interesima najirih narodnih slojeva, a osim vjerskoj tematici posebna je pozornost posveena lancima prosvjetiteljskoga sadraja na planu ope kulture i gospodarstva. Kvaliteta tiska oscilirala je, a uz tehnike nalo bi se i pravopisnih, stilskih i drugih manjkavosti.
Uza sve nedostatke knjievne i tehnike naravi Mladi Hercegovac je sigurno pripremio italako opinstvo za prihvaanje prvih novina u Hercegovini. I njih e pokrenuti Franjo Milievi. Ali zbog prezaposlenosti oko njih morat e odstupiti od kalendara.1
Pogledamo li Milieviev jezik, zapazit emo da se uporno borio protiv tuica njegujui isti hrvatski izriaj. Redovito je rabio hrvatsko nazivlje mjeseci, ali i dravoslovlje umjesto politologija, tvorivo za materijal, udoree za moral, pozornost umjesto panje, redodrava umjesto provincije, brzojav umjesto telegram, novaenje za regrutiranje, proraun za budet itd. itajui njegovu Skladnju (sintassu) ili slovnicu taliansku i Pravopis za nije uione katolike, uoava se da je sintaksu zamijenila skladnja, riek reenicu, piknja je interpunkcija, dovrnica je nastavak, pridavnik je pridjev. Terminologija mu je svjea i ista, daleko od neprirodnoga jezinog istunstva: danomice znai iz dana u dan, zvjezdoslovac astrolog,
3 . Ili, Franjo Milievi, Krni zaviaj, 8, Drinovci, 985., str. 34.
28
HUM 2
teak zemljoradnik, zraite je atmosfera, a moda je jedino nespretno uzeo vrijemokaz za vremensku prognozu. Sve to ukazuje na solidnu jezinu izobrazbu i poznavanje jezinih naela. Reenice su mu pravilne i jasne, kratke i logino utemeljene, a znaenjem zgusnute. Milievi se slui ikavsko-ijekavskim izgovorom jata (), a pravopis mu je preteito fonoloki.
Imamo li k tome pred oima knjievno-jezinu pusto i pustinju u kojoj je Milievi tako brino njegovao svoj knjievno-jezini cvjetnjak, onda njegove zasluge na tom podruju dobivaju jo veu vrijednost (...) odnosio se prema svom materinskom jeziku kao prema svetinji, pa je zato i ostvario zamjerne knjievno-jezine uspjehe.2
S obzirom na uporabu tokavskoga govora i ikavsko-ijekavskoga izgovora glasa jat, njegovo jezino poimanje kao i neka druga jezina i politika rjeenja vrlo su slina gledanju predstavnika Zadarske filoloke kole, posebice miljenju Ante Kuzmania (807.-879.), glavnoga urednika Zore dalmatinske, pokrenute 844. godine. Dakako, kao izvorni tokavac iz Hercegovine, Milievi dosljedno potuje akcenatski sustav to se vidi i u njegovim knjigama. Upravo je ime Starevi (784.-859.), opet iz zadarskoga kruga, prvi i shvatio i biljeio etiri naa akcenta a ta je injenica ekala itavo stoljee da bude konstatirana o stogodinjici Starevieve Rioslovice.33 Da je Starevi u svojoj Rioslovici ilirikoj (82.) razlikovao etiri novotokavska akcenta, prvi je zapazio prof. Branko Vodnik, a prof. Stjepan Ivi rei e kako je Starevi mnogo prije Vuka i Daniia (...) shvatio dobro sva etiri tokavska akcenta.34 Predstavnici Zadarske filoloke kole, kao i Milievi iz Mostara, u mnogim se pogledima nisu slagali sa zagrebakim ilircima, pogotovo u odabiru pisanih tema jer, za razliku od iliraca koji su bili odvie svjetovni i preliberalni, ovi su se vie bavili nabonim sadrajima piui katekizme, molitvenike, govore te razliite publikacije, navlastito kalendare s praktinim poukama u gospodarstvu, kuanstvu i osnovama kulture.
32 Jakov Bubalo, Knjievno-jezikoslovne zasluge Franje Milievia, Krni zaviaj, 6, Drinovci, 983., str. 39. 33 Zlatko Vince, Putovima hrvatskoga knjievnog jezika, Zagreb, 2002., str. 423. 34 Stjepan Ivi, Akcent u gramatici I. A. Brlia, Rad JAZU, knj. 94., Zagreb, 92., str. 67.
prosinca 2007.
29
imun Musa
Iz navedenih injenica valja shvatiti kako je hrvatski narodni preporod svojim kompleksnim zamahom i u junoj Hrvatskoj, a ne samo u Zagrebu i sjevernim dijelovima, zarana i konkretnim prinosima pomagao naem jezikoslovlju u formiranju zajednikoga jezinog standarda za sve Hrvate na ovim prostorima. Dakako, ta zbivanja to su aktivno voena i suivljeno praena, uz ostala podruja i u Mostaru, stalno su poticana i nacionalno-politikim procesima usmjerenim na sjedinjenje svih hrvatskih krajeva u jednu dravnu cjelinu. To se posebno vidi u novinama Franje Milievia.
4. Novinska djelatnost
Kulturnom, drutvenom, politikom i gospodarskom preporodu Hercegovine nemjerljiv su prinos dale novine to ih je objavljivao Milievi. Rije je o Hercegovakom bosiljku, Novom hercegovakom bosiljku, Glasu Hercegovca, Osvitu. 4. 1. Hercegovaki bosiljak Za vrijeme slubovanja u Piramatovcima kod Skradina35 Milievi je planirao povratak u Mostar. Vjerojatno se o toj nakani dogovarao sa svojim starjeinama. Po povratku poslao je zahtjev austrougarskim vlastima da mu odobre izlaenje jednih novina. Zamolbi je udovoljeno 26. srpnja 882. rjeenjem kojim se propisuju i uvjeti pod kojima moe izlaziti zahtijevani list Hercegovaki bosiljak: da novine izlaze dva puta mjeseno, ne smije se zadirati u politike i vjerske teme te da list ne e imati potporu vlasti. Kako je cenzura bila vrlo otra, list je bio prihvaen istom poslije treega preslaganja. Najposlije je dobio koncesiju Rjeenjem Zemaljske vlade, br. 2260 od 3. srpnja 883., a izaao je . rujna 883.36 Hercegovaki bosiljak bile su novine za zabavu, pouku i knjievnost u vlasnitvu i pod urednitvom , Franje Milievia, a upraviteljem je oznaen Stjepan Dragoni.
35 Usp. I. Alilovi, nav. dj., str. 27. 36 Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo, br. 0 092/Pol. 23. VI. 879.; R. Besarovi, Kultura i umjetnost u Bosni i Hercegovini pod austrougarskom upravom, Graa, Sarajevo, 967., str. 422.
30
HUM 2
List je tiskan latinicom, a neki dijelovi i irilinim pismom to se vidi ve u naslovu, ali i u nekim lancima. Makar je bio vrlo otvoren, list je ipak bio naglaeno hrvatski usmjeren: donosio je lanke iz povijesti, knjievnosti, dosjetke i narodne umotvorine, ali i gospodarske savjete. Nakana mu je istaknuta u prvom broju:
Bosiljak Hercegovaki bit e perivoj njegovalita starih i prastarih spomenika, a naroito u Bosni i Hercegovini i Dalmaciji (...) Urednitvo i vlasnitvo rtvovat e svoj trud i svoje sile, a itatelji nek rtvuju predbrojom svoju potporu. Uvijek emo imati pred oima svoju zemlju i svoj narod, kakav je bio i kakav e biti. S toga pogleda je namjera Bosiljka Hercegovakog sabirati povijest bosansku, hercegovako-dalmatinsku i to iz povijesti, pak po predajah i iz dananjeg poloaja, sakupljati starine, dostavljati vremenopis, i priobavati viesti iz svieta to bi moglo pruiti pomo knjievnosti (...) Bosiljak Hercegovaki e donaat pouku polodjelcima o obraivanju njihova vinograda, njiva, vrtala, dokazivat e dobu u kojom se mora sijati, rasaivati, priobit e mjesne viesti, koje e dravna vlada izdavati...7
Iako su prihvaeni uvjeti to ih je vlada ponudila da bi list mogao izai i iako su posebno zabranjene politike teme, Milievi je ve u petom broju formirao rubriku to se uje nova u politici?. Prekoraivi ovlasti, list je doao u nemilost vlasti. Konkretan povod zabrani bila je vijest izila u 23. broju, 4. srpnja 884., pod naslovom Tajni odbor gdje pie da je u Mostaru formiran neki tajni odbor koji je ve prikupio 20 tisua forint, a nakana jo nije poznata. Ta se vijest u narodu pronijela kao priprema na pobunu. Odmah su se umijeale vlasti i Milievi je sasluan u Kotarskoj oblasti, a list je zaplijenjen. Dva je primjerka ipak izvukao slagar Grgo Milo pa je tako vijest raznesena po gradu. Nikada nije utvrena slubena istina o tom dogaaju. Naravno, vlada je odmah donijela represivne mjere:
PREASTNOM GOSPODINU: DON FRANJI MILIEVIU, VLASNIKU I UREDNIKU HERCEGOVAKOG BOSILJKA U MOSTARU Odpisom svojim od 22. juna 1884. broj 746/res. Obnaa je Visoka zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu ustegnuti Vam dozvolu za izdavanje zabavnog, pounog i knjievnog lista pod naslovom Hercegovaki
37 Franjo Milievi, Hercegovaki bosiljak, Mostar, , . 9. 883., str. .
prosinca 2007.
3
imun Musa bosiljak podieljenu Vam rieenjem svojim od 1. jula 188. 12260, i s razloga, to ste raspored u broju 2 od 14. juna 1884. prekoraili, te ima svako daljnje izdavanje pomenutog lista dananjim danom prestati. U MOSTARU, dne 25. juna 1884. KOTARSKI PREDSTOJNIK: (potpis neitljiv)
Dopisom od 22. lipnja 884. oduzeta je koncesija i izreena je zabrana izlaenja lista. Ve 25. lipnja Zemaljska je vlada izvjestila i Zajedniko ministarstvo za financije da se don Franji Milieviu oduzima koncesija.38 4. 2. Novi hercegovaki bosiljak Odmah sutradan Milievi je uloio albu Visokom zemaljskom guberniumu iznosei razloge o potrebi za jednim novinama u Mostaru i navodei mnoge drutvene i osobne razloge. List bi se zvao Novi hercegovaki bosiljak, a odrekao bi se i politikih i vjerskih tema. Milievi je elio to urnije nastaviti s izlaskom lista, no uzastopnim i hitnim zamolbama jo je vie potaknuo sumnje te se ponovno povela istraga o spomenutom tajnom drutvu. Meutim, Okruna oblast nije nala nikakvih krivnj u uredniku Hercegovakoga bosiljka.39 Zemaljska vlada 3. kolovoza 884. udovoljila je Franjinoj zamolbi i dala mu koncesiju za list, a Ministarstvo mu je 9. kolovoza dalo odobrenje istiui uvjete rada.40 Prvi broj Novoga hercegovakog bosiljka iziao je 23. kolovoza 884., a vlasnik, urednik i upravitelj ostali su isti. List je bio tehniki kvalitetniji, neto veega forma, bez oznaka rubrika ispod natpisa i bez prijanjih irilikih natpisa, iako je i dalje donosio tekstove na irilici. List je izlazio tjedno, svake subote naveer, a sadraj je bio raznovrsniji nego prije i dalje hrvatski usmjeren.
38 Arhiv Bosne i Hercegovine, navedeni spis, str. 42-425. 39 Isto, str. 424 s. 40 Arhiv Bosne i Hercegovine, Zajedniko ministarstvo financija, br. 723, Pr. BH, 884.
32
HUM 2
4.3. Glas Hercegovca Milievi je 4. srpnja 885. od vlade zatraio proirenje lista i politikim temama i ve 23. srpnja dobio odobrenje.4 U 35. broju Novoga hercegovakog bosiljka objavljen je lanak Na program u kojemu izmeu ostaloga pie:
Nastala je nuda i kod nas, kao kod svih slobodnih naroda, da misli koje hoe da zbiljimice prodru u narod, late se novinskog i osobito dravnikog ratila: koje e okupiti narod, spravljat dogaaje umjetnom poukom i mudrim razlaganjem, navaaju ga na misli i da djela sebi najprikladnija i najkorisnija (...) Glas Hercegovca skupljat e po narodu naemu zakopano bogatstvo naeg milozvunog jezika, te narodne pjesme, pripovjedke itd. priobavat e u podlistku (...) u svim plemenitim enjama za moralno i materijalno stanje nae postojbine, mi emo vladu podupirati, eda im prvo izvede djelo naeg preporoda.42
Objavivi zahtjev i program, izdava je dao do znanja da e list donositi i politike teme. Nastala je nova drutvena klima i austrougarske vlasti nisu zabranjivale politiku u novinama, pa ni politike listove. Meutim, vlasti nisu urile s izdavanjem rjeenja na podneseni zahtjev za politiki list. Kao razlog odugovlaenju spominjalo se vladino nastojanje da Sarajevo umjesto Mostara postane glavno sredite i hrvatskoga naroda pa stoga sredinja vlast nije dala da takve novine izlaze u Mostaru. Ne zna se ni je li vlada traila nekoga drugog urednika politikih novina u Mostaru te je zbog toga duljila s rjeenjem. No, istina je da se Milievi nije sviao austrougarskim vlastima; maltretiran cenzurom i drugim dravnim mjerama, samo je gubio vrijeme dok su se trokovi stalno uveavali. U lanku Na program budui list Glas Hercegovca proglasio se politikim iako je jo izlazio pod nazivom Novi hercegovaki bosiljak. Kada su nejasnoe i nesporazumi uklonjeni, prema navedenim spisima ABH, 26. kolovoza 885. Milievi je podnio zahtjev za promjenu naziva lista, to je mostarska Okruna oblast odmah poslala Zemaljskoj vladi koja je ve 5. rujna dala pozitivno rjeenje i list je preimenovan u Glas Herce4 Arhiv Bosne i Hercegovine, Zajedniko ministarstvo financija, br. 4436, Pr. BH, 885. 42 F. Milievi, Na program, Novi hercegovaki bosiljak, Mostar, 29. VIII. 885., str. .
prosinca 2007.
33
imun Musa
govca. Tim novinama vlast je postigla potrebnu nacionalnu ravnoteu izmeu Srba, Hrvata, pa i Muslimana; ve su izlazili muslimanski list Vatan, srpska Prosvjeta i prvi politiki list u BiH Bosnische Post. Tako su vlasti uspostavljale balans meu narodima u Bosni i Hercegovini. Novi je list trebao paziti na politiku prikladnost sadraja jer je cenzura ispravljala, dotjerivala i dopunjavala pojedina mjesta. Po politikoj orijentaciji i privrenosti narodnoj tradiciji, jeziku i drugim znaajkama, vidjelo se da e novi list biti hrvatskoga usmjerenja, makar to nigdje nije eksplicitno reeno. Glas Hercegovca pojavio se 9. rujna 885. kao 38. broj dotadanjega lista. Urednik i vlasnik bio mu je Franjo Milievi, a tiskao se u njegovoj tiskari u Mostaru. List je analizirao svjetsku politiku, a posebno se zadravao na pojedinim austrougarskim krajevima. Preuzimao je i lanke iz domaih novina, posebno one koji su se odnosili na teme s domae politike scene. Tako je primjerice iz splitskoga Naroda preuzet prilog pod naslovom Spojenje Bosne u kojemu se izraava dugogodinji interes naroda za pripajanje Herceg-Bosne Hrvatskoj. U listu je suraivalo nekoliko franjevaca, no veina ih je eljela ostati anonimnima. Isticao se fra Josip D. Boi koji je objavljivao odlomke iz svoga djela Arbanija. I muslimani su esto suraivali u Glasu Hercegovca: Ahmet-beg Defterdarevi, ak, koji je objavio pripovijetku, a Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak objavio je pjesmu u ast dolaska prijestolonasljednikoga para u Bosnu. Desna ruka u poslovima tiskare i novina Franji Milieviu bio je sinovac mu Ivan Aziz. On bi preuzimao i upravljanje tiskarom u vrijeme strieve nenazonosti. Za list je pisao pripovijesti i pjesme (Sonet u povodu smrti don Mihovila Pavlinovia), prevodio je s talijanskoga, poljskoga i njemakoga, pisao povijesne rasprave, prikaze i osvrte. Njegovu raspravu o prezimenima, objavljenu u Glasu Hercegovca, zapazio je veliki hrvatski jezikoslovac Tomo Mareti i o tome pisao u zagrebakom Viencu, da bi poslije o tome objavio rad u Radu JAZU. Glas Hercegovca izlazio je punih jedanaest godina kao jedino glasilo Hrvata u Bosni i Hercegovini. Koliko god je austrijskim vlastima radi uspostavljanje ravnotee prema Srbima odgovarao takav hrvatski poli34
HUM 2
tiki list, ipak je izmeu Milievia kao urednika i vlasti bilo nesporazuma. Iako je mostarska vlast, stalno ga nadzirui i vrei cenzuru, imala izravan utjecaj na ureivanje lista, Milievi je vjeto izmicao nadzoru i svakim danom samostalnije vodio novine njegujui hrvatsku nacionalnu svijest. Bilo je to vrijeme narodnoga osvjeivanja i odrastanja naroda u naciju. Milievi nije proputao priliku da o tom drutvenom procesu pie u Glasu Hercegovca. Kontinuirano je isticao potrebu hrvatskoga narodnog jedinstva kako bi se ostvarila stoljetna tenja ovoga naroda da zagospodari svojom sudbinom i u politikom, i u kulturnom, i u gospodarskom pogledu. I dok su te teme sve vie iritirale dravnu vlast, list je meu itateljstvom bio sve popularniji pa je od . kolovoza 890. izlazio dva puta tjedno. Sve se ee pisalo o pravakoj politici koja je u to doba bila rairena u Hrvatskoj, a otvoreno se napadalo Austriju to nije rjeavala nagomilane probleme dravnopravnoga sustava. Zbog takvih je sadraja Milievi imao velikih problema, ali i cenzori su imali pune ruke posla. Prema vladinu miljenju trebalo je onemoguiti zahuktalu ideju nacionalnoga buenja Hrvata koja je smetala i listovima srpske provenijencije kao to su sarajevska Bosanska vila, Branik, Delo, Zastava, Srbobran, Srpski list svi su oni bili opsjednuti velikosrpskim pretenzijama. Afirmirajui pravatvo kao ideologiju i politiku perspektivu, Milievi je neumorno radio na nacionalnom jedinstvu i samostojnosti svoga naroda. Na tome mu putu nisu smetale zaprjeke. Bio je odluan, postojan, tvrd i nesalomljiv u svemu to je zamislio i kanio uiniti, svjedoit e njegov sinovac Ivan Aziz.43 Franjini istupi ponekad su bili puni ogorenja prema austrijskim vlastima, a neke su rubrike otvoreno izraavale protudravno stajalite. Stoga je cenzura odbacivala mnoge lanke u Glasu Hercegovca pa je list ponekad izlazio s podosta praznih stranica. Meutim, ta pojava nije odbijala itateljstvo; naprotiv, time se u narodu razabirao stav austrijskih vlasti i politika orijentacija lista. Iako je Milievi mudro izmicao dravnim vlastima, zbog politike orijentacije lista najprije mu je smanje43 Ivan Aziz Milievi, Tiskara don Frane Milievia u Mostaru, Mostar i Hercegovina, Glasnik Jugoslavenskog profesorskog drutva, Beograd, XVII(973.), -2, str. 054.
prosinca 2007.
35
imun Musa
na, a potom i ukinuta subvencija. List je zapao u materijalne potekoe, ali je Milievi hrabro itateljstvu dao do znanja:
Ni bure ni oluje koje je na list ove godine pretrpio nijesu uinile da smalakemo. Nas sve to nije smutilo ni oslabilo. Mi smo se pokoravali udarcem okolnosti, ali nismo nikada gubili nadu u bolju budunost i potporu, sa strane itatelja. Nadamo se pouzdano da e rodoljubi, a u prvom redu itaonice po Hercegovini i Bosni, po Banovini i Dalmaciji priskoiti predplatom nama u pomo, da osijeguramo obstanak lista.44
Unato odlunosti, list je izlazio jo dvije-tri godine teko podnosei materijalnu oskudicu i maltretiranja cenzure. U stalnom sukobu s vlastima Milievi je ponekad znao nadmudriti cenzuru tiskajui lanke koji su ve bili zabranjeni. Zbog jednoga takvog ekscesa vlada je prenijela preventivnu cenzuru iz Mostara u Sarajevo. To je izazvalo velike probleme, posebno stoga to je bez novane potpore list poeo neredovito izlaziti. Sve Franjine molbe vlastima, ak i ona da tiskaru preseli u Sarajevo, ostale su neusliane. Zavrni udarac doao je kada se uz pomo smicalica dravnih vlasti u urednitvo ubacio spomenuti Dominik Nedjeljko Radii, novinar koji je suraivao u splitskom Jedinstvu pa preao u sarajevsku Nadu. Radii se pokazao vrijednim i pouzdanim radnikom, to je Milievi cijenio. No, Radiieva namjera nije bila postati novinarom nego prvim ovjekom lista i tiskare. Vlast mu je udovoljila svim zahtjevima jer je radio na korist drave iznosei proaustrijske ideje, a dana mu je i materijalna pomo za obnovu tiskare i opremanje lista. Uinjeno je sve da se Milievi udalji iz lista i tiskare. Ubrzo su se promijenili uredniki i vlasniki odnosi te je . prosinca 895. Radii postao glavnim urednikom i suvlasnikom tiskare. Oito je da je Milievia trebalo potpuno skloniti i iz tiskare i iz lista, to se i dogodilo: u 896. godini Radii je stekao vlast nad Glasom Hercegovca postavi vlasnikom i lista i tiskare. Svega nekoliko mjeseci poslije Radii je umro pa je poetkom srpnja 896. list prestao izlaziti.45
44 F. Milievi, Naim itateljima, Glas Hercegovca, 8, 28. prosinca 892., str. 9. 45 T. Kruevac, nav. dj., str. 223.
36
HUM 2
Unato sudskom postupku kojim se utvrdilo da je pravi vlasnik ipak Franjo Milievi, nije doputeno daljnje izlaenje Glasa Hercegovca, a ni rad tiskare. Sve su molbe bile uzaludne. Na kraju je Milievi svoju tiskaru premjestio u samostanski podrum gdje je trebala doekati bolje dane. Njegov sinovac Ivan Aziz Milievi, jo uvijek uz strievu potporu, nastavit e asno djelo. Sveukupnim svojim radom znaio je glavnoga nositelja narodnoga preporoda u Hercegovini, a Glas Hercegovca bio je politikim putokazom hrvatskomu narodu. 4.4. Osvit Budui da vlasti Franji Milieviu nisu doputale voenje tiskare i ureivanje novina, dogovorili su se da to uini Ivan Aziz Milievi, ve afirmirani novinar i knjievnik. Do tada je radio kao lan urednitva Hrvatske, lista Hrvatske stranke prava, i u Glasu Hercegovca gdje je uz novinarski rad zamjenjivao urednika, a suraivao je i u vie drugih listova. U suradnji s piscem Osmanom Nuri Hadiem (Osman-Aziz) stvorio je nekoliko knjievnih djela s temom iz muslimanskoga ivota. Ta su djela promicala ideju o hrvatskom jedinstvu i slozi s braom muslimanske vjere, a skoro sva ih je objavila zagrebaka Matica hrvatska. Zaokupljen idejom pokretanja Osvita, zapostavio je knjievni rad smatrajui da e kao novinar najvie pomoi oivotvorenju svoga pravakog odreenja i tako pridonijeti hrvatskomu nacionalnom boljitku. Na tom je putu posebno njegovao hrvatsko-muslimanske odnose. Putujui kao novinar, nailazio je na upite o Glasu Hercegovca, to ga je potaknulo na pokretanje novoga lista. Godine 897. sastavio je pravila Hrvatske dioniarske tiskare, to su 898. vlasti i odobrile, te formirao Dioniko drutvo i 2. listopada 897. podnio zahtjev da mu se odobri rad tiskare i izdavanje lista za politiku, pouku i zabavu. List bi ureivao i za nj odgovarao Ivan Aziz Milievi, a izlazio bi dva puta tjedno, srijedom i subotom. U zakonskoj proceduri zamolba je brzo rijeena. Ve je 7. studenoga Zemaljska vlada predloila Zajednikom ministarstvu financija da se odobri zahtjev Mostaraca.46 Osnivaka skuptina nove tiskare
46 Isto, str. 283-290.
prosinca 2007.
37
imun Musa
odrana je 4. kolovoza 898. Nakon prve skuptine Dioniko se drutvo upisalo u Trgovaki registar u Okrunom sudu u Mostaru i otada djeluje kao vlasnik tiskare i lista Osvit. Prvi broj novoga lista Osvit iziao je 27. srpnja 898., imao je osam stranica, nije imao nikakvih podnaslova ni oznaka, jedino su se kao moto isticali stihovi Safvet-bega Beagia, Nevesinjca: ...Hrvatskog jezika um Moe da goji Moe da spoji Istok i Zapad, pjesmu i um! I tehniki i sadrajno list je znaio velik napredak u novinarstvu. Osvit je bio nezavisno glasilo s izrazitim hrvatskim obiljejem. Zapravo, list e biti hrvatsko politiko glasilo sve do 906. godine kada izlazi Hrvatski dnevnik. Apsolutistika vlada nije omoguavala kritike osvrte na reim, a zbog nacionalne netrpeljivosti Srba list je vie radio na nacionalnom osvjeivanju i sveukupnom jaanju identiteta hrvatskoga naroda. List je izlazio deset godina, do 907., a Ivan Aziz, nakon to je utemeljio i utro put novinama, otiao je 899. godine u dravnu slubu, ali se nikad nije odrekao novinskoga i kulturnoga rada. Za nasljednika (urednika) ostavio je kolegu i vrnjaka Stjepana Radulovia. Orijentacija koju je Aziz dao Osvitu bila je duhovni putokaz narodu. U Osvitu se 90. godine otvorila posebna rubrika za prikupljanje pomoi siromanim acima i studentima, a na toj se osnovi 902. godine osnovalo Hrvatsko podporno drutvo za pomo acima i studentima u Mostaru koje se 907. pripojilo Hrvatskom drutvu Napredak (Sarajevo). Dakle, u Milievievu Osvitu zametnula se klica Napretka, odnosno, jo prije toga, Hrvatskoga podpornog drutva. Osvit je izravan proistjek tiskarstva Franje Milievia, njegova upornog novinskog rada, politike orijentacije i sveukupnost duhovnoga angamana, a njegov osniva, Ivan Aziz, i krvlju i idejom i sklonou i obrazovanjem Franjino je dijete.
38
HUM 2
Dodatak
Bibliografija knjiga objavljenih u tiskari Franje Milievia i njegovih nastavljaa (1873.-1900.) 1873. Milievi, Franjo, Pravopis za nije uione katolike u Hercegovini, u Mostaru, Tiskom poslanstva katolikog u Hercegovini, 873., str. 23 + , 9 x 3. Kalendar, Mladi Hercegovac ili koledar hercegovaki novi i stari za puk s dodatkom tokakvi pouni zabavah za prostu godinu I-1874, u Mostaru, Tiskom poslanstva katolikog u Hercegovini, 873., str. 3, 7 x . Molitvenjak, Mostarini, Mostar, Typis missionis Hercegovinae, 873. Bakula, Petar, Schematismus topographico-historicus vicariatus apostolici custodinae provincialis franciscanico-misionariae in Hercegivinae Pro anno Domini 1873, Mostar, Typis missionis cathol. in Hercegovina, 873./74., str. 267 + , 23 x 5. 1874. Izvjestje, Izvjestje prihodah i rashodah o ustanovljenju tamparije katolike u Hercegovini, u Mostaru, Tisak poslanstva katolikog, 874., str. 7, 2 x 4. Kalendar, Mladi Hercegovac ili koledar hercegovaki novi i stari za puk s dodatkom tokakovi pouni zabavah za II-1875, u Mostaru, Tiskom poslanstva katolikog, 874., str. 48, 4 x . Katekizam, Katekizam mali, Mostar, Tiskom poslanstva katolikog, 874., str. 45, 20 x 3. Katekizam, Katekizam veliki, Mostar, Tiskom poslanstva katolikog, 874., str. 60, 22 x 6.
prosinca 2007.
39
imun Musa
Kraljevi, Aneo, Zabava duhovna za dicu kolsku, uredio fra Aneo Kraljevi, Mostar, Tiskom poslanstva katolikog, 874., str. 56, 5 x 0. Mati, Ambroz, Pravopis za nije uione katolike u Hercegovini, Mostar, Tiskom poslanstva katolikog, 874., str. 50, 5 x 0. Mati, Ambroz, Slovinski bukvar za nije uione katolike u Hercegovini, Mostar, Tiskom poslanstva katolikog, 874., str. 46, 4 x . Milievi, Franjo, Nauk katoliki za II razred pukih uionica u Hercegovini, u Mostaru, Tiskom poslanstva katolikog, 874., str. 0, 9 x 2. Milievi, Franjo, Nova slovnica talianskim u malo vrimena. Mladei hercegovakoj posveena, u Mostaru, Tiskom poslanstva katolikog, 874., str. 4 + 4, 5 x . Milievi, Franjo, Novi bukvar ili poetnica za puke uionice u Hercegovini, u Mostaru, Tiskom poslanstva katolikog, 874., str. 56, 5 x . Nauk, Nauk krstjanski za katolike puke uione u Hercegovini, u Mostaru, Tiskom poslanstva katolikog, 874., str. 35, 9 x 2. 1875.
Buconji, fra Pakal, Kratak pregled prituaba glavnih povod ustanakah kranoskog puka u Bosni i Hercegovini, u Mostaru, Tiskom poslanstva katolikog, 875., str. 29, 20 x 4. Buconji, fra Pakal, Un canno cemplice sulle cause principeli..., u Mostaru, Tiskom poslanstva katolikog, 875., str. 29, 8 x 2. Defoe, Daniel, Robinson Crusoe, s francuskog preveo Jovo Ljepava, u Mostaru, Tiskom poslanstva katolikog, 875., str. 240, 8 x 2. Gavran, fra Grgo, Spomenik ivota krstjanskoga. Ureen i na svitlost izdan na spasonosno ivljenje krstjana pred licem Gospodina Boga.l S nadometkom jutarnje i veernje molitve i preporukom
HUM 2
40
umiruih, u Mostaru, Tiskom poslanstva katolikog, 875., str. VIII + 250. Kalendar, Mladi Hercegovac ili koledar hercegovaki stari i novi za puk s dodatkom tokakvi pouni zabavah za god. III-1876, u Mostaru, Tiskom poslanstva katolikog, 875., str. 45 + (2), 7 x . Kalendar, Novi Hercegovac ili kalendar hercegovaki stari i novi za god. 1876, u Mostaru, Tiskom franjevakim, sastavio i izdao o svom troku Marko eelj, 875. Kalendar, Stolitnjak-kalendar, uredio Franjo Milievi, Mostar, Tiskom poslanstva katolikog, 875. Kraljevi, fra Aneo, Molitvenik za dicu, u Mostaru, Tiskom poslanstva katolikog, 875. Kraljevi, fra Aneo, Zabava duhovna za kolsku dicu, napisao fra Aneo Kraljevi, drugo izdanje, Mostar, Tiskom poslanstva katolikog, 875., str. 65, 5 x 0. Mari-Tomai, Stijepo, Skup bogoljubnije djelah za doba etrdeset urah pred presvetim Sakramentom postavljenim na oltaru, u Mostaru, Tiskom poslanstva katolikog, 875., str. 8 + 04, 5 x 0. eelj, Marko, Na prostu slubu, (napisao) Marko sin Vidaka eelja slovopeetara Hercegovca, u Mostaru, Tiskom poslanstva katolikog, 875., str. 46, 22 x 4. 1876.
Kalendar, Mladi Hercegovac ili koledar hercegovaki novi i stari za puk s dodatkom tokakvi pounih zabavah za god. IV-1877, u Mostaru, Tiskom poslanstva katolikog, 876., str. 47 + , 3 x . Milievi, Franjo, Kita bogoljubnosti u skuptini bratovtine prisvetoga Isusa i Marije s dokazom protenja njojzi polenih, sa dozvolom vikariata apostolskoga u Hercegovini, u Mostaru, Tiskom poslanstva katolikog, 876., str. 63, 6 x 0.
4
prosinca 2007.
imun Musa
imovi, Nikola, Kratka raunica. Ureena za malu djecu kolah hercegovakih, napisao imovi Nikola, u Mostaru, Tiskom poslanstva katolikog, 876., str. 2, 7,5 x ,5. 1877.
Kalendar, Mladi Hercegovac ili koledar hercegovaki novi i stari za puk s nadometkom tokakvi pouni zabavah za prostu 1878, u Mostaru, Tiskom poslanstva katolikog, 877., str. 52 + (), 7 x . Kalendar, Novi Hercegovac ili koledar hercegovaki stari i novi za prestupnu 1878, u Mostaru, tamparija Don Franje Milievia, 877., str. 70, 20 x 4. Kneevi, Petar, Muka Gospodina naeg Isukrsta i pla matere njegove. Sloen O. f. Petra Kneevia iz Knina, reda S. O. Franceska od odsluenja Derave prisvetoga Otkupitelja, najnovije izdanje, u Mostaru, Tiskom franjevakim, 877., str. 29, 30 x 3. Koledar, Soko uz Mladog Hercegovca ili koledar istone crkve za 1878, u Mostaru, Peatnicom franjevakom, 877., str. 37, 7 x , tekst irilicom. Milievi, Franjo, Nova slovnica talianska ili poetnica slovnice talianske zauzeta s iskustvom naukoslovnih ureena, titi, pisati i govoriti jezikom talianskim u malo vrij., drugo izdanje ispravljeno i umnoeno, u Mostaru, Tiskom franjevakim, 877., str. 8, 25 x 3. Schematismus almae missionariae provinciae Bosna Argentinne Ordinis Fratrum Minorum Observentium pro anno MDCCCLXXVII, Mostaruni, Typograohiae franciscana, 877., str. 56 + 2. 1878.
Kalendar, Mali Stolitnjak ili koledar za sto godinah u tri dijela sloen izraen i protumaen za puk. S nadometkom vjekovitog kalendara mijenah, iznaastjah uskrsa kojeg mu drago godite,
42
HUM 2
iznaastjah godinjeg, rimsko, dade, svetkovinah vjekovitih, sgoaja, godinje dobi itd. Razjanjen i ureen po Franji Milieviu, u Mostaru, Tiskom Franje Milievia, 878., str. VIII + 248, 7 x 2. Kalendar, Mladi Hercegovac ili koledar hercegovaki novi i stari za prestupnu godinu 1879. (god. VI.), u Mostaru, Tiskom Don Franje Milievia, 878., str. 60, 7 x . Milievi, O. Franjo, Skladnja (sintassa) ili druga strana slovnice talianske ureena titi, pisati i govoriti jezikom talianskim za porabu uionah, u Mostaru, Tiskom Franje Milievia, 878., str. 68, 2 x 4. 1879.
ovi, fra Pile, Piesme prosto spievane, Od prostog guslara Hercegovca prikazane Don Ivanu Musiu, vojvodi dolnje Hercegovine od fra Pile ovia, Mostar, Tiskara Don Franje Milievia, 879., str. 6, 20 x 4. Kalendar, Mladi Hercegovac ili koledar hercegovaki novi i stari za prestupnu godinu 1880. (god. VII.), u Mostaru, Tiskom Don Franje Milievia, 879., str. 44, 2 x 4. 1880.
Kalendar, Mladi Hercegovac ili koledar hercegovaki novi i stari za prestupnu godinu 1881. (god. VIII.), u Mostaru, Tiskom Don Franje Milievia, 880., str. 46, 2 x 4. 1881.
Bokovi, Anica, Razgovor pastirski vrhu poroenja Gospodina od Anice Bokovieve Dubrovkinje, uredio po izvornom rukopisu Vid Vuleti Vukasovi (namijenjeno za siromane Zagrebane), u Mostaru, Tiskom Don Franje Milievia, 88., str. 90. 6 x . Bukvar, Bukvar za nauk male djece hercegovake, u Mostaru, Tiskom Don Franje Milievia, 88., str. 24, 20 x 4.
prosinca 2007.
43
imun Musa
Kalendar, Mladi Hercegovac ili koledar hercegovaki novi i stari za puk s nadometkom tokakovi zabavah za prestupnu godinu 1882. (god. IX.), u Mostaru, Tiskom Don Franje Milievia, 88., str. 64, 2 x 4. Schematismus, Schematismus almae custodiae provincialia sanctissimae, Assumptionis B. M. V. iz Hercegovine Fratrum Minorum Observantium, Francisci Christi MDCCCLXXXI, Mostarini, Typis Don Francisci Milievi, 88., str. 93 + (), 20 x 5. 1882.
Kalendar, Mladi Hercegovac ili koledar hercegovaki novi i stari za prostu 1883. (god. X.), u Mostaru, Tiskom Don Franje Milievia, 882., str. 60, 2 x 4. Kalendar, Stolitnik-kalendar, uredio i izdao Franjo Milievi, Mostar, Tiskom Don Franje Milievia, 882. Mikuli, Martin, Schematismus almae custodiae provincialis sanctissimae, Assumptionis B. M. V. iz Hercegovina Fratrum Minorum Observantium s. Francisci ad annum Christi MDCCCLXXXII (1882.), Mostarini, Typis Don Francisci Milievi, 882., str. 93 + , 20 x 6, Dispositor Marinus Mikuli. Milievi, Ivan, Pjesme, Mostar, Tiskom Don Franje Milievia, 882., str. 62, 9 x . 1883.
Kalendar, Mladi Hercegovac ili koledar hercegovaki novi i stari za prostu godinu 1884. (god. XI.), u Mostaru, Tiskom Don Franje Milievia, 883., str. 72, 20 x 4. eelj, Marko G., Kitica boinih pjesama za nekoliko obiajnih crkvenih pjesmica, priredio i izdao za mlade hercegovaku M. G. eelj (drugo poveano izdanje), u Mostaru, Tiskom Don Franje Milievia, 883., str. 6, 4 x 9.
44
HUM 2
Zubac, Augustin, Discorus sur Tiers ordre Franciscain..., Mostar, Typis Don Francisci Milievi, 883., str. 2. 1884.
Kalendar, Mladi Hercegovac ili koledar hercegovaki novi i stari za puk s nadometkom tokakovi pounih zabavah za prostu godinu 1885. (god. XII.), u Mostaru, Tiskom Don Franje Milievia, 884., str. 44, 22 x 5. Kalendar, Novi Hercegovac ili koledar hercegovaki novi i stari za prestupnu godinu (god. XII.), u Mostaru, tamparija Franje Milievia, !884., str. 72, 20 x 4. . K. D., Opis u spomen proslave blagoslovljenja nove crkve rimokatolike u Trebinju 6. lipnja 1884. sveano objavljeno po pres. G. Mati Vodopiu biskupu dubrovakom i upravitelju A. P. biskupije Mrkano-Trebinjske od . K. D., Mostar, Tiskom Don Franje Milievia, 884., str. 38, 8 x 2. Kalendar, Mladi Hercegovac ili koledar hercegovaki novi i stari za prostu godinu 1885. (god. XIII..), u Mostaru, Tiskom Don Franje Milievia, 884., str. 44, 9 x 3. 1885.
Krauss, Friedrich Pandi, Huso Pavei, Luka, pobra, Pjesan naih muhamedovaca, zabiljeio dr. Friedrich Krauss, Mostar, tisak i naklada Don Franje Milievia, 885., str. 36, 8 x 0. Krauss, Friedrich, Tri rijei Hercegovca, zabiljeio dr. Friedrich Krauss, u Mostaru, tampa Don Franje Milievia, str. XII + 39 + 2, 7 x 0. Misnik, Misnik u svojoj slubi (s dozvolom crkvene vlasti), Mostar, Tiskom i nakladom Don Franje Milievia, 885., str. 2, 3 x 9. Poznanovi, Milivoj, Dvije tragedije, Tvrdicina i smijena dvoznanost u devetnaest prizora, s talijanskoga prosto zvao Milivoj Poznanovi, u Mostaru, Tiskom i nakladom Don Franje Milievi-
prosinca 2007.
45
imun Musa
a, 885., str. 58, 5 x (naslov s korica), pretampano iz Hercegovakog bosiljka. Red, Red za fijakere i omnibuse u Mostaru, Mostar, Tiskom Don Franje Milievia, 885., str. 2, 5 x 0. 1888.
Boi, Dobroslav, U spomen otkrivanja obeliska u Bos. Brodu dne 16. rujna 1883. godine povodom dolaska njeg. Velianstva, Po podacih Glasa Hercegovca, u Mostaru, Tiskom i nakladom D. Franje Milievia, 888., str. 32, 20 x 2. Pravila, Pravila na narodno pjevako drutvo u Mostaru, Mostar, Tiskom Don Franje Milievia, 888., str. 32, 9 x . 1889.
Schematismus, Schematismus almae custodinae provincialis sanctissimae, Assumptionis B. V. Mariae Hercegovina, Ordinis Minorum Observantium ad annum Christi MDCCCLXXIX (1889.), Mandetrii, Velocibus typis D. Franjo Milievi, 889., str. 5 + (), 8 x 2. 1890.
Istina, Istina ili hrvatski jezik, Mostar, iz Tiskarnice Don Franje Milievia, 890., str. 32, 4 x . 1891.
tatut, Opinski tatut sa izbornim redom za grad Mostar, odobren previnjim rjeenjem obnarodovan po zemaljskoj vladi, Mostar, Tiskom Don Franje Milievia, 89., str. 59, 5 x 0. 1892.
Buconji, fra Paskal, Okrunica o kranskoj enidbi, Mostar, Tiskom Glasa Hercegovca, 892.
HUM 2
46
Narodne pjesme bosanske i hercegovake, sabrali fra Frano Iv. Juki, fra Grgo Marti, Junake pjesme, svezak I, pretiskao Marko eelj, I sv., ivotopis Fr. F. Jukoa od Lj. o Mostar, Tiskarna Glasa Hercegovca, 893., str. VII + 208, 9 x 3. Narodne pjesme bosanske i hercegovake, sabrali Ivan Franjo Juki i Fra Grgo Marti, drugo izdanje, II. svezak, Mostar, Tiskara Glasa Hercegovca, 892., str. 209405, 9 x 3. Nui, fra Arhangjeo, Molitvenik, prvo izdanje, Mostar, Tiskara Glasa Hercegovca, 892. Schematismus..., Imenik sveenstva i upa biskupija Mostarskoduvanjska i Trebinjska za godinu 1892, Mandetrii, Typographia Glas Hercegovca, str. 82, 9,5 x 3. tatuta, tatuta particularia Fratrum Minorum regularis observantiae almae provinciae in Hercegovina, 892, Mandetrii, Typographia Glas Hercegovina, str. 42 + 2, 9 x 2. 1893.
Ljubi, fra Martin, Razbistrimo. Crtice iz prolosti i sadanjosti za budunost, Mostar, izdaje Urednitvo Glasa Hercegovca, Tiskom i nakladom Glasa Hercegovca, 893., str. XII + 39 + 3. Povijest, Povijest Bosne i Hercegovine, Mostar, Tiskara Glasa Hercegovca, 894., pretampano iz Glasa Hercegovca. Slova, Uzor slova Tiskarne Glasa Hercegovca, u Mostaru, Tiskara Glasa Hercegovca, 894., str. 28. 1898.
Boi, Josip Dobroslav, U spomen otkrivanja obeliska u Bosanskom Brodu, dne. 16. rujna 1883. godine povodom dolaska njeg. Vel. Franje Josipa po podacih Glasa Hercegovca, napisao i za tisak priredio Josip Dobroslav Boi, u Mostaru, Tiskom i nakladom Don Franje Milievia, 898., str. 32, 7,5 x 2.
prosinca 2007.
47
imun Musa
Bukvar, Bukvar za samouke, Mostar, Brzotiskom Osvita, 898., str. 36, 9 x . 1899.
Nui, fra Aneo, Molitvenik, IV izdanje, Mostar, Hrvatska tiskara F. P., 899., podatak dobiven iz Osvita, god. 899. Novi, Kuzma (Kuzmanovi Adalbert), Lugom i perivojem, Mostar, tisak i naklada Hrvatska dionika tiskara, 899., str. 98, 9 x 3. Pravila, Pravila Hrvatske dionike tiskare u Mostaru, Mostar, tisak Hrvatske dionike tiskare, 899., str. 5 + 5, 9 x 2. Regula Fratrum Minorum, Mandetrii, Typis ephemeridum Osvit, str. 5, 9 x 2,5 (Naslov s korica). Zovko, Ivan, Dvije islamske pjesme na hrvatskom jeziku, priopio I. Zovko, Mostar, tisak Hrvatske dionike tiskare, 899., str. 84 + , 4,5 x . Zovko, Ivan, Hrvatstvo Herceg-Bosne. Po narodnoj predaju i obiajima, sabrao Ivan Zovko, Mostar, tisak Hrvatske dionike tiskare, 899., str. 64, 9,5 x 4. Zovko, Ivan, Hrvatstvo u narodnoj predaji i obiajima po Herceg-Bosni, sabrao Ivan Zovko, Mostar, tisak Hrvatska dionika tiskara, 899., str. 77 + 2, 8 x 2. 1900.
Glava, Radoslav, Malo vie istine ili odgovor nepoznatim sudijama, napisao Philadelphus Philatethez (Radoslav Glava), Mostar, tisak Hrvatske dionike tiskare, 900., str. 97, 7 x 2. Glava, Radoslav, ivot i rad fra Rafe Bariia naslovnoga biskupa i apostolskog namjesnika u Bosni i Hercegovini, Mostar, tisak Hrvatske dionike tiskare, 900., str. + 38 + , 24 x 7. Greti, Nikola Gapiev, O vjeri starih Slovjena. Prema pravjeri starih Arijevaca i prasemita (Mithologia comparativa SlavoHUM 2
48
rum)..., I dio, u Mostaru, naklada pisca, tisak Hrvatske dionike tamparije, 900., str. XXIII + 26, 28 x 7. Hangi, Antun, ivot i obiaji muhamedovaca u Bosni i Hercegovini, Mostar, tisak Hrvatske dionike tiskare, 900., str. 326 + , 7 x , pretampano iz Osvita. Juki, Ante, O snu, Mostar, tisak Hrvatske dionike tiskare, 900., str. (4) 23. Mileti, Ambro, Rajski put kranskog mladia. Molitvenik za muku mlade, skitio A. Mileti, II. dopunjeno izdanje, naklada Franj. bogosl. sjemenita u Mostaru, Mostar, Hrvatska dionika tiskara, 900., str. 30 + (IX), 20 x 2. Muka Gospodina n. Isukrsta, Mostar, Hrvatska dionika tiskara, 900. Pravila Hrvatske itaonice u Duvnu, Mostar, Hrvatska dionika tiskara, 900., str. 7, 9 x 3. Privremeni slubeni red, Provisorische dienstbotten Ordnung, Mostar, Hrvatska tiskara, 900., str. 52, 8 x (tekst latinicom i irilicom). Red privremeni slubeniki za grad Mostar, Mostar, Hrvatska dionika tiskarna, 900., str. 52, 5 x (tekst latinicom, irilicom i na njemakom).
Bibliografija novina objavljenih u tiskari Franje Milievia i njegovih nastavljaa (1873.-1900.)

Hercegovaki bosiljak list za zabavu, pouku i knjievnost, urednik don Franjo Milievi, izlazi dva puta mjeseno, Mostar, Tiskara Don Franje Milievia, 883.-884., 40 x 30, god. I., br. /8. 9. 883. Novi hercegovaki bosiljak list za zabavu, pouku i knjievnost, izlazi nedjeljno jedanput, vlasnik Stjepan Dragoni, urednik don
prosinca 2007.
49
imun Musa
Franjo Milievi, Mostar, Tiskara Don Franje Milievia, 884.885., 44 x 22. Glas Hercegovca politiko-informativni list, izlazi svake srijede i subote, vlasnik i odgovorni najprije don Franjo Milievi, a kasnije Nedjeljko Radii i don Franjo Milievi, na kraju samo Nedjeljko Radii, Mostar, Tiskara Don Franje Milievia, 885.896., 47 x 32. Osvit glasilo Hrvata iz Bosne i Hercegovine, izlazi svake srijede i subote (I-IX) utorkom, etvrtkom i subotom (X-XI), ureivali Ivan A. Milievi, Stjepan Radulovi, uro Damonja ..., vlasnitvo i tisak Osvita (do br. 22., god. II), a Hrvatska dionika tiskara u Mostaru od br. II 23. godine do kraja izlaenja, Mostar, tisak Osvita i Hrvatske Dionike tiskare u Mostaru, 898.-907., svaki broj osam stranica, 47 x 36, god. I., br. /27, srpnja 898. Franjevaki glasnik pouni i poboni list, izlazi . i 5. svakog mjeseca, ureivali o. Ignacij Struki i o. Arkaneo Brkovi, Mostar, tisak Hrvatske dionike tiskare, 899.-90., 26 x 9. Kranska obitelj - pouni i zabavni list za hrvatski katoliki puk, izdaju uitelji Franjevakog bogoslovnog sjemenita u Mostaru, izlazi jedanput mjeseno, ureivali o. Skender Musa, fra Radoslav Glava, fra Ante Maji, dr. o. Ante Jelavi i dr. fra Vendelin Vasilj, Mostar, Hrvatska tiskara F. P., 900.-90., 23 x 5.
Literatura
- Alilovi, Ivan, Tri zaboravljena imena, Zagreb, 974. - Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, pojedini spisi - Bakula, Petar, Hercegovina za devetnaest godina vezirovanja
Hali-paina, spievao jedan Hercegovac, Be, 863. - Bakula, Petar, Schematismus topographico historicus... pro anno Domini 1873., Mostar, Typis Missionis catholicae in Hercegovina, 873./74.
50
HUM 2
- Baagi, Safvet-beg, Kratka uputa u prolosti Bosne i Hercegovi-
ne, Sarajevo, 900. Baagi, Safvet-beg, Znameniti Hrvati, Bonjaci i Hercegovci u Turskoj Carevini, Sarajevo, 93. Bubalo, Jakov, Knjievno-jezikoslovne zasluge Franje Milievia, Krni zaviaj, 6, Hercegovina, 983. uri, Hajrudin, kola milosrdnih sestara u Bosni i Hercegovini za vrijeme Turske (87. 878.), Naa kola, Sarajevo, 953. urevi, Martin, Memoari sa Balkana, 1858.-1878., Sarajevo, 90. Glava, Radoslav, ivot i rad fra Rafe Bariia, Mostar, 900. Ili, arko, Franjo Milievi (uoi sto i pedesete obljetnice roenja), Krni zaviaj, 7, Drinovci, 984. Ivi, Stjepan, Akcent u gramatici I. A. Brlia, Rad JAZU, knj. 94., Zagreb, 92. Kreevljakovi, Hamdija, tamparije u Bosni i Hercegovini za turskog vremena, Graa za povijest knjievnosti hrvatske, JAZU, Zagreb, 920. Kruevac, Todor, Bosansko-hercegovaki listovi u 19. veku, Sarajevo, 978. Kulundi, Zvonimir, Kosinj, kolijevka tamparstva slavenskog juga, Zagreb, 960. Mandi, Dominik, Etnika povijest Bosne i Hercegovine, Rim, 967. Milievi, A. Ivan, O hrvatskim drutvima u Bosni i Hercegovini, Kalendar Napredak, Sarajevo, 929. Milievi, A. Ivan, Prije 50 godina, Napredak, Sarajevo, 934. Milievi, A. Ivan, Tiskara don Frane Milievia u Mostaru, Mostar i Hercegovina, Glasnik Jugoslovenskog profesorskog drutva, Beograd, 937.
prosinca 2007.
5
imun Musa
- Niki, Andrija, Franjevci u Hercegovini od 878.-892., Kai, X, -
Split, 978. Niki, Andrija, Hercegovaki ustanak u svjetlu novih izvora, ANUBiH, knjiga 30., Odjeljenje drutvenih nauka, knjiga 4., Sarajevo, 977. Niki, Andrija, Kulturne prilike u Hercegovini zadnjih desetljea turske vladavine (823.-878.), Kai, VIII, Split, 976. Papi, Mitar, kolstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske vlasti, 1878.-1918., Sarajevo, 972. Peco, Esad, Osnovno kolstvo u Hercegovini za vrijeme austrougarske vlasti,1878.-1918., Sarajevo, 97. Pejanovi, ore, Bibliografija tampe u BiH, 1850.-1941., Sarajevo, 96. Petrovi, Leo, Prva hrvatska tiskara u BiH, Kalendar Napredak 1938., Mostar, 937. Spomenica o 50. godinjici franjevake redodrave, Mostar, 897. Spomenica o 50. godinjici Hrvatskog pjevakog drutva Hrvoje u Mostaru, 1888.-1938., Mostar, 938. titi, Lina Dizdar, Hamid, Bibliografija knjiga i periodinih izdanja tampanih u Hercegovini, 1873.-1941., Mostar, 958. Vince, Zlatko, Putovima hrvatskoga knjievnog jezika, Zagreb, 2002.
52
HUM 2
imun Musa
CROATIAN NATIONAL-REVIVAL ACHIEVEMENTS IN HERZEGOVINA

Summary
The Turkish power in Herzegovina was becoming weaker and weaker in the second half of the 19th century and it was destroyed in 1878, when the new Austro-Hungarian government came. This foreign government calculated at the expense of its selfishness, indeed on new bourgeois principles. Besides many anti-people and repressive measures, they introduced some progressive moves which were positively reflected in both economic and cultural field. Bridges were built, roads were made, stores, banks, schools, libraries, national and cultural associations were established, the first printing-office in Mostar started with its work (Printing-office of the Catholic mission in Herzegovina, 1872), the publishing work and publistic-journalistic activity in the form of the first newspapers in Bosnia and Herzegovina in the Croatian language also appeared, e.g. Herzegovinian basil, New Herzegovinian basil, The voice of a Herzegovinian and Dawn. Special merits for starting the printing-office, publistic-journalistic work, such as the first newspapers and the first published works in the area of literature, ethnology, theology, philology etc. belong to Father Franjo Milievi, leader of the Croatian national revival in Mostar and Herzegovina, who, educated in the West-European culture, nationally conscious, politically mature and closely connected with movements of that period in the parent country Croatia, gave himself to the national and cultural-educational progress of Croats and other nations who lived with them in these areas. Key words: printing-office, publishing trade, literature, journalism, publicist writing, education, book, language, culture.
prosinca 2007.
53
Jure Krito Hrvatski institut za povijest u Zagrebu
UDK 323(497.6=63.42)878/99 94(497.5)/9 Pregledni lanak Primljeno: 4. VII. 2007.
SUSRET CIVILIZACIJA: POETCI POLITIKOGA IVOTA HRVATA U HERCEGOVINI U VRIJEME AUSTROUGARSKE MONARHIJE
Saetak
Nakon kratka i jezgrovita opisa ope situacije u Bosni i Hercegovini za vrijeme turske vladavine, autor promatra politiko organiziranje Hrvata u Hercegovini od preuzimanja vlasti Austrougarske Monarhije u BiH do Prvoga svjetskog rata. S ciljem to jasnijega osvjetljavanja toga problema, razmatra iri kontekst u kojemu je BiH postala popritem sukoba razliitih politikih, nacionalnih, gospodarskih, religijskih, stalekih i drugih interesa. S tim u vezi ponajprije konstatira da je dolaskom Monarhije u ovu u svim segmentima zaostalu provinciju unesena liberalistika ideja koja je omoguila organiziranje drukijih oblika socijalnoga, ekonomskog i kulturnoga ivota. To su u hrvatskom korpusu iskoristili franjevci koji su se nametnuli kao nezaobilazan initelj drutvenoga organiziranja, to e se kasnije oitovati i na politikom planu. No, politiki ivot u BiH bio je pod snanim utjecajem Maara koji su ovu dravu smatrali svojom interesnom sferom. Njima je pak odgovaralo da se umjesto nacionalne nastavi tradicija religijske identifikacije jer su se bojali snane hrvatske strane u BiH koja bi zagovarala ujedinjenje s drugim hrvatskim zemljama. Na drugoj su strani Srbi radili na pripojenju BiH Srbiji. Muslimani su se tako nali u apsurdnoj situaciji, osobito oni koji su prije uivali sve privilegije i koji su uzaludno ekali povratak Osmanskoga Carstva. Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, Austrougarska Monarhija, Tursko Carstvo, Hrvati, Srbi, Muslimani, Maari, interesi, politika, franjevci, Stadler.
54
HUM 2
Uvod
Kako se Turska pokazala nesposobnom ispuniti obeanja o provedbi reforme u carstvu kao i u smirivanju nezadovoljnih naroda u Bosni i Hercegovini, Austrija je na Berlinskom kongresu 4. srpnja 878. dobila mandat da okupira tu zemlju. Austrija nije dugo ekala s izvrenjem toga mandata; general Josip Filipovi predvodio je 29. srpnja 878. carsku vojsku pri ulasku u Bosnu sa sjevera, dok je general Stjepan Jovanovi zauzeo Hercegovinu. Od tada do propasti Monarhije, 98. godine, dakle tijekom etrdesetogodinjega razdoblja, u BiH se odvija proces susreta dviju civilizacija sa svim njihovim popratnim sadrajima. Obino se na taj susret gleda kao na sukob, no njega bi se zasigurno dalo promotriti i s gledita meusobnih obogaivanja. No, ovdje e ipak najvie rijei biti o identitetu Hrvata u Hercegovini, to znai da e se promatrati u kontrastima s drugim dvjema identitetskim skupinama (Srbima i Muslimanima Bonjacima) te e, dosljedno, biti nuno isticati razlike.
1. Kulturoloko naslijee Turskoga Carstva

1.1. Dolazak islama i privilegije muslimana U Turskom je Carstvu islam bio ne samo dominantna religija nego je drava bila strukturirana na njegovim premisama, to znai da je Carstvo bilo teokratska drava.2 Oekivano, pristae islama (muslimani) bili su privilegirani segment toga teokratskog drutva pa je velik broj krstjana (pristaa Crkve bosanske) i krana (katolika i pravoslavaca) prelazio na islam. Suvremene kontroverze o navodnom masovnom prelasku krstjana na islam3 besplodne su jer nema vrstih povijesnih uporita za bilo kakvo odlunije zakljuivanje. Uostalom, toj se vjerskoj skupini,
2 3 Opirnije vidi Andrija Niki, Ulazak austro-ugarske vojske u Hercegovinu, Maruli, 3(980.), br. , str. 5-66. Usp. Lszl Hadrovics, Srpski narod i njegova Crkva pod turskom vlau, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2000.; Sreko M. Daja, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine, Svjetlost, Sarajevo, 992. Usp. S. M. Daja, nav. dj., str. 23-28; Tomo Vuki, Meusobni odnosi katolika i pravoslavaca u Bosni i Hercegovini (1878.-1903.), Mostar, 994., str. 35-37, 46 s.
prosinca 2007.
55
Jure Krito
ini se, daje vee znaenje nego ga je objektivno mogla imati. Vjerojatno je to posljedica precijenjene vanosti crkvenih inkvizicijskih izvora.4 U organizacijskom smislu, osobito ako se prihvati utemeljeno miljenje da se radilo o zajednicama redovnikoga ustroja,5 po svoj je prilici bila rije o malom broju pripadnika.6 Stoga je jo problematinija interpretacija novijega datuma kako se radilo o dravnoj Crkvi odijeljenoj i neovisnoj o Rimu.7 Takav je zakljuak vjerojatno vie odraz suvremenih politikih prilika u BiH nego novoga itanja postojeih povijesnih pokazatelja.8 Suvremene politike prilike takoer su odgovorne za ponovno posezanje nekih bonjakih autora za tezom o masovnom prijelazu krstjana na islam ili ak o postojanju islama u BiH i prije dolaska Turaka.9 Vaniji je prijelaz dijelova bosanskoga plemstva na islam ili barem njihovih poto-
4 5
6 7 8
Za izvore vidi Franjo anjek, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, Barbat, Zagreb, 2003. Usp. Imre Boba, Djelovanje slavenskih apostola s. Konstantina i Metoda i poetak Bosanske biskupije, Kranstvo srednjovjekovne Bosne. Radovi simpozija povodom 9 stoljea spominjanja Bosanske biskupije, zbornik, priredili elimir Pulji i Franjo Topi, Vrhbosanska visoka teoloka kola, Sarajevo, 99., str. 25-42. Usp. S. M. Daja, nav. dj., str. 23-28. Usp. Dubravko Lovrenovi, Na klizitu povijesti: (sveta kruna ugarska i sveta kruna bosanska): 1387.-1463., Synopsis, Zagreb, 2006., passim. Usp. Ante kegro, Nekoliko pitanja iz najstarije povijesti Bosne i Hercegovine ili o najnovijim krivotvorinama u bonjakoj historiografiji, Nauni skup: Istorijska nauka o Bosni i Hercegovini u razdoblju 990-2000., Sarajevo, 30. i 3. oktobar 200., Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 200., str. 2-29. Usp. Muhamed Hadijahi, Od tradicije do identiteta (Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana), Sarajevo, 974.; M. Hadijahi, O nestajanju Crkve bosanske, Pregled, 65(975.), br. -2, str. 309-328; M. Hadijahi, Bogumilstvo i islamizacija, Islam i Muslimani u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 977., str. 39-52; M. Hadijahi, Porijeklo bosanskih Muslimana, Sarajevo, 990. (osobito poglavlje: Nestanak bogomilstva i islamizacija, str. 37-4); Mustafa Imamovi, Historija Bonjaka, Sarajevo, 997., str. 24-25. Za pregled bonjake historiografije i publicistike o problemu Crkve bosanske i njezine navodne veze s islamizacijom u BiH vidi Zlatko Matijevi, Nekoliko primjera nacionalnog i politikoga posvajanja Crkve bosanske u srpsko/srbijanskoj i muslimansko/bonjakoj historiografiji i publicistici XIX. i XX. stoljea (od Petranovia do interneta), Fenomen krstjani u srednjovjekovnoj Bosni i Humu, zbornik radova, Institut za istoriju Hrvatski institut za povijest, Sarajevo Zagreb, 2005., str. 335-350 (osobito str. 342-348). Obnovitelj ideje bonjatva kao nacionalnoga identiteta bio je Adil Zulfikarpai, dok je jo bio u emigraciji, vidi air Filandra Enes Kari, Bonjaka ideja, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2002.
56
HUM 2
maka, osobito onih koji su bili odvedeni i trenirani za janjiare, iako se ni tu ne moe govoriti o masovnim prijelazima.0 Bilo kako bilo, uope ne udi to se skupina krstjana ubrzo poslije dolaska Turskoga Carstva rasprila, moda i utopila u franjevakoj zajednici. No, dugo poslije njezina nestanka, sve do danas, ostale su u bosanskom drutvu, osobito kod pravoslavaca i katolika, vrijednosti koje je ta skupina zagovarala. Te se vrijednosti posebno izraavaju u asketskim navikama tamonjega kranskog stanovnitva (propisi vezani za post, primjerice), to takoer upuuje na zakljuak da pristae Crkve bosanske nisu prele na islam. Potrebno je istaknuti da se ta asketska tradicija kranskoga dijela bosanskoga drutva odrava usprkos uspostavi islamiziranih bosanskih institucija tijekom 5. i 6. stoljea.2 Iako je u vrijeme osmanskoga zauzea pripadnika muslimanske vjeroispovijesti u Bosni i Hercegovini bilo vrlo malo,3 s vremenom su prelasci na islam bili sve brojniji.4 Intenzivnija islamizacija ostvarila se tijekom 6. stoljea te svoj vrhunac dostie polovicom toga stoljea.5 Islamizacija se odvijala u nekoliko pravaca i iz nekoliko izvora. Jedan izvor bio je odvoenje djeaka u janjiare (devirma), no vaniji udio imali su prijelazi. Vei broj prelazaka zbio se iz starosjedilakih katolikih, ali i iz doseljenih vlakih krugova,6 a poticaji seu od poreznih olakica i drugih privilegija ekonomske prirode do laksnoga shvaanja pripadanja islamu.7 S tim u vezi ne treba zanemariti velik broj nominalnih prijelaza na islam (promjenom imena, odjee i sl.) i potajnoga nastavljanja kranskih vjerskih i obiajnih praksa. Turski izvori takve nazivaju poturama. Postoje indicije da ih je bilo mnogo.8
0 Usp. S. M. Daja, nav. dj., str. 32 s. Daja sugerira da je borba nekih franjevakih predstavnika (Jakov Markijski) u Bosni protiv patarena zapravo borba protiv konventualske (laksnije) struje unutar franjevatva (usp. S. M. Daja, nav. dj., str. 64). 2 Usp. isto, str. 36. 3 Usp. isto, str. 50 s. 4 Usp. isto, str. 54 ss. 5 Usp. isto, str. 69. 6 Usp. isto, str. 7 s. 7 Usp. isto, str. 79 s. 8 Usp. isto, str. 58 s., 76.
prosinca 2007.
57
Jure Krito
Sa slabljenjem Osmanskoga Carstva i njegovih sredinjih institucija te njegovom izloenou vojnim intervencijama i planovima sa Zapada, jaa znaenje i mo bosanskih muslimanskih krugova, osobito vojnih. S time ujedno jaa muslimanska, ali i bonjaka svijest u islamiziranom dijelu BiH.9 1.2. Jaanje pravoslavlja i njegove uloge u nacionalnom osvjeenju Prema religijama koje je susretalo na svojim vojnim pohodima, osobito prema onima koje su batinile Objavu ili Knjigu, Osmansko se Carstvo odnosilo u duhu islama i teokratskoga ustroja drutva to ga je islam nalagao. Ako su predstavnici tih religija izjavljivali vjernost, sultan im je ne samo udjeljivao povlastice nego je na njih prenosio i dio dravnih prerogativa.20 Carstvo se dakako najprije susrelo s pravoslavljem, a nakon osvojenja BiH moralo se odrediti i prema tamonjim franjevcima kao jedinim zastupnicima katolicizma. Neki autori zastupaju miljenje kako je srpski nacionalizam utemeljen pod osmanskom vlau te kako je pravoslavni kler u tome imao odluujuu ulogu.2 Proces preuzimanja glavne uloge pravoslavnoga klera u formiranju nacionalnoga identiteta pojaao se nestankom srpske drave.22 U nedostatku drugih nositelja nacionalnoga identiteta (primjerice plemstva) te u skladu s parametrima to ih je uspostavila nova vlast, sveenstvo je ubrzo i trajno preuzelo sredinju ulogu u prenoenju nacionalnoga identiteta.23 U poetku to je bila Grka pravoslavna crkva koja je postala nositeljicom grke nacionalne svijesti, ali je Srpska pravo9 Usp. isto, str. 86. 20 Usp. Radoslav Katii, Pogovor, u L. Hadrovics, nav. dj., str. 5; S. M. Daja, nav. dj., str. 3 ss. 2 Usp. R. Katii, nav. dj., str. 45-67; Mladen Ani, Rekonstrukcija ili de(kon)strukcija. Izgledi Bosne i Hercegovine u svjetlu iskustva raspada Jugoslavije, Globalizacija i identitet: rasprave o globalizaciji, nacionalnom identitetu i kulturi politike, uredili Miroslav Tuman i Ivan Bekavac, Udruga za promicanje hrvatskog identiteta i prosperiteta, Zagreb, 2004., str. 33-72. 22 Usp. S. M. Daja, nav. dj., str. 98-25. 23 Usp. L. Hadrovics, nav. dj., passim.
58
HUM 2
slavna crkva iskoristila prvu priliku i stavila se na elo afirmacije srpske nacionalne svijesti.24 Poslije pada BiH pod Osmanlije postupno se poveava udio pravoslavnoga stanovnitva u odnosu na katoliko i muslimansko. U tom jaanju presudnu su ulogu imala iseljavanja, protjerivanja ili premjetanja u istone dijelove Carstva dotada najmnogobrojnijega, katolikog stanovnitva na ije su se posjede doseljavali Vlasi pravoslavnoga vjerozakona.25 U ovom kontekstu vano je istaknuti da su pravoslavni crkveni predstavnici (kler) dosljedno primijenili tursko naelo milleta na etniku zajednicu: svi sljedbenici pravoslavnoga vjerozakona Srbi su.26 Primjena toga naela ima dalekosene posljedice. Iz njega naime izvire mandat da se drava iri do granica prebivalita ili grobova pravoslavnih stanovnika ili do granica srpske pravoslavne patrijarije.27 U tom je smislu zanimljivo stalno proirivanje titula srpskih patrijarha na nove teritorije i zemlje.28 Sveenstvo, osobito patrijarh, zadrali su tu identitetsku ulogu u vezi sa srpstvom sve do stvaranja srpske elite u 8., a posebno 9. stoljeu s interesima razliitim od interesa pravoslavnoga sveenstva. Umjesto zajednitva religije, ta je elita inzistirala na zajednitvu jezika. Ni tada se kler nije odricao te nacionalne uloge, ali se donekle pomirio kada je uvidio da srpska svjetovna elita usvaja samo modificirani oblik postojee tradicije te da zajednitvo jezika znai kako svi stanovnici koji govore tokavskim narjejem govore srpskim jezikom i pripadaju srpskoj dravi.
24 Usp. S. M. Daja, nav. dj., str. 8-20. 25 Usp. isto, str. 45-48. 26 Usp. isto, str. 79 s. ini mi se da Ani nepotrebno istie kao razlikovnu osobitost srpskoga nacionalizma u odnosu na hrvatski to to je oblikovan u sklopu izgradnje nacionalne drave (M. Ani, nav. dj., str. 40) jer je svojstvo svakoga nacionalizma, tovie sastavnica je nacionalnoga identiteta, da tei stvaranju drave te je to osobitost i hrvatskoga nacionalizma. Srpski se nacionalizam razlikuje od hrvatskoga u nainu ostvarenja drave i njezina teritorija. 27 Taj su proces vrlo dobro opisali Ivo Pilar i Lszl Hadrovics (L. v. Sdland, Junoslavensko pitanje: prikaz cjelokupnog pitanja, Zagreb, 943., pretisak, Varadin, 990.; L. Hadrovics, nav. dj., passim). 28 Usp. S. M. Daja, nav. dj., 99 ss.
prosinca 2007.
59
Jure Krito
1.3. Slabljenje katolianstva i jaanje franjevatva Mnoge osobitosti katolianstva u BiH za vrijeme Turskoga Carstva izgubile su se. Tomu je uzrok iseljavanje, danak u krvi, prijelaz na islam, pravoslavno prisvajanje i progon te osebujnim katolikim miljeom stvorena ekskluzivna prisutnost franjevaca na cjelokupnu prostoru. Turska je vlast i na katolike primijenila isto teokratsko naelo po kojemu se vjerskim predstavnicima daju i neke dravne ovlasti. No, kako u BiH nije zatekla crkvenu strukturu najviega ranga (redovitu crkvenu hijerarhiju) nego redovniku zajednicu franjevaca, vlast je prihvatila franjevce kao legitimne predstavnike katolikoga puka, osobito kada joj je njihov predstavnik fra Aneo Zvizdovi iskazao odanost i poslunost. Vodei se istim teokratskim naelima, sultan je i franjevcima dodjeljivao ovlast da budu carski upravni dunosnici i sudci svojemu puku. To je pravi smisao navodne ahdname franjevcima u Bosni i Hercegovini o uvanju njihovih crkava i o doputenju da mirno ive u Carstvu.29 Treba ipak imati na umu da franjevci, zbog lojalnosti rimskome papi, nisu poput predstavnika pravoslavnoga puka mogli iskazivati vjernost sultanu, a ni turska ih vlast nije drala jednako vjernim podanicima,30 no franjevci zbog toga nisu drali da je njihova uloga u sustavu Osmanskoga Carstva manja. Slino pravoslavnom patrijarhu, franjevci su se smatrali vlasnicima bosanskohercegovakoga katolikog puka i suverenim gospodarima na podrujima koja su pastorizirali. Odatle trajna napetost i neizostavni sukobi s biskupima koji su pokuavali primijeniti odredbe raznih crkvenih sabora o podinjavanju redovnika biskupima.3 Takoer je razumno pretpostaviti da su franjevci preuzeli i ulogu u vezi s uvanjem i promicanjem hrvatskoga identiteta, slinu ulozi koju su imali predstavnici Pravoslavne crkve prema uvanju i promicanju srpskoga nacionalnog identiteta.32 Ipak, treba imati na umu da je pre29 Usp. R. Katii, nav. dj., str. 5, 53. Postojea Fojnika ahdnama falsifikat je iz 6. ili 7. stoljea, navodno na temelju pokazatelja o njezinu stvarnom postojanju. Vidi S. M. Daja, nav. dj., str. 52 ss. 30 Usp. S. M. Daja, nav. dj., str. 54-6. 3 Usp. Mato Drljo, Obnova redovne crkvene hijerarhije u Bosni i Hercegovini i pitanje pravnog ureenja upa, Vrhbosanska katolika teologija, Sarajevo, 200., str. 39-46. 32 Usp. F. anjek, nav. dj., str. 263.
60
HUM 2
dosmanska Bosna bila u sustavu zapadnoga feudalnog ustroja u kojemu je nositelj narodnoga identiteta bilo plemstvo, dok je sveenstvo imalo drugotnu ulogu.33 Dakle, franjevci u novim prilikama nisu sebe smatrali odgovornima za ouvanje etnikoga (nacionalnog) identiteta onako kako su to srpski patrijarh i njegovo sveenstvo shvaali s obzirom na srpski identitet. Osim toga, Bosna je uvijek ostala politiki izolirana, nepovezana sa Zapadom, osobito s Hrvatskom.34 Nije nevano istaknuti da se ak i nekoliko generacija nakon turskih osvajanja na popisu pratitelja spahija poimence navodi gotovo 20% Hrvata.35 No, franjevci e u sustavu osmanske vlasti preuzeti vanu ulogu koju e sauvati do austrijskoga zauzea BiH i uvoenja redovite crkvene hijerarhije.
2. Hercegovaki Hrvati u Austrougarskoj Monarhiji

Poslije zauzea, BiH je postala popritem sukoba razliitih politikih, nacionalnih, ekonomskih, religijskih, stalekih i drugih interesa. Na tim su se pitanjima ujedno uvrivali zasebni identiteti. Hrvatski i srpski identiteti do tada su bili dovoljno razvijeni da su ih interesna sueljavanja samo uvrivala. U muslimana se pak razvijao i uvrivao identitet bonjatva i muslimanstva kao identitetske osobine. 2.1. Nacionalni interesi u procijepu izmeu austrijskih i maarskih politikih interesa Kako bi izbjegli meusobne sukobe, Austrijanci i Maari dogovorili su se da upravljanje BiH bude povjereno Zajednikom ministarstvu vanjskih poslova pri kojemu je poslije bila osnovana Bosanska komisija (Bosnische Komission) sa samo savjetodavnom ulogom. General Filipo33 Usp. M. Ani, Putanja klatna: Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo i Bosna u XIV. stoljeu, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti ZIRAL, Zagreb Zadar Mostar, 997.; M. Ani, Na rubu Zapada: tri stoljea srednjovjekovne Bosne, Hrvatski institut za povijest Dom i svijet, Zagreb, 200.; R. Katii, nav. dj. O stanju plemstva nakon osmanlijskoga osvajanja Bosne vidi S. M. Daja, nav. dj., str. 28-36. 34 Usp. M. Ani, Na rubu Zapada, passim. 35 Usp. S. M. Daja, nav. dj., str. 30.
prosinca 2007.
6
Jure Krito
vi ustanovio je pokrajinsku vladu (Landesregierung Zemaljska vlada). Iako je Filipovi pazio na brojane odnose triju religijskih zajednica, ubrzo su monarhijski interesi razgradili ono to je on uspostavio. Be ga je povukao iz Sarajeva, a umjesto Hrvata u upravnim tijelima (Nikole Badovinca i Vladimira Maurania) imenovao je Srbina Fedora Nikolia, unuka nekadanjega kneza Srbije Miloa Obrenovia (886. godine zamijenio ga je Hugo Kutschera).36 Time su monarhijski vrhovi obznanili svoje politike interese. S jedne strane bilo je oito da su eljeli skresati hrvatske politike apetite u vezi s prikljuenjem BiH Hrvatskoj te ujedinjenjem hrvatskih zemalja, a s druge strane htjeli su upregnuti lokalne politike snage u ostvarenje svojih interesa, to je opet znailo zadovoljiti veinsko srpsko-pravoslavno stanovnitvo (stoga imenovanje uglednoga Srbina) te posjedovnu premo muslimanskoga stanovnitva na tetu najmalobrojnijega i najsiromanijega, hrvatskog dijela stanovnitva. Jo tijekom vojnih operacija oko zauzea zemlje, a i poslije, hrvatski su politiari poduzimali korake koji se nisu sviali monarhijskim vrhovima. Hrvatski je sabor 28. rujna 878. caru Franji Josipu izrazio nadu u to skorije pripojenje BiH Hrvatskoj. Zbog toga je car prekorio bana Ivana Maurania (873.-880.) tvrdei da je Sabor prekoraio svoje ovlasti.37 To se zasigurno nije svidjelo Maarima koji su BiH smatrali svojom interesnom sferom i koji su moebitno brojano poveanje slavenskoga elementa u Monarhiji smatrali opasnim. Stoga im je bio zazoran i hrvatski zahtjev da se Vojna krajina pripoji Hrvatskoj, zbog ega su traili ostavku bana Maurania. Sve su to razlozi zato je na elo Bosanske komisije 4. lipnja 882. imenovan Maar Benjamin Kllay (839.-903.) koji e tijekom sljedeih 20 godina biti apsolutni gospodar BiH, iako je najvie boravio u Beu. U Sarajevu je imao civilnoga pobonika (adlatus) koji je provodio njegove odluke.
36 Usp. T. Vuki, nav. dj., str. 3 s. 37 Vidi Ferdo ii, Pregled povijesti hrvatskoga naroda, Zagreb, 962., str. 458 s.; Josip Horvat, Politika povijest Hrvatske, Zagreb, 936., str. 283. U istom zahtjevu Hrvatski je sabor traio konano politiko sjedinjenje Dalmacije, Vojne krajine i grada Rijeke s ostalim hrvatskim podrujima.
62
HUM 2
2.2. Tradicijske vrijednosti i novi izazovi I u spomenutim prilikama vidljivi su tragovi susreta Istoka i Zapada te razliita odnosa lokalnoga stanovnitva prema vrijednostima koje su te dvije tradicije nudile. Usprkos percepciji o tromosti i zatvorenosti, Austrougarska je Monarhija donijela nova rjeenja i dinamian odnos prema drutvu. Gradnjom cesta i eljeznice, dotada nepristupani bosanski klanci i hercegovake vrleti postali su prohodni. Iako su raene od kamena i zemlje, ceste su bile dobro projektirane i napravljene tako da su sluile svrsi sve do gradnje suvremenih prometnica. Uz prometnice, Monarhija je podizala i prve industrijske pogone te poticala obrtnitvo. Moda su se najimpresivniji pomaci dogodili u sreivanju katastra i zemljinih knjiga. Izgraivani su i moderni gradovi s vodovodom, bolnicama i drugim modernim dostignuima. To govori kako je Monarhija imala sposobno i efikasno inovnitvo, to znai da se u BiH doselio odreen broj inovnikoga, vojnog, industrijskog i openito poduzetnikoga stanovnitva.38 Jednako impresivne pomake monarhijske su vlasti napravile u kolstvu. Prije austrougarskoga zauzea BiH kakve-takve kole bile su organizirane u okrilju Katolike crkve. Prvu puku kolu u Hercegovini otvorio je biskup fra Rafo Barii 852. godine uz biskupsku rezidenciju u Mostaru. Poslije nje otvorene su sljedee kole: Gorica (853.), Veljaci (860.), iroki Brijeg i Duvno (866.), Posuje, Gradinii i Humac (867.) te (nedugo prije okupacije) u Konjicu.39 Godine 872. u Hercegovinu iz Zagreba dolaze sestre milosrdnice te u Mostaru otvaraju prvu ensku kolu, ali ve se sljedee godine u nju upisuju i djeaci tako da ta kola postaje i prvom mjeovitom pukom kolom.40
38 Usp. A. Niki, Politiko-pastoralno i prosvjetno-karitativno djelovanje hercegovakih franjevaca od 878. do 98. godine, Katolika crkva u Bosni i Hercegovini u XIX i XX stoljeu, priredili Petar Babi i Mato Zovki, Vrhbosanska visoka teoloka kola, Sarajevo, 986., str. 22-258. Autor je u ovom radu bio pod dojmom tadanje historiografije koja je gledala na Austrougarsku Monarhiju kao eksploatatorsku dravu. Takoer treba imati na umu da se katoliko inovnitvo najvjerojatnije identificiralo s hrvatstvom. 39 Usp. A. Niki, Kulturne prilike u Hercegovini zadnjih desetljea turske vladavine, Kai, zbornik franjevake provincije Presv. Otkupitelja, 8/976., str. 42. 40 Usp. isto, str. 52.
prosinca 2007.
63
Jure Krito
Meutim, austrougarske su vlasti kolstvo postavile na druge temelje te su nastojale oko njegova ureenja u cijeloj BiH.4 Odmah poslije preuzimanja vlasti u zemlji, 878. godine, nova je uprava izdala odredbu po kojoj su politiki predstavnici trebali pomoi konfesionalnim kolama da to prije ponovno ponu s radom. Takoer je poticala uprave tih kola da u svoje klupe prime djecu drugih konfesija. Vojnim je vlastima preporueno da u onim mjestima gdje nije bilo nikakve kole potrae odgovarajue prostorije u kojima bi se mogla odravati nastava.42 Zemaljska je vlada 6. lipnja 879. izdala odredbu o ureenju kolstva te izradila program uspostave interkonfesionalnih kola u BiH. Prema tom programu u novim podrujima Monarhije sve osnovne kole moraju biti interkonfesionalne.43 Sljedee je godine Zemaljska vlada izradila projekt prema kojemu bi se dravnim vlastima i opinama omoguilo osnivanje i uzdravanje dravnih kola.44 Projektu je nedostajalo novca, ali je ve 880. godine bilo otvoreno 36 novih narodnih kola.45 U zemlji je trebalo biti uvedeno obvezno kolovanje. No, ta obveza nije odmah uvedena jer nije bilo dovoljno kolskih zgrada koje bi primile svu djecu. Kako obvezatno kolovanje nije moglo biti provedeno posvuda, obveza se odnosila na svu djecu ija je kua bila udaljena od kole do etiri kilometra.46
4 O kolstvu u BiH vidi Mitar Papi, Hrvatsko kolstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. godine, Sarajevo, 982.; Vojislav Bogievi, Razvitak osnovnih kola u Bosni i Hercegovini od 14631918. godine, Sarajevo, 965.; V. Bogievi, Pismenost u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 975.; Rastislav Drlji, Kratak pregled katolikog kolstva u Bosni kroz XIX vijek, Kalendar sv. Ante, godina 942.; Hajrudin uri, Osnovne kole milosrdnih sestara u Bosni i Hercegovini za vrijeme Turske (87-878), Naa kola, Sarajevo, 954.; Esad Peco, Osnovno kolstvo u Hercegovini 1878-1918. za vrijeme austro-ugarske vladavine, Sarajevo, 97.; Pavo Jurii, Pismenost u Bosni i Hercegovini i razvoj kolstva u duvanjskom kraju, Duvanjski zbornik, uredio Jure Krito, Zagreb Tomislavgrad, 2000., str. 227-248; Hamid Begi, Kratak historijski razvitak kolstva u Duvnu, Srednjokolski centar Duvno 1960-1980. (monografija), Duvno, 980., str. 5-54; Robert Joli, Duvno kroz stoljea, Tomislavgrad Zagreb, 2002., str. 430-463. 42 Opirnije vidi P. Jurii, nav. dj., str. 227-247; T. Vuki, nav. dj., str. 94 s. 43 Usp. T. Vuki, nav. dj., str. 94. 44 U stvarnosti, kolska obveza uvedena je istom 9. godine. 45 Usp. T. Vuki, nav. dj., str. 95. 46 Usp. P. Jurii, nav. dj., str. 227-247.
64
HUM 2
Uz kole, monarhijske su vlasti osnivale i prve znanstvene i kulturne ustanove od opega znaenja, poput Zemaljskoga muzeja u Sarajevu koji je izdavao i svoj asopis. Razliite vjerske i narodnosne skupine u BiH razliito su se odnosile prema inovacijskim pothvatima novih vlasti. Najotvorenijima su se pokazali Srbi, barem to se tie poduzetnitva i stjecanja kapitala. No, ni Hrvati nisu ostali po strani. Odgajani manje-vie u katolikom ozraju, Hrvati su sve te inovacije prihvaali otvorena srca i pameti. Napose je to vailo za obrazovanje koje su drali sastavnim dijelom svoga svjetonazora, osobito stoga to su i slubeni katoliki predstavnici (franjevci i asne sestre) sudjelovali u projektima naobrazbe. Ne iznenauje stoga to se meu Hrvatima uvijek nalazilo pismenih seljaka koji su osnivali neke svoje selilake kole za opismenjivanje suseljana.47 Ne udi takoer ni to to su prve slubene kole u Hercegovini osnovane u okrilju Katolike crkve. Zanimljivo je da su i neke uglednije muslimanske obitelji prihvaale inovacijske pothvate monarhijskih vlasti te iskoristile mogunost kolovanja svoje djece u katolikim kolama. To je bilo lako prihvatiti onima koji su se osjeali pripadnicima hrvatskoga narodnog korpusa, ali je participacija u hrvatskim odgojnim projektima ujedno osnaivala njihov osjeaj pripadnosti. Ipak, treba istaknuti kako je veina muslimanskoga puka bila protiv inovacija, a sami tim i protiv kolovanja svoje djece. Pravoslavci su takoer bili protiv katolikih kola jer su bili uvjereni da se preko njih iri i pravaka ideologija koja muslimane prihvaa kao dio hrvatskoga korpusa, a BiH smatra sastavnim dijelom hrvatskoga kraljevstva, to je smetalo irenju velikosrpskih ideja.48 Treba ipak naglasiti da su pravoslavci znatno vie cijenili naobrazbu od muslimana te da su imali gotovo isti broj kola kao i katolici.49 Bilo bi pogrjeno zakljuiti da su Hrvati u BiH bili oduevljeni pristae Austrougarske Monarhije.50 Imali su oni tekih prigovora i zamjeraka monarhijskim vlastima. Jedna od teih bio je osjeaj zapostavljenosti
47 48 49 50 Usp. A. Niki, Kulturne prilike u Hercegovini, str. 204. Usp. T. Vuki, nav. dj., str. 6 s. Usp. P. Jurii, nav. dj., str. 46. Vidi A. Niki, Politiko-pastoralno, str. 223.
prosinca 2007.
65
Jure Krito
usprkos najoitijoj lojalnosti vlastima zbog ega su ih drugi smatrali produenom rukom Austrije.5 Ta se zapostavljenost odraavala u zabrani uporabe hrvatskoga imena u nazivima ustanova, glasila, organizacija i sl.52 Istom e potkraj stoljea ta zabrana biti preutno stavljena izvan snage. Druga bolna toka bosanskohercegovakih Hrvata bilo je otezanje s provedbom agrarne reforme i porezni nameti, osobito desetina.53 Poslije se ispostavilo da je provedba te reforme bila spojena s velikim financijskim izdatcima, na to vlasti nisu mogle pristati.54 Trei potez monarhijske vlasti koji su Hrvati smatrali tetnim za svoje interese, ali o kojemu nisu smjeli glasno govoriti, bio je program stvaranja bonjatva kao nove nacionalne kategorije. Vjerojatno su monarhijske vlasti nastojale stvoriti muslimansko-hrvatski savez, kao to e Zapad to i poslije pokuavati, a to su vjerojatno htjeli izvesti favoriziranjem muslimana,55 to s pravom nije odgovaralo Hrvatima. 2.3. Staleki interesi Odmah nakon zauzea Austrougarska je Monarhija nastojala to prije uvesti redovnu crkvenu hijerarhiju. Crkvene katolike prilike prije toga bile su daleko od zadovoljavajuih. Sveta je Stolica jo od 735. godine imenovala biskupe, apostolske vikare za BiH, zemlju koja je od 622. godine bila pod jurisdikcijom Kongregacije de propaganda fide. Na slubu vikara redovito je biran netko od bosanskih franjevaca.56 Zanimljivo je meutim da je i u takvu aranmanu dolazilo do nesuglasica izmeu franjevake uprave i franjevca koji je postao biskupom. Najei prijepor zbio se kada je fra Rafo Barii (832.-846.) postao bosansko-hercego5 Usp. T. Vuki, nav. dj., str. 60. 52 Usp. Zoran Grijak, Politiko djelovanje vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera, Hrvatski institut za povijest Dom i svijet, Zagreb, 200., str. 54-56. 53 Usp. A. Niki, Politiko-pastoralno, str. 226 s. 54 Usp. Z. Grijak, nav. dj., str. 5. 55 Usp. isto, str. 63 s. 56 Usp. Ivan Jablanovi, Apostolski vikari u Bosni i Hercegovini (od god. 735. do god. 88.), Vrhbosna, 52(938.), br. 6-7, str. 28-35; br. 8-9, str. 6-64; br. 0, str. 207-25; br. , str. 243-249; br. 2, str. 27-277; Petar Vranki, Religion und Politik, str. 787-789; Z. Grijak, nav. dj., str. 66, bilj. 246; Andrija Zirdum, Predgovor, Pisma bosanskih franjevaca 1850.1870., Slovoznak, Plehan, 996., str. 5-33.
66
HUM 2
vakim vikarom.57 Nakon meusobnih optuaba i sudovanja, biskup je napustio Bosnu i odselio se u Hercegovinu gdje je 846. godine ustanovljen novi vikarijat za zapadnu Hercegovinu. Na tom e istom podruju 852. godine biti uspostavljena Hercegovaka franjevaka kustodija. Ugovorom izmeu Svete Stolice i Monarhije od 8. lipnja 88. stvorene su pretpostavke za uvoenje redovne hijerarhije.58 Ona je uistinu bila uspostavljena iste godine papinom bulom Ex hac augusta od 5. srpnja 88.59 Ujedno je izvrena crkvena teritorijalna podjela u tim zemljama. U sastavu Vrhbosanske metropolije sa sjeditem u Sarajevu bile su: Banjaluka (Banja Luka), Mostarsko-duvanjska (Mostar) i Trebinjska (Trebinje) biskupija. Trebinjskom je biskupijom upravljao dubrovaki biskup, a pod upravu mostarsko-duvanjskoga biskupa dola je 890. godine. Prvi biskup te zemlje postao je profesor zagrebakoga teolokog fakulteta Josip Stadler.60 Odmah po dolasku u Sarajevo i intronizaciji, 5. sijenja 882., Stadler se latio ureenja nove crkvene pokrajine. Dao se na podizanje kolstva i ope materijalne i duhovne razine katolika. Pozvao je isusovce da u Bosni budu njegovi pomagai i odgojitelji njegova klera.6 Uz odgojni rad u sjemenitu i bogosloviji u Travniku te u bogosloviji u Sarajevu,62 isusovci su postali poznati voditelji Marijinih kongregacija
57 Usp. Radoslav Glava, ivot i rad fra Rafe Bariia, Mostar 900.; Julijan Jeleni, Kultura i bosanski franjevci, sv. -2, Sarajevo, 92.-95., sv. 2, str. 24-70; A. Niki, Osnivanje apostolskog vikarijata u Hercegovini Croatica christiana periodica, 3(979.), str. 2-50; Petar Vran, ki, La Chiesa cattolica nella Bosnia ed Erzegovina al tempo del vescovo Raffaelle Barii, Roma, 984.; Bono Vrdoljak, Apostolski vikarijat u Bosni 735.-88., Plodovi ljubavi i rtve, Livno, 2005., str. 7-28; M. Drljo, nav. dj., str. 50-53. 58 Talijanski tekst ugovora i hrvatski prijevod u knjizi Berislava Gavranovia, Uspostava redovite katolike hijerarhije u Bosni i Hercegovini 1881. godine, Beograd, 935., str. 99-202; usp. takoer M. Drljo, nav. dj. 59 Usp. Acta Sanctae Sedis, XIV, Rim, 896., str. 97-2. 60 O imenovanju Stadlera i o njegovu odnosu sa Strossmayerom vidi Petar Babi, Nadbiskup Stadler u svjetlu rimskih arhiva od 88. do 903., Katolika crkva u Bosni i Hercegovini, str. 6-90; Andrija uljak, Biskup J. J. Strossmayer i nadbiskup Stadler, Katolika crkva u Bosni i Hercegovini, str. 2-36; Josef Haltmayer, Nadbiskup Stadler i austrijska vlada, Katolika crkva u Bosni i Hercegovini, str. 93-96. Takoer elimir Pulji (ur.), Josip Stadler. Prilozi za prouavanje duhovnog lika prvog vrhbosanskog nadbiskupa, Studia Vrhbosnensia, 3, Vrhbosanska visoka teoloka kola, Sarajevo, 989. 6 Opirnije vidi Z. Grijak, nav. dj., passim; P. Babi, Nadbiskup Stadler, Vrhbosanska katolika bogoslovija 1890-1990., Sarajevo Bol, 993. 62 Vidi Vrhbosanska katolika bogoslovija, passim.
prosinca 2007.
67
Jure Krito
te iritelji razliitih pobonosti, osobito prema Srcu Isusovu.63 Stadler je 892. godine pokrenuo duhovni asopis Glasnik Srca Isusova koji su 894. preuzeli isusovci (urednik Josip Celinak), da bi urednitvo kasnije preneseno u Zagreb. Prvim biskupom Mostarsko-duvanjske biskupije imenovan je fra Pakal Buconji (834.-90.) koji je malo prije toga izabran za apostolskoga vikara Hercegovine.64 Iako bi bilo normalno oekivati da je uvoenjem redovite crkvene hijerarhije uinjen korak naprijed, dolaskom nadbiskupa i njegova sveenstva nastali su nepremostivi problemi. Problem je ponajprije nastao zbog stalekih interesa. Franjevci, dotada jedina crkvena hijerarhija u BiH, pobojali su se istiskivanja sa upa i prisile da ive u nekoliko samostana koje su imali,65 dok je nadbiskup istom morao osigurati upe za svoje sveenstvo. No, problem je bio dublji, a generiran je odnosom osmanskih vlasti prema franjevcima te dugom povijeu u kojoj su franjevci bili jedina crkvena struktura na podruju BiH. Ve je spomenuto kako je osmanska vlast, na temelju teokratskoga naela o ustroju Carstva, prenosila dio carskih ovlasti na franjevce kao legitimne i jedine predstavnike Katolike crkve. Franjevci su bili predstavnici katolikoga milleta u Carstvu, a s predstavnitvom sve je dublje oivljavala misao da su katolici njihova batina nad kojom imaju pravo gospodariti. U tom raspoloenju uvrivala ih je i rimska administracija izdajui im potvrde o pravima na upravljanje upama.66 Stoga su franjevci u Bosni i prije uspostave redovite hijerarhije imali prijepore oko upa i slinih pitanja s biskupskim vikarima koji su najee bili birani izmeu njihove subrae.67 Dosljedno tomu, nije bilo logino oekivati da ne e doi do suko63 Vidi Mijo Korade, Djelovanje hrvatskih isusovaca u Vrhbosanskoj bogosloviji, Vrhbosanska katolika bogoslovija, str. 9-00 (osobito 95 s.). 64 Usp. Radoslav Glava, st. (al. Philadelphus Philalethes), Biskup o. Paskal Buconji prigodom tridesetogodinjice biskupovanja, 1880.-1910., Mostar, 90.; Marko Peri, ivot i rad mostarsko-duvanjskih i trebinjsko-mrkanskih biskupa u zadnjih 00 godina, Katolika crkva u Bosni i Hercegovini, str. 275-28. 65 Usp. Ignacije Gavran, Franjevaka provincija Bosna Srebrena od 88. do 98., Katolika crkva u Bosni i Hercegovini, str. 97-220. 66 Usp. M. Drljo, nav. dj., str. 34-46. 67 Usp. isto, str. 46-59.
68
HUM 2
ba izmeu lokalnih franjevaca i novodole redovite crkvene hijerarhije. Sukobi su ponovno poeli oko raspodjele upa, ali su se odraavali na cjelokupan ivot hrvatskoga katolikog puka u toj zemlji sve do propasti Monarhije, pa i do danas. Iz prethodnoga se izlaganja ne bi smjelo zakljuiti da je vladao sklad i suglasnost izmeu bosanskih franjevaca i osmanskih gospodara te da franjevci nisu imali prigovora carskoj politici, osobito onoj koju su vodili lokalni monici.68 Istina je upravo suprotna. Pojedini su se franjevci u razliitim vremenima stavljali na elo narodnih pobuna protiv muslimanskih gospodara.69 Njihovi su se prosvjedi u Hercegovini s vremenom sve vie umnoavali.70 2.4. Ideoloke i politike razmirice U historiografiji se nedovoljno posveivala pozornost injenici da je s dolaskom Austrougarske Monarhije stubokom promijenjen politiki ivot u BiH i odnos tamonjih naroda prema Carstvu, ali i jednih prema drugima. Bila je to inovacija koju odmah nisu iskoristili pojedini politiki imbenici i sudionici politikoga ivota. Dovoljno je istaknuto da se u BiH sukobio hrvatski i srpski nacionalizam, no taj se sukob i previe ocjenjivao iz ideoloke perspektive i aktualnih politikih previranja i interesa. Tako se nije dovoljno jasno uoilo da je na djelu bio sukob dvaju razliitih nacionalizama izraslih i odnjegovanih u posve razliitim podnebljima. Dok je srpski nacionalizam plod bizantsko-turske tradicije, hrvatski je posljedica zapadnjake tradicije. Na osmanskoj milletskoj tradiciji zajednitva srpska je intelektualna elita s Vukom Stefanoviem Karadiem na elu u 9. stoljeu razvila
68 Usp. A. Niki, Politiko-pastoralno, str. 228-232; Marko Karamati, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878.-1914., Svjetlo rijei, Sarajevo, 992., str. 37-43. 69 Usp. J. Jeleni, Kultura i bosanski franjevci, sv. 2, str. 97 s.; Vicko Kapitanovi, Franjevaki apostolat i moderne ideje sekularizacije u 9. stoljeu, Kai, 4(982.), str. 49; [Antun Kneevi], Krvava knjiga ili spomenik na 405 godina poslije propasti slavnoga kraljevstva bosanskoga, Zagreb, 869. 70 Usp. A. Niki, Politiko-pastoralno, str. 228-232.
prosinca 2007.
69
Jure Krito
ideju o jezinom zajednitvu. Ta je ideja ukljuivala sve one na europskom jugoistoku koji su govorili tokavskim narjejem. Taj novi model nacionalizma bio je agresivniji od religijskoga jer se nije zaustavljao na pravoslavnom vjerozakonu ni na prostorima na kojima se nalo pravoslavaca, nego je na naelu govora od tradicionalno katolikoga i muslimanskoga ivlja prisilno tvorio srpsku naciju, a na prostore na kojima su se nali proirivao srpsku dravu. Ta se agresivnost nije zadovoljavala ideolokim izriajem i uvjeravanjima niti je zazirala od zagovaranja potrebe ienja i eliminacije remetilakih elemenata unutar religijski osmiljene dravne zajednice. Remetilaki su elementi dakako bili katolici i muslimani koji nisu prihvaali pripadnost srpskoj naciji. Samo je u takvoj tradiciji nacionalizma mogao nastati Vukov ideoloki program (Srbi svi i svuda), Garaaninov velikodravniki srpski projekt, kao i kasnije varijacije nekih drugih, te Stojanoviev (do istrage vae ili nae) upuen Hrvatima u njihovoj zemlji. U vizuri takvoga nacionalizma Bosna i Hercegovina, s najbrojnijim pravoslavnim stanovnitvom, srpska je zemlja, a ostali su takoer Srbi katolike i islamske vjeroispovijesti. U blioj ili daljoj budunosti ta e zemlja biti ukljuena u srpsku dravu primjenom svih sredstava, ukljuujui i nasilnih. Hrvatski nacionalizam, s druge strane, izrastao je iz srednjovjekovne plemenitake tradicije uvanja natio croatica i obrane plemenitakih, a onda i dravnih prava. Na tu se tradiciju nadogradilo liberalistiko naelo osobne i nacionalne slobode. Temelji su to na kojima su Antun Starevi i Eugen Kvaternik u 9. stoljeu izradili ideologiju pravatva s politikim programom ujedinjenja hrvatskih zemalja i formiranja suverene hrvatske drave. U takvoj ideolokoj vizuri BiH je hrvatska zemlja, to se dokazivalo historijskim argumentima, ali se nikada nije pozivalo na argument sile. Hrvatski intelektualci u Hrvatskoj i BiH tamonje su muslimane nastojali uvjeriti da su etniki dio hrvatskoga naroda i da njihova islamska vjera ne moe biti u neskladu s pripadnou hrvatskom narodnom korpusu. Taj je nacionalizam po svojoj naravi bio pasivan, to je vidljivo i iz injenice da nije prelazio granice predmnijevanoga teritorija hrvatske zemlje BiH, osim kratkotrajna Starevieva izleta u
70
HUM 2
svehrvatstvo, to je vie reakcija na Vukovo svesrpstvo negoli ozbiljan ideoloki stavak. Ovakav tip hrvatskoga nacionalizma snano se nametnuo meu Hrvatima u BiH krajem 9. stoljea. tovie, njega je zastupao i nadbiskup Stadler. U bosanskohercegovakih franjevaca proces prihvaanja pravake ideologije bio je postupan i proao je nekoliko faza. Velik broj bosanskih franjevaca prihvatio je ideje i ukljuio se u aktivnosti vezane za hrvatski narodni preporod (ilirski pokret). Pristae toga pokreta zanosili su se idejama ilirstva koje su trebale okupiti ne samo sve Hrvate nego i druge narodnosne skupine na europskom jugu. No, usprkos toj namjernoj internacionalnosti, sudionici su gajili nacionalne osjeaje te tako pridonosili hrvatskom identitetu. Meu bosanskim franjevcima u pokretu su se isticali: Jako Balti, Bla Josi, Ivan F. Juki, Lovro Karaula, Stjepan Marijanovi, Grga Marti, Martin Nedi, Marijan unji, Anto Tuzlani i drugi.7 Od dolaska Josipa Jurja Strossmayera na akovaku biskupsku stolicu te njegova mecenakog djelovanja, njegove su ideje o junoslavenstvu sve vie utjecale i na bosanskohercegovake franjevce. Biskupova misao kako bi za ciljeve junoslavenskoga okupljanja najbolje bilo da BiH pripadne Srbiji (tu e misao napustiti) utjecala je i na tamonje franjevce, ali je unijela i ideoloke podjele meu njih. Neposredno prije austrougarske okupacije BiH meu njima su se iskristalizirale tri opcije. Manjina je bila za to da bosanskohercegovaki teritorij doe pod upravu Srbije i Crne Gore. Anto Kneevi oko sebe je okupio takoer manju skupinu koja je zagovarala samostalnost Bosne i Hercegovine na temelju njezina bonjakog karaktera. Trea, moda najjaa jezgra mlaih franjevaca zagovarala je, pod utjecajem akovakoga biskupa Josipa Jurja Strossmayera, preureenje same zemlje tako da se eliminira potreba intervencije Austrougarske Monarhije.72 No, kada su bosanskohercegovaki franjevci shvatili da Srbija uistinu trai Bosnu i Hercegovinu za sebe, jednoduno su se priklonili ideji da Austro7 Usp. J. Jeleni, Kultura i bosanski franjevci, sv. 2, str. 64-84. 72 Usp. Z. Grijak, nav. dj., str. 29 s.
prosinca 2007.
7
Jure Krito
ugarska Monarhija zauzme Bosnu i Hercegovinu te zatraili zatitu habsburke kue.73 Ipak, treba istai da je junoslavenska (jugoslavenska) ideja meu bosanskim i hercegovakim franjevcima ostala snano ukorijenjena i poslije austrougarske okupacije. To je vidljivo ve iz naziva asopisa koji su bosanski franjevci pokrenuli 887. godine (Glasnik jugoslavenskih franjevaca).74 Ali i prve novine u Hercegovini, Hercegovaki bosiljak (883.884.), koje je u svojoj tiskari uz pomo biskupa fra Pakala Buconjia pokrenuo don Franjo Milievi, bile su ureivane u istom strossmayerovskom duhu.75 Nije moglo biti drukije ni s Novim hercegovakim bosiljkom (884.-885.) koji je Milievi pokrenuo odmah poslije zabrane prvoga. Valja naglasiti kako Milievi ne bi mogao izdavati novine bez suradnje hercegovakih franjevaca i materijalne pomoi biskupa Buconjia. No, s treim Milievievim pokuajem, Glasom Hercegovca (885.896.), ve je bilo drukije.76 U tim je novinama hrvatska orijentacija bila posve jasna.77 Ta je orijentacija bila jo odreenija u Osvitu (898.-907.) koji su pokrenuli hercegovaki franjevci uz Milievu suradnju. To je i razumljivo jer je u to vrijeme pravaka misao snano nadirala iz Hrvatske i Dalmacije te se potkraj 9. stoljea ustalila u hercegovakim intelektualnim krugovima, a monarhijske su vlasti 897. godine dopustile uporabu hrvatskoga imena u Bosni i Hercegovini.78 Otvaranje mogunosti slobodnijega politikog ivota i prodiranje liberalnih ideja iz Hrvatske uzrokovale su nesuglasice meu Hrvatima u BiH. Koliko god se inilo da su one proizvod lokalnih prilika, pomnije propitivanje nadaje zakljuak da su problemi Hrvata u BiH zapravo odraz istih problema u Hrvatskoj i Dalmaciji. Liberalno naelo prema
73 Usp. J. Jeleni, Kultura i bosanski franjevci, sv. 2, str. 237-239; M. Karamati, nav. dj., str. 38-43. 74 Promijenio je ime 895. u Franjevaki glasnik. 75 A. Niki tvrdi da je tiskara nabavljena posredovanjem franjevakoga biskupa fra Anela Kraljevia i drugih franjevaca te predana franjevcima na uporabu, ali da je otvorena u Vukodolu, dakle pri biskupskoj rezidenciji. Niki ipak istie da je tiskara esto mijenjala ime, ali ne kae da je mijenjala i vlasnike. (Usp. A. Niki, Politiko-pastoralno, str. 247). 76 Usp. T. Vuki, nav. dj., str. 208. 77 Usp. A. Niki, Politiko-pastoralno, str. 24. 78 Usp. V. L. akovi, Politike organizacije, str. 56-59.
72
HUM 2
kojemu je religija privatna stvar pojedinca, stvar duevnosti, kako se znalo govoriti, otvorilo je katolicima u BiH, osobito pristaama pravakih ideja, rjeenje za katoliko-muslimansko organiziranje. Nadbiskup Stadler preferirao je zasebno organiziranje katolika i muslimana koji bi suraivali na projektima od nacionalne vanosti. Nadbiskupu je naime bilo stalo do toga da drutva katolika zadre i neke katolike osobine. Razliitost shvaanja uzrokovala je nesuglasice i podvajanja. Primjerice, kada je Hrvatsko pjevako drutvo Trebevi79 900. godine organiziralo sveano uvoenje barjaka, N. Mandi, predsjednik, i Jozo Sunari, ugledni lan Upravnoga odbora, zagovarali su jednostavnu ceremoniju bez katolikoga blagoslova. Takvo su miljenje podrali i franjevci. S druge strane, predstavnici Vrhbosanskoga kaptola predlagali su da to bude sveani vjerski obred. Javnim glasovanjem pobijedila je laiko-franjevaka opcija, to je sarajevskoga nadbiskupa toliko ozlojedilo da je zahtijevao povlaenje njegova sveenstva iz drutva, to je i uinjeno.80 No, razvoj politikih prilika u Hrvatskoj i Dalmaciji poetkom 20. stoljea produbio je nesuglasice meu Hrvatima i u BiH. Mlai narataj politiara uputio se novim kursom, uvjeren kako moe dobiti saveznitvo s Maarima protiv Bea i s hrvatskim Srbima za ujedinjenje hrvatskih zemalja. Ta su saveznitva imala svoje cijene. Maari se nisu odricali svojih nacionalistikih tenj,8 a hrvatski su Srbi zahtijevali izjednaavanje s Hrvatima u dravotvornom smislu te odustajanje od zahtjeva da se i BiH ujedini u jedinstvenu hrvatsku jedinicu. Ta je politika od poetka bila najmanje razumljiva i prihvatljiva bosansko-hercegovakim Hrvatima, na to je upozoravao i Osvit.82 U historiografiji se gotovo uope ne istie injenica da je upravo takva hrvatska politika bila razlogom politikoga organiziranja bosansko-hercegovakih Hrvata i osnivanja Hrvatske narodne zajednice (HNZ) koje se dogodilo 5. kolovoza 906. u Docu kraj Travnika (HNZ je odobren
79 Usp. isto, str. 68 s. 80 Usp. isto, str. 68-74; 8 s. 8 Inzistiranje monarhijskih vlasti u BiH na vjerskoj organizaciji drutva umjesto na nacionalnoj bilo je u suglasju s maarskim nacionalistikim programom. 82 Usp. Osvit, 4. veljae, 4. oujka i 29. travnja 905.
prosinca 2007.
73
Jure Krito
0. studenoga 907.).83 Bitna poruka hrvatskoga politikog organiziranja bila je pripojenje Bosne i Hercegovine Hrvatskoj u okviru Monarhije.84 No, zbog sve jaih utjecaja iz Hrvatske, zbog odluke Monarhije o aneksiji BiH, ali i zbog Stadlerove politike uskogrudnosti, HNZ nije zadrao svoj poetni kurs. Hrvatski ban Pavao Rauch (imenovan poetkom 908. godine) odobravao je, s osloncem na Frankovu istu stranku prava, predstojeu aneksiju BiH,85 to je izazivalo bijes hrvatsko-srpske koalicije koja je bila na vlasti u Hrvatskoj.86 I Stadler je odobravao aneksiju i nadao se da e Monarhija barem u toj novoj konstelaciji ujediniti hrvatske zemlje. I to je izazivalo snaan bijes njegovih lokalnih protivnika, mahom suglasnih s protivnicima monarhijske politike u Hrvatskoj. ak su se i muslimani u BiH sve vie priklanjali hrvatskoj politikoj opciji te je na proljetnim izborima 908. godine pobijedila hrvatsko-muslimanska koalicija s kandidatom N. Mandiem.87 No, Stadler je ustrajao na tvrdom stajalitu neodobravanja katolikih organizacija koje bi djelovale u interkonfesionalnom duhu To pak znai da je bio protiv stvaranja katoliko-muslimanske koa. licije. U tom se smislu moe razumjeti prigovor njegovih protivnika kako nije bio sposoban razluiti nacionalne od katolikih organizacija. Moda bi bilo bolje rei da je toliko elio zadrati kontrolu nad katolikim organizacijama te nije mogao dopustiti da one budu (samo) nacionalne.88 Stadler je u tome bio toliko odluan da je nakon poraza svojih ideja 8. sijenja 90. osnovao alternativnu Hrvatsku katolika udrugu.89 U meuvremenu se hrvatska politika sve vie okretala Kraljevini Srbiji kao osloboditeljici junoslavenskih naroda koje su sve vie percipirali kao jedan i jedinstven narod. Zapravo su prihvatili ideju o istosti naroda na
83 Usp. Hrvatski dnevnik, 8. i 20. kolovoza 906.; Mirjana Gross, Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini od 878-94., Historijski zbornik, XIX-XX(966.-967.), str. 9-68. U glavni odbor bili su izabrani iskljuivo laici: N. Mandi, J. Sunari, St. Kukri, I. Pilar i . Damonja. 84 Usp. Hrvatski dnevnik, . oujka 908.; L. akovi, nav. dj., str. 229 s. 85 Usp. Jaroslav idak Mirjana Gross Dragovan epi, Povijest hrvatskog naroda 1860.-1914., Zagreb, 968., str. 239. 86 Usp. Pokret, 5(908.), br. 84, str. . 87 Usp. M. Gross, nav. dj., str. 30. 88 Usp. L. akovi, nav. dj., str. 27-275. 89 Usp. ta hoemo u HKU, Vrhbosna, 909., br. 2 (20. sijenja); L. akovi, nav. dj., str. 30630. Zbog njegova pravakog programa Zemaljska vlada nije odobrila HKU do ljeta 9. godine.
74
HUM 2
slavenskom to ju je tvrdoglavo i nedosljedno propagirala Monarhija. Prve pobjede Srbije, Bugarske, Grke i Crne Gore u Balkanskom ratu protiv Turske bile su pak pokretake sile koje su ujedinile osobito mlai svijet, do tada nepomirljivih ideolokih nazora, u duhovnom uvjerenju da su junoslavenski narodi zapravo jedan narod i u politikom zahtjevu da taj narod ivi u dravnoj zajednici okupljenoj oko Kraljevine Srbije. Protivni glasovi poput Stadlerova i njegova kruga ve su bili toliko slabi da se nisu ni uli. Kraj viestoljetne Monarhije ve se nazirao, a polovicom rata svjetskih razmjera koji je uslijedio bio je posve siguran.
Zakljuak
Sintetiko promatranje pitanja politikoga organiziranja Hrvata u Hercegovini od preuzimanja vlasti Austrougarske Monarhije u BiH do Prvoga svjetskog rata nakon analize vodi do nekoliko zakljuaka. Prvo, politiki ivot u uobiajenom znaenju u BiH bio je omoguen dolaskom zapadne politike tradicije. U Osmanskom Carstvu drava je poivala na islamskim temeljima, a drutvo je bilo organizirano prema teokratskom naelu po kojemu je religija temeljna odrednica drutva. Religijski je millet okosnica drutvene organizacije u kojoj religijski predstavnici obnaaju vane dravne funkcije. Dolaskom Monarhije unesena je i liberalistika ideja prema kojoj se politiki ivot organizira oko zatite nekih zajednikih, gospodarskih, ideolokih, kulturnih i nacionalnih interesa. Vjerski su interesi takoer mogli doi u obzir, ali oni vie nisu bili u fokusu politikoga organiziranja. Drugo, organiziranje politikoga ivota u BiH nuno je bilo obiljeeno zateenim teokratskim osmiljanjem drutvenoga ivota, to znai da je religijska pripadnost i dalje ostala vana identitetska odrednica. U hrvatskom korpusu franjevatvo se nametnulo kao nezaobilazan imbenik drutvenoga organiziranja. To e se kasnije oitovati i u politikom organiziranju. Franjevci su s druge strane zadrali i nasljeivali tradiciju vlasnitva nad katolikim pukom u zemlji. S novom crkvenom organizacijom na cjelokupnu podruju BiH, uz franjevaki red, snanije je na vidjelo izila interesna skupina redovite crkvene hijerarhije. Vanije od
prosinca 2007.
75
Jure Krito
skupnih interesa bio je odnos prema liberalistikom shvaanju politike. Neki crkveni krugovi, kako u BiH tako i u Hrvatskoj, teko su prihvaali misao da politiko organiziranje ne titi religijske interese. Tree, politiki ivot u BiH bio je pod snanim utjecajem interesnih strana u Monarhiji. Kako su Maari Bosnu i Hercegovinu smatrali svojom interesnom sferom, tako se monarhijska politika podreivala maarskim politikim interesima u tom dijelu Monarhije. Upravo je Maarima odgovaralo da se nastavi tradicija religijske identifikacije jer bi nacionalni identitet neovisno o religijskoj pripadnosti, to je zagovarala hrvatska politika misao, stvarao prejaku hrvatsku stranu u BiH, a to bi bilo protivno maarskim planovima o maarizacije Hrvatske. etvrto, politiki ivot u BiH bio je nedjeljiv od politikoga ivota u susjedstvu. Hrvati su svoj politiki ivot organizirali s pogledom na Hrvatsku i s nadom u ujedinjenje BiH s drugim hrvatskim zemljama. Srbi su pak ivjeli politikim ivotom u Srbiji i radili na tome da BiH pripoje Srbiji. To je ozraje stvaralo apsurdnu situaciju za muslimanski ivalj, osobito za onaj veinski dio koji nije politiki razmiljao i koji je htio ostati u politikom limbu te ekao povratak Osmanskoga Carstva koje e im vratiti privilegirani poloaj. Povijesni razvoj nije dao za pravo ni jednoj od tih triju identitetskih skupina. tovie, iao je suprotno njihovim tenjama prisiljavajui ih na zajedniki ivot. To prisilno zajednitvo bilo je tragino za sve tri identitetske skupine, ponajvie za muslimansku. Ishod dosadanjega povijesnog razvoja takav je da se i nadalje ne nazire izlaz iz limba u koji su zapale sve tri identitetske skupine. Moda ovo osvjetljavanje razvojnoga puta politikoga ivota u BiH barem malo doprinese spoznaji kako samo maksimalno zadovoljenje elje za nacionalnom posebnou moe osigurati bolju budunost tim skupinama.
76
HUM 2
Literatura
- Acta Sanctae Sedis, XIV, Rim, 896. - Ani, Mladen, Rekonstrukcija ili de(kon)strukcija. Izgledi Bosne i Hercegovine u svjetlu iskustva raspada Jugoslavije, Globalizacija i identitet: rasprave o globalizaciji, nacionalnom identitetu i kulturi politike, uredili Miroslav Tuman i Ivan Bekavac, Udruga za promicanje hrvatskog identiteta i prosperiteta, Zagreb, 2004., str. 33-72. - Ani, Mladen, Na rubu Zapada: tri stoljea srednjovjekovne Bosne, Hrvatski institut za povijest Dom i svijet, Zagreb, 200. - Ani, Mladen, Putanja klatna: Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo i Bosna u XIV. stoljeu, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti ZIRAL, Zagreb Zadar Mostar, 997. - Begi, Hamid, Kratak historijski razvitak kolstva u Duvnu, Srednjokolski centar Duvno 1960-1980. (monografija), Duvno, 980., str. 5-54. - Boba, Imre, Djelovanje slavenskih apostola s. Konstantina i Metoda i poetak Bosanske biskupije, Kranstvo srednjovjekovne Bosne. Radovi simpozija povodom 9 stoljea spominjanja Bosanske biskupije, zbornik radova, priredili elimir Pulji i Franjo Topi, Vrhbosanska visoka teoloka kola, Sarajevo, 99., str. 25-42. - Bogievi, Vojislav, Pismenost u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 975. - Bogievi, Vojislav, Razvitak osnovnih kola u Bosni i Hercegovini od 1463-1918. godine, Sarajevo, 965. - uri, Hajrudin, Osnovne kole milosrdnih sestara u Bosni i Hercegovini za vrijeme Turske (87-878), Naa kola, Sarajevo, 954. - Drlji, Rastislav, Kratak pregled katolikog kolstva u Bosni kroz XIX vijek, Kalendar sv. Ante, godina 942.
prosinca 2007.
77
Jure Krito
- Drljo, Mato, Obnova redovne crkvene hijerarhije u Bosni i Hercegovini i pitanje pravnog ureenja upa, Vrhbosanska visoka teoloka kola, Sarajevo, 200. - Daja, Sreko M., Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine, Svjetlost, Sarajevo, 992. - Filandra, air Kari, Enes, Bonjaka ideja, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2002. - Gavranovi, Berislav, Uspostava redovite katolike hijerarhije u Bosni i Hercegovini 1881. godine, Beograd, 935. - Glava, Radoslav, st. (al. Philadelphus Philalethes), Biskup o. Paskal Buconji prigodom tridesetogodinjice biskupovanja, 1880.1910., Mostar, 90. - Glava, Radoslav, ivot i rad fra Rafe Bariia, Mostar, 900. - Grijak, Zoran, Politiko djelovanje vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera, Hrvatski institut za povijest Dom i svijet, Zagreb, 200. - Gross, Mirjana Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini od 87894., Historijski zbornik, XIX-XX(966.-967.), str. 9-68. - Hadrovics, Lszl, Srpski narod i njegova Crkva pod turskom vlau, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2000. - Hadijahi, Muhamed, Bogumilstvo i islamizacija, Islam i Muslimani u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 977., str. 39-52. - Hadijahi, Muhamed, O nestajanju Crkve bosanske, Pregled, 65 (975.), br. -2, str. 309-328. - Hadijahi, Muhamed, Od tradicije do identiteta (Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana), Sarajevo, 974. - Hadijahi, Muhamed, Porijeklo bosanskih Muslimana, Sarajevo, 990. - Horvat, Josip, Politika povijest Hrvatske, Zagreb, 936. - Hrvatski dnevnik, . oujka 908. - Hrvatski dnevnik, 8. i 20. kolovoza 906.
78
HUM 2
- Imamovi, Mustafa, Historija Bonjaka, Sarajevo, 997. - Jablanovi, Ivan, Apostolski vikari u Bosni i Hercegovini (od god. 735. do god. 88.), Vrhbosna, 52(938.), br. 6-7, str. 28-35; br. 8-9, str. 6-64; br. 0, str. 207-25; br. , str. 243-249; br. 2, str. 27-277. - Jeleni, Julijan, Kultura i bosanski franjevci, sv. -2, Sarajevo, 92.-95. - Joli, Robert, Duvno kroz stoljea, Tomislavgrad Zagreb, 2002. - Jurii, Pavao, Pismenost u Bosni i Hercegovini i razvoj kolstva u duvanjskom kraju, Duvanjski zbornik, uredio Jure Krito, Zagreb Tomislavgrad, 2000., str. 227-248. - Kapitanovi, Vicko, Franjevaki apostolat i moderne ideje sekularizacije u 9. stoljeu, Kai, 4(982.), str. 49. - Karamati, Marko, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878.-1914., Svjetlo rijei, Sarajevo, 992. - Katolika crkva u Bosni i Hercegovini u XIX i XX stoljeu, priredili Petar Babi i Mato Zovki, Vrhbosanska visoka teoloka kola, Sarajevo, 986. - [Kneevi, Antun], Krvava knjiga ili spomenik na 405 godina poslije propasti slavnoga kraljevstva bosanskoga, Zagreb, 869. - Lovrenovi, Dubravko, Na klizitu povijesti: (sveta kruna ugarska i sveta kruna bosanska): 1387-1463, Synopsis, Zagreb, 2006. - Matijevi, Zlatko, Nekoliko primjera nacionalnog i politikoga posvajanja Crkve bosanske u srpsko/srbijanskoj i muslimansko/ bonjakoj historiografiji i publicistici XIX. i XX. stoljea (od Petranovia do interneta), Fenomen krstjani u srednjovjekovnoj Bosni i Humu, zbornik radova, Institut za istoriju Hrvatski institut za povijest, Sarajevo Zagreb, 2005., str. 335-350. - Niki, Andrija, Kulturne prilike u Hercegovini zadnjih desetljea turske vladavine, Kai, zbornik franjevake provincije Presv. Otkupitelja, 8(976.), str. 42.
prosinca 2007.
79
Jure Krito
- Niki, Andrija, Osnivanje apostolskog vikarijata u Hercegovini, Croatica christiana periodica, 3(979.), str. 2-50. - Niki, Andrija, Ulazak austro-ugarske vojske u Hercegovinu, Maruli, 3(980.), br. , str. 5-66. - Papi, Mitar, Hrvatsko kolstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. godine, Sarajevo, 982. - Peco, Esad, Osnovno kolstvo u Hercegovini 1878-1918. za vrijeme austro-ugarske vladavine, Sarajevo, 97. - Pulji, elimir (ur.), Josip Stadler. Prilozi za prouavanje duhovnog lika prvog vrhbosanskog nadbiskupa, Studia Vrhbosnensia, 3, Vrhbosanska visoka teoloka kola, Sarajevo, 989. - anjek, Franjo, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, Barbat, Zagreb, 2003. - idak, Jaroslav Gross, Mirjana epi, Dragovan, Povijest hrvatskog naroda 1860.-1914., Zagreb, 968. - ii, Ferdo, Pregled povijesti hrvatskoga naroda, Zagreb, 962. - kegro, Ante, Nekoliko pitanja iz najstarije povijesti Bosne i Hercegovine ili o najnovijim krivotvorinama u bonjakoj historiografiji Nauni skup: Istorijska nauka o Bosni i Hercegovini u razdoblju , 990-2000., Sarajevo, 30. i 3. oktobar 200., Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 200., str. 2-29. - Vranki, Petar, La Chiesa cattolica nella Bosnia ed Erzegovina al tempo del vescovo Raffaelle Barii, Roma, 984. - Vrdoljak, Bono, Apostolski vikarijat u Bosni 735.-88., Plodovi ljubavi i rtve, Livno, 2005., str. 7-28. - Vrhbosanska katolika bogoslovija 1890-1990., Sarajevo Bol, 993. - Vrhbosna, 909., br. 2 (20. sijenja). - Vuki, Tomo, Meusobni odnosi katolika i pravoslavaca u Bosni i Hercegovini (1878.-1903.), Mostar, 994. - Zirdum, Andrija, Predgovor, Pisma bosanskih franjevaca 1850.1870., Slovoznak, Plehan, 996., str. 5-33.
80
HUM 2
Jure Krito
ENCOUNTER OF CIVILIZATIONS: BEGINNINGS OF THE POLITICAL LIFE OF CROATS IN HERZEGOVINA DURING THE AUSTRO-HUNGARIAN MONARCHY
Summary
After short and concise description of the situation in Bosnia and Herzegovina during the Turkish reign, the author observes the political organization of Croats in Bosnia and Herzegovina from the date when AustroHungarian Monarchy took charge in BiH till the First World War. With a goal of enlightening that problem he examines the wider context in which BiH became the battle-field of different political, national, economic, religious, class and other interests. In relation to that it is firstly concluded that the arrival of Monarchy in this underdeveloped province brought the liberalistic idea which enabled organizing of different forms of social, economic and cultural life. In the Croatian corpus that was used by the Franciscans who intruded themselves as the unavoidable factor of social organizing, which was later manifested in the political plan. But, political life in BiH was under the strong influence of Hungarians who considered this country as their sphere of interest. The most convenient for them was that the tradition of religious identification was being continued instead of national identification, because they were afraid of the strong Croatian side in BiH who advocated integration with other Croatian countries. On the other side Serbs worked on the integration of BiH and Serbia. In that way Muslims were in absurd situation, especially those who had all the privileges and who waited vainly for the return of the Ottoman Empire. Key words: Bosnia and Herzegovina, Austria-Hungary, the Ottoman Empire, Croats, Serbs, Muslims, Hungarians, interests, politics, Franciscans, Stadler.
prosinca 2007.
8
Tomo Vuki Katoliki bogoslovni fakultet u Sarajevu
UDK 050(497.6=63.42)878/98 Izvorni znanstveni lanak Primljeno: 23. V. 2007.
PREGLED KATOLIKE I HRVATSKE PERIODIKE U BIH OD 1878. DO 1918. S POSEBNIM OSVRTOM NA ASOPIS BALKAN*
Saetak
U radu se najprije donosi pregled svih periodinih izdanja na hrvatskom jeziku koja su se pojavila na prostoru Bosne i Hercegovine u razdoblju od 1878. do 1918. godine. Prema nekima rije je o ukupno 23 periodike, dok drugi spominju njih 29. Autor ovoga lanka meutim poimence navodi naslove 32, odnosno 43 lista pokrenuta u spomenutom razdoblju. Prva brojka vrijedi ako se primijeni metodologija prema kojoj se rauna samo jedno periodino izdanje, bez obzira koliko je puta ono mijenjalo svoj naziv i nastavljalo izlaziti pod drugim imenom. Druga se pak brojka dobiva ako se primijeni pravilo da je svaka pojava novoga imena periodinoga izdanja ustvari kraj jedne i poetak nove publikacije. U drugom dijelu rada predstavljen je iroj javnosti malo poznat teoloki asopis Balkan koji je pokrenuo sarajevski nadbiskup Josip Stadler i koji je izlazio dva puta godinje od 1896. do 1902. godine. Osnovna preokupacija ovoga asopisa bila je ponovna uspostava jedinstva meu kranima, osobito izmeu Katolike i Pravoslavne crkve. No, Stadlerov ekumenski apeli nisu nailazili na plodno tlo kod tadanjih pravoslavnih metropolita i sveenika. Kljune rijei: periodika, Crkva, katolici, pravoslavci, papa, Stadler, jedinstvo, ekumenizam, Balkan.

Prikazani rezultati proizili su iz znanstvenoga projekta "Katolicizam, islam i pravoslavlje u identitetskim procesima u BiH", provoenoga uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta Republike Hrvatske.
82
HUM 2
Uvod
U razdoblju izmeu 878. i 98. godine, odnosno u vrijeme austrijsko-maarske uprave Bosnom i Hercegovinom, tiskan je relativno velik broj naslova katolike i hrvatske periodike. Ustvari, to je bilo vrijeme kada, zajedno sa irenjem lanca kola i porastom pismenosti, dolazi do nagloga porasta kulture pisane rijei u ovim krajevima uope, pa i periodike kao takve. Iako je tematika periodinih izdanja u BiH prilino dobro prouena te su objavljene i neke bibliografije, ipak u svim dosadanjim studijama, pa i onim najozbiljnijima, ima ozbiljnih previda koje treba popraviti. Tako ni jedan od dosadanjih popisa periodike u BiH uope ne spominje primjerice godinjak NAPREDAK hrvatski narodni kalendar2 iji se prvi broj za 907. pojavio krajem 906. godine i koji je redovito izlazio sljedeih 0 godina, a onda, poslije prekida zbog Prvoga svjetskog rata, nastavio redovito izlaziti od 922. do 948. godine. Isto tako, samo jedan autor, ito u svome dopunjenom izdanju, zna za znanstveni teoloki asopis Balkan Jedinstvu o bratskoj slogi (896.-902.),3 koji je cijelo vrijeme svoga izlaenja pripreman i dva puta godinje u obliku knjige tiskan u Zagrebu. No, tiskan je u Zagrebu samo zato to je tamo ivio njegov glavni urednik, ali ga je pokrenuo sarajevski nadbiskup Josip Stadler, a svojim su ga radovima redovito punili znanstvenici iz Sarajeva. Upravo
Usp. npr. ore Pejanovi, tampa Bosne i Hercegovine 1850-1941, Sarajevo, 949.; Todor Kruevac, Bosansko-hercegovaki listovi u XIX veku, Sarajevo, 978.; Slavko Kovai, Bibliografija katolike periodike u Bosni i Hercegovini do 976., Nova et vetera, (977.), str. 7-24; Ivica Pulji, Kroz povijest katolikog tiska u Bosni i Hercegovini, u Ivo Baluki Franjo Topi, Stoljee Vrhbosne 1887-1987., Sarajevo, 996., str. 7-32. Usp. www.napredak.com.ba NAPREDAK hrvatski narodni kalendar ne spominje ni predsjednik Napretka; usp. Franjo Topi, Hrvatski tisak u Bosni i Hercegovini od poetka do 94. godine, Vrhbosnensia, 2(2003.), str. 469-484. A oni koji uope spominju periodina izdanja Napretka netono tvrde da je 907. godine poeo izlaziti Napredak. Glasilo Hrvatskog kulturnog drutva Napredak u Sarajevu jer se prvi broj ove publikacije pojavio u Sarajevu istom 926. godine. Tvrdei tako, poistovjetili su dva razliita izdanja ija je prva rije u naslovu bila ista, jedno koje je zapoelo 907. i drugo koje se pojavilo 926., a koja su nakon 926. godine izdavana usporedo i tako posvema zaboravili NAPREDAK hrvatski narodni kalendar. Usp. ore Pejanovi, Bibliografija tampe Bosne i Hercegovine 1850-1941., Sarajevo, 96. Ovdje citirano prema: <www.openbook.ba>, drugo (elektronsko) izdanje. Prema prvom izdanju: Sarajevo, 96. Pejanovi pod br. 59 samo spominje Balkan.
prosinca 2007.
83
Tomo VuKi
e zato, nakon kratkoga podsjeanja na druge periodine katolike publikacije do kraja Prvoga svjetskog rata, ovaj prikaz biti posveen spomenutom Balkanu ija je osnovna preokupacija bila ponovna uspostava jedinstva meu kranima. Meutim, ovdje u uvodu treba primijetiti da je potencijalna mo prijama periodike na hrvatskom jeziku bila jo manja od postotka pismenih osoba zato to se u broju pismenih katolika nisu nalazili samo domai Hrvati nego i svi doseljeni katolici, pripadnici razliitih naroda u Monarhiji koji su u meuvremenu ovamo doli zbog razliitih razloga: Austrijanci, esi, Maari, Poljaci, Talijani, Ukrajinci itd. Najvea preprjeka irenju pisane rijei u to doba bila je vrlo velika zaostalost drutva te vrlo visok stupanj nepismenoga stanovnitva. Naime, prema slubenim podatcima objavljenim poslije dravnoga popisa puanstva iz 90. godine u Bosni i Hercegovini te je godine bilo samo oko 23% pismenih katolika. Odnosno, tada je bilo jo tono 77,45% nepismenih katolika naspram 89,92% nepismenih pravoslavaca i ak 94,65% nepismenih muslimana.4 Meu njima osobito je velik broj ena. Naime, rezultati toga popisa stanovnitva pokazuju sljedei odnos pismenih mukaraca i ena:5
vjere muslimani pravoslavci katolici pismeni mukarci 24.568 50.038 49.468 pismene ene 637 13.167 26.375 svega 25.205 63.205 75.843
Velika nepismenost i opa zaostalost drutva imale su za posljedicu nisku nakladu svih periodinih izdanja. K tome, svi pretplatnici nisu bili iz BiH. tovie, prema slubenim izvjeima ak oko 40% bilo ih je iz drugih krajeva. Naime, u Izvjetaju o upravi Bosne i Hercegovine za 906. godinu, koji je priredilo Zajedniko ministarstvo financija, navedeno je
4 5 Usp. Die Ergebnisse der Volkszhlung in Bosnien und der Herzegowina vom 10. Oktober 1910, Sarajevo, 92., str. XLVI. Usp. isto, str. 22, 32.
84
HUM 2
PREGLED KATOLIKE I HRVATSKE PERIODIKE U BIH OD 1878. DO 1918. S POSEBNIM OSVRTOM NA ASOPIS BALKAN
da je krajem 905. godine u BiH izlazilo 9 listova, ali svi zajedno u samo 20292 primjerka, a broj pretplatnika bio je 6260. Od tih 6260 pretplatnika iz BiH ih je bilo svega 9809, dok ih je 645 bilo iz Austrije i drugih zemalja. Odnosno, ilustracije radi, meu 568092 stanovnika u BiH te godine bilo je 9809 pretplatnika raznih listova, to je iznosilo samo neto vie od pola postotka. Prema istom izvoru, meu katolikim listovima najtiraniji su bili Vrhbosna, koja je te godine tiskana u 800, i Kranska obitelj, u 000 primjeraka, a svi ostali u nakladi od oko 500 primjeraka.6
1. Pregled katolike i hrvatske periodike

Budui da je kod nekih periodinih izdanja vrlo teko utvrditi jesu li samo katolika ili su i hrvatska (jer su najee istodobno bila i jedno i drugo), u nastavku e biti spomenuta sva periodina izdanja na hrvatskom jeziku koja su se u BiH pojavila od 878. do 98. godine. Razvrstana su u tri grupe: najprije crkveni listovi, zatim listovi za politiku, prosvjetu, radnitvo, kulturu i gospodarstvo i, na kraju, listovi katolike mladei. Glede broja naslova katolike i hrvatske periodike ovdje treba spomenuti kako neki tvrde da ih je pokrenuto ukupno 23,7 a drugi ih nalaze 29.8 Meutim, kako proizlazi iz ovoga prikaza koji poimence spominje naslove svih listova, u spomenutom razdoblju hrvatski su katolici u BiH pokrenuli najmanje 32 ili 43 periodina naslova, ovisno o nainu brojanja. Prva brojka vrijedi ako se primijeni metodologija prema kojoj se rauna samo jedno periodino izdanje, bez obzira koliko je puta ono
6 Usp. . Pejanovi, nav. dj. On pie da je krajem 1905. godine stanje bilo ovako: Najvei tira i najvei broj pretplatnika imali su listovi za zabavu, pouku i knjievnost. Njih pet na broju tampano je u 7.300 primjeraka, prosjeno po 1.460 na jednoga. Sedam politikih listova tampano je u 7.050 primjeraka, prosjeno po 1.000 na jednoga. U veem broju tampani su i dijecezanski, crkveni i vjerski listovi: njih 4 u 3.702 primjerka, prosjeno po 925 na jednoga. - Uopte te godine otpadalo je na jedan list prosjeno po 900 pretplatnika. U najvie primjeraka tampana je Srpska rije (3.000), pa Bosanska vila (2.500), Teak (2.000), Vrhbosna (1.800), Kranska obitelj, Mala biblioteka i Pokret (u 1.000 primjeraka), Bonjak (u 900 primjeraka), Uiteljska zora, Osvit, Behar, kolski vjesnik i Glas zemaljskog muzeja po 800 primjeraka, Sarajevski list (zvanini) u 686 primjeraka. Ostali listovi tampani su u manjem broju, oko 500 primjeraka. Usp. . Pejanovi, nav. dj., str. 25; I. Pulji, nav. dj., str. 4; F. Topi, nav. dj., str. 475. Usp. S. Kovai, nav. dj., str. 73.
7 8
prosinca 2007.
85
Tomo VuKi
mijenjalo svoj naziv i nastavljalo izlaziti pod drugim imenom. A druga se brojka dobiva ako se primijeni pravilo da je svaka pojava novoga imena periodinoga izdanja ustvari kraj jedne i poetak nove publikacije. Odnosno, u prvom sluaju bilo ih je najmanje 32, a u drugom barem 43. 1.1. Crkvena periodina izdanja veega odjeka 1. SRCE ISUSOVO, s podnaslovom Slubeni list za Vrhbosansku nadbiskupiju, izlazilo je u Sarajevu svakoga mjeseca redovito od poetka 882. do kraja 886. godine. Pokrenuo ga je sarajevski nadbiskup Josip Stadler. Ovo je prva katolika i hrvatska periodina publikacija tiskana u BiH uope! VRHBOSNA se pojavljuje na poetku 887. godine nakon to je Srce Isusovo promijenilo ime te je njegov nastavak. Otada je imalo podnaslov Katolikoj prosvjeti i tiskano je dvotjedno. Pokrenuo ga je takoer sarajevski nadbiskup Stadler, a izlazi i danas pod istim imenom. Ova dva naslova moe se, ovisno o pristupu, smatrati jednim slubenim glasilom Sarajevske nadbiskupije ili dvama slubenim glasilima. 2. BOSANAC, s podnaslovom Zabavno-pouni nedjeljnik, pokrenuo je Ivan Lepui, upnik u Brkom. List je tiskan tjedno u Vinkovcima od 883. do 884. godine. Prvi put iziao je 9. lipnja 883. Ovo je prvi katoliki i hrvatski tjednik u BiH uope! 3. HERCEGOVAKI BOSILJAK, s podnaslovom Povijesno knjievni list, izlazio je u Mostaru 883. i 884. godine svakih 5 dana latinicom i irilicom. Pokrenuo ga je sveenik don Franjo Milievi. NOVI HERCEGOVAKI BOSILJAK s podnaslovom Povijesni knjievni list (List za zabavu, pouku i knjievnost), nastavak Hercegovakoga bosiljka, tiskan je tjedno u Mostaru latinicom i irilicom godine 884. i 885. Pokrenuo ga je don Franjo Milievi. GLAS HERCEGOVCA, s podnaslovom Politiko-informativni list, nastavak Novoga hercegovakoga bosiljka, tiskan je u Mostaru
86
HUM 2
latinicom dva puta tjedno od 885. do 896. godine. Pokrenuo ga je don Franjo Milievi. Ova tri naslova ustvari su jedne novine koje su mijenjale ime zbog problema s dravnom cenzurom ili zbog promjene programa. 4. GLASNIK JUGOSLOVENSKIH FRANJEVACA, s podnaslovom Pouni i religiozni list, pokrenuli su bosanski franjevci, a zapoeo je izlaziti 887. godine mjeseno u Sarajevu. GLASNIK BOSANSKIH I HERCEGOVAKI FRANJEVACA, s podnaslovom Pouni i religiozni list, naslov je koji se pojavljuje ve u 2. broju jer dravna vlast nije doputala tiskanje pod prvim naslovom. Pod ovim naslovom mjesenik je tiskan kroz cijelu 887. godine, a na poetku 888. vraen mu je prvi naslov: Glasnik jugoslovenskih franjevaca te pod tim imenom izlazi do kraja 894. godine. FRANJEVAKI GLASNIK, s podnaslovom Pouni i naboni list, naziv je mjesenika koji se, kao nastavak Glasnika bosanskih i hercegovaki franjevaca, pojavljuje na poetku 895. i traje do kraja 90. godine. SERAFINSKI PERIVOJ, s podnaslovom Pouni naboni list Glasilo hrvatskih franjevaca, kao nastavak Franjevakoga glasnika, pojavljuje se na poetku 902. i pod tim naslovom kao mjesenik izlazi do kraja 93. godine. NAA MISAO, s podnaslovom Pouno-religiozni list, kao nastavak Serafinskoga perivoja, mjeseno su izdavali hrvatsko-slovenski franjevci od 94. do 99. godine. Ovih pet naslova zapravo su jedno glasilo koje je zbog razliitih razloga mijenjalo naziv i nastavljalo izlaziti. 5. KRANSKA OBITELJ, s podnaslovom Pouni i zabavni list za hrvatski katoliki puk, pojavio se u Mostaru 900. godine, a tiskali su ga hercegovaki franjevci, najprije polumjeseno, a kasnije mjeseno. Na kraju 98. godine prestao je izlaziti da bi se ponovno pojavio 938. godine.
prosinca 2007.
87
Tomo VuKi
6. GLASNIK SV. ANTE PADOVANSKOG, s podnaslovom Vjerski mjesenik za hrvatski katoliki puk, koji su pokrenuli bosanski franjevci, izlazio je mjeseno u Visokom (906.-908.) i Sarajevu (908.-945.). 7. GLASNIK PRESVETOG SRCA ISUSOVA, s podnaslovom Vjersko-prosvjetni list, pokrenuo je sarajevski nadbiskup Josip Stadler 892. godine. Izlazio je kao mjesenik u Sarajevu i Travniku do 895. godine, a onda je urednitvo preneseno u Zagreb gdje i danas izlazi. 8. NOVI PRIJATELJ BOSNE, s podnaslovom List knjievno-pouno-zabavni, izlazio je povremeno na Plehanu kod Dervente. Koliko je poznato, tiskana su etiri sveska: za godine 888., 890., 894. i 896. 9. BALKAN, s podnaslovom Jedinstvu i bratskoj slogi, bio je teoloki znanstveni asopis koji je dva puta godinje tiskan u Zagrebu od 896. do 902. godine. Pokrenuo ga je sarajevski nadbiskup Josip Stadler. 1.2. Listovi hrvatskih katolika za politiku, prosvjetu, radnitvo, kulturu i gospodarstvo 10. TRGOVAKA KNJINICA bio je list za pouku o trgovini, prometu i narodnom gospodarstvu. Izlazio je dva puta mjeseno u Sarajevu od listopada 899. do veljae 902. Bio je to prvi list u BiH koji se struno bavio knjigovodstvom, trgovakim dopisivanjem, trgovakim raunima i privredom openito. 11. OSVIT je bilo glasilo Hrvata iz BiH. Pokrenuo ga je 898. godine intelektualni krug oko don Franje Milievia u Mostaru. Vlasnik mu je bila Hrvatska dionika tiskara, a prvi urednik don Franjin neak, hrvatski knjievnik Ivan A. Milievi. Izlazio je dva puta tjedno do 907. godine.
88
HUM 2
12. HRVATSKI DNEVNIK, s podnaslovom Za interese bosanskohercegovakih Hrvata, pokrenuo je sarajevski nadbiskup Josip Stadler 906. godine. Izlazio je u Sarajevu svaki dan osim nedjeljom i blagdanom sve do 98. godine. HRVATSKI BRANIK, s podnaslovom Politiko-vjerski list bosanskih Hrvata, nakratko se pojavljuje u Sarajevu 98. godine kao nastavak Hrvatskoga dnevnika koji je nova dravna vlast zabranila. 13. NAPREDAK, s podnaslovom Hrvatski narodni kalendar, pokrenulo je i izdavalo u Sarajevu Hrvatsko kulturno drutvo Napredak. Prvi svezak ovoga godinjaka pojavio se za 907. godinu, a tiskan je krajem 906. Izlazio je iduih 0 godina, da bi nakon prekida zbog Prvoga svjetskog rata ponovno nastavio izlaziti od 922. godine. 14. HRVATSKA ZAJEDNICA bio je list za prosvjetu, pouku i narodno gospodarstvo. Izlazio je u Sarajevu dva i tri puta tjedno od 909. do 92. godine te nakon prekida od dvije godine jo i 94., a vlasnik mu je bio dr. Jozo Sunari. 15. HRVATSKA BOSNA bila je puko glasilo, pouno-politiki list za teaka, radnika i male obrtnike. Izlazila je u Sarajevu od 909. do 90. godine dva puta mjeseno. 16. HRVATSKA SVIJEST bila je politiko-prosvjetni list. Izdavao ga je i ureivao konzorcij Hrvatska svijest u Sarajevu od 93. do 94. godine. 17. HRVATSKA NARODNA ZAJEDNICA bila je revija za prosvjetu i gospodarstvo te organ Hrvatske narodne zajednice. List je izlazio u Sarajevu dva puta mjeseno od 93. do 98. godine. 18. RADNIKA ODBRANA bila je politiki list i organ hrvatske radnike organizacije. Izlazila je u Mostaru 908. godine tri puta mjeseno.
prosinca 2007.
89
Tomo VuKi
19. HRVATSKA OBRANA bila je list za politiku, gospodarstvo i zabavu. Izlazila je u Sarajevu od 908. do 90. godine etiri puta mjeseno. 20. RADNIKI LIST bio je organ za zatitu radnika Hrvata u BiH. Vlasnik mu je bila Matica radnika Hrvata. Izlazio je u Sarajevu jednom tjedno 90. godine. RADNIKA SVEZA nastavak je Radnikoga lista koji je nakon 20. broja promijenio ime. Otada se naziva glasilom za probitke hrvatskoga radnitva te izlazi sve do 94. godine. 1.3. Listovi katolike mladei 21. GLAS KMETIKE VILE (KMETIKA VILA), s podnaslovom List aka seminarista travnike gimnazije, izlazio je u Travniku od 894. do 895. godine. 22. POLET, s podnaslovom Knjievno-pouni list, izdavao je u Livnu zbor franjevakih bogoslova Juki, povremeno od 899. do 909. godine. 23. NARODNO BLAGO, s podnaslovom Pouno-zabavni list, izdavali su uenici franjevake gimnazije u Visokom kolske godine 903./904. 24. EAGIJA, s podnaslovom aki aljivi list, izdavali su uenici franjevake gimnazije u Visokom vjerojatno prije Narodnoga blaga. 25. POLET, s podnaslovom Knjievno-pouni aki list, izdavali su kolske godine 905./906. uenici franjevake gimnazije u Visokom. CVIJET, s podnaslovom List za pouku i zabavu, izdavali su uenici franjevake gimnazije u Visokom i nastavak je Poleta. Izlazio je od 907. do 92., a obnovljen je 925. godine.
90
HUM 2
26. SMILJE, s podnaslovom Literarno-pouni list, izdavala je povremeno organizacija sjemenitaraca Akademija sv. Ivana Zlatoustoga u Travniku od 906. do 908. godine. 27. TRAVNIKI GJAK, s podnaslovom List gimnazista kongegista List vanjskih uenika Travnike gimnazije, izdavala je u Travniku Organizacija srednjokolske katolike omladine povremeno 906. i 908. godine. TRAVANJSKO SMILJE, s podnaslovom Literarno-pouni aki list, nakon prestanka Smilja i Travnikoga gjaka, poinje izlaziti 908. i pojavljuje se povremeno do 93. godine, a izdavala ga je Akademija sv. Ivana Zlatoustoga u Travniku. 28. MLADOST, s podnaslovom Srednjokolski literarno-zabavni list, periodino je u Mostaru izdavala Organizacija srednjokolske katolike omladine Radikal od 908. do 90. i od 97. do 92. godine. 29. RUA, s podnaslovom List za zabavu i pouku, izdavala je mjeseno Organizacija katolike bogoslovske mladei u Mostaru od 909. do 93. godine. 30. VJESNIK, s podnaslovom Omladinski knjievni list, izdavalo je povremeno Akademsko katoliko drutvo Marti u Sarajevu od 90. do 93. godine. 31. LU, s podnaslovom Pouno-religiozni list, izdavao je povremeno Zbor franjevakih bogoslova Juki u Sarajevu od kolske godine 90./9. do 9./92. 32. RAD, s podnaslovom Katoliki gjaki list, povremeno su izdavali katoliki aci u Banjoj Luci 94. godine.
prosinca 2007.
9
Tomo VuKi
2. asopis Balkan od nastanka do prestanka

2.1. Crkvene okolnosti nastanka asopisa Papa Leon XIII. (878.-903.) objavio je 20. lipnja 894. apostolsko pismo Praeclara gratulationis kojim se obratio narodima svijeta i njihovim voama. Meu njima izriito je progovorio i slavenskim narodima pozivajui ih na sjedinjenje s Katolikom crkvom.9 Primivi apostolsko pismo, sarajevski nadbiskup Josip Stadler dao ga je prevesti na hrvatski jezik i odmah tiskati u slubenom vjesniku Sarajevske nadbiskupije Vrhbosni.0 Dva mjeseca poslije, na sjednici Nadbiskupskoga ordinarijata 20. rujna, Stadler je zamolio kaptol, koji je bio vlasnik Vrhbosne, da mu daruje deset primjeraka broja Vrhbosne u kojemu je bilo tiskano apostolsko pismo Praeclara gratulationis kako bi sedam primjeraka mogao poslati pravoslavnoj metropolitanskoj kuriji u Sarajevo, a tri primjerka metropoliji u Tuzli ija su se sjedita nalazila na podruju katolike Sarajevske nadbiskupije. Dobivi deset primjeraka, Stadler ih je, kako je bio zamislio, 23. rujna stvarno poslao dvjema pravoslavnim metropolitanskim kurijama. Nadodao je i svoje popratno pismo dvojici pravoslavnih metropolita oru Nikolajeviu iz Sarajeva i Nikoli Mandiu iz Tuzle.2 Papa Leon XIII., pisao je Stadler u svome pismu, kako se pribliava kraju svoga ivota, sve se vie sjea vremena kada su istona i zapadna Crkva u jedinstvu hvalile trojedinoga Boga. Prije negoli drugima, papa se obraa onoj Crkvi koja nam je najblia ne samo po vjeri i raznim ustanovama nego i po krvi. Braa koja se razlikuju po drukijem razumijevanju Kristove vjere morala bi biti proeta njegovim Duhom. Ako
9 Usp. Leonis XIII Pontificis Maximi Acta, sv. XIV, Roma, 895., str. 202-203. 0 Usp. List apostolski Leona Pape XIII, Vrhbosna 4(894.), str. 209-25. Ovaj broj Vrhbosne nosi nadnevak od 5. srpnja 894. Usp. Arhiv Sarajevske nadbiskupije, br. 795/894. 2 Usp. Arhiv Sarajevske nadbiskupije, br. 729/894. Stadlerovo pismo dvojici pravoslavnih metropolita kasnije je tiskano u Katolikom listu 43(894.), str. 357-358 s naslovom S bosanske medje. Vrhbosna meutim, vjerojatno zbog dravne cenzure, nikada nije objavila ovo pismo iako ima pisaca koji su tvrdili da su ga vidjeli u njoj. Usp. Franjo Ham(m)erl, Dr. Josip Stadler prvi nadbiskup vrhbosanski, Spomenica vrhbosanska 1882-1932, Sarajevo, 932., str. 4.
92
HUM 2
to budemo traili, pisao je dalje, dobri e Otac uiniti da e se Crkve sjediniti po tom i u tom Duhu. U nastavku je Stadler izloio svoja naela koja bi trebala ravnati promicanje jedinstva Crkve. Njegovo prvo naelo glasilo je: sjediniti se po Duhu u molitvi. Drugo naelo: nadii nacionalnu pripadnost i nikako ju ne poistovjeivati s vjerom jer je Isus sve narode pozvao u svoju vjeru. Tree: da bi se promicalo jedinstvo, u Crkvi se mora razlikovati bitne stvari od onih koje to nisu. Ustvari, budui da je Krist ustanovio Crkvu za sve narode, normalno je da je svaki narod u Crkvu donio neto od svoga: primjerice, i na Istoku i na Zapadu nastali su razliiti liturgijski obredi. etvrto: Stadler je pravoslavnim metropolitima predloio susret naih i vaih strunjaka gdje bi se na temelju sadraja Svetoga pisma i crkvenih otaca nastojalo doi do odgovora na pitanje kakvu je Crkvu Isus ustanovio te koji su prepoznatljivi znakovi Crkve. Ova vrsta susreta mogla bi, prema Stadlerovu miljenju, najvie pomoi sjedinjenju Crkava. Stoga je molio pravoslavne metropolite da iskau svoja miljenja i da predloe nain i mjesto susreta. Ako to uinimo, nastavljao je Stadler, imat emo mnogo neprijatelja, no ne treba se osvrtati na ono to ljudi govore. Treba slijediti volju Boju. Zavravajui svoje pismo, govorio je kako se nada da e pravoslavnim metropolitima biti jasno zato on nikada nije bio konfesionalno nezainteresiran iako je istodobno inio dobro svima, pa ak i samim pravoslavnim metropolitima. Jo jednom pozivajui pravoslavce da se sjedine s nami, pisao je kako je spreman poloiti i vlastiti ivot ako bi to pomoglo sjedinjenju Crkava. Na kraju je jo jednom naglasio vanost molitve i znanstvenih rasprava, ali samo u ljubavi i bez vrijeanja. Pravoslavni metropoliti meutim nikada nisu poslali nikakva odgovora. Iako su ignorirali Stadlerove prijedloge, ipak su se, prema vladinim tajnim informacijama, namjeravali sastati 3. studenoga 894. u Sarajevu da bi, vjerojatno, sastavili odgovor na Stadlerovo pismo kako bi se bolje informirali o apostolskom pismu Praeclara gratulationis i kako bi prouili mogunost izjave o nespremnosti za sjedinjenje, barem ne u Bosni i Hercegovini.3 No, usprkos takvim planovima, nema nikakvih podataka
3 Usp. Arhiv BiH, ZMF BH Pr., br. 222/894.
prosinca 2007.
93
Tomo VuKi
koji bi potvrdili da su se metropoliti doista i sastali. Ni Istonik nije nikada objavio bilo kakav odgovor, vjerojatno zato to ni Stadlerovo pismo nikada nije objavljeno u Vrhbosni. Iako nema dokaza, ipak je mogue da vladina cenzura nije dopustila tiskanje ni Stadlerova pisma ni mogui odgovor metropolita. Meutim, najvjerojatnije metropoliti nikada nisu ni sastavili nikakva odgovora. S druge strane, vladini su ljudi bili koliko iznenaeni toliko zabrinuti Stadlerovom inicijativom. U Beu su doznali za nju istom 27. listopada 894. iz Neue Freie Presse koji ju je preuzeo iz zagrebakoga Katolikoga lista. Zato je ministar Kllay 29. listopada od vlade iz Sarajeva traio da ga odmah izvijesti jer on nita nije znao o ovoj Stadlerovoj akciji.4 aljui ministru Kllayu povjerljivo izvjee koje ima nadnevak samo listopad 894., civilni adlatus Kutschera pisao je da je Stadler, prema nekim novinama, pisao svoj trojici pravoslavnih metropolita u BiH to, kako se ve vidjelo, ne proizlazi iz dokumentacije Nadbiskupskoga ordinarijata iz Sarajeva.5 Iz Kutscherina izvjea Kllayu takoer se doznaje da se sarajevski metropolit Nikolajevi u danima kada je stiglo Stadlerovo pismo nalazio u kanonskom posjetu raznim upama izvan Sarajeva. U nenazonosti metropolita njegov vikar arhimandrit Magaraevi pokazao je Kutscheri Stadlerovo pismo. K tomu, jo prije nego se Nikolajevi vratio u Sarajevo isti je Magaraevi predao original Stadlerova pisma vladinim ljudima koji su ga, poto su ga kopirali, istoga dana ponovno vratili Magaraeviu. Na kraju svoga izvjea Kutschera je traio instrukcije kako se treba ponaati pokrajinska vlada iz Sarajeva u ovom konkretnom sluaju. U svom odgovoru od 3. studenoga ministar Kllay iznosi miljenje da je Stadlerov poziv pravoslavnim metropolitima bio potaknut odozgo, tj. inicijativama samoga pape. Ministar je smatrao da se radi o iskljuivo crkvenom pitanju te je pokrajinskoj vladi savjetovao da se ne mijea, a posebice da se ne stavlja na stranu jedne Crkve. A ako bi vlada mogla predusresti i usprotiviti se pojavi slinih pokuaja, bilo bi to poeljno. No, ako bi pravoslavni metropoliti pitali vladu kako e se ponijeti, mo4 Usp. Arhiv BiH, ZMF BH Pr., br. 200/894.; 206/894.; 20/894. 5 Usp. Arhiv Sarajevske nadbiskupije, br. 729/894.
94
HUM 2
glo im se rei da je stvar svakoga pojedinog od njih hoe li odgovoriti na Stadlerovo pismo, preutjeti ga ili ga poslati natrag Stadleru.6 Traei dodatne podatke o tomu kako se Magaraevi mogao ponijeti na opisani nain, Kllay je zahtijevao od vlade BiH da samom Magaraeviu prepusti da sa Stadlerovim pismom ini kako mu se ini pravo. Ustvari, ministru Kllayu nije bilo jasno kako je arhimandrit Magaraevi tjednima mogao drati u sebe slubeni dokument. Na kraju je Kllay nadodao da svaki dodir s pravoslavnim metropolitima u vezi s ovim sluajem mora biti samo usmen. Ta posljednja Kllayeva napomena najvjerojatniji je razlog zato danas nema dovoljno dokumentacije o svemu ovomu. 2.2. Stadler papinski delegat za jedinstvo Crkava i osnivanje asopisa Balkan Poslavi pismo pravoslavnim metropolitima 23. rujna 894., Stadler je odmah izvijestio i papu Leona XIII. o onomu to je uinio, a papa mu je odgovorio ve 2. listopada iste godine pismom Quae doctrinae.7 Ve poznatim Stadlerovim zaslugama, pisao je papa, nadodalo se i lijepo pismo pravoslavnim metropolitima koje je pratilo hrvatski prijevod apostolskoga pisma Praeclara gratulationis. Hrabrio je zatim Stadlera da nastavi svoj rad na jedinstvu Crkava. Zato mu kao vlastitu zadau (munus proprium) povjerava pomirenje Crkava u tim narodima (in istis gentibus). Preputao je meutim Stadleru biranje najboljih putova i, naravno, mogunost obraanja u Rim radi raznih savjeta. Pri zavretku svoga pisma Leon XIII. preporuio je Stadleru takoer da napie togod o problematici koja dijeli dvije Crkve te da iri te spise sve meutim neka bude obiljeeno ljubavlju kao Stadlerovo pismo upueno pravoslavnim metropolitima 8 Sa svoje strane Stadler nije nimalo ekao s provoenjem papine elje. Prema nekim autorima, u Sarajevu je osnovao Odbor za sjedinjenje,9 ali
6 7 8 9 Usp. Arhiv BiH, ZMF BH Pr., br. 25/894. Usp. Leonis XIII Pontificis Maximi Acta, vol XIV, Roma 895., str. 342-344. Usp. nav. mj. Usp. Ivan Markovi, Slaveni i Pape, sv. I, Zagreb, 903., str. XXXV. Prema Markovievu
prosinca 2007.
95
Tomo VuKi
postojanje takva odbora ne proizlazi ni iz jednoga dokumenta koji mi je na raspolaganju. Sigurno je meutim da je otada uestalo Stadlerovo dopisivanje s Nicolausom Nillesom, poznatim strunjakom za istone liturgije, koji je ivio u Innsbrucku. Stadler je od Nillesa zapravo traio savjete i suradnju. U svom dugom odgovoru Stadleru od 7. sijenja 895.20 Nilles mu je predloio da novo izdanje njegova (Nillesova) Kalendarium manuale utriusque Ecclesiae orientalis et occidentalis, koji je upravo pripravljao, bude tiskano pod Stadlerovom zatitom. Tako bi odmah bila ispunjena papina elja da Stadler objavi togod o spornim crkvenim pitanjima (de dissidii capitibus). Stadler, ne mogavi poeljeti ljepu priliku, nije mogao propustiti takvu ponudu za poetak ostvarivanja papina naloga. Tako je sljedee godine novo izdanje spomenutoga djela uistinu bilo tiskano na poticaj apostolskoga komesara (auspiciis commissarii apostolicis). Uvod u obama svescima ovoga djela napisao je Stadler osobno.2 U njemu je naglasio kako se Crkve, prije nego se pomire, moraju dobro poznavati. Prouavanje se mora initi izbjegavajui polemiku i mirno. Zato se uz njegovu elju i poticanje, pisao je, odluilo ponovno tiskati ovo djelo ije je prvo izdanje nailo na brojne simpatije takoer i meu nekatolicima. U spomenutom pismu Stadleru, kao i u jo jednom napisanom istoga dana, Nilles naziva Stadlera Commissarius Apostolicus, a podruje koje mu je povjereno Commissariatus apostolicus,22 ali nikako nije jasno zato ih naziva tim imenima. Nilles naziv apostolskoga komesara upotrebljava i u naslovu uvoda u svoju knjigu koji je napisao Stadler iako je papa Leon XIII. pisao samo o Stadlerovu munus proprium. Usto, i sam e se Stadler nazvati tim imenom u spomenutom uvodu Nillesovoj
pisanju lanovi ovoga odbora bili su Andrija Jagati, Antun Bonaventura Jegli i Franjo Hammerl. Drugi pisci koji spominju ovaj odbor, ali ne i imena njegovih lanova, jesu: Franjo Ham(m)erl, Dr. Josip Stadler prvi nadbiskup vrhbosanski, str. 42; Anto Paradik, Dr. Josip Stadler prvi vrhbosanski nadbiskup, Sarajevo, 968., str. 79; Juraj Kolari, Ekumenska djelatnost nadbiskupa Stadlera, u Petar Babi Mato Zovki (pr.), Katolika crkva u Bosni i Hercegovini u XIX i XX stoljeu, Sarajevo, 896., str. 52. 20 Usp. Arhiv Sarajevske nadbiskupije, Prezidijal, kuverta: Unija (Nillesova pisma). 2 Usp. Nicolaus NILLES, Kalendarium manuale utriusque Ecclesiae orientalis et occidentalis, sv. I, Insbruck, 896. (Stadlerov uvod na str. VII-VIII), sv. II, Insbruck, 897. (Stadlerov uvod na str. VII-VIII). 22 Usp. Arhiv Sarajevske nadbiskupije, Prezidijal, kuverta: Unija (Nillesova pisma).
96
HUM 2
knjizi, a podruje koje mu je povjereno, iako ga papa nije poblie odredio (in istis gentibus = u tim narodima), i on e nazvati Commissariatus apostolicus. Papino in istis gentibus, prema Nillesovu miljenju, odnosilo se na sve istone nekatolike krane. A upravo zato to, objanjavao je Nilles Stadleru u jednom pismu iz 895. godine, ne postoji neki drugi apostolski komesar osim Stadlera, svi spomenuti krani ulazili bi u podruje apostolskoga komesarijata.23 No, oito nezadovoljan takvim tumaenjima, Stadler je u svibnju 895. zatraio da sam papa razrijei ovu sumnju, ali tijekom sedam sljedeih mjeseci nije dobio odgovora. Da bi ga ubrzao, 8. sijenja 896. pisao je vatikanskom dravnom tajnitvu.24 Istom . oujka odgovorio mu je dravni tajnik kardinal Rampolla25 priopujui da je papa, povjerivi Stadleru kao zadau promicanje jedinstva, mislio samo na podruje Sarajevske nadbiskupije. 2.3. Osnivanje asopisa Balkan Stadler, koji je vrlo ozbiljno shvatio i papin poziv da pie i iri poneto de dissidii capitibus, ubrzo dolazi na pomisao osnivanja asopisa koji bi bio potpuno posveen promicanju jedinstva Crkava. Njegov prijatelj Nilles nije bio ba oduevljen ovom inicijativom u prvom redu zato to mu nije bilo jasno kako financirati takav asopis koji e biti tiskan na jeziku koji zna malo ljudi.26 No, sljedeih mjeseci 895. godine Stadler je budui asopis nazvao Balkan i istodobno mu traio glavnoga urednika. U tom su trenutku meu katolikim hrvatskim orijentalistima postojala dva ugledna teologa i pisca: Anton Franki (844.-908.)27 i Ivan Markovi (839.90.).28 Franki je meutim zbog svoga politikog i nacionalnoga hr23 Usp. Arhiv Sarajevske nadbiskupije, Prezidijal, kuverta: Unija (Nillesova pisma). 24 Usp. Arhiv Sacra Congregazione per gli Affari Ecclesiastici Straordinari, Austria-Ungheria, Pos. 728, fasc. 39, f. 34rv. 25 Usp. Arhiv Sarajevske nadbiskupije, Prezidijal, kuverta: Unija (Nillesova pisma). 26 Usp. isto. 27 Antun Franki je izmeu ostaloga objavio: Dvie poslanice dvaju pravoslavnih episkopa u Dalmaciji, Zadar, 88.; Slavenski apostoli Kiril i Metodije i istina pravoslavlja, Zadar, 882. 28 Izmeu ostaloga, Markovi je napisao: Papino poglavarstvo u Crkvi za prvih osam vjekova,
prosinca 2007.
97
Tomo VuKi
vatskog usmjerenja pao u nemilost Khuena-Hdervrya koji ga je 89. godine zbog toga maknuo sa slube sveuilinoga profesora u Zagrebu. A kako je ve na sami asopis Balkan vlada gledala kao na moguu opasnost, Stadler nije smio riskirati jo i s Frankijem koji je u svojim spisima bio vrlo tolerantan prema pravoslavcima, a sada djelovao kao upnik u Istri. Zato se Stadler 895. godine obraa fra Ivanu Markoviu koji je, za razliku od Frankija, bio vrlo polemian s pravoslavcima. Na Stadlerov prijedlog da se prihvati slube glavnoga urednika Balkana Markovi je odgovorio 7. lipnja da ne moe prihvatiti ponuenu slubu zato to Stadler trai da se u Balkanu pie pomirljivo. Markovi je naime smatrao da se ne moe pisati o razlikama, a uvijek izbjei polemiku. K tomu, ni u jednom lanku Balkana koji bi on ureivao Pravoslavna crkva ne bi smjela biti nazvana pravoslavna. Jo manje bi se u njegovu Balkanu smjelo napisati da je Pravoslavna crkva sauvala pravu vjeru.29 Tako se Stadler morao odrei i Markovia koji je ustvari, unato uvjetima koje je bio postavio, ipak oekivao da e ba njemu biti povjereno urednitvo Balkana.30 Tada se nadbiskup Stadler obratio Aleksandru Bresztyenszkom (843.904.),3 laiku, saborskom poslaniku u Zagrebu, bivem profesoru i rektoru magnificusu Sveuilita u Zagrebu. Naime, njega je 894. godine, kada je imao samo 50 godina, dravna vlast otpustila sa Sveuilita i umirovila zato to se te godine posebno istaknuo u organiziranju sjedinjenja hrvatske opozicije u borbi protiv Khuena-Hdervrya. Bresztyenskoga se esto sjeaju i po tomu to je mnogo uinio da se susretnu Strossmayer i Starevi te da se, nakon mnogo vremena, na neki nain pomire kako bi se hrvatska politika oporba mogla sjediniti u borbi protiv Khuena-Hdervrya. Zbog nedostatka dokumentacije ne zna se tono kada je Bresztyenszky prihvatio urednitvo Balkana. No, u Stadlerovu pismu kardinalu
Zagreb, 883.; Cezarizam i bizantinstvo, sv. I-II, Zagreb, 89.; O evkaristiji s osobitim naglaskom na epiklezu, Zagreb, 893.; Gli Slavi ed i Papi, Zagreb, 897. itd. 29 Usp. Petar Berkovi, Pitanje unije i franjevac I. Markovi, Nova revija, (927.), str. 45 s. 30 Usp. Arhiv Sarajevske nadbiskupije, Prezidijal, kuverta: Unija (Nillesova pisma). 3 Usp. Juraj Kolari, Veliki pomiritelj, Veritas, 2(974.), str. 26 s.; Ekumenski entuzijast, Veritas, 3(974.), str. 26 s.; Svjedok vjere, Veritas, 4(974.), str. 26 s.
98
HUM 2
Rampolli od 8. sijenja 896. pie da je Bresztyenszky ne samo ve imenovan urednikom nego i da e prvi broj Balkana uskoro izii iz tiska.32 Taj podatak doputa da se imenovanje urednika smjesti barem koji mjesec dana unatrag, tj. u ranu jesen 895. Biskup Strossmayer bio je vrlo zainteresiran za ovaj Stadlerov pothvat. Slagao se sa sarajevskim nadbiskupom i u tomu da Balkan mora biti pomirljiv, a ne polemian.33 Zato je novi asopis bio esta tema njihova dopisivanja tih godina. Prvi broj Balkana, koji je prema Stadlerovu pisanju imao teak porod, trebao se pojaviti krajem travnja 896., no do itatelja je doao istom krajem svibnja te godine.34 Meutim, Stadler se nadao da e ve u oujku u rukama imati prvi broj asopisa jer je 2. oujka poslao okrunicu svim dekanima svoje nadbiskupije s molbom da upoznaju sveenike kako e se za nekoliko dana pojaviti asopis Balkan ija je svrha promicanje jedinstva Crkava. Istom okrunicom svim je upnicima dopustio da nabavljaju Balkan na troak upne kase kako bi se, itajui ga, u njima probudila ljubav prema jedinstvu Crkava.35 Istoga je dana Stadler pisao i svojim sufraganima u Mostar i Banju Luku molei ih da i oni pozovu svoje sveenike na isti nain kao i Stadler tako da pomogne nastojanju oko sjedinjenja. No, veliko djelo sjedinjenja ponajprije mora biti praeno molitvom vjernika.36
32 Usp. Arhiv Sacra Congregazione per gli Affari Ecclesiastici Straordinari, Austria-Ungheria, Pos. 728, fasc. 39, f. 34rv. 33 Usp. Arhiv Sarajevske nadbiskupije, kuverta: Stadler-Strossmayer. 34 Usp. Arhiv akovake biskupije, br. 554/896. U svom pismu Strossmayeru Stadler je 25. travnja 896. pisao ovako: Na Balkan ima, kako se vidi, teak porod. Primih juer pismo, da e svakako jo ovaj mjesec ugledati svjetlo. Franjo Hammerl, Eine sdslawische Unions-Zeitschrift, Zeitschrift fr katholische Theologie XX(896.), str. 752; -r-, Balkan, njegovo jedinstvo i bratska sloga, Srpski Sion, VI(896.),378-38. Ovaj broj Srpskog Siona je od 2. lipnja 896. 35 Usp. Arhiv Sarajevske nadbiskupije, br. 24/896. 36 Usp. Arhiv Sarajevske nadbiskupije, br. 25/896. Nakon to ih je sve pozvao na molitvu, Stadler je ovako zavrio pismo svojim sufraganima: Tomu pozivu Bojemu, a u najnovije vrieme i pozivu slavno vladajueg pape Leona XIII. udovoljit emo dobrano i tim, ako budemo rado itali i promicali Balkan jer u njem e se u prijateljskoj i ljubeljivoj formi otkrivat bludnje, rjeavat dvojbe, razjanjavat prieke, bistrit pojmovi, odstranjivat mrnja i irit meusobna ljubav i tim utirat put do sjedinjenja u jednoj pravoj Kristovoj Crkvi.
prosinca 2007.
99
Tomo VuKi
Tako je nastao asopis koji je u tome asu bio jedinstvena pojava u katolikom svijetu jer je nastao u vjerski sloenoj sredini gdje je kranstvo na poseban nain osjealo teret podijeljenosti na katolianstvo i pravoslavlje. 2.4. Pogled na sadraj Balkana Budui da ovdje nije mogue predoiti svih sedam godita ovoga znanstveno-teolokoga asopisa, ini mi se korisnim ukratko opisati plan i sadraj barem onoga broja Balkana kojim se asopis predstavio javnosti. Prvi broj ima 25 stranica. Glavni je urednik na prvim stranicama objavio programski tekst Zadaa Balkana. Zatim pokreta asopisa, nadbiskup Stadler, pie pismo Srbima pravoslavcima: protumaio im je svoje vienje promicanja jedinstva i pozvao ih na suradnju u Balkanu. Slijedi potom Lectorov lanak Istoni obredi i Sveta Stolica. Piui o brizi Svete Stolice za istone obrede, pod pseudonimom Lector krio se Andrija Jagati (850.90.)37 koji je bio jedan od kanonika Saajevske nadbiskupije. Nakon toga jedan od najplodnijih i najstrunijih suradnika Balkana Antun Bonaventura Jegli (850.-837.),38 sarajevski kanonik, Stadlerov pomoni biskup, a kasnije biskup u Ljubljani, objavljuje tekst s naslovom Leo papa XIII i Antim patrijarh carigradski. U njemu donosi dio apostolskoga pisma Praeclara gratulationis Leona XIII. te cijelu okrunicu Antima VII. iz 895. koju Jegli pobija toku po toku. Slijedi potom tekst s naslovom Putna crtica. Po mome miljenju, autorstvo se moe pripisati Vincenciju Palunku (842.-92.), najprije kanoniku dubrovakom, zatim sarajevskom, pa od 904. godine pomonom biskupu u Splitu.39 Naime, na isti su nain napisani svi tekstovi koje je Palunko potpisao, a koji su objavljeni i kao knjiga.40 Osim toga, lanak je napisan narjejem tipinim za podruje Dubrovnika otkuda je Palunko
37 Usp. Ivan ari, Dr. Andrija Jagati, Vrhbosna, (90.), str. 6-65. Andrija Jagati bio je sveenik Zagrebake nadbiskupije, sarajevski kanonik i urednik Katolikoga lista i Vrhbosne. 38 Usp. Joe Jagodic, Nadkof Jegli majhen oris velikega ivljenja, Celovec, 952. 39 Usp. Posveen biskup Vincencij Palunko, Vrhbosna, 3(904.), str. 225-227. 40 Bratski razgovor o grkom odijeljenju ili poziv na sjedinjenje, I, Zagreb, 897.; O prvenstvu sv. Petra, II, Zagreb, 908.
00
HUM 2
bio podrijetlom. Ustrojstvo Crkve Isusove u prva dva vijeka naslov je sljedeega lanka iji je autor Jegli. Prijegled istone Crkve u Austrougarskoj monarhiji naslov je statistikoga lanka koji obuhvaa samo nekoliko stranica, kao i tekst poslije njega: Crkveni obredi i kranski obiaji. Slijedi zatim kratka Autonomija srpsko-pravoslavne Crkve u Hrvatskoj i Ugarskoj kojom zavrava sadraj prvoga broja asopisa. Vrhunac Stadlerova nastojanja oko jedinstva Crkava svakako je dostignut osnivanjem asopisa Balkan koji je bio posveen iskljuivo jedinstvu i bratskoj slogi, kako je kazivao njegov podnaslov. Balkan je na poetku bio tiskan usporedo na latinici i irilici. Urednik, suradnici kao i sam Stadler arko su prieljkivali suradnju i pravoslavnih autora. No, iako svi pisci koji su se dosada doticali ove problematike tvrde suprotno,4 ipak je istina da ni jedan pravoslavni autor nije suraivao u Balkanu. Ustvari, drugi su pisci dovedeni u zabludu lankom objavljenim u Balkanu 899. godine te srpsko-pravoslavnim imenom i prezimenom potpisanoga pisca igumana Teofila Stevanovia42 koji je u trenutku objavljivanja toga teksta bio katolik jer je upravo tada na neko vrijeme bio preao iz pravoslavlja43 u Katoliku crkvu. Usprkos svim problemima koji su nastali oko Balkana te usprkos injenici da je asopis relativno brzo prestao izlaziti (902.), ipak je istina da je Balkan predstavljao vrlo znakovitu pojavu uope u cijeloj kranskoj periodici onoga vremena. A kako je bio tiskan u vievjerskom okruenju kojemu se i obraao, asopis je predstavljao jedinstvenu pojavu u svjetskoj periodici toga doba. Na njegovim stranicama ne moe se nai ni jedan lanak koji sadrajno nije povezan s meusobnim odnosima Katolike i Pravoslavne crkve. Balkan je nastojao izbjei svaku polemiku sjeajui se s velikom gorinom nepotrebnih rasprava kroz prolost. Sam je Stadler ve u prvom broju Balkana u svom poznatom pismu Srbima napisao kako odustati treba ve jedno od toga, da lanovi jedne
4 Usp. F. Ham(merl), Dr. Josip Stadler, str. 43; A. Paradik, Dr. Josip Stadler, str. 80; J. Kolari, Ekumenaka djelatnost, str. 52. Ovaj posljednji pisac izriito tvrdi da je Teofilo Stevanovi, jedan od suradnika Balkana, bio pravoslavac. 42 Usp. Teofil Stevanovi, Blagovjest, Balkan, 4(899.), str. 3-37. 43 Meutim, Teofil Stefanovi je u Pravoslavnoj crkvi bio poznat i kao pisac. Usp. Velikoposne i vaskrnje sveanosti u Jerusalimu, Istonik, 2(895.), str. 73-75; 3(895.), str. 05-07; 4(895.), str. 39-42; 5(895.), str. 92-95; 6(895.), str. 27-220.
prosinca 2007.
0
Tomo VuKi
crkve upravo trae i pronagju, to da drugoj crkvi predbace, pa se valja dati na istraivanje svih onih toaka, to nas mogu zbliiti, sjediniti i svakoj oporbi kraj uiniti.44 U sedam godina njegova postojanja (896.-902.) bilo je tiskano 9 brojeva s vie od 2000 stranica teksta. Obraivana problematika vrlo je iroka, a teoloka je tematika najea. Osim teologije, brojne su i povijesne teme iz meusobnih odnosa dviju Crkava za vrijeme prvoga tisuljea kranske povijesti. Usto, studiralo se liturgiju i obrede, razmiljalo se o jedinstvu Crkava, o sredstvima za postizanje jedinstva, raspravljalo se o drutvenim i politikim razlozima podjele Crkve te o kalendaru dviju Crkava. Kroz cijelo vrijeme utemeljitelj i urednik ovoga asopisa inzistirali su da se meucrkvena problematika komentira u duhu ljubavi i pomirenja.45 Taj e duh Balkan sauvati sve dok bude tiskan. 2.5. Stajalita franjevaca i isusovaca Uz jedan jedini samostan trapista u blizini Banje Luke, franjevci i isusovci bili su jedini redovnici u BiH cijelo vrijeme austrijsko-maarske uprave. Bosanskohercegovaki su franjevci s jedne strane ba u doba nastanka Balkana imali svojih unutarnjih problema vezanih uz pokret i postupak obnove reda koji su bili u tijeku, a s druge razilazili su se s nadbiskupom Stadlerom i Svetom Stolicom oko pitanja preustroja pastoralnoga rada u BiH. Sve ih je to naravno odvodilo od suradnje u Balkanu. Meutim, glavni razlog izostanka suradnje najvjerojatnije se nalazi u injenici da franjevci u BiH tada nisu imali lanova kvalificiranih u materiji meucrkvenih odnosa. Naime, u Bosni su franjevci od 887. godine tiskali Glasnik, a u Hercegovini od 900. Kransku obitelj uz koje su se, naravno, osjeali povezaniji nego i uz jedan drugi asopis. No, ni u Glasniku jugoslavenskih franjevaca nema mnogo grae koja bi nas ovdje mogla zanimati. Ipak, godine 895. bosanski franjevac Kosta Brali (863.-90.) u toj je reviji u 3 nastavaka objavio tekst o teolokim
44 Josip Stadler, Josif, nadbiskup vrhbosanski i Apostolski komisar, Srbima: brai od nas vjerom rastavljenoj bratski pozdrav!, Balkan, (896.), str. . 45 Usp. Dr. Bonaventura, Leo papa XIII i Antim patrijarh carigradski, Balkan, (896.), str. 34.
02
HUM 2
pretpostavkama sjedinjenja Crkava koji je godinu dana poslije tiskan i u obliku knjige.46 Godine 896. u hrvatskom prijevodu djelomino je tiskana enciklika pape Leona XIII. Satis cognitum o sjedinjenju Crkava.47 Godine 897. Glasnik je pisao o vjerskom stanju u Rusiji u perspektivi sjedinjenja.48 I to bi bilo sve. Ovdje jo treba istaknuti da je franjevaki Glasnik 896. godine svojim itateljima preporuio Balkan kao vaan i uzvien pokuaj.49 Ipak, jedan je franjevac vie puta suraivao s Balkanom: bio je to fra Vicko Tomai iz Zadra.50 Za razliku od franjevaca, neki su isusovci suraivali u Balkanu. Meutim, ni oni nisu bili brojni. Tako je primjerice N. Nilles 8. lipnja 896. iz Innsbrucka pisao u Sarajevo Franji Hammerlu, jednom drugom isusovcu, da za njihov asopis iz Innsbrucka napie prikaz prvoga broja Balkana kako bi se itatelji u Njemakoj i Americi upoznali s novom revijom.5 Hammerl, koji je bio rektor i profesor Visoke teoloke kole u Sarajevu, to je doista i napravio, a poslije je i u Balkanu objavio jedan lanak.52 Osim Hammerla koji bi bio lan i sarajevskoga Odbora za sjedinjenje, samo su jo dva isusovca Ilija Gavri i Maksimilijan Hormann pisali za Balkan.53 Sve u svemu, nije bila esta ni suradnja isusovaca. Rijetka suradnja isusovaca koji su u svim Stadlerovim pothvatima bili njegova desna ruka dade se objasniti velikim poslovima koje su morali obavljati ustrojavajui dva nova sjemenita Vrhbosanske metropolije
46 Usp. Stjepan Kosta Brali, Skromni nazori o sjedinjenju crkava rimo-katolike i grkoiztone, Sarajevo, 896. 47 Usp. Okrunica sv. Otca pape Leona XIII o jedinstvu crkava, Franjevaki glasnik, 8(896.), str. 28-287. 48 Usp. Cherubin egvi, Vjerski poloaj u Rusiji prama ideji ujedinjenja crkava, Franjevaki glasnik, 3(896.), str. 93-95; 4(896.), str. 209-2. 49 Usp. Knjievnost, Franjevaki glasnik, 3(896.), str. 208. Ovaj broj nosi nadnevak od . srpnja 896. 50 Usp. Balkan, (898.), str. 52-72; 3(899.), str. 28-63; 2(900.), str. 48-85; (90.), str. 24-49; 2(90.), str. 5-23. 5 Usp. Arhiv Sarajevske nadbiskupije, Prezidijal, kuverta: Unija (Nillesova pisma). 52 F. Hammerl, Eine sdslawische Unions-Zeitschrift, str. 75-753; Hamerl Njaradi, Dvie tri o liturgikim knjigama istone crkve, Balkan, (902.), str. 50-54. 53 Usp. Ilija Gavri, O stanju dua pravednih prije sudnjeg dana, Balkan, 3(899.), str. 327; Maksimilijan Hormann, Na zajedniki neprijatelj i nae zajedniko oruje, Balkan, (902.), str. 39-49.
prosinca 2007.
03
Tomo VuKi
(malo sjemenite s gimnazijom u Travniku i bogosloviju s visokim filozofsko-teolokim studijem u Sarajevu) i nedostatkom kvalificiranoga kadra na podruju meucrkvene problematike. No, kako je ve reeno, nisu stajali potpuno po strani ni kada se radilo o pothvatu Balkan. Iako je Balkan esto ostajao bez suradnika koji su bivali imenovani biskupima (Jegli u Ljubljanu, Palunko u Split) te premjetani iz BiH (Jagati u Zagreb), to je zapravo bio jedan od glavnih razloga prestanka izlaenja asopisa, Balkan je posvuda u katolikim krugovima bio primljen s velikim simpatijama koje su ga pratile sve dok je bio tiskan.54 2.6. Reakcije pravoslavaca Nakon objave enciklike Grande munus pape Leona XIII., biskup Strossmayer svoju je korizmenu poslanicu za 88. godine posvetio svetoj brai irilu i Metodiju i jedinstvu Crkava.55 Iste je godine organizirao i hodoae hrvatskih katolika u Rim. No, na dva spomenuta teksta papinu encikliku i Strossmayerovu poslanicu ve o Uskrsu 88. godine reagirao je okrunicom kotorski pravoslavni biskup Gerasim Petranovi (874.-906.). Prije Duhova iste godine pojavile su se jo dvije okrunice pravoslavnih biskupa. Bile su uistinu pune uvreda na raun Leona XIII. i Strossmayera. Jednu je napisao zadarski pravoslavni biskup Stefan Kneevi (853.-890.), a drugu biskup Gornjih Karlovaca (ne poistovjetiti sa Srijemskim Karlovcima!) Teofan ivkovi (874.-890.).56 Dvojici dalmatinskih pravoslavnih biskupa, Gerasimu i Stefanu, ubrzo je odgovorio Antun Franki objavivi ak knjigu u kojoj je pomirljivo dokazivao neutemeljenost optuaba dvojice spomenutih bisku54 Usp. npr. Katoliki list 22(896.),str. 70-72; Glasnik Biskupija Bosanske i Sriemske, 0(896.), str. 02; Vrhbosna, 2(896.), str. 90-92. 55 Usp. Josip Juraj Strossmayer, Okrunica, Glasnik Biskupija Bosanske i Sriemske, 4(88.), str. 25-53. 56 Usp. Duovska besjeda episkopa gornjo-karlovakog Teofana ivkovia, Katoliki list, 3(88.), str. 244 s.; 32(88.), str. 25-253; Okrunica zadarskoga episkopa grko-iztone crkve, Katoliki list, 37(88.), str. 294-295; 38(88.), str. 30-303; Okrunica kotorskoga episkopa grko-iztone crkve, Katoliki list, 39(88.), str. 309 s.
04
HUM 2
pa.57 No, ve prije Frankija na dvije pravoslavne okrunice svojom je okrunicom odgovorio katoliki nadbiskup Zadra Petar Dujam Maupas (862.-89.).58 Tada je u polemiku uao i arhimandrit Nikodim Mila, budui pravoslavni biskup u Zadru (890.-90.) objavivi cijelu knjigu.59 Izravno optuen, jo se jednom javio Strossmayer velikom korizmenom okrunicom za 882. godinu.60 Ljut na sve katolike sudionike ove pelemike zato to su previe popustljivi, fra Ivan Markovi poinje pisati i objavljivati krenuvi s odgovorima Milau. Polemika izmeu Milaa i Markovia potrajala je potom godinama jer su obojica pisali mnogo, a bili vrlo estoke naravi.6 Nema nikakve sumnje da je ova polemika izmeu pravoslavnih i katolikih teologa, koja je potrajala petnaestak godina, uvjetovala jednoznane reakcije pravoslavaca na pojavu Balkana: odbijali su svaki dodir s ljudima iz asopisa i s apostolskim komesarom. Odmah poslije pojave prvoga broja Balkana sarajevski je pravoslavni Istonik priopio kako pravoslavci BiH ele da ih se ostavi na miru jer se ne osjeaju spremni za duboku teoloku raspravu niti su spremni na sjedinjenje.62 Sljedei brojevi Istonika prenijeli su dva pravoslavna odgovora na prvi broj Balkana: jedan je preuzet iz Glasnika Zadarske biskupije, a drugu iz Srpskoga Siona, vjesnika metropolije iz Srijemskih Karlovaca.63 Autor lanka iz Glasnika, najvjerojatnije Nikodim Mila, objanjavao je kako su pravoslavci spremni na sjedinjenje svih krana, ali samo u Pravoslavnoj crkvi, dok sjedinjenje s Katolikom crkvom pra57 Usp. A. Franki, Dvie poslanice dvaju 58 Usp. Okrunica zadarskoga nadbiskupa, Katoliki list, 32(88.), str. 35-39. 59 Usp. Nikodim Mila, Slavenski apostoli Kiril i Metodije i istina pravoslavlja, Zadar, 88. Ova je knjiga kasnije bila prevedena na talijanski jezik s naslovom Gli apostoli slavi Cirillo e Metodio e la verit dellortodossia, Trieste, 886. 60 Usp. J. J. Strossmayer, Okrunica, Glasnik Biskupija Bosanske i Sriemske, 3(882.), str. 7-58. 6 Usp. npr. N. Mila, Propaganda, njezin postanak i dananja uredba, Beograd, 889.; Pravoslavna Dalmacija, Novi Sad, 90.; Ivan Markovi, Lav Veliki i Grgur Veliki o prvenstvu svoje stolice, Zadar, 883.; Papino poglavarstvo; Cezarizam i; O Evkaristiji; Gli Slavi ed i Papi Polemikom ove dvojice poznatih osoba bavio se Duan Moro u svojoj doktorskoj disertaciji Il Munus del vescovo di Roma nel confronto ecumenico-dottrinale di I. Markovic e N. Milas, Roma, 986. 62 Usp. Balkan, jedinstvu i bratskoj slozi, Istonik, 5(896.), str. 7 s. 63 Usp. Odgovori rimokatolikom Balkanu, Istonik, 7-8(896.), str. 258-263.
prosinca 2007.
05
Tomo VuKi
voslavcima uope nije potrebno. Takvo sjedinjenje ne bi bilo ni zakonito jer se Katolika crkva udaljila od prave vjere. Takvo sjedinjenje, osim toga, ne bi bilo ni bratsko jer ne bi bilo nadahnuto kranskim duhom nego glau za vlau. lanak koji je preuzet iz Srpskoga Siona64 definirao je Balkan glasnikom rimskoga papstva, diktatom rimske propagande i novim sredstvom stare borbe Rima. No, usprkos tomu, autor ne skriva iznenaenje to u Balkanu nije naao izraza kao to su heretik ili izmatik kojima se nekada oznaavalo i pravoslavce. Jednostavno reeno, Balkan je za Srpski Sion bio obino sredstvo unijatizma koji nije nita drugo nego trgovina s Kristovom Crkvom i njegovim naukom jer pred oima gospode oko Balkana nije bio Krist nego rimski papa. Zato se s takvom braom ne smije imati dodira jer su duhovni robovi papinskoga apsolutizma. Balkan zbog toga, prema istom lanku, nije glasnik kranske ljubavi i bratske sloge nego sija nesloge i nemira. S druge strane, iako Balkanovi tekstovi nisu pisani u duhu dananjega ekumenskog pokreta, ipak je velik dio njegovih zamisli uistinu bio ekumenski. Tako se na stranicama ove revije doista ne moe nai rije izmatik koji bi se izravno odnosio na pravoslavce. Umjesto toga pojma upotrebljavani su izrazi rastavljena braa i sestrinske Crkve, to nikako nije bila samo igra rijei jer se smatralo da se tadanji pravoslavci nalaze in bona fide.65 Upravo je zato, traei putove prema sjedinjenju, Balkan predlagao molitvu, susrete i dijalog, nastojanje da se uklone sve umjetne ili mislene zaprjeke sjedinjenju te da se otvoreno i s velikim uzajamnim potivanjem raspravlja o bitnim problemima. Na taj, za ono doba stvarno ponizan, stav Balkana najgore je reagirao zagrebaki Srbobran u kojemu je neki Sinia 896. godine u nastavcima tiskao svoj Odgovor rimskoj propagandi... koji se malo poslije pojavio i u obliku knjige. Iz njega kao ilustraciju preuzimamo sljedei odlomak:
64 Usp. -r-, Balkan, njegovo jedinstvo i bratska sloga, Srpski Sion, 23(896.), str. 378-38. 65 Usp. Vicko Palunko, Bratski razgovor o Grkom odijeljenju ili Poziv na sjedinjenje, Balkan, (899.), str. 6.
06
HUM 2
PREGLED KATOLIKE I HRVATSKE PERIODIKE U BIH OD 1878. DO 1918. S POSEBNIM OSVRTOM NA ASOPIS BALKAN Ovdje mi pade na um pria o jednom veziru, koji je iz Stambula doao u Bosnu, pa poem je oglasio tvrdu volju sultanovu, da e raja pod njim uivati jednaka prava s Turcima, pa poslje nekojeg vremena sakupio kmetove i knezove u Travnik, pa ih zapitao: E rajo, de biva kaite po dui, koji vam je vezir do sad bio najbolji? - Sve umue a vezir e opet: De nemojte mrdati, nego govorite slobodno, ja vam sile uiniti neu. Nato e nekakav starodrevni kmet: estiti veziru, kad e da ti po dui reemo, znaj! najbolji je po nas bio onaj koji je iz Stambula k nama poao, a uzgred vrat slomio, te do nas nije doao. Uprav takav odgovor zasluuje papin komisar: tornjaj se ti sa tvojima duolovcima od nas, jer od kada se vi meu nas naseliste, naselilo se i sve zlo meu nama.66
Kao to nije odgovarao na optube pravoslavaca iz BiH i Hrvatske, Balkan nije odgovarao ni na optube iz Srbije i Vojvodine koje su nastajale uglavnom pod patronatom beogradskoga metropolita Mihaila. Prema njegovu miljenju, upravo je Katolika crkva u BiH bila najvei neprijatelj pravoslavlja. To zato to taj neprijatelj navodno propovijeda samo papstvo sluei se jezuitskim novcem i unijatizmom. K tomu, hrvatstvo bi bilo magarac na kojemu je jaio katolicizam kroz najljepu srpsku zemlju Bosnu i Hercegovinu.67 Ipak, najjai pravoslavni udarac pothvatu Balkan zadao je sarajevski pravoslavni metropolit Nikola Mandi 23. sijenja 898. Toga je dana odaslao okrunicu sveenstvu svoje biskupije kojom sveenicima i vjernicima zabranjuje svaki dodir s asopisom nazvavi ga sredstvom katolike propagande. tovie, inzistirao je da svi primjerci Balkana budu poslani natrag izdavau u Zagreb ili da budu uniteni pred narodom.68 Postojala je jo jedna injenica koja je bitno utjecala na zauzimanje ovakva stava pravoslavaca prema Balkanu. Bila je to poznata borba bo66 Sinia, Odgovor rimskoj propagandi na njen Balkan jedinstvu i bratskoj slozi, izdao uz sudjelovanje mnogih prijatelja sjedinjenja crkava dr. Aleksandar Breenski, Sveska I. , Zagreb, 896., str. 9 s. Iza pseudonima Sinia, prema nekim istraivanjima, krio se pukovnik u penziji Simeon Bogdanovi. Usp. Mato Artukovi, Ideologija srpsko-hrvatskih odnosa. (Srbobran 1884-1902), Zagreb, 99., str. 29. 67 Usp. P. M. Tomi, Pravoslavlje u Bosni i Hercegovini, drugo izdanje, Mnchen, 954., str. 5-55. 68 Usp. Nikola Mandi, Okrunica preasnom srpsko-pravoslavnom svetenstvu Dabro-bosanske eparhije, Istonik, 3(898.), str. 39 s.
prosinca 2007.
07
Tomo VuKi
sanskohercegovakih pravoslavaca za crkveno-kolsku autonomiju koja je voena od 896. do 905. godine. U temelju to je ipak bila politikocrkvena borba srpskoga graanstva iz BiH protiv austrijsko-maarske nazonosti u tim krajevima, a nju je hranila ideja o politikom sjedinjenju svih Srba u jednu dravu. Budui da je u to vrijeme u BiH bilo zabranjeno svako izravno politiko djelovanje, kao izgovor Srbima, koje su predvodili G. Jeftanovi, V. ola i K. Kujundi, izvrsno je posluilo dokazivanje nezakonitosti ugovora izmeu patrijarha iz Carigrada i cara iz Bea iz 880. godine. Tim je ugovorom ustvari nepravoslavnom poglavaru bilo doputeno imenovati pravoslavne hijerarhe u BiH iz ega su kao posljedice proizlazila razna mijeanja drave u crkvene i vjerskokolske poslove Srba. U funkciji te borbe austrijsko-maarska je vlast optuivana za sve, takoer i za tajno programirani unijatizam. Nije nedostajalo optuaba ni na raun Katolike crkve da podrava takva dravna nastojanja. Uz voe ovoga autonomistikog pokreta svrstali su se i brojni pravoslavni sveenici iz BiH. Pravoslavni metropoliti, sada svi srpske narodnosti, u toj su borbi ponajprije vidjeli opasnost laicizacije Crkve pa su zato bili rezervirani prema vjerskim autonomistikim programima. S druge strane, dobro su pazili da se i njih ne optui za unionistika nastojanja. Borba za crkveno-kolsku autonomiju zavrava 905. godine kompromisnim rjeenjem: ugovor iz 880. godine nije bio dokinut, ali su pravoslavci dobili doista iroku samostalnost u crkvenoj upravi i kolstvu.69 No, politika borba Srba iz BiH nije zavrila 905. godine nego se nastavila i dalje. Pojaana je osobito nakon politike aneksije BiH (908.). Degenerirajui u terorizam, kulminirala je ubojstvom Franza Ferdinanda u famoznom sarajevskom atentatu 94. godine. Usprkos svemu, bilo je i pravoslavnih Srba koji nisu posvuda vidjeli rimsku opasnost. Npr. edo Mijatovi, srpski kraljevski poslanik u Londonu, na zamolbu urednika Istonika da surauje u ovom glasilu godine 898. objavio je lanak u kojemu je zanijekao postojanje bilo kakve
69 Usp. Boo Madar, Pokret Srba Bosne i Hercegovine za vjersko-prosvjetnu samoupravu, Sarajevo, 982.
08
HUM 2
izravne katolike propagande u BiH. Prema njegovu miljenju, Katolika crkva odlazi meu narod, zanima se za svakoga pojedinca, organizira dobrotvorstvo za bolesne i siromane, organizira pouavanje, to Pravoslavna crkva naprotiv ne ini. Zato je prirodno da takvo djelovanje neizravno pomae irenje katolicizma. Stoga, umjesto da nepravedno optuuje katolike, Pravoslavna bi crkva morala dokazati kako i ona voli i Boga i ovjeka koji trpi.70
Zakljuak
Kao dio nove kvalitete drutvenoga i kulturnoga ivota u BiH, nakon 878. godine dolo je do nagloga porasta periodinih izdanja i tiskarstva uope. Budui da je o tome ve na vie strana pisano te nema potrebe ponavljati, ovdje se zadravam samo na Balkanu koji kao pojavu u prvom redu treba smjestiti u okvir teolokoga razmiljanja u Katolikoj crkvi i teologiji koje se zove irilo-metodijanska ideja. Iako je taj teoloki pravac, i asopis7 i ideja72, u teolokim krugovima ve prouavan, ipak je znanstvenim krugovima izvan Crkve posebice asopis Balkan ostao skoro nepoznat te je potrebno predstaviti ga iroj javnosti. O razlozima njegova nastanka i prestanka ve je nairoko raspravljeno. No, ovdje treba dodati jo sljedee: naiavi na gotovo ope odbijanje pravoslavaca, a osobito poslije poznatoga srpskog poziva iz Beograda 902. godine na opu borbu protiv Hrvata do istrage nae ili vae, koji je odmah pretiskao zagrebaki Srbobran,73 to je u Zagrebu izazvalo
70 Usp. Pismo ede Mijatovia, Istonik, 3(898.), str. 203. 7 Usp. knjige i lanke autora ovoga teksta o asopisu Balkan i meuvjerskim odnosima u BiH na prijelazu iz 9. u 20. stoljee: Tomo Vuki, I rapporti tra i cattolici e gli ortodossi nella Bosnia ed Erzegovina dal 1878 al 1903. Uno studio storico-teologico, Rim, 99.; Meusobni odnosi katolika i pravoslavaca u Bosni i Hercegovini (1878.-1903.). Povijesno-teoloki prikaz, Mostar, 994.; Josip Stadler jedinstvu i bratskoj slogi, Crkva u svijetu 4(992.), str. 223 s.; Josip Stadler: allunione e alla concordia fraterna, u Ratko Peri (prir.), Homo imago et amicus Dei. Miscellanea in honorem Ionanis Golub, Rim, 99., str. 473-484; Nadbiskup Josip Stadler (88.-98.) i Srbi, Crkva u svijetu (999.), str. 35-60 (isto u Pavo Jurii /prir./, Josip Stadler. ivot i djelo, Sarajevo, 999., str. 35-372); J. Kolari, Ekumenska djelatnost nadbiskupa Stadlera. 72 Geert van Dartel, irilo-metodska ideja i svetosavlje, Zagreb, 984. 73 Usp. Mato Artukovi, Ideologija srpsko-hrvatskih sporova (Srbobran 1884-1902), Zagreb, 99.
prosinca 2007.
09
Tomo VuKi
burne demonstracije, Balkan vie nije imao mnogo razloga za postojanje. Budui da je ve s mukom nalazio suradnike, a da bi se izbjeglo jo vee probleme, asopis je prestao izlaziti upravo te godine iako je to zapravo bilo protiv elje urednika Bresztyenszkoga kao i nadbiskupa Stadlera. Neobino je ipak za ono vrijeme da Balkanovi suradnici nikada nisu odgovarali na provokacije. Naprotiv, povremeno su pisali takve ekumenske testove koji itatelja tjeraju na uenje da su nastali prije vie od stotinu godina.
Izvori i literatura
Arhiv BiH Arhiv akovake biskupije Arhiv Sacra Congregazione per gli Affari Ecclesiastici Straordinari Arhiv Sarajevske nadbiskupije Svi brojevi Balkana Katoliki list, Vrhbosna, Nova et vetera, Istonik, Srpski Sion brojevi iz vremena izlaenja Balkana Artukovi, Mato, Ideologija srpsko-hrvatskih odnosa (Srbobran 1884-1902), Zagreb, 99. Berkovi, Petar, Pitanje unije i franjevac I. Markovi, Nova revija, (927.), str. 45-46. Brali, Stjepan Kosta, Skromni nazori o sjedinjenju crkava rimokatolike i grko-iztone, Sarajevo, 896. Die Ergebnisse der Volkszhlung in Bosnien und der Herzegowina vom 10. Oktober 1910, Sarajevo, 92. Ham(m)erl, Franjo, Dr. Josip Stadler prvi nadbiskup vrhbosanski, Spomenica vrhbosanska 1882-1932, Sarajevo, 932. Hammerl, Franjo, Eine sdslawische Unions-Zeitschrift, Zeitschrift fr katholische Theologie, XX(896.), str. 752.
0
HUM 2
- Jagodic, Joe, Nadkof Jegli majhen oris velikega ivljenja, Celovec, 952. - Kolari, Juraj, Ekumenska djelatnost nadbiskupa Stadlera, u Petar Babi Mato Zovki (pr.), Katolika crkva u Bosni i Hercegovini u XIX i XX stoljeu, Sarajevo, 896. - Kruevac, Todor, Bosansko-hercegovaki listovi u XIX veku, Sarajevo, 978. - Leonis XIII Pontificis Maximi Acta, sv. XIV, Roma, 895. - Madar, Boo, Pokret Srba Bosne i Hercegovine za vjersko-prosvjetnu samoupravu, Sarajevo, 982. - Markovi, Ivan, Lav Veliki i Grgur Veliki o prvenstvu svoje stolice, Zadar, 883. - Markovi, Ivan, Slaveni i Pape, sv. I, Zagreb, 903. - Mila, Nikodim, Pravoslavna Dalmacija, Novi Sad, 90. - Mila, Nikodim, Propaganda, njezin postanak i dananja uredba, Beograd, 889. - Mila, Nikodim, Slavenski apostoli Kiril i Metodije i istina pravoslavlja, Zadar, 88. - Nilles, Nicolaus, Kalendarium manuale utriusque Ecclesiae orientalis et occidentalis, sv. I, Insbruck, 896. - Paradik, Anto, Dr. Josip Stadler prvi vrhbosanski nadbiskup, Sarajevo, 968. - Pejanovi, ore, Bibliografija tampe Bosne i Hercegovine 18501941., Sarajevo, 96. - Pejanovi, ore, tampa Bosne i Hercegovine 1850-1941, Sarajevo, 949. - Pulji, Ivica, Kroz povijest katolikog tiska u Bosni i Hercegovini, u Ivo Baluki Franjo Topi, Stoljee Vrhbosne 1887.-1987., Sarajevo, 996., str. 7-32.
prosinca 2007.

Tomo VuKi
- Sinia, Odgovor rimskoj propagandi na njen Balkan jedinstvu i bratskoj slozi, izdao uz sudjelovanje mnogih prijatelja sjedinjenja crkava dr. Aleksandar Breenski, Sveska I. , Zagreb, 896. - Strossmayer, Josip Juraj, Okrunica, Glasnik Biskupija Bosanske i Sriemske, 3(882.), str. 7-58. - Van Dartel, Geert, irilo-metodska ideja i svetosavlje, Zagreb, 984. - Vuki, Tomo, Josip Stadler jedinstvu i bratskoj slogi, Crkva u svijetu, 4(992.), str. 224-223. - Vuki, Tomo, Josip Stadler: allunione e alla concordia fraterna, u Ratko Peri (prir.), Homo imago et amicus Dei. Miscellanea in honorem Ionanis Golub, Rim, 99., str. 473-484. - Vuki, Tomo, Nadbiskup Josip Stadler (88.-98.) i Srbi, Crkva u svijetu, (999.), str. 35-60 - Vuki, Tomo, I rapporti tra i cattolici e gli ortodossi nella Bosnia ed Erzegovina dal 1878 al 1903. Uno studio storico-teologico, Rim, 99. - Vuki, Tomo, Meusobni odnosi katolika i pravoslavaca u Bosni i Hercegovini (1878.-1903.). Povijesno-teoloki prikaz, Mostar, 994. - www.napredak.com.ba
2
HUM 2
Tomo Vuki
REVIEW OF THE CATHOLIC AND CROATIAN PERIODICALS IN BIH FROM 1878 TO 1918 WITH A SPECIAL REFERENCE TO THE JOURNAL CALLED BALKAN
Summary
The paper firstly gives the review of all periodical publications in the Croatian language which appeared in the area of Bosnia and Herzegovina in the period from 1878 to 1918. According to some people there are 23 periodicals, but some other mention that there are 29 of them. The author of this article mentions 32 titles, or 43 papers initiated in the mentioned period. The first number is valid if we apply the methodology according to which only one periodical publication is counted regardless of how many times it changed its name and was published under another name. The second number is obtained if we apply the rule that every emergence of a new name of the periodical is in fact the end of one and beginning of the new publication. Not so known theological journal Balkan was presented in the second part of the paper. It was activated by Archbishop Josip Stadler from Sarajevo and was being published twice a year from 1986 to 1902. The main preoccupation of this journal was the reestablishment of unity among Christians, especially between Catholic and Eastern Orthodox Church. But, Stadlers ecumenical appeals were not productive for the Eastern Orthodox metropolitans and priests of that period. Key words: periodical, Church, Catholics, Eastern Orthodox Christians, Pope, Stadler, unity, ecumenism, Balkan.
prosinca 2007.
3
Boo Golua Filozofski fakultet u Mostaru
UDK 070(497.=63.42)98/94 Pregledni lanak Primljeno: 6. VI. 2007.
HRVATSKA PERIODIKA U VRIJEME MONARHISTIKE JUGOSLAVIJE

Saetak
U lanku je iznesen kratak pregled drutvenih prilika u monarhistikoj Jugoslaviji (1918.-1941.), s posebnim osvrtom na situaciju u medijskom prostoru u Bosni i Hercegovini. Namee se zakljuak da ustavom proklamirane slobode openito nisu zaivjele u praksi. Kako svako nedemokratsko drutvo najprije udari na medije, tako je bilo i u toj dravi. Listovi koji nisu bili reimu po volji praeni su budnim okom cenzora, a nerijetko su i ugaeni. Najvei dio prostora, uostalom to mu je i svrha, ovaj lanak posveuje pregledu hrvatskoga i katolikoga tiska u prvoj Jugoslaviji. Ve letiminim pogledom upada u oi prilino velik broj (69) tih glasila. Ali pozornu itatelju ne e promaknuti injenica da su mnogi od tih listova veoma kratko bili aktivni. Uz dravni pritisak na medije, razlozi njihove kratkovjenosti esto su bili financijske i kadrovske naravi. Kljune rijei: list, tisak, politiki, informativni, hrvatski, katoliki, vjerski.
Umjesto uvoda
Kako je Bosna i Hercegovina zbog viestoljetne turske okupacije u svemu uvelike zaostajala za zapadnom Europom, tako je i kultura openito, pa onda i novinstvo na ovom prostoru, bila daleko od onoga to je na tom polju imala veina zapadnoeuropskih zemalja. Poslije prestanka
4
HUM 2
turske i dolaskom austrougarske okupacije stanje se donekle promijenilo, ali ni izdaleka kako bi se moglo oekivati. Naime, i sama je Austrija u izdavatvu zaostajala za nekim drugim europskim zemljama. Tako godine 882. Austrija ima i do pet puta manje katolikih tiskovina negoli Njemaka. Sve je to utjecalo na injenicu da je tisak u BiH i za vrijeme Austrougarske ostao na prilino nisku stupnju, a stanje se nije odve popravilo ni u vrijeme monarhistike Jugoslavije. Smatramo vrijednim u uvodu donijeti 3. lanak tzv. Vidovdanskoga ustava koji je proglaen na Vidovdan po Julijanskom kalendaru 28. lipnja 92.:
tampa je slobodna. Ne moe se ustanoviti nikakva preventivna mera koja spreava izlaenje, prodaju ili rasturanje spisa i novina. Cenzura se moe ustanoviti samo za vreme rata ili mobilizacije i to za stvari zakonom unapred predviene. Zabranjuje se rasturanje i prodavanje novina ili tampanih spisa, koji sadre: uvredu Vladaoca ili lanova Kraljevskog Doma, stranih dravnih poglavara, Narodne Skuptine, neposredno pozivanje graana da silom menjaju Ustav ili zemaljske zakone, ili sadre teku povredu javnoga morala. Ali u tim sluajevima, vlast je duna za 24 asa po izvrenju zabrane sprovesti delo sudu, a ovaj je duan takoe za 24 asa osnaiti ili ponititi zabranu. U protivnom sluaju smatra se, da je zabrana dignuta. Redovni sudovi odluuju o naknadi tete nezavisno od sudske odluke o ponitenju zabrane. Za krivice tampom uinjene odgovaraju: pisac, urednik, tampar, izdava i rastura. Naroitim zakonom o tampi odredie se, kad e i u kojim sluajevima koje od napred pobrojanih lica i na koji nain odgovarati za krivice tampom uinjene. Sve krivice tampom uinjene sudie redovni sudovi.2
Kako se iz ustavnoga lanka vidi, tisak je u monarhistikoj Jugoslaviji deklarativno bio slobodan. Meutim, ve u ovoj ustavnoj odredbi moe se jasno naslutiti da je bilo vrlo lako doi na udar dravnih organa gonjenja jer se u ovom zakonu vie govori o tomu kako e biti sankcionirani
2 Usp. Ivica Pulji, Kroz povijest katolikog tiska u Bosni i Hercegovini, Stoljee Vrhbosne, 1887-1987, Vrhbosanska visoka teoloka kola, Sarajevo, 996., str. . Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Dravna tamparija, Beograd, 92., lan 3.
prosinca 2007.
5
Boo Golua
oni koji budu eventualno prekrili zakon negoli o tomu to je zadaa i koja je uloga tiska u drutvu. Publikacije obraene u ovome radu poredane su po vremenu nastanka, a ako su nastale iste godine, onda unutar te godine abecednim redom. Jedan dio njih nastao je jo za vrijeme austrougarske okupacije pa su nastavile izlaziti i u monarhistikoj Jugoslaviji, a druge su nastale i djelovale u vremenskom okviru te drave. Dio tiskovina koje ovdje donosimo nisu imale iskljuivo hrvatski karakter, nego su bile opedrutvene, ali su im barem vlasnici ili urednici bili Hrvati. Za te listove doputamo da ih smatraju svojima i drugi narodi koji su imali udjela u njihovoj izradbi.
Pregled publikacija
Vrhbosna Podnaslov joj je bio Katolikoj prosvjeti (887.-93.), zatim Sveenika revija (932.-937.) te Katolikoj akciji (937.-945.). Izdava je najprije bio Vrhbosanski kaptol (887.-93.), a onda akademija Regina apostolorum (Kraljica apostola) (932.-945.).3 Urednici su naizmjence bili Juraj Puek (887.), dr. Andrija Jagati, kanonik (887.-896.), dr. Ivan Ev. ari (896.-908.),4 dr. Ivan Dujmui (908.-93.), dr. Antun Buljan (93.-95.), dr. Marko Alaupovi (98.-93.), dr. uro Graanin (933.937.), dr. Ante Livajui (937.-945.).5 Izlazila je jedanput mjeseno ili dva puta mjeseno od 887. do 945. godine.6 Vrhbosna je nastavak lista Srce Isusovo koji je kao slubeno glasilo Vrhbosanske nadbiskupije izlazio od 882. do 886. godine. List je ostao vjeran proklamiranom naelu:
3 Akademiju je osnovao vrhbosanski nadbiskup dr. Ivan ari 932. kao katoliku kuu dobroga tiska stavivi joj u zadatak da uz Vrhbosnu izdaje takoer Katoliki svijet i Katoliki tjednik. (Usp. Mato Zovki, Izdava i urednici Vrhbosne od 887. do 945. godine, Stoljee Vrhbosne, 1887-1987, str. 33.) Usp. Tomo Vuki, Nadbiskup Ivan ari kao suradnik i urednik Vrhbosne, Ivan ari, vrhbosanski nadbiskup, Vrhbosanska katolika teologija, Sarajevo, 2007., str. 79-240. Usp. M. Zovki, nav. dj., str. 39-64. Pejanovi ovdje pogrjeno navodi da je Vrhbosna izlazila do 94. godine (ore Pejanovi, tampa Bosne i Hercegovine, 1850-1941, iril., Svjetlost, Sarajevo, 949., str. 5).
4 5 6
6
HUM 2
Instaurare omnia in Christo.7 Vrhbosna pripada rijetkim listovima koji su bez prekida izlazili i odrali se vie od 50 godina, to je u tadanjim prilikama predstavljalo zauujuu postojanost, nedostinu za druge bosanskohercegovake listove (izuzevi jedino Glasnik Zemaljskog muzeja).8 Kranska obitelj Nosila je podnaslov Pouni i zabavni list za hrvatski katoliki puk. Izdavali su je profesori Franjevakoga bogoslovnog sjemenita u Mostaru. Ureivali su je naizmjence profesori bogoslovije: fra Radoslav Glava, st. (900.-904.), fra David Nevisti (905.), fra Skender Musi (906.909.), fra Ante Maji (90.-94.), dr. fra Ante Jelavi (94.-920.).9 Tiskana je u Mostaru u Hrvatskoj dionikoj tiskari, a izlazila je jedanput mjeseno od 900. do 920. godine.0 To prvo razdoblje izlaenja obino se naziva starija Kranska obitelj. Ponovno pokretanje ovoga lista uslijedilo je 938., a izlazio je do 944. godine. Taj period izlaenja autori zovu mlaa Kranska obitelj.2 U tom razdoblju imala je podnaslov: Za vjerski odgoj i prosvjetu hrvatskog katolikog naroda, a urednikom joj je bio dr. fra Vendelin Vasilj.
Anto Slavko Kovai, Bibliografija katolike periodike u Bosni i Hercegovini do 976., Nova et vetera, 27, Sarajevo, 977., str. 78-80. 8 Todor Kruevac, Bosansko-hercegovaki listovi u XIX veku, Veselin Maslea, Sarajevo, 978., str. 44. 9 Usp. Draenko Tomi, Kranska obitelj. Prikaz, mudroslovice, dogaajnica, I., Franjevaka knjinica i arhiv u Mostaru, Mostar, 200., str. 26-32. 0 Kruevac i Pulji netono navode da je prvo izlaenje Kranske obitelji prestalo 98. godine (T. Kruevac, nav. dj., str. 58; I. Pulji, nav. dj., str. 8). U nekih autora moemo nai i pogrjeno navoenje godine prestanka izlaenja ovoga lista. Tako titi Dizdar navode da je Kranska obitelj prestala izlaziti 90. godine (Usp. Lina titi Hamid Dizdar [sastavili], Bibliografija knjiga i periodinih izdanja tampanih u Hercegovini [1873-1941], Mostar, 958., str. 24.) Oito je ovdje dolo do tiskarske pogrjeke, mislei na 94. godinu. Bez obzira to oni obrauju stanje do 94. godine, podatak nije toan. 2 Usp. D. Tomi, nav. dj., str. 9-6.
prosinca 2007.
7
Boo Golua
Bosansko-hercegovaki teak Glasilo Centralnoga pelarskog drutva i podrunica u Bosni i Hercegovini. Izdanje i naklada Centralnoga pelarskog drutva u Sarajevu. Odgovorni urednici: Ljubomir Stjepanovi i dr. Josip Andri. Tiskano je u Sarajevu mjeseno jedanput. Izlazilo je 902.-95. i od 920.-923. godine.3 Uiteljska zora Imao je podnaslov List za narodno kolstvo. Glasilo Saveza uiteljskih drutava Bosne i Hercegovine. List je bio namijenjen uiteljima i kolstvu openito. Vlasnik je bilo Uiteljsko drutvo narodnih osnovnih kola okruja mostarskog. Urednici naizmjence: Stjepko Iliji i Ante Juki. Glasilo je tiskano u Hrvatskoj dionikoj tiskari u Mostaru od 905. do kraja 90., a u Sarajevo je list prenesen 9. gdje je izlazio do 92. godine, mjeseno jedanput.4 Glasnik sv. Ante Padovanskog Imao je podnaslov Vjerski mjesenik za hrvatski katoliki puk. Ovaj se podnaslov pojavljivao u vie varijacija.5 Izdava: Starjeinstvo Bosne Srebrene. List je izlazio mjeseno u Visokom (906.-908.) i Sarajevu (908.-945.).6 Ureivali su ga naizmjence: fra Aneo Bai, fra Leonard uturi, fra Miron Kozinovi i fra Eugen Mati, fra Nedjeljko Dugonji-Vrhovi, fra Marijan Jakovljevi, fra Arkaneo Grgi, fra Vitomir Jelii, dr. fra Eduard ili, fra Stanko Vujica, fra Bono apina i fra Vjekoslav Zirdum. Od 90. godine imao je dodatak Ljiljan sv. Ante.7
3 . Pejanovi, nav. dj., str. 56. 4 L. titi H. Dizdar, nav. dj., str. 24; . Pejanovi, nav. dj., str. 58. 5 Usp. A. S. Kovai, Bibliografija franjevaca Bosne srebrene. Prilog povijesti hrvatske knjievnosti i kulture, Svjetlost Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine Franjevaki provincijalat Bosne srebrene, Sarajevo, 99., str. 48 s. 6 Pejanovi pogrjeno navodi da je ovaj list izlazio do 94. godine (. Pejanovi, nav. dj., str. 59 s.). 7 A. S. Kovai, Bibliografija katolike periodike..., str. 86 s.; A. S. Kovai, Bibliografija franjevaca Bosne Srebrene..., str. 48 s.
8
HUM 2
Hrvatski branik Iste godine kad je zabranjen list Hrvatski dnevnik,8 koji je izlazio od 906. do 98. godine, poeo je kao njegov nastavak izlaziti Hrvatski branik, koji se takoer vrlo brzo ugasio.9 Cvijet List za pouku i zabavu. Izdavali su ga aci Franjevake klasine gimnazije u Visokom od 907. do poetka Prvoga svjetskog rata te od 925. do 945. godine. Prvi urednik bio mu je fra Kazimir Ivi. Najprije je izlazio u jednom primjerku pisan krasopisom, a poslije apirografom. Od 925. do 945. godine list je izlazio redovito dva puta tijekom kolske godine.20 Napredak Glasilo Hrvatskoga kulturnog drutva Napredak u Sarajevu. Vlasnik i izdava: Hrvatsko kulturno drutvo Napredak. Ureivalo urednitvo (u posljednje vrijeme Ilija Branovi i Ante Martinovi). Izlazilo u Sarajevu mjeseno jedanput s prekidima: 907.-94.; 92.-922. i 926.-94. godine.2 Hrvatski narodni kalendar Vlasnik i izdava: Hrvatsko kulturno drutvo Napredak. Izlazio u Sarajevu godinje od 908. do 947. godine.22
8 . Pejanovi, nav. dj., str. 60 s.; A. S. Kovai, Bibliografija katolike periodike... str. 88. , 9 A. S. Kovai, Bibliografija katolike periodike..., str. 90; usp. Grad na Gori. Almanah bogoslovskog zbora Stadler (1896-1926), Sarajevo, 926., str. 28. 20 A. S. Kovai, Bibliografija katolike periodike..., str. 85 s. Pejanovi pogrjeno navodi da je list izlazilo od 920. do 94. godine. 2 . Pejanovi, nav. dj., str. 6 s. 22 Usp. Vjesnik, Zagreb, 0.-. 3. 2007., str. 27.
prosinca 2007.
9
Boo Golua
Mladost Srednjokolski literarno-zabavni list. Izdavala ga je periodino rukopisom Organizacija srednjokolske katolike omladine Radikal u Mostaru od 908. do 90. te od 97. do 92. godine.23 Travniko smilje Literarno-pouni aki list. Nekadanji list Travanjsko smilje koji je izlazio od 908. do 93. godine. Poslije Prvoga svjetskog rata mijenja ime u Travniko smilje i izlazi od 98. do 934. Bio je glasilo uenika gimnazije u Travniku.24 Neko vrijeme urednik mu je bio Ivan Tomas, kasnije sveenik Mostarsko-duvanjske biskupije.25 Rua List za zabavu i pouku. Izdavala ga je Organizacija katolike bogoslovske mladei Polet u Mostaru. Izlazio je i prije Prvoga svjetskog rata od 909. do 93., a onda je ponovno pokrenut 928. i izlazio je do 934. godine. U listu su objavljivani prozni sastavi, pjesme, feljtoni, vijesti te prikazi knjiga.26 Naa misao Pouno-religiozni list. Izdavali su ga i ureivali franjevci s doputenjem crkvene vlasti. Sarajevo Visoko, izlazio je mjeseno dva puta od 94. do 99. godine.27 Odgovorni urednik bio je dr. fra Augustin ii. Ovaj je list izrastao iz Glasnika bosanskih i hercegovakih franjevaca, (887.-888.) koji je vie puta mijenjao ime. Nakon toga prvog naslova slijede naslovi: Glasnik jugoslavenskih franjevaca, (888.-894.); Franje23 A. S. Kovai, Bibliografija katolike periodike..., str. 88; usp. Grad na Gori..., str. 9. 24 A. S. Kovai, Bibliografija katolike periodike..., str. 90. 25 Usp. Ratko Peri, De viris illustribus Vrhbosanske bogoslovije Vrhbosanska katolika bo, goslovija 1890-1990., Vrhbosanska visoka teoloka kola, Sarajevo Bol, 993., str. 337. 26 A. S. Kovai, Bibliografija katolike periodike..., str. 88. 27 I ovdje Pejanovi pogjeno stavlja da je ovaj list izlazio do 922. godine (. Pejanovi, nav. dj., str. 77).
20
HUM 2
vaki glasnik, (895.-90.); Serafinski perivoj, (902.-93.); Naa misao, (94.-99.); Franjevaki vijesnik, (927.-94.).28 Glasnik biskupije banjaluke Slubeni list biskupije u Banjoj Luci. Izlazio je najprije godinje, a onda polugodinje, od 98. godine do kraja Drugoga svjetskog rata.29 Jugoslavenski list Podnaslov: Nezavisni hrvatski list Demokratsko-liberalno glasilo (od 923. godine nema toga podnaslova). Politiko-informativni list. Vlasnik: konzorcij Jugoslavenskog lista (Ivan Peserle, Antonije i Ivo Straii). Glavni i odgovorni urednik: Ivan Peserle. Poslije smrti Peserlea (srpanj 932.) direktor i odgovorni urednik jest Ivo Straii. Od prve polovice 937. godine odgovorni je urednik Ljudevit ermak. Izlazio je u Sarajevu svakoga dana osim ponedjeljka i dana nakon praznika. Poeo je izlaziti 23. studenoga 98., a prestao 2. travnja 94. Nakon uspostave Nezavisne Drave Hrvatske nastavio je izlaenje s nazivom Sarajevski list, a poslije Hrvatski Sarajevski list. Prestao je izlaziti 9. svibnja 94.30 Jugoslavija List je imao podnaslov Glasilo Hrvata za politiku i gospodarstvo. Osnovao ga je nadbiskup ari.3 Vlasnik konzorcij Jugoslavija, urednik dr. Zvonko prajcer. List je izlazio u Sarajevu kao dnevnik od kraja studenoga 98. do kraja prosinca 920.32
28 Usp. A. S. Kovai, Bibliografija franjevaca Bosne Srebrene..., str. 47; T. Kruevac, nav. dj., str. 45-48. 29 Usp. A. S. Kovai, Bibliografija katolike periodike..., str. 90, 99 s.; . Pejanovi, nav. dj., str. 5; I. Pulji, nav. dj., str. 23. Kovai kae da je izlazio i za vrijeme rata 94.-945. godine, a poslije Druga svjetskog rata s naslovom Slubeni vjesnik Banjaluke biskupije. Pejanovi stavlja da je izlazio 928.-94., to je oito tiskarska pogrjeka umjesto 98. stoji 928. godina. 30 . Pejanovi, nav. dj., str. 80. 3 Usp. Spomenica vrhbosanska, 1882.-1932., Sarajevo, 932. str. 63. 32 . Pejanovi, nav. dj., str. 79.
prosinca 2007.
2
Boo Golua
Narodna sloboda Glasilo Hrvatske puke stranke za Hercegovinu. Urednici Ivo Franje Knafli, Marijan Hrka i dr. fra Dominik Mandi. Izlazila dva puta tjedno, ito 98.99. redovito, a neredovito za vrijeme izbora 923., 925. i 927., a od 927. do 932. godine opet redovito. Tisak: Hrvatska tiskara u Mostaru.33 Bosilje Literarno-zabavni list uiteljskih pripravnica Zavoda sv. Josipa u Sarajevu. Ureivala ga je Katica Viovi i ostale. Tiskan je u tampariji Bosanske pote u Sarajevu periodino 99.-920. godine. Ispod naslova stajalo je Istina i ljubav narodu naem.34 Hrvatska obnova Politiko-informativni list. Glasilo Hrvata demokrata u Bosni i Hercegovini. Ureuje urednitvo. Sarajevo, jednom tjedno. Izlazila 99.920. godine.35 Hrvatska sloga Politiko-informativni list. Glasilo Hrvatske teake stranke. Vlasnik i izdava Hrvatska teaka stranka. Ureuje urednitvo (dr. R. Smoljan, dr. Juraj utej i profesor Odi). Od 3. svibnja do 4. kolovoza 923. izlazila je kao izvanstranaki hrvatski list za politiku, prosvjetu i gospodarstvo i nosila podnaslov: Informativan hrvatski list za politiku, prosvjetu i narodno gospodarstvo. Taj broj (3. svibnja 923.) biljei se kao prvi broj prve godine. Vlasnik i izdava Hrvatska sloga. Sarajevo, dnevnik. Prvi broj . listopada 99., posljednji 4. kolovoza 923.36
33 34 35 36 L. titi H. Dizdar, nav. dj., str. 25; . Pejanovi, nav. dj., str. 80 s. A. S. Kovai, Bibliografija katolike periodike..., str. 9; . Pejanovi, nav. dj., str. 85. . Pejanovi, nav. dj., str. 82. Isto, str. 84.
22
HUM 2
Novi ivot Podnaslov: Hrvatski nedjeljni list za politiku, prosvjetu i gospodarstvo. Glasilo Hrvatske narodne zajednice. Odgovorni urednik Husejin igi. Banja Luka, jednom tjedno. Poeo izlaziti . veljae 99., a prestao 29. studenoga 99.37 ivot Urednitvo i uprava: Katoliko sjemenite u Sarajevu. Urednik Miroslav Vanino. Izlazio je u Sarajevu kolske godine 99./920., a poslije toga nastavio je izlaziti u Zagrebu.38 Palangar Ozbiljno-aljivi ili slatko-gorki list. Izlazi kad se to uhvati na udicu. Vlasnik Redakcijski odbor. Tisak Hrvatska dionika tiskara u Mostaru. Izlazio u Mostaru 99.-920. Od 92. do 922. godine spojio se s Osom pa je izlazio u Sarajevu kao Palangar Osa. Izlazio je kao tjednik. List je ponovno pokrenut i izlazio je u Mostaru 924.-925. godine s imenom Novi palangar.39 Kao urednici potpisivani su ljudi koji nisu imali veze s ureivanjem lista. Urednitvo bi poneto platilo nekomu da ga stavi za urednika, policija bi toga uhitila i vidjevi da on nije stvarni urednik, pustila bi ga nakon nekoliko dana. Hrvatski teak Novine Hrvatske teake stranke u Mostaru. Odgovorni urednik Josip Merdo Mijatov. List je tiskan u Hrvatskoj dionikoj tiskari, a izlazio je kao tjednik od 920. do 92. godine.40
37 Isto, str. 82. 38 . Pejanovi, nav. dj., str. 85. Kovai pogrjeno navodi da je ovaj list u Sarajevu izlazio do 922. godine i da je nosio podnaslov Katoliki omladinski list za unutarnju kulturu (A. S. Kovai, Bibliografija katolike periodike..., str. 9). Meutim, u vrijeme njegova izlaenja u Sarajevu nije imao nikakva podnaslova. 39 U navoenju vremena trajanja izlaenja ponekad se razlikuju titi Dizdar od Pejanovia. Budui da je do nekih publikacija gotovo nemogue doi, ne moe se ni provjeriti to je istinito. (Usp. L. titi H. Dizdar, nav. dj., str. 25 s.; . Pejanovi, nav. dj., str. 8 s, 93, 0.) 40 L. titi H. Dizdar, nav. dj., str. 25.
prosinca 2007.
23
Boo Golua
Putokaz Imao je podnaslov: Rije naim pitomcima. Izlazio je godinje u est brojeva. Vlasnik mu je bilo Sirotite sv. Bernarda Marija Zvijezda u Delibainom Selu kod Banje Luke. Urednik mu je bio Marijan Soe, uitelj sirotita. Izlazio je od 920. do 928. godine.4 Hrvatske puke novine Glasilo Hrvatske puke stranke u Bosni i Hercegovini. Politiko-informativni list. Vlasnik Hrvatska puka stranka. Odgovorni urednici naizmjence Janko imrak i Ilija Gavri. Novine su izlazile u Sarajevu kao tjednik od 92. do 923. godine.42 Mali urnal Politiko-informativni list. Uz Satir, kao njegov sastavni dio, izlazio od . prosinca 92. do 0. lipnja 923. Vlasnik konzorcij Jugoslavenskoga lista. Glavni i odgovorni urednik Ivo Straii.43 Satir Politiko-humoristiki list. Vlasnik Jugoslavenski list. Ureuje urednitvo. Izlazio je u Sarajevu kao tjednik od 92. do 94. godine. Od 926. godine ne izlazi kao zaseban list nego kao tjedni prilog Jugoslavenskom listu.44 Veernja pota Politiko-informativni list. Izlazio u Sarajevu svakoga radnog dana. U urednitvu i vlasnitvu stalne promjene. Vlasnik konzorcij Veernja pota, a glavni i odgovorni urednik, pa i vlasnik, najdue je bio Jozo Sironi. Prvi broj iziao je . srpnja 92., a posljednji 2. veljae 933.45
4 42 43 44 45 A. S. Kovai, Bibliografija katolike periodike..., str. 9. . Pejanovi, nav. dj., str. 90. Isto, str. 9. Isto, str. 90 s. . Pejanovi, nav. dj., str. 92.
24
HUM 2
Nada List izvanjskih aka Travnike gimnazije. Bio je to nastavak nekadanjega lista Travniki gjak koji je izlazio 906. i 908. godine.46 Izdavala ga je organizacija srednjokolske katolike omladine u Travniku od 922. do 928. godine.47 Nedjelja Katoliki tjednik. Moto lista bio je: U ovom e znaku pobijediti. Vlasnik i izdava bio je Vrhbosanski kaptol. List je tiskan u Hrvatskoj tiskari u Sarajevu, a izlazio je od 922. do 925. godine. Glavni i odgovorni urednik bio je mons. Karlo Cankar. U prvom uvodniku reeno je da e list biti daleko od svake politike, ali e upozoravati na svijet sa istinama i ljepotama nae svete katolike vjere. Bez obzira na ovu proklamaciju, Nedjelja je zabranjena upravo zbog politikih razloga.48 Prave razloge njezine zabrane malo kasnije objanjava Katoliki tjednik: Nau dragu Nedjelju zabranile su nam vlasti, jer im se nije svidjela. Bila preve katolika.49 Sarajevski portski list Slubeno glasilo Drutva planinara za Bosnu i Hercegovinu, Drutva prijatelja prirode i Lovakoga drutva. Urednik Ivica Koleti. List je izlazio u Sarajevu kao tjednik od 922. do 923. godine.50 Sloga Politiko-informativni list. Vlasnik i urednik dr. Lazar Markovi. Izlazila je jednom tjedno, a mjesto izdavanja bio je Mostar Dubrovnik. List je tiskala Hrvatska dionika tiskara u Mostaru i Jadran u Dubrov46 47 48 49 50 A. S. Kovai, Bibliografija katolike periodike..., str. 87. Isto, str. 92. Isto, str. 92; . Pejanovi, nav. dj., str. 95. Usp. I. Pulji, nav. dj., str. 25. . Pejanovi, nav. dj., str. 95.
prosinca 2007.
25
Boo Golua
niku. Izlazio je od 922. do 929. godine, ito neredovito. Jedno vrijeme bio je vlasnik, izdava i urednik Nikola P. Kojakovi.5 Veernje novosti Veernje izdanje Jugoslavenskoga lista. Vlasnik konzorcij Jugoslavenski list Glavni i odgovorni urednik Ivo Straii. List je izlazio u Saraje. vu kao dnevnik od 922. do 925. godine. Imao je pokatkad i ilustrirani prilog.52 Hercegovaki slobodni dom Novine Hercegovake republikanske seljake stranke. Glavni urednik Matej Kordi, Petrov. Odgovorni urednik Matia Mlinarevi, Stipin. Vlasnik Grga Macan, Jozin. Tiskan u Hrvatskoj dionikoj tiskari u Mostaru od 923. do 924. godine.53 Izborni glasnik Izborni politiki list. Vlasnik i urednik dr. Ivan Pavii. Izlazio je u Sarajevu povremeno za vrijeme izbora. Izila etiri broja u vrijeme izbora 923. godine.54 Mostarski odjek Informativno-politiki list. Izlazio je tjedno 923. godine. Odgovorni urednik bio je Mie L. Bona. Tiskan je u Hrvatskoj dionikoj tiskari, a posljednji broj u Jugoslavenskoj tiskari u Dubrovniku.55
5 52 53 54 55
L. titi H. Dizdar, nav. dj., str. 25; . Pejanovi, nav. dj., str. 95. . Pejanovi, nav. dj., str. 96. L. titi H. Dizdar, nav. dj., str. 25. . Pejanovi, nav. dj., str. 98. L. titi H. Dizdar, nav. dj., str. 25.
26
HUM 2
Sarajevski izvjestitelj List za oglaavanje. Vlasnik i izdava Josip Grgi. Izlazio je u Sarajevu polugodinje, 923.-924. godine.56 Katoliki tjednik List za katoliku obnovu i preporod. Javlja se kao nasljednik zabranjenih listova Nedjelja i Kri. Bez obzira to je u naslovu i podnaslovu jasno istaknuto da je ovaj list iskljuivo katoliki, ve nakon prvoga broja stalno ga prati dravna cenzura. U poetku ga izdaje kanonik dr. Stjepan Hadrovi, a poslije akademija Regina Apostolorum ije je interese zastupao mons. dr. Smiljan ekada. Ureivali su ga naizmjence: Dragutin Kamber, Smiljan ekada,57 Dragutin Juri, Andrija Kordi i Franjo Kralik. Izlazio je u Sarajevu od 925. do 945. godine.58 Kri Vjersko-prosvjetni list. Kada je 925. godine zabranjena Nedjelja, Vrhbosanski je kaptol odmah pokrenuo tjednik Kri kao njezinu zamjenu. I urednik je ostao isti, mons. Karlo Cankar. Tiskan je u Hrvatskoj tiskari u Sarajevu. Ali je ve prvi broj zaplijenjen i list obustavljen.59 Kalendar svetoga Ante Izdavao ga je Zbor franjevakih bogoslova Juki (926.-932.) i uprava Glasnika sv. Ante Padovanskog (933.-945.). Izlazio je u Sarajevu, a
56 . Pejanovi, nav. dj., str. 99. 57 Usp. Tomo Vuki, Katoliki tjednik (922-945) i njegov ponajbolji i glavni suradnik edomil ekada, ivot u slubi rijei, edomil ekada, Vrhbosanska katolika teologija, Sarajevo, 977., str. 39-58. 58 A. S. Kovai, Bibliografija katolike periodike..., str. 92 s.; I. Pulji, nav. dj., str. 25 s. Kod Pejanovia ima nekoliko netonosti u vezi s ovim listom. Tako kae da je izlazio do 94. godine (. Pejanovi, nav. dj., str. 05 s.). 59 A. S. Kovai, Bibliografija katolike periodike..., str. 93; . Pejanovi, nav. dj., str. 04; I. Pulji, nav. dj., str. 25.
prosinca 2007.
27
Boo Golua
urednici su mu bili Sreko Peri, Vitomir Jelii, Eduard ili, Stanko Vujica i Bono apina.60 Misijski vjesnik List je povremeno izdavala Misijska sekcija travnikoga sjemenita u kolskoj godini 926./927.6 Naa domovina Omladinska revija. List za prosvjeivanje i opisivanje. Nastavak lista koji je s gornjim naslovom izlazio u Karlovcu od 922. do 926. godine. Urednik u Sarajevu bio je Jaka Kuan. Izlazio je kao mjesenik, a u Sarajevu su izila samo tri broja 926. godine.62 Franjevaki vijesnik Vjersko-prosvjetni list. Izdavali su ga bosanski franjevci. Urednitvo i uprava bila je u Visokom (Franjevaka klasina gimnazija). Izlazio je kao mjesenik s doputenjem crkvene vlasti. Urednici su naizmjence bili: Kazimir Ivi, Bonifacije Badrov i Gavro Gavrani. Izlazio je od 927. do 94. godine. Tiskan je u Hrvatskoj tiskari u Sarajevu (927.-93.), u Narodnoj tampariji u Beogradu (932.-934.) te u tampariji Dragomira Popovia u Beogradu. I ovaj je list izrastao iz Glasnika bosanskih i hercegovakih franjevaca (887.-888.) koji je nekoliko puta mijenjao ime. List se javlja s naslovima: Glasnik jugoslavenskih franjevaca (888.894.), Franjevaki glasnik (895.-90.), Serafinski perivoj (902.-93.), Naa misao (94.-99.), Franjevaki vijesnik (927.-94.).63
60 A. S. Kovai, Bibliografija katolike periodike..., str. 93 s.; A. S. Kovai, Bibliografija franjevaca Bosne Srebrene..., str. 425-428. 6 A. S. Kovai, Bibliografija katolike periodike..., str. 93; usp. Grad na Gori..., str. 26. 62 . Pejanovi, nav. dj., str. 06 s. 63 Usp. A. S. Kovai, Bibliografija franjevaca Bosne Srebrene..., str. 47; A. S. Kovai, Bibliografija katolike periodike..., str. 94; T. Kruevac, nav. dj., str. 45-48; I. Pulji, nav. dj., str. 24.
28
HUM 2
Nae ljepote Revija za propagandu naih ljepota i irenje planinarstva. Glasilo Planinarskoga drutva Romanija. Odgovorni urednik i izdava Josip Grgi. List je izlazio u Sarajevu kao tjednik od 928. do 930. godine.64 Tercijansko kolo List visokih seminaraca. Izdavali su ga aci treega razreda Franjevake klasine gimnazije u Visokom 928./929. godine.65 Zvijezda Literarno-zabavni aki list. Izdavali su ga aci Franjevake klasine gimnazije u Visokom u kolskoj godini 928./929. S istim nazivom kao ilustrirani mjesenik petokolaca Franjevake klasine gimnazije u Visokom list je iziao i 936./937. godine.66 Unutranje vijesti List visokih seminaraca. Zvao se jo i Sekstan. Izdavali su ga aci estoga razreda Franjevake klasine gimnazije u Visokom. Izlazio je povremeno.67 Glas ferijalca Izdavala ga je Sarajevska sekcija ferijalaca. Ureivao ga je Jaka Kuan, a izaao je u Sarajevo samo jedan broj 930. godine.68
64 . Pejanovi, nav. dj., str. 4. 65 A. S. Kovai, Bibliografija franjevaca Bosne Srebrene..., str. 433; A. S. Kovai, Bibliografija katolike periodike..., str. 95. 66 A. S. Kovai, Bibliografija franjevaca Bosne Srebrene..., str. 434; A. S. Kovai, Bibliografija katolike periodike..., str. 94. 67 A. S. Kovai, Bibliografija franjevaca Bosne Srebrene..., str. 433; A. S. Kovai, Bibliografija katolike periodike..., str. 95. 68 . Pejanovi, nav. dj., str. 8.
prosinca 2007.
29
Boo Golua
Jugoslavenska revija Mjesenik za kulturne probleme. Izdavali su ga i ureivali Ilija Kecmanovi i Nikola Milievi. Mjesto izlaska navodi se Sarajevo Split, a izlazio je kao mjesenik 930.-93. godine.69 Monda kuriero (Svjetski glasnik) Ilustrirani asopis za obrt, industriju i sve grane ekonomije. Vlasnik dr. Ante imunkovi. Urednik Nikola Lisac. Izlazio je u Sarajevu na esperanto jeziku kao tjednik od 930. do 93. godine.70 Katoliki svijet Imao je podnaslov: Hrvatskom katolikom ivotu. Izdavala ga je akademija Regina Apostolorum Ureivali su ga dr. edomil ekada, Boidar . Brale i dr. Ante Livajui. Izlazio je u Sarajevu kao ilustrirani mjesenik od 932. do 94. godine. Prvi svezak posveen je Svetoj katolikoj crkvi i naoj miloj Hrvatskoj domovini a drugi Euharistijskom kongresu u Sarajevu.7 , Ljiljan List za knjievnost i pouku. Izdavali su ga vanjski uenici konvikta Franjevake gimnazije na irokom Brijegu. Izlazio je apirografirano, ito periodino od 932. do 933. godine.72 Narod Hrvatski dnevni list. Pokrenuo ga je nadbiskup dr. Ivan ari, a urednik je bio dr. Dragutin Kamber.73 Izlazio je samo dva mjeseca 932. godine.
69 Isto, str. 8. 70 Isto, str. 9. 7 A. S. Kovai, Bibliografija katolike periodike..., str. 95 s.; I. Pulji, nav. dj., str. 26; . Pejanovi, nav. dj., str. 2. Pejanovi pogrjeno navodi da je izlazio tjedno. 72 L. titi H. Dizdar, nav. dj., str. 26; A. S. Kovai, Bibliografija katolike periodike..., str. 95. 73 Usp. R. Peri, nav. dj., str. 325-329.
30
HUM 2
Kada je prvi put izaao, nadbiskup ari preporuio ga je svomu sveenstvu i rekao da e taj list stajati na braniku i Crkvi i naim najljepim kulturnim tradicijama.74 List je u javnosti bio toplo primljen. Ali ve od prvoga dana dravne su vlasti nastojale unititi ovo djelo. To se i dogodilo. Dnevnik Narod prestao je izlaziti nakon dva mjeseca zbog zabrane beogradskoga reima.75 Nemilosrdno ga je plijenila dravna cenzura, ak su na udaru bili i lanci o muhama jer je i u njima cenzor vidio opasne aluzije na dravnu vlast.76 Svijet Sedam dana List su ureivali dr. Marko Alaupovi i dr. edomil ekada. Izlazio je u Sarajevu 932.-934. i 936.-938. godine.77 Vrela i prinosi U nadnaslovu je stajalo: Fontes et studia historiae Societatis Iesu in finibus Croatorum (Zbornik za povijest isusovakoga reda u hrvatskim krajevima). Urednik je bio dr. Miroslav Vanino. Zbornik je izlazio u Sarajevu jedanput godinje od 932. do 94. godine. Svrha mu je bila objavljivanje arhivske grae kao i studija i lanaka o djelovanju isusovaca u hrvatskom narodu, te hrvatskih isusovaca u drugim zemljama.78 Glas sviju Informativni list, osobito za komunalna pitanja. Izdavao ga je u Sarajevu konzorcij Glas sviju. Izila su samo dva broja 933. godine. Urednik mu je bio Josip Engel.
74 Usp. Petnaesta dekanska konferencija Vrhbosna, 5, Sarajevo, 933., str. 0. , 75 Usp. Rudimir Rotter-Progonski, Na jubilarac i novinarstvo Vrhbosna, 6-7, Sarajevo, , 938., str. 36. 76 R. Peri, nav. dj., str. 326. 77 A. S. Kovai, Bibliografija katolike periodike..., str. 96. 78 A. S. Kovai, Bibliografija katolike periodike..., str. 95; I. Pulji, nav. dj., str. 24; . Pejanovi, nav. dj., str. 9. Pejanovi stavlja da je Zbornik poeo izlaziti 930. godine.
prosinca 2007.
3
Boo Golua
Jutarnji glas Informativni list. Za vlasnika i urednitvo Antun Karaman. Izlazio je u Sarajevu najprije svakoga dana osim ponedjeljka, a poslije tjedno, ito od . sijenja do 23. travnja 933.79 Stopama otaca Almanah. Knjievni list izdavala je Hercegovaka franjevaka sveuilina omladina predvoena Zborom franjevake bogoslovne mladei Bakula u Mostaru. Prvi broj iziao je kolske godine 934./35. Ukupno je do 938. godine tiskano pet svezaka toga almanaha. Osim knjievnih sastava mladei, u njemu su suraivali i neki profesori.80 Vjesnik zavjetne crkve sv. Josipa Informativno-slubeni vjerski list. Vlasnik crkva sv. Josipa u Sarajevu. Izlazio je periodino 934.-945. godine. Urednik mu je bio kanonik Marko Nedi.8 Hercegovina franciscana List za nutarnji ivot i veze lanova Hercegovake franjevake provincije. Tiskan je u Hrvatskoj tiskari u Mostaru. Izlazio je od 935. do 944. godine. Posljednje godite posveeno je stogodinjici hercegovake franjevake provincije (844.-944.).82
79 . Pejanovi, nav. dj., str. 2 s. 80 Usp. www.franjevci.info, Stopama otaca, (2. 4. 2007.); Kovai pogrjeno navodi ime almanaha Stopa otaca (A. S. Kovai, Bibliografija katolike periodike..., str. 96). 8 A. S. Kovai, Bibliografija katolike periodike..., str. 96; . Pejanovi, nav. dj., str. 25. Pejanovi pogrjeno donosi da je izlazio do 94. godine. 82 A. S. Kovai, Bibliografija katolike periodike..., str. 96; I. Pulji, nav. dj., str. 23.
32
HUM 2
Vjesnik dekanije usorske Informativno-vjerski list. Izdavao ga je upni ured u Belji kod Teslia. Odgovorni urednik bio je Ambrozije Benkovi. Izlazio je povremeno od 935. godine.83 Kulturni kurir Knjievni list. Izdavala ga je 936. godine mjeseno jedanput skupina mladih knjievnika u Sarajevu. Urednik mu je bio E. Treml. U urednitvu su radili: Andrija Vei, Stefan Linger, Zvonimir Bani i Olga Majstorovi.84 Svijest Hrvatski omladinski list. Izlazio u Sarajevu kao mjesenik 936. godine. Urednik mu je bio Kazimir Gruli.85 Vjesnik upe svetoga Josipa u Gornjoj Zenici Informativno-vjerski list. Prvi mu se broj pojavio za Josipovo 936. godine. Koliko je izlazio, ne znamo.86 Vrti Mjesenik za dobru djecu. Izdava: akademija Regina Apostolorum. Urednici Franjo Kralik i Ivan Starevi. List je tiskan u Sarajevu jedanput mjeseno od 936. do 94. godine. Prije je izlazio u Zagrebu. Bio je namijenjen acima osnovnih kola, ali su ga rado itali i odrasli.87
83 Kovai navodi da je ovaj list izlazio do 945. godine (A. S. Kovai, Bibliografija katolike periodike..., str. 96), a Pulji kae da je izlazio do 937. godine (I. Pulji, nav. dj., str. 27). Zasada ne moemo provjeriti koji je od ovih podataka toan. 84 . Pejanovi, nav. dj., str. 29. 85 Isto, str. 27. 86 Pulji kae da se ovaj list pojavio kad i Vjesnik upe u Doboju, tj. 940. godine (I. Pulji, nav. dj., str. 27), to Kovai demantira izjavom tamonjega upnika da ima fotokopiju prvoga broja iz 936. godine (A. S. Kovai, Bibliografija katolike periodike..., str. 98). 87 A. S. Kovai, Bibliografija katolike periodike..., str. 97; . Pejanovi, nav. dj., str. 27.
prosinca 2007.
33
Boo Golua
Glas omladine svetog Ante (O.S.A.) Katoliki omladinski mjesenik. Izdavao ga je Savez omladine sv. Ante u Sarajevu od 937. do 94. godine. Urednik mu je bio dr. Eduard ili.88 Hrvatica enski ilustrirani asopis. Izdavala ga je i ureivala knjievnica Marija Juri Zagorka. Izlazio je u Sarajevu periodino od 939. do 94. godine.89 Vjesnik upe u Doboju Informativno-vjerski list. Vlasnik i izdava bio je dr. Dragutin Kamber. Izlazio je u Doboju poriodino 940. godine, a tiskan je u Slavonskom Brodu.90
Umjesto zakljuka
Potkraj Prvoga svjetskog rata na jugoslavenskom teritoriju izlazilo je ukupno (svjetovnih i crkvenih) 85 listova, od toga u Bosni i Hercegovini 8, a ve 92. godine na tom istom prostoru bilo je 28 listova, od ega 25 u Bosni i Hercegovini.9 Znatan dio ovoga tiska (moda ne po broju koliko po kvaliteti) bio je katoliki. Neke od tih crkvenih novina postojale su i prije Prvoga svjetskog rata, a neke su nastale u poslijeratnom razdoblju. Jo i danas moe se uti kako je Sarajevo u vrijeme monarhistike Jugoslavije bilo sreditem katolikoga novinstva u hrvatskom narodu. elei potvrditi novi polet na podruju pisane rijei, junoslavenski su katoliki biskupi okrunicom iz travnja 920. potaknuli i preporuili svim srcem promidbu tiska meu vjernicima.92 Iste godine biskup ari, kao kapitularni vikar, alje okrunicu vrhbosanskomu kleru gdje
88 A. S. Kovai, Bibliografija katolike periodike..., str. 97 s.; . Pejanovi, nav. dj., str. 30. 89 . Pejanovi, nav. dj., str. 3. 90 A. S. Kovai, Bibliografija katolike periodike..., str. 98. 9 Usp. Nova Evropa, 3, Zagreb, 92., str. 496. 92 Usp. Vrhbosna, 9-0, Sarajevo, 923., str. 78.
34
HUM 2
upozorava sveenstvo da je najjae oruje kojim neprijatelji vjere i Crkve u svojoj borbi protiv Kristovih naela raspolau njihov bezboni tisak kojim truju javni ivot, ubijaju vjeru u Boga i ire moralnu pokvarenost te osvajaju kole i sveuilita, stjeu politiku mo, to se posebno odraava u zakonodavstvu gdje im je prva i jedina briga, da stvaraju zakone, naperene protiv Crkve i protiv kranskog odgoja mladei. Jedino sredstvo, kojim moemo ustati protiv ovih neprijatelja Crkve i kranskog puka, jest dobra katolika tampa.93 itajui ove natuknice o naim dnevnicima, tjednicima, mjesenicima ili godinjim almanasima, njih 69, lako e se stei dojam da je veina listova bila kratka daha: godinu, dvije, tri. Zauujue djeluje injenica da je rijetko koji spomenuti list izlazio u punom vremenskom rasponu izmeu dvaju ratova, od 99. do 94. godine, pa ni od 920. do 940. godine. Osim uzorne Vrhbosne, koja je od 887. do 945. godine izlazila pod razliitim naslovima, najustrajniji je bio Katoliki tjednik, od 922. do 945. godine. Razlozi su sigurno viestruki: urednitva, suradnitva, vlasnitva, financijska sredstva, itateljstvo, dravna cenzura i tako redom. Ali na ovim prostorima i drave su kratka vijeka, pa kako onda ne e i periodika! Od samoga nastanka Kraljevine SHS dravne su vlasti htjele, ako ne ba potpuno onemoguiti hrvatski i katoliki tisak, onda ga barem staviti pod svoju kontrolu. U tu svrhu promicano je i proteirano sokolstvo kao antiklerikalno drutvo. Taj antiklerikalizam u praksi je zapravo znaio antikatolicizam,94 pa i antihrvatstvo. Sokolstvo je od samoga poetka ulo u estok boj s Katolikom crkvom, a ne samo sa svojim konkurentom katolikim orlovima. Zbog toga su katoliki biskupi u vie navrata estoko reagirali protiv pristupa kolske ili starije katolike mladei u organizaciju Sokola.95 Naalost, bilo je katolika koji su, zbog neupuenosti, podupirali sokolsku organizaciju. Stoga je vjernicima trebalo dobro razjasniti namje93 Usp. Ivan ari, Dan dobre tampe Vrhbosna, 9-2, Sarajevo, 920., str. 25. , 94 Kad dakle nae Sokolstvo proglasuje, da se Sokolstvo i klerikalizam iskljuuju, tada to znai, da se sokolstvo i katolicizam iskljuuju. I na Soko proglasuje svojom lozinkom: Dalje od Rima! Tko je katolik, taj ne moe biti Soko! (Katoliki list, 44, Zagreb, 920., str. 34.) 95 Usp. Jugoslavenski katoliki episkopat svojim vjernicima, Vrhbosna, 9-2, Sarajevo, 92., str. .
prosinca 2007.
35
Boo Golua
re tih drutava. Dakako, ovu je zadau imao katoliki tisak pa se po novinama mogu esto nai napisi koji govore o duhu sokolstva.96 Svi su hrvatski i katoliki listovi imali naglaenu cenzuru. Oni koji su iskakali iz okvira koje je zacrtao beogradski reim brzo su bili ugaeni. Usprkos tomu, uoljiv je poprilino velik broj tiskovina meu Hrvatima katolicima u ono vrijeme. Ovo pogotovo valja naglasiti jer je stupanj pismenosti toga puanstva bio veoma nizak. Ipak, s obzirom na okolnosti, slobodno se moe rei da je hrvatski i katoliki tisak u Bosni i Hercegovini u vrijeme monarhistike Jugoslavije drao vrlo snanu poziciju te je odigrao veliku ulogu u ouvanju vjernike i nacionalne svijesti Hrvata katolika.
Literatura
- Alilovi, Ivan, Bioblibliografija hrvatskih pisaca Bosne i Hercegovine do god. 1918., Kranska sadanjost, Zagreb, 986. - Alilovi, Ivan, Biobliografija hrvatskih pisaca Bosne i Herecegovine izmeu dvaju ratova, HKD sv. irila i Metoda, Zagreb, 989. - Grad na Gori. Almanah bogoslovskog zbora Stadler (1896-1926), Sarajevo, 926. - Jugoslavenski katoliki episkopat svojim vjernicima, Vrhbosna, 92, Sarajevo, 92., str. . - Hrvatski biografski leksikon, I.-V., Zagreb, 983. - Katoliki list, 44, Zagreb, 920., str. 34. - Kovai, Anto Slavko, Bibliografija franjevaca Bosne srebrene. Prilog povijesti hrvatske knjievnosti i kulture, Svjetlost - Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine - Franjevaki provincijalat Bosne srebrene, Sarajevo, 99. - Kovai, Anto Slavko, Bibliografija katolike periodike u Bosni i Hercegovini do 976., Nova et vetera, 27, Sarajevo, 977., str. 7-24.
96 Usp. Iz naega Orlovstva Katoliki tjednik, 0, Sarajevo, 925., str. . ,
36
HUM 2
- Kruevac, Todor, Bosansko-hercegovaki listovi u XIX veku, Veselin Maslea, Sarajevo, 978. - Nova Evropa, 3, Zagreb, 92., str. 496. - Pejanovi, ore, tampa Bosne i Hercegovine, 1850-1941, (iril.), Svjetlost, Sarajevo, 949. - Peri, Ratko, De viris illustribus Vrhbosanske bogoslovije, Vrhbosanska katolika bogoslovija 1890-1990., Vrhbosanska visoka teoloka kola, Sarajevo Bol, 993., str. 3-347. - Petnaesta dekanska konferencija, Vrhbosna, 5, Sarajevo, 933., str. 0. - Pulji, Ivica, Kroz povijest katolikog tiska u Bosni i Hercegovini, Stoljee Vrhbosne, 1887-1987, Vrhbosanska visoka teoloka kola, Sarajevo, 996., str. 7-32. - Rotter-Progonski, Rudimir, Na jubilarac i novinarstvo, Vrhbosna, 6-7, Sarajevo, 938., str. 36. - Spomenica vrhbosanska, 1882.-1932., Sarajevo, 932. - ari, Ivan, Dan dobre tampe, Vrhbosna, 9-2, Sarajevo, 920., str. 25. - titi, Lina Dizdar, Hamid (sastavili), Bibliografija knjiga i periodinih izdanja tampanih u Hercegovini (1873-1941), Mostar, 958. - Tomi, Draenko, Kranska obitelj. Prikaz, mudroslovice, dogaajnica, I., Franjevaka knjinica i arhiv u Mostaru, Mostar, 200. - Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Dravna tamparija, Beograd, 92. - Vjesnik, Zagreb, 0.-. 3. 2007., str. 27. - Vrhbosna, 9-0, Sarajevo, 923., str. 78. - Vuki, Tomo, Katoliki tjednik (922-945) i njegov ponajbolji i glavni suradnik edomil ekada, ivot u slubi rijei, edomil ekada, Vrhbosanska katolika teologija, Sarajevo, 977., str. 39-58.
prosinca 2007.
37
Boo Golua
- Vuki, Tomo, Nadbiskup Ivan ari kao suradnik i urednik Vrhbosne, Ivan ari, vrhbosanski nadbiskup, Vrhbosanska katolika teologija, Sarajevo, 2007., str. 79-240. - www.franjevci.info, Stopama otaca, (2. 4. 2007.) - Zovki, Mato, Izdava i urednici Vrhbosne od 887. do 945. godine, Stoljee Vrhbosne, 1887-1987, Vrhbosanska visoka teoloka kola, Sarajevo, 996., str. 33-66.
38
HUM 2
Boo Golua
CROATIAN PERIODICALS IN THE TIME OF MONARCHIC YUGOSLAVIA

Summary
In the article, short review of social circumstances in monarchic Yugoslavia (1918-1941) was presented with special overview to the situation in media space of Bosnia and Herzegovina. It is easy to conclude that freedom guaranteed by the Constitution was not applied in reality. Every non-democratic society first attacks the media, so the same situation was in that country. Newspapers, which were not in fond of the regime, were supervised by the censors, and they were often closed. This article mostly pays attention to the review of the Croatian and Catholic press in the first Yugoslavia. Going quickly through it you can notice a huge number of those organs (69). All careful readers will not miss the fact that many of those papers were very shortly active. Except the state pressure, the main reasons of their short duration were financial and staff problems. Key words: newspapers, press, political, informative, Croatian, Catholic, religious.
prosinca 2007.
39
Robert Joli Tomislavgrad
UDK 655.(497.6)(09) 930.85(497.6) Pregledni lanak Primljeno: 23. V. 2007.
PRETPOVIJEST TISKARSTVA U BIH: RUKOPISNA BATINA BOSANSKOHERCEGOVAKIH FRANJEVACA

Saetak
Prvu hrvatsku tiskaru u Bosni i Hercegovini kupili su hercegovaki franjevci 1872. godine. Proradila je 1873. godine u Mostaru. Do tada su bosanskohercegovaki franjevci svoja djela tiskali izvan Bosne i Hercegovine. No, mnotvo je grae ostalo neobjavljeno: uva se u arhivima u svijetu (osobito u vatikanskom arhivu Propagande) te u bosanskim i hercegovakim samostanskim i upnim arhivima. Autor obrauje upravo tu grau iz predtiskarskoga razdoblja. Dijeli je u tri velike skupine: spise (acta), ljetopise bosanskih franjevaca i upne matine knjige. Budui da je velik dio grae iz prvih dviju skupina ve objavljen i dostupan javnosti, pogotovo ljetopisi, autor naglasak stavlja na istraivanje i obradbu matinih knjiga kao neiscrpna vrela podataka o ivotu katolika tijekom turskoga i kasnijih razdoblja. Kljune rijei: franjevci, arhivi, spisi, biskupska izvjea, ljetopisi, matice.
40
HUM 2
Uvod
Prije 35 godina franjevci su u Mostaru, jo pod turskom vlau, pokrenuli svoju vlastitu tiskaru. Strojevi za tiskaru dovezeni su u Mostar u pratnji fra Petra Bakule 872. godine, ali je dozvola od turskih vlasti isposlovana istom nekoliko mjeseci kasnije, tako da je tiskara proradila 873. godine. Za njezino pokretanje najzasluniji su bili biskup fra Aneo Kraljevi te franjevci Petar Bakula, Petar Kordi i Franjo Milievi. Bila je to prva hrvatska tiskara u Bosni i Hercegovini. Do tada su franjevci i drugi (rijetki) pismeni ljudi svoja djela tiskali izvan Bosne i Hercegovine: u Zagrebu, Splitu, a pogotovo u Italiji. Pa ipak, i prije i poslije 873. godine brojni su spisi ostali u rukopisu: zapravo, slobodno moemo rei da je najvrjednija graa, barem za povjesniare, upravo ona koja se uva u raznim arhivima, kako onim rimskim tako samostanskim i upnim u Domovini. Valja odmah na poetku napomenuti da je mnotvo grae neprocjenjive vrijednosti bilo, naalost, uniteno, poglavito za vrijeme ruenja najveega broja franjevakih samostana to su ga provodile osmanlijske vlasti ili neodgovorni pojedinci. Takoer je brojna pisana batina nestala u plamenu prilikom poara samostana ili upnih kua: samostani su u najveoj mjeri bili sagraeni od drveta, a upne kuice, vie nego jadne, prekrivene slamom tako da je vatra, upaljena najee iz nepanje, u kratko vrijeme gutala sve pred sobom. Bolju su sudbu doivjeli oni spisi koji su imali sreu prijei preko mora ili openito u neturska podruja. Tako vatikanski arhiv do danas uva iznimno vrijednu grau, razliite dopise i izvjea. Poglavito su vrijedna izvjea biskupa ili apostolskih vikara s njihovih pastoralnih pohoda iz kojih se moe odlino iitati kako moralno stanje vjernika tako i patnje kroz koje su prolazili, ali i demografski procesi na odreenom prostoru. Valja odmah napomenuti da je velik dio izvjea s pastoralnih pohoda koji se uva u vatikanskom arhivu ve objavljen i tako dostupan iroj javnosti. U vatikanskim i drugim arhivima nalazi se i
. Ili, Frano Milievi (uoi sto i pedesete obljetnice roenja), Krni zaviaj, br. 7, Hercegovina, 984., str. 50-57. Do tada je u cijeloj BiH postojala samo jedna, dravna tiskara, zvana Vilajetska, u Sarajevu. Pokrenuo ju je bosanski vezir Osman Topal-paa 866. godine (usp. M. Babi, Politike i kulturne prilike u BiH u doba fra Grge Martia, Fra Grgo Marti i njegovo doba, Zagreb, 996., str. 27).
prosinca 2007.
4
Robert Joli
graa iz predturskoga razdoblja koja je takoer u znatnom dijelu objavljena i dostupna javnosti. Od onoga to je sauvano u franjevakim samostanima u Bosni i Hercegovini, osmi slubenih spisa, elim posebno istaknuti franjevake ljetopise vezane uglavnom za pojedine preivjele samostane u Bosni te matine knjige pojedinih upa. Najistaknutiji ljetopisi takoer su u novije vrijeme objavljeni, ito u izdanjima prilagoenima irem itateljskom krugu, dok je rad na maticama, naalost, tek u povojima tako da su najstarije matice jo uvijek potpuna tajna za ljubitelje povijesne batine. A upravo one nude iznimno vrijedne podatke, ponajprije o ivotu maloga ovjeka u osmanskom i austrougarskom razdoblju. Nakon openitoga prikaza slubene grae koja se uva u stranim i domaim arhivima, detaljnije u se pozabaviti ljetopisima franjevaca provincije Bosne Srebrene, a onda jo iscrpnije stanjem matinih knjiga na prostoru Bosne i Hercegovine upravo zato to su matice jo uvijek gotovo potpuna nepoznanica, ak i znanstvenoj javnosti.
1. Acta
Meu spisima koji se uvaju u vatikanskom arhivu posebno valja istaknuti izvjea s pastoralnih putovanja biskupa koji su vrili slubu na podruju pod otomanskom vlau. U Bosni kroz vie desetljea biskupa uope nije bilo: nije se usuivao iz akova prijei Savu i obii puk koji mu je bio povjeren, ili su njegovi pohodi bili tajni i o njima nisu sauvana opirna izvjea.2 Hercegovina je, barem od poetka 7. stoljea, bila bolje sree. Naime, nakon obnove Makarske biskupije (65.) makarski su biskupi redovito ili povremeno pohaali i prostor nekadanje Duvanjske biskupije te su o svojim pohodima slali izvjea novoosnovanoj Kongregaciji za rairenje vjere (Propagandi) koja je bila mjerodavna za misijska podruja, dakle i za Bosnu i Hercegovinu. Makarski biskupi redovito su dolazili do Matine vode u Bukom blatu, a samo u iznimnim prilikama i sjevernije od toga. Dolazili su dakle na staru granicu Duvanjske bi2 Vie o Bosanskoj biskupiji i nedolasku biskupa u Bosnu vidi M. Vidovi, Povijest Crkve u Hrvata, Split, 996., str. 288-292.
42
HUM 2
skupije koja je sa Splitskom nadbiskupijom neko graniila upravo tu: livanjski kraj u staro je vrijeme pripadao Splitskoj nadbiskupiji. Danas je to granica izmeu Mostarsko-duvanjske i Banjaluke biskupije. K tomu, makarski su biskupi pohaali cijelu zapadnu Hercegovinu. Njihova izvjea u najveoj su mjeri ve objelodanjena. Prvi biskup obnovljene Makarske biskupije fra Bartul Kai-arkovi3 poslao je Kongregaciji pet izvjetaja: 626., 630., 636., 640. i 644. godine. Na podruju koje mu je bilo povjereno upe su sluene iz pet franjevakih samostana: Makarska, ivogoe, Zaostrog, Imotski i Rama.4 Samostani na podruju Hercegovine (Konjic, Mostar, Ljubuki, moda i Duvno) bili su ve uniteni, u 6. stoljeu, pa su skrb za vjernike preuzeli franjevci iz drugih samostana. Inae su franjevci u to vrijeme bili gotovo iskljuivi pastoralni kler, uz neznatan broj svjetovnih sveenika zvanih popovi glagoljai. Biskup fra Marijan Linji takoer je poslao iznimno zanimljiva izvjea o svojim pohodima 670. i 67. godine,5 kao i biskup don Nikola Bijankovi s vie pohoda poetkom 8. stoljea.6 Posljednji makarski biskup koji je pohodio Hercegovinu i o tome ostavio vrlo zanimljiv dnevnik bio je don Stjepan Blakovi, 735. godine.7 Iste te godine Kongregacija je odluila u Bosni i Hercegovini osnovati poseban apostolski vikarijat, neovisan kako o (bosanskim) biskupima u akovu tako i o makarskim biskupima ili bilo kojim drugim biskupima sa strane. Od toga doba izvjea u Rim slali su bosanski apostolski vikari: fra Mato Delivi (735.-740.), fra Pavo Dragievi (740.-768.), fra
3 4 O njemu je objavljen vrijedan zbornik radova, N. Ani (ur.), Makarski biskup fra Bartul Kai-arkovi (Brist, 1572 Suuraj, 1645): ivot djelo vrijeme, Suuraj, 999. Izvjea su objavili: S. Kovai, Najstariji izvjetaji o stanju Makarske biskupije u tajnom vatikanskom arhivu (1626.-1658.), Split, 975.; B. Pandi, Izvjetaji Makarske biskupije sauvani u tajnom vatikanskom arhivu, Nova et vetera, (980.), str. 39-92; B. Rupi, Makarska biskupije i zapadna Hercegovina do g. 735., Nova et vetera, XXXI, sv. -2(98.), str. 07-36; S. Kovai (priredio i preveo), Slubeni izvjetaji Svetoj Stolici o stanju Makarske biskupije, Makarski biskup fra Bartul Kai-arkovi, zbornik, str. 265-286. B. Pandi, Marijan Linji makarski biskup (609-686), Nova et vetera, XXVII, (977.), str. 23-55. M. Mikuli, Izbor izvornih spisa o Nikoli Biankoviu biskupu makarskom (1645-1730), Portland, 978.; M. Vidovi, Nikola Bijankovi splitski kanonik i makarski biskup 1645-1730, Split, 98. Dnevnik je u pomalo udnoj kombinaciji doslovnoga prijevoda i opisa objavio A. Niki, Dnevnik makarskog biskupa Stjepana Blakovia iz 1735., Mostar, 994.
5 6 7
prosinca 2007.
43
Robert Joli
Marijan Bogdanovi (768.-772.), fra Marko Dobreti (772.-784.), fra Augustin Boto-Oki (784.-798.), fra Grgo Iliji (797.-83.), fra Augustin Mileti (83.-83.) i fra Rafo Barii (83.-847.).8 Od 846./47. godine biskup Barii rezidira u Hercegovini gdje je osnovan poseban apostolski vikarijat kao posljedica dugogodinjega sukoba izmeu biskupa Bariia i uprave Franjevake provincije Bosne Srebrene.9 Ovdje posebno valja istaknuti tri popisa katolikoga puanstva iz 8. i s poetka 9. stoljea. To su ujedno i najstariji popisi za podruje Bosne i Hercegovine koji su uope sauvani. Popise su nainili apostolski vikari fra Pavo Dragievi (74.-743.) i fra Marijan Bogdanovi (768.).0 Trei popis nainio je apostolski vikar fra Augustin Mileti 83. godine. Njegovo izvjee vrlo je saeto i vano, ali ne donosi detaljan popis katolikih obitelji kako to ine dva prije spomenuta popisa.
Njihova izvjea objavili su, dijelom ili potpuno: J. Jeleni, Spomenici kulturnoga rada franjevaca Bosne Srebrenike, Mostar, 927. passim; M. V. Batini, Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini, sv. III, Zagreb, 887., passim; M. Bogdanovi, Ljetopis kreevskog samostana (1765-1817), Sarajevo, 984. (Prilozi, str. 22-292); M. Daja, Katolici u Bosni i zapadnoj Hercegovini na prijelazu iz 18. u 19. stoljee. Doba fra Grge Ilijia Vareanina (1783-1813), Zagreb, 97., passim; A. Niki, Regesta dokumenata Kongregacije de propaganda fide () Bosna , franciscana, br. 9, Sarajevo, 998., str. 256-276; J. Jeleni, Izvori za kulturnu povijest bosanskih franjevaca, Sarajevo, 93., passim; B. J. Barun, Duobriniki rad biskupa fra Augustina Miletia (1763.-1831.), Novigrad, 998., passim; D. Kamber, Patnje i potekoe katolikog klera (prema izvjetaju biskupa Miletia godine 85.) Vrhbosna, Sarajevo, 942., str. 5-5, 58-62, 92, 03; B. M. Vrdoljak, Apostolski vikarijat u Bosni 735.-88. Plodovi ljubavi i rtve, Livno, , 2005., str. 7-30, passim. Posebno istiem djelo Acta franciscana Hercegovinae, objavljeno u tri sveska. Prvi svezak, pod naslovom Acta franciscana Hercegovinae provinciarumque finitimarum tempore dominationis Othomanae, priredio je i objavio D. Mandi (Mostar, 934.). Obuhvaa razdoblje do 699. godine. Njegovo je djelo nastavio i dovrio B. Pandi, ali nakon punih 70 godina. Pandi je priredio i objavio dva sveska dokumenata: Acta franciscana Hercegovinae, sv. II. (700.-849.) i sv. III. (850.-892.), Mostar Zagreb, 2003. 9 Vie o tom sukobu i osnutku vikarijata u Hercegovini vidjeti J. Jeleni, Kultura i bosanski franjevci, sv. II, Sarajevo, 95., str. 24-70; R. Glava, Spomenica pedesetogodinjice Hercegovake Franjevake Redodrave, Mostar, 897.; R. Glava, ivot i rad fra Rafe Bariia, Mostar, 900.; J. Balti, Godinjak dogaaja crkvenih, svjetskih i promine vrimena u Bosni 1754-1882, Sarajevo, 99., passim; I. Kecmanovi, Bariieva afera, Sarajevo, 954. 0 Popise je objavio D. Mandi, Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annis 1743 et 1768 exaratis, Chicago Roma, 962. Dragieviev popis s faksimilom izvornika, u raunalnoj obradbi, objavio je L. akovi, Prilozi za demografsku i onomastiku grau Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 979. D. Kamber, Stanje upa i dua apostolskog vikarijata u Bosni srebreniko-otomanskoj prema popisu izvrenom 83., Franjevaki vjesnik, Beograd, 93. (str. 369-376) i 932. (str. 22-25, 57-59, 83-88, -2). 8
44
HUM 2
Od 836. godine poinju izlaziti franjevaki ematizmi koji daju saete prikaze upa i katolikoga puanstva u Bosni i Hercegovini, pa tako na neki nain zamjenjuju izvjea biskupa i apostolskih vikara, tonije daju nam prilino precizne podatke o katolicima na tome podruju. Prvi ematizam provincije Bosne Srebrene (kojoj je tada pripadala i Hercegovina) objavio je fra Andrija Kujundi 836. godine u Budimu. Godine 840. tiskan je drugi ematizam, a hercegovaki franjevci od svoga odcipljenja (844.) i pravnoga osamostaljenja (852.) poinju tiskati vlastite ematizme. Prvi je iziao 853., a posljednji 977. godine.2 U samoj Bosni i Hercegovini uva se takoer veoma vrijedna graa, naravno ono to nisu unitili poari, razbojnici i nasilnici. Najvrjedniji su dakako arhivi triju jedino preivjelih samostana kroz tursko razdoblje: Kreeva, Fojnice i Kraljeve Sutjeske. U novije vrijeme i ta je graa u najveoj mjeri sloena i sortirana po arhivarskim pravilima. To se odnosi na samostane u Kreevu3 i Kraljevoj Sutjeski,4 dok se fojniki samostan obnavlja, pa arhiv i knjinica jo nisu ureeni. Arhiv provincije Bosne Srebrene kompletno je presnimljen na mikrofilmove.5 Tu se ipak ne nalazi najvrjednija graa (jer je ona u tri spomenuta samostana), nego tek korespondencija Provincijalata poevi od 834. godine, uz poneki dokument iz starijega razdoblja.6 Potrebno je istaknuti da i arhiv Hercegovake franjevake provincije u Mostaru, iako je znatno mlai, uva bogatu grau. O tome je brigu vodio najprije fra Andrija Niki koji je sastavio sumarni prikaz arhivske grae.7 U novije vrijeme Arhiv je u rukama fra Ante Tomasa koji je odradio golem posao: u raunalnom je programu obradio preko 80.000
2 Usp. P. Knezovi, Duvanjski kraj u franjevakim ematizmima, Duvanjski zbornik, Zagreb Tomislavgrad, 2000., str. 95-22. 3 Pismohrana franjevakoga samostana sv. Katarine i upe Blaene Djevice Marije u Kreevu (naastar uredio dr. Stjepan Razum, rujan 2002.). Kopija u mom posjedu. 4 Pismohrana franjevakoga samostana sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjeski: Naastar (inventar) uredio dr. Stjepan Razum, srpanj 999. Kopija u mom posjedu. 5 A. Cvitkovi, Ureen Arhiv Provincije, Svjetlo rijei, Sarajevo, rujan 2002., str. 74. 6 Prema usmenom priopenju arhivara provincije fra Ante Cvitkovia, 4. svibnja 2007. 7 A. Niki, Regesta Franjevakog arhiva u Mostaru 1556.-1862., Mostar, 984.
prosinca 2007.
45
Robert Joli
dokumenata iz toga arhiva i tako nevjerojatno olakao sluenje arhivskom graom.8 Osim toga, i u samostanima u okolnim krajevima koji (danas) nisu u Bosni i Hercegovini uva se graa koja se barem dijelom odnosi na nae prostore, primjerice u dalmatinskim samostanima.9 Isto tako, graa koja se barem dijelom odnosi na nae prostore uva se i u dravnim arhivima, primjerice u Dubrovniku, Zadru, Zagrebu, ali i izvan hrvatskih podruja: u Beu, Carigradu i drugdje to izlazi izvan okvira ovoga rada.
2. Ljetopisi
Franjevaki su ljetopisi prikazi svakodnevice franjevaca provincije Bosne Srebrene i puka njima povjerena. U vrijeme osnutka tiskare u Mostaru ti su ljetopisi bili skriveni od oiju javnosti i dostupni vrlo uskom krugu franjevakih povjesniara. Ipak, poetkom 20. stoljea fra Julijan Jeleni pokuao je neto od toga i objaviti. Vaan je njegov pokuaj objavljivanja Ljetopisa fra Nikole Lavanina, najprije u Glasniku Zemaljskog muzeja u BiH, 94./95. godine, a potom i kao samostalnoga djela.20 Taj njegov pokuaj, koliko god bio dobro isplaniran, ipak nije spomenuti ljetopis znatno pribliio obinom itatelju. Naime, Jeleni je Ljetopis samo prepisao bosanicom, kako je izvorno i bio pisan, s latininim tekstovima na latinskom jeziku, kakav je sluaj i u izvorniku. Isti je sluaj bio s Ljetopisom kreevskog samostana: Jeleni ga je najprije objavio u Glasniku Zemaljskog muzeja (97.), a potom i separatno (Sarajevo, 98.). Donio je cijeli tekst prvoga, Bogdanovieva dijela, drugi dio samo u izvadcima, a trei je jednostavno preskoio. Dijelove Ljetopisa sutjekog samostana Jeleni je objavio u Glasniku Zemaljskog muzeja u nastavcima tijekom 923., 924., 925., 926. i 927. godine.
8 A. Tomas, Izvjee o Arhivu Hercegovake franjevake provincije za Kapitul 2007., Kapitul 2007. (materijali za privatnu uporabu), str. 68-70. 9 Samo za primjer navodim grau primorskih samostana (Makarska, Zaostrog, ivogoe i dr.) kojom se sluio fra Karlo Jurii te tako doao i do brojnih podataka vezanih za hercegovako podruje (K. Jurii, Katolika crkva na biokovsko-neretvanskom podruju u doba turske vladavine, Zagreb, 972.). 20 Dr. fra J. Jeleni, Ljetopis fra Nikole Lavanina, Zemaljska tamparija, Sarajevo, 96.
46
HUM 2
Ipak je pravi posao, dakle objavljivanje potpunih tekstova svih triju spomenutih ljetopisa, uslijedio znatno kasnije, poevi od 979. godine. Te je naime godine izdavaka kua Veselin Maslea u Biblioteci Kulturno nasljee objavila Ljetopis sutjekog samostana, autora fra Bone Benia. Djelo je priredio, latinske i talijanske tekstove preveo na hrvatski jezik te uvod i biljeke napisao prof. dr. Ignacije Gavran, bosanski franjevac. Djelo je istom tada, osim to je objavljeno cjelovito, bilo dostupno iroj italakoj javnosti jer su svi tekstovi bili na hrvatskom jeziku, pisani latininim pismom. Fra Ignacije je u uvodnom dijelu dao pojanjenja vezana za Kraljevu Sutjesku, pisca fra Bonu Benia kao i za sami izvornik Ljetopisa. Uskoro potom svjetlo dana ugledao je i Ljetopis fra Nikole Lavanina (IRO Veselin Maslea, Sarajevo, 98.). Fra Ignacije Gavran i ovaj je ljetopis uredio na isti nain kao i Beniev. Godine 984. iziao je i Ljetopis kreevskog samostana (1765-1817) koji je u najveoj mjeri pisao fra Marijan Bogdanovi. Opet je glavninu poslao odradio fra Ignacije Gavran i tako zaduio pokoljenja koja dolaze, ne samo meu crkvenim ljudima i ne samo meu povjesniarima nego i meu svima onima koji vole povijesnu batinu. Osim tri gore spomenuta ljetopisa Veselin Maslea kasnije je objavio i ljetopis koji je vodio fra Jako Balti u najveoj mjeri u samostanu Gua Gora sagraenome poevi od 857. godine (upravo mu je Balti poloio kamen temeljac!). Naslov Ljetopisa preuzet je iz izvornika: Godinjak od dogaaja crkvenih, svjetskih i promine vrimena u Bosni 1754-1882. Prvi dio Ljetopisa Balti je preuzeo iz Ljetopisa fra Ive Mirete 1758.-1784., a kasnije se sluio jo nekim franjevakim ljetopiscima, primjerice Kristievim Enhiridionom. Iako mlai, Baltiev je ljetopis vrijedan prinos poznavanju prilika o otomanskoj Bosni u 9. stoljeu, kada je Otomansko Carstvo bilo na izdisaju sve do 878. godine kada je i izgubilo vlast nad Bosnom i Hercegovinom. Baltiev ljetopis priredio je, latinske i talijanske dijelove preveo na hrvatski jezik te napisao uvod i biljeke dr. fra Andrija Zirdum. Ve prije je u Biblioteci Kulturno nasljee (977.) izilo djelo fra Filipa Latria-Oevca Pregled starina Bosanske provincije, ali to nije ljetopis u pravom smislu, nego prije Latriev pokuaj prikaza povijesti Franjevake provincije Bosne Srebrene.
prosinca 2007.
47
Robert Joli
Nedavno je izilo i drugo izdanje svih pet gore navedenih knjiga ljetopisa, u izdanju izdavake kue Synopsis, Sarajevo Zagreb, 2003. Suizdavai su Svjetlo rijei (Sarajevo) i Naa ognjita (Tomislavgrad). Na ovome mjestu ne moe se ne spomenuti jo jedan ljetopis koji, istina, nije nastao na podruju Bosne i Hercegovine, ali u dobroj mjeri ocrtava situaciju na naim prostorima u 7. stoljeu. Radi se o ljetopisu fra Pavla ilobadovia koji je boravio i pisao u makarskom samostanu. Opisuje teko vrijeme (od 662. do 690. godine) Kandijskoga i Bekomorejskoga rata, uskoke upade na tursko podruje, pljake, ubijanja, odvoenje u ropstvo, krvave obraune izmeu krana i muslimana. Neka naselja na hercegovakom, pa i bosanskom podruju prvi se put spominju u sauvanim izvorima upravo u ilobadovievu Libretinu.2
3. Matice
Osobitu pozornost elim posvetiti starijim matinim knjigama. Jer, dok je znatan dio izvorne grae (I.) i ljetopisa (II.) ve dostupan iroj italakoj publici, ili barem znanstvenicima, dotle su matice, poglavito u Bosni i Hercegovini, jo uvijek velika tajna, u najveoj mjeri potpuno neistraene i daleko od oiju javnosti. A injenica je, u to sam se osobno osvjedoio, da matine knjige nerijetko pruaju neponovljive podatke o ivotu jedne zajednice upe ili pojedinog sela, kao i o ivotu maloga ovjeka kojega povijesni prikazi redovito zaobilaze u irokom luku. A da matice doista daju podatke iznimne vrijednosti, strunjaci u Europi otkrili su ve odavno. I u Republici Hrvatskoj istraivanja matica u velikom su zamahu. U nas tek u povojima. Neke odredbe o voenju matica donesene su ve na Lateranskom koncilu 27. godine, osobito u vezi s vjenanjima i moguim zloporabama. Te su odluke potvrene i na Firentinskom koncilu 57. godine. Osobito je pak vaan bio Tridentski koncil (545.-563.). Na njemu su (563.) donesene ili slubeno potvrene uredbe o voenju matica krtenih i vjenanih. Kasnije je papa Pavao V. (64.) odredio da se trebaju vo2 Libretin je najprije objavio S. Zlatovi, Kronaka o. Pavla ilobadovia o etovanju u Primorju (662-86), Starine JAZU, knj. 2, Zagreb, 889., str. 86-5. Ponovno, bolje izdanje objavio je J. A. Soldo, Makarski ljetopisi 17. i 18. stoljea, Split, 993., str. 9-68.
48
HUM 2
diti i matice umrlih. Otada se u Katolikoj crkvi vodi pet vrsta matinih knjiga: krtenih, vjenanih, umrlih, krizmanih i stanje dua.22 Najstarija sauvana matica u Hrvatskoj jest matica krtenih upe Umag: potjee iz 483. godine. Zatim slijedi matica krtenih na Hvaru iz 56., a iz 6. stoljea potjeu i jo neke matice, osobito u dalmatinskom priobalju i na otocima: Pupnat (Korula), Pazin, Labin, Mandalina (ibenik), Zadar, Rijeka, Puita (Bra), Trogir, Rab, Split, Dubrovnik, glagoljske matice iz Neviana (Paman), Silbe i Oliba. U unutranjosti Hrvatske matice su novijega datuma: Zagreb 640., Osijek 69., Varadin 707. godine. Te se matice razliito upotrebljavaju, u brojnim vrstama istraivanja (primjerice za istraivanje medicinske batine, filoloka istraivanja, izvorna povijesna otkria i sl.).23 U odnosu na ostalu Europu, pa i Hrvatsku, matine su knjige u BiH relativno novijega datuma. Veina starih upa imala je matice poevi od 8. stoljea. Jedine su iznimke samostanska upa Kraljeva Sutjeska i upa Vare koje posjeduju matice od 64., odnosno 643. godine.24 To naravno ne znai da i druge upe nisu posjedovale tako stare matice. One su meutim esto stradale u poarima upnih kua ili su unitene na druge naine. (Sjetimo se da su franjevci, koji su vodili te matice, ivjeli u nemoguim uvjetima, uz svakodnevne progone, bez ikakve sigurnosti, a najee i bez stalnih upnih stanova.) Tako se matice nisu mogle ni voditi, a pogotovo kvalitetno uvati. Fra Petar Bakula u svome je ematizmu (867.) zabiljeio kako, primjerice, upa Blato (danas iroki Brijeg) radi poara kue, ili kakva drugoga nama danas nepoznatoga uzroka () ima matice tek od godine 753.; za upu Gradnii u Brotnju: Zbog ponovljenih poara kue ova upa ima upske matice samo od g. 775.; za upu Roko Polje: Ona je jedna od najstarijih upa u Her22 S. Bertoa, ivot i smrt u Puli: starosjeditelji i doseljenici od XVII. do poetka XIX. stoljea, Pazin, 2002., str. 27 s. 23 V. Stipeti N. Vekari, Povijesna demografija Hrvatske, Zagreb Dubrovnik, 2004., str. 28-3. 24 Prvi svezak Matice krtenih upe Kraljeva Sutjeska obuhvaa razdoblje od 64. do 727. godine (na temelju usmene obavijesti dr. Stjepana Razuma iz Hrvatskoga dravnoga arhiva). Za upu Vare podatak u A. Niki, Katolici u Vareu do 2002. godine, Mostar Vare, 2003., str. 242.
prosinca 2007.
49
Robert Joli
cegovini, ali zbog poara stare kue nema matica nego od god. 773..25 Matice upe Duvno izgorjele su u poaru upne kue u Seonici 82.,26 upe Livno u poaru upne kue u Vidoima 802.,27 a upe Kupres u ratnim ruenjima 942. godine.28 Tragian je pak i neuven nain na koji su se komunistike vlasti odnosile prema povijesnoj i kulturnoj batini. One su naime neke matice koje su se uvale u samostanu na irokom Brijegu, s brojnim drugim vrijednim knjigama, u oujku i travnju 947. (dakle dvije godine nakon to je zavrio rat!) planski spalile na lomai.29 Mnoge su matice stradale ili barem oteene (primjer upe Roka Polja) nakon to su komunisti naredili oduzimanje matica iz upnih ureda i prenoenje na uporabu u novoosnovane matine dravne urede.30 Znanstvena istraivanja matica zapoela su najprije u Francuskoj. Popularnost matica valja promatrati u opem ozraju francuske nove historije, nastale oko asopisa Annales i struji oko Anal kojoj pripada moda i najvei povjesniar 20. stoljea Fernand Braudel (902.-985.). Ta se struja sve vie usmjeruje na istraivanje svakodnevnih ivotnih injenica namjesto do tada sveprisutne povijesti velikih dogaaja, likova, obrata. Pristupa se rekonstrukciji obitelji, uglavnom na razini pojedinih sela ili skupina sela (recimo, jedne upe) te se utvruje kretanje roenja, vjenanja, plodnosti, smrtnosti. Takva mala historija, o malim sredinama, pojedincima, marginalnim dogaanjima, jo uvijek je iznimno zanimljiva i privlana.3 Istraivanja demografskih kretanja, pa tako i na temelju crkvenih matica, u Republici Hrvatskoj ve su prilino odmakla. O tim je istraivanjima objavljena i specijalizirana studija autora Vladimira Stipetia i
25 P. Bakula, Hercegovina prije sto godina (ili: ematizam fra Petra Bakule iz 1867.), Mostar, 970., str. 68, 90, 4. 26 R. Joli, ivot i smrt u Duvnu: demografska kretanja u Duvnu od 18. do 20. stoljea na temelju crkvenih matinih knjiga, Tomislavgrad, 2005., str. 26-27. 27 T. Perkovi, Stanovnitvo Livanjskog polja u 18. i 19. stoljeu, Livno, 2003., str. 6. 28 M. Daja K. Draganovi, Sa kupreke visoravni, 2. izdanje, Bako Polje Zagreb, 994., str. 257. 29 A. Niki, Povijest matinih knjiga, Krni zaviaj, br. 30, Humac, 997., str. 84-86. 30 Usp. R. Joli, upa Seonica: spomen-knjiga prigodom 200. obljetnice premjetanja sjedita duvanjske upe u Seonicu (1806.-2006.), Tomislavgrad, 2006., str. 2 s. 3 M. Gross, Suvremena historiografija: korijeni, postignua, traganja, 2. izdanje, Zagreb, 200., str. 237-265.
50
HUM 2
Nenada Vekaria. Matine knjige mogu biti, kako zakljuuju autori, ne samo suhoparni upisnici roenih, vjenanih i umrlih, nego jedna vrsta kronike u kojoj e se nai nebrojeno mnogo razliitih ivotnih situacija, kako je to zorno pokazao Slaven Bertoa u obradbi pulskih matinih knjiga.32 U Bosni i Hercegovini, koliko mi je poznato, jedini dosadanji pokuaj obradbe matinih knjiga moj je magistarski rad na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a radi se o obradbi matic stare duvanjske upe sa sjeditem u Seonici. Taj je rad, u proirenom obliku, tiskan u nakladi Naih ognjita pod naslovom ivot i smrt u Duvnu te podnaslovom Demografska kretanja u Duvnu od 18. do 20. stoljea na temelju crkvenih matinih knjiga (Tomislavgrad, 2005.), 294 str. Ima i drugih pokuaja, ali jo nisu dovedeni do kraja. Tako je Tomislav Perkovi zapoeo istraivanja livanjskih matica. Zasada je u raunalo prenio tisue podataka, od ega su osobito vrijedni upisi pisani bosanicom. To pismo danas jedva da jo tkogod poznaje. Stoga je nadasve potrebno da se to vie ljudi s njim upozna kako nam povijesna batina ne bi neiskoritena stajala pred oima samo zato to je ne znamo proitati. Raunalne prijepise iz livanjskih matica Perkovi je objavio u posebnoj studiji (Stanovnitvo Livanjskog polja u 18. i 19. stoljeu, Livno, 2003.). Ipak, istom sad predstoji pravi posao, tj. obradba podataka u svrhu spoznavanja demografskih procesa na livanjskom podruju poevi od poetka 9. stoljea. Matice stare upe Veljaci, dakle ljubuki kraj, obrauje Vlado Pavii. Mnogo je prepisao, ali pravi posao takoer istom predstoji. Za tisak je pripremio obradbu najstarije veljake matice krtenih. Starim maticama upe Ravno u istonoj Hercegovini bavi se Marinko Mari. U tijeku je prepisivanje matinih knjiga stare upe Brotnjo/Gradnii u raunalo. To radim uz pomo suradnika, a u svrhu izradbe doktorske disertacije. Broanske su matice inae najstarije u kontinuitetu sauvane matice u Hercegovini (od 775. godine do danas). Ovdje posebno elim istaknuti neizmjeran trud koji je u prouavanje matica uloio gosp. Nikola Mandi. On je rukom prepisao desetine tisua podataka iz matica raznih upa u Hercegovini te na temelju tih podataka objavio nekoliko knjiga s rodoslovljima pojedinih upa ili mjesta
32 V. Stipeti N. Vekari, nav. dj., str. 3.
prosinca 2007.
5
Robert Joli
u Hercegovini.33 Mandi matice nije rabio ni u kakva druga istraivanja osim rodoslovna, ali i to je velik prinos prouavanju, tovie popularizaciji matica. Da bi se maticama moglo kvalitetno i potpuno sluiti, valja ih najprije prepisati u raunalni sustav, ito u onaj koji omoguuje sortiranje podataka. To je ujedno najtea i najvanija faza u prouavanju matica. Potom slijedi sortiranje podataka i njihova obradba. Takvu mogunost pruaju razliiti kompjutorski programi, pa tako i obian excelov program u kojem sam i ja radio. A do kakvih se sve izvanrednih otkria moe doi, najzornije moe pokazati Bertoina knjiga o Puli: to je rudnik, doista neiscrpno vrelo za najrazliitije pristupe vremenu koje je minulo, za mikroanalizu ivota 8. i 9. stoljea, za historiju mentaliteta i svega onoga to uz to ide.
Zakljuak
Svrha ovoga rada bila je pokazati kako je pismena djelatnost franjevaca Bosne Srebrene bila iva i razvijena i u predtiskarsko doba, dakle kroz itavo vrijeme turske okupacije. Ne treba zaboraviti da su franjevci kroz duga stoljea bili gotovo jedini obrazovani sloj u Bosni i Hercegovini, kolovani redovito na visokim uilitima u inozemstvu. Uz velike potekoe neki meu njima tiskali su svoja djela, redovito pouna sadraja, u inozemstvu, neka i na hrvatskom jeziku, za to je bilo potrebno najprije izliti bosanika slova. Ipak, najvei dio grae ostao je u arhivima. Unato tome to je nemalo grae na razliite naine tijekom stoljea bilo uniteno (poari samostana i upnih kua, namjerno unitavanje to su ga provodili silnici, stradavanje spisa prilikom prijenosa na odredita i slino), ipak su do danas sauvani brojni spisi, kako u domaim tako u stranim arhivima (osobito u arhivu Propagande u Rimu), matine knjige
33 N. Mandi, Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u Konjicu i okolici, Mostar, 2000.; N. Mandi, Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u Mostaru, Mostar, 999.; N. Mandi, Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u Kruevu kod Mostara, Mostar, 997.; N. Mandi, Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u apljini i okolici, Mostar, 2003.; N. Mandi, Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u Brotnju, Mostar, 200., N. Mandi, Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u irokom Brijegu i okolici, Mostar, 2002.; N. Mandi, Podrijetlo hrvatskih rodova sjeverne okolice Mostara, Mostar, 2005.
52
HUM 2
koje su preivjele sve vihore i oluje kao i iznimno vrijedni i ivopisni ljetopisi to su ih vodili franjevci u samostanima koji su preivjeli turska razaranja i paljenja (Kreevo, Fojnica i Kraljeva Sutjeska). Dio spomenute batine dijelom je ve dostupan irem itateljskom krugu, osobito ljetopisi koji su objavljeni u popularnim izdanjima. Naglasak stoga danas valja staviti na istraivanje matinih knjiga koje u Bosni i Hercegovini skoro jo nije ni zapoelo.
Literatura
- Babi, M., Politike i kulturne prilike u BiH u doba fra Grge Martia, Fra Grgo Marti i njegovo doba, Zagreb, 996. - Bakula, P., Hercegovina prije sto godina (ili: ematizam fra Petra Bakule iz 1867.), Mostar, 970. - Balti, J., Godinjak dogaaja crkvenih, svjetskih i promine vrimena u Bosni 1754-1882, Sarajevo, 99. - Barun, B. J., Duobriniki rad biskupa fra Augustina Miletia (1763.-1831.), Novigrad, 998. - Batini, M. V., Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini, sv. III, Zagreb, 887. - Bertoa, S., ivot i smrt u Puli: starosjeditelji i doseljenici od XVII. do poetka XIX. stoljea, Pazin, 2002. - Bogdanovi, M. Ljetopis kreevskog samostana (1765-1817), Sarajevo, 984. - Cvitkovi, A., Ureen Arhiv Provincije, Svjetlo rijei, Sarajevo, rujan 2002., str. 74. - Daja, M. Draganovi, K., Sa kupreke visoravni, 2. izdanje, Bako Polje Zagreb, 994. - Daja, M., Katolici u Bosni i zapadnoj Hercegovini na prijelazu iz 18. u 19. stoljee. Doba fra Grge Ilijia Vareanina (1783-1813), Zagreb, 97.
prosinca 2007.
53
Robert Joli
- akovi, L., Prilozi za demografsku i onomastiku grau Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 979. - Glava, R., Spomenica pedesetogodinjice Hercegovake Franjevake Redodrave, Mostar, 897. - Glava, R., ivot i rad fra Rafe Bariia, Mostar, 900. - Gross, M., Suvremena historiografija: korijeni, postignua, traganja, 2. izdanje, Zagreb, 200. - Ili, ., Frano Milievi (uoi sto i pedesete obljetnice roenja), Krni zaviaj, br. 7, Hercegovina, 984., str. 50-57. - Jeleni, J., Izvori za kulturnu povijest bosanskih franjevaca, Sarajevo, 93. - Jeleni, J., Kultura i bosanski franjevci, sv. II, Sarajevo, 95. - Jeleni, J., Ljetopis fra Nikole Lavanina, Sarajevo, 96. - Jeleni, J., Spomenici kulturnoga rada franjevaca Bosne Srebrenike, Mostar, 927. - Joli, R., ivot i smrt u Duvnu: demografska kretanja u Duvnu od 18. do 20. stoljea na temelju crkvenih matinih knjiga, Tomislavgrad, 2005. - Joli, R., upa Seonica: spomen-knjiga prigodom 200. obljetnice premjetanja sjedita duvanjske upe u Seonicu (1806.-2006.), Tomislavgrad, 2006. - Jurii, K., Katolika crkva na biokovsko-neretvanskom podruju u doba turske vladavine, Zagreb, 972. - Kamber, D., Patnje i potekoe katolikog klera (prema izvjetaju biskupa Miletia godine 85.), Vrhbosna, Sarajevo, 942., str. 5-5, 58-62, 92-03. - Kamber, D., Stanje upa i dua apostolskog vikarijata u Bosni srebreniko-otomanskoj prema popisu izvrenom 83., Franjevaki vjesnik, Beograd, 93. i 932. - Kecmanovi, I., Bariieva afera, Sarajevo, 954.
54
HUM 2
- Knezovi, P., Duvanjski kraj u franjevakim ematizmima, Duvanjski zbornik, Zagreb Tomislavgrad, 2000., str. 95-22. - Kovai, S. (priredio i preveo), Slubeni izvjetaji Svetoj Stolici o stanju Makarske biskupije, Makarski biskup fra Bartul Kaiarkovi, zbornik, str. 265-286. - Kovai, S., Najstariji izvjetaji o stanju Makarske biskupije u tajnom vatikanskom arhivu (1626.-1658.), Split, 975. - Makarski biskup fra Bartul Kai-arkovi (Brist, 1572 Suuraj, 1645): ivot djelo vrijeme, zbornik radova, uredio N. Ani, Suuraj, 999. - Mandi, D., Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annis 1743 et 1768 exaratis, Chicago Roma, 962. - Mandi, N., Podrijetlo hrvatskih rodova sjeverne okolice Mostara, Mostar, 2005. - Mandi, N., Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u Brotnju, Mostar, 200. - Mandi, N., Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u apljini i okolici, Mostar, 2003. - Mandi, N., Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u Konjicu i okolici, Mostar, 2000. - Mandi, N., Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u Kruevu kod Mostara, Mostar, 997. - Mandi, N., Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u Mostaru, Mostar, 999. - Mandi, N., Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u irokom Brijegu i okolici, Mostar, 2002. - Mikuli, M., Izbor izvornih spisa o Nikoli Biankoviu biskupu makarskom (1645-1730), Portland, 978. - Niki, A., Povijest matinih knjiga, Krni zaviaj, br. 30, Humac, 997., str. 84-86.
prosinca 2007.
55
Robert Joli
- Niki, A., Regesta dokumenata Kongregacije de propaganda fide (), Bosna franciscana, br. 9, Sarajevo, 998., str. 256-276. - Niki, A., Dnevnik makarskog biskupa Stjepana Blakovia iz 1735., Mostar, 994. - Niki, A., Regesta Franjevakog arhiva u Mostaru 1556.-1862., Mostar, 984. - Nikia, A., Katolici u Vareu do 2002. godine, Mostar Vare, 2003. - Pandi, B., Izvjetaji Makarske biskupije sauvani u tajnom vatikanskom arhivu, Nova et vetera, (980.), str. 39-92. - Pandi, B., Marijan Linji makarski biskup (609-686), Nova et vetera XXVII, (977.), str. 23-55. - Perkovi, T., Stanovnitvo Livanjskog polja u 18. i 19. stoljeu, Livno, 2003. - Rupi, B., Makarska biskupije i zapadna Hercegovina do g. 735., Nova et vetera XXXI, -2(98.), str. 07-36. - Soldo, J. A., Makarski ljetopisi 17. i 18. stoljea, Split, 993. - Stipeti, V. Vekari, N., Povijesna demografija Hrvatske, Zagreb Dubrovnik, 2004. - Vidovi, M., Nikola Bijankovi splitski kanonik i makarski biskup 1645-1730, Split, 98. - Vidovi, M., Povijest Crkve u Hrvata, Split, 996. - Vrdoljak, B. M., Apostolski vikarijat u Bosni 735.-88., Plodovi ljubavi i rtve, Livno, 2005., str. 7-30. - Zlatovi, S., Kronaka o. Pavla ilobadovia o etovanju u Primorju (662-86), Starine JAZU, knj. 2, Zagreb, 889., str. 86-5.
56
HUM 2
Robert Joli
PREHISTORY OF TYPOGRAPHY IN B&H: HAND-WRITTEN HERITAGE OF THE BOSNIANHERZEGOVINIAN FRANCISCANS

Summary
The first printing house in Bosnia and Herzegovina was bought by the Herzegovinian Franciscans in 1872.It started with its work in 1873 in Mostar. Till that moment the Bosnian-Herzegovinian Franciscans had printed their works outside of Bosnia and Herzegovina. But, many materials stayed unpublished: they are kept in the world archives (especially in the Vatican archive Propagande) and in the Bosnian and Herzegovinian monastic and parish archives. The author analyzes the materials from that pre-printing period. He divides them in three big groups: documents, Bosnian Franciscans chronicles and parish registers. Since a big part of the materials from the first two groups have already been published and made available for the public, especially chronicles, the author emphasizes research and analysis of parish registers as they are inexhaustible sources of data about the lives of Catholics during the Turkish and later periods. Key words: Franciscans, archives, documents, Episcopal reports, chronicles, head-quarters.
prosinca 2007.
57
Pavao Knezovi Hrvatski studiji u Zagrebu
UDK 050(497.6) Glas Hercegovca 8.2404:050(497.6) Glas Hercegovca Izvorni znanstveni lanak Primljeno: 3. VIII. 2007.
ANTIKO I GLAS HERCEGOVCA

Saetak
Kao i u ostalim tadanjim hrvatskim listovima, antiko se u Glasu Hercegovca moe razvrstati u dvije skupine. Prvu tvore povijest i civilizacija Grke i Rima u starom vijeku, a drugu raznovrsna uporaba latinskoga jezika. Druga je kudikamo zastupljenija u mostarskom glasilu, a obje su rabljene u svrhu objanjavanja suvremene situacije kao najjai i najuvjerljiviji argumenti ili kao najbolji primjeri, osobito domoljublja. Uporaba sentencija, dosjetaka, fraza i citata na latinskom jeziku tekstu daje i stilsku markiranost. Kljune rijei: Glas Hercegovca, antiko, Grka, Rim, latinski jezik, sentencija.
U Mostaru je od 885. do 896. godine dva puta tjedno izlazio Glas Hercegovca. Pregledao sam tih nepunih dvanaest godita s namjerom vidjeti to je itatelj mogao doznati o religiji i kulturi, znanosti i knjievnosti, povijesti i drutvenom poretku, umjetnosti i arhitekturi antike u prvom redu mediteranskoga bazena. Sve informacije o antici i njezinoj civilizaciji to ih je donio Glas Hercegovca mogu se podijeliti u dvije skupine: jednu cjelinu tvore obavijesti o kulturi i povijesti grko-rimskoga svijeta od 8. stoljea prije Krista do propasti Zapadnoga Rimskog Carstva, a drugu latinski jezik i njegova mnogostruka uporaba. Razno58
HUM 2
vrsna uporaba latinskoga jezika u pojedinim prilozima pridonosi njihovu stilskom markiranju koje najee pojaava njegovu persuazivnost i kredibilitet argumentacije. S obzirom na sve to, mostarsko se glasilo ne razlikuje od ostalih tadanjih hrvatskih listova.
1.
Tijekom jedanaest i pol godina izlaenja Glasa Hercegovca tiskano je oko 250 brojeva, no tek esnaest brojeva donosi priloge u kojima se nalazi neka informacija o svijetu antike i njezinim znamenitim osobama. To je posve zanemarivo, osobito kada se pomisli na ukupan broj objavljenih priloga u ovom listu. Mostarsko glasilo dakle nije privlaila antika. Ipak su ti malobrojni prilozi zanimljivi i donekle vrijedni. Prva vijest odnosi se na Pirinejski poluotok, a objavljena je 26. rujna 885. pod naslovom panija. Tu se vrlo kratko spominje kako je Kartaga u njoj osnivala svoje kolonije i razvijala trgovinu, a pod vodstvom Hanibala, Hazdurbala i Hamilkara Kartaani su s obale prodrli u unutranjost poluotoka.
Ali sudbina Kartagine bijae po udarcim drugog neprijatelja, da pane jer Rim nju svlada i morala se je nakon slavne obrane predati svomu rimskom gospodaru, nu ipak izgled Virijata i dogadjaj Numancije obilno su dokazali Rimljanima da za mnogo i mnogo doba njihovo osvojenje nemogae se rei ni dovreno ni mirno. Rimsko gospodstvo trajalo je dobra etiri vjeka pod republikom i do cara Onorija i kad poruivi zvuk oruja divljakih naroda pogubi Rimljane u panjolskoj zemlji. (GH, II., 1885., 40, [1].)
Ovdje se lako moe uoiti prikrivena usporedba sudbine bosanskohercegovakoga puka pod osmanskom i austrougarskom vlau s usudom panjolskih zemalja (tj. naroda) pod punskim i rimskim jarmom. Druga vijest objavljena je idue godine u reportai Osvrt na Malu Aziju koja je izlazila u sedam brojeva (GH, III., 886., 44-50), ali se antikoga razdoblja dotie samo u 44. i 46. broju. Tu kae da su u Scitiji vile i junaci inili udnovate zgodnetke i da su Omer, koji spjeva ona
prosinca 2007.
59
Pavao Knezovi
junatva, umni Talet, dostjni(!) Ezop, Herodot, Apek sinovi Male Azije (GH, III., 886., 44., []). Malo dalje, opisujui grko tlo u Europi, kae:
Ova je pokrajina glasovita s pogleda ratovah izmedju iztoka i zapada, koji dokazuju velike zgode i nesgode povjestnike. Jo kad no kranska svjetlost prosja cieli sviet, ova zemlja otrese se Olimpijskih bogova, te prigrli novu svjetlost, tamo su Pavao i sv. Barnaba propoviedali evandjelje i vie puta proputovali Grku u svakom smislju(!). (GH, III., 1886., 44., [1].)
Pisac ne navodi nijedno grko mjesto niti osobu nego samo podsjea da su se tu vodili grko-perzijski ratovi, odnosno ratovi izmeu istoka i zapada, to je fina aluzija na ratove s Osmanlijama na europskom tlu. Jo vie je to potencirano u sljedeoj reenici gdje istie pobjede kranstva nad poganskim ili olimpijskim bogovima. Usto, jo se spominje da su Grkom vladali rimski carevi meu kojima se istie Dioklecijan kao najei i posljednji progonitelj krana. U treemu nastavku pie da su Rim i Carigrad gotovo sasvim nakitili svoje spomenike samo pribavljanjem spomenikah iz Male Azije (GH, III., 886., 46., []). Zatim pie o amfiteatru u Nikeji (u Bitiniji, danas Iznik) povezujui ga s Plinijem Mlaim i carem Trajanom:
Teatar Nicenski suvremeni je mladom Pliniju, koji u svojim dopisim upravljenim na cesara Trajana njeto ob ovoj sgradnji napominje, a u sadanje doba najti e ga sasvim izpetljana svodovim i stubam u velikim stekim izradjenm izmedju kojih podie se bujno bilje. (Glas, III., 1886., 46., [1].)1
Tono nakon dvije godine (tj. 888.) pojavljuje se lanak Rim i rimska prolost iz kojega se jedino moe doznati da je u prastaro doba, kadno Rim cvatae u najbujnijem cvatu neznabotva, tamo svevinji(!) posla svoja dva miljenika Petra i Pavla da u onom svietskom gradu sagrade crkvu katoliku i utemelje kraljevstvo i da je sav rimski narod, sa svim svojim vladaocim na elu, bio ustao protu ovoj dvojici miljenika boiji,
Plinije Mlai u 39. pismu desete knjige Pisama Trajanu opisuje tadanje stanje nicejskoga amfiteatra (Theatrum, domine, Nicaeae maxima iam parte constructum... C. Plinii Caecilii Secundi Epistularum liber decimus ad Traianum imperatorem cum eiusdem responsis, 39, ).
60
HUM 2
da njih i njihov nauk u mrailo stave (GH, V., 888., 46., []). Taj je lanak manje razoaranje nego upozorenje na jaku razliku romantiarskoga krtistocentrikog poimanje Rima i rimske povijesti od suvremenoga. Donekle se to preuivanje poganskoga razdoblja rimske prolosti moe opravdati jer se pisac usredotoio na proslavu slavenskih apostola, svete brae irila i Metoda u Rimu. U sedmom goditu (890.) jedino se susree prijevod pripovijetke Mudra Penelopa Antonija Canofila2 s talijanskoga, ali ta Penelopa s poznatom nam vjernom Odisejevom suprugom nema nita zajednikoga osim imena. U rugalici Posrbici Anti Straiiu spominju se muze i otac povijesti Herodot u izrazitoj vezi sa suvremenim dogaajima.3 Usto, itatelj Glasa Hercegovca mogao je doznati dvije udne tvrdnje o Aleksandru Velikom. Josip Dobroslav Boi spominje ga kao kralja Armenije, Ibernije, Albanije i Armenije.4 A drugi put ve u naslovu Aleksandar Veliki Srbin, kako pie Glas Hercegovca, to je tvrdio neki profesor u vinkovakoj gimnaziji.5 estitajui imendan fra Grgi Martiu 892. godine, fra Alojz Petri spominje hrabroga Leonidu i pjesnika Homera:
2 GH pogrjeno navodi autorovo prezime: Ova pripoviest uzeta iz talijanskog djela: Il lucidarie evangelice discorsi predicabili dal P. Antonio Confile Venetia 676. (GH, VII., 8890., 8., [-2].) To je zbirka propovijedi: Antonio Canofilo, Il Lucidario Evangelico. Discorsi Predicabili. Sopra lo quatro Domeniche dell` Avvento, le sei dop l`Epifania, le cinque dopo Pasqua, e le Ventiquattro dopo la Pentecoste. Venetia, Pezzana, 676., 477 str. 8. Kako neko kad ga dvore Herodota starog Muze, | Povjestnika sviju oca; od radosti liju suze, | Jer su nale opet mua kojega su vriedne one, | Jer su nale tebe mua Straiiu, oj Antone. | Hosana Straiiu! (GH, VIII., 89., 23., [].) Kralj kavkaza, Armenije, Ibenrine (Iberia), Albanije i Armenije imenom Aleksandro Veliki uinio je da vlada Ibeima i Albanasima (322 g. pr. Kr.) njegov general Azod, al s naroitom zapovjedi da se ta plemena klanjaju suncu, mjesecu i zviezdama stajaicama (5 planeta) i da priznaju jednog nevidljivog stvorca. (GH, VIII., 89., 4., [2].) Piu Hrvatskom Branku iz Vinkovaca da je njeki ondanji profesor na ondanjoj gimnaziji predavao svojim djacima da je i Aleksandar Veliki bio Srbin. Na to je ustao njeki djak i upitao ga: A kako to gospodine profesore moe biti, kad je Aleksandar Veliki ivio 300 godina prije Hrista, a Srbi 700 godina poslije poroda Hristova dodjoe ovamo! Nu tome profesor odreza: Ti mene nema za to pitati, ve ima sluati, to ja kaem! To moe samo kosovski doseljenik prof. rei, pa da onda zaista nije iva istina da ve kosovski doseljenici ne znadu to ine, nego da upravo lududu (sic!). (GH, X., 893., 4., [].)
3 4
prosinca 2007.
6
Pavao Knezovi Mi se radujemo ovoj sgodi kao ozebnik sunevu sjaju, kao bilje zlato- i srebro-likoj rosi. Ti boanski na Omiru, ti divni pjeve naih Leonida jesi za nas sunce jarko, jer ko to ono ogrieva arkim zrakama svakog ozebnika, tako i ti svojim krilatim rieima, svojom bogoduhom poezijom ogrieva sve nas, a na osob duhove to su vilam miljenici. (GH, IX., 182., 21., [2].)
Poput Petria, oduevljen je i urednik Glasa Hercegovca usporeujui snagu i ljepotu latinskoga izraza u enciklici pape Lava XIII. gdje rabi slog boanstvenog Platona i harmonizira Ciceronovu eleganciju i Tacitovu jezgrovitost s izrazom prvih otaca svete Crkve i zato ta te latintina zaarava.6 Te laskave epitete Platon, Ciceron, Tacit i Homer ne duguju autorovu uvjerenju koliko papi i Martiu koje on s njima usporeuje. Najkonkretnije priznanje grke mudrosti i razboritosti nalazi se u lancima Perom i olovkom Ivana Milievia. U prvom izrijekom tvrdi:
Grci bijahu najmudriji od svih naroda ali ujedno i najrazboritiji. Razboritost nalazimo kod svih veleuma ma kojega vieka i naroda pa bili oni medju sobom posve razliiti, npr. Sokrates i Shakespeare, Gunduli i Preradovi, Starevi i Strossmayer. (GH, XI., 184., 2., [1].)
Pozivajui se na Schillera, u nastavku uspostavlja jednakost izmeu razumnosti i Grka, odnosno grtva:
Heleni su dakle razumni; narod taj bijae mudar i uvidjavan. Imade pravoga grtva i pseudogrtva. Grtvo to bijae ono? Razum i umjerenost i bistrina, kae Schiller. To je pravo grtvo, jer se temelji na razumu. U ovom pogledu i pravcu moramo sliediti Grke.
I odmah pojanjava drugi pojam:

6 Jezik je latinski, ali slog boanstvenog Platona i Lava XIII. U latintini enciklike harmoniziraju Cicero, Tacit i prvi otci svete crkve. Ta te latintina zaarava. Tko pozna latinski, a trai prevod ove enciklike, taj griei. Prievodi, koje smo proitali, nisu nego bliedi odsjevi one velianstvene, incisive, elegantne jezgrovitosti, kojim je papa zaodjenuo svoje velike, duboke i evangjeoske misli. (GH, VIII., 89., 37., [].)
62
HUM 2
ANTIKO I GLAS HERCEGOVCA Graeca fides, nulla fides, to je ono pseudogrtvo, ovoga grtva imademo i kod nas, jer se kae: Ni u tikvi suda, ni u vlahu druga. Otresimo ga se! (GH, XI., 184., ., [1].)
Pohvale grkoj umnosti i razboritosti rabe se za snano poticanje na prekidanje svih odnosa sa svima onima koji posjeduju osobinu pseudogrtva. Autor priloga jasno se distancira od iluzija romantiara i zagovara realizam u politikom ivotu, a moda i u knjievnosti jer se zalae da se u svemu slijedi razum. Ivan Milievi pripada onoj mladoj generaciji koja je bila kadra javno spaliti maarsku zastavu ne predajui pred svemonim Kuhenom i Kallayem.7 Od svih grkih i rimskih znamenitih likova jedino je osobitu pozornost mostarskoga glasila privukao Lucije Kvincije Cincinat8, prototip domoljuba u slubi naroda, kojega je svojim itateljima predstavilo u pjesmi znakovita naslova Slavni ora (GH, VIII., 89., 32., [2]-[3]). Pjesma od 20 kvartina u estercima ispjevao je neki slabiji stihotvorac potpisan pseudonimom Odisej i popratio je zanimljivom biljekom u kojoj je biranim rijeima pojasnio okolnosti i vrijeme odvijanja radnje u pjesmi.9 Pjesnik iznad svega istie Cincinatovu skromnost, estitost i beskompromisnu ljubav prema domovini. Kada se Rim naao u stranoj opasnosti, senat je Cincinata imenovao diktatorom i poslao glasnika po njega. Doavi u neko selo u koje su ga naputili, glasnik se udi da u tako zabaenom i zaputenom selu ivi tako vana osoba koja jedina zna i moe spasiti dravu.
7 8 Realizam u hrvatskoj knjievnosti vezan je s usponom pravatva u osamdesetim godinama. Usp. Jei, 993., 266-278; Solar, 2003., 264. Lucija Kvincija Cincinata (Lucius Quinctius Cincinatus), prema legendi koja se nalazi kod Tita Livija u djelu Ab Urbe condita (lib. 3, c. 2, 9-20 i 26), pozvali su s oranja da se primi diktature jer su 458. prije Krista Ekvi opkolili rimsku vojsku. Obavivi uspjeno povjereni zadatak za 6 dana, odrekao se diktature. Ponovno je izabran za diktatora 439. prije Krista kada su patriciji optuili bogatoga plebejca Spurija Melija da se eli dokopati vlasti. Kad su Ekvi, da osvete svoje saveznike Volsce obkolili rimsku vojsku na gori Algidu god. 458. pr. Kr. tada se Rimljani silno prepadoe, te izaberu za diktatora vrsnoga ali skromnoga Lucija Kvintija Cincinata. Glasnik, koji mu tu vijest imao javiti, zatee ga kako ore svoju malu oranicu. im Cincinat shvati da se radi o opasnosti mile domovine pohiti bre bolje u Rim sabere vojsku na Martovu polju, iznebuha napadne neprijatelje i hametom ih potue. Poslije slavne pobjede ugje (sic!) u Rim kao triumfator a za time se vrati na svoje malo imanje te se lati obradjivanja svoje njivice. (GH, VIII., 89., 32., [2-3].)
prosinca 2007.
63
Pavao Knezovi
Rekoe mi kua Tude ima jedna, Cincinata kua estita i vrjedna. 3. Poslae me do njeg Da mu javim glasa Izabra ga senat Da Rimu d spasa. 6. Velidu da nikog Takog neimade, Da kao Cincinat Rim spasiti znade. 8. Kad su doli blizu Do onoga mjesta, Do koga je mogla I i ljepa cesta. 9. Zapitae jednog Oro njivu to je
Cincinata kua Da im kae ko je? 0. Pridigne se ora Otre lice znojno, Pa im onda ree Mirno i spokojno: . Eto, ljudi, ta je Pitate li za me, Koja dobra srea Uputi vas na me? 2. Obojica oni Ostadoe tudi Zapanjeni kao Da su isto ludi. 3. Istina je njesu Nadali se sjaju, Al im ni to nebje Umu ni na kraju. (GH, VIII., 89., 32., [2-3].)
Kada je Lucije Kvint shvatio zbog ega je glasnik doao i to se od njega oekuje, ostavi plug i Na brzu se ruku / Na kljuse povadi i ve isti dan bijae u Rimu.0 I, hametice porazivi neprijatelje, oslobodi Rim i
0 I odkasa, vrcem / Put vieitog grada / Uprav stie tamo, /Kad sunce zapada. (GH, VIII., 89., 32., [2-3].)
64
HUM 2
milu domovinu od opasnosti. Tada se odree diktatorske vlasti i ponovno se vrati u svoje selo k svojoj njivi i prihvati se seoskih poslova: Za tijem se lijepo Svojoj kui vrati, Omiljenog pluga Iznova se lati. Mostarsko je glasilo svojim itateljima predoilo Lucija Kvincija Cincinata kao uzor iskrene ljubavi prema domovini, a samo nekoliko brojeva prije narugalo se oholom i nemoralnom posrbici Anti Straiiu koji nije prezao posluiti se svim nedoputenim i nemoralnim sredstvima da bi se dokopao visokih poloaja vlasti usred Sarajgrada, u stolici Bosne mile (GH, VIII., 89., 23., []).
2.
Drugu cjelinu tvori raznovrsna uporaba latinskoga jezika i znatno je obimnija od spomena na svijet antike. U Glasu Hercegovca na latinskom se jeziku mogu proitati naslovi lanaka, mudre izreke, fraze, struni termini, naslovi djela i razni citati koji se donose kao dokazi iznesenih tvrdnj te tuice to su nastale iz latinskoga i grkoga jezika. Meutim, najneoekivaniji su stihovi i zgodne ale na latinskome, a i toga ima. Dodue, te veze s antikom nisu frekventne kao u Katolikoj Dalmaciji u kojoj se mogu nai gotovo itave stranice otisnute na latinskom jeziku. Za naslove pojedinih lanaka devet su puta uporabljene sentencije na latinskome. Piui o provali neke etice Crnogoraca u kotar Bilee, za naslov rabi Horacijevu izreku: Parturiunt montes nascetur ridiculus mus jer iz male ove ete proizvadja ista [tj. Neue Freue Presse] itavu vojsku (GH, V., 888., 22., [-2]). U tri broja iz 892. urednik (?) se lista obraunava s nekim Bonjakom pod naslovom Doksomanija ili Vanitas Vanitatum (GH, IX., 892., 7-73, [2-3]) naglaavajui time njegovu bolesnu tenju da se pod svaku cijenu istakne, a to je tatina nad tatina Horatius Flaccus, Quintus: Ars poetica, 39.
prosinca 2007.
65
Pavao Knezovi
ma.2 Vrlo uan lanak, a takvih je u Glasu Hercegovca ponajvie, kojim polemizira s Bonjakom naslovio je modificiranom izrekom Non verba sed facta, a zavrava ga reenicom:
Kad se to dogodi uvjereni smo nestat e Bonjaka na isti nain kao i brata mu famoznoga Napredka, a dotle ako Bonjak ba eli lomiti koplje s nama, slobodno mu; nu uz taj uvjet da budu non verba sed facta,1 t.j. da netjera sofizam nego neka donese u obranu svoje povjestne injenice, istinite i neopovrive, a ne trice i kuine efemernih i dvojbenih osoba. Toliko za ovaj put. (GH, X., (18., , [1-2].)
Polemiku oko srpskoga imena naslovio je Psychopatia Serbica (GH, X., 893., 80., []), dok izvjee o stanju u Srbiji ima naslov Serbicae res, a zakljuuje ga rijeima: Srbija s dana na dan koraca konanoj svojoj propasti. (GH, XII., 895., 86., [].) Obavijest o smrti pruskoga kralja i njemakoga cara Vilima II. Hohenzollerna donosi pod naslovom Et mortuus est (GH, V., 888., 2., []), dok o proslavi roendana cara Franje Josipa I. izvjeuje pod njegovim geslom Viribus unitis (GH, V., 888., 35., []). Jo se u pripovijesti Uiteljeva ki nalazi podnaslov Evangelium aeternum koji spisateljica4 na poetku objanjava: Vi razumijete ono drevno evangjelje o svemogunosti majke prirode, o kojoj nam govori zvuk vihora, ubor potoka, veliajnost nebeskoga svoda i kucaj naega srca? (GH, VII., 890., 5., 52. i 54., [2].) U ivotopisu Ferdinand Lesseps uzeta je kao moto fraza: Tempora mutantur... (GH, X., 893., 9., [2]) dok je u reportai Poslije dubrovake slave moto: Quousque tandem... (GH, X., 893., 80., []). Time autor retoriki pita Srbe kada e ve prestati svojatati pjesnika Ivana Gundulia i Dubrovnik, kao to je na poetku prvoga govora In Catilinam Ciceron doviknuo Katilini dokad e iskuavati strpljivost rimskoga konzula, senata i naroda. U svakoj uporabi sentencije stvaraju dodatno
2 Propovjednik svoj proslov poinje rijeima: Vanitas vanitatum... (Prop ,). 3 Izreka zapravo glasi: Res, non verba. Autor je obrnuo dijelove izreke jer njegovi protivnici samo iznose tvrdnje bez valjanih dokaza. 4 Ida Marie Louise Friederike Gustava Grfin von Hahn, poznatija kao Ida von Hahn-Hahn (805.-880.), njemaka pjesnikinja i spisateljica.
66
HUM 2
stilsko obiljeje i obogauju ga specifinom figurom uenosti koju rado konzumira itateljstvo jer u njega neto novo (moda i nerazumljivo) pobuuje osjeaj da je to i uzvieno. Tako ti prilozi sa sentencijama, koje su redovito i vrstom tiskanih slova markirane, privlae veu pozornost itateljstva i time ostvaruju svoj glavni cilj: da ih se proita i da prenesu poruku. U Glasu Hercegovca urednikovi su polemiki prilozi najee protkani mudrim izrekama na latinskom jeziku. Tako u rubrici Razbistrimo br. XVIII dva puta upotrebljava izreku: De mortuis nihil nisi bene (GH, VIII., 89., ., []).5 Ta se izreka pripisuje Hilonu, a zapisao ju je prvi Diogen Laertski od koga su je prenijeli Demosten i Plutarh, a potom Ciceron i Valerije Maksim. Iz lanka se doznaje da ta izreka vrijedi za svakoga preminula ovjeka, ali se ne moe rei za don Mihovila Pavlinovia jer je Pavlinovi jo iv, dakako da je iv, jer sa svojom znaajnou i sa svojim neumrlim djelima ivie do vjeka. Tim je paradoksom jo vie naglaena suprotnost izmeu navodnoga ivotinjskog govora Naprednjakovia o jednom uzor ovjeku i pravom ljudskom znaaju naem nezaboravnom Pavlinoviu jer je ovaj drugi postajao besmrtan dok je taj veleueni djeti Naprednjakovi jo krmelje otirao i golokrak u zapeku po praini puzao. U lanku Spomen prijatelju pravno historika razprava moglo bi se rei da se autor, mladi Ivan Miliev[i] upravo razmee uporabom latinskih mudrih izreka jer ih u kratkom tekstu donosi ak pet, a nijednu nije preveo: Eligit quia placet (Izabrao je jer mu se svia), Non! Quia non placet! (Ne! Jer mu se ne svia), Mus ridiculus! (Smijeni mi!), zatim Historia[e] est prima lex, ne quid falsi ducatur (Prvi je zakon povijesti, da se neto lano ne navodi.) i De gustibus non est disputandum! (O ukusima ne treba raspravljati!), a tu su jo i pojmovi: gordijski vor, fantastine nauke, historini podatci, tlo kulturne Europe, zlatne Cice5 Red dodje i na Vuka, ali ne mislite na onog nedunoga vuka u gori zelenoj, nego na onoga drugoga velikoga Vuka. (...) Da zbilja kada smo tu moramo kazati, kako nas je liepo gosp. Naprednjak pouio u jednom svojem broju: De mortuis nihil nisi bene. To smo mi znali jo onda dok je veleuenjak Naprednjakovi krmelje otirao i golokrak u zapeku po praini puzao... (GH, VIII., 89., ., [].)
prosinca 2007.
67
Pavao Knezovi
ronove rijei, parcijalist, historik itd.6 Ogoren pogubnim i fantastinim naukama i kontradiktornim raspravama oko hrvatske narodnosti u Hrvatskoj, a posebice u Bosni, autor je vie godina paljivo prouavao nae najbolje istorike i razluio dobro od zla, istinu od lai pa iz dna svoga srca savjetuje Hrvatima u Hrvatskoj i Bosni da prigrle ono to je Hrvat i nit[a] vie!. Neka se ugledaju na ostale europske narode koji jednoduno brane i tite svoju milu narodnost i svim ju srcem kako svoje najdragocienije blago uvaju, te ne imaju nikakvih medjusobnih razmirica, ne samo historinimi podaci, nego i narodnom tradicijom, da moraju biti ono, to su i to im zdrav razum kazuje (GH, VIII., 89., 22., []). Nasuprot tome, u nas Hrvata svakim danom sve to vee razmirice bivaju glede nae mile narodnosti, te tim ciepaju svoj mili narod na vie esti, to je pogubno!. U Bosni je stanje jo gore jer je tamo to jedan gordijski vor zabludjenim fanaticim, koji kao zasliepljene krtice nita ne pripoznaju od svoga gusta (Eligit quia placet.) Oh to je grozno!. Zato ih podsjea na zlatne Ciceronove rijei: Historia[e] est prima lex, ne quid falsi ducatur7 jer su zavedeni mitom i au skrenuli s puta istine (GH, VIII., 89., 22., []). I sam autor naglaava da Bosna u dananjem vremenu jest u sredini politikog razvitka.
6 A Bosna? O tom je razgovor! O tom je jedan gordijski vor zabludjenim fanaticim, koji kao zasliepljene krtice nita ne pripoznaju od svoga gusta (Eligit quia placet.) Oh to je grozno! Mnogi svjetski historici sve svoje sile upotrebie da razriee taj gordijski vor, ali aliboe, od tih, mnogi, ol su bili parcialiste, te vie naginjali na svojakanje tudjih prava, koji su ga i prilino razrieili, a to sliepe krtice ne pripoznae, nego samo odgovorie: Non! Quia non placet! (Mus ridiculus!) - Istina, da je suvino ob ovoj stvari pisati, jer ovjek, ako je iole iskren, to mora primiti ono, to mu razlog nalae! Ove moje riei elio bi da unidju u srce svakom ovjeku, bilo panbonjaku ili nadrisrbiu; jer uprav prozhode iz dna moga mladenakog srca i jer smo ob ovoj stvari za sigurno osvjedoen bave se i prosudjuju kroz vie godina nae najbolje istorike i razluuju dobro od zla, la od istine, itd. - Bosna u dananjem vremenu jest u sredini politikog razvitka, naginjajui sad na srbsku, sad na bosansku, sad opet na hrvatsku! Nu, mnogi historici piui o toj, toli znamenitoj stvari, nisu se u strogom smislu drali one zlatne Ciceronove: Historia[e] est prima lex, ne quid falsi ducatur, nego zavedeni mitom i au skrenuli su s puta istine, a i nadalje su se kitili i diili imenom historik, ali ob ovim u samo rei: De gustibus non est disputandum! Pa itatelju dobro sudi i misli! - Narod se jedan od drugog razluuje jezikom, obiaji i medjusobni odnoaji... (GH, VIII., 89., 22., [].) 7 U Cicerona taj postulat zapravo glasi: Nam quis nescit primam esse historiae legem, ne quid falsi dicere audeat. De oratore, 62.
68
HUM 2
Latinski se dakle u suvremenim raspravama rabi kao najuvjerljivija argumentacija. Pitanja narodnosti najea je tema priloga u Glasu Hercegovca. Osobito se uno reagiralo na fantazije pok. fra Ante Kneevia o kojazih bosanstva (GH, IX., 892., 0., []). Kada je netko ustvrdio da se na bosanskoj vjeri moe osnivati narodnost, urednitvo lista odgovara:
Mi samo na ovo ovliko odgovaramo. I Atenska i spartanska prolost bijae slavna i kud i kamo vie nego li bosanska, ali ni jednim ni drugim nepade na um, da sebi stvore atensku ili spartansku narodnost, nego oni uviek ostadoe vjerni svojoj grkoj narodnosti i svome elenskom imenu. (GH, VIII., 181., 14., [2].)
Drugi put za osporavanje takve ideje citira fra Marijana unjia:

unji priznaje da smo mi u Bosni, kao Hrvati, sklopili s ugarskim kraljem Kolomanom ugovor 1102. kada pie: Tercenti et septuaginta jam sunt anni, Imperator semper Auguste Vosque Inclyti feluces Hungariae Ordines! Quod pars Vestri fausta esse desierimus (sic!).18 Tude dakle pie fratar biskup na cara Franju I. i to 184. da i mi spadamo na krunovine sv. Stjepana (GH, IX., 182., 10., [1].)
U istom se lanku citira i tri stiha iz pjesme Elegia in novo anno fra Blaa Josia.9 U tome broju nalazi se pismo koje je potpisao Kallisthene, a upueno je Sinu ponosne Bosne iz Bihaa na njegov dopis u br. 9 Bonjaka o. g.. Tu ve na poetku pie: smatram dunou da izreem
8 Kovai meu unjievim djelima navodi: Augusto Austriae impertori regique apostolico Francisco primo et nobili Pannoniae genti a Provincia Bosna Argentina grati testificatio exhibita xenii adinstar recurre anno Domini MDCCCXXXIV, Budae, Typis Regiae scientiarum universitatis Hungaricae, [833]. Kovai,99., 309. 9 Josi u svojih Elegijah, prem opjeva poviest i alosnu sudbinu Bosne, ipak se ne zove Bonjakom, ve onako kako se onda i Hrvati nazivae, jer je znao da smo isti narod s njimi; on dapae ne pozna razlike ni medju Srbstvom i Hrvatstvom, to je njemu svejedno, on pjeva: Non agimus nos de discrimine nominis istihic: | Illyrus anne forem? Serbne vocandus ero? | ... Cuilibet hinc Nomen: quod quis amat, sit ei! - fra Bla Josi, na latinski pjesnik, je odvie liberalan prema srbstvu i da sad tako pie, mi bi ga odpravili u bzorakusektu; ama on ipak priznaje, da su se dva, samo dva, povieu razluena, a inae ista naroda biva u pravu Srbiju, te ostale nae pokrajine naselili. (GH, IX., 892., 0., [].)
prosinca 2007.
69
Pavao Knezovi
svoje duboko saaljenje, to sin ponosne Bosne onako neponosno pie. Potom nastavlja:
Kneevi [tj. fra Ante] kategorino izjavljuje da neki dina imena Bosne i Bonjaka pogrdjuju, a nije dokazao, koji su to neki, i u kojem se smislu odbacuje ime Bosne i Bonjaka. Filozof veli: Qui bene distinguit, bene docet. Ne tako, gospodo! Vi kad nam to predbacujete inite falaciju, to ju logika zove a dicto secundum quid, ad dictum simpliciter. Mi tujemo ime Bosne i Bonjaka kao pokrajinsko, ali kao narodnostno, jer ga poviest i tradicija zabacuju, odbacujemo i preziremo, kao komentum iznaast na zavaravanje i upropaivanje milog nam naroda. (GH, IX., 182., 22, [2].)
S pitanjem narodnosti najtjenje je povezano odreivanje granica za koje urednik Glasa Hercegovca kae:
Granice domovine ne lee samo na zemljovidu, granice domovine riu se krvlju, u osjeajima naroda, charta cordis odluuje a ne charta atlantis. Ona prva dalje dopire kod nas Hrvata nego ova druga. Nastojmo da ova druga dostigne onu prvu. im prije, tim bolje. (GH, XI., 184., 1., [2].)
Bile su to vrlo mune i une razmirice, pa i svae i politikantska nadmetanja oko utvrivanja jasnih sastavnica koje tvore pojam narodnosti, a poznato je da je Kallay na sve mogue naine htio na prostoru Bosne i Hercegovine uspostaviti naciju Bonjaka.
3.
Najobimniji tekstovi tiskani u Glasu Hercegovca na latinskom jeziku, osim pjesme fra Mate Prskala, citati su dokumenata i djela najuglednijih autora.20 U ivotopisu hrvatskoga epskog pjesnika Franje
20 Uz Pjesme Mate Kapora u pjesnikovu ivotopisu za dokaz o tome kada je i gdje roen citira maticu krtenih upe Korule: V. Bapt. Anno Dni 789. Die prima Mensis Mag, Matheus, Maria Alojsius filius Mri Marci Antonii Capor filii qu. Doni Joannis et Joannae filiae qu. Prottomri Joannis Lovrichevich conjugum hujus civitatis hodie portatus fuit ad hanc cathedralem Aecclesiam (sic!) eique suepletae (sic!) fuerunt reliquiae sacrao (sic!) baptismales Coeremoniae p. Rum Dnum Archidiaconum Can.um Dominicum Beor vicarium eplem. qui tamen infans die prima prox. Prae. Mensis Januarii et eadem die baptizatus fuit ob iminens mortis periculnm (sic!) in domo ab adm. Dno. Mansionario Cosma Andrijch Assisten-
70
HUM 2
Wernera2 Murad Efendi donosi natpis sa zlatne kolajne to mu je holandezki kralj dao na ast kovati u teini od 55 dukata sa njegovim likom 88. godine: Viro illustri Murad Efendi Imp. Turcarum Legato qui cuncta sua opera dramatica Lugduni Batavorum una edidit dd. Rex anno MDCCCLXXXI... (GH, XI., 894., 4., []). Latinski tekst nije pravilno predoen itateljstvu jer ga je trebalo otisnuti kapitalom, a ne obinim slovima. Taj je tekst upotrijebljen samo da bi stvorio zaudnost jer se njime ne poveava brojnost informacija nego samo daje lana patina arhainosti. U prikazu povijesti franjevakoga samostana u Kreevu (Povjestnike crtice o Kreevu i samostanu sv. Katarine dj. i mu.), kako bi itatelja uvjerio u tvrdnje da je u tome samostanu 4. godine bila i biskupska stolica biskupa Vladislava, pisac prikaza posegnuo je za glasovitim djelom Illyricum sacrum Daniela Farlatija pa citira:
Farlati Illy. Sacr. t. IV. p. 4. Sedem episcopalem (Vladislaus) ut reperio in adversis Mss. Riceputi, apud Krescevum constituit, in urbe Verbasio et Bosnae amnibus fere intermedia, quae tunc numero tectorum et incolarum frequentia copiaque divitiarum florebat. (GH, XIII., (186), 50., [2].)
Meutim, tjedan dana poslije taj se isti biskup nalazi na kraljevskoj skuptini odranoj u Konjicu 446. godine:
tes dictis Coeremoniis fuerunt Mansionarius supradictus et Nobi. Dna. Magdalena Armeni uxor Nob. Dni. Jacobi Spanich filii spect. Nob. Dni. Francisci de comitib. Spanich. Ita est. Ego Can. Dni. Petrovich Parochus. (GH, III., 886., 34., [].) 2 Mnogo hvaljeni hrvatski i epski pjesnik, inae Franjo Werner rodio se 20. svibnja 836. u Zagrebu od otca Franje Wernera i majke Eleonore rodj. Pfeifer. (...) Nauke uio u Zagrebu i Beu. Vratio se u Zagreb zahtjevae od otca da ga dade u ljekarnu (...) ali nemirna duha ostavi ju [ljekarnu] i posveti se slikarstvu. Otac ga dade opet u Be. (...) Ali ne minu ni pola druge godine etoti ocu molbe da mu se dozvoli asentovati u Kaiserhusare. Otac potpisa revers. (...) Kadet dodje u Zagreb na dopust, pa se pokae u krasnoj uniformi. U to doba bio u Zagrebu Circus Care. On se zaljubi u jednu liepu jahaicu, zaboraviv na stroge vojnike propise, i pobjee njom u Carigrad. Potucav se od nemila do nedraga, lati se u Carigradu ozbiljno posla. Poturi se i dobije ime Murad. Znajui est jezika znadjae doi u sultanovu milost i postade instruktorom. (...) i tako je napredovao da je postao tajnikom ministra za unutarnje poslove, a potom bio konzul u Palermu i poslanik u Temivaru. Od godine 874. do 877. bio je turskim generalnim konzulom u Dradjanih, a onda je doao kao ministerresident u Haag gdje je 2. rujna 88. na grii umro. (GH, XI., 894., 4., [].)
prosinca 2007.
7
Pavao Knezovi U skuptini koja se je pod presedanjem samoga kralja Stjepana Pome (sic!)22 na svetkovinu sv. Ivana Krstitelja obdravala u Konjicu god. 1446. desie se tada uz njega i velmoe iz sve Bosne, medju kojima se je uz asne u Isusu otce franjevce2 nalazio sm potovani u Isukrstu otac gosp. Vladimir Vladmirovi,24 kreevski biskup i neretvanske crkve grkoga obreda, na dvorski tajnik grke knjievnosti i zakona nauitelj (doctor) i vjerni na... (GH, XIII., (186), 52., [1]).
Iako nitko iole razuman ne moe povjerovati da je isti ovjek, pa bio on i biskup, sjedio na biskupskoj stolici od 4. do 446. godine, ipak pisac prikaza citira povelju koju je izmislio fra Luka Vladmirovi. Da bi itatelja uvjerio u nevjerojatno, poziva se na uglednoga povjesniara crkvene povijesti Daniela Farlatija. Vrlo udan previd urednitva, blago reeno. Kada je urednik radi lijeenja kostobolje bio u toplicama u Topuskom 887. godine, prelistao je album ljeilita i iz njega prepisao neke pjesmice i zanimljivije dojmove napisane na hrvatskome, njemakome i latinskome. Tako je u rubrici S moga putovanja objavio i epigram sastavljen u elegijskim distisima na latinskome. Taj prigodni epigram ispjevao je i u album zapisao 4. srpnja 865. pravnik Antun Molnar (Topuskae die 4. 7. 865 Dr Ant. Molnar / Juris prof. Zagrab), a glasi:
Cisternes olim celebrem tennere (!) Topuskam Antea Romanae gloria gentis erat! Nunc veteris molis tantummodo rudera monstrat; Est clarum a thermis nunc quoque nomen habet. (GH, IV., 1887., 4., [1].)
22 Najvjerojatnije je tiskarskom pogrjekom otisnuto Poma umjesto Toma. Meutim, bosanski kralj 44. nije bio Stjepan Toma Ostoji nego Stjepan Tvrtko II. koji je kraljevao do listopada 443. 23 U biljeci dodaje: Farlati Illyr. sacr. t. IV. p. 69. Praesentibus Reverendis in Christo ac clarissimis Patribus ordinis s. Francisci Michaele Jadrensi, vicario Bosnae fratrum praedicti Ordinis. (GH, XIII., (896), 52., [].) 24 U biljeci donosi: Idem ibidem: Datum Cognitii per manus Reverendi P. in Christo D. Villemiri (sic!) Vladimirovich, episcopi Krescoviensis et Narentinarum Ecclesiarum Graecanici ritus, aulae nostrae secretarius et graecanicarum litterarum ac legum Doctoris et fidelis nostri. (GH, XIII., (896), 52., []).
72
HUM 2
Zgodna latinska pjesmica najvjerojatnije je plod kolskih vjeb25 na kojima stihotvorac i nije najbolje svladao metriku. U Glasu Hercegovca tiskani su prijevodi Tugomira Alaupovia prigodnih pjesama fra Ive Mihailovia iz Poege i fra Petra Lipanovia iz Fojnice koje su na latinskom jeziku ispjevali prigodom izbora za biskupa fra Jeronima Luia iz Varea. Pjesme su zajedno s Pisankom Augustina Vlastelinovia26 bile tiskane 637. godine u Rimu. Tu vrlo rijetku knjiicu pronaao je negdje u Rimu fra Euzebije Fermendin i prijepis dostavio urednitvu Franjevakoga glasnika. Urednik glasnika fra Ignacije Struki objavio je 895. godine kompletnu knjiicu s Alaupovievim prijevodom i Fermendinovim biljekama, a Glas Hercegovca prenio je samo Vlastelinovievu Pisanku i prijevode pjesama Mihailovia i Lipanovia (GH, XII., 895., 22-23), dok one fra Martina Brguljanina i fra Tadije Vukuia nije objavio iako je iz biljeaka nedvojbeno da je fra Tadija Vukui (vjerojatnije Vuki) Hercegovac.27 Urednitvo vjerojatno nije htjelo optereivati itateljstvo neto duim pjesmama na latinskome, zato je izostavilo fra Tadijine elegije iji naslov glasi: In gratitudinis memoriam pangebat Reverendus pater fr. Thadaeus Wcvscich ord. min. de obs. Prov. Bosnae Argentinae olim custos (Iz harnosti spjevao o. fra Tadija Vukui Reda sv. Frane Prov. Bosne srebrene njegda kutod)28 i ostale tri pjesme. S toga gledita iznimka je prigodnica fra Mate Prskala29: De
25 Usp. Sequente elucubrationes poeticae eiusdem P. Ignatii Giorgi extemporaneae sunt, quas currenti calamo pro rhetorices auditoribus, cum in Societate Iesu essent, exarabat. urevi, 956., 250-272. 26 U naslovu je otisnuto: Pisanka g. Augustina Vlastelinovia iz Sarajeva sloena na ast i potenje prisvitlom G. F. Jerolimu Lucichu, Vareaninu, biskupu Drivatskomu, Vladaocu Bosanskomu Skradinskomu i Posavskomu, stricu svomu poljubljenomu (GH, XII., 895., 22., [2] i Franjevaki glasnik, IX., 895., 6., 57). 27 U biljeci Fermendin navodi: Brguljanin fra Martin i fra Tadija Vukui, prvi Bonjak, a drugi Hercegovac, proslavljaju si domovinu pod slikom Ilirije... Franjevaki glasnik, IX., 895., 6., 90. 28 Usp. Franjevaki glasnik, IX., Sarajevo, 895., 6., 9-92. 29 U potpisu prigodnice stoji: P. Matthaeus Prskalo Parochus in Gradac. Fra Mate Buli Prskalo (Gradnii, 825. Mostarski Gradac, 6. sijenja 900.) habit je obukao 6. listopada 843. u Kreevu odakle su on i fra Andrija aravanja kao novaci, nekoliko sjemenitaraca i metar fra Jure Budimir 9. svibnja 844. krenuli u Hercegovinu, a na putu ih je vodio fra Mate ori. Iz kreevskoga samostana doli su u Mostarski Gradac (usp. Pandi, 200, 46). Bio je od 864. do 865. gvardijan na irokom Brijegu, a sve ostalo vrijeme kapelan ili upnik na mnogim hercegovakim upama: u Gorici, Ljutom Docu, Bukovici, Posuju,
prosinca 2007.
73
Pavao Knezovi
fausto adventu in neo-erectam Provinciam Hercegoviensem Reverendissimi Patris ALOYSII de PARMA Ministri Generalis totius ordinis Minorum S. Patris Francisci et dignisrimi(sic!) Praesidis Capituli Provincialis in Bosnia celebrati in ipsa Provincia anno 1894. carmen (GH, XI., 894., 30., []), dakle prigodom dolaska generala franjevakoga reda Alojzija de Parma30 u Bosnu i Hercegovinu. Pjesma ima 8 kvartina, a nije ispjevana u klasinim metrima nego u nekoj neobinoj kombinaciji srednjovjekovnih rimovanih pjesama i hrvatskih pjesama u osmercima.3 Uz poeziju na latinskom jeziku, u Glasu Hercegovca najsimpatinije je proitati zgodne ale na latinskome koje su vrlo rijetke, zapravo pronaao sam samo dvije. Do jedne je dolo prilikom susreta voa engleskoga tima lorda Beanconsfielda i ruskoga Gorakova na Berlinskom kongresu 87. godine, kada se lord snano usprotivio da crnomorska luka Batum pripadne Rusiji zbog interesa Turske, zbog ega su Englezi zaposjeli Cipar. Kako se ubrzo nakon toga lord razbolio, posjetio ga je Gorakov i tom ga prilikom pozdravio rijeima: Vaa preuzvienost za stavno bit e se odve napila Cipra, a to nije dobar liek. Lord mu odgovori: Dapae, vrlo dobar liek probatum est (pro Batum est). Autor lanka jo dodaje: Ta dosjetica tada se je pronosila kroz sav svijet preko novinarstva, a donosila je politiki sadraj i vanost znamenite luke Batum na Crnom moru (GH, III., 886., 29., []). Zgodna dosjetka nalazi se u crtici Pismo iz ue Hrvatske koja govori o rijekom upniku i prepotu Gaetanu Bediniju, a taj je tvrdoglavi, samosvojni, muiavi ovjek drmao itavom biskupijom i nije podnosio nikoga tko bi ga mogao ugroziti na bilo koji nain, a osobito nije podnosio bistrije klerike i sjemenitarce. Kada bi se neki zbog toga poalili biskupu Juraju Posiloviu, on bi odgovorio: Nita zato, ako se je takva mladia materijalno, moralno i intelektualno pri tom sasvim i unitilo
Mostarskom Gradcu i tu je 895. sagradio crkvu. Umro je od kapi, naen je mrtav u postelji, a pokopan je u mjesnom groblju. Iskreno zahvaljujem fra Anti Mariu koji mi je dao ove podatke. 30 Luigi Canali da Parma (Aloysius de Parma), 836.-905., bio je general franjevakoga reda od 889. do 897. 3 Za primjer navodim prvu strofu: Sancti Sabbae quondam captiva. | Et a quatuor jam saeculis | Sub immani degens hoste | Gaude nostra Provincia! Jedino 2. strofa ima tri stiha. Vrlo su rijetki stihovi koji imaju devet slogova.
74
HUM 2
nita za to, jer finis sanctificat media.32 Pisac lanka dodaje: Sve za veu slavu i korist gospodina Bedini-a! Melior vivus asinus, quam mortuus philosophus! (GH, XI., 894., 78, [].)33 Jedan od tih filozofa mrtvih bio je i Silvije Strahimir Kranjevi.
4.
Sumiraju li se svi prilozi u Glasu Hercegovca, ukljuivi i one najsitnije poput latinizama,34 neodoljivo se namee zakljuak da se bogata kulturna i civilizacijska batina antike nalazila na margini vidokruga zadatak koje je sebi postavilo mostarsko glasilo. Na desetogodinjicu izlaenja urednik jasno naznauje zadau lista:
Nama kao hrvatskome neovisnom glasilu, koje ne pozna urovanja s narodnim protivnicima i neprijateljima jedna je podloga, jedino upozorite, sama naa mila domovina, sam hrvatski narod. (...) Mi danas izjavljujemo da je na list priredjeno gumno za hrvatsku poviest, na koje svi hrvatski rodoljubi mogu iznositi hrvatsku poviest i njom se kititi, a mi im obeajemo vazda biti na ruku, u koliko nae sile budu mone. (GH, XI., 184., 1., [1])
32 Autor te reenice panjolski je isusovac Antonio Escobar y Mendoza (589.-669.). 33 Vjerojatno je ta sarkastina dosjetka nastala prema biblijskom: Melior est canis vivus leone mortuo Bolji je iv pas nego mrtav lav. Prop 9, 4. 34 Glas Hercegovca s rubrikom Knjievni izpravci zapoeo je u 2. broju 889. obraun s uporabom tuica pod motom: ovjek, koji ne tuje svog jezika, on ne zna za svoju narodnost. Objanjujui svrhu uvoenja te rubrike, uvodniar pie: Ne za to to nam je draga knjievna prepirka (polemika) ili to nas vue osobna mrnja i zavist, nego eljni da nam se svaka stvar, koja nam se namee, dobro promozga i razbistri, evo piemo nekoliko redaka na korist naeg hrvatskoga jezika. (...) Da bar do nekle naoj knjievnoj razliitosti u kraj stanemo, evo pruamo knjievnikom malean i potreban abecedni, naruni (sic!) rjenik, bolje rekav dajemo im knjievne izpravke ili tuma nekih poznatijih tudjih riei. Evo nekoliko primjera: Asolutan (sic!) lat. savren, podpun; Agitator lat. pokreta esa; Agonija gr. borba ivota sa smrti, a moe se upotriebiti i u preneenom smislu; Akcisis, akciz lat. porez na robu; Appetit lat. tek, slast (GH, VI., 889., 2., [3]). Rubrika je izlazila 889. godine u brojevima: 2. od rijei Aba do Appetit, 3. od Adlatus do Behar, . od Belletristika do ustek, 3. od Dahija do Eksekutor, 7. od Ekspedicija do Hator, 25. od Hazna do Kidisati, 28. od Kijamet do Memorandum, 29. od Merdevine do Okupacija, 34. od Rabiti do Sibijan i u 39. od Vabiti do urnalistika.
prosinca 2007.
75
Pavao Knezovi
Da bi se mogao prosuditi odnos Glasa Hercegovca prema antici, bilo je nuno stei uvid kakav su stav prema svijetu antike zauzimali ostali nai tadanji listovi. U tu sam svrhu pozornije prelistao nekoliko istovremenih godita splitskoga Naroda, zadarske Katolike Dalmacije i zagrebakoga Vienca, uzora svih tadanjih listova, te sarajevske Nade. U splitskom Narodu na latinskome se moe proitati, ito vrlo rijetko, pokoji naslov, pokoja mudra izreka i struni pojam ili odulji citat te novopostavljeni natpis, zatim naslovi djela napisanih na latinskome te papinskih enciklika.35 Usto, u nekoliko se priloga spominju i dijelovi Dioklecijanove palae.36 Kada je poeo izlaziti Glas Hercegovca, tada je Katolika Dalmacija imala ve petnaestogodinje iskustvo. Na njezinim se stranicama moglo proitati po vie stupaca latinskoga teksta, a to su razna papina pisma,
35 Npr. Miroslav Milomorski, Audiatur et hoc tintinabulum Nova poetnica, Narod, VII., Split, 890., ., [-2]: Mihajlo Kraljii, Quanto mutati slika iz mladoga svijeta, Narod, VIII., Split, 89., 65., [-2]. U rubrici Split pod naslovom esma Franje Josipa pie o njezinu otvaranju i donosi natpis koji se nalazi s june strane: FRANCISCUS JOSEPH I IMPERATOR ET REX FONTEM HUNC PERFECTUM AQVA JADRI FLUMINIS IN EVUNDEM INDUCTA, zatim natpis s burne strane, tj. sa sjevera: FRAC. JOSEPHINVM (sic!) EX SVO AVG. NOMINE APPELLARI BENIGNE CONCESSIT VIII ID. JUN. MDCCCLXXXIX, Narod, VII. (Split, 890)., 80., [2]. Dujam Sreko Karaman, Gaudenzio Petar (Radovi), pie: Ljubitelj svoga naroda i jezika, prevede za puk u narodni jezik djelo: Expositionem Symboli Apostolici Roberti Cardinalis Bellarmini, te i drugo djelo istoga Bellarmina: De ascensione mentis in Deum, tractatum de contritione Marci Antonii Olivae e Societate Jesu Societas et Communio Spiritualis R. P. Dominici de Jesu Maria. Ova djela budu objelodanjena u tiskarnici Rimske Propagande godine 662. Narod, VII., (Split, 890), 77., []. 36 Duan Dujmovi, u prilogu Na Sfingi daje kratku povijest i opis sfinge: Rjetki e biti nainci, koji nijesu uli za glasovitu egipatsku sfingu, te se nalazi s podnevne strane u peristilu starih Dioklecijanovih dvorova, prema dananjoj stolnoj crkvi sv. Dujma u Spljetu. Kamena neman sasvim je dobro sauvana, samo to je pukla po sred ivota. Lei potrbuke, a prednjim apama poravnava njekakav kolut, tako da svijet veli: mjesi pogau. Valja da je tvrda ta pogaa, koja se mjesi vie hiljada godina. Ima starica, koje su spravne zakleti se, da kad gogj prijeti kakova pogibao, glad ili morija, uvijek sfinga o ponoi isputa mukao pakleni glas; a kada je na domaki koja radost ili veselje, onda zvui, kano najljepe zvono. Neke bi dapae htjele da je ova neman starjeica svim vjeticama i morinama, i da je po oluji nije nikada na mjestu, nego se uzvitla zrakom, kano lagano perce. Ja nisam ni uo ni vidio nita od svega toga, pa vam stoga ne u ni pripovijedati, to ne mogu duevno posvjedoiti. Moja je dananja pripovijest do dlake istinita, te me nije strah da e me ko s nje prekoriti... Narod, VII., Split, 890., ., [].
76
HUM 2
govori koji su izreeni u audijencijama kod pape, pisma upuena papi,37 a najobimniji su tekstovi papinih enciklika koje su izlazile u nastavcima.38 Uz te specifine tekstove na latinskom jeziku, u Katolikoj Dalmaciji donose se brojni i prilino veliki citati na latinskome u mnogim prilozima (biskupskim okrunicama, raznim teolokim i filozofskim raspravama). Meutim, u zadarskom listu nema nita antikoga niti bilo kakva spomena antike. Svijet antike, njezine umjetnosti, knjievnosti, kulturne i politike povijesti svom je itateljstvu najbolje predoio sarajevski list Nada pouci, zabavi i umjetnosti koji izlazi od 895. godine.39 Vjerojatno je tomu najvie pridonio S. S. Kranjevi, ali to je ve doba koje je imalo posve drugo poimanje antike i njezine goleme batine.
37 Sv. O. Papa kinezkomu caru, Katolika Dalmacija, XVI., Zadar, 885., 23., [2]. Uz lanak Sv O. Papa i utemeljitelj Malih sestara za siromahe donosi itavi breve. Katolika Dalmacija, XVI., Zadar, 885., 85., [-2]. Papino pismo ktanskom nadbiskupu. Katolika Dalmacija,, XVIII., Zadar, 887., 4., [2-3]. List bekog nuncija Sv. O. Papi Katolika Dalmacija, XVIII., Zadar, 887., 42., []. U lanku Niemci katolici pred papom donosi govor na koji je papa odgovorio, a njegov odgovor na latinskom zaprema cijeli stupac. Katolika Dalmacija, XVI., Zadar, 885., 33., [2]. Zatim donosi List Nj. Preuzvienosti biskupa Strossmayera. Pismo je datirano Diakovae, 8. Septembris 885.. Katolika Dalmacija, XVI., Zadar, 885., 64. []. 38 Usp.: Sanctissimi domini nostri Leonis Divina providentia Papae XIII Epistola encyclica De civitatum constitutione Christiana. Katolika Dalmacija, XVI., (Zadar, 885,), 76-82. []. U tim brojevima latinski tekst zaprema od tri do pet stupaca. 39 U 4. broju tiskana je pjesma A. Tresia-Paviia Platonska ljubav koja ima moto: Revela oculos meos et considerabo mirabilia de lege tua (Ps. 8,9), zatim prilog Milana Ivanevia Na Piazza della Navona silueta iz rimskih uspomena. Usp. Nada, I., Sarajevo, 895., 4, 6-62 i 74-75. U 5. broju objavljeni su natpisi s rimskih spomenika pronaenih u Sarajevu i na Ilidi, a Sabi u 6. broju citira etiri heksametra nekoga srednjovjekovnog njemakog pjesnika u kojima veli da bi mu bilo premalo itavo nebo i sva mora kad bi htio na njima zapisati sve zamke i naine na koje sve ene love srca mladia. Nada, I., Sarajevo, 895., 6, 35. U 9. broju tiskana je Kranjevieva pjesma Heronejski lav s biljekom: Nakon bitke kod Heroneje g. 338. pr. Hr. podigoe zahvalni potomci, u slavu poginulim borcima protiv Filipa, na bojnome polju spomenik: lava od mramora. Taj proslavljeni preostatak klasinog doba oborio se teajem dugih stoljea, a ruevine nalaze se kraj sela Kaprene, gdje je takoer i grob svete ete Tebanaca, koji padoe za svoju domovinu sve i jedan, kako se i zavjerie. Grka vlada pozvala je nedavno u poslu Partenona profesora Durma u Atinu, a tom zgodom uznastojalo je i grko arkeoloko drutvo, da opet uspostavi onog lava kod Heroneje. Srena Helado, kraj ovakijeh uspomena! Nada, I., Sarajevo, 895., 69, 73.
prosinca 2007.
77
Pavao Knezovi
***
Iz navedenih primjera uporabe uzora iz antikoga svijeta to ih je svojim itateljima ponudio Glas Hercegovca povezujui ih s aktualnim prilikama, moe se rei da je ovaj list vrlo oprezno i mudro u najteim trenutcima posegnuo i iz prebogate krinje antike povijesti i civilizacije izvukao najuvjerljiviji egzemplar za svoj cilj. Najoitiji je primjer pjesma Slavni ora kao primjer najljepega domoljublja. Uporaba latinskih sentencija relativno je esta i raznovrsna. Njih su pisci priloga rabili ponajprije kao najjai argument kredibilnosti iznesenih tvrdnj ili kao uenu doskoicu, a one su istodobno dodatno stilski obiljeavale te tekstove i davale im patinu drevnosti koja per se persuazivno djeluje na itatelja. Zanimljivo je da Glas Hercegovca nigdje i ni na koji nain nije pokazao interes da svoje itatelje upozna s golemom hrvatskom knjievnou napisanom na latinskom jeziku. Dodue, spominjao je elegiju fra B. Josia i pjesme Mihailovia i Lipanovia kada mu je bilo najgue i njima se posluio za dokaz davnanjega izjanjavanja hrvatske narodnosti u Bosni i Hercegovini. Objavljivanje Prskalove prigodnice prava je iznimka do koje su doveli usko lokalni razlozi. Na kraju, ma koliko Glas Hercegovca bjeao od svega antikoga zbog svoje opijenosti romantizmom i pravatvom, ipak je u svojim glavnim zadatcima, a to je u prvom redu obrana hrvatstva i svega hrvatskoga, posezao za antikom i iz nje donosio primjere i argumente kao krunske dokaze ispravnosti svojih stavova i tvrdnj.
78
HUM 2
Literatura
- urevi, Ignjat (956.), Latinske pjesni razlike, JAZU Hrvatski latinisti, knjiga 4, Zagreb. - Glas Hercegovca, I.-XII., Mostar, 885.-896. - Jei, Slavko (993.), Hrvatska knjievnost od poetaka do danas 1100-1941., 2. izdanje, GZH, Zagreb. - Solar, Milivoj (2003.), Povijest svjetske knjievnosti, Golden marketing, Zagreb. - Pandi, Bazilije (200.), Hercegovaki franjevci sedam stoljea s narodom, ZIRAL, Mostar Zagreb. - ematizam Hercegovake franjevake provincije (977.), Mostar.
prosinca 2007.
79
Pavao Knezovi
ANCIENT AND THE VOICE OF A HERZEGOVINIAN

Summary
As in other Croatian newspapers of that time, the ancient in the Voice of a Herzegovinian can be classified in two groups. The first one is consisted of history and civilization of Greece and Rome in the Ancient Age, and the second one of heterogeneous usage of the Latin language. The second one is more represented in Mostars paper, and both were used in purpose of explaining contemporary situation as the strongest and most convincing arguments or as the best examples especially of patriotism. Usage of maxims, witty remarks, phrases and quotes in Latin gives stylistic features to the text. Key words: The Voice of a Herzegovinian, antique, Greece, Rome, Latin language, maxim.
80
HUM 2
Marko Dragi Filozofski fakultet u Splitu
UDK 398(=63.42)8/9 Izvorni znanstveni lanak Primljeno: 9. VIII. 2007.
HRVATSKA TRADICIJSKA KULTURA I KNJIEVNOST U PERIODICI I MONOGRAFIJAMA OD ROMANTIZMA DO NAIH DANA

Saetak
Hrvatska tradicijska kultura i knjievnost svjedoe o trinaeststoljetnom ivotu Hrvata u zemljama u kojima i danas obitavaju. Narodni obredi i obiaji, usmena knjievnost i jezik kojim se ostvarivala i prenosila najzasluniji su za ouvanje hrvatskoga identiteta. U tradicijskoj kulturi i knjievnosti Hrvata opaaju se utjecaji slavenskih i drugih europskih naroda. Prvi je hrvatski folklorist Petar Hektorovi (1568.) u svomu Ribanju i ribarskom prigovaranju izvorno zabiljeio dvije bugarice, tri poasnice i jednu baladu. Sustavnije zapisivanje i prouavanje hrvatskih narodnih obiaja i usmene knjievnosti poelo je 1813. godine Okrunicom zagrebakoga biskupa Maksimilijana Vrhovca koji je pozvao na zapisivanje i skupljanje usmene knjievnosti i starih rukopisa. Matica je hrvatska 1877. godine uputila Poziv za sabiranje hrvatskih narodnih pjesama te je do prosinca 1896. sabrala 157 zbornika s preko 24500 pjesama. Usmenoj knjievnosti Hrvata, kao i Srba i Bonjaka, divili su se i prevodili je mnogobrojni europski filolozi i knjievnici, primjerice: Johan Wolgang Goethe, Iochan Gotfried von Herder, Johanes von Mller, braa Jakob i Wilhelm Grimm, Therese Albertine Luise von Jakob pod pseudonimom Talvj, Prosper Mrime, Walter Scott, John Bowring, Adam Mickiewicz, Aleksandar Sergejevi Pukin, Alphonse de Lamartine. Na ovim prostorima boravili su i istraivali usmenu knjievnost: Alberto Fortis, Ludvik Kuba, Millman Parry i Albert Bates Lord i dr.
prosinca 2007.
8
Marko DraGi Hrvatska tradicijska kultura i knjievnost ponovni su procvat doivjele poetkom devedesetih godina 20. stoljea, a od tada do naih dana publicirano je pedesetak monografija iz hrvatske etnologije i usmene knjievnosti. Kljune rijei: etnologija, Hrvati, identitet, narodni obredi i obiaji, usmena knjievnost.
Uvod
Najstarije su civilizacije poznavale narodne obrede i obiaje te usmenu knjievnost. Neki suvremeni obiaji i obredi, kao i motivi i teme, svoje podrijetlo batine od drevnih kultura Bliskoga i Dalekoga istoka. Ta se kultura kroz minula tisuljea modificirala i oikotipski irila. Velik broj primjera hrvatske tradicijske kulture i knjievnosti sadri arhetipske elemente koji su bili u izvedbi staroegipatske, sumersko-asirsko-babilonske, indijsko-sanskrtske, antike grke i rimske te drugih civilizacija. Najstarije podatke o Hrvatima donosi bizantski car i pisac Konstantin VII. Porfirogenet u znamenitom djelu De administrando imperio (949.). Nezaobilazan je i Ljetopis popa Dukljanina (2. stoljee). Mnogi povjesniari knjievnosti Petra Hektorovia (Stari Grad, 487. Stari Grad, 572.) smatraju prvim znamenitijim hrvatskim folkloristom. Hektorovi je u svom Ribanju i ribarskom prigovaranju (568.) zabiljeio dvije bugarice, tri poasnice i jednu baladu. Vano je istaknuti da su ti zapisi izvorni i njima je Hektorovi pokazao kako treba zapisivati usmenoknjievne oblike. Skoro dva stoljea poslije fra Andrija Kai Mioi (Brist kraj Makarske, 704. Zaostrog, 760.) u svoj znameniti Razgovor ugodni naroda slovinskoga (756., 759.) ugradio je usmene pjesme i prie. J. G. Herder u svoj Volkslieder (778. i 779.) uvrstio je Gtheov prijevod Hasanaginice kao i tri Kaieve pjesme. Alberto Fortis istraivao je Dalmaciju
Folklor = narodno znanje.
82
HUM 2
i Dalmatinsku zagoru2 i rezultate svoga rada publicirao u djelu Put po Dalmaciji (744.).3 Hvalevrijedan je rad ura Feria Gvozdenice (Dubrovnik, 739. Dubrovnik, 820.) koji je na latinski jezik prevodio hrvatske pjesme, a vie je njegovih zapisa u rukopisnoj zbirci Popievke Slovinske. Feriev uenik Marko Bruerovi (Lion, oko 770. Cipar, 823.) u Bosni je, vjerojatno u Travniku gdje je bio francuski konzul, krajem 8. stoljea zapisao pjesmu Sidila moma kraj mora.4 Meutim, istom za vrijeme narodnoga preporoda poinje sustavnije zapisivanje, sabiranje i prouavanje hrvatske tradicijske kulture i knjievnosti. Veliko zanimanje za hrvatsku tradicijsku kulturu i knjievnost pobudio je zagrebaki biskup Maksimilijan Vrhovac svojom Okrunicom 83. godine. Matica je hrvatska godine 876. uputila Poziv za sabiranje hrvatskih narodnih pjesama. Paradigmatsko je djelo Antuna Radia Osnova za sabiranje grae o narodnom ivotu koje je objavio 903. godine u ZZNO JS (Zagreb) iji je bio urednik. Na vanost narodne kulture ukazivali su najvei hrvatski umovi kao to su Ante Starevi, August enoa, Silvije Strahimir Kranjevi, Ksaver andor alski, Antun Gustav Mato, Antun Branko imi, Ivo Andri, Miroslav Krlea i mnogi drugi. Usmenoj knjievnosti Hrvata, kao i Srba i Bonjaka, divili su se i prevodili je mnogobrojni europski filolozi i knjievnici. Primjerice: Johan Wolgang Goethe, Iochan Gotfried von Herder, Johanes von Mller, braa Jakob i Wilhelm Grimm, Therese Albertine Luise von Jakob pod pseudonimom Talvj, Prosper Mrime, Walter Scott, John Bowring, Adam Mickiewicz, Aleksandar Sergejevi Pukin, Alphonse de Lamartine. Na ovim prostorima, osim Fortisa, boravili su i istraivali usmenu knjievnost: Ludvik Kuba, Millman Parry i Albert Bates Lord i dr.
2 3 4 Velik prinos hrvatskoj usmenoj knjievnosti dao je lijenik, glazbenik i pisac Julije Bajamonti (Split, 744. Split, 800.) koji se bavio prouavanjem Morlaka. (Neki navode da je Bajamonti svoj zapis Hasaaginice dao Fortisu.) Dragocjen je dakle Fortisov Put po Dalmaciji (774.) kao i djelo njegova osporavatelja Ivana Lovria (Sinj, oko 754.-? 777.). Usp. Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u sto knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo, 2006., str. 69.
prosinca 2007.
83
Marko DraGi
Hrvatska je tradicijska kultura i knjievnost svoj procvat doivjela u vrijeme romantizma i od tada do Drugoga svjetskog rata bila je dominantna u odnosu na pisanu knjievnost, a stagnirala je u pedesetim godinama 20. stoljea. U ovome radu, sukladno tradicionalnoj dijakronijskoj klasifikaciji, navode se djela hrvatske tradicijske kulture i knjievnosti.
1. Romantizam
Svojom Okrunicom iz 83. godine zagrebaki je biskup Maksimilijan Vrhovac (Karlovac, 752. Zagreb, 827.) potaknuo zapisivanje i skupljanje usmene knjievnosti i starih rukopisa. I zbog njegova poticaja u hrvatskom narodnom preporodu dolazi do procvata hrvatske usmene knjievnosti i u izvedbi i u zapisima. U Danici ilirskoj tiskano je 836. godine desetak zapisa usmene epske poezije. Intenzivnije zapisivanje epske poezije zapoinje polovicom 9. stoljea. U Zori dalmatinskoj 845. i 846. godine objavljeno je vie usmenih epskih pjesama koje su zapisivali Hvaranin ime Ljubi i dr. I u preteito lirskoj zbirci Pesme Ivana Kukuljevia Sakcinskog (Varadin, 86. Puhakovec, Hrvatsko zagorje, 889.) ima nekoliko epskih pjesama. U Makarskom primorju epsku poeziju i balade zapisivali su Ante Franjin Alaevi i njegovi sinovi Frane i Jerko te unuk Miroslav. Stanko Vraz (Cerovec kraj Ljutomera u Sloveniji, 80. Zagreb, 85.) upozorava 842. godine u Kolu da narodne usmene umotvorine treba zapisivati onako kako izviru iz ustiuh naroda. Vraz je u Kolu (knj. III. 843.) objavio 9 usmenih lirskih pjesama. Prvi je hrvatski folklorist Petar Hektorovi (568.) ukazao na takvo zapisivanje usmenoknjievnih oblika, a Josip Kekez to je nazvao Hektorovi-Vrazovim zakonom.5 U Osijeku je 842. godine objavljena zbirka hrvatskih narodnih pjesama Tamburai ilirski, sv. I. Vraz u Kolu (br. 5., 847.) pie o vilama. Ivan Kukuljevi Sakcinski u Danici (847.) pie o vilama. Nekoliko je au-
Josip Kekez, Usmena knjievnost, u Zdenko kreb Ante Stama, Uvod u knjievnost, teorija, metodologija, etvrto, poboljano izdanje, Globus, Zagreb, 986., str. 36.
84
HUM 2
tora koji piu o priama svoga kraja (Lovre, Makarska, Varadin, Ivani Grad, Karlovac, Lonja).6 U to doba velik je interes za sve vrste narodnih pria. Tako uro Feri Gvozdenica u svoja djela uvrtava mnoge narodne basne, a za naslove svojih latinskih basn uzima hrvatske poslovice. Luka Ili Oriovanin (Oriovac, 87. Novska, 878.) objelodanio je 844. godine Slavonske varoke pjesme, sv. I. i sv. II., a 847. i III. i IV. svezak tih pjesama. Oriovanin je 846. godine objavio iznimno dragocjenu knjigu Narodni slavonski obiaji u kojoj su opisi narodnih obiaja i 37 hrvatskih lirskih usmenih pjesama, pria, zdravica i drama. Knjievnik, povjesniar i politiar Ivan Kukuljevi Sakcinski (Varadin, 86. Puhakovec, Hrvatsko zagorje, 889.) u svojim je Pjesmama objavio (847.) tokavske, akavske i 77 kajkavskih pjesama.7 Sakcinski je utemeljio asopis Arkiv za povestnicu jugoslavensku u kojemu su dragocjeni podatci o folklornom kazalitu i izvedbama u raznim prigodama. Fra Ivan Franjo Juki (Banja Luka, 88. Be, 857.) u Kolu i Bosanskom prijatelju objavljivao je lirske i epske pjesme, prie, poslovice i zagonetke. (Juki je prepravljao prie, a nije navodio mjesto, vrijeme zapisa i kazivae.) Dragocjeni su meutim Jukievi zapisi poslovica i zagonetaka. Ivan Franjo Juki u Bosanskom prijatelju objavio je 863 poslovice i 329 zagonetaka. Pravnik Luka Marjanovi (Zavalje kod Bihaa, 844. Zagreb, 920.) objavio je u Zagrebu 864. godine Hrvatske narodne pjesme to su se pjevale u Gornjoj Hrvatskoj, Krajini i u Turskoj Hrvatskoj. (Marjanovievi zapisi pripadaju bonjakoj usmenoj knjievnosti.) Polovicom 9. stoljea u Bosni i Hercegovini usmene pjesme, osim Ivana Franje Jukia, zapisivali su i sabirali fra Grgo Marti (Rastovaa kod Posuja, 822. Kreevo, 905.) i fra Marijan unji (Buii kraj Travnika, 798. Be, 860.) te ih objavljivali u Kolu i Bosanskom prijatelju. Godinu dana poslije smrti Ivana Franje Jukia objavljena je zbirka
6 7 Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi-Stulli, SHK, MH, Zagreb, 997., str. 27 s. J. Kekez, nav. dj., str. 77.
prosinca 2007.
85
Marko DraGi
usmenih epskih pjesama Narodne pjesme bosanske i hercegovake koje su prikupili Ivan Franjo Juki i Grga Marti. Ljudevit Gaj (Krapina, 809. Zagreb, 872.) biljei predaju o brai ehu, Lehu i Mehu koji su stolovali u Krapini. Kada im je otac umro, odluili su zbaciti rimski jaram. Njihova sestra Vilina bila je zaljubljena u rimskoga namjesnika i izdala mu je brau. eh, Leh i Meh zazidaju sestru u toranj koji se i danas zove Vilin toranj. Braa pobjegnu na sjever i tako eh osnuje eku, Leh Leku (Poljsku), a Meh Meku (Rusiju).8 Prvu je pravu zbirku narodnih usmenih pria iz Varadina i okolice objelodanio Matija Valjevac 858. godine. Od mnogobrojnih pisaca koji su ukazivali na ljepotu i znaenje usmene lirike spomenimo Nikolu Tommasea9 (ibenik, 802. Firenca, 874.). On je prikupio 57 pjesama koje su ostale u rukopisu br. 77. Paradigmatske su njegove rijei:
Pjesme nae pjevaju junatvo i ljubav, naravni duh u njima ivi. Ne znadu zlatna pera onako pisati, kako javorove gusle gude () Ne lei naa vila u velikim posteljama, kod gospodskih trpeza ne sjedi; edna i gladna tri kroz gore i to vie trpi, sve ljepa postaje, i glas njezin puniji izlazi iz prsiju golih i hlepeih. (Iskrice III.) Pjesme su povijest naa, u njima traimo dobro i zlo svoje. Drugi puci tiju ih, prevode i ude se njima, a mi ih se sramimo i jo ismijavamo svojim prosvijeenim barbarstvom. Pokupimo, brao, pokupimo svoje blago, prije nego ga vjetar vremen ne pogubi. Hljeb je iz zemlje, lijepost iz puka; puk nam je otac, a zemlja majka naa. (Iskrice XVIII.)10
Zapisivanjem i prikupljanjem poslovica bavio se i Tomo Mikloui (Jastrebarsko, 767. Jastrebarsko, 833.).
O ehu i Lehu pisao je Mavro Orbini u svome djelu Kraljevstvo Slavena (60.), ali i drugi autori. 9 Otac mu je Talijan, a majka Hrvatica iz ibenika. Majka Vladimira Nazora iz obitelji je Tommaseo. 0 Navodim prema djelu Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb, 972., str. 5 (stranica nije paginirana).
86
HUM 2
2. Predrealizam i realizam
August enoa (Zagreb, 838. Zagreb, 88.) u svom paradigmatskom lanku Naa knjievnost (865.) i u svojim knjievnim djelima istie snagu i vanost narodnoga duha. Godine 867. u Zagrebu je osnovana Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti te su u njezinim publikacijama objavljivali ugledni znanstvenici: Vatroslav Jagi, Franjo Raki, Tomo Mareti, Stjepan Banovi i dr. Filolog Vatroslav Jagi (Varadin, 838. Be, 923.) u svojoj Historiji naroda hrvatskoga i srpskoga (867.) prvi se sustavnije bavio interferencijama hrvatske usmene i pisane knjievnosti. Jagi je skrenuo pozornost na bosanske fratarske knjige. Fra/don Franjo Milievi (Veliki Ograenik kod itluka, 835. Mostar, 903.) napisao je 870. godine djelo enidba (broanska upa u Hercegovini) koje je posthumno objavljeno u Zborniku za narodni ivot i obiaje Junih Slavena (JAZU, knj. XX., sv. 2., 95.). Matica hrvatska u Mostaru to je djelo objavila 998. godine. Uz svadbene obiaje djelo donosi nekoliko usmenih lirskih pjesama i poslovica. Zbor redovnike omladine bosanske u akovu prikupio je i 870. godine objavio prvi svezak Bosanskih narodnih pripovijedaka. Vanija djela hrvatskih poslovica u 9. stoljea jesu: Tumaenje narodnih frazah i poslovicah (Bosiljak, Zagreb, 864.-865.), Mijata Stojanovia (Babina Greda, 88. Zagreb, 88.); Narodne poslovice (Dragoljub, Zagreb, 868.), Ljudevita Vukotinovia (Zagreb, 83. Zagreb, 893.); Narodne poslovice i zagonetke (Senj, 879.), Ivana Radetia te Etiki sadraj narodnih poslovica (Rad, JAZU, Zagreb, 889.), Franje Markovia (Krievci, 845. Zagreb, 94.). Karizmatini vrhbosanski nadbiskup dr. Josip Stadler (Brod na Savi, 843. Sarajevo, 98.) u Danici je 873. godine objavio Poslovice: puka mudrost. Povjesniar, knjievnik, lijenik, arhitekt, profesor fra Petar Bakula (Batin kod Posuja, 86. Mostar, 873.) na temelju predaja i legend latinskim je jezikom napisao ematizam hercegovake franjevake pro Maja Bokovi-Stulli, Narodne pripovijetke, PSHK, 26., Matica hrvatska, Zagreb, 963., str. .
prosinca 2007.
87
Marko DraGi
vincije (867., 873.). Bakula je dakle saeo predaje i legende i preveo ih na latinski jezik. Vaan je njegov rad na prikupljanju i zapisivanju mudroslovica. Godine 877. Matica hrvatska uputila je Poziv za sabiranje hrvatskih narodnih pjesama. Do prosinca 896. Matica je sabrala 57 zbornika s preko 24500 pjesama.2 Don Mihovil Pavlinovi (Podgora, 83. Podgora, 887.) iznimno je ime meu hrvatskim etnografima. Njegovi rukopisi od 860. do 875. godine (br. 58 i 63) obuhvaaju 653 pjesme iz Dalmacije, Bosne i Hercegovine i drugih krajeva.3 Iako je don Mihovil Pavlinovi uglavnom zapisivao i sabirao usmene pjesme, u svom djelu Puti navodi i etioloku predaju o kultnom mjestu Petrievac u Banjoj Luci. Predaju su mu kazali Muslimani koji su iznimno tovali to sveto mjesto. (Na tome je mjestu Sveti Otac Ivan Pavao II. 2003. godine beatificirao Ivana Merza.) Fra Jeronim Vladi (Ustirama kraj Prozora, 848. it, 923.) u svom djelu Uspomene o Rami i ramskom franjevakom samostanu (882.) kazuje povijesne predaje o stradanjima crkve i samostana na itu, u Rami, o bijegu u Cetinsku krajinu (687.) Ramaca koji su sa sobom ponijeli Gospinu sliku (dananju udotvornu sliku Gospe Sinjske). Sveenik Nikola Tordinac objavio je 883. godine Hrvatske narodne piesme i pripoviedke iz Bosne. Iako je vrio manje jezine preinake, njegova je zbirka (62 str.) do danas jedina prava zbirka usmenih pria bosanskohercegovakih Hrvata. Tordinac je zabiljeio i hrvatske narodne obiaje, pjesme i pripovijetke iz Peuha. Kamilo Blagaji objavio je u Zagrebu 886. godine Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke. (Blagajievi zapisi pripadaju bonjakoj tradicijskoj kulturi.) Ksaver andor alski (Gredice kraj Zaboka, 854. Gredice, 935.) u svoju je pripovijest Legenda iz K. Br. 5. utkao legendu o dvoje siroadi koja se smrzla pokraj jezera u kojemu se njihov otac utopio. Siroad
2 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, str. . 3 Izbor Pavlinovievih zapisa za tisak je priredio Stipe Botica, a knjiga eka izdavanje u Knjievnom krugu u Splitu.
88
HUM 2
je otila u kraljevstvo Boje, a na mjestu njihove tragedije pojavila se crkva.4 Fra Jakov Balti (Bukovica kod Travnika, 83. Ovarevo, 887.) u svome Godinjaku navodi legendu o udotvornom fojnikom kriu te predaje o keri Huseina Bungurovia koja je pobjegla s Matijom Perkoviem iz Uskoplja, o domaim Muslimanima koji su pomogli fojnikim katolicima itd. Sveenik, Andro Murat (ipan, 862. Dubrovnik, 952.) predao je 886. godine Matici hrvatskoj rukopis narodnih pjesama iz Luke na ipanu. U toj je zbirci 69 epskih pjesama, 32 poskoice i 48 zdravica koje je Andro Murat izvorno zapisao od svoje majke Kate. Neke od tih pjesama potjeu iz Bosne i Hercegovine. Rukopis Andra Murata priredila je Tanja Peri Polonijo, a objavila ga je Matica hrvatska u Zagrebu 996. godine. Valja spomenuti sveenika, upnika u upi Ravno, pomonoga biskupa vrhbosanskoga (u vrijeme legendarnoga nadbiskupa Josipa Stadlera) i splitsko-makarskoga nadbiskupa, skupljaa i zapisivaa narodnoga blaga Vinka Palunka. (V. Palunko ujak je A. Muratu.) Marijan je Vukovi u Zagrebu 890. godine objavio Zbirku zagonetaka. Rijetke su otisnute knjige narodnih zagonetaka. Ivan Zovko (Mostar, 864. Mostar, 900.) zapisao je tisuu (hrvatskih i muhamedanskih) predaja koje je prikupio i 893. godine dostavio Matici hrvatskoj (rkp. 34.). Zapisao je i predaju o kraljici Bugi. Uspomenu na ovu kraljicu uvaju trinaest stoljea toponimi Buana grad i Buko blato u livanjskom kraju, prezime Buana i predaja koju biljeimo 2004. godine. Zovko biljei i legendu o Radobolji te demonoloke predaje o vukodlacima. (teta je to je svoje zapise mijenjao, a nije navodio mjesto, vrijeme ni kazivae.)
3. Moderna
Na svom akom putu Stjepan trodl Srijemac (90.) zapisao je legende o sv. Dujmu u Splitu i o propasti Gavanovih dvora na mjestu da4 Vidi Ksaver andor alski, Legenda iz dvorita kbr. 5, Ksaver andor alski II, PSHK, knj. 50, Matica hrvatska, Zora, Zagreb, 964., str. 204.
prosinca 2007.
89
Marko DraGi
nanjega Borakoga jezera kod Konjica. Njegov je zapis predaje o vrelu Bune, u Blagaju kod Mostara, nadahnula Dinka imunovia da napie antologijsku pripovijest Kukavica. Antun Radi (Trebarjevo kod Siska, 868. Zagreb, 99.) objavio je 903. godine Osnovu za sabiranje grae o narodnom ivotu. A. Radi bio je urednikom ZZNO JS (Zagreb). Taj asopis ima golemo znaenje za ouvanje i promicanje hrvatske usmene knjievnosti. Sveenik Frano Ivanievi (Jesenice u Poljicima, 863. Jesenice u Poljicima, 947.) u Zagrebu je od 903. do 906. godine u Zborniku za narodni ivot i obiaje junih Slavena objavljivao etnoloko-filolokoteoloke zapise Poljica narodni ivot i obiaji. Knjievni krug (Split, 987.) objelodanio je reprint izdanja JAZU-a iz 906. godine i neobjavljenu grau.5 Josip Pasari (Pua, 860. Zagreb, 937.) knjievni kritiar, profesor u Zagrebu i Osijeku, a od 906. godine ravnatelj Klasine gimnazije u Zagrebu, sljedbenik zdravoga realizma Franje Markovia (Krievci, 845. Zagreb, 94.) objavio je 923. godine Hrvatske narodne ale (sv. .) koje je zapoeo Nikola Andri (Vukovar, 867. Zagreb, 942.). Pjesnik, romanopisac, etnograf i povjesniar Nikola Buconji (Neum, Klek, 865. Sarajevo, 947.) u Sarajevu je 908. godine objavio djelo ivot i obiaji Hrvata katolike vjere u Bosni i Hercegovini. Buconji navo5 Na poetku opsene knjige autor pie o zemljopisnom poloaju Poljica i nastavlja meteorolokim i agronomskim karakteristikama te karakterologijom tamonjih itelja i jezikoslovnim znaajkama. Rije je nadalje o kulturi stanovanja i ivota te o gastrolokim karakteristikama i stilu odijevanja. Velika je pozornost posveena narodnom lijeenju u koje se ubrajalo i bajanje. Autor pie i o oruu, oruju, lovu te teakim i kunim poslovima. U posebnom je poglavlju rije o ivotu u zadruzi i obitelji, odlascima u daleke prekooceanske zemlje, koli te pravu i obvezama. Dragocjeni su podatci navedeni u poglavlju Obiaji, Svagdanji obiaji, Obiaji kod poslova i rada. Godinji su obiaji vjerno prikazani od Svih svetih koji su smatrani prvim elom Boia, preko doaa, Badnjaka, boinih blagdana (od Boia, preko Nove godine do Sveta tri kralja). Ivanievi pie i o Sv. Anti opatu (7. sijenja), Sv. Vabljanu (20. sijenja), Sv. Pavlu obraeniku (25. sijenju), Kalandori (2. veljae), Sv. Blau (3. veljae), Sv. Agati (5. veljae), Sv. Apoloniji (9. veljae), Sv. Valentinu (4. veljae), Sv. Matiji (24. veljae). Posebna je pozornost posveena pokladama, korizmi, Velikom tjednu i Uskrsu. Nadalje su navedeni svi blagdani kroz godinu te su prikazani narodni obiaji vezani uz njih. Slijede poglavlja: Poezija (Pjesme), ale, Rugalice o susjedima, Zagonetke. U poglavlju Vjerovanja navedeno je nekoliko mitskih, demonskih, povijesnih, etiolokih predaja. Na kraju su knjige: Gatanja, arolije, bajanje, Iskustvo, znanje, mudrovanje.
90
HUM 2
di 6 usmenu lirsku svjetovnu pjesmu te nekoliko molitvenih pjesama. U Mostaru je Matica hrvatska 999. godine objavila pretisak toga djela. Hrvatske narodne poslovice ponajbolja je monografija iz hrvatske paremiologije, a priredio ju je Vicko Skarpa u ibeniku 909. godine. Najeminentniji strani etnograf i melograf Ludvik Kuba (863.-956.) u 4 je navrata boravio u Bosni i Hercegovini te zabiljeio 27 usmenih lirskih pjesama Hrvata, Bonjaka i Srba. Kuba je Pjesme i napjeve iz BiH objavio u GZM BiH (god. XIX.XXII.) u Sarajevu 906.-909. godine. Drugo izdanje pripremio je, dopunio neobjavljenim pjesmama i dodao indekse Cvjetko Rihtman uz suradnju Ljube Simi, Miroslave Furlanovi-oi i Dunje Rihtman-otri, a objavila ga je izdavaa kua Svjetlost Sarajevo 984. godine. eh Ludvik Kuba navodio je mjesta zapisa, a nije navodio kazivae i vrijeme zapisivanja. Za svoj izniman prinos viestruko je nagraivan: izabran je za lana JAZU u Zagrebu (935.), za poasnoga doktora Karlovoga univerziteta u Pragu (936.), za redovitoga lana eke akademije znanosti i umjetnosti (937.), za Narodnoga umjetnika imenovan je 945. godine.6 U rujnu 92. Stjepan je Banovi u zaostrokom Brdu od Mate Banovia Trlia zapisao najdulju hrvatsku usmenu epsku pjesmu Kako je Ilija Primorac postrijeljao enine prosce (635 stihova). U oujku 999. Petar Gudelj tu je pjesmu popratio zanosnim predgovorom i u reprezentativnom izdanju objavio naslovivi je Hrvatska Odiseja. Filolog i knjievnik Rudolf Strohal (Lokve, Gorski Kotar, 856. Zagreb, 936.) objavljuje u tri sveska kajkavske i akavske prie (9./20. stoljee). Strohal je 96. godine na svijet izdao Cvet vsake mudrosti. Basne su takoer bile predmet njegova znanstvenog istraivanja.7 Dr. Nikola Andri (Vukovar, 867. Zagreb, 942.) iznimno je ime u hrvatskoj kulturi. Tvorac je Zadrune teorije o nastanku usmene knjievnosti; jedan je od utemeljitelja zagrebake Glumake kole (898.) i osjekoga HNK (907. godine prvi intendant); osnovao je i vodio Zabavnu biblioteku (97.-942., preko 600 svezaka). Bio je predsjednikom
6 Ludvik Kuba, Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine, Svjetlost, Sarajevo, 984., str. 2 s. 7 Rudolf, Strohal, Poganica (Sali u Dalmaciji), Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, urednik dr. B. Borani, knjiga XXV, Zagreb, 924., str. 379-38.
prosinca 2007.
9
Marko DraGi
Matice hrvatske i Drutva hrvatskih knjievnika. Priredio je 6 svezaka Hrvatskih narodnih pjesama za ediciju Matice hrvatske. Ksaver andor alski u svoj je knjievni opus utkao i hrvatske narodne obiaje i obrede.8
***
teta je to su Ivan Franjo Juki, Nikola Tordinac, Ivan Zovko i drugi vrili preinake svojih zapisa. I. F. Juki, I. Zovko, Franjo Milievi i neki drugi nisu navodili mjesto niti vrijeme nastanka zapisa kao ni kazivae.
4. Meuratna knjievnost
O tisugodinjici hrvatskoga kraljevstva u Zagrebu su 926. godine objavljene Narodne pjesme (svezak II.) koje sadre 274 lirske pjesme. Meu najvanijim zapisivaima, skupljaima te znanstvenicima koji su se bavili poslovicama u prvoj polovici 20. stoljea bili su: Stjepan Ivi (Orahovica, 884. Zagreb, 962.), Ivan Kasumovi (Mezinovac kraj Peruia, 872. Zagreb, 945.); Vatroslav Jagi (Varadin, 838. Be, 923.); Ante imik. Dr. Branko Vodnik (Drechsler) (Varadin, 879. Zagreb, 926.) u Zagrebu je 924. godine priredio Narodne pjesme (srpsko hrvatske), IV. izdanje I. dio junake pjesme. Junake narodne pjesme (hrvatske i srpske) priredio je dr. Milan Straek, a objavilo je 925. godine u Zagrebu Drutvo hrvatskih srednjokolskih profesora. Povodom tisuite godinjice kraljevstva Hrvatske u Zagrebu su 926. otisnute Narodne pjesme (herojske) koje sadre 48 usmenih epskih pjesama. Nepotpisani je prireiva uvrstio najvie pjesama o Marku Kraljeviu.9 Povjesniar knjievnosti David Bogdanovi (Brod na Savi, 869. Zagreb, 944.) priredio je
8 Vidi npr. K. andor alski, Badnjak, Ksaver andor alski I, PSHK, knj. 50, Matica hrvatska, Zora, Zagreb, 964., str. 96. 9 Marko Kraljevi (?-Rovine, 335.) sin je srpskoga kralja Vukaina kojega je na vrelu, dok je pio vodu, umorio njegov sluga kako bi se dokopao zlatnoga lania koji je kralju visio o vratu. Poslije Vukaina za kralja Srbije, Bosne i Zapadnih strana okrunjen je Tvrtko Kotromani, ban (353.-377.) te kralj (377.-39.). Marko Kraljevi poginuo je borei se na strani Osmanlija na Rovinama 395. protiv rumunjskoga vojvode Mire.
92
HUM 2
Izabrane narodne pjesme hrvatske i srpske koje je 930. godine u Zagrebu objelodanila Knjiara Kraljevskog sveuilita Jugoslavenske akademije. Meu najveim terenskim istraivaima hrvatske i srpske usmene epike jest profesor prakoga sveuilita, Slovenac, Matija Murko koji je od 909. do 932. godine vie puta boravio u sredinjoj Hrvatskoj i Dalmaciji te fonografski snimao epske pjesme. Taj je rad rezultirao dvosveanim djelom Tragom srpsko-hrvatske narodne epike (95.). Njegov su rad nastavili Millman Parry i Albert Bates Lord. Golem je prinos zapisivaa Stjepana Gria (Sinj Podvaro, 879. Raduni, Zlopolje kod Mua, 932.) i Silvestra Kutlee kao i kazivaa Boe Domnjaka (Potravlje kod Sinja, 844. Potravlje, 922.). Od njega je S. Gri zapisao tridesetak tisua stihova i nekoliko pria. Zanimljiv je rad Alije atia koji je 928. godine u ZZNO JS pisao o boinim obiajima Muslimana u Prozoru (u Bosni).20 Bard hrvatske etnologije Milovan Gavazzi (Gospi, 89. Zagreb, 992.) objavio je 939. godine kultno djelo Godina dana hrvatskih narodnih obiaja u kojemu pie o hrvatskim narodnim obredima, obiajima, vjerovanjima (praznovjerjima), proricanjima uz odreene dane kroz godinu. Djelo je napisano znanstveno-publicistikim stilom pa je razumljivo i korisno i znanstvenicima i itateljima. Temeljem toga djela mogu se rekonstruirati iezli hrvatski narodni obiaji. Velika je vrijednost djela i u tome to je Gavazzi podjednako obuhvatio i hrvatsku tradicijsku kulturu iz svih krajevima gdje ive Hrvati. Takoer je naveden i kontekst drugih slavenskih, europskih i inih civilizacija. Gavazzi pie da su Srbi u Lici koledali Hrvatima za katoliki Boi, a Hrvati Srbima za pravoslavni Boi.2 Dragocjen je prinos usmenoj lirici dao melograf Vladimir (Vladoje) Bersa (Zadar, 864. Zadar, 927.) koji je zapisao 476 primjera narodne glazbe iz srednje Dalmacije (Zbirka narodnih popjevaka iz Dalmacije, Zagreb, 944.). Iste je godine u Zagrebu tiskana knjiga Razvoj hrvatskog
20 Alija ati, Boi kod muslimana, (Prozor u Bosni), Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, knjiga XXVI, urednik dr. D. Borani, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 928., str. 379 s. 2 Milovan Gavazzi, Godina dana hrvatskih narodnih obiaja, 3. izdanje, Hrvatski sabor kulture, Zagreb, 99., str. 28 s.
prosinca 2007.
93
Marko DraGi
narodnog pjesnitva (knjievno poviestne razprave), Petra Grgeca (Kalinovec kraj urevca, 890. Zagreb, 962.). Godinu dana prije, 943., Petar Grgec objavio je Hrvatske narodne pjesme. Uz ZNO JS vaan je i Napretkov Kalendar (Sarajevo) u kojemu nalazimo i dokonice (ale, anegdote i viceve). Zbornik Prvi hrvatski kralj Tomislav (povodom tisuite godinjice krunidbe kralja Tomislava) sadri nekoliko povijesnih predaja.
5. Suvremena knjievnost
Balint Vujkov objavio je tri zbirke usmenih Bunjevakih pripovijedaka (Subotica, 95., knjiga prva). Spominjemo samo neka vrjednija izdanja hrvatske usmene lirike. Godine 963. u ediciji PSHK Olinko Delorko (Split, 90. Zagreb, 2000.) priredio je Narodne lirske pjesme (knj. 23.). Kreimir Mla sastavio je 972. godine Zlatnu knjigu hrvatske narodne lirike. Godine 973. Anelko Mijatovi objavio je 3. izdanje Ganga, a 996. Stipe je Botica u ediciji SHK priredio Usmene lirske pjesme. Godine 964. Vinko ganec priredio je lirske pjesme Jakar (hrvatske narodne jake iz Gradia) koje je sabrao Martin Mei. Knjiga sadri 27 lirskih pjesama te melodije za nekoliko pjesama. U ediciji Bosansko-hercegovaka knjievna hrestomatija objavljena je 972. godine knjiga II. pod naslovom Narodna knjievnost koju su priredili dr. Hatida Krnjevi, enana Butorovi i dr. Ljubomir Zukovi. U toj su knjizi usmenoknjievni oblici Hrvata, Bonjaka i Srba. Velik su prinos hrvatskoj usmenoj lirici knjige: Ljubi dragi ne ali me mladu (ljubavni obiaji, pjesme i igre duvanjskoga kraja), 989., Ljube iki, Biserno uresje (990., 994. i 998.), Hrvatska usmenoknjievna itanka (995.) i Lijepa naa batina (998.) Stipe Botice. Pridodajmo tomu ve spomenute Narodne pjesme iz Luke na ipanu (996.) i antologiju usmene lirike iz Dalmacije Tanahna galija Tanje Peri Polonijo; knjige Ramo moja (992.), Tuj tunja, tu jabuka (hrvatske narodne lirske pjesme iz Rame), 995., i Dua tilu besidila (hrvatske katolike molitve-
94
HUM 2
ne pjesme iz Bosne i Hercegovine), 997., Marka Dragia kao i Molitvice (nabone pjesme u selu Kijevu), 200., Ante Juria Arambaia. Najvanija izdanja Hrvatske usmene knjievnosti u drugoj polovici 20. stoljea objavila je Matica hrvatska u edicijama Pet stoljea hrvatske knjievnosti i Stoljea hrvatske knjievnosti. (Uz Maticu hrvatsku i Zora je nakladnica za PSHK.) Uz njih ide i edicija Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u sto knjiga kojima je nakladnica Matica hrvatska. Olinko Delorko (Split, 90. Zagreb, 2000.) u PSHK knj. 24. priredio je 964. godine Narodne epske pjesme I. Iste je godine i u istoj ediciji (knjiga 25.) Maja Bokovi-Stulli priredila Narodne epske pjesme II. U Zagrebu je 969. godine Anelko Mijatovi priredio Narodne pjesme o Mijatu Tomiu. Godine 975. u Zagrebu su objavljenje Narodne pjesme iz Hercegovine i duvanjsko-livanjskog kraja koje je priredio Anelko Mijatovi. Knjievni krug u Splitu objavio je 990. godine Epske pjesme Boe Domnjaka, prireivaa Ivana Mimice. Isti je izdava 992. godine objavio djelo Zmaj, junak, bila. Antologija usmene epike iz Dalmacije koju je odabrao i uredio Davor Duki. U ediciji SHK objavljena su 2004. godine dva sveska Usmenih epskih pjesma koje je priredio Davor Duki. Znameniti arheolog Pavao Aneli (Sultii kraj Konjica, 920. Sultii, 985.) u rodnom je mjestu 957./958. godine zapisao 22 pjesme od kojih je 4 naznaio kao nedovrene.22 U drugoj polovici 20. stoljea velik prinos na prikupljanju i zapisivanju usmenih drama dao je Nikola Bonifai Roin s dvadesetak studija i lanaka objavljivanih u Narodnoj umjetnosti i drugdje te dvjema knjigama Narodne drame, poslovice i zagonetke (963.) i Gajua (973.) Augustin Kristi dao je znaajan prinos hrvatskoj tradicijskoj kulturi u Kreevu.23 Dragocjeno je djelo Vjerski ivot i obiaji Zapadne Hercegovine koje je napisao Jerko Suton. Djelo se nalazi u Franjevakoj knji22 Ta je knjiga objavljena 2006. godine, a priredili su je mr. sc. Tomislav Aneli i dr. sc. Marko Dragi. 23 Usp. Augustin Kristi, Crkveno-narodni obiaji Kreeva, (posebno otisnut otisak iz Dobrog pastira), god. VII, Sarajevo, 956.
prosinca 2007.
95
Marko DraGi
nici u Mostaru.24 Slobodan Zeevi je 973. godine u Zenici publicirao dragocjeno djelo Elementi nae mitologije u narodnim obredima uz igru u kojemu se interpretiraju Kolede, Kraljice, Dodole Lazarice. I u tom se djelu pie o mitologiji Srba, Hrvata, Bonjaka i drugih slavenskih naroda. Zapisivanjem folklornih drama meu Bunjevcima bavio se Milivoj Kneevi (Kragujevac, 899. Kragujevac, 973.). Prinos usmenoj narodnoj teatrologiji dao je Tvrtko ubeli (Biha, 93. Zagreb, 995.), skuplja djela hrvatskih usmenih drama. Foklorno su kazalite u BiH istraivali Jelena Dopua i enana Buturovi. Istraivanjem usmenoga narodnog teatra u Hercegovini bavi se Mile Palameta.25 U prouavanju folklornoga kazalita u Hrvata najvie je doprinio Ivan Lozica. Paradigmatsko je njegovo miljenje glede povijesti te vrste umjetnosti: Kazalite nije roeno samo jednom, a nije roeno ni samo dvaput. Kazalite se neprestano raa i postoji kao prikazivanje (predstavljanje, prezentacija) nasuprot kazivanju (naraciji, literaturi).26 Folklorno kazalite Hrvata Bosne i Hercegovine nedostatno je istraeno. Neki istraivai nisu navodili vrijeme, mjesto i kazivae usmenih drama te je nepouzdano baviti se tim zapisima. U drugoj polovici 20. stoljea velik prinos paremiologiji dali su Nikola Bonifai Roin i Zdenko kreb (Zagreb, 904. Novi Vinodolski, 985.).
24 U poglavlju Narodna psiha Suton pie o vjerovanjima zapadnohercegovakih Hrvata i pripovijedanjima o vilama, vukudlacima, morama, usudu te vjernosti Crkvi i tradiciji, franjevcima i pukoj pobonosti. Iznimno je dragocjeno poglavlje Svagdanji ivot u kojemu se navode dnevni poslovi te obiaji: kod roenja, u ranoj mladosti, djetinjstvu, mladosti. Posebno su zanimljiva poglavlja: Mladi i djevojka, Silo, Pronja, Svadba. Suton pie i o bolesti i smrti kao i karakterologiji i tradiciji Hercegovaca. Drugi je dio rukopisa nazvan Religiozne vrednote, a trei je dio naslovljen Moralne vrednote meu kojima su posebno istaknute: potovanje imena Bojega, svetkovine nedjelje i blagdana, postovi, pravednost, brani moral, hrabrost, umjerenost, razboritost. Iznimna je pozornost pridavana potivanju starijega: Tko ne slua svoga starijega, ne slua ni Boga velikoga. U tom je poglavlju rije i o eshatologiji. etvrti je dio etnoloki najvrjedniji, a u njemu se govori o molitvenom ivotu, obiajima i obredima kroz liturgijsku godinu. 25 Mile Palameta je pod mentorstvom prof. dr. Tvrtka ubelia napisao i obranio magistarski rad koji je 996. godine u Mostaru publicirao pod nazivom Usmeni narodni teatar u Hercegovini. 26 Folklorno kazalite, priredio Ivan Lozica, SHK, MH, Zagreb, 996., str. 2.
96
HUM 2
Maja Bokovi-Sttuli bila je dugogodinja ravnateljica Instituta za etnologiju i folkloristiku, redovita je lanica HAZU-a, a neizmjeran je njezin prinos u prikupljanju, zapisivanju i prouavanju hrvatskih usmenih pria.27 Maja Bokovi-Sttuli i Divna Zeevi napisale su, a izdavaka kua Liber Mladost publicirala 978. godine vano djelo pod naslovom Usmena i puka knjievnost.28 Tvrtko ubeli (Biha, 93. Zagreb, 995.) bio je dugogodinji ef Katedre za narodnu usmenu knjievnost na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu, a njegov je velik prinos u prouavanju narodne teatrologije i retorike.29 Josip Kekez (Katuni, 937. Zagreb, 2003.) naslijedio je ubelia na dunosti efa Katedre, a njegov znanstveni rad odlikuju uzorne ralambe interferencija usmene i pisane knjievnosti te poslovice, zagonetke i usmenogovorniki oblici.30 Stipe Botica viegodinji je elnik Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, a na mjestu efa Katedre naslijedio je Kekeza. Njegov znanstveni interes karakteriziraju biblijska provenijencija hrvatske usmene knjievnosti, usmena lirika i usmenoknjievni sitni oblici.3 Velik je prinos u zapisivanju i prouavanju tradicijske kulture i knjievnosti Hrvata Bosne i Hercegovine dao Vlajko Palavestra istraujui hrvatsku tradicijsku kulturu i knjievnost na podruju irokoga Brijega,
27 Meu njezinim najvanijim djelima su: Usmena knjievnost, Povijest hrvatske knjievnosti, knj. .; Narodna predaja o vladarevoj tajni, Zagreb 967.; Narodne pripovijetke PSHK, 26., Matica hrvatska, Zagreb, 963.; Usmena knjievnost kao umjetnost rijei, Mladost, Zagreb, 975.; Usmeno pjesnitvo u obzorju knjievnosti, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 984.; Usmene pripovijetke i predaje (priredila Maja Bokovi-Stulli), SHK, MH, Zagreb, 997. 28 Vidi Maja Bokovi-Sttuli Divna Zeevi, Usmena i puka knjievnost, Povijest hrvatske knjievnosti, knjiga ., Liber Mladost, Zagreb, 978. 29 Najvanija su mu djela: Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb, 990.; Usmena narodna retorika i teatrologija, Zagreb, 970. 30 U njegovom znanstvenom opusu izdvajaju se: Prva hrvatska reenica, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 988.; U svjetlu hercegovakih legenda i predaja, Osvit, 2-3, Mostar, 999; Poslovice, zagonetke i govorniki oblici, SHK, MH, Zagreb, 996. 3 Meu mnogobrojnim Botiinim monografijama i radovima izdvajam: Biblija i hrvatska kulturna tradicija, Vlastita naklada, Zagreb, 995.; Hrvatska usmena knjievnost iz BiH u zapisima studenata kroatistike Pedagokog fakulteta u Mostaru, Motrita, br. 6, Mostar, 2000.; Hrvatska usmenoknjievna itanka, kolska knjiga, Zagreb, 995.; Usmene lirske pjesme, SHK, MH, Zagreb, 996.
prosinca 2007.
97
Marko DraGi
Livna, Neuma, Fojnice i Drenice.32 Vrijedi spomenuti i Irmu remonik,33 Huseina ogu,34 Radmilu Fabijani.35 Nada Miloevi orevi pie o bogatom Gavanu i tradiciji o njemu (njegovoj propasti zbog zloe, krtosti i oholosti zbog koje je sve njegovo imanje propalo u zemlju, a na tome mjestu pojavilo se jezero). Ta je legenda biblijske provenijencije; ishodite joj je u prii o propasti Sodome i Gomore.36 Vrijedni su i etnografski zapisi Radmile Kajmakovi koja je istraivala iroki Brijeg, Livno i okolicu Neuma.37 U zapisivanju i prouavanju bajalica velik su prinos dali Danka Ivi38 i Vlajko Palavestra.39 Antun Barac (Kamenjak kraj Crikvenice, 894. Zagreb, 955.) u knjievno-znanstvenu problematiku ulazio je preko zagonetaka. U drugoj polovici 20. stoljea za hrvatsku tradicijsku kulturu najvaniji su asopisi Narodna umjetnost (Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb) i Glasnik zemaljskoga muzeja Bosne i Hercegovine (Sarajevo).
32 Najvaniji su mu radovi: Narodne pripovijetke i predanja iz okolice Litice, GZM BiH NS. sv. XXIV/XXV, Sarajevo, 969./70.; Narodne pripovijetke i predanja iz Drenice, GZM, BiH, Etnologija, NS, sv. 37., Sarajevo, 982.; Narodne pripovijetke, (Livno nap. a.), GZM BiH, Etnologija, NS, sv. XV/XVI, Sarajevo 96.; Narodne pripovijetke GZM BiH, Etnologija, NS, sv. XVII, Sarajevo, 962.; Historijska narodna predanja i toponomastika u Fojnici i okolini GZM BiH, NS, sv. XXVII/XXVIII, Sarajevo, 972/73.; Narodne pripovijetke (Neum nap. a.), Etnologija, NS, sv. XXIV/XXV, Sarajevo, 969/70. 33 Vidi Irma remonik, Izvjetaj o iskopinama u Rogaiima kod Blauja, GZM BiH, NS, sv. VIII., Sarajevo, 953. 34 Husein ogo u kalendaru Napredak za 93. godinu, u lanku Tradicija o Mijatu harambai pie da je Mijat poginuo unatrag 00 ili 30 godina objanjavajui to predajom: Mijata hajduka je ubio rob (Arap) porodice Hadizukia iz Konjica, koji su izginuli od Mijatove druine, kada su potjerali ranom zorom stoku prema Bjelemiu. 35 Radmila Filipovi-Fabijani, Narodne pripovijetke i predanja iz Bosnaske Posavine, GZM BiH, NS, sv. XV./XXI., Sarajevo, 966. 36 Vidi Nada Miloevi-orevi, u . Butorovi V. Palavestra, Narodna knjievnost, IP Svjetlost, Sarajevo, 974. 37 Radmila Kajmakovi, Boini obiaji, Etnologija, Glasnik zemaljskog muzeja, NS, sv. XV-XVI, 96., str. 22-227; Maskirani ophodi, Etnologija, Glasnik zemaljskog muzeja, NS, SV. XV-XVI., Sarajevo, 96., str. 229-23; Narodni obiaji stanovnitva Litice, Etnologija, Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, NS, sv. XXIV/XXV, Sarajevo, 969./970., str. 299-38. 38 Vidi Danka Ivi, Bajalice i bajanja kao dio etnotvorevine u Brotnju, Hercegovina, asopis za kulturno i istorijsko nasljee, br. 5, Mostar, 986., str. 39-65. 39 Vlajko Palavestra, Drenica u Hercegovini (Zabiljeke o prolosti i narodnoj kulturi), Hercegovina, br. 2, Mostar, 982., str. 9-4.
98
HUM 2
Tragove narodnoga blaga uoavamo u katolikoj periodici: Svjetlo rijei, Kalendar Sv. Ante, Dobri pastir, Bosna Franciscana (Sarajevo), Naa ognjita (Tomislavgrad) itd. Vrijedni su etnoloki radovi publicirani u Godinjaku Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (Sarajevo) te asopisu Hercegovina (Mostar). U istom smislu vani su asopisi Matice hrvatske u BiH Motrita (Mostar) i Hrvatska misao (Sarajevo). Etnolog Vitomir Belaj objavio je 998. godine monografiju Hod kroz godinu u kojoj komparativnom metodom interpretira hrvatske narodne obiaje i obrede. Jasna apo mega je 997. godine u Zagrebu publicirala monografiju Hrvatski uskrsni obiaji, korizmeno-uskrsni obiaji hrvatskoga puka u prvoj polovici XX. stoljea: svakidanjica, puka pobonost, zajednica. Dunja Rihtman Augutin publicirala je 995. godine u Zagrebu drugo dopunjeno izdanje djela Knjiga o Boiu: Boi i boini obiaji u hrvatskoj narodnoj kulturi. U ediciji Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u sto knjiga objelodanjene su monografije: Hrvatska usmene knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, knj. br. 4 (2006.) i Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture knj. 5. (2005.) koje je priredio autor ovoga teksta.
***
Hvalevrijedan je terensko-istraivaki rad studenata kroatistike filozofskih fakulteta u Zagrebu, Mostaru, Splitu, Osijeku, Zadru i Rijeci koji su zapisali mnogobrojne usmene epske pjesme. Meu tim je pjesmama i Pogibija Nakia svatova (586 stihova) zapisana u Vinovu Gornjem 2004. godine.40
6. Interferencije usmene i pisane knjievnosti i povijesti

Najvei su hrvatski pjesnici i knjievnici svoja epska djela pisali po uzoru na hrvatske usmene epske pjesme. Spomenimo samo neke: Mir-
40 Usp. M. Dragi, Knjievna i povijesna zbilja, Napredak, Split, 2005., str. 24-232.
prosinca 2007.
99
Marko DraGi
ko Bogovi, Ivan Maurani, August enoa, Luka Boti, Josip Eugen Tomi, Grga Marti (Ljubomir Hercegovac), Silvije Strahimir Kranjevi. Elemente folklornoga kazalita sadre i tekstovi pukih igrokaza: Graniari (857.) Josipa Freundereicha (Nova Gradika, 827. Zagreb, 88.), Saurica i ubara (864.) Ilije Okrugia Srijemca (Srijemski Karlovci, 827. Petrovaradin, 897.), Posljednji Zrinski (897.) Higina Dragoia (Varadin, 845. Varadin, 926.), Ladanjska opozicija (908.) Marijana Derenina (Rijeka, 836. Zagreb, 908.), Lajtmanuka deputacija (9.) Ferde Becia (Poljska, 844. Zagreb, 96.) i Ladanjska opozicija (97.) Marije Juri Zagorke (Negovac kraj Vrbovca, 873. ? Zagreb, 957.). Cijela je plejada velikana pisane rijei koji su u svoja djela utkali usmeno-knjievne oblike i pisali o znaenju usmene knjievnosti. Uz spomenute navodimo i Antuna Gustava Matoa, Dinka imunovia, Bou Lovria, Milutina Cihlara Nehajeva, Vladimira Nazora, Antuna Branka imia, Ivu Andria, Miroslava Krleu, Novaka Simia, Mehmedaliju Maka Dizdara, Dubravka Horvatia, Ivana Aralicu, Stjepana Daltu, Jozu Vrkia, Petra Gudelja... Meu mnogim povjesniarima i arheolozima u ijim djelima nalazimo usmenu prozu jesu: Tadija Smiiklas, Ferdo ii, Vjekoslav Klai, iro Truhelka, Haim eri, Julijan Jeleni, Nikola Bilogrivi, Marko Perojevi, Milenko S. Filipovi, Pavao Aneli, Krunoslav Draganovi, Miroslav Daja, Ignacije Gavran, Ljubo Luci, Andrija Niki, Franjo anjek i drugi.
7. Prevoenje hrvatske, srpske, bonjake i crnogorske usmene poezije na strane jezike

Poetkom 20. stoljea povjesniar knjievnosti dr. uro urmin ustvrdio je da se svijet zanosi naom narodnom epikom, ali se divi njenim enskim pjesmama.4 Sustavnije prevoenje hrvatskih kao i srpskih i bonjakih pjesama poinje s Albertom Fortisom i njegovim djelom Put po Dalmaciji
4 uro URMIN, Povijest knjievnosti hrvatske i srpske, Zagreb, 908., str. 9.
200
HUM 2
(774.). Baladu o Hasanaginici najprije je na njemaki jezik preveo Johan Wolgang Goethe (749.-832.). Ve je reeno kako je J. G. Herder (744.-803.) u svoj Volkslieder (778. i 779.) uvrstio Goetheov prijevod alosne pjesamce o Asanagici kao i tri pjesme iz Kaieva razgovora ugodnoga. Od tada se nae usmene pjesme prevode najprije u Francuskoj, a potom u mnogim drugim zemljama. uro Feri Gvozdenica (Dubrovnik, 739. Dubrovnik, 820.) hrvatske usmene pjesme prevodio je na latinski jezik. U Njemakoj su poslije Goethea prevodili Johanes von Mller, braa Jakob i Wilhelm Grimm, a W. Gerhard je objavio zbirku usmenih pjesama Hrvata, Srba i Bonjaka. Po Goetheovom nagovoru Therese Albertine Luise von Jakob pod pseudonimom Talvj prevela je i objavila Vukove42 pjesme pod naslovom Volkslieder der serben (I. 825., II. 826. godine).43 Fortisov Put po Dalmaciji nakon Goetheova prijevoda preveden je na francuski jezik. Prosper Merimee (803.-870.) iz Herderova je Volksliedera preveo na francuski jezik Kaievu pjesmu o Milou Kobiliu i objavio u svom djelu La guzla (840.) (Gusle).44 Walter Scott (77.-823.) je prema Goetheovu prijevodu na engleski jezik preveo Asanaginicu. Na engleski je jezik prevodio i John Bowring. Na ruski jezik prvi je prevodio Aleksandar Sergejevi Pukin (799.837.). Pukin se divio junatvu harambae Stanka Soivice iz Imotskoga. (U njegovoj je hajdukoj eti jedno vrijeme bio i hajduk Roa harambaa/Ivan Bui). Ivo Andri u svojoj pripovijesti Ispovjed pie o Roi harambai. (Meutim, fabula Andrieve prie ne odgovara stvarnoj smrti Roe harambae. Roa se 782. godine nakon viegodinjega izbivanja vratio u Dalmaciju i udruio se s trojicom drugova. Ivan Veki, jedan od
42 Vuk Stefanovi Karadi bio je kontroverzna osoba. Dao je golem prinos reformi srpskoga jezika. Meutim, njegova krilatica Srbi svi i svuda predvodila je velikosrpsku ideologiju po kojoj su Hrvati Srbi katolike vjere. Sukladno tomu, on je i hrvatske usmene pjesme svrstavao u srpske. Imao je svoje pristae u Hrvatskoj, meu kojima su Matija Ban (88.903.), Medo Puci (82.-882.), Ivo ipiko (863.-923.). U filolokom pogledu Karadiev je slijednik i Tomo Mareti (854.-938.). 43 Junake narodne pjesme (hrvatske i srpske), priredio dr. Milan Straek, Izdanje hrvatskih srednjokolskih profesora, Zagreb, 925., str. VIII. 44 S. Botica, Andrija Kai Mioi, kolska knjiga Filozofski fakultet Zagreb Zbornik Kai, Zagreb, 2003., str. 8.
prosinca 2007.
20
Marko DraGi
te trojice drugova, izdao ga je i ubio Rou . travnja 783.) Nakon Pukina na ruski su jezik nae pjesme prevodili Berg, Vostokov i dr. Poljak Adam Mickiewicz (798.-855.) u Parizu je predavao o naim narodnim pjesmama. Mnogi su Poljaci prevodili nau poeziju, a poslije Drugoga svjetskog rata objavili su zbirku naih narodnih pjesama. ibenanin Nicolo Tommaseo sakupljao je hrvatsku liriku i prevodio je na talijanski jezik. U Padovi je 949. godine objelodanjena zbirka naih narodnih pjesama koju je uredio Arturo Cronia. Nae su narodne pjesme prevodili i: esi, Slovaci, Rumunji, Maari, veani i dr. Francuski pjesnik, politiar i povjesniar Alphonse de Lamartine (790.-869.), nadahnut junatvom Stojana Jankovia, napisao je djelo La Chute d`un Age. U 20. stoljeu golem prinos naoj usmenoj poeziji dali su Millman Parry i Albert Bates Lord koji je 953. godine na hrvatskom (i srpskom) i engleskom jeziku objavio zbirku nae usmene poezije.45 A. B. Lord je s prekidima prikupljao i prouavao usmene pjesme u Bosni i Hercegovini i u 70-im godinama 20. stoljea.46
Zakljuak
Hrvatska tradicijska kultura i knjievnost doivjele su procvat od romantizma do kraja Drugoga svjetskog rata. U tome je razdoblju usmena knjievnost prevladavala u odnosu na pisanu. Do stagnacije hrvatske tradicijske kulture i knjievnosti dolazi u pedesetim godinama 20. stoljea, a viestruki su razlozi za to. Jedan je od uzroka represivna politika tadanjih vlasti koje su zabranjivale rad kulturnoumjetnikih drutava koja su njegovala drevnu kulturu i usmenu knjievnost. (Slino je i s bonjakom, srpskom i crnogorskom tradicijskom kulturom i knjievnou.) Drugi je razlog u moderniziranom potroakom mentalitetu ivota.
45 Najvei dio podataka o prevoenju usmene poezije na strane jezike navodim prema: Tvrtko ubeli, Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb, 990., str. 23 s. 46 Narodna knjievnost, Bosansko-hercegovaka knjievna hrestomatija, knjiga II., dr. Hatida Krnjevi, enana Butorovi, dr. Ljubomir Zukovi, Zavod za izdavanje udbenika, Sarajevo, 972., str. 9.
202
HUM 2
Pogrjeno je shvaanje da su se ta kultura i knjievnost razvijale i njegovale iskljuivo u ruralnim sredinama. Golem broj starih i suvremenih zapisa zorno svjedoi da su se tradicijska kultura i knjievnost podjednako razvijale i njegovale i u ruralnim i u urbanim sredinama, a njezini su nositelji razliitih ivotnih doba (ima ih od desetogodinjaka do stogodinjaka) kao i naobrazbe (ima ih od nepismenih do visokoobrazovanih i doktora znanosti). U lancima i monografijama publiciranim od kraja Drugoga svjetskog rata do devedesetih godina 20. stoljea ideologija je imala presudnu ulogu pa se kadto teko moe razaznati kojim su kulturama pripadali navoeni i interpretirani usmenoknjievni oblici, obiaji i obredi. Openito se moe rei da je od demokratskih promjena u devedesetim godinama 20. stoljea do ovih dana dolo do ponovnoga procvata hrvatske tradicijske kulture i knjievnosti. Tada naime strani filolozi, etnolozi i antropolozi istrauju nau tradiciju. Golem je interes turista za duhovnom batinom pa stoga turistiki vodii upoznaju tradiciju kako bi im je mogli prenijeti. Poslije osamostaljenja Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine mnogobrojna su kulturnoumjetnika drutva obnovljena i osnovana te vjerno njeguju drevne obiaje. Unato velikom broj znanstvenika i njihovih publikacija, hrvatska je duhovna batina jo uvijek nedostatno istraena. Velik broj rukopisa takoer eka svoju znanstvenu obradbu. Hrvatska tradicijska kultura i usmena knjievnost, koje su se prenosile hrvatskim narodnim jezikom, najzaslunije su u ouvanju nacionalnoga i vjerskoga identiteta Hrvata kroz trinaest proteklih surovih stoljea.
Literatura
- Bokovi-Sttuli, Maja Zeevi, Divna, Usmena i puka knjievnost, Povijest hrvatske knjievnosti, knjiga , Liber Mladost, Zagreb, 978. - Bokovi-Sttuli, Maja, Narodne pripovijetke, PSHK, knj. 26., Matica hrvatska, Zagreb, 963.
prosinca 2007.
203
Marko DraGi
- Botica, Stipe, Andrija Kai Mioi, kolska knjiga Filozofski fakultet Zagreb Zbornik Kai, Zagreb, 2003. - ubeli, Tvrtko, Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb, 990. - ati, Alija, Boi kod muslimana (Prozor u Bosni), Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, knjiga XXVI, urednik dr. D. Borani, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 928., str. 379-380. - Dragi, Marko, Knjievna i povijesna zbilja, Napredak, Split, 2005. - alski, Ksaver andor, Badnjak, Ksaver andor alski I, PSHK, knj. 50., Matica hrvatska, Zora, Zagreb, 964. - alski, Ksaver andor, Legenda iz dvorita kbr. 5, Ksaver andor alski II, PSHK, knj. 50., Matica hrvatska, Zora, Zagreb, 964. - Folklorno kazalite, priredio Ivan Lozica, SHK, MH, Zagreb, 996. - Gavazzi, Milovan, Godina dana hrvatskih narodnih obiaja, 3. izdanje, Hrvatski sabor kulture, Zagreb, 99. - Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u sto knjiga, knj. 4, MH, HKD Napredak, Sarajevo, 2006. - Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u sto knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo, 2005. - Ivanievi, Frano, Poljica, narodni ivot i obiaji, reprint izdanja JAZU iz 906. i neobjavljena graa, Knjievni krug Split, Split, 987. - Ivi, Danka, Bajalice i bajanja kao dio etnotvorevine u Brotnju, Hercegovina, asopis za kulturno i istorijsko nasljee, br. 5, Mostar, 986., str. 39-65.
204
HUM 2
- Junake narodne pjesme (hrvatske i srpske), priredio dr. Milan Straek, Izdanje hrvatskih srednjokolskih profesora, Zagreb, 925. - Kekez, Josip, Usmena knjievnost, u kreb, Zdenko Stama, Ante, Uvod u knjievnost, IV. poboljano izdanje, Globus, Zagreb, 986. - Kristi, Augustin, Crkveno-narodni obiaji Kreeva, posebno otisnut otisak iz Dobrog pastira, god. VII., Sarajevo, 956. - Kuba, Ludvik, Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine, Svjetlost, Sarajevo, 984. - Narodna knjievnost, Bosansko-hercegovaka knjievna hrestomatija, knjiga II., dr. Hatida Krnjevi, enana Butorovi, dr. Ljubomir Zukovi, Zavod za izdavanje udbenika, Sarajevo, 972. - Palavestra, Vlajko, Drenica u Hercegovini (Zabiljeke o prolosti i narodnoj kulturi), Hercegovina, asopis za kulturno i istorijsko nasljee, br. 2, Mostar, 982., str. 9-4. - Strohal, Rudolf, Poganica (Sali u Dalmaciji), Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, urednik dr. B. Borani, knjiga XXV, Zagreb, 924., str. 379-38. - Suton, Jerko, Vjerski ivot i obiaji Zapadne Hercegovine, Mostar, 968. (Umnoen rukopis. Primjerak se nalazi u Franjevakoj knjinici Mostar, inv. br. 392, sign. 39.) - urmin, uro, Povijest knjievnosti hrvatske i srpske, Zagreb, 908. - Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi-Stulli, SHK, MH, Zagreb, 997. - Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb, 972.
prosinca 2007.
205
Marko DraGi
Marko Dragi
CROATIAN TRADITIONARY CULTURE AND LITERATURE IN PERIODICALS AND MONOGRAPHS FROM ROMANTICISM UP TO DATE
Summary
Croatian tradition culture and literature witness about the thirteen-century life of the Croats. Folk rituals and customs, oral literature and the language of the people that formed and handed it down, are the most deserving for the preservation of the Croatian identity. In the tradition culture and literature of the Croats one can observe the influences of Slavic and other European peoples. The first Croatian folklorist Petar Hektorovi in his Fishing and Fishermens Talk (1568) originally recorded two bugarshtitsas (popular quindecasyllabic / hexadecasyllabic ballads), three odes and one ballad. A more systematic recording and study of the Croatian folk customs and oral literature started in 1813 with Circular of the bishop of Zagreb, Maksimilijan Vrhovec, who called to recording and gathering of oral literature and old manuscripts. In 1877 the Central Croatian Cultural and Publishing Society (Matica hrvatska) sent out a Call for Gathering of Croatian Folk Songs and by December 1896 it had gathered 157 anthologies with more than 24500 songs. The oral literature of the Croats, as well as that of the Serbs and Bosniacs, was admired and translated by many European philologists and writers, such as: Johann Wolfgang von Goethe, Johann Gottfried von Herder, Johannes von Mller, brothers Jacob and Wilhelm Grimm, Therese Albertine Luise von Jacob under the pseudonym of Talvj, Prosper Mrime, Walter Scott, John Bowring, Adam Mickiewicz, Aleksandar Sergejevi Pukin, Alphonse de Lamartine. The following people spent some time in Croatia, Bosnia and Herzegovina, Montenegro and Serbia where they researched oral literature: Alberto Fortis, Ludvik Kuba, Millman Parry, Albert Bates Lord and others. The Croatian tradition culture and literature experienced their new
206
HUM 2
HRVATSKA TRADICIJSKA KULTURA I KNJIEVNOST U PERIODICI I MONOGRAFIJAMA OD ROMANTIZMA DO NAIH DANA flourishing in the early 1990s. Since that time up to our days some fifty monographs from the Croatian ethnology and oral literature have been published. Key words: ethnology, Croats, identity, folk rituals and customs, oral literature.
prosinca 2007.
207
Marija Maji Tomislavgrad
UDK 050(497.6) Naa ognjita Pregledni lanak Primljeno: 29. V. 2007.
NAA OGNJITA PRVI KATOLIKI LIST U BOSNI I HERCEGOVINI POSLIJE DRUGOGA SVJETSKOG RATA
Saetak
Rad prikazuje pokretanje, odnosno razloge nastanka Naih ognjita kao prvih katolikih novina u Bosni i Hercegovini poslije Drugoga svjetskog rata. Ukratko se osvre na stanje u novinstvu i katolikom tisku prije i tijekom izlaska Naih ognjita s posebnim osvrtom na ljude koji su pokrenuli i ouvali list, na njegovu zabranu i preimenovanje u Svetu batinu te ponovno vraanje imena. Potom se govori o izdavakoj djelatnosti ove nakladnike kue. K tomu, rad nastoji propitati stanje i sadanji trenutak kako Naih ognjita tako i katolikoga tiska openito te dati neke smjernice za budunost. Kljune rijei: katoliki tisak, Naa ognjita, Sveta batina, rubrike, franjevci.
Uvod
Uz mnogobrojne publikacije, upne listove, godinjake i biltene koje izdaje Katolika crkva u Bosni i Hercegovini, danas redovito izlaze etiri mjesenika i jedan tjednik: Crkva na kamenu, Svjetlo rijei, Glasnik mira, Naa ognjita i Katoliki tjednik. Tema su ovoga rada Naa ognjita, odnosno prve katolike novine koje izlaze poslije Drugoga svjetskog rata u Bosni i Hercegovini. Rad nastoji prikazati uvjete u kojima je na208
HUM 2
stao ovaj mjesenik, zatim probleme s kojima se susretao tijekom trideset est godina svoga postojanja te ljude koji su ga pokrenuli i ureivali. Tu je i nekoliko zapaanja o koncepciji lista te o izdavakoj djelatnosti ove kue. Katolike su tiskovine danas premalo sustavno analizirane. Teko se moe nai popis katolikih tiskovina od 70-ih godina prologa stoljea naovamo, kao i neka detaljnija analiza pojedine tiskovine ili usporedba meu njima. Svako urednitvo u vrijeme kakve obljetnice poneto o svom listu i napie, ali sustavnije analize i usporedbe meu njima nema. Zanimljivo je da se lake mogu pronai zapisi i analize katolikoga tiska iz austrougarskoga doba ili doba Jugoslavije negoli dananji. Kao to nedostaju zapisi o katolikom tisku openito, tako isto manjkaju sustavnije analize i o Naim ognjitima. Poneto je pisano tek pri obradbi drugih tema. U srpnju 97. iz tadanjeg su Duvna u tisak poslane katolike novine znakovita naziva Naa ognjita. Za takav je in u doba komunistike diktature uistinu trebalo hrabrosti. To s vremenskoga razmaka od punih trideset est godina s pravom moemo tvrditi. Naa su ognjita i izdavaka kua koja je godine 972. osnovala i knjinicu pod istim imenom, nita manje vanu od samoga lista. Do sada je objavila dvjestotinjak naslova.
1. Nastanak, zabrana i opstanak Naih ognjita

1.1. Katoliki tisak u Drugom svjetskom ratu Autori Priloga za Povijest novinarstva Hrvata u Bosni i Hercegovini piu:
U Bosni i Hercegovini od 118. do 141. godine pokrenuto je i izdavano 41 listova i asopisa. Pred Drugi svjetski rat u BiH su izlazila: 2 dnevnika, 2 slubena tjedna lista, 7 politiko informativnih tjednika, 2 struno
Usp. Robert Joli Gabriel Mio Marija Vukadin, Fra Ferdo Vlai vizionar i patnik, spomenica, Naa ognjita, Tomislavgrad, 2005.; Robert Joli s. Ancila Bubalo, Fra Jakov Bubalo umjetnik rijei, spomenica, Naa ognjita, Tomislavgrad, 2006.; Petar Mami, Bibliografija lanaka Naih ognjita i Svete batine 1971.-1991., Naa ognjita, Tomislavgrad, 993.
prosinca 2007.
209
Marija MaJi sindikalna mjesenika, 6 glasila vjerskih organizacija, 2 zadruna mjesenika, sportska glasila, 5 kulturnih mjesenika, 1 ilustrirani tjednik, 2 glasila strunih udruenja, 1 vojno-struni mjesenik i glasila kulturno-prosvjetnih drutava.2
Poetkom Drugoga svjetskog rata velik broj tih tiskovina, zasigurno zbog ratnih okolnosti, prestao je izlaziti. Periodika Hrvata za vrijeme Drugog svjetskog rata danas je nedovoljno istraena. Sigurno je na takvo stanje utjecalo nekoliko elemenata, a prije svega nedostupnost grae za izuavanje. Gotovo svi autori koji su se bavili povijeu periodike u BiH zavrili su svoje radove s godinom 94.3 Temeljitijim istraivanjem ove tematike kojeta bi se dalo iitati o ivotu te o drutvenim i politikim prilikama toga vremena. Katolika je crkva na ovim prostorima od pamtivijeka bila i ostala ustrajna uvarica pismenosti i kulture. I u tekom razdoblju tijekom Drugoga svjetskog rata ostala je vjerna toj svojoj ulozi:
Iz dostupne literature i grae danas se sa sigurnou moe kazati da su tijekom Drugog svjetskog rata u BiH izlazili odreeni listovi vjerskog karaktera. Tako su u ovom razdoblju nastavili s izlaskom katoliki listovi: Katoliki svijet, Vrhbosna, Glasnik bl. Nikole Tavelia, Kalendar sv. Ante, Bosna Srebrena, Kranska obitelj, Konviktorac, Glasnik ive krunice, Slubeni vjesnik Banjoluke biskupije, Vjesnik dekanije Usorske, Hrvatska svijest, Vjesnik zavjetne Crkve sv. Josipa u Sarajevu i drugi listovi.4
Poslije Drugoga svjetskog rata i dolaskom komunista na vlast veina se ovih listova prestaje tiskati, to zbog zabrane, to zbog potekoa s financiranjem. Jedine katolike publikacije u cijeloj tadanjoj Jugoslaviji bile su Blagovest, koja je izlazila u Beogradu, te revija i kalendar Dobri pastir, koji su izlazili u BiH.5
2 3 4 5
Marko Sapunar Zoran Tomi Iko Skoko, Prilozi za povijest novinarstva Hrvata u Bosni i Hercegovini, Sveuilite u Mostaru, Centar za studije novinarstva, Mostar, 999., str. . Isto, str. 93. Nav. mj. Usp. Anelko Barun, Povijest izdavake djelatnosti Bosne Srebrene, <www.bosnasrebrena.ba>.
20
HUM 2
1.2. Pokretanje Naih ognjita U knjizi tampa naroda i narodnosti u SFRJ 1945.-1973., koja donosi podroban prikaz dnevnih, tjednih, periodinih, vjerskih i drugih tiskovina u bivoj Jugoslaviji u tridesetogodinjem razdoblju od 945. do 973. godine, zapisano je: Poslednje poreenje uzeli smo u 972. godini. Tada je bio ukupan prosean tira svih dnevnih listova u Jugoslaviji ,88.000 primeraka, dok je u SR Bosni i Hercegovini ovaj prosek iznosio 87.000 primeraka. U ukupnom prosenom tirau svih dnevnih listova u Jugoslaviji SR Bosna i Hercegovina uestvuje sa 5 procenata.6 Za usporedbu navodimo da su po podatcima iz iste knjige SR Hrvatska i SR Srbija u objavljivanju dnevnih listova u ukupnoj nakladi svih listova u Jugoslaviji sudjelovale s 26,5% i 55,6%. U takvu ozraju, tj. u okruenju oskudne, gotovo nikakve kulture pisanja i itanja, pokrenute su 97. godine u tadanjem Duvnu prve katolike vjerske novine u Bosni i Hercegovini poslije Drugoga svjetskog rata. U impresumu prvoga broja stoji da je izdava upski ured Duvno u zajednici sa upama duvanjskog, i posukog dekanata.7 Bilo je to vrijeme vrlo znakovito za hrvatski narod, doba pritisaka komunistike vlasti na sve to je hrvatsko i katoliko, ali i vrijeme hrvatskoga proljea kada je hrvatska inteligencija pokuavala u takvu sustavu izboriti barem malo slobode i prava za svoj narod. Takva kretanja i buenje nacionalne svijesti odrazila su se i na dogaaje u tadanjem Duvnu. I upravo tada, a zasigurno ne sluajno, vizionar svoga doba, hercegovaki franjevac fra Ferdo Vlai, spoznavi koliko je znaenje pisane rijei u duobrinitvu, oivotvorio je naum o pokretanju katolikih novina. Djelujui kao upnik i gvardijan u Austriji, u upi Frohnleiten pokraj Graza (968.-970.), spoznao je mo novinske informacije i uvidio da sveenik preko upnoga lista moe svakodnevno biti nazoan u domovima svojih vjernika. Poslije povratka u domovinu 97. godine u duvanjskom je samostanu brai franjevcima predloio pokretanje upnoga lista po uzoru na Frohnleitenerblatt koji je ureivao
6 7 K. ivorad Stokovi, tampa naroda i narodnosti SFRJ 1945-1973. (Graa za istoriju tampe), Jugoslavenski institut za novinarstvo, Beograd, 975., str. 9. Naa ognjita, br. ., srpanj 97., str. 2.
prosinca 2007.
2
Marija MaJi
za boravka u Austriji. Osim duvanjskih, ramskih, posukih i livanjskih franjevaca koji su zduno prihvatili tu zamisao, pokretanje upnoga lista podrali su i ondanji duvanjski intelektualci jer su tadanje politike okolnosti to doputale. Tu posebno treba spomenuti nekoliko profesora iz ondanjega duvanjskog srednjokolskog centra koji su fra Ferdi pruili svesrdnu podrku. Mnogima je vjerojatno znano da su isti profesori za vrijeme hajke na Naa ognjita, njihove zabrane te progona i zatvaranja urednika i lanova urednitva takoer platili cijenu svojega angamana u ovome listu, no o toj temi ovdje ne e biti detaljnijega govora. Prvi broj tiskan je 20. srpnja 97. u pet tisua primjeraka. O izboru imena lista u jubilarnom broju iz 995. godine fra Ferdo Vlai napisao je:
na sjednici novouspostavljenog Urednikog vijea zakljueno je da e list nositi ime Naa ognjita. Time smo eljeli oivotvoriti ljubav i odanost prema naim iskonskim obiteljskim ognjitima, koja su neko iarivala toplinu obiteljskog sklada i zajednitva, potenja i udorea, kranske vjere i kranske ljubavi.8
Jedan od motiva izbora imena bio je i fenomen koji je tada poprimao iroke i zabrinjavajue razmjere: raseljavanje i odlazak ljudi na privremeni rad u inozemstvo. Pokretanjem lista franjevci su nastojali duobrinitvo protegnuti i na njih i stvoriti im poveznicu s domom:
U Proslovu prvoga broja rekli smo da ime lista nije sluajno odabrano. To i danas ponavljamo. Ognjite nije samo znamen topline i vatre, ve i nepresuno vrelo toplog obiteljskog ozraja, radosti i ljubavi. To e najbolje outjeti oni kojima je hladna tuina skamenila ivot. Svjesni smo toga i mi. Zbog toga se konano i rodio ovaj na list.
Naa su ognjita najprije zamiljena kao upni pa onda dekanatski list, ali su ubrzo prekoraila te granice, pa i granice Bosne i Hercegovine. Tako su ove katolike novine poele izlaziti i iriti se meu pukom. itateljstvo ih je dobro prihvatilo. To potvruju i mnogobrojna pisma
8 9 Naa ognjita, br. 22, srpanj kolovoz 995., str. 0. Naa ognjita, br. 9., sijeanj veljaa 974., iz teksta na naslovnici.
22
HUM 2
koja su pristigla u Urednitvo poslije izlaska prvoga broja: samo pojavljivanje lista doekano je s radou; itatelji hvale tehniku opremu, sadraj, odaju priznanje ljudima kojima to ipak nije struka, zadovoljni su povezivanjem iseljenitva s domom0 1.3. Zabrana lista Nerijetko su vizionari bili i veliki patnici. Tako je i fra Ferdo Vlai zbog Naih ognjita u komunistikim tamnicama odleao etiri i pol godine. Ali ne samo zbog Naih ognjita. Naime, desetljee nakon pokretanja lista, u jeku komunistike strahovlade, na scenu stupa Meugorje i cijeli koloplet dogaaja oko njega. Fra Ferdo je stao u obranu Meugorja, a na stranicama Naih ognjita od samoga im poetka davao prostora, to se nastavilo do danas u stalnoj rubrici Meugorje iz dana u dan. Valjda bojei se u puku iznimno omiljene katolike tiskovine koja je, naravno, unaprijed bila proglaena neprijateljskom,2 vlast je poela zabranjivati tiskanje Naih ognjita i proganjati lanove urednitva. Do koje je mjere vrila pritisak na urednitvo, najbolje je u povodu 250. broja Naih ognjita objasnio sadanji ravnatelj lista fra Gabrijel Mio: Kua-samostan u kojemu se pripremalo svih 250 brojeva, od 972. do 984. vie je puta do temelja pretresan da bi se otkrio kakav neprijateljski-protudravni spis. Spletkama je smjenjivano Urednitvo, pa konano 98. osueno na dugogodinje zatvorske kazne. Potom su slijedila bezbrojna sasluanja urednika i suradnika...3 A fra Ferdo Vlai, glavni urednik, te fra Jozo Krii, tajnik lista, osueni su na duge zatvorske kazne. est mjeseci nakon njihova suenja list je zabranjen. Zbog Naih ognjita fra Ferdo je bio u zatvoru od 98. do 986. godine. U namjetenom procesu fra Ferdo je osuen na osam, a fra Jozo Krii na pet i pol godina zatvora. Kazne su im poslije smanjene, fra Ferdi konano na etiri i pol, a fra Jozi na dvije i pol godine zatvora. Zatvorsku su kaznu
0 Usp. Naa ognjita, br. 2., kolovoz rujan 97., str. 2. Ova se rubrika prvi put pojavljuje u Svetoj batini, br. 47., veljaa 987., str. 9. 2 Usp. Informativni bilten okrunog javnog tuilatva Mostar, br. 4.: Informativno-vjerski list Naa ognjita iz Duvna finansiran, inspirisan i usmjeravan od strane faistikih emigrantskih krugova iz inostranstva., travanj 982., str. 7. 3 Naa ognjita, br. 250., lipanj 998., tekst na naslovnici.
prosinca 2007.
23
Marija MaJi
izdrali u KPD Foa.4 Fra Ferdo je iz zatvora iziao u oujku 986., vratio se u duvanjski samostan i tamo ostao do smrti koja ga je pohodila u listopadu 995., u 76. godini ivota. Dok su dva lana urednitva tamnovala, a komunisti smatrali kako je s obezglavljenim Naim ognjitima gotovo, fra Gabrijel Mio i fra Marinko Leko kao odgovorni i glavni urednik, uz suglasnost franjevaca u duvanjskom samostanu, posebno gvardijana fra Ante Perkovia, spaavaju situaciju mijenjajui ime lista u Sveta batina. Sadrajno, tematski i izgledom list je ostao isti. Makar u uvodniku prvoga broja zbog razumljivih razloga nisu bili napisani stvarni razlozi promjene imena,5 itatelji su znali o emu se radi te su prihvatili Batinu kao to su bili prihvatili i prisilno ugaena Ognjita. Prvi broj Svete batine tiskan je u svibnju 982., a izlazi sve do 990. godine kada se listu vraa staro ime. Iako se Sveta batina ve snano ukorijenila u puku, raspadom Jugoslavije i poetkom demokratskih promjena listu je vraeno staro ime. U lanku Na list vratio ime,6 lektor lista fra Jakov Bubalo obznanjuje da je on napisao lanak pod naslovom Na list promijenio ime u prvom broju Svete batine te podrobno objanjava kako se sve zbilo i zato je urednitvo na to bilo prisiljeno:
Ali sve je to prolo. I sve se na kraju dobro zavrilo. Rasprile su se mnoge tmine i munine, a prosjale vedre zore slobode i nade u slobodu. Kako napisa Kuma Manda, Sveta batina sauvala je Naa ognjita. A sad e valjda novouskrsla Naa ognjita moi sauvati sama sebe. I novom toplinom grijati ljude oko sebe.17
Ovdje je zanimljivo spomenuti da je poslije promjene imena list sadrajno, tematski i izgledom ostao potpuno isti, a da komunisti vie nisu na nj onako otvoreno vrili pritisak. Jesu li se smirili zabranom Naih ognjita i zatvaranjem glavnoga urednika i tajnika ili je rije o neemu drugome? Budui da o odnosu vlasti prema Svetoj batini nema pisa4 R. Joli, Fra Ferdo Vlai: neustraivi svjedok (kratki ivotopis), R. Joli G. Mio M. Vukadin, nav. dj., str. 9 s. 5 Vidi Sveta batina, br. , svibanj 982., tekst na naslovnici potpisan s Izdava. 6 Naa ognjita, br. 69, sijeanj veljaa 99., str. 2. 7 Fra Jakov Bubalo, Na list vratio ime Naa ognjita, br. 69, sijeanj veljaa 99., str. 2. ,
24
HUM 2
nih dokumenata niti pisanih tragova u tisku, posluit emo se usmenim svjedoanstvom tadanjega i dananjega odgovornog urednika fra Gabijela Mioa. Naime, odmah nakon izlaska prvoga broja Svete batine (svibanj 982.), fra Gabrijel je pozvan u Sarajevo na tzv. obavijesni razgovor u Udbu. Izrijekom mu je zabranjeno u sljedeim brojevima objavljivati aljivu priu Kuma Manda i bilo to vezano za dogaaje u Meugorju. Osim toga, nekoliko je puta pretresan u upnom uredu u Bukovici gdje je tada bio na slubi. Iz toga vremena jo jedna zanimljivost. Nakon izlaska listopadskoga broja 98. godine u urednitvo u nekoliko navrata pristiu prigovori pretplatnika iz inozemstva koji negoduju jer nisu dobili novi broj. A broj je poslan. Odmah je bilo jasno da je netko poiljku zaustavio. Poslije nekoliko godina doznaje se da je cijela poiljka toga broja za inozemstvo zaplijenjena u mostarskoj poti i zapaljena. Uposlenici pote svjedoe da su doli djelatnici Udbe i zaplijenili sve primjerke iz toga mjeseca zbog objavljenoga prosvjednog pisma biskupa Pavla ania tadanjem predsjedniku Predsjednitva Sergeju Kraigheru u kojemu prosvjeduje protiv proirenih neistinitih tvrdnji i optubi u vezi dogaanja u Meugorju.8 Biskup u tom pismu brani sebe i dva franjevca, Jozu Zovku i Ferdu Vlaia, od nanesenih im kleveta na RTV-u Sarajevo i u Veernjem listu. Ali, valja spomenuti da osim pritisaka na pojedince u vrijeme izlaenja Svete batine pretresa urednitva nije bilo. 1.4. Djelatnici Naih ognjita U dosadanjih trideset est godina kroz ovu izdavaku kuu prolo je mnotvo vrijednih i znamenitih ljudi iji je rad imao neke ope ciljeve: pribliavanje vjernika Crkvi i poticanje njihova vjerskog i nacionalnog osvjeivanja, ustrajno promicanje hrvatske kulture, hrvatske knjievne rijei i uvanje povijesne batine. Neki su se tu zadrali kratko, a nekolicina je ostala i po nekoliko desetljea. Osim glavnih urednika koji su uvijek bili lanovi Hercegovake franjevake provincije, svoj su obol ovim novinama dale i tajnice, asne sestre Radoslava Poljak, Ancila Bubalo i
8 Sveta batina, br. 8, listopad 98., str. 2.
prosinca 2007.
25
Marija MaJi
Aleksija Krito te brojni novinari suradnici, dobroinitelji i ljudi koji su na bilo koji nain pripomogli opstanku i djelovanju Naih ognjita. Fra Ferdo Vlai bio je glavnim urednikom lista u dva navrata; prvi put od srpnja 97. do sijenja 982. Broj za sijeanj 982. ureuje uredniko vijee, a fra Ferdo ostaje u zatvoru do 986. godine. U oujku 982., u jeku komunistikih napada na list, mjesto glavnoga urednika preuzima fra Marinko Leko i ostaje do rujna 988. kada je imenovan upnikom u Posuju. Urednitvo do rujna 989. preuzima fra Viktor Nui. Iako je fra Ferdo Vlai iz zatvora iziao 986. godine, u listu nije pisao zbog zabrane iz presude prema kojoj nije smio javno objavljivati tri godine po izlasku iz zatvora. Redovito poinje objavljivati od proljea 989. i objavljuje sve do smrti. Na svoju veliku radost, 990. godine opet preuzima uredniku palicu nastavlja tamo gdje je nasilno zaustavljen 98. godine. Na mjestu glavnoga urednika ostaje sve do svoje smrti u listopadu 995. Od rujna 995. pa do kolovoza 2005. uredniko vodstvo preuzeo je prvi tajnik lista i dugogodinji odgovorni urednik fra Gabrijel Mio. Pod njegovim vodstvom list obujmom, sadrajem i grafikim izgledom napreduje. Od rujna 2005. Naa ognjita preuzima fra Robert Joli koji ih od informativnoga nastoji pretvoriti u formativni list. Naa su ognjita pastorizirala, kultivirala i u jeziku odgajala ovdanji hrvatski narod. Njegovanje i ouvanje hrvatskoga jezika s vremenom je postalo prepoznatljivost lista. U dugogodinjem lektorskom i urednikom radu nemjerljiv je prinos Naim ognjitima dao veliki znalac i zaljubljenik u rije pokojni fra Jakov Bubalo. Poslije njegove smrti zamijenio ga je prof. Vlade Lozi koji je za dugogodinjega rada u Ognjitima njegovao osebujan stil pisanja prepoznatljiv po ienju hrvatskoga jezika od suvinih tuica.
2. Koncepcija lista
2.1. Rubrike Prvi su brojevi uglavnom bili ispunjeni vijestima iz ivota bliih upnih zajednica, tj. duvanjskoga i posukoga kraja na poetku, a kasnije
26
HUM 2
ramskoga, livanjskoga i ire. Osim lanaka s crkvenoga i vjerskoga podruja, koji su uvijek inili okosnicu lista, na stranicama Naih ognjita objavljeno je mnogo povijesnih i literarno vrijednih priloga. Uz teoloke i duhovne teme koje su za Naa ognjita pisali poznati teolozi, u poetku dr. fra Ivan Dugandi, zatim ve dulje vrijeme dr. fra Tomislav Pervan, neke su rubrike prisutne od samoga poetka. List naime od svoga poetka ustrajno njeguje reportau kao ve pomalo zaboravljenu novinarsku formu. Do kraja svibnja 2007., tj. tiskanjem 340. broja, Naa su ognjita na svojim stranicama objavila 325 reportanih zapisa.9 Obraivala su najee hercegovake upe (i po nekoliko puta), potom bosanske, kao i brojne upe u Hrvatskoj te hrvatske katolike misije i zajednice iseljenika u svijetu.20 List je godinama objavljivao aljivu priu pisanu izvornom ikavicom koja se osvrtala na politike, gospodarstvene i drutvene teme. Dugo su izlazile prie potpisane pseudonimima Jakia Kijamet i Matia Salamet. Potom su pod prepoznatljivim naslovom Kuma Manda objavljivane aljive prie koje su bile rado itane jer su svojim satirinim i vedrim stilom nepogrjeivo ubadale u tom trenutku osjetljive teme, ne tedei pritom ni politike ni crkvene vlasti.2 Godine 997. objelodanjena je i knjiga istoga naslova koja je napokon otkrila ime autorice Kume Mande rije je o odnedavno pokojnoj asnoj sestri Ancili Bubalo. Od samoga poetka izlaenja list donosi vijesti iz tuine pratei dogaanja u iseljenitvu, osobito u hrvatskim katolikim misijama. U proslovu prvoga broja iz srpnja 97. na naslovnoj stranici zapisano je: Preputeni svjetskoj vjetrometini zbivanja i selenja i ne slutimo kako se polako ali sigurno udaljavamo od svoje osobne biti, od svoje domovine, od svojih ognjita To nam govori da je, kako je ve spomenuto, jedan od razloga pokretanja lista zasigurno bila i nakana da se odri veza s iseljenicima. Kroz rubriku Iz inozemstva iz 973., preko Mi i tuina do
9 Osim reportaa na duplericama koje su od poetka tiskanja lista zadrane sve do danas, u ovu sam rubriku uvrstila i reportane zapise koji su na jednu stranicu donosili opirnije prikaze upa, mjesta, dogaaja. 20 U Naim ognjitima, zakljuno sa svibanjskim brojem 2007. (br. 340), objavljena su: 92 reportana zapisa iz Republike Hrvatske, 225 iz Bosne i Hercegovine i 28 iz inozemstva. 2 Prvi put se Kuma Manda javlja u 62. broju Naih ognjita iz travnja 982.
prosinca 2007.
27
Marija MaJi
Nai u tuini, koja se prvi put javlja u 55. broju iz 979. godine, Naa su ognjita prenijela mnotvo vijesti, ljudskih sudbina i pria postavi tako iseljenicima i njihovim obiteljima kod kue prijatelj i sugovornik. Kao to je ve navedeno, prvi broj Naih ognjita tiskan je u 5000 primjeraka. Drugi je ve narastao na 6000, a naklada sljedeega, predboinog broja popela se na 2000.22 Dakle, naklada je iz broja je u broj rasla tako da je 988./89. godine postigla rekordnu brojku od 25000 primjeraka. Poetkom Domovinskoga rata i prekidom veza s brojnim itateljima u Domovini i svijetu naklada naalost opada, da bi se danas ustalila na otprilike 5000 primjeraka. Naa ognjita alju se na sve kontinente; zanimljivo je spomenuti da je neko vrijeme jedan primjerak slan ak u Japan. 2.2. Koncepcijske faze i ciljna skupina Analizom sadraja primjeuju se tri koncepcijske faze u razvoju lista koje emo imenovati i kratko okarakterizirati: 1. lokalna koncepcija prevladavaju lokalne teme blie domaem itateljstvu; objavljuju se vijesti koje najvie prate dogaaje u duvanjskom kraju i Hercegovini. Vrijeme je to od osnutka do poetka 90-ih godina prologa stoljea. 2. ira koncepcija Naa ognjita u pravom smislu postaju hrvatski katoliki mjesenik pratei informacije iz Slavonije, Dalmacije, Zagorja, Hercegovine, Bosne. Osobito se to oitovalo na reportaama. Radi se o vremenskom rasponu od devedesetih godina 20. stoljea do kraja 2005. godine. 3. formativna koncepcija od informativnoga list se pretvara u formativni, s manje vijesti a vie analitikih i openitijih tema. Prednost dobivaju lanci odgojne naravi u irem smislu te rijei. Vijesti i reportae iz blie su zajednice i tu se list donekle vraa izvornoj koncepciji. Vrijeme: od poetka 2006. godine i dalje.
22 Usp. Iz izvjetaja samostana u Duvnu, Mir i dobro, br. ., 972., str. 36.
28
HUM 2
Koja je ciljna skupina, komu se list obraao? Po raznovrsnosti priloga objavljenih u Naim ognjitima u trideset est godina, po njihovu stilu, pristupu, teini, nadaje se zakljuak da novine nisu imale jasno razraen strateki plan ni precizno definiranu ciljnu skupinu itatelja, nego je napor dugo bio usmjeren na preivljavanje novina, odnosno na nastojanje da izie sljedei broj. Na samom poetku Naa ognjita odiu amaterizmom i nesnalaenjem u novinarskom zanatu, to je i razumljivo ako imamo na umu vrijeme kada su nastala te injenicu da nitko od urednika prije toga nije posebno uio novinarski zanat. Kao i veinu katolikih tiskovina, jo jedan problem prati Naa ognjita. Jo uvijek se naime radi po modelu koji je nekada bio opravdan, ali je danas optereujui: cjelokupan rad na izdavanju novina obavljaju dvije-tri osobe, rad koji inae u profesionalnom novinarstvu obavlja cijela skupina ljudi, strunjaka za razliita podruja vezana za pripremu i izlazak novina. Ako su nekada isti ljudi bili i utovarivai, dostavljai, novinari, korektori te prireivai knjiga i drugoga materijala koji nekako treba prodati i time olakati tiskanje i distribuciju lista, treba im se diviti jer su godine ivota i rada uloili u ovaj projekt, odrali ga i doveli dotle da jo uvijek ide naprijed i nada se boljemu. No, vrijeme svatarenja prolo je pa katoliki tisak, eli li opstati na tritu, svakako organizaciji posla mora pristupiti ozbiljnije. Jesu li Naa ognjita uspjela pobjei od ponekad tune slike crkvenih novina koje kao ciljanu publiku imaju crkvene poglavare te na nepristupaan nain izlau teme koje bi mogle razumjeti samo klerici?23 Odgovor na ovo pitanje zahtijeva studiozniju analizu sadraja lista. Naa su ognjita na svojim stranicama donosila priloge za razliite itateljske profile. Ali, bilo je tu priloga koji zasigurno potvruju i gornju tezu. Ovdje moemo postaviti pitanje omjera drutvenih naspram crkvenih tekstova: esto se zna uti tvrdnja da je crkveni tisak daleko od realnoga ivota, od svakodnevnice. Jesu li se Naa ognjita uspjela oduprijeti tomu, tj. koliko je njihov sadraj zanimljiv prosjenu itatelju? Poesto se Naa ognjita nisu uspjela osloboditi tipino crkvenoga ablonskog poimanja nekih crkvenih dogaaja: primjerice proslava blag23 Mirko Filipovi, Dvadeset stoljea Svjetla rijei, <www.svjetlorijeci.ba>.
prosinca 2007.
29
Marija MaJi
dana nekih svetaca koje se svake godine odvijaju na isti nain, citiranja propovijedi, izjava s crkvenih skupova, protokolarnih posjeta i prijama crkvenih poglavara, suhoparnih vijesti o nekim obljetnicama itd. Oslobaanje od ovakvih stereotipa umnogome ovisi o svjesnosti urednitva o tom problemu, ali i o brojnosti ekipe koja novine stvara, a to opet uvjetuje vee trokove, to svakako oteava funkcioniranje novina. 2.3. Izdavaka djelatnost Godine 972., tek godinu nakon pokretanja novina, krenulo se i s izdavanjem knjiga. Pokrenuta je Knjinica Naih ognjita. Franjevci su zapravo i preko knjiga nastojali njegovati hrvatski jezik i ouvati identitet hrvatskoga naroda na ovim prostorima. Radilo se i stvaralo gotovo u nemoguim uvjetima, kako zbog tehnikih i novanih tekoa koje su umnogome oteavale ovakav posao tako jo vie zbog pritisaka tadanje vlasti na Crkvu i sveenike. Do svibnja 2007. ova je izdavaka kua u vlastitoj nakladi i u suizdavatvu objelodanila preko 200 naslova. Dvije stotine objavljenih knjiga pravo je bogatstvo. Uz redovito tiskanje i po nekoliko naslova godinje, od 972. godine Naa ognjita tiskaju i jednolisni katoliki kalendar koji se u tisuama primjeraka dijeli prilikom blagoslova kua po katolikim obiteljima diljem Hercegovine, Bosne i svijeta. Usto, Naa su ognjita objavila nekoliko audio i videokaseta, dvanaestlisnih kalendara, molitvenika i sl. Zbog ogranienosti prostora, tj. nemogunosti da ovdje navedemo naslove svih do sad objelodanjenih knjiga u izdanju Naih ognjita, navest emo tek tematske skupine po kojima su knjige razvrstane: filozofija, teologija i duhovnost, liturgija, Meugorje, povijest, monografije, etnologija i narodno stvaralatvo, poezija, romani, pripovijesti, drame te posebna izdanja. Osobita je pozornost posveena Duvnu i Duvnjacima: objavljeno je preko dvadeset naslova o temi Duvna i Duvnjaka.
220
HUM 2
Zakljuak
Pripremiti novine za tisak i otisnuti ih samo je pola posla. Druga je polovica privui itatelje i novine pravodobno dostaviti do njih. Pred Naim je ognjitima u prvom redu rad na poboljanju sadraja, a potom i izgleda lista, ime e se poveati interes itatelja. To zahtijeva suvremeniji pristup novinarstvu, razluivanje uposlenih na one koji e pisati i raditi u urednitvu i one koji e struno raditi na distribuciji i promidbi lista. Jasno je da to trai dodatna ulaganja za koja je teko nai razumijevanje vie crkvene strukture koja jo uvijek nije svjesna znaenja medija u drutvu. Ovako gledano, sadanji situacija Naih ognjita nije sjajna, no za katoliki tisak postoje itekakve mogunosti koje treba znati prepoznati i iskoristiti i pri tom potivati zasade novinarske struke i istraivakoga novinarstva. U vremenu kada je najtraenija vijest negativna vijest, upravo katoliki tisak moe itateljima pozitivnim primjerima buditi volju za ivotom te argumentiranim i, kada ustreba, kritikim analizama tema ponuditi zdravu alternativu. To zasigurno od Naih ognjita s pravom oekuju svjesniji itatelji koji iz mjeseca u mjesec poseu upravo za ovim novinama.
Literatura
- Barun, Anelko, Povijest izdavake djelatnosti Bosne Srebrene, <www.bosnasrebrena.ba>. - Filipovi, Mirko, Dvadeset stoljea Svjetla rijei, <www.svjetlorijeci.ba>. - Informativni bilten okrunog javnog tuilatva, Mostar br. 4, travanj 982. - Joli, Robert Bubalo, s. Ancila, Fra Jakov Bubalo umjetnik rijei, spomenica, Naa ognjita, Tomislavgrad, 2006. - Joli, Robert Mio, Gabrijel Vukadin, Marija, Fra Ferdo Vlai vizionar i patnik, spomenica, Naa ognjita, Tomislavgrad, 2005.
prosinca 2007.
22
Marija MaJi
- Mami, Petar, Bibliografija lanaka Naih ognjita i Svete batine 1971.-1991., Naa ognjita, Tomislavgrad, 993. - Mir i dobro, br. ., 972. - Naa ognjita, br. ., srpanj 97. - Naa ognjita, br. 69, sijeanj veljaa 99 - Naa ognjita, br. 9. sijeanj veljaa 974. - Naa ognjita, br. 2., kolovoz rujan 97. - Naa ognjita, br. 250., lipanj 998. - Naa ognjita, br. 62, travanj 982. - Sapunar, Marko Tomi, Zoran Skoko, Iko, Prilozi za Povijest novinarstva Hrvata u Bosni i Hercegovini, Sveuilite u Mostaru, Centar za studije novinarstva, Mostar, 999. - Stokovi, K. ivorad, tampa naroda i narodnosti SFRJ 19451973. (Graa za istoriju tampe), Jugoslavenski institut za novinarstvo, Beograd, 975. - Sveta batina, br. , svibanj 982. - Sveta batina, br. 47., veljaa 987. - Sveta batina, br. 8, listopad 98.
222
HUM 2
Marija Maji
OUR HOMES THE FIRST CATHOLIC NEWSPAPER IN BOSNIA AND HERZEGOVINA AFTER THE SECOND WORLD WAR
Summary
The paper presents the initiation or reasons for making Our homes as the first catholic newspaper in Bosnia and Herzegovina after the Second World War. It gives a short review of the situation in journalism and catholic press before and after Our homes was published with a special reference to people who had initiated and preserved it, then to its prohibition and renaming into Holy heritage and renewed returning of the name. It also speaks about the publishing business of this publishing company. The paper endeavors to query the current state of Our homes and catholic press in general and give some guidelines for the future. Key words: catholic press, Our homes, Holy heritage, columns, Franciscans.
prosinca 2007.
223
UDK 659.44 Izvorni znanstveni lanak Primljeno: 5. XI. 2007. Zoran Tomi Zdeslav Milas Sinia Kovaevi Zagreb
MODELI ODNOSA S JAVNOU

Saetak
Odnosi s javnou disciplina je drutvenih znanosti koja se danas brzo razvija. No, ona je imala svoj evolutivni razvoj. Ameriki znanstvenici James Gruing i Tod Hunt (1984.) istraili su modele razvoja odnosa s javnou i utvrdili etiri modela primjene. Prvi model jest model tiskovne agenture koji nastoji osigurati publicitet za klijenta pri emu istina nije uvjet za dobru priu. Drugi je model javnoga informiranja. Njegova je bit angairanje tvornikih novinara koji informiraju javnost. Trei je dvosmjerni asimetrini model koji ukljuuje i povratnu informaciju ili dvosmjernu komunikaciju. Asimetrian je zbog toga to je neuravnoteen jer se cilja na promjenu stavova ili ponaanje publike, a ne na promjenu organizacije. etvrti je model dvosmjerno simetrini i on se ponekad opisuje idealnim modelom ili istim modelom odnosa s javnou. U komunikaciji sudjeluju subjekti s jedne i druge strane i oni meusobno razmjenjuju komunikaciju potujui obostrane interese. Uz navedena etiri Gruing-Huntova modela razmatraju se i model izvrsnosti kao i otvoreni i zatvoreni model odnosa s javnou. Kljune rijei: odnosi s javnou, modeli, komunikacija, informiranje, manipulacija, mediji, tisak, publicitet, javnost.
Uvod
Razliiti pogledi na odnose s javnou odraavaju evolutivni razvoj ove djelatnosti kroz povijest. Promotre li se modeli razvoja odnosa s
224
HUM 2
javnou detaljnije, moe se zapaziti da su u svom povijesnom razvitku proli kroz tri faze: 1) Manipulacija. Odnosi s javnou preuzimaju odgovornost za uporabu bilo kojega komunikacijskoga kanala za postizanje eljenoga javnog miljenja. Praktiari ove vrste odnosa s javnou tradicionalno se nazivaju tiskovni agenti. 2) Informacija. Odnosi s javnou smatraju se dovodnom cijevi za informaciju koja tee iz organizacija prema javnosti. Praktiari ove forme nazivaju se agenti za publicitet. 3) Uzajamno djelovanje i razumijevanje. Na tom najnovijem stupnju odnosi s javnou prihvaaju odgovornost, ali takoer nude informacije i savjetuju menadment. Praktiari koji slijede ovaj pristup nazivaju se savjetnici za odnose s javnou iako svatko tko preuzme i ima ovo zvanje nije dostojan toga zvanja. Osim teorija, i modeli nas upuuju u bolje razumijevanje odnosa s javnou u teoriji i praksi. U ovom radu posebna e pozornost biti usmjerena na Gruing-Huntove modele odnosa s javnou: model tiskovne agenture, model javnoga informiranja, dvosmjerni asimetrini model i dvosmjerni simetrini model. Uz etiri najcitiranija modela, ukazat emo na model izvrsnosti kao i model otvorenoga sustava. No, prije nego istaknemo najvanija obiljeja navedenih modela, ukazat emo na definiciju, funkcije i podjele modela koji se najee pojavljuju u literaturi. Modelom (lat. modulus obrazac, mjera) smatramo materijalnu ili misaonu reprodukciju nekoga originala (objekt, proces, pojava, miljenje i sl.). M. Kunczik i A. Zipfel citiraju Gerharda Maletzhea (986.) prema kojemu se model moe definirati kao pojednostavljenu, apstrahiranu reprezentaciju podruja realiteta radi isticanja relevantnih aspekata za neki odreeni postavljeni problem kako bi se on uinio preglednim. S tim u vezi model ispunjava dvije funkcije:
M. Kunczik A. Zipfel, Uvod u znanost o medijima i komunikologiju, FES, Zagreb, 2006., str. 9.
prosinca 2007.
225
Zoran ToMi Zdeslav Milas Sinia Kovaevi
. funkciju organizacije (integrira pojedinane oblike u ukupni kontekst) 2. heuristiku funkciju (stjecanje novih uvida; heuristika je skup znanja o metodama otkrivanja i utvrivanja novih injenica i spoznaja). Prema Marku aji,2 proces modeliranja star je koliko i ljudski rod, a korijeni modeliranja temelje se na spoznajama o slinosti pojava i stvari u prirodi. Budui da se modeli sustava mogu izraditi na razliite naine, iz raznovrsnih elemenata i za posebne svrhe, njihovo se usustavljivanje moe provesti s raznih stajalita. S tim u vezi modeli se mogu podijeliti: prema svojstvima modela (fiziki, grafiki, verbalni i formalni modeli) prema odnosu s originalom (modeli funkcije, modeli strukture i modeli ponaanja) prema namjeni modela (demonstracijski model, eksperimentalni i model odluivanja).3
1. Gruing-Huntovi modeli odnosa s javnou

Povijesno gledano, odnosi s javnou razvijaju se kroz etiri modela koja se mogu promatrati i kao povijesni razvoj propagande, javnoga informiranja, asimetrinih i simetrinih odnosa s javnou. Ova klasifikacija potjee od amerikih znanstvenika Jamesa E. Gruinga i Todda Hunta.4 Prema njima etiri modela su: . model tiskovne agenture i publiciteta 2. model javnoga informiranja 3. dvosmjerni asimetrini model i 4. dvosmjerni simetrini model.
2 3 4 M. aja, Poslovni sustavi, kolska knjiga, Zagreb, 993., str. 63. Isto, str. 65 s. J. Gruing T. Hunt, Managing of Public Relations, ThomsonWadswortgh, Belmont, 984., str. 3.
226
HUM 2
1.1. Model tiskovne agenture i publiciteta5 Sustavni pokuaji privlaenja ili odvraanja pozornosti javnosti stari su koliko i pokuaji uvjeravanja i propagiranja. Tiskovna agentura javlja se jo u vrijeme pokuaja promidbe naseljavanja Divljega zapada, a neki se elementi mogu pronai i u brojnim dananjim programima za odnose s javnou.6 Tiskovna agentura, iji je najvaniji predstavnik Phineas Taylor Barnum, slui se oglaavanjem i propagandom. Propaganda i publicitet, prema J. Gruingu, opisuju propagandistike javne odnose koji na sve naine trae pozornost medija. Prema njemu, organizacije prakticiraju vie modela, a model propagande/publiciteta najpopularniji je.7 Razvojem eljeznice u SAD-u velepoduzetnici su shvatili da moraju namamiti ljude na ta podruja. Stvaranje romantine vizije Divljega zapada bila je zadaa tiskovnih agenata. U posljednja dva desetljea 9. stoljea tiskovna se agentura sve vie razvija i u ou-biznis. irenje podruja djelovanja pridonijelo je sve veem broju tiskovnih agenata, a njihovo djelovanje postajalo je sve bezonije. Bilo je logino oekivati da e urednici prema njima zauzeti nepovjerljiv, pa i neprijateljski stav te da e na njihovu aktivnost, kako kau S. Cutlip i suradnici, biti baena ljaga. S obzirom na praksu, ovaj se model moe ilustrirati odnosom subjekta i javnosti. Budui da je princ prijevare rabio tisak i publicitet za postizanje svojih ciljeva (S), javnost (J) bila je podreena. Izostanak povratne informacije dovodio je javnost u poloaj objekta u komunikaciji. Komunikacija je jednosmjerna.
S
S je subjekt komunikacije (tiskovni agent)
J
J je javnost, objekt komunikacije
5 6 7
The Press Agentry/Publiciti Model. J. Gruing T. Hunt, nav. dj., str. 27. Phineas T. Barnum (80.-89.) bio je najglasovitiji tiskovni agent 9. stoljea. Prema nekim autorima bio je najvei oumen i novinski agent u povijesti, a za druge majstor halabuke. Sam Barnum sebe je zvao princem prijevare. Govorio je kako mu je svejedno napadaju li ga ili ne. Vano je samo da mu je ime tono napisano.
prosinca 2007.
227
Da ovaj model jo uvijek ima primjenu, pie Johana Fawkes u knjizi Alison Theaker, Prirunik za razumijevanje odnosa s javnou. Prema autorici, Barnumov nasljednik danas je Max Clifford koji uiva zauujui ugled zbog osiguravanja naslovnica klijentima8 iako tvrdi da njegov rad podrazumijeva dranje klijenta podalje od novina. Obje bi aktivnosti bile tipine za tiskovne agente koji se uvijek ne brinu o injeninoj tonosti osigurane informacije.9 1.2. Model javnoga informiranja10 Promotori svjetske izlobe o Columbu u Chicagu 893. godine utemeljili su Odjel za publicitet i promidbu te su angairali novinare da iskoriste tisak na svaki mogui nain. Model javnoga informiranja takoer je upotrebljavao novinare za komunikaciju, posebno, kako pie J. Gruing, lokalne novinare koji ire ono to je openito tono, ali nerado daju negativne informacije. Najvanije ime iz ovoga razdoblja jest Ivy Ledbetter Lee. Ivy Lee je bio diplomant s Princetona i novinar specijaliziran za poslovno organiziranje. Nakon to je napustio suradnju s Nacionalnim odborom Demokratske stranke i suradnju s Georgeom Parkerom, Ivy Lee je postao prvi agent za promidbu Pensilvanijske eljeznice.2 Leejeva filozofija imat e velik utjecaj na razvoj odnosa s javnou. Naime, on je smatrao da javnost vie ne smije biti ignorirana kao u tra8 David i Victoria Becham jo su jedan primjer proizvodnje publiciteta. Poznato je da njihovim imidom i publicitetom upravljaju brojne agencije odnosa s javnou. To potvruje da odnosi s javnou slavnih osoba bitno utjeu na sadraj vijesti u dnevnim novinama i elektronikim medijima. 9 J. Fawkes, to su odnosi s javnou?, u A. Theaker, Prirunik za razumijevanje odnosa s javnou, HUOJ, Zagreb, 2007., str. 22. 0 The Public-Information Model. J. Grunig T. Hunt, nav. dj., str. 3. 2 Ivy Ledbetter Lee (887.-934.) roen je u Cedartownu, amerikoj saveznoj dravi Georgija. Uvelike je zasluan za utemeljenje suvremene PR prakse. Meu prvima je shvatio kako je pogrjena ona promidba koju ne podravaju dobri poslovi i proizvodi (PR nikada nije prodao lo proizvod). U odnosima s javnou proveo je 3 godinu. I danas se citira njegova Deklaracija naela (Declaration of Principles) objavljena 906. godine. Dovodi ga se u vezu s podrkom Hitleru. Naime, Lee je zastupao German Dye Trust i za vrijeme dolaska na vlast Hitlerovih nacionalsocijalista. Umro je 934. godine radei za Rockefellera.
228
HUM 2
dicionalnoj poslovnoj praksi. Naprotiv, ona mora biti informirana. Taj povijesno vaan i nov pristup Lee je primijenio tijekom trajka rudara. Novinarima koji su izvjeivali o trajku posao je bio olakan jer su komunikacijski kanali bili znatno otvoreniji. Novinari nisu smjeli prisustvovati sastancima, ali im je Lee osigurao izvjetaj sa svakog sastanka.3 Model javne informacije najpopularniji je u vladinim organizacijama, posebno u agencijama.
O
O je organizacija, subjekt u komunikaciji
J
J je javnost, objekt komunikacije
Prije nego ukaemo na znaajke drugih dvaju komunikacijskih modela, ukazat emo na razmiljanje Jamesa Gruinga koji u radu pod naslovom Symmetrical Presuppositions as a Framework for Public Relations Theory (989.) istie kako su model tiskovne agenture (model propagande i publiciteta) i model javnoga informiranja modeli jednoga puta jer praktiari koji ih slijede daju informacije za javnost o organizaciji, ali ne trae informaciju od javnosti istraivanjem ili neformalnim metodama. J. Gruing agenturu i dvostrano asimetrini model alternativno opisuje kao zanat, a model javne informacije kao novinarski model. 1.3. Dvosmjerni asimetrini model14 Nastanak ovoga modela vee se za ime Edwarda L. Bernaysa,5 autora prve knjige o odnosima s javnou (Cristillizing Public Opinion3 S. Cutlip A. Center G. Broom, Odnosi s javnou, Mate, Zagreb, 2003., str. 7. 4 The Two-Way Asymmetric Model. 5 Edward L. Bernays (89.-995.) roen je u Beu. Jedan je od najznaajnijih praktiara i teoretiara javnih odnosa. Usto to je napisao prvu knjigu iz ovoga podruja, Bernays je prvi drao kolegij iz odnosa s javnou na Sveuilitu u New Yorku. Oenio se s Doris Fleischman 922. s kojom je utemeljio tvrtku Savjetnitvo za odnose s javnou. Uvrten meu 00 najpoznatijih Amerikanaca 20. stoljea, Bernays je umro u 03. godini ivota.
prosinca 2007.
229
Oblikovanje javnog miljenja) i predavaa na prvom kolegiju iz odnosa s javnou.6 Pojava prvih knjiga o javnom miljenju (Walter Lippman Javno mnijenje iz 922.) i razvoj sofisticiranih metoda mjerenja javnoga miljenja naveli su Bernaysa da postavi tezu kako je ljude mogue uvjeriti u neto samo ako je to u njihovom interesu. Zbog potovanja povratne veze (feedback) komuniciranja i prilagoavanja odnosa s javnou reakcijama primatelja poruke, Bernaysov model komuniciranja nazivamo dvosmjerni asimetrini model.7 Asimetrian je zato to je javnost jo uvijek u podreenom poloaju, to je manipulirana, a kod Bernaysa ta rije ima pozitivno znaenje.
O
O je organizacija (subjekt u komunikaciji)
J
J je javnost, objekt komunikacije i ona je manipulirana
U radu pod naslovom Symmetrical Presuppositions as a Framework for Public Relations Theory8 J. Gruing navodi osnovne pretpostavke na kojima se temelje asimetrini odnosi s javnou: interna orijentacija gleda se samo iz perspektive organizacije prema vani, a ne vidi se organizacija iz perspektive vanjske javnosti zatvorenost sustava informacije teku samo iz organizacije, a ne i u organizaciju djelotvornost niski trokovi i djelotvornost vaniji su od inovacija
6 D. Wilcox P. Ault W. Agee G. Cameron, Essentials of Public Relations, New York, 2000., str. 36 s. 7 J. Grunig T. Hunt, nav. dj., str. 42. 8 J. Gruing, Symmetrical Presuppositions as a Framework for Public Relations Theory, Public Relations Theory, /ed./ Bolton, C. i Hazleton, V., LEA Pub., Mahwah, 989., str. 32.
230
HUM 2
elitizam pretpostavlja se da je vodstvo organizacije najbolje upueno u sve probleme konzervativizam promjene se smatraju nepoeljnima tradicija pretpostavlja se da tradicija organizacije djeluje stabilizirajue i da pomae odravanju kulture i identiteta centralizacija autoriteta mo treba biti koncentrirana u nekolicine vrhunskih menadera; zaposlenici trebaju imati malu autonomiju, to znai da organizaciju treba ustrojiti hijerarhijski. Temeljne pretpostavke asimetrinoga modela odraavaju konzervativne vrijednosti. No, Gruing smatra da e i liberalne skupine i organizacije prakticirati asimetrini model kada se radi o zastupanju njihovih interesa.9 1.4. Dvosmjerni simetrini model20 Razvojem dvosmjernoga simetrinog modela komuniciranja javljaju se i suvremeni odnosi s javnou. To je vrijeme irenja globalne informacije koje zapoinje sredinom 960-ih godina. Od tada odnosi s javnou postaju sve sloeniji i vaniji. Javni poslovi postaju najvanijom zadaom odnosa s javnou. U odnosu na trei, asimetrini, u dvosmjernom simetrinom modelu jo su jae naglaene povratne (feedback) veze. Komunikacija se dakle izvodi u oba smjera i ravnopravno. Uloga strunjaka za odnose s javnou u ovom je modelu praktiki uloga medijatora izmeu organizacije i njezine javnosti ili, kako pie J. Fawkes, uloga pregovaraa izmeu interesa organizacije i interesa odreene javnosti.2 Osnovni je cilj meusobno razumijevanje izmeu javnosti i institucije ili organizacije, pri emu se ee rabi komunikacija u odnosu na persuaziju. Zbog toga je dvosmjerno simetrini model u praksi moralniji i efikasniji, smatra J. Grunig i navodi dva primjera istraivanja koja podravaju ovu tvrdnju.
9 Isto, str., 33. 20 The Two-Way Symmetric Model. 2 J. Fawkes, nav. dj., str. 26.
prosinca 2007.
23
Prvo je L. Grunig (986.) istraivala kako organizacije rade sa skupinama aktivista. Zakljuila je da organizacija od njih nije pokuala uspostaviti dvosmjerno simetrian model. U svakom drugom sluaju modeli nisu uspjeli rijeiti sukob. Rezultat je obino bilo parnienje ili kontinuirani konflikt. Tako je Gruing zakljuila da je zbog ukupnoga neuspjeha drugih modela samo dvosmjerno simetrini model davao nadu za uspjeh. Drugo, J. V. Turk je u radu Information subsidies and media content: A study of public relations influence on the news (986.) objavila da je samo jedna dravna agencija koju je ona prouavala u Louisiani upotrebljavala dvosmjerni simetrini model. Drugi modeli nisu djelovali. Zakljuila je da dravne agencije koje se oslanjaju na slubenike javnih informacija moda precjenjuju sposobnost tih slubenika u stvaranju slike agencije koju oslikavaju masovni mediji. J. Gruing22 pie o temeljnim pretpostavkama simetrine koncepcije odnosa s javnou. Prema njemu to su: holizam sustavi se s jedne strane sastoje iz podsustava, a s druge se strane interpretiraju kao sastavni dijelovi nadsustava; pretpostavlja se da je cjelina vie od zbroja njezinih dijelova i da svaki dio sustava utjee na sve druge njegove dijelove uzajamna ovisnost budui da sustavi imaju granice, drugi sustavi prelaze te granice, to znai da se sustavi meusobno proimaju otvorenost sustava informacije se razmjenjuju s drugim sustavima tekua ravnotea pretpostavlja se da sustavi tee ravnotei s drugim sustavima iako se to rijetko ostvaruje jednakost ljudi se trebaju jednako tretirati; to znai da se pretpostavlja funkcionalni autoritet tako da svatko svojim sposobnostima moe pridonijeti postizanju cilja sustava autonomija ljudi su inovativniji i konstruktivniji kada mogu autonomno odreivati svoje ponaanje
22 Isto, str. 38.
232
HUM 2
inovacija naglaene su nove ideje i fleksibilno miljenje, suprotno tradiciji i uinkovitosti decentralizacija menadmenta menadment nastave na kolektivnoj osnovi; smisao je da menaderi vie koordiniraju, a manje kontroliraju odgovornost ljudi i organizacije moraju se baviti posljedicama svoga ponaanja na druge i nastojati izbjei, odnosno minimalizirati negativne uinke rjeavanje sukoba sukobi se trebaju rjeavati pregovorima, komunikacijom ili kompromisima, a ne silom, manipulacijom ili prisilom liberalizam internih skupina politikim sustavom upravlja natjecanje izmeu internih skupina; graanske inicijative smatraju se skupinama koje zastupaju interese obinih graana u odnosu prema upravljakim strukturama vlasti i poduzea. Kao to se vidi, dvosmjerni se simetrini model u veoj mjeri sastoji od dijaloga. Dakle, on polazi od meusobnog razumijevanja i tu se apsolutno pribliava i postaje model suvremenih odnosa s javnou.
S je poiljatelj, ali i primatelj poruke, dakle subjekt komunikacije (odnosi s javnou). S je javnost, primatelj poruke, ali i poiljatelj. Nalaze se u meusobnom, jednako vrijednom odnosu.
James Gruing i Todd Hunt23 analizirali su etiri navedena modela odnosa s javnou s obzirom na znaajke, svrhu, prirodu komunikacije, komunikacijske modele, prirodu istraivanja, gdje se upotrebljavaju danas, postotak organizacija koje ih danas upotrebljavaju te s obzirom na protagoniste tih modela.
23 J. Gruing T. Hunt, nav. dj., str. 22.
prosinca 2007.
233

MODEL ZNAAJKA Press agent/ publicitet propaganda jednostrana: potpuna istina nije bitna izvor primatelj javno informiranje irenje informacije jedan govori; istina vana izvor primatelj malo; zanimljivost, itateljstvo Ivy Lee vlada, neprofitna udruenja, biznis dvosmjerni asimetrini znanstveno uvjeravanje dvosmjerna; neuravnoteeni uinci izvor primatelj reakcija formativni; procjenjivanje stavova dvosmjerni simetrini obostrano razumijevanje dvosmjerna; uravnoteeni uinci skupina skupina formativni; procjenjivanje razumijevanja
svrha priroda komunikacije komunikacijski model priroda istraivanja vodee povijesne linosti gdje se upotrebljavaju danas procijenjeni postotak organizacija koje ih rabe danas
malo; poslovnica
P. T. Barnum port, kazalite, promocija proizvoda
Edward L. Bernays Bernays natjecateljski biznis, agencije regulirani biznis; agencije
15%
50%
20%
15%
Tablica : karakteristike etiriju modela odnosa s javnou.
2. Zato organizacije prakticiraju modele

Istraivanje Jamesa Gruniga i Larisse Grunig iz 989. godine pokazalo je da etiri modela tono opisuju praksu odnosa s javnou u realnom svijetu. Meutim, starija istraivanja nisu zadovoljavajue objasnila zato organizacije prakticiraju etiri modela. U poetku je J. Gruing (984.) razvio teoriju nepredvidivosti koja je ukazivala da bi organizacije trebale prakticirati model javnih odnosa koji najbolje pristaje njihovoj sredini. Meutim, ideja nepredvidivosti nije funkcionirala. James i Larisse Grunig
234
HUM 2
zakljuili su da modeli vie funkcioniraju kao normativna teorija (to bi organizacija trebala initi) nego kao deskriptivna (to one, u stvari, ine). Najnovija istraivanja J. Grunig i L. Grunig pokazala su da organizacije upotrebljavaju modele na dva naina. Prvo, modeli funkcioniraju kao situacijske strategije koje organizacije rabe za razliite probleme javnosti i odnosa s javnou. Drugo, preferiranje odreenih modela u funkciji je ideologije organizacije. Gruingovi pokazuju da se razlozi zato ovi modeli postaju dio ideologije organizacije i zato su ih organizacije izabrale kao situacijske strategije mogu objasniti konceptima moi organizacije, kulture organizacije i vjetine menadera za odnose s javnou. Istraivanje Grunigovih kazuje da dominantna koalicija organizacije, njezina elita moi, identificira strateku javnost u okolini. Dominantna koalicija tada predaje problem menaderu za odnose s javnou i namee model odgovarajue strategije. Model koji dominantna koalicija bira ovisi o tome podudara li se taj model s organizacijskom kulturom i ima li menader za odnose s javnou sposobnost realiziranja modela. Vjerojatnije je da e menader za odnose s javnou koji radi sa sofisticiranijim dvostranim modelima biti dio dominantne koalicije gdje moe utjecati na kulturu, izabranu strateku javnost i situacijski model koji treba primijeniti. Sada kada su ideologija i kultura postale primarne, predviene varijable preferiranja modela poprimaju veu vanost. Danas jo uvijek mali broj organizacija prakticira dvosmjerni simetrini model jer njihov pogled na svijet odnosa s javnou ne ukljuuje taj model i rijetko imaju strunjake za odnose s javnou s iskustvom da bi ga mogli provoditi. Da bi pak dolo do promjene naina na koji organizacija prakticira odnose s javnou, moraju se promijeniti dominantna shvaanja o vanosti i ulozi odnosa s javnou.
3. Model izvrsnosti
Fondacija za istraivanje Meunarodnoga udruenja poslovnih komunikatora24 financirala je studiju izvrsnosti kojoj je na elu bio James E.
24 IABC The International Association of Business Communicators.
prosinca 2007.
235
Grunig, profesor sa Sveuilita u Marylandu. Zajedno s Larissom Gruing i Davidom Dozierom (996.), a na temelju opsene studije o profesionalnom stanju u odnosima s javnou, istraivai su razvili situacijski model izvrsnih odnosa s javnou koji se u odreenom smislu navezuje na etiri modela odnosa s javnou. Komunikacijska izvrsnost (Communication excelence) opisuje idealno stanje u kojemu upueni komunikatori sudjeluju u sveukupnom stratekom upravljanju organizacijama traei simetrine odnose pomou upravljanja komunikacijom s kljunim javnostima o kojima ovisi opstanak i rast organizacije.25 Izvrsni odnosi s javnou uglavnom su usmjereni na simetrinu komunikaciju kao na etiki sustav odnosa, ali ovisno o okolnostima slue se razliitim taktikama. Kada kaemo da su izvrsni odnosi uglavnom usmjereni na dvosmjernu simetrinu komunikaciju, to ne znai da se primjenjuju samo simetrini odnosi s javnou. To implicira da neke organizacije primjenjuju i asimetrini model komuniciranja, kada je to potrebno, kako bi se izgradilo win-win odnos izmeu organizacije i javnosti. Vjeruje se da su znanje i ekspertiza komunikatora potrebni za izvrsne odnose s javnou. No, autori studije izvrsnosti zakljuuju kako znanje i ekspertiza nisu dovoljni za izvrsnost: komunikacijska izvrsnost opisuje razumijevanje i ponaanje izvrnih direktora i dominantnih koalicija kao i komunikatora. S tim u vezi, izvrsne sposobnosti u odnosima s javnou samo su nuan, ali ne i dostatan uvjet za izvrsne odnose s javnou. Odjeli za odnose s javnou ne postoje odvojeno od ostatka organizacije, nego kultura koja postoji u dotinoj organizaciji utjee i na odnose s javnou.26 D. Veri, L. i J. Gruing (996.) saeli su devet opevaeih naela izvrsnosti meunarodnih odnosa s javnou: . ukljuivanje odnosa s javnou u strateko upravljanje 2. odnosi s javnou trebaju dobiti vie moi u dominantnoj koaliciji organizacije, odnosno imati izvrsnu vezu sa seniorskom upravom
25 M. Kunczik, Odnosi s javnou koncept i teorije, FPZ, Zagreb, 2006., str. 60. 26 Isto, str. 6.
236
HUM 2
3. integrirana funkcija odnosa s javnou to znai jedinice odnosa s javnou ujedinjene su u jednom odjelu, odnosno razvijeni su koordinacijski mehanizmi 4. odnosi s javnou kao upravljaka funkcija neovisni su o drugim upravljakim odjelima 5. praktiari odnosa s javnou imaju dvije uloge: kao strateki planeri i kao praktiari 6. izvrsni odnosi s javnou djeluju ponajprije prema simetrinom modelu, no rabe se i simetrini model u obliku mixed-motive modela 7. interni odnosi s javnou vode se simetrino, to znai da zaposlenici mogu sudjelovati u donoenju odluka 8. izvrsni odnosi s javnou zahtijevaju dobro obrazovane djelatnike 9. razliitost uloga odnosa s javnou (to znai kompleksnost relevantnih okolina) treba biti vidljiva u sustavu odjela za odnose s javnou.27
4. Model otvorenih sustava

Svi sustavi (mehaniki, organski i drutveni) mogu se, prema S. Cutlip i suradnicima,28 klasificirati prema prirodi i koliini razmjene s okolinom. Neprekidnost (kontinuum) varira od zatvorenoga do otvorenoga sustava. Zatvoreni sustavi imaju nepropusne membrane, to znai da ne mogu razmjenjivati materiju, energiju ili informaciju sa svojom okolinom. Otvoreni sustavi razmjenjuju inpute i outpute preko propusnih membrana. Treba rei da drutveni sustavi ne mogu biti posve zatvoreni ili potpuno otvoreni pa su oni relativno otvoreni ili relativno zatvoreni. Stupanj zatvorenosti nekoga sustava oznauje njegovu neosjetljivost na okolinu. Zatvoreni sustavi, smatraju Cutlip i suradnici, ne adaptiraju se na vanjske promjene. Otvoreni pak sustavi reagiraju na promjene u
27 Isto, str., 65 s. 28 S. Cutlip i sur., nav. dj., str. 234.
prosinca 2007.
237
okolini. Oni se prilagouju i adaptiraju kako bi se suprotstavili promjenama u okolini ili kako bi im se prilagodili.29 Odnosi s javnou upotrebljavaju i otvorene i zatvorene sustave. S obzirom na programe kojima se slue, djelatnici odnosa s javnou rabe termin reaktivni i proaktivni odnosi s javnou. Reaktivni programi odnosa s javnou jesu oni koji podrazumijevaju pristupe relativno zatvorenih sustava u planiranju programa i u menadmentu. Proizvodnja brojnih priopenja za javnost i ostalih tradicionalnih reakcija upuuje na to da se neka organizacija slui nainom razmiljanja zatvorenoga sustava. Reaktivni odnosi s javnou aktiviraju se samo u sluaju uznemiravanja. Prema S. Cutlip i suradnicima reaktivni program odnosa s javnou temelji se na dvjema pretpostavkama: ) odnosi s javnou imaju jednu jedinu svrhu (izazivanje promjena u okolini, i jo gore od toga) 2) organizacije imaju mo promijeniti svoju okolinu ime se liavaju potrebe da promijene same sebe; djelatnici u odnosima s javnou koji upotrebljavaju model zatvorenoga sustava nastoje odrati status quo u organizaciji i istodobno pokuavaju promijeniti okolinu.30 Suprotno reaktivnom, proaktivni programi rabe svoje radare za rano upozoravanje kako bi prikupili informacije, prilagodili se i inicirali unutarnje i vanjske aktivnosti te sprijeili ili izbjegli probleme. Takav odnos spram promjena i okoline ini model otvorenoga sustava odnosa s javnou. Ovaj model upotrebljava pristupe dvosmjerne simetrije, to znai da je komunikacija dvosmjerna. Pristup otvorenoga sustava u odnosima s javnou podrazumijeva svrhovitu prosudbu okoline radi predvianja i otkrivanja promjena koje utjeu na odnos organizacije i njezine javnosti. S. Cutlip i suradnici istiu kako otvoreni model moe potaknuti i popravne akcije unutar organizacije i usmjeravati programe kojima se utjee na znanje, sklonosti i ponaanje unutarnjih i vanjskih javnosti. Dakle, organizacije koje
29 Nav. mj. 30 Isto, str. 238-242.
238
HUM 2
provode odnose s javnou otvorenoga sustava odravaju svoje odnose prilagoavajui se i adaptirajui sebe i svoje javnosti na drutvenu, politiku i ekonomsku okolinu podlonu stalnoj promjeni.
povratna informacija (informacije o odnosima s javnou: eljeni odnosi nasuprot uoenim odnosima) (unutarnji: odravanje ili redefiniranje eljenih odnosa)
struktura, planovi i programi organizacije
eljeni odnos s javnostima (opi i specifini ciljevi)
rezultat (vanjski: akcija i komunikacija usmjerene prema javnostima)
ulog (akcija javnosti ili informacije o javnosti)
znanje, sklonosti i ponaanje javnosti
Slika : model otvorenih sustava za odnose s javnou prema S. Cutlipu i sur.
Zakljuak
Povijesno gledano, odnosi s javnou proli su kroz tri faze razvoja: fazu manipulacije, informacije i uzajamnoga djelovanja i razumijevanja. Ove faze najsustavnije su istraili ameriki znanstvenici James Gruing i Todd Hunt. Prema njima, praksa i razvoj odnosa s javnou proli su kroz etiri razliita naina primjene. U knjizi Managing Public Relation
prosinca 2007.
239
(984.) ove faze predstavili su pomou modela odnosa s javnou. To su: model tiskovne agenture, model javnoga informiranja, dvosmjerni asimetrini model i dvosmjerni simetrini model. Nakon to su ih definirali, ameriki su znanstvenici ove modele opisali istiui im svrhu i narav, zatim vodee povijesne osobe koje su ih zastupale te podruja njihove primjene. Na kraju su dali procjenu koliko organizacije (984.) primjenjuju navedene modele. Sluei se navedenim istraivanjima koja ukazuju na karakteristike modela, vrijedno je primijetiti kako se etvrti model, uz to to se predstavlja kao isti ili idealni model odnosa s javnou, jo uvijek dominantno ne rabi u praksi. Naime, Gruing i Hunt ustvrdili su da se on primjenjuje (samo) 5%, dok je dominantan model javnoga informiranja koji je u organizacijama prisutan oko 50%. Druga dva modela (tiskovna agentura i dvosmjerno simetrini model) u praksi se primjenjuju po 5%. No, ovako selektivan pristup moe stvarati odreene potekoe u razumijevanju suvremenih odnosa s javnou. Treba istaknuti da ovi modeli ne predstavljaju stvarni svijet. Oni ne postoje izolirani jedni od drugih. L. Gruing i J. Gruing (989.) u dodatnim su istraivanjima naglasili da organizacije obino rabe vie modela istodobno. Ovi autori smatraju da se organizacije mogu sluiti razliitim modelima kao strategijama postupanja s razliitim javnostima ili pri rjeavanju razliitih problema u odnosima s javnou. Neki su teoretiari iznijeli vie argumenata protiv navedenih etiriju modela, no veina praktiara smatra da nam ti modeli pomau razumijeti razliite vrste odnosa s javnou u teoriji i praksi. U tom pogledu vrlo su vani i model izvrsnosti kao i model otvorenih sustava. Literatura - Baskin, O. Arnoff, C. Lattimore, D., Public Relations The Professiopn and the Practice, McGraw Hill, Boston, 997. - Cutlip, S. Center, A. Broom, G., Odnosi s javnou, Mate, Zagreb, 2003.
240
HUM 2
- Fawkes, J., to su odnosi s javnou?, u Theaker, A., Prirunik za razumijevanje odnosa s javnou, HUOJ, Zagreb, 2007. - Gruing, J. Hunt, T., Managing of Public Relations, Thomson Wadswortgh, 984. - Gruing, J., Symmetrical Presuppositions as a Framework for Public Relations Theory, Public Relations Theory, /ed./ Bolton, C. i Hazleton, V., LEA Pub., Mahwah, Belmont, 989. - Harrison, S., Public RelationsAn Introdaction, International Thomson Business Press, London, 2000. - Heath, R. Coombs, T., Todays Public Relations An Introduction, Sage pub., Thousand Oaks, 2006. - Kunczik, M. Zipfel, A., Uvod u znanost o medijima i komunikologiju, FES, Zagreb, 2006. - Kunczik, M., Odnosi s javnou koncept i teorije, FPZ, Zagreb, 2006. - Sapunar, M., Teorijski aspekti novinarstva, ITG, Zagreb, 200. - Skoko, B., Prirunik za razumijevanje odnosa s javnou, MPR, Zagreb, 2006. - Theaker, A., Prirunik za odnose s javnou, HUOJ, Zagreb, 2007. - Tomi, Z., Glasnogovornitvo, Vitko, br. 9, Matica Hrvatska, iroki Brijeg, 2006. - Tomi, Z., Odnosi s javnou i izvrna vlast, Pregled, br. 3-4, Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo, 2005. - Veri, D. i dr., Odnosi s medijima, Masmedia, Zagreb, 2004. - Wilcox, D. Ault, P. Agee, W. Cameron, G., Essentials of Public Relations, New York, 2000. - aja, M., Poslovni sustavi, kolska knjiga, Zagreb, 993.
prosinca 2007.
24
Zoran Tomi Zdeslav Milas Sinia Kovaevi
MODELS OF PUBLIC RELATIONS

Summary
Public relations are a discipline of social sciences which develops very fast today. But it had its evolutional development. American scientists James Gruing and Tod Hunt (1984) explored the models of public relations and determined four models of usage. The first model is the model of press brokerage which endeavors to ensure publicity for a client by which truth is not a condition for a good story. The second model is the model of public informing. Its essence is engagement of factory journalists who inform the public. The third is a two-way asymmetric model which includes both feedback and two-way communication. It is asymmetric because of the fact that it is unbalanced. It aims at the change of attitudes or behavior of public and not at the change of organization. The fourth model is the twoway symmetrical model and it is sometimes described as an ideal model or the pure model of public relations. Subjects from both sides participate in the communication and mutually exchange communication respecting common interests. The excellence model, open and closed model are also considered. Key words: public relations, models, communication, informing, manipulation, media, press, publicity, public.
242
HUM 2
Ilija Musa Filozofski fakultet u Mostaru
UDK 070(497.6)(094.5)907/940 35.75(497.6)(094.5) Izvorni znanstveni lanak Primljeno: 7. XI. 2007.
ZAKONSKA REGULATIVA TISKA U BIH OD 1907. DO 1940.

Saetak
Ovim lankom obrauje se problematika pravnoga statusa tiska, tiskarstva i nakladnitva u Bosni i Hercegovini od 1907. do 1940. godine. U tekstu se prikazuje kako zakonodavci pristupaju pravu na slobodu izraavanja, slobodu miljenja, obvezi i pravu radnika i poslodavaca u toj djelatnosti. Donose se i odredbe kojima se doputa ili zabranjuje objavljivanje tiskovina. Iz Zakona o tisku iz 1907. godine navodi se da nakladnik mora biti dravljanin Bosne i Hercegovine, njime se odreuju posebne jamevine u sluaju novanih kazn, uvodi se pravo na ispravak i odgovor i sl. Autor obrauje i Obznanu, Zakon o zatiti drave iz 1921. i Ustav Kraljevine SHS iz 1921., Zakon o tisku iz 1925., Uredbu o ureenju odnosa izmeu novinara i vlasnika listova iz 1926., Zakon o izmjenama i dopunama zakona o tisku iz 1929. godine. Obznana, uz ostalo, donosi razloge zbog kojih se moe zabraniti izdavanje tiskovina, ali sankcije kojima se kanjava nepodobno pisanje i tiskanje. Zakonom o tisku iz 1925. godine reguliraju se kaznena djela klevete i uvrede. Uredbom iz 1926. godine vidno se poboljava status novinara tako to im se odreuju godinji odmor, otpremnine, otkazni rokovi, a utemeljen je i mirovinski fond za novinare. Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o tisku iz 1929. godine zabranjuje se izdavanje oporbenih tiskovina, a i sva prava novinara i nakladnika znatno su ograniena. Kljune rijei: pravo, ustav, zakon, izraavanje, jamevina, tisak, nakladnik, novinar, kazneno djelo.
prosinca 2007.
243
Ilija Musa
Uvod
Da bi se razjasnile okolnosti u kojima su doneseni prvi pravni akti vezani uz medije u BiH, u ovom sluaju tiskovine, treba se osvrnuti i na neke dogaaje i uvjete koji su tomu prethodili. Dakle, u vrijeme Turskoga Carstva javljaju se prve tiskare i prvi asopisi, a za vladavine Topal erif-pae Bosanskim vilajetom (86.-869.) donesen je Ustavni zakon kojim se reformira obrazovni sustav, pravosue, ali se njime, to je vrlo bitno, omoguuje i osnivanje tiskarskih ustanova. Godine 866. osniva se Sopranova peatnja Vilajetska tamparija i ona je prva tiskara u Bosni i Hercegovini koja izdaje novine. U poetku je izdavala Bosanski vijestnik, a potom i slubeni list Bosna. U Hercegovini je prva tiskara bila Tiskara katolikog poslanstva u Hercegovini koja je osnovana 872. godine. Naalost, ni dolaskom austrougarske vlasti nije dolo do znatnoga poboljanja stanja u nakladnitvu i tiskarstvu u odnosu na prethodno razdoblje. Istom 907. godine, donoenjem Zakona o tisku za BiH, zakonodavac omoguuje izdavanje tiskovina bez posebne policijske koncesije. Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o tisku iz 929. godine zabranjuje se djelovanje oporbenih glasila; prava novinara ograniuju se na razne naine; zabranu izlaska tiskovina izvrava vlast pismenim rjeenjem protiv kojega nije bilo pravnoga lijeka. Ukazom od 3. rujna 93. objavljen je Ustav Kraljevine Jugoslavije kojim se donekle omoguuje pokretanje novih listova, a istom krajem 934. godine, nakon raspisivanja izbora za Narodnu skuptinu, omoguuje se ponovni rad politikih stranaka, a samim time i oivljavanje stranakoga tiska.
1. Zakon o tisku iz 1907. godine

Previnjim rjeenjem od 3. sijenja 907., objavljenim 2. oujka 907. u Glasniku Zakona i naredaba za BiH, donesen je Zakon o tisku. Ovaj je zakon prvi pravni akt kojim se sustavno rjeava pravna problematika tiska nakon dolaska austrougarske vlasti u Bosnu i Hercegovinu. Uz ostalo, zakon odreuje i uvjete izdavanja periodinih tiskovina. Ti uvjeti navedeni su u lanku 9.:
244
HUM 2
ZAKONSKA REGULATIVA TISKA U BIH OD 1907. DO 1940. Onaj, koji hoe da izdaje kakav periodini tampani spis, treba da je pripadnik ovijeh zemalja ili austrijski ili ugarski dravljanin. On valja da prijavi svoju namjeru onoj redarstvenoj vlasti, u ijem podruju lei ono mjesto, gdje e tampani spis izlaziti, najmanje osam dana prije nego to e izdati prvi broj tampanog spisa.1
Ovim lankom propisano je i polaganje kaucije uz prijavu za izdavanje tiskovina (lancima .-4. odreuje se visina kaucije, u kojem obliku se polae, u kojim se sluajevima kaucija vraa, za to tono slui kaucija te koje je tono tiskovine moraju poloiti), u kojim se rokovima moraju prijaviti promjene vezane uz bilo koju toku prijave ako se ona dogodi za vrijeme izdavanja tiskovine, ali se ve u ovom lanku nalazi i mogunost obustave izlaska tiskovine dok se ne ispune zakoniti uslovi,2 a tu bi obustavu, kao i u veini drava gdje ne postoji potpuna sloboda tiska, izvravala redarstvena vlast. Od stupanja na snagu ovoga zakona potrebna je redarstvena dozvola za izvjeavanje spisa na nekom javnome mjestu. Uz lanak . Zakona o tisku iz 907. godine, kojim se kae da je tampa u granicama zakona slobodna, lanci 9. i 20. donijeli su najvee promjene u pogledu pravnoga statusa tiska i tiskovina. Naime, ovim lancima uvodi se dananji institut prava na ispravak i odgovor. Tako u lanku 9. stoji: Odgovorni urednik periodinog tampanog spisa duan je, ako to ustrai vlast ili neka privatna osoba kao uesnik, primiti svaki ispravak, ako on oznauje tamo saopene injenice kao neistine.3 U sljedeem lanku odreuje se da e odgovorni urednik koji ne primi ispravak ili ga pravodobno ne objavi biti novano kanjen. lanak 28. navodi: Oglaavanje oito izmiljenih i posve neistinitih vijesti i glasova u zloj namjeri, da se time uznemiri javno mnijenje bie kanjeno novcem...4 Sljedei, 29. lanak odreuje novane i zatvorske kazne u sluaju naruavanja sigurnosti asti. Ovim se zakonom uz kazneni postupak vezan za djelokrug tiska posebno obrauju, to je vrlo bitno, i rokovi zastare.
2 3 4 Zakon o tisku, Glasnik Zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu, 2.oujka 907. Isto. Isto. Isto.
prosinca 2007.
245
Ilija Musa
2. Obznana, Zakon o zatiti drave i Ustav Kraljevine SHS iz 1921. godine

Iako ni Obznana, ni Zakon o zatiti drave, a ni Ustav Kraljevine SHS iz 92. godine nisu akti koji se odnose samo na tisak i tiskarstvo, te usprkos tomu to je Zakon iz 907. godine jo uvijek jedini zakon o tisku, oni znatno ograniuju slobodu govora, prava nakladnika i novinara, ali i distribuciju tiskovina. Iako je Obznana bila neustavna, veina e je politikih stranaka u Ustavotvornoj skuptini ozakoniti izglasavanjem Zakona Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca o zatiti javne sigurnosti i poretka u dravi5 koji je poznatiji kao Zakon o zatiti drave.6 Obznana koja je bila Vladina naredba, nakon izbora za Ustavotvornu skuptinu, posluila je kao akt kojim e se do konstituiranja Skuptine zabraniti svaka komunistika propaganda, zbog straha Vlade da KPJ planira dravni udar. Ova naredba znatno je utjecala i na tisak jer se njome ukidaju socijalistiki i radniki listovi, vri se pljenidba listova, a novinari i nakladnici odreda se uhiuju. I sami Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koji petim lankom jami osobne slobode, u 3. lanku, stavak 2 i 3, kae:
Ne moe se ustanoviti nikakva preventivna mera koja spreava izlaenje, prodaju i rasturanje spisa i novina. Cenzura se moe ustanoviti samo za vreme rata ili mobilizacije i to za stvari zakonom unapred predviene. Zabranjuje se rasturanje i prodavanje novina ili spisa koji sadre: uvredom Vladaoca ili lanova Kraljevskog Doma, stranih dravnih poglavara, Narodne Skuptine, neposredno pozivanje graana da silom menjaju Ustav, zemaljske zakone ili sadre teku povredu javnog morala. U tim sluajevima vlast je duna u 24 asa po izvrenju zabrane sprovesti delo sudu, a ovaj je duan takoe za 24 asa osnaiti ili podignuti zabranu. U protivnom sluaju smatra se da je zabrana dignuta. Redovni sudovi odluuju o naknadi tete nezavisno od sudske odluke o ponitenju zabrane.7
5 6 7 Zakon je izglasan 2. kolovoza 92. u Ustavotvornoj skuptini K SHS. Marko Sapunar Zoran Tomi Iko Skoko, Prilozi za povijest novinarstva Hrvata u Bosni i Hercegovini, Sveuilite u Mostaru, Mostar, 2002., str. 77. Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Zbornik zakona i naredaba za BiH 1921. godine, str. 46.
246
HUM 2
Ovim Ustavom taksativno su nabrojane i osobe odgovorne za kaznena djela poinjena tiskarskom djelatnou, a odgovorni su: pisac, urednik, tiskar, nakladnik i distributer, a o kaznama odluuju redovni sudovi. Stupanjem na snagu Zakona o zatiti drave poinje jo tee razdoblje za sve ljude povezane s tiskom, nakladnitvom i novinarstvom. Ve u prvom lanku ovaj Zakon donosi:
Kao zloinstvo u smislu kaznenog zakonika smatrat e se i ova dela: pisanje, izdavanje, tampanje i rasturanje: knjiga, novina, plakata ili objava kojima se ide na to da se ko podstrekne na nasilje prema dravnim vlastima predvienim Ustavom ili u opte da se grozi javni mir ili dovede u opasnost javni poredak. Ovo vai i za svaku pismenu ili usmenu komunistiku ili anarhistiku propagandu ili ubeivanje drugih da treba promeniti politiki ili ekonomski poredak u dravi zloinom, nasiljem ili ma kojom vrstom terorizma.8
Kao to se vidi, ovaj zakon zabranjuje pravo na politiko djelovanje, politike stavove, slobodno miljenje, slobodno izraavanje, a sve pod krinkom moguega dovoenja u opasnost dravnoga poretka. Da je opstojnost dravnoga poretka samo izgovor za unitenje svake oporbe, vidi se po lanku 2. Zakona kojim se za kaznena djela navedena u . lanku odreuje ak smrtna kazna ili kazna zatvora do 20 godina. Od donoenja ovoga zakona teka vremena za tisak i izdavaku djelatnost openito postaju jo tea. Novinarima, nakladnicima, piscima i svima koji su imali bilo kakve stavove suprotne stavovima vlastodraca ne preostaje nita drugo do djelovanje u ilegali i iekivanje boljih dana.
3. Zakon o tisku iz 1925. godine

Sve do 925. godine, dakle punih osamnaest godina na snazi je bio austrougarski Zakon o tisku iz 907. godine. Iako su neki zakoni Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca to su se ticali tiska, nakladnitva i njima
8 Zakon Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca o zatiti javne bezbednosti i poredka u dravi, Zbornik zakona i naredaba za BiH 1921. godine, str. 27.
prosinca 2007.
247
Ilija Musa
srodnih djelatnosti bili nepovoljniji za samu struku, novi Zakon o tisku Kraljevine SHS iz 925. godine bio je liberalniji od prije navedenih zakona iako ni on nije doputao primjerice pripadnicima Komunistike partije obavljati ikakvu javnu slubu, ime im je bilo zabranjeno baviti se novinarskom ili nakladnikom djelatnou. Ovim zakonom predviena je sloboda tiska pa je u lanku prvom navedeno: Sloboda tiska sastoji se u nespreenom iskazivanju misli u novinama ili drugim tampanim predmetima9 Drugim lankom doputa se nesmetana distribucija tiska i ne moe se ustanoviti nikakva preventivna mjera koja bi sprjeavala izlaenje spisa i novina, osim u sluajevima koji su Ustavom odreeni. I trei je lanak ovoga zakona vrlo vaan jer se njime, za razliku od svih ranijih akata vezanih uz tiskanje novina i spisa, ne trai polaganje odreene svote novca koja bi znaila kauciju u sluajevima pravnih sporova. lanak osmi Zakona o tisku navodi da se na vrhu ili kraju lista mora navesti ime izdavaa, tiskare i urednika zajedno s njihovim zanimanjem i mjestom prebivalita. Ovdje se nalae izdavau da dostavi pet primjeraka lista mjesnoj dravnoj policijskoj kancelariji ili dravnom tuitelju. Jedan primjerak novina zadravan je za sebe, jedan je primjerak za Narodnu biblioteku u Beogradu, jedan Sveuilinoj biblioteci u Zagrebu, trei primjerak je za Dravnu biblioteku u Ljubljani i peti mjesnoj dravnoj ili javnoj biblioteci.0 Zakonom se na neki nain sprjeava i sukob interesa tako to se narodnim zastupnicima za vrijeme trajanja mandata ne doputa da budu urednicima novina. Takoer je ureeno i da urednik novina mora stanovati u mjestu u kojemu novine izlaze, a osim osoba koje ne stanuju u mjestu izlaska tiskovine, pa zbog toga ne mogu biti urednici, ni osobe koje su osuene za kakav zloin ili prijestup, osobe koje su u istranom pritvoru te osobe koje su na izdravanju zatvorske kazne takoer ne mogu biti urednici novina. Po ovom zakonu slobodan je ulazak stranih tiskovina u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, osim ako spisi sadre neko kazneno djelo ili su protivni interesima drave. Zabranu bi izricalo
9 Zakon o tisku, Narodno jedinstvo, br. 99, Sarajevo, 5. rujna 925. 0 M. Sapunar Z. Tomi I. Skoko, nav. dj.. str. 80.
248
HUM 2
Ministarstvo unutranjih dela. Na ovu zabranu po lanku 22. Zakona mogla se aliti oteena strana. Ova zakonska mogunost albe ostaje na snazi do estosjeanjske diktature, a ukinuta je novim Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o tisku. Glava VIII. regulira kaznena djela protiv opih interesa, protiv asti i isto tiskarske prirode, a s tim u vezi regulirana su i kaznena djela klevete i uvrede. Ovdje se navodi da je kleveta neistinita tvrdnja, tetna za ast, drutveni ugled ili gospodarsku reputaciju, koja se iznosi o nekoj pravnoj ili fizikoj osobi, a njome se toj osobi eli nanijeti odreena teta. Kao kleveta tumai se i svaki pretisak nekih spisa kojima se oklevetani prikazuje kao nemoralan. Kleveta po Zakonu postoji i kad oklevetani nije imenovan, a jasno je oznaen. Zakonom je odreeno i da je urednik duan primiti i otampati u novinama svaki ispravak o injenicama iznetim u njegovu listu koju mu poalju vlasti. I ispravak koji mu poalju fizike ili pravne osobe kao i ispravke koje mu poalju vlasti urednik mora objaviti u roku od dva dana ili u prvom ili drugom broju od nadnevka kada je urednik primio ispravak. Ukoliko ne postupi sukladno zakonu, urednik se kanjava novanom kaznom. Nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o tisku od 26. kolovoza 925., koji je stupio na snagu 6. sijenja 929., mnoge odredbe Zakona o tisku iz 925. godine mijenjaju se ili ukidaju. Tako se odreuje zabrana ulaska svih stranih tiskovina iz neprijateljskih zemalja, a odreeno je i da se takvi predmeti ne mogu u zemlju unijeti ni eljeznicom, ni parobrodom, ni potom, ni ostalim prijevoznim sredstvima, a ako ih policijska vlast pronae, uvijek ih moe oduzeti. Ovim zakonom i izmjenama i dopunama zakona iz 925. godine ukidaju se mnogi vrlo vani lanci staroga zakona, kao primjerice lanak 2., 22., 25., 72. i tako redom, a ukoliko su neke od odredaba lanaka 34. do 39. Zakona o tisku iz 925. godine u suprotnosti s lankom . Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o tisku iz 925., onda prestaju vrijediti. Tako novim zakonom nije omoguena alba na zabranu ulaska stranih novina; njime se uvodi cenzura i u domaem tisku. Sada umjesto svih ispravaka urednik bezuvjetno mora tiskati samo one ispravke koje mu vlast poalje, ito u prvom sljedeem broju. Zabranu izlaska novina
prosinca 2007.
249
Ilija Musa
vlast moe odrediti ako se tiskaju u prvom sljedeem broju ispravke koje su vlasti poslale, ako su novine bile u roku mjesec dana pod nekom zabranom ili ako odgovorna osoba u roku od tri dana ne plati novanu kaznu koja joj je odreena. Pod zabranom izlaenja novina razumijeva se stvarana zabrana izlaenja novina tj. zabranjuje se izlaenje novina, pa ma one pod prikritim oblikom spoljno i drugojaije izgledale, nego novine kojima je izlaenje zabranjeno. Takoer, umjesto krivice za koju je posljedice snosio samo jedan od njih, prema Zakonu za kaznena djela uinjena tiskom zajedno odgovaraju pisac, urednik, tiskar i distributer. Ovdje valja istaknuti i to da se, ukoliko su kazne prema Zakonu o tisku blae, primjenjuju kazne propisane Zakonom o zatiti javne sigurnosti i poretka u dravi. Iako je Zakon o tisku iz 925. godine nastao kao liberalan i moderan zakon, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona sve te moderne odredbe bivaju ili ukinute ili znatno izmijenjene. Ove izmjene ile su za tim da vlasti mogu tumaiti zakon onako kako im je u danom trenutku odgovaralo. A te proizvoljne ocjene tumaenja i primjene zakona dovele su do gotovo potpunoga uvoenja cenzure (raznih vidova diskrecijskoga prava), to zapravo predstavlja ugrozu svakoga legaliteta (pa i moraliteta).
4. Uredba sa zakonskom snagom u pogledu ureenja odnosa izmeu novinara i vlasnika listova
Ova je uredba bila usmjerena ureenju odnosa izmeu vlasnika listova i osoba koje su stalno zaposlene u novinskim poduzeima, a novinarski im je posao stalno zanimanje i glavni izvor prihoda. Ona je prvi pravni akt kojim se formalno ureuju odnosi izmeu novinara i vlasnika listova. Njome su prava novinara zatiena bolje nego ikada dotada, a poloaj novinara postao je gotovo jednako povoljan kao i poloaj novinara u razvijenim demokratskim zemljama. lankom drugim odreeno je da novinar mjesec dana nakon stupanja u slubu novinskoga poduze Zakon o izmjenama i dopunama zakona o tampi, Slubene novine Kraljevine SHS, Sarajevo, 926.
250
HUM 2
a mora dobiti slubeni ugovor sklopljen izmeu njega i vlasnika. Tim se ugovorom odreuju visina plae, otkazni rok i godinji odmor. Ako bi pak vlasnik novina odbio ponuditi i potpisati ovakav ugovor, Inspekcija rada primijenila bi prema njemu odgovarajue pravne sankcije. Treim lankom reeno je da novinar koji u poduzeu radi due od jedne godine ima pravo na mjesec dana godinjega odmora, a novinari sa staom duljim od deset godina na ak mjesec i pol godinjega odmora. Za to vrijeme primaju punu plau. U sljedeem lanku navodi se da je obostrani rok tri mjeseca, s tim da u tom roku novinar ne smije raditi u drugom poduzeu. Za novinare koji su radili u nekom poduzeu preko deset godina, a od vlasnika dobiju otkaz, vrijedi lanak peti kojim dobivaju uz tri otkazne plae jo onoliko plaa koliko su godina preko deset proveli radei za to poduzee. Ovaj zakon takoer odgovornom urednitvu jami da sve materijalne obveze koje proistjeu iz odgovornoga urednitva padaju na teret vlasnika te da vlasnik ne moe izgubiti radno mjesto ako je na odsluenju kazne koja je posljedica odgovornosti u novinama. Sedmi je lanak vrlo vaan za prava novinara:
Obustavi li vlasnik izlaenje lista mora prema novinaru odrati otkazni rok. U sluaju da vlasnik padne pod steaj ili umre pa se list obustavi zbog njegove smrti, potraivanja novinara imaju prema steajnoj masi ili ostavtini prvenstvo pred svim drugim potraivanjima.12
lanci koji slijede nakon ovoga govore o dunostima i obvezama vlasnika listova u sluaju bolesti, u sluaju nezgoda na radu i sluaju smrti novinara zaposlenih u njihovim listovima. Navodi se i da je Braniteljski sud mjerodavan za sve sporove iz zaposlenikoga odnosa koji nastanu izmeu novinara i vlasnika listova. U glavi II. rije je o osiguranju novinara za sluaj starosti i sluaj invaliditeta. Mirovinski fond novinara Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca osnovan je lankom 4. koji glasi:
2 Uredba sa zakonskom snagom u pogledu ureenja odnosa izmeu novinara i vlasnika novina, Narodno jedinstvo, Sarajevo, 3. prosinca 926.
prosinca 2007.
25
Ilija Musa Dana 1. sijenja 127. godine osniva se Mirovinski fond novinara Kraljevine SHS sa sjeditem u Beogradu, koji slui osiguranja u starosti i za sluaj onesposobljenosti za rad davanjem i obiteljske mirovine, odnosno invalidske pomoi. Ovaj e se fond obrazovati iz doprinosa novinara i vlasnika listova, za svakog pojedinog novinara, prema njegovoj plai i godinjoj pomoi drave.1
Uredba donosi naine uplaivanja kako novinara tako i vlasnika listova u Mirovinski fond; objanjava se da su redoviti izdatci Fonda mirovine, invalidnine, plae zaposlenika u fondu itd. te se iznosi plan rada fonda po kojemu e ga sufinancirati Kraljevina, a nakon roka od pet godina financirat e se od uplata novinara i vlasnika listova, kamata neprikosnovene glavnice te od istoga prihoda Novinarskoga udruenja. lankom 27. odreuje se doplatak za suprugu umrloga novinara koji bi bio jednak mirovini da ju je novinar doivio. Takoer se i djeci umrloga aktivnog novinara daje doplatak do njihove 2. godine ivota. Ako bi se supruga umrloga novinara udala, prestalo bi joj pravo na doplatak, dok bi djeci to pravo ostalo. Stupanjem na snagu ove uredbe svi do tada sklopljeni ugovori postali su nevaei te su se trebali sklopiti novi, sukladni ovoj uredbi.
5. Akti Kraljevine Jugoslavije vezani za tisak

Samim Ustavom Kraljevine Jugoslavije proglaenim 3. rujna 93. doputa se ponovno pokretanje novih listova i asopisa. Sloboda tiska temelji se na lanku 2. Ustava Kraljevine Jugoslavije koji istie da je sloboda izraavanja miljenja doputena svakome u granicama zakona. Krajem 934. godine, nakon ubojstva kralja Aleksandra, raspisani su izbori za Narodnu skuptinu to je omoguilo ponovni rad politikih stranaka, a time i oivljavanje stranakoga tiska. Makar je bilo najavljivano da e biti donesen i novi zakon o tisku, to se nije dogodilo sve do poetka Drugoga svjetskog rata. Dakle, iako je stanje u tisku bilo neto povoljnije nego do 934. godine, vlasti su i dalje raznim pritiscima i ucjenama guile razvoj tiska, posebno onoga stranakoga.
3 Isto.
252
HUM 2
Zakljuak
Trenutak otvaranja prve tiskare u Hercegovini znai i poetak izdavatva u Hercegovini, poetak novinstva, udbenike literature, rijeju utemeljenje kulturno prosvjetnog rada.4 Tadanje tiskarstvo, novinarstvo i nakladnitvo uope nije moglo napredovati eljenom brzinom zbog nedostatka pravnoga akta kojim bi se uredili meusobni odnosi novinara, nakladnika i vlasnika novina. Istom 907. godine, kada je donesen prvi zakon o tisku, na ovim prostorima prava nakladnika, novinara i svih ostalih osoba koje su na bilo koji nain povezane s izdavatvom znatno su ojaana, a i sam sustav novinstva artikuliran je i ureen slino kao u ostatku Zapadne Europe. Iako poloaj novinstva ni do nastanka Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca nije bio na nekoj zavidnoj razini, nastankom ove dravne tvorevine cijeli sustav novinstva skoro je potpuno sruen. Obznana, Zakon o zatiti drave, Ustav Kraljevine SHS iz 92., Zakon o tisku iz 925., Zakon o izmjenama i dopunama zakona o tisku iz 925. godine, kao i veina pravnih akata donesenih za trajanja ove dravne zajednice nisu uope doputali izlazak oporbenih tiskovina, a i sve ostale tiskovine koje su bile imalo suprotstavljene politici tadanje vlasti dovoene su na sam rub opstanka, a mnogo ih je i ugaeno. Jedina svjetla toka u vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca vezana za tisak jest Uredba sa zakonskom snagom kojom se ureuje odnos izmeu novinara i vlasnika listova. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, a posebno od 934. godine, poloaj tiska bitno se popravio, makar i dalje traju pritisci i ucjene kojima se tada doputena oporbena glasila dovode u nezavidan poloaj. Iako se oekivalo da e biti donesen i novi zakon o tisku, to se nije dogodilo sve do Drugoga svjetskog rata.
4 imun Musa, Franjo Milievi i hrvatski kulturni preporod u Hercegovini, HKD Napredak, Mostar, 992., str. 23.
prosinca 2007.
253
Ilija Musa
Literatura
- Musa, imun, Franjo Milievi i hrvatski kulturni preporod u Her-
cegovini, HKD Napredak, Mostar, 992. Sapunar, Marko Tomi, Zoran Skoko, Iko, Prilozi za povijest novinarstva Hrvata u Bosni i Hercegovini, Sveuilite u Mostaru, Mostar, 2002. Uredba sa zakonskom snagom u pogledu ureenja odnosa izmeu novinara i vlasnika novina, Narodno jedinstvo, Sarajevo, 3. prosinca 926. Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Zbornik zakona i naredaba za BiH 1921. godine, Sarajevo 92. Zakon Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca o zatiti javne bezbednosti i poredka u dravi, Zbornik zakona i naredaba za BiH 1921. godine, Sarajevo, 92. Zakon o izmjenama i dopunama zakona o tampi, Slubene novine Kraljevine SHS, Sarajevo 926. Zakon o tisku, Glasnik Zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo 907. Zakon o tisku, Narodno jedinstvo, br. 99, Sarajevo, 5. rujna 925.
254
HUM 2
Ilija Musa
LEGAL REGULATION OF THE PRESS IN B&H FROM 1907 TO 1940

Summary
This article deals with problems of the legal status of press, printing and publishing industry in Bosnia and Herzegovina from 1907 to 1940. The text shows the ways in which legislators approach to the right to freedom of speech, freedom of thinking, duties and rights of employees and employers in that activity, but also the regulations which allow or forbid publishing. From the Law on press from 1907 it is mentioned that the publisher has to be a citizen of Bosnia and Herzegovina, it defines special bails in the case of money punishments, it introduces the right to correction and answer, etc. The author also deals with the Proclamation, State protection law from 1921 and Constitution of the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes from 1921, Law on press from 1925, Regulation about defining relations between journalists and owners of newspapers from 1926, Law on amendments of Law on press from 1923. The Proclamation talks about the way in which publishing can be forbidden, but also about the way in which inappropriate writing and printing are punished. The Law on press from 1925 regulates criminal offences such as slanders and insults. Regulation from 1926 significantly improves the status of journalists. It defines their paid vacations, redundancy payments, period of notice and it established the pension fund for journalists. The Law on amendments of Law on press from 1929 forbids publishing the opposition papers and all the rights of journalists and publishers are significantly limited. Key words: law, constitution, expression, bail, press, publisher, journalist, criminal offence.
prosinca 2007.
255
Branko Hebrang Zagreb
UDK 070.43.2(497.5)9/20 Pregledni lanak Primljeno: 3. IX. 2007.
POKUAJI STVARANJA HRVATSKE NACIONALNE INFORMACIJSKE AGENCIJE

Saetak
U lanku se ukazuje na povezanost hrvatske dravotvorne misli i potrebe za pokretanjem nacionalne informacijske agencije. Neposredno poslije proglaenja Republike Hrvatske, 22. prosinca 1990., ponovno su stvoreni uvjeti za pokretanje nacionalnih agencija: osnovane su Hina u Hrvatskoj i Habena u Bosni i Hercegovini. Autor je istraio imbenike koji su odredili razvoj Hine i ukazao na dva paralelna procesa koja su usporila prijelaz od politiko-promidbene agencije k agenciji demokratskoga graanskog drutva: prvi kao neobino aktivno zanimanje politike za zadravanje kontrole nad agencijom unato promjeni Zakona o Hini kojim je onemoguena izravna kontrola i sporu promjenu novinara od ideolokoga koncepta drutveno-politikoga radnika u profesionalnoga novinara. Kljune rijei: mediji, novinarstvo, nacionalna informacijska agencija, politika promidba, profesionalno novinarstvo, osiguranje kakvoe informacija.
Uvod
U suvremenom informacijsko-komunikacijskom sustavu jo uvijek i na globalnoj i na lokalnoj razini jednu od kljunih uloga imaju informacijske (novinske) agencije. Obilje obavijesti koje okruuju ovjeka 2. stoljea agencijama je dalo dodatnu vanost, podiglo ih je gotovo na razinu medij-
256
HUM 2
skih institucija zbog pretpostavljenih visokih strunih, a dijelom i znanstvenih procedura u obradbi obavijesti i kao jedini medij koji nije pod izravnim utjecajem komercijalnih poruka (u informacijskim servisima). Takvu medijsku prodornost i informacijsku vanost rado uporabljuje i politika za odailjanje poruka javnosti, raznim specijaliziranim slubama, od diplomatskih do obavjetajnih i gospodarskih. Nove drave u pravilu nastoje pokrenuti nacionalnu agenciju, doim su drave s duljom tradicijom ve zauzele agencijski poloaj u informacijsko-komunikacijskom prostoru. Nepostojanje nacionalne drave i este mijene politikoga i drutvenoga ureenja onemoguile su dulju tradiciju informacijskih agencija u hrvatskom informacijsko-komunikacijskom prostoru, iako je prva hrvatska agencija utemeljena 906. godine. U dravama Srednje Europe agencije imaju stoljetnu tradiciju. Bilo je nekoliko hrvatskih novinskih agencija koje su bile povezane i s nastojanjima stvaranja hrvatske drave, ali je istom 990. godine utemeljena hrvatska nacionalna agencija Hina kao atribut mlade Republike Hrvatske. Ubrzo je prema modelu Hine pokrenuta i Habena u Mostaru koja je naalost ubrzo izbrisana s karte informacijskih agencija.
1. Odreenje i funkcija informacijske agencije

Suvremena informacijska agencija organizacija je za legalno prikupljanje, obradbu, enkodiranje i odailjanje informacija o zbivanjima, novinama, magazinima i periodinim publikacijama, radiju, televiziji, vladinim agencijama i uredima, raznim organizacijama, internetskim medijima, diplomatskim predstavnitvima, kompanijama, pojedincima i ostalim korisnicima. Agencijski komunikacijski iskaz pripada redu nefikcijske publicistike u funkciji slobodne i javne razmjene obavijesti o zbivanjima,2 a javni
Izraz informacijsko-komunikacijski prostor (sustav) rabimo namjesto publicistika, komunikacijska znanost, novinska ili medijska znanost jer oni oznaavaju samo podruje javnoga komuniciranja. Smatramo da na oblikovanje obavijesti i formiranje znanja utjeu i zatvoreni komunikacijski procesi (unutar korporacije, urednitva, politike stranke, obavjetajne slube itd.). Sva zbivanja mogu se svrstati u pojave, dogaaje, ponaanje i akcije. Pojava oznaava sve to
prosinca 2007.
257
Branko HebranG
mediji ovise o informacijskim uslugama agencija. Informacijske agencije nazivaju se jo novinske agencije, tiskovne agencije (udruenja) i telegrafska ili izvjestiteljska sluba.3 Opeprihvaeni izraz novinska agencija (Press Agency) termin je iz ranoga razdoblja ivota agencija4 kada su postojale jedino novine kao masovni medij. Novinski nakladnici bili su i pokretai niza agencija pa je taj naziv pustio korijene. Pojavom radija, televizije i interneta, navlastito irenjem usluga i na nemedijsko podruje, novinskoj agenciji vie pristaje ime informacijska (za to se mi zalaemo) ili izvjetajna agencija jer su suvremene agencije posveene proizvodnji obavijesti u svim formatima (pisane, audio-vizualne, grafike), a novine su ostale samo jedan od klijenata. U skladu s promjenom trinih okolnosti i promjenama u tehnologiji agencijskoga posla, Europsko udruenje novinskih agencija (Press Agencies) promijenilo je ime 2002. godine u Europsko udruenje informacijskih agencija (European Alliance of News Agencies).5 Postoji na tisue malih agencija specijaliziranih za pojedina podruja, samostalnih ili pridruenih nekomu mediju, ali Europsko udruenje okuplja samo 30 nacionalnih agencija. Informacijske agencije zadrale su osnovnu funkciju: danonono prikupljanje, obradba i odailjanje obavijesti pretplatnicima uglavnom u obliku vijesti. Agencije su nametnule i neka naela koja su postala opeprihvaeno dobro medijskoga komuniciranja:6 . agencije su imale najjai formativni utjecaj na razvoj koncepta tzv. objektivne obavijesti (potene) kao vrijednosti misije novinarstva;
se dogaa u drutvenoj i prirodnoj sferi, dogaaj je drutvena pojava, ponaanje i akcije oznauju ono to ljudi ine. M. Stanfrod, The Nature of Historical Knowledge Oxford UK , Cambridge USA, Blackwell, 995. u M. Tuman, Prikazalite znanja, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 2003., str. 37. Usp. Encyclopdia Britanicca, <www.britannica.com>. Prvu novinsku agenciju pokrenuo je otac globalnoga novinarstva Charles-Louis Havas 935. u Parizu. Od 944. godine Agence France-Presse (AFP). Andreas Christodoulides, predsjednik EANA-e. Kada je udruenje osnovano prije gotovo 50 godina bilo je vjerojatno tono nazvati udruenje novinskih agencija, ali danas je tonije lanice nazvati informacijske agencije jer obavijestima opskrbljuju razliite medije i ne-medijske klijente. <www.pressalliance.com/news.htm> (7. svibnja 2007.) Prema B. Hebrang, Informacijske (novinske) agencije, Jarbol, Zagreb, 2006., str. 7 s.
3 4 5
258
HUM 2
to je bio rezultat napora da razliitim medijima i drugim klijentima zadovolje informacijske potrebe u doba stasanja agencijskoga posla, u drugoj polovici 9. stoljea 2. kako bi standardizirali obavijest, a time i poveali njezin prijam, agencijsko novinarstvo razvilo je princip piramide kao temelj izvjeivanja: najvanije je na prvome mjestu; filozofija agencijskoga posla nametnula je uvod (lead) kao temeljnu formu koja je odrana do suvremenoga novinarstva; kratak uvod treba opisati neko zbivanje tako da i samostalno moe figurirati kao vijest, to je sukladno i dananjim formama internetskoga novinarstva i viemedijalnih poruka 3. vodee svjetske, meunarodne i nacionalne agencije svakodnevno vau i utvruju koja su zbivanja najvanija pa tako utjeu na izbor informacija u medijima, a posredno i na formiranje stavova primatelja obavijesti i formiranje znanja7 4. informacijske agencije uglavnom nastoje zadrati stvaranje obavijesti bez znatnijih utjecaja politike, gospodarstva ili raznih organizacija i grupa za pritiske; agencijski novinari obavijesti stvaraju po metodologiji, gotovo proceduri, s naznaenim izvorom obavijesti, pa uivaju povjerenje usluge s markom i u medijima i meu korisnicima medija (stanovnitvom). U naelima agencijskoga novinarstva na prvom je mjestu vjerodostojnost, moralnost i poten odnos prema izboru i izvoru informacija, strukturiranju sadraja agencijskih usluga i izvjetajnoj formi. Profesionalno novinarstvo tu znai: poteno, nepristrano, tono, cjelovito i dovoljno brzo. Interpretativni okvir i znanstvenu aparaturu agencijsko7 Znanje tvori spoznajna, komunikacijska i informacijska funkcija. U komunikacijskom procesu svaki simbolian iskaz mora zadovoljiti tri implicitna zahtjeva: iskazano mora biti istina, iskazivanje mora biti ispravno s obzirom na neki normativni kontekst, simbolian iskaz treba biti relevantan. Usp. M. Tuman, Obavijest i znanje, Zavod za informacijske studije, Zagreb, 990., str. 90-95. Osim na podruju znanja, mediji utjeu i na opaanje primatelja obavijesti, ponaanje i postupanje. Vie o tome vidjeti u H. Puerer, Uvod u publicistiku znanost, Zagreb, 996., str. 33-37.
prosinca 2007.
259
Branko HebranG
me novinarstvu8 osigurava metodologija traenja odgovora na sedam pitanja: tko, to, kada, kako, gdje, zato i vrelo podataka/obavijesti.9 Doputena je reducirana primjena ovoga naela, ali svako odstupanje umanjuje informacijsku vrijednost obavijesti, dok manipuliranje vodi negaciji informacije (pogrjena obavijest ili protuobavijest).0
2. Mrea agencija
Spirala agencijskih informacija najee poinje od nacionalnih informacijskih agencija koje svoje informacijske servise prodaju meunarodnim i svjetskim agencijama u kojima urednici prema kriterijima relevantnosti, ali i neobinosti, nastranosti, senzacije i nerijetko promidbe biraju vijesti kojima poinju radijske i televizijske informativne emisije ili ih rabe za otvaranje novina. Prema podruju djelovanja temeljnu agencijsku komunikacijsku mreu tvore svjetske agencije, meunarodne i nacionalne informacijske agencije. Komplementarno djeluju televizijske i fotografske agencije, specijalizirane agencije poput Bloomberga, medijske agencije koje posluju pri veim nakladnikim kuama kao to su agencijske slube New York Timesa News Service, koji objavljuje informacije iz NYT, i najvei dopunski ameriki informacijski servis LAT-WP, agencija Los Angeles Timesa i Washington Posta.
8 U Hrvatskoj novinarstvo i javni mediji pripadaju podruju drutvenih znanosti, polju informacijske znanosti, grana 5.04.07 i 5.04.08. (Pravilnik o znanstvenim i umjetnikim podrujima, poljima i granama, NN 76/2005.) Obje grane ureene su Ustavom RH, propisima, etikim kodeksima, moralnim normama i meunarodnim pravilima struke. 9 Jednostavnija je Lasswellova formula 5W, prema engleskomu: Who, What, Whom, Which, What. Usp. H. D. Lasswell, The Structure and Function of Communication in Society, u M. Kunczik, A. Zipfel, Uvod u publicistiku znanost i komunikologiju, Zaklada F. Ebert, Zagreb, 998., str. 34. 0 Pogrjena obavijest nije vjerodostojna, ali ne mora nastati samo s namjerom da zavede korisnika. Protuobavijest (dezinformacija) treba navesti primatelja da prizna kao valjan odreeni opis zbivanja, povoljan za poiljatelja koji ga je predstavio kao pouzdanu i provjerenu informaciju. Svrha je dezinformacije svjesno varanje pa je ona mnogo vie od jednostavnoga izobliavanja neke informacije. Usp. P. Breton, Izmanipulisana re, Clio, Beograd, 2000., str. 62. EPH, najvei hrvatski medijski nakladnik, najavio je potkraj 2006. godine da e pokrenuti nacionalnu novinsku agenciju. Pretpostavljamo da e to biti korporativna agencija. U nekoj dravi u pravilu postoji samo jedna nacionalna agencija.
260
HUM 2
Od priblino 40 nacionalnih informacijskih agencija, samo 5% posluje bez potpore dravnoga prorauna; to su one koje se smatraju financijski neovisnima i profitabilnima. Bez ekonomske neovisnosti ne moe biti ni ureivake, pa veina informacijskih agencija pripada promidbenoj paradigmi, u demokratskim dravama ponajvie javnoj diplomaciji.2 Viestruka je vanost agencijske obavijesti, a za male narode najvanija je njezina medijska prodornost: u dananjem svijetu agencijska obavijest lake nego bilo koji drugi proizvod prelazi bez kontrole dravne granice i za nekoliko trenutaka moe doprijeti do udaljenih kutaka Zemlje gdje nastavlja ivot u javnome mediju, obraena i strukturirana i u bazama podataka za bezvremensku uporabu. Tako ove saete obavijesti o zbivanjima irom Zemlje utjeu na formiranje zabiljeenoga znanja, u odreenoj mjeri utjeu na ponaanje odredita (primatelja informacije) i dugorono pamenje. Suvremeni globalni i informacijsko-komunikacijski sustav poiva na obavijestima koje odailju tri svjetske (globalne) agencije: Agence France-Presse (AFP, Francuska, utemeljena 835. godine), Associated Press (AP, SAD, 848.) i Reuters (Velika Britanija, 85.)3 koje su povezane s mnotvom manjih, navlastito nacionalnih agencija. To su vodee agencije, po mjerilima zapadnoga civilizacijskoga kruga, pa njima treba dodati agencije koje pobuuju zanimanje i poveavaju utjecaj, poput kineske agencije Xinhua (944.), japanske Kyodo (945.) i Central News Agency (Indija, CNA, 936.).
2 Izraz javna diplomacija odnosi se na objavljivanje vjerodostojnih obavijesti, ali u neiju korist. Prvi je taj izraz rabio Edmund Gullion, dekan Fletcher School of Law and Diplomacy 965. godine prilikom osnivanja Centra za javnu diplomaciju Edward R. Murrow. Usp. <www.publicdiplomacy.org> (5. 5. 2007.). 3 Svjetsku dominaciju zadrale su agencije velesila. Uz ove tri, nekad su globalnim informacijsko-komunikacijskim sustavom upravljale jo International News Service (INS, SAD, 909.), United Press Associations (UP, SAD, 907., danas UPI) i Telgrafnoie Agenstvo Sovietskavo Soiuza (TASS, SSSR: The St. Petersburg Telegraph Agency - SPTA 904., od 98. Russian Telegraph Agency-ROSTA, 925. TASS, 992. ITAR-TASS). Vie o tome O. Boyd-Barrett, News Agencies, Their Structure and Operation, Greenwood Press, New York, 969., str. 3562 i dopune autora.
prosinca 2007.
26
Branko HebranG Tablica : Tri vodee svjetske informacijske agencije4 broj dopisnitva jezici objavljivanja zaposlenih novinara (ukupno) objavljenih rijei/dan u mil. AP 243 5 3000 (4000) 20 Reuters* 131 18 2400 (16800) 3 AFP 110 6 3250 (4000) 2
Izvor: D. K. Thussu, International Communication Continuity and change, Arnold, London, 2002., str. 5 i autor, stanje 2007. godine.
Svaka drava nastoji imati nacionalnu informacijsku agenciju iako nema pisanih pravila koja agencija treba biti nacionalna i treba li uope nekoj dravi nacionalna agencija. Zbog prodornosti, isprepletenosti agencijskoga posla s telekomunikacijskim sustavima i povezanosti s medijima, novinske agencije postale su nezamjenjiv atribut drave. Agencije su esto za nove, male, nerazvijene i udaljene drave jedini izlaz u svjetsku informacijsku mreu pa ih drave rado financijski podupiru.5
3. Hrvatske informacijske agencije

Razvoj hrvatskih informacijskih novinskih agencija i onih na podruju Hrvatske moemo podijeliti na:
4 To su najvee agencije po formativnom utjecaju na globalnu informacijsko-komunikacijsku mreu. Po broju zaposlenih najvea je kineska Xinhua s vie od 20.000 namjetenika. * Nakon to je Thomson ove godine preuzeo Reuters, nova agencija Thomson Reuters ima 49.000 zaposlenih i godinji prihod od 2 milijard dolara. 5 Aktivisti za tzv. slobodu medija agitiraju za privatizaciju medija jer e navodno tako biti otklonjena mogunost utjecanja drave na medijsku politiku promidbu. Za Hinu rado istiu da je dravna agencija, ali kada navode AFP ili BBC kao izvor, ne rabe pridjev dravni. Ove dvije medijske institucije uspjele su ustrojiti relativno poten medijski sustav i zato uivaju dobar glas.
262
HUM 2
a) agencije u razdoblje bez nacionalne drave: ) do 98. godine, 2) od . prosinca 98. do 9. travnja 94., 3) od 0. travnja 94. do 8. svibnja 945. i 4) od 9. svibnja 945. do 30. svibnja 990. b) agencije u Republici Hrvatskoj od 990. godine. 3.1. Razdoblje bez nacionalne drave ) do 98. godine. Prvu hrvatsku agenciju osnovao je 906. godine Milan Grlovi. Ona je dnevnim zagrebakim novinama dostavljala izvjea o saborskim sjednicama. Od 90. godine zagrebakim dnevnicima domae vijesti dostavljala je Zagrebaka korespondencija, agencija koju je utemeljio Dragutin Orani. 2) do 94. godine. Skromno trite, a jo vie raspad Austrougarske Monarhije (867.-98.) utjecali su na nestanak hrvatskih novinskih agencija iji je rad zamijenila telegrafske agencija Avala (99.-94.) koja je imala i zagrebaku podrunicu (dopisnitvo). Avalu je kao privatnu kompaniju utemeljio francuski novinar Albert Mousset 99. godine, a od 927. godine prisvojila ju je drava i pretvorila u promidbenu agenciju Kraljevine SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije s potpunim monopolom nad medijskim obavijestima, navlastito iz inozemstva. Hrvatske novine primale su tada agencijske obavijesti na srpsko-hrvatskome, a i za vrijeme kratkotrajne Banovine Hrvatske (939.-94.) zagrebaka podrunica Avale bila je podvrgnuta cenzuri iz Beograda, ba kao i kasnije hrvatsko dopisnitvo Tanjuga za vrijeme druge Jugoslavije: vijesti iz inozemstva putovale su samo preko Beograda, a domae su bile podvrgnute cenzuri.6 Prije zatvaranja Avala je imala 30 novinara i razvijenu suradnju s drugim agencijama. 3) do 945. godine. Vlasti NDH zatvorile su dopisnitvo Avale i odmah osnovale novinsku agenciju Velebit. Pri Predsjednitvu Vlade NDH
6 U Kraljevini Jugoslaviji postojao je Centralni pres-biro koji je iz Beograda urednitvima dostavljao upute pod prijetnjom obustave lista ili zatvora odgovornih osoba. F. Ademovi, Novinstvo i ustaka propaganda u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, Sarajevo, 2000., str. 80. Za Banovine Hrvatske djelovali su banovinski cenzori, a za vrijeme druge Jugoslavije vrlo otru cenzuru provodili su KPJ, obavjetajne slube, sudstvo i urednici (zapravo drutveno-politiki radnici).
prosinca 2007.
263
Branko HebranG
osnovan je 29. listopada 94. Hrvatski dojavni ured Croatia koji je naslijedio poslove agencije Velebit. Agencija Croatia djelovala je do sloma NDH u Radievoj ulici 32 u Zagrebu, imala je 80 zaposlenih i tridesetak dopisnika iz inozemstva. Preuzimala je vijesti njemake agencije DNB, talijanske Stefani, francuske Havas, britanskoga Reutersa, ruske TASS i drugih manjih agencija. Tijekom noi novinari su pripremali biltene za novine, a dostavljali su ih i nekim dravnim uredima. Meu suradnicima Croatije bili su i Josip Horvat (896.-968.) te Tin Ujevi (98.-955.).7 Bila je to tipina politika promidbena novinska agencija s utvrenim nainom i okvirom rada, koja je imala novinsku i burzovno-gospodarsku slubu. Smatramo da je pogrjeno meu novinske agencije NDH uvrstiti i Hrvatsku izvjetajnu slubu (HIS) kao to je to uinio Boidar Novak u izlaganju prilikom proslave 5. obljetnice Hine.8 Hrvatska izvjetajna sluba nije imala obiljeja novinske nego obavjetajne agencije: s dobrom tehnikom opremom bilo joj je omogueno sluati strane radiopostaje i prislukivati radiokomunikacije. Hrvatski partizanski pokret proglasio je 9. svibnja 944. Federalnu Dravu Hrvatsku u sastavu Demokratske Federativne Jugoslavije. Poneseni iluzijom ostvarenja nacionalnoga programa, vodstvo ZAVNOH-a pokrenulo je u drugoj polovici 944. godine osnivanje Telegrafske agencije Hrvatske (TAH).9 Agencija je trebala biti okosnica hrvatskoga partizanskog informacijskog sustava, navlastito radi politike promidbe na hrvatskom jeziku, nasuprot Telegrafskoj agenciji nove Jugoslavije (Tanjug), osnovane 5. studenoga 943. u Jajcu, koja je u komunikaciji rabila srpski jezik.
7 HDA, fond 56, kut. 44. Propaganda i tampa u NDH 8 Usp. B. Novak, O ulozi i vanosti Hine u hrvatskom medijskom prostoru, Medijska istraivanja, br. ., Zagreb, 2006., str. 7-2. 9 Tree zasjedanje ZAVNOH-a (Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osloboenja Hrvatske, od 25. srpnja 945. Narodni Sabor Hrvatske) bilo je u Topuskom od 8. do 9. svibnja 944. U okviru nacionalnoga programa, predvoenoga komunistima, ZAVNOH je doivljen kao partizanski viestranaki Hrvatski sabor, usvojena je Deklaracija o osnovnim pravima naroda i graana demokratske Hrvatske i odlueno je o slobodi tiska i drugim graanskim pravima (vjeronauk, irilica i drugo).
264
HUM 2
Istom to je poela raditi, telegrafska agencija Hrvatske doivjela je tvrdu osudu boljevikoga dijela KPJ pa ju je u rujnu 944. zabranio JBT. U pisamcu od 7. rujna 944. JBT je napisao Andriji Hebrangu, partijskom tajniku i jednom od osnivaa ZAVNOH-a, sljedee:
Smjesta obustavite rad te vae tzv. Telegrafske agencije TAH. to to uope znai. Klizite punom parom u separatizam. Zar ne vidite da i federalno ureene drave imaju jednu slubenu telegrafsku agenciju. Neka vam primjer bude Sovjetski Savez ako nitko drugi. Traimo najhitnije odgovor po pitanju vae odluke o vjeronauku i kao obvezatnom predmetu u kolama. Mislim da se je moglo odgovoriti ve juer i ne ekati toliko.20
Tenju za formiranjem partizanskoga obavijesnog sustava na hrvatskom jeziku najbolje ilustriraju rijei Vladimira Nazora, predsjednika ZAVNOH-a, upuene u rujnu 944. Prvoslavu Vasiljeviu, efu tiskovnoga ureda Povjerenitva NKOJ-a2 za informacije:
Ja sam te pozvao da razgovaramo o jednom veoma vanom pitanju, preko koga ja kao Hrvat i predsjednik hrvatske drave ne mogu da proem utke. Vi ste u biltenu zaveli jezik beogradske arije, vi ga nameete i pored toga to se nalazite na teritoriji hrvatske drave. Nas Hrvate to vrijea i mi neemo jezik beogradske arije. Dok ste ovdje na naoj teritoriji imate da piete hrvatski, a kad doete u Srbiju piite i govorite kako god hoete, mene se to nita ne tie.22
Umjesto TAH-a, u Topuskom je tada osnovana podrunica Tanjuga. 4) do 990. godine. Punih 46 godina hrvatski mediji preuzimali su obavijesti iskljuivo od Tanjuga sa sjeditem u Beogradu, promidbene novinske agencije KPJ/SKJ.23 Jedino je Tanjug imao ekskluzivno pravo na primanje agencijskih obavijesti (servisi vijesti) iz svijeta od stranih agencija (AFP, Reuters, AP, UPI, TASS, DPA i drugih) koje je preraivao
20 Izvori za istoriju SKJ: sednice Centralnog komiteta KPJ (948-952). Serija A: Dokumenti centralnih organa KPJ/SKJ, knjiga 7, Beograd, 986., str. 3 i 425, u N. Kisi Kolanovi, Hebrang: iluzije i otrenjenja, Institut za suvremenu povijest, Zagreb, 996., str. 5. 2 Nacionalni komitet osloboenja Jugoslavije, osnovan 30. studenoga 943. 22 N. Kisi Kolanovi, nav. dj., str. 83. 23 U Jugoslaviji pod nedemokratskom vlau Komunistike partije Jugoslavije 920.-952. i Saveza komunista Jugoslavije 952.-990. godine.
prosinca 2007.
265
Branko HebranG
i proputao u skladu s ureivakom ideologijom. Niti jedan medij nije smio direktno primati vijesti stranih agencija. U stvaranju vijesti iz Jugoslavije sudjelovala su Tanjugova republika dopisnitva. Dopisnitvo Tanjuga iz Hrvatske sve je obavijesti moralo slati na glavni stol24 gdje su obraivane i na srpskome dostavljane hrvatskim medijima. Prevoenje je moralo biti obazrivo jer su postojali cenzori koji su pratili pisanje medija pa su na temelju simbolinoga izraza (rijei) sastavljali politiki profil autora. Proganjane su rijei, osobito tzv. hrvatski arhaizmi te osobna imena narodnih neprijatelja. Na dubinu te paradigme ukazuje jedan pokuaj prevoenja mjeseca maj u svibanj. Deurni urednik u osjekom Glasu Slavonije25 uoi . svibnja 976. za vrijeme deurstva u dogovoru s glavnim urednikom Petrom Poarom (946.-2005.) promijenio je ime mjeseca maj u svibanj na svim stranicama, i na glavnoj paroli na prvoj stranici. Nekih pola sata nakon imprimatura, dok jo grafiari nisu potpuno niti prilagodili boju na rotaciji, Poaru su iz Gradskoga komiteta SK naredili vraanje svibnja u maj. Republiko dopisnitvo Tanjuga radilo je u Zagrebu do kraja travnja 99. na Marulievom trgu 6, a ef dopisnitva bio je Mirko Bolfek. Dopisnitvo nije ukinuto nego se raspalo jer su novinari preli na rad u Hinu, ali je Tanjug zadrao dopisnika u Hrvatskoj. 3.2. Nacionalna agencija u Republici Hrvatskoj 3.2.1. Prvo razdoblje Konstituiranjem viestranakoga Hrvatskoga sabora 30. svibnja 990., u kojemu su veinu drale nekomunistike stranke, bili su stvoreni preduvjeti za intervencijom u hrvatskom informacijsko-komunikacijskom prostoru. Politiko vodstvo (navlastito dr. Franjo Tuman, tada predsjednik Predsjednitva SRH) vrlo je brzo uoilo i potrebu za medijskim probojem u javnost, to novoj vlasti nisu osiguravali postojei javni
24 Mjesto na koje se slijevaju sve vijesti nazvano je desk (engl. stol). Taj se izraz i danas simboliki rabi iako digitalizirane obavijesti ne dolaze na stol nego u bazu podataka (redakciji informacijski sustav). 25 Noni deurni urednik bio je Branko Hebrang.
266
HUM 2
mediji. Nije prolo niti dva mjeseca od prvoga iskoraka u demokraciju, viestranakoga Sabora, kada je 26. srpnja 990. na sjednicama Vijea opina i Drutveno-politikoga vijea prihvaen Zakona o Hrvatskoj izvjetajnoj novinskoj agenciji HINA, koji je objavljen 28. srpnja 990. (NN, 3/990.).26 U skladu s potrebom jake promidbe procesa stvaranja demokratske Hrvatske, ali jo uvijek u okvirima Socijalistike Republike Hrvatske,27 Hina je u 3 lanaka Zakona utemeljena kao pravna osoba: Radi obavljanja novinsko-agencijskih poslova od vanosti za ostvarivanje zadaa Republike utemeljuje se republika organizacija Hrvatska izvjetajna novinska agencija HINA (l. . Zakona o Hini). U etvrtom lanku utvreno je da Hina obavlja sljedee poslove od vanosti za ostvarivanje zadaa Republike:
prikuplja, obrauje i raspaava informacije o radu republikih organa te drugih organa i organizacija; prikuplja, obrauje i raspaava informacije o gospodarstvenim, politikim, kulturnim, portskim i drugim dogaajima i pojavama u Republici, drugim republikama i pokrajinama i inozemstvu: za potrebe informiranja tuzemne javnosti prikuplja, obrauje i raspaava informacije o ivotu hrvatskoga iseljenitva, a za potrebe iseljenikih javnih glasila o dogaajima i pojavama u Republici; prikuplja, obrauje i raspaava informacije o lancima odnosno emisijama tuzemnih i inozemnih javnih glasila o dogaajima i pojavama u Republici, drugim republikama i pokrajinama i inozemstvu; surauje s tuzemnim i inozemnim informativnim organizacijama; obavlja druge novinsko-agencijske poslove za potrebe republikih organa.
U petom lanku Hina je i trino odreena:

Hrvatska izvjetajna novinska agencija HINA moe, u okviru svoga djelokruga, obavljati uz naknadu novinskoagencijske poslove za organe, poduzea, organizacije, zajednice i graane. Visina naknade za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga lanka utvruje se ugovorom izmeu Hr26 Prema dostupnim vrelima ini se da je Vladimir Pavlini (929. novinar, slikar i grafiki dizajner), povratnik iz Londona, na poziv predsjednika Tumana napisao prvi nacrt ustroja hrvatske novinske agencije 990. godine. Usp. V. Pavlini, Stil i jezik novinara, UDD, Zagreb, 200., str. 04. 27 Sve do raskida svih dravnopravnih sveza sa SFRJ, 8. listopada 99., zapravo do primjene Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske od 25. lipnja 99.
prosinca 2007.
267
Branko HebranG vatske izvjetajne novinske agencije HINA i korisnika usluga. Hrvatska izvjetajna novinska agencija HINA samostalno raspolae sredstvima ostvarenima vlastitom djelatnou...
Zakon o Hini odredio je agenciju kao republiku organizaciju i tako joj nametnuo dominantan utjecaj politike. To samo po sebi nije trebalo biti loe u prvim godinama nastajanja agencije, u ratnim uvjetima, kada je Hrvatska bila u posvemanjoj politikoj i materijalnoj blokadi.28 Takav poloaj omoguio je i rjeavanje poslovnoga prostora i donekle stabilno financiranje. Ve u drugoj polovici devedesetih sredstva iz prorauna iznosila su izmeu 45 i 50% ukupnoga prihoda Hine, a ostalo je bio prihod od prodaje usluga. Brze drutvene mijene izvan konstruktivnih demokratskih procesa prisilile su Hinu da samo tri tjedna poslije zakonskoga utemeljenja iz improviziranoga urednitva na zagrebakome Trgu sv. Marka 3 poalje 7. kolovoza 99. obavijest za medije o poetku rada i prvu obavijest izvjee sa sjednice hrvatske Vlade:29
HNA8170001:1 17.08.10 /:0 VLADA-SJEDNICA kategorija=P,PL HRVATSKA VLADA O TZV. SRPSKOJ AUTONOMIJI VLADA- SJEDNICA+PU 1/HR HR HRVATSKA VLADA O TZV. SRPSKOJ AUTONOMIJI Posljednja toka za novinare otvorenog dijela sjednice hrvatske Vlade, koja je odrana danas pod predsjedanjem Stipe Mesia, bila je izvjee Ministarstva pravosua i uprave Republike Hrvatske o poduzetim mjerama u vezi s odravanjem samozvanog srpskog sabora, inicijativom za stvaranje zajednice opina sjeverne Dalmacije i Like provoenjem najavljenog referenduma o tzv. srpskoj autonomiji. Republika upravna inspekcija nije utvrdila da se u dravnim organima vre bilo kakve priprave za referendum odnosno izjanjavanje graana srpske nacionalnosti, nego se o svemu doznaje uglavnom iz tiska. Potpredsjednik Vlade Milan
28 Primjerice, poetkom devedesetih bio je onemoguen uvoz neke informatiko-komunikacijske opreme hrvatskim trgovcima pa je Hina modeme morala ilegalno nabaviti. Braa Glibota kupili su modeme u Parizu u vrijednosti priblino 25000 DM i darovali ih Hini, a u Hrvatsku ih je potajno donio Vice Vukojevi. 29 HIB Eva, <www.hina.hr>
268
HUM 2
POKUAJI STVARANJA HRVATSKE NACIONALNE INFORMACIJSKE AGENCIJE Ramljak primijetio je da se mnogo vie moe doznati iz beogradskih novina nego iz nalaza ministarstava. Iznio je da su Narodne novine br. , od 17. kolovoza donijele rjeenje Ustavnog suda Hrvatske o obustavi od provedbe svih akata i ina usmjerenih na stvaranje spomenute zajednice opina. Glede neposrednog izjanjavanja srpskog puanstva u Hrvatskoj koje je 15. kolovoza najavio predsjednik Skuptine opine Knin Milan Babi, pozivajui se na odredbu l. 22. Ustava Republike Hrvatske, Ramljak je ustvrdio da ni u tom niti u bilo kojem drugom lanu Ustava nema nikakve podloge za to. Naprotiv po l. 284. Ustava graani svoja prava i slobode mogu ostvarivati samo na nain propisan zakonom, a ovo izjanjavanje nema veze ni sa zakonom ni s bilo kakvom logikom. Budui da Amandman 25 izrijekom zabranjuje izjanjavanje graana o bilo emu na nacionalnoj osnovi, to to se radi moe se podvesti pod krivino djelo, u skladu s odredbama Krivinog zakona, zakljuio je Ramljak. Josip Boljkovac, ministar unutranjih poslova ustvrdio je da je rije o protuustavnom aktu ruenja drutvenog poretka, no da za umjetno stvorenu nervozu nema previe razloga 170000 MET aug 0
Hina je vrlo brzo, krajem sijenja 99., poela nuditi informacijske usluge na tritu. U iduim dvjema godinama u Hini su pisai strojevi zamijenjeni raunalima i uveden je improvizirani redakcijski raunalno-komunikacijski sustav.30 Vlada RH imenovala je prvoga ravnatelja agencije Josipa entiju3 3. srpnja 990., a prvi glavni urednik bio je Vjekoslav Krsnik. Zanimljivo je da u trenutku odailjanja prve vijesti Hina jo nije imala glavnoga urednika. Krsnik je prvo imenovan zamjenikom direktora 3. srpnja 990. (NN, 32/990.), a glavnim i odgovornim urednikom32 istom 22. kolovoza
30 Budui da hrvatske novine u to vrijeme jo nisu imale integrirane informacijske sustave, Hina im je na svoj troak davala na koritenje raunala za prijam servisa vijesti. U Hini je projekt informatizacije pokrenuo Branko Hebrang 99. godine, vodei vanjski projektant bio je Predrag Pale, a prvo raunalo donirao je uro Sesar iz zagrebake kompanije Informatika S.I.S.T.E.M.I. 3 Imenovanje je objavljeno u NN 32/990. Zamijenio ga je Milovan ibl 4. oujka 99., NN 2/99. 32 Dodatak i odgovorni ostao je sve do novoga Zakona o Hini 200. godine. Bilo je to naslijee pojmovne strukture iz Jugoslavije kada je na tom poslovnom poloaju trebalo biti naglaeno da glavni urednik i odgovara onome tko ga je imenovao (KPJ), a ne propisima i pravilima struke.
prosinca 2007.
269
Branko HebranG
990. (NN, 35/990.). Krsnika je na mjestu glavnoga urednika zamijenio Mirko Bolfek . svibnja 99. (NN, 23/99.). Evo kako je Krsnik doivio te prve dane rada Hine:
Hina je poela emitirati 17. kolovoza 10, tono na dan kada je u Kninu poela tzv. balvan-revolucija. Tog smo dana dr. Ivo Sanader i ja putovali iz Zagreba prema Splitu, proli smo prve balvane kod Plitvica, a onda smo bili zaustavljeni od etnika desetak kilometara prema Graacu, u kojemu je ve bila napadnuta policijska postaja i poela pobuna hrvatskih Srba. Hina je s oskudnom opremom i poluprofesionalnim kadrom kako-tako poela emitirati, ali ja sam kao glavni urednik nakon deset mjeseci, jer nisam htio da se pretvori u hrvatski Tanjug, doao u sukob sa entijom, koji se kao direktor nikako nije mogao osloboditi svojega skojevskog mentaliteta. Nakon deset mjeseci, kada je za direktora, budui da je entija preao u Ured predsjednika Tumana, doao Milovan ibl, ja sam dobio otkaz i od tada sam slobodni novinar. A obrazloenje zato ste smijenjeni? Nikakvo. To su bila vremena kada se nisu davala obrazloenja. I poeli su raditi mnogi koji se nisu htjeli odrei Tanjuga? Da. Danas je ravnatelj Hine Mirko Bolfek, kojega je predloio Josip entija. Mirko Bolfek tipini je novinar drutveno-politiki radnik, koji se u redakciji u Beogradu bojao rei da je Hrvat. Sjeam se njegova teksta iz Bea o pravu hrvatske manjine na uporabu hrvatskoga jezika u Austriji. U tekstu je sve uinio samo da ne spomene hrvatski jezik. Takav je bio tada, a takav je i danas. Poslije, kada sam doao u Kanadu, saznao sam da je odluku o mojem smjenjivanju za jednim stolom u Torontu donijelo sedam ljudi bliskih Udbi.
U proljee 99. Hina se preselila u zgradu na Marulievom trgu 6, u ijem se prizemlju jo nalazilo dopisnitvo Tanjuga. Novi je glavni urednik brzo povukao u Hinu sve novinare dopisnitva Tanjuga koji su ubrzo preuzeli veinu urednikih poslova. Niti jedan od poznatijih novinara nije se htio zaposliti u Hini. Direkcija Tanjuga ucjenom je prisilila upravu Hine na plaanje 20000 DM za mirno naputanje prizemlja zgrade jer bi u suprotnome prerezali vie od stotinu telefonskih parica, komunikacijske veze s telefonskom centralom HPT-a.
33 Vijenac, br. 245-246, Zagreb, 24. srpnja 2003.
270
HUM 2
Bilo je to jo vrijeme kada su svi hrvatski mediji bili prikljueni na Tanjug i kada su urednici zbog prelaska na novo drutveno ureenje trebali primjenjivati demokratsku medijsku paradigmu. Budui da se radilo o dubokim drutvenim promjenama, ali i drastinim promjenama medijske kulture (ili je tako trebalo biti), urednici i novinari bili su zbunjeni i prestraeni mijenama koje su nosile neizvjesnost. Kako vie nije bilo crvene linije KPJ, neizvjesnost i ideoloka rigidnost utjecala je da su neki novinari sami napustili hrvatsko novinarstvo; neki su selektivno prihvatili preobrazbu, neki su ostali odani sustavu vrijednosti bivega drutva bez prihvaanja vrijednosti graanskoga drutva i pretpostavljene nove medijske kulture.34 Smatramo da su to bili i temeljeni razlozi zato se malo novinara odluilo prijei na rad u nacionalnu agenciju Hinu. Iskusniji novinari nisu htjeli pristupiti Hini jer je bilo teko odluiti se i napustiti uhodana urednitava, poeti pionirski agencijski posao u improviziranim uvjetima s nekoliko telefona i telefaksa, posao koji ne donosi slavu poput televizijskoga novinarstva, bez klijenata i jasne perspektive stvaranja nove drave. Kako je proizvodnja vijesti traila sve vie novinara, primane su osobe koje prije nisu radile u novinarstvu i koje su u radu uile od urednika, bez sustavnoga internog kolovanja. Na prve ponude Hininih informacija direktori medija i glavni urednici razliito su reagirali. Bez velike dileme suradnju su prihvatili u osjekom Glasu Slavonije, koji je u to vrijeme i prednjaio u digitalizaciji novina, rijekom Novom listu i splitskoj Slobodnoj Dalmaciji. Najtee je bilo pridobiti Hrvatsku radioteleviziju i zagrebaki Vjesnik. Donekle je bilo razumljivo poetno nepovjerenje u Hinu jer je dnevno objavljivala treinu vijesti u odnosu na Tanjug pa u dijelu urednitva nisu imali viziju kako e raditi bez Tanjuga. Zato su urednitva nekoliko mjeseci paralelno primala i Hinu i Tanjug. Mediji su pristali platiti Hinine usluge proporcionalno opsegu servisa vijesti, treinu cijene koju
34 Za vrijeme Jugoslavije svi su urednici i novinari u pravilu bili lanovi KPJ, mnogi su zavrili partijske politike kole koje su negirale nacionalno pitanje, graansko drutvo i ljudska prava, zauzimali su pozicije partijskih sekretara pa sve do lanova Centralnoga komiteta SKJ/SKH.
prosinca 2007.
27
Branko HebranG
su plaali Tanjugu.35 U nekim urednitvima dugo su trajale pripreme za prekid primanja Tanjuga, no sve je bilo rijeeno prekidom telefonskih veza s Beogradom 30. rujna 99.36 U to je vrijeme Hina ve imala za ratne prilike dobro organizirane informacijske usluge na hrvatskom, engleskom i njemakom jeziku, otvorila je uslugu telefonskih vijesti na govornom automatu HPT-a i u suradnji s Hrvatskim informacijskim centrom objavljivala je posebne biltene za strane novinare. Hina je brzo uspjela proiriti mreu klijenata izvan Hrvatske to je bilo vano radi uspostavljanja kakve-takve ravnotee u informacijskom ratu.37 Radio i televizija Slovenije reagirale su na prvu ponudu i kupile Hinin servis vijesti. Radio Sarajevo takoer je odmah prihvatilo suradnju jer je htio uti i drugu stranu. Jutel s otvorenim promidbeno-jugoslavenskim programom i glavnim urednikom Goranom Miliem (i vrlo aktivnom Silvijom Luks) nije 99. godine htio niti razgovarati s predstavnikom Hine.38 Pojava hrvatske agencije u medijskom prostoru bive Jugoslavije i ulazak u svjetsku mreu informacijskih agencija utjecali su i na stvaranje nove percepcije zbivanja u Hrvatskoj. Primjerice, u informacijskom ratu protiv Hrvatske pogrijeila je i vrlo profesionalna Britanska agencija Reuters kada je 20. studenoga 99. objavila tri protuinformacije u kojima su hrvatski vojnici navedeni kao ubojice 4 djeteta u Vukovaru.39 U rano jutro 2. studenoga hrvatska Vlada opovrgnula je te obavijesti,
35 Za vrijeme Jugoslavije Tanjug je osim pretplate na Servis vijesti godinje dobivao i priblino tri milijuna eura (est milijuna DM) iz republikoga prorauna. 36 Hina je, uz jo neke slube, i dalje radi kontrole primala servis vijesti Tanjuga. 37 Ovdje mislimo na informacijsko ratovanje pomou javnih medija kada se rabe informacije i protuobavijesti za napad ili obranu poricanjem, iskrivljavanjem, obmanjivanjem, zloporabom podataka i obavijesti radi nanoenja tete suprotnoj strani. 38 Jutel (Jugoslovenska televizija) emitirao je program od 990.-992., imao je sjedite u Beogradu, potom u Sarajevu. Bio je to posljednji javni pokuaj promidbenoga upravljanja drutvom pod kontrolom Komunistike partije Jugoslavije, JNA i obavjetajnih slubi u jugoslavenskome medijskom prostoru. 39 Vijest o ovom proizvedenom dogaaju priinila je nepopravljivu tetu Hrvatskoj. Za rasprave na suenju Miloeviu na Meunarodnom kaznenom sudu u Haagu francuski komunikolog Renaud de la Brosse objasnio je da je Reuters bez provjere objavio lane informacije; naveo je primjer Politike koja je poreknue obavijesti objavila na posljednjoj stranici ime se nije mogao ponititi uinak proizvedene obavijesti. Usp. <www.un.org/icty> i B. Hebrang, nav. dj., str. 95 s.
272
HUM 2
a posredstvom Hine to je preuzeo Reuters. U popodnevnim satima Reuters je priznao da je objavio dezinformacije, povukao je sporne obavijesti i otpustio novinara (autora) Vjekoslava Radovia iz beogradskoga dopisnitva Reutersa (poslije toga Tanjug ga je zaposlio kao dopisnika iz New Yorka). Promjene je u hrvatskome medijskom prostoru zabiljeilo i glasilo JNA Naroda armija:40
U propagandnom pritisku na Armiju do krajnosti je eksploatirana u tko zna ijoj kuhinji iskonstruirana teza da je Jugoslavenska naroda armija u ratu s Hrvatskom. Njezinu operacionalizaciju dosljedno su ostvarila dirigirana hrvatska sredstva javnog informiranja, na elu s Hinom.
Poslije razdoblja uspjenoga rasta, neodgovarajua poslovna i ureivaka politika Hine potkraj devedesetih, oslonjena iskljuivo na politike snage, utjecala je na pogoranje poloaja na medijskom tritu i nesnalaenje u novim okolnostima.4 Osobito je nepovoljan bio politiki utjecaj na izbor nekih ravnatelja i glavnih urednika koji su nastavili razvijati koncepciju promidbeno-politike agencije, to je bilo pogubno za kakvou informacijskih usluga i njezin razvoj. Smatramo da je prijelomni trenutak u razvoju Hine bio onaj kada je sprijeeno da trajnije upravljake funkcije preuzmu osobe koje su dio ivota provele u demokratskim dravama s jakim osobnim graanskim svjetonazorom, bez povezanosti s politikim krugovima bive Jugoslavije. Mr. sc. Branko Salaj, povratnik iz vedske, bio je nakratko ravnatelj od . studenoga 997. do 9. veljae 999. Potkraj 998. godine za glavnoga je urednika predloio Vladimira Pavlinia, pokretaa i prvoga urednika Glasa Koncila. O izboru glavnoga urednika po Zakonu o Hini trebala je odluivati Vlada RH (l. ), ali je u prethodnim konzultacijama predsjednika Tumana savjetnik obavijestio da je Pavlini britanski agent (sic!).42 Za glavnoga urednika Vlada je tada postavila Benjamina Tolia (od 22. listopada 998. do 3.
40 Naroda armija, 28. sijenja 99. 4 Ovdje mislimo nakon kraja Domovinskoga rata (990.-998.) i rada sukladno Uredbi o informativnoj djelatnosti za vrijeme ratnoga stanja ili u sluaju neposredne ugroenosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske. (NN, 57/99.) 42 Izjava Branka Salaja autoru u studenome 998.
prosinca 2007.
273
Branko HebranG
srpnja 2002.), osobu bez ikakva znanja o funkcioniranju medija, a Salaj je zbog toga odstupio 9. veljae 999. (NN, 9/999.).43 Po uzoru na Hinu, 27. kolovoza 993. utemeljena je Herceg-bosanska novinska agencija Habena, sa sjeditem u Mostaru, kao nacionalna agencija Hrvata u Bosni i Hercegovini. S radom je poela 30. kolovoza, ali je njezino djelovanje bilo kratkotrajno jer je 200. godine integrirana u Fenu. Samo je dijelom, navlastito interno, zadrala atribute hrvatske informacijske agencije. Neutraliziranje Habene moe imati dugorone nepovoljne posljedice za hrvatsku medijsku kulturu u Bosni i Hercegovini. 3.2.2. Drugo razdoblje Od 5. studenoga 200. Hina djeluje kao javna ustanova, to je utvreno novim Zakonom o Hrvatskoj izvjetajnoj novinskoj agenciji (NN, 96/200.). Redefinirana je uloga agencije i u skladu s demokratskim naelima postavljeni su zakonski temelji za profesionalniji rad Hine. U treem lanku odreen je djelokrug rada:
Djelatnost Hine je prikupljanje i razailjanje to potpunijih injeninih i objektivnih novinsko-agencijskih informacija o zbivanjima u Republici Hrvatskoj i svijetu za potrebe medija i drugih sudionika drutvenoga, politikoga, kulturnog i gospodarskog ivota.
Iako utvrenje djelatnosti nije suvremeno, obuhvatno ni dovoljno struno,44 posebno su vani lanci pet i est koji bi, poteno primijenjeni, Agenciji osigurali profesionalni status:
43 Zbog nekompetentnoga glavnog urednika, ali i zbog neprofesionalnoga rada urednitva, Hina nikada nije objavila vijest o smrti prvoga hrvatskoga predsjednika Franje Tumana, nego je sa 46 minuta zakanjenja . prosinca 999. objavila: Umro je predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuman, objavila je jutros u 2 sata Hrvatska televizija. Svjetske agencije, umjesto da se pozivaju na vijest nacionalne agencije, ponavljali su kao izvor obavijesti Hrvatsku televiziju. Prema HIB Eva i autor. 44 U opisnu djelatnosti izostavljena je najsloenija faza posla obradba obavijesti jer u koncepciji politiko-promidbene agencije prevladava razailjanje obavijesti, a ne profesionalna obradba. (U prvom Zakonu to je bilo utvreno u l. 4.) U tom kontekstu Hina je samo distributer obavijesti. Izostanak medijskih strunjaka u pisanju Zakona oigledan je jer su rabljeni izrazi izvan komunikolokoga diskursa, poput objektivnih namjesto potenih informacija (koji jednoznano odreuje metodologiju reinterpretacije zbivanja jer objek-
274
HUM 2
POKUAJI STVARANJA HRVATSKE NACIONALNE INFORMACIJSKE AGENCIJE Hina djeluje po naelima neovisnoga, nepristranog i profesionalnoga (istaknuo autor) novinsko-agencijskog izvjetavanja. Hina ne smije biti izloena bilo kakvim utjecajima koji bi mogli ugroziti tonost, objektivnost ili vjerodostojnost njezinih informacija. Hina ne smije, faktiki ili pravno, doi pod vlasniku ili drugu interesnu kontrolu neke ideoloke, politike ili ekonomske skupine. (...) Hina je samostalna. Samostalnost Hine ogleda se posebno: u pravu Hine da samostalno obavlja djelatnost radi koje je osnovana; u financijskoj samostalnosti u skladu s ovim Zakonom, Statutom i ugovorima
Tako je stvoren okvir za profesionalno djelovanje Hrvatske izvjetajne novinske agencije, to su uprava i Upravno vijee trebali iskoristiti za zaokret od tipine politike promidbene agencije prema agenciji graanskoga, javnog novinarstva.45 Profesionalno djelovanje Hine trebalo bi znaiti da u procesu obradbe obavijesti primjenjuje pravila struke, etika i moralna naela potene obradbe i reinterpretacije zbivanja to nije obuhvaeno u treem lanku Zakona. Samostalnost Hine navlastito znai da ne smije biti pod nikakvim pritiscima, a osobito ne politikim, pa ravnatelja bira Upravno vijee, a ne vie Hrvatski sabor, odnosno Vlada RH. Ta je formula preuzeta iz Zakona o AFP-u iz 957. godine radi smanjenja utjecaja drave (politike) i hibridnoga rjeenja vlasnikoga statusa agencije: dravno vlasnitvo s javnom upravom, poslove s dravom agencija ugovara, ali za razliku od Hine u Upravnom vijeu sjede i predstavnici medija, to omoguuje samostalniju poslovnu i ureivaku politiku. Polovino primijenjen francuski model dao je i polovina rjeenja u Hininu sluaju: u Upravnom vijeu nije bilo, a nema ni sada, predstavnika medija pa u poslovnoj politici nisu uvedeni i primijenjeni barem najnii standardi demokracije: potivanje zakona, struke (znanja) i procedure.
tivna interpretacija ne mora nuno biti i potena), novinsko-agencijskih informacija, to je nevjerodostojno jer Hina od 99. godine priprema obavijesti i za audio-vizualne medije, za internet, a od 997. godine za pokrete telefonske ureaje. 45 Politiko promidbena agencija slui pojedincima ili skupinama, a posebno je to znaajka raznih totalitaristikih reima (komunizma/boljevizma, faizma, nacionalsocijalizma ili vlasti vojne hunte). Graansko ili javno novinarstvo slui promicanju ciljeva opega dobra i koristi za sve. To je temeljna funkcija javnih medija koja je obnovljena osamdesetih godina prologa stoljea u SAD-u: treba pisati o problemima koji su od ivotne vanosti za graane, a ne proizvoditi samo obavijesti po ukusu politiara.
prosinca 2007.
275
Branko HebranG
Prvo Upravno vijee Hrvatski je sabor potvrdio na prijedlog Vlade RH 24. svibnja 2002. (predsjednik dr. sc. Jadranko Crni, lanovi mr. sc. Ivan Rusan, Davorka Stanei, dr. sc. Nada Zgrablji i Davor Vaiek, NN 64/2002.). Vijee je prilikom izbora ravnatelja izmeu dvaju programa (M. Bolfeka i B. Hebranga) odabralo onaj u kojemu je ponuena zamisao agencije politike paradigme (to samo po sebi ukljuuje i politiku promidbu) nasuprot programu s idejom o nacionalnoj agenciji u funkciji javnoga dobra i koristi za sve (orijentacija prema javnosti). U prihvaenoj Koncepciji rada i razvoja Hine naznaeno je: Ti su servisi (servisi vijesti) po samoj svojoj definiciji neprofitni. Radi se u biti o politikom informiranju javnosti (biraa).46 Orijentacija prema politikom informiranju biraa ne zadovoljava koncept nacionalne agencije graanskoga drutva kojoj je misija komuniciranje za sve graane. Vijee je primijenilo strategiju nejednakoga postupanja (diskriminacija) jer nije razmatralo drugu i drukiju zamisao programa rada; programe nije vrjednovalo niti je pozvalo na razgovor drugoga kandidata (suprotno Ustavu RH, l. 22., 35., 44. i 45., NN, 28/200. i potrebi primjerenoga rada javne ustanove), to upuuje na politiku korupciju.47 U to je vrijeme predsjednik vlade bio Ivica Raan. lanovi Vijea percipirani su kao pripadnici tzv. lijeve politike orijentacije, lobiranje je bilo skriveno, a mediji su sve popratili utnjom. Drugo Upravno vijee Hine, izabrano 3. srpnja 2006. (predsjednik mr. sc. Ivan Rusan, lanovi mr. sc. Dijana Katica, mr. sc. Boo Skoko i Draen Jovi, NN 82/2006.), ponovno nije imalo predstavnike medija, bilo je pod velikim politikim i medijskim pritiskom.48 U konkurenciji vie kandidata Upravno vijee izabralo je program osobe koja nije udovoljila jednom od kljunih uvjeta natjeaja potrebnom radnom isku46 M. Bolfek, Koncepcija rada i razvoja Hine, Zagreb, 2. kolovoza 2002., Arhiv Hine. 47 Od korumpirati, dati ili davati kome novac ili druga materijalna dobra, privilegije i sl. s namjerom da onaj koji prima ini ili djeluje onako kako eli onaj koji daje. V. Ani, Rjenik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb, 99., str. 280. 48 U informacijskom ratu u hrvatskim je medijima objavljeno na desetine medijskih tekstova o nemjerodavnosti lanova jer je veina lanova percipirana kao tzv. desni (za predsjedanja Vladom Ive Sanadera). Tome se pridruila i hrvatska Misija OESS-a, to je politikoj kampanji dalo i meunarodni znaaj, sve nasuprot odredbe Zakona o Hini Hina je samostalna.
276
HUM 2
stvu to je u natjeaju za mjesto ravnatelja Hine utvreno kao najmanje pet godina odgovarajueg radnog iskustva.49 U politiko-medijskim pritiscima tijekom natjeaja promidbenom tehnologijom namjetanja igre50 (kao da je rije o politikoj funkciji, ne radnoj), politiari i novinari zalagali su se za kandidata koji ima sta u novinarstvu a ne u upravljanju kako bi istisnuli nepoeljne kandidate koji su zadovoljavali sve uvjete natjeaja. Ravnateljska je pozicija upravljaka, a za poziciju glavnoga urednika odluujue je iskustvo u novinarstvu, jo bolje u upravljanju redakcijama.5 Ovo Upravno vijee odluivalo je bez petoga lana, predstavnika radnika Hine, to je predsjednik Vlade RH ocijenio kao demokratski deficit, pa su lanovi Vijea u prosincu 2006. razrijeeni (NN, 33/2006.). Odluke toga Vijea nisu ponitene. Natjeaj za glavnoga urednika objavljen je . listopada 2006. (NN, /2006.) s rokom prijave od 5 dana. Do . kolovoza 2007. glavni urednik nije izabran jer se ekaju izbori za Hrvatski sabor potkraj ove godine, natjeaj nije poniten. U veljai 2007. izabrano je tree Upravno vijee (predsjednik dr. sc. Sreko Lipovan, lanovi Aleksandar Adler, Gordana Carevi, mr. sc. Damir Pavuna i Vladimir Luli, NN, 22/2007.), a procedura izbora predstavnika radnika Hine Vladimira Lulia nije zadovoljila zakonske i demokratske kriterije, produbila je podjelu urednitva na tzv. lijeve i tzv.
49 Izabrana je Smiljana kugor Hrnevi. Takvu formulaciju u Statutu Hine odredio je prijanji ravnatelj Mirko Bolfek jer nije imao potrebno iskustvo upravljanja ekonomskim sustavom, a prihvatilo je prvo Upravno vijee. Upravno vijee nikada nije propisalo kriterije za vrjednovanje ove odredbe Statuta. 50 Namjetanje igre (Card Stacking) komunikacijska je vjetina u kojoj se propagandist slui svim moguim nainima obmane primatelja obavijesti kako bi osigurao podrku sebi, politici, svojoj naciji, grupi, vjerovanjima, idealima, dogmi. On namjeta igru protiv istine, manipulira injenicama prenaglaavajui ili nedovoljno jasno prikazujui neki podatak s nakanom zbuniti primatelja i proizvesti pozitivan efekt za svoju stvar. Posljedica takve komunikacije jest razmatranje nametnutih podataka i obavijesti, onih koji su u funkciji cilja izvorita, a ne razmatranje vjerodostojnih informacija koje su u skladu s javnim dobrom i opom koristi. Usp. Kako otkriti promidbu, Propaganda Analysis, V, Institute for Propaganda Analysis, New York, 938., str. 5-8. 5 U natjeaju za glavnoga urednika odreeno je najmanje pet godina radnog iskustva na novinarskim poslovima u javnim glasilima, od ega najmanje dvije godine na urednikim poslovima. Usp. B. Hebrang, Kako ubiti Hinu, Novinar, br. /2, 2006.
prosinca 2007.
277
Branko HebranG
desne.52 Ovdje ne moemo u tanine obrazloiti sve elemente politike korupcije u postupku izbora ravnatelja Hine, no moda je o tome najbolje posvjedoio umirovljenik Draen Budia:
Kad je to prije otprilike godinu dana uo predsjednik Vlade Ivo Sanader (da je u mirovini, nap. aut.) ponudio mi je neka atraktivna mjesta poput mjesta ravnatelja NSK i ravnatelja Hine.5
Snaan utjecaj politike, koja nije slijedila naela opega dobra nego zasebnih interesa, odrazila se i na poslovanje i temeljnu misiju Hine: vjerodostojno izvjetavanje o zbivanjima. Dosad je napisana samo jedna kvalitativna analiza sadraja vijesti Procjena stupnja profesionalne obrade Hininih informacija54 kao studija primjera namjerno izabranoga skupa od 08 obavijesti. Primjenu profesionalnih standarda pisanja obavijesti autor je procijenio pomou sedam imbenika procjene kakvoe koji su utvreni kao odstupanja od oekivanih vrijednosti profesionalnih internih i strukovnih standarda obradbe obavijesti (kontrola tete):
Tablica 2: Interpretacija rezultata uestalosti imbenika kakvoe (N=08) Rb. imbenici kakvoe 1. 2. 3. 4. bez dodatnih informacija izbjegavanje druge strane nevjerodostojnost slabost izvora oznaka BDI IDS NEV SI uestalost 51 25 53 30 posto 47,2 23,1 49,1 27,8
52 Odabir V. Lulia proveden je bez prethodnoga postupka unutar agencije (skupa radnika), a predsjednik Radnikoga vijea Vladimir Luli predloio je sam sebe za lana Upravnoga vijea i krivotvorio zapisnik da je izabran jednoglasno (od moguih triju, dobio je glas jednoga lana i svoj - sic!). Na sjednici Vlade RH predsjednik Ivo Sanader zakljuio je: Posluali smo i mislimo da je to demokratski bio sasvim u redu, ono to je predloio dakle skup radnika (naglasio aut.), zaposleniko vijee, koji su predloili gospodina Vladimira Lulia. M. Cura, Kandidat spoticanja, Hrvatsko slovo, 20. listopada 2006., Zagreb, str. 4. 53 Mesi se treba povui s dunosti predsjednika, Veernji list, Zagreb, 29. srpnja 2007., str. . 54 Ovdje je koriten nalaz studije B. Hebranga Procjena stupnja profesionalne obrade Hininih informacija: analiza primjera u razdoblju od 11. listopada 2004. do 31. oujka 2005., Hina, Zagreb, 2005., arhiv Hine. Zbog sloenosti medijske interpretacije nekoga zbivanja istodobno postoji vie varijabl kakvoe i/ili odstupanja od kakvoe informacije imbenici kakvoe u Tablici 2.
278
HUM 2
POKUAJI STVARANJA HRVATSKE NACIONALNE INFORMACIJSKE AGENCIJE 5. 6. 7. slabost jezika slabost stila slabost uvoda SJ SST SU 79 75 66 73,1 69,4 61.1
Niti jedan imbenik kakvoe ne bi trebao imati uestalost veu od nule jer takva odstupanja od metodologije obradbe obavijesti (osiguranje kakvoe) nije predviena u teoriji agencijskoga komuniciranja. Neka odstupanja od standarda donekle bi se mogla prihvatiti (npr. slabost stila, bez dodatnih informacija), ali nevjerodostojnost (pogrjene obavijesti ili protuobavijesti) nije dopustiva. Zbog nestrunoga upravljanja sredstvima, opremom i ljudima, na poslovnom je planu od 2002. do 2006. godine ukupni prihod Hine stagnirao uz porast od 2,9% (BDP imao je rast od 24,3%), uz porast broja zaposlenih za 27%. Plae nisu linearno poveane od 989. godine pa su realno smanjene za priblino treinu, to je utjecalo na osiromaenje intelektualnoga kapitala Hine.55 Zbog stagnacije prihoda, nema dovoljno sredstava za profesionalno upravljanje Hinom i izvravanje ciljeva postavljenih Zakonom o Hini, posebno za uspostavljanje profesionalnoga novinarstva i razvijanje mree dopisnitava.
Zakljuak
Pokrenuto je nekoliko hrvatskih novinskih agencija, ali bez nacionalne drave ni jedna se nije uspjela odrati. U demokratskoj Republici Hrvatskoj pokrenuta je, ab initio, Hrvatska izvjetaja novinska agencije koja je u prvom razdoblju (990.-2000.) dala zapaen prinos u informacijskom ratu protiv Hrvatske. U drugom razdoblju, nakon prerastanja iz politiko-promidbene u javnu ustanovu (200.), Hina je sukladno Zakonu o Hini trebala prerasti u informacijsku agenciju primjerenu demokratskom graanskom drutvu. Meutim, spori prijelaz novinara iz koncepta drutveno-politikoga radnika u profesionalnoga novinara koji e pronositi vrijednosti graanskoga drutva tee odvie sporo kao i nepromijenjeno htijenje vlasti u zadravanju vrste kontrole nad Agen55 Podatci prema financijskim izvjeima raunovodstva Hine i HNB-a.
prosinca 2007.
279
Branko HebranG
cijom, unato promjeni zakonskih uvjeta njezina rada te unato njezinu pribliavanju matici demokracije Europske unije. Neprofesionalni novinari tvore agencijske informacijske usluge bez profesionalne kakvoe (vidi Tablicu 2) to je u suprotnosti s temeljnom svrhom informacijske agencije. Neodgovarajua pak poslovna politika Agenciju je dovela u stanje vegetiranja, bez dovoljno prihoda za rad profesionalnoga pogona. Pokazali smo da je izbor Upravnoga vijea i ravnatelja Hine pratilo niz nedemokratskih i nevjerodostojnih postupaka, to takoer podsjea na model ponaanja prije pada Berlinskoga zida. Upravno vijee jest izbor politike u ime vlasnika (to nuno ne znai da treba birati samo podobne, a ne i sposobne), ali izbor ravnatelja agencije sukladno Zakonu o Hini trebao bi biti izvan dosega politike i politikanata. Visokim stupanjem vjerodostojnosti u postupcima izbora Upravnoga vijea i ravnatelja, koji bira glavnoga urednika, bio bi omoguen slobodan izbor (bez straha podanika zbog politike korupcije) najboljega programa rada, to bi vodilo slobodi djelovanja i odgovornosti za rad nacionalne informacijske agencije. Bez vjerodostojne uprave ne moe biti vjerodostojna ni nacionalna informacijska agencija, a to nadalje nepovoljno utjee na hrvatski informacijsko-komunikacijski prostor, nacionalne interese i ugroava odriv razvoj agencije.
Izvori i literatura
- Hrvatski dravni arhiv, Zagreb, Propaganda i tampa u NDH (fond 56) - Ademovi, F., Novinstvo i ustaka propaganda u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, Sarajevo, 2000. - Ani, V., Rjenik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb, 99. - Boyd-Barrett, O., News Agencies, Their Structure and Operation, New York, 969. - Breton, P., Izmanipulisana re, Clio, Beograd, 2000. - Hebrang, B., Informacijske (novinske) agencije, Jarbol, Zagreb, 2006.
280
HUM 2
- Hrvatsko slovo, 20. listopada 2006. - Kisi Kolanovi, N., Hebrang: iluzije i otrenjenja, ISP, Zagreb, 996. - Kunczik, M. Zipfel, A., Uvod u publicistiku znanost i komunikologiju, Zagreb, 998. - Medijska istraivanja, br. , Zagreb, 2006. - Naroda armija, 28. sijenja 99. - Narodne novine, razni brojevi - Novinar, br. /2, 2006. - Pavlini, V., Stil i jezik novinara, UDD, Zagreb, 200. - Propaganda Analysis, V, Institute for Propaganda Analysis, New York, 938. - Puerer, H., Uvod u publicistiku znanost, Zagreb, 996. - Thussu, D.K. International Communication Continuity and change. London, 2002 - Tuman, M., Obavijest i znanje, Zavod za informacijske studije, Zagreb, 990. - Tuman, M., Prikazalite znanja, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 2003. - Veernji list, Zagreb, 29. srpnja 2007. - Vijenac, br. 245-246, Zagreb, 2003. - www.britannica.com - www.hina.hr - www.pressalliance.com - www.publicdiplomacy.org - www.un.org/icty
prosinca 2007.
28
Branko Hebrang
EFFORTS TO CREATE CROATIAN NATIONAL NEWS AGENCY

Summary
The article presents connection of the Croatian nation-building thought and needs for the establishment of the national news agency. Right after the Republic of Croatia became independent, on December 22, 1990, conditions have been created again for the initiation of national agencies: in the Republic of Croatia HINA has been established and Habena in Bosnia and Herzegovina. Author researched factors which have determined the development of HINA and he implied two parallel processes which slowed down the transition of political-propaganda agency towards news agency of democratic and civil society: the first of them as unusual active interest of politics for maintaining the control over the agency in spite of the change of Law on HINA. That law prevented the direct control and sluggish change of a journalist from the ideological concept of sociopolitical employee to the professional journalist. Key words: mass media, journalism, national news agency, political propaganda, professionally journalism, insurance of quality of information.
282
HUM 2
Irina Budimir Filozofski fakultet u Mostaru
UDK 8.63.4235:050(497.6)Osvit Izvorni znanstveni lanak Primljeno: 9. VIII. 2007.
JEZIK OSVITA Pravopisne, grafijske i jezine (ne)dosljednosti u Osvitu

Saetak
Tiskara katolikoga poslanstva u Hercegovini pod vodstvom, a kasnije i vlasnitvom fra Franje Milievia bila je jedina nakladnika kua u Hercegovini u 19. stoljeu. Tiskarska djelatnost ove institucije otvorila je put izdavatvu, novinarstvu, knjievnosti, publicistici te pedagoko-prosvjetnoj osvijetenosti Hercegovine. Uz razvoj i modernizaciju tiskare, koja je od svoga osnutka do gaenja promijenila ak 8 naziva, tiskano je 77 knjiga, a razvijali su se i mijenjali novinski listovi vjerskoga i politikoga sadraja: Hecegovaki bosiljak (1883./84.), Novi hercegovaki bosiljak (1884./85), Glas Hercegovca (1885./1896.) i Osvit (1898./1908.). U ovom se radu posebna pozornost daje jeziku Osvita kao novinskoj djelatnosti. S obzirom da ovaj list izlazi na prijelazu iz 19. u 20. stoljee i da su okolnosti njegova nastanka, kako politike tako i jezine, bitno odredile povijest rada tiskare, u radu su prikazane znaajke jezika Osvita koji se pridravao norm zagrebake filoloke kole onoliko koliko je to bilo mogue. Ovdje su prikazane pravopisne, grafijske i jezine (ne)dosljednosti u odnosu na jezini standard kojemu su se urednitvo i suradnici vodili kao i razlozi njihova pojavljivanja. Kljune rijei: Osvit, pravopisne, grafiske i jezine (ne)dosljednosti.
prosinca 2007.
283
Irina BudiMir
Uvod
Godina izlaenja Osvita 898. moe se povezati s ve skoro rijeenim problemom pravopisne i jezine ujednaenosti te aktivne i jasne standardizacije jezika u susjednim zemljama. Jezina su kolebanja standardizacije u BiH krajem 9. stoljea bila skoro rijeena utjecajem velikih urbanih sredita u regiji. Osvit se pojavljuje u vrijeme koje se u hrvatskom jezikoslovlju naziva prijelomom hrvatske jezine norme, a koji vremenski odgovara i prijelomu stoljea posljednjem desetljeu 9. i prvom desetljeu 20. stoljea. To je razdoblje poznato po smjenjivanju dviju norm norme zagrebake filoloke kole koja je u potpunosti uobliila hrvatski knjievni jezik tijekom druge polovice 9. stoljea i norme hrvatskih vukovaca koja oivljuje u posljednjem desetljeu 9. stoljea. U ovom e se radu prikazati pravopisne, grafijske i jezine (ne)dosljednosti toga hercegovakog lista u odnosu na navedene norme kao i dotadanju jezinu tradiciju.
1. Nastanak i urednitvo Osvita

Kao prvi urednik Osvita upisuje se Ivan Aziz Milievi, sinovac tada poznatoga fra Franje Milievia koji je aktivni sudionik u kreiranju ureivake politike lista, a Osvit je proistek njegovog tiskarstva, novinskog rada, politike orijentacije i sveukupnog kulturnog rada (Musa, 992., 72). U znatno boljim politikim okolnostima nego njegov stric (fra Franjo), I. A. Milievi s puno zanosa radi na novom listu. Poznat ne samo kao novinar nego i kao prvo pero Hercegovine toga doba, ovaj knjievnik svoja knjievna djela potpisuje pseudonimom Osman-Aziz. Kao pisac kratke proze objavljuje nekoliko kratkih pria (Bez svrhe, 897., Na pragu novog doba, 986., i Bez nade, 895.) zajedno s Osman Nuri Hadiem, dugogodinjim prijateljem i suradnikom u muslimanskom (Behar) i hrvatskom (Osvit) listu. Nastanak se Osvita moe povezati s injenicom da kraj 9. stoljea u BiH biljei izlaenje nacionalnih listova. U Mostaru izlaze Srpski vjesnik kao glasilo Srba, Behar kao muslimanski list, a Hrvati poslije dvogo-
284
HUM 2
dinjih zabrana i cenzura dobivaju Osvit. to je prethodilo takvu stanju nacionalnih listova u BiH? Nastanak Osvita kao hercegovake svjetovne publikacije na hrvatskom jeziku prati uobiajen put cenzura i politikih pritisaka austrougarske vlasti na tadanje bilo kakvo izraavanje nacionalnih obiljeja. Godine 883. izlazi Hercegovaki bosiljak, povijesno-knjievni pouni list pod urednitvom fra Franje Milievia. Budui da je zbog svoga nekada i prkosnoga ponaanja prema austrougarskom reimu piui o politikim pitanjima fra Franjo Milievi prelazio granice odobrenoga, izgubio je koncesiju za rad. Molei Zemaljsku vladu za nastavak tiskanja lista i priznajui pogrjeku zbog objavljivanja vijesti politikoga sadraja, fra Franjo je ponovno dobio doputenje za objavljivanje tiskovine, ali sad pod drugim imenom, Novi hercegovaki bosiljak, list za zabavu, pouku i knjievnost. Budui da se u BiH pojavljuju srpski i muslimanski politiki listovi, fra Franjo Milievi u elji da raspravlja o politikim temama dobiva odobrenje od austrougarskih vlasti za proirenje sadraja i mijenja Novi hercegovaki bosiljak u Glas Hercegovca (politiko-informativni list). Veliku pozornost urednik posveuje nacionalnom pitanju obiljeavajui svoju hrvatsku orijentaciju po ugledu na pravaki tisak u Dalmaciji i Hrvatskoj. S takvim stavovima i pisanjem vlast esto nije bila zadovoljna, tim vie to su neki stavovi sve oitije odstupali od tadanjega javnog reimskog miljenja. Izgubivi podrku vlasti, list se naao u velikim neprilikama, a za glavnoga urednika dolazi Nedjeljko Radii koji stjee velik ugled i u meuvremenu stjee vlasnika prava na list. Zbog iznenadne bolesti Radii umire i Glas Hercegovca prestaje izlaziti. Dvije godine Hrvati u BiH nemaju politikoga glasila, zapravo nikakvoga. Zemaljska vlada s naklonou je gledala na pokretanje novoga lista zato to bi on bio protutea Srpskom vjesniku koji je izlazio u Mostaru, a ije su tenje bile srpska zemlja i narod (Kruevac, 978., 287). Austrougarska je vlast pokuala u novome hrvatskom listu nai saveznika, to je otvoreno pokazivala bivajui svjesna antagonistikih meunacionalnih odnosa (Kruevac, 978., 289). I. A. Milievi postaje glavni urednik i ureujui graanski list hercegovakih Hrvata provodi i brani hrvatska prava i interese.
prosinca 2007.
285
Irina BudiMir
2. Jezik Osvita
Kada je rije o jeziku Osvita s kraja 9. stoljea, veliku ulogu u njegovu odreivanju predstavlja jezina tradicija. Kao hrvatski svjetovni list Osvit se pridravao norm zagrebake filoloke kole onoliko koliko je to bilo mogue. Na njegov je jezik prilino utjecao organski idiom kao i jezina franjevaka tradicija. Na fonolokoj su razini posebice zanimljivi refleks jata, akavizacija i nedosljednosti u biljeenju fonema // i /d/, /h/ , pisanje grecizama te primjeri rijei pisanih etimolokim pravopisom. 2.1. Biljeenje jata Pisanje jata razlikuje se u dugim (kao ie) i kratkim (kao je) slogovima. U pisanju dugoga oblika jata starije slovopisno pravilo glasilo je /ie/, ali urednik ili suradnici nisu dosljedni u njegovoj primjeni: sliep ili slijep,2 lier ili lijer; dvie ili dvije,3 bijele ili biele.4 U nekim se oblicima glagola uope ne rabi oznaka dugoga oblika jata prema starijem pravilu kao u primjerima: umrijeti, ulijevati (ulije), u emu se jasno vidi prijelaz jezine norme.5 U nekim su pak oblicima vidljiva odstupanja koja se mogu pripisati dijalektu, a i danas se osjeaju
2 3 4
tkogod prati va rad, moe, ako nije sliep kod zdravih oiju, uvidjeti vae izkrene tenje (904., 24, .) // ne treba mu daleko traiti razlog, neka samo pogleda oko sebe, pa e odmah viditi (sic!), ako nije slijep (sic!) kod zdravih oiju (902., 98, 6). u drugoj je opet kui samac ko drvo osjeeno, ne moe tako iviti (sic!) i prinudjen je, da se eni... (90., 37, 4.) // nikola je ostao sa svoje dvie sirote uprav kao drvo osjeeno (90., 57, 7.) ...ne emo ovim, da ovaj prirunik omalovaujemo, ali to je pravo i bogu je drago, pa ako hoe da to bude pravi adresar, onda ni po babi ni po strievima (90., 34, 4.) // da se naime prigodom popisa desetine ne bi zastranilo na tetu naroda, nego da se po mogunosti ide pravim putem, po onoj: a ne po babu i po strievima, ve pravdi boga istinitoga, te da se odmjerom ne pregoni (90., 55, 5.) // ...jest, dunje (sic!) mi, sviet ovaj udario kao na bielu vranu, pa brzo ivi, tu grade i zgrade i palae, tu ti niu i sela i gradovi, tu izbija trgovina i zanat, da se prilagodit mora... (90., 4, 4.) sve e se s toga izbjegavati da ne ulije ulje na oganj (903., 40, .)
Kuna, 99., 46-58: o dosljednosti u tom pravcu ne moe biti govora, jer se tomu vrlo snano protivi ivi jezik i saradnika i ostalih sudionika u formiranju lista.
286
HUM 2
u mostarskom govoru. Radi se o nekim oblicima zamjenica (jednijeh6) i glagola (htjeo7). Iako je pisanje dugoga i kratkoga oblika jata u veoj mjeri dosljedno tadanjoj normi, ipak se u potvrdama biljei nekoliko odstupanja koja se mogu pripisati dijalektu, odnosno ijekavskom govoru ili su ti oblici hiperijekavizirani, pa tamo gdje se po normi biljei kratki oblik jata, u tekstu se nalazi dugi i obratno. Normirano /ie/ u tekstu /je/: zahtjevaju,8 mjeala,9 osvjetljeno.10 Normirano /je/ u tekstu /ie/: posliednji, promiena,2 driebad,3 grienika,4 zaprieke.5 2.2. Fonem // Biljeenje fonema // prema normi zagrebake filoloke kole mogue je na dva naina kao /dj/ i /gj/, samo to se gj pie u tudjih rijei (Ham, 989., 37). U veini sluajeva dvoglas /dj/ zamjenjuje dananji fonem // npr.: oglodjane, odredjuje, medju, prodje, tvrdjava, Magjari Pisanje dvoglasa /dj/ takoer u nekim primjerima nije ujednaeno prema pravilu, pa se u hrvatskim rijeima zamjenjuje dvoglasom /gj/.
6 7 8 9 0 2 3 4 5
Lazara Gajia zna, brate, svo selo. ojk (sic!) poten, dobriina, ma nikom, ni crno ti je u oku. Ne ima ti u njega ko u jednijeh (sic!) vako i nako, osim to mu je na srdcu to mu je i na jeziku (900., 8, 6). kad je cienjeni dopisnik ve o tome to pisat htjeo (sic!), zato nije zavist metnuo pod papuu i pisao pravo i stvarno (903., 20, 3.) eto to oni od nas zahtjevaj (sic!), a moe li Hrvat tu i za dlaku popustiti (903., 2, 4.) svatko ju je iv u Tuzli proklinjao, svi su je drali vjeticom i da - budi Bog s nama - sa sotonom posla imade, vele bablji jezici, da je s vragom kau mjeala (sic!) (900., 8, 6.) Bijae osvjetljeno (sic!) od vatre kao u podne (90., 44, 5.) Na to je rekao lolumair: - manite se ljudi orava posla: Bezbeli (sic!) bi bolje bilo, da je i on kao i vi u svom poslu prvi, a ne posliednji (sic!) (902., 27, 9.) Ta, evo, mi, u ovim zemljama jedva, to no rie, iz povoja izali, pa tako velika promiena (904., 45, 4.) driebad je trala brzo ko striela (90., 32, 6.) od sovika do zalika, svagdje ima grienika i dunika. Stopanica cvili s djecom, a domain kuna dobra po mehanam dieli. (904., 3, 5.) ...dvoje se mladih milovalo, pa kad nabasae na zaprieke, a oni put pod noge pak spram Dalmaciji (900., 36, 4.)
prosinca 2007.
287
Irina BudiMir
Primjerice, dogje (u ake), ali i dodje; medju, ali i megju; vidja, ali i vigja; nagrgjen; nagjen, ali i nadje,6 djavle,7 ali i gjavle.8 Rjeica god zabiljeena u obliku gogj9 napisana je u duhu idiolekta (gdje gogj/gdje go). Isti nain biljeenja ima i rije gdjegje.20 Rije aneo u asopisu se biljeila dvojako: kao angjeo i kao andjeo, iako bi ta rije prema pravilu zagrebake filoloke kole bila stranoga podrijetla te bi se trebala pisati dvoglasom /gj/. 2.3. Fonem /d/ Hrvatska norma u slovopisnom i fonolokom popisu nije imala fonema /d/, a kako se alofonski ostvaruje na granici morfema, hrvatski ga etimoloki pravopis nije imao potrebu biljeiti. Ipak se u korpusu u frazemu don obraz biljei kao don,2 a ne gjon niti djon i sl. Vjerojatno je to utjecaj Vuletieve gramatike bosanskoga jezika koja se pojavljuje u doba izlaenja Osvita. Znak za ovaj suglasnik uveo je u dananju irilicu Vuk Stefanovi Karadi, u latinici se pie d. Pie se obino u tudjim rijeima, n. pr. damija, hoda () U domaim rijeima pie se samo onda, kad stoji mjesto ispred jasna samoglasnika (Ham, 989., 0.) Hrvatski jezini purizam nije doputao turcizme koje i sam Vuleti smatra tuicama. Pisanje domaih rijei bez /d/: otabenika stvar;22 svedobom zrelosti.23
6 Eto mi nismo pozvani da o sebi sudimo, sebi gae krojimo, jer smo ko jo u povojim, nego se nadje pametnih ljudi (90., 46, 4.) 7 ...ao joj bilo stati na put jedinici i sreu joj mrsiti, a jo alije, udati je, inilo se, preko biela svieta. Ne lezi djavle, valjo biti po istu i matat ivjet po grofovsku... (90., 30, 6.) 8 to e sada? Reda je sluati, jer tko s gjavlom tikve sadi, o glavu mu pucaju, mjesto tikava mogle bie biti ake moje kokane, pa kud onda? (90., 30, 7.) 9 i da se u mutnom riba lovi, gdje gogj (sic!) mogu, ako nikako drugaije onda gledaju (90., 60, .) 20 pa je gdjegje i teko da se mogne i sjeme izvui i to kako, kao ovas turo... (90., 47, 4.) 2 komu je Hrvatu palo na um, da tu kugu goni sa svog praga, da odgovara sviet od plaenih novina, kojima je obraz don (sic!), a umjesto njih da nabavlja i preporuuje one eske (sic!) novine, koje dre do stida, pristojnosti i ljube istinu (902., 6. i 7., 2.) 22 ...Pitam i zapitkujem, pa vidim, odakle vjetar pue. Ovdje u Brodu nadjoh nekoliko naih ljudi, Hrvata kremenjak, Hrvata koji kao baje ute, ama rade kao mravi za otabeniku stvar, te ne ale ni troka, ni muke, ni vremena... (903., , 3.) 23 da sretno ostavi gimnazijalske klupe, te sa svedobom zrelosti podje, ako bog da, na dalj-
288
HUM 2
2.4. Fonemi /h/ i /f/ Od svih fonema jedino je pisanje fonema /h/ dosljedno, a razlog tomu jest utjecaj dijalektalne jezine situacije, tj. kajkavskih i akavskih govora i tadanje standardnojezine orijentacije. U veini primjera fonem /h/ zadran je na svim mjestima u rijei: na poetku, sredini i kraju. Broj primjera s isputenim fonemom /h/ neznatan je i kolokvijalnog je karaktera.24 Primjeri su neetimolokoga /h/ u sredini rijei takoer neznatni i njihova je primjena mogua izravnim ugledanjem na hrvatske listove u Hrvatskoj ili otvorenosti prema fonolokom sustavu navedenih dijalekata. Najvie primjera u kojima je pogrjeno biljeen fonem /h/ odnose se na sredinu rijei kao oblik popunjavanja hijata i gubljenja suglasnika, a neki su primjeri izrazito kolokvijalnoga karaktera: lahak stih (903., 38, ); lahka mu bila zemljica (903., 38, 4); mehka;25 vehnuti;26 olahkotio sam (903., 2,3); olahoena;27 dobrahano;28 truhnem;29 kahva;30 kahvana;3 zahman;32 krehnuti.33 Zamjena je fonema /h/ fonemom /v/ i /j/ relativno rijetka. U korpusu, tj. u potvrdama pronaen je samo jedan oblik supstitucije /h/ u /j/: kijati.34
nje nauke na sveuilite (90., 42, 4.) 24 Ja bi (898., 22, 6), ajde (900., 5, 4), uapena (905., 24, 3), opet bi napomenuo na jednu, kao baba na utipke, da se otvori jo koja kola u Bekiji (90., 23, 5). 25 preko plota pukla livada, zeleni se trava, mehka kao svila (90., 62, 4.) 26 ali priroda je to udesila tako, da i onom u ljetu razvijenom proljetnom pupu dodje sudnji danak pa im jesen se pome pribliavati, a ljeto izmicati, stane lie kovijati i vehnuti (sic!) kao da ga nikad bog ni dao nije (902., 9, 4.) 27 nabava kamena, sumpora, trcaljka, dodue olahkoena (sic!) je, jer nam visoka vlada daje na odplatu, ali na koncu konca- dodje jesen, mora to platiti, pa skrtenih ruku gledati uplje ispod neba (902., 33, 4.) 28 da je u kulturi dobrahano (sic!) pokroio, jer hoe nee u kulturnom svietu znai neto izdavati list od esnaest stranica dva puta na mjesec (902., 35, 3.) 29 te sam danas zdrava i ila kao rosna kaplja, mjesto da truhnem (sic!) u hladnom grobu (902.,2, 7.) 30 U tiini samostanskoj, u svojoj sobi, piju crnu kahvu, proteu dimove na dugi ibuk, sjedi Marti, na koljenu mu komad papira i klie bielu vilu na gudalo (902., 0, .) 3 ...nije ba najljepe, kad se komu rekne (sic!), da pomae eni kudelju presti. Za ljude je boravak medju ljudima i s ljudima, Ako (sic!) su ljudi zanaije, sastaju se svetkovinom i neradnim, a osobito zimskim danima po kahvanama (sic!) i mehanama (904., 57, 0.) 32 Ivanova Janja mieala je svaki dan kao travu, ama sve zahman, ali je venuo kao mrazom oparen (90., 28, .) 33 A, ovdje ondje krehnu (sic!) ko grom iz kubure, a uz njen tutanj se nadovee podeik (sic!) i pjesma (90., 52, 6.) 34 pomirie li mora kijati (sic!), a kamo li se s njime zasipati ko s kokuruzom (sic!) (90., 33, 4.)
prosinca 2007.
289
Irina BudiMir
Primijeeno je biljeenje /hv/ u /f/: faliti,35 ali se biljee i primjeri poput turcizma kafez.36 Supstitucija je fonema /f/ i /p/ poznata na irem podruju tokavskih govora, a u naem je korpusu potvrena u antroponimu Pilipova37 ili Pilip.38 Alternacija ae posebice je vidljiva kod prijedloga prama/prema.39 Gubljenje samoglasnika karakteristino je u prijedloga med.40 Elizija ili isputanje samoglasnika provodi se u pisanju veznika ko4 i nit42 te priloga odkle (900., 4, 5) i uprav.43 Biljee se i kolokvijalni oblici vako, nako44 i tude.45 Saimanje i asimilacija samoglasnika na kraju glagolskoga pridjeva radnog stilski je obiljeena i dijalektalnoga je karaktera jer zavrava samoglasnikom /o/. Ovakvi oblici nalaze se u priama i aljivim tekstovima: doo,46 reko,47 otro suze (905., 3, 4), mogo,48 doeko.49
35 Nemojmo se mi faliti (sic!) onim, to je prolo, a nemojmo ni sada pustiti ruke niza se, pa uzbijati tudje poslove i sjeati se prolih dana, pa se pustiti ko tikva niz vodu (90., 34, 6.) 36 ...zar sam ja za to postao car, da me drite kao u kafezu (sic!)... (90., 3, 6.) 37 ...jesi li ti odavno kod tacije, pa zna li, po Bogu, jesu li prola Pilipova kola? (900.,8, .) 38 a na prakaratur Pilip? e, da pukne od smieha naem gosp. Juriiu, kako on to umije (903., 33, 4.) 39 ...hrlimo na glas zvona, to nas srdcu potresa, u crkvu, da s toplom molitvom uzdignemo srdca prama (sic!) onom, koji vedri i oblai, u ijim je rukama naa srea, blaenstvo due nae... (90., , 2.) 40 bre bolje izleti i u tren oka eto je u prostranom podrumu med (sic!) velikim brojem baava praznih poredanih (902., 25, 2.) 4 Ivo se osuio ko drvo, kranka mu ojaala (90., 37, 6.) 42 ...ne emo ovim, da ovaj prirunik omalovaujemo, ali to je pravo i Bogu je drago, pa ako hoe da to bude pravi adresar, onda nit po babi nit po strievima (90., 34, 4.) 43 to je rak rana koja Hrvatstvu (sic!) uprav uasno kodi (90., 22, .) 44 Lazara Gajia zna, brate, svo selo. ojk (sic!) poten, dobriina, ma nikom, ni crno ti je u oku. Ne ima ti u njega ko u jednijeh (sic!) vako i nako, osim to mu je na srdcu to mu je i na jeziku. (900., 8, 6.) 45 pa vidje onu hrvatsku slavu, gdje ovjeku srdce puca od milina, kad vidih svu koliku brau Hrvate, koji dodjoe tude (sic!) (90., 48, 5.) 46 Ko doli pokladi - a doo (sic!), brate i vakat, to no se kod nas prije zborilo - kad vabo pobudali. Nije ti to sada tako, jer ne zna tko vie pobudali. Muki udarili u frakove i vragove, Bog s nama budi! (902., 3, 4.) 47 reko bi sad e progovorit Ja kakov je, vesela ti majka, uti se kao dukat, reko (sic!) bi sad e progovorit (90., 33, 4.) 48 Baba Joka, borme, ivi ko jedan po jedan. Prije trona kolibara (sic!), u kojoj nijesi mogo sjesti, a sad liepa okreena kua () sama bi sebi znala rei: dolo ko riba iz vode (900., 86, 7.) 49 ekam i doeko sam opet uku po elavici, jer dodjoe mjesni pjevai (90., 48, 5.)
290
HUM 2
Saimanje se provodi i u nekih imenica, primjerice or,50 ali je zabiljeen i sluaj gdje do saimanja dolazi poslije ispadanja suglasnika /j/. Biljei se jedan takav sluaj ispadanja /j/ izmeu dva /i/, ali zbog ortografske nepouzdanosti nije jasno ima li pisanje dvaju uzastopnih /i/ fonoloku vrijednost /iji/. U potvrdama je zabiljeeno trostruko pisanje jedne rijei u kojoj je u dvama oblicima izvreno saimanje: Osmanliama,5 Osmanlijama52 i Osmanliiama.53 Neki oblici glagola imati u negaciji zadravaju fonem /i/ i piu se sastavljeno: neima,54 neima,55 neimamo,56 dok se ostali primjeri biljee bez /i/. Svakako sukladno normama zagrebake filoloke kole, ali nesumnjivo pod utjecajem franjevake jezine tradicije jest pisanje i usvajanje latiniziranih grecizama (latinski ch > k). Tako se opa vjerska terminologija biljei fonemom /k/: kranstvo, krani Ako se u tekstu ti primjeri biljee fonemom /h/ ili on uope ne postoji na poetku rijei kao hranstvo57 i riani,58 onda su oni semantiki obiljeeni i odnose se iskljuivo na pripadnike pravoslavne vjeroispovijesti. U pisanju naziva nositelja muslimanske vjeroispovijesti (Kuna, 983., 55) takoer je zabiljeena nedosljednost jer se rabe oblici i prema zapad50 i zaista imi izgleda kao or polomljenih krila. Posjetili smo ga; staraac (sic!) je dosta iztroen, ali oko, ono, otro i hitra pogleda (902., , 6.) 5 ...bolje bi bilo da se Malumatov politiar iz Bosne kane orava posla i nekakve sljeparske politike, kojom se Osmanliama sipa lug u oi obzirom na nae narodnostne politike (900., 27, 2.) 52 ...pa i godine 850. na ponosni Alipaa Rizvanbegovi i drugi digoe i kuku i motiku pro i (sic!) Osmanlijama... (900., 27, 2.) 53 Osmanliiama (sic!) sipa lug u oi obzirom na nae narodnosne prilike (900., 27, 2.) 54 da, u tom grmu lei zec! to se toga tie, to neima (sic!) u A.-u ni vraga (902., , 9.) 55 ...ako ima to, e, onda se moe eniti; neima (sic!) li toga, a ti se ne eni ni za ivu glavu (90., 36, 5.) 56 Mi ne vodimo aktivne politike na iztoku i neimamo ni za koga da na Balkanu vadimo kestenje iz vatre (903., 25, 3.) 57 ko ne bi poznao hriane (sic!) u duu, morao bi se uditi ovoj taktici (900., 06, 3), hrianski () s drugim opet poao u hriansku kolu, uili da su nam oi pucale (90., 6, 2.) 58 Riani ih vode za nos, te se opaa kako neki Turci dobivaju sve dulje nosove... (903., 6, 2) ili liepe oranice prelaze u posjed drugih, najvie u ruke riana. Ljudi svata nagadjaju. () A riani? Kao svuda tako i ovdje vrtaju im u glavu njihovi svetenici srbofilstvo. Bog bi znao, kuda i kamo e dovesti to neoprezno vrtanje seljaka riana! (903., 28, 4.)
prosinca 2007.
29
Irina BudiMir
noeuropskoj praksi: muslimani,59 Muhamedova60 i prema tursko-arapskoj orijentaciji: muslomana,6 muslomanske62 i Jerusolim.63 Etimoloki pravopis zagrebake filoloke kole ne biljei jednaenje umnika po zvunosti i izgovornome mjestu, ni ispadanje ni saimanje zatvornika. Primjerice, pisanje prefiksa /iz/: izpasti, izpiti, izekivati, izpod, izkrivljeno, izteklo, Iztok, izkvarenost; prefiksa /raz/: razkonost, razsadnjak, raztuiti, raziriti, razsvjeta, razkralj, razplesti; prefiksa /s/: sbijati, sdogovoriti, sgodno i ostali oblici: obe, glasbeno, francuzko, izdatci, slastnih, enerija, srdce, teko, nizko, obkoljen, podpuno, drutvo, seljatvo. 2.5. Jotacija Jotacija, tj. stara i ponovljena jotacija biljei se refleksom /t/ to je jasno u nekim primjerima akavizama koji su dio organskoga idioma, tj. dijalekta: popuanje,64 puaju,65 osvjeivao,66 itu.67 akavizacija je takoer dio vrlo stare franjevake jezine tradicije.68
59 tako se shvaa pobratimstvo hriana (sic!) i muslimana, koje su kranski i visoki politiari metnuli na veliki bubanj, spekulirajui u svojoj bizantini (902., 25, 8.) 60 ...Latini su i Grci jako proganjali Bogumile, pa je vjera Muhamedova dola Bogumilim u sgodan as, da vrate jednim i drugim milo za drago - ilo za ognjilo... (900., 24, .) 6 taj ti Vra izporedjuje rimskog papu s nekakvom koom, aom ampanjca i vrag ti ga znaj, a polumjesec, znak muslomana (sic!) stavlja na neastno mjesto (902., 25, 8.) 62 dovoljno je upozoroti (sic!), da u Sarajevu ima 800 muslomanske (sic!) djece na liskanju, koja ne idu ni u kolu ni na zanat (90., 53, .) 63 Kad to ujem, ronim suze kao jeremija nad razvalinama Jerusolima (sic!) (90., 23, 6.) 64 Pa su oni iz naeg popuanja (sic!) zidali svoje kule, iz kojih e pucati (90., 45, .) 65 oni puaju (sic!) svoju djecu u svako drutvo bez ikakva nadzora, pa eto uzroka, da su i mostarska djeca postala liske i lole. (90., 22, 3.) 66 ...i on je radio kao crv za moralno i materijalno dobro hrvatskog naroda, osvjeivao ga, putio ga, kako e se osoviti na svoje noge, da ne ovisi o kojekakvim lihvarima, pa je on kao puki uo vie uino (sic!), nego svi oni bogatai i imunici... (90., 9, .) 67 ...ta je i kako je do toga dolo, ne e nitko nita da kae doli- djeca gladna itu kruha. Pa zar bi to bilo za uhanja? Svatko od nas skucat krajcaru (sic!) za kruha mora, ali njemu se to ne dade (90., 26, 6.) 68 Kuna, 983, 78: oit je trend prema istonohercegovakom takavizmu, emu ne mora biti jedini uzrok ugledanje na ve pomenutu normu, jer je tendencija takavizacije vrlo stara i u bosanskoj franjevakoj literaturi
292
HUM 2
U kratkim oblicima jata jotacija se nesumnjivo vrila, ali je u nekim primjerima vidljiv i kolokvijalni oblik: njakih69 od njekih /e//a/. Takoer je dio organskoga idioma oblik u kojemu nije izvrena jotacija, kao zanimiva.70 Pravopisom se iz 9. stoljea nijena estica pie odvojeno od oblika pokraenoga prezenta glagola htjeti (Ham, 998., 36), ali u listu se biljei dvojako i kao ne u i kao neu.7 Meutim, nijena se estica uz druge glagole, prema pravopisnoj normi iz 9. stoljea (Ham, 998., 7), pie sastavljeno. I za ovo su pravilo takoer pronaena odstupanja. Tako se u samo nekoliko primjera potvruje navedeno pravilo: nesmie,72 nemoe,73 nedali,74 neboj.75 List biljei oba oblika pridjeva sav/vas koja su u starijoj normi bila doputena kao metateza (premetanje), s tim da je vas stariji oblik.76 Starija hrvatska norma doputa oba oblika pokaznih zamjenica na ov, -av (kakov/kakav; takov/takav), a koji se jednako rabe u potvrdama
69 ama ta e, kad nekim zaprlo u grlu nalo se njakih (sic!) lola - a bilo ih je iz Sarajeva i iz Pete, pa zadrieli ko vlah s koca, da otmu nevjestu ali zahman (sic!) jer vuk vij, kad ga hrdja bije (900., 50, 4.) 70 nadao sam se da u uti koju zanimivu (sic!), a pun ih je kao ipak, a on e potegnuv dva, tri put, duboko na kami (90., 56, 3.) 7 Primjerice: a sve se boje da ne izadju posve crna obraza iz juno-afrikog zapletaja, jer Boeri ne e ni da uju za kakvu podlonost Englezima (902., 4 i 5, 4) ili pregovaraju o miru, da im ne ostane crn obraz, kako im je na bojitu crn (90., 50, 2); nee biti iznenaena kad na crni glas, da File vie meu ivim nije (900., 5, 5.) 72 gdje ima rada tu ima i napredka, nesmie (sic!) uzeti ni tanke dlake ako nisi zaradio (900., , 4.) 73 dakako da ovakvo zaklonite nemoe (sic!) da tu sirotinju obrani od nepogode, od vjetra i kie i s toga umiru djeca i slabe enskinje (sic!) u sav mah. (902., 27, 3.) 74 gojili je, pazili i drali kao kap na dlanu. Nedali (sci!) ni muhi pasti na nju draili i uvali je kao staklenu au, da vjetar ne zapuhne. Uz taku zebnju i brigu raslo diete kao zlatna jabuka (90., 27, 6.) 75 ...ako se boji svieta da Ti reci na bubanj ne izlaze, a Ti pii meni ko starom jaranu pa se neboj dalje nikoga. (90., 23, 4.) 76 Primjerice: ...Gruntovno povjerenstvo radi na vas mah, zasjeda svake hefte po jedan, a po potrebi i dva dana. Oni proue, upute stranke, prime njihove ugovore i molbe za provodenje u gruntovnici (90., 4, 3.) // dakako da ovakvo zaklonite nemoe (sic!) da tu sirotinju obrani od nepogode, od vjetra i kie i s toga umiru djeca i slabe enskinje (sic!) u sav mah.
prosinca 2007.
293
Irina BudiMir
lista.77 U nekim primjerima vidljiv je utjecaj organskoga idioma pa se susreu oblici kao to su takih ili onaki.78 2.6. Glagoli Iako bi suvremena norma oblike tipa vrtiti,79 oslabiti,80 razumiti,8 samliti,82 zaboliti83 itd. smatrala ikavizmima (dijalektizmima) koji su i dio idiolekta autora odreenoga teksta, predstavnici zagrebake filoloke kole ove oblike ili oblike tipa sio84 i viditi85 smatraju pravilnim oblicima. Dakle, pisanje dvoglasnika dvojako je, a stara je norma bila kolebljiva (neki su oblici pisanja dvoglasa dubletni: viditi i vidjeti,86 sititi ili sjetiti,87 pa se u istom tekstu mogu nai i jedni i drugi oblici.
77 Primjerice: prenimo se dakle, odponimo svojski, s takovim radom i nastojanjem uhvatiti (sic!) emo dui mjesta - a u potomstvu harnu uspomenu (903., 38, 2); mi Macedonci ne poputamo, ne damo se smesti, mi se ne plaimo nikakovih sredstava, ni okrunjenih glava ne emo tedjeti samo, da svoj cilj poluimo (90., 23, 2). 78 Primjerice: tko hoe tamo da ide, treba mu dobra kesa, ama u nas nema takih kesa, pa bi bolje bilo ostati u Dinari... ili vas se sviet promienio, a mi ostali onaki isti kao to smo bili prije vie vjekova, konzervatici od glave do peta (sic!) (90., 23, 2). 79 poto joj sve po udi stizali odgovori, vrtila (sic!) se kao kalajdija po kotlu i ne znala, ta e... (90., 29, 6.) 80 ...ako ti je kesa krcata ne boj se gladi, a ako ti je prazna, pritegni dobro pas jer e ti brzo oslabiti (sic!) (904., 0, 7.) 8 ako bi imali to primietiti, bilo bi pozornici, koja je dosta slabo dekorirana bila, ali lako je izpriati Posavca, njega od suvika glava ne boli, on neima (sic!) nikakove podpore osim ono prihoda od koncerta, pa se sasvim lako moe razumiti (sic!) da se to sve od jedno (sic!) nemoe nabaviti (902., 3, 7.) 82 Koliko muke te dangube stoje, dok se do komada kruha dodje, najbolje osjea jadna sirotinja. Mnogo je bilo, pa je gladovao kod gotova ita. Nije mogao samliti (sic!) ili to su mlinici tako daleko ili to siromak (sic!) nije imao s ime platiti (902., 6, 5.) 83 ne pitaj brate Jefto, ve pomozi ako za sv. Savu zna, srdce me zabolilo (sic!), pa ni ivjeti ni umrijeti (sic!) (900., 93, 7.) 84 u kutu je sio (sic!) pjeva, ziba se simo i amo, udeava svoju tamburu (902., 99, 5.) 85 ne treba mu daleko traiti razlog, neka samo pogleda oko sebe, pa e odmah viditi (sic!), ako nije slijep (sic!) kod zdravih oiju (902., 98, 6.) 86 nemoj brate grieiti due! Otkle i kako je ona ono zakurlala to e se vidjeti najposlije (900., 79, 7.) 87 moda e se i sad popo sjetiti, da nije ni gjavao onako crn, ko to vele- biti e makar ikoja biela pjega na njemu (900., 74, 6.)
294
HUM 2
U potvrdama se biljee glagolski dijalektizmi koji se temelje na jotaciji prezenta glagola ii (idje88) ili analogijskom /m/ (zapomu89). Biljee se glagoli koji imaju dubletne oblike u prezentu I. i V. vrste: znadu,90 imade,9 kao i glagola IV. i V. vrste, npr. uzimlju.92 Veina primjera glagolskoga priloga sadanjega i prologa ima standardne nastavke i i vi, meutim odstupanja se odnose na redukciju zavrnoga i /i/ u // i /vi/ u /v/, a danas je ova pojava stilski obiljeena: piju, poteu,93 stvaraju,94 uzdaju,95 odkidaju,96 bjee,97 sjetiv,98 potegnuv.99 Inae, stalna uporaba glagolskih priloga naslijee je franjevake literarne tradicije (Kuna, 983., 3). Zabiljeen je oblik imperativa projdi.00
88 Gledajui hrvatski otabenici Herceg-Bosne, kako se agitacijom i tampom iz tudje njive u nau uvlae tudji kukolj, a idje s tim, da se narod otudji svom imenu i svojoj prolosti, pa duu mu i srdce izkvari (900., 25, 2.) 89 Malena je rasta, okotanih obraza, brci mu posiedili, stoji k ukoen. Ali ako se zapome (sic!) razgovor, kao to smo (902., , 6.) 90 jok brate, kako s toga - poe Mujaga, ve u ti ja kazati, koji malo po bolje znadu i od mene i od tebe, pa ako ti i oni ne kau, da je ovako, pljuni mi u obraz (90., 34, 5.) 9 ta eto, boe ti zdravlje, imade dosta svega pa e iza tebi ostat dosta djeci (90., 42, 7.) 92 imade ljudi u pokrajni, koji ne e da dadu vriednost ovim sastancima, jer ne haju za obim dobrom naroda, ili uzimlju (sic!) za alu svaki rodoljubni pokret... (90., 32, 5.) 93 U tiini samostanskoj, u svojoj sobi, piju crnu kahvu, proteu dimove na dugi ibuk, sjedi Marti, na koljenu mu komad papira i klie bielu vilu na gudalo (902., 0, .) 94 mi dakle - stvaraju stranarstvo - narod i materijalno slabili, ogrieili bi se dakle i o njegovu eksisitenciju, a prije nego to budemo initi, bolje bi bilo da sveemo mlinski kamen o vrat, pa da utonemo u more zaboravi (900., 35, .) 95 i je li vlada na sve to hladna srdca, eto ti ih samih s narodom, te narodnim uljevima, uzdaju se u se i u svoje kljuse, osnivaju narodna drutva (900., 80, .) 96 a i mnogom je zemljaku utro suzu siroticu, odkidaju od sebe i alju podpomo (900., 2, 3.) 97 zec naglo bjee, dotra taman k stieni, za kojom sam ja uao, skoi na vrh nje () ja se bojah lovca, pa udri ispred kera i njega i to no rie (sic!) - sam pao sam se ubio, kud me vrazi na taj put natjerae (900., 68, .) 98 presv. g. Nikolaj Mandi uz asistenciju i izrekao tuno slovo, sjetiv se druga u radu za boljak (sic!) crkve (903., 9, 3.) 99 nadao sam se da u uti koju zanimivu (sic!), a pun ih je kao ipak, a on e potegnuv dva, tri put, duboko na kami (90., 56, 3.) 00 dao Bog dobro, teto, projdi me se, opet zijan, svu no obio i traio, ne bih li se sletio, pa ni za liek (900., 58, 7.)
prosinca 2007.
295
Irina BudiMir
Na morfolokoj se razini posebno moe istaknuti pisanje imenica bez morfemskoga nastavak ah, uporaba imenica mukoga roda i sinkretizam padea. 2.7. Mnoina I u pisanju mnoine imenica mukoga roda vlada neujednaenost, tj. arenilo u izboru duge i kratke mnoine tih imenica. Iako tadanja norma zagrebake filoloke kole prednost daje kratkoj mnoini, neki oblici frazemskih sastavnica ili leksema u tekstu imaju dvojake oblike, to se moe pripisati dijalektu: gostovi,0 hirima,02 klipe/klipove,03 dlani/dlanovi.04 2.8. Padei Norma 9. stoljea zagovarala je uporabu genitivnoga nastavka ah. Za razliku od svih svojih prethodnika, Osvit imenice u genitivu mnoine ne biljei zavrnim morfemom a(h) iako je ono prema tadanjoj normi bilo pravopisno a ne izgovorno. Ovo je jo jedan primjer da jezik lista ima pravopisne karakteristike norm na prijelazu jer ne biljei rijei u duhu pravopisa norme zagrebake kole. Zbog nesinkretiziranih padenih nastavka u jeziku zagrebake filoloke kole mogu se razlikovati dativ i lokativ u mnoini, ne samo sa stalnim prijedlozima nego i prema padenim nastavcima.
0 na Ilidi imaju gostovi uviek zabave. (903., 38, 2.) 02 ali to koristi, kad u tom trijumfu djeluju i elementi koji e u danoj im sgodi sve to u blato baciti - sve blatom zapeatiti, ako ne budu odgovarali njihovim hirima i tatini (900., 5, .) 03 ...nita ne raditi i biti Hrvat imenom, a onom potenom radniku baca klipe pod noge i gleda zavrnuti vratom (900., 5, .) // valjalo se k njemu pribliiti, a ne baciti mu klipove pod noge. (900., 83, 2.) 04 dok seljak toliko novca zaslui, treba poteno ouljati dlanove i dugo raditi (903., 4, .) // otcu i materi zemlju ostavlja suze na oima i da puu u prazne dlane, a usreuje samo soje nezasitljive grobodere! (904., 8, 4.)
296
HUM 2
Osvit biljei uporabu prijedloga proti s dativom: proti sebi,05 proti onim sunardonjacim,06 proti materi,107 dok je oblik kao protiv onih08 zabiljeen s genitivom. Prijedlog prema/prama/pram uvijek dolazi uz dativ, a prijedlog u dolazi s lokativom: u tudjem jeziku.09 Prijelazni oblici padenih nastavaka javljaju se i u primjerima: po mehanam,0 po prstim, prama krvnicim, dati tabanim. Budui da starija norma nema navezaka ili pokretnih samoglasnika, u nekim frazeolokim potvrdama Osvita vidljivo je odstupanje ili mjeavina pravila uporabe (padea i navezaka). Navedeni primjeri s prijedlogom proti pokazuju tu nedosljednost u uporabi kao to je u primjeru s navedenom imenicom u dativu mnoine koja ima navezak a (proti sluajnim nesreama). Da se u jeziku Osvita osjeaju tragovi tradicionalne franjevake knjievnosti, moe se vidjeti iz uporabe prijedloga po umjesto na s akuzativom.2 2.9. Futur I. i kondicional U veini sluajeva kada je pomoni glagol iza infinitiva, infinitiv se nalazi u krnjem obliku: spomenut u.3 Ovakvo je pisanje futura suklad05 Narod () ini tim, po mojem dubokom uvjerenju, najvei grieh proti (sic!) sebi; on poinja tim grieh stalnosti, grieh, koji djeluje, koji se vue od koljena do koljena (90., 4, 2.) 06 morali su () milom ili silom spustiti svoj glas, kad je doao govor za to, da sude o izgredima proti onim sunarodnjacima, koji ne samo, tako reku, ine jednu dravu u dravi (902., 82, 3.) 07 proti materi je radi slabe panje dana prijava; u Beu i Peti iznese zakonska osnova o osiguranju pomoraca i ribara proti sluajnim nesreama i proti starosti (903., 32, .) 08 kako su nai stariji imenito muslimani sudili, pisali i borili protiv onih koji su nauku zabacivali i eljeli, da im peeni vrabci sami u usta padaju (902., 45, 6.) 09 I vrieme je, jer ako ita, to je bilo sbilja nesnosno, da je hrvatski teak u Dalmaciji dobivao pozive i ine uredovne odluke u tudjem jeziku, te je morao trati od Poncija do Pilata, da mu tko proita, to mu se crno na bielu pie (903., 8, 5.) 0 od sovika do zalika, svagdje ima grienika i dunika. Stopanica cvili s djecom, a domain kuna dobra po mehanam dieli (904., 3, 5.) obino za vremena DAO TABANIM VATRU, te na taj nain umakao zasluenoj kazni (90., 59, 3.) 2 jer knez hoe po svaki nain (903., 32, .) 3 spomenut u jednu sgodu ili bolje nesgodu, koja opet baca crnu tamu na nas, mjesta svjetla i napredka (90., 43, 5.)
prosinca 2007.
297
Irina BudiMir
no kako tadanjoj tako i dananjoj hrvatskoj pravopisnoj normi. Meutim, u korpusu je pronaen jedan primjer sastavljenoga pisanja futura I. (bie4), ali se biljei i oblik tipa biti e.5 Pisanje kondicionala, tj. njegova pomonog glagola biti odlikuje se dijalektalnim jezinim svojstvima. Aoristni oblik pomonoga glagola u 3. osobi mnoine svojstven je veini bosanskohercegovakih govora: bie biti.6 Hrvatski jezini purizam nije doputao turcizme koji su se u starijom jezinoj normi smatrali tuicama, no Osvit njima obiluje, to je jo jedan pokazatelj utjecaja organskoga idioma. Na leksikoj razini Osvit obiluje turcizmima, ali s obzirom na podruje na kojemu se pojavljuju, moe se govoriti o dijalektizmima. Ovdje se navode samo neki turcizmi pronaeni u analiziranoj periodici, bez njihove detaljnije podjela na skupine: bizmearica, enluk, ekija, ardak, arpadik, budak, zejtin, fajda, beika, mazija, tufan, tarhan, arin, ebe, kijamet, kafez, jagma, kadifa, ibuk, ejtan, subaa, eher, medidije, eif, hidret, zijafet, ainica, aija, merak, granap, zijan, hefta, fajda, kalif, baa, behar, hasna i dr.
Zakljuak
Budui da je ureivaka politika Ivana Aziza Milievia bila slina dotadanjoj tradiciji ureivanja listova u nakladnitvu Hrvatske dionike tiskare (nekadanje Tiskare katolikoga poslanstva u Hercegovini), dakle zatita hrvatskih prava i interesa, u jeziku je lista jasan utjecaj tadanje franjevake jezine tradicije, jezik suradnika lista i zagrebake filoloke kole. Jezik Osvita oslanja se na stariju franjevaku literaturu kada je rije o uporabi refleksa jata odreenih glagola; uglavnom su to ikavski oblici tipa viditi, eliti, kao i uporabe prijedloga i prijedlonih izraza. akavizirani oblici glagola, uporaba glagolskih priloga, biljeenje vjerske
4 Muka je to kazat vama, jer ete vi opet u svoje diple i bie kako vi kaete (903., 25, 6.) 5 moda e se i sad popo sjetiti, da nije ni gjavao onako crn, ko to vele- biti e makar ikoja biela pjega na njemu (900., 74, 6.) 6 to e sada? Reda je sluati, jer tko s djavlom tikve sadi, o glavu mu pucaju, mjesto tikava mogle bie biti ake moje kokane, pa kud onda? (90., 30, 7.)
298
HUM 2
terminologije pokazuju snaan duh jezika bosanskih franjevaca. Iako je norma zagrebake filoloke kole zagovarala pisanje genitivnoga nastavka ah i iako je ono prema tadanjoj normi bilo pravopisno a ne izgovorno, Osvit ne biljei rijei u duhu pravopisa norme zagrebake kole, to je pokazatelj da jezik lista ima pravopisne karakteristike normi na prijelazu. Potvrda za to moe se nai i u pisanju estice ne. Etimoloki pravopis zagrebake filoloke kole ne biljei jednaenje umnika po zvunosti i izgovornome mjestu, ispadanje i saimanje zatvornika, a tih se pravila dre i autori Osvitovih tekstova. Iako tadanja norma prednost daje kratkoj mnoini imenica, Osvit biljei dvojake oblike, to je odlika i dijalektalnoga obiljeja jezika. Dijalektalnih svojstava ima u pisanju pomonoga glagola biti: ja bi, bie biti kao i u pisanju refleksa jata, fonema , d i h i pokazanih zamjenica. S obzirom na nain nastanka Osvita i njegovu borbu za odranjem (obiljeio je desetljee novinske djelatnosti u Hercegovini), razumljiva su sva tri utjecaja na njegov jezik, a posebice velik trag ostavlja franjevaka jezina tradicija. Osvit je, kao posljednji list tiskan u nakladnitvu Hrvatske dionike tiskare, nastavak ve tada desetljeima objavljivane javne hercegovake rijei ijem su sadraju i obliku poseban peat dali njegovi urednici i kao takav predstavlja zanimljiv i izazovan materijal kako s lingvistikoga tako i s publicistikoga i kulturolokoga aspekta.
Literatura
- Gabri-Bagari, Darija (2004.), Primjeri bosanskohercegovake pismenosti i knjievnosti od 11. do 19. stoljea, HKD Napredak, Zagreb, pp. 7-22. - Gabri-Bagari, Darija (983.), Jezik Bosanskog prijatelja prvog bosanskohercegovakog asopisa, Svjetlost, Sarajevo. - Gabri-Bagari, Darija (989.), Izmeu Vuka i Gaja, Sarajevo.
prosinca 2007.
299
Irina BudiMir
- Kruevac, Todor (978.) (II), Bosanskohercegovaki listovi u 19. veku, Veselin Maslea, Sarajevo. - Kuna, Herta (983.), Neki problemi jezike standardizacije u Bosni i Hercegovini krajem XIX vijeka na materijalu jezika tampe, Knjievni jezik, 2/3, Filozofski fakultet, Sarajevo. - Musa, imun (992.), Franjo Milievi i hrvatski kulturni preporod u Hercegovini, Mostar. - Okuka, Milo Ljiljana, Stani (99.), Knjievni jezik u Bosni i Hercegovini od Vuka Karadia do kraja austrougarske vladavine, Mnchen. - Osvit 898. (III) 908. (VIII) (urednik Ivan Aziz Milievi). - Rizvi, Muhsin (985.), Pregled knjievnosti naroda Bosne i Hercegovine, Veselin Maslea, Sarajevo. - Samadija, Marko (997.), O slubenome statusu hrvatskoga standardnog jezika potkraj XIX. i u poetku XX. stoljea, Iz triju stoljea hrvatskoga standardnog jezika, MH, Zagreb, pp. 88-99. - Tafra, Branka (995.), Obiljeja hrvatske gramatike norme do kraja 9. stoljea, Filologija, 24/25, pp. 349-354. - Vince, Zlatko (982.), Norma u hrvatskom knjievnom jeziku potkraj 9. stoljea, Jezik, XXX, num. 2, 33-64, Zagreb, pp. 5-57.
300
HUM 2
Irina Budimir
LANGUAGE OF THE DAWN Ortographic, graphic and language (in)consistencies in the Dawn
Summary
The printing house of the catholic mission in Herzegovina which was managed by owner friar Franjo Milievi was the unique publishing house in the 19th century in Herzegovina. The publishing activities of this institution paved the way to the journalism, literature, publicist writing and pedagogic- education awareness in Herzegovina. The printing house, from the time of establishment to the apprehension, changed 8 titles and in that period, 77 books were printed as well as newspapers of the religious and political content: Hecegovaki bosiljak (1883/84), Novi hercegovaki bosiljak (1884/85), Glas Hercegovca (1885/1896) and Osvit (1898/1908). This paper deals with the language of the newspapers Osvit. Regarding the fact that this newspapers has been published in Mostar in the late 19th and early 20th century and the political as well as language circumstances of its establishment caused the interesting fragments in history of the printing house activity, this paper deals with the features of the Osvit language. This newspapers observed the standard language of the philology school of Zagreb in the way it was possible. The orthography, graph and language consistencies and discrepancies as well as the reasons of their appearance were analyzed in detail concerning the language standard which was used by the editor and the associates. Key words: newspapers Osvit, orthography, graph and language consistencies and discrepancies.
prosinca 2007.
30
Katica Krei Filozofski fakultet u Mostaru
UDK 8.63.4235/36(075) Izvorni znanstveni lanak Primljeno: 6. VIII. 2007.
ODREENJE OPEJEZINIH POJMOVA I JEZIKOSLOVNO NAZIVLJE U NOVOJ SLOVNICI TALIANSKOJ FRANJE MILIEVIA
Saetak
U radu se uz kratak opis sadrajne strukture analiziraju opejezini pojmovi i predstavlja osnovno jezikoslovno nazivlje Nove slovnice talianske Franje Milievia koja je objavljena 1874. godine Tiskom poslanstva katolikog u Mostaru. Pravopisnom i gramatikom normom Slovnica predstavlja nastavak gramatiarske tradicije bosanskih franjevaca, ali prouavanjem njezina sadraja, deskriptivnih definicija, naziva i naina oblikovanja gramatike grae uoavaju se znaajke koje je odvajaju od starijih gramatika nastalih u BiH. Pojava Slovnice, kao i slinih tekstova sedamdesetih godina 19. stoljea, oznaila je poetak ozbiljnijih jezikoslovnih zanimanja i aktivnosti u Hercegovini. Kljune rijei: Slovnica, deskriptivne definicije, jezikoslovno nazivlje, utjecaji, tradicija, Hercegovina.
Uvod
U drugoj polovici 9. stoljea Hercegovina doivljava vane drutvene, politike i gospodarske promjene. Zahvaljujui ponajvie politikom i crkvenom osamostaljenju, hercegovaki franjevci, iako zauzeti pastoralnim obvezama i vjerskom obnovom, poinju s kulturnim i knjievnim aktivnostima. Pri tomu se Mostar vrlo brzo izdvaja kao glavno kulturno
302
HUM 2
sredite s raznovrsnim preporodnim aktivnostima, zahvaljujui maru i snanoj volji hercegovakih franjevaca. Otvaranje prve hrvatske tiskare u Hercegovini jedan je od vanijih njihovih pothvata, a njezin poetak vezuje se za nastojanja biskupa Anela Kraljevia, fra Petra Bakulu i fra Franju Milievia. Bila je oivotvorenost ideje Grge Martia i Frane Jukia. Meu prvim tiskanim knjigama pojavile su se poetnice, kalendari, ematizmi, molitvenici. Od posebne su vanosti prva jezikoslovna djela tiskana u Hercegovini ije se autorstvo pripisuje uredniku i najsvestranijem djelatniku u tiskari Franji Milieviu: Pravopis za nije uione u Hercegovini, 873., Nova slovnica talianska, prvo izdanje 874., drugo izdanje 877., Novi bukvar, 874., Skladnja ili druga strana slovnice talianske, 878. godine. Iako bi se s obzirom na politiku izoliranost Hercegovine moglo rei da sve onodobne hercegovake aktivnosti poinju bez knjievne i jezine tradicije, upravo proces izdvajanja Hercegovine, veza s dalmatinskim franjevcima, izravna upuenost na talijansku kulturu preko studija kao i posredna veza bosanskih franjevaca s preporodnim aritem u Hrvatskoj objanjavaju tragove razliitih utjecaja u knjievnim i jezikoslovnim djelima u Hercegovini od 70-ih godina 9. stoljea. U ovom je radu rije o Novoj slovnici talianskoj Franje Milievia koja je objavljena u mostarskoj tiskari 874. godine, a njezino se drugo izdanje pojavilo 877. godine. Uzimajui u obzir sadraj pisan hrvatskim jezikom, poseban je osvrt napravljen na odreenje opih gramatikih pojmova, definicije i opise vrsta rijei i njihovih kategorija kao i na jezikoslovno nazivlje u okvirima skromnoga bosanskohercegovakog onodobnog jezikoslovnog konteksta.
1. Gramatike bosanskih franjevaca

Gramatike bosanskih franjevaca su gramatike stranih jezika pisane hrvatskim jezikom poevi od Babieve i itovieve2 s poetka 8. sto 2 Tomo Babi, Prima grammaticae institutio pro tyronibus illyricis accomodata, Venecija, prvo izdanje 72., drugo izdanje 745. Lovre itovi, Grammatica latino-illyrica, Venecija, prvo izdanje 73., drugo izdanje 742., tree izdanje 78.
prosinca 2007.
303
Katica Krei
ljea. Ove su alvaresovske preradbe prethodile grigelyevskim preradbama bosanskih franjevaca, ito dvjema gramatikama Stjepana Marijanovia (822. i 823.), gramatici Filipa Kunia (857.) te Anela Kraljevia (863.),3 hercegovakoga franjevca. Bosanski su franjevci napisali hrvatskim jezikom preradbe Grigelyeve gramatike za praktinu primjenu. Imale su u prvom redu udbeniki karakter. Jedini autor iz Hercegovine bio je fra Aneo Kraljevi. O rairenoj uporabi ove gramatike svjedoi podatak iz Biobibliografije franjevaca Bosne Srebrene Ante Slavka Kovaia koji govori o gramatikama to su se rabile na podruju BiH do pojave gramatike fra Anela Kraljevia 863. godine.4 Kraljeviev suvremenik i suradnik, posebice u tiskarskim poslovima, u Mostaru bio je fra (don) Franjo Milievi. U njegovim se ivotopisima mogu nai podatci o obinome fratru koji je uinio velike stvari na kulturnom polju i tako postao najznaajnija osoba druge polovice 9. st. u BiH (Alilovi, 980., 26). Uz urednike, tiskarske, literarno-publicistike i, svakako, pastoralne poslove, pozornosti su vrijedni i njegovi udbeniki i filoloko-priruniki prinosi hrvatskom jezikoslovlju: Poetnica, dva izdanja Slovnice, Skladnja i Pravopis.5 U razdoblju nakon politikoga i crkvenoga osamostaljivanja, kulturnoga i gospodarskoga napretka u duhu preporodnih refleksija iz Hrvatske, ponajprije u cilju buenja nacionalne svijesti, pojava spomenutih udbeniko-prirunikih tekstova i njihovo tiskanje u Hercegovini predstavljaju pionirske korake u jezikoslovlju na spomenutom prostoru. Istodobno su navedena djela prema normativnim i metodoloko-udbenikim znaajkama nastavak koncepcija bosanskih franjevaca u istovrsnim aktivnostima iz prethodnih desetljea. Milievievi napori pokazuju snanu elju za prosvjetiteljskim procvatom Hercegovine i znanstvenim i strunim prouavanjem jezika
3 Stjepan Marijanovi, Instituiones grammaticae latinae illyrico proposita ac ad usum iuventuti provinciae Bosnae argentinae compilatae, Split, 822.; S. Marijanovi, Syntaxis linguae iuventuti Provincia Bosnae Argentinae accomodata, Venecija, 823.; Filip Kuni, Slovnica jezika latinskoga ilirski istumaena za potrebe mladei bosanske, Be, 857.; Aneo Kraljevi, Grammatica latino-illyrica, Rim, 863. Vidi Kovai, 99., 204. Puni su nazivi navedeni u uvodnom dijelu rada.
4 5
304
HUM 2
usprkos skromnom jezikoslovnom predznanju. No, to ne umanjuje vanost ni vrijednost njegovih autorskih tekstova. Dijelei sudbinu veine hercegovakih franjevaca s obzirom na svestrane aktivnosti na koje su tjerale (ne)prilike, Franjo Milievi je nastavljao sudbine franjevakih knjievnika iz prethodnih stoljea i predstavljao je bitnu strukturnu vezu izmeu starije hrvatske knjievne tradicije i onoga hrvatskog stvaranja koje e se razvijati u novim okolnostima austrougarske vladavine (Rizvi, 985., 8).
2. Nova slovnica talianska

Nova slovnica talianska prva je gramatika pisana hrvatskim jezikom tiskana u Hercegovini, a njezin puni naziv glasi Nova slovnica talianska ili poetnica slovnice talianske. Dio su naslova i odrednice koje slijede zauzeta s iskustvom naukoslovnim uredjena titi, pisati, i govoriti jezikom talianskim u malo vriemena, mladei ercegovakoj posveena. Rije je o talijanskoj poetnici koja je namijenjena uenicima Hercegovake franjevake kustodije. Drugo izdanje izpravljeno i uzmnoano pojavilo se 877. godine Tiskom franjevakim u Mostaru. Zanimljivo je napomenuti da je naslov ove slovnice napisan hrvatskim jezikom dok su prethodne gramatike bosanskih franjevaca (izuzimajui Kunievu) bile naslovljene latinskim jezikom, tj. jezikom ija se pravila predstavljaju u gramatikama. Takoer se rabi naziv slovnica, to je u duhu zagrebake filoloke kole.6 Objanjenja i definicije u Slovnici napisane su hrvatskim jezikom, primjeri talijanskim, a struni nazivi dvojezino. Sadraj obasee IV+4 stranica, a poinje predgovorom u kojemu se naglaava vanost uenja inostranskih jezika7 te njezina praktina strana jer u drugim slovnicam teoretiarim treba voditelj (3). Ova je gramati6 7 Jezikoslovci koji slijede zagrebaku kolu dosljedno u naslovima svojih djela imaju naziv slovnica (Ham, 2006., 66). Kod naih deda, pradjedah i tako nazad, bi u velikoj procieni uiti inostranske jezike; a kod sadanji jo je u veoj, jerbo ovi jo bolje uvidie, da je od velike vanosti, doim uviereni ostae, da nauk jezikah, jest temelj svakog ugodnog znanjstva; i zato mnogi ljudi podadoe se, da to izvrstniji nain izvedu ovog nauka; uvidjajui da bez znanjstva jezikah, prosvieta i poznanjstvo naukah, jest medju ubonim miestim (Milievi, 874., 3).
prosinca 2007.
305
Katica Krei
ka drukija od onih koje su joj prethodile u BiH i po tomu to nije pisana u obliku pitanja i odgovora, iako je isti autor prije Slovnice u Mostaru objavio Pravopis za nije uione dajui pravopisna pravila kroz odgovore na postavljena pitanja. Takoer, nema uobiajen poetak u kojemu se izravno ili na osnovi postavljenoga pitanja odreuje pojam gramatike. U Slovnici sadraj nije razdijeljen po tematskim cjelinama nego je, vjerojatno zbog praktine namjene, predstavljen kroz trideset i tri zadae. Iako nije sustavno razdijeljena, mogu se oblikovati sljedee cjeline prema sadraju trideset i triju zadaa: glasovi i njihov izgovor, vrste rijei i njihove kategorije i pravopis. Sintaksa je samo djelomice unesena u drugo izdanje, a 977. godine pojavila se u zasebnoj knjizi Skladnja ili druga strana slovnice talianske. Primjeri u zadatcima reenice su iz razgovornoga jezika, to u tipinim poetnicama ima vanu ulogu, ali s obzirom na prostor koji dobivaju primjeri u Slovnici, knjievnoumjetniki tekstualni predloci zanemarivi su. Kao i starije hrvatske gramatike, ni Slovnica nema rjenika, pravopis je dio sadraja, a glagoli zauzimaju najvie prostora.8 Poetni se sadraj odnosi na glasove i izgovorne vrijednosti pojedinih fonema (-8) i ima najmanje komparativnih sadraja s hrvatskim jezikom. Sredinji i najopseniji dio Slovnice zauzima morfologija (8- str. od ukupno 4 str.). Ovaj je dio naslovljen O riema i odnosi se na odreenje vrsta rijei i njihovih kategorija. Pojam se riei u Slovnici uporabljuje dvoznano: sa znaenjem pojedine vrste (kao i u suvremenom jeziku) i sa znaenjem glagola. Navodi se devet vrsta rijei: ime (imenica), spolnik (lan), pridavnik (pridjev), zaimenik (zamjenica), rie (glagol), predlog (prijedlog), prislov (prilog), umetak (uzvik) i veznik. Definicije su najee opisnoga karaktera, to je vjerojatno poetnicima bila olakotna okolnost u uenju stranoga jezika. Znaenje imenica objanjava se preko njihovih vrsta, a najprije se predstavljaju imenice s obzirom na ovjekov dodir s onim to znae pa se dijele na istinite, tj. stvarne ili konkretne i imena zamiljenosti, tj. apstraktne ili nestvarne. Glavna su vrsta imenica stvarne imenice koje
8 Vidi Ham, 2006., 66.
306
HUM 2
izrazuju osobe, ivine, stvari i sami osebi obstoje (8). Govorei o gramatikim obiljejima imenica, autor polazi od plemena (roda) imenica, ito najprije s obzirom na spol, ali govori o ivotinjama, a ne spominje osobe: ivine ol su muke il su enske: Odtud imena bie razluena na muka i enska plemena (0). Pojam spola esto se pogrjeno uporabljuje; mijea se semantiko znaenje spola i gramatika kategorija roda.9 Nadalje, imena bia, ivotinja i stvari dijele se na posebna, oba i zadruna. Pojedinane definicije vrsta imenica znaenjski ne odstupaju od definicija istih vrsta u suvremenom standardnom jeziku.0 Govorei o plemenu (rodu) imenica, spominje pojam plemena obeg za ime koje je prikladno plemenu mukom i enskom (0), pri emu ne navodi primjer. Pridjevi i imenice ne definiraju se na poetku, nego se odmah govori o njihovoj podjeli. Predavnici se dijele na pridavnike sposobnosti i pridavnike pokazne (20). Nakon podjele izvedena je definicija: pridavnici su odredjeni za preinaivati ime (2). Od gramatikih kategorija pridjeva predstavlja se stepen (stupanj), ito stalni (pozitiv), sravnai ili sravnatelj (komparativ) i superlativ. Naslov poglavlja O stepenu pridavnika sposobnoga (24) ograniuje stupnjevanje na kvalitativne pridjeve. Nakon jednostavne definicije zamjenica (Zaimenak jest jedna rie koja se postavlja mjesto imena, 26) detaljno se predstavljaju osobne zamjenice po paradigmama, tj. zaimenak sobstveni u jednobroju i viobroju. Osobne se zamjenice za ., 2. i 3. lice u jednini znaenjski odreuju kao u suvremenom standardnom jeziku, tj. zamjenica za . lice u svim sborim, osoba koja sbori (upuuje na osobu koja govori), 2. lice osoba koja slua (kojoj se govori), a 3. lice sobstvo upuuje na osobu okojojsesbori (26). Kao posebno pravilo izdvaja se pisanje osobne zamjenice za 2. lice mn. kao rijei iz poasti. U neslubenoj komunikaciji, u svakodnevnom obraanju uporabljuje se zamjenica ti, to je i uobiajeno, ali autor takvu uporabu opisuje ovako: S rieju ti, upotrebljuje se i u dubokom
Imena carstavah, kraljevinah, dravah, riekah, dovrujui na a, jesu enskog, a kad na drugo glasovito, tad su mukog spola (Milievi, 074., ). 0 Npr. definicija zbirnih ili kolektivnih imenica: Zadruna su imena, ako oznauju vie osobah, ivinah oli stvarih, u jedno sdruenih: puk, skuptina, krdo (Milievi, 874., 9). 9
prosinca 2007.
307
Katica Krei
opinstvu, ali kada jedna odlina osoba zbori s jednim prostakom (3). Duboko opinstvo podrazumijeva razgovor bliskih osoba. Postoji gradacijski odnos moguih situacija u komunikaciji: openje s prostakom, srednje opinstvo i govorenje k jednoj odlinoj osobi (3). U prvom se sluaju rabi zamjenica ti, a u preostalim dvama sluajevima zamjenica Vi. Od ostalih se vrsta obrauju pokazne zamjenice, tj. zaimenci dokaziteljni, a u odjeljku Drugi zaimenci navode se i objanjenja i pojedinani primjeri za sloene neodreene zamjenice. Uloga je zamjenica dakle samo zamjenjivanje, a ne i upuivanje, to e u drugom izdanju Slovnice biti dopunjeno. Kao to je uvodnom dijelu ovoga rada naglaeno, glagolima je u Slovnici ostavljeno najvie prostora. Riei (glagoli) su besjede koje izrazuju bitnost prostu oli preinaenu bitja oznaenog imenom, pri emu se bitnost prosta izraava glagolom biti, a preinaenu izraavaju oni glagoli koji s jednom istom rijei oznauju rie i svojstvo (36). Glagol biti oznauje postojanje predmeta i zove se prosti glagol, a ostali glagoli oznauju i svojstvo i zato su i sastavljeni jer se njima imenuje neto vie od postojanja predmeta. Svojstveni ili samostalni su predikativni glagoli koji sami tvore predikat reenice. Odmah se glagoli razvrstavaju prema prijelaznosti glagolske radnje, a zatim se predstavljaju gramatike kategorije glagola s obzirom na oblikotvorne morfeme, odnosno vlastite dovrnice polak osobe, polak broja, polak vriemena i polak naina. Uz primjere promjene po licima kroz vremena prema konjugacijama talijanskoga jezika pomonih i nepravilnih glagola spominju se korijenski i sufiksalni morfemi, ali ne suvremenim jezikoslovnim nazivima, nego se govori o korjenu i dokonanici. Iz definicije korien izrazuje prostu bitnost, oli preinaenost a dovrnica izrazuje razni odnoaj sobstva, broja, naina i vriemena (50) jasno se raspoznaje da autor upuuje na korijenski morfem koji sadri leksiko znaenje (jer je tako odreeno znaenje glagola u gramatici) i gramatiki, funkcionalni morfem. U ovom dijelu napominje da dovrnica uvijek ne pokazuje ista gramatika
Zaimenak jest jedna rie koja pokazuje osobu, ivinu, ili koju drugu stvar, pak jo stoji mjesto imena (Milievi, 877., 28).
308
HUM 2
obiljeja glagola jer imade vriemena rieljivi koji su sastavljeni, i sadre se iz priestnicah proasti, i druge riei, koja se nazivlje pomoljiva. A ove su imati i biti (50). Dakle, rije je o sloenim glagolskim oblicima u kojima se mijenja oblik pomonoga glagola, a glavni glagol u svim licima jednine odnosno mnoine ostaje isti. Glagolski oblici, njihova znaenja i tvorba nisu obraeni pojedinano nego se prikazuje promjena po licima i broju kroz vremena. Takoer se esto govori o slaganju subjekta i predikata jer glagol mora biti istog broja i istog sobstvenog imena kao subjekt, a slaganje subjekta i predikata naziva se sudaranje riei s podmetom. Iako je saeto i jednostavno predstavljanje prijedloga, ni po definiciji (izrazuje razmierje postojee iz medju imena i druge stvari, 93), podjeli kao ni po navedenim primjerima ne odstupa od istovrsnih sadraja u gramatikama suvremenoga hrvatskog jezinog standarda. Odreuju se kao odnosne rijei, a dijele se na proste i sastavljene. Posebice detaljno razgraniuje prijedloge prema znaenju unutar vrste, npr. mjesni izrazuju bitovanje u miestu, medju, unutra, gori, doli, kod, blizu, sdvora, daleko, napred, na sred, poslije, kod, blizu, na pram, okolo, ondale, ovdale, na ledjako (93, 94). Nespretnost u opisnim definicijama dolazi do izraaja primjerice kada se odreuju prilozi (prislovi). Definiraju se s nekoliko reenica s ponavljanjem: Prislov jest rie koja izrazuje jedno razmierje odluno dopunjenja u njem zauzetog. Prislovi preinauju svojstvo zauzeto u zauzetnosti, oli drugu pripisnost koja se nalazi u naem govoru. I jesu obilne izreke jednog pridavnika, u njegovom dopunjenju (99). Ni u definiciji ni u daljnjem tekstu ne spominju se prilozi kao blia odredba glagola niti koje druge vrste rijei osim pridjeva. Veznik je odreen kao rije koja sklapa predloge (reenice) i izrazuje odnoaj (05), to znai da autor zanemaruje ili ne prepoznaje ulogu veznika u povezivanju dijelova reenice. Meutim, predstavljajui pojedine vrste veznika, objanjava ih kao veze meu rijeima (veznik i jest nazvan veui jerbo izrazuje prost vez medju dvama predlogim, oli medju dvama dielim istog predloga sastavljenog, 05), iako im tu ulogu ne spominje u osnovnoj definiciji.
prosinca 2007.
309
Katica Krei
Uzvici umetci ili medjumetci posljednja su vrsta rijei koja se odreuje i primjerima predstavlja. Dijele se na vlastite i nevlastite. Vlastiti su uzvici, oni kojima se iskazuje zvuk kojim se izraavaju razliita osjeanja; nevlastiti se izriu razliitim vrstama rijei koje slue za zapovijedanje, poticanje i sl. Glavni su oni kojima se upuuje na esta duevna stanja: veselje, radost, razalenje, srdba, strah, elja, zaudjenje, preziranje, odobrenje, vikanje, ponutkovanje (07). Slovnica sadri i kratko poglavlje o pravopisu. Predstavljeno je sedam reeninih znakova i pravila njihove uporabe: crknja (zarez), piknja i crknja (toka sa zarezom), dvi piknje (dvotoje), stavna piknja (toka), piknja upitna (upitnik), piknja klikovna (usklinik), zaporka (zagrade). Za razliku od ostalih sadraja koje prati obilje primjera, dio o pravopisu nema niti jednoga primjera uporabe reeninoga znaka. Kao veina starijih gramatika, Slovnica zavrava kratkim pismima, Primjer Listnicah. Rije je o osam kratkih pisama na talijanskom jeziku.
3. Jezikoslovno nazivlje
Jezikoslovno se nazivlje u Novoj slovnici talianskoj bitno ne razlikuje od onoga koje susreemo u gramatikama to su joj prethodile u BiH, ali i onim koje su nastajale u Hrvatskoj u drugoj polovici 9. stoljea. Ako se usporede nazivi osnovnih gramatikih pojmova Milievieve Slovnice s nazivima u Kraljevievoj i Marijanovievoj gramatici, pa ak i s onim u starijim Babievoj i itovievoj, uoava se znatan broj istih naziva, tj. Milievievo preuzimanje nazivlja iz spomenutih gramatika, a najvjerojatnije iz njemu najblie, Kraljevieve.2 Bez obzira to je ova gramatika talijanska, definicije i kategorijalna odreenja odnose se openito na pojam koji se odreuje. Popunjavanje praznina u nazivlju i u ovoj se gramatici rjeavalo uvoenjem vielanih, obino dvolanih naziva, opisno, zbog ega se dananji nazivi bitno razlikuju. Jasnijem predstavljanju Nove slovnice pridonosi popis jezikoslovnih naziva koje je autor uzimao u obzir:
2 Usporedbu jezikoslovnoga nazivlja u Marijanovievoj, itovievoj i Relkovievoj gramatici vidi Pranjkovi, 2000., 3-35, 36-38.
30
HUM 2
budue doasto futur I. budue proasto futur II. crknja zarez dostavak nastavak dopunitba dopuna doasto futur dovrenje nastavak dvi piknje dvotoje dvoglasak dvoglas dvoslovani dvoslov glasnik glas glasovito samoglasnik ime imenica ime zadruno zbirna imenica izbitno ime ime osobe, bia izlazei glas zavrni glas jednobrojni jednina jednoslovnik jednoslona rije konano dovrenje nastavak kondicionalni kondicional medjumetak uzvik mimolo pretprolo vrijeme, pluskvamperfekt nadglasak naglasak nadglasno naglaeni glas nazov naziv neodluni neodreeni nesobstvena rie bezlini glagol piknja upitna upitnik pleme rod
3
prosinca 2007.
Katica Krei
32
pomoljiva rie pomoni glagol poseno ime vlastita imenica pravoriek pravogovor, ortoepija predavnik pridjev predlaziti predlagati predlog prijedlog priestnici glagolski pridjevi priemet su glasja premetanje, metateza pridavnik pridjev pridavnik izustni glagolski pridjev pridavnik dokaznosti pokazni pridjev pridavnik sposobni opisni pridjev pridavnik sposobnosti opisni pridjev pridavnik pokazni pokazni pridjev pridavnik posjedovanja posvojni pridjev pripisnost svojstvo, obiljeje prislov prilog prislov kolikoe koliinski prilog prislov redni redni prilog prislov zanikljivi nijeni prilog proasto prolo vrijeme razlaganje ralamba, analiza razmiena promjena rie glagol rie pomoljiva pomoni glagol rie treeg sobstva bezlini glagol sadanje prezent samostavni imenica sastavljene riei sloeni glagoli
HUM 2
sastvorenje tvorba sastvoreni sloeni sklonjenje sklonidba sobstvo lice spolnica lan spolnik lan spolnik odluni odreeni lan spolnik neodluni neodreeni lan spreanje sprezanje sravnai komparativ sravnatelj komparativ stalni pozitiv sudaranje sronost, kongruencija suprotivni veznik suprotni veznik trpei trpni (pasivni) glagol tvorni radni (aktivni) glagol ukazateljni indikativ ukaziteljni indikativ umetak uzvik upadak pade uvjetni pogodbeni nain veebrojni mnoina vezni konjunktiv veui veznik sastavni veznik vieslovnik vieslona rije viobrojni mnoina vlastitost svojstvo, kategorija vrieme nesvreno imperfekt zadruno ime zbirna, kolektivna imenica
33
prosinca 2007.
Katica Krei
zdrueno ime zbirna, kolektivna imenica zaimenak zamjenica zaimenak sdruujui sloena zamjenica zaimen zamjenica zaimenik zamjenica zaimenci dokaziteljni pokazne zamjenice zakluak zavrni glas zanikljivi nijeni zaporka zagrade zapovidateljni zapovjedni nain znaajnost znaenje.
Od navedenih se naziva u Kraljevievoj gramatici pojavljuju: ime, doasto, jednobroj, pleme, pridavnik, rie, stepen, vlastitost. U jo starijoj Marijanovievoj gramatici pojavljuju se takoer sljedei nazivi: doasto, ime, meumetak, pleme, ri. Neki nazivi imaju drukije tvorbene sastavnice u odnosu na nazive iz prethodnih gramatika: ukaziteljni indikativ (Kraljevi i Marijanovi ukazujui), vezni konjunktiv (Kraljevi veui, Marijanovi sastavljajui), zaimen zamjenica (Kraljevi zaimenak). Iako se ugledao na starije sastavljae gramatika na bosanskohercegovakim prostorima, Milievi je unio i neka drukija rjeenja: pripisnost osobina, svojstvo (Kraljevi i Marijanovi vlastitost), sobstvo lice (Kraljevi i Marijanovi kip), tvorni aktiv (Kraljevi i Marijanovi inljivi), viobroj mnoina (Kraljevi - veostruki i veebroj, Marijanovi veostruki).
Zakljuak
U ovom su se radu, uz krai opis sadrajnoga ustroja, analizirale definicije opejezinih pojmova u Novoj slovnici talianskoj Franje Milievia. Kako najopseniji dio Slovnice pripada morfologiji, najbrojnije se
34
HUM 2
definicije odnose na vrste rijei i njihove kategorije. U radu je dan popis jezikoslovnoga nazivlja koje je autor rabio u Slovnici po emu se vidi da je nastavio tradiciju bosanskih franjevakih gramatiara koji su uglavnom preuzimali jedni od drugih temeljno gramatiko nazivlje. Iako je rije o talijanskoj gramatici, ne samo to su opisana brojna pravila nego su opejezini pojmovi, opisani na poetku nove cjeline, definirani na hrvatskom jeziku. Stoga nam takav sadraj implicitno i eksplicitno daje osnovna pravila hrvatskoga jezinog ustroja, a ureen i pripremljen za udbeniku svrhu, uenicima je omoguavao utvrivanje znanja o hrvatskoj gramatici. Kao to je bilo uobiajeno za onodobne gramatike, definicije su deskriptivne, a neke, iako malobrojne, ne razlikuju se od onih koje nalazimo u gramatikama hrvatskoga suvremenog jezika. Prema pravopisnoj i gramatikoj normi koja se opisuje i oitava u sadraju Slovnice, moe se uoiti da je rije o nastavku franjevake literarnojezine tradicije u BiH koja se posebice uvrstila od sredine 9. stoljea raznovrsnim literarnim i jezinim aktivnostima bosanskih i hercegovakih franjevaca. Iako je u cijelosti kratak tekst Slovnice pisan hrvatskim jezikom, ne mogu se zanemariti nedostatci i nespretnosti u definiranju, objanjenju, meu primjerima i u nazivlju, primjerice odreenje priloga samo uz pridjeve a ne uz glagole i druge vrste, veznici povezuju reenice a ne i dijelove reenica, pravopisna pravila su bez primjera, izbor vielanih naziva kao to su riei treeg sobstva bezlini glagoli, dvoznaan naziv riei i sl. Nastala u Mostaru 70-ih godina 9. stoljea, Slovnica nije samo potvrda velikoga mara njezina autora koji je, predan tiskarstvu, publicistici i politici, smjelo uao u jezikoslovlje; oznaila je poetak snanijih jezikoslovnih zanimanja u Hercegovini, to potvruju druga istovrsna djela objavljena u tiskari do kraja stoljea. Budui da je njezin nastanak obiljeen posebnim drutvenim i kulturolokim kontekstom, i osim nastavljanja franjevake gramatiarske tradicije, Nova slovnica talianska vaan je prinos filolokoprirunikoj tradiciji kao i razvoju kolstva u Hercegovini.
prosinca 2007.
35
Katica Krei
Literatura
- Alilovi, Ivan (980.), Tragom hrvatske kulturne batine u Hercegovini, Zagreb. - Babi, Marko (996.), Politike i kulturne prilike u Bosni i Hercegovini u doba fra Grge Martia, Fra Grgo Marti i njegovo doba, zbornik, Zagreb, pp. 2-32. - Bogievi, Vojislav (975.), Pismenost u Bosni i Hercegovini. Od pojave slovenske pismenosti u IX v. do kraja austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini 1918, Sarajevo. - Brozovi, Dalibor (972.), Uloga bosanskohercegovakih franjevaca u formiranju jezika hrvatske knjievnosti i kulture od Divkovia do fra Grge Martia, Jezik, XX, Zagreb, pp. 37-5. - Brozovi, Dalibor (2003.), Genetskolingvistiki i sociolingvistiki kriteriji u sistematizaciji junoslavenskih idioma, s posebnim obzirom na Bosnu i Hercegovinu, Jezik, ,-40, Zagreb, pp. -6. - Bubalo, Jakov (982.), Zasluge franjevaca za hrvatski knjievni jezik u 9. st. , Kai, Split, pp. 34-352. - Gabri-Bagari, Darija (986.), O tipu knjievnog izraza u franjevakim ljetopisima (na primjeru Ljetopisa sutjekog samostana fra Bone Benia), Knjievni jezik, 5/2, Sarajevo, pp. 27-40. - Ham, Sanda (998.), Jezik zagrebake filoloke kole, Osijek. - Ham, Sanda (2006.), Povijest hrvatskih gramatika, Zagreb. - Jeleni, Julijan (95.), Kultura i bosanski franjevci, II. svezak, Sarajevo. - Jonke, Ljudevit (97.), Hrvatski knjievni jezik 19. i 20. stoljea, Zagreb. - Knezovi, Pavao (2002.), Njegovanje hrvatskog u gramatikama latinskog jezika (7. i 8. st.), Hrvatski jezik u Bosni i Hercegovini juer i danas, zbornik, Mostar, pp. 53-69.
36
HUM 2
- Kovai, Anto Slavko (99.), Biobibliografija franjevaca Bosne Srebrene, Sarajevo. - Kraljevi, Aneo (863.), Grammatica latino-illyrica, Rim. - Kuna, Herta (97.), Jezik bosanske franjevake knjievnosti XVII i XVIII vijeka u svjetlosti knjievno- jezikog manira, Zbornik za filologiju i lingvistiku, XIV/, Novi Sad. - Kuna, Herta (972.), O jeziku bosanske franjevake knjievnosti, Pregled, LXII, Sarajevo, pp. 539-547. - Kuna, Herta (976.), Jezik Bosanskog prijatelja, Sarajevo, 883. Knjievna koine u relaciji prema predstandardnim idiomima i standardnom jeziku, Knjievni jezik, god. V, -2, Sarajevo, pp. 9-20. - Milievi, Franjo (874. et 877.), Nova slovnica talianska ili poetnica slovnice talianske zauzeta s iskustvom naukoslovnim, Mostar. - Musa, imun (992.), Franjo Milievi i hrvatski kulturni preporod u Hercegovini, Mostar. - Niki, Andrija (2002.), Kratka povijest Bosne i Hercegovine, Mostar. - Pandi, S. Bazilije (2003.), Hercegovaki franjevci sedam stoljea s narodom, Mostar Zagreb. - Pandi, Vlado (995.), Hrvatski jezikoslovac i prosvjetitelj Stjepan Marijanovi, Bosna franciscana, III/3, Samobor, 995., str. 5-30. - Pandi, Vlado (993.), Pismo i grafija hrvatskih kolskih knjiga u Bosni i Hercegovini u prvoj polovici 9. st., Radovi Zavoda za Slavensku filologiju, 28-29, Zagreb, pp. 29-56. - Pranjkovi, Ivo (2000.), Hrvatski jezik i franjevci Bosne Srebrene, Zagreb. - Pranjkovi, Ivo (2006.), Hrvatski vjekopisi, Zagreb.
prosinca 2007.
37
Katica Krei
- Rizvi, Muhzin (985.), Pregled knjievnosti naroda BiH, Sarajevo. - Rizvi, Muhzin (988.), Hercegovina i Bosna u matici Vukova jezika, ivot, 37, Sarajevo, pp. 545-549. - Samardija, Marko (2002.), Neko i nedavno, Rijeka. - Samardija, Marko (2006.), Hrvatski kao povijesni, Zagreb. - ari, Ljiljana BRLOBA, eljka (2002.), Gramatika fra Anela Kraljevia, Hrvatski jezik u Bosni i Hercegovini juer i danas, (zbornik), Mostar, pp. 8-97. - Vince, Zlatko (978.), Putovima hrvatskoga knjievnog jezika, Zagreb.
38
HUM 2
Katica Krei
DEFINING OF GENERAL LANGUAGE TERMS AND LINGUISTIC TERMINOLOGY IN NEW ITALIAN GRAMMAR BOOK BY FRANJO MILIEVI
Summary
Besides the short description of the content structure the paper also analyzes general language terms and presents linguistic terminology of New Italian grammar book by Franjo Milievi which was published in 1874 by the Catholic legation press in Mostar. With the orthographic and grammatical norm the Grammar book presents the continuation of the Bosnian Franciscans grammatical tradition. The characteristics set it apart from the older grammar books made in BiH care noticed by studying its content, descriptive definitions, names and ways of forming grammatical materials. Emergence of the Grammar book and similar texts in the 1870-ies marked the beginning of serious linguistic interests and activities in Herzegovina. Key words: Grammar book, descriptive definitions, linguistic terminology, influences, tradition, Herzegovina.
prosinca 2007.
39
Ljiljana Koleni Filozofski fakultet u Osijeku
UDK 8.63.42373.7:050 Izvorni znanstveni lanak Primljeno: 26. III. 2007.
FRAZEOLOGIJA U HRVATSKIM JEZIKOSLOVNIM LANCIMA

Saetak
Rad govori o frazemima u hrvatskim tekstovima jezikoslovne tematike. U takvim su tekstovima najei frazemski konektori, poveznice tipa budui da, s obzirom na, bez obzira na, u vezi s i slini. Razgovorni su frazemi vrlo rijetki, a frazemi knjievno-umjetnikoga stila jo rjei. Frazeologija je hrvatskih jezikoslovnih tekstova prepoznatljiva, to znai da su hrvatski jezikoslovci izgradili i strunu frazeologiju. Kljune rijei: frazemi, jezikoslovni tekstovi, konektori, struna frazeologija.
Obino se funkcionalni stilovi u hrvatskom jeziku dijele na znanstveni, administrativni, knjievnoumjetniki, popularnoznanstveni, novinski te publicistiki stil. U ovom emo lanku govoriti o znanstvenom stilu. Budui da svaka struka ima uz uskostrunice i ostale rijei specifine ba za tu struku, pretpostaviti je da svaka struka ima i svoju izgraenu frazeologiju. Za frazem uzimamo uobiajenu definiciju po kojoj je bitno da je to: . ustaljena i prepoznatljiva sveza, 2. najmanje dviju rijei, 3. u kojoj je dolo do preobrazbe znaenja barem jedne sastavnice te sveze i da se 4. frazem uklapa u kontekst kao njezin sastav dio. (Vidi npr. Menac, 970., -4, Matei, 982., V-VI.)
320
HUM 2
Frazeologiji se u znanstvenom stilu u posljednje vrijeme ne posveuje tolika pozornost kao frazeologiji u knjievnim djelima, medijima2 ili pak u razgovornom stilu (tu uvrujemo i frazeologiju naih dijalekata3). Antica Menac 998. godine upozorava da openito stilska klasifikacija frazema u naem jezikoslovlju gotovo sasvim izostaje te stoga misli da e se nai frazeolozi morati ubudue vie pozabaviti problematikom stilistikih znaenja frazema, to e onda povui za sobom i odgovarajuu leksikografsku obradu (Menac, 998., 265). Ovaj je rad pogled na frazeologiju u hrvatskim lancima s jezikoslovnim temama. Pri odabiru korpusa vodila sam rauna: a) da bude zastupljeno to vie jezikoslovaca hrvatoslovaca ili onih koji se bave i hrvatistikim temama, b) da budu iskljuivo znanstveni lanci, a ne primjerice znanstveno-popularni ili publicistiki, c) da se bave razliitim jezikoslovnim temama, ali ponajvie frazeolokim d) da svaki od navedenih autora bude zastupljen samo s jednim lankom. Najvie je znanstvenih lanaka iz kojih sam ekscerpirala grau iz zbornika Rijeki filoloki dani (2006.), ima tekstova iz Filologije,4 pa i iz osjeke Knjievne revije iz 2005. godine,5 upravo broja koji je podaren jezikoslovlju. Frazeme sam ekscerpirala iz lanaka naih jezikoslovaca Stjepana Babia, Sande Ham, Lade Badurine, eljke Fink, Sanje Holjevac, Marijane Horvat, Nade Ivaneti, Ivana Jurevia, Ljiljane Koleni, Barbare Kovaevi, Branka Kune, Ive Lukei, Blaenke Martinovi, Mihaele Matei, Antice Menac, Milice Mihaljevi, Josipa Miletia, Milana Mogua, arka Muljaia, Bernardine Petrovi, Nede Pintari, Ive Pranjkovia, Mirka Petija, Vlaste Riner, Josipa Silia, Diane Stolac, Sanje Vuli i Marije Znika. Ovom sam suvremenom korpusu u kojemu nema tekstova starijih od 998. godine dodala i svoja ranija zapaanja o frazeologiji jezikoslovaca i knjievnih
2 3 4 5 Vidi npr. Menac Mogu, 989., Menac, 992., Mogu, 200., Koleni, 998., Koleni, 2006. Vidi npr. Mihaljevi Kovaevi, 2006. Primjerice, u rjeniku senjskoga govora Milana Mogua dobro su zastupljeni frazemi ovjereni u reenicama iva govora (Mogu, 2002.). Objelodanjen je i frazeoloki rjenik novotokavskih ikavskih govora u Hrvatskoj Mire Menac-Mihali (Menac-Mihali, 2005.). Birala sam one lanke iz filologije to se bave leksikom i frazeologijom, ne starije od 998. godine. asopis Filologiju izdaje Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Knjievni broj osjeke knjievne Revije uredila je Sanda Ham 2005. godine.
prosinca 2007.
32
Ljiljana Koleni
povjesniara s poetka 20. stoljea: Nikole Andria, Vatroslava Jagia, Branka Vodnika i Josipa Hama. Po frazeologiji u velikoj mjeri moemo odrediti stil nekoga pisca, ali moemo odrediti i funkcionalni stil (znanstveni, administrativni, novinarski, knjievni, razgovorni). Ako frazeologiju shvatimo u irem smislu, u frazeme moemo uvrstiti i neke sveze za koje je do sada bilo upitno moemo li ih uvrstiti u frazeme. Prema osnovnoj definiciji, frazemi su u znanstvenom stilu i konektori (poveznice) tipa: s obzirom na, u skladu s, budui da i sl. Budui da obino zamjenjuje veznik kako. Dakle, budui (glag. pril. sad. glagola biti) i da (veznik) imaju pojedinano drugo znaenje nego u navedenoj svezi pa bismo trebali i takvu svezu uvrstiti u frazeme. Ako bi prigovor bio da se ne radi o dvjema punoznanicama, mislim da se danas openito frazeolozi slau da ne moraju biti dvije punoznanice u frazemu, a to miljenje ponajprije zastupaju Antica Menac i eljka Fink (Menac, 978., 22; Fink, 2000.). U gramatici J. Silia i I. Pranjkovia takvi se konektori zovu i frazeologiziranim izrazima (Sili Pranjkovi, 2006., 377). Navedenu svezu rijei budui da koja se javlja gotovo u svim jezikoslovnim tekstovima, ito vie puta, nisam nala u naim frazeolokim rjenicima makar mislim da bi s obzirom na to da ima sva obiljeja frazema trebala biti. Uz budui da gotovo svi navedeni autori rabe vie puta svezu biti rije o. Zanimljivo je stoga da ni taj frazem nisam nala u naim frazeolokim rjenicima. Taj frazem moemo protumaiti s biti sadrajem, temom. Dakle, dolo je do semantike preobrazbe sastavnice rije u frazemu biti rije o. Primjera je za navedene frazeme bezbroj, dajemo samo po jedan iz suvremenih tekstova:
... a sastavljeno i rastavljeno pisanje jedno je od razloga polemici; budui da u radu raspravljam o pravopisnom naelu, a ne o kojem konkretnom pravopisu, ne mogu raspravljati o PHJ jer ondje nije ni navedeno nita o tom kako i zato frazemski prijedloni izrazi u frazemima srastaju, tek je iz priloenoga rjenika jasno da se frazemski prijedloni izrazi smatraju sraslima i kao takvi imaju status priloga. Ako je rije o leksemima koji ne pripadaju uskostrunome uporabnom podruju, prevedenice e u naelu imati standardnojezini status.
322
HUM 2
Frazem biti rije rabe i stariji jezikoslovci poput Josipa Hama i Vatroslava Jagia.
Pavii mu je, kako je ranije istaknuto, posvetio opsenu studiju, nastojei svojim historijskim izvodima o kojima je ve prije bila rije, pribaviti i jezinu sankciju. (Josip Ham) ne moe doista biti rijei ni o kakovu napretku u narodnom jeziku (Vatroslav Jagi)
Moemo rei da su frazemi biti rije o i budui da konektori (poveznice).6 Konektor povezuje raniju reenicu i misao s novom koja ju slijedi. Kada govorimo o frazeologiji u jezikoslovnim djelima, onda ponajprije govorimo o takvim svezama, konektorima. Po njima se lanci prepoznaju i ti se konektori ponavljaju iz rada u rad. Jedan autor u lanku moe i po desetak puta uporabiti sveze budui da, rije je i sline. Od konektora najei su u naem korpusu uz ve navedeni budui da jo i s obzirom na. Konetkor s obzirom na moe imati i oblik s obzirom da. Izriaj s obzirom na ima i svoj oprjeni vid: bez obzira na koji je takoer est. Frazem bez obzira na ima i svoj krai oblik, bez obzira. Obzir je rije esta u frazeolokim sklopovima znanstvenoga stila. Tako je uz s obzirom na i bez obzira na vrlo est i frazem uzeti u obzir to ga rabe mnogi jezini znanstvenici:
Posuenice mogu s obzirom na prilagoenost, proirenost i uporabu u razliitm jezinim funkcionalnim stilovima imati razliit jezini status. S obzirom na to da rastavljeno/sastavljeno pisanje frazemskih prijedlonih izraza svi autori temelje iskljuivo na znaenjskom kriteriju i ovaj e se opis zadati u tim okvirima, pa se naglasni kriterij ne uzima u obzir u radu se ne govori ni o naglasku prijedlonih izraza, ni sloenih priloga. Eufemizmi u javnoj komunikaciji s obzirom na pojavne oblike i naine nastanka istovjetni su onima u privatnoj, no razlika je u uzrocima i uincima njihove uporabe. Bez obzira na to imaju li ili nemaju sve kategorije rijei (vrste rijei) leksiko znaenje Pravopisni prirunici, bez obzira za koje se pravopisno rjeenje odluuju, ne upotrebljavaju naziv frazem (osim HP 2000.), ali je iz primjera jasno da je rije o frazemima i to o idiomatskim izrazima...
6
O tome to je konektor vidi npr. Veli, 987.; Stolac Triblja, 994.
prosinca 2007.
323
Ljiljana Koleni Uzete su u obzir i jedinice koje u svom sastavu sadre i komponentu rat i ratni.
Konektori spajaju ne samo reenice nego i dijelove teksta. U hrvatskoj su znanosti o jeziku i knjievnosti esti konektori prema tomu(e), valja/treba/zanimljivo je napomenuti/naglasiti/istaknuti/upozoriti/rei, u vezi s, to se tie, s jedne strane..., a s druge strane i sl. Navodim nekoliko primjera.
Prema tomu, rije je o: a) izvatku iz skladnje i b) dopuni upravo skladnje, a ne morfologije. Valja napomenuti da u Pacelovu tekstu ima i genitiva mnoine na ah (npr. jezikah, podnarjejah, i sl.), ali to Vei ne spominje. Zanimljivo je napomenuti da je iste 185. godine jedan drugi lan odbora koji je pratio rad na ulekovu rjeniku takoer objavio svoju analizu kemijskoga nazivlja. U vezi je s njime i imenica fabrika koja je neko znaila graevinu, zgradu, fond za graenje ili uzdravanje crkve i sam posao popravka, a danas bismo je pisali velikim poetnim slovom jer oznaava propalu Tvornicu papira ili Harteru u kojoj su tijekom itavoga 20. stoljea radile generacije Grobniana. to se tie prigovora da spomenuti sustav optereuje pamet, Pacel ironino predlae da se iz logike, odnosno metodologije izbaci sve ono to ui o sustavnosti li da Glasonoa ukae novi kakov sustav. Hoe li to mjesto biti popunjeno, ovisi s jedne strane o leksikosemantikoj naravi glagola, a s druge strane o elji i volji govornika da
Frazem s jedne strane..., a s druge strane moe imati jo dvije inaice. Naime, neki autori rabe samo s druge strane, a neki samo s jedne strane. Reenica koja poinje s druge strane suprotstavlja se onome to je u ranijoj reenici (misli) reeno, a reenica koja poinje s jedne strane u drugom svom dijelu govori suprotno od onoga to je na poetku reenice reeno. Navodim primjere za obje mogunosti:
S druge strane, po mentalitetu su stariji stanovnici Velikoga Kukeda vrlo slini starijem narataju dananjih gradianskih Hrvata Ono je potrebno s jedne strane za dopune dosadanjim rjenicima, ali jednako i za prouavanje leksikih i tvorbenih obiljeja i tenji ili razvojnoga smjera jednoga jezika.
324
HUM 2
Frazem s jedne strane..., a s druge (strane) javlja se i u starijim jezikoslovnim tekstovima, a on moe glasiti i u jednu ruku..., a u drugu. Danas je sveza s rukom kao sastavnicom rjea u jezinoznanstvenim tekstovima. Dosta se frazema javlja u razliitih, pa i u istih autora s inaicama. Nabrojit u neke konektore koji se mogu pojaviti u razliitim inaicama: u vezi s/u svezi s /s tim/ s tim u vezi; prema tomu/tome; valja/treba/zanimljivo je napomenuti/istaknuti/rei/upozoriti/naglasiti; moe se/valja/treba rei:
U vezi s drugim bekim dokumentom valja se podsjetiti okolnosti i konteksta samoga dogaaja. S tim u vezi, umjesto zakljuka, navodimo rijei njemakog pragmatiara Dietera Wunderlicha koji kae kako je... - posebnost znaenjskih odnosa unutar frazeolokih sraslica i frazeolokih cjelina ijim su dijelom prijedloni izrazi, a u svezi s tim i propitati mogunost izdvajanja frazemskih prijedlonih izraza kao zasebnih leksikih i gramatikih jedinica sloenih priloga Prema tomu, takvi se naglasci na imenicama u vokativu ostvaruju kao silazni na unutarnjim slogovima i nisu u skladu s raspodjelom naglasaka u hrvatskom standardnom jeziku. Posuenica bi prema tome bila svaka rije stranoga podrijetla, bez obzira na stupanj njezine prilagodbe i bez obzira na njezin standardni, odnosno nestandardni jezini status. Meutim, treba istaknuti razlike koje u hrvatskom naglasnom sustavu postoje izmeu jezika kao sustava i jezika kao standarda... Ipak treba napomenuti da je u priloga bogzna srastanje jo uvijek nepotpuno i nedovreno jer sastavnice nisu u potpunosti okamenjene.
Na pitanje treba li takve sveze rijei (poveznice, konektore) tipa s jedne strane..., a s druge strane, s obzirom na, bez obzira na, budui da i sl. drati frazemima, moemo odgovoriti da mi mislimo kako treba. Osim to imaju sva obiljeja frazema, te su sveze toliko prepoznatljive da emo ih odmah prihvatiti kao ustaljene i sa znaenjem koje one imaju kao cjelina. U gramatikama se poveznice (konektori) esto spominju u poglavlju o veznicima. U Akademijinom gramatici skupine autora (Akademijina gramatika, 99.) primjerice pie: Kao to primjeri pokazuju, veznici mogu biti jednolani i dvolani, a kad slubu veznika ima neki skup riprosinca 2007.
325
Ljiljana Koleni
jei, tada i vie: osim toga to, zbog toga to, s obzirom na to da... I dalje: U novijim se radovima nastoji prave i neprave veznike nazvati jednim nazivom: konektor, a to bi se hrvatski moglo rei vezilo, venjak, poveznik, poveznica ili svezica. (Akademijina gramatika, 99., 733.) Josip Sili u radu u kojemu govori o znanstvenom stilu spominje i takve sveze koje slue kao konektori. On ih zove frazeologiziranim sintaktikim konstrukcijama. Za Silia frazeologizirane konstrukcije slue kao veznici, odnosno kao objanjivai prethodnoga sadraja i kao zamjenjivai prethodnoga sadraja, pa onda i kao sredstva povezivanja jednoga sadraja s drugim (Sili, 997., 407). Kasnije Josip Sili i Ivo Pranjkovi u svojoj gramatici konektore zovu tekstnim veznim sredstvima (mislim da bi bolji bio jednolani naziv, poveznice), a navedene tipove konektora frazeologiziranim izrazima (Sili Pranjkovi, 2006., 377). Same gramatike, dakle konektore ne zovu frazemima nego skupom rijei ili frazeologiziranim izrazima. Sili u spomenutom radu o znanstvenom stilu izrijekom kae: U znanstvenome stilu nema mjesta emocionalno-ekspresivnim frazama, jer su u suprotnosti s naelom loginosti znanstvenoga sadraja i s naelom objektivnosti izraavanja toga sadraja. U njemu nema frazeologizama (frazema) tipa stati komu na ulj. (Sili, 997., 405.) Frazemi tipa stati komu na ulj pripadaju razgovornom, a ne znanstvenom stilu. Ako prihvatimo injenicu da i znanstveni stil ima svoju frazeologiju, u to nema sumnje, onda i navedene sveze rijei koje slue kao konektori valja drati frazemima. Neki su od navedenih sveza to ih drimo ovdje frazemima i uvrteni u hrvatske frazeoloke rjenike pa moemo rei da su i u tim rjenicima dobile status frazema. Usporedila sam popis svojih frazema s dvama frazeolokim rjenicima knjievnoga jezika, Hrvatskim frazeolokim rjenikom troje autora, Antice Menac, eljke Fink-Arsovski i Radomira Venturina iz 2003. (kasnije Menac, 2003.) i Hrvatsko-njemakim frazeolokim rjenikom skupine autora iz 998. godine glavnoga urednika Josipa Mateia (kasnije Matei, 998.). U Hrvatsko-njemakom sam rjeniku (Matei, 998.) pronala od sveza to ih drim frazemskim konektorima: bez obzira na, s obzirom, s obzirom na, drugim rijeima, u pravilu, po svoj prilici, samo
326
HUM 2
se po sebi razumije, u svakom sluaju, s jedne strane..., a s druge strane, na prvi pogled itd. Neke od navedenih sveza zapisuje i Hrvatski frazeoloki rjenik (Menac, 2003.): na prvi pogled, po svoj prilici, samo se po sebi razumije, drugim rijeima, uzeti u obzir, po svemu sudei itd. Sadrajno se frazemi jezikoslovnih tekstova mogu podijeliti u vee skupine: a) povezivanje misli, povezivanje s ranije reenim/tekstom: u vezi s, prema tomu/e, budui da, biti rije o, s obzirom na, na taj nain, drugim rijeima, dovoljno je spomenuti, s jedne strane..., a s druge, u tom smislu b) opseg teme, misli: u dobroj mjeri, svesti na najmanju mjeru, irok raspon, dati prostora, posveivati pozornost, cijeli niz, podnositi izvjetaj, baciti vie svjetla, kazati izrijekom, u pravom smislu, puni smisao, privui panju/pozornost, do nesluenih razmjera c) opreznost u iznoenju zakljuaka: koliko se ini, ne moi oteti se dojmu, na neki nain, po svoj prilici, ii u prilog,, samo se po sebi razumije, po mom sudu, po svemu sudei, na prvi pogled, u pravilu, polaziti od pretpostavke, povui za sobom d) postavljanje i rjeenje problema: dolaziti u pitanje, postavljati pitanje, biti u pitanju, odgovoriti na pitanje, otvoreno pitanje, dati rjeenje, poi za rukom, kako se tko sjeti, srea se osmjehnula, biti na tragu, ui u trag, doi na udar, poluiti uspjeh, dostizati svoj vrhunac. Iz ove se podjele vidi da je temeljno znaenje frazema u jezikoslovnim tekstovima ono to se odnosi na povezivanje teksta (reenica, ulomaka) i ono to se odnosi na samu temu rada, odnosno sredinji problem i njegovo rjeenje. Ranije su u jezikoslovnim raspravama bili esti navodi iz stranih jezika, posebno iz latinskoga. Nikola Andri u Braniu jezika hrvatskoga esto umee takve navode, primjerice Habeant sibi!, In hoc signo vinprosinca 2007.
327
Ljiljana Koleni
cemus, ab ovo itd. (V. Koleni. 2006., 82). U suvremenim lancima nastalim u okviru posljednjega desetljea nala sam u dvoje autora isti frazem pars pro toto, i ni jedan drugi. Stotinjak godina prije bilo je uobiajeno da se radi ivosti i uvjerljivosti ubaci i pokoja narodna poslovica ili krilatica u jezikoslovne tekstove. Tako je stil Vatroslava Jagia u njegovim lancima znatno obogaen narodnom mudrou i openito mudrim izrjekama. On tako prestaje biti monotonim i suhoparnim:
Frane Kurelac napisao knjigu; - al kod tog pie, pisao, napisao ne ima knjizi ni traga; novom tome udu to mu se jo i o porodu sumnjalo, nisam dakako znao nit imena a jo manje poznavao mu udi. Pobojah se da tu ne bude mnogo zbora, a nikakva stvora: al tko eka, doeka. Nije siromah onaj koji nikad nita nije imao, nego onaj koji je imao pa izgubio, veli mudro naa rije: nu ako smo spali bili s mjesta na koje nas prije dvjesta godina nai stari namjestie, to se ipak ve i preporodismo. Al je tako vavijek na svijetu; togod valjana teko si put kri; premda nisam ni ja eljan kritika, a osobito onakih ne o kojih se daje rei: lasno je govoriti, ma je teko tvoriti. Ovako otprilike bijae donekle, ali je sada posvema drugaije otkada sve to bolje uviamo da je istinita naa narodna poslovica: teko tome ko za tuom pameti ide. Meutim, meni se vidi, Kurelac se vie ali, ma u svakoj ali ima polovica zbilje.
U suvremenim tekstovima uglavnom mudre izrjeke nisam nala. ak i u lancima koji su pisani neto lakim stilom obino nema mudrih izrjeka, nego se vie u njima rabi frazeologija razgovornoga stila, to dakako nije isto. Imenice koje se u suvremenim frazemima naega korpusa ee javljaju i koje veina autora rabi jesu: rije (biti rije, lijepa rije, drugim rijeima, ne nai ni rijei, u nekoliko rijei), pitanje (dolaziti u pitanje, biti u pitanju, postavljati pitanje, odgovoriti na pitanje, otvoreno pitanje), obzir (bez obzira na, s obzirom na, uzeti u obzir), smisao (u pravom smislu, u irem smislu, u tom smislu), strana (dobra strana, na sve strane, s
328
HUM 2
jedne strane..., a s druge strane, s jedne strane, s druge strane), panja/pozornost (privui/pokloniti/obratiti pozornost/panju). Tekstovi na prijelazu stoljea rabili su esto rije duh u razliitim frazeolokim i nefrazeolokim svezama. Tako Branko Vodnik ima narodni duh, duh priproste narodne pjesme, prodahnut istim duhom, sloboda duha, kranski duh, duh jednostavnosti, duh njemakog jezika, sredovjeni duh, Boji duh, smionost duha, duh savremenog prosvjeivanja. Dragutin Prohaska u Ilirizmu u Osijeku ima feudalni duh, domorodni duh, duh latinski i klasini, stari duh, duh jednakosti i slobode, hrvatski duh, duh novoga njemakoga kurza. Dakle, imenica duh mogla se javiti u razliitim svezama, a znaila je uglavnom obiljeje, nastojanje. U suvremenim sam tekstovima tu imenicu zabiljeila u manje lanaka: duh vremena i duh jezika. I u suvremenim tekstovima duh znai obiljeje, znaajke:
Osobito se smatraju germanizmima izrazi i konstrukcije, koje su tue duhu jezika, a nastale su doslovnim prevoenjem s njemakoga kao to su to npr. sjesti se: nj. sich setzen, mjesto pravilnoga sjesti. Ta svjedoenja mogu biti vrlo osobna i odnositi se npr. na atmosferu i duh jednog sa stajalita aktualnog trenutka nastanka portreta ve povijesnog vremena
Bilo bi zanimljivo govoriti i o strukturi jezikoslovnih tekstova, no to ovom prigodom nije tema. Osvrnut u se samo na to da u pravilu svi lanci zavravaju nekim zakljukom. Navest u rijei, sveze rijei i reenice kojima autori obino zavravaju svoje lanke: iz reenoga izlazi, zakljuno moemo rei ovo, moemo zakljuiti, zakljuak, moe se zakljuiti, na temelju iznesenoga moemo zakljuiti, mogue je, dakle, zakljuiti, umjesto zakljuka, ukratko. Na temelju iznesenoga moemo zakljuiti da lanci imaju dobro izgraenu frazeologiju i po toj se frazeologiji mogu dobro prepoznati suvremeni hrvatski jezikoslovni tekstovi.
prosinca 2007.
329
Ljiljana Koleni
Dodatak
Frazemi iz hrvatskih jezikoslovnih tekstova7 - biti: budui da (jer)
Budui da je Pacel svoje gledite o prozodijskim pitanjima hrvatskoga jezika obznanio u raspravi Naglas u riei hrvatskoga jezika (Pacel 864), ne iznenauje to je prozodijskim obiljejima dao prostora i u svojoj raspravi o sinonimima. Vinodolski zakon, kao uostalom i veina hrvatskih srednjovjekovnih statuta moe se s pravom staviti uz bok drugim europskim opsenim srednjovjekovnim pravnim dokumentima pisanim na narodnom jeziku U spomenutome Rjeniku novih rijei nalazimo velik broj korisnih podataka, ali on je usmjeren jednostrano on ve ima dosta tonu zamisao o tome kakve e lekseme i frazeme ukljuiti u taj rjenik i u glavnim crtama kako e ih obraditi. Koliko mi se sada ini, mogli bismo unutar tog perioda od ca. 50 godina identificirati tri faze koje bi se uvjetno mogle nazvati... Iako je do dananjih dana ostao marginaliziran i zaboravljen, njegovi su radovi vaan prinos hrvatskoj znanstvenoj misli. Izvjetavanje o ivotu i djelu slavljenika in je odavanja priznanja, a tekstovi uz to esto sadre i tipine ekspresivne segmente
- bok: staviti uz bok (izjednaiti, usporediti)
- broj: velik broj (mnogo)
- crta: u glavnim crtama (u temeljnoj zamisli, ukratko) - initi: koliko se ini (izgledno je) - dan: dananji dan (danas)
- djelo: ivot i djelo (ivotopis)
- djelovanje: javno djelovanje (djelovanje u javnosti)
Ivo Pranjkovi, autor Ljetopisa Vinka Pacela, prvo njegovo javno djelovanje biljei uz proglas bekih Slavena, koji je bio poziv Hrvatima da priznaju Ljudevita Gaja. U tom je pogledu papino pismo o kojemu ovdje raspravljamo poetak jednoga novoga doba.
- doba: novo doba (drutvene i gospodarske promjene)
Za svaki frazem uvrtena je samo jedna reenica jednoga autora, iako se mnogi frazemi pojavljuju u vie autora i vie puta u jednoga autora.
330
HUM 2
- doba: mrano doba (ratna vremena, teka vremena) - dojam: ne moi oteti se dojmu (ini se, vjerojatno) - doprinos: dati svoj doprinos (pridonijeti)
Takvoj neuvijenoj objedi politiku teinu daju i aluzije na nacistika i ina mrana doba. (Ne moemo se oteti dojmu da bi nae dananje pravopisne dvojbe iz ovih stavova mogle poneto nauiti.) Vidjeli smo da je upravo vei dio ulekovih suvremenika rodom ili radom vezanih uz Primorje, posebno Rijeku, dalo svoj doprinos stvaranju hrvatskoga znanstvenoga nazivlja. Osobito se smatraju germanizmima izrazi i konstrukcije, koje su tue duhu jezika, a nastale su doslovnim prevoenjem s njemakoga kao to su to npr. sjesti se: nj. sich setzen, mjesto pravilnoga sjesti. Ta svjedoenja mogu biti vrlo osobna i odnositi se npr. na atmosferu i duh jednog sa stajalita aktualnog trenutka nastanka portreta ve povijesnog vremena mirne se due moe pretpostaviti utjecaj na istovrijedna rjeenja u hrvatskom jeziku.
- duh: duh jezika (jezine znaajke)
- duh: duh vremena (obiljeje vremena, obiljeje doba)
- dua: mirne due (jednostavno, s lakoom)
- funkcija: staviti izvan funkcije (odbaciti, ne koristiti) - interes: opi drutveni interes (ope dobro) - izraaj: doi do izraaja (biti razvidno)
Tri frazema sadre sastavnicu sa znaenjem oruja koje se razliitim postupcima stavlja izvan funkcije Proirenost takvih posuenica ovisi o opem drutvenom interesu za pojmove koje imenuju Nedovoljno jasno razlikovanje morfologije i sintakse najvie dolazi do izraaja u opisu pojedinih glagolskih oblika, a posebno oblika konjunktiva. Na njima su bravari podnosili bratimima podroban izvjetaj o svakome primitku i izdatku u proteklome razdoblju.
- izvjetaj: podnositi izvjetaj (izvjeivati)
prosinca 2007.
33
Ljiljana Koleni
- kazati: kazati izrijekom (kazati otvoreno, doslovce) - kunja: nai se na kunji (biti upitnim)
Takoer je bitno naglasiti da izrijekom kae da se u opisu glagola i njihova znaenja ugledao na Tkalevievu Skladnju i Kureleve zapise na kunji e se nai sami kriteriji takve diobe Ekspresivni su dijelovi svedeni na najmanju mjeru i lieni svake emocionalnosti. bit e blizu istine da on u dobroj mjeri odraava jezini ustroj organske grobnike akavice druge polovine 6. i prve etvrtine 7. stoljea Navedeni frazemi koji jo nisu nali svoje mjesto u frazeolokim, a ni opim rjenicima Oni se odnose na vojnike, odnosno ljude koji na neki nain sudjeluju u ratnim sukobima Na taj nain nastaju skupovi reenica.
- mjera: svesti na najmanju mjeru (najmanje koristiti) - mjera: u dobroj mjeri (dosta, prilino)
- mjesto: nai svoje mjesto (smjestiti se, biti zapisani) - nain: na neki nain (uglavnom) - nain: na taj nain (tako)
- napomenuti: valja / treba / zanimljivo je napomenuti / istaknuti / rei / kazati (upozoravamo)

Valja napomenuti da u Pacelovu tekstu ima i genitiva mnoine na ah (npr. jezikah, podnarjejah, i sl.), ali to Vei ne spominje. Zanimljivo je napomenuti da je iste 853. godine jedan drugi lan odbora koji je pratio rad na ulekovu rjeniku takoer objavio svoju analizu kemijskoga nazivlja. Cijeli niz prouavanih rjenika, budui da su pisani po principu razlikovnosti prema knjievnom jeziku, nema velikog dijela traenih natuknica. Polusloenice, rijei koje se po pravopisu piu sa spojnicom, bez obzira bile u izvoru napisane sa spojnicom ili bez nje...
- niz: cijeli niz (mnogo)
- obzir: bez obzira (iako)
332
HUM 2
- obzir: bez obzira na (iako)
Bez obzira na to imaju li ili nemaju sve kategorije rijei (vrste rijei) leksiko znaenje npr. nekih memorijala i dopisa upuenih raznim dunosnicima i ustanovama Rimske kurije, s obzirom da predstavljaju izvorne filoloke raspravice (koje i danas mogu biti poune (...) S obzirom da meu frazemima upotrijebljenim za ovaj rad nije bilo takvih prijedlonih izraza, rekcijska e se neovisnost oprimjeriti sloenim prijedlozima nastalim sraivanjem prijedlonoga imenikoga izraza. S obzirom na leksiku semantiku mogua bi bila i ovakva podjela glagola s obzirom na obaveznost objekta To naravno ne umanjuje vrijednost Pacelovih priloga, jer svakako treba u obzir uzeti injenicu da su ti prilozi nastali cijelo jedno desetljee prije objavljivanja prvoga sveska prvoga hrvatskoga jednojezinika
- obzir: s obzirom da (glede)
- obzir: s obzirom na (glede)
- obzir: uzeti u obzir (razmotriti)
- odnos: urediti odnose (dovesti u red, urediti)

Pravo nastoji urediti odnose u drutvu.
- okvir: nadilaziti okvire (nadmaivati)
Sustavno i podrobno istraivanje o dvojezinim i viejezinim hrvatskim rjenicima iji je leksiki odabir mogao utjecati na Pacelova promiljanja o sinonimnome rjeniku uvelike nadilazi okvire ovoga rada i svakako zasluuje posebnu raspravu. To izmeu ostaloga znai da meu oblicima na o u hrvatskom jeziku ima vie pridjeva nego priloga. Vjerojatno je po gubitku slavenske rijei preuzet u sustavu postojei romanizam koji je po naelu pars pro toto proirio znaenje. Kad bi u pitanju bio ogranien broj rijei i neograniene mogunosti, onda bi na to pitanje bilo lako odgovoriti...
- ostalo: izmeu ostaloga (izmeu drugih mogunosti) - pars: pars pro toto (dio umjesto cjeline) - pitanje: biti u pitanju (biti upitnim)
prosinca 2007.
333
Ljiljana Koleni
- pitanje: dolaziti u pitanje (postati upitnim)
Kategorijalno se znaenje interjekcionalnost moe podudarati s kategorijalnim znaenjem propozicionalnost pa u tom sluaju dolazi u pitanje pripadnost uzvika kategorijama (vrstama) rijei. Kad bi u pitanju bio ogranien broj rijei i neograniene mogunosti, onda bi na to pitanje bilo lako odgovoriti... Iako je M. Stojkovi (99) ukazao na brojna otvorena pitanja, Bartol Kai je preko pola stoljea nakon te odline monografije ostao, uz rijetke iznimke (Vanino, 940) zaboravljen. Odmah se postavlja pitanje kako emo odrediti novu rije jer se ve na poetku susreemo s pojmom dosad nezabiljeena rije. Iako se na prvi pogled doima da su te dvije kolokacije nastale supstitucijom lanova, semantika analiza pokazuje da se radi o dvjema potpuno razliitim kolokacijama U tome je Pacel puno lutao, i to je za nj posebno karakteristino, esto nastojao biti poto-poto originalan Na moju zamolbu, obojica su se dala u potragu za Hrastincima koji jo govore hrvatski, a takve se na alost vie ne mogu nabrojiti niti na prste jedne ruke. Stoga mislim da e se nai frazeolozi morati ubudue vie pozabaviti problematikom stilistikih znaenja frazema, to se onda povui za sobom i odgovarajuu leksikografsku obradu.
- pitanje: odgovoriti na pitanje (rijeiti problem)
- pitanje: otvoreno pitanje (jo nerazjanjeni problemi)
- pitanje: postavlja se pitanje (upitno je)
- pogled: na prvi pogled (naoko, od prve)
- poto: poto-poto (pod svaku cijenu)
- potraga: dati se u potragu (istraivati) - povui: povui za sobom (izazvati)
- pozornost: posveivati/posvetiti pozornost (upozoravati, pokazivati zanimanje za)
Autor priloga osobitu pozornost posveuje komentarima Vatroslava Jagia, ija neupitna struna kompetencija i iz polemikih razmjena miljenja s Vinkom Pacelom o kojima je ovdje rije izranja u punom sjaju.
334
HUM 2
- pozornost: privlaiti/privui pozornost/panju (privui zanimanje)

pa su stoga frazeoloke igre posebno este u naslovima ija je osnovna funkcija da privuku pozornost itatelja... esta uporaba frazema u medijima nije sluajna: osim obavijesti, oni nose i veliku ekspresivnost i specifinost izraza, to privlai panju gledatelja/itatelja/sluatelja.
- pravilo: u pravilu (uglavnom)
Kao to je razvidno, u pravilu Vinko Pacel za sva vremena i naine ima hrvatski naziv. Tu slijedi jedini Jagiev komentar u kojem se Pacelu posve daje za pravo, ali ujedno jedan od rijetkih u cijelom Jagievu polemiziranju s Pacelom Prema tomu, rije je o: a) izvatku iz skladnje i b) dopuni upravo skladnje, a ne morfologije. Posuenica bi prema tome bila svaka rije stranoga podrijetla, bez obzira na stupanj njezine prilagodbe i bez obzira na njezin standardni, odnosno nestandardni jezini status. Izraz kolokacija prvi je puta sredinom prologa stoljea uporabio britanski jezikoslovac John Rupert Firth koji polazi od pretpostavke da znaenje pojedine rijei ovisi o drugim rijeima Koliko god da jezina pragma olakava, tovie i omoguuje razumijevanje iskaza poput netom navedenih, po svoj emo je prilici prepoznati i u leksikom dodiru Jer, prilike su tada bile iznimno teke za katolike na hrvatskome podruju. Toj pretpostavci u prilog ide i stanje u ostalim gradianskohrvatskim govorima. Budui da je Pacel svoje gledite o prozodijskim pitanjima hrvatskoga jezika obznanio u raspravi Naglas u rijei hrvatskoga jezika (Pacel 864), ne iznenauje to je prozodijskim obiljejima dao prostora i u svojoj raspravi o sinonimima.
- pravo: dati za pravo (prihvatiti miljenje) - prema: prema tomu/tome (dakle)
- pretpostavka: polaziti od pretpostavke (pretpostavljati)
- prilika: po svoj prilici (vjerojatno)
- prilika: teke prilike (nepovoljno razdoblje) - prilog: ii u prilog (koristiti, pogodovati)
- prostor: dati prostora (pozabaviti se, pisati o emu)
prosinca 2007.
335
Ljiljana Koleni
- put: prokriti put (probiti se)
No taj je znanstveni pristup nova stvar koja si tek treba prokriti put, a toga nema bez borbe. Razlike u nazivlju postoje, ali valja voditi rauna i o tome da je Vinko Pacel veliku pozornost posveivao glagolima kad se osoba nia rangom eli dodvoriti vioj iz svojih interesa Od dvojezinika i viejezinika kojima se mogao sluiti bila su mu na raspolaganju raskona djela starije hrvatske leksikografije Sve to, s jedne strane, pokazuje koliko je ovaj svetac zbog svoga ivota i djela bio potovan a, s druge, govori o irokom rasponu kulturne i knjievne korespondencije na hrvatskom prostoru. Savjetnik, iako izdvaja frazeme u zasebnu skupinu, opisuje ih na istoj razini sa slobodnim prijedlonim izrazima jer se frazemska upotreba prijedlonih izraza znaenjski, pa onda i pravopisno, usporeuje sa slobodnim prijedlonim izrazima. Uvoenje pragmatike komponente u analizu jezika (upravo jezine djelatnosti) razigrava te gotovo do nesluenih razmjera iri i pojam tekstnog konektora. Samo se po sebi razumije da hrastinski govor sadri i niz leksema karakteristinih za hrvatski jezik openito. Moemo rei da je Vinko Pacel glagolima bio posebno zaokupljen () pa ako ih i drimo neobinima, valja rei da ipak nisu i sasvim originalni () Treba odmah rei da ne postoji korijenska osnova. No nije u redu kad se kae da ima sluajeva gdje je sam korijen (bez nastavka) gotova rije.
- raun: voditi rauna o (znati, imati na umu)
- rang: nii rang (nia vrijednost, manja vrijednost)
- raspolaganje: biti na raspolaganju (biti dostupno)
- raspon: irok raspon (irina, raznolikost, mnogostrukost)
- razina: na istoj razini (paralelno, na isti nain)
- razmjer: do nesluenih razmjera (beskonano, mnogo, jako)
- razumjeti se: samo se po sebi razumije (razumljivo je, logino je) - rei: moe se/valja/treba rei (istiemo, naglaavamo)
- red: nije u redu (nije dobro, nije poteno)
336
HUM 2
- red: u prvom redu (ponajprije)
lanovi su semantikoga polja povezani znaenjskim odnosima, u prvom redu paradigmatskim Autor priloga osobitu pozornost posveuje komentarima Vatroslava Jagia, ija neupitna struna kompetencija i iz polemikih razmjena miljenja s Vinkom Pacelom o kojima je ovdje rije izranja u punom sjaju. Drugim rijeima, imperfekt se, kao to je reeno, tvori od svoje, tj. imperfektne, osnove. O Pacelu ovjeku ostalo je puno lijepih rijei. U Vinodolskom zakonu neemo nai ni rijei o dokaznom sredstvu noenja usijanog eljeza i drugim slinim oblicima bojeg suda U predgovoru prvome izdanju svoga Englesko-hrvatskog rjenika, 955, Rudolf Filipovi napisao je i nekoliko rijei o povijesti englesko-hrvatskih rjenika. Pokuavajui dati rjeenje tim nedoumicama (izmeu ostalih), iskristalizirale su se i koncepcije prozodijske norme. Lingvistika stilistika, kao mlada znanost, ne moe uvijek ponuditi gotova i provjerena rjeenja kao to ih nude npr. fonologija, morfologija i tvorba rijei... Ukratko, nisam uspjela pronai ni jednoga govornika hrvatskoga jezika, koji bi bio rodom iz toga mjesta.
- rije: biti rije (biti temom, radi se o)
- rije: drugim rijeima (naime) - rije: lijepa rije (pohvale)
- rije: ne nai ni rijei (ne biti govora o emu) - rije: u nekoliko rijei (ukratko)
- rjeenje: dati rjeenje (rijeiti, odgovoriti)
- rjeenje: gotovo rjeenje (pravilan odgovor, pravilno rjeenje) - rod: biti rodom (potjecati)
- ruka: nabrojiti na prste jedne ruke (biti u maloj koliini, biti brojem manje od pet)
Na moju zamolbu, obojica su se dala u potragu za Hrastincima koji jo govore hrvatski, a takve se na alost vie ne mogu nabrojiti niti na prste jedne ruke. Meni je polo za rukom pronai jo tri analogna sluaja...
- ruka: poi za rukom (uspjeti)
prosinca 2007.
337
Ljiljana Koleni
- ruka: u najmanju ruku (ponajmanje)
Kaem da je to pretjerano ponajprije zato to optativna uporaba dionika posve mijenja njegovu narav, pa u najmanju ruku nije bez osnove smatrati optativ posebnim glagolskim oblikom. Iako je portret sam po sebi sredstvo odavanja priznanja, ono se nerijetko i eksplicitno iskazuje Autor priloga osobitu pozornost posveuje komentarima Vatroslava Jagia, ija neupitna struna kompetencija i iz polemikih razmjena miljenja s Vinkom Pacelom o kojima je ovdje rije izranja u punom sjaju. U svakom je sluaju ta njegova spoznaja starija od analogne spoznaje rimskog Sudita...
- sam: sam po sebi (po naravi stvari)
- sjaj: u punom sjaju (u cijelosti, u dobrom dojmu)
- sluaj: u svakom sluaju (svakako) - sluaj: u tom sluaju (tada, onda)
Kategorijalno se znaenje interjekcionalnost moe podudarati s kategorijalnim znaenjem propozicionalnost pa u tom sluaju dolazi u pitanje pripadnost uzvika kategorijama (vrstama) rijei. Da bi se shvatio puni smisao ovoga pisma, potrebno ga je filoloki proitati, tj. nastojati povezati izraz i sadraj. Sudei po primjerima, u 9. stoljeu moemo u pravom smislu govoriti o participu sadanjega vremena (glagolskom pridjevu sadanjem).
- smisao: puni smisao (pravo znaenje, smisao, znaenje) - smisao: u pravom smislu (doista, uistinu)
- smisao: u irem smislu (openito, uopeno)
Stoga Pacelovi prilozi u irem smislu nisu samo prinos hrvatskoj sinonimici, oni su znaajan i znatan prinos hrvatskoj semantici. Ladan u tom smislu govori o potvrenim ili samo predlaganim zamjenbenicama. / U tom je pogledu papino pismo o kojemu ovdje raspravljamo poetak jednoga novog doba.
- smisao: u tom smislu/pogledu (tako, o tome)
338
HUM 2
- snaga: biti na snazi/stupiti na snagu (djelovati, imati ovlast)
Iako nisu bili na snazi na podruju cijele Hrvatske, oni nepobitno svjedoe o stoljeima kontinuiteta primjene kaznenog zakonodavstva na hrvatskom tlu i uporabi hrvatskog jezika u praksi. Dovoljno je ovdje spomenuti bar dva: jedan je Istarski razvod, a drugi Vinodolski zakon. Dok smo vodili pravu utrku s vremenom, srea nam se osmjehnula.
- spomenuti: dovoljno je spomenuti (ukratko)
- srea: srea se osmjehnula (imati sree, dobiti oekivano) - stanje: loe imovno stanje (siromatvo)
kojim se odreuje tko se ima smatrati Ilirom besplatno smjeten kako bi (ukoliko je loeg imovnog stanja i doe u Rim kao hodoasnik) mogao biti besplatno smjeten... Jedna od dobrih strana Pacelove rasprave smatra upravo to to se u njoj pretpostavlja Koliko nam je poznato, iz toga rasadita odlaze glagoljaki popovi na slubu na sve strane gdje postoji kult svetoga Jeronima, pa tako ak i na podruja izvangradskih dubrovakih upa. ali to valja ostaviti po strani jer to prelazi okvir ove teme, zadrat emo se samo na rijeima. S druge strane, po mentaliteu su stariji stanovnici Velikoga Kukeda vrlo slini starijem narataju dananjih gradianskih Hrvata
- strana: dobra strana (dobra osobina) - strana: na sve strane (posvuda)
- strana: ostaviti po strani
- strana: s druge strane (usuprot tomu) - strana: s jedne strane (djelomice)
Ono je potrebno s jedne strane za dopune dosadanjim rjenicima, ali jednako i za prouavanje leksikki i tvorbenih obiljeja i tenji ili razvojnoga smjera jednoga jezika.
- strana: s jedne strane, a s druge strane (djelomice jedno, djelomice drugo)

Hoe li to mjesto biti popunjeno, ovisi s jedne strane o leksikosemantikoj naravi glagola, a s druge strane o elji i volji govornika da
prosinca 2007.
339
Ljiljana Koleni
- sud: po sudu (prema miljenju)
Jedino je problematina, bar po mom sudu, Kostieva tvrdnja da sad i sada imaju razliit naglasak. propustivi da ga usporedi s dva (mlaa) prijepisa koji su se tada uvali u Padovi, odnosno u Sarajevu (a koji, po svemu sudei, danas vie ne postoje). Godine 86. Pacel je bio zastupnik grada Karlovca u Hrvatskome saboru, gdje nije ostao zstupnikom dugo, ali je u to kratko vrijeme uspio izgladiti jedan, za Rijeku znaajan sukob. U tom kontekstu valja baciti malo vie svjetla na djelovanje jednoga od neslubeno manje poznatih ulekovih suvremenika, rijekoga profesora Vinka Pacela. Zato on sada konano smije pa makar samo zakratko prilikom kakva znaajna ivotnog jubileja izii na svjetlo pozornice i javno Takvoj neuvijenoj objedi politiku teinu daju i aluzije na nacistika i ina mrana doba. to se tie prigovora da spomenuti sustav optereuje pamet, Pacel ironino predlae da se iz logike, odnosno metodologije izbaci sve ono to uu o sustavnosti ili da Glasonoa ukae novi kakov sustav. Iz svega se ovoga, samo letimino naznaenog djelovanja moe zamisliti iznimno bogata glagoljaka knjiarska djelatnost kao etva jednog sretno i dalekovidno posijanoga zrna pape Inocenta IV. na plodno tlo Hrvata katolika, posebice na podruju senjske biskupije u doba njezina prvoga sveenika Filipa...
- suditi: po svemu sudei (vjerojatno) - sukob: izgladiti sukob (pomiriti)
- svjetlo: baciti vie svjetla na (jasnije opisati)
- svjetlo: izai na svjetlo (pojaviti se) - teina: dati teinu (dati znaenje) - ticati se: to se tie (glede)
- tlo: plodno tlo (povoljne prilike)
- trag: biti na tragu (biti u skladu s)
Teko bi bio ne zamijetiti da su najranija zanimanja za diskursne oznake kao potvrde tekstne kohezije () sasvim na tragu naih odreenja tekstnih konektora
340
HUM 2
- trag: ostaviti traga (odjeknuti)
Ovaj proglas nije ostavio znaajnijega traga u hrvatskoj povijesti. Ta svjedoenja mogu biti vrlo osobna i odnositi se npr. na atmosferu i duh jednog sa stajalita aktualnog trenutka nastanka portreta ve povijesnog vremena neto to je u danom trenutku, razdoblju ili kolektivu nepristojno, neuljudno, nazadno, a nerijetko takvi izriaji promjenom svjetonazara i jaanjem... U sklopu svih tih previranja na udar dolaze i hrvatski kazneni zakoni. Pritom valja imati na umu injenicu da je Jagi u vrijeme kad je pisao svoj izvanredno promiljeni kritiki osvrt na Pacelovu razpravicu Njeto o naem glagolu imao samo 24 godine.
- trenutak: aktualni trenutak (trenutano stanje)
- trenutak: dani trenutak (u odreenom vremenu) - udar: doi na udar (biti kritiziran, napadan) - um: imati na umu (misliti na, zapamtiti)
- uspjeh: poluiti uspjeha (uspjeti)
Njegove pripovijetke nisu poluile znaajnijega uspjeha. U vezi s drugim bekim dokumentom valja se podsjetiti okolnosti i konteksta samoga dogaaja. S tim u vezi, umjesto zakljuka, navodimo rijei nejamakoga pragmatiara Deitera Wunderlicha koji kae kako je... - posebnosti znaenjskih odnosa unutar frazeolokih sraslica i frazeolokih cjelina ijim su dijelom prijedloni izrazi, a u svezi s tim i propitati mogunost izdvajanja frazemskih prijedlonih izraza kao zasebnih leksikih i gramatikih jedinica sloenih priloga SH. Pritom valja posebno imati u vidu gotovo nevjerojatan podatak da je u vrijeme pisanja svoje kritike Pacelova raspravice Njeto o naem glagolu Jagi imao samo 24 godine.
- veza: u (s)vezi s/ s tim u vezi (povezano s)
- vid: imati u vidu (znati, zapamtiti)
- vidjeti: kao to se vidi/kao to je razvidno (oito je)
Najei su mu primjeri reenica za ilustraciju vremena i naina narodne poslovice, ali kao to se iz navedenoga vidi, nekada daje pokoju zanimljivu reenicu iz tadanjega svakodnevnoga rijekoga ivota. Kao to je razvidno, u pravilu Vinko Pacel za sva vremena i naine ima hrvatski naziv.
prosinca 2007.
34
Ljiljana Koleni
- vijek: radni vijek (vrijeme zaposlenosti, slube)
Sve se to moralo odraziti na Kaieva razmiljanja u toku njegova radnog vijeka (od 598. kad je u Rimskom kolegiju poeo predavati latinski da bi 599. poeo predavati hrvatsku gramatiku, do doba kad se, najkasnije 649. god., morao povui iz svake tee aktivnosti). One su rezultat aktivna, stvaralakog odnosa u jezinom posuivanju, spram posuenica kao vie ili manje pasivnog prihvaanja stranih utjecaja. Upravo od polovice 4. stoljea i u 5. stoljeu dosie glagoljica svoj vrhunac i u umjetnikom smislu...
- vie: vie ili manje (donekle)
- vrhunac: dostizati svoj vrhunac (dostizati najbolje stanje) - vrijeme: slobodno vrijeme (vrijeme bez radnih obveza)
Budui da je kao vojni slubenik Austro-Ugarske Monarhije boravio u Krmendu od 5. studenoga 95. do 6. veljae 96., u slobodno je vrijeme redovito posjeivao hrvatska sela u okolici. u novije se vrijeme umjesto fige rabi fraza: dri palce.
- vrijeme: u novije vrijeme (odnedavna)
- vrijeme: voditi utrku s vremenom (raditi to na brzinu, biti ogranien vremenom)

Dok smo vodili pravu utrku s vremenom, srea nam se osmjehnula.
- znaiti: to znai da (tumaimo kao)
... to znai da tuicama i internacionalizmima u vokativu treba dodavati e. Odmah se ukljuio u drutveni ivot grada na Rijeini, pa je ve 852. godine postao lan Narodne itaonice rijeke. Od dolaska u Zagreb jo je prisutniji u hrvatskome kulturnom ivotu.
- ivot: drutveni/kulturni ivot (javno drutveno djelovanje)
342
HUM 2
Literatura
- Babi, Stjepan, Tvorba rijei u hrvatskom knjievnom jeziku, JAZU, Globus, Zagreb, 986. - Babi, Stjepan i dr., Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga knjievnog jezika, HAZU, 99. (U tekstu Akademijina gramatika.) - Bogovi, Sanja, Frazeologija u akavskim dijalektolokim rjenicima, Fluminensia, Rijeka, 997., str. 2-32. - Hausen, Renate i dr., Hrvatsko-njemaki frazeoloki rjenik, Nakladni zavod Matice hrvatske Zagreb i Verlag Otto Sagner Mnchen, 988. - Fink, eljka, Tipovi frazema fonetske rijei, Rijeki filoloki dani, Rijeka, 2000., str. 93-99. - Koleni, Ljiljana, Rijei u svezama: povijest hrvatske frazeologije, Matica hrvatska, Osijek, 2006. - Koleni, Ljiljana, Rije o rijeima: iz hrvatske leksikologije i frazeologije 17. i 18. stoljea, Osijek, 998. - Matei, Josip, Frazeoloki rjenik hrvatskoga ili srpskog jezika, kolska knjiga, Zagreb, 982. - Menac, Antica, O strukturi frazeologizma, Jezik, br. , Zagreb, 970./7., str. -4. - Menac, Antica, Neka pitanja u vezi s klasifikacijom frazeologije, Filologija, br. 8, Zagreb, 978., str. 29-225. - Menac, Antica Mogu, Milan, Frazeologija Gundulieva Osmana, Forum, br. 7-8, Zagreb, 989., str. 92-20. - Menac, Antica, Pitanja stilistike kvalifikacije u opim i frazeolokim rjenicima, Filologija, 30-r, Zagreb, 998., str. 26-266. - Menac, Antica, Frazeologija Hektorovieva Ribanja i ribarskog prigovaranja, Senjski zbornik, god. 8., Senj, 99., str. 0-07. - Menac, Antica Fink-Arsovski, eljka Venturin, Radomir, Hrvatski frazeoloki rjenik, Naklada Ljevak, Zagreb, 2003.
prosinca 2007.
343
Ljiljana Koleni
- Menac-Mihali, Mira, Frazeologija novotokavskih ikavskih govora u Hrvatskoj, kolska knjiga Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2005. - Mihaljevi, Milica Kovaevi, Barbara, Frazemi u govornim i pisanim medijima, Rijeki filoloki dani, Rijeka, 2006., str. 4-65. - Mogu, Milan, Senjski rjenik, HAZU, Matica hrvatska, Zagreb Senj, 2002. - Osjeki jezikoslovci hrvatisti, priredila Sanda Ham, Knjievna revija, 3-4, Ogranak Matice hrvatske Osijek, Osijek, 2005. - Sili, Josip, Znanstveni stil hrvatskoga standardnog jezika, Kolo, br. 2, Zagreb, 997., str. 397-46. - Sili, Josip Pranjkovi, Ivo, Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka uilita, kolska knjiga, Zagreb, 2005. - Stolac, Diana Tiblja, Verena, Konektori u znanstvenome stilu, Fluminensia, Rijeka, 994., str. 55-7. - Veli, Mirna, Uvod u lingvistiku teksta, kolska knjiga, Zagreb, 987. - Zbornik radova s meunarodnoga znanstvenog skupa Rijeki filoloki dani, Filozofski fakultet Sveuilita u Rijeci, glavne urednice: Silvana Vrani i Ines Srdo-Konestra, Rijeka, 2006.
344
HUM 2
Ljiljana Koleni
PHRASEOLOGY IN THE CROATIAN LINGUISTIC ARTICLES

Summary
The paper speaks about phrases in the Croatian texts with linguistic themes. In such texts the most often phrases connections are since, with regard to, regardless of , in relation to etc. Colloquial phrases are very rare and literary-artistic even more rare. Phraseology of the Croatian linguistic texts is recognizable, what means that the Croatian linguists have made the technical phraseology too. Key words: phrases, linguistic texts, connections, technical phraseology.
prosinca 2007.
345
Frano Musi Zagreb
UDK 82.63.42.09 Vetranovi M. Pregledni lanak Primljeno: 0. X. 2007.
SUZANA ISTA MAVRE VETRANOVIA

Saetak
Budui da se Vetranovievoj Suzani istoj uglavnom pristupalo kao djetetu svoga vremena, a ne kao djelu s univerzalnom porukom, autor novim pristupom, sa suvremene promatranice, u ovom prikazanju otkriva trajne vrijednosti koje nadilaze vremensko-prostorna obzorja i koje su trajno aktualne. Preuzevi tematiku biblijskoga teksta, Vetranovi je nastojao humanistiki i kranski angairati ovjeka pokazujui mu da razum, istina, istoa i pravednost u konanici uvijek pobjeuju bezumnost, niske strasti i la. U lanku su takoer istraene dramaturko-teatroloke, jezino-stilske i ine osobitosti te pitanje autorstva ovoga djela. Iako se ne moe potvrditi da je Suzana ista izvoena na pozornici, u tekstu je vidljiva nakana izvedbe. to se pak autorstva tie, ovaj se tekst uzima kao najmanje sporan u Vetranovievu dramskom opusu prikazanjskih tekstova. O tome svjedoi podrobnija jezina i stilska analiza. Kljune rijei: Suzana, vrijednost, istoa, pravednost, strpljivost, srea, autorstvo, jezik, stil.
Uvod
Zbog svoje svevremenske aktualnosti, biblijske su teme mnogim piscima posluile kao predloak za njihova djela. Jedan je od takvih Mavro Vetranovi. U Bibliji je pronalazio mnotvo zanimljivih i jednako aktualnih tema. Uz apokrifne tekstove Prikazanja od poroda Isuskrstova, Uskrsnutja Isusova, Posvetilita Abrahamova, pa i Prikazanja kako
346
HUM 2
bratja prodae Josefa, tu je Suzana ista. Daleko od toga da Vetranovi u Suzani istoj doslovno slijedi biblijski predloak, ali su umetci i proirenja neznatna i u njoj je najmanje apokrifnih elemenata. Makar neki autori, usporeujui Vetranovievu Suzanu istu s Marulievom Suzanom, istiu kako se Vetranovi vie udaljava od starozavjetnoga teksta. U ovom e se radu pokuati poblie obraditi Suzanu istu istiui posebice ono to se dralo vanim. Prije same obradbe dramskoga teksta istaknuti su najvaniji podatci iz pjesnikova ivota, stvarateljski opus i veza s prethodnicima. Slijedi ukratko saet biblijski tekst, pa Vetranoviev, s naglaskom na razlike. Potom govor o temeljnim vrijednostima koje su prepoznatljive. Kako je rije o dramskom tekstu, opisane su dramaturke i teatroloke odrednice. Zbog nedoumica u dvama sauvanim prijepisima oko autorstva, pristupilo se jezinoj i stilskoj analizi koja uvelike raspruje sumnje da je Vetranovi autor.
1. ivot, stvaranje i veze s prethodnicima

U ovom dijelu nikako nije namjera zadravati se samo na kronolokim podatcima iz Vetranovieva ivota, nego, kudikamo vie, naglasiti vane dogaaje koji su ga oblikovali kao osobu i kao pjesnika. Poglavito stoga to pjesnik mora crpsti grau iz ivota, iz ivota, kojim ivi ovjek ili njemu poznata ili bar priblino poznata bia. Pjesnik taj svijet i ivot, jedini i jedinstveni prerauje u svojoj mati, i utoliko taj svijet postaje njegov, pjesnikov svijet. On, dakle, ne e crtati stvarnost, kakva ona jest, nego kakvu on na temelju stvarnog svijeta stvori, pa e onda to biti pjesnika stvarnost U tom svjetlu valja odmah rei kako su prilino oskudni po. datci o Vetranoviu te su godine roenja i smrti nesigurni. Pretpostavlja se da je roen 482. ili 483., a umro 576. godine, makar se godina smrti pomie ak do 593. jer se u Dravnom arhivu u Dubroviniku spominje kao prior na Sv. Andriji koji je . sijenja 592. svjedoio na vjenanju u upnoj crkvi na otoku ipanu. A u razdoblju od 575. do 592. godine ne moe se pronai potvrda da je rije o nekom drugom prioru.
Franjo velec, Mavro Vetranovi: knjievni rad i Pjesnik u svome vremenu, Radovi Instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru, sv. 4-5, Zadar, 959., str. 76.
prosinca 2007.
347
Frano Musi
U benediktinski je red stupio oko 507. godine te se kolovao na Mljetu, a potom u Monte Cassinu. Vraa se na Mljet 55. godine, ali poslije dvije godine s jednim benediktincem bjei u Italiju zbog ega je prognan iz Dubrovake Republike. Kazna mu je oprotena i ve je 522. godine na Lokrumu te slubuje u mnogim samostanima kao opat. Poslije 545. godine povlai se u samou na otok Sv. Andrija gdje ostaje do smrti. Na temelju njegovih djela moe se rei kako je Vetranovi dobar poznavatelj klasinih pisaca, Biblije, Dantea i Petrarke kao i talijanskih pjesnika 5. i 6. stoljea. Pjesnik velike i bogate knjievne kulture i naitanosti. Jo za kolovanja u Dubrovniku, uz latinski jezik i knjievnost, upoznao je retoriku i filozofiju, a posebice kasnije u Monte Cassinu studirajui teologiju, filozofiju, povijest, umjetnost i prepisujui knjige klasinih pisaca. Vetranovi je ne samo plodan pisac lirskih, dramskih i epskih tekstova nego i osebujan i izvoran pjesnik.2 Sauvane su njegove tri knjige stihova sa 32 pjesme, najvei dio su religiozne pjesme, i pet maskerata (Pjesni razlike) tri su zbirke pjesama izgubljene. Pisao je refleksivne pjesme, duboko meditativne i proete filozofskim promatranjima svijeta, politiko-satirike, rodoljubne pjesme. Tu su i poslanice (Petru Hektoroviu i Marinu Driu), prigodnice i nadgrobnice (Marinu Driu i Nikoli Dimitroviu). U nepotpunu su prijepisu sauvane dvije mitoloko-pastoralne scenske igre, dva pastirska dramska prizora (Istorija od Dijane i Lovac i vila), te mitoloka drama Orfej i Euridika, etiri prikazanja: Prikazanje od poroda Isuskrstova, Uskrsnutje Isusovo, Posvetilite Abrahamovo i Prikazanje kako bratja prodae Josefa, biblijski dramski tekst Suzana ista i nedovren spjev Piligrin.3 Nema nikakve sumnje da je Vetranovi poznavao knjievnost svojih prethodnika dubrovakoga i dalmatinskoga kruga. Valja istai kako je do tada dubrovaka knjievnost gotovo iskljuivo bila proeta ljubavnom tematikom. iko i Dore Dri pjevali su o zanosnoj ljepoti gospoje i patili zbog neusliane ljubavi. Vetranovi donosi zaokret. U sreditu su njegova zanimanja drutveni dogaaji u svim pojavcima;
2 3 Marin Franievi, Povijest hrvatske knjievnosti, knjiga 3, Liber, Zagreb, 974., str. . Usp. Leksikon hrvatskih pisaca, kolska knjiga, Zagreb, 2000., str.753-757.
348
HUM 2
odnos ovjeka prema drutvu, o ratovima, o Crkvi i vrjednotama, o ekonomskim uvjetima, o prirodi, o smislu. U svojim je stihovima reagirao gotovo na sve dogaaje obuhvaajui najvanije probleme tadanjega vremena. To ga ini bitno razliitim od suvremenika. Nitko prije njega u Dubrovniku nije tako djetinjski naivno otvorio svoje oi i svoje srce prirodi, nitko nije toliko uronio u nju, stopio se s njom, nitko nije tako neposredno, tako prisno razgovarao sa zvijerima i pticama, sa rascvilnom koutom, sa sitnim turkom, s jaganjcem, sa grlicom naoko daleko od poprita ivota, a opet nitko prije njega nije tako bolno i s toliko tuge motrio patnje malih ljudi u jadnom zemaljskom svijetu, gdje su zli imali sve, to im je bilo na volju, a dobri patili i od ljudi i od vinjega.4 Njegova je poezija svojevrsna pobuna, izraz duboka nezadovoljstva i neslaganja s vremenom u kojemu vladaju ratovi i izopaenosti svake vrste.
2. Suzana ista
Vetranoviu je kao predloak za njegovo djelo posluila zgoda o Suzani iz knjige proroka Danijela. Valja ukratko usporediti njegov i biblijski tekst. 2.1. Biblijski tekst Trinaesto poglavlje knjige proroka Danijela govori o bogobojaznoj i veoma lijepoj eni bogatoga Joakima. Upravo je zbog svoje iznimne ljepote upala u nevolje. Dvojica naime staraca koji bijahu sudci u narodu, opijeni njezinom ljepotom i vidjevi je dok se kupa, poeljee je. Svaki dan su, skrivajui se jedan od drugoga, dolazili gledati je u vrtu. Jedanput se susretoe i otkrie da obojica dolaze zbog istoga razloga. Dogovore se kako e vrebati priliku da je nau samu i ostvariti svoje prljave namjere. im im se takva prilika pruila, iskoe pred Suzanu i zaprijete joj da im se poda. Ako ne uini tako, optuit e je lanim svjedoenjem da su je zatekli u preljubu s nekim mladiem. To je znailo smrt kamenovanjem.
4 F. velec, Mavro Vetranovi: knjievni rad i Pjesnik u svome vremenu, Radovi Instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru, sv. 6-7, Zadar, 960., str. 390.
prosinca 2007.
349
Frano Musi
Ne htjevi sagrijeiti, dozivala je ukuane koji su se ubrzo skupili. Starci lano iznesu optube kako su je zatekli s nekim mladiem kojega nisu uspjeli prepoznati jer je pobjegao. Sutradan pred narodom ponove lana svjedoenja. Svi im povjerovae i osudie Suzanu na smrt. Ona se zaufano molila Bogu i dok su je vodili, Danijel, vidjevi bezumnost naroda koji olako povjerova starcima, zatrai da se preispitaju svjedoci. Vratili su se u sudnicu i Danijel je odvojeno ispitao starce. Pitao ih je pod kojim su drvetom vidjeli Suzanu i mladia. Jedan je odgovorio pod triljom, a drugi pod jasikom. Jasan dokaz lana svjedoenja. Osueni su kaznom koju su namijenili Suzani. 2.2. Vetranoviev tekst Vetranovi je ne samo preuzeo tematiku biblijskoga teksta nego u cijelosti slijedi njegov predloak. Ali dodaje mnogo toga to se ne nalazi u biblijskom tekstu. Ponajprije, dok se u biblijskom tekstu spominju samo tri imena: Suzana, njezin mu Joakim i Danijel, Vetranovi imenuje dvojicu staraca rabi Izak i rabi Ilijakin kao i odvjetnike Fanula i Batuela, sudce Ezera i Dizona. On posve slobodno umee nove dijelove i tako prua osobno vienje stvarnosti i vrijednosti koje eli posebice naglasiti. U simbolici biblijske Suzane gleda vrijeme u kojemu ivi i ljude kojima je okruen; podmuklost, neiskrenost, lano svjedoenje, razuzdanost i nedosljednost, pa i od onih koji bi svima trebali biti uzorima. Sve to ipak nadvladava nevinost, pravednost, iskrenost i istoa. Zato je Suzana pravi simbol istoe ljiljan kao to joj ime znai. A u prvim kranskim vremenima istoa je simbolizirala spaenu duu. Otuda je u Vetranovia jae izraena oprenost izmeu due i tijela, duhovnoga i tjelesnoga, niskih strasti i ideala istoe. On sjedinjuje biblijsku poruku u kojoj pravda i istina pobjeuju i srednjovjekovno poimanje spaenosti due. Na svojstven nain obrauje biblijski tekst. Njegovi imenovani likovi nose i usmjeravaju radnju. Oni su djelatni dramski likovi. U mnotvu dijaloga od samoga poetka, s neprestanim pitanjima i odgovorima, optubama i obranama, dominiraju stalni preokreti dramske radnje. Najprije rabi Izak i rabi Ilijakin pokuavaju zavesti Suzanu.
350
HUM 2
Kada im to ne uspije, pripremaju zavjeru protiv nje. Potom slijedi njezino uhienje i osuda. Kako su dvojica rabija tuitelji i jedini svjedoci optuaba protiv Suzane, ustaje Danijel (u tekstu Danio) koji sumnja u pravednost osude i ispituje svjedoke te optuuje dvojicu staraca jer razliito svjedoe. U njihovu obranu ustaje odvjetnik Batuel. Na kraju slijedi smrtna presuda kamenovanjem. Kao da se rasprava odigrava pred dubrovakim suditem, a itav je tekst zapravo angairan, upuen starim popovima i mahnitim, te dubrovakim sucima, u pravdu kojih je sumnjao, ini se itava ivota.5
3. Temeljne vrijednosti u Suzani istoj

Vetranovi je u biblijskom predloku pronaao sadraje koji su aktualni u svim vremenima. Vrijednosti koje ne prolaze. U tom svjetlu mogu se izdvojiti etiri temeljne. Prva je istoa, oitovana u Suzaninoj branoj vjernosti koja ne dolazi u pitanje ni pod prijetnjama optube i sigurnom kaznom smru. Posebice je o tome rije u dijalogu izmeu Joakima i Suzane o branoj ljubavi pred in suenja i smaknua (vie od pedeset stihova). Joakim se obraa Suzani: O draga Suzano, ljuvena i mila, Vazda me s ufano i vjerno ljubila; a ne vim, moj drue krasni i gizdavi, tko mi ti toj ue na ruke postavi, koji li jadan luk napee zlotvori, da mi te ovi puk bezgrenu umori, ter mi te ta vode zli svati na taj pir uem u povode jaki no divju zvir. To li se pristoji, uresu gizdavi, da te sud razdvoji od moje ljubavi, tiha golubice i draga i mila, ter si sad sve lice suzami polila, i plana ostala, jadovna i runa, i taj trud poznala, time li bi duna.
5 M. Franievi, nav. dj., str. 7.
prosinca 2007.
35
Frano Musi
Kamo tvoj dobri glas, moj cviete izabrani, i tvoja slavna as, s potenjem ku sahrani? Bila si zrcalo svih djevic i ena, Gizdava ma hvalo, a sad si poraena.6 Suzana nastavlja: Ako me tko dili od tebe dragoga, nu vee ne cvili, molim te rad boga; er zaman cvili taj za drugom i mui, kada ga smrtni vaj od druga razlui; a za toj gorki pla i alos ustavi, nepravda kad nas ta prem sasma rastavi. Nu moja ni zloba, a bog e viditi, Za ku se podoba da budem umriti. A ti zna, moj drue, kako te ja ljubih i vjerna do due kako te ja sluih.7 Druga vrijednost koja ne potamnjuje ni u najteim trenutcima jest pravednost. Oituje se u Danijelovu liku. Kao Suzanin odvjetnik, smjelo i bez kolebanja, trijezno i mudro ustaje u obranu iskrenosti i istoe razotkrivajui i kanjavajui la i nepotenje, pa makar bila rije o narodnim uiteljima i starjeinama. Danio: Na pravdu svak sada opet se probudi, Himbena er svada pravu krv osudi, da joj se vrati as, do ieme jes iva, a znat e svaki vas da nito nije kriva.8
Kao trea temeljna vrijednost istie se strpljivo podnoenje nevolja. Suzana se u najteim trenutcima, dok su je vodili na smaknue, uzdala u Boju pomo i postojano se molila, to je nagraeno. U ovome se,
6 7 8 Stari pisci hrvatski (SPH), knjiga IV, Zagreb, 872., str. 366. Isto, str. 367. Isto, str. 373.
352
HUM 2
poznajui Vetranoviev ivotni put, moe prepoznati njegovo ivotno opredjeljenje. Suzana: Hvalu u dat bogu i tvojoj ljubavi, koji me nebogu od smrti izbavi; i dokli na svitu iva sam neboga9
Posljednja, etvrta temeljna vrijednost vjena je srea kao nagrada pravednicima i onima koji pate zbog pravednosti to je ovdje Suzana a istovremeno kazna onima koji su lano svjedoili i optuili Suzanu. Vetranovi u Suzani istoj produbljuje ova teoloka pitanja upozoravajui na prolaznost i Boju nagradu i kaznu.
Upravo zbog vjerskog, didaktikog izlaganja, u prikazanju je naglaena moralno-religiozna nota. Stoga Vetranovia zaokupljenost duhovnim pitanjima, u prvom redu humanistiki i kranski angairana ovjeka, Suzanu vie blii srednjovjekovnom doivljavanju svijeta. Renesansni novovjekovni ovjek ne krije se u liku Suzane, u vrijednosnom sustavu renesansnih religiozno-etikih naela (Suzana ista, Suzana izabrana, zrcalo svih djevic i ena) nego u liku proroka Danijela. Danijel, moda Vetranoviev alter ego, strogo racionalno poima svijet i iznalazi istinu. U njegovim apologijama, u kojima se brani istina, razvidna je sentencioznost puke filozofije. Sklon sakralizaciji misli koje su sroene u poslovicama, Danijel iznalazi istinu i pravdu. Neke od tih misli izdvajaju se i kao prepoznatljivo Vetranovievo razmiljanje o ivotu, koje je pogotovo prisutno u njegovoj poeziji duhovnog i refleksivnog znaaja. U Danijelovim izrekama krije se pjesnikova rezignacija, moral tog doba.10
4. Dramaturke i teatroloke odrednice

Suzana ista podijeljena je u etiri skazanja i govore, a sadri 308 dvostruko rimovanih dvanaesteraca. Na poetku stoji prolog (stihovi -48) Prvo skazanje: na putu uz Suzanin perivoj (stihovi 49-378) Drugo skazanje: Suzanino uhienje (stihovi 379-766)
9 Isto, str. 385. 0 Dubravka Brezak Stama, Dramsko djelo Mavra Vetranovia, Split, 2005., str. 25 s.
prosinca 2007.
353
Frano Musi
Tree skazanje: u sudnici (stihovi 767-046) etvrto skazanje: presuda (stihovi 047-308) Iako se ne moe potvrditi da je Suzana ista izvoena na pozornici, u tekstu je vidljiva nakana izvedbe. Radnja je podijeljena na skazanja i govore. Mnotvo je govora i dijaloga, isprepletenih pitanjima i odgovorima. Na poetku je prolog u kojemu se pisac obraa publici i ukratko saima problematiku prikazanja, upuuje u tijek drame. Obraanje zavrava preporukom publici da ivi pravedno ve na ovome svijetu, a neka ostali ki ostaju, ki e s pravdom sud initi, ne budu se prihiniti da pravednu krv izdaju. U samom obraanju publici vidi se namjera za scenskim osmiljavanjem drame. Publika ima vanu ulogu jer se pojedini likovi, kao i pisac, izravno obraaju puku koji prati zbivanja od Suzanina uhienja, suenja, do izvravanja presude. Rabi Izak tako pred pukom iznosi optube protiv Suzane, da ju je vidio u vrtu s nekim mladiem s kojim uini preljub, zatraivi da se kazni smru kamenovanjem. Danijel se u obrani Suzane obraa puku pozivajui da pravedno kazne lane svjedoke. Suzanin mu Joakim za vrijeme suenja zaziva puk da mu bude utjeha u nevolji koja ih je snala. Tu je i Nakor lik iz puka koji ispituje Danijela o njegovu poslanju. Nadalje, sve je popraeno preciznim i opirnim didaskalijama u kojima je naznaen tijek radnje kao i prostor u kojemu se radnja zbiva, od puta u Suzanin perivoj do sudnice. U didaskalijama se takoer spominje glazba, to najbolje svjedoi o scenskoj namjeni ovoga prikazanja jer se obiavalo prikazanja recitirati uz glazbenu pratnju ili bi se izmjenjivali tekst i glazba.
5. Pitanje autorstva
Suzana ista sauvana je u dvama razliitim rukopisima. Prvi je Akademijin rukopis iz 759. godine, pod brojem 53, vlasnitvo isusovaca, nastao sjedinjenjem dvaju nepotpunih prijepisa pripadali su isusovcu uri Mattei i gosparu Vlahu Martelliniu koji su sjedinjeni i upotpu Stari pisci hrvatski, str. 342.
354
HUM 2
njeni. U tom sjedinjenom dijelu sporni su neki govori iz prvoga i drugoga skazanja. Drugi je rukopis Male brae u Dubrovniku, takozvani Dubrovaki rukopis 93 (3), vjerojatno s poetka 9. stoljea, vrlo vaan jer se u njemu jo nalazi i jedan od etiri prijepisa Uskrsnutja Isukrstova kao i jedna od etiri redakcije Posvetilita Abrahamova. U Akademijinu rukopisu uz naslov prikazanja na jednoj stranici stoji i ime autora: Suzana ista, prikazanje sloeno po D. Mavru Vetrani aviu Dubrovaninu opatu Melitenskomu, dok na drugoj stranici stoji samo naslov bez autora: Suzana ista, prikazanje, ispod Colleg(ii) Ragus(ini) S(ocietatis) J(esu) 1759, a na drugoj strani toga lista istom rukom napisano Ko je tvorac i spjevalac ovega prikazanja nie mi bilo nai, nu tvrdo sumnjim da je D. Mavro Vetrani avi, kalugjer i opat Melitenski, ki priminu god(ita) Gospod(inova) 1576 Rukopis Male brae u naslovu istie da se ne zna autor prikazanja: Suzana ista, prikazanje, nu nezna se po komu sklaeno. Moda su upravo ovakvi naslovi dali najvie povoda za sporenje oko autorstva ovoga prikazanja. U predgovoru Vetranovievim pjesmama i prikazanjima Danii navodi kako je Suzanu imao u dvama spomenutim rukopisima i zbog prevelike slinosti misli da je Dubrovaki rukopis prijepis Akademijina.2 Kada je pak rije o pitanju autorstva, Suzanu istu se uzima kao najmanje sporan dramski tekst u Vetranovievu dramskom opusu prikazanjskih tekstova. Uporite za takvo miljenje lei u dubokoj i korijenitoj analizi teksta, metrikim i leksikim te dramskim karakteristikama svojstvenima Vetranoviu.
6. Jezik i stil
Prije svakoga govora o karakteristikama Vetronovieva pjesnitva valja istai kako je Vetranovi jezino blizak renesansnim petrarkistima, posebice Menetiu, to se najvie oituje u izboru jezinih dubleta akavski obojene tokavtine dubrovakoga govora. Petrarkistikom manirom, u traganju za prikladnim leksikom Vetranovia resi galantan stil. Dvanaesteraki su stihovi vezani dvostrukom rimom i sve joj je ne2 Usp. isto, str. VIII.
prosinca 2007.
355
Frano Musi
kako podreeno. Razliiti su refleksi jata () u slubi rime i metrike, kao i skraivanje pojedinih slogova. U rimovanju na kraju stiha vidljivo je uvanje ikavizama, a takoer se odreenim morfolokim inaicama, zbog potrebna broja slogova, nastoji postii rima (npr. od glagola rei i oblik riti/ rit).3 Razliito rabi infinitivne oblike iskljuivo radi rime (npr. krai oblici po/do i dui oblici podji/dojdi). Na kraju stiha zadrava l umjesto o tako da sinerezom dobiva eljeni broj slogova jer l s vokalom ispred sebe ini jedan slog. eljeni broj slogova dobiva i kraenjem u gramatikome morfemu imperativnih mnoinskih oblika. Vetranovi radi rime rabi i dvostrukosti lovik/ovjek, kao i pojedine akavske mnoinske oblike s nultim morfemom (npr. u G. mn. djevic, sudac, otac). Uoljiva je i neujednaenost mnoinskih nastavaka dativa, lokativa i instrumentala (-om, -ieh, -ami): k nebesom, grieseh, druzieh, s tugami. Vetranovi takoer rabi podosta talijanizama.
Zakljuak
Biblijska tema o istoj Suzani zasigurno zasluuje veliku pozornost i danas. Rekao bih, svevremenska je i uvijek aktualna. Vetranovi slijedi biblijski predloak, ali ne doslovno. Dodaje i imenuje pojedine likove koji se u biblijskom tekstu ne spominju ili su bezimeni. Tijek je radnje isprepleten mnotvom dijaloga i govora. U njima se ponajvie vidi temeljna autorova namjera isticanja pojedinih vrijednosti. Tako je Suzana ista aktualizacija temeljnih vrijednosti koje su zasigurno bile poljuljane u autorovo vrijeme. Izdvojene su etiri temeljne vrijednosti: istoa, pravednost, strpljivo podnoenje nevolja i vjena srea. Posebice je vidljiva oprenost tijela i due tjelesnoga i duhovnoga, otkuda izviru zle namisli koje plode laima. U takvoj zasljepljenosti nema mjesta za razboritost i pravednost. U starosti dvojice rabija prikazana je ljudska nakaza i izoblienost. Ali ne pobjeuje bezumnost, niske strasti i la nego razum, istina, istoa i pravednost zahvaljujui mladiu Danijelu. Po nekima se upravo u Danijelovu liku krije sam autor.
3 Antun Djami, Dva problema iz stare hrvatske knjievnosti, Graa za povijest knjievnosti hrvatske, knj. XVIII. Zagreb, 950., str. 46.
356
HUM 2
Makar se zbog razliitih naslova u dvama sauvanim rukopisima postavljalo pitanje o autorstvu, Suzanu istu uzima se kao najmanje sporan dramski tekst u Vetranovievu dramskom opusu prikazanjskih tekstova. O tome svjedoi podrobnija jezina i stilska analiza. Najposlije, zbog svoje univerzalne poruke nadahnute starozavjetnom temom, Suzana ista nije obraivana, gledana i vrjednovana s dananje promatranice. Kudikamo se vie nastojalo shvatiti je iz vremenskoga i prostornoga okvira u kojemu se raala i u kojoj zipci je odzibana.
Izvori i literatura
- Bogii, Rafo, O hrvatskim starim pjesnicima, Zagreb, Matica hrvatska, 968. - Brezak-Stama, Dubravka, Dramsko djelo Mavra Vetranovia, Split, 2005. - Bratuli, Josip, Mavro Vetranovi izmeu Biblije i apokrifa, Filologija, 8(980.), br. 0, str. 267-273. - Djami, Antun, Dva problema iz stare hrvatske knjievnosti, Graa za povijest knjievnosti hrvatske, knj. XVIII., Zagreb, 950. - Leksikon hrvatskih pisaca, kolska knjiga, Zagreb, 2000., str. 753-757. - Pavekovi, Anton, Mavro Vetranovi na tromei stilskih formacija, doktorska disertacija, Zadar, 998. - Povijest hrvatske knjievnosti, knjiga 3, Liber, Zagreb, 974. - Prosperov Novak, Slobodan, Od humanistikih poetaka do Kaieve ilirske gramatike 604., Povijest hrvatske knjievnosti, sv. 2, Zagreb, 997., str. 275-280. - Stari pisci hrvatski (SPH), knjiga IV, Zagreb, 872., str. 34-388. - velec, Franjo, Mavro Vetranovi: knjievni rad i Pjesnik u svome vremenu, Radovi Instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru; sv. 4-5, Zadar, 959., str. 75-24 i sv. 6-7, Zadar, 960., str. 39-392.
prosinca 2007.
357
Frano Musi
SUZANA THE PURE BY MAVRO VETRANOVI

Summary
Since Vetranovis Suzana the pure was mostly approached to as the child of their time and not as the work with a universal message, the author with a new approach, from the contemporary observation post, in this presentation reveals the permanent values which exceed spatiotemporal visions and which are permanently topical. Taking over the theme of Biblical text, Vetranovi wanted to engage a man humanistically and in the Christian way showing him that mind, truth, pureness and justice eventually win irrationality, low passions and lies. The article also explored the dramaturgical-theatrological, linguisticstylistic and other characteristics and question of the authorship of this work. Although it cannot be confirmed that Suzana the pure was preformed on the stage, the intention of performance is visible in the text. As far as the authorship is concerned this text is taken as the least debatable in Vetranovis drama opus of performing texts. More detailed language and stylistic analysis gives good evidence for that. Key words: Suzana, value, pureness, justice, patience, happiness, authorship, language, style.
358
HUM 2
Sanja Runti Filozofski fakultet u Osijeku
UDK 82.8.09 Silko L. Izvorni znanstveni lanak Primljeno: 27. XI. 2007.
REMAPPING THE BOUNDARIES: THE NOVELISTIC LANDSCAPE OF LESLIE MARMON SILKOS STORYTELLER
Summary
The paper examines the generic hybridity in Leslie Marmon Silkos Storyteller (1981) as a tool for synchronizing the private and the public history, emphasizing a synecdochic relationship between the individual and the communal, as well as the necessity of the Western readers conceptual reorientation for appreciating that relationship. Through its shift towards oral discourse, Silkos novel stretches the horizon of the Western genre, challenging its narrative, authorial and receptional conventions, as well as its epistemology of space and time. Infusing a sense of collectivity into the traditional Western concept of personal narrative, Silko draws upon Laguna sacred history, delineating the importance of storytelling in shaping and preserving the communal identity. Transgressing the border between the fictional and the real, the secular and the mythic, Storyteller also conveys the power of storytelling to transcend material boundaries of the real and shape them at the same time. The analysis pays special attention to permutations, as a stylistic device that converges postmodern techniques with oral storytelling in order to exhibit the variability of the oral discourse and translate it into written form. Keywords: Leslie Marmon Silko, Storyteller, hybridity, border-crossing, redefining the novelistic genre
prosinca 2007.
359
Sanja runti
Although it was published almost three decades ago, Silkos novel Storyteller (98) still stands out as an emblematic Native American text, perhaps one of the first that challenged the boundaries of Western literary tradition in both its content and form. This is confirmed by the still irremovable uncertainties related to the classification of this novel a pastiche of traditional beliefs, clan stories, family memoirs, photographs, private letters, poems and memories. Even more directly than in her first novel Ceremony (977), in Storyteller, Silko stretched the horizon of the novelistic genre, subjecting it to the conventions of oral storytelling. Although Browdy de Hernandez finds that Silko does not oppose the Law of genre directly, but situates her text beyond reach of both Western and Native American conventions (34), she in many ways, as Hochbruck observes, indianizes the novel (222), confirming the thesis by Ashcroft, Griffiths and Tiffin that the interrelation of the anticolonial language and oral traditions in postcolonial writing radically questions the established conceptions about the characteristics and categorization of particular genres (8). According to Brennan, unlike other fictional forms, the novel neither comes from oral tradition nor goes into it. Whereas in oral culture the narrator retells not only his but also other peoples experience, a novelists pursuit presupposes the introspection and isolation (55). Yet, in Storyteller Silko completely denies such a novelistic construct. From the very beginning her novel infuses the social into the private, the communal into the personal, intertwines the oral and the written, story and history. Although some critics, like Owens, hold that the novelistic form necessarily tends towards the desacralization of the oral-mythic material () and in spite of the fact that in the Pueblo culture a written speech or statement is highly suspect because the true feelings of the speaker remain hidden detached from the occasion and the audience (Silko, Yellow Woman 48), in this novel Silko solved the problem of incompatibility of the written and oral discourse and minimalized the loss of the traditional meaning.
As Wong points out, unlike the novel Ceremony, which received considerable critical attention, Storyteller has been virtually ignored by the critics (87).
360
HUM 2
Erasing the boundary between the fictional and the real is one of the recurring signals of her authorial strategy. Although the breakdown of the border between fact and fiction and the tendency towards small forms is one of the common traits of postmodern texts (Bradbury 202, 207, 209, 235, 237), as well as the tradition of female writing (cf. Baym 290), in Storyteller it primarily denotes a shift towards oral discourse. The melting of the border between reality and fiction is most observable in the story Yellow Woman which draws upon the Laguna Yellow Woman story. Like in the traditional story, one random visit to the river completely changes the life of the contemporary heroine, a young married woman. She forgets about her family that is waiting for her in the village, and goes away into the unknown with a stranger Silva. Although at first she thinks: I dont have to go. What they tell in stories was real only then, back in time immemorial, like they say (56), soon she realizes that her own reality was conceived in the story: This is the way it happens in the stories, I was thinking (56). As Linda Danielson observes, this storys heroine reenacts the myth by living through the experience, thoughts and feelings of the Yellow Woman (25). The porosity of the border between the Yellow Woman story and the text we are reading is also revealed by a vague identity of its protagonists: I was wondering if Yellow Woman had known who she was if she knew that she would become part of the stories (55). Although the contemporary heroine doubts her connection to the Yellow Woman, Im not really her I have my own name (55), Silko hides her real name from us. The mythological heroine exhibits the same trait: Maybe shed had another name that her husband and relatives called her so that only the katsina from the north and the storytellers would know her as Yellow Woman (55). Silvas identity is equally unclear. He perfectly masters the Pueblo language, looks like a Navajo (58), but hides his origin very carefully. Although in the archetypal Yellow Woman story the male character is a katsina, Silkos protagonist exhibits many contemporary traits, such as the Levis jeans and the 30-30 gun he is carrying. The concealing of the border between the two stories is also emphasized stylistically:
prosinca 2007.
36
Sanja runti As soon as Badger Crawled in, coyote blocked up the entrance with rocks and hurried back to Yellow Woman/ come here, he said gently./ He touched my neck and I moved close to him to feel his breathing and to hear his heart. (55)
At this point Silko condenses the two stories, refusing to differentiate between two different protagonists. Silvas words come can also refer to Coyotes appeal to the Yellow Woman. Just a slight syntactical shift, from the third to the first person singular of a possessive pronoun indicates a flexion from one narrative layer to another. The domination of the story over reality is additionally stressed through the corrosion of time, following the penetration of the legendary into the contemporary story. After the heroine has left with the stranger, like Yellow Woman did before her, time disappears, and the sequence of events is discernible only through spacial alterations: I watched the change from the cottonwood trees along the river to the junipers that brushed past us in the foothills, and finally there were only pinnons, and when I looked up at the rim of the mountain plateau I could see pine trees growing on the edge (56). Traveling, they orient themselves to the four directions. At the beginning of the story the heroine is turned towards the East, watching the rising sun (54). Then, when she attempts to leave Silva, she goes home following the river south the way we had come the afternoon before (54). The suppression of time is additionally stressed through the metaphorics of color. In congruence with the Laguna cosmology, in the first part the colors denoting the nadir brown, green and red predominate. Silva and the contemporary Yellow Woman travel through the plains, surrounded by brown water birds green ragged moss and fern leaves, red , blanket on the white river sand (54). As they travel toward the mountains, the colors turn to black, denoting the zenith: dark lava hills, black mountain dirt black ants (59). This narrative method completely con, firms Murrays thesis that in postcolonial texts time broadens into space (qtd. in Ashcroft et al. 34). At the same time, such a correlation between space and time keeps Silkos novel apart from the contemporary Western worldview. As Grossberg explains, modernity is strongly marked by the logic of temporality based on the assumption of the separability of time ,
362
HUM 2
and space and privileging of time over space (00). On the contrary, as Silko reveals, in oral histories, the precise date of the incident is often less important than the place or location of the happening. Long, long ago, a long time ago, not too long ago and recently are usually how stories are classified in terms of time (Landscape, History el. source). Similary, the oral tradition does not divide the past from the present and frequently connects events that happened at different places and times (de Ramirez, Storytellers el. source, cf. Whorf 22). Whereas the prophane storys separation from the archetypal one is manifest through its temporalization, so that the part of the text in which the heroine doubts her connection to the Yellow Woman legend abounds in time adverbials: I dont have to go. What they tell in stories was real only then, back in time immemorial, like they say (56). I am not Yellow Woman. Because she is from out of time past and I live now2 (56), melting the border between the legendary and the real, Silko puts in the mythic chronotope. Caught in a liminal world between reality and dream (Jaskoski 39), the heroine herself becomes a part of the sacred history that projects the past into the present and future and petrifies time: You should understand/ the way it was/ back then/ because it is the same/ even now (94). The mythological Yellow Woman pattern, thus, does not necessarily signify the postmodern intersection of codes, a hybridizing mix where the borders are kept clear (Hutcheon 35), but it also cuts across the epistemological limits, challenging Western assumptions of space and time. Storytellers ontological shift is further accomplished through the variable constitution of storytelling. According to Owens, the syncretism of the traditional storytelling confirms the dynamic nature of Native American cultures (9). Every new telling is not just a repetition but is also a regeneration of the ritual-historical matrix. The retelling is an integrative part of the story itself explains Wong (92), and Krupat confirms: Each successive performance of traditional material conveys that material, to be sure, but it is never purely a repetition of it the conveyer is always an interpreter as well (2). Explaining the inevitability of the defocalization and contextual adaptation at transmit2 My italics.
prosinca 2007.
363
Sanja runti
ting traditional Indian stories, Vizenor points out that creating the stories out of visual signs, recollecting multiple senses of an experience the narrators can tell a story from many points of view (qtd. in Jacobs 26). As Silko confirms, oral storytelling in the Pueblo culture usually includes several, sometimes even conflicting, varieties of the same event (Silko, Landscape 85).
Ive heard tellers begin the way I heard it was and then proceed with another story purportedly a version of a story just told but the story they would tell was a wholly separate story, a new story with an integrity of its own, an offspring, a part of the continuing which storytelling must be. (227)
Even myths, Blumenberg argues, are not sacred texts that cannot be changed even one iota (qtd. in Moss 0), as the ceremonial story is continuously serving the development of an identity for both the community and an individual. Therefore, as Silko points out, the story will never be quite the same when told again because in some way the context will have changed (Wright 86). Changeability and variablity of oral storytelling is thus yet another argument proving the inferiority of the written medium, as the fixity of the written word refuses the contextual modalities of the storytelling. According to Krumholz, Silko solves the problem of the textualization of the oral discourse by blurring the border between stories and genres, between the stories and the material circumstances of the community, between the old stories and the on-going creation of meaning (el. source). However, Silko solves the problem of recontextualization and variability of storytelling through permutations, as well. As Lodge explains, permutations are one of the stylistic markers of postmodern writing. Yet, whereas in a postmodern text permutations signalize a refusal of the imperative of choosing (274), in Storyteller they point at the synecdochic tie between the life and the story. According to Vizenor, a people acquire their identity through a mass of little stories, narrative wisps - as he calls them, stories that sometimes let themselves be collected together to constitute big stories (227). Oral stories are fragments of/in life, fragments that
364
HUM 2
never stop interacting while being complete in themselves, says Minh-ha (43). Similarly, the Yellow Woman story repeats several times through its variations -- the stories Storytelling Cottonwood Part I (Story , of Sun House) and Part II (Buffalo Story), Aunt Alice told my sisters and me this story one time Estoy-eh-Muut and the Kunideeyahs and , the poems What Whirlwind Man Told Kochininako, Yellow Woman and Indian Song: Survival Although the characters surrounding Yellow . Woman and the settings vary, the trope of a heroines guiltlessness and helplessness connects all of these versions of the original story. Whether she has been abducted by a katsina, or the Buffalo Man, or blinded by the light coming from Sun Mans eyes, Yellow Woman cannot escape (69) the temptation of adultery. Such a reduction of the plot outcome additionally signalizes that we are reading permutations, not new stories. Non-human and mythic elements, as well as the timelessness of the story she is a part of, serve as an alibi to the heroines rule-breaking. Even though Kochininako betrays and leaves her husband, going to the Buffalo Mans people, her behavior benefits her tribe in form of fertility, earth regeneration and social renewal:
And so the earth continued/ as it has since that time (66) People lived/ and they would bring home/ all that good meat./ Nobody would be hungry then./ It was all because/ one time long ago/ our daughter, our sister Kochininako/ went away with them. (76)
Although Silko stresses her role as a mediator between the oral tradition and the Western reader in form of metafictional comments: You cant go on and on the way we do/ when we tell stories around here/ People who arent used to it get tired (0), Storyteller equally contains a number of receptional pitfalls. One can uncover them by comparing the contemporary reader concept and the institution of the listener in oral cultures. Whereas the reader of a postmodern text is invited into a dialogue, and in collusion with the writer3 (mega 389) brings about the dynamic potential of a text (Iser 38-382, 385), the listeners of oral storytelling co-create stories as participants within the story, remem3 My translation.
prosinca 2007.
365
Sanja runti
bering and reuniting with the original (Frey, qtd. in De Ramirez, The Resistance el. source). According to Ruoff and Ward, improvisation -- one of the main characteristics of oral storytelling -- implies that the material is known and mutually shared. Accordingly, a text that relies on oral tradition at the same time denies some literary premises such as the one that a literary work is a universe in itself whose meaning does not depend for fulfillment of its intentions on knowledge, ideas, images that the text does not provide (24, 25). Quite to the contrary, in Native cultures the audience is always already familiar with the situations and characters described in a story and it is therefore quite unnecessary to introduce it to what is already known. The audience, therefore, brings into a story all that is left unsaid, and that segment is crucial for the natural course of a storytelling (cf. Kroeber 32). Repetition, therefore, is not only a convention of composition but is also the fundamental principle of psychological and social order (Ruoff and Ward 28). As Owens (6), Lincoln (49) and Silberman (2) contend, the recipients of a telling are not only witnesses to the stories creation process, an instance that shapes a meaning independently of the text and the author, but are equal participants and creators of a storytelling who fill in the storytellings synecdochic gaps. The receptional configuration in Storyteller very much resembles such a transaction storyteller-listener in oral cultures. This is again observable from the Yellow Woman story, which does not begin with a description of the heroines meeting with Silva, since that is a common place that has already been known, but a day after these events. A similar suppression of the story by the plot is visible at the end, which reduces the description of the womans return into her village to just a few words: I decided to tell them that some Navajo had kidnapped me, but I was sorry that old Grandpa wasnt alive to hear my story because it was the Yellow Woman stories he liked to tell best (62). The Yellow Woman matrix is a semantical buffer to the story His wife had caught them together before, as well. The title, which is also the first sentence of the story, alludes that what we are going to hear is just a repetition of an old, well-known theme that surprises nobody anymore, not even the protagonists own wife. Filtered through
366
HUM 2
the mould of the Yellow Woman story, the deviant behavior of these contemporary characters is again generalized and humanized. Accordingly, the reader is invited not to create the meanings, but to uncover them by integrating new stories with those he read before. Like in oral stories, the intricacy and fragmentation of Storytellers plot, therefore, do not disintegrate the narration, but, quite to the contrary, point at the wholeness and the communal nature of storytelling. Seen in that light, permutations in Silkos fiction are not the postmodern destruction of narrativity, but, on the contrary, its rehabilitation, another strategy which abrogates Storytellers Western features4. Like Grandmother Spider, who knows what is going on with Kochininako when Estoy-eh-muut asks her, but she still does not reveal anything, giving him the powder to help him learn the answer by himself (43), infusing the legendary into the contemporary, Silkos novel directs the reader toward the oral substance necessary to its own decoding. Like Old Man Badger, the protagonist of the story The Skeleton Fixer, who instills new life to the bones that got lost and separated over time, resurrecting fragments of ancient stories, Silko fostered the collective architecture, vitality and resillience of her tradition and culture, remapping the limits of the Western form at the same time: Because things dont die they fall to pieces maybe, get scattered or separate, but Old Badger Man can tell how they once fit together. Though he didnt recognize the bones He could not stop; He loved them anyway. (243)
4 Significantly, permutations were one of the main targets of censorship in the first Native American texts. Adapting the narrative material to the non-tribal logic, Anglo-American editors refused to accept the semiotic system under which a work came to be (de Ramirez, The Resistance el. source), and, in accordance with Euro-American literary tradition, often reorganized their material chronologically, distorting the content of the authentic text (cf. Brumble , Bataille 5).
prosinca 2007.
367
Sanja runti
Works Cited
- Aschcroft, Bill Griffiths, Gareth Tiffin, Helen. The Empire Writes Back: Theory and Practice in Post-Colonial Literatures. London: Routledge, 989. - Bataille, Gretchen. American Indian Women Telling Their Lives. Lincoln and London: U of Nebraska P, 984. - Baym, Nina. The Rise of the Woman Author. Columbia Literary History of the United States. Ed. Evory Elliott, Martha Banta et al. New York/ Guildford: Columbia UP, 988. - Bradbury, Malcolm. The Modern American Novel. New York: Viking, 993. - Brennan, Timothy. The National Longing for Form. Nation and Narration. Ed. Homi Bhabha. 990. London and New York: Routledge, 2002. 44-7. - Browdy de Hernandez, Jennifer. Laughing, Crying, Surviving: The Pragmatic Politics of Leslie Marmon Silkos Storyteller. Autobiography Studies 9. (994): 8-42. - Brumble, David. American Indian Autobiography. Berkeley: U of California P, 988. - Danielson, Linda. The Storytellers in Storyteller. Studies in American Indian Literatures .2 (989): 2-3. - De Ramirez, Susan Berry Brill. Storytelers and Their ListenerReaders in Silkos Storytelling and Storyteller. The American Indian Quarterly 2.3 (998): 333-358 <www.search.epnet.com>. - De Ramirez, Susan Berry Brill. The Resistance of American Indian Autobiographies to Ethnographic Colonization. Mosaic. 32.2 (999): 59-73. <www.lias.psu.edu>. - Grossberg, Lawrence. Identity and Cultural Studies Is That All There Is?. Questions of Cultural Identity. Ed. Stuart Hall, and Paul Du Gay. 996. London: Sage Publications, 2000. 8-08.
368
HUM 2
- Hochbruck, Wolfgang. I Have Spoken: Die Darstellung und ideologische Funktion indianischer Muendlichkeit in der nordamerikanischen Literatur. Tuebingen: Gunter Narr Verlag, 99. - Hutcheon, Linda. The Politics of Postmodernism. 2nd ed. London and New York: Routledge, 2002. - Iser, Wolfgang. The Reading Process: A Phenomenological Approach. Twentieth Century Literary Theory: an Introductory Anthology. Eds. Vassilis Lambropulos and David Neal Miller. Albany: State University of NY P, 987. 38-400. - Jacobs, Connie A. The Novels of Louise Erdrich: Stories of Her People. New York: Peter Lang, 200. - Jaskoski, Helen. Leslie Marmon Silko: A Study of the Short Fiction. New York: Twayne Publishers, 998. - Kroeber, Karl. Technology and Tribal Narrative. Narrative Chance: Postmodern Discourse on Native American Indian Literatures (American Indian Literature and Critical Studies, Vol 8). 989. Ed. Gerald Vizenor. Norman: U of Oklahoma P, 993. 7-39. - Krumholz, Linda. To Understand This World Differently: Reading and Subversion in Leslie Marmon Silkos Storyteller. Ariel 25. (994): 89-3. <www.lias.psu.edu>. - Krupat, Arnold. An Approach to Native American Texts. Critical Essays on Native American Literature. Ed. Andrew Wiget. Boston: G.K. Hall & Co., 985. 6-33. - Lincoln, Kenneth. Native American Renaissance. Berkeley: U of California P, 983. - Lodge, David. Naini modernog pisanja. Zagreb: Globus/ Stvarnost, 988. - Minh-ha, Trinh T. Woman, Native, Other: Writing Postcoloniality and Feminism. Bloomington and Indianapolis: Indiana UP, 989.
prosinca 2007.
369
Sanja runti
- Moss, Maria. Weve Been Here Before: Women in Creation Myths and Contemporary Literature of the Native American Southwest. Hamburg and Mnster: LIT Verlag, 993. - Owens, Louis. Other Destinies. Norman, OK: U of Oklahoma P, 992. - Ruoff, LaVonne A. Brown, and Jerry W. Ward, eds. Redefining American Literary History. New York: MLA, 990. - Silberman, Robert. Opening the Text: Love Medicine and the Return of the Native American Woman. Narrative Chance: Postmodern Discourse on Native American Indian Literatures. Ed. Gerald Vizenor. 989. Norman: U of Oklahoma P, 993. 0-2. - Silko, Leslie Marmon. Yellow Woman and a Beauty of the Spirit: Essays on Native American Life Today. Ed. Melody Graulich. New York: Simon & Schuster, 996. - Silko, Leslie. Landscape, History, and the Pueblo Imagination Antaeus 57 (986): 83-94. - Vizenor, Gerald. Trickster Discourse. American Indian Quarterly 4.3 (990): 277-288. - Whorf, Benjamin Lee. An American Indian model of the Universe. Teachings from the American Earth: Indian Religion and Philosophy, eds. Dennis Tedlock and Barbara Tedlock. New York: Liveright Press 992. 2-29. - Wong, Hertha D. Contemporary Innovations of Oral Traditions: N. Scott Momaday and Leslie Marmon Silko. Sending My Heart back across the Years: Tradition and Innovation in Native American Autobiography. Ed. Hertha Wong. New York: Oxford UP, 992. 53-96. - Wright, Anne, ed. The Delicacy and Strength of Lace. Leslie Marmon Silko and James Wright. Saint Paul: Graywolf Press, 986. - mega, Viktor. Povijesna poetika romana. Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske, 987.
370
HUM 2
Sanja Runti
UCRTAVANJE GRANICA: NOVELISTIKI PEJZA DJELA STORYTELLER SPISATELJICE LESLIE MARMON SILKO
Saetak
Ovaj rad propituje anrovsku hibridnost u djelu Storyteller (1981.) indijanske spisateljice Leslie Marmon Silko kao sredstvo sinkroniziranja privatne i javne povijesti, stvaranja sinegdohijskoga odnosa izmeu individualnoga i drutvenoga te isticanja nunosti konceptualne reorijentacije zapadnoga itatelja pri spoznaji toga odnosa. Svojim pomakom prema usmenom diskursu Silkin roman iri obzor zapadnoga anra propitujui njegove pripovjedne, autorske i recepcijske konvencije te pripadajuu epistemologiju vremena i prostora. Ubrizgavajui out kolektivnosti u tradicionalni zapadni koncept osobne naracije, Silko posee za svetom povijeu Laguna Pueblo naroda kako bi istaknula vanost pripovijedanja pri oblikovanju i ouvanju identiteta zajednice. Prekoraenjem granice izmeu fiktivnoga i zbiljskoga, svjetovnoga i mitskoga, Storyteller upuuje i na mo pripovijedanja koja istodobno transcendira i oblikuje materijalne granice zbilje. Analiza posebnu pozornost pridaje permutacijama kao stilskom sredstvu koje proimlje postmoderne tehnike s konvencijama usmenoga pripovijedanja kako bi se naglasila varijabilnost usmenoga diskursa i omoguio njezin prijenos u pismeni oblik. Kljune rijei: Leslie Marmon Silko, Storyteller, hibridnost, prelazak granica, redefiniranje romanesknoga anra.
prosinca 2007.
37
Ivica Glibui Filozofski fakultet u Mostaru
UDK 329(497.6) HSS94/929 364.2:63.2](497.6)94/929 Struni lanak Primljeno: 7. XI. 2007.
HSS-OV PRINOS SMANJENJU GLADI U HERCEGOVINI

Saetak
U ovom se radu govori o djelovanju Hrvatske seljake stranke (HSS) na smanjenju gladi na podruju Hercegovine. Uz slabije ili jae manifestiranje u odreenim razdobljima, glad nije prestajala od Prvoga svjetskog rata pa sve do 1929. godine. Sua koja je unitila usjeve, nebriga dravne vlast za stanovnitvo koje nije dalo svoje glasove vladajuoj stranci ili koaliciji te smanjenje kvota za sadnju duhana, glavni su razlozi tako drastinoj nestaici hrane. Po zavretku Prvoga svjetskog rata i nakon to je stvorena nova drava stanovnitvo se ponadalo da e od dravne vlasti dobiti pomo za ublaavanje posljedica sue i smanjenje gladi kako bi se izbjeglo naglo poveanje broja umrlih. Budui da je odgovarajua pomo iz Beograda izostala, glavnu brigu o prehrani stanovnitva preuzima HSS. Djelovanje HSS-ovaca oitovalo se u prikupljanju pomoi za gladno stanovnitvo u Hercegovini i junoj Dalmaciji. Prikupljena pomo dijeljena je besplatno. Takoer, HSS je uz pomo svojih zaklada i bankovnih kredita kupovao kukuruz i ito koje je potom slano u Hercegovinu i prodavano pod povoljnijim uvjetima od ita to su ga prodavali mjesni trgovci ili dravne organizacije. Politiki protivnici optuili su HSS da koristi glad kako bi pridobio podrku lokalnoga stanovnitva na izborima. Nakon intervencije HSS-a pomo je stigla dijelom i od kotarskih pripomonih zadruga, Crvenoga kria i sredinje vlasti. Pomo koju su dravne vlasti uputile u Hercegovinu dijeljena je diskriminacijski. Naime, istona je Hercegovina, preteno naseljena srpskim stanovnitvom, dobivala veu pomo od sredinje i
372
HUM 2
zapadne Hercegovine koja je naseljena hrvatskim stanovnitvom. Nemar dravne vlasti u rjeavanju problema gladi potvruju i brojna novinska izvjea te izvjea kotarskih ureda. Kljune rijei: Hrvatska seljaka stranka (HSS), Stjepan Radi, Mostarska oblast, Bosna i Hercegovina, Baria Smoljan, Narodna skuptina, glad, kukuruz, ito.
Uvod
Na smanjenju gladi u Hercegovini tijekom Prvoga svjetskog rata radila je i Katolika crkva sa svojim duhovnim voama meu kojima se najvie isticao fra Didak Bunti. Po zavretku rata Hercegovina je oekivala veu dravnu skrb, no ona je izostala. Stanovnitvo je bilo preputeno samo sebi, to su politike stranke iskoristile za svoju promidbu slanjem hrane na podruje Mostarske oblasti. Tako je HSS preko svojih lanova slao pomo u hrani i lijekovima kako bi se smanjile posljedice gladi, razne bolesti i smrtnost. Stranake novine Narodna sloboda, Slobodni dom (Dom) i Narodni val podrobno su izvjeivale o nedostatku hrane kao posljedici sue, smanjenja sadnih kvota duhana i nebrige dravne vlasti. Policijske su slube sprjeavale da se u javnosti prezentiraju izvjea o poveanom broju umrlih. Unato takvoj represiji, slubena kotarska izvjea ipak biljee teko stanje na terenu upozoravajui da je Hercegovina na rubu propasti. U vie se znanstvenih radova govori o djelovanju Katolike crkve na smanjenju gladi u Hercegovini, meutim manje se govorilo o HSS-ovu prinosu kao i o djelovanju njegova vodstva u Mostarskoj oblasti. Neosporiva je injenica da je HSS najugroenije hrvatsko stanovnitvo, iz glau zahvaenih podruja Hercegovine, Dalmacije i Like, naselio na podruje istone Slavonije. Tako se popravio i postotni udio Hrvata na tom prostoru jer su radikali takoer na to podruje naseljavali srpsko stanovnitvo iz siromanijih krajeva. Poseban problem bio je smanjenje sadnih kvota u mostarskom i ljubukom kotaru. Zemlja je ostala neobraena, a narod nije imao novca za kupovinu hrane. Dravni monopol i radikalistika politika uinila je od
prosinca 2007.
373
Ivica Glibui
Hercegovine prosjaku provinciju. Pomo Zagrebake oblasne skuptine i HSS-a bila je od presudne vanosti za preivljavanje stanovnitva na podruju Mostarske oblasti. Dana 3. oujka 928. Narodna skuptina donosi odluku o oprostu svih monopolskih kazna za sadioce duhana te odreuje da im se isplati obustavljena otkupnina. Ta je odluka donekle poboljala stanje na terenu. Oblasna skuptina Mostarske oblasti i njezino vodstvo predvoeno Bariom Smoljanom te su godine (928.) dali velik prinos na pronalaenju sredstava za kupovinu potrebnih koliina hrane. Skuptinsko je vodstvo svojim zalaganjem ishodilo odobrenje poveanja sadnih kvota, to je ublailo glad na podruju Hercegovine.
1. Hercegovina krajem Prvoga svjetskog rata

Ratno razdoblje od 94. do 98. godine u Hercegovini nije obiljeeno samo mobilizacijom radno sposobnih mukaraca nego je doslovno bilo vrijeme gladi. Mobilizacija muke radne snage, sua, oduzimanje ljetine i ivotinjskoga priroda te ope poskupljenje namirnica doveli su Hercegovinu u vrlo teku socijalnu situaciju. Zbog pothranjenosti posebno su bila ugroena djeca; loi higijenski uvjeti pogodovali su irenju raznih zaraznih bolesti, to je povealo smrtnost meu najosjetljivijom populacijom. Svemu tome treba dodati i nepostojanje zdravstvene zatite po selima. Prvi sluajevi umiranja od gladi zabiljeeni su na podruju Stoca u upi Prenj - Dubrave. Godine 95. zabiljeen je i sluaj smrti od gladi u upi Mostarski Gradac. Sljedee godine, 96., smrtnost kao posljedicu gladi biljee i upe Donje Hrasno i Roko Polje te Humac i Gradnii. Fra Didak Bunti upozorava na situaciju u Hercegovini i obraa se zemaljskom poglavaru Stjepanu Sarkotiu u Sarajevo te trai pomo u prehrani stanovnitva. Pomo je obeavana, ali obeanje nije ispunjeno. Posebno su bile teke godine 96. i 97. jer je ljetina 96. godine bila vrlo slaba pa se ve poetkom 97. godine oskudica hrane osjeala manje-vie u svim mjestima. Glad i neimatina uvjetovali su da i Franjevaka gimnazija na irokom Brijegu, prije nego obino, privede kraju
Andrija Niki, Godine gladi, Naa ognjita, Duvno, 974., str. 34.
374
HUM 2
kolsku godinu i poalje ake svojim kuama. Nerodnu 96. zamijenila je suna 97. godina. Kia nije padala od Uskrsa do 6. listopada. Posebno su stradavala djeca. Fra Didak Bunti kao mogunost spaavanja djece vidio je u njihovu prebacivanju u krajeve gdje ima hrane, Slavoniju i Hrvatsku. Aktivirao je Sredinji odbor za ratnu siroad preko kojega su djeca u nekoliko skupina odlazila u Slavoniju. Prva skupina pola je iz Mostara 0. rujna 97. godine, a drugu je skupinu ve 26. rujna pratio fra Dominik Mandi. Tako je spaeno i velike patnje poteeno vie od etiri tisue djece.2 Da bi pomogli svome narodu, neki su upnici odlazili u sjeverne krajeve, skupljali hranu i slali je u gladna mjesta u Hercegovini jer je trebalo izdrati do ljetine 98. godine. U spaavanje i zbrinjavanje ugroene djece ukljuio se i uro Basariek. Na njegovo zalaganje i uz potporu Pere Rogulja i Josipa ilovia te podbana Hrvatske i Slavonije Vinka Krikovia Monarhija je otvorila svoje granice. Uz doputenje vlasti Basariek je ugroenu djecu zapadno od Drine privremeno smjestio u krajeve sjevernije od Save gdje je bilo dovoljno hrane. Akcijom su bila obuhvaena sva djeca bez obzira na vjeru.3 Zbog sve teega socijalnog stanja u Hercegovini mostarski se biskup fra Alojzije Mii 5. prosinca 97. obratio zagrebakom nadbiskupu Antunu Baueru zamolivi ga da pozove upnike svoje nadbiskupije na prikupljanje hrane za pomo gladnoj Hercegovini. Nadbiskup je Bauer ve 8. prosinca odgovorio na zamolbu i zatraio da biskup Mii poalje u Hrvatsku jednoga ili dva sveenika koji e osobno prikupljati milodare za itelje Hercegovine.4 Ipak, eljno oekivana nova 98. godina nije hercegovakom puku donijela boljitak pa je starjeinstvo franjevakoga samostana u Mostaru 25. travnja 98. od Visoke zemaljske vlade zatrailo veu koliinu hrane kako bi se prehranili najtei sluajevi. Opskrbi kuhinja u upnim kuama i samostanima u Hercegovini pomagala je Marijina kongregacija iz
2 3 4 Bazilije Pandi, ivotopis fra Dominika Mandia, ZIRAL, Chicago, 994., str. 22 s. Mira Kolar-Dimitrijevi, Prilog poznavanju ivota i rada radievca i humanitarca dr. ure Basarieka (884.-928.), Podravski zbornik (23), Koprivnica, 997., str. 87. B. Pandi, nav. dj., str. 23.
prosinca 2007.
375
Ivica Glibui
Osijeka kao i osjeke i valpovake osnovne kole.5 Nakon mnogih pokuaja, hercegovako franjevako vodstvo odluilo je zatraiti pomo i u Beu kako bi se problem rijeio sustavno i kako narod vie ne bi ovisio o hrvatskoj milostinji. Stanje gladi nisu ublaile ni povremene akcije podjele hrane. Jedna takva bila je potkraj rata kada je 8. studenoga 98. vojno skladite u Dubrovniku predano na upravljanje Gradskoj opskrbnoj poslovnici koja je racionalnom podjelom hrane po niim cijenama trebala osigurati barem minimalne koliine i tako stanovnitvo zatititi od prekupaca i raznih malverzacija. Problemu opskrbe hranom i sveopoj nestaici pridonijela je i prometna izoliranost svih tih krajeva. Podjela hrane nije se odvijala prema potrebama naroda. Ozlojeeno dugim iekivanjem, nezadovoljno je stanovnitvo u pojedinim mjestima nasilno otvorilo skladita i tako prisvojilo veu koliinu hrane za manju skupinu ljudi.6
2. HSS-ova pomo Hercegovini

Po zavretku rata Hercegovina se nala u novoj dravi od koje je oekivala bolju skrb za svoje napaeno stanovnitvo. O stanju na terenu govori i izvjee ispostave kotarskoga ureda u Posuju koje je 28. veljae 923. upueno velikom upanu Mostarske oblasti. Izvjee govori da je socijalno stanje i dalje loe, a svakim se danom i pogorava, da je stanovnitvo hercegovakih krajeva siromano i bez ikakve mogunosti zarade te e biti prisiljeno u bescjenje prodavati i ono malo stoke kako bi prehranilo svoje obitelji. Taj je ured od kotarske pripomone zaklade nabavio pet vagona kukuruza, ali narod nema dovoljno novca i ne moe kupiti potrebno ito, nego kruarice najee zamjenjuje grahom koji je poslao okruni potroaki savez.7 Stanje je sve gore jer dugotrajno kino razdoblje ne pogoduje ozimim usjevima koji zaostaju u rastu i propada-
5 6 7
A. Niki, nav. dj., str. 46. Franko Miroevi, Prilike u junoj Dalmaciji za vrijeme postojanja Drave Slovenaca, Hrvata i Srba, Radovi, Zavod za hrvatsku povijest, vol. (26) , Zagreb, 993., str. 266. Arhiv Hercegovine, Posuje 920.923., PU / K4-55. - 58.
376
HUM 2
ju, a zbog kie se nije obavilo ni proljetno oranje pa ni sjetva. Sve to jo vie oteava ionako teku situaciju.8 Krajem svibnja 923. posuki ured ponovno alje izvjee mostarskom upanu i upozorava ga da se stanje pogorava, da stanovnitvo nema ni hrane ni novca za njezinu nabavu, da se stoka prodaje u bescjenje. Kotarska je pripomona zaklada za duhanare ljubuke i irokobrijeke ispostave namijenila podjelu 50 metrikih centi kukuruza s odgodom plaanja. Tako se nastojalo pomoi barem najsiromanijima, ali ni ta koliina nije bila dostatna za podmirenje potreba stanovnitva pa je zatraeno jo 450 metrikih centi kukuruza kako bi se lake doekala nova etva poetkom kolovoza.9 Problema s prehranom stanovnitva nije bila poteena ni Dalmacija. Osim usitnjenih posjeda, jo je vei problem bila marikultura vinograda koji su davali manje vina nego u kontinentalnoj Hrvatskoj. Krevita zemlja, nepogodna za sjetvu itarica, mogla je dati tek toliko ita da stanovnitvo etiri mjeseca troi svoje zalihe kruarica. Ostatak se morao nadoknaditi prodajom vina.0 U oujku 922. Politika je pisala o gladi u Dalmaciji. U napisima se istie potreba nastavka gradnje unske eljeznice gdje bi se mnogi mogli zaposliti i tako prehraniti svoje obitelji, a time bi se izbjeglo i iseljavanje iz Dalmacije. U svibnju 922. zabiljeeno je da je na Peljecu desetak ljudi umrlo od gladi. Dravne su vlasti silom preuzele svu brigu oko opskrbe Dalmacije hranom pa Hrvatsko seljako gospodarsko drutvo nije moglo dobiti vagone za prijevoz hrane. Iako su vlasti iz Beograda htjele sprijeiti Hrvatsku republikansku seljaku stranku (HRSS) u prikupljanju i slanju pomoi u Dalmaciju, ta je stranka u jesen 922. pokrenula novu akciju za pomo gladnima na tom podruju.2 Da bi ublaili glad u domovini, hrvatski su iseljenici u Americi na poziv drutva Hrvatska zajednica skupili oko etiri milijuna dinara. No8 Arhiv Hercegovine, PU/K4-5. 9 Arhiv Hercegovine, Posuje 920.923., PU/ K4 55. - 58. 0 Branka Boban, Dalmacija izmeu jugoslavenstva i hrvatstva 920.-923., Zbornik Dijalog povjesniara, Beograd, 9.-22. listopada 2002., Friedrich Neumman Stiftung, br. 7, Zagreb, 2003., str. 34. Isto, str. 35. 2 Isto, str. 36.
prosinca 2007.
377
Ivica Glibui
vac je preko Hrvatskoga radie poslan u Zagrebu, a Hercegovina je od spomenute svote dobila dva milijuna i osamsto tisua dinara.3 Da bi se ta podruja spasila od gladi koja je tjerala na iseljavanje, u organiziranju pomoi za Hercegovinu i Dalmaciju angairao se i HRSS i u povodu odluka donesenih u Zagrebu 24. rujna 922. o dodjeljivanju pomoi u hrani dao priopenje u kojemu se kae da bi Hrvatska seljaka zadruna banka trebala osnovati svoju podrunicu za Hercegovinu.4 Slobodni dom (glasilo HRSS-a) od 0. lipnja 925. pie kako najvrjedniji narod na svijetu gladuje zbog nevaljale dravne uprave koja sprjeava sadnju duhana, a proizvedene koliine otkupljuje po niskim cijenama. U Domu (glasilo HRSS-a) donose i miljenje dvojice Engleza koji su proputovali Crnom Gorom, Hercegovinom, Dalmacijom i gornjom Hrvatskom da na svijetu nema radinijih i snalaljivijih seljaka te da bi oni uz dobru upravu mogli dobro ivjeti. Takva radinost i snalaljivost rezultat je i stranakoga organiziranja seljaka kao jedinoga naina i oblika suprotstavljanja dravnoj upravi koja ih je muila na svakom koraku i na sve naine. Uiniti tomu kraj, to je prva zadaa sporazuma seljake i radikalne stranke, sporazuma koji ba time i postaje narodni sporazum, jer se sklapa u prvom redu u korist naroda, rekao je Radi.5 uro Basariek iskoristio je situaciju kada je Pavle Radi bio ministar i u Slavoniji uspio osnovati 25 naselja s hrvatskim kolonistima. Tako je mnoge spasio od sigurne smrti, ali i popravio slavonsku nacionalnu sliku u korist Hrvata. S druge strane, beogradske su vlasti kolonizirale odreene slavonske krajeve kako bi se poveala zastupljenost srpskoga stanovnitva.6 Unato narodnom sporazumu, narod Hercegovine nastavlja gladovati. Poseban je problem ograniavanje sadnje duhana i njegovo deklasificiranje. Narod ostaje bez novca za kupovinu hrane, a trgovci vie ne dijele ito s odgodom plaanja nego za gotov novac koji seljak nije imao.
3 Narodna sloboda, 923., br. 4, str. 2. 4 Tomislav Iek, Hrvatska republikanska seljaka stranka prema Bosni i Hercegovini i orijentacija Hrvata BiH do 923, Prilozi Institut za istoriju radnikog pokreta, br. II, Sarajevo, 996., str. 08. 5 Dom, Zagreb, 0. lipnja 925., br. 6. str. 3. 6 M. Kolar-Dimitrijevi, nav. dj., str. 93.
378
HUM 2
Narodna sloboda (glasilo Hrvatske puke stranke) u broju 7 iz 925. godine pie da je reducirana sadnja duhana u mostarskom i ljubukom kotaru zbog ega je zemlja neobraena, a narod oajan jer nema novca za kupovinu hrane te vladaju glad i siromatvo. Ljudi su pothranjeni, slabo obueni i prljavi jer nemaju vode, a ni novca za kupovinu novoga odijela.7 Kako bi se promijenilo stanje u sadnji duhana, 22. travnja 926. u Beograd putuje izaslanstvo Udruenja sadilaca duhana u Hercegovini pod vodstvom predsjednika dr. Dominika Mandia i potpredsjednika Mate Zupca. Zatraeno je poveanje kvota u sadnji duhana, osobito u Ljubukom. Banka u Beogradu za Hercegovinu je doznaila 35 milijuna dinara i 358 vagona kukuruza (Mostar 48 vagona, iroki Brijeg 44, Ljubuki 04, apljina 05, Stolac 40, Trebinje 2 i Ljubinje 5 vagona) koji je duhanarima dan na povjerenje.8 Narodna sloboda u broju 45/926. godine optuuje Stjepana Radia da je kriv za sve probleme: glad, neisuena polja, malo novca za gradnju cesta, neostvarenje obeane republike, dok su Srbi u istonoj Hercegovini sve to dobili.9 Osim toga, isti list objanjava da glavni uzrok dananje ekonomske krize u Hercegovini lei u brzom porastu puanstava i u naglom padu narodnih prihoda, posebno poslije rata, jer je Hercegovina, iako krevita, negda imala vie rodne zemlje nego danas. Jedan od razloga tekoga stanja jest i izostajanje novane pomoi iz Amerike, to se poklopilo s prirodnim nepogodama. Naime, mnogobrojne je vinograde iskorijenila bolest, a polja upropastila dugotrajna sua koja se izmjenjivala s kinim razdobljima. Ograniena sadnja duhana i podcjenjivanje njegove kvalitete samo je zaokruilo niz nepogoda koje su unitile hercegovaki kraj. Zbog prezaduenosti seljaka znatno je smanjen stoni fond, to je uzrokovalo propast stoarstva. Napadi na HSS bili su nemilosrdni, a najvie su dolazili iz redova HPS-a (Hrvatska puka stranka). Najprozvaniji je bio Stjepan Radi, ali i HSSovi zastupnici u stolakom kotaru: Ivan Radi, Nikola Precca i Dervo Hadioman za koga su govorili da ga je podravao jedino Radi.
7 Narodna sloboda, Mostar, 925., br. 7, str. 2. 8 Narodna sloboda, 926., br 8, str. 2. 9 Narodna sloboda, 926., br 45, str. .
prosinca 2007.
379
Ivica Glibui
Unato napadima pristaa HPS-a iz Hercegovine, Stjepan Radi i njegova stranka nastojali su ublaiti situaciju koliko je god bilo mogue. Kao predsjednik Odbora Zagrebake oblasti, Radi je u svojim istupima upozoravao da se u jednoj dravnoj zajednici ne smije dogoditi da ljudi umiru od gladi, kao to je to bio sluaj u Hercegovini, a da dravni inovnik u svom izvjeu ministarstvu kae kako je ovaj narod vian jesti korijenje i travu. Na optube kako alje kukuruz u Hercegovinu samo da bi dobio glasake kuglice, on odgovara protuoptubom da narod umire od gladi, a Beograd alje samo povjerenstva. No, njihovu su akciju prikupljanja hrane za gladne oteavali mnogi, posebno dravna eljeznica koja im je teko odobravala vagone za prijevoz, a ni jedan novarski zavod nije htio pomoi HSS-ovoj inicijativi za pomo Hercegovini. Ta je pomo stigla u posljednji as, kada se ve poelo umirati od gladi.20 O tome je pisao i Josip Predavec, potpredsjednik HSS-a:
ulo se ve vie o nevolji i gladi u Hercegovini i mi smo se ve prije nego su o tome novine pisale pobrinuli za gladne u Hercegovini. Obratili smo se na 5 velikih banaka zagrebakih i na jednu manju banku za zajam da moemo narodu kupiti kukuruz. Te su banke bile: Prva hrvatska tedionica, Hrvatska eskomptna banka, Jugoslavenska banka, Gradska tedionica i Srpska banka. Sve su te banke kazale da bi nam dale zajam uz uobiajenu bankovnu garanciju, a vi znate to to znai. Kada smo to vidjeli, onda smo skupili to se skupiti dalo. Seljaka zadruna banka dala je zatraenu svotu na one garancije koje joj je oblasni odbor mogao dati i mi smo se (0. travnja) odluili za Seljaku zadrunu banku. Dana 1. svibnja oblasni je odbor, pregledavi odgovore tih banaka, uzeo zajam u Seljakoj zadrunoj banci, te je nabavljeno 20 vagona kukuruza za otpremu.21
I nakon te pomoi, istie Predavec, narod je vapio za dodatnom pomoi pa je u Srijemskoj Mitrovici i Banatu nabavljeno jo 20 vagona kukuruza. Mi smo taj kukuruz podijelili narodu preko dr. Barie Smoljana, predsjednika mostarske oblasne Skuptine. Oni pak piu u novinama da smo taj kukuruz dijelili u korteke svrhe preko radievaca. To nije istina,
20 M. Kolar-Dimitrijevi, Radiev sabor 927.928., Zapisnici oblasne skuptine Zagrebake oblasti, Zagreb, 993., str. 3. 2 Isto, str. 32.
380
HUM 2
mi smo htjeli pomoi najbjednijima Hrvatima i Muslimanima, jer se je za srpski dio pobrinuo kako tako Beograd.22 Kukuruz je podijeljen najveoj sirotinji kao javni beskamatni trogodinji zajam, a to to je seljatvo radievski orijentirano, prema Predavcu, puka je sluajnost: Strano je da nam prigovaraju da je od toga imala korist Seljaka zadruna banka. No, oblasni odbor e snositi svu odgovornost za to to su gladni narod nahranili, i to bez pomoi drave.23 Radi je podsjetio kako je drava hercegovaki duhan kupovala po prosjenih pet dinara, a prodavala po 40, dok je monopolska uprava predloila da se produkcija duhana smanji za 40% iako je pitanje slobodne sadnja duhana najivotnije pitanje za Hercegovinu, Dalmaciju i Makedoniju.24 Oblasni odbor Zagrebake oblasti, u kojemu je HSS imao veinu, prihvatio je novi zajam Hrvatske seljake zadrune banke te je hitno zakljuena nabavka 27 vagona kukuruza. Preko zagrebakoga Trgovakog prometnog drutva iz Srijema 0. svibnja 927. jeftimbom je nabavljeno 0 vagona te itarice. Devet vagona urno je upueno u Mostar, a jedan u Hrasno. Sljedeih 0 vagona nabavljeno je preko Sveopega trgovakog drutva u Zagrebu, devet vagona poslano je u apljinu, a jedan u Hrasno; naposljetku je 2. lipnja 927. preko zagrebake trgovake tvrtke t.t. Dragutin Baum nabavljeno preostalih sedam vagona od kojih je pet proslijeeno u Travniki okrug, jedan u Split za Dalmatinsku zagoru, a jedan vagon na otok Korulu. Od tih 27 vagona 20 ih je doznaeno na ime Barie Smoljana, predsjednika oblasnoga odbora u Mostaru. Kukuruz se dijelio kao beskamatni trogodinji zajam, a podjela po selima bila je pod nadzorom oblasnih odbora Zagrebake i Mostarske oblasti. Diobi je nazoio i seoski poglavar te po dva predstavnika seljaka. Cijena kilograma kukuruza kretala se izmeu ,87 i 2,2 dinara, to je ovisilo o njegovoj nabavnoj cijeni i trokovima prijevoza. Nabavna cijena kukuruza kretala se za jedan vagon od 7,50 dinara do 87,50 dinara. Podjela se vrila prema broju lanova obitelji: jednolana kuanstva imala su
22 Isto, str. 33. 23 Isto, str. 32. 24 Isto, str. 34.
prosinca 2007.
38
Ivica Glibui
pravo na 0 kilograma, dvolana na 5, peterolane obitelji dobivale su 30 kilograma kukuruza, esterolane 35, odnosno po pet kilograma vie za svakoga lana obitelji. Dio kukuruza podijeljen je i u Bosni i u Dalmaciji. Na ovu se akciju osvrnuo i tisak elei ju prikazati u stranakom politikantsko-pekulantskom svjetlu.25 Tablini prikaz podataka o podjeli kukuruza26 govori o mnogobrojnim obiteljima diljem Hercegovine koje su zbog teke materijalne situacije ovisile o izvanjskoj pomoi.
podruje Drenica Mostar itomislii Posuje iroki Brijeg Hrasno itluk Ljubuki Prozor broj sela 3 31 10 13 17 21 15 30 36 broj obitelji 170 786 283 1.002 914 377 570 2005 577 koliina podijeljenoga kukuruza u kg 3.970 25.019 9.779 29.472 30.143 19. 298 19.900 59.658 20.160
Rudolf Biani u djelu Ekonomska podloga hrvatskog pitanja upozorava na injenicu da je BiH bogata umom i rudama, da je tuzlanski kraj bogat solju i da su to sve prirodni resursi koji bi pod nadzorom drave mogli rijeiti pitanje gladi jer bi njihova ekonomina eksploatacija dravnom proraunu godinje dala milijardske prihode. Budui da takve brige nije bilo, narod je u Bosni i Hercegovini umirao od gladi.27 Da je Hercegovina bila izrazito poljoprivredno zaostala, govori i podatak kako je 927. godine u Mostarskoj oblasti broj drvenih rala bio 44,9 puta vei od broja plugova; u Bregalnikoj 9,9 puta; u Bihakoj 2,2 puta. I na razini cijele Kraljevine SHS situacija je bila vrlo loa jer su bez drvenih rala bile samo Ljubljanska i Mariborska oblast. Sve oblasti koje nisu proizvodile
25 Isto, str. 59. 26 Isto, str. 58. 27 Rudolf Biani, Ekonomska podloga hrvatskog pitanja, izdava: dr. Vlatko Maek, Zagreb, 938., str. 3.
382
HUM 2
dovoljne koliine itarica za vlastite potrebe imale su status pasivnih krajeva, a takvih je bilo mnogo. Taj je status imala cijela Hercegovina. Iako su u raznim dijelovima Hercegovine uvjeti za stvaranje dohotka od poljoprivrede bili osjetno razliiti, nije bilo kraja u kojemu se tada moglo ivjeti bez dodatnih prihoda ili intervencije drave. Na osnovi slubenih statistikih i financijskih izvora, Rade Smoljan izraunao je ukupne prihode i rashode naroda Hercegovine u 926. godini te zakljuio kako stanovnitvo nije moglo podmiriti porezne obveze, a kamoli nabaviti dodatne potreptine.28 Smoljan je smatrao da je najvei problem Hercegovine ograniena sadnja duhana koji bi trebao biti najvaniji izvor prihoda stanovnitva. Zajedno s bratom, Rade Smoljan borio se protiv toga ogranienja osuujui smanjenje i doputene koliine posaenoga duhana u selima u kojima je pobijedila opozicija. Na njegovu inicijativu mostarskom je oblasnom odboru podnesena predstavka duhanara koji su bili nezadovoljni kategorizacijom duhana i novim pravilnikom o otkupu.29 Iako je Smoljan ishodio odluku Narodne skuptine da se duhanarima oproste sve monopolske kazne, da se odmah svim saditeljima isplati obustavljena otkupnina i, s obzirom na teku gospodarsku situaciju, oproste pozajmice dane za berbu 927./928. godine te da se u iduoj poljoprivrednoj godini broj sadnica povea za 50 milijuna struka, te su mjere bile samo privremeno rjeenje problema koji su unitavali hercegovaka sela.30 HSS-ovo glasilo Narodni val 927. godine pie kako mostarska Oblasna skuptina upozorava da se mnogobrojne hercegovake obitelji doslovno prehranjuju korijenjem i travom jer su, prema slubenom izvjeu oblasnog odbora u Mostaru, 75.744 osobe poetkom 928. godine ostale bez zaliha hrane, a glad se iri munjevitom brzinom. Prema izjavama Barie Smoljana, brojka gladnih u Hercegovini te se godine popela na 0 tisua osoba.3 Dana 4. sijenja 928. Oblasna skuptina Mostar28 Vlado Smoljan, I ne samo advokati (o mostarskim odvjetnicima dr. Barii Smoljanu i dr. Radi Smoljanu), Mostar, 200., str. 38. 29 Isto, str. 4. 30 Isto, str. 42. 3 Isto, str. 46.
prosinca 2007.
383
Ivica Glibui
ske oblasti konstatira da uoi desetogodinjice narodnoga ujedinjenja Hercegovina umire od gladi. Pozvana je sva javnost da to bre i obilnije pomogne hercegovakom narodu. Dravna pomo od milijun dinara dovoljna je tek za nekoliko dana jer se za taj iznos moe kupiti tek 40 vagona kukuruza, to nije dovoljno ni za jednu opinu.32 Zagrebaki je Oblasni odbor 0. sijenja 928. na sjednici pod predsjedanjem Stjepana Radia ponovno raspravljao o pomoi gladnima u Hercegovini. Radi je odbornicima priopio da ga HSS-ove podrunice iz Hercegovine izvjeuju o oajnom stanju, posebno u ljubukom i mostarskom kraju. Odlueno je da Oblasna skuptina Zagrebake oblasti izdvoji 600 tisua dinara na ime pomoi za Hercegovinu te da se pozove narod na prikupljanje pomoi u hrani.33 Pristigla se pomo dijelila uz potpisivanje tiskanice i dva svjedoka ime se jamilo da e se pomo vraati kroz trogodinji kredit. Neka su se domainstava izjasnila da se mogu prehraniti bez dodjele pomoi pa je tako sirotinji podijeljeno vie kukuruza.34
3. Aktivnosti Oblasne skuptine Mostarske oblasti

Oblasna skuptina Mostarske oblasti pod predsjedanjem Petra Kordia 4. sijenja 928. upuuje pismo ministru poljoprivrede dr. Svetozaru Stankoviu u kojemu upozorava na teko stanje u Hercegovini i kritizira kotarske pripomone zaklade zbog obustave pomoi pod izgovorom da seljaci nisu podmirili zaostala dugovanja. U pismu se moli da ministar naloi kotarskim pripomonim zakladama nastavljanje podjele hrane bez obzira na preostala dugovanja jer ih gladni narod ionako nema od ega podmiriti. Oblasna skuptina postavlja i pitanje odgovornosti za nastalo stanje i smrtnost ljudi. Zahtjev za obustavom utjerivanja duga zbog teke gospodarsko-drutvene situacije primio je i zamjenik ministra financija dr. Mehmed Spaho.35 Stjepan Gali i njegovi suradnici iz mostarske se Oblasne skuptine obraaju Upravi dravnih monopola i
32 33 34 35 Narodni val, Zagreb, 0. sijenja 928., br. 7, str. 7. Narodni val, . sijenja 928., br. 8, str. -2. Narodni val, 928., br. 8, str. 2. Narodni val, 928., br. 8, str. 2.
384
HUM 2
ministru financija u Beogradu sa zahtjevom da se povea broj sadnica duhana kako bi stanovnitvo ostvarilo prihod za ublaavanje gladi.36 Na sjednici Oblasne skuptine Mostarske oblasti odranoj 9. sijenja 928. glavna je tema bila kako pomoi narodu i olakati teko stanje. O proraunu je govorio predsjednik oblasnoga odbora dr. Baria Smoljan koji je tada bio zaduen i za oblasne financije. Smoljan je upozorio da vlada u Beogradu do tada nije dostavila odobrenu svotu od milijun dinara. Mate Lovrenovi, koji je voditelj poslova narodnoga gospodarstva, obrta, industrije, zadrugarstva i ope statistike, rekao je: Pomo narodu koji gladuje nije uvrtena u proraun, jer da se u tu svrhu odredi i svekolika svota oblasnog prorauna ne bi dotekla ni za djelomino rjeenje tog pitanja.37 Na sjednici financijskoga odbora 22. oujka 928. dr. Baria Smoljan podnio je prijedlog rezolucije u kojoj se tvrdi da je monopol drave na duhan kriv za rjeavanje pitanja gladne Hercegovine. Zatraio je da se monopolske krivice urno ukinu do 3. oujka 928. Ministar financija na kraju je prihvatio Smoljanov prijedlog.38 Glad nije potedjela ni tzv. radikalni dio Hercegovine. Tako je u Trebinju 3. sijenja 928. radikal Pero Ivanievi za Veernju potu izjavio da se takva situacija i mogla oekivati jer za prehranjivanje stanovnitva treba obraditi dva puta vie oranica nego to ih Hercegovina uope ima. Zbog toga svake godine treba do 5000 vagona ita.39 Slino pie i Danilo Vukovi iz Nevesinja; Hercegovini je neizostavno potrebna pomo, ali ovakvo pomaganje preko pripomonih zaklada nije pomaganje nego odmaganje jer trgovci daju ito po 2,88 do 2,90 dinara, a zaklada po 3,30 i 3,50 po kilogramu. Narodu bi bilo najbolje da dobije novani zajam i sam nabavlja hranu preko trgovaca jer bi to bilo i jeftinije i korisnije. To miljenje zastupaju i oblasni zastupnici Danilo Vukovi iz Nevesinja40 i Ratko Pareanin koji je potvrdio da je pomo koju kralj i vlada daju Hercegovini neznatna, da pomo kasni te da je u svim hercegovakim kotarima stanje vrlo teko, a u Bilei najgore. Pareanin isto tako pro36 37 38 39 40 Narodni val, 928., br. 9, str. 6. Narodni val, 928., br. 0, str. 6. Narodni val, 928., br. 70, str. 5. Veernja pota, 928., br. 953. Veernja pota, 928., br. 956.
prosinca 2007.
385
Ivica Glibui
svjeduje tvrdei da se o jednom kraju voditi rauna, a o drugom ne ili misliti na svoje birae a ne na tue, nije samo bezduno nego i skroz nerazumno.4 Da bi se ublaila glad, pripomona zadruga u Mostaru dobila je od sarajevskoga Odjela za poljoprivredu sedam vagona kukuruza i devet vagona jema. ito je podijeljeno kao viemjeseni kredit. Svaka obitelj mogla je dobiti najvie 500 kg kukuruza ili jema, a s tim su zalihama privremeno podmirene samo neke opine. Zbog gladi koja je vladala gotovo u svim opinama mostarskoga kotara, a osobito u Blagaju, kotarska je pripomona zaklada uputila zahtjev da se poalje jo 500 vagona ita.42 Unato davanju ita na odgodu plaanja, seljaci nisu mogli pratiti slijed prispjelih anuiteta pa je apljinski Crveni kri predloio da se pojedine kategorije domainstva oslobode novanoga duga koji e se odraditi kroz drutveno korisne nadnice u svojim opinama, kroz gradnju i popravak putova, kopanje bunara, krenje kamenjara itd.43 Iako je Beograd obeavao pomo, ona u Hercegovinu nije stizala. Baria Smoljan demantirao je izjavu da je Ministarstvo socijalne politike nabavilo 09 vagona pomoi i upozorio na udvostruenje broja umrlih od gladi. andarmerija je prijetila i poela uhiivati sve koji su u javnosti iznosili takve podatke. Kao posljedica dugotrajnoga siromatva i neuhranjenosti, i tuberkuloza je uzimala svoj danak.44 HSS je po Hrvatskoj i Slavoniji pokrenuo akciju za prikupljanje pomoi. Na zasjedanju financijskoga odbora Narodne skuptine 9. sijenja 928. u raspravi o proraunu Ministarstva uma i rudnika dr. Juraj utej rekao je: Bosna i Hercegovina koja daje dravi preko jedne milijarde i dvjesto milijuna dinara zarade na duhanu, a stanovnici te pokrajine ije umsko i rudno bogatstvo podrava ivot ove drave umiru od gladi. To je jedno oajno stanje koje se ne moe trpjeti.45 Zanimljivo je da je i u Ludbregu odrana kotarska sjednica na ijem se dnevnim redu nala i toka o prehrani gladnih u Hercegovini. Predsjednik Skuptine
4 42 43 44 45 Veernja pota, 928., br. 957. Veernja pota, 928., br. 959. Veernja pota, 928., br. 2002. Veernja pota, 928., br. 2044. Narodni val, 928., br. 7, str. 4.
386
HUM 2
Zagrebake oblasti Krievanin Franjo Petrovi poslao je .000 dinara na adresu zagrebakoga oblasnog odbora.46 Iz mnogobrojnih hrvatskih sela poele su stizati vijesti o skupljenom kukuruzu za Hercegovinu. U Ludbergu je mimo svakoga oekivanja prikupljeno 2 metrikih centi ita, u Lovasu 500 kg kukuruza, u Staroj Gradiki pet metrikih centi kukuruza te u Prnjavoru, sui unato, 300 kg kukuruza. U prikupljanju su sudjelovali pristae HSS-a i SDS-a (Samostalne demokratske stranke).47 Stjepan Radi u glasilu Dom od . sijenja 928. uputio je poziv za pomo na koji se odazvala organizacija HSS-a: kotar urevac koji je prikupio 605 kg kukuruza; u Molvama se prikupilo 305 kg, u Prugovcu 200 kg i u Kladari 00 kg kukuruza. Iako se narod odazvao prikupljanju pomoi, bilo je i protivnika takvoga vida prikupljanja pomoi jer se prema njihovim rijeima tako prikupljala pomo 923. godine i za Dalmaciju, a narod je to ito morao platiti. Mato Svoboda, predsjednik HSS-a u Kalincu, predloio je da u urevac doe desetak ljudi iz hercegovakih opina koji bi sudjelovali i u prikupljanju i u podjeli pomoi.48 I pomo Zagrebake oblasti, gdje je HSS imao veinu, nije bila zanemariva; 7. veljae 928. u Mostaru je odrana konferencija oblasnoga odbora Crvenoga kria na kojoj je predsjednik Spiro Doki izvijestio da je iz Zagreba dobio 8 vagona hrane namijenjene za podjelu stanovnitvu. Izaslanik Danijel Zec izvijestio je da su knezovi i glavari esto neobjektivni jer su se na popisima ugroenoga stanovnitva nali i oni koji su hranu mogli priskrbiti pomou kredita. Glad i golotinja posebno su zabiljeeni u Bilei, Stocu i Ljubukom.49 Dana 8. oujka 928. zavrena je podjela 8 vagona kukuruza, koliko je Hercegovini poslano iz Zagrebake oblasti, od ega je okolici irokoga Brijega, kojoj gravitira oko 7 sela s priblino 20.000 itelja, podijeljeno pet vagona hrane. Ta pomo narodu dola je odmah iza pomoi koju je uputila Mostarska oblast.50
46 47 48 49 50 Narodni val, 928., br. 7, str. 3.
Narodni val, 928., br. 27, str. 2.

Narodni val, 928., br. 29, str. 2. Narodni val, 928., br. 44, str. 7. Narodni val, 928., br. 63, str. .
prosinca 2007.
387
Ivica Glibui
Josip Penavi, tajnik Crvenoga kria iz irokoga Brijega, prigovorio je da Crveni kri omalovaava prijedloge mostarskoga oblasnog odbora. Na sjednici Crvenoga kria odranoj 2. oujka 928. u Mostaru, kojoj su nazoili predstavnici svih humanitarnih i kulturnih drutava te javnih ustanova, lan oblasnoga odbora Mato Lovrenovi prigovorio je nepravednoj podjeli kukuruza. Naime, ni Crveni kri nije previe vodio rauna koliko je pomoi podijeljeno kojemu kotaru, bilo u novcu bilo u kukuruzu, pa se dogodilo da iroki Brijeg nije dobio ni zrno kukuruza od Crvenoga kria. Tome se udio i Zeevi, izaslanik Crvenoga kria iz Beograda: Krajevi sa desne obale Neretve ele da znaju kada je i kako podijeljeno 60 vagona kukuruza Crvenoga kria.5 Takoer je zapaeno da su dijelovi Hercegovine sa srpskom veinom dobivali veu materijalnu i novanu pomo iako su siromatvo i glad bili izraeniji u krajevima s hrvatskim stanovnitvom. Stav dravne vlasti prema gladi u Mostarskoj oblasti trebao je natjerati lokalno stanovnitvo na distanciranje od HSS-a. Podravanje stranaka naklonjenih beogradskom reimu i slanje vee pomoi istonoj Hercegovini, s veinskim srpskim stanovnitvom, izazvalo je prosvjede haesesovaca.
Zakljuak
HSS-ova agitacija u Mostarskoj oblasti najvie se odnosila na rjeavanje lokalnih problema, dok su visoku politiku uglavnom preputali vodstvu iz Zagreba. Trebalo je rijeiti nekoliko goruih problema: teak materijalni i socijalni poloaj seoskoga stanovnitva koje se doslovno borilo s glau te omoguiti povoljnije uvjete za sadnju i otkup duhana. S druge strane, bilo je politiko pitanje zastupljenosti Hrvata u tijelima uprave prema ostvarenim izbornim rezultatima. U prvim desetljeima 20. stoljea hercegovaki je narod doslovno gladovao. Hercegovina se od pamtivijeka prehranjivala sadnjom duhana koji je u tim krajevima posebno dobro uspijevao i bio iznimno kvalitetan. Ogranienja duhanara u sadnji i (ne)isplate duhanskih otkupnina po najniim cijenama do5 Narodni val, 928., br. 70., str. 2.
388
HUM 2
vele su Hercegovinu na rub propasti. Cijeli je jedan kraj postao socijalni problem koji nije bilo lako rijeiti. U rjeavanje toga problema ukljuio se i HSS koji se zalagao da se duhanari ne ograniuju sadnim kvotama. Ovisno o HSS-ovim odnosima sa slubenim Beogradom, poveavao se ili smanjivao broj strukova duhana doputenih za sadnju na podruju Mostarske oblasti. HSS-ova nastojanja da se smanji glad na podruju Hercegovine rezultiralo je time da su hrvatski glasai svoje povjerenje poklonili toj stranci. Rjeavanje problema gladi u Hercegovini HSS je u politikom smislu honorirao dobivi podrku hrvatskih glasaa na skuptinskim izborima 923., 925. i 927. godine.
Izvori i literatura
- Arhiv Hercegovine u Mostaru: Zbirka dokumenata o Mostaru i Hercegovini (85.-952.) - Dom - Narodna sloboda - Narodni val - Veernja pota - Biani, Rudolf, Ekonomska podloga hrvatskog pitanja, izdava: dr. Vladko Maek, Zagreb, 938. - Boban, Branak, Dalmacija izmeu jugoslavenstva i hrvatstva 920.- 923., Dijalog povjesniara, zbornik, Beograd, 9.-22. listopad 2002., Friedrich Neumman Stiftung, br. 7, Zagreb, 2003. - Iek, Tomislav, Hrvatska republikanska seljaka stranka prema Bosni i Hercegovini i orijentacija Hrvata BiH do 923., Prilozi - Institut za istoriju radnikog pokreta, br. II, Sarajevo, 996. - Kolar-Dimitrijevi, Mira, Prilog poznavanja ivota i rada radievaca i humanitarca dr. ure Basarieka (884.-928.), Podravski zbornik (23), Koprivnica, 997. - Kolar-Dimitrijevi, Mira, Radiev sabor 927.-928., Zapisnici oblasne skuptine Zagrebake oblasti, Zagreb, 993.
prosinca 2007.
389
Ivica Glibui
- Miroevi, Franko, Poelo je 1918. Juna Dalmacija 1918 - 1929., kolska knjiga, Zagreb, 992. - Niki, Andrija, Godine gladi, Naa ognjita, Duvno, 974. - Pandi, Bazilije, ivotopis fra Dominika Mandia, ZIRAL, Chicago, 994. - Smoljan, Vlado, I ne samo advokati (o mostarskim odvjetnicima dr. Barii Smoljanu i dr. Radi Smoljanu), Mostar, 200.
390
HUM 2
Ivica Glibui
BEITRAG VON HSS ZUR VERMINDERUNG DES HUNGERS IN HERZEGOWINA

Zusammenfassung
In dieser Arbeit wird ber die Ttigkeiten der Kroatischen Bauernpartei an Verminderung des Hungers in Herzegowina gesprochen. Der Hunger dauerte mit greren und kleineren Manifestierungen in bestimmten Zeitrumen von dem Ersten Weltkrieg bis zum Jahr 1929. Drre, die alle Saaten zerstrt hat, Sorglosigkeit der staatlichen Regierung fr Bevlkerung,die ihre Stimmen nicht der regierenden Partei oder Koalition gegeben hat, Verringerung der Quoten fr Setzen von Tabakpflanzen-es sind die wichtigste Grnde fr einen solchen Mangel an Nhrung. Nach dem Ersten Weltkrieg und nachdem der neue Staat gegrndet worden ist hofften die Einwohner dass sie von der Regierung eine Hilfe fr die Milderung von Drrenfolge und Verminderung des Hungers bekommen werden um die Todesflle zu vermeiden. Da die entsprechende Hilfe aus Belgrad von 1922 bis 1929, diese Zeitraum ist in dieser Arbeit befasst worden, ausfiel, die richtige Sorge ber die Ernhrung der Bevlkerung bernahm HSS ( Kroatische Bauernpartei). Einsetzen von Mitglieder der Kroatischen Bauernpartei in Kroatien zeigte sich in Hilfesammlung fr die hungrige Bevlkerung in Herzegowina und Sddalmatien. Diese Hilfe wurde kostenlos verteilt. HSS hat auch mit Hilfe von Stiftungen und Bankkrediten Mais und Getreide gekauft , die spter nach Herzegowina geschickt worden sind und unter gnstigeren Bediengungen verkauft worden sind als Getreide das die rtliche Verkufer oder staatliche Organisationen verkauft haben. Politische Gegner verklagten HSS dass sie den Hunger nutzt um die Untersttzung der lokalen Bevlkerung bei der Wahlen zu erreichen. Nach der Intervention von HSS kam die Hilfe zur Teil von beistehenden Bezirksgenossenschaften, Rotem Kreuz und der mittleren Macht. Hilfe, die von staatlichen Mchten nach Herzegowina gechickt wurde, wurde auf diskriminierende Weise verteilt, so dass Ostherzegowina, meistens von serbischen Bevlkerung besiedelt, die meiste Hilfe bekam als der mittlere
prosinca 2007.
39
und westliche Teil von Herzegowina, die am meisten von kroatishen Bevlkerung besiedelt sind, obwohl der Bevlkerungszahl kleiner war. Die Lssigkeit von staatlichen Mchten bei der Lsung von Hungerproblemen besttigen auch in der Zeitung verffentlichte zahlreiche Berichte und Berichte von Bezirkbros. Schlsselwrter: Kroatische Bauernpartei (HSS), Stjepan Radi, Verwaltungsbezirk von Mostar, Bosnien und Herzegowina, Barisa Smoljan, Volksversammlung, der Hunger, der Mais, das Getriede
392
HUM 2
UDK 8.63.42.09 Jonke Lj. Struni lanak Primljeno: 25. XI. 2007. imun Musa Filozofski fakultet u Mostaru
LJUDEVIT JONKE, IVOT I DJELO (U povodu stote obljetnice roenja)

Saetak
U radu se govori o prof. dr. Ljudevitu Jonkeu, jednom od najuglednijih jezikoslovaca kroatistike, u povodu stote obljetnice njegova roenja, koji je kao najvei autoritet u standardardnojezinom i jezinopolitikom podruju obiljeio drugu polovicu 20. stoljea. Kljune rijei: hrvatski jezik, jezikoslovlje, standardni jezik, knjievnost, kultura.
Ove godine, 29. srpnja, navrava se sto godina od roenja prof. dr. Ljudevita Jonkea, jednoga od najuglednijih jezikoslovaca kroatistike, dugogodinjega sveuilinog profesora, predstojnika Katedre za suvremeni hrvatski jezik (Katedre za hrvatski standardni jezik) Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu, urednika asopisa Jezik, direktora Instituta za lingvistiku Filozofskoga fakulteta i dekana toga fakulteta, potpredsjednika i predsjednika Matice hrvatske, direktora Instituta za jezik HAZU, akademika HAZU, neumornoga kulturnog pregaoca i, kako ree akademik Stjepan Damjanovi, ustrajnoga uitelja i branitelja hrvatskoga jezika koji je, kao najvei autoritet u
prosinca 2007.
393
imun Musa
standardardnojezinom i jezinopolitikom podruju, obiljeio drugu polovicu 20. stoljea. Roen je u Karlovcu gdje je zavrio puku kolu i klasinu gimnaziju. Godine 925. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisao je: a) historiju junoslavenskih knjievnosti, b) hrvatski jezik sa staroslavenskim i c) narodnu historiju, ruski i latinski jezik, iz ega je 929. godine i diplomirao. Nakon toga otiao je na dvogodinji studijski boravak u Prag na Karlovo sveuilite (930.-932.) gdje se uglavnom bavio prevoenjem s ekoga te se usavravao u slavistici, posebno u bohemistici. Poeo je raditi u Gimnaziji na Suaku kao profesor od 933. gdje se zadrao do 940. godine kada prelazi u Zagreb, da bi 94. bio suradnikom u Hrvatskoj enciklopediji a 942. izabran je za asistenta na Katedri za sla, vensku filologiju na Filozofskom fakultetu. Doktorsku disertaciju pod naslovom Dikcionar Karlovanina Adama Pataia obranio je 944. godine. Od 945. godine, nakon to mu je potvren izbor iz 942., na Filozofskom fakultetu nastavlja sveuilinu karijeru. Zatim biva izabran za lektora ekoga jezika (947.) pa za predavaa ekoga jezika i knjievnosti, 948. Na prijedlog profesora Stjepana Ivia i Mate Hraste izabran je za predavaa suvremenoga hrvatskog knjievnog jezika, 950. postaje docentom, izvanrednim profesorom 955., a redovitim 960. radei u tom svojstvu sve do 973. godine kada je prisilno umirovljen. Umro je 5. oujka 979. Jonkeove zasluge u prouavanju i pouavanju hrvatskoga jezika i jezikoslovlja, pogotovo izuavanju hrvatskoga jezika u 9. stoljeu, smatraju se njegovim najveim znanstvenim prinosima, a oni su sabrani u knjigama Hrvatski jezik u teoriji i praksi (964. i odmah 965. drugo izdanje) i Hrvatski knjievni jezik 19. i 20. stoljea (97.). Piui monografiju o Ljudevitu Jonkeu, prof. dr. Marko Samardija podijelio je Jonkeova istraivanja s podruja 9. stoljea na tri dijela: . radovi koji se odnose na razvitak hrvatskoga standardnog jezika i proces te standardizacije; 2. rasprave o gramatikim i pravopisnim pitanjima i 3. monografske obradbe pojedinih jezikoslovaca 9. stoljea, napose one Veberove zasluge za na knjievni jezik i ulekova briga o hrvatskoj naunoj terminologiji.
394
HUM 2
Naime, Jonke nas ui da se na mnoga aktualna pitanja iz 20., pa i 2. stoljea ne moe utemeljeno odgovoriti bez poznavanja jezikoslovnih prilika u 9. stoljeu, tovie govorei o 9. stoljeu mogao je poneto rei o dvadesetom to izravno na bi smio, mudro zakljuuje Damjanovi i dodaje: Istina o devetnaestom pomogla je spoznavanju istine o dvadesetom stoljeu (Hrvatsko slovo, 27. srpnja 2007.). esto bi u tim tekstovima isticao da u 9. stoljeu u jeziku nije postignuto jedinstvo kako su to eljeli Vuk i njegovi sljedbenici. Pri tome naglaava, posve utemeljeno, kako su velike zasluge u jeziku 9. stoljea uinili predstavnici zagrebake filoloke kole (A. V. Tkalevi i B. ulek). Zapravo, svojim argumentiranim suprotstavljanjem Jonke je pokazao viu razinu razumijevanja tijekova jezine povijesti i istodobno titio hrvatske vrednote iz minulih vremena. Meu brojnim Jonkeovim knjigama, studijama i raspravama posebno se istie ona spomenuta pod naslovom Knjievni jezik u teoriji i praksi. U toj su knjizi objavljene brojne studije koje se odnose i na hrvatski standardni jezik u njegovu aktualitetu, kao i one jezikoslovne teme posveene hrvatskom jeziku u 9. stoljeu. Za izuavanje povijesti hrvatskoga standardnog jezika osobito vanim smatra se njegovo stajalite da je 836. godina znaila prekretnicu u njegovu nastanku (a ne polovica 9. stoljea kako su neki smatrali) jer su kajkavci upravo te godine u Novinama ilirskim preuzeli tokavsko narjeje kao temelj buduega opehrvatskog jezika. Svakako, na Jonkeova istraivanja u lingvistici utjecala su uenja prakih strukturalista, navlastito ona koja govore o elastinoj stabilnosti Princip elastine stabilnosti ili gipkoj postojanosti O slobodi i postojanju standardnoga jezika, kao i ona koja se odnose na polifunkcionalnost standardnoga jezika O raznolikoj slubi knjievnog jezika. Ti utjecaji nisu sluajni. Naime, Jonke, poznat i priznat kao jedan od naih najvanijih kroatista, i prije, a i istodobno dok je bio zaokupljen kroatistikim temama, bavio se i bohemistikom. Koliko je bogat njegov prinos bohemistici, svjedoi prof. Dubravka Sesar, naa priznata bohemistica, koja kae kako je bohemistika znanstveno podruje za koje je imao osobita dara i u kojemu je uivao. Kako su njegovi prijevodi s eprosinca 2007.
395
imun Musa
koga jezika pridonosili bogaenju hrvatskoga jezika, smatraju se osobitim prinosom kroatistici. Jonkeov knjievnoznanstveni rad esto se preuuje, kako onaj u bohemistici tako i onaj u kroatistici. Meutim, profesorica Sesar misli da bi bez njegova udjela u recepciji eke knjievnosti, posebice meuratne i poratne, taj kritiki prostor u hrvatskoj knjievnosti ostao bitno siromaniji, jednako kao to bi i hrvatska knjievna znanost bila zakinuta bez njegove u znanstvenoj literaturi jo uvijek relevantne studije Mauraniev ep i pjesme o smrti Smail-aginoj (938.). Jezikoslovnim temama poet e se intenzivnije baviti istom za vrijeme Drugoga svjetskog rata, nakon to je, po elji prof. Stjepana Ivia, prouio Pataiev rjenik i obranio disertaciju Dikcionar Adama Pataia. Prema Radoslavu Katiiu, Jonke bi ovim djelom, koje donosi vrijedne jezine i biografske podatke, stekao ime u naoj filologiji i da nije poslije nita napisao. Nizom utemeljenih zakljuaka iznesenih u tom djelu potvrdio je vanost znanstvene injenice kako je druga polovica 8. stoljea znaila prekretnicu u stvaranju hrvatskoga jezinog standarda emu e kasnije, prouavajui tijekove jezine povijesti u Hrvata, svoje priloge dati Herta Kuna, Dalibor Brozovi i dr. Ivo Pranjkovi istie njegove sklonosti i prinose opisnoj sintaksi hrvatskoga jezika potvrdivi da je bio izniman znalac sintaktikoga ustroja hrvatskoga jezika, osobito s podruja reda rijei. Upravo je on hrvatsku gramatiku vratio hrvatskoj knjievnosti jer je u sintaksi navodio primjere iz djela hrvatskih knjievnika, to je bila novost i vano obiljeje..., rei e S. Babi navodei njegove zasluge za hrvatsko jezikoslovlje. Mnoge zadae na kulturnom polju koje je, uz znanstveno-nastavni, obavljao tijekom ivota prijeile su ga da stvori jo vee jezikoslovno djelo. Brinui o hrvatskoj jezinoj kulturi, Jonke je djelovao na brojnim poljima. Sedamnaest godina (od 952. do 970. godine) ureivao je Jezik, asopis za kulturu hrvatskoga knjievnog jezika, objavljivao savjetnike tekstove u Telegramu i drugim listovima u kojima je, kako ree prof. Damjanovi, bio uitelj jezika, (kao) autoritet ija se rije paljivo slua i kojoj se vjerovalo Njegovi studenti i danas istiu ispravnost njegova stava da . se knjievni jezik treba stalno uiti, a na sve pojave u jeziku reagirati.
396
HUM 2
U povodu stote obljetnice njegova roenja cijeli je lipanjski broj asopisa Jezik posveen Ljudevitu Jonkeu Jezikovu uredniku i suradniku. Koliko je Jonke za vrijeme svoga urednikog staa od 7 godina bio pisac suradnik u Jeziku, naglasio je njegov nasljednik i na Katedri, a i u asopisu prof. dr. Stjepan Babi, to je i objavio u Jeziku pobrojavi ukupno 4 njegov rad od kojih je 33 objavio kao urednik. Prof. dr. Sanda Ham, nasljednica prof. Babia, aktualna urednica toga asopisa, u svom radu napisanom u prigodi stote obljetnice Jonkeova roenja takoer posebnu vanost daje njegovim urednikim sposobnostima, navlastito njegovu poticanju mladih za skrb o jeziku, napose njegovim suradnikim prilozima u kojima je napisao vrijedne znanstvene i strune radove koji su, po njezinu miljenju, bili od iznimne koristi hrvatskoj kulturi i hrvatskom jeziku. Ona naglaava:
Lj. Jonkea i Jezik ne valja gledati izvan povijesnog ozraja, a ne valja ni to ozraje gledati kao puki izgovor za mogue unitaristike smjernice. Valja pregledati Jezike (koji su dijelom Jonkeova ukupnoga stvaralatva) i na temelju grae koju oni donose, na temelju radova, autora, jezinih savjeta, osvrta i rasprava donijeti zakljuke. Tako se pokazuje da je Jonkeov zaziv knjievnika na hrvatskoj i srpskoj strani formalne i deklarativne naravi, a sadrajno je Lj. Jonke s Jezikom na hrvatskoj strani. To ve obilato potvruje prvi Jezikov broj u kojem poslije Jonkeova programatskoga lanka slijedi Skokov lanak O jezinoj kulturi. Misli su iz toga lanka po mnogom postale temeljne za hrvatsko jezikoslovlje i u njima prepoznajemo grau za tit kojim se hrvatski jezik branio od unitarizma u dolazeim godinama; taj lanak na opirniji i drugaiji nain iznosi iste misli kao i Jonkeov programatski, uvodni lanak uredniko je umijee pokazalo svoje hrvatsko lice.1
Da je na tom putu jaanja hrvatske kulture i hrvatskoga jezika Jonke i kao ovjek i kao znanstvenik ostajao osamljen, a esto i razoaran, govore dogaaji koji su slijedili nakon to je postao predava suvremenoga hrvatskog knjievnog jezika i glavni urednik Jezika. Naime, 954. godine bio je meu potpisnicima Novosadskoga dogovora i njegovih zakljuaka poslije ega 960. godine slijedi objavljivanje zajednikoga pravopisa i
S. Ham, Ljudevit Jonke kao Jezikov urednik i suradnik, Jezik, 54, br. 3, Zagreb, 2007., str. 89-90.
prosinca 2007.
397
imun Musa
967. zajednikoga rjenika u ijem je sastavljanju i sam sudjelovao radei u Komisiji za terminologiju. Upravo tada unato partijskoj stezi, polemike su buknule ve u Novom Sadu. Opovrgavala se teza ne samo o jedinstvenosti knjievnih jezika, nego i organskih podloga na kojima su oni izgraeni te se pozivom na ve izgraene republike norme pokuao onemo-guiti prodor srpskog jezika na njihovo podruje, sada skrivenog pod etiketom srpskohrvatskoga naziva.2 Jonke je hrvatski jezik pokuao izbaviti iz zamk novosadskih zakljuaka i norm zajednikoga pravopisa pozivajui se na obiljeje elastine stabilnosti knjievnoga jezika koje bi hrvatskom jeziku omoguilo povratak organskom razvitku. U borbi protiv unitarizma i agresivnih srpskih jezikoslovaca Jonke je esto ostajao sam. to god uinio, nije to zadovoljavalo unitaristike elnike ni neupuene hrvatske rodoljube (...) a vrlo radikalno krenuti tim smjerom, znailo bi sii s javne scene i prepustiti vanu ulogu tko zna komu. Trebalo je trpjeti kritike s desna i s lijeva i raunati na povjerenje, strpljivost i podrku istinskih rodoljuba, rei e Damjanovi o toj fazi Jonkeova djelovanja koju je obiljeila borba za ouvanje hrvatskoga identiteta i opstojnost hrvatskoga knjievnog jezika kao posebnoga idioma. Dogaaji koji su obiljeili tu borbu kulminirali su poslije potpisivanja Deklaracije o nazivu i poloaju hrvatskoga knjievnog jezika iz 967. godine. Deklaraciju su potpisali hrvatski znanstvenici okupljeni u 7 kulturnih i znanstvenih institucija kao to su Matica hrvatska, Drutvo knjievnika Hrvatske, PEN-klub, Hrvatski centar, Hrvatsko filoloko drutvo, katedre za suvremeni hrvatskosrpski jezik i knjievnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Zadru, instituti i sl. Iako Jonke nije sudjelovao u njezinu sastavljanju, vlasti su ga osumnjiile. U protudeklaracijskoj kampanji, koju Dalibor Brozovi naziva jednom od najtraginijih epizoda hrvatske moderne povijesti (...) i najsramotnijih mrlja u modernoj Europi, bezono se udarilo na ime i djelo ovoga humanista i znanstvenika u emu je razlog i njegovu potiskivanju iz javnoga ivota, prisilnu umirovljenju, rezignaciji u osamljenitvu, pa i samoj smrti.
2 N. Bai, LJ. Jonke i jugoslavenski jezini unitarizam, Jezik, 54, br. 3, Zagreb, 2007., str. 64.
398
HUM 2
Jonkeove knjige
- Dikcionar Adama Pataia. Studija iz kajkavske leksikografije, Odjel za knjievnost, knj. II, JAZU, Zagreb, str. 949, -. (Takoer i u Radu, knj. 275, str. 7-75.) - Hrvatski knjievni jezik u teoriji i praksi, Znanje, Zagreb, . izd. 964., str. - 286, 2. proireno izdanje 965., str. -47. - Hrvatski knjievni jezik danas, Obzor enciklopedija suvremenog znanja, kolska knjiga, Zagreb, 97., str. -46. - Hrvatski knjievni jezik 19. i 20. stoljea, izvanredno izdanje, Matica hrvatska, Zagreb, 97., str. -390.
Jonkeove vanije studije i rasprave

- Mauraniev ep i pjesme o smrti Smail-aginoj, Rad JAZU, knj. 264, Zagreb, 938., str. 97-22. - Jezikoslovni rad Blaa Tadijanovia, asopis za hrvatsku poviest, jezik, knjievnost i umjetnost, knj. II, 944. - eki pripovjedai izmeu dva rata, Republika, god. II (946.), knj. 2, str. 636-646. - ivotnost Nerudina djela, Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Zagrebu, knj. , Zagreb, 95., str. 3-357. - Veberove zasluge za na knjievni jezik, Rad JAZU, knj. 309, Zagreb, 956., str. 33-80.
Literatura
- Babi, S., Zasluge profesora Ljudevita Jonkea za hrvatsko jezikoslovlje, Jezik, god. 54., br. 3, Zagreb, 2007., str. 82-86. - Bai, N., Ljudevit Jonke i jugoslavenski jezini unitarizam, Jezik, god. 54., br. 5, Zagreb, 2007., str. 6-73. - Damjanovi, S., Prouavatelj, uitelj i branitelj hrvatskoga jezika, Hrvatsko slovo, 27. srpnja 2007., str. -3.
prosinca 2007.
399
imun Musa
- Ham, S., Ljudevit Jonke kao Jezikov urednik i suradnik, Jezik, god. 54., br. 3, Zagreb, 2007., str. 86-93. - Pranjkovi, I., Kronika hrvatskog jezikoslovlja, Matica hrvatska, Zagreb, 993., str. 35-46. - Samardija, M., Ljudevit Jonke, Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskog fakulteta, Zagreb, 990.
Ljudevit Jonke
400
HUM 2
imun Musa
LJUDEVIT JONKE, LIFE AND WORK (In the occasion of the hundredth anniversary of his birth)
Summary
The paper speaks about Prof. Ljudevit Jonke, Ph.D., one of the most prominent philologists of the Croatian studies, in the occasion of the hundredth anniversary of his birth, who, as the biggest authority in the standardlinguistic and linguistic-political area, marked the second half of the 20th century. Key words: Croatian language, philology, standard language, literature, culture.
prosinca 2007.
40
DEKLARACIJA
O NAZIVU I POLOAJU HRVATSKOGA KNJIEVNOG JEZIKA 1967.-2007.
Potpisnici Deklaracije, hrvatske kulturne i znanstvene ustanove i organizacije, smatraju nunim sljedee: . Ustavnim propisom utvrditi jasnu i nedvojbenu jednakost i ravnopravnost etiriju knjievnih jezika: slovenskog, hrvatskog, srpskog, makedonskog Dosadanja ustavna odredba o srpskohrvatskom odnosno hrvatskosrpskom jeziku svojom nepreciznou omoguuje da se u praksi ta dva usporedna naziva shvate kao sinonimi, a ne kao temelj za ravnopravnost i hrvatskog i srpskog jezika... 2. U skladu s gornjim zahtjevima i objanjenjima potrebno je osigurati dosljednu primjenu hrvatskoga knjievnog jezika u kolama, novinstvu, javnom i politikom ivotu, na radiju i televiziji kad se god radi o hrvatskom stanovnitvu, te da slubenici i javni radnici, bez obzira otkuda potjecali, slubeno upotrebljavaju knjievni jezik sredine u kojoj djeluju. Ovu Deklaraciju podnosimo Saboru SRH, Saveznoj skuptini SFRJ i cjelokupnoj naoj javnosti da se prilikom pripreme promjene Ustava izloena naela nedvosmisleno formuliraju i da se u skladu s time osigura njihova potpuna primjena u naem drutvenom ivotu.
402
PRIKAZI I OSVRTI
Hrvatska knjievnost u Zadru u 19. st.

Dr. sc. Zvjezdana Rados, autorica knjige Hrvatska knjievnost u Zadru (19. st.), s podnaslovom Izmeu nacionalne romantike i pukoprosvjetiteljskog realizma (objelodanjene u nakladi Thema i.d., Zadar, 2007.), radi kao docentica za Noviju hrvatsku knjievnost pri Odjelu za kroatistiku i slavistiku Sveuilita u Zadru, iji je knjievnoznanstveni interes umnogo vezan za zadarski knjievni krug 9. stoljea, pogotovo za podruje periodike, a to je zapravo u velikoj mjeri i tema ovoga djela. Nakon etiri stoljea mletake protunarodne vlasti Dalmacija se nala u okviru austrijske uprave (797.-805.) koja je tada za dravno-upravne, pa i niz drugih poslova traila slubenike iz Italije jaajui tako jo vie talijansku kulturu i jezik koji je i onako bio slubeni jezik. Ba kao to se u to doba u sjevernim dijelovima Hrvatske pomamljeno iri maarizacija, isto je tako u Dalmaciji nesmiljeno iao val talijaniziranja, to je dodatno guilo u to doba obamrlu hrvatsku kulturu i jezik, odnosno hrvatsko narodno bie u cijelosti. Kada 905. godine Austrija gubi Dalmaciju i Istru, koje potpadaju pod vlast Napoleona (u sastavu Kraljevine Italije), i od kada francuska vojska stupa na tlo Dalmacije gdje vojnu upravu dri general Marmont, a civilnu providur Vicenzo Dandolo (Mleanin), kulturno-prosvjetiteljska nastojanja bit e okrenuta jo veoj talijanizaciji. Pa ipak, za vrijeme Dandolove uprave zbiva se presudan dogaaj: uvodi se hrvatski jezik u javni ivot, to dakako svojom vanosti nadilazi okvire Dalmacije i Zadra.* Uz svojevrsnu afirmaciju, pa i emancipaciju hrvatskoga jezika u javnom ivotu, bitan prinos preporodnom buenju daju novine Il Regno Dalmata Kraljski Dalmatin (806.-80.), slubeno glasilo na talijanskom i hrvatskom jeziku. Zapravo, to su prve novine na hrvatskom jeziku, a suradnici koji se slue tim jezikom obavljaju pionirsku ulogu

U 9. stoljeu Zadar je glavni grad Dalmacije, a nakon Zagreba i glavno sredite politikoga, kulturnog, knjievnog navlastito preporodnoga ivota hrvatskih zemalja. Zbog osobitosti i vanosti predpreporodnih i preporodnih zbivanja u Zadru, posebice pojave novina, vie bi se trebalo zadrati na ovom u odnosu na druge dijelove knjige.
405
u tvorbi nove terminologije sukladno potrebama znanosti, umjetnosti, prosvjete, kulture i svim drugim oblicima tvarnoga i duhovnoga ivota to ga donosi novo graansko drutvo. U snaenju preporodnih gibanja nakon toga lista bitnu ulogu ima Gazzeta di Zara (832.-850.) koja je u pravilu tiskana na talijanskom, ali se neki tekstovi piu i na hrvatskom jeziku, a posebno je vano to se objavljuju mnogi talijanski prijevodi s podruja nae narodne knjievnosti, lanci o pukom ivotu u junoj Hrvatskoj, kao i mnogi prilozi iz folkloristike i etnologije, ak i o ilirskom jeziku, glagoljici, pa i jedan vaan lanak Ante Kuzmania, znamenita jezikoslovca i preporoditelja, u kojemu govori o znaenju hrvatskoga jezika. Iako je ovaj list slubeno glasilo austrijske pokrajine Dalmacije, preteito pisan na talijanskom jeziku, Gazzeta di Zara jedini je medij kroz koji se, makar i prigueno, uje narodni glas i osjea preporodno bilo koje uspostavlja djelotvornu rezonanciju s hrvatskopreporodnim sjeverom. I po nastojanju i po rezultatima uspon preporodnoga pokreta u Zadru predstavljaju novine Zora dalmatinska (844.-849.). Iako se taj preporodni proces u odnosu na Zagreb odvija s kanjenjem, to ne umanjuje njegovo znaenje ni na knjievnojezinom, ni na opekulturnom, a ni na jaanju svijesti o politiko-integracijskom cilju ujedinjenja hrvatskih krajeva u jedinstvenu hrvatsku dravu. Ante Kuzmani, kako rekosmo, veliki kulturni pregalac, prvi urednik Zore dalmatinske, u zajednici sa svojim suradnicima preporoditeljima odigrat e vanu ulogu, pogotovo u njegovanju i razvitku hrvatskoga jezika koji on tako i slubeno naziva, napose u Zori dalmatinskoj. Tako poevi od predpreporodnih, preporodnih zbivanja, odnosno razdoblja predromantizma, romantizma, zatim predrealizma i realizma, sve do moderne, autorica iscrpno i sustavno prati razvoj hrvatske knjievnosti u Zadru u 9. stoljeu, dakako s naglaenim interesom za osobitosti zadarskoga kruga spram literaturi i kulturi u Zagrebu i drugim matinim dijelovima kao, u odreenoj mjeri, i spram tijekovima europske knjievnosti. Kao vrijedna i zanimljiva knjievnopovijesna sinteza zadarskoga knjievnokulturnoga kruga 9. stoljea, ova knjiga nastala je, kako to veli au406
torica, a o emu svjedoe i recenzenti, s jedne strane na osnovi dosadanjih znanstvenoknjievnih dometa, ali i na temelju njezina samostalnog znanstvenoistraivakog postupka koji je donio nove prosudbe, drukiji nain vrjednovanja pisaca, djela i knjievnih pojava, to se odraava i na ljestvici njihova pozicioniranja. Ostvarujui znanstveno utemeljen i vrijedan knjievnoznanstveni rezultat, posebnu pozornost pritom pridajui novinama i asopisima te najvanijim djelima, autorima kao i kulturnim i jezikoslovnim zbivanjima, autorica u ovom djelu ne zanemaruje ni, barevski reeno, veliinu malenih, pa ni podatke koji se ponekad ine uzgrednima, ali koji u povijesnom kontekstu imaju svoju vrijednost. Piui pregled hrvatske knjievnosti 9. stoljea u Zadru, Zvjezdana Rados znanstveniki odgovorno, disciplinirano i logiki dosljedno, izotrenim senzibilitetom i pouzdanim estetskim kriterijima uspijeva, sluei se raspoloivim izvorima, u postupku ralanjivanja, povezivanja, (pre)vrjednovanja i zakljuivanja, jasno odvojiti bitno od nebitna i na kraju ostvariti vrijedno knjievnoznanstveno djelo kao osobito koristan prilog kroatistici i znanosti o knjievnosti uope. imun Musa
407
Hrvatski kao povijesni jezik

Prof. dr. sc. Marko Samardija, vrstan jezikoslovac, prouavajui navlastito jezinostandardoloke teme, bavi se leksikolokim, leksikografskim, leksikostilskim, tekstolokim i jezinopovijesnim temama. Napisao je brojne znanstvene i strune radove te desetak knjiga meu kojima valja istaknuti monografiju Ljudevit Jonke (Zagreb, 990.), Hrvatski jezik u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj (Zagreb, 993.), Iz triju stoljea hrvatskog standardnog jezika (Zagreb, 997. i 22004.). Redoviti je profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i viegodinji predstojnik Katedre, predstavnik Hrvatskoga slavistikog odbora u Meunarodnoj komisiji za slavenske knjievne standardne jezike, dugogodinji profesor i utemeljitelj Katedre za hrvatski standardni jezik pri Pedagokom (sada Filozofskom) fakultetu Sveuilita u Mostaru (zajedno s prof. dr. sc. Ivom Pranjkoviem). Njegova posljednja knjiga Hrvatski kao povijesni jezik (Zaprei, 2006.), vlastito izdanje, obasee 26 stranica, a sastavljena je iz triju dijelova, ito: Stalnice i promjenljivke hrvatskog standardnog jezika, Hrvatski jezik i njegovi dijalekti te Ljudikanja, prigovaranja i spominjanja u hrvatskome i u vezi s njim (tu su i Predgovor, Bibliografske napomene, Kazalo imena i Biljeka o autoru). Dakle, u ove tri cjeline skupljeni su radovi, sadrajno poprilino razliiti, koji obrauju razliita razdoblja u formiranju hrvatskoga standardnog jezika pokazujui se kao vrijedni prilozi u stjecanju znanja i formiranja svijesti o hrvatskome kao povijesnom jeziku. Zapravo, po ontolokom odreenju jezik je iva supstancija, bie u neprestanim gibanjima i mijenama, pa e po svojoj naravi stoga nositi niz neujednaenih strukovnih rjeenja, nesuglasica, dvojba i upita, to zbog neprestana mijenjanja komunikacijskih potreba hrvatske jezine zajednice, to zbog njima poticane gipke postojanosti hrvatskog standardnog jezika, govori autor naglaavajui: Znatno je korisnije govornicima hrvatskoga usvijestiti potrebu (zapravo, obvezu) o uenju vlastitoga standardnog jezika, dakle potrebu o znanju jezika koji udrueno sa znanjem o jeziku
408
utire put do kompetentna korisnika svjesna kako suvremene razgoenosti, tako i povijesne protenosti vlastitoga jezika. Autor u poetku istie da bi se za prosjena izvornoga govornika hrvatskoga jezika, jezika koji ima kompleksnu i vijugavu povijest, moglo rei da zna kako su njezini poetci ve od 9. stoljea, zatim kako su sva tri njegova narjeja nekada bila knjievni jezici pisani trima pismima. Isto tako, taj su jezik i njegovi govornici i stranci razliito imenovali i zajednikim imenima slovinski, slovenski, ilirski, iliriki, ali i regionalnim nazivima dalmatinski, slavonski, bonjaki, bosanski, dubrovaki, kao i imenima nakim, naim, narodnim, a najee adiectivum proprium zabiljeen u desetak pravopisnih, fonemskih i prozodijskih inaica: hrvatski, hrvacki, hrvaski, harvatski, hervatski, hervacki, hervaczki, horvatski, horvaczki, arvacki, rvacki. Sve te spomenute razlike kao i regionalne osobitosti hrvatskoga jezika, jezinopolitike tendencije oko njegova rastakanja, a ni njegova dugo razvijana i kultivirana funkcionalnostilska raznolikost, nisu u suprotnosti s odabranim nazivom ove knjige Hrvatski kao povijesni jezik. To autor pokazuje ve u prvom lanku u kojemu govori o povijesti hrvatskoga jezika sluei se jednim dijelom i poimanjem i terminologijom rumunjsko-njemakoga jezikoslovca Eugena Coserina kako je hrvatski jezik sveukupnost povijesno zavisnih jezinih sustava i, bez obzira na razlike i podudarnosti s dugim jezicima, ima sve znaajke povijesnoga jezika. Jer jezik se ne moe zamisliti bez onih, koji govore, kao to se ni govor (dijalekt) ne moe zamisliti bez tla, na kojem je nikao, rijei su Stjepana Paviia, naega jezikoslovca. Autor naglaava da se zajednica koja hrvatski jezik smatra svojim i koja njime govori zove hrvatska jezina zajednica, a ona ivi na podruju to se zove hrvatsko jezini podruje. Budui da su i ljudska zajednica i jezino podruje po svojoj naravi podloni stalnim mijenama, aktualno se stanje u hrvatskom jeziku razlikuje od stanja bivih etapa u povijesti hrvatskoga jezika. Stoga se u radovima ove knjige i govori o kompleksnosti, bogatstvu u raznolikosti sastavnica hrvatskoga jezika, njegovu krivudanju i vrludanju kroz povijesni razvitak, o koristi poznavanja te i takve prolosti,
409
o uporabi hrvatskoga jezika i u okviru hrvatskoga jezinog podruja i izvan njega, zatim o drutvenim, politikim i inim utjecajima na prilike u jeziku, o dijalektalnim osobitostima i njihovoj krepkosti u bogaenju jezika, o demografskim initeljima koji takoer imaju odreenu vanost u sudbini naroda i jezika. U posljednjem, treem, dijelu knjige pod naslovom Ljudikanja, prigovaranja i spominjanja o hrvatskome i u vezi s njim (tri su rijei na poetku naslova to pripadaju trima hrvatskim narjejima veli autor) tri su zanimljiva razgovora s prof. Samardijom koji je uvijek pripravan mjerodavno, utemeljeno i razgovijetno raspravljati o jeziku. Uz niz problema u jeziku i oko jezika, navlastito u dananjim prilikama, na koje upozorava u ovim razgovorima tumaei odreene pojave, znalaki rjeavajui dvojbe i nudei odgovore, autor, i kad je zapljusnut mnotvom upita, problema i dilema, i zbog nepravde velikih koji odluuju, zbog nedostatka strunih ustanova pa i zakona o jeziku, zbog niza otvorenih normativnih pitanja, zbog ope nebrige o jeziku itd., unato svemu, optimistino gleda na hrvatski jezik i njegov razvitak usmjeren potpunoj emancipaciji. I pored injenice da ga govori svega 4,5 milijuna stanovnika, on je meu europskim jezicima negdje oko dvadesetoga mjesta (zajedno s danskim, slovakim, finskim) pa se stoga, veli autor, moe nazvati srednje veliki jezikom jer je od njega po broju govornika u Europi manje 50 jezika. Ako je hrvatski jezik dio stratekih interesa Republike Hrvatske, kako se esto uje u posljednjih 7-8 godina, onda skrbimo o njemu europski, kao odrastao i sebesvjestan europski narod kako se to radi npr. u Republici Maarskoj i Republici Sloveniji, poziva nas prof. Samardija. imun Musa
40
Metonimija mono sredstvo knjievne rijei

Antun Lui, Veze ljudi, ivotinja i stvari, Knjinica Suodnosi, knjiga 47., urednik Andrija Vuemil, recenzenti Dubravko Jeli i Stipe Botica, Naklada DHK HB ERASMUS Naklada, Mostar Zagreb, 2007., str. .-388. Ve otprije su nam poznati znanstveni prinosi Antuna Luia (Bugojno, 3. lipnja 958.), sveuilinoga profesora iz Mostara: knjige Teevina i otklon (2002.), Dodiri, smjene (2005.) te monografija S Napretkom kroz stoljee (2006.), potom ovei niz samostalnih izvornih radova tiskanih u knjievnoj periodici, takoer i uredniki poslovi u asopisu Osvit. Knjiga Veze ljudi, ivotinja i stvari prijelomno je djelo knjievnoteorijskih postignua hrvatske znanosti o knjievnosti, nastala na predloku autorove disertacije, zapravo temeljita znanstvenikova usustavljena promiljanja o metonimiji, dominantnoj sastavnici uporabe jezika, zapravo cjelokupne retorike, estetike i poetike, ovjerene, doivljene i prepoznate u epskom proznom izrazu te lirskoj poeziji Vitomira Lukia (Zelenika pokraj Herceg Novoga, 24. rujna 929. Sarajevo, 30. svibnja 99.). U sredinjem dijelu otvoren je novi pogled u prouavanju literarnosti na predlocima knjievnoga barda, kako tvrdi autor, dosad slabije poznatoga iroj javnosti i jo uvijek ne na pravi nain vrjednovanoga knjievnika, ali zanimljivoga i u estetskom pogledu uzornoga pjesnika, pripovjedaa, romanopisca, putopisca i esejista. Lui istrauje topose Lukievih dodira i proetosti, sveza i suodnosa u irokom kontekstu i s europeiziranih motrita, njegovih ulaza u misleno, filozofsko, kao i odnosa prema tradiciji, oslonivi se na ve zadane konvencije, ali i na utjecaje i oponaanja na nacionalnoj razini u recepcijskim odjecima koje je prepoznao. Nizom osamostaljenih pristupa Lukievim prozama koje navodimo autorovim nizom: Soba za prolaznike, Album, Praznik stvari, Zaustavljeni kalendar, ivotinje/ljudi, Sanovnik nasmijane due, Seansa, Hodnici svijetloga praha, Lui ovjerava istraivanja i teorijska promiljanja na posve novim razinama interpretacije kojima pribavlja vrsti oznakovljeni, semiotiki pogled i pregled temeljen na metoniminosti, a nastao sustavnim prouavanjem najvanijih svjetskih prinosa
4
retorici i poetici, od Aristotela do Luke Zime i Borislava Kneevia. U Luievu duhovnom ozraju udomaili su se Aleksandr Birih, Keneth Burke, Jonathan Culler, Umberto Eco, Pierre Fontanier, Northrop Frye, D. Geeraerts, Gnette Genette, Michel Le Guern, Albert Henry, H. Kubczak, J. Kuryowicz, David Lodge, Christian Metz, P. Schifko, Peter Schofer, Donald Rice, Ryszard Tokarski, P. Trost, Ale Ueninik, Willem Westseijn... U navedenom su nizu samo autori koji su metonimiju istaknuli ve u naslovu svojih znanstvenih rasprava, ali je prostor prouene literature znatno vei i premauje mogunosti navoda u ovom prikazu, ali tragom citirane literature, popraene sustavnim pregledom biljeaka s 843 navoda, spomen zasluuju Vladimir Biti, Terry Eagleton, Rudolf Filipovi, Roman Jakobson, Matija Petar Katani, Ferdinand de Saussure, Emil Staiger, Dubravko kiljan, Zdenko kreb, Josip Uarevi i mnogi drugi, a duni smo posebno istaknuti Antu Stamaa, voditelja pri izradi disertacije. Nepobitno je, Antun Lui podignuo je standarde knjievnoteorijskih promiljanja o metonimiji prouivi obimnu strunu literaturu s 90 naslova domaih i stranih autora, u prijevodima ili pak u izvorniku na njemakom, engleskom, francuskom, talijanskom, poljskom, slovenskom, ekom i ruskom jeziku. Kljuna razmatranja donose usustavljeni spoznajni semiotiki pregled Lukievih knjievnih sastavnica koje anticipiraju aktancijalnost svedenu na odnose i suodnose ljudi, ivotinja i stvari. Lui iznosi usustavljene spoznaje o metoniminosti Lukieva sloga i o svrhovitosti uloga u metonimiju kojom se stie do literarnosti; o ovjekovu bljesku u vremenu, o ljudskom tijelu i samoi, o nasilju i raovjeenju, o kultu obitelji kao izdancima metoniminih premjetaja. U odjeljku o ivotinjama zagledava u indijsku filozofsku misao, aktualizira dramu spasenja, razmatra motivacijska vorita o ivotinjama u drugih pisaca; opisuje i tumai ivotinjsko u ljudskom; potom razmatra ulogu stvari u povijesnom hodu duha, razmatra umnoene veze ovjeka i stvari, odstvarenje, tj. katarzu samih stvari, zaumni jezik stvari, mjesta koja su stvari zaposjele u naim svjetovima, u mati, u ovjekovim odisejama.
42
U zakljunom razmatranju autor se uputa u razdiobu, ralambu Lukieva knjievnog djela. Navodi etiri stvaralaka razdoblja, etiri uvjetne skupine: realistinu, meditativnu, fantastinu te intelektualnu; pridruuje im naslove knjievnih djela. Iako priznaje kako je rije o knjievniku nepredvidljive vokacije, upozorava na naglaenu lirinost, zatim na dominantni prozni diskurs prema predstavljakoj biti i unosu kritike u poprite svega; kao i na izmjenjivu napetost, unutarnji nemir i sukobe ovjeka sa svijetom, u emu je Luki dramatiar. O fenomenolokim odnosima i suodnosima razmatra vrlo kratko na iskustvenoj razini, potom ih se ubrzo oslobaa, preuzima ono bitno, koliko mu je potrebno pri odreenju, definiranju pojave, potom je na tragu smislenih preobrazba, stalno u odsjaju i odjecima metonimijskoga sloga, u neobinom motritu premjetanja jezinih oprjeka. Autor je knjizi priskrbio iscrpnu bibliografiju s popisima radova o teoriji metonimije, popis djela Vitomira Lukia, onih u periodici i drugim izdanjima, rukopisnih djela u ostavtini, i na kraju literaturu o Lukievu djelu, saetke na hrvatskom i engleskom jeziku te biljeku o autoru knjige. Ne bismo htjeli pametovati, traiti propuste ili slabosti, dobitak je prevelik posebno za retoriku, za poetiku, i ne samo za teoriju knjievnosti, nego i za cjelokupnu znanost o knjievnosti, ali htjeli bismo upozoriti kako je Luievo motrite na metonimiju naglaeno iznutra, kako je teorija metoniminosti osamostaljena i neovisna o metaforici kojoj je, tvrdi autor, kompatibilna, pri emu je metonimija u Luievu sustavu ne samo mono sredstvo govora, retorikih vjetina, nego i opisa i pripovijedanja, bitno sredstvo u strukturi proze, ali i u pjesnikom jeziku, to smo doivjeli kao pravu novost, te je stoga autor rasporeuje u istom zvijeu sa sinegdohom, metalepsom i perifrazom, ironijom, inopijom i eufemizmom. Posebno je vano istaknuti kako Antun Lui istrauje uinke metonimije na razini izraza, sintagme ili pak reenice, a ne na granicama rijei kako se to dosad isticalo u knjievnoteorijskim pregledima. Svojim ulazom u knjievnoteorijska istraivanja i razmatranja kojima je, to osobito elimo naglasiti, prvotna svrha i cilj prouavanje literarnosti i stvaralakih dosega Vitomira Lukia, Lui je u knjizi Veze
43
ljudi, ivotinja i stvari svojom metodologijom temeljenom na teorijskim odrednicama novoretorikih strukturalistiko-semiotikih pristupa tekstu, a na tragu tekstolokoga dekonstrukcionizma, oprezno i vrlo, vrlo odvano, stvorio vlastiti put u prouavanju knjievnosti, vaan pomak u naoj praksi i tako, obogativi postulate knjievne teorije, poigrao se i poljuljao opevaei knjievnopovijesni sustav, dosad tako vrst, pretjerano optereen pozitivizmom. Metodologiju utemeljenu na lingvostilistikom prouavanju metonimije kao dominantne sastavnice te interpretaciju u njezinu zrcalu Lui je iskuao i ovjerio na Lukievoj pripovjednoj i romanesknoj prozi, ali i na pjesnitvu, to smo doivjeli iznenaujuim. Time je, moramo priznati, uvrstio i na stav povjerenja prema metonimiji koja je zadugo bila u sjenci metafore. Antun Lui ostavlja otvorenom primjenu poetike metonimizacije u tekstovima koji nisu njome zasieni; i tako, svjestan metonimijskih ogranienja, oprezno istie da svaki istraiva bira metodu ovisno o predmetu istraivanja, o osobnom sudu, doivljaju i irem dojmu kako bi postigao, kako tvrdi, tumaenje i razumijevanje semantiki visokog uinka, svjestan kako je njegov pristup knjievnom djelu Vitomira Lukia samo jedan od moguih, irih i drukijih poetolokih gledanja. Preciznim teorijskim opisom metonimijske strukture i njezinih odrednica, njezinih kljunih sastavnica i knjievnih injenica u kojima je prepoznao i pojave i prostor metoniminosti u odnosu na ostale trope i figure, istraivi njihovu primjenu i uinke, sveze i razvedenosti, smislene preobrazbe i premjetaje kroz jezine oprjeke, Lui je uspio promaknuti vlastiti put u prouavanju, i drugaiji, vlastiti nain miljenja, interpretacije i tumaenja injenica knjievnopovijesnih i knjievnoteorijskih. Knjigom Veze ljudi, ivotinja i stvari Antun je Lui doista nadmaio sva obzorja oekivanja; nadmaio je i potisnuo, uinio manje vanima sve dosadanje prinose napisane o metonimiji. Autor je visoko porastao u naim oima, nametnuvi se darovitou, imenom i znanjem, savrenim osjeajem za literarno, silinom erudicije i odnjegovanom senzibilnou, kojima je izgradio sustav knjievnoteorijskih spoznaja, svojih,
44
luievskih, nezaobilaznih i obvezujuih svima koji se ubudue zametnu zadaom tumaenja knjievnih pojmova i pojava, kao i u njihovoj primjeni u lingvostilistikim istraivanjima te interpretacijama, kojima je otvorio nove poticaje i mogunosti. Miljenko Buljac
45
Izii na svjetlo
Prof. dr. sc. Helena Perii profesorica je na Odjelu za kroatistiku i slavistiku Sveuilita u Zadru, a kao komparatist suradnica je i na drugim sveuilitima i znanstvenim ustanovama. Uz znanstvene radove i publicistiku objavila je prozu i poeziju te dramske tekstove. Izii na svjetlo (Gradska knjinica Zadar, 2005.) njezina je zbirka etiriju drama (sve su jednoinke) Magdalena Francisca Illyrica, Soror Mea, Izgaranje ili Ratni profiteri, Izii na svjetlo, koje govore o sudbini ene na njezinu putu, sve u elji i nastojanju da se odupre zlokobnu udesu i izie iz toga prokletstva i mraka na svjetlo. Ovi su dramski tekstovi pisani u razdoblju od desetak godina (993.-2002.), a povezani su temom rata: dva su prva utemeljena na povijesno-faktografskim injenicama, preteito ivotopisne naravi, koji govore najprije o Magdaleni Franscisci, nazvanoj Illyrica, a drugi o iki i njezinim kerima to osnovae uveni benediktinski samostan sv. Marije u Zadru. Sljedea dva teksta (Izii na svjetlo i Izgaranje ili Ratni profiteri) donose ratna zbivanja, traume i tjeskobe to su zapravo na odreen nain i bez obzira na vrijeme i prostor vane odrednice i onih naprijed navedenih drama. Dakle, ti su protagonisti i njihove sudbine tematizirane ratom bile osobe iz daleke prolosti, to je sluaj u prvoj jednoinki lutkarskom komadu Magdalena Francisca Illyrica, gdje se dogaa individualna tragedija u raljama kolektivna udesa, ratnih, povijesnih okolnosti u 7. stoljeu ili, slino tomu, u povijesnom dramskom kolau u osam slika Soror Mei, gdje su u vidu svojevrsna pregleda dani isjeci iz davnih vremena zadarskih benediktinki od 3. stoljea do naih dana bili iz suvremenosti, kako je to u dramama Izii na svjetlost i Izgaranje ili Ratni profiteri farsi za itanje i razbibrigu. Rat je okvir prokletstva i sila koja upravlja sudbinama ovih heroina, iznimno jakih ena, ali one, istodobno i pobunjene i razigrane i povrijeene, postaju rtve ratnih profitera, veli Hemingway u dijalogu s Marijom (Izgaranje ili Ratni profiteri) kada ona govori skamenjena od boli: Nemam vie suuti... jer svako odlamanje od mene znai komad manje u meni.
46
rtvu i portvovanje posve razliito poimaju Marija iz suvremene drame i Magdalena iz povijesnih vremena koja e, nakon to ju starac Martin upozorava kako je umorna i da treba predahnuti, rei: Umorna? Ujae, ta jo toliko toga valja uiniti. Toliko ljubavi i skrbi udijeliti. Dakle, Marija, prevarena i ostavljena ena, koja sve dublje tone u mraku i koja se nakon Petrova odlaska s drugom enom opet odluuje na pogrean korak odlazei u rat u znak prijezira, ionako tragina i promaena ivota, skapava u mukama svoga bezizlaza. Pa i Ana, iz jednoinke Izii na svjetlo, takoer je tragina zato to joj sin, kroivi iz tame na svjetlo dana samo na pet minuta, odmah biva ubijen, a svjetlost je, koliko god pokuavala doprijeti do nje, sinovljevom smru zauvijek utrnuta za Anu. Nasuprot njima, odabravi pravi put, bez obzira to je prate mrak i svakojake kunje, Magdalena se ne gubi u potrazi za svjetlom nego odvano i dosljedno, voena dobrotom, altruizmom i istinom spremna na svaku rtvu, traga i pronalazi ono za im oajniki i uzaludno vape druge junakinje, a to je ljubav. Dok Marija i Ana, suvremene junakinje, bunei se i u toj borbi ljubav i sreu trae u stjecanju, posjedovanju (npr. mukarca) i vladanju dakle u imati, uvjerene da dajui, darujui i pratajui gube, dotle e junakinje drama s tematikom daleke prolosti (Magdalena, pa i Domnana iz Soror Mei) u svojoj pobuni, nakon svega, noene sebedarivanjem i portvovnou radi Drugoga, dosei ljubav uvaricu svjetlosti i istinsku sreu ustrajno teei za onim biti. Ove etiri drame enskih individualnih sudbina, zapravo etiri zasebna putovanja za izlaskom na svjetlo u potrazi za sreom odvijaju se na pozornici kolektivne destrukcije u zajednikoj drami zla, kada je vrijeme nevrijeme, kada strahote rata postaju okvir i opa odrednica koja upravlja svime, kako se to esto dogaalo i Zadru, povijesnom gradu. Dakle, ti se enski likovi na svojim putovima bune, oajavaju, zapadaju u rezignaciju, ali pronalaze izlaz, pod uvjetom da su uinile pravilan odabir, pa ih njihove uistinu zanimljive sudbine i osobine povezuju vie negoli sami rat.
47
Predstavljajui tako sudbinu ene u povijesnim relacijama kroz zanimljivo i moderno oblikovanje ovih jednoink, slijedei suvremeni trend kratkih drama, autorica gradi osobit dramski svijet opeaen vlastitom istinom. imun Musa
48
Zbornik 140 godina upe erin

Jedna mudroslovica kae: Ako se nikad ne osvrnu na svoje pretke, ljudi se ne e radovati svojim potomcima. (E. Burke) Ova izreka izvrsno saima tisuljetno iskustvo o ovjekovu duhovnom ustroju i njegovoj ukorijenjenosti u odreeni povijesni i kulturni ambijent koji ga bitno obiljeava. Istina je to koja izvrsno nadopunjuje onu to ju je izrazio John Donn napisavi da nitko nije otok dostatan sam sebi, svaki je ovjek dio kontinenta, dio cjeline. Imajui to u vidu, lako je razumjeti ovjekovu potrebu za istraivanjem onoga to je bilo prije njega. Zbornik 140 godina upe erin plod je upravo te nutarnje pobude da se vani dogaaji iz prolosti dostojno obiljee i da se zaslunim osobama nae povijesti oda primjerena poast. Rije je naime o publikaciji koja u nakladnitvu upnoga ureda erin i Matice hrvatske itluk sa znatnim kanjenjem (kolovoz 2007.) donosi radove prezentirane na znanstvenom skupu odranom 2004. godine u povodu obiljeavanja jubilarne obljetnice upe erin, tonije 40 godina od njezina osnutka. Radi se o deset lanaka koji na 63 stranice, s razliitih aspekta, struno tretiraju drutveno-povijesnu i gospodarsku problematiku vezanu uz gornjobroanski kraj s nunom eksplikacijom irega historijskoga konteksta. Na samom poetku, kao odgovarajua zamjena predgovoru i kao primjeren uvod u reenu problematiku, nalazi se rad fra Mate Dragievia naslovljen upa erin. U njemu autor, sluei se arhivskom graom Hercegovake franjevake provincije te njezinim ematizmima iz razliitih razdoblja, donosi osnovne podatke o upi erin o njezinu osnutku, o izgradnji upne kue koju je obiljeila domiljatost i hrabrost prvoga erinskog upnika fra Marijana Miletia, o izgradnji kolskih, odnosno vjeronaunih prostorija, upne crkve te filijalnih crkava u Blatnici, u Donjem Velikom i Donjem Malom Ograeniku, o podizanju spomenika poginulim braniteljima i svim rtvama Prvoga i Drugoga svjetskog rata, o grobljima na podruju upe. Tu su i vrijedni statistiki podatci o broju stanovnika te popis pastoralnih djelatnika od osnutaka upe do danas.
49
Drugi lanak s naslovom Brotnjom od pretpovijesti do srednjega vijeka potpisuje prof. dr. sc. Ante kegro. U osam poglavlja obilno potkrijepljenih odgovarajuim izvorima i literaturom te ilustriranih fotografijama vrijednih arheolokih predmeta autor donosi jezgrovit presjek glavnih zbivanja na podruju dananjega Brotnja od predrimskoga doba do srednjega vijeka. Njegov je zakljuak kako skromna arheoloka istraivanja potvruju relativnu napuenost Brotnja kako tijekom bronanoga, odnosno eljeznoga doba tako i u vrijeme rimske antike (str. 37). Isto je bilo i u srednjem vijeku iako se ni u jednom razdoblju Brotnjo nije uspjelo razviti u vanije gospodarsko i urbano sredite. Fra Kornelije Kordi autor je rada pod naslovom Povijesnoarheoloki lokaliteti u upi erin. Pozivajui na uvanje, vrjednovanje i istraivanje mjesta na kojima die prolost naih krajeva, fra Kornelije ukratko prikazuje 32 lokaliteta na podruju erinske upe koja su u Arheolokom leksikonu Bosne i Hercegovine registrirana kao vrijedna arheoloka nalazita. Porazna je injenica da od spomenutih lokaliteta osim Bakri (Visoica) i korita u Hamziima nijedan nije detaljnije ispitan i obraen. Slijedi lanak prof. dr. sc. imuna Muse Prosvjetno-kulturne i drutvene prilike u Hercegovini u drugoj polovici 9. stoljea. Tu se govori o snanom odjeku hrvatskoga narodnog preporoda u svim krajevima gdje obitavaju Hrvati, pa tako i u Hercegovini gdje je preporodni narodni duh stvorio ozraje za promjene na svim podrujima ivota. Otvarane su kole, utemeljena je tiskara, pokrenuti su kalendari, novine, osnivala su se glazbena, literarna, kazalina i portska drutva, uspostavljale su se trgovake, financijske, graevinske, lijenike, ljekarnike i ine ustanove. Osobito je vana injenica to su preporoditelji u Hercegovini i Mostaru u novinama, drutvima i ustanovama njegovali hrvatski jezik ime su naemu narodu podigli svijest o vlastitim korijenima. Sluei se arhivskom graom razliitih provenijencija, kronikama te drugom suvremenom literaturom, prof. dr. sc. fra Andrija Niki u radu pod naslovom Kretanje katolikoga puanstva u erinu posljednjih 260 godina donosi statistike podatke u vremenskom razdoblju od 742. do 2004. godine. Autor upozorava na smanjenje broja roenih u posljednjih pedesetak godina te kontinuirano iseljavanje, to je vrlo zabrinjavajue.
420
Prof. Emil Raspudi u lanku Povijest kolstva u upi erin pokuava rekonstruirati bitne dogaaje vezane uz otvaranje i funkcioniranje kola u ovoj upi. Prema njegovu navodu, potkrijepljenom ematizmom Hercegovake provincije iz 972., poetak organiziranoga osnovnog kolstva u erinu moe se uzeti godina 88., kada je stara bogomolja pretvorena u kolu gdje su fratri bili uitelji sve do 906. kada je sagraena i otvorena dravna kola. Doc. dr. sc. Ivica arac autor je lanka Gornje Brotnjo u razliitim sociopolitikim kontekstima 20. stoljea. Rije je o znanstveno-strunoj eksplikaciji s primjesama osobnoga doivljaja i vienja burne prolosti ovoga kraja, ija su obiljeja diskontinuitet vlasti, trajna nestabilnost te potlaenost goleme veine stanovnika. U kratkom radu pod naslovom Opa obiljeja geoloke grae upe erin dipl. ing. Zoran Prusina govori o istraivanju rudnih leita na podruju ove upe, a njegov prezimenjak magistar Tihomir ukratko prikazuje ilavku i blatinu kao osnovni brend te sinonim Brotnja. U posljednjem lanku ovoga zbornika fra Vendelin Karai iscrpno opisuje tijek dogaaja vezanih uz podizanje spomenika braniteljima i ratnim rtvama na erinu od same odluke o podizanju, preko idejnoga rjeenja, do finalizacije te nekih propusta pri gradnji. Prema autoru, erinski je spomenik najmonumentalniji od svih koji su podignuti u organizaciji neke upne zajednice unutar hrvatskih domovinskih prostora (str. 60). Uz sve vidljive nedostatke, u prvom redu tehnike naravi, ovaj je zbornik vrijedna publikacija koja zasluuje pohvalu i priznanje. On bi trebao biti poticaj na jo angairanije i zauzetije istraivanje i obiljeavanje vanih dogaaja iz nae blie i daljnje prolosti, to e biti jamstvo ouvanja svijesti o vlastitim korijenima. Ivica Musi
42
NAPUTCI AUTORIMA ZA SURADNJU

Ope upute
HUM asopis Filozofskog fakulteta Sveuilita u Mostaru znanstvena je publikacija koja objavljuje recenzirane radove te one koji ne podlijeu recenzentskom postupku. Recenziji podlijeu lanci koji se prema opim standardima dijele u etiri kategorije: izvorni znanstveni lanak, prethodno priopenje, pregledni lanak, struni lanak. Primaju se samo neobjavljeni rukopisi. Kategoriju lanka predlae autor, a konaan sud donosi urednik na prijedlog recenzenata rada. Prihvaanje kategoriziranih radova za objavljivanje obvezuje autora da isti lanak ne smije objaviti na drugom mjestu bez doputenja urednitva asopisa. Nekategorizirani radovi (recenzije, prikazi i slino) ne podlijeu recenzentskom postupku, tj. urednik i tajnik prihvaaju ih na temelju svojih uvida.
Oprema rukopisa
a) Poeljan opseg znanstvenih i strunih lanaka jest 6 do 20 autorskih kartica (jedna kartica sadri 30 redaka sa 60 znakova u retku), a recenzij, prikaz te drugih priloga od 2 do 6 kartica. Tu su uraunate biljeke te saetak na hrvatskome i na jednom stranom jeziku te literatura koju je nuno navesti zasebno. U saetku opsega do 2 redaka treba skraeno predstaviti sadraj lanka te prezentirati glavne rezultate i zakljuke istraivanja. Pisati valja u treemu licu i izbjegavati pasivne glagolske oblike. Uz njega treba navesti oko pet kljunih rijei, odnosno pojmova koji pomau u klasifikaciji rada. U dogovoru s urednikom opseg lanka, iznimno, moe biti i vei. b) Naslovi knjiga i zbornika te nazivi asopisa piu se ukoenim pismom (kurziv, italik). Dijelovi knjiga (npr. pojedine rasprave iz znanstvenoga djela) piu se u navodnicima. Naslovi lanaka piu se u navodnicima. Istaknuta mjesta u tekstu valja oznaavati kosim slovima (kurzivom) ili masnim slovima (boldom), a nikako velikim slovima ili podvueno, osim ako za to ne postoje posebni razlozi. Ako unutar navoda treba neto ponovno oznaiti navodnicima, onda valja rabiti tzv. polunavodnike (unutarnji navod).
423
c) U pisanju pozivnih biljeaka autor se moe sluiti europskim ili amerikim sustavom, ali njihovo kombiniranje nije doputeno.
Tehnike upute
Budui da se u postupku slaganja ovoga asopisa rabe ujednaeni formati za sve lanke, molimo autore da nam olakaju postupak na sljedei nain: a) Svi prilozi moraju biti pisani na raunalu, u nekoj od inaica programa MS Word (od verzije MS Word 6.0 nadalje), ili u nekom od programa kompatibilnih s MS Word, te trebaju biti snimljeni u formatu MS Word dokumenata (**.doc). b) Obvezna je uporaba fonta Times New Roman (odnosno Times New Roman CE) kako bi se izbjegli problemi s hrvatskim znakovljem! c) U tekstu priloga veliina slova treba biti 2, a prored ,5 (srednji). U biljekama veliina slova jest 0, a prored jednostruki (single). d) Nije poeljno da prijelom ve bude obavljen. Zato je najbolje tekst predati odvojen od ostalih priloga (ako ih ima). Crtee i grafike (slike) treba dostaviti posebno, kao samostalne papire ili datoteke, i obiljeiti ih (npr. rednim brojevima). U tekstu jasno treba naznaiti gdje prilozi dolaze. e) Rad se dostavlja Urednitvu u dva primjerka, otipkana s jedne strane papira A4, te na magnetskom mediju (disketi, CD-u i sl.). Moe biti dostavljen i elektronikom potom (e-mailom). Priloge treba slati potom na adresu: Filozofski fakultet (za asopis), Matice hrvatske bb, 88000 Mostar, ili e-mailom na adresu: ffhz.mostar@tel.net.ba, ili predati osobno. Molimo autore da uz ime i prezime, akademski stupanj (ili profesionalnu titulu) te puno ime institucije u kojoj rade naznae telefon, adresu i e-mail radi kontakta. Rukopisi se ne vraaju. Urednitvo pridrava pravo rukopis redakcijski prilagoditi propozicijama asopisa i standardima hrvatskoga knjievnog jezika. Molimo sve suradnike da se dosljedno pridravaju navedenih naputaka. Urednitvo
424

Hum 2

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Hum 2

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

asopis Filozofskog fakulteta Sveuilita u Mostaru

Mostar, prosinca 2007.

imun Musa Filozofski fakultet u Mostaru

UDK [655.+070](497.6 Mostar)(09) Izvorni znanstveni lanak Primljeno: 5. XI. 2007.

HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUA U HERCEGOVINI

HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUA U HERCEGOVINI

HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUA U HERCEGOVINI

2. Poetci tiskarstva i nakladnitva

HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUA U HERCEGOVINI

HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUA U HERCEGOVINI

HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUA U HERCEGOVINI

HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUA U HERCEGOVINI

HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUA U HERCEGOVINI

3. Knjievno-jezina i publicistiko-nakladnika djelatnost

HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUA U HERCEGOVINI

HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUA U HERCEGOVINI

HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUA U HERCEGOVINI

HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUA U HERCEGOVINI

HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUA U HERCEGOVINI

HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUA U HERCEGOVINI

HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUA U HERCEGOVINI

HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUA U HERCEGOVINI

HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUA U HERCEGOVINI

HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUA U HERCEGOVINI

HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUA U HERCEGOVINI

HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUA U HERCEGOVINI

Bibliografija novina objavljenih u tiskari Franje Milievia i njegovih nastavljaa (1873.-1900.)

HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUA U HERCEGOVINI

- Baagi, Safvet-beg, Kratka uputa u prolosti Bosne i Hercegovi-

- Niki, Andrija, Franjevci u Hercegovini od 878.-892., Kai, X, -

HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUA U HERCEGOVINI

CROATIAN NATIONAL-REVIVAL ACHIEVEMENTS IN HERZEGOVINA

Jure Krito Hrvatski institut za povijest u Zagrebu

UDK 323(497.6=63.42)878/99 94(497.5)/9 Pregledni lanak Primljeno: 4. VII. 2007.

1. Kulturoloko naslijee Turskoga Carstva

2. Hercegovaki Hrvati u Austrougarskoj Monarhiji

Tomo Vuki Katoliki bogoslovni fakultet u Sarajevu

UDK 050(497.6=63.42)878/98 Izvorni znanstveni lanak Primljeno: 23. V. 2007.

1. Pregled katolike i hrvatske periodike

2. asopis Balkan od nastanka do prestanka

Boo Golua Filozofski fakultet u Mostaru

UDK 070(497.=63.42)98/94 Pregledni lanak Primljeno: 6. VI. 2007.

HRVATSKA PERIODIKA U VRIJEME MONARHISTIKE JUGOSLAVIJE

HRVATSKA PERIODIKA U VRIJEME MONARHISTIKE JUGOSLAVIJE

HRVATSKA PERIODIKA U VRIJEME MONARHISTIKE JUGOSLAVIJE

HRVATSKA PERIODIKA U VRIJEME MONARHISTIKE JUGOSLAVIJE

HRVATSKA PERIODIKA U VRIJEME MONARHISTIKE JUGOSLAVIJE

HRVATSKA PERIODIKA U VRIJEME MONARHISTIKE JUGOSLAVIJE

HRVATSKA PERIODIKA U VRIJEME MONARHISTIKE JUGOSLAVIJE

HRVATSKA PERIODIKA U VRIJEME MONARHISTIKE JUGOSLAVIJE

HRVATSKA PERIODIKA U VRIJEME MONARHISTIKE JUGOSLAVIJE

HRVATSKA PERIODIKA U VRIJEME MONARHISTIKE JUGOSLAVIJE

HRVATSKA PERIODIKA U VRIJEME MONARHISTIKE JUGOSLAVIJE

HRVATSKA PERIODIKA U VRIJEME MONARHISTIKE JUGOSLAVIJE

HRVATSKA PERIODIKA U VRIJEME MONARHISTIKE JUGOSLAVIJE

CROATIAN PERIODICALS IN THE TIME OF MONARCHIC YUGOSLAVIA

Robert Joli Tomislavgrad

UDK 655.(497.6)(09) 930.85(497.6) Pregledni lanak Primljeno: 23. V. 2007.

PRETPOVIJEST TISKARSTVA U BIH: RUKOPISNA BATINA BOSANSKOHERCEGOVAKIH FRANJEVACA

PRETPOVIJEST TISKARSTVA U BIH: RUKOPISNA BATINA BOSANSKOHERCEGOVAKIH FRANJEVACA

PRETPOVIJEST TISKARSTVA U BIH: RUKOPISNA BATINA BOSANSKOHERCEGOVAKIH FRANJEVACA

PRETPOVIJEST TISKARSTVA U BIH: RUKOPISNA BATINA BOSANSKOHERCEGOVAKIH FRANJEVACA

PRETPOVIJEST TISKARSTVA U BIH: RUKOPISNA BATINA BOSANSKOHERCEGOVAKIH FRANJEVACA

PRETPOVIJEST TISKARSTVA U BIH: RUKOPISNA BATINA BOSANSKOHERCEGOVAKIH FRANJEVACA

UDK [655.+070](497.6 Mostar)(09) Izvorni znanstveni lanak Primljeno: 5. XI. 2007.

- Niki, Andrija, Franjevci u Hercegovini od 878.-892., Kai, X, -

UDK 323(497.6=63.42)878/99 94(497.5)/9 Pregledni lanak Primljeno: 4. VII. 2007.

UDK 050(497.6=63.42)878/98 Izvorni znanstveni lanak Primljeno: 23. V. 2007.

UDK 070(497.=63.42)98/94 Pregledni lanak Primljeno: 6. VI. 2007.

UDK 655.(497.6)(09) 930.85(497.6) Pregledni lanak Primljeno: 23. V. 2007.

UDK 398(=63.42)8/9 Izvorni znanstveni lanak Primljeno: 9. VIII. 2007.

Tablica : karakteristike etiriju modela odnosa s javnou.

Slika : model otvorenih sustava za odnose s javnou prema S. Cutlipu i sur.