PRVI DIO: PREDGOVOR 1. Jutro "I rukav none koulje, i moja lea... I cijeli razred... I arafi...

Uf, sve je sasvim mokro! Sve je mokro i probudio sam se", promrmlja Devdet-beg. Da, sve je bilo potpuno mokro kao u snu koji je upravo sanjao. Gunajui, okrenuo se u krevetu, sjetio se sna i uplaio se. U snu je sjedio ispred uitelja u koli na Kuli. Podigao je glavu sa vlanog jastuka i pridigao se. "Da, sjedili smo ispred uitelja. Sva kola poplavljena, voda do koljena", promrmljao je. "Zato smo poplavljeni? Zato to je krov prokinjavao. Slana voda, koja je tekla kroz tavan, slivala mi se preko ela i grudi i prostirala po prostoriji, a uitelj je, svojim tapom, cijelom razredu pokazivao na mene: Sve je to zbog ovog Devdeta", govorio je. Najeio se kad mu pred oima oivjela slika uitelja koji tapom pokazuje na njega, a svi u rezredu se okreu i, poniavajui ga, optuivaki ga gledaju, a najvie ga je ponizio njegov dvije godine stariji brat. Ali, uitelj, koji je, ne trepnuvi, u jednom dahu cijeli razred proveo kroz falaku (Stara naprava za batinanje uenika po tabanima). i tako oamario jednog djeaka da ga je onesvijestio, nikako da doe do njega i kazni ga zbog vode koja je tekla sa tavana. "Bio sam drukiji od ostalih, bio sam sam, mene je trebalo poniziti", mislio je Devdetbeg. "Ali, niko nije imao hrabrosti prii i dotai me, a voda je nezaustavljivo plavila kolu." Uasni san u jednom trenu postade samo vesela i prijatna uspomena. "Bio sam neto posebno, bio sam sam, ali me nisu mogli kazniti". Ustao je prisjeajui se da se, utrenu, popeo na krov i porazbijao crjepove. "Porazbijao sam crjepove. Koliko sam imao godina? Sedam. Sad imam trideset sedam, vjerio sam se i uskoro se enim."Uzbudio se sjetivi se vjerenice: "Da, ubrzo u se oeniti, potom... Boe, jo uvijek dangubim! Zakasnit u. Da bi shvatio koja su doba, pouri pogledati kroz prozor. Vani je bilo neko udno svjetlo i magla. Shvati da je sunce izilo. Potom se okrenu, ljutei se na sebe zbog stare navike, pa pogleda na sat: pola jedan, ala turka. (Ala turka sat: Raunanje vremena koje je usklaeno prema Suncu. Kad je zalazak Sunca, tada su 24 sata. Takvo raunanje je u Turskoj bilo u opticaju do 26.12.1925. godine (op. prev.) "Boe, samo da ne zakasnim" i, gunajui, pouri u zahod. Raspoloenje mu se jo vie popravilo kad se oprao. Ali, dok se brijao, opet je mislio o snu. Potom se prisjetio da treba ii u ukri-pain konak te odjenu nove, iste hlae i kapu, koulju s utirkanim okovratnikom i namjesti kravatu, jer je smatrao da je elegantna. Na glavu metnu fes, koji je ukalufio prije vjeridbe. Ogledao se na malom stonom ogledalu i zakljuio da izgleda upravo onako kako je elio, ali se u njemu opet probudi neka melanholija. Moralo je biti neega kominog u svoj toj ik-odjei, u uzrujanosti to treba ii u konak svoje vjerenice. Odgurnuo je zavjesu u stanju male, bezopasne melanholije. Magla je prekrila munare ehzade-baine damije, ali nije sakrila i njeno kube. ardak iz susjednog dvorita bio je zeleniji nego obino. "Bit e vru dan", pomisli. Pod ardakom se lijeno oblizivala maka. Prisjetivi se neega, Devdet-beg se protegnu kroz prozor i ugleda ispred kue dvosjedi zatvoreni

fijaker. Konji su mahali repovima, a koija, koji je ekao na Devdet-bega, stajao ispred vrata i puio. Stavljajui u depove kutiju cigareta, upalja i novanik i jo jednom pogledajui na sat, Devdet-beg je iziao iz sobe. Niz stepenice se spustio uz uobiajenu tutnjavu. Zelihahanuma je ula i, kao i obino, s osmijehom ga doekala udnu stepenica i kazala da je gotov doruak. "Nemam vremena, draga Zeliha-hanuma", ree Devdet-beg nastojei se namrtiti. "Odmah izlazim!" "Kako je mogue da nita ne jede?", uzvrati tuno starica, pa, vidjevi odlunost na Devdet-begovom licu, pouri u kuhinju. Devdet-beg nevoljno pogleda za enom. Nije mogao izii da ne pomisli kako e se nje rijeiti kad se oeni. Ova ena, koja mu je bila daljnja rodica, i on bili su poput majke i sina. Iako je na Hasekiju imao blie rodbine, mislei da e mu se ona manje mijeati u ivot, uzeo je sebi kad je, prije devet godina, kupio ovu kuu. Ta sirota ena, bez ikog svog, ivjela je na prvom spratu etverosobne drvene kue, a zauzvrat se brinula o kunim poslovima, kuhala i odravala kuu. "Kako u je odobrovoljiti da se odvoji od mene?", pitao se Devdet-beg gledajui po spratu na kome se ena raskomotila. Nee je moi zadrati kad se oeni, jer ovakvoj eni nema mjesta u branom ivotu koji isplanirao. Zamiljeni brani ivot nametao mu je osjeaj da bi njegova veza sa osobljem koje se brine o kunim poslovima trebala biti veza gospodara i slugu. Smatrao je da ovakva veza majka - sin ne moe imati mjesta u tom ivotu. Izgleda da je i Zeliha-hanuma u posljednje vrijeme postala pedantnija i marljivija zato to je saznala da e se Devdet-beg uskoro oeniti i preseliti se na drugu obalu Zlatnoga Roga te da e ovu kuu prodati. Izila je iz kuhinje i hitro prila s tacnom. "Da ti ispeem kahvu, sinko? Sad, odmah..." "Nemam vremena, nemam vremena", odgovori Devdet-beg. Osmjehujui se, radostan koliko i ovaj dan koji je zapoeo, sa tacne je uzeo trudlu sa demom od vinje. Jo jednom se osmjehnuo zahvaljujui se eni, ali je, izlazei, na vratima shvatio da se nije osmjehnuo iz ljubavi ve iz saaljenja to e je ostaviti, pa osjeti nelagodu. Okrenu se tek da se neto rekne. "Moda u veeras zakasniti", kaza, ali mu to ne olaka savjest. Dokje iao prema fijakeru, sjeti se svoga sna: "Ja sam poseban, takav sam, ali me niko ne kanjava!", i to ga primiri. Ali, kad ugleda koijaa, kao da mu se opet pokvari raspoloenje, jer gaje, poput svih koijaa koji su dobro poznavali privatni ivot svojih muterija, odmjeravao pogledom koji je govorio: "Ah, ti! Znam gdje sve ide tokom dana, ta radi i o emu razmilja!" Devdet-beg se i njemu veselo osmjehnu i upita ga za zdravlje. Ree mu da idu u duan na Sirkediju, sjede u fijaker i zagrize trudlu. Ljuljajui se, fijaker krenu izmeu drvenih kua u Vefi. Zatvoreni fijaker sa dva sjedita, koji je u ovoj mahali izgledao raskonije nego to jest, Devdet-beg je iznajmio pod kiriju na tri mjeseca jer je raunao da e mu trebati prilikom ceremonija vjeridbe i svadbe. Kad je, prije dva mjeseca, saznao da je ukri-paa saglasan da mu da svoju kerku, otiao je u konjunicu na Ferikoj, gdje se unajmljuju raskoni fijakeri, pogaao se i sa kolarem dogovorio na tri mjeseca. Nije htio u obinom zakupljenom fijakeru dolaziti pred kuu paine kerke s kojom e se oeniti, ali, isto tako, ni kupovina fijakera, koji je prilino skup zbog koijaa i trokova tale, nije bila u

skladu sa njegovim trgovakim raunima. "Ali, bilo bi glupo zadrati ovaj fijaker due od tri mjeseca", pomisli grizui trudlu s demom od vinje koju je veoma volio. "Kirija je visoka. Umjesto da plaam kiriju, kupit u ga, bolje mi je... Ali, ako ga kupim, neu moi izmiriti sve trokove za duan. Sta uiniti? Ovaj brak me skupo kota, ali je neophodan..." Obuze ga radost pri pomisli na enidbu, na novi ivot, o emu je godinama matao, na kuu koju e kupiti, porodicu koju e zasnovati, na vjerenicu ije je lice vidio dva puta. Naumpade mu i to da neki omalovaavaju one koji zakupljuju ovako pompezne i uglaene koije, ali je bio dobro raspoloen i nije obraao panju na to. Jo jednom je zagrizao trudlu. "Da sam se obazirao na takvo to, ne bih bio trgovac", pomislio je. "Inae, nijedan musliman se ne usuuje na trgovinu zato to se ustruava i boji toga. Ja na to ne obraam panju! Dobro, a ta e biti ako hanuma htjedne fijaker?" Opet ga oraspoloi pomisao na vjerenicu i budui ivot. Svialo mu se da Nigan, djevojku koju je dva puta vidio, oslovljava sa hanuma. Njihao se zajedno s fijakerom koji su se sputao nizbrdo. "Pa, mili moj, ako to duan i rauni firme budu dozvoljavali, kupit u i fijaker", progunao je i halapljivo ugurao u usta posljednji zalogaj. Potom, poput djeteta koje tuno zagleda u ruku nakon to pojede hranu, pogleda prste. "Ovaj brak e, izgleda, odnijeti sve to sam stekao." Osjeti potitenost. Fijaker se spustio niz Babiali i skrenuo u sporednu ulicu. Magla se podigla i, umjesto onog udnog svjetla, pojavila se uobiajena blistavost. Sunce je ve zagrijalo fijaker i prilo Devdet-bega po licu. "Bit e veoma vru dan! ta u danas raditi? Moram brzo pozavravati poslove u duanu! Moda bih mogao posjetiti brata." Raalosti se razmiljajui o starijem bratu, koji je, bolestan, leao u pansionu na Bejogluu. "Poslije bih trebao ruati sa Fuad-begom. Doao je iz Soluna... Poslije podne u otii na Nianta, u ukri-pain konak!" Osjeti uzbuenje pri pomisli da e i trei put moi vidjeti svoju vjerenicu. "Zatim u jo jednom pogledati onu kuu koju mije naao meetar." Odluio je da e na Niantau ili na Siliju kupiti kuu u kojoj e stanovati kad se oeni. "Potom u se vratiti u duan. teta, danas neu moi dugo ostati u duanu... Koji je danas dan? Ponedjeljak", izrauna naprste. "Prije tri dana, prilikom selamluka,3 bacili su bombu na Abdulhamida, a vjerio sam se dva petka prije toga. Vjerio sam se prije sedamnaest dana", pomisli. Fijaker se zaustavi ispred duana. Ugledavi duan, naumpadoe mu rauni, koje je bio smeo s uma zbog ljuljanja u fijakeru i tegobnog sna. "Nije napisano pismo za narudbu boje. Kome bih mogao prodati one lampe sa felerom? Ako Ekenazi ni danas ne plati svoj dug, rei u mu da..." Pruao je korak preko duanskoga praga. "Bismillahirrahmanirrahim! Od Ekenazija u zatraiti dvjesta lira vie i, ako se sloi, odgodit u mu dug na mjesec..." Jednog egrta pozdravi naglim klimanjem glave. Drugome, kojeg je volio zbog vrednoe i sitosti, nasmijei se. Potom, okrenuvi se vjetropiru kojeg je otro pozdravio, kaza: "Narui moju kahvu, sinko. Hajde. Uzmi jo i pogaicu". 3 Sveanost praenja sultana petkom u damiju Kao to je to inio svako jutro, brzim i nervoznim korakom prie stolu u pozadini i sjede. Pogleda lijevo-desno, kao da trai neto zbog ega bi trebao uputiti prijekor. Primiri se kad ugleda da su opet, kao i svako jutro, novine Moniteur d'Orient stavljene na sto. Prvo je, svakojutarnjom navikom, pogledao datum: 24. Juillet 1905.- 11. juli 1321., ponedjeljak. Potom je pogledom proarao po naslovima. Saznao je za najnovija

dogaanja u vezi sa bombakim napadom. Proitao naslov o rusko-japanskom ratu, ali ga to nije zanimalo. Prevrnuo je list i poeo zagledati vijesti o berzi. Naao je dvije informacije koje su ga uzbudile. Potom proita nekoliko zanimljivih oglasa. Trgovac eljezom Dimitrij prodaje svoje skladite; mora da je u tekom stanju. A Panavot, koji se, kao i on, bavi elektrikom i sitnom gvoarijom, predstavlja novu robu. Devdet-beg odlui da i on da oglas, ali odustade od toga. Kad je proitao oglas pozorine trupe koja je poela sa novom predstavom u Odeonu, trgnu se sjetivi se svog starijeg brata. Djevojka njegovog teko bolesnog brata bila je Ermenka, pozorina glumica. Da bi zaboravio na brata, Devdet-beg je pojeo pogaicu, popio kahvu i polahko itao neki tekst. Kao to je to inio kad bi god itao ove novine, negodovao je zbog nepoznatih francuskih rijei. Zatim se, kao to je to bilo prilikom svakog itanja na francuskom, prisjetio s koliko je napora nauio taj jezik, koliko je novca dao privatnim uiteljima, porodice o kojoj je bilo rijei u knjizi iz koje je itao sa privatnim uiteljem, enje koju je osjeao prema kui i porodici poput te lijepe francuske porodice iji je svakodnevni ivot bio opisan jednostavnim reenicama. Bilo mu je veoma prijatno prisjeati se toga, a naroito, u mislima zadimljenim prvom jutarnjom cigaretom, doarati zasnivanje porodice koja bi nalikovala svakodnevnom ivotu te francuske porodice. Kad je doao do polovine teksta, zakljuio je da je izgubio previe vremena. Ustao je i odloio Moniteur d'Orient, koji su itali svi trgovci i koji je on itao zato to dobro odslikava trgovaki ivot i to to koristi njegovom francuskom. Pogaicu je pojeo, popio kahvu, popuio cigaretu i odvojio vrijeme za novine. Sad je osjeao napetost, snagu i ravnoteu potrebnu za predavanje poslu. Trgovaki rauni nisu mu bili izvan misli kao prvih jutarnjih sati, ali ga nisu ni optereivali kao maloas. Bilo je onako kako rauni i problemi trebaju biti prisutni u mislima svakog trgovca: mirno, ali poput snanog poara koji je stavljen pod kontrolu. "Da, prvo bih, sa Sadikom, jo jednom trebao pregledati raune", pomisli Devdet-beg. Sadik je bio knjigovoa u firmi. Bio je mlad, deset godina mlai od Devdet-bega, ali se ve isticao koliko i on. Penjui se na meusprat, Devdet-beg je razgovarao sa njim. Saznao je za malu razliku izmeu novca koji e pristii do etvrtka i dugova koje treba podmiriti te donio odluku da ode Ekenaziju i zatrai dug. Potom se siao meu prodavae. Tu je popriao sa sredovjenim Albancem, koji se mogao raunati kao glavni prodava. Pokazujui mu na sto prepun kutija boja, lampi i raznih sitnica, rekao mu je da je kupcima uvijek drae vidjeti praznu i urednu tezgu. Ali, Albanac to ne shvata i nastoji mu je dokazati da je ovako mnogo efektnije. Nato Devdet-beg proe iza tezge i, s prijekornim pogledom, sve dovede u red, pa, radi primjera, pogleda u muteriju. Zapazivi da je ovaj njegov jednostavni postupak posramio zaposlene i izazvao potovanje i stid, vrati se na svoje mjesto. Sjedajui za sto, odakle je vidio cijeli duan, odlui napisati pismo uz narudbenice za boje. Brzo i uvjebano, napisao je pismo do pola, pa shvati da bi bilo dobro te poslove napokon prepustiti slubeniku. Ali, novi slubenik znai novu vrstu rashoda. "Uz to, ba u vrijeme dok tolike pare troim na svadbu", pomisli. Utom doe uvar skladita, koje je dvjesta koraka od duana, i ree da nosai nikako da utresu tek pristigle velike sanduke s lampama te da se boji da su neto polomili. Devdet-beg zlovoljno ustade. Ushoda se te posavjetova da se sanduci, jedan po jedan, otvore i isprazne. Poto e lampe prebaciti vozom u Anadoliju, to je bilo veoma glupo, ali nije imao izbora. Nakon to je potjerao uvara skladita, Devdet-beg dovri pismo, ali ga zabrinu oskudica vremena i novca. Razmiljao je o tome kome bi prodao felerine lampe. Pomisli

da bi to mogao pitati svog prijatelja Fuada, trgovca u iju se pronicljivost i prijateljstvo mogao pouzdati. Uspanieno pogleda na sat i vidje da se blii pola dva. Izie iz duana da bi posjetio Ekenazija. 2. Musliman i trgovac Osjeti radost po izlasku iz duana zato to je prebrodio prve dnevne brige, to na to nije potroio previe snage i to je, kao i obino, sve uredu. Krenuo je prema Sultan-hamamu ne pokazujui se koijau, koji je ispod drveta neto avrljao sa drugim koijaem. Ekenazijev duan bio je udaljen esto koraka. Poeo je razmiljati o tome ta e mu rei, o viku koji e traiti kao naknadu za odgaanje duga i kako e to objasniti. U prolazu je pozdravljao poznata lica, ostale trgovce na Sirkediju. Oni su se smjekali pogledima koji su kazivali da zbunjeno i s panjom prate ovog muslimana koji je umijeao meu njih. "Da vidimo hoe li ovaj trgovac sa fesom opstati u ovome poslu. Svia nam se tvoja hrabrost i odlunost", govorili su Devdet-begu njihovi pogledi, a on je njih pozdravljao pogledom koji je govorio: "Veoma dobro znam ta mislite o meni, o tome kakav sam". Kad je bio na tri do pet koraka od Ekenazijevog duana, ugledao ga je jedan od trgovaca, koji su veinom bili Jevreji i Grci, i doviknuo iz duana: "Elektriar Devdet-beg, ooo! Danas ste veoma elegantni!" Da bi pokazao da razumije i voli alu, Devdet-beg mu dobaci: "Ja sam uvijek takav!", ali se zacrveni sjetivi se da postoji poseban razlog ove elegancije. im je uao u Ekenazijev duan, u kome su prodavani graevinski materijal i kune stvari, po neurednosti duana, atmosferi prisnosti i veselom raspoloenju egrta, shvati da gazda nije u duanu i naljuti se. Jedan od egrta ree da parobrod sa ostrva kasni zbog magle. Devdet-beg se sjeti da Ekenazi ljeta provodi na Bujukadi. Odjednom osjeti potitenost. Osjeao se vrlo usamljenim meu svim ovim trgovcima Jevrejima, Grcima i Ermenima. Odlui da se u svoj duan vrati glavnom ulicom, a ne sporednom, kojom je doao. Pomislio je da e mu vreva ulice odagnati potitenost. "Utuen sam, jer sam sam meu njima", mislio je dok je iao. "Koliko ima onih koji su i muslimani i trgovci kao ja? U cijelom ovom Sirkediju, Mahmut-pai, jedino u ulici ima tekstilni duan tih Solunaca i novootvoreni Fuad-be-gov duan, jo i apoteka Edhema Perteva. A ja sam meu njima najbogatiji. Sam sam meu njima." Znojio se od vruine i tekog odijela na sebi. Sjetio se sna. "I u snu sam bio takav. Svi su bili zajedno, a ja sam. Niz elo mi je curio znoj." Pretraio je depove, ali shvati da je jutros zaboravio ponijeti maramicu. "Kad se oenim, hanuma e o tome preuzeti brigu", pomisli, ali ga ni natren ne oraspoloie brak i zamiljani porodini ivot. "Sta sam uinio da bih bio mimo svih?", razmiljao je. "Radio sam mnogo. Radio sam mnogo ne razmiljajui ni o emu drugom, samo elei poveati poslove i duan!" Obradova se kad ugleda erbediju na oku. "Na kraju sam i zaradio..." Zatrai au soka od vinje i popi. Kao da ga to malo primiri, pa zakljui da sav njegov nemir potie od nesnosne ljetne ege. Potom u da ga neko dovikuje: "Hej, Devdete, kako si?" Bio je to prijatelj njegovog brata, doktor Tarik, sa vojne medicine. Kao i svi prijatelji njegovog brata, prvo se obradovao to je vidio Devdeta, koji je podsjeao na Nusreta, a potom se namrtio shvativi da je on postao sasvim druga osoba. Pitao ga je za brata, je li se rijeio bolesti. Upitao je i jo neto u vezi sa njegovim bratom

te, nakon to je saznao ono to je elio saznati, uope ne nastojei prikriti poniavajui osmijeh, kaza: "Dobro, a ta ti radi? Opet trgovina, ha, trgovina...?", pa ga pozdravi i umijea se u guvu Sirkedija. "Trgovina! Bavim se trgovinom", pomisli Devdet-beg. Iao je prema duanu. "ta sam to trebao raditi? Pa, nisam mogao biti vojni doktor kao on..."Naumpadoe mu djetinjstvo i rana mladost. Otac mu je bio mali slubenik u Kuli. Devdet-beg je tu pohaao kolu koju je vidio u snu. Zatim je otac unaprijeen i odselili su se u Akhisar. Bila je to bogata kasaba, jer je kroz nju prolazila eljeznika pruga. Tu je Devdet-beg pohaao rudiju.4 Ljeti bi obilazio vinograde s groem bez kopica i bae smokava oko Akhi-sara. Njihov uitelj bi govorio da su i Devdet i njegov stariji brat Nusret vrlo inteligentni. A otac bi govorio da su tu bistrinu naslijedili od majke. Poslije se razboljela ta inteligentna majka, koju je otac veoma volio. Otac je traio da ga premjeste na dunost u Istanbulu da bi suprugu smjestio u bolnicu, ali mu nisu udovoljili. Onda je otac dao ostavku, doao u Istanbul, smjestio majku u bolnicu, a na Hasekiju otvorio duan za trgovanje drvima. Godinu poslije, Nusret se upisao u medicinsku kolu, a kad je, nakon est mjeseci, iznenada umro otac, a ne majka, Devdetu je zapalo da se brine o duanu i o majci, koja je stalno bila bolesna. Do dvadesete godine Devdet se na Hasekiju bavio trgovinom drvima i graom, a potom je skladite preselio na Aksaraj. U dvadeset petoj godini je na Aksaraju otvorio mali gvoarski duan, a poslije nekoliko godina preselio se u duan na Sirkediju. 4 Srednja kola u Osmanskom carstvu Iste godine je umrla mati. Sve to mu je pripadalo, Nusret je ostavio Devdetu i pobjegao u Pariz. Sljedee godine Devdet prekida sve veze sa rodbinom na Hasekiju i kupuje kuu na Vefi. "Pa, nisam mogao biti vojni doktor kao on", pomisli jo jednom. "Meni se ukazao put trgovine. Ja sam forsirao ovaj put. Uradio sam ono za ta niko nije imao hrabrosti. Da sam bio bojaljiv, jo uvijek bih bio sitni trgovac drvima na Hasekiju." Osjeti nelagodu sjetivi se Hasekija, tamonje okruenosti rodbinom, prijateljima i poznanicima, mahalskog ivota. "Pobjegao sam od njih. Nije moglo skupa trgovaki ivot i oni." Izdaleka ugleda duan. Fijaker je bio smjeten pod drvetom. "Moj duan", promrmlja. Mislio je da njegov najvei uspjeh nije prelazak sa trgovine drvetom na ovaj duan, ve posao s lampama koji je zapoeo prije pet godina. Nakon to je zadobio privilegiju da lampama opskrbljuje Opinu i dobrotvorne zajednice, u trgovakim krugovima sebe je poeo oslovljavati sa elektriar Devdet-beg. Oraspoloi se sjeanjem na taj uspjeh. Poslije zapoinjanja posla sa lampama, duan i firma su se etverostruko poveali. U grado-naelnitvu je svima podijelio mito. To mu je bila pomalo tegobna uspomena, ali nije zasjenjavala njegov uspjeh. Sjeajui se sna, Devdet-beg se oraspoloi. "Eh, ta u? Niko me ne kanjava..." Sjeti se Zeliha-hanume, koja ga je jutros gledala iz podnoja stepenita. "ta da radim? ta da radim, takav je ivot?!", gunao je. Osjeao se spokojnim i neunitivim, kao da na sebi ima neki nevidljivi oklop koji ga stalno titi. Ugleda natpis iznad duana: DEVDET-BEG

I SINOVI UVOZ-IZVOZ, GVOARA. Jo nije poeo sa izvozom, nema jo ni sinova, ali planirao je oboje. "Ne uzeh pare od Ekenazija", pomisli zakoraivi preko praga. "Da jo jednom sa Sadikom popriam o raunima, a poslije u razmisliti ta uraditi sa felerinim lampama... Koliko je sati? Uope nema vremena... Moram otii i do skladita, da vidim ta se tamo dogaa. Sad e sve porazbijati... Otkuda ovo dijete, ta hoe?" "Ovo je, gospodine, poslala madmoazel Cuhadijan", kaza dijete, pruajui kuvertu. "Madmoazel Cuhadijan?", pomisli Devdet-beg. U prvi mah nije se mogao sjetiti ko je to. Zacrvenje se zastidivi se neeg udnog, neodreenog. Dade djetetu baki. Potom se uzruja sjetivi se da je to Ermenka, draga njegovog brata. Otvori kuvertu i proita: "Devdet-bee, Va brat Nusret veoma je bolestan. Sino se onesvijestio. Jutros je doao sebi, ali mu je i dalje veoma loe. Ako pourite da ga vidite, veoma ete ga obradovati. Molim Vas, nemojte rei da sam Vam napisala ovo pismo..." "Veoma bolestan. Ha, veoma bolestan...", promrmlja Devdet-beg. "I majci je tako bilo, ali tada nije umirala." Stavi kuvertu u dep. "Hoe opet od mene da izvuku pare... Ali, ja nemam vremena nizata!" Pogledavi dijete koje ga je motrilo ekajui odgovor, odjednom se postidi: "Moda je veoma slab? Boe, o emu ja razmiljam? Kakav sam ovjek postao?" Hodao je nervozno po duanu. "Moj brat umire." Jo jednom je dao baki i otpustio dijete. Nervozno je priao sa prodavaem Albancem i raunovoom Sadikom. Shvatio je da govori isprazno i da su se i oni zbunili. "Moj brat umire", pomisli. Uoi da ga je obuzeo sasvim neoekivan nemir. "Moram se smiriti", prozbori i pope se u fijaker. Koijau ree da ide na Bejoglu. Kad fijaker krenu, Devdetbeg bar malo obuzda nemir. "Moda ne umire. Moda je to mali napad... Zar se tako nije dogaalo rahmetli majci? Uspaniio sam se, jer nemam nikog osim brata. Nemam, nikoga!" Odluivi da misli o neemu drugom, pogledao je kroz prozor. Nije elio ponovo podlei osjeaju koji ga je obuzeo kad se vraao iz Ekenazijevog duana. Fijaker se zaustavi na poetku Galata-uprije. Koija je plaao mostarinu. Prodava limunade sa halikog kraja mosta vikao je sa svog uobiajenog mjesta. Na breskvama u piljarnici pokraj njega skupljale su se muhe. Daleko, ispred brodogradilita na Kasimpai, vidjela su se trupla brodova, izvrnute barke, zahrali teretni amci. Fijaker nastavi. Jutarnja magla se podigla, blistalo se nebo nad mostom, a pojavilo se i nekoliko oblaka. Suhulet, parobrod sa obrtnim tokovima sa strane, za koji je Devdet-beg znao, iz Halia je isplovljavao u Mramorno more. Na sredini mosta je ena, koja nije skrivala lice, u drutvu krupnog ovjeka sa velikim eirom gledala u more, a objema rukama drala djecu odjevenu u mornarska odjela. "Ovakva porodica!", pomisli Devdet-beg. Tu porodicu su, ispod jednog stuba, posmatrala i dvojica mukaraca sa fesovima. "Ovakva porodica!" Nosai sa tapovima protrae pokraj mukaraca sa kravatama i fesovima. Sahilbent, drugi brod, takoer poznat Dev-det-begu, pribliavao se mostu. Naslonjena na ogradu, djeca su posmatrala brod. I Devdet-beg je, prvih mjeseci po dolasku u Istanbul, svraao ovamo. Posmatrao je more i mostove, ovaj udni mete, naoite fijakere koji su prolazili. Jo nije bio izgraen kej na Sirkediju. "Tada... Prije dvadeset godina!", pomisli Devdet-beg i uplai se prisjetivi se da je ovamo prvi put doao sa bratom.

Iz depa izvadi pismo koje je poslala od Ermenka i ponovo ga paljivo proita. ena nije htjela da on rekne Nusretu da je ona napisala ovo pismo. Ako ta ena, koja je veoma voljela njegovog brata, jo uvijek razmilja O ovako sitnim stvarima, znai da stanje nije toliko loe... Zastidje se to je maloprije mislio da je pismo samo smicalica da bi od njega izmamili novac. "Dobro, zato ne eli da mu to kaem? Zato to se moj brat usprotivio da me ona obavijesti." Njegovom bratu se nije sviao Devdetov ivot, ni njegove ideje; poniavao ga je. Ali, uprkos poniavanju, primao je novac koji mu je davao. Zbog toga nije elio vidjeti brata. Kad god bi ga vidio, Devdet ne samo da bi potonuo u zemlju od stida, nego ga je svaki put brat nastojao posramiti sve teim rijeima i uvredama. Zato to je to osjeao i to je veoma dobro znao da obojici teko padaju njihovi susreti, Devdet-beg je rijetko odlazio bratu. Prilikom svakog dolaska malo bi popriao sa njim, rekao bi da je bolnika njega uvjet za izbavljenje od te bolesti od koje ne uspijeva ozdraviti. Njegov brat bi ponavljao da on, kao doktor, vrlo dobro zna da su bolnice napravljene samo da bi ovjeka odvele do mezara. Potom bi utili izvjesno vrijeme. Zatim bi Devdet-beg u neki oak ostavio kuvertu sa parama i izlazio. Jo jednom proitavi pismo, Devdet-beg je poeo uporeivati materinu bolest s bratovom boleu. Poput majke, i brat je bolovao od tuberkuloze. Majina bolest trajala je godinama, pri emu joj se stanje naizmjenino pogoravalo i poboljavalo. Prvi znaci bratove bolesti pojavili su se prije tri godine, u Parizu. Majka je tokom cijelog bolovanja zanovijetala, alila se na sve, unesreivala sve oko sebe. I njegov brat je takav. Majka je bila njene grae i mrava. Njegov brat je, isto tako, veoma mrav. Devdet-beg se uplaio kad ga je vidio po povratku iz Pariza. Majka je paljivo primjenjivala doktorske savjete, inila je sve ta joj se rekne. Ali, njegov brat se sprdao sa doktorima zato to je i sam bio doktor. Uz to, bio je alkoholiar i imao runu potrebu da se svemu protivi. "Da, nije pazio na sebe", promrmlja Devdet-beg, ali shvati da voli brata, da se ne moe ljutiti na njega bez obzira na to koliko ga on poniavao, koliko ga prekoravao. Sjeti se djetinjstva. Sa bratom i njegovim prijateljima igrao se oraha, tvrave i tobogana. Na Hrzuldan5 bi izlazili u polja, jeli janjetinu i halvu. Djevojice bi se podijelile u dvije grupe, igrale se prosidbe i pjevale pjesme. Oko Akhisara bili su vinogradi i bae. "Prolo vrijeme", promumlja Devdet-beg. Fijaker se kretao prema Tunelu i napredovao ka Galatasaraju. Odjednom se zaustavi ispred duana optiara Verdouxa. Devdet-beg se protegnu da pogleda ta je. Prevrnula se neka koija i zakrila put. Iz dosade je ispitivaki posma5 Turski, Hidrellez; 6. maj, praznik dolaska ljeta trao okolinu, itao table i posmatrao ljude. Neko s eirom izlazio je iz duana poznatog berbera Petroa. Dvije kranke su gledale u Botterov izlog; za njeg se govori da je terzija prijestolonasljednika Read-efendije. Decugisova vitrina - a on je prodavao srebrene i kristalne predemete - bila je blistava. Naprijed je bila slastiarnica Lebon. Ugledavi tablu bakala Dimitrokopula, Devdet-bega ponovo obuze jutronji osjeaj usamljenosti. Da bi se utjeio, nastojao se prisjetiti djetinjstva, akhisarske bae. "Niti mogu biti sa njima, a ni sa drugima", pomisli. Fijaker nastavi. "Da mi je bar brat dobro. Da me ne omalovaava... Zato sam ja danas ovakav?" Sad se sjeti sna kao znaka loeg, uasnog dana. I u snu ga je brat, meu svim

drugim acima, gledao najmrskije, najvie ga omalovaavao. "Zato me omalovaava?", pomisli. "Zato to o sebi govori da je mladoturin!6" Nusret, stariji Devdet-begov brat, upoznao se sa djelovanjem organizacije Mladoturci prilikom svog prvog putovanja u Pariz. Zavrivi vojnu medicinu sa inom kapetana, dvije godine je stairao u bolnici Hajdar-paa, zatim je nekoliko godina radio u vojnim bolnicama u Anadoliji i Palestini. Izgleda da je premjetan iz jednog u drugo mjesto zato to je bio veoma prgav i kavgadija, a one godine kad je Devdet-beg na Aksaraju otvorio duan s gvoarijom dobio je premjetaj u Istanbul i oenio se djevojkom koju mu je porodica nala na Hasekiju. Poslije dvije godine, ostavio je tu enu sa djetetom u stomaku i otiao u Pariz. Porodica i ostali sa kojima je Devdet-beg nedavno prekinuo sve veze smatrali su da su razlog odlaska bile udne novine i asopisi koje je itao u kui. Pria se da je Nusret satima itao asopise i novine Mizan, u kojima je historiar Muratbeg do neba veliao Francusku revoluciju. Nusret je, pak, isticao da je razlog toga putovanja oit: nastavljanje studija medicine, jer je elio specijalizirati hirurgiju. Devdet-beg, koji je znao da se njegov brat uzbudi ak i kad kolje koko, smatrao da je brat na taj put krenuo zato to se nije mogao kontrolirati. Devdet-beg je mislio da je, opet zato to se nije mogao kontrolirati, njegov brat etiri godine ostao u Parizu i vratio se, razveo od ene, poeo sa opijanjem, usprotivio se Padiahu, ponovo otiao u Pariz, napredovao onoliko koliko u Mlado-turcima moe napredovati alkoholiar, a da se vratio u Istanbul kad je ostao bez para i bez posla, gladan. Ali, uprkos svemu, razmiljao je i o tome da je njegov stariji brat u nekim pogledima superiorniji od njega te da ga ljudi doivljavaju kao simpatinijeg, prijatnijeg i armantnijeg. Razlog to su ga drugi tako doivljavali nalazio je u tome to nije preuzimao nikakvu odgovornost i obavezu. Meutim, sam je bio sistematian, uope se nije ustezao preuzimati obaveze, ak i ako su uperene protiv njega i njegovog ivota. 6 Pripadnik turske politike organizacije kojoj je bio cilj pretvoriti Tursku u ustavnu dravu po zapadnoevropskom uzoru Kao da se malo zastidio razmiljajui o tome, ali je poslije mislio ovako: "Ja sam u ivotu odgovoran, imam tenje i cilj, a on uiva u svojoj samovolji, izazivanju nereda i larme!" 3. Mladoturin Fijaker skrenu u usku ulicu s hotelom Savoie. Zaustavi se poslije nekoliko minuta ispred stare kamene dvokatnice. Devdet-begu vrata otvori madam, vlasnica pansiona, pa se s potovanjem povue ustranu i krajikom oka pogleda u fijaker ispred vrata. Potom, ne proputajui priliku, potra za njim i okleveta njegovog brata: da pravi veliku buku, uznemirava ostale goste u pansionu, te da se, uprkos tome to je bolestan, nemoralno ponaa. Klimajui glavom eni, koja ga je plaila da e gosta izbaciti iz pansiona, Devdet-beg krenu prema stepenicama. "Znai da mu nije nita posebno", pomisli. Brzo se ispe uz kamene stepenice i pokuca na vrata. Sjeti se da je ovdje zadnji put bio prije dvije sedmice, nakon vjeridbe. Prema oekivanju, vrata mu je otvorila Ermenka. Kao i uvijek prilikom susreta sa njom, Devdet-beg se zacrvenje. Potom, da bi sprijeio crvenilo, pravei se da je zbunjen i zamiljen - kao da je neto zaboravio, pa se sjetio ue. "Kako mi je brat?", upita i ugleda Nusreta koji je leao u krevetu, leima naslonjen na jastuk. "Nije mu nita", pomisli. "Ooo, jesi to ti? Otkud ti?", ree brat.

Devdet-beg se osmjehnu nastojei iz bratove boje glasa razabrati njegovo zdravstveno stanje. Zatim mu prie, zagrli ga i primaknu lice njegovom. "Ne ljubi se oboljele od tuberkuloze", kaza brat, ali dozvoli da bude po-ljubljen; uinio je to kao da daje pomilovanje. "Kako si?", upita Devdet-beg i sjede na stolicu pokraj postelje. "Ee, otkud tebi pade napamet da doe ovamo?", uzvrati brat, potom sumnjiavo pogleda svoju dragu: "Jesi li ga, moda, ti pozvala, Mari?" "Zato bih zvala? Doao je sam od sebe!" Bio je to sladak, milozvuan glas. "Zar trebam biti pozvan da bih te posjetio, brate?", ree Devdet-beg. Kao i uvijek pred bratom, pocrvenio je osjeajui krivnju. "Kako si? Kako tvoja bolest?", ponovo upita. Nusret se srdito okrenu prema Ermenki: "Ti si ga pozvala! Dva puta me pita za zdravlje. Zato pita?" "Nusrete", zapomaga Mari i, da bi ga smirila, ustade i ode do njega. Dok ga je pokrivala arafom, okrenu se Devdetbegu: "Va brat nije dobro. Sino mu je bilo veoma loe. Izgubio je svijest... Sad je malo bolje, ali neka Vas to ne zavara." "Ne, ne, nije mi nita!", povika Nusret. Htjede jo neto rei, ali mu ponestade daha i uuti. Osvrnu se oko sebe s omalovaavajuim i optuujuim pogledom. Jedino to je mogao uiniti. Devdet-beg se okrenu Mari. "Jeste li zvali doktora?", upita. "Ne treba mi doktor! Zar ima boljeg doktora od mene? Doktori su neprijatelj ovjeanstva", promrmlja brat. Mari pogleda Devdet-bega kao da misli: "ta ja u ovom sluaju mogu uraditi?" "Da, na menije da pozovem doktora", pomisli Devdet-beg. Posrami se kad mu se pogled susrete sa Marinim. Kroz glavu mu proe da je ona, iako nije lijepa, simpatina ena. Pomisli o tome kako je njegov brat, pijanica, bolestan i bez novca, mogao ui u vezu sa takvom enom. Osmotri sobu. Na stolu su bili lavori, tanjiri i ae. Oito je da se to esto koristi i esto pere. U jednom uglu bili su tek oprani i opeglani arafi i koulje. Stvari, zidovi, prozori, sve je bilo veoma isto, blistavo. Prostorija je, vie nego na bolesniku, sliila na tek pospremljenu sobu bogate kue u kojoj oekuju goste. Shvati da su stvari i soba u oienoj i odravanoj kui. To u njemu pobudi elju za ivotom sa enom i djecom, Devdet-beg jo jednom pogleda Ermenku i opet se zacrvenje. Zatim se okrenu bratu. Nusret je disao veoma teko, napreui se. Devdet-beg pomisli kako ova ena i njegov brat ispunjavaju ovu sobu i da je on viak. Pogledavi ponovo enu, proe mu kroz glavu da nijednom u ivotu nije uspio pridobiti ljubav ne samo ovakve nego bilo koje ene. "Jesi li ikako vidio Ziju?", upita brat. Zija je bio njegov devetogodinji sin. Nusret ga je ostavio kod rodbine na Hasekiju. "Ne", odgovori Devdet-beg zbunjeno. Brat je znao da uope ne ide na Haseki. Njihove veze sa Hasekijem odravala je Zeliha-hanuma, koju je Devdet-beg uzeo da se brine o poslovima u kui na Vefi. U posljednje vrijeme od nje nije uo nita novo o Ziji. "Razmiljam da Ziju poaljem materi na selo", ree Nusret. "Ali, ne! Neka ga ovdje. Bolje mu je da ostane u gradu, makar i bio meu onim glupacima, zar ne? Disao je jedno vrijeme, pa dodade: "Obojica smo ostavili rodbinu na Hasekiju, ali iz razliitih razloga: ja - da im ne bih bio na teretu, a ti - da oni tebi ne budu na teretu!"

Opet je uutio, da bi disao i odmorio se. Na licu mu se ponovo pojavio optuujui, Devdet-begu dobro poznati izraz. "Proli put si doao fijakerom. Je li to tvoj fijaker?" "Nije moj, unajmio sam ga!" "Zar se ve takvi fijakeri zaustavljaju na ulici i unajmljuju?" "Ne! Unajmio sam ga na tri mjeseca", ree stidljivo Devdet-beg. "Haa, fijaker za hvalisanje!", nastavi Nusret. "Unajmio si fijaker kao da unajmljuje redingot i kravatu, ha?" , pa je pogledao je Mari i osmjehnuo se. Devdet-beg pomisli o sebi da je bezvrijedan, nitavan. S istim, poniavajuim osmjehom, Nusret dodade: "Danas si ba elegantan", i, ne ekajui odgovor, okrenu se prema Mari: "Jesam li ti rekao da se ovaj vjerio sa painom kerkom?" Onda upita brata: "Kakva je? Je li dobra osoba?" "Dobra je osoba!" "Kako zna? Koliko si je puta vidio?" Osjeajui da mu se niz elo i potiljak sliva znoj, Devdet-beg ustade. Prerovi depove. Sjeti se da je zaboravio maramicu. "Dva puta", promrmlja sjedajui. "Dva, ha? Dva puta si je vidio i shvatio da je dobra osoba!? Dobro, a jeste li ikako razgivarali?" Devdet-beg se ljuljao u stolici. "Rekoh, jeste li ikako razgovarali? Kako si shvatio kakva je osoba? ta ste priali?" "Razgovarali smo onako", uzvrati Devdet-beg. "Ee, ne stidi se toliko", ree Nusret odjednom. "Nisi ti kriv to nisi razgovarao s njom. To je rezultat rune tradicije, prljavog, bijednog i loeg ivota ovdje. Jesi li razumio ta elim rei? Jesi li shvatio ta je ovdanji svijet? Nisi, nisi, ali klima glavom! Isto to i tebe moe zadesiti! Ali, ne... Nisi ti takav! Ti e imati porodicu... Ali, ovakva ena te ne moe voljeti!" Obojica su se okrenuli i pogledali prema Mari. Devdet-beg shvati da se nee rijeiti stida i znoja dok sjedi naspram brata. "Nemoj tako crvenjeti i blijedjeti", ree Nusret. Obrati se opet Mari: "Svia ti se on. Oduevljava te, zar ne?" "Molim te, Nusrete!", negodovala je Mari, ali nije djelovala postieno; izgledala je gordo i spokojno. Nusret se osmjehnu Mari: "Svia mu se. Ve ti se divi. Zato to te doivljava kao Evropljanku. Moj brat je zapanjen svime to potie iz Evrope! Izuzev jednog...", zamisli se, pa nae adekvatnu rije: "Revolucija!" Okrenu se bratu: "Zna li ti ta znai revolucija? Ili ustanak? Revolucija sa giljotinom, uz ikljanje krvi? Ali, kako e ti znati takvo neto!? Postoji samo jedno to ti zna, to voli..." Ili nije htio dovriti, ili nije htio otvoreno rei. Samo protrlja vrhove prstiju, poput ljudi koji kau: "Novac!" Devdet-beg nije mogao izdrati. To je bilo gore i od sna. Ustade sa stolice, naini dva teturava koraka prema bratu i uspomaga se: "Ja te volim, brate! Zato smo ovakvi, brate?"

Nakon dugo godina, prvi put se dogaalo neto ovakvo. Postidje se. Okrenu se i s osmijehom pogleda Mari. "Zato sam to uradio?", pomisli. "Boe, koliko se mnogo znojim!" Bilo je runije i od sna. Nusretovo tijelo se odjednom presavi naprijed. Potom se izvi natrag i glava mu udari u jastuk. Presavijajui se opet naprijed, silno se zakalja. Iz plua i grkljana dopiralo je strano krkljanje. Ne poduzimajui nita, Devdet-beg je sa strahom i stidom posmatrao bratovo grenje. Kroz glavu mu proe da neto mora uiniti. Mari potra i sjede pokraj Nusreta; pridravala ga je za ramena. Devdet-beg namisli otvoriti prozor. Utom se brat smiri. Dok se Devdet-beg muio oko prozora, Nusret doviknu: "Ne! Ne otvaraj! Ne elim da vanjska prljavtina ue unutra. Neka prljavi, bijedni i prostaki zrak ne dospije u ovu gnusnu, despotsku tamu! Mi smo ovdje dobro...", gunao je kao da gubi svijest. "Neka niko ne otvara prozor! Neka niko ne otvara prozor dok se moja domovina ne oslobodi tame, kao to je bilo tamo, u Francuskoj; dok se ne svrgne Abdulhamid, dok sve ne bude svijetlo, isto, asno, dobro...", pa se, obuzet novim napadom kalja, opet poe tresti. Tek toliko da bi neto uinio, Devdet-beg je, udarajui rukom, popravio jastuk iza bratovih lea. Podigao je kraj arafa koji je pao na pod. Utom primijeti da mu je Mari uzrujano primakla glavu. "Doktor! Molim vas, naite doktora!", ree Ermenka. "Ja to ne mogu. Nee!" "Da", promrmlja Devdet-beg. Brat je jo uvijek kaljao i, strahujui da mu se pogled ne sretne s njegovim, izie nabrzinu. Nakon to zatvori vrata, u kako brat vie za njim: "Kuda je on otiao? Doktoru? ta u ovom sluaju doktor moe uiniti...? Nema potrebe za doktorom!" 4. Apoteka "Umrijet e", pomisli Devdet-beg im je iziao na ulicu. "Ako ne danas-sutra, ali e sigurno umrijeti za nekoliko dana!" Uplaen vlastitim mislima, nastojao se utjeiti: "A moda nee nita biti... Zar i majci nije bilo tako?" Koija ga je, opet puei i gledajui kao koija, odmjeravao pogledom. "Ali, moj brat zna da e umrijeti. One nebuloze i govori zato to zna da e umrijeti! "Da, sad da naem nekog doktora", pomisli, ne elei se podsjeati umne scene. Iz sporedne izie na glavnu ulicu. "Gdje je najblia apoteka? Ima apoteka Kanzuk. Tu je Klonaridis!" Uprkos vruini, poznata ulica, koja se protezala od Tunela prema Taksi-mu, bila je puna svijeta. Devdet-beg je brzo iao strahujui da mu brat ne umre ako zakasni i da e se smatrati odgovornim za njegovu smrt. Dolo mu je da potri, ali pomisli da bi bilo besmisleno toliko uriti. Iao je sudarajui se sa drugima, a ljudi, koji su ivjeli svoje uobiajeno smirene i uredne ivote, sklanjali su se ustranu da bi izbjegli grubijana koji je jurio na ovoj vruini i udarao ih ramenima. Obamrlom znatieljom, gledali su Devdetbegovo lice. U apoteci je bio apotekar Matkovi i, poput njega, debeli egrt. "Je li doktor ovdje?", upita Devdet-beg. "Zauzet je", odgovori apotekar pokazujui rukom na pregradu u pozadini.

"Alija ne mogu ekati!", proguna Devdet-beg i, ne obraajui panju na nekoliko bolesnika u stolicama sa strane, brzo otvori vrata i ue u ordinaciju. Unutra su bili doktor i ena sa djetetom. Doktor je stavio kaiku u djeija usta. Ugledavi otvorena vrata, namrti se i povue kaiku iz usta. "Molim vas, saekajte vani!", ree. "Doktore, veoma je hitno!", odgovori Devdet-beg. "Molim vas, saekajte, rekoh!", uzvrati doktor, opet stavljajui kaiku djetetu u usta i govorei eni neto na francuskom. "Veoma slabo", promrmlja Devdet-beg, ali, nakon to paljivo pogledao doktora i bolesno dijete, pomisli da njegov brat nee umrijeti. "Veoma slabo", ree zato to nije htio ekati. "Dobro, doi u ubrzo! Ali, saekajte", ree doktor. Devdet-beg je iziao. Htjede sjesti na neku od stolica ispred vrata, pokraj ostalih bolesnika koji ekaju, ali odustade. Ushodao se po apoteci. Potom se povue ustranu i poe nervozno puiti. Apotekar je, gledajui na papir u ruci, iza tezge mijeao prakove, a njegov egrt je mjerio neta na maloj vagi. Stavljajui u boicu, izmijeani prah, apotekar je to dao ovjeku sa eirom. Utom ue krupan i veseo ovjek, sa velikim stomakom, i upita za ampanjac. Prepoznavi ga, apotekar se nasmijei i pokaza flae u uglu. Tamo je od flaa bila nainjena kula. Uz nju je bila jo jedna kula od flaa s mineralnom vodom. Debeli je, sa spokojstvom onih koji imaju vremena i novca, itao etikete na bocama i odabirao: Evian, Vittel, Vichy, Apollinaris. Iznenada, Devdet-beg pomisli na te vode koje dopremaju ak iz Francuske, potom na pia, te kako i Ekenazi, koji je zbog magle danas zakasnio u duan, jede okolade Tobier, koje su stajale na stolu. "To mau i pae koji ive u onim konacima! Sta ja radim? Ja radim, oenit u se! Brat mi je bolestan, ali nee umrijeti; jak je on! Ermenka! Ja od trgovine nisam imao vremena za ljubav. Kako je dosadno ekati! Sta pie na onom staklu? Mogu proitati i naopake: Strani gotovi lijekovi... A ono drugo: Osmanlijski lijekovi." Debeli smijeni ovjek je odabirao flae i odvajao ih. Kaza da e po njih poslati slugu. "Otii e kui i piti. Svi zajedno e jesti, piti, smijati se... I ja u nakon to se oenim... Sirup za snagu Edhem Pertev, Pertev krema... Zar ovaj doktor jo nije zavrio? Da uem im se vrata otvore, da... Atkinson kolonjske... Katran Hakki Ekrem, sirup protiv kalja... Hunyadi Yanos, laksativi... Jednom, dok sam bio dijete, dobio sam proliv. Umirem, mislio sam, a niko nije mislio da u umrijeti. A da sam umro? Ne! Eto, vrata se otvaaaraju!" Naletjevi na enu sa djetetom, Devdet-beg ue. "Bolesnik je loe. Molim vas, pourite, moe umrijeti", izusti ne vjerujui u ono to je rekao. Doktor je prao ruke u lavabou u uglu. "Ko umire? Gdje?" "Tu, nedaleko, u pansionu", ree Devdet-beg. "Sad emo otii vidjeti. Odmah tu!" "Zar bolesnik ne moe doi ovamo?", upita doktor. Polahko je posuivao ruke bijelim, moglo bi se rei besmisleno, besprijekorno istim pekirom. "Ne moe doi. Umire. Moda nee umrijeti. Dva koraka! Da krenemo odmah, ne ekajmo..." "Dobro, dobro", promrmlja doktor. "Dozvolite mi da uzmem tu svoju tanu!"

Onima to su ekali pred vratima doktor kaza da e se odmah vratiti i za Devdet-begom izie na ulicu. Zatim upita za bolesnikov problem. Dev-det-beg ree za napade kalja te, zato to nije uspio nai neto drugo, dodade da mu brat boluje od tuberkuloze. Doktorovo lice poprimi izraz koji kazuje da je prevaren, ali odmah zaboravi svoj gnjev. Izgleda da se obradovao to se, makar i natrenutak, rijeio ljekarske ordinacije, to je naao neto ime e se zanimati. Hodajui, zagledao je izloge, posmatrao ljude. Zatim je kupio cigarete te poeo objanjavati kako tuberkuloza ne ubija odjednom, kako se jedan njegov stari bolesnik izvlaio iz mrtvih. Paljivo odmjerivi enu koja je u tom trenutku prolazila, upita Devdet-bega ime se bavi, a kad u da je to trgovina, ne uspjede prikrititi uenje. Ba kad su skretali u sporednu ulicu, na uglu nabasa na nekog prijatelja. Zagrli ga i poe vrlo ivahno priati na jeziku koji se Devdet-begu uinio kao talijanski. Devdet-beg pogleda na sat: bilo je tri i petnaest minuta. Malo poslije su uli u pansion. Dok se doktor alio na vruinu, Mari otvori vrata. "Ne elim doktora, zatvorite vrata... Nek tama ne ulazi unutra!", povika Nusret. Slijedei Mari, doktor ue. Krajem oka pogleda bolesnika koji nije prestajao zanovijetati. Dok je tanu sputao na pod, okrenu se prema Mari, paljivo je osmotri i ree delikatnim tonom: "Je vous reconnais Mademoiselle uhadijan!" Naini neoekivan pokret i poljubi je u ruku, pa, polahko podiui glavu, progovori na turskom: "Oduevljen sam Vaom ulogom u Sretnoj familiji!" "Ko je ovo? ta se dogaa?", proguna Nusret, pa, uoivi da mu se doktor pribliava s osmijehom, dodade: "Doveo si mi sojtariju, a ne doktora!" Ali, doktor se osmjehivao ne obraajui panju. "ta vam je, gospodine?" "Umirem, tuberkuloza!" "Kako znate da je tako?", upita doktor i sjede pokraj Nusreta. "Znam, jer sam i ja doktor", uzvrati Nusret. "Uz to, nema potrebe za pregledom. Tuberkulozu u ovom stadiju razumije svaki doktor im vidi bolesnika. Pogledaj ovu facu. Obrazi su mi se izgubili. Jesi li ti sa civilne medicine?" "Kolege smo, znai", odgovori doktor osmjehujui se sa nepromijenjenim izrazom uviavnosti. "Pametni i sa civilne i sa vojne medicine postaju revolucionari, a budale postaju doktori!", povika Nusret. "Ja nikad nisam tvrdio da sam pametan", opet popustljivo uzvrati doktor, pa se osmjehnu Mari, koju je, izgleda, doivio kao jedinu osobu koja bi mogla cijeniti njegovu tolerantnost. "Sta si ti? Jesi li Jevrej?", upita Nusret. "Ja sam Talijan", odgovori doktor, pa, pribliavajui glavu Nusretu, uhvati dugmad njegove koulje: "Hoete li dozvoliti?" "Stani, stani! ta se dogaa? Ne diraj me!", proguna Nusret, ali dodade: "Dobro, ne nerviraj se, ne nerviraj se", ree vidjevi da da se Mari naljutila. "Ali, znam da od toga nema koristi!" Iznenada se okrenu prema Devdet-begu:

"Hou neto od tebe... Doi ovamo... Hoe li mi obeati? elim vidjeli sina. Dovedi mi ga! "Sa Hasekija?", upita Devdet-beg. "Da, sa Hasekija. Otii na Haseki i dovedi Ziju. Tamo je, kod tetke Zej-neb. ta god da nam doe, eto, nai tu Zejneb-hanumu i uzmi dijete!" "Sada?", promrmlja Devdet-beg. "Da, sada. Odmah! Znam, ne eli ii tamo, stid te. Ali, idi! Traim to od tebe. Poto si doveo ovog doktora, uradi mi i to. Da svog sina posljednji put... "Hvala Bogu, Vi uope ne izgledate kao ovjek koji umire", ree doktor vadei stetoskop iz tane. "Plua su Vam veoma jaka!" "Skrati, skrati! Nemoj meni tih doktorskih blebetanja! Gledaj svoja posla i uzmi pare! Daj ovome njegove pare, Devdete! Nita drugo neu traiti od tebe!" Idui prema vratima, Devdet-beg se zaustavi i, pokraj okrnjene pepeljare, spusti dva zlatnika na stari stalak. Obradova se shvativi da je Mari to uoila. "Pouri, pouri! Neka taj paradni fijaker barem neemu koristi!", vikao je Nusret. 5. Stara mahala Devdet-beg sie niz stepenice s osjeajem krivice. Koijau kaza da e ii na Haseki i sjede u fijaker. Preznojavajui se, pripali jo jednu cigaretu. Kao da mu to pomoe da malo doe sebi. Kad je fijaker krenuo i on se poeo ugodno ljuljati na elastinim amortizerima, a slike stale promicati spram prozora, promrmlja: "Zato je sve tako? Zato sam ja ovakav?" Pred oima mu, jedno po jedno, oivi sve to mu se odjutros dogodilo. Razmiljao je hoe li mu brat umrijeti. I majka je ponavljala da e umrijeti, ali se posljednje sedmice odjednom promijenila, govorila je da se dobro osjea, a onda je umrla iznenada. Ali, njegov brat nastavlja sa svojim starim terslucima. Pocrvenje sjeajui se sramnog razgovora. Brat je pogledao Mari i smjekao se kad ga je pitao koliko je puta vidio svoju vjerenicu. Isto to je uradio i kad je spominjao unajmljeni fijaker. Moda se i sad smije... Mislio je ini li to, zajedno sa bratom, i Ermenka. "Da, moda je simpatina i zanimljiva ena, ali ja, naravno, nisam zadivljen njome", gunao je. "Kako je to rekao? To je ve besramno! Ali, ja ne mogu biti zadivljen tom enom. Jer, nakraju, ta ena nije porodina ena, ona je pozorina glumica... Svake noi je posmatra na stotine oiju. Kako je doktor poljubio u ruku? Kako mogu initi tako neto? Saginju se, ljube eni ruku i poslije toga uspijevaju ostati uobiajeno smireni i veseli. Zato to oni nisu kao mi. Oni su krani." Pitao se zato bratu nije mogao pokazati da ga voli i da razumije njegove misli. "Zato to nemam vremena. Zbog trgovine. Nizato ne mogu odvojiti potrebno vrijeme." Sjetio se bratovih rijei. "Bio je u Parizu, nita ovdanje mu se ne svia." Fijaker je prelazio preko mosta. Njegova drvena konstrukcija kripala je pod tokovima. Devdet-beg preko mosta pogleda na stari Istanbul. Kupole, ustajali i mrtvi Hali. "Ne svia mu se ovdje! Sve ovdanje doivljava loe, omalovaava. I mene omalovaava, ali ga ja razumijem!" Proita tablu sa druge strane mosta: Najbolje cigare i cigarete. Proizvodi duhanske reije. Trgovac duhanom Angelidis. Pripali jo jednu cigaretu i izgubi se u oblaku misli. Obradova se prisjeanjem kako je u djetinjstvu ugledao Bajazitovu damiju i zgradu Ministarstva odbrane. Nekad je ovamo dolazio sa bratom. Bivale su velike guve na izlobama koje su uz ramazan postavljane u damijskim haremima. Tu su se mogle sresti vane linosti. Tu je Devdet-beg prvi put vidio vezira. "Izgleda da je to bio Ahmet

Fehmi-paa, ministar trgovine. Koliko je godina prolo? Devetnaest ili osamnaest? Nusret je bio na medicini, a otac jo nije bio umro." Sjeajui se tih dana, obuze ga melanholija. Radio je sa ocem, cijepao drva, slagao daske, umorio bi se i zaspao odmah poslije veere. "Ali, nisam elio biti budala koja e raditi snagom. elio sam uiti i biti bogat!" Obradova se to se tih dana nije sjeao sa enjom. "Ali, tih dana je svako volio svakoga. Voljeli su i mene. Pobjegao sam od njih!" Sad se uplaio to mora ii tim ljudima od kojih je pobjegao. "Moda me nee prepoznati. Kako e me omalovaavati kad me prepoznaju? Ali, ne! Oduevit e se mojom odjeom, ovim fijakerom... Ko zna kako e mi s njima biti zamorno..." Srameljivo je pred oima doaravao ono to bi se moda moglo ubrzo dogoditi. "Iza lea e mi rei da sam hairsuz. Rei e: Pile koje je izilo iz jajeta ija mu se ljuska ne svia... Zato je tako bilo? emu sve to?" Fijaker je prolazio ispred Ministarstva finansija. Preko puta su bile mjenjanice i kancelarije zelenaa. Oni koji su u tekom stanju, koji su imali platnu knjiicu, dolazili bi u ove duane i diskontirali svoje plae. Devdet-beg je smatrao da je bespravna i bezduna zarada tih mjenjanica i zelenaa. "Sve je to zbog para", pomisli. "Ja sam zbog njih ostao bez ikog! Sve zbog para! Oni omalovaavaju trgovinu koju vodi musliman!" Opet se preznojio razmiljajui o sramnim scenama koje e mu se uskoro zbiti na Hasekiju. Nakon to je proao Aksaraj, fijaker skrenu lijevo. Malo potom su zali u sporedne ulice, ali je jo dugo bilo do Hasekija. "Uvijek isto. Sve je isto", promrmlja Devdet-beg gledajui niz uliice. "Nita se ne mijenja. Ovaj zid, ovi prozori s oljutenom bojom, crjepovi obrasli mahovinom. Nita se ne mijenja. Ovi ljudi ive onako kako su ivjeli i prije dvjesta godina... Nema zarade! Nema nita novo! Neto im nedostaje u ivotu... Da, nemaju ambicije, ambicije! Vidi ovu prljavtinu... Niko da se sjeti oistiti to smee. Eto, ulaze u kafanu, sjede, gledaju prolaznike..." Pogleda mukarce u anterijama koji su sjedili ispod hrasta pred kafanom. I oni su paljivo pogledali prema njemu u raskonom zatvorenom fijakeru s dva sjedita. Gledajui se s njima oi u oi, Devdet-beg je polahko prolazio pokraj njih. Onda bijesno promrmlja: "ta gledate? Sta u ovome ima za gledanje? Prolazi fijaker, unutra sjedi ovjek, a oni gledaju... Ah, sve je mrtvo! Brat je upravu! I ja sam upravu zato to sam trgovac, a ne malodunik u anteriji!" Fijaker se pribliavao mahali. Otvarajui srednji prozor, Devdet-beg upozori koijaa da skrene lijevo kad prou drugu ulicu. Zatim je sluao djecu koja su priala u avliji. "... Ako uradi, eto, dobit e", govorilo je jedno dijete! "Dobio sam sve budaline orahe", uo je drugo dijete. "Mi smo se nekad igrali oraha radi zabave", pomisli Devdet-beg. "Ovi se, izgleda, kockaju, uzimaju orahe jedni drugima... Dobro, dobro, i to je neto; novina! Kod novih generacija se, eto, formira dra za zaradom..." Posrami se svojih misli. Kad je fijaker skrenuo, sa zebnjom je poeo gledati u kue. Sve ih je prepoznao. Opet je pomislio da se nita nije promijenilo... Javi se koijau ispred kue Zejneb-hanume. Devdet-beg je iziao iz fijakera i osvrtao se. U susjednoj kui su bili kad su se tek doselili u Istanbul. Nije htio vidjeti tu kuu u kojoj je stanovao deset godina. Otvori kapiju na avliji tetke Zejneb-hanume. Zazvecka staro zvonce privezano za kapiju. "Ako kupim onu kuu na Niantau, objesit u ovakvo zvonce na kapiju", pomisli. Bilo je to staro dvorite. Stablo ljive je, isto tako, bilo slabano, suhonjavo. Pokuca na vrata i saeka. Zejneb-hanuma otvori vrata.

"Aa, Devdete, sine, otkud ti ovako?", ree ne ekajui da se Devdet-beg predstavi i zagrli ga. Preznojavajui se od stida, Devdet-beg poljubi enu u ruku. Dokje ljubio u ruku, kao da se sjetio nekih zaboravljenih mirisa djetinjstva, nekoliko pojedinosti, jednog insekta, vezenog stolnjaka. "Ui", ree ena. "Hajde, izuj i cipele. Ba si zgodan. ta te ovako nanese? "Brat mi je bolestan, draga tetka..." "Uh, uh!", viknu tetka Zejneb. Devdet-beg posumnja da je poela sa podmuklim ismijavanjem. Izu cipele, sjede na ponueno mjesto... Stalno se vrtio. "Da ne ostanem dugo...", ree. "Tvoj brat eli vidjeti Ziju?", upita ena. "Da!" "Je li vrlo slab?" "Jest, veoma je slab", odgovori Devdet-beg. "Uzet e Ziju, ha? Radi ega drugog bi i dolazio ovamo?" "Ah, draga tetka, nikako nemam vremena", ree. "Stalno ste mi napameti. Nemam vremena!" "Stani, onda, da zovnem dijete", kaza ena i izie. "Eto, ne bi uope onako kako sam se bojao", pomisli Devdet-beg. "ena me doekala s ljubavlju. Da, oni umiju voljeti ljude. Eh, ta u? Ja se bavim trgovinom. I to prihvata sa razumijevanjem... Kako sam sve uveliao! Koliko je sati? Heh, zakasnit u na ruak sa Fuad-begom!" Domalo u sobu ue tetka sa aom na tacni. "Sirup od vinje", ree. "Ti voli vinje..." Zacrvenjevi se od stida, Devdet-beg pokua smisliti ta bi odgovorio, ali se ne snae i samo se zahvali. "Javila sam djetetu, sad e doi", ree. "Je li mu otac zaista slab?" Devdet-beg klimnu glavom. Nastade tiina. "Kako tvoji poslovi, sinko?", upita ena. "Slabo, slabo!", odgovori Devdet-beg i kukavno i naglo zavue u dep ruku sa prstenom. "Sta se moe, krenut e nabolje. Neka nam je Bog na pomoi", kaza tetka. Opet su zautili. Govorei da Ziju eka njegov otac, Devdet-beg ubrzo ustade. Zabri-nuvi se gdje se dijete zadralo, ena ode do prozora i pogleda. "Ah, doao je, eno ga tamo", ree. "Ali, vrati ga! Kad e ga dovesti?" Devdet-beg je obeao da e dijete dovesti im bude s ocem. Moda e nekoliko dana ostati sa ocem. Tetka to prihvati sa razumijevanjem, ali je, isto tako, pokazala nepovjerenje koje je uvrijedilo Devdet-bega... Zajedno su izili. U staroj bai Devdetbeg ugleda neto novo: napravljen je koko-injac. Jedna koko je hodala po krovu kokoinjca. Podsjeajui Devdet-bega na djetinjstvo, zvonce se ponovo oglasilo. Djeca okupljena oko fijakera okrenue se i pogledae. Devdet-begu se uini kao da je prepoznao jedno od njih. "Zijo, sine, vidi ko je doao", ree tetka Zejneb. "Doao tvoj amida Devdet. Jesi li ga prepoznao?" Dijete naini korak naprijed. Mora da se uplaio amide u elegantnom odijelu. Snebivajui se, nainio je jo nekoliko koraka gledajui as u Devdet-bega, as u

Zejneb-hanumu. Devdet-beg ga je prethodni put vidio prije est godina, na Kurbanbajram. Tada je, ini mu se, imao tri-etiri godine... Pomilovao je dijete po obrazu. "Kako si, sjea li me se?", kaza, nastojei se djetetu pokazati ljubaznim. Dijete sa strahom potvrdi glavom. "Zijo, amida e te odvesti u etnju. Poslije e te ponovo dovesti ovamo! eli li prohodati?", ree tetka Zejneb. "Fijakerom?", upita dijete, osvrnu se i pogleda na fijaker; jedan od njegovih prijatelja neto je pitao koijaa. "Jaa, fijakerom", odvrati tetka. "Amida e te provozati svojim fijakerom! Bi li se provozao u amidinom fijakeru?" Devdet-beg je ispod oka zagledao koijaa; nije uo. "Bih", promrmlja dijete. "Eh, onda idi i presvui se", ree tetka. "U ovakvoj odjei se ne sjeda u takav fijaker." Dijete otra u kuu. "Hej, Zijo e se voziti u fijakeru!", povika drugo dijete. Tetka se okrenu Devdet-begu: "Vrati ga. Moe li tako? Ne ostavljaj ga tamo." Jedno od djece koja su se okupala zavuklo se izmeu tokova i paljivo razgledalo. Okrenulo se prema drugom djetetu, koje mu se primicalo: "Pogledaj ove federe. elini federi, oni se dobro gibaju!", ree. Sunce je palilo usku ulicu. Konjski repovi nisu bili dovoljni da se rastjeraju muhe. Sa prozora bez demira neki starac je posmatrao fijaker. Javi se vjetri i zakovitla prainu na ulici. Po navici, svi zatvorie usta i zakiljie oima. Potom se vjetar smiri, otvorie usta. "Je li on jo uvijek protiv sultana?", upita tetka. "Sada je veoma bolestan", odgovori Devdet-beg nabirajui obrve. Dijete dotra iz kue. Devdet-beg poljubi tetku u ruku. "Nemoj biti nemiran. Jah", ree tetka drei Ziju za ruku. "Amida e te vratiti ovamo", pa je krajem oka pogledala na Devdet-bega. Devdet-beg uze dijete za ruku. Zajedno su se popeli u fijaker opkoljen djecom. . "Zija ode! Ode Zija!", vikalo je jedno dijete. Fijaker je krenuo. Dijete je kroz prozor gledalo tetku sve dok se nije izgubila iz vida. Potom se okrenulo i, sa strahom, ispitivaki gledalo Devdet-bega. Kad je osjetilo da je na sigurnom, paljivo je sjelo nakraj i - kako bi se besprijekorno naslaivalo u vonji fijakerom, iju nijednu minutu nije eljelo protraiti dalo se na gledanje kroz prozor. Devdet-beg htjede popriati sa djetetom, ali odgodi tu namjeru vidjevi da ga njegove rijei uznemirie. Kad su bili na Aksaraju, pokazivao mu je damije. Kad su prolazili kroz Bejazit, upita ga je li ikad ovamo dolazio uz ramazan. Pokuao mu je objasniti ta je Ministarstvo rata, ta se tamo radi, ali, umjesto rijeima, Zija je veu vanost pridavao prizorima. Dok su prelazili preko mosta, Devdet-beg pogleda na sat i zbunjeno shvati da se pribliava est. Sa Fuad-begom se dogovorio da se u pola sedam nau na Serkldorjanu. Htjede Ziji rei da mu je otac bolestan, ali ponovo odustade. U djeijem pogledu bilo je neto to je onespokojavalo Devdet-bega. Nije mogao shvatiti ta je to. "Samo da se okona ovaj zamorni posao i da ga predam njegovom ocu", pomisli i zadubi se u trgovake brige, raunice i planove. Kad se fijaker zaustavi ispred pansiona,

Devdet-beg shvati da Ziji mora objasniti da mu je otac bolestan. Govorio mu je to dok su se penjali uz stepenice. "Tvoj otac se nekidan vratio s puta. Sada je bolestan. Provozali smo se fijakerom i sad smo doli njemu u goste. Otac te eli vidjeti. Pokraj njega ima jedna teta. Tvoj otac lei zato to je bolestan. Ta teta pazi na njega. Sad e ih vidjeti. Nema se ega plaiti. A tetki Zejneb emo se vratiti veeras ili sutra." Mari je otvorila vrata. Osmjehujui se, pozdravila je Ziju. Potom se sa-gnula, poljubila ga i, stavljajui prst na usne, pokazala mu da uti. "Spava!" Zija je sa strahom uao iza Devdet-bega. Nusret je spavao okrenut leima prema vratima. Zija sa zebnjom pogleda tijelo ispod deke, a potom, kao da strahuje da neto ne razbije, sjede na pokazano mjesto. Mari se priblii Devdet-begu i proapta: "Doktor kae da je stanje veoma loe. Dao mu je lijekove i injekciju za smanjenje bolova. Prvo se opirao injekciji, poslije je pristao i zaspao." "Da ja, onda, idem", proapta Devdet-beg. "Navratit u opet veeras." "Vi znate svoje", uzvrati Mari. "Mnogo Vam hvala! Ha, zaboravila sam jo i ovo: Nemojte mu, molim Vas, rei da je na padiaha baena bomba. Ako sazna, to e ga veoma uznemiriti, planut e, bit e mu loe." Ne ekajui da Devdet-beg izie, sjela je pokraj Zije i poela priati sa njim. Devdet-beg primijeti da Mari sa Zijom ne razgovara kao sa djetetom, nego ozbiljno, kao da pria sa ovjekom koji joj je ravan. Strahujui da se ne oduevi enom, pomisli: "Da, ali ona je pozorina glumica. Koliko je porodica daleko od nje!?" I izie. 6. Ruak Devdet-beg izie na ulicu, prie koijau koji je puio smrdljive cigarete i kaza mu da u pola osam bude ispred vrata kluba Serkldorjan. Ala turka sat pokazivao je est i petnaest. Sa Fuad-begom se trebao nai u est i trideset. Devdet-beg odlui da se malo zabavi, jer nije mogao mlatarajui rukama ui u ovaj klub, u koji nije bio ulanjen. etao je glavnom ulicom. Otiao je u Halep-ariju. Pregledao oglase pozorita Variete. Tu je jednom gledao pozorinu predstavu neke operetske trupe iz Evrope. Smrtno se dosaivao udei se emu sve ljudi pribjegavaju da bi prekratili vrijeme. Gledao je u izloge, prolaznike, fijakere. Zapalio je cigaretu. Pomislio je kako e, poslije ruka, u osam ii na Tevikije, u ukri-pain konak. Ubrzo ugleda i Fuad-bega. Devdet-beg i Fuad-beg bili su vrnjaci. Obojica su bili trgovci, a zbliavale su ih neke odlike. Zainteresirali su se jedan za drugog odmah nakon to su se upoznali, jer su obojica muslimani a veliki trgovci. Zatim, obojica su bili neoenjeni, obojica su se bavili gvoarijom, obojica su bili mravi i visoki. Ali, prema Devdet-begu, tu se zavravala slinost i osjeaj saveza, jer je Fuad-beg poticao iz porodice koja je posjedovala trgovaku tradiciju. Bio je iz solunske jevrejske porodice koja je prela na islam. Osim toga, bio je mason i imao je irok krug poznanstava u Solunu. Sa Devdet-begom se upoznao kad je doao u Istanbul da otvori duan. Prilikom svakog dolaska iz Soluna, gdje su mu bili porodica i trgovaka firma, potraio bi Devdet-bega i zajedno bi dolazili u ovaj klub na ruak. Uz ruak bi priali o poslovima koje su obavili u meuvremenu, o svojim ivotima; razmotrili bi planove poput pravljenja zajednikih poslova, sklapanja ortakluka, enidbe, zatim bi veselo askali i traali.

Prijateljstvo sa Fuad-begom bilo mu je pouno i korisno, jer mu je prualo priliku da se upozna i ubaci u elitni krug oko kojeg je kruio iza kulisa, u ivot bogatih i privilegiranih ljudi Istanbula u koji nikako nije mogao ui. Devdet-beg je ak pomiljao da pri samo jednom dolasku u ovaj klub sazna mnogostruko vie nego to sazna mjesecima itajui novine i sluajui traeve. Bio je uvjeren kako e ovdje, u kadifi, izmeu pozlaenih fotelja na tepisima iznad kojih su kristalni lusteri, u jednom trenu otkriti tajnu okoline u kojoj provodi svakodnevni ivot i upoznati se sa svijetom stvari i cijena, koje se neprestano mijenjaju i koje su sasvim nerazumljive. Uli su u klub, popeli se uz stepenice. I opet iste fotelje, tepisi, odgurnute u stranu i zaboravljene pae, ambasadori, pozlaena ogledala, kristali. Prolazei pokraj jevrejskih trgovaca, Levantinaca, lustera, svilenih zavjesa i uvijek pripravnih i utivih konobara, sjeli su na uobiajeno mjesto, za sto u uglu. Kao i obino, tokom prelaska od vrata do stola, Devdet-beg se uzbudio, nadao, drao zadignutu glavu da ne bi izgledao utuen, razmiljao o neemu veoma zamrenom, pocrvenio. A Fuad-beg je, kao i svaki put, crven na licu svoga prijatelja prihvatao sa osmijehom. Potom je zatraio da mu prepria sveanost vjeridbe. "Eto, bilo je kao to sam ti ispriao", ree Devdet-beg. "Pruio mi je ruku i pomogao mi Nedim-paa, iv i zdrav bio. Sve je bilo zahvaljujui njemu. Da nije njega, to se nikad ne bi dogodilo. Svadba e, isto tako, biti u njegovom konaku." "Otkud ti zna Nedim-pau?" "Niotkud!", odgovori Devdet-beg. "Jednom je doao u moj duan. Jedini je paa kojeg poznajem. Zna i sam, u mojoj familiji nema takvih. Nedim-paa me zavolio, iv i zdrav bio. Da nije bilo njega, ni tu djevojku ne bih naao! Zna mene. A kako sam mogao znati da ukri-paa ima kerku koja mi odgovara...? Nemam nikoga svoga ko zna takvo neto!" Devdet-beg se pokunji poput malog utuenog brata koji eli zadobiti saosjeanje. Utom prie konobar i prui im jelovnike. Fuad-beg poprimi ponaanje uobraenosti starijeg brata, koji Devdeta brani, uzima pod zatitu pred konobarem, pa upita: "ta e jesti?" Prilikom svakog dolaska u ovaj klub, Devdet-beg je osjeao zadovoljstvo otkrivanja svojih ukusa i malih naslaivanja. Veinu jela sa liste ve je okusio. Kao i svi ostali ovdje, shvatio je da postoje jela koja mu se dopadaju, koja mu se veoma dopadaju, koja mu se ne sviaju ili ona prema kojima je ravnoduan. S uzbuenjem sticanja svojih navika, prvo je zatraio meso u sosu od paradajza i patlidan-paprika na maslinovom ulju. Usuujui se na oprezan eksperiment, odlui da, kao desert, zatrai ono to se zove supangles. Kad konobar ode, Fuad-beg mu pokaza one to su sjedili ispred njih, za stolom pokraj prozora. Debeli ovjek je bio Galib-paa, onaj mravi i s naoa-rima u sredini prevodilac, a onaj blijedog lica je Huguenin, direktor Anadolske eljeznice. Devdet-beg pogleda, nastojei u sjeanje vrsto smjestiti to to vidi. Potom su askali o svakodnevnim pitanjima. Fuad-beg je priao o svojim poslovima. Zajednike planove su paljivo razmotrili kao lijepu uspomenu. Konobar je donio jela. Fuad-beg se oraspoloio. Priao je o svojstvima onoga to je jeo. Veoma je volio mantije koje je pripremala njegova majka. Sjeao se kako se one prave. Sve to je Devdet-begu objanjavao poput uitelja, ali skromno i s ljubavlju. Potom podie obrve: "Danas nisi dobro raspoloen!"

"Brat mi je veoma bolestan!" "Jaa, ta mu je?" "Suica. Veoma je slab. Svakog trenutka moe umrijeti." "Veoma mi je ao. I tvoj brat je bio jedan od njih, zar ne? Rekao si mi da se vratio iz Pariza... teta je to je bolestan, ali bi se trebao ponositi svojim bratom zato to je jedan od njih!" On nije rekao Fuad-begu da je mu je brat jedan od njih. Ispitivaki je gledao u prijatelja. "Ne boj se, bolan! Zar se mene boji? To moe znati svako ko ima dovoljno pameti. Zar tvoj brat nije iao u Pariz, tamo proveo deset godina, zavrio vojnu medicinu? Uz to, jo je i plahovit, a i kavgadija... ta e biti drugo ako ne mladoturin? Ti bi se, zapravo, trebao nauiti da se ponosi s njim! "Veoma je bolestan. Strah me", promrmljao je ponovo Devdet-beg zauen prijateljevim rijeima. "Umjesto to ga saalijeva, shvati ga!", ree Fuad-beg. "Razumijem ga. Danas sam razmiljao o tome. Razumijem ga, ali ne uspijevam mu to pokazati", uzvrati Devdet-beg sjetno. "Da, zato to je ivot kojim ivi uzburkan toliko da te sprjeava da mu to pokae. Meutim, da ste obojica malo tolerantniji, malo popustljiviji, lijepo biste se slagali, jer se meusobno upotpunjujete. Vidim, da ne razumije, pa da ti pojasnim ta hoe tvoj brat i njemu slini. Eto, da bude stavljen na snagu ustavni zakon, da se otvori medlis, da se okona apsolutizam, da doe sloboda, da se, ako je potrebno, svrgne Abdulhamid. Ti se ustee od ovih ideja. Zato? Zato to je to nerazumno, neto strano! Zato to ne vidi korist od toga! Zato to se boji potkazivaa, pa da ne zapadne u nevolju!" "Ja se uope nisam zanimao politikom. Kao trgovac, ne razumijem kakve koristi mogu imati od politike", promrmlja Devdet-beg. "Dobro, dobro, znam to. Sluaj me! Kakve tete moe imati od slobode koju oni ele?", pa uzbueno, ali malo i zabrinuto dodade: "Nikakve! Nikakve tete ne moe imati!" "Ne vidim koristi od politike", ponovi Devdet-beg. "Naravno, sve e rijeiti takvim razmiljanjem. Ali, nije tako. Je li to ivot? Govori da razumije brata, ali ga ne razumije. ta on hoe? Slobodu, nezavisnost i slino... Razmisli i ti o tome. Ne kaem da uradi neto! Razmisli! Shvatit e ako razmisli! Uope nije strano! Zatim, zato mi ivimo? Zar samo za trgovinu, da bismo zaradili novac? Ne! Za porodicu, dom, djecu... Za to! Ali, i to je ogranieno tamo gdje nema slobode. Hoe li biti loe ako sve bude slobodno kao to je tamo, u Evropi? Nae ene su kao roblje, na sud se izvode oni koji ne poste uz ramazan... Ne, najgore, najgore je ovo: zbog ovih zastarjelih naela i tradicije nisu muslimani, poput tebe i mene, ti koji se bave trgovinom, nego su to Ermeni, Jevreji, Grci. Vidi, ni ja se ne raunam u potpunog muslimana! Sam si!" "Da, to je tano", uzvrati Devdet-beg. "Ali, ne moram se ja baviti time! Ne mogu se suprotstaviti Padiahu!" "Ko ti, prijatelju, kae da se suprotstavi? Zar ti ne eli dobro svojoj domovini? Dobro, a da se naine manje reforme, zar ni to ne eli?" "Ne vidim koristi od toga... Uredu! A ta e biti ako i vidim?" "Kako ne vidi koristi od toga? Dakle, ti smatra da je ovdje, u ovoj dravi, na ovoj zemlji, sve dobro i besprijekorno? Treba ostati sve kako i jest? To kae, Devdete?"

"Ne kaem to!" "Dobro, ta kae? Vidi, ovdje je stanje loe. Ovdje nema slobode, drava je u loem stanju, sve je truhlo. To zna, zar ne? Ha, s obzirom na to da zna... Hej, sinko, uzmi napokon ove tanjire... Onda bi i ti trebao biti na strani progresa, za to da i mi malo budemo slini njima, onima u Evropi! Ali, to nije da sjedimo ovdje i ruavanje sa ovim nalickanima. A nikako ni plesanje, prianje na francuskom, noenje eira... To znai biti na strani slobode, neovisnosti... Eee, ta kae?!" Devdet-beg se osmjehnu: "Kaem da se trgovac ne treba mijeati u ovo!" "Ah! Ah, ti proraunati trgovce! Koliko si tvrd! Razumije, ali se pravi naivan. Dobro, Devdete, predstavlja li tebi sav ivot zaradu i formiranje porodice?" Pomiljajui na porodicu koju e zasnovati, Devdet-beg se jo jednom osmjehnu. "To nije malo, ree. Fuad-beg se nije mogao suzdrati, osmjehnu se. "A kako si i odluan! Zauuje me! Ali, ini greku... Rekoh ti da kasnije ne mogne rei kako te nisam upozorio!" Devdet-beg se namrgodi: "ta to?" Sa uitkom to dri Devdet-bega u uzrujanom iekivanju, Fuad-beg polahko pripali cigaretu: "Rano se eni!" "Haa! To mi je greka! Ma ne, ja sam zakasnio!" "Misli li da si zakasnio? Vara se... Trebao bi jo malo saekati. Kad bi tako uinio, mogao bi se bolje oeniti. Priekaj jo malo, shvati ove mlado-turke, poslije e ti biti mnogo bolje!" "Uplaio si me", ree Devdet-beg s osmijehom. "I ti si postao mladotur-in. Ispod svake tvoje rijei izlaze oni!" "Ti se smiji. Ali, uri! Vidi, sluaj me dobro. Abdulhamid e uskoro ili ii ili umrijeti. Poslije toga..." Uutio je ekajui da ode konobar koji je donio tanjire sa desertom. "Poslije toga e porasti znaaj ovih mladoturaka. Oni e prei na elo drave. Ne gledaj tako, s podozrenjem. Stvarno ti govorim. To svako zna..." "Prvi put ujem da ti ima ovakve raunice!" "Dragi Devdete, ti si u tome ispred mene, ali nisi toga svjestan! Da samo zna! Da zna, shvatio bi da se prodaje jeftino! U kakvom je stanju ukri-paa? Ja znam, istraio sam umjesto tebe. ukri-paino materijalno stanje je grozno. Prodao je zemljite, trai kome e iznajmiti konak na a-mlidi. Prodao je ijedan fijaker... Eh, ni poloaj mu nije blistav. Ti se raduje to si naao dobru familiju, ali su oni, zapravo, napravili dobar posao." "Ja ovo nikad nisam smatrao poslom", ree Devdet-beg. "Dobro, dobro, ne ljuti se... Ali, ako nita drugo, shvati ta se dogaa. Kae da shvata svog brata, ali ne shvata!" "Nastoji me uvui u politiku. Ne znam za tebe, ali mene politika ne zanima", ree Devdet-beg. "Politika je jedno, a trgovina drugo. Ja u ivotu nisam imao politikih elja. Ja te poslove smatram neispravnim!" "Opet to tvoje poimanje - ili sve ili nita. Neu te moi nauiti da bude malo tolerantniji i fleksibilniji. Po tvome, u ivotu postoje dva naina razmiljanja: ili e se neemu protiviti ili e prihvatiti. Nema nita izmeu! I tvoj brat je takav. On se suprotstavlja. Koliko sam uspio shvatiti, toliko je daleko otiao u suprotstavljanju da se, nakraju, suprotstavio ak i ivljenju. Misli da se alim, ali je tako. Takva je vaa narav. A ti

jedino zna za trgovinu, i jo razmilja o porodici! Na ostalo ne obraa panju, suprotstavlja se! Ali, nije tako! Uvijek postoji i trei put." No i viljuku naslonio je na ivicu tanjira. "A to je kompromis. I ti i tvoj brat trebali biste to nauiti... Niste ni svjesni koliko ste meusobno bliski!" Devdet-beg jo jednom osjeti potrebu da korigira ono to je maloas rekao: "Ne razumijem ta to govori. Ali, ponovit u ti: Ja ne uzimam ukri-painu kerku zato to ima ili zato to nema novca!" "Ali se, isto tako, odluuje za painu kerku! Ne gledaj tako. To nije sramno. Zapravo, to je dobro. Ti hoe dobru familiju, lijepo odgojenu djevojku. To sad imaju pae, ovi oko dvora. Oni, isto tako, trae nekog ko je parali, a tebe smatraju prikladnim." "Ja ne mislim tako! Ja mislim da...", ree Devdet-beg i shvati da mu je to na stotine puta padalo napamet, ali da nikada nije mogao otvoreno rei. "Ja elim da... Da imam finu porodicu. Da mi i poslovi dobro idu. Finu enu, djecu... Eto, to je moj cilj!" "Opet govori isto. Ali, to nije prepreka za politiku. I, ustvari, ta je to to ti naziva politikom? Razmisli malo..." "Plaim te se", uzvrati Devdet-beg pravei se kao da osjea dosadu. "Hoe da me uvue u neku zavjeru! Te poslove obavi sa svojom braom! Meni su ti poslovi nepoznati!" "Kako si ti lukav, dragi moj Devdete!", ree Fuad-beg i nasmija se veoma nervozno. "Ja ti priam o sljedeem: Budi malo fleksibilniji, promijeni svoje miljenje o tome ili sve ili nita! Shvati da neprestalni mali kompromisi znae ivot. Porodica i duan? Zar nita drugo ne postoji? Ako nita drugo ne postoji, onda znai da je ivot veoma skuen, dosadan i neukusan. Promijeni to svoje miljenje. Opusti se malo! To ti govorim. Isto to bih htio rei i tvome bratu. Njega ne poznajem, ali mi se ini da i on sve dovodi do krajnosti." "Ah, eto to je ono to razumijem kod svog brata. Ono to ti naziva krajnou. Dakle, donijeti odluku o neemu u ivotu i ii tim putem. On je donio svoju odluku. Nastoji neto napraviti. Ja to razumijem! Prihvatam to s potovanjem. Ali, naalost, to mu ne mogu objasniti", pa razljueno dodade: "Ne mogu objasniti, jer nemam vremena!" "Eto, vidi ", promrmlja Fuad-beg. "Vi ne ivite. Obojica ste isti. Ne ljuti se, ali i ti i tvoj brat ste takvi!", pa ruke stavi pokraj oiju, kao da stavlja zlatne naoare. "Ne vidite nita preko ove granice? Je li to ivot? ta je ivot? ivjeti, vidjeti, proivjeti...? ivot je neto raznobojno! Da, ta ti smatra ivotom?" "To je besmisleno pitanje", kategorino odgovori Devdet-beg. "Ja sam zadovoljan svojim ivotom!" "Ah, boji se ak i razmiljanja!" "Ne. Da kaem...", ree Devdet-beg, pa malo razmisli. "ivot je ivjeti dobro", ree i, im to izgovori, shvati kao da time daje za pravo Fuad-begu. "Ne, ne, nije tako!", ree, pa srdito dodade: "Ne znam. Nisam nikad ni razmiljao. To pitanje smatram besmislenim. I, molim te, nemoj vie spominjati neto slino. Ne elim sluati ni vojnike iz Soluna. Izriito te molim, ne uvlai me u neto takvo. Zaboravio sam i ono to si dosad rekao!" "Veoma si tvrd i ala turka, dragi moj Devdete", ree Fuad-beg i nasmija se, pa se okrenu konobaru: "Hajde, sinko, donesi raun", te se, s istim osmijehom, okrenu Devdet-begu:

"Veoma si tvrd i ala turka, ali ja sam sretan to prijateljujem sa tobom, dragi moj Devdete!" I Devdet-beg se osmjehnu. Smirio se zato to se vie nee vraati mislima i pitanjima koja su uasna i dosadna. Raune zajednikih rukova plaali su po redu. Sad je bio red na Fuad-bega. On plati i ustadoe. Kad su bili na pragu, neko povika: "Aa, merhaba, elektriare Devdet-bee! ta Vi radite na ovakvim mjestima?" Bio je to Moe, trgovac duhanom, kojeg je Devdet-beg poznavao sa Sirkedija. Devdet-beg se pokua osmjehnuti. "Da vi moda niste bacili bombu, Devdet-bee?" Moe se volio aliti. "Ili moda vi?" Glasno se smijao: "Stvarno, ta radite ovdje?" Devdet-beg se takoer glasno nasmijao, kao da je to izrazito prijatna i prefinjena ala. "ta ja radim ovdje?", pomisli. Siao je niz stepenice. Osjeao se slabim, nemonim i smijenim. Oprostio se sa Fuadbegom. Koija je ekao pred vratima. Gore, tano iznad njih, bilo je sunce poput praznog i irokog tanjira. "Gdje sam ja? Uh, kako je vrue!", zapomaga. Koijau ree da idu na Tevikije. Ue u fijaker. Jo jednom ga obuze vruina. Poe se njihati sa fijakerom. 7. U painom konaku Njihao se sa fijakerom, alio to nee moi prilei nakon ruka, razmiljao o sebi. "Razmiljam o svome ivotu. ta je meni ivot? To me pitao Fuad-beg. Ja sam mu odgovorio da je to besmisleno pitanje. Tako je, to je besmisleno pitanje i ne elim razmiljati o tome. ta je ivot?! Gdje se i ko poduava tome? Iz knjiga, iz Evrope, ko zna od kojih ljudi, iza kakvih skandala! ta je ivot? To je besmisleno pitanje. Ja u tako misliti i smijati se! Ha-ha-ha! Kako se Moe smijao?! A njegova je ala veoma otrcana! 'Da moda ti, Devdete, nisi bacio bombu?' Ne, ja sam porazbijao crijep. S razbijanjem crjepova prokisnuo je krov, svi me neprijateljski pogledae, a razred ostade do koljena u vodi. Oznojio sam se. To je bio straan san. Iz takvog sna trebao sam shvatiti da e ovaj dan biti ovakav. Koliko je sati? Samo to nije osam. ukri-paa me ve oekuje." ukri-paa je Devdet-bega danas pozvao u konak da bi uo njegove planove o budunosti. Devdet-beg je to saznao od sluge koji je doao u njegov duan, ali je nasluivao da ga paa zove iz obine dosade - da bi priali. Sjetivi se ukri-pae, htio, ne htio, pomisli na Fuad-begove rijei. "Znao sam da je prodao zemljite, da e prodati konak, ali za fijaker nisam znao", pomisli. "Ako i njega prodaje, znai da je ba u tekom stanju. Moda je Fuad upravu. inim li neto pogreno? Ne! To su rune misli. Ja samo elim Nigan i ne mislim ni o emu drugom." Oraspoloi ga pomisao na Nigan. "Dva puta sam je vidio." Ponovno se sjeti one grozne scene. "Dvaput sam je vidio i shvatio da je dobra osoba. Sta ima u tome? Zar se to ne moe shvatiti? I razgovarali smo..." Prvi put je vidio Nigan dok je gledao napolje iz selamluka7 ukri-pai-nog konaka. Potom su popriali prilikom te lakrdije zvane vjeridba, koja je obavljena u istom konaku. "Kako ste, gospoice?", pitao je tada Devdet-beg. "Dobro sam, gospodine, kako ste Vi?", odgovorila je Nigan nastojei izgledati hladnokrvno i dostojanstveno, poput zrele, starije ene. 7 Selamluk - muko odjeljenje u muslimanskim kuama, (op. prev.)

Odmah je pobjegla, jer joj dostojanstvo nije dozvoljavalo otkrivanje crvenila na licu. Djelovala je oholo, ali je podsjeala na dobru osobu. Poslije je tu djevojku, koju je vidio toga dana, Devdet-beg smjestio u kuu i porodicu koju je zamiljao. Nigan nije bila naroito lijepa, ali je popunjavala mjesto u njegovim planovima, a Devdet-beg je znao da je to bilo ono to je najhitnije. Kad je, pod teretom ruka i popodnevne vruine koja je pritiskivala, poeo drijemati u fijakeru, zaalio je to u klubu nije popio kahvu. Zapalio je cigaretu i razmotrio o emu bi mogao razgovarati sa paom. Fijaker je ispred kasarne Harbije skrenuo prema Niantau. "Da, rei u pai da u ovdje kupiti kuu", pomisli i odmah mu pade napamet stara Zeliha-hanuma, koju e ostaviti na cjedilu, potom se prisjeti Ha-sekija, tetke Zejneb i Zije. Osjeti uznemirenost sjetivi se pogleda kojim ga je dijete mjerio od glave do pete. "Ima neto udno u tom djetetu. Kao da je ve sad podmuklo, proraunato", pomisli. "Takvim udnim gledanjem u ovjeku budi osjeaj da mu sudi!" Fijaker je skretao prema niantakom trgu. Devdet-beg kroz prozor paljivo pogleda kamenu kuu na suprotnom uglu. Jednom je obiao tu kuu, svidjela mu se te je zakljuio da je u skladu sa njegovim planovima. Pomisli da je jo jednom obie pri povratku od ukri-pae. "Lijepo mjesto", zakljui gledajui stabla kestena i lipa u bai ispred kue i oraspoloi se ponovnim matanjem o sretnom porodinom ivotu. Uzbudi se prolazei ispred damije Tevikije. Ipak pomisli da mu je odjea prikladna, ali prije silaska s fijakera osjeti da mu srce ubrzano kuca. Dok je silazio iz fijakera, jo jednom ga obuze osjeaj krivice kao prilikom dolaska ovamo. Prednja avlija konaka bila je pusta. Dok je Devdet-beg stigao do vrata selamluka, u irokom dvoritu se pomjerio samo mali vrabac, koji je pio vodu u prikrajku malog mermernog bazena. Rukom je posegnuo za mesinganom halkom, a vrata se sama otvorie, pojavi se sluga iz kuhinje i ree da ga paa eka u gornjem dijelu konaka. Devdet-beg krenu uz stepenice strahujui da ne zakripe. Na trijemu mu drugi sluga kaza isto - da ga paa oekuje. "Jedna porodica", promrmlja Devdet-beg. U uglu na trijemu kucao je veliki zidni sat sa klatnom. Nita drugo se nije ulo. "Porodicu kao sat!" Uao je u prostranu sobu, ali nije mogao vidjeti nita drugo osim stvari. Osvrnu se lijevodesno: stolice, divani, fotelje, lusteri. Soba je bila donekle prozrana. Hodao je izmeu stvari. Pogledao je sliku na zidu i pomislio kako se uzbudi dok kod drugih razgleda slike. Posmatrao je pozlaene fotelje; nogare im slie maijim nogama. U uglu je bio mali sanduk sa sedefnim gravurama. Razmiljajui emu to koristi, okrenu se vidjevi istu vrstu sedefa i na stolici. Sedefi su bili i na fotelji i na divanu. Onda se silno prestrai. Neko je leao na divanu. Prepozna ukri-pau. Ostade u takvom poloaju; nije mogao nita smisliti. Potom se dosjeti da izie. Malo prieka pred vratima. Sat je kucao. Skupi hrabrost i ponovo ue, okrenu se ustranu, prema pai, i svom snagom se nakalja. "Haa! Da. Na zet", promrmlja paa i ustade. "Doi, sinko, doi. Nisam spavao. Da malo odrijemam, rekoh." "Jeste li spavali, paa?", ree Devdet-beg i priblii se starcu.

"Ako e pravo, to se ne moe nazvati spavanjem. Zanio sam se", odgovori paa. "Malo sam pretjerao sa rukom", pa vidjevi da se Devdet-beg naginje prema njegovoj ruci, kaza: "Ne, ne dolazi u obzir, ne!", ali se nije mogao oduprijeti. "Imao i ti mnogo onih koji e te u ruku ljubiti, sine. Ali, zato ne doe na ruak?" "Nisam znao da sam bio pozvan, paa." "Kako? Zar ti to Bekir nije rekao?", upita ukri-paa, a iz njegove izvje-taene srdbe bilo je jasno da se sjetio kako Devdet-bega nije ni pozvao na ruak. "Pitat u ga to. Propustio si ruak! Ali, nema veze! Srce trai razgovor, zar ne? Kahvaje izgovor!" Izrekao je to uz pokret ruke koji je govorio da je sve besmisleno. "Ha, kahvu ili konjak? Stani, da popijemo kahvu sa likerom, zar ne? Zato ti ne sjedne?" Zijevnuo je proteui se. "Haj, Allahu dragi, izgleda da sam pretjerao sa rukom!" Pozvao je slugu. Zatraio kahvu i liker. Opet se obratio Devdet-begu: "Kako je vrue, zar ne?" "Da, vrue je", odvrati Devdet-beg. "Po ovoj vruini se ne izlazi", ree paa. Potom se ispravi: "Ja ne izlazim... Dobro, ta si ti danas radio?" Ne pridajui previe vanosti bratu i njegovoj bolesti i ne spominjui uope put na Haseki, Devdet-beg je, uveliavajui ruak u klubu, prepriao ta mu se ujutro dogaalo. "Bravo! Dopada mi se", kaza paa, pa okrenu razgovor: "Ali, mlad si. Naravno da e biti ivahan. Koliko ima godina?", upita djetinjasto. "Trideset sedam." "Kad sam bio kao ti, etiri-pet godina stariji od tebe, hvala Bogu, dostigao sam vezirski in. Ali, to je bilo drukije vrijeme. ovjek se sad vie mora hvatati ukotac, mora vie raditi... Uz to, ja sam imao i sree... E, zato ti ovo priam?", pa se osmjehnu poput djeteta i poea vrh brade. "Hajde, doi ovamo, sjedi pokraj mene. Sjeo si tamo, ne vidim ti lice." Preznojavajui se, Devdet-beg prie pai i sjede na kraj divana na kome je on maloas drijemao. Sluga unese kahve i liker u kristalnim aama. "Voli li liker od jagoda?", upita paa, pa viknu za slugom koji je izlazio: "Donesi nam jo likera. Donesi ti nama flau!" Ispio je au naiskap. Potom, pogledom koji je molio da ga razonodi, da mu neto ispria, pogleda Devdet-bega: "Hajde, reci ta si jo radio?" "Duan mi oduzima dosta vremena, paa", uzvrati Devdet-beg sa osjeajem krivnje. "Haa, duan... Duan, ja!", ree paa. "S kime bude, ko su ti prijatelji?" "Trgovci... Fuad-beg, kojeg sam spomenuo." "Je li taj Fuad-beg iz Soluna?" Jest, pasa... "Hmm. ta on kae? ta kae za ovaj sluaj s bombom?" "Ne zna nita, paa. Nismo priali o tome!" "Niste priali ili ne zna?" "Nismo priali, paa!" "Kako moe znati da ne zna ako niste priali?", paa prasnu u smijeh vidjevi Devdetbegovu zbunjenost. Prasnuo je u smijeh zato to se ponosio svojom pronicljivou. Jo je i estitao sebi ispraznivi au likera u jednom gutljaju. Zbunjenost budueg zeta bila mu je smijena, pa je jo jo jednom prasnuo u smijeh te pljesnuo po leima Devdet-bega: "Bravo, bravo, svia mi se. Sve proraunato, obazrivo. Takav treba biti", ree. Devdet-beg pocrvenje.

"Takav treba biti. Svia mi se tvoja obazrivost. Takav treba biti trgovac! Ti si trgovac musliman! Tvoj posao tei je od svih ostalih! I uspio si, bravo! Prije su pare zaraivali ili nevjernici ili pokvareni lopovi slubenici. Sad je vrijeme takvih kao to si ti. A ti si vrijedan, paljiv, ne ide u krajnost...", pa, osmjehujui se, pogleda u ispranjenu aicu. "Kako su samo male. ovjek ne primjeuje da je ispio! Da, ti ne ide u krajnost. To je veoma bitno! Kod nas posao svi odmah dovode do krajnosti. ovjek bi, zatim, trebao znati drati zatvorena usta. To je bitno, kako u trgovini, tako i u politici", pa napuni jo jednom svoju aicu i isprazni je u jednom gutljaju. "Da, drati zatvorena usta. Da ti ispriam, kad sam ve toliko popio. Cijeli moj ivot proao je uzalud zato to nisam mogao drati zatvorena usta. Ispriat u ti..." Paa se odjednom uznemiri, promijeni poloaj, ponovo napuni aicu i poe priati: "Bio sam ministar zauzimanjem rahmetli Ruti-pae... u, kako se to zove, Ministarstvu za vakufe. Nije prolo ni est mjeseci, dogodi se sluaj Ali Suavi. Saznadosmo za sluaj i, ne znam kako se dogodi, veliki vezir i ja iz Babialija8 pohitismo u saraj. I mene primie u audijenciju. Veliki vezir i Pa-diah priaju, ja se ne izjanjavam, sluam. Utom na gospodar ree: 'Izgleda da me ovi tipovi namjeravaju skinuti sa prijestolja, mora da su u to upetljani i prsti ministara. Pogreno miljenje! Ako je pogreno - pogreno, ta se to tebe tie, ukri?! Ne! Nisam mogao drati zatvorena usta, pa izbrbljam u mladalakom zanosu: 'Gospodaru na, zar bi to tako bilo da su ministri umijeani? Odnosno, hou rei, zar se sa takvim plaljivcima ulazi u tako veliki posao?' Na gospodar je zazirao od mene: 'Ovaj je razmiljao kako svrgnuti Padiaha, kako se obavlja taj posao; to zna, ovaj je opasan!', mislio je. Odmah je veliki vezir smijenjen sa dunosti. Formirana je nova vlada. Meni nema slube! Od tada proe dvadeset sedam godina. Meni jo uvijek nema slube! Dvadeset sedam godina bio sam valija u Erzurumu, u Konyi. Bio sam ambasador u Parizu, stalno ekao, ali ne dadoe mi ministarstvo. Zato? Zato to nisam znao drati zatvorena usta." Iznenada, opet prasnu u smijeh, a onda ga obuze melanholija: "A jo sam toliko sluio da bih udovoljio naem gospodaru." Izvjesno vrijeme zauti, pa upita: "Znai, ne zna ta govore o ovom bombakom sluaju?" "Ne znam", uzvrati Devdetbeg. "Pobogu, dobro je! Ako i zna, ne govori nikome! Bit e moj zet, drag si mi, ostavio si dobar dojam na mene. Posluaj moj savjet: Nikome ne vjeruj! Pogotovo nikako ne vjeruj onima koji nepromiljeno priaju, jer je ova sredina udna. Djeca su postala revolucionari. Znam da si ti oprezan, nee dozvoliti da te zavedu, ali opet budi oprezan! Ako negdje neto vidi, uje, znaj da e, prije ili kasnije, i tebe htjeti upetljati u to. Ne dozvoli da te oblate! Vidi li da su im namjere loe, hoe i tebe da uvuku u grijeh. Bjei, otii nekome monom i ispriaj svoje stanje. To je ono to sad ine mome sinu! Moj mlai sin se, izgleda, zanosi time. koluje se na vojnoj medicini. etvrtkom i petkom napuni konak svojim prijateljima iz kole. Zatvaraju se u sobu, pue, satima neto tajno priaju. Bahnem li u sobu, uute, ni muha se ne uje. Naroito neki, jedan-dvojica, gledaju me kao velikog neprijatelja. Mladi, vatreni, razdraljivi; treba ih shvatiti. Ali, hoe li to svako tako doivjeti? Moj sin je prostoduan. Ne zna za zlo, za spletke. Ali, ko e to pohvaliti? A ja u pisati saraju, objasniti situaciju, da se ne shvati pogreno, da ga neto ne zadesi. Jer, dijete je prostoduno, ne razmilja, odjednom moe zapasti u probleme! Zar nije tako?" Da, pasa.

"Ali, ti jo nisi ispraznio ni tu aicu! De, da i tebi napunim... Da, moj mlai sin je tako malo... naivan. Nemam ta kriti, majka mojih sinova nije da nije lijepa, lijepa je, ali je malo na svoju ruku. Majka mojih kerki je inte8 Vlada Osmanskog carstva ligentna. Ona i upravlja ovim konakom. Moj mlai sin je, tako, prostoduan. Inae, ja sam - to samo tebi govorim - naklonjen starijem. On e biti svjetski ovjek. Bacio se na svog oca! Mali je slubenik u birou za prevoenje, ali zna ivjeti! Eto, njega volim! Vragolan jedan! Izie na amlidu, ode na zabavu na Kagit-hane... Ide na Bejoglu... Ima mnogo poznanika. Zna svakog, njega svi znaju, vole. Ali, vidi, ni s kime nije prisan, odmjeren je. Znaj da su okolina i veze, koliko marljivost i inteligencija, pa ak i vie od toga, bitni za napredovanje u dravnim poslovima. Kad njega vidim, sjetim se svoje mladosti! Koji li e paa mog sina uzeti pod svoju zatitu? Jer, i to je uvjet. U trgovini ovjek moe imati pravo na malo samostalnosti, ali u politici, to u ovoj dravi, ne dolazi u obzir! Moje je prolo. Nisu me se sjetili trideset godina, a pogotovo me se nee sjeati ubudue... Kad bi, kaem, barem bio dobar taj paa koji e ga uzeti pod svoju zatitu!", pa, prasnuvi u smijeh, jo jednom sebi napuni aicu. "Jer, ovjek se istroi pod okriljem loeg pae. teta bi bilo! Kako mu je samo drag ivot!", pa se uozbilji prisjaajui se neeg: "Imao je fijaker, uredio ga je po svome ukusu. Nije bilo upregnutih slinih konja, jedan je bio siv, a drugi vranac. teta, prodao sam ih, jer su iziskivali velike trokove. Zatim, da i to kaem: veliki su izdaci ove kue. A Nigan je odrasla u ovom okruenju. Morat e biti paljiv. Prodali smo taj fijaker. Prodajemo vilu na Camlidi... Ne znam mogu li ti objasniti?" "Razumijem, paa!" "Bravo! Razumijem i ja", ree ukri-paa i nasmija se. "Nae vrijeme prolazi. Na velikog Abdulhamida baena je bomba. Djeurlija revolucionari! Niko nije zadovoljan svojim stanjem. Ko bi mogao pomisliti da e na Abdulhamida biti baena bomba? I on e otii naglavake; svrgnut e sebe i otii. Mene se nije sjetio dvadeset sedam godina. Ali, da kaem, nisam nezahvalan. Ono to sam vidio, vidio sam u njegovo vrijeme. I ministarstvo, i paaluk, i, moda je beznaajno, i valiluk, i ambasadorski poloaj. Ne brinem se mnogo za kerke i sinove. U vrijeme valiluka u Erzurumu naao sam jeftino zemljite. Da uzmem, rekoh. O tome se brine ehaja. Izdrava se, a i nama poneto poalje! Moe i to otii. ta moe odoljeti trokovima ovog konaka? Haa, to kaem, s tobom sam zadovoljan. Nimalo ne sumnjam u Niganinu budunost." "Hvala, paa", ree Devdet-beg pocrvenivi. "Nema se ta rei ni protiv tvoje otmjenost! Ali, jedino tu aicu nisi mogao isprazniti! Ti si veoma obazriv, veoma!" Paa je micao glavom lijevo-desno. Stidljivo, Devdet-beg iskapi aicu. Liker je bio neto to je slatko, ljepljivo. "Bravo! Hoe li umrijeti ako to popije? Donesi da opet napunim! Opusti se malo, duo moja! Razumijem, utiv si prema meni, ne pije u mom prisustvu. Vidim, svia mi se to! Ali, zavrili smo taj in, sad smo preli na prijateljstvo! Reci mi kako se provodi, bekrija li, kakvi su ti prohtjevi?" "Ima li se vremena, paa?", odgovori Devdet-beg. "Skrati, skrati", ree paa. "Hajde, ne stidi se!" "Stvarno Vam kaem, paa. Nekad sam iao na ehzadebai, sad ni to ne mogu." Paa ponovo okrenu glavu desno-lijevo.

"Ali, vidi, smijei se", ree. "To je bekrijski osmijeh, znam ja!" Devdet-beg se uplai osjeajui da je prvi put omalovaio pau, da e moda imati manje potovanja prema njemu. "uti! Zato? Vidi, i to je krajnost", ree paa. "Nemogue, duo moja! Ja sam, hvala Bogu, proivio. Probao sam brojne ovozemaljske blagodati. Ali, ti? Ne, ne, mora da i ti neto radi, ali...", pa, ugledavi bezizraajnost na Devdet-begovom licu, dodade: "Dobro, dobro; prekidam ovu temu!" Nabrao je obrve: "Ali, sa tobom se ne moe lakrdijaiti! Ionako sam samo ja priao, a ti si sluao. Kad ve nee priati, doi da igramo tavle. Jesu li ti snane ruke?" "Ne znam", ree Devdet-beg sa istim bezizraznim pogledom, natmurenog lica. Sjeli su za tavlu. 8. 0 vremenu, porodici, ivotu Devdet-beg nije volio tavlu. Prve dvije ruke izgubio je neprestano utei. "Dok se moj brat bori sa ivotom, ja ovdje igram tavlu", pomisli. Potom su mu kocke dobro padale, pa je nekoliko puta pobijedio i paa se uznemirio. Ubrzo Devdet-beg nastavi gubiti. Kad je paa nakratko iziao, pogleda na sat i rastreseno uoi da se pribliava jedanaest. Rasrdi se shvativi da nee stii u duan. Gnusno mu je bilo zadovoljstvo koje je paa nalazio u igri tavle, kao i njegova brbljivost. Paa mu je priao o pozoritu u koje je iao dok je bio ambasador u Parizu, o namorluku nekog slubenika, o esmi koju je sagradio u Konyi, o nekoliko bekrijskih avantura i o mitu koje je odbio primiti dok je bio ministar vakufa. Pred kraj jedne od partija koje je Devdet-beg gubio, ue sluga i primaknu se pai: "Gospoa ide na ili, Naime-hanumi, trai fijaker". "Neka uzme, neka uzme. Sta u ja sa fijakerom na ovoj vruini", odgovori paa i naglo ustade. "Stani! Kad se vraa? Kakvo je izlaenje u ovo doba?! Zakasnila je! Idi i pitaj kad se vraa. Moda u ja ii u klub", ree i sjede na stolicu. Osmjehnu se Devdet-begu nastojei pokazati prijatnost. Potom uzastopno dobi po dvije estice, ali nakon toga ne prasnu u smijeh. Zatvorio je tavlu i ponovo ustao. "Da odem u klub? Da tamo malo proaskam?", promrmlja u bradu i okrenu se prema Devdet-begu: ta ti veli? Da veeras skupa odemo u klub?" "Ali, paa, ja bih Vam tamo bio na teretu", uzvrati Devdet-beg. U jednom trenutku je pomislio da ga je paa zaista pozvao u klub. Zatim shvati da nije uspio zabaviti pau onako kako je to on elio. "Ne, sinko! Na kakvom teretu?" Paa je to izgovorio pomalo s naporom. Potom, kao da se tui, dodade: "Eto, kad ljudi poput mene dou u ove godine ive a nita ne rade. Ne razmiljam kako u ispuniti dan. Dovoljne su uspomene. Ali, ovjek ih treba nekome ispriati, zar ne? U Evropi sam vidio da oni tamo sjede, piu. Nastaju knjige, u novinama se objavljuje u nastavcima. A ovdje? Kad bih napisao samo jednu rije, naljutio bih monike. Navukao bih sebi probleme. Ovdje nema slobode, sinko, slobode! ivjeli Mladoturci!" Zadnju reenicu izgovorio je priguenim glasom. "ivio moj mali prostoduni sin! Hmm... Dobro, ta ti misli da treba raditi u ivotu? Ne, ne, ti to sad ne moe razumjeti! Uostalom, i ne slii nekome ko je neto posebno mnogo knjiga proitao. Ne zamjera mi, naravno?"

"Molim Vas, paa", ree Devdet-beg i preznoji se. "Dobro, shvatio sam. Utiv si, znam", odgovori paa. Izgledao je kao da se malo naljutio. Hodao je teturajui se gore-dolje po sobi. "Ko zna, moda sad misli da sam i pijan. Ovako nikad nisi vidio nekog pau, zar ne? Koliko si, zapravo, vidio paa izbliza, sa koliko si ih razgovarao? Nego, odakle ti zna Nedim-pau?" "Doao mi je u duan", promrmlja Devdet-beg. Paa se zaustavi nasred sobe. Pogleda Devdet-bega kao da gleda bu-bavabu: "Trgovac", proapta. "Nije mi padalo napamet svoju kerku dati za trgovca. Povrh svega, dajem je svjesno, sa zadovoljstvom. Cijenim te, sinko; nemoj me pogreno shvatiti. Ako iz mojih usta izlaze grube rijei, to je zato to te smatram bliskim!" Naprezao se kao da se nastoji prisjetiti molitve koju je zaboravio. "Zato smo postali takvi? emu sve ovo? Zato su bacili bombu? Svi su neprijatelji naem padiahu..." Bacio se na divan ili zato to vie nije mogao stajati na nogama ili iz be-znadenosti. Pogleda Devdet-bega: "Dopao si mi se! Dopao si mi se, jer me podsjea na mene", promrmlja. Nastojei se osmjehnuti, prihvatiti normalnim ono to se dogaa, Devdet-beg je gledao pau. Shvatao je da bi neto trebao rei, ali nije mogao nai podesne rijei i samo se preznojavao. Ue sluga: "Gospoa e kod Naime-hanume ostati kratko. Sa njom e ii i kerke. Rekoe da e se odmah vratiti." "Dobro, dobro, neka odmah idu", kaza paa. "Ali, reci im neka ne kasne, da se poslije ne bi kajale!" "Oprostite, da Vam donesem Va aj?", upita sluga, a iz njegove komot-nosti moglo se razumjeti da je vian nastupima paine pripitosti; osmjehnu se pai kao prijatelj, a ne kao sluga. "Donesi, ta eka?!", uzvrati paa. "A prije donesi kahvu. Hoe li, sinko, i ti kahvu?" "Ja bih konano krenuo, da Vam ne smetam", odgovori Devdet-beg. "Kako? Ide? Neee, ja ovjeka ne putam tako lahko! Sjedi tamo! Da se moda nisi naljutio na mene?" Devdet-beg ne odgovori. Obori pogled. "Sjedi gdje si!", ree ukri-paa. "Cijenim te. Utufi to sebi u glavu. Nisi ti prvi koji je zaprosio Nigan!", pa ustade i ukori slugu koji je jo uvijek stajao i ekao. "ta eka?" "Dvije srednje slatke kahve!", a onda se okrenu se Devdet-begu: "Srednje, zar ne?" Opet se ushodao. "Moda sam previe popio. Rekoh, da unesem malo vedrine u ovaj dan... Saekat emo fijaker, onda emo zajedno otii u klub! Kud one idu? Na-ime-hanumi. Sta e tamo? Izmjenjivat e osmijehe: Ha-ha-ha, hi-hi-hi! Ispijat e ajeve, priati o ovome, o onome, traati... itaju knjige; priat e O onome to su proitale, o odjei... Dola je neka Francuskinja, krojaica. Hoda od konaka do konaka, ije haljine. Mene je moja jutros ispipavala. Htjela bi je, kao, pozvati u kuu. Priala bi francuski s njom. Podsjetit e se vremena kad sam bio ambasador, a djevojke e itati poeziju... Nikako da se naviknem na ovu njihovu ala franga prefinjenost i utivost. Ponekad pomislim: Kamo sree da mi je ova druga ena malo ljepa, pa makar bila i gluplja. Da na nju dovedem jednu mlau? teta bi bilo! Nestalo bi vedrine iz ovog

konaka. Poele bi splekte i intrige. Ovako je bolje. Ona je bistra ena. I njene cure. Mene ponekad doivljavaju kao grubog, neotesanog. Ne razmiljaju o tome kako su saznale sve to, ko ih je odveo u Pariz. Htjele su klavir. I to sam uzeo. Sviraju, zabavljaju se, itaju, ale se meusobno, oponaaju kao majmuni. Ne razumijem, ali doputam. Stavie, ne gledaj na moju ljutnju, dopada mi se, volim to! Ja sam takav. Da, volim, jer kua treba biti vesela, ivahna. Sta da ja radim u konaku koji je poput mezara? Osim toga, ti evropski obiaji trebaju. Otili smo, vidjeli ta su sve oni uradili. A mi pasemo na istom mjestu. Ogromne fabrike, stanice, hoteli... Znaju i raditi i odmarati se. I ja ak u ovim godinama idem u klub. uj, koja rije: klub! I nama trebaju fabrike. Ko e ih napraviti? Trgovci poput vas... Hah... Ali, gdje je to?! Vi samo znate kupovati i prodavati, kupovati i prodavati... Napravljena je i eljeznica. U vagone tovarite pamuk, duhan, istovarate lampe, tofove, napunite depove... Ne, ali opet mi se svia. Mirna mi je dua to sam tebi dao Nigan." Paa je etao po sobi. Odjednom stade pred prozorom: "Vidi, vidi, doao je fijaker. Sada e ui." Osmjehnu se kao da pria sa nekim svojim prijateljem sa kojim skupa bekrija. "Ako eli vidjeti svoju vjerenicu, doi!" Devdet-begu doe da ustane i pogleda, ali se posrami. "Zar je ne eli vidjeti? eli, ali se ustruava. Ja sam kriv. Zato je nisam ovamo pozvao? ta bi bilo da je dola? Imam li ja toliko zaostale poglede? Uz to, sa svima sjedi, jede. Da sam te makar pozvao na ruak! Rekao sam Bekiru, zaboravio je... Doi, sinko, doi da vidi, sad e ui u fijaker..." Devdet-beg ustade stidljivo se osmjehujui i kao da je uo neku prijatnu alu. Teturajui se poput pijanice, krenu prema prozoru. "Hajde, tako...", ree paa. "Pa, zar ovjek ne bi elio vidjeti svoju vjerenicu? Zna li kakva je ona? Rei u ti. Naa Nigan je bistra djevojka. Na svom mjestu. Ali, vidio si, zna, nije i najljepa na svijetu. Utiva je, graciozna, njena. Ali, neka ostane meu nama, opet ne mogu rei da meu curama najvie nju volim. Turkan je simpatinija. A ukran je slina meni. Nigan je zatvorena u sebe. Zna ta hoe. Moe se zadovoljiti darovima, kompletima findana - oduevljava se findanima, porculanom - sitnim zabavama. Voli se popeti u fijaker i vozati se. Nije vidjela mnogo svijeta. Niti zna mnogo, a niti malo. Rekao sam da ita knjige; poeziju. ita i francuske romane: Ali, ne mislim da je neto posebno sklona itanju. ita, eto, tako, da prekrati vrijeme. ita kao to na gospodar slua policijske romane! Voli ala franga ivot, ali je umjerena. U tom pitanju e se, u svakom sluaju, prilagoditi tebi. Ne mogu rei da je skromna, ali nije ni nezasitna. Inae je uope nismo primjeivali. Nauila je sve to je dobro u ovom konaku, vidjela sve to je loe. Ne znam je li poprimila loe navike. Haa, ima jednu lou naviku - neprestano trepe oima. Eto, izlaze." Izmeu fijakera i avlijske kapije bila je kaldrma koju je zasjenjivalo stablo inara. Tu Devdet-beg ugleda visoku enu u bijeloj odjei. Po painom smijehu shvati da je to Niganina majka. Potom se, priajui i osvrui se oko sebe, pojavie djevojke, jedna po jedna. "Ne znaju da sam ja ovdje, u konaku", pomisli Devdet-beg. Kao da ga ponovo obuze osjeaj krivnje. Djevojke su izgledale ivahno i veselo. Devdet-beg ne uspjede razaznati koja je Nigan. "Porodica", promrmlja. Uini mu se kao da uje otkucaje sata. Jo vie utonu u osjeanje krivice. "Jedna od njih", proaptao je

sa strahom. "Porodica!" Jednu od tih njenih i poput sjene suptilnih djevojaka pokuavao je smjestiti u svoje misli o porodici. Osjeti da mu srce ubrzano kuca, zastidje se. "Sta sam ja?", proapta. Paa je i dalje blebetao, ali ga nije uo. Gledao je preznojavajui se i ga-dei se vlane ruke i samog sebe. Tamo, ispod stabla stajalo je, micalo se i smijalo neto na ta eka duge prohladne godine, o emu mata. Koliko je daleka, koliko je neodreena! Uspio ju je obuhvatati mislima, jedino mislima. Ne emocijom. Emocija je bila neto naporno da bi se pokrenulo, teko poput savjesti. Znojei se, u krv mu se upumpavala prljavtina i krivica. Vie nije htio gledati. Poelje da utihne pain krkljavi glas, da se zaustave kretanje. "Moj brat umire", promrmlja. Naumpade mu san i smjesti mu se u svijest. Ono daleko i neodreeno postalo je jasno, odreeno. "Mislio sam o svemu", promrsi. Kroz glavu mu proe duan, i Ekenazi. Uplai se. Koija je otvorio vrata fijakera. Odjednom se u avliji pojavi komeanje. Devdet-beg zau kripu toko-va. Jedan konj zahrza. "Aa, doao je Sejfi-paa!", viknu paa. "Allah te blagoslovio, Sejfo!" Iz pristiglog fijakera hitrim pokretima izie neko malo pogrbljen, visok, sa crnom bradom. Pogleda one to su ulazili u drugi fijaker, pa se uznosito okrenu. U tom trenutku zbi se neto neoekivano. Jedna po jedna, djevojke su prilazile pai i ljubile ga u ruku. "Bravo! Vidi li ti naih?", ree ukri-paa. "A ta je, eto, tvoja!" Devdet-beg se preznoji. Ono neto to je maloprije bilo neodreeno, sad je postalo jo udaljenije i neodreenije. Ljubila je ruku Sejfe-pae. Devdet-beg shvati da mora upotrijebiti pamet, da se mora boriti da bi shvatio. "ta je ona? Sta eli? Kako?", promrmlja sa strahom. Pomisli kako e sa onom koja se mie, koja se saginje i ljubi painu ruku, provesti cijeli ivot. "Moda... Moda...", proapta zabrinuto. Potom, koristei svu svoju mo, to tamo neto ivahno uznastoja smjestiti u svoju viziju. "Pogledaj, eto, vjerni prijatelj Sejfo", ree ukri-paa. Djevojke odjednom uoe u fijaker. Devdet-beg pogleda za fijakerom koji se udaljavao. Ue sluga: "Doao je Sejfi-paa." "Znam, znam, neka izvoli", uzvrati ukri-paa. Okrenu se Devdet-begu: "A Sejfo je, eto, ovjek kojeg sam ja uzeo pod svoju zaitu. Pokazao se pametnijim od mene. Znao je ugoditi naem gospodaru. Poput mene je... Bio je ambasador u Londonu... Ali, ti si veoma rasijan! Hah, hah! Doista si je vidio, zar ne? Da, da, vidio si je, eto! Svaka ast Sejfi! Kako je znao da sam danas potiten, da sam eljan razgovora?" Dvojica paa zagrlie se ispred vrata. Sejfi-paa je izgledao oholo. "Ja sam trgovac", pomisli Devdet-beg. "Zna li moga budueg zeta?", predstavi ukri-paa Devdet-bega. Sjedoe. Sluga im donese kahve. Sejfi-paa je krajikom oka mjerkao Devdet-bega, Devdet-beg se mekoljio u fotelji, a ukri-paa je neta objanjavao. "ime se Vi bavite, sinko?", upita Sejfi-paa. "Ja sam trgovac, paa!" "Trgovac...Tako, dakle.Trgovac...", promrmlja paa i, okreui se domainu, poprimi izgled kojim je pokazivao da ga slua. ukri-paa je laskao svome gostu. Govorio mu kako je sve manje pravih prijatelja, kako s malo kim razgovora onako kako bio elio.

Zavri rijeima da ve i zeta doivljava kao prijatelja, ali intonacija njegovoga glasa zvuala je poput izvinjenja. "Quels livres lisez-vous mon enfant?", odjednom upita Sejfi-paa. Devdet-beg se uspanii, uzruja, ali, izgovarajui slog po slog, odmah odgovori: "Monsieur, je lis Balzac, Musset, Paul Bourget et..." "Sinko, ak je i ovoliko Vae poznavanje francuskog dobro", ree Sejfi-paa prekidajui Devdet-bega u pola reenice. "Oslobodit ete se priajui", pa, opet se okreui domainu, poe priati nove politike traeve posljednjih dana. Devdet-beg je posmatrao pau Sejfu, ija je grba sve vie rasla kako je priao, a brada se eala o koulju, i ukri-pau, koji ga je sluao s uivanjem. Postajao je uznemiren prisjeajui se da je Nigan kerka jednog od ovih paa, a da je maloas poljubila u ruku drugog. "Nije trebalo biti tako. U tome ima neto gnusno. Ja sam bolji!", pomisli. Potom se prisjeti Niganinog ulaska u fijaker. Sa istinskim trijumfom osjeti da je Nigan za njega i uzbudi se. "Da, tako,ja sam bolji od njih. Ja prednjaim. Ja sam istiji!" Odjednom se oraspoloi smatrajui da je truhlo i smijeno sve u ovoj sobi, u stvarima, to to ga plai, to izgleda nerazumljivo i nedostino. Toliko se oraspoloio i uzbudio da se poeo plaiti prljanja osjeaja. "Da odmah ustanem i iziem. Sada...", promrmlja. Tada ue sluga sa ajnim posluavnikom u ruci. "Da si donio jo i zemike...", dobaci ukri-paa. "Kako ti lijepo pria!", ree i pljesnu gosta po koljenu. Sejfi-paa se namrti. Zatim se okrenu Devdet-begu i upita: "Gdje Vi stanujete?" "Stanovat emo na Niantau", odgovori Devdet-beg. "Ne! Gdje sad stanujete", zaguna paa. "Na Vefi", odgovori Devdet-beg. Obradova se primjetivi da se nije razbjesnio kao to je oekivao. "Nigan i ja emo stanovati u onoj kui na Niantau", pomisli i poelje to prije popiti aj i izii iz ovoga konaka. Dok su ispijali aj, Sejfi-paa poe priati o naklapanjima u vezi sa sluajem baene bombe. Sultan je opomenuo Ministarstvo dandarmerije i istranu komisiju zato to dounici nisu oprezno radili, veliki vezir Fe-rid-paa je nekom poznaniku pae Sejfe rekao da je danas pronaen trag: ustanovljen je registarski broj koije u koju je stavljena bomba. Zatim je poeo priati o tome ko je iskazao hrabrost, a ko se uplaio prilikom toga dogaaja. Dvojica paa su se razveselili i uivali u prii o onima koji su se uplaili. Tema pree na Fehim-pau, koji je bio u tekom stanju, i na njegovu ljubavnicu Margaret. ukri-paa pozva slugu elei ovaj uitak zainiti konjakom. Sluga donese konjak i ae uskoga grla i irokih bedara. Pae poee priati o Abdulhamidovoj hrabrosti, o sretnoj sudbini ejhu-l-islama Demaluddin-efendije, o zloj kobi dvadeset est osoba koje su poginule u bombakom napadu. Zabavljali su se priajui o tome ko se kako prepao. Utom Sejfi-paa poe prepriavati sluaj dok je bio ambasador u Londonu: "Jednoga dana, sa potpisom glavnoga pisara, u Ambasadu je dola ifrirana poruka: 'Da se odmah kupi i poalje papagaj koji moe govoriti i ija su glava i svo perje bijeli'. Uhvatila me panika kad sam primio ifriranu naredbu. Odmah sam telefonirao direktoru londonskog zoolokog vrta. Saznao sam da je drugo ime ptice... Drugom sam slubeniku rekao: 'Napiite ovakav odgovor: Nema papagaja s bijelom glavom i bijelim perjem koji moe govoriti. Opisana ptica nije papagaj, ve kakadu'. 'Moda nee znati razliku meu

njima, da kupimo jednog kakadua i poaljemo', ree drugi slubenik. Nisam mogao obuzdati svoju srdbu: 'Ako ne znaju, nek naue! A vi ifrirajte telegraf koji sam izdiktirao!', rekao sam slubeniku." Devdet-beg ustade bez najave. "Ja odoh, paa", ree. "Stani, stani, sluaj ovu priu", uzvrati ukri-paa, ali mu namrteno Devdet-begovo lice pokvari raspoloenje. "Doi opet. Doi opet. elim te jo vidjeti prije vjenanja", ree. "Nigan", pomisli Devdet-beg i nabrzinu stisnu ruku pai Sejfi i pusti Htjede poljubiti u ruku ukri-pau. Zau otkucaje sata. Spotae se. Ne poljubi ruku. Samo se osmjehnu. Spusti se stepenitem. Sluga zaduen za kuhinju otvori mu vrata. Devdet-beg se oraspoloi primjetivi iroko i isto nebo, blistavo sunce. Puhao je lahak, svje vjetar. 9. Kamena kua na Niantau Sunce je peklo po dvoritu i podobro je odskoilo. Devdet-beg pogleda na sat. Dvanaest. "itav dan mi proe uzalud", pomisli, ali se nije oneraspoloio. Osjeao se spokojno, onako kako nije odavno. Nadolazila mu je nova, zdrava snaga, kakvu ranije nije zapaao, a koju je godinama nosio u sebi. Nije htio razmiljati o tome iz ega izvire ta snaga i kako se pojavila. Samo je iao trotoarom i osjeao tu snagu i umilnost sunca, istotu koja mu se - zato to odavno nije zapalio cigaretu - irila po ustima i itavom tijelu. Ovuda je maloas hodala Nigan. "Ona ja moja. Zasluujem je", tako razmiljajui, Devdet-beg se popeo u fijaker. Koijau ree da zaustavi na uglu Niantaa. Osjeao je da e voljeti Nigan. Ranije je esto razmiljao o tome kako je eli voljeti. Isto tako, znao je da ga Nigan sad ne voli. Ali je znao i da je - ma koliko njena porodica bila udna, stara i daleko od njega - ona, ivahna djevojka koju je maloas vidio, odgojena da voli svoga mua. Jo jednom pomisli da je upravu, uzbudi se i uplai da mu se oi ne navlae. "ivim!", kaza. Fijaker je prolazio pokraj damije Tevikije. U avliji je bilo veliko stablo inara. Iz harema je, tekim i opreznim koracima, starac izlazio na ulicu. Na obje strane ulice bila su stabla lipe i kestena. U avlijskoj dubini konaka bilo je -prostrto rublje. Avlijom je trkaralo dvoje djece. Sama od sebe se ljuljala ljuljaka postavljena na lipi. Devdet-beg izie iz fijakera koji se zaustavio na uglu prema Niantau. Povjetarac mu zanjiha krajeve kaputa. Ispred i u avliji kamene kue bila su stabla lipe i kestena. Stabla su mlada i niska i po njima je padala sjena kue utei zajedno sa vjetrom. Dok je ulazio na avlijsku kapiju, jo jednom pomisli da je ova kua najbolja meu svim koje je razgledao. Iao je izmeu cvijea i njegovanih sadnica rua putem posutim ljunkom koji je spajao avlijsku kapiju sa kunim vratima. Pokucao je, saekao, ali niko ne otvori. Okrenuo se i poeo etati. Nabasa na dijete, koje otra govorei da e nekoga pozvati. Ubrzo doe sa starcem niskog rasta, krupnih aka. Starca je vidio kad je prethodno obilazio kuu; bio je vrtlar. "elite obii kuu?", upita starac. "Zar nisu javili?" "Jesu. Madam je na ostrvu!" "Znam! Zakasnio sam, zar ne?"

"Madam je jutros bila ovdje", odgovori vrtlar i iz depa izvadi klju i otkljua vrata. Devdet-beg ue. Za njim krenu dijete. "Ti nas saekaj. Hajde", ree vrtlar djetetu i zatvori vrata. Kua je bila u polumraku, jer su prozorski kapci bih zatvoreni, ah se Devdet-beg ugleda na ogledalu ispred vrata. Svoje visoko, mravo tijelo doivio je krepkim, okruglo lice veselim. Krenu prema stepenitu. Kamene stepenice su vodile na poprilino irok hodnik. Uli su na vrata koja su gledala na hodnik. Devdet-beg je sa zaprepatenjem gledao na namjetaj u salonu. Izmeu pozlaenih stolica, povijenih fotelja sa graviranim uglovima i ivicama, bili su dotrajali stolovi i stalci. U jednoj sobi, otvorenoj prema salonu, bili su samo klavir, klavirski tabure i stolica. Parket je bio prljav. Na zidovima su visile fotografije runog, bradatog starca sa eirom. Tavanica je visoka. Izmeu gipsanog reljefa, koji je podsjeao na rue i lovorove listove, letjeli su debeljukasti aneli. Sve je bilo pranjavo. Na tronocu je stajao slomljeni svijenjak. Ugao drvene pepeljare bio je nagoren. Lampa na stalku bila je nagnuta ustranu. Po strani te prljavtine i nereda bila je paljivo prekrivena fotelja. Sve te stvari bile su nepojmljive, ali se izmeu svega ovoga mogao smjestiti planirani ivot. "Kako je neuredno", izusti Devdet-beg. "Kad joj je umro mu, madam je ovo odluila prodati", uzvrati vrtlar, koji je shvatio da ga ispituje. "Na ostrvu ima prijateljicu." "Zar ovjek uope moe drati ovako kuu?", kaza Devdet-beg, a nije mu bilo jasno zato je to izustio. Poli su natrag irokim i kratkim hodnikom. Tu su bile dvije sobe, obje prazne. Na podu su bili komadi papira, razvaljeni sanduci i kutije. Na zidu su se mrtili lice bradati starci sa eirima. Devdet-beg pomisli da e ove sobe koristiti djeca ili gosti. I gornji sprat, na koji je penjalo uskim i mranim stepenitem, bio je isti. Nije bilo ovako neuredno kad je Devdet-beg bio prije dvije sedmice. Tada mu je u takvoj kui bilo teko zamisliti dom koji je u skladu sa njegovim eljama. Meutim, dok je sad zagledao prazne sobe, mogao ih je namjestiti u mislima onako kako je naumio. U pozadini sobe bio je veliki krevet; krajnje neuredan: vidjeli su se ar-afi, deka, dugi jastuk za dvije osobe. Devdet-beg se uplai pomisli na ono to je vidio sa prozora ukripainog konaka. Najei se pri pomisli da e se sve okrenuti naglavake, da e se umazati krvlju i prljavtinom. Gledajui na prostrani krevet i jastuk za dvije osobe, nije htio razmiljati nioemu to je u vezi sa njegovim planovima i ivotom. Podigao je glavu da ne bi vidio naborane arafe, uflekane prekrivae, jutarnji ogrta. Na zidu je bila objeena slika mladog branog para. "Gospodin je umro. Nije bio dobar ovjek, ali je volio bau. Lahka mu zemlja", nipodatavajuim glasom izusti vrtlar gledajui sliku. "Sad ena troi njegov novac. Navodno e otii u Ameriku." Devdet-beg je to, manje-vie, znao. Na Sirkediju se raspitao o Jevreju, vlasniku kue. Dim cigarete vrtlar puhnu prema slici: "Gospodin je bio trgovac", kaza. Susjedna soba bila je zakljuana. Vrtlar ree da je madam tu ostavila vrijedne stvari. Iza te je bila jo jedna soba. Prozorski kapci su bili otvoreni. Tako je dopirala spokojna, tiha svjetlost iz bae. Devdet-beg odlui da e tu biti biblioteka sa pisaim stolom.

Spustie se na najnii sprat. Devdet-beg pomisli da bi u malim sobama sa uskim prozorima mogli noivati kuhari i posluga. Zahod na donjem spratu bio je ala franga, kao i onaj na gornjem. Ovaj donji e preokrenuti na ala turka. Ue u prostoriju koju e se moi koristiti kao perionicu vea. Susjedna soba bila je iroka; kuhinja. Iz kuhinje se moglo prei u drugu avliju. Meutim, vrata su bila vsto zatvorena; zakljuana. Devdetbeg pogleda izmeu prozorskih kapaka. Ugleda istu smirenu svjetlost. Vrtlar ree da se tamo moe doi kroz prednja vrata. Dok su izlazili, Devdet-beg jo jednom baci pogled na ogledalo. Sve je bilo onako kako je planirao. Napolju je ekalo dijete. Zajedno sa njima prelo je u drugu avliju. I tu su bila stabla kestena i lipe. Ispod kestena, tano na sredini avlije, postavljene su dvije stolice. Pokraj stabla, koje je podjealo na munaru, sa velikim granama koje su izgledale tako kao da e utavom i veselom kronjom zagrliti kuu i nebo, ove dvije stolice izgledale su veoma male i jadno. I u bai, kao i na drvetu, sve je bilo u kretnji svjeeg predveernjeg vjetra. Cvjetovi su se vrtili, listovi okretali, trava i tanki izdanci njihali se naprijed-nazad. Nakon krae etnje, Devdet-beg se okrenu i pogleda na kuu otpozadi: sunce je udaralo u brljen koji je obavijao fasadu. Sjede pod stablo. Na stolicu naspram njega sjede vrtlar. Devdet-beg izvadi kutiju cigareta i prui je prema vrtlaru. "Baa je lijepo njegovana", ree tek toliko da neto kae. "Ova baa mi je veoma draga", uzvrati vrtlar, a izgledao je kao da se stidi. I Devdet-beg zapali cigaretu. Zajedno su gledali zalazak sunca iznad Harbije. Dijete je etalo baom. "Sada si muterija, zar ne?", upita vrtlar. "Ako se dogovorimo o cijeni!" "Dogovorit ete se, dogovorit ete se! Madam bi odmah prodala!" "Dobro", uzvrati Devdet-beg. "Da ovo uzmem, zar ne?" "Uzmite, gospodine, uzmite, ovdje je veoma lijepo", ree vrtlar. Osmjehnue se. "Uzet u", pomisli Devdet-beg i osjeti iznenadnu naklonost prema vrtlaru. Osjeti se opet jakim, kao da na sebi ima nevidljivi oklop. "Kako je prijatan ovaj vjetar!", promrmlja. Sunce je zalazilo budei osjeaj prijateljstva i bratstva, a ne melanholiju. "Prijatno mjesto je ovaj Nianta", kaza Devdet-beg. "Da", uzvrati vrtlar i uzbudi se. "Ja sam ovdje roen, ovdje u umrijeti. Ovdje je nekad bio bostan. Moj otac bio je uvar bostanluka. Davno, prije sto godina, ovdje su bile njive bostana i jagoda i plantae smokava. Sultani su pucali iz puke sa suprotnih padina, a za uspomenu su podizali ove kamene biljege. Zatim je sultan Medid priredio sveanost suneenja. Ja sam tek bio roen. Potom su podigli one saraje u parovima, dolje na uglu. Zatim su napravili damiju; toga se i ja sjeam. Potom su sknavili bostanluke i podizali konake. Ostalo je malo bostanluka. I ja sam se bavio uzgojem bostana. Kako su nicali konaci, pojavila se i ljubav prema baama. Odravam bau jednome, svidi mu se, dolazi mu musafir, i njemu se svidi, pita ko je vrtlar, kau da sam ja, zovu me, kau: 'Bi li odravao i moju bau?' Tako je bilo da vie nisam mogao stizati u sve bae. Doli su i drugi vrtlari... Mi smo sve ove konake..." Devdet-beg nije gledao u vrtlara nego u mrave koji su hodali izmeu njegovih nogu. Izmeu nogu mu je prolazio dugi i tanki mravlji put. Skreui, put je ulazio u rupu pokraj kestenovog stabla. Iz te rupe vodili su i drugi putevi koji su se irili u druge dijelove bae. Dva mrava nosila su ljusku sjemenke bundeve. Podignuvi glavu,

Devdet-beg pogleda vrtlarovog sina koji je grickao sjemenke. vrljao je pogledom izmeu stabala... "I sina u poduiti vrtlarstvu", ree starac. "Voli bau, drvee, zemlju... Nije mogao uiti kolu. Neka radi ovaj posao." "Kako se zove?" "Aziz." Devdet-beg ponovo pogleda mrave. Potom, po navici steenoj u djetinjstvu, odlui jednoga pratiti do rupe. "Eto, podizanjem ovih konaka razvijala se i ljubav prema baama. Ovuda su se nastanjivali bogati. Drveni konaci postajali su sve vei. Sa konacima su pravljene i ogromne tale. U tale su strpali po dva, po tri fijakera. Namnoilo se koijaa, kuhara, sluga, nadniara. Potom su, za paama i begovima, doli Jevreji, Ermeni, trgovci. Oni su podizali kamena i betonska zdanja. Stabla su posjekli, sadnice poupali, otvorili putove, nestalo je bostanluka. Onda je, ta sam ono htio rei, i na padiah umjesto drvene damije podigao kamenu. To je bilo prije est godina. Potom su, eto, i na njega bacili bombu. ulo se ak dovde." Dva mrava su se zaustavili malo ispred Devdet-begovih nogu; kao da priaju neto. Trei pozastade prolazei pokraj njih. Ree neto na brzinu, zatim nogama dodirnu svoje prijatelje i otra ka gnijezdu. Devdet-beg pomisli da pred zalazak sunca sva baa vrvi od mrava koji trkaraju, priaju, neto prenose. Zatim se sjeti ulice Bejoglu, duana, svoga oca. Podie glavu. Jedan oblak se zaputio u pravcu kible. "Ova kamena kua je nova, veoma stabilna", ree vrtlar. "Gledao sam dok je graena. Radili su ermenski majstori kamenoresci. I glavni majstor im je bio Ermen... teta, gospodin je umro. Nije bio dobar ovjek, ali volio je bau... Madam sve prodaje. Sve se rasipa, jer nema djece. Tako bude kad se nema djece. Ostali su bez korijena. Treba dobro pustiti korijen u zemlju, pa ivjeti. Kao ovo stablo..." Nije to rekao kao neko ko je mnogo toga proivio i vidio, ve kao da se izruguje. Sunce zae iza konaka i drvea. Devdet-beg se pridie. "Ovdje u ivjeti", pomisli naslaujui se povjetarcem. "Uzmi ovo, bilo bi teta radi bae", kaza vrtlar ispred vrata. "Baa je veoma lijepa..." "Pue li uvijek ovako?", upita Devdet-beg. "Pue uvijek predveer." Devdet-beg krenu prema fijakeru. Probudi koijaa. 10. Bolesnikova elja Sunce je zalo, poelo se mraiti, ali u Devdet-begu se nisu probudili mela-nholija i nemir, koji se svaki dan bude u ovo vrijeme. Svaki dan u ovo vrijeme, nakon to zatvori duan, pjeaci od Sirkedija do Eminonuja. Glavu je razbijao o uske zidove dnevnog ivota ne znajui kako ugasiti nespokojstvo koje mu pali unutricu. Meutim, sad se osjeao zdravim i jakim, kao da dan tek poinje. ivci su mu bili oputeni toliko da se bez naprezanja moe suoiti sa svim dnevnim problemima, a ne samo sa veernjim. ak nije osjeao potrebu ni za cigaretom. Koijau je rekao da e ii na Bejoglu, bratu. Sunce je ve zalo, pa u fijakeru nije bilo vrue i gibao su se posve ugodno. "Zato se osjeam toliko spokojno?", pomisli. "Zato to sam shvatio da sam upravu! Zatim, onaj svjei vjetar je bio veoma prijatan. Jo u se ja nasjediti u onoj bai na Ni-antau. ivjet u... Ali, brat mi umire..."

Prvi put da ga pri sjeanju na brata nisu obuzeli strah i panika. Bilo mu je potpuno jasno da e brat uskoro umrijeti. Smrt, koja je prije izgledala uasa-vajue zato to je runa, nepravedna i to e ga ostaviti sasvim usamljenim, sad je izgledala normalno, isto kao i ivot. "Loe je to to se on toliko pribliio smrti u danu u kome sam ja spokojan, u kome se osjeam da sam blizu planiranog ivota. Ali, nema nikakve moje krivice u tome. To je ishod onoga to smo on i ja izabrali, onoga to smo uradili." Fijaker je ulazio u Bejoglu. Pogleda na ljude koji su u sumraku hodali ulicom. Potom shvati da e aliti bratovu smrt iako je sve prihvatio kao normalno. "Kako brata mogu uiniti sretnim u ovim njegovim posljednjim danima?", zapita se Devdet-beg nakon to se fijaker zaustavio. Namrogoena vlasnica pansiona opet se poalila na gosta. Uz kamene stepenice pansiona uspeo se s mirom u dui kakav do sad ovdje nije osjetio. Pokuca na vrata. "Da mu kaem da odobravam njegove ideje? Hoe li mi povjerovati? Rei u da mu dajem zapravo." Meutim, kad su se vrata otvorila i kad je ugledao uspanieno Marino lice, Devdet-beg shvati da nita od toga nee moi uiniti. uo je svog brata, koji nije priao glasom bolesnika na postelji ve prekoravajuim tonom razjarenog ovjeka. Nasluivao je zato je takav: i on i njegov brat tokom cijelog ivota poniavali su jedan drugoga. "Zato tako gleda? Gleda me kao da gleda mrtvaca! Jo nisam umro! Povrh svega, jo sam i dobro." "Ne gledam tako", odgovori Devdet-beg. Potom se uplai ugledavi Ziju, koji je, neujan i nepokretan, poput lutke, stajao u mraku. "Obeao sam da u ga vratiti kui", pomisli. "Sjedi ovdje", ree Nusret Devdet-beg sjede na stolicu uz uzglavlje kreveta. "Kako si?" "Kako mogu biti? Umrijet u!" "Ne, ne, ozdravit e ti", uzvrati Devdet-beg. "I ja to govorim. Uvijek pria ovako runo", ree Mari; ukljuujui se u razgovor, palila je gasnu lampu. Nusret dlanom obuhvati vilicu. Jo vie udubi svoje upale obraze pritiskujui ih izmeu palca i kaiprsta. "Svaki tuberan koji ima ovakvo lice umre za heftu", ree. "Ne ini to", kaza Devdet-beg. "Boji se, zar ne? Boji se", uzvrati Nusret. Jo vie pritisnu obraze. "Boji se smrti, zar ne? Zato to ivi, uzima painu kerku. Zdrav si!" "Ne ini to!" Nusret se okrenu prema sinu: "Kakav sam ovako? Hajde reci, boji li se oca? Mooo... Ja sam strailo! Dola je vjetica! Kah, kah kah!" Dijete nije uspjelo razaznati treba li se smijati ili plakati. Ovdje se najvie veseli i ali ovaj koji bi trebao biti najtuniji. I, ono se osmjehnu. "Ah, molim te, ne pravi taj uasavajui izraz lica!", iznenada povika Mari. Nato Zijo shvati da je veselje izvjetaeno. Objesi pogled. Izgledao je kao da e zaplakati. Primjetivi to, Nusret povue ruku s lica. Stavi ruke iza uiju. "Vidi, vidi, ui poput jedrilica", ree.

Kad se dijete ne nasmija, paleve nasloni na usne resice, ake rastvori prema obrazima i naini nekoliko grimasa. Shvati da nee moi razveseliti sina. "Mari, otii sa djetetom kod muhalebdije na uglu", ree. "Moj sin voli tavukgogusu9. Jest ete tavukgogusu... Priat ete. I ja u porazgovarati sa Devdetom!" "Nemoj mnogo govoriti, ne naprei se", ree Mari. "Dobro, dobro." Mari uze Ziju za ruku, pomilova ga po glavi. U toj eni bilo je neto to je Devdet-beg elio da ima i Nigan, ali nije mogao razabrati ta je to. Dok su izlazili iz sobe, Nusret poe kaljati. Nezatvorena vrata polahko se privukoe s prestankom kalja. "Donesi tu lampu ovamo, da ti izbliza vidim lice", ree Nusret. "Zatrait u neto od tebe! Za dijete..." Devdet-beg ustade, uze lampu sa stola i stavi je na komodu izmeu kreveta i stolice na kojoj je sjedio. Padajui odozgo, svjetlost pokaza Nusretovo lice jo mravijim i strasnijim. "Gdje e Zija lei?", upita Devdet-beg. "Prenoit e sa Mari u hotelu na uglu... Nisi valjda mislio da u ga pustiti da spava ovdje, pokraj mrtvog oca?" "Zato uvijek spominje smrt?", uzvrati Devdet-beg s naporom. "Hah! Pusti to! Prije svega, kako me moe prevariti u pitanjima medicine? Ne moe me prevariti... Saznao sam i da je baena bomba na Abdul-hamida... Posvaao sam se sa Mari. Zato si to krio od mene?" "Nisam htio da se nepotrebno uznemirava..." "Dakle, ne eli da se uznemirim!? eli li da me uini ravnodunim, beivotnim, kao to si i sam?" "Nisam se sjetio da ti kaem", ree Devdet-beg. "Mislio sam da zna. Osim toga, kako sam se i mogao sjetiti u onakvoj larmi?" Odjednom shvati da gaje, kao i uvijek, obuzeo osjeaj krivice spram brata. Ponovo je nabrajao izvinjenja koja mu je nabrajao tokom ivota. "Omalovaavam li ga?", pomisli. "On umire, ja ivim. Znai, ja sam upravu, ja sam pobijedio!" "Uutio si... O emu razmilja?" "Ni o emu." "Jesi li se naljutio na moje rijei? Valjda razumije da to nisam rekao s mrnjom, nego imajui obzira prema tebi. Jedan ivot kao to je tvoj... Ponekad to shvatam... Ali, oni poput tebe ne razumiju ovakve kao to sam ja... 9 Vrsta pudinga koji se pravi od bijelog pileeg mesa kuhanog u mlijeku i pirinanog brana Niko ne shvata one koji su boravili vani. Mi smo nesretni. Ne razumije. Ne, ne slua. Dobro, ta misli? Opet trgovina? Sta si jo danas uradio?" "Ruao sam sa trgovcem, Fuad-begom", ree Devdet-beg. Potom, radujui se to e moi rei da podrava bratove ideje i da e one pobijediti, kaza ono to je planirao rei:

"I on je spominjao neki pokret u Solunu. Protiv Abdulhamida... Shvatio sam ga... Govori da neto treba uraditi. I upravu je..." "Hah? Oni! Oni ne mogu nita uraditi... Oni nemaju nikakve veze sa Parizom... Oni su zajednica neznalica koja nema svoju ideju, koja nema nijednu pravu odluku. Sa njima se ne moe nita. Oni nisu protiv sultana, oni su protiv Abdulhamida. Vojnici koji su nezadovoljni plaom... Svako je protiv Abdulhamida, ali, osim aice ljudi kao to sam ja, niko ak i ne pomilja na sultanat. Uz to, kad bi Abdulhamid odrijeio kesu, kad bi ponudio fotelje, kad bi se pokazao da otvara Medlis, svi bi dotrali... Ogromni Mizandi Murat vratio se pokunjen. Hoe li uspjeti ovi neodluni vojnici koji ne znaju ta hoe? Sa njima se ne moe nita!" "Ja ih, naravno, ne poznajem", ree Devdet-beg alei to se zaveo u ono to ne razumije. "Ne zna! Sta e ti znati?! Jesi li se bavio iim drugim osim novcem da bi znao...?" Zautjeli su. Devdet-beg se obradova to mu se jo jednom pruila prilika da blagonaklono gleda na brata, da ga saalijeva. Ali, shvati da to nee moi jer osjea krivicu. Ono to je sad htio rei izgledalo je predaleko i besmisleno. Daleka je bila i radost koju je osjeao na Niantau. "Tamo u stanovati", pomisli. "Rekao sam da u ti neto zatraiti", ree Nusret, pa se okrenu i pogleda Devdet-bega u lice. "Trait u za Ziju. Nakon moje smrti..." "Opet spominje smrt." "Pusti tu priu... Ono to traim za Ziju, to je ovo. elim da ga nakon moje smrti uzme sebi!" "Uzmem sebi?" "Hou rei, da ivi kod tebe! Da tvoja kua bude njegova kua!" "Dobro, a Haseki? A njegova mati, ostali?" "Ne elim da bude s njima! Ako ostane s njima, postat e tupoglav. Bit e kao i oni: ugav, pasivan, zadovoljavat e se malim, bit e umao. Jesam li ti uspio objasniti?" "Moja kua e mu uvijek biti otvorena." "Ne kaem to. Ne traim da ti on doe u goste kad god hoe. Neka ivi s tobom! To je ono to traim! Nek se nikako ne vraa na Haseki! Da mater nikako ne vidi! Oni..." "Ali, ja sam tetki Zejneb dao rije da u vratiti dijete" "Zato? Zato daje takvo obeanje?" "Zato to je bila uporna da ga vratim. Kao da je znala da e to htjeti..." "Kao da je znala, ha!? Hoe ga opet uzeti sebi? ini joj se simpatinim. Nema svoje djece! Ljubit e ga i milovati. Na kraju e od njega napraviti glupana, kakva je i sama! U njega e usaditi svoja glupa uvjerenja, umalost, onaj svoj jadni svijet! Ne! Ne elim da se moj sin tako odgaja! elim da moj sin... Odjednom ga obuze napad kalja. Devdet-beg sa komode uze zdjelicu i prui mu je da se iskalje. Brat rukom naini pokret koji je pokazivao da ne eli posudu, potom je zgrabi i ispljunu u nju. "Vidi da sam vrlo slab. Ostalo mi je nekoliko dana ivota, znam... Jedino to sad elim uraditi jest da osiguram Zijinu budunost, a to e biti ako bude ivio s tobom. Ali, ako ostane kod rodbine na Hasekiju ili kod majke na selu, vjerovat e u Boga kao i oni, smatrat e istinom nemogue lai, bit e umao kao i svi oni, nee moi shvatiti svijet. Va sad su ga poistovijetili sa sobom. Jutros mi pria o dennetu, melekima, vjeticama. U to vjeruje. Maloas nije razumio da sam oponaao vjeticu. Ne elim da moj sin bude takav, razumije li, Devdete? Neka ne vjeruje u lai. Nek moj sin vjeruje u svjetlost

razuma, neka vjeruje u sebe... Prosvijetljenost razuma... Nisam mu uzalud dao ime Zija."10 Zauti neko vrijeme, potom promrmlja: "Devdete, ako ne uzme Ziju, umrijet u neispunjene elje!" "Nije dobro to to stalno uzima u usta smrt", ree Devdet-beg i pocr-venje shvativi da, zapravo, nije to bilo ono to je smatrao neispravnim. "Obeaj mi. Obeaj mi!", povika Nusret. "Obeavam!", uzvrati Devdet-beg. Potom, kao da je naao ono to je najpotrebnije uraditi u tom trenutku, uze svoj fes sa komode i poe ureivati kianku. "Da, obeava, zar ne?" "Pa, rekao sam", uzvrati Devdet-beg. Noktima je eljao kianku koju je pribliio licu. "Molim te, Devdete, shvati me! Nikad nisam mogao izvriti svoju dunost prema sinu. Ostavio sam ga na Hasekiju i nastojao zaboraviti. Sad shvatam da moram neto uraditi, ali sam zakasnio. Obeava mi, zar ne? Molim te, pusti taj fes. Da ti vidim lice!" Devdet-beg spusti fes na komodu. U oi mu je udaralo dreavo svjetlo. "Jesi li ikad uo za ime princa Sabahudina?", upita Nusret. "Nije vano. Sad je u Parizu. I za njega se moe rei da je mladoturin. Kao i svi prinevi, i on je glupak, ali ima ideju...", pa rukom pokaza na knjige u uglu sobe. "Ili, kao to to svi ine, ima ideju koju je zdipio od drugoga i koju ja smatram 10 Ziya', ar. svjetlost ispravnom. Prema Demolinsu, englesku superiornost treba traiti u tome to ljudi kao pojedinci tamo imaju veu slobodu. Toga kod nas nema. Kod nas nema tako slobodnih, poduzetnih ljudi koji koriste svoju pamet! Kod nas je sve roblje, svi se odgajaju da bi se pokoravali, da bi strahovali i utapali se u zajednici. Hodine batine, glupe prijetnje majki i tetaka, to je ono to nazivaju obrazovanjem. Vjera, strah, mrane ideje, sve naueno napamet... Nakraju, ne ue se niemu drugome osim pokoravanju. Niko ne napreduje linim zalaganjem suprotstavljajui se zajednici. Svi napreduju pokoravajui se, pristajanjem na neiju zatitu, robovanjem. Niko ne razmilja na svoj raun. Strahuje od razmiljanja... Svako, brat bratu, robuje na svoj raun. Prema Demolinsu, ovi ljudi u centralistikim zemljama... Slua li ti me? A ja ne elim da moj sin kao oni..." Odjednom se, obuzet napadom kalja, poe grevito uvijati. Smiri se nakon to u posudicu izbaci ugruak. "Shvata li ta hou da kaem? Vidi, ti si sam neta postigao. Ti moe to dobro razumjeti." "Mnogo se zamara", kaza Devdet-beg. "ta ja govorim, a ta mi ti kae?! Ti mene moe shvatiti, makar to bilo jedino u ovome..." Devdet-beg ne propusti priliku: "Tvoje ideje su ispravne. Razumijem te. Ja sam ti uvijek davao zapravo, ali, naalost, nisam to mogao pokazati!" "Ma, nemoj mi rei!", uzvrati Nusret. Ponovno poe trljati vrhove prstiju jedne o druge. "Ti nisi nita shvatio osim zvuka svega ovoga! Kad ja kaem prosvijetlje-nost, svjetlost, svjetlo, u tvom mozgu ne oivljava nita drugo osim sjaja novca. Ali, dobro je to je tako, to ne pridaje vanost niemu osim novcu. To te ini racionalistom. Ne razumije... Ali, obeao si! Eto, zato elim da moj sin odraste u trgovakoj kui. U trgovakoj kui, a

posebno takvog trgovca kakav si ti, koji su poeli od nule. Sve se zasniva na biljenici i raunici. Tamo gdje je raun, tu je i pamet, a ne strah." "Moja porodica se nee zasnivati na takvim raunima", ree Devdet-beg nastojei izgledati ljutito, ali se pokaja to je to rekao. "Znam, znam. Znam ta ti prolazi kroz glavu. Znam kakvim se eli prikazati. Znam da nisi razumio moje rijei. Ali, bilo kako bilo, bolje je da ga ti odgaja. Gledajui u tebe, nauit e da bude individualist! Naravno, nee ga tui. Ostavi ga da bude slobodan. Neka se zanima ime eli. Neka shvati da neto moe napraviti sam, svojom pameu. Neka vjeruje u svoju pamet! Dat e mu malu sobu, neka tamo stanuje. Nauit e ga da se moe ivjeti bez robovanja, da je la ono to je nauio u Hasekiju, da koristi za prehranjivanje i prekrivanje gnusnosti onih grubih rijei o Bogu i vjeri. Hoe li nauiti? Aaah, ne znam, elim vidjeti, ne elim umrijeti, elim ivjeti, vidjeti kako e se sve zavriti. elim jesti, puiti..." "Jesi li ogladnio?" "Da. Donesi mi kotlete. Doktor mi je jutros rekao da jedem kotlete. Hah! Meso, mlijeko, jaja, kotlete...", pa prasnu u smijeh. "Ja umirem. I moja mati je umrla od suice! Stani, zato ustaje? Sjedi!" "Htio si meso!" "Meso? Ali, nemam apetita! Ne, moram jesti! Ako bih sad jeo meso, hou li moi ivjeti? ta veli? Ma, ne! Uili su nas na medicini. Kad se doe u ovaj stadij...", pa rastvori ake u stranu. "Kad se doe u ovaj stadij, onda je sve gotovo... Gotovo, da!", i prihvati Devdet-bega za ruku. "To niko ne moe razumjeti. Ali, ti ovdje sjedi, razmilja o odlasku kui, o svojim raunima, o podvalama. Ne zaboravi da e i ti umrijeti! Ali, sad e ivjeti. Uz to, jo uvijek me nipodatava", pa pusti bratovu ruku. "I ja tebe omalovaavam, razumije li? I ja tebe gledam sa visine. Ti nema duha! ivi za gluposti. Pare, porodini ivot, svakodnevne male gluposti i trgovake biljenice... Beivotan si... Izgleda da neko kuca na vrata..." Devdet-beg ustade i otvori vrata. Bili su Mari i Zija. "Jeli smo tavukgogusu i muhalebiju", ree Mari. "Je li bilo lijepo?", upita Nusret. Zija shvati da je pitanje upueno njemu i osmjehnu se. "Je li bilo lijepo, sine? Bilo je lijepo, dakle! Sad e te teta Mari uzeti i odvesti u hotel na uglu. Zna li ta je hotel? Tamo e te odvesti. Stavit e te u krevet. Spavat e. Ve moe sam spavati, zar ne? Odrastao si mukarac, ne plai se. Ili se, moda, plai? Ne boji se mraka, zar ne? Odgovori... Hajde, kai svome ocu!", pa se rasrdi: "Uzmi ovo, Mari, odvedi ga i smjesti u krevet", ree. "Hajde, idi spavaj, naui konano odgovoriti kad te se neto pita!" Mari uze Ziju za ruku: "Mi odosmo na spavanje. Ja u se vratiti." "ta e sad raditi, Zija?", upita Nusret s posljednjom nadom. Kad ne dobi nikakav odgovor, od bijesa se poe smijati: "Zija, sine moj, ta e ti raditi? ta znai zija? Svjetlost! ta radi svjetlost? ...Hajde, hajde, uzmi i odvedi ovoga na spavanje! Sjedi malo pred njega, ne gasi lampu, jer su i njega poistovijetili sa sobom: boji se mraka. Boji li se, sine? Tebi govorim, jesi li progutao jezik? Isplazi malo jezik. Jezik?! Jesi li progutao jezik, sine? Ako se jednom uplai, ne pria! Hajde, lahku no!"

11. Pametni i glupaci Neposredno nakon to su Mari i Zija izili, Nusret se zakalja munim, uasnim hripanjem. "Glupan! Ah, moj sin je glup", povika, pa se jo jednom zakalja i okrenu prema Devdet-begu: "Napravili su glupana od njega. Glupan i plaljivac! Kako su to brzo uspjeli? Svojim groznim, sramnim vjerovanjima, strahom, moda i batinom!" "Ne, dragi, nije on takvo dijete", ree Devdet-beg. "Zar nije? Zar ne vidi kako gleda ovjeka? Ima pogled odozdo... Uzet e ga sebi, zar ne? Obeao si!" "Da!" "Ponovi jo jednom obeanje. Ponovi jo jednom, pa da odem spokoj-no... "Obeavam", ree Devdet-beg, pa ruku, koju je ponovo ispruio prema kianki, ljutito zavue u dep. "Zaboravio sam maramicu", pomisli. "Dobro, dao si rije! Najzad, dao si! Vjerujem ti..." Nastupi tiina. Na stepenicama se u bat koraka. Ispred vrata neko proe zvidei. "Ah, zvidi! ivi! Hou i ja da ivim! To je nepravda! Hou da vidim ta radi ostali svijet! Mjesec dana nisam izlazio iz ove sobe! Zato zvidi? Zato to je glup! Na ovom runom i gnusnom svijetu jedino glupaci mogu biti sretni... Glupai... Ja sam pametan, znam sve, a umirem. Ne gledaj me tako! Gleda me sa strahom. Boji me se, zgraava se, zar ne?" "Brate, ja osjeam potovanje prema tebi", odgovori Devdet-beg. "Ne, ne elim da me potuje, ti si sretan. Moda nisi glup, ali si zadovoljan ivotom zato to si beivotan. Naravno, ovu smijenu odjeu, fijaker koji stoji ispred kue, painu kerku, ovjek moe eljeti jedino ako je beivotan!" "Nikad nisam mogao osjeati toliki gnjev kao ti", ree Devdet-beg. "ta kae? Hajde da iziemo. Da gledamo svijet! ta rade? Hou da ih vidim u tim njihovim glupim svakodnevnim malim ivotima. Ko zna ta sad rade? Ne uoavaju nita, nita ne razmiljaju, ah opet ive sretni i zvide. Postit e uz ramazan, naveer e ispijati kahve, eretati i zvidati. Sjea li se, na Kuli smo imali kominicu. 'Ne zvidi, ne zvidi, runo je!', govorila bi." Devdet-beg se te ene sjeti sa radou. "Bojala se guje, izgleda", ree osmjehujui se. "Svega se bojala", dodade Nusret. "Alije ivjela sretnije od mene. Ko zna, moda jo uvijek ivi! Kad bi me ugledala, prepala bi se, osjetila odvratnost, alila bi me, a moda bi se i molila za mene... Umala! Ah, svi oni umali... Revolucija! Ti, zna li ti ta je to? Potrebna je revolucija, ali niko ne zna... Zato to ih nisu poduili tome..." Uuti neko vrijeme. Nakalja se. Onda povika: "Ah, hem im dobro elim, elim da ive u prosvijeenom svijetu, hem zbog toga ne mogu biti kao to su oni! Daleko od njih, ovdje, sam sa kran-kom, ekam smrt. Ne! elim ivjeti, gledati! Vidjeti, elim vidjeti ljude, sve to se dogaa! ta ti misli ta e se sad dogoditi? Ko je bacio bombu? Ali, kako, otkud e to znati?!" "Da, to ne znam", uzvrati Devdet-beg. "Ne zna, naravno..." Nusret nastoja pogledati otro, ali se bratu uini simpatinim.

Opet su uutili. Devdet-beg je razmiljao o eni koja je spomenuta. Stanovala je u kui s baom, u kojoj su bila stabla smokava i ljiva. Ili je uvijek kuhala dem ili je nju mali Devdet prilikom svakog ulaska u tu kuu vidio da kuha dem, ili je tu kuu ispunjavala neka udna para i miris slatka, jer je pri pomisli na tu enu Devdet-begu uvijek naumpadala krika kruha namazana demom. Razmiljao je o trudli s demom, pecivu koje mu je jutros dala Zeliha-hanuma, o teglama dema, o tome ta ukri-paa jede za doruak... Osjetio je zadovoljstvo to razmilja o tome i to se rijeio straha od smrti i bezna-denosti, to nije morao gledati brata u lice jer mu lampa smeta oima. Onda primijeti nekakvo kretanje. Brat se uspravio, noge su mu visile sa kreveta. "Gdje su mi papue?" "Kuda e?" "U zahod... Imam posla... Obrijat u se... Zato pita o svemu? Sad u se vratiti. Nema vie potrebe da mi pomae. Ne elim niiju pomo!", pa otvori vrata. "Da bacim pogled na ljude i svijet! Ne, ne, ti sjedi, odmah se vraam." Mislei da e brat u zahod, Devdet-beg sjede. Hodao je po sobi. Pogleda na sat: pribliavalo se tri. "Da napokon poaljem koijaa, neka ide, nek ne eka!" Ali, bi mu mrsko. "Zato ne idem kui? Nee se vie nita dogoditi", promrmlja, ali, kao da neto oekuje, opet sjede na stolicu i poe nervozno klatiti nogom. Vrata se naglo otvorie, Nusret ue i poe vikati: "Ah, brate moj, smrt je veoma runa, smrt je veoma runa! Neu da umrem! Sjede dolje, blebeu, ispijaju ajeve i pue... Neu da umrem!" Teturajui se, krenuo je prema bratu. "Lezi na krevet. Ne stoj... Ne vii toliko", ree Devdet-beg grlei brata. "Plaem", zajeca Nusret. "Doi, tako, stani, da te poloim..." Snanim pokretom, koji je pokazivao da mu ne treba nikakva pomo, Nusret se baci na krevet. "Oni ive... Oni e ivjeti. I to kao budale... Blebeui. Sluao sam. Zna li o emu su priali? Jedan je priao gdje je jeo najbolju muhalebiju, drugi kae kako su cijene znatno nie na Uskudaru... Mislio sam jo sluati, ali mi se zgadila njihova tupoglavost, jad... Zijevaju, pue, isprazno brbljaju, ive. A ja, vidi, plaem... Ah, zar sam ovakav trebao biti?!", pa, postien, povue araf do ela, ali ga spusti. "Moda u ozdraviti", ree. "Otii u u Pariz i nastaviti tamo gdje sam stao!" Opet se zakalja. Ovaj napad se Devdet-begu uini teim i gorim. "Da, umire. Ovo je uasno", pomisli i prvi put povjerova da je spoznao stanje svoga brata. Stavljajui se na njegovo mjesto, natren pokua na sve gledati kao i on i sve mu se uini odvratnim: njegovi problemi, ono to je ujutro radio u duanu, roba koju je uzimao i prodavao, pisma koja je pisao da bi uzimao i prodavao po dobroj cijeni, izgovorene rijei, male raunice koje je vodio cijelog ivota, planovi, sve. "ivjet u na Niantau sa Nigan", pomisli kako bi zaboravio. "U onoj svjeoj, vjetrovitoj bai, u sobama kamene kue..." "Zato sam toliko pio? Sve je od pia! Ne bih ovdje ovako krepavao da nisam bio toliko sklon piu," povika Nusret. "Da, bespotrebno si se opijao", uzvrati Devdet-beg, ali odmah shvati da svu svoju prolost, koju je u jednom trenu doivio runom, opet, kao to je i dosad tako mislio, doivljava kao neto to je opravdano, ispunjenu onim to treba uraditi, i to ga smiri.

Toliko se bio uplaio dojma koji ga je natrenutak obuzeo, koji je sve prikazivao runim, da se rasrdi na brata koji mu je unio takav osjeaj. "Znai, bespotrebno sam pio! Naravno, pio sam. Jedino me pie moglo obuzdati. Moja glava bila je ispunjena mrnjom i bijesom, a ne sitnim raunima kao tvoja. To ti ne moe shvatiti! Zna li ti ta je bijes? Ja sam osjeao bijes! Meni je to bilo najdragocjenije. Mrzio sam, zgraavao sam se, elio sam da se sve srui! Vanije od svega, elio sam da se ne ugasi ovaj moj gnjev. Uspio sam u tome! A ti si osjeao oduevljenje i udnju. I da bi dospio do onoga prema emu osjea oduevljenje, nastojao si razumjeti. Ja ne elim razumjeti! Onaj koji razumije, taj ne osjea srdbu! Dok sam ja...", pa zauti, a onda podie glavu sa jastuka: "Dok sam ja glupan. ak i u ovom stanju na-lazim neto ime u se oholiti! Samoljubivi glupan! A kao glupan i umirem! Pametni pronau neki put i ive... A glupaci umiru... Ne, ivjet u! ta veli, mogu li ozdraviti?" "Naravno da e ozdraviti", odgovori Devdet-beg. "Ali, ne zamaraj se vie. Spavaj!" "Da, da, ozdravit u. Jednomjeseno paljivo lijeenje. Obilna hrana... Od tebe u opet traiti novac. Ali, sve u svoje dugove vratiti, budi siguran. Da ti kaem da sam na to veoma osjetljiv. Poslat u ti novac iz Pariza. Mislim da u tamo nai dobar posao. Zna li ta mi je jednom rekao poznati hirurg Blanchot? 'Vi imate i previe hladnokrvnosti potrebne hirurgu'. Sigurno e mi nai nekakav posao. Potom u se ponovo ukljuiti u Pokret. U ovih zadnjih est mjeseci shvatio sam svaije greke. Prvo u Ahmeti Rizi kazati: 'Sabahudin je trojanski konj'. Zna li ti priu o trojanskom konju? Ne zna! Eto! Jo ne zna ni ta je trojanski konj! Niko nita ne zna! Mene doivljavaju kao udaka, a ja njih umalim. Ovdje nema nikog. Pariz je, meutim, pun onih koji znaju priu o trojanskom konju. Ponekad ne mogu objasniti kakvo je zadovoljstvo priati sa Evropljaninom! Ali, naravno, ne mislim na ovdanje pogane misionare i bankare. Mislim na istinske Evropljane: Voltaire, Rousseau, Danton... Revolucija...", pa odjednom poe pjevati u taktu nekog mara. "Brate, ne zamaraj se vie", kaza Devdet-beg mrzovoljno. "uti i sluaj", uzvrati Nusret zadihano. Sobu je ispunio mar koji je poinjao kao stijena koja se kotrlja, da bi se razvlaio, kidisao. Devdet-begu se prvo svidje melodija, zatim uznastoja odgonetnuti francuske rijei koje je njegov brat izgovarao krkljajui. "Eto, to je Marsevez", objasni Nusret. "Veliki mar Francuske revolucije. Slavni Marsevez! Da vidim kad e to ovdje uti? Zna li ti ta znai repu-blique? Naravno, ne zna. Znaenje toga emseddin Sami iz straha nije mogao upisati u svoj Kamusu Fransevi''. Republigue je oblik uprave koji treba nama. To postoji u Francuskoj. Eto, to su osnovali uz ovaj mar. Sluaj taj mar: Allons enfants de la..." Odjednom se otvorie vrata i ue Mari. "Sta se dogaa...? Molim te, Nusrete, uti! Preklinjem te!", ree. "Ti se ne mijeaj. Ionako u umrijeti. Da umrem pjevajui ovo!" 11 Veliki rjenik francuskog

"uje se ak dolje. Hoe li da nas izbace i iz pansiona?", pa se okrenu se Devdet-begu: " Molim Vas, recite i Vi neto!" "Ja kaem da ovako neto ne smatram ispravnim", uzvrati Devdet-beg. "Ovdje nema nikoga ko bi me razumio", uzvrati Nusret. Srdito je gledao Mari. Mari ispria da je Ziju smjestila u krevet, da se dijete sprva plailo, ali da je zaspalo. Izgleda da joj je simpatian, da joj se svia. "Nainili su ga glupanom", ree Nusret, pa porazmisli. "U sutini, i mati mu je takva. 'ene u Evropi trae pravo glasa, trae ravnopravnost, ta ve-li?', pitao sam. 'Vi znate, gospodine', govorila bi, a ja je poslah njenima! Ne znam s kakvom bi se enom ovjek ovdje trebao oeniti." Pogleda Mari i osmjehnu se: "Treba se oeniti krankom...", pa se okrenu prema Devdet-begu: "Kae li da se moe uzeti i muslimanka? Ali, paina kerka je, mislim, pogrean izbor, jer je potrebna revolucija koja e proliti krv svih paa i njihovog potomstva. Hoe li biti? Dosta vie!" "Da, bilo bi dobro da ti konano zaspi", ree Mari. "Ne elim spavati. Poslije mnogo dana prvi put se ne osjeam iznemoglo. Sino si mislila da u umrijeti, zar ne? To je veoma est sluaj: bolesnik je prebrodio prvu krizu i kao da je malo doao sebi. Druga se zavrava u nekoliko dana. Potom u leati sasvim obamrlo, spavat u, griti se u vatri..." Ponovno je poeo kaljati, ali nije trajalo due. "Onda u umrijeti. Sad elim priati! Da, priajmo, priajmo! O emu emo priati? Mari, reci mi ta misli o meni? Potom o Devdetu... Ne, ne... E, zato utite? Hou da pijem! Osjeam se veoma zdravim! Blebeu li moda jo uvijek oni dolje? Da odem vidjeti. Ali, ako blebeu, i ja bih im morao nai neku temu... Romantizam je, naprimjer, dobra tema. Ili, da je ranije sve bilo jeftinije... Stanite! elim vam govoriti o revoluciji. To je ono to je ovdje potrebno! Krvava revolucija! Gdje e se postaviti giljotine? Na Sultan-Ahmetovom trgu! Iz giljotina e danima pljutati. Huat e krv pa-diaha, sultana, prineva, paa i svih potomaka paa i njihovih ulizica! Potok krvi e se slivati u more preko Sirkedija." "Dosta vie, Nusrete!", ree Devdet-beg i ustade. "Zato? Uvrijeen si? Ti si trgovac. Tebe nee dirati. Ovamo e doi svjetlost samo ako se dogodi neto ovakvo. Drukije se ne moemo osloboditi ovog mranjatva. Sjedi i sluaj! ta sam rekao? Da, giljotine. Uope nema sporazuma. Sve treba poupati iz samoga korijena i pobacati! Nema sporazuma!" Njegovo naprijed povijeno tijelo pade unazad, glava udari u jastuk. "Ali, znam, ovo se nikad nee dogoditi. Kakva teta! To ne mogu uraditi! To ne mogu uraditi! Sluaj ta u ti kazati. Prije tri mjeseca, dok jo nisam bio pao u postelju, otiao sam Teufiku Fikretu u Aijan. Bio je na nastavi u Robert-koledu. Saekao sam i on doe. Rekao sam mu da sam oduevljen njegovom poezijom, da je novi Namik Kemal. Pogledao me sumnjiavo. Izrekao sam jo gomilu pohvalnih rijei, kojih se sad sramim. Objasnio sam mu situaciju u Evropi. Sta treba uraditi da bi se jo vie ojaala ovdanja borba. Govorio sam ono to mislim. Upitao me zato sam se vratio iz Evrope. Izgleda da je pomislio da sam policajac. Nisam obraao panju. Sa ushienjem sam mu recitirao njegovu poeziju. Recitirao sam i pjesme Namika Kemala. Malo sam i popio... Umorio sam se penjui se uzbrdo, osjeao sam vrtoglavicu. Nakraju sam se uzbudio! Nije shvatio. Proveo me kroz svoju kuu. Nadmeno je rekao da je sam izradio njen plan. Pokazao mi je svoje slike. Da,

jedan pjesnik revolucionar ostavlja sve i bavi se slikarstvom. Slike: opalo lie, prizor jeseni, voe u zdjeli; stavio je u zdjelu dvije jabuke i naranu, i nacrtao to. Radi li tako revolucionar? Je li posao pjesnika revolucionara da itav dan gleda dvije jabuke i naranu koje je stavio u posudu i da slika ono to vidi?! Je li to ono to jedan revolucionar pokazuje drugom?! 'Zato to radi?', pitao sam ga. 'Napii jo pjesama! Vii, protestiraj, neka te svi uju! Vii: 'Hej, narode, ustani, probudi se, probudi se! Neka se rui despotizam!'" "Molim te, uuti vie!", prekide ga Mari. "Ponizio me, a izgleda da je uoio i moju hirovitost... Ree da ima nastavu. Ali, opet je pokazao utivost. Dao mi je malu knjigu poezije. Nije mi darovao svoju, ve knjigu francuskog pjesnika. Shvativi da nisam policajac, nakraju me htio obradovati. Pohvalio je korice knjige te rekao da ga taj pisac oduevljava. Kasnije sam istraio. Taj pisac, Franois Coppe, bio je upljo-glavi nitkov, neprijatelj revolucije koji je, u sluaju Dreyfus, zauzeo mjesto u istom redu sa svim protivnicima prosvjeenosti... Gdje je ta knjiga, Mari? Tu je, u ladici, donesi da je poderem!" Devdet-beg ustade. Osjeao je da se u njemu budi snaga koju je poslije podne osjetio na Niantau i nije znao odakle izvire. "Dosta vie!", povika i, udei se to ne prestaje ta nimalo lana, odluna i surova srdba, dodade: "Najzad, spavaj! Inae u pozvati doktora!" "Pozovi onog doktora Talijana, da s njim porazgovaram. Svjetlo razuma je prvo zasjalo u Italiji. To je domovina prosvjeenosti. Dobro, dobro. Ja u spavati. A ti, ako hoe, idi! Kad e doi?" "Doi u sutra", ree Devdet-beg., pa pomisli: "A imam mnogo posla. Sto ne rekoh preksutra!?" Uzruja se osjeajui ljutnju prema bratu, strahujui da e, zbog neega u ovoj odvratnoj atmosferi ili ko zna radi ega, naopako krenuti svi njegovi poslovi i raspored. "Cijeli dan proe uzaludno", promrmlja i odbaci tu misao te proeta po sobi. "Zato hoda, o emu razmilja?", upita Nusret, pa poe neto objanjavati. Devdet-beg ga nije sluao. Marije dola do vrata za njim. Devdet-beg joj jo jednom ponovi da e doi sutra. "Da, doite, molim Vas", uzvrati Mari. "Ushiuje se kad Vas vidi, inteligencija mu zasija, bude mu dobro...", pa, skrenuvi pogled, dodade: "Moda Vas malo gnjavi, ali... I dijete Vas eli vidjeti. Prije spavanja je pitao hoemo li se voziti fijakerom." "Da, provozat u ga", ree Devdet-beg s osmijehom. 12. No i ivot Silazei stepenicama, Devdet-beg, dolje, uz svjetlost lampe tronoca, vidje one to su avrljali. Nije mogao razaznati priaju li o najboljoj muhalebiji, o cijenama na Uskudaru ili o romantizmu, jer su uutjeli kad su ga ugledali. Oraspoloi se izlaskom u no shvativi koliko je toplo i zaguljivo u pansionu i bolesnikoj sobi. Puhao je prohladan vjetar, kao i na Niantau. Nebo je bilo oblano. Polahko krenu prema fijakeru. Probudi koijaa koji je spavao na mehkom sjeditu. Pripali cigaretu i prieka da koija doe sebi. Kad je, uobiajeno se ljuljajui, fijaker krenuo, pootvarao je prozore. "On umire, ja ivim", pomisli.

Umiri se shvativi da zbog te misli nije osjetio ni krivicu, ni zadovoljstvo. Osmjehnu se prisjeajui se proteklog dana, potom zijevnu i protegnu se nastojei duge ruke ispruiti kroz prozor. Kad su mu se vilice do kraja otvorile, iskrao mu se spokojan, oputen uzdah. "Ooooh, vraam se kui! Svojoj kui, svome istom krevetu sa istim arafima!" Glava mu polahko skliznu unazad, zatim jo vie nazad, oni kapci padoe, ali se ne zatvorie. Kroz prozore je, u maglovitim obrisima izblijedjelih svjetala, koja su se tu i tamo probijala, promicao svijet, uurbani ljudi, ulini fenjeri oko kojih krue insekti. Dugo je sjedio nepomino, zavraene glave, ne pridajui srcu ono to mu je prolazilo kroz glavu, ne obraajui panju na plaljivo, rastrojeno, podmuklo blebatanje uzrujane savjesti, koja nikad ne zauti, osjeajui na tijelu povjetarac, koji je ulazio kroz jedan, a izlazio na drugi prozor. "ivim!", promrmlja prisjeajui se te rijei koja mu je, s vremena na vrijeme, to popodne padala napamet. Fijaker se spusti nizbrdo, proe pokraj drugih fijakrera, konjska kopita udarala su po kaldrmi. Kad tokovi zakripie po daskama, shvati da su na mostu. Zavjesice na prozorima zaleprae se na vjetru koji je dolazio sa Mramornog mora. Devdet-beg se prisloni lijevo na prozor i udahnu vjetar. Osjeti miris mora i algi. Negdje, veoma daleko u mraku, pojavi se rumenilo. Javljao se lodos.12 Polahko se podizala i sputala laa privezana za most; kad se okrenu prema vjetru, zasjaji se cigareta biletara koji je naplaivao prelazak. "Eto, proe dan", pomisli Devdet-beg. Svjetla nije bilo ni prema starom Istanbulu, a niti ka Peri, u ijem pravcu se okrenu i pogleda. Kao da mu se pokvari raspoloenje kad se prisjeti dana koji je poeo s maglom, a kasnije bio pren uarenim suncem. Ukresa ibicu, ali nije uspio pripaliti novu cigaretu. Pokua jo dva puta prije nego to je zatvorio prozor. Pripali u treem pokuaju. "Sanjao sam ruan san", pomisli. "Bilo je oito da e dan loe krenuti. Zatim, nisam uspio nai Ekenazija. Ono dijete je donijelo pismo. Posumnjao sam da je to smiljeni trik za iznuivanje novca. Ali, ne stidim se zbog toga!" Odjednom zakljui da ukri-paa uope nije dosadan, da voli druenje, razgovor, da je dobroduan i zabavan. Osmjehnu se na prie o bekrijanju koje je paa priao dok su igrali tavle. Namjesto udnje i odvratnosti, koja se u njemu budila sluajui te prie, u njemu se probudila ljubav. Sjeti se doktora Talijana koji je halapljivo gledao na svijet i paljivo posmatrao okolinu dok su ili Bejogluom. I taj ovjek probudi u njemu ljubav. U doktorovim pokretima, u saginjanju i ljubljenju Marine ruke, bilo je neeg lijepog uprkos tome to je to bilo kranski. "Prijatan je bio i onaj debeli ovjek kojeg sam vidio u apoteci i koji je kupovao ampanjac i mineralnu vodu", pomisli. "Trebalo bi, eto, raditi kao oni... Treba biti veseo, treba se smijati, jesti, piti... Ubudue u tako raditi. Ali, ne smije se zanemarivati trgovina, firma. Kako spojiti to dvoje? elim imati dva ivota. Jedan bih provodio u duanu, a drugi kod kue." Zau grmljavinu. Dopirala je izdaleka. "Rijei, rijei...", promrmlja. Jednu prozorsku zavjesicu vjetar je uvukao u fijaker, a drugu izbacio vani i mahao njome.

"Rijei lete, zavjese lete. ivim! Poinje lodos. Sutra e more nadoi, brodovi nee saobraati... Ah, Ekenazi nee stii sa ostrva. Eto, jedan trgovaki problem kvari raspoloenje. Knjigovoa Sadik e rei: 'Danas trebate uzeti svoj dug, gospodine'. Jadni Sadik! Knjigovoa. Ja sam trgovac... Fuad je pitao, a i ukri-paa: 'ta je ivot?' Fuadu sam rekao da je to besmisleno pitanje. Besmisleno, besmisleno... Zato bi se to pitalo? Pitaju oni koji itaju 12 Juni vjetar knjige, kojima je pamet pomuena! Postavlja li teta Zejneb takvo pitanje? ivi! I ja ivim... Sad u spavati, ustat u ujutro, zabaviti se poslovima, oenit u se; jest u, puiti, smijat u se; to u jo dugo initi. Zatim u prei na drugu stranu. Okonao sam jedan od dana prije prelaska na drugu stranu. Sanjao sam! I jutros bio potiten, razmiljao o tome da sam sam pokraj svih tih kranskih i jevrejskih trgovaca. Sad o tome ne elim razmiljati... Sta sad elim? Spavati! Zeliha-hanuma je namjestila krevet. Ah, ta jadnica!" Lajali su psi. "U djetinjstvu sam se bojao pasa. Kad smo bili djeca, izlazili smo u bau. Igrao sam se sa bratom na Hidrellezu... Malo-malo, pa se sjetim Hidrelle-za." Sa prozora neke kue irilo se slabano svjetlo jo neugaene lampe. "Moda sam tu lampu ja prodao. Ima neko ko sjedi pri svjetlosti lampe koju sam ja prodao. Sta li rade? O neem razgovaraju. Neko govori kako je javio lodos, drugi bi da skine saksije sa prozorske okapnice da ne bi pale, potom ispijaju lipov aj, sirupe, zijevaju." I sam zijevnu i protegnu se. "Brat ovo omalovaava. Zato? Zato to misli da ima velike ideje. Moda je upravu; ideje su mu ispravne. Sebe smatra vanim, omalovaava ostale zato to smatra da je upravu, zato to razmilja o onome o emu drugi ne razmiljaju, to drugi ne uju. Ali, vrijedi li to? Oooh..." Jo jednom zijevnu i protegnu se. Fijaker je uao u mahalu. "ovjek bi trebao imati dva ivota, dvije due. Sa prvom trgovina, a sa drugom radost. Trebalo bi ivjeti ne mijeajui ih! A obje bi se trebale meusobno potpomagati, ne bi smjele biti prepreka jedna drugoj. Da, tako e biti. I moj ivot e biti takav! ivjet u!" Jo jednom zijevnu i protegnu se, pa izie iz fijakera s ustrinom koja ga iznenadi. "Danas sam te veoma umorio", kaza koijau. Koija se osmjehnu kao da je cijeli dan oekivao te rijei. "Ujutro doi u isto vrijeme, amida." "Doi u!" Fijaker krenu. Devdet-beg je gledao za njim sve dok se treperave lampe nisu izgubile iza ugla. Ue u kuu. Na prvom spratu vidje slabu svjetlost. "Nije zaspala", pomisli. "Ko je to? Devdete, sine, jesi li ti?" "Ja sam, ja", odgovori Devdet-beg i krenu prema stepenicama. "Stani! Jesi li gladan? Jesi li jeo?" "Nisam jeo", odgovori Devdet-beg i pokaja se to to ree. "Doi, doi. Napravila sam ti hunkarbegendi",13 povika Zeliha-hanuma. "Zadrijemala sam ovdje ekajui te!" Izie iz kuhinje teturajui se sa lampom u ruci. "to nisi legla?! Zato si me ekala?", upita Devdet-beg. 13 Specijalitet sa Osmanlijskog dvora koji se pravi od pirea i na aru proprenog, patlidana, koji se prelije sosom paradajza i sitno isjeenim mesom

"ekala sam..., eto", uzvrati ena i osmjehnu se. "Sofra je spremna. Hajde, doi!" Devdet-beg poe prema kuhinji razmiljajui o tome da e teko odoljeti hunkarbegendiji, a, s druge strane, ovoj eni. "Oni se meusobno mijeaju", promrmlja. "Kako bi dva ivota trebalo meusobno razdvojiti?" "Sjedi, sjedi", kaza ena s uivanjem to moe posluiti Devdet-bega. "Kako si? Umoran si! Ko zna ta si sve danas radio?! Aa, vidi ta se danas dogodilo u mahali... Mustafa-efendija se vraao sa podne-namaza. Ma, onaj Mustafa-efendija koji stanuje tamo, kod esme. Vraao se iz damije. Na uglu se sretne sa onim, kako se zove...? Hoe li uzeti i dolmu? Jednu malu? Susretne Saliha. Ugleda u Salihovim rukama... Kia se sprema, jelde? Ugleda u njegovim rukama ogroman klju... Rekne Salih-efendija: 'Ovaj tvoj klju...'" DRUGI DIO 1. Mladi osvaja u Istanbulu "Evropa e nam ubudue biti samo neto. Kaem, neto... Jedan... cilj! Zapravo, uzor." Sait-beg se njihao zajedno sa vagon-restoranom i uurbano priao: "Napokon moramo odloiti ponos. Uvijek kaem: Prole su godine otkako smo uguili zveckanje svojih sablji, gruhanje puaka i topova... Drava vie nije stara drava, a ni svijet nije stari svijet! Pribliavamo se polovini dvadesetog stoljea... Februar 1936. ta je preostalo do 1950.? Pijmo! Pijmo, odloimo ponos i pobijedimo u sebi Evropu i Republiku... Ali, Vi uope ne pijete." Omer je pokuavao neto rei. "Februar 1936.", razmiljao je... "Vraam se u Istanbul..." "Ne, ne, ne trebate nita rei, razumijem", ree Sait-beg." Vjerovatno ima neko ko Vas eka. Odlutali ste. Razumijem, razumijem!" Poprimivi blagonakloni izgled roake saosjeajnosti, i dalje se smjekao. "Ne, mene niko ne eka", nastavi Omer. "Nemam nikoga ko od mene neto oekuje!" au vina priblii flai u Sait-begovim rukama: "Upravu ste, ne pijem, ali sad u piti!" "Neka piju i ene!", ree Sait-beg. "Jo nismo stigli u Tursku..." Bila je to ala na raun kulture, vremena, ivota koji se mijenjao, na raun Turske, ala sa ovom naom voljenom, melanholinom zemljom kojoj se pribliavaju pononim vozom. Ve dugo to traje za sofrom, ali se i smije. Nakon to se, skupa sa ostalima, nasmijao, Sait-beg je zadirkivao svoju suprugu: "Atija-hanuma lagodno moe piti samo u inozemstvu". Na to i Guler-hanuma, Sait-begova mlaa sestra, poe zadirkivati svog brata: "A Sait pri svakom odlasku u Francusku mijenja miljenje o vinu i rakiji." Sait-beg se napravi kao da ga je uvrijedila sestrina upadica: "Ne raspravljam o rakiji", ree. "Rakija je muko pie", dodade gledajui u Omera. Tome se ne nasmijae. Samo se Sait-beg zadovoljno osmjehnu, dijelei to sa Omerom i naslaujui se mukim razmiljanjem. Omer se sa njima upoznao sino u istom ovom vagon-restoranu. Izvinjavajui se, Saitbeg je rekao da bi sjeli jer nisu nali prazan sto. Poslije uobiajenih ljubaznih rijei,

govorili su o tome zato su ili u Pariz. Sait-beg je imao naviku svake godine sa suprugom odlaziti u Evropu. Ove godine je poveo i sestru koja se razvela od mua... Omer im je rekao da je u Pariz svratio na povratku iz Londona. etiri godine je u Londonu; studirao je graevinu. "Ali, kad su u pitanju prava ene, mi prednjaimo nad mnogim evropskim zemljama", ree Atija-hanuma. "Tano, to je bitno", uzvrati Sait-beg. "Eto, to je republika..." Nabacivi pogled nestanog djeteta, koji mu nije pristajao, dodade: "Ali, na kraju krajeva, uloga ena ista je u svim krajevima svijeta." Nastupi tiina. Atija-hanuma se pretvarala da se posramila sirove upadice svoga mua: "Sait-beg tako misli." Ali, takva srdba nije bila Atija-hanumin stil. Oi joj zasijae, iz tane izvadi nekoliko fotografija i uz osmijeh ih prui Omeru. "Eto, pogledajte. I to je jedna od mojih slatkih dunosti", ree. Omer uze i pogleda. Na fotografiji je bilo dijete odjeveno u mornarsko odijelo. Jednu ruicu je stavilo na ivicu stolice, a drugom je pozdravljalo. "Koliko ima godina?", upita da bi neto rekao. "Za sedmicu e napuniti etiri godine", odgovori Atija-hanuma. "Roen je u martu 1932." "A ja sam etiri godine vani", pomisli Omer. Sluao je buku voza i preputao se truckanju. "etiri godine nisam kroio u Tursku. Pobjegao sam u Evropu. Trebao sam doktorirati, ali sam se zadovoljio diplomom ininjera, skitao sam, lunjao, malo se brinuo o sebi, troio ono to je ostalo iza roditelja, uivao... Sad se vraam... Sada, februara 1936., vraam se i stupam u ivot onako kako to oekuje moja tetka." "Fotografija koju ste gledali nainjena je kad je dijete imalo godinu. Pozvali smo fotografa sa Tevikije..." Na drugoj fotografiji, dijete je bilo u majinom krilu. Sait-beg, koji je ruke drao na Atija-hanuminim ramenima, nagnuo se naprijed, ali je vie sliio starijem bratu koji titi sestru nego to je izgledao kao mu. Mora da je trea fotografija snimljena u studiju. Na licu suprunika vidio se bezizraajan osmijeh. Nije se razumjelo jesu li sretni ili su mislili da tako treba biti, a dijete u krilu izgledalo je kao da e zaplakati. "Dijete je simpatino", ree Omer shvatajui da neto treba rei. "Svi tako kau", uzvrati Atija-hanuma s oduevljenjem i razdragano nastavi razgledati fotografije koje je uzimala od Omera. Pribliavajui glavu Atija-hanumi, i Sait-beg pogleda. Suprunici su, izgleda, na fotografijama traili ono to je Omera nagnalo da kae simpatino. "Zato se vraam u Istanbul?", pomisli Omer. "ena, dijete, sretna porodica, novac koji treba zaraivati... Radi toga?!" Jo nisu ni uli u Tursku, ali kao da je ve osjeao miris melanholije i male porodine sree. Odjednom iskapi au. "Ja u jo piti", ree. "Pit ete, pit ete!", ree Sait-beg smijui se. "Mladi ste. Ako neete sad, kad ete piti?" Bio je mukarac koji se vraa sa godinjeg putovanja po Evropi. Ponosio se svojom mladom suprugom, s izrazom sree razgledao fotografije svoga djeteta, bavio se izvozom, a alostio se povremenim prisjeanjem da je pain sin.

"Ja u raditi neto drugo", pomisli Omer. "Proi u ispred svega ovoga. Prevazii u sve ovo! Osvojit u sve drmajui i unitavajui!" Ponovno je nastala tiina. "Govorio si o Evropi, brate", ree Guler. "Govorio sam, zar ne?", uzvrati Sait-beg. "O Evropi i nama... Priao sam Vam o svom ocu, rahmetli pai, zar ne? Moja majka i otac, rahmetli paa, posredovali su i zaprosili Nigan-hanumu za onog Devdet-bega, sa ijim sinom ste prijatelj. A svadba je i obavljena u naem konaku. Zatim smo taj konak iz temelja renovirali, podesili ga prema vremenu." "Kakvi li emo biti poslije dvadeset-trideset godina?", uzdahnuvi, ree Atija-hanuma; gledala je u Omera. "ekaju da ih zabavim, da im priam neto zanimljivo", pomisli Omer, ali odlui prepustiti se truckanju vagona i piu. "Da zatraimo jo jednu flau?", upita. "Naravno, zatraimo!", uzvrati Sait-beg, s ljubavlju gledajui tog mladia koji je tek stupao u ivot i bio potiten vjerovatno se prisjeajui sebe, prolosti, godina koje su protekle. Konobar je donio novu flau. Omer se sjeti kako je nekad pio. Poeo je kad mu je umro otac, a navikao se na to poslije majine smrti. Veoma esto se dogaalo da je, dok je u Istanbulu bio u ininjerskoj koli, pio do zore, da se na Bejogluu zavlaio po mjestima za provod i da se u kolu vraao sasvim pijan. I u Engleskoj je bilo dana kad se opijao. "Da malo vidim kako je i vani", zakljuio je nakon to je u u Istanbulu zavrio ininjersku kolu. Podbadali su ga i njegovi prijatelji. "Ima para, ima vremena, a nema nikoga za kim e se osvrtati! Hoe li stalno eprkati po ovom smetljitu?! Idi, vidi, hodaj, provodi se, a neto malo e i nauiti", govorili su. U Engleskoj se ponaao onako kako su mu govorili prijatelji. Potom se zaljubio, planirao se i oeniti tom djevojkom i nastaniti tamo. "Evo, i kod nas prave neto dobro", pomisli gledajui u flau... Natrenutak se poeo kajati to se vraa u Tursku, to e biti primoran eprkati po starom smetljitu, ali je sad bio radostan. Turska je bila njegovo smetljite i spram njegovih strasti. Meutim, Evropa je ve odavno bila zauzeta. "Moda je ovo djetinjasto razmiljanje, ali plaio sam se tamonjeg ivota", pomisli Omer gledajui etiketu na flai. "Nebo mije tamo izgledalo kao da je olovno... U Turskoj je sve drukije. Novo, spremno za mene..." "Ooo, mnogo pijete, gospodine. Boga mi, ne mogu Vas stii!" "Aa, da. Je li tako? Odjednom mi se svidjelo", postieno ree Omer. "Ali, dok pijete, gubi Vam se raspoloenje, utite", ree Atija-hanuma. "Hajde, recite nam o emu ste razmiljali... Ali, odmah!" Sait-beg pogleda svoju suprugu na nain koji je govorio: "Ostavi dijete na miru, draga!" Osmjehnu se Omeru. Nastojao je poprimiti izraz koji je govorio: "Recite ako hoete, a ako neete - ostavite za sebe to o emu ste razmiljali", ali izraz njegovog lica govorio je neto drugo: "Zbilja, ko zna o emu ti sad razmilja?!" "Razmiljam o sebi", uzvrati Omer. "Tako?!", ree Atija-hanuma i ponosno zabaci glavu unazad. "ta mislite o sebi?" "elim uraditi mnogo toga! Mislim da u mnogo toga uraditi!" "Eee, naravno. Mladi ste Vi", ree Sait-beg. "Ne, ne kaem to", uzvrati Omer. "elim rei neto drugo. Mislim uraditi mnogo toga, ali to... To e biti neto veoma novo...", osjeti da mu lice gori. "Kao da razumijem...", ree Sait-beg. "Ne mogu objasniti!"

"Zato nam objasnite", Atija-hanuma to opet kaza nestano, kao i maloas kad je pitala o emu razmilja. Sait-begova sestra Guler-hanuma, koja je, otkako su sjeli za sofru, sa takvom panjom kao da ita knjigu, itala jelovnik koji je itala i tokom prethodnih objeda, podie glavu i pogleda u Omera. "Imate li...? ima li uope poude u Vama, Sait-bee?", upita Omer. "Kako to mislite, gospodine?!", uzvrati Sait-beg s osmijehom, pa nabra obrve. "Ima li u Vama strasti, gospodine? Da, strasti!" Kao da se neega nastojao prisjetiti, Sait-beg se okrenu supruzi: "Imam li ja...?" "Ne, ne, Sait se nieg ne laa! On je poput janjeta", ree Atija-hanuma. Nasmijala bi se, ali se uplai izgleda Omerovog lica. Bila je kulturna, a uvala se i grijeha. "Hvala Bogu, nisam pohlepan", kaza Sait-beg."Dovoljan mije ovaj ivot sa malim zadovoljstvima i malim problemima." Sada su se nasmijali. "Hvala Bogu, ja sam pohlepan", ree Omer i primijeti da ga Guler opet gleda. "Ne zadovoljavam se malim zadovoljstvima i malim problemima!" Htjede se izviniti, pojasniti samog sebe: "elim uraditi mnogo toga. Ne elim se zadovoljiti malim. Ne znam jesam li jasan? Moja pohlepa nije ona pohlepa koja se osjea prema neemu konkretnom! Pohlepan sam prema svemu. Sve to, ovaj... elim ovladati ivotom, svime to se pojavi ispred mene!" "Mladost, mladost...", promrmlja Atija-hanuma. "ta je to ime eli ovladati?", upita Sait-beg. "Sve", odgovori Omer. Uzeo je u ruke tanjir sa sirom, ali ne zato to je htio jesti ve zato to mu ga je pruio Sait-beg. "Vidite, ovaj sir Francuzi jedu prije voa. Smrdi, zar ne? Ali, naviknete li se jednom na njegov miris..." "Dragi Saite, Omer-beg je priao...", prekide ga Atija-hanuma. "Da, da, pa, eto, njega sluamo!" "Izgleda da sam mnogo popio", ree Omer uoavajui da ga sve troje posmatraju. "Aaa, molim Vas! Kako lijepo priate!", kaza Atija-hanuma. "Moja hanuma uiva sluati neto to je zabavno", ree Sait-beg. Pa, kao da je povjerovao da strijela nije pronala metu, uurbano dodade: "Zainteresirana je za zabavne, lijepe prie, razmetanja! Molim Vas, nastavite!" "I ja sam zainteresiran", uzvrati Omer uzbueno. "Ja sam zainteresiran za sve, elim sve. Maloas ste pitali. elim postii sve! Lijepe ene, novac, slavu, ugled, poloaj! Vidite, elim to do bola, i to bez ikakvog ustezanja!" "Pazite, sos na mesu je veoma ljut", u maniru zatitnika, upozori Sait-beg okreui se prema supruzi i sestri. "Ovaj zain mi je poznat..." Omer je skroz pocrvenio. "Zainteresiranost za razmetanje, uzbuenje, tenja za impresioniranjem ena...", mislio je. "Nikad neu moi sazriti, a ve mi je dvadeset est godina!" Odjednom se ubaci Atija-hanuma:

"Ah, izgleda da sam Vas razumjela!", ree. "Vi ste savremeni Rastignac. Znate li ko je to? Ma, onaj iz Balzacovog romana Starac Goriot... Jedan takav. Osvaja14. Fatih... Da, tako bi to trebalo biti na mrskom, zar ne?" "Pocrvenili ste, gospodine", ree Sait-beg. "Previe griju ovi radijatori... Da zatraimo jo jednu flau?", kaza smjekajui se prijateljski i blagonaklono. "Zatraimo!" "Da, da, osvaja, Rastignac", promrmlja Atija-hanuma uzbuena svojim otkriem. "elim biti koristan na turskom", ree Omer iznenada. "Odabrao sam da sam osvaja!" "Veoma lijepo", uzvrati Atija-hanuma. "Hajde da se slikamo. Saite, hoe li uspjeti ovdje?" "Ali, iskreno reeno, Vi ba i nemate dranje slino Turinu", iznenada se Guler obrati Omeru. "Hajde, hajde, pustite sad to!", kaza Sait-beg. "Sluajte ta u Vam ispriati... Jednog dana u umi se sretnu kornjaa i lisica. Lisica..." Sait-beg je imao tanke i odnjegovane brkove. Dok je priao, ta tamna linija je, skupa sa gornjom usnom, poigravala gore-dolje. "Sada se pripremamo za smijeh", pomisli Omer. Svi su se smijali nakon to Sait-beg zavri priu. "Hajde, ispriaj i ono o zbunjenom slugi koji je mijeao ae...", ree Atija-hanuma. Nakon to se nasmijao prije prie, Sait-beg je zapoeo. I njegova supruga se, poput njega, tresla dok je priao. Vagon-restoran je bio pun kao ibica. Za jednim stolom grohotom su se smijala etverica vremenih ljudi i nazdravljali. Duga sijeda brada jednog od njih doticala je sto dok bi se smijao, presijavao se lanac koji je visio na njegovom prsluku. Za drugim stolom smijala se ena sa eirom i ljubila dijete koje joj je spavalo u krilu. "Dogaalo se da se i ja mnogo smijem", pomisli Omer. Dok je bio u in-injerskoj koli, po itav dan je znao provoditi u zafrkavanju sa nekim. Igrao je poker sa Muhidinom i Refikom, i sve su okretali na alu... Osjeti dosadu prisjeajui se prolosti. Uz to, i pie je inilo svoje, pa je gubio raspoloenje. Zato odlui sluati prepriavanje pria. Oko jedan poslije ponoi vagon-restoran se ispraznio. Ljuljajui se, prie im konobar i obrati im se prijatnim glasom: "Uskoro zatvaramo, gospodo. Pribliavamo se Edirnama. Radi pasoke kontrole, poite u svoje kupee." "Naravno, naravno. Odmah emo ustati", ree Sait-beg. 14 Ar fatih Nastupi zatije. ene uzee tane. Sait-beg plati raun. Atija-hanuma pogledala je kroz prozor. "Evo, to je melanholija", pomisli Omer. "Nestaje veselog raspoloenja zato to smo stigli u Tursku." Osjeti se usamljenim nakon to se oni pridigoe. "Moda e me pozvati u svoj kupe", pomisli. "Tamo emo nastaviti sa sijelom!", a idui za njima promrmlja: "Ma, nema veze. "Ja sam osvaja! Rastignac. Moda sam malo vie popio, ali pie mi..." "Vidimo se nakraju, ujutro!" Rekla je to Atija-hanuma. Izgleda da je ona bila najpronicljivija. Omer pomisli da je toliko pohlepan da nee obraati panju na malu usamljenost i melanholiju.

Uspio ih je vidjeti sljedeeg jutra dok je voz ulazio u Sirkedi. Nagnuti kroz prozor, razgledali su lijevo-desno. Uao je u njihov kupe i svima pojedinano stisnuo ruke. Svi su rekli poneku prijatnu rije. Sait-beg dobroduno ree: "Sino sam razmiljao o Vama. Upravu ste. Budite ambiciozni. Toga ba i nema u naoj zemlji!" Omer odmahnu rukom kao da je rekao: "Ah, i tebe, ovjee! Jesu li ove rijei dostojne moga blebetanja?" Toj gesti se nasmjeie i ene koje su krajem oka gledale one koji su na peronu doekivali putnike. Obje su imale upadljive eire sa irokim porubom. Atijahanuma zatren oka uslika Ome-ra. On im objasni da je uzbuen i izie iz kupea. Nakon to je uzeo kofere, vidio ih je i idui prema carini. eiri na enskim glavama djelovali su poput grana s voem. Atija-hanuma je mahnula rukom ovom simpatinom mladiu koji joj je bio interesantan. Sait-beg je jo jednom ponovio elju da se vide u Istanbulu. Kad se njegov glas ra-splinuo u brujanju perona, Omer pomisli da je ganut. Idui prema carini, meu onima koji doekuju putnike, primijetio je i dijete koje je sino vidio na fotografiji u mornarskom odijelu. Bilo je u naruju stare dadilje, koja je izgledala tako kao da se ali, i isprazno mahalo rukom prema vozu. "Sve u prevazii", pomisli Omer. Uavi u zgradu carine, prvi put osjeti da je u Turskoj. U njemu se javi udna ljubav, koju ve odavno nije osjeao, tako da se teko prisjetio i uspomene na nju. Neko vrijeme je traio slubenika kojem bi mogao pokazati svoje kofere. Potom stade u red ispred vremenog slubenika. Dok je ekao, neki otmjeni gospodin u dugom mantilu zakai ga ramenom i proe ispred njega. Slubenik im ree da tu uzaludno ekaju, jer kontrolu obavlja drugi kolega. Doe do gurkanja dok su ulazili u drugi red. Iz neke sobe neko poe vikati nasav glas. A i ovjek sa eirom, koji je ekao u redu, kaza da se nepotrebno izlau mukama. Kad doe red na Omera, carinskom slubeniku se priblii stariji slubenik: "Duo moja, pusti neka momak proe! Nema nita!" "Uredu, dobro, dobro!", uzvrati slubenik prekoravajuim tonom i, bez otvaranja, obiljei kofere. Utom nosa, koji odnekud dotra, zgrabi kofere iz Omerovih ruku. Nakon nekoliko sekundi bio je na Sirkediju. Na uglu se zaustavio tramvaj i izlazili putnici. Iza njega su ekala zaprena kola; koija je palio cigaretu. etverica nosaa su na ipkama nosili ogromno bure prema Babialiju. Smetljar je askao sa prosjakom koji je sjedio ukraj kaldrme. Otmjeni gospodin sa kiobranom u ruci iao je prema Karakoju. Iz zaprenih kola istovarane su velike limenke i unoene u restoran. Voza taksija je u svome automobilu itao novine. ena je drala dijete za ruku i gledala u izlog prodavnice obue. Iznad je bilo uto, kao pero lahko nebo. Zrak je bio vlaan. "Kuda?", upita nosa Omera koji je rasijano motrio. "Na Karakoj." Odlui most prei pjeke. Krenuli su iza otmjenog gospodina sa kiobranom u ruci. "Ja sam osvaja", pomisli Omer. Osjeao se lakim; nakon mnogo godina, nebo ga prvi put nije pritiskalo.

2. Bajramski ruak Nigan-hanuma je naslonila laktove na vezeni stolnjak i, podnimljena, gledajui u porcelanske tanjire ispred sebe, razmiljala: "Dobro je to sam iznijela pozlaeni komplet! Koliko godina stoji neupo-trebljavan u vitrini! I popodnevni aj emo piti iz oljica sa plavim ruama, koje je nena po majci pridodala mom ruhu. teta, razbile su se dvije oljice iz kompleta. Zato ne izvadim i ne dam da se prebrie srebreni komplet? Ako ne u ovakvim prilikama, kad se moe koristiti srebreni komplet? Sve treba uputrijebiti to bre!" I vezeni stolnjak iznijela je proteklog Kurban-bajrama. Poto je i on dio njenog ruha, znai da se paljivo uva trideset godina. Nigan-hanuma zapazi da se u njoj pobudila udna elja da potroi, da sve koristi, sve to je skriveno u sanducima, dolarima, vitrinama, kutijama. "Kao da elim vidjeti kako se sve upotrebljava, cijepaju i flekaju prekri-vai, razbijaju tanjiri i oljice, gube noevi i viljuke", pomisli. "Prolo je trideset godina otkako sam se udala. Vie od ezdeset bajrama provela sam sa Devdet-begom. A ovo je Kurbanbajram 1936. godine. Svi smo zajedno: moj mu, dva sina kao dva lava, kerka, moje dvije slatke snahe i dvoje male unuadi." Sjedili su svi zajedno za stolom u kui na Niantau ispred prozora koji gleda na stabla lipe i poznati kameni nian na uglu i ekali da kuhar iznese ruak. Nigan-hanuma je osjeala da se iz lustera, koji je upaljen zato to je tamno i kiovito, iri toplota. Uskoro e Nuri ui na prstima u trpezariju, na dva kraja pridravajui veliku servisnu zdjelu, kako je to inio prilikom svakog bajrama. Svi su to oekivali i kao da ih je sve zanimalo kako e kuhar opet hodati na prstima. "Jeste li vidjeli? Iz jedne ivotinje, iz njenog stomaka, iziao je ogroman komad kamena, ove veliine!?" Refik, mlai Nigan-hanumin sin, rukom je na stolnjaku nacrtao mali krug pokazajui palcem i vrhom kaiprsta. "Moga mlaeg sina uvijek je svata zanimalo. Radoznalost je naslijedio od mene", pomisli Nigan-hanuma. Potom pogleda starijeg sina Osmana, koji mu je odgovarao: "Da, iziao je iz ovna, zar ne?" Prialo se o ivotinjama koje su jutros zaklane u bai iza kue. Nigan-hanuma ubrzano zatrepta oima smatrajui da joj klanje dvoje janjadi i jednog ovna prilikom svakog kurban-bajrama daje osjeaj moi. "E, a ta je sa ovim rukom?" Devdet-beg je, kao i uvijek, bio nestrpljiv. "Opet e jesti salatu", pomisli Nigan-hanuma i osjeti nelagodu vidjevi da njen mu, koji je sjedio pokraj nje, umazanom rukom dri viljuku. Potom pogleda malog unuka Demila, koji je priao sa svojom starijom sestrom. estogodinji Demil je osmogodinjoj sestri Lali objanjavao kako je ovan drhtao nakon klanja, a sestra mu govorila da je nju bilo strah gledati. Nigan-hanuma pomisli kako su joj oboje unuadi ljupki i zdravi. Njena kerka Aja, kao i uvijek, bila je utljiva i zamiljena. Nuri izie iz kuhinje sa velikom zdjelom u rukama. Shvativi da ga je prije ostalih vidjela, glasom sretne ene koja pria bajku, Nigan-hanuma ree da je sve uredu. Zatim, iako mu nije gledala u noge, po pokretima njegovog tijela shvati da kuhar Nuri hoda na vrhovima prstiju. Trepui oima, posmatrala je sputanje zdjele na sto. Nastupi kratkotrajna tiina, pa poe veselje. Svi su gledali u zdjelu nasred sofre.

U zdjeli su, ukraene grakom, bile male kule od rie i meso isjeeno na sitne komade. Meso nije bilo kurbansko. Sa donoenjem frikog kurban-skog mesa na sofru prestalo se kad je, prije devet-deset godina, opet nakon jednog ovakvog bajramskog ruka, a pomalo i pod uticajem likera, kojeg je tog jutra previe popio, Devdet-beg povratio u ala turka zahodu na donjem spratu. Devdet-beg je rekao da krivica nije do likera nego je to zato to je meso friko. Dodao je i jo neto neprijatno, nakon ega je, sljedeeg dana, Niganhanuma, u oevoj kui, u koju je sama otila, plakala i grlila svoje sestre Turkan i Nigan. Friko meso, kako to kae Devdet-beg, ima odvratan miris i nije dobro za probavu. Nigan-hanumi je bilo drago to su donijeli takvu odluku. Uze kaike i pogleda svoje snahe. Obje su sjedile naspram njejedna do druge. Zadovoljno razmisli nekoliko sekundi, pa kaike prui mlaoj snahi Perihan: "Hajde, sad ti podijeli". Bio je to izuzetan trenutak: zarumenjela, Perihan je gledala kaike u rukama, Devdetbeg je, kao to je i uobiavao, prvi gurao svoj tanjir, svi su se smijali, sretni to e poeti ruak. Nigan-hanuma se uznemiri. "Kako je lijepa", pomisli gledajui mlau snahu. "To to je kosu dotjerala u punu potvruje da ima ukusa. Glas joj je sitan kao u mia. Ali, neka. Refik je zadovoljan ivotom. I ja sam sa Devdetom bila takva kad sam tek dola u ovu kuu. Hvala Bogu, i sad sam takva. Tih dana smo nabavljali stvari za kuu. Bilo je lijepo ivjeti u novoj kui, meu novim stvarima." "Zar nema tanjira za salatu?!", proguna Devdet-beg. "Aaa, nisu stavili tanjir za salatu", pomisli Nigan-hanuma. "I da to ni ja nisam uoila!" Pozvala je slugu. Potom, krajem oka pogleda na muev tanjir i rasrdi se vidjevi da je napunjen do vrha. "Poslije e ga uhvatitit san, neugodno e se osjeati", pomisli. Gledala je Devdet-begovu sijedu kosu, koja se, prilikom svakog novog zalogaja, pribliavala tanjim, u njegov tanki i dugi nos. Primjeujui da je ispunjena ljubavlju, vrati se svome jelu, a nakon to uze nekoliko zalogaja zapazi da njen stariji sin Osman neto objanjava: "Za izbijanje rata u Evropi..." Nigan-hanuma je izvjesno vrijeme posmatrala starijeg sina, pa mlaeg, koji mu je odgovarao. Kao da je obuze neprijatan osjeaj usamljenosti zato to se, kao i obino, prialo o ratu. Svakih tri do pet godina neizostavno je izbijao neki rat i vrstom nepremostivom linijom odvajao muki svijet od njenog svijeta. Stavie, svi ratovi su, poput svih mukih rasprava, u dlaku isti. "Ne raspravljajte vie! Ne mogu vas razumjeti! Kad biste bar priali o neem drugom", pomisli. Sinovi su raspravljali ne obraajui ba panju na majinu elju. Osman je nastupao na nain koji pokazuje da je svjestan da ono o emu pria ne zanima nikoga, pa ni njega. Boja njegovog glasa bila je poput njegovog pogleda. Kao da je govorio: "Eh, ta da se radi? S vremena na vrijeme je potrebno neto takvo!" A Refik, koji je, kao i njegov stariji brat, sa kravatom i u kaputu, pogledava desno-lijevo, odgovarajui mu u nekoliko rijei. Ponekad bi se naalio, kao da se svima elio izviniti zbog ovakve rasprave. Ali, ipak, bila je to ozbiljna muka rasprava. Nigan-hanumi se nikako nisu sviale takve rasprave. Pomisli da ni ona, a ni ostali ne mogu rei ono to ele dok se ovako raspravlja. U takvim raspravama mukarci su jo vie mukarci, a ene bivaju kao vaze.

"Ali, ja vidim i razmiljam", promrmlja Nigan-hanuma i primijeti da se i njen mu ukljuio u raspravu. "Dobro, a ta ti, Nermin, kae o ovome?" Mora da se Devdet-beg oteo prvom uzbuenju zbog ruka. Voli bockati svoje snahe, zadirkivati ih. Nermin, starija snaha, zbuni se i pocrvenje. Pogleda mua, potom poe neto govoriti. Ali, ne sluajui je, Devdet-beg kaza: "Bravo, meso je dobro." Nermin uuti. Nastade tiina. "Da, dobro je", nadoveza se i Nigan-hanuma. Opet nastupi tiina, dok se ne zau kripa escajga, smjekanje, kratke reenice, zveckanje, pa svako poe priati o svemu i svaemu, kako to biva u ovako bitnim prilikama. Trepui, Nigan-hanuma punim pluima udahnu bajramski zrak. Zatim pomisli: "Opet sam poela treptati". Do iznoenja drugog jela, mladoga graha u maslinovom ulju, jo se prialo o ratu, o posljednjim zbivanjima u Njemakoj, o Refikovom prijatelju Omeru, koji se upravo vratio iz Evrope, o novoj slastiarnici u kvartu Osman-beg, o tramvaju na relaciji Maka Tunel, o kome se govorilo da e ga Opina pustiti u promet. Dokje Emina-hanuma postavljala na sto mladi grah u maslinovom ulju, Nigan-hanuma pogleda na tanjir svoje kerke Aje i naljuti se; djevojka opet nita nije jela. "Sve iz tog tanjira e biti pojedeno!", izgovori brzo. "Ali, mama", uzvrati Aja. "Ovo... Ovo ovdje je masno!" "Ne! Tom mesu nita ne nedostaje! Kako svi jedu?" Nigan-hanuma povue pred sebe tanjir ispred kerke, koja je sjedila pokraj nje, i poe rezati i odvajati masnou sa komada mesa te skupljati na jedno mjesto zrna rie ratrkana po tanjiru. "Uvijek je to tako", pomiljala je. "Ova cura mi redovno zagora dan!" Dokje gurala tanjir pred kerku, osjeti da joj je to dozlogrdilo. "Rodi je, esnaest godina titraj nad njom, ini sve od sebe, potom da bude nezdrava, tuna, namrtenog lica!" Proguna: "Misli li da svako moe dobiti ovakvo meso?" "Pusti, draga. Ne mijeaj se. Nek radi kako hoe. Zar danas nije Bajram?!" To je kazao Devdet-beg, otac koji bi uveer, nakon povratka sa posla, poljubio svoju kerku, koji je znao kako da ga kerka zavoli, ali neodgovoran mukarac koji nije razmiljao o tome kakve e to posljedice imati! Nigan-hanuma se zadovolji time da namrti lice. "Ja odgajam, ti ini razmaenom!" Svi su znali da taj mali pokret lica ima to znaenje. "Da nije bilo mene, ova cura ak ne bi nauila svirati na klaviru", pomisli Nigan-hanuma. "Hajde, neka Perihan servira i grah!" Dok su jeli grah, priali su o grahu, o snijegu koji je pao u neko doba sino i koga se za dva dana nakupilo po okovima bae, o tome da prole godine u ovo doba, dakle prvog dana marta, vrijeme uope nije bilo takvo, da je na sabah-namazu u damiji Tevikije Devdet-beg podobro ozebao. "Opet nisam uspjela rei ono to sam namjeravala", pomisli Nigan-hanuma gledajui u pun tanjir ispred Aje. "Dobro, a o emu sam htjela govoriti?" Nije znala ta je to. Iznutra joj je dolazilo da kae veselost. Ali, bili su veseli. Bajram je i veselo raspoloenje dolazilo je samo od sebe. "Kao to je govorila moja rahmetli mati",

pomisli Nigan-hanuma. "Nigan, neto mi se jede, keri, ali ne znam ta je to", govorila bi njena mati trepui oima i sjedei u fotelji u haremu konaka na Tevikiji. Emina-hanuma je na sto stavljala ekmek-kadaif sa naranom, izum kuhara Nurija. "Zavrava se i ovaj ruak", mislila je Nigan-hanuma. Zavravao se i taj ruak na koji se dugo ekalo. Zavrit e se i dananji dan, proi e i Bajram, a potom e se iekivati drugi dani. S tugom e gledati kako se i oni zavravaju. Bilo je vrijeme koje je proricalo uz mala svjetlucanja, bio je ivot poput vode koja se nije suprotstavljala. Slatko sa naranom bilo je veoma ukusno, kajmak je bio svje, a i oni e, moda i najvie ovako, ostati i za veeru. Nigan-hanuma jo jednom pomisli da izvadi komplete koje su skrivani u vitrinama i sanducima, ali se prepusti naslai-vanju kadaifom sa naranom. Kao i uvijek, iza sofre se prvi podigao Devdet-beg. A kad se, odmah za njim, pridie i Refik, Nigan-hanuma pogleda na preostali zalogaj kadaifa i kajmaka u njegovom tanjim i pomisli: "Dobro, eto. Ali, da bar naue da iza sofre ustaju zajedno sa ostalima!" Znala je da Devdet-bega niemu vie ne moe poduiti, ali bi Refik moda jo mogao uiti; dvadeset est mu je godina. "Zato da ja ostajem posljednja?", pomisli Nigan-hanuma kad vidje da je i Perihan ustala. I ona, polahko, njenim pokretima, ustade i krenu prema Devdet-begu. On je sjeo u fotelju ispred prozora, glavu naslonio unazad i priguio oi. "Hoe li spavati? Prejeo se, opteretio se i hoe spavati", pomisli Nigan-hanuma. Gledajui Devdet-begove oi kako se odupiru snu, njegovu sijedu kosu, primijeti da osjea ljubav prema njemu, ali se htjela naljutiti. "Zaspat e! A ne bi trebao spavati! Popodne e doi Fuad-beg i njegovi..." Sofra i bajramski ruak bili su iza nje. Slua zveckanje tanjira, ide prema Devdet-begu i razmilja: "Popodnevni aj emo piti iz oljica sa plavim ruama." 3. Popodne Devdet-beg je ugledao optuivako lice Nigan-hanume koje mu se pribliavalo. "Duo, malo u ovdje otkunjati", pomisli kao da razgovara sa njom. "Ma, neu spavati... Drijemat u. Malo u zatvoriti oi, sjediti nepomian. A moda i malko utonuti u san..." Sjedio je u fotelji u kojoj je uvijek sjedio, uivao u najveem zadovoljstvu poslije bajramskog ruka, ali je osjeao da mu nedostaje to to nee moi lei i prepustiti se potpunom, vrstom popodnevnom snu. "Uskoro u zapaliti cigaretu", pomisli da bi se utjeio. Razmiljao je o mirisu cigareta, koje je mogao puiti tri puta u toku dana, kresanju ibice kojom e pripaliti. Potom shvati da su mu se oi zatvorile, jer su postojali samo zvukovi, mirisi i toplota. uo je poznate zvukove koji su dopirali sa trpezarijskog stola, od vrata koja se otvaraju prema uskim i malim stepenicama to se sputaju prema kuhinji i trpezarijskom stolu, iz unutranjih soba, sa stepenica, iz bae, sa stabala. Dolazili su i sa ulice i ispunjavali cijelu sobu, treskali su prozori, zveckao kristal. uo je kako Nermin pria sa svojom djecom, kako Emi-na-hanuma vue papue po parketu, kako Nuri u kuhinji otvara i zatvara esmu, kako Aja, koja voli piti vodu poslije ruka, nalijeva vodu iz bokala, kako Refik prevre stranice novina, kako se tramvaj polahko pribliava uglu. Sve poznate vibracije koje ulivaju povjerenje i mame ovjeka na san. "Ali, neu moi spavati", mislio je Devdet-beg. "Doi e Fuad! Sjest u sa Fuadom, priat emo i sjeati se prolosti... Prolosti... Ove kue... Historija avrljanja ove kue koju sam ispunio ivotom... Znam svu tu historiju. Kuu sam kupio 1905. Oenio sam se,

bacili su bombu na Abdulhamida. Zatim, ustavnost je bila dobra. Kupio sam i bau. Sve sam doveo u red novcem koji sam zaradio trgujui eerom u ratu. Firma se razvila. Kad je Osman odluio oeniti se, izili smo na gornji sprat; etiri godine nakon uspostavljanja Republike... Potom su dola unuad. Pe u koju se sad loi umur uzeli smo prije est godina. Znam historiju svega, jer sam je ja kreirao. Kad je puten u promet ovaj tramvaj to vozi za Maku? Ovu kristalnu eernicu otvorenog poklopca donijela je Nigan u svome ruhu! Sta priaju?" "Hajde, popnite se nasprat i leite", govorila je Nermin. "Htjeli smo bombona", uzvrati jedno unue. "Beg-efendijina kahva. A Vi, mladi gospodine?" Bila je to slukinja Emina-hanuma. "! Ne galamite!", aputala je Nigan-hanuma. Neko je hodao na vrhovima prstiju. "Ide li odmah u svoju sobu?" Bila je to Perihan. "Ne igrajte se gore!", ree Osman. "Odmah na spavanje!" "Doli su uvari, ekaju", govorio je kuhar Nuri. "Sii e kad doe amida Fuad. A sada, hajde, lijepo spavaj!" "Preksutra emo ii teti Mebruri. Sutra idemo tetki ukran." "To... Eto, to", pomisli Devdet-beg. "Sve je zbog toga: ova umirujua toplina, pe koja grgolji, zvukovi koji miluju ui, kua koja funkcionira kao sat." Bila je uvijek privlana i iroka kao san. "Sad su me jo vie zapazili", pomisli Devdet-beg oslukujui kratkotrajnu tiinu. Shvati da, kad to hoe, ne mora ni zaspati. Pretjerao je s jelom, puilo mu se, uskoro trebaju donijeti kahvu. Zatvorio je oi da bi ga mogli gledati i osjeati potovanje. "Setaju, zijevaju, priaju, jedu bombone, pogledaju na mene koji sjedim u fotelji... Potom e pozaspati, ii u bajramske obilaske... Aaaa! Ne elim sutra sa Nigan ii u stari pain konak. Ne elim vidjeti ni paine sinove... Ali, sad ne elim o tome razmiljati. elim oslukivati ove pokrete, zvukove, mirise..." "Kahva!" "Devdet-beg, kahva!" Eto, to nije uspio zapaziti! Otvori oi. Svjetlost mu zasmeta, ali brzo se priviknu. Pred njim je bila Emina-hanuma. Sputala je findan na tronoac uz uzglavlje. "Zapalit u cigaretu", pomisli Devdet-beg, pa sa tronoca, gdje ih je jutros ostavio, uze kutiju Yake i ibicu; cigareta bila mu je najvee dnevno zadovoljstvo. Porodini doktor Izak zabranio mu je da pui vie od tri cigarete dnevno. Prije est mjeseci imao je srani napad. Doktor smatra da je bio veoma ozbiljan, ali on ne misli da treba pridavati posebnu panju. Cigarete su mu morale biti sasvim zabranjene, ali doktor nije mogao izdrati Devdet-be-govo navaljivanje, pa mu je, nakraju, dozvolio tri cigarete dnevno. Devdet-beg pui po jednu poslije doruka, ruka i veere. Niganhanuma mu prebrojava cigarete u kutiji. U poetku je Devdet-beg pokuao sa nekoliko trikova, ali je uhvaen, a Nigan-hanuma je plakala i urlala. Sad je puio drugu dananju cigaretu. "Smanjio sam puenje, ali se nita nije promijenilo", mislio je. "Opet mi je loe poslije penjanja uz stepenice, opet ponekad gubim dah, opet ivim u strahu."Jo jednom se oneraspoloi time to nee moi spavati. Zavravajui s cigaretom, u da je veliki sat sa klatnom na srednjem spra-tu oznaio dva sata. Nigan-hanuma ree da kasne Fuad-beg i njegovi.

"Samo to nisu... Samo to nisu...", uzvrati Devdet-beg. Nastupi due zatije. Proe tramvaj. Refik smota novine i sa suprugom se pope na sprat. Emina-hanuma pokupi prazne findane. Nigan-hanuma pogleda kroz prozor. Devdetbeg osjeti kao da su mu se oi ponovo zatvorile. Potom na kapiji zazvea zvonce sa staklenim kuglicama. "Doli su", ree Nigan-hanuma i ustade. Mislei o svakom pokretu, Devdet-beg sie za suprugom u hodnik sa ogledalima. Dok je Nigan-hanuma otvarala kuna vrata, Devdet-beg se ogledao u velikom ogledalu sa irokim ramovima. Tijelo mu je bilo poput jadikovanja iz slatke stare pjesme: kravata se iskrivila, hlae visile, kosa razbaruena, a lice i kaput zguvani. Krupne ake provue kroz kosu, kao da je miluje. U ezdeset osmoj je, ali su mu se oi jo uvijek sjajile. "Malo mi je izrasla grba, kao da sam se smanjio uvisinu, ali to je sve", pomisli. Na ulici bi ga svi posmatrali sa osmijehom i ljubavlju. Najhitnije je bilo to to nije bio runi i odvratni starac. Osjeajui se oraspoloenim, krenu prema vratima. Uzbudi se gledajui kako se Fuadbeg, njegova supruga i sin brzim koracima pribliavaju stepenicama. "Svaka ast, gospodine, svaka ast!", ree nainivi dva koraka prema njima. Zagrli se sa Fuadom, stisnu ruku Lejla-hanumi, a Remziju, koji ga poljubi u ruku, pomilova po glavi. Osjeti tugu milujui mladia po gustoj kosi. Ceremonija susreta ne potraja dugo. Nakon to su se zagrlile, ene su se poljubile povijajui gornje dijelove tijela. Devdet-beg pomisli kako nije navikao na tu sklonost ljubljenju. Izgleda da ni ene nisu navikle. Kao da su, gledajui se poslije ljubljenja, mislile: "Uradile smo ono to trebamo uraditi. Kako li izgledamo dok se ljubimo?" Veselje poe kad preoe u prostoriju za dnevni boravak. Devdet-beg s ljubavlju gleda Fuad-bega: "Eto, Bajram... Eto, jo jedan bajram", promrmlja. Nigan-hanuma i Lejla-hanuma priale su o hladnoi. Dok je Lejla-ha-numa tumaila da su doli pjeke od ilija, od kue njenog oca, i zdravim pokretom zabacila ramena unazad, Devdet-begu naumpade da se nije mogao naspavati. Potom Nigan-hanuma kaza da je ozebla jutros dok su klali kurbane. Devdet-beg ispria da je damija bila hladna; jo uvijek je odlazio na bajram-namaz. Lejla-hanuma ree kako njen otac nije dobro sa zdravljem. Kad Devdet-beg upita ta je Mustafa-begu, Fuad-beg kaza da mu punac ima problema sa bubrezima. Nigan-hanuma ree da se i mu tetke Mebrure ali na bubrege i da je u Ciriru. Dodade da je Remzija brzo porastao, da se odjednom razvio uvisinu. Lejla-hanuma potvrdi da se njen sin brzo razvio i da su mu se zubi pokvarili. Utom Nigan-hanuma zatrai da Emina-hanuma pozove njene sinove, snahe, kerku i unuad. "Svi su ve pospali", pomisli Devdet-beg. "Niko i ne obraa panju na goste! Ostarjeli smo mi!" Njegovi sinovi, snahe i unuad veselo su se spustili sa gornjeg sprata. Poput leblebija, njihove glave promolie se u sobu i izgrlie se sa gostima. Devdet-beg jo jednom tuno pomisli: "Spava mi se... Svi su zdravi, ivahni...", pa, zakljuivi da mu kahva nije razbila san, odlui sluati ta se pria. Lejla-hanuma je govorila o svome sinu Remziji. Gledajui as u njega, as u domaine, priala je da je dijete u posljednje vrijeme postalo neposluno. Svi su se smjekali i blagonaklono to prihvatali zato to se smjekala dok je priala, a njen debeljukasti sin, kao i ostala djeca vina tome, klatio se na nozi. Nigan-hanuma je s razumijevanjem

odgovarala Lejla-hanumi. Govorila je da se svako dijete u toj dobi pomalo osili i navodila primjere svojih sinova. Sluali su je veselo i s panjom. Nigan-hanuma zatrai da slukinja pozove Aju. Lejla ree da je dugo nije vidjela. Zato to je sad Nigan-hanuma bila na redu da jadikuje, Lejla-hanuma je strpljivo i, kao to su svi oekivali, blagonaklono sluala kako se ali na svoju kerku, te ona poe hvaliti Aju i ree da joj je veoma draga. Potom su izvjesno vrijeme priali o jueranjoj tramvajskoj nesrei na uzbrdici Silija koja je odnijela etiri ivota i o emu su opirno pisale sve novine. Niganhanuma upita je li se aj napario. Svi zabezeknuto poledae u sat. Poee priati da je vrijeme prolo veoma brzo. Utom, pomislivi da je uhvatio novu priliku za osvjeavanje zajednikih uspomena sa Fuad-begom, Devdet-beg pogleda svoga starog prijatelja, ali vidje da je on zauzet neim drugim: Osman i Fuad-beg razgovarah o neem to je toliko ozbiljno da se tako ne moe priati prilikom bajramske posjete. "Hoe da mene potisnu", pomisli Devdet-beg. Znao je da je ono o emu su govorili bilo u vezi sa budunou uvozno-izvozne firme koju je osnovao zajedno sa Fuad-begom. Firma, koja je osnovana nakon ustavnosti,15 kad se Fuad-beg iz Soluna preselio u Istanbul, oslabila je poslije uspostavljanja Republike, a posljednjih godina izgledala je kao da e ponovo stati na noge. Na njenom elu bio je kico koji je u Evropi zavrio ekonomiju. Osman je zastupao miljenje da ga treba smijeniti i firmu direktno spojiti sa svojom. 15 Misli se na period ustavnosti Osmanlijskog carstva, (op. prev.) to se tie Devdet-bega, on je smatrao da Osman nije upravu i da ta firma nije bitna. A Fuad-beg je, kao i uvijek, bio raspoloen za promjene koje su u njegovu korist. "Izostavljaju mene, ja sam ostario", pomisli Devdet-beg. "Ni Fuad nije mlai. Ali, on se kasno oenio. Oenio se nakon ustavnosti, a napravio je i dobar posao", pa Devdet-beg krajem oka pogleda Lejla-hanumu. "Uza sve, nije se ni namuio kao ja... Zdrav je poput vola!", te odlui pozabaviti se neim drugim. Prisiljavao se misliti o neem drugom da bi zaboravio okus gorkog lijeka u ustima. Potom podie glavu. Uperi pogled ka gipsanom reljefu u uglu tavanice koji mu je privukao panju kad je obilazio ovu kuu prije nego to je kupio. Debeljukasti aneli letjeli su meu lovorovim granama, manjim i veim ruama. "Rekoh, da zasnujem ala franga porodicu, ali, nakraju, svi su postali ala turka", pomisli i osmjehnu se prisjeajui se ale koju je svojevremeno izveo njegov rahmetli brat. "Nakraju, postadoe ala turka svi koji su eljeli biti ala franga, a to je, opet, posebna vrsta ala turka!" Pogled sa anela spusti na ljude. I dalje razgovaraju. Fuad-beg pria, Osman klima glavom. Gledajui ih otro, elio im je pokazati da mu se ne svia takva bliskost. "Kad bi se nauili da odvoje porodicu od trgovine." Opet podie glavu. Kao da mu se smjekao jedan od anela. Onda usmjeri pogled ka stvarnom svijetu. "Jo uvijek priaju", promrmlja. "Cijelo jutro su me ljubili u ruku, ali niko ne obraa panju na mene." Cu se sviranje iz sobe u kojoj je bio klavir i sedefni komplet. Primijetio je da je maloas Aja otila tamo. Muzika je bila piskava, neuravnoteena i hladna; nita nije mogla prikriti. "Nekad je i Nigan svirala. Uzbudio sam se kad sam je uo prvi put, s ponosom sam to priao drugima, ali nikad se nisam mogao navii na tandrkanje tog klavira!" Emina-hanuma je unijela aj. Dok su ispijah aj, Nigan-hanuma je priala da su porculanske oljice sa plavim ruama hedija rahmetli njene nene po majci. To je, u kontekstu uspomena, priala i proteklih

bajrama i u drugim prilikama, ali njena pria je i dalje nailazila na razumijevanje; svi su je sluali sa panjom. Zatim Lejla-hanuma ispria o svojoj uspomeni na eernicu koja joj je ostala od majke. Umijea se i Perihan i kaza da takvu srebrenu eernicu ima i njena majka. Okreui se prema svojoj kerki, Nigan-hanuma joj ree da pojede jo koji mali burek. Dok se prialo o tome kako kuhar Nuri pravi te bureke, ba se on pojavi i, objasnivi da je potaru dao baki, Devdet-begu prui dvije kuverte. Devdet-beg prepozna rukopis na prvoj kuverti. Sadik, raunovoa firme, imao je naviku svakog bajrama poslati estitku Turskog zrakoplovnog drutva. Devdet-beg otvori kuvertu i pogleda sliku aviona koji se probija kroz oblake. "Uvijek isto", uzdahnu, ali ne osjeti tugu. "Ne alim se", promrmlja. "Samo, ve sam ostario!" Drugu kuvertu otvori polahko, bez zebnje. Uplai se prisjeajui se potpisa koji je izraavao potovanje njemu i njegovoj porodici. "Ko li ono bi?", proapta. "Zija Elektriar. Naravno, Zija Elektriar!" I on je uzeo isto prezime kad je, prije dvije godine, usvojen zakon o prezimenima. Primae pa odmae glavu, kao da ne vidi i nastoji razabrati slova. "Poslao sam ga i otiao je da bude vojnik! Da, vojnik!" Zija Elektriar bio je vojnik, ali nije predstavljao lijepu uspomenu. Devdet-beg vrati papir u kuvertu. "Zato nas se odjednom sjetio poslije toliko godina?", pomisli. Vie nije pomjerao glavu naprijed-nazad, ve lijevo-desno, kao kad vie puta uzastopno razmilja o istome. Odlui misliti o neem drugom, da ove gluposti smetne s oiju. "Od koga su estitke?", upita Fuad-beg. "Od nekoliko odanih prijatelja",16 odgovori Devdet-beg i namrti se. "Ooo, od Vaih poznanika iz Vefe?" "Ne, ne! I ti zna da vie nemam nikakve veze sa Vefom", uzvrati Devdet-beg i namrti se ljutei se na tu glupu igru rijei, pa potrai neto ljepe za razgovor i izraz lica mu se smeka: "Privodi se kraju izgradnja nae kue na Hejbeliadi", ree. To nije bila nova tema, ali je ipak bila tema. "Krajem mjeseca, ako Bog da, bit e postavljen krov... Kaem, da odemo tamo naproljee. Naravno, doi ete i vi! Uveli su novi brod. Od mosta se stie za dva sata." "Veoma me raduje", odgovori Fuad-beg. "Da, tako smo rijeili i pitanje ljetnikovca", nastavi Devdet-beg i baci pogled na Niganhanumu, stidljivo pogleda kroz prozor, na niantaki trg. Dok se sputala no, zvonce na avlijskoj kapiji javi se jo jednom. Potom se, u hodniku sa ogledalima, sa stepenita zau vika. Jedno unue grohotom se nasmija. Ubrzo ue zgodan mladi, krupan, irokih ramena. "Ja sam prvi ugledao i prepoznao Omer-bega", ree kuhar koji je gledao kroz odkrinuta vrata. "Omer. Kako ga nisam prepoznao?", pomisli Devdet-beg gledajui ivahnog mladia. Pruajui mu ruku da je poljubi, zaudi ga sjaj mladievih oiju. Dao mu je malo vremena da se rukuje i bajramuje sa ostalima. Potom, elei da mladi iz kojeg izbijaju mladost i zdravlje sjedne do njega, pokaza na stolicu pokraj sebe. "Hodi, ovamo. Hajde, da mi pria! Sta si radio tamo? Sta e sad raditi, kako je tamo? Hajde, priaj!" "Sada namjeravam raditi na relaciji Sivas - Erzurum", odgovori mladi. 16 Vefalidost, blizak prijatelj, ali, u isto vrijeme, moe znaiti i prijatelj iz Vefe. Vefa je istanbulski kvart u kome je nekada ivio Devdet-beg (op. prev.)

"ak u Sivasu?", upita Devdet-beg. Mladi potvrdi glavom. "Bravo, bravo! Dobro, a ta si radio u Evropi? Kako je tamo? Priaj da ujemo." Omer poe priati o tome kako je studirao, u kom gradu je boravio, o tamonjem svakodnevnom ivotu, ali Devdet-beg ubrzo shvati da ga ne slua, da mu pozornost ne skree ono to on pria ve energija i mladost koje je irio prostorijom. Svi su sluali zdravog i pametnog mladia koji je doao iz Evrope, koji je priao o Evropi - kao da su svi opinjeni mladou koja je ispunjavala sobu, a ne njegovim rijeima. Kao da su, gledajui njega, na vidjelo htjeli izvui neku skrivenu vrijednost koju oni nisu imali, a koje je Omer imao u izobilju, ali za koju se, isto tako, nije znalo ta je to. Tu tajnovitu vrijednost trebali su pronai i njome se okoristiti. "Mladost... Mladi su drukiji...", promrmlja Devdet-beg poslije nekog vremena. "Poljubio me u ruku, ali me nije, kao ostali, pogledao kao staru sliku, kao stvar koja e se razbiti ukoliko joj se ne iskae potovanje... Gdje je to nauio? Tamo?", uzdahnuo je duboko. Tamo je i sam jednom iao, zajedno sa Nigan-hanumom. Obili su Evropu druge godine braka. Izvjesno vrijeme zadrali su se u Berlinu, ali poslije nisu ili. Uprkos tome to je cijeli njegov ivot bio trgovina sa inozemstvom, Devdet-beg je odlazak tamo smatrao suvinim trokom. Ukoliko treba troiti novac, smatrao je da ga treba uloiti u firmu ili u neto trajno, kao to je to kua na Hejbeliadi. Pomisli kako mu je sad prvi put poljuljano to uvjerenje, ali se nije dugo zadravao na toj misli, jer ostaci uspomena i nove ideje u njemu vie nisu budili nita izuzev ispraznog i nepotrebnog umora. "elim odspavati", proapta, pa ipak odlui ponovo sluati Omera, ali on vie nije priao nita zabavno: okrenuo se Nigan-hanumi, priao o svojoj tetki i tetku, da je u vozu vidio Sait-bega, a Nigan-hanuma je priala da je njihova svadba bila tamo upriliena. Kao da su ene shvatile da nee uspjeti pronai skrivenu vrijednost koju su traile, pa, da bi suzbile aroliju, odluie Omeru postavljati obina pitanja ne bi li ga izjednaile sa sobom. Dok su donosili novi aj, Omer i Refik ustadoe govorei da e se popeti u radnu sobu. Devdet-beg se naljuti na njih zato to su ga ostavili samog, to su odnijeli onu zdravu energiju mladosti koja se irila prostorijom. "Kako li me doivio?", pomisli gledajui za Omerom, a kad je sat na srednjem spratu otkucao est, osjeti umor. Jutros je ustao rano, po navici jo iz Akhisara, na bajram-namaz je otiao u damiju Tevikije, ozebao, pred podne pio liker, pretjerao sa rukom, nije mogao odspavati, nije se pretjerano ukljuivao u bajramsko sijelo, sluao je sebe i druge. Sad je bilo ikindijsko vrijeme na Bajram. Nita nije nedostajalo, ali je imao osjeaj teke neprijatnosti koja se za ovjek lijepi poput vlage. "Sada ne elim nita drugo osim sna", pomisli Devdet-beg, zijevnu, s uivanjem sputajui vilicu, ali ne rastvarajui usne. Navrijee mu suze.

4. Stari prijatelji Popeli su se u radnu sobu. Omer paljivo pogleda okolo, kao da je u sobi bilo neto to je zaboravio prije etiri godine. "Eee, kako si sve zatekao?", upita Refik. "Kad sam doao u pisarnicu, nisam mogao poznati tvoga oca", uzvrati Omer. "Veoma je ostario!"

"Da, veoma se promijenio posljednjih godina!" "Prije etiri godine bio je energian, zdrav", ree Omer. "Savio se, izbacio grbu. Postao je ovakav. Zatim, veoma teko govori." "Loe, loe!" "Da, ao mi je", ree Omer. "Knjige, knjige...", promrmlja pribliavajui se policama s klizeim staklima, pa sage glavu i poe itati sa hrbata. "ita li sve ove knjige?" "Kupujem, ali ih ne itam!", nasmija se Refik. "Planiram itati, ali, eto, ne da mi se... Hoe li cigaretu?" "Zato to si se oenio?" "Ako hoe otvoriti, gurni sa druge strane", uzvrati Refik, pa, elei promijeniti temu, prie prijatelju i gurnu jedno od klizeih stakala. Omer uze knjigu sa jedne police. Pree za sto. "Muhidin ita", ree. "ta je s njegovom poezijom?" "Uskoro e doi. Ostat e na veeri, zar ne?" "Ne! Idem na Ajaz-pau. Obeao sam jednom roaku. Moda ga zna... Muhtar Lain, narodni poslanik iz Manise..." "Sta ti je on?" "Zamreno, Boga mi. Ilije moja mati polusestra njegovoj rahmetli eni, ili postoji neka druga rodbinska veza izmeu moje matere i njegove ene, sad se ne mogu sjetiti." "Ti si sve zaboravio!", uzvrati Refik ljutito kao da se uvrijedio. "Ne, prijatelju! Samo se ne mogu sjetiti tog rodbinstva. Inae, nita drugo nisam zaboravio." "Dobro, kako si sve zatekao?" "Ovo u ovoj sobi je isto", odgovori Omer zagledajui po sobi. "Nita se posebno nije promijenilo. Sve je isto! I ova kua je cvrkutava kao to je bila svakog bajrama", pa dodade osmjehujui se: "Cvrkutavija je. Broj vam se poveao!" Kao da se neega sjetio, Refik-beg se osmjehnu. "Da, eto, ja sam se oenio", dodade zacrvenivi se. "Dobro si uradio." "Eto, ja sam se oenio. Supruga mi je, vidi, lijepa. Veoma je volim. Idem u kancelariju. Umjesto ininjerstvom, bavim se trgovinom zajedno sa ocem, ne stignem itati knjige koje kupujem. Oenio sam se, to je sve to sam uinio za etiri godine! Ali, ne alim se", nastavi Refik ne obraajui panju na njega. "Zato bi se alio?", uzvrati Omer i pogleda knjigu, pa ustade i vrati je na policu. "Ni ja za to ne mogu odvojiti vrijeme. Prije sam uspijevao pomalo itati. Ne razumijem kako to sad rade. U meni kljua. Izdano u ivjeti. Uradit u mnogo toga." Hodao je po sobi. "Uradit u mnogo toga!" "Jesi li odluio? Ide li na eljeznicu?" "Da! Ali... Dolje sam tako rekao, zar ne? Jo nisam donio odluku. Ali, nije toliko ni bitna odluka. Bitna je elja da uradim mnogo toga. To sve vie narasta u meni... Razumije li me? elim uraditi mnogo toga. Sve potpuno poremetiti, ovladati svime... Daj mi cigaretu... Razumije li me?" "Razumijem te vrlo dobro", odgovori Refik prikljuujui se prijateljevom uzbuenju. Omer se zaustavi ispred prozora: "Pogledaj ovo dvorite. Ne mijenja se. Ova stabla kestena i lipe bila su ista prije etiri godine. A ja hou da se sve promijeni, u brzom klokotanju, da sve prati, elim da se sve okree! Ne, ni to nije ono to, zapravo, elim. elim da to bude moje! Da na tome ostavim svoj trag, da sve ispreturam...", i nastavi hodati po sobi. Refik ga je sluao s uzbuenjem. Osjeao je da se u njemu budi neka zapretena energija te je povremeno izgovarao: "Da, da!"

Odjednom se otvorie vrata i ue slukinja sa posluavnikom za aj. "Momci, donijela sam vam aj! Omer-bee, prepoznala sam Vas im sam Vas ugledala. Nimalo se niste promijenili. Stavila sam i limun u aj. Ooo, kako se sjeam!" "Sjajno, iskreno govorei!" "Vidi, opet mi se smijete", ree ena. "Nimalo se niste promijenili! I mi smo takvi..." Izlazila je iz sobe sa posluavnikom. Pogleda Refika. "Jedino se mladi gospodin oenio... Da vam donesem bureie?" "Ne treba", uzvrati Refik i stidljivo pogleda Omera. "Rei u ti slijedee o ovom braku", ree nakon to se vrata zatvorie. "Perihan mi se veoma..., veoma dopada. Htio sam i tebi rei da se oeni. Odustao sam. Niti ti govorim da se eni, a niti da se ne eni!" "Zato to?" "Ne znam, ne znam", proapta Refik nabrzinu. "Rekao sam ti, eto, ali ne znam", ree strahujui da ne izgleda kao da se ali. "Kako bi trebalo biti? Da... O tome moemo vie priati... Ali, ne danas, zar ne? U ovoj vrevi se nioemu ne moe razgovarati... Takav je bajram! Priali bismo veeras kad bi ostao na veeri. Znam, ne moe ostati!", pa nervozno zapucketa prstima. "Razumijem te", ree Omer smjekajui se. "Razumije li i ti mene?" "Naravno, naravno... Priat emo o tome kasnije. Dolje emo nastaviti ajnik, kao to smo to prije radili. Doi e i Muhidin. Razgovarat emo do zore! "Zbilja, gdje se on zadra?" Utom se otvorie vrata. Ue Osman smjekajui se. "Merhaba, mladii, merhaba", ree. Bio je nekoliko godina stariji od njih, ali je volio nastupati u dobrodunom stilu. "Opet ste pronali jedan drugoga i povukli se iz drutva... Pokera, ima li pokera?" Vrtio je rukama kao da dijeli pil karata. "To je bilo prije etiri godine", uzvrati Refik starijem bratu. Osman prasnu usmijeh, kao da su to bile posebno smijene rijei. "Zato da i sad ne bude ono ega je bilo prije etiri godine?" "Naravno!", odgovori Omer. "Moda emo opet igrati." Potom, da bi podsjetio na staru alu, ree: "Mi smo etiri godine ovdje igrali poker, a vaa majka je dolje sjedila. Mi smo postali ininjeri, a ona nita!" Osman se gromoglasno nasmija. Bila je to stara ala koju je Nigan-ha-numa neprestano ponavljala, ali Osman se smijao kao da je uje prvi put, pa potapa Omera po leima. Iako je to bilo neoekivano, bio je to odmjeren pokret. "Da, etiri godine pokera... Izbacili biste sedmice i igrali utroje! Je li, a ta je sa treim?" "Muhidin je rekao da e doi", ree Omer. "Samo sam ga jednom uspio vidjeti!" "Ostaje na veeri, naravno", ree Osman. "Sta? Ali, moe li to tako? Dobro, dobro. Hajde, priaj nam bar jo malo. Sta si radio u Londonu? Daleko su ispred nas, zar ne?" "Daleko ispred!" "Da, ali i kod nas se neto radi. Kako ti se ini sve ovo to si zatekao? Napredak, jesi li uoio napredak?" Otvorie se vrata. Uobiajeno otrim i nervoznim pokretima, ue Muhi-din. Osmana odmjeri pogledom kao da ga nije prepoznao. "Ah, evo, doe i trei", kaza Osman. "Upravo smo priali o tebi." Izgleda da Muhidin nije mogao prihvatiti tu ustreptalost, jer sa Osma-nom nije bio pretjerano blizak.

"Sta ste priali?", upita uz podrugljiv osmijeh. "Priali smo o tebi", odgovori Refik. "Priali smo o tome kako smo nekad igrali poker!" Muhidin se rukova sa Osmanom. "Kako ste?", upita gledajui Refika i Omera. Sjede u fotelju u uglu, uze novine i poe ih prelistavati. "Da, da ja ostavim mladie nasamo", ree Osman ali se neoekivano zaustavi ba kad je izlazio i okrenu se Muhidinu: "Sta je s tvojom knjigom poezije?" "Dobro, dobro", proguna Muhidin. "Da, mlade treba ostaviti nasamo. Oni su postali ininjeri, a moja majka nita", pa se jo jednom gromoglasno nasmija i pritvori vrata za sobom. "ta je to? Neto si zlovoljan?", upita Omer Muhidina. "Zna da ga ne volim", odgovori Muhidin pokazujui glavom prema vratima. "Ili si moda zaboravio?", pa se okrenu Refiku: "Ne ljuti se na mene zato to ne volim tvog brata?" "Ne, duo draga!" "Eee, ta ste priali o meni?" "Nita, bolan! Opet stare ale", odgovori Omer. Nastupi tiina. Nikome se nije prialo. ula se galama sa donjeg sprata i otkucavanje sata ispred vrata. "I porodino veselje u ovoj kui...", ree Muhidin, pa ustade, skide nao-are i maramicom poe brisati stakla. "Ne voli?", upita Omer. "Iskreno, ne mogu se odluiti. Treba li neto takvo voljeti ili treba mrziti?" Omer se osmjehnuto priblii Muhidinu. "Shvatam te!", ree i stavi ruku na njegovo rame. Postoje bio znatno visoiji od Muhidina, to je podsjealo je na saosjeaj-nost ivahnog starijeg brata. "Omer mi je malo priao o sebi", ree Refik. Sjedajui u fotelju, Muhidin stavi naoare. "Sta si rekao?!" "Drugom prilikom emo o tome", odgovori Omer. "Onda, dobro. Ni ja se, inae, neu dugo zadrati. Ii u na Bejoglu. Obeao sam, doao sam te vidjeti!" "Jo uvijek Bejoglu, hah!", ree Omer. Kao to su i oekivali, Muhidin se nije nasmijao. Nije zauzeo ni stidljiv, a ni armerski stav. Nabrao je obrve i bacio otar pogled. Vrata se opet otvorie i ponovo ue Emina-hanuma sa posluavnikom. Na posluavniku su bile tri oljice aja. "Tebe sam vidjela, tebe!", prijekorno se obrati Muhidinu. "Odmah si ovamo pobjegao!", pa, vidjevi da je namrten, ne kaza vie nita; pokupi prazne oljice i izie. "Popeo sam se ovamo ne zagledajui po donjem spratu", ree Muhidin kao da se izvinjava. "Vidim, imaju neki gosti..." "Svratit emo zajedno pri odlasku", ree Omer. Opet nastupi tiina. Sluali su amor sa donjeg sprata. "Dobro, o emu ste maloprije priali?", upita Muhidin. "Duo moja, ja sam malo priao o svojim planovima i idejama. A on je meni spomenuo svoju enidbu. Ili..."

"Da, da, o tome smo, eto, priali", ukljui se Refik, a na spominjanje enidbe osmjehnu se sasvim bezbrino i spokojno. "Brak je ovog nainio veoma poslunim", ree Muhidin pokazujui na Refika. "On je uvijek bio posluan", uzvrati Omer i nasmija se. "Tako je, tako je. I to previe posluan", dodade Muhidin i prasnu u smijeh. I Refik se nasmija, ali zapazi i neodreen osjeaj krivice. Potom je Muhidin priao o nekom kolskom kolegi s kojim se sreo na ulici. Kao da je to bio jedan od onih ljudi koji ive da bi im se drugi uvijek podsmijavali. Jo vie se razveselie sjeajui se uspomena iz ininjerske kole. Omer otvori novine koje je prelistavao Muhidin. "Pogledajte ovo!", ree i proita: "Fijaker advokata Denaba Sorara juer se, na Taksimmejdanu, sudario sa tramvajem. teta nije velika. Nema ljudskih rtava", pa podie pogled sa novina. "Eto, to je Turska", ree. "Ovakva vijest u engleskim novinama..." "Jesi li to i ti postao jedan od onih koji Tursku doivljavaju kao provinciju?", ubaci se Muhidin. "Ta vijest je objavljena zato to se posljednjih dana esto dogaaju tramvajske nesree!" "On ne doivljava Tursku kao provinciju, nego kao ednu, neosvojenu zemlju", uzvrati Refik. "Ne, duo moja! ta i ti pria?", promrmlja Omer. "Hajde da idemo. I ti izlazi, zar ne?" Sputajui se niz stepenite, sretoe Perihan. Refik uoi da se Perihan zacrvenjela, a njegovi prijatelji kao da su se zastidjeli. Fuad-beg i njegovi ve su bili otili, a Devdet-beg je sjedio na svojoj fotelji. Uzbudio se ugledavi mladie. Oraspoloi se dok ga je Muhidin ljubio u ruku. Sjedoe, jer je on navaljivao. "Eee, kuda idete? Na zabavu?", upita Devdet-beg. "Oni idu, ja ostajem u kui", uzvrati Refik. "Naravno da ti ostaje. Ti si oenjen. Nego, kud vi idete? Izlazi li iko od vas na Bejogluu?" "Ja ponekad iziem", odgovori Muhidin. "Aha! Ah, ti... Ali, ne pretjeruj... Ja to uope nisam radio u mladosti. Sad kaem: Kamo sree da sam jo malo ivio, da sam se zabavljao! Ali, bitna je porodica, posao. Zar nije tako? Gdje ti radi?" "U graevinskoj firmi." "Lijepo, lijepo", pa se okrenu prema Omeru: "A ti se ostavi besposli-arenja i to prije se lati nekog posla. Vidi, ovo ne slii Evropi. Ovdje je drukije." "Znam, gospodine", uzvrati Omer, ustade i nagnu se prema Devdet-begovoj ruci. "Vidi ti njih", komentirao je Devdet-beg dok su ga ljubili u ruku. "Odmah bjee! Ima mnogo toga to biste nauili od mene, jo mnogo!" "Veoma su lijepi", ree Nigan-hanuma uzdahnuvi. "Veoma su mladi", dodade nastojei ispraviti svoje rijei koje nisu odgovarale Muhidinu. "Oekujem vas jedan dan na ruku. Obeajte! Je li dogovoreno?" Osman se smijao prisjeajui se one stare ale. "Tras ovdje, tras iza vrata! ta je to?", ree jedno unue privijajui se uz Omera dok su izlazili iz sobe. "Je li limun?", odgovori Omer smjekajui se. "Ili je, moda, ono bure turije?"

Dok su bili na pragu, Refik ugleda Perihan da silazi sa sprata. Namjesti se tako da njegovi prijatelji ne budu primorani da se jo jednom s njom pozdrave. "Zato sam to uradio?", pomisli i isprati ih do avlijske kapije. Dobio je obeanje da se jedne veeri ponovo ovdje sastanu. Pratio ih je pogledom sve dok se nisu umijeali u bajramski vrevu na trgu Nianta. "Sa njima sam proveo mladost, godine studija", promrmlja, pa se okrenu i krenu prema kui. Jo uvijek se nije otopio snijeg koji je padao prije dva dana. Bilo ga je ponegdje u avliji i na granama stabala. Zapuha vjetar hladan kao no. Sa grana se prosue pahuljice. Refik trkom ue u toplu kuu. Prie pei, ogrija se i ukljui se u razgovor.

5. Jo jedna kua Slukinja koja je otvorila vrata sprata stambene zgrade na Ajazpai ree Omeru da ga oekuju na veeru. Uzela mu je kaput i uvela ga u dobro osvijetljeni salon. Omer je izmijenjao bajramske estitke sa narodnim poslanikom Muhtar-begom, kojeg je jednom vidio sa njegovom kerkom Na-zli, koje se sjea iz djetinjstva, i sa Demila-hanumom, mladom sestrom narodnog poslanika. Potom, pozdravljajui se sa drugim gostom, takoer poslanikom, kojeg mu je predstavio Muhtar-beg, sjede za pripremljenu so-fru. Odmah potom namrtena slukinja donese jelo, a meu njima otpoe razgovor. Omer je Demila-hanumi doao da bi preuzeo novac nagomilanih kirija za kuu na Uskudaru koju su, zbog zamrenog miraskog problema, zajedniki posjedovali. S tom namjerom, jutros im je telefonirao, a narodni poslanik, koji se javio na telefon, rekao mu je da ga oekuju na veeri. Ali, iako ga je pozvao na veeru, poslanik se nije previe bavio njime. Sa svojim prijateljem razmatrao je najnovije politike traeve, a Omer je razgovarao sa Demila-hanumom, koja je bila zadovoljna to joj je zapao razgovor s mladiem. Demila-hanuma je bila vesela, imala je vie od pedeset godina i nikad se nije udala. Voljela je priati o zajednikim poznanicima i o rodbini. "Tetka Alebra se preselila na Camlidu. Tetak Sabrija je otiao u penziju. Zna li ime se bavi? Skupljanjem starog novca. Poeo je iz zabave, a poslije se to uozbiljilo. Sad svaki dan silazi u Kapali-ariju. Poto neprestano kupuje srebrenjake, prodao je svoju parcelu na Erenkoju. Tetka Alebra se ali, ali ta e? Sjea se tetke Alebre, zar ne?" Omer je sluao tetku Demilu, ali je i naulio ui da bio uo o emu govore narodni poslanici. Ponekad bi, krajikom oka, omjerio Nazli. "Sjeam se, naravno!" "Naravno da se sjea." Demila-hanuma se okrenu prema Nazli: "Ne sjea se, ali si i ti bila sa nama, jedne godine smo ili na Ihlamur, na teferi, ono to sad zovu piknik... Tetka Alebra je veoma voljela Omera... Voli ga i sada... Ti njoj, naravno, ne odlazi u posjete. Reci, zato je ne posjeuje? Zapostavljate starije. Da znate kako se obraduju kad vas vide..." "Nema se vremena, draga tetka!" "Nema se, kao, vremena... Sta sam, ono, rekla?"

Do iznoenja jela na maslinovom ulju Demila-hanuma je spominjala rodbinu, a narodni poslanici priali su o politici. Kad su postavljena ova jela, Muhtar-beg se okrenu Omeru: "Vi ste bili u Engleskoj, zar ne?", ree, pa se okrenu i pogleda svog prijatelja narodnog poslanika; njegov pogled je govorio: "Hajde da zajedno ispitamo ovog zanimljivog mladia!" "Bili ste u Engleskoj. Kako je tamo?" "Dobro, gospodine!" "Veoma lijepo! Politika situacija, naime? Sta kau za ovaj rat izmeu Italije i Abesinije?" "Gospodine, nisam se mogao poblie baviti politikom." "Ah, eto kakav je mladi narataj. I moja kerka je takva." "Ja, oe, pratim politiku onoliko koliko mogu", odgovori Nazli. "Da, svia mi se", ree narodni poslanik i klimnu glavom kao da eli zaboraviti svoje rijei, pa se okrenu Omeru: "Dobro, kako tamo gledaju na nas?" "Na koga?" "Aaa, Vi jo niste prihvatili Tursku! Nas, Tursku, nas, kaem." "Jo uvijek nas vide kao zemlju fesova, harema i arova..." "Tako, dakle... teta, teta! Premda je toliko toga uinjeno...", proapta narodni poslanik; izgledao je kao da mu je nainjena neka nepravda. "Tome ne pridajemo vanost, ali to je veoma vano. Mi smo se oporavili. Sad to cijelome svijetu moramo staviti do znanja!" "Ali, i cijeli svijet je bolestan, dragi moj", ree Muhtar-beg. "Hoe li izbiti rat?", pitao je gledajui Omera, ali od njega nije oekivao odgovor ili je stavljao do znanja da tome nee pridavati vanost. Dva narodna poslanika dala su se u priu o mogunosti rata, o stanju u Spaniji, o ratu u Abesiniji. Demila-hanuma je izgledala tako kao da kae: "Ah, ova njihova nepresuna politika!", a Omer i Nazli su dva puta zapoinjali razgovor. Omer je pitao Nazli ta je studirala, a kad je saznao da je to knjievnost, podsjetio je na roaka koji je studirao knjievnost. Ali, Nazli ga nije poznavala, jer je to bio Omerov roak po ocu. Nakon kratkog razgovora, oboje su pocrvenjeli kao da su poinili neto sramno. Nazli pocrvenje jo jednom zato to se Omer crvenio, ili se to Omeru samo tako uinilo. Pretkraj ruka u sobu ue pepeljasta maka. Nazli je pozva, uze je u krilo i pomilova. Tetka Demila se naljuti, ree kako svoju bratinu, koju oslovljava sa moja keri, nije niemu nauila te da je maija dlaka veoma opasna. Sa vidnim alom ispriala je ono to je zadesilo nekog bogataa kojemu se ivot okrenuo naopake zato to mu je maija dlaka dola u plua. Omer je u meuvremenu uspio paljivo osmotriti Nazli. Lice joj nije lijepo, ali nije ni runo. Ima iroko elo, krupne oi, nos kao u oca, mali, a usne su joj osmjehnute. Na licu joj se oitavao izraz kao da se stalno neega prisjea. Na nju je Omer obratio panju kad je, nakon to je ustala iza stola, sastavila ruke na prsima. Shvatio je da je uznemiren zbog te djevojke koja je sjedila u oku divana. Sjedei sastavljenih ruku, Nazli je Omera podjeala na uiteljicu iz osnovne kole kojom je bio zadivljen, a i na jednu izuzetno lijepu Njemicu, koja je, kad je on bio dijete, posjeivala njegovu majku. I ta uiteljica, a i ugledna Njemica, iji je mu bio general, bile su veoma pametne i obje su, kao to to sad ini Nazli, sastavljale ruke na prsima.

Prije nego to je posluena kahva, Demila-hanuma je, maui ugovorom i kuvertom, davala Omeru informacije o izdatoj kui i kiridiji. Ne obraajui panju na to slua li je Omer i to se pretvara kao da je zauzet neim drugim, predala mu je kuvertu i govorila sve to mu je trebala razjasniti. Omer je na-stojao usmjeriti panju na narodne poslanike kako ne bi gledao Nazli, koja je i dalje milovala svoju maku, te da ne bi izgledalo da paljivo ne slua De-mila-hanumu. Kao da govori o neem nebitnom, Muhtar-beg je prijatelju prepriavao neku svoju uspomenu na Ismet-pau. Muhtar-beg poe hvaliti Ismet-painu Vladu, koja je sad na vlasti. Dok je najustrije izricao pohvale, okrenu se i pogleda Omera; kao da mu je njegov pogled govorio: "Priajte, molim Vas, svojim prijateljima u Engleskoj o ovoj vladi, neka znaju o kakvoj Vladi je rije!" Njegovo lice je opet izgledalo kao da je doivio neku nepravdu. Onda uzbueno upita: "Dobro, ta Vi mislite?" "O emu, gospodine?" "O reformama, o Turskoj, o nama...?" "Da, i ja se slaem sa njima, gospodine", odgovori Omer, pa, smjekajui se, pogleda Nazli; smatrao je glupom tu gestu, a zapazi kako Muhtar-beg gnjevnim pokretom istee rukave na aketu. "Naime, s kime se slaete?", upita Muhtar-beg, pa nabra usne: "Uostalom, nije vano! ta ete Vi sad raditi?" "Zaraivat u novac! Radit u na relaciji Sivas - Erzurum." "Znai, prvo ete sluiti reformama. Ta eljeznika pruga veoma je bitna. Istok vri. Ta pruga e ujediniti Tursku, a reforme e se prenijeti i na istok. Vi, prvo, dakle, sluite reformama. Tako recite... Pare e kasnije doi!", pa zavri gledajui u Nazli, pogledom traei njenu potvrdu da je upravu. "Zar nije tako?" "Danas je tvoj dan, dragi moj Muhtare!", ree drugi narodni poslanik. "Ali, zar nisam upravu?", uzvrati Muhtar-beg okreui se njemu i ponovo sjede na fotelju, iz koje je, uzbuen, bio ustao. Omer se malo zbuni. Pogleda u Nazli i maku u njenom krilu. Razmiljao je o onome to je rekao i oekivao razumijevanje. Ubzo se zastidi shvativi da krajnje bezizraajno gleda u djevojku. Utom Demila-hanuma sve ublai vraajui se uspomenama: "Bilo je to one godine kad je u Evropi objavljen rat. Tvoja rahmetli mati, otac, tvoj rahmetli amida Teufik, ja, svi skupa smo otili na Bejoglu... Ne, ne... U novootvoreni restoran na Tunelu. Bilo je to prijatno mjesto. Inae, bilo je tada malo mjesta u koja su mogle zalaziti ene poput nas. Ti si malo bio nestaan, ugnjavio si rahmetli mater, pa, rekoh, da te ja malo uzmem u naruje. Uzela sam te u naruje i njihala, a na sebi sam imala svilenu haljinu. Ti, betija, ne ukaki li mi, ta sam ono htjela rei, tu novu haljinu? S jedne strane, pritiem te u naruju, na onu fleku, da tvoja mati ne bi vidjela i da ne bi osjeala nelagodu, a sa druge strane...", pa se kikotom nasmija. I Omer se nasmija. Krajem oka pogleda Nazli. Vidjevi kako se namrti-la, kao da slua runu priu, naljuti se na Demila-hanumu to je prepriala tu uspomenu. Potom, kao da se neega sjetio, namrgodi lice i ustade. "Da ja najzad ustanem", ree. Kao to je i oekivao, prvo su me se suprotstavljali, a zatim su poli za njim. Oglasio se narodni poslanik, koji se vratio sa vrata salona: "Ne zaboravite reforme! Nikad ne zaboravite na reforme. Prvo drava, onda lini prohtjevi! Zar nije tako? Moje selame uruite svojoj tetki i tetku!"

Demila-hanuma je takoer poselamila tetku i tetka, koji su stanovali na Bakirkoju. "Doi opet. Vidi, naljutit u se ako opet ne doe. Danas si ionako doao radi ovoga!", pokazivala je na kuverte u Omerovoj ruci, ali se pokaja: "Ne, ne, alila sam se!" Omer je neto odgovorio, ali je panju usredsredio na Nazli. Ona se me-koljila ispred vrata i milovala maku u naruju. "Ja sam trebao biti osvaja", promrmlja neoekivano, stisnu ruku i Nazli, te maku pomilova po elu. "Da, ja u biti osvaja", promrmlja jo jednom dok se sputao stepenicama. Demila-hanuma je dovikivala da obue kaput kako ne bi nazebao. Vani je puhao hladan vjetar. Pred bolnicom Gumusuju zaustavilo se vojno vozilo. Hramajui, uz stepenice se penjao vojnik, a ispod ramena su ga pridravala dvojica vojnika. Omer sjede u taksi i ree da ide u Bakirkoj. Putem je razmiljao o ovom dugom danu. Jutros je sjedio sa tetkom i tetkom, posmatrao klanje kurbana, ruao je kod roaka, a popodne vidio Refika. U Istanbulu, koji je bajramovao, postojalo je neto u ivahnim velikim porodicama, u toplim prostranim salonima, ega se treba kloniti, od ega se treba drati daleko. Prisjeajui se dana, u njemu se budila elja da neto razbije, da ispretura sistem za koji nije mogao razabrati ta, zapravo, predstavlja. "Neu se predati ovoj umaloj, lagodnoj, lijenoj pomirljivosti, ovom porodinom ivotu bez strasti. Sta u raditi umjesto toga?" Zijevnuo je proteui se.

6. ta treba raditi u ivotu? Za veeru su jeli izmirske evapie, koje je trojici prijatelja pripremio kuhar Nuri, ukljuili su se u porodini razgovor i sve zabavljali. Zatim su opet otili u radnu sobu, askali, ali nisu mogli priati o onome o emu su, zapravo, htjeli priati. Refik pomisli da e pravo sijelo poeti kad svi zaspe i kad oni siu u ispranjeni dnevni boravak. I prije su tako radili. Nakon to svi legnu, poslije dugih sati pokera, silazili bi, postavili ajnik i priali. Muhidin je to jednom usporedio sa onime to je proitao u nekoj knjizi o Pukinovom ivotu i ruskim intelektualcima devetnaestoga stoljea. Sat ispred vrata poe otkucavati. Proteui se i ispruajui glavu naprijed kako bi pogledao u sat na ruci podignutoj uvis, Omer zijevnu. Potom nastavi prelistavati knjigu. Na ivici fotelje Muhidin je prstima svirao trampet, sa stepenita je dopirao bat koraka. Ubrzo se nita nije ulo od ponovnih otkucaja sata. "Hajde, siimo", ree Refik. Sili su nastojei ne praviti buku. Prolazei kroz sporedna vrata, Refik je uskim stepenicama siao u kuhinju. Oraspoloio se vidjevi da je Nuri namjestio ajnik. Uzeo je klokotavu posudu zajedno sa velikom tepsijom i iziao u dnevni boravak. Muhidin je sjeo u fotelju u kojoj sjedi Devdet-beg. Omer je etao po sobama i razgledao stvari. "U ovoj kui se nita ne mijenja", ree dok je, sa cigaretom u ruci, izlazio iz sobe u kojoj su sedefni namjetaj i klavir, ali se uzbudi ugledavi ajnik. "Pazi, ne misli da sam, kako se kae, kudio tebe!" Refik se osmjehnu shvativi da je, neoekivano i onako kako je to elio, ajnik zaklokotao njihov razgovor, koji nikako da se zagrije. "Tako, dakle, misli", ree. "ta ti misli?", upita potom da bi uvukao i Muhidina.

"Zna da ni ovom kuom nisam previe oduevljen", odgovori Muhidin. Refik konano shvati da je sve poelo onako kako eli. "Da, znam da ti se ova kua ne svia", kaza smjekajui se. "ta te, inae, oduevljava osim poezije?", dodade tek da bi rekao neto drugo. "ene, zabava, pamet...", odgovori Muhidin. Omer sjede naspram njega: "A i da pokazuje pamet. Kad ti izlazi knjiga?" "A ti stalno to pita! Uskoro... ekam!" "Dobro, ime se jo bavi?" "Ininjerstvom. Kancelarija mi uzima mnogo vremena! Kui se vraam umoran. Ponekad izlazim na Bejoglu. Imam poznanika i u kafanama u Be-iktau! Kod kue piem poeziju. To je dovoljno!" "Da vidim hou li ja uspjeti nai neto to e mi biti dovoljno", neoekivano ree Omer. "Eto, Muhidin, pjesnik i ininjer", ree Refik. "Sjea li se, ti si se jedno vrijeme poistovjeivao sa Dostojevskim? Zato to je i on bio ininjer?" "Ne, on se, izgleda, poistovjeivao sa njim zato to je i on bio vragolan poput njega", ree Omer. Muhidin se nasmija. Volio je da se pria o njemu, da se raspravlja o njegovim odlikama. "Zatim, ti si, Muhidine, jedno vrijeme govorio i da e oslijepiti", ree Refik nastojei da ga razveseliti. "Naravno, najvanije je to si rekao da e se ubiti ako u tridesetoj godini ne bude dobar pjesnik!" "Da, tada sam govorio sve to bi mi dolazilo na jezik, ali je tano to to sam rekao o pjesnitvu i da u se ubiti!" "Breh, breh, breh!", izree Omer kroz smijeh. Muhidin mu uputi pogled koji je govorio: "Nisi duan povjerovati!", a samouvjereno, kao da je uz svoju tvrdnju bio toliko vezan da ne pomisle da se nee usuditi da je dokae, ree: "Samo se ti smij!" Refik je bio zadovoljan to sve ide kako treba. Ne eli da bilo ta nedostaje: vadi ae iz dolafa, stavlja eernicu na posluavnik, nadgleda ispara-vanje aja. "Pie! Donesi i pie!", kaza Omer. "Pa, kod nas nema nita! Imaju oevi likeri od jagoda. Popije malo na bajram..." "Nije vano, nema veze!", ree Omer pa se okrenu prema Muhidinu: "Pije li ti?" "S vremena na vrijeme." "Doao mi je jednom... U septembru, ini mi se, zar ne? Bio je podobro pijan!" "Treba piti, duo draga! Treba piti", ree Omer. "Zato?" "Treba piti, jer pie...", nastavi Omer okreui se prema Refiku. "Kako aj lijepo mirie!", kaza i ponovo se okrenu Muhidinu: "Jer je to neto dobro!" "Zato je to neto dobro?" "Dobro, rei u ti." Izraz Omerovog lica govorio je: Grijeh je spao s mene! "Zato to pie ovjeka odnosi s onu stranu svakodnevnog ivota. Pomae u nadilaenju povrnosti!", pa se uzbueno pridie. "ovjek uspijeva shvatiti uase jednostavnog, prosjenog ivota!" "ega sve to, ovjee, ima u tebi?", ree Muhidin. "Sjedi!" "Na Bajram sam ti rekao da je on takav", ree Refik. "E, u meni ima mnogo tota! Dosta sam nauio u Evropi. Ovdje vie ne mogu biti lijen ovjek. Ne mogu se zadovoljiti malim. U Evropi sam nauio... Nauio sam da imam jedan ivot i da u, potom, umrijeti!" "Zar to nisi znao?", osmjehnu se Muhidin. Omer je iao prema trpezarijskom stolu i odjednom zastade.

"To sam nauio. Nauio sam ta znai to to ti ne zna, a to ismijava. U ovom ivotu treba neto uiniti. Treba ga ispuniti. Treba prei iza svega... Mora se neto uraditi. To to uradi, ovjek treba obznaniti drugima... Ja ne elim prosjean ivot!" "Ali, maloprije si meni podvikivao sa breh, breh, breh!" "Tano! Ali, nemoj me pogreno shvatiti. Vrijedi li to za poeziju? Tako sam mislio..." "Ne vrijedi, znai, ha?", uzvrati Muhidin. Omer odvrnu malu esmu na ajniku. "Ne vrijedi", ree. "Ili, prema mome miljenju..." "Dobro, elim saznati ta e ti raditi", uzvrati Muhidin nastavljajui rukama svirati trampet na ivici fotelje. "Otii u u Sivas i zaraditi novac!", gotovo se derao. "Zaradit u pare! S tim parama u sve postii! Sve...", pa prestade, kao da ga se uplaio: "Gleda me sa podsmijehom. Doivljava me kao veoma vatrenog, zar ne? Ili... Da, da, veoma sam vatren." Spusti oljicu aja na tronoac. Naini nekoliko udnih pokreta rukama, kao da bez mlataranja rukama ne moe istjerati ono to se nalazi u njemu. Zapazivi to, osmjehnu se. "Nervozan sam ovih dana", ree. "Zato to se bojim da ne podlegnem ovoj umahloj beumnoj porodinoj atmosferi koju sam zatekao u Istanbulu!" Okrenu se Refiku: "Ni sluajno mi nemoj zamjeriti! Ako podlegnem tome, onda u, ne ura-divi ono to trebam uraditi, navui papue i otpoeti prosjean ivot." Dok je to govorio, krajem oka je pogledao u Refikove noge. Kao da se smirio kad je vidio da je obuo cipele. "Meutim, ja mnogo toga elim postii! elim ivjeti bogato i ispunjeno. Ko je to rekao? ivjeti bogato, potom biti doista bogat, postii sve!", pa, kao da je s mukom ponavljao neto to je naueno napamet, promrmlja: "elim osvojiti ene, novac, divljenje svih..." Sjeti se oljice aja i uze je. Sjede na mjesto na kome je prije sjedio Galib. "Dobro, zato omalovaava poeziju?" "Zato to je to neujan posao. Pa, ta moe razoriti, ta postii s pjesmom? ekat e strpljivo... Hah? Prije su tako govorili. U strpljenju je spas. Ja sam, eto, nauio da ne vjerujem u to! Ne vjeruj onima koji te poduavaju da bude strpljiv! Ja imam povjerenja samo u sebe!" "To nisu nove ideje...", uzvrati Muhidin. "Da, mogue je da si to proitao u knjigama! Ja moda nisam itao koliko ti, ali znam to. Da sam to, kao i ti, proitao u knjigama, rekao bih da su to ideje i preao preko toga. Ali, to meni nije tako. Meni je to neto to se ivi! To je meni sve!" "Da, mislim da te razumijem", odjednom kaza Muhidin. "Ali, ja to ne smatram ispravnim! Kud e te odvesti tolika pohlepa?" "Nisam razmiljao. Ali, elim se usmjeriti na ono to rekoh", pa se Omer usmjeri na Refika: "Ne razumijem zato, umjesto pia, pijemo ovaj aj?" "Da, nervozan si. Postao si nervozniji od mene", ree Muhidin. "Ali, ova pohlepa e te nakraju razoriti, upropastiti!" "Da ti donesem liker?", upita Refik. "Ne, ne, nemoj... Upropastit u se! Tako misli?", Omer ustade i sasvim smireno poe hodati po sobi.

"Da", odgovori Muhidin, ali, ugledavi Omera kako se eta izmeu namjetaja, dodade: "Ne znam..." Omerovo tijelo kao da je govorilo: "Pogledajte koliko sam zgodan i pametan! Zar se uope moe razoriti neko ovakav?" Nastupi tiina. Muhidin ustade i nali novi aj. Omer upita Refika za knjiare koje su otvorene posljednjih godina. Refik se dao na objanjavanje neega. U rije se umijea i Muhidin. Priao je o nekom pjesniku, Dahitu Sitkiju. Poznavao ga je iz Galatasaraja i beiktakih kafana. Imao je runo lice i bio je stidljiv. Kaza da je zablistao pohvalama Pejami Safau. Ree i to da ne poznaje ostale mlade pjesnike, jer ne voli pretjerano kafane Bejoglua... Poee priati o Bejogluu, o tome kako se ova ulica izmijenila u posljednje etiri godine, ali iz njihovih rijei - koje nita nisu mogle sakriti - i pokreta bivalo je jasno da su svi zaokupljeni onim o emu su maloas razgovarali, a ne ovim pitanjima. Razgovor o Bejogluu, duanima i promijenjenom Istanbulu potraja dugo, ali nije ostavio nikakav trag. "Dakle, tako misli, ha...?", kaza Muhidin kad je opet bila nastala tiina gledajui u dim cigarete koji je ispuhnuo. "Da, to je ono to treba uraditi", uzvrati Omer. "Uvijek bi se trebalo opirati prosjenim stvarima, prosjenom ivotu. Ali, to nije dovoljno. Treba izazvati tutnjavu, mete! Treba se domoi svega... Govorim isto!", pa naini gestu kao da se izvinjava to iznosi ideje koje se ne mogu opovrgnuti. "ovjek bi trebao izbjegavati mala zadovoljstva, privlanosti svakodnevnog ivota!" Ustao je i nalio aj, kao da je samom pojavom, svojim tijelom, ponovo elio izazivati raspravu, dati potporu onome to govori. "Da, da, ovo su krupne rijei...!", ree Muhidin. Omer iz ruku spusti oljicu na tacnu. "Hoe li da ti neto kaem? Ali, nemoj se uplaiti. Ja..., ja ne elim biti onjavi Turin!" "Daa...?", uzvrati Muhidin. Kao da je pitolj pukao. Muhidin je gledao sad u Refika, sad u Omera. "Jesi li ti, ovjee, svjestan ta si rekao?", upita. Izgleda da se i sam Omer prepao svojih rijei. Igrao se esmom na ajni-ku i oljicom aja, koju nikako nije uspijevao napuniti. Okrenu se i pogleda Muhidina. Kao da su njihovi pogledi govorili: "Duo moja, alim se!" i ponovo se usredsredi na oljicu. "Neto slino rekla mi je Atija-hanuma, supruga Sait Nedim-bega. Bili smo skupa u vozu na povratku u Tursku. Jesam li ti priao o tome?", obrati se Refiku. "De ti pojasni svoje rijei! Objasni ta si htio rei...", povika Muhidin. "Muhidine, zar mi nismo prijatelji, dragi Muhidine?", ree Omer. "Ti si moj dugogodinji prijatelj!" "Da, ali od tebe nisam oekivao toliko!" Omer spusti oljicu aja na tronoac. Sjede pokraj Muhidina. Poput sa-osjeajnog, tolerantnog starijeg brata, ruku prebaci Muhidinu preko ramena: "Ja ne kaem nita, Muhidine! Kako ovaj ivot mogu najbolje ispuniti, to istraujem", pa se, povlaei ruku sa njegovog ramena, okrenu prema Reflku. "Ah, u Turskoj nema tolerancije. Tolerancija je veoma bitna! Sta ti veli?" "Zato da bude povrno i prosto to to naziva svakodnevnim ivotom?", Refik odgovori osjeajui da treba neto rei. "Zato da ovjek izbjegava ta mala zadovoljstva koja omalovaava? I svakodnevni ivot, po sebi, ima neega neizvjetaenog..., ima svoju pjesmu", ali se zastidio toga to je rekao.

"Ti misli na Perihan, zar ne? Na Perihan", ree uzbueno Omer. "Upravu si, Perihan je veoma..." Refik se zacrveni. "Ne, nisam mislio na nju." "Shvatam te. Ne nalazi se lahko ena poput Perihan", ree Omer upavi mu u rije. "Ne, ne govorim o njoj. Ja kaem da se moe biti skroman!" Muhidin prasnu u smijeh: "Skromnost? Dobro, a ovaj salon? Ili ovaj namjetaj?", rukom je pokazivao po cijelom salonu, sobi za klavir, sedefnim kompletima, namjetaju. "Kako ovjek moe biti takav medu ovim stvarima? Kako meu ovim stvarima i, nemoj se ljutiti, sa onom tvojom lijepom enom, kako ovjek moe biti skroman? Kah, kah... Ne ljuti se, zar ne? Ako je skromnost ono to ti eli, onda to moe postii u okolini u kojoj ja ivim. Ja to mogu uraditi." Ustao je kao da misli da je na njega doao red da demonstrira silu. "Ali, meni se ne dopada skomnost. elim pokazati koliko sam pametan i u tom kontekstu se slaem sa Omerom! Ali, u tom kontekstu!" "Dobro, a zato ti ne eli biti Rastignac kao to ja to elim?" "ta, ta, ta ree...?! Rastignac! Haaa, ita Balzaca?! Podraava tog tipa?!" "Ne, to nije moje otkrie", odgovori Omer; izgledao je kao da se izvinja-va. "To su, takoer, rijei Sait-begove supruge Atija-hanume..." "Kakva porodica, bolan?!", srdito e Muhidin. "Poduili su te mnogo emu!" Omer uzbueno ustade. "Prijatelji, razumijete li me? Ja kaem da ovaj ivot treba ispuniti, ivjeti bogato, da treba sve postii! Shvatate li me? Ja sam va desetogodinji prijatelj! Ne gledajte me tako. Znam, u ovome mom stanju moda ima malo nastranosti. Da, ali znam ta elim! Imamo jedan ivot. Promislimo kako da ga proivimo! O tome niko ne razmilja!", pa pogleda Muhidina: "Ti sve eli kazati poezijom. Je li to dovoljno? Strpljenje i poezija... Je li sve u tome? Pokazat e svoju inteligenciju... ekat e. Dobro, a zato?", pa se okrenu Refiku: "A ti si pred preputanjem ovom udobnom domu i svakodnevnom ivotu. Ne kaem nita. Ne kaem ni da to promijeni. Ali, razumijete li me? Ponekad me plae vai pogledi." "Ne boj se! Ne plai se nas, duo draga", ree Muhidin. "Koliko godina smo mi prijatelji?", nastavi Omer i krenu prema Muhi-dinu, pa se zaustavi pred njim: "Doi da te poljubim", ree. "Kao da si pijan, ovjee!", uzvrati Muhidin, ali ustade kao da je ganut. Zagrlie se i poljubie, uzajamno se smijeei. I Refiku se uini da je ganut. Doe mu da im se prikljui, njihovoj ali, ali se ne podie sa mjesta. Razmiljao je o rijeima koje je izgovorio, o Perihan, o tome kako njegovi prijatelji doivljavaju Perihan. Postidi se. "Kao to smo radili u godinama kolovanja!", povika Omer. I Refik je bio ustao: "Sjeate li se, jednom na nastavi otpora...", pa se okrenu primjetivi da su njegovi prijatelji gledali prema vratima. "Aa, otac", promrmlja. Devdet-beg se takoer iznenadi ugledavi ih. Na sebi je imao pidamu sa plavim i bijelim prugama i dugi deblji demper na kopanje. Stajao je pred vratima. Prvo kao da se htio sakriti, zatim je shvatio da mu to nee uspjeti. Bio je radostan to je u ovo doba noi naao zabavu. Iao je tekim i napamet nauenim koracima prema svojoj fotelji.

"Dobra veer! Momci, nisam mogao zaspati. Dobra veer..." "Ili mi previe pravimo buku, gospodine?", upita Omer. "Ne, ne! Starost! A i stomak mi je neto udan. Izgleda da sam previe jeo veeras", ali se postidi i dodade: "Pidama mi je lijepa, zar ne?" "Jaa, vrlo lijepa", uzvrati Muhidin; na licu mu se oitavala posprdnost. "O emu ste razgovarali?", upita Devdet-beg dok je svoje tijelo paljivo smjetao u omiljenu fotelju. "Hajde, recite o emu ste priali!" "O tome ta u ivotu treba raditi", odgovori Omer. "Vidi ti ovo! I? ta bi to, kao, trebalo raditi?" "Jo nismo doli do potpunog zakljuka", uzvrati Omer. "ta ima jednostavnije od toga? U ivotu treba raditi, voljeti, jesti, piti, smijati se..." "Ali, ta bi trebao biti cilj? Mi smo o tome raspravljali." Devdet-beg prinese ruku uhu: "Rekoste li cilj?" "ta je, dakle, istinski cilj, to kau, oe?", ree Refik. "Oni govore. Ali, ti? Ti se ne mijeaj pretjerano u ove poslove. Ti si se oenio. Tvoj stvarni cilj je ve poznat. Dom i posao... Dobro, ta ste jo govorili? Da ujem", nastavi Devdet-beg objeenjaki. Omer se odjednom prisjeti: "Ja sam jo govorio o Sait Nedim-begu. Vi, kao, poznajete njegovog oca, Nedim-pau. tavie, Vaa svadba je, izgleda, bila u Nedim-painom kona-ku..." "Da, da", uzvrati Devdet-beg. "Bila je u njegovom konaku." Osjetio je potitenost. "Refik, molim te, donesi mi voa. Oguli mi naranu i donesi." "Vidio sam Sait Nedimbega u vozu." "Pusti ti njega. Reci ti meni jesi li sebi naao posao", uzvrati Devdet-beg. "to prije nai neki posao. Jo i djevojku. Lijep si, hvala Bogu, a i dobru si kolu izuio. Da, dobar posao, dobru djevojku! Eto mog odgovora na vae pitanje. To je ono to je bitno u ivotu." Refik ode u kuhinju.

7. Pred polazak na put Omer se probudi iz popodnevnog sna i pogleda na sat. "Koliko sam spavao? Kasnim Nazli", pomisli. Sie niz stepenice. Pogleda kroz prozor na unutranju bau konaka i ugleda proljetnu svjetlost koja uveseljava zelenilo. Izdaleka se vidjelo more. Ispred Bakirkoja je prolazio teglja. "Ii u u Kemah!" Odluio je da raditi na eljeznikoj pruzi Sivas - Erzurum. Dogovorio se sa firmom. Potpisao je ugovor da radi na izgradnji tunela izmeu Kemaha i Erzuruma. I on, prema tom ugovoru, treba uloiti svoj kapital u taj posao. Zasad ima dovoljno novaca, ali se boji da bi kasnije mogao zapasti u krizu. Zeli prodati kuu, od koje kiriju prikuplja Demilahanuma, zatim parcelu na istom mjestu, duan u Kapali-ariji. Zato je trebao otii Demila-ha-numi. Najednom kraju salona tetak je igrao darda sa komijom. "Jesi li se probudio?", upita vidjevi Omera, pa se okrenu prema komiji: "Prihvatam Va ulog, gospodine!" Tetka je plela, ponekad bi bacila pogled kroz prozor. "Jesi li se to probudio?", upita i ona. "Ja odoh, kasnim", ree Omer.

"Ne treba se ulijeniti", pomisli i zijevnu. "Ne smije se predavati apatiji. O tome ozbiljno treba voditi rauna!" "Demila-hanumi?", upita tetka. "Da. elim s njom razgovarati o toj kui i parcelama." "I tetak ti je mogao obaviti te poslove", ree tetka. "Nije vano, poselami. Kako je Demila-hanumina bratina? Kako se, ono, ona zove?" "Nazli! Hajde, tetka, kasnim. Vraam se uveer!" Radujui se to joj se pruila prilika, tetka ga poljubi u obraz, na mjesto gdje ga je nekad ljubila i njegova rahmetli majka. Omer zakljui da vrijeme protie. Preko avlije pree ubrzanim korakom. Pope se u autubus. Zatim, kod stanice, zaustavi taksi. Putem ga obuze tuga to naputa Istanbul, ali se oraspoloi ponavljajui sam sebi svoje planove. "Ne treba biti kao to su oni", promrmlja razmiljajui o tetku, koji, ne samo za vrijeme praznika nego svaki dan igra darda sa komijom, i o tetii, koja neprestano plete. "Ne treba biti ni kao Refik. S obzirom na to da neu moi biti ni strpljiv kao Muhidin..." Pomisli na Nazli dok su prelazili preko mosta. Sjeti se onoga ta su priali kad je vidio prije mjesec. "Zato se ponekad onako zacrveni?", pomisli. "Kerka narodnog poslanika. ta narodni poslanik moe osigurati ovjeku koji je na putu da postane osvaja?" Pomisli na sebe kao Nazlinog mua i zeta tog narodnog poslanika. Zaima nove i nove tendere u Ankari, zarauje mnogo para, dive se njemu i njegovoj supruzi, a iza lea mu govore: "Ovaj Omer-beg niim se ne zadovoljava!" Odjednom, stidei se svojih misli, promrmlja: "Kakva sramota! Kakva glupost!", i nasmija se. Potom poe planirati ta e rei Demilahanumi za duane i parcele. Demila-hanuma otvori vrata. Opet vesela doeka Omera. Ukorivi ga to nije doao prije, pitala ga je za tetku i tetka, je li ozebao, iako je vrijeme bilo sunano i vedro, kakvu e kahvu popiti... Paljivo je odsluala Omerove odgovore, pa ree da je slukinja na odmoru te se, prije nego to ode u kuhinju da skuha kahvu, malo potui na slukinju. "Eee, zar nema Nazli?", proapta Omer gledajui za enom. Dok su ispijali kahvu, priali su o beznaajnim pojedinostima. Na De-mila-hanumino pitanje, Omer ispria o zdravstvenom stanju svoje tetke i tetka, o njihovom svakodnevnom ivotu. Demila-hanuma se poali na zdravlje. Pokazujui zadebljale ruke, ispria kako trpi od reume. Potom, kao to je to Omer oekivao, nastade tiina. Demila-hanuma duboko uzdahnu. Omer nabrzinu ispria. Ide u Kemah i da e mu za nepunu godinu biti potrebna pozamana suma novca. Zamoli Demila-hanumu da mu pomogne u nalaenju kupca za duan, njihovu ortaku kuu i parcele. "Ne prodaje zar sve tako?", uzvrati ena. "Neu sad prodati, draga tetka. Kasnije e trebati prodati!" "Prodaja nije neto to je pohvalno. Tvoj rahmetli otac imao je obiaj rei da nema kraja pone li jednom prodavati imetak." "Ja to neu prodati da bih proerdao", uzvrati Omer. "Prodat u da bih stvorio kapital." "Nije dobro, nije dobro", promrmlja ena, ali ree da e pomoi koliko moe. "Zato sam doao ovamo?", pomisli Omer. "Ova ena mi nikad nee moi pomoi. Ja sam ovamo... Neee, zato da ne? Dobro poznaje Erenkoj..." "Gdje je Kemah, sinko?" "U Erzindanu." "Tamo bude hladno." "Pred nama je ljeto!" "Opet, nemoj biti nehatan, pa da ne ponese neto toplo", ree Demila-hanuma i nastavi govoriti o nekoj dalekoj rodbini iz Erzindana.

Kazala je da tamo aj piju liui veliki komad eera koji prenose iz ruke u ruku. Potom ode pristaviti aj. Omer vidje sivu maku koja je ula u sobu i ustade. "Idem iz Istanbula", pomisli, ali se u njemu ne javi tuga koja se budila dok se vozio. Oslobodio se munine sna i pronaao svoju poudu. Definitivno je shvatio da mora postati osvaja. "U ovom ivotu se mnogo moe napraviti", promrmlja. Promatrajui ga, maka se priblii, skoi u fotelju, pomirisa jastuk, smota se i lee. "Ali, i iz Istanbula odlazim prije nego to sam se nauivao njegove slasti!" Hodao je po sobi. "Koje slasti?", proapta osjeajui elju da neto razbije. "Dok sam bio u Londonu, uope nisam lijepo mislio o Istanbulu!" Kroz prozor je gledao na Bosfor. "Da, nisam s ljubavlju razmiljao o Istanbulu, ali sad vidim da ovdje ima prijateljstva, nekih ljudi, blinjih, poznati miris, topli zrak koji mi obavija tijelo!" Bilo je to tano. Idui od prozora prema suprotnom zidu, ugleda biblioteku i nabacane knjige. "Ima ova djevojka, naprimjer! ta li ita?", pa vidje maku. "Ali, mogu se i ulijeniti ukoliko ostanem ovdje. Meni trebaju pare!" I to je bilo tano. Okrenu se i krenu prema prozoru. "Bjeim iz Istanbula da bih zaradio pare, ali osvojit u Istanbul!" Nad Uskudarom su se nadvile dvije skupine oblaka. "A moda i pretjerujem s time to se naziva osvajanjem, stremim tome. Da sluajno ne bude glupost to to kaem da sam nauio u Evropi?!" Okrenuo se i poao prema zidu. "Ali, ne! Ja imam svoje strasti! Ne sliim drugima! Imam hrabrost! Gdje se zadrala ta ena?" Vrati se uvi bat koraka. "Donosi aj!" Okrenu se prema vratima i odsutno pogleda: "Aaa, ovo je Nazli!" "Ne zamjeri. Nisam mogla izii, poduavam engleski jezik dijete iz ko-miluka", ree Nazli. Omer se osmjehnu kad primijeti iznenaenje na njenom licu: "Naravno, naravno. Znai, poduava engleski..." "Izgleda da si se ushodao po sobi", ree Nazli. "Za tri dana se rastajem od Istanbula", ree Omer zbunjen duinom djevojakog vrata. " Da! Kuda e?" "U Kemah!" Nazli je sjela u fotelju u kojoj je leala maka. Maku je uzela u naruje. "Ide, dakle, na istok." "Da ti, poput Montesquieua, piem pisma sa Istoka", ree. Oboje su se doimali zbunjenim. "Ne, ne. To su bila pisma iz Irana, zar ne? Ne, nije ni to. Pisma jednog Iranca... Jesi li to itala?" "Da, proitala sam", uzvrati Nazli. Sa njenog lica se nita nije oitavalo. "Izgleda da mnogo ita", ree Omer ustajui, pa, kao da se neega prisjetio, dodade: "Ja vjerujem u to da treba ivjeti", ali osjeti da je to rekao veoma glupo. "Da, ali ti si mukarac", uzvrati Nazli. Utom ude tetka. Izgleda da je u razgovoru dvoje mladih odmah nala neto emu e se diviti. Poput sjene, nastojei da ne obznani svoje postojanje, neujno je sjela u oak, ali Omer je primijetio. Shvatio je da s panjom slua njegove rijei. "Tano! Svjestan sam koliko je teak tvoj posao. enama je ovdje svijet pravi pakao. Zatvaraju vas u kue!", rekao je to ne gledajui u Demila-ha-numu. "Nije ba toliko. Zatim, ovjek moe forsirati te granice", ree Nazli.

"Boe, kako je pametna", pomisli Omer. "Posjeduje karakter... Te rijei: "Moe forsirati granice... "To je neto to ne moe svako rei. Povrh svega, i simpatina je." Osjeao se kao da je prostak. "Zatim, kod nas se poduzimaju reforme", nastavi Nazli. "Veoma smo napredni u nekim pogledima!" "Da", odgovori Omer. "Ali ti, izgleda, omalovaava reforme." "Ne, ne! Nemoj sluajno misliti. Ja svoje prohtjeve..." "Aaa, kako to govori sa gostom?", Demila-hanuma prekori Nazli. "Ja sebe doivljavam kao svojevrsnog osvajaa", ree Omer iznenada. Opet odgovori Demila-hanuma: "Ali, Fatih je bio mlai kad je osvojio Istanbul. Kako je bio zgodan, zar ne? Zgodan si i ti, hvala Bogu!", pa je rukom kucnula u drvo. Omer se uplai da e razgovor postati jo banalniji. "Da, pametna i simpatina", pomisli. Nije htio vie govoriti; doe mu da popije aj i da pobjegne. "Odrasli ste, priate veoma ozbiljno, ali ja vas znam i kad ste bili ovo-licni", ree Demila-hanuma i nasmijei se, pa ispria uspomenu iz Nazli-nog djetinjstva. Nazli se naljuti kad je zapoela sa sjeanjem. "Draga tetka, Vi to priate svakome". "Pa, Omer nije svako... Dobro, dobro, da ja vama donesem aj." "Izgleda da te dri pod velikim pritiskom", ree Omer kad tetka izie. "Da", uzvrati Nazli. "To je ba previe!" i naini nervozan pokret rukom, pa maka, koja je drijemala u njenom naruju, podie glavu. "Eto, vidi, reforme nisu uspjele ui ak ni u kuu narodnog poslanika", ree Omer. "Ne! Moj otac ivi u Ankari", uzvrati Nazli. Nastade tiina. Uspirlitano vesela, Demila-hanuma se ubrzo vrati sa ajnim posluav-nikom. Ree da je pripremila trudlu sa demom, razdragano se prisjeti svoje mladosti, zatim prekori Nazli to nije probala trudlu i okrenu se prema Omeru: "Ova nita ne jede. Ne znam ta e biti. Veoma je suhonjava, zar ne?" "Ne, duo moja", odgovori Omer. "Onakva je kakva treba biti!" Pomisli da je opet rekao neto pogreno. "Jedi i ti! Pripremila sam i za tebe", ree Demila-hanuma. Tek toliko da bi neto uinio, Omer uze kriku i zagrize. Ovdje se osjeao poput netaktinog stranca, gotovo kao budala. "U ovoj kui ima neto to me ini nesposobnim i nespretnim", pomisli. "I u cijelom Istanbulu je takva atmosfera! I, zato ja ovdje sjedim? Da ustanem?" Ali, ne ustade. Sjedio je kao da eli ispoljiti jo vie nespretnosti. Kao da je neto ekao, ali nije znao ta je to, pa je sjedio da bi saznao. "Preostala su mi tri dana u Istanbulu, a jo uvijek besposliarim u ovoj kui", pomisli. "Mogao bih izii na Bejoglu, zabavljati se, mogao bih se bar malo razveseliti." Ali, sjedio je osjeajui da je pronaao neto to ne bi mogao nai na zabavama Bejoglua. Sluao je Demila-hanu-mu koja je priala preskaui sa teme na temu. "Ja sam trebao biti osvaja", promrmlja odjednom i ustade. "Da, ja napokon idem!" "Ide? Ide, ha?", upita Demila-hanuma. "ak u Kemah. Kad se vraa? "Ko zna kad", odgovori Omer te se zastidi shvatajui da oekuje razumijevanje i da ga opet obuzima raspoloenje neoenjenog mukarca koji je bez ikoga svoga. U ovoj kui se neprestano stidio. "Poselamit e tetku i tetka."

Ve su bili stigli do vrata. Omer gleda Nazli, nastoji joj proitati s lica, ali ne nalazi ono to trai, ili misli da ne nalazi. U poslijednjem trenutku se dosjeti ale: "Da ti piem iz Irana?", upita. "Pii, pii", uzvrati Nazli i kao da se natrenutak na njenom licu pojavi ono to je traio. "Ide li to i u Iran?", upita Demila-hanuma. "Ne, alim se", uzvrati Omer. "Inae, knjiga se i ne zove tako." Uspokoji se kao da je iziao na svje zrak. "Kud ak ide!?", ree ena glasom kojim ga je htjela utjeiti. "Sretan ti put. Neka ti je Allah na pomoi!" "Pisat u vam, izvjetavat u vas", kaza Omer. Osjeao se zdravim i pametnim dok je silazio niza stepenice.

8. ene na Bejogluu Nigan-hanuma se oznojila penjui se uz stepenice. "Kao da je ljeto, a ne oktobar", proapta osjeajui otkucaje srca i iganje ispod nosa. Premda je proao mjesec od kraja ljeta, kad su se iz nove kue na Hejbeliadi preselili na Nianta, i sada, poetkom oktobra, nad Bejogluom je nebo bilo arko. "Ovo je, zar ne?", upita Nigan-hanuma gledajui Perihan. Perihan klimnu glavom i dodirnu zvonce. To je bio stan Ajinog novog uitelja klavira. Cijelu zimu e, dva puta u sedmici, dolaziti ovamo. Nigan-hanumi uope nije bilo teko cijelu zimu iz Tunela dolaziti u ovaj han, etiri sprata se penjati uz stepenice, stajati na trijemu koji smrdi na bu i prainu i ekati da se otvore vrata, ali je htjela i da njena kerka zna cijeniti ono to joj majka za nju ini. Vrata je otvorila spremaica koju su vidjele kad su bile proli put. Ule su i sjele u sobi po ijim zidovima su bile izvjeane slike ugledne gospode s njegovanim bradama. Iznutra je dopirao zvuk klavira. Nigan-hanuma pogleda na sat. Bilo je pet minuta do etiri. Perihan je sjela naspram nje i prelistavala neki asopis. Onda joj to dosadi te ustade i zagleda se kroz prozor. Nigan-hanumu obuze osjeaj kao da eka u ljekarskoj ordinaciji. Melodija koja je iznutra dopirala nikako nije nagovjetavala da e se uskoro zavriti. "Na koliki trud pristajemo da bismo ovu djevojku nauili da svira klavir", pomisli. Kroz glavu joj proe da u dananje vrijeme niko, a pogotovo mladi, ne zna nita cijeniti. Oktobra 1936. godine imala je etrdeset est godina. Sjedila je na kri-pavoj stolici i mjerkala svoju snahu. "Ova ena je jo dijete!" Perihan je naslonila elo na dam i gledala napolje. "Ja sam u njenim godinama...", pomisli Nigan-hanuma i poe raunati. "Perihan ima dvadeset dvije godine. Ja sam u njenim godinama, dakle, 1910. po novom kalendaru, rodila drugo dijete!" Zatrepta oima osjetivi ponos. Ponekad se osjeala kao paenica, a ponekad i da je obespravljena. A sad se mui zbog treeg djeteta, radi ove napraite cure. ekala je s nespokojstvom. "Ii emo u Lebon kad uzmemo Aju", pomisli tjeei samu sebe. Sa Lejla-hanumom se dogovorila da se tamo sastanu u etiri i petnaest. Klavir umuknu. Izgledalo je kao da u jednom trenutku zakripi violina; nastupi kratko zatije. Potom se u bat koraka nastavnika Maara i njegov nepravilni turski. Prvo izie lijep mladi blijedog lica koji je u rukama nosio violinsku kutiju. Dok je razmiljala o tome ko bi to mogao biti, Nigan-hanuma ugleda Aju. A iza nje se, zamiljenog izgleda,

smjekao gospodin Balatzs. I njegova brada bila je njegovana, kao ove sa slika na zidovima. Zivnu ugledavi Nigan-hanumu i Perihan. Promrmlja neto dok se rukovao sa njima. Bio je podebeo, niskog rasta. Nije podsjeao na nastavnika klavira, ali se znao prefinjeno izraavati. "Pristojan ovjek", pomisli Nigan-hanuma dok su izlazili iz sobe. "Ipak je on Evropljanin!" Silazila je niz stepenite, a kroz glavu joj prooe udne misli. "Ali, teta!" Bio je uitelj klavira. Opet su izile na Bejoglu. Vie iznad njih nije bilo arko nebo, ve uurbani, nestrpljivi oblaci. Lica im je prio vru i beivotan vjetar, koji kao da je izlazio iz penice. "Dolazi oluja", pomisli Nigan-hanuma. Kad se okrenula prema Taksimu, Aja povika: "Ne tamo. Uzet emo bombone!" "Zar ne idemo kui?" Nigan-hanuma kao da se naljuti. Bila je popustljiva prema djetinjarijama, ali ne prema razmaenosti! "Prvo idemo u Lebon!", ree otrim glasom. "Obeale smo teti Lejli. Zatim emo kui..." Aja se namrti. Perihan joj stade objanjavati. Nigan-hanumu kao da ponovo obuze isti osjeaj: djeca ne znaju nita cijeniti. Stade razgledati izloge. U njima nije bilo nita posebno. Nakon povratka sa ostrva, traila je materijal za zavjese u spavaoj sobi, ali nije uspjela pronai nita lijepo. I danas, nakon to je sa Perihan ula i izila iz tolikih duana, uspjela je nai samo to amerikan platno sa plavim cvjetovima. U duanima nema nita. Eto, naprimjer, ta radnja poznatog Hristodiadisa. ta u ovim izlozima ima to plijeni oi na prvi pogled? Loe basme, tu i tamo istegnute kanafama, domaa roba ija e boja brzo izblijediti, gotova odjea navuena na lutku bezizraajnog lica. Nema nita. Niganhanuma osjeti da se razbjesnila. Udalji se od izloga. Osvrnula se okolo. Nije vidjela Aju i Perihan. "Nestale su", pomisli. Zaustavi se. Na trotoaru koji je vodio prema Tunelu nije uspjela nai to to trai. Fleke koje su dolazile i prolazile bili su drugi ljudi. Pogleda i na suprotni trotoar; i tamo je isto. Potom na trotoaru na kom je stajala, ak tamo daleko, ugleda Ajinu spletenu kosu. Perihan se naslonila na nju; razgovarale su zaboravivi na Nigan-hanumu, koja osjeti kao da je prema njoj poinjena nepravda. Pomisli da se ne treba predavati takvom osjeanju, ali dok je ila gledajui u njih, u njoj se nije budio drugi osjeaj... Kad su njih dvije zapazile da nje nema, stadoe, osvrnue se. Traile su nekoliko sekundi, ugledale Nigan-hanumu i ekale. "Da ujem o emu ste priale?", upita Nigan-hanuma kad doe do njih. Svom glasu pridodala je neto optuujue, otro. "Nita", odgovori Perihan. Nigan-hanuma pogleda sabranih obrva. Aja je izgledala nervozno i osjeala se okrivljenom. Nigan-hanuma je navaljivala. "Tako ste se zanijele! ta ste priale?" "Zato dolazite po mene? Mogu se ja i sama vratiti kui. Ionako ovamo dolazim sama iz kole", ree Aja odluno. To je, dakle! Nije joj, znai, drago to mati dolazi po nju! Nigan-hanuma osjeti srdbu; primijeti da joj titraju krajevi usana. To je, dakle! Trotoarom je prolazio svijet. Dolo joj je da se prodere, da vie, da ovoj bezobzirnoj nepristojnoj djevojci uradi neto to nee moi zaboraviti. Iznad njih je bilo oblano i uto nebo. Razletjeli su se golubovi ispod prozora. Bile su ispred slastiarnice. Puhnu vjetar. Otrim pokretima, Nigan-hanuma ude u slastiarnicu. Njena snaha i kerka uoe za njom.

Sjele su za mali sto. Lejla jo nije stigla. Od konobarice zatraie kolae i aj. Potom nastupi duga tiina. Nigan-hanuma shvati da nee moi uivati u slastiarnici. "Znai, ne voli to dolazimo po nju", pomisli. "Zato ne eli da dolazimo po tebe?" Aje uti i kao okrivljena gleda preda se. Svjesna je, dakle, svoje krivice. "Zato ne eli? Zato?" Da bi ova djevojka mogla odgovoriti, pitanje joj se mora ponoviti pet-est puta; mora joj se dobro ukljucati u glavu. "Zato ne eli, zato, reci? Stidi se ii ulicom sa majkom? Reci, zato? "Ne stidim se", promrmlja Aja hirovitim glasom. "Onda, zato? Zato da ne dolazim po tebe? Nedovoljno sam se trudila da pronaem tog uitelja klavira? Sve se ini za tebe! Hajde, reci zato, zato ne eli? Reci, zato?" Aja poe plakati. "Ah, jo je samo to falilo", pomisli Nigan-hanuma. "I to jo pred svima!" Osvrnu se oko sebe. Za jednim od stolova pokraj prozora elegantno odjeveni gospodin ita novine. Za stolom lijevo dvije ene piju aj smijui se. Nigan-hanuma ih uznemireno osmotri; nisu primijetili. "Jesam li je previe izgrdila?", pomisli. Potom osjeti mrzovolju. "Ovu bi djevojku trebalo udati", proapta. "Svakako je treba udati, i to to prije. Ne uda li se, postat e nervozna i angrizava cmizdra. Vidi ti ponaanja! Kao, esnaest joj je godina... Treba je udati!" Ajina glava se primakla grudima, uvukla se meu ramena. "Hajde, obrii suze. Vidi, dolazi aj!" S ajem su doli i kolai. Ali, neprijatnost se uvukla za njihov sto. Nisu se mogle zabaviti gledajui lijepe oljice. utei, jele su kolae. "Poele smo jesti ne ekajui Lejlu", pomisli, ali na to nije posebno obraala panju. Razmiljala je o Aji. "Dobro, a za koga udati ovu djevojku?" Odlui o tome po-razgovarati sa Dcvdet-begom. Potom odustade. Ova razmaena cura bila je jedina u Devdet-bega. im se zapone razgovor o udaji, sigurno e se namrtiti, snudit e se i rei da jo nije vrijeme za to. Ne vadei maramicu, Aja golim rukama protrlja oi. Perihan je izgledala tuna. "Za koga moemo udati ovu djevojku? Kome je moemo dati?" Napamet su joj padala odrasla djeca prijatelja i poznanika, dobro obrazovani mladii... "Kakav je Refikov prijatelj Omer? Ili Rezanin stariji sin?" Sitno je sjeckala okoladni kola ispred sebe, pijuckala aj i, kao da pjevui, mrmljala: "Za koga je moemo udati? Za koga? Za mlaeg Nusret-begovog? ta u Parizu studira Sabihin sin?" Zaboravljala je, izgleda, na svoju srdbu; uivala je i u kolau, a i u onome to joj je prolazilo kroz glavu. Gledajui pokunjenu Aju, poje-dinano je vagala svakog kandidata za zeta, igrala laganu, prijatnu igru. Otvorie se vrata slastiarnice. Lejla ue brzim i ustrim pokretima. "Aa, za Lejlinog, naravno", pomisli Nigan-hanuma. "Remziju..." Pokuavala se prisjetiti djeteta koje je vidjela ak na Bajram. Potom, smijeei se, prie Lejla. "Poljubit emo se", pomisli Nigan-hanuma. Isturi glavu naprijed. Lejlini obrazi bili su topli; blago se namirisala. Posmatrala ju je dok se ljubila sa Ajom i Perihan. Remzija je najpodesniji... Lejla se smjesti za sto. Bila je, kao i uvijek, vesela i poletna. Narui kola i aj i poe priati. Lejla je imala mnogo toga ispriati. Tek su se preselili iz Suadije, iz vikendice na ili. Mnogo toga se nakupilo, jer se nisu uspjeli ni vidjeti preko ljeta. Prvo je priala o dvije svadbe koje su bile pred kraj ljeta. Nigan-hanuma zaali to nije mogla otii na te svadbe. Sluajui prie, obradova se shvativi da nije propustila ba neto posebno.

Potom joj naumpade engleski kralj, koji je doao poetkom septembra. Lejla ree da je kralj, koji je zajedno sa Gazijom1' na Modi posmatrao takmienje jedrenjaka, bio u svijetlom sportskom odijelu. Bila je i neka ena koju je kralj vodio sa sobom. Nije mu bila supruga te su kolali traevi koje je ona prepriala. Nigan-hanuma je, takoer, vidjela kralja te je i ona imala neto dodati. Kad je prvi dan sa Gazijom i Dolmabahe izlazio na Bejoglu, ili su preko Niantaa i proli ispred njihove kue. Kralj je imao tamnosivo odijelo sa bijelim prugama, svijetlosivu koulju i crnu kravatu. Izili u bau i ekali, a pljeskali kad su prolazili. Lejla-hanuma ree da je kralj ljepi nego na fotografijama koje je vidjela u novinama, ali da je Gazija ljepi i od njega. Potom odluie popiti po jo jedan aj. Leja spomenu kupovinu koju je obavila na Bejogluu; ni ona nije uspjela nai nita dobro. Nigan-hanuma uzdahnu uz pompezan pokret. 17 Gazi - Ovdje se misli na Mustafa Kemala Ataturka. (0p. prev.) Razgovarale su o tome kako ve podugo nita nema u Turskoj. Zatim je Lejla-hanuma rekla da krajem zime namjeravaju ii u Evropu. Nigan-ha-numa se oneraspoloi. Uprkos tome to godinama kupuje i prodaje robu iz Evrope, Devdet-beg ne voli putovati. Osim onog putovanja u Berlin prije nekoliko godina, nigdje nisu bili. Konobarica donese nove ajeve. Nigan-hanuma krajem oka pogleda Aju; nije pojela svoj kola, oljica ispred nje bila je puna. Nije se mogla suzdrati: "Ohladit e ti se aj", ree. "Hajde, pij!" "Upala sam Lejli u rije", pomisli potom, a Lejla se okrenu i nasmijei Aji. "Ovu djevojku treba udati", pomisli Nigan-hanuma. Primijeti da je eljela kazniti Aju. Poprimivi izgled nesretnice, oima pokaza na Aju: "Zna li ta mi maloas ree? Ne eli, kao, da dolazimo po nju nakon asova klavira!" "Ah, ma nije to rekla, nije rekla", uzvrati Lejla kroz smijeh. Nigan-hanuma kao da osjeti da joj je dosadno. Niko nikoga ne uzima zaozbiljno. Rijei nisu imale nikakvu vanost. Primijeti da eli neto uiniti. "Rekla je, rekla", ree. "I Perihan je svjedok." Dok su joj rijei izlazile iz usta, osjeti se veoma prostodunom. "ak ni vlastitu kerku ne mogu izgrditi onako kako elim", pomisli. Ali, isto tako, bila je svjesna da ini i nesmotrenost. "Treba Aju dati za Remziju." Ne, ni to joj sad ne odgovara. U slastiarnici je svjetlost bila priguena. Neko vrijeme nastojala se zabaviti razmiljajui o tome. Potom odlui kupiti vone eerleme. Kojih eer-lema da uzme? Sa svojom rahmetli majkom u konaku bi na Tevikiji cijelu zimu jela eerleme od kruaka. Godilo joj je prisjeanje na to, kao da je u tome nalazila utjehu... Sijevnu, sve ispuni neka plava svjetlost. Kia poe dobovati o stakla slastiarnice. "Vratit emo se taksijem", pomisli Nigan-hanuma i zapazi da trepe. 9. Kraj jednog dana "Da ne silazim sada! Na Nianta u pjeke sa Osman-bega", pomisli Refik dok je tramvaj bio na Harbije. Kad je na Eminonu uao u tramvaj, kia je prokapavala. Poprilino je padala kad je bio na Karakoju, a na Sihaneu je poeo pljusak koji jo ne prestaje. Povremeno sijevne. Putnici su gledali kroz prozor oekujui grmljavinu, a tramvaj ldizi po tranicama polahko se ljuljajui; kao putovanje brodom po olujom vremenu. Pribliavajui se Osman-begu, Refik shvati da kia nee prestati. "Hou li potrati?", zapita se.

Iziao je iz tramvaja, pourio, a potom i potrao. "Idem u kancelariju, da ne bude sramota. Dok se vraam iz kancelarije, iz koje sam rano iziao, zadesio me pljusak i sad trim", pomisli. Uporedo je trao i ljutio se. I to je bilo zato to se zadovoljavao svakodnevnim ivotom. Nije elio da mu ivot pokvari neto neobino, neka neoekivana neprijatnost; sklanjao se od kie. Praen pogledima ljudi sakupljenih ispod prozora i nastrenica, trkara tamo-ovamo po trotoaru izbjegavajui stati u lokvice i pazei na blato da ne bi zaprljao pantalone. Potom se zaustavi kao da se iznenada neega sjetio. Krenu sporije. Kia pojaa. Proapta: "Ali, ovo je glupost." Odlui se skloniti pod nastrenicu, ali u blizini nije bilo nikakve nastrenice pod koju bi se moglo skloniti. Opruili su se niski avlijski zidovi. Sluajui apat kie, pogleda na sasvim opustjelu ulicu. Trotoaru se primaknu taksi. "Da sam barem uspio nai kakav taksi", pomisli Refik. Potom, kao da u neki poznat glas, okrenu se, pogleda i zbuni: Perihan se promolila iz taksija i vie. Potra i ue u automobil. "Kako si pokisao", ree Perihan. U razgovor se uplete i njegova majka, koja stade objanjavati: ile su na Bejoglu po Aju, sastale su se sa Lejlom u Lebonu, uzele su taksi kad je kia navalila, na Taksimu su ostavile Lejlu, a kad su ugledale njega - veoma su se iznenadile... Priaju, ale se, povremeno govore kako je Refik mokar, smiju se. Bila je to sretna porodica. Refik osjea da ga, poput suhog i mehkog jorgana, srea obavija po cijelom tijelu, i to ga raduje. I on se poe aliti. Kad su stigli kui i popeli se u svoje sobe, primijeti da eli praviti djetinjarije. Dok mu je Perihan pekirom suila kosu, pravio je zvukove na nain razmaenog djeteta, malo se alio, uzdisao je i stenjao. Pravio je ale dok je mijenjao ve. Oduevio se kad je vidio da se Perihan razdragano smije. Povue prekriva sa kreveta, omota ga oko sebe i poe oponaali uspaniene rimske senatore koje je pritisnuo Hanibal. Dok je to radio, pogleda Perihan. Sjedila je ispred komode. Opazi da se ona smije. "Pravim ale, smijemo se. Malo prije sam vano trao na kii", pomisli. Bio je svjestan svoga raspo-loenja. "Gotovo je", promrmlja kad je Emina-hanuma unijela aj,. "Sada e prestati ushienje. Pit u aj. Nastupit e smirena ozbiljnost i nadmo razuma!" Sjedio je nasuprot Perihan u fotelji pokraj prozora. Perihan je naslonila laktove na komodu i povremeno bacala pogled na ogledalo. Refik se osjeao poput poslune make. "Sjetio sam se da sam dravljanin", pomisli. "Graanin koji radi u firmi koju je osnovao njegov otac, graanin koji ba ne voli sjediti u kancelariji, koji prije svih ostalih izlazi odatle i bjei svojoj kui. Sad sa svojom suprugom sjedi u art nouveau spavae sobe!" Gledao je veliki krevet, ormar s blagim krivuljama, koji ga je oblinom podsjeao na palubu, na otvore za svjetlost na potpalublju. "Ja sam dravljanin..., neko imuan, zdrav. A neu ni jadikovati. ivjet u krajnje ozbiljno!" Utom u blizini pue grom. Zajedno pogledae kroz prozor: visoka stabla kestenova u bai podrhtavala su zajedno sa vjetrom. "ta si danas radio?", upita Perihan. "Svake veeri to pita, kao da se ismijava", pomisli Refik. Ali, znao je da ne moe olahko osjetiti gnjev prema Perihan. "Nita! Kao i obino." Nastade tiina. "Kao i obino", pomisli Refik. "Iziao sam jutros zajedno sa ocem i bratom. itao sam novine u kancelariji. Do podne sam pregledao nekoliko papira. Sastavio sam narudbenicu za Njemaku. Zatim smo zajedno otili u restoran na

Sirkedi. Poslije ruka sam sa bratom malo priao o poslu. Sa raunovoom Sadikom sam, uz kahvu, pogledao neke biljeke. Zatim sam iziao, pjeke sam preao most. Uao sam u tramvaj. Zatekla me kia." Gledao je Perihan, pokuavao neto doznati. Kao da e sa lica svoje supruge proitati ko je on! Doe sebi nakon to Perihan, otrim pokretom ruke, odgurnu natrag pramen kose koji joj je pao na elo. "Dobro, a ta si ti radila?" "Ja?", upita Perihan. Izgledala je zbunjena. Refik to nije ba esto pitao. -"Hajde, priaj mi." "Jutros smo izile u etnju. Kako je jutros bilo lijepo vrijeme! Udisale smo ist zrak. etale smo ak do kafane tamo na Topagadu!" Uutila je pogledavi u lice svoga mua. Refik primijeti da Perihan eli priati, a njemu bi se trebalo dopasti sluanje. "Priaj detaljno, nadugo i nairoko." "Nakon to si ti iziao, sjedile smo u unutranjoj avliji ", ree Perihan. "Nastavila sam dorukovati sa mamom i Nermin. Priale smo o svemu i svaemu." "O emu ste priale?" "Aaa, o uobiajenim stvarima. Prvo smo priale o bai. Stabla kestena su veoma porasla. Mama je priala o tome kolika su bila kad su tek doli ovamo. Prije trideset godina. Stvarno, koliko godina ivi stablo kestena? Eto, priale smo o neemu slinom. O zaputenosti bae i slino... I onaj vrtlar Aziz nikako ne navraa. Mama je ogovarala Aziza. Rekla je da on bau nee moi dovesti u red, da se, umjesto baom, vie bavi piljarnicom koju je otvorio, da trebamo nai nekog drugog, ali smo nakraju zakljuile da je ipak on najbolji. Dok se ispijao aj, mama je plela. Nermin je itala novine. Ja sam pomagala mami u pletenju; brojala sam vorove, probala na sebi i tako... Odluile smo da u jedanaest sati iziemo u etnju do Topagada. Ule smo u kuu. Ja sam izila u sobu i pospremila. Namjestila sam krevete. Osjetila sam da mije dosadno. Gledala sam kroz prozor, na avliju. Nermin je telefonirala nekoj svojoj prijateljici. Mislila sam da i ja nekom telefoniram, ali me elja nije povukla nizakim. Da jo priam?" "Priaj, priaj!" "Dok je Nermin razgovarala telefonom, sila sam. Prela sam u sedefnu sobu i sjedila. Tandrkala sam malo po Ajinom klaviru. Zna da se kajem to sam ostavila klavir. Nema veze, poslije sam se, eto, jo malo zabavila. Izila sam i etala se prednjom avlijom. U jedanaest smo se sastale pred vratima... A izlazak tvoje mame iz kue posebna je ceremonija! Zaglavi se ispred velikog ogledala u hodniku. Nermin ree da se veoma toplo obukla. Mama nije obraala panju. Inae se uvijek toplo odijeva. Krenule smo. Mama je opet priala o starom Niantau. Ko je tu stanovao, ko je stari vlasnik bae i neto slino tome, ali zabavno. I Nermin je poneto ispriala. Kao dijete se igrala u damijskom haremu, dolje, u nekoj bai. Spustile smo se preko puta policijske stanice. Ile smo priajui eto tako. U kafani smo sjele za mali sto, na nae uobiajeno mjesto. One su pile aj, a ja sam traila gazoz. Naruile smo leblebije. U kafani nismo neto posebno razgovarale. Vie sa utilo. Gledale smo dolje, tamo pokraj potoia. U povratku je mama priala o tome kako je poludio Ibrahim-paa. Prolazile smo ispred njegovog kona-ka. Nisam znala..., dogodilo se, kao, neto veoma komino, a jedan od painih unuka otiao je u Ameriku i postao kranin. Potom smo susrele starca koji je etao sa

svojim slugom. Bio je to Sejfi-paa. Mama ga je poljubila u ruku. Malo su porazgovarali. Poeli su sa gradnjom neega na Tevikiju, ispod damije. Mamu to zainteresira i otile smo vidjeti. Za rukom smo jele ufte i paprika od patlidana. I za veeru ima patlidana. Nakon ruka je telefonirala Lejla. Priala je sa mamom... Ali, ti ne slua..." "Ne! Sluam!" "Nije, inae, ni ostalo nita za priu. Nakon ruka sam prilegla. U tri sata izile smo na Bejoglu. Sa mamom sam razgledala duane. Nita nismo uspjele nai. Potom smo uzele Aju. Sjele smo u Lebon sa Lejlom. U to je poela ova kia..." Pognula je glavu naprijed i uperila oi u krinju koju je otvorila dok je priala. Refik se, isto tako, ustruavao gledati u nju. Izvalio se u fotelji i posmatrao drvee koje je podrhtavalo na kii. Nioemu nije razmiljao. Osjeao je laganu napetost, a i strahovao je razmiljati o sebi. Nastupila je tiina. Ponovo navali kia, koja kao da je u jednom trenutku bila prestala. Zajedno su gledali kroz prozor. "Da veeras odemo u kino?", upita Refik. Perihan poprimi stidljiv izgled. "Moe!", odgovori. Opet nastupi tiina. "Gdje emo?", upita Refik. Perihan ne odgovori; samo slegnu ramenima. "Izgleda da joj se ba i ne ide", pomisli Refik. "Jesu li novine dolje?", upita potom. "Igra neto u Ipeku..." Perihan je klimala glavom. "Da bar vidimo u novinama", ree Refik, ali se ne pomjeri s mjesta. Osjeao se tromo, nije mu se dalo ni pomjeriti se. Bio je obuzet be-zvoljnou koja mu je govorila: "Isto je iao u kino ili ne iao!" Nije previe djelovalo ni ono to je Perihan ispriala. Snebivao se razmiljanja o sebi, a ni to mu se nije inilo stranim. U ovoj kui se lahko pronalazilo neto to bi ovjeka moglo osloboditi male utuenosti. Ako mu doe da bude toliko tuan da razmilja o sebi, o Perihan, o svome braku, o ivotu - moe se aliti sa mamom, igrati se sa bratiem. U najmanju ruku, moe sii na donji sprat i prikljuiti se torokanju. Priao je neto Osmanu. Kad je poeo sluati ostale, shvati da e se liiti nemira. 10. Pismo sa istoka Kad je otvorila vrata i pred sobom ugledala Nazli koja se vraala iz kole, Demilahanuma je tako kliknula da je tu sreu nemogue opisati. Sa takvim ushienjem je svake veeri doekivala svoju bratinu koja se vraala sa fakulteta. Potom se prosue i drugi zvukovi i rijei koje bi tome ve vina Nazli uspjevala razabrati. "Jesi li dola? Jesi li dola, keri? Toliko sam se uplaila da nisi naze-bla..." "Nisam", uzvrati Nazli. Skinula je kaput, izula cipele. Otvori dolaf da bi uzela papue. "Jutros, rekoh, da iziem na Taksim, da kupim glavicu kupusa; mnogo sam ozebla. Uskoro e i snijeg." "Ma, i nije toliko hladno, draga", uzvrati Nazli, a pomisli: "Kao da sam muko. Tjeim je i umirujem".

"I jutros je malo nedostajalo da obue onaj svoj tanki kini mantil!" Nazli ne ree nita. Mijenjala je odjeu, a u mislima se vraala na pola dana koji je provela na nastavi. Fakultet knjievnosti bio je na Veznedileru, u Zejneb-hanuminom konaku. Dva asa su protekla prazno. Najednom se vodio razgovor, a na drugom se prevodilo. Potom je izila iz konaka i, skupa sa studentima koji vole nastupati u maniru starije brae, pjeaila do bazena na Bajazitu, popela se u tramvaj, a u tramvaju je, truckajui se, razmiljala. Nakon to se oprala i presvukla, pree u salon. Za njom doe i tetka Demila. Dok su ispijale aj, tetka joj je ukratko prepriala dnevne dogodovtine. Maka je ula u dolaf sa obuom, niko nije ni primijetio i tu je, jadnica, satima ostala zatvorena. U novinama kao da spominju njenog oca. Od Omera je stiglo jo jedno pismo. Izgovarajui to posljednje, Demila-hanumin glas i lice ivnue. Nazli otvori novine i proita: "Kulturne aktivnosti u Manisi... Okolina Narodnog doma Manise dostigla je stepen kulturnog rejona. Pokraj kino-dvorane, u kojoj su se prole godine davale pozorine predstave, u proljee prireivale veernje zabave i sastanci, otvorena je biblioteka. Biblioteku je otvorio Muhtar Lain, poslanik iz Manise". "Jesi li proitala?", upita tetka. "Proitala sam!" "Jaa! Vidi li?" Demila-hanuma je klimala glavom kao da se neemu iudava. Izgleda da je htjela da se zapodjene mali razgovor o novinskoj vijesti. A moda je mislila da e, kao to budu priale o vijesti, moi priati i o Omerovom pismu. "Na kraju emo vidjeti i fotografije kad stigne Manisanska pota", ree Nazli. "I onaj trg je vidno ivnuo. teta, ve godinama nikako ne uspjevam otii!" "Ili biste da ste htjeli, draga tetka", ree Nazli, pa, pazei na boju glasa, upita: "Gdje je pismo?" "Odnijela sam ga u tvoju sobu. Stani, ja u ti donijeti..." "Otii u ja i pogledati", uzvrati Nazli, ali ne ustade. Nije htjela da je tetka posmatra dok bude itala pismo. Pila je aj i prelistavala novine. Tetka Demila je priala o makinim nestalucima, ali to nije bilo uzbudljivo. Veselo raspoloenje se izgubilo. Kao da se dogodilo neto neprijatno i ekaju neije izvinjenje kako bi se povratili u veselje. Nazli proe kroz misli da i tetka razmilja o pismu. Od poetka aprila, sedam mjeseci, dakle, Omer je stalno pisao Nazli. Pred sami kraj ljeta pisao je da e najesen doi u Istanbul, ali je u drugom pismu pisao da nee moi doi poto uope nema vremena, jer e cijelu zimu provesti na radu u tunelu. U prvim svojim pismima je, na podrugljiv nain, vie pisao o mjestu u kome je ivio i radio, o ljudima, o onome ta je vidio. Sredinom ljeta je, u jednom od pisama koja je slao u Ankaru, objanjavao svoje ideje o tome da postane osvaja, to je i ranije spominjao. Ponekad joj je spominjao da odlazi u goste, pisao joj o njemakom ininjeru koji radi na oblinjem gradilitu. Osim toga, Demila-hanumi poslao je posebno pismo da mu pomogne u prodaji duana i parcela koje je spominjao prilikom odlaska iz Istanbula. Sav imetak je rasprodan uz pomo tetka iz Bakirkoja. Tetka Demila nije mogla sakriti svoj strah i uenje - sve je pretvoreno u gotov novac. Nakon to popi aj, Nazli pree u svoju sobu. Uze pismo sa stola. Sjede na ivicu kreveta. Pismo je bilo lake od onih koje je primala u posljednje vrijeme. Mora da je unutra samo jedan mali papir. Najei se zabrinuta onime to joj je padalo napamet.

U posljednjim pismima Omer je vie pisao o sebi, moda zato to je u zimskim mjesecima radio samo u tunelima, to je u njegovoj okolini nestalo guve i to se nije susretao sa neim novim, ali u nainu pisanja o sebi postojalo je neto to je uznemiravalo Nazli. Pisao je da se osjea usamljeno, da mu nije dovoljno prijateljstvo sa njemakim ininjerom. Kao da hoe da otvori srce, ali se pripremao zato to je znao da e, ukoliko to uradi, na vidjelo izii neto veoma runo, ili ak uasno. Plaei se ove pripreme, Nazli mu je oprezno odgovarala u svojim posljednjim pismima. Savjetovala mu je da se ne pone opijati. Kasnije se, zbog toga to je to uspjela napisati, i ponosila sa sobom, a i osjeala se posramljenom. Zato to je makar malo bila upuena u knjievnost i ivot, mogla je pretpostaviti da e usamljeni ininjer koji se vratio iz Evrope u provincijskim noima utjehu traiti u piu. Vrhom olovke otvorila je kuvertu i proitala: 30. oktobar 1936. Draga Nazli, Ovo piem odmah, prije nego to sam i dobio odgovor na moje prolo pismo. Vjerovat no e se veoma zauditi onim to e proitati. Dozlogrdilo mi je da piem i derem papir. Ovo u poslati kako god ispalo. Raspoloen sam, a sad sam popio i malo vina. U sobi gori plinska lampa. Pe pucketa. U sporednoj sobi neko hre. Bilo kako bilo, napisat u ti slijedee. Dobro sam razmislio i odluio da se oenim s tobom. Kako? Ja mislim da bi to bilo dobro! ini mi se da to nije u proturjenosti sa mojim velikim planovima! Napii mi svoj odgovor. Nemoj uriti, ali nemoj ni previe oklijevati. Vie ti neu pisati dok ne dobijem tvoj odgovor, ekat u. Moe pomisliti da je to neto dosadno i loe! Ali, eto, opet nastojim izazvati tvoje saaljenje prema meni. Ovo pismo ispade veoma loe i runo. Ali, ta da radim, poslat u ga poto sam se zakleo da u ga poslati. Ko zna koliko sam puta ponovio da je glupo pisati, pisati i bacati. Nije vano! Postupi onako kako eli, ali, molim te, brzo pii. Molim te, nemoj, kao i obino, zaboraviti tetki izraziti moje potovanje. Omer Jo jednom je proitala pismo pokuavajui zamisliti kako je Omer izgledao dok je pisao. "ta u sada?", pomisli. Nije je obuzeo strah, kako je oekivala. Naslonila se na jastuk. "Vjerovatno u se udati za njega", promrmlja. Zabrinu se kad ne osjeti strah ni od te pomisli. Poe istraivati zato e se to dogoditi ubrzo. "Odmah sam shvatila da se e se to dogoditi zato to mi se on svia", pomisli. "Shvatila sam to jo na Kurban-bajram, onog dana kad je bio kod nas." Ali, bile su to veoma prosjene, esto upotrebljavane misli. Smatrala je to nedolinim. Poe nabrajati: "Inteligentan, perspektivan, komunikativan, zgodan..." Uzbudi se razmiljajui pojedinano o tome. Osjeti ponos to se svidjela nekome sa takvim kvalitetima. "ta e rei otac?", pomisli odjednom. Njen otac nije progovorio nijednu rije o Omeru. Samo je jednom jedno pismo, koje je Omer adresirao na Ankaru, ispod vrata sa prvog sprata uznio gore, a na licu mu se oitavala sumnja dok je kerki pruao kuvertu. A ta li bi rekla mama da je iva? Kroz misli joj proe da bi joj se mama nasmijeila, da bi joj savjetovala da dobro razmisli. Mama bi joj rekla i to da je sretna to nije bila primorana da se uda posredovanjem provodadije. Njen otac, takoer, ne bi isputao priliku u ovakvim situacijama: hvalio bi reformatore, a zatim bi prepriavao ono to je radio u vrijeme dok je bio valija u Manisi. "O emu razmiljam?", proapta. Povlaei noge prema stomaku, uurila se na krevetu poput curice. "Ljubav", promrmlja. Bila je to

sramna rije, koja se nije izgovarala u krugu porodice, a kad bi to neko i izgovorio, neki stranac, prelazilo bi se preko toga. U porodici su se meusobno voljeli, ali su se svi ustruavali runog prizvuka rijei ljubav. Taj prizvuk tajanstvenosti Nazli je podsjeao na romane koji se itaju u osami, na filmske scene ljubljenja, za koje je eljela da se to bre zavre, i na one ene koje su svi omalovaavali. Odjednom, odbacujui te misli, ponovi onu rije i iznenadi se. Pred oima joj oivje svadba. Pomisli kako e Manisanska pota ovoj za to odvojiti dosta prostora. "Kako e spominjati Omera!", proapta. "Mladi ininjer koji se kolovao u Evropi..." Zastidje se svojih razmiljanja. Pomisli ta e rei njeno drutvo sa fakulteta... "Prijatan momak, zgodan ininjer", rei e. Jo jednom zakljui da su svi oni praznoglavci. "Neu vie ii ni na fakultet. Ne sviaju mi se svi ti protraeni sati, ona banalna atmosfera. Dobro, a ta se meni svia?", proapta. "Da svi budu sretni, da svi budu dobro, da se smiju i budu pametni. To je tako. Vjerujem da e mi on pruiti takav ivot. Da mu barem odmah napiem kako se ne bi navikavao na pie!" Ustade iz kreveta. Doe joj da otvori dolaf i pogleda se u ogledalu. Ne shvativi zato to eli, otvori dolaf, osjeti se zdravom i veselom. "Kako je jednostavno", pomisli. 11. Praznik na Beiktau "Ah, i Omerova enidba e biti zabavna", ree Muhidin. Refik pogleda sasvim isprazno. "Zato?", upita. "Tano, ne mogu nm to objasniti", pomisli Muhidin. "On se oenio svjesno, drage volje. Kako to mogu objasniti sretnom muu koji je svakim danom sve mlohaviji?" Krajikom oka baci pogled na Perihan koja je sjedila kraj njega. "Stvarno, zato e biti zabavna?" Pili su aj u kafani na Beiktau, pokraj pristanita. Bila je prva nedjelja u 1937. godini. Vrijeme je bilo sunano i kahvedija je iznio stolove. Odmah do njih, elavi ovjek je itao novine. U kafani je bilo jo nekoliko porodica srednjeg stalea. "Ma, ne znam", odgovori Muhidin. "Tako mi pade napamet!" "Ne, ne! Ti hoe neto kazati." Razgovarali su i gledali u more. Bila je nedjelja, dan za posmatranje mora i askanje, gledanje prolaznika, za grickanje sjemenki. Iznad je bilo skroz blistavo nebo i sunce. "ta ja znam. Meni se ini apsurdnim to to se naziva brakom!" Refik namrti lice; kao da je strahovao da razgovor ne poprimi neprijatan tok. Isto tako, uope nije volio da se u prisustvu Perihan govori o neemu takvom. Perihan je posmatrala amce koje su pristizali sa Uskudara i putnike koji su izlazili iz njih. "Razumijem te, ali zar ti sve pomalo ne preuveliava?", upita Refik. "Moda... Ali, razmiljajui o godinama iz te ininjerske kole..." "Da?" "Tada mi se inilo kao da se nikad neemo oeniti." "Stvarno?" "Ne, ne, ne mogu mu to ispriati", pomisli Muhidin gledajui amac koji je isputao putnike. Uz to, on je bio ba za enidbu; neko ko e se izgubiti u porodici. Zato mi to nikad nije padalo napamet?" Odjednom zaeli malo oneraspoloiti Refika. Osjeti da je to neto runo i nepotrebno, ali se nije mogao kontrolirati. "Inae, ti nisi bio kao Omer i ja. Tebe je vie privlaila porodica, svakidanji ivot. Sad mislim da je tvoje prijateljstvo sa nama samo...", pa uuti postidjevi se. "Pusti kraju, pusti kraju", dodade. "Oeni se i ti. Poni ivjeti, prestani s tim", uzvrati Refik.

"Ja ovo neu jednostavno okonati!" "Dokle si stigao sa svojom knjigom poezije?" "Dobro je, napokon se tampa." "Da te opet ne zavue onaj tip?!" "Ne, ne!" Opet su uutjeli. Okrenue se i pogledae u more. Nisu urili putnici koji su izlazili iz amca. ire noge na dvije strane i, pravei male korake, osjeaju zemlju ispod tabana. Lagano ih pri blistavo zimsko sunce. Nikom se ne uri. Cijela priroda i ljudi ive naslaujui se, bez razuzdanosti, bez pretjeranog razmiljanja o vrijednosti onoga to im je dato; ekaju smrt i polahko troe svoje vrijeme. "Omer je upravu: neto treba raditi", pomisli Muhidin. Ali, zakljui da u Omerovom pohlepnom dranju ima neega runog. "Ne znam, ne znam", proapta ponovo zapadajui u sumnju. "Ja samo elim biti dobar pjesnik. Moja mahana je to ljenarim ovdje umjesto da sjedim kod kue i radim."Jutros je pisao pjesmu. Opet ga je iznervirala razlika izmeu rijei i gnjeva; pisao je i pisao, precrtavao. A kad je, nakraju, prestavi precrtavati, poeo derati papir, iziao je iz kue praen pogledima zabrinute majke. Telefonirao je Refiku. "A Perihan i ja mislimo izii u etnju", rekao mu je Refik. Muhidin nije volio ni ove rijei koje mu smrde na porodicu i ustaljeni svakodnevni sistem, kao to je to izii u etnju. Na Beikta su doli pjeke, a Muhidin ih je ekao na pristanitu. "Trebao sam biti strpljiviji, sjediti i pisati poeziju", pomisli ponovo se ljutei na samog sebe. Perihan zijevnu pokrivajui usta u posljednji tren. Refik se okrenu prema njoj i nasmija sa. Potom su se oboje okrenuli i gledali more. "Eee, ta ste radili za Novu godinu?", pitao je Muhidin, tek toliko da neto kae. "Bili smo kod kue, zabavljali smo se porodino", odgovori Refik. "Da ujem ta ste radili." "Jeli smo i igrali tombolu", ree Refik i pogleda Perihan. "Perihan je dobila ogledalo!", smijao se. "Mama je pokupovala darove za tombolu. Veoma voli novogodinju zabavu. Otac je takoer pravio ale. Je li ti tu ogledalo?" "Bilo mije u tani!", i Perihan razdragano otvori tanu. "ta li se nalazi u njenoj tani?", pomisli Muhidin. "Cealj, novanik, moda kljuevi, maramica...?'Tnteresiralo ga je to, ali mu je i dolazilo da se sprda sa neim takvim. "Neto veoma simpatino, zar ne?", Perihan je pruala ogledalo i smjekala se. "Ja ne mogu biti prostoduan poput njih", pomisli Muhidin. "elim potonuti u grijeh! Zato sam doao ovamo?" Uzeo je ogledalo. Ram mu je srebren, na sredini je slika gazele. Okrenu drugu stranu i ugleda sebe. "Ruan sam", pomisli. "Ali, dobro je to sam takav! Inae bih se veoma brzo zadovoljio onim to imam. Ne bih mogao ni postati pjesnik!" "O emu razmilja?", upita Refik. "Hah!" "Odlutao si! O emu razmilja?" "Razmiljam o sebi!" Refik klimnu glavom i osmjehnu se. "Ah, ti si pjesnik", govorili su njegovi pogledi. "Ti razmilja o zanimljivim stvarima, ne slii nama!" "Pogledajte eir na onome ovjeku!", uzviknu Perihan.

Okrenue se sve troje. Muhidin nije vidio nita interesantno. Sa strane pogleda u Perihan. "Lijepa ena", pomisli. Vidio je njen mali nos i njeni ten. Osam do deset sekundi, toliko je posmatrao. "Lijepa ena", pomisli ponovo i uplai se. "ta ja radim? Izgleda da malo skreem! Ne bih se elio vidjeti dok je posmatram. Lijepa ena ubija ovjeka!" Pronaao je novu i zabavnu ideju. Maloprije se radovao zato to je ruan. "Ne bih mogao pisati poeziju da sam lijep ili da imam lijepu enu. Nedjeljom bih, kao Refik, izlazio u etnju, igrao tombolu u salonima!" Pred oima mu oivi spokojna kua porodice Iiki, buni i avrljavi trpezarijski sto. "Ne svia mi se njihova blistava i vedra atmosfera, nezainteresirani, smireni, spokojni duhovi, uravnoteeni ljudi", pomisli. "I Refik je jedan od njih. Premda je Refik ranije..." "Da uzmemo sjemenke?" Mahnue i prie im pogrbljen starac sa bisagama objeenim o rame. Prua im sjemenke, gleda mlade i veseli se. "Meutim, zar je Refik ranije bio takav...? Bio je takav, naravno... Ili se moda promijenio? Mogu li se i ja promijeniti kao on?" Pokuavao se prisjetiti Refika kakav je bio prije pet-est godina. "Uvijek se smijao po hodnicima ininjerske kole, volio je svakojake ale. Do zore je s nama igrao poker, potom bi se malo posramio. Jednom je otiao u javnu kuu, a onda je preivljavao napade pokajanja. Inae, vie slii kraninu! Ali, isto tako, i dobrog je srca... Moj dugogodinji prijatelj..." "Kako me to gleda?!" "Kako te gledam?" "Ovako!", Refik je oponaao Muhidina zakiljivi oima i ispruajui vrat naprijed. Perihan prvi put prasnu u smijeh. Muhidin se ne naljuti, razveseli se. Saznavao je kako izgleda u oima drugih. "Poboljavaju li ti se oi?" "Ne!" Refik se okrenu Perihan. "Zna li da je, dok smo bili u koli, Muhidin umislio da e nakon pet-est godina oslijepiti? To mu je osiguravalo neke privilegije. 'De ti zavri ovaj moj crte, a da ja malo posmatram svijet', govorio bi." "Ali, moja kratkovidost je brzo napredovala...", ree Muhidin. "Tadanje moje lakrdije sad se ine veselim", pomisli Muhidin. Naljuti se na sebe. "Ali, sad sam dobro", ree primijetivi da Perihan gleda u debela stakla njegovih naoara. Htjede pokazati kakve su mu oi i osvrnu se okolo. elavi ovjek jo uvijek je itao novine. Muhidin iz njih poe itati naslove: "Haraj se ne moe prepustiti sirijskoj dominaciji... Predsjednik Ataturk je sino u Perapalasu... Madridsko bombardiranje... Pjesnik Nazim Hikmet i dvanaest njegovih prijatelja... U Artvinu snijeg metar i po... Fenerbahe (B) 5 : Gune (B) 2." "Bravo, ovjee! Ja ne mogu proitati", kaza Refik. elavi ovjek na kraju shvati da itaju njegove novine, osmjehnu se pogledavi ih i ponovo se zadubi u itanje. "A ta li je sa utakmicom?", upita Refik i zijevnu. "Fener pobjeuje, Fener pobjeuje", ree elavi ovjek sputajui novine. Smijali su se umireni atmosferom prijateljstva, bliskosti i praznika. Refik prui sjemenke Muhidinu. Muhidin ostavi sjemenke na sto. "Oni su tako veseli, smireni i spokojni zato to ne znaju da e umrijeti", pomisli. "Znaju, naravno, ali ne razmiljaju o tome. Niko ne razmilja o smrti. Kad ovjek ne razmilja o smrti, moe biti oputen, ne strahuje, nije zabrinut, sve prihvata kao normalno, ne razmilja o tome da neto treba uraditi!" Gledao

je sjemenke koje su stajale ispred njega. "Sjemenke, na prvi pogled, izgledaju iste, ali kasnije ovjek uoava male razliitosti. Dobro, a kako sam ja postao ovakav?" Smrt i strah od smrti zauzimali su veliko mjesto u njegovoj poeziji. "Ja sam od Baudelairea saznao da u umrijeti. Saznao sam i od drugih Francuza, a nakon to sam saznao - postao sam, eto, ovakav! Ali, bolje je da se dignem i idem kui umjesto da se zavaravam ispraznim razmiljanjima!" "Sta ti pie Omer?", upita Refik. "Nita! Prorijedila su se i njegova pisma otkako je donio odluku o enidbi. Moda se ustruava mene. Ne, dragi, alim se... Ali, iskreno reeno, i ne pie nita znaajno. Tek sam saznao da je pismom zaprosio djevojku! Ko je ta?" "Rodica mu je. Neka daleka rodbina... Zna li da joj je otac narodni poslanik iz Manise?" "Ma, vidi!", uzviknu Muhidin." Na Rastignac pogodio usred mete! Nisam to znao!" "Ah, koji si ti! Ali, ta je narodni poslanik?!" "Pobjeda ili nita!" "Ovih dana njegov tetak i tetka idu u Ankaru. Mladi su odluili da se uzmu. Ali, naravno, ima jo i ona zvanina strana. Napravit e dogovor o sklapanju braka..." "Dobro, a zar ti to ne izgleda komino?" "Zato? I nai su ili prositi Perihan. Vidi kako je na kraju lijepo ispalo." Okrenu se prema Perihan i nasmijei se. "Zato bi neto takvo bilo komino? Majke i oevi se ele upoznati. Bit e im zabavno kad se vide..." "Ne, ne! Ne mogu mu vie to objasniti", pomisli Muhidin. "teta, ali... Umire i prijateljstvo..." Pomisli i na Omera. "Sviao mi se onaj njegov podrugljivi nastup, ali, znam, i on e postati drukiji. ak se uivio u ulogu lijepog bogatog ininjera. Ne volim omiljene, razmetljive ljude. Volim one to ostaju na marginama, one koje mrze. Naprimjer, ova naa dva vojnika!" Bila su to dva uenika vojne akademije koji su, prije povratka u kolu na Jildizu, povremeno pili u beiktakoj ariji. Interesirali su se za knjievnost. Muhidin je mislio da je uticao na njih. "Zato jo uvijek sjedim ovdje? Da se podignem i odem... Ako nita, avrljat u sa onim vojnicima. Sa njima imam zajednikih crta. Otrit emo svoju mrnju..." Stigao je parobrod iz pravca Karakoja i pristajao je u luci. Svi su gledali na more i u parobrod koji se kretao naprijed-natrag. Muhidin mu je, na prvi pogled, dao ime i broj: Ha/as, 47! "Kako ti je mati, ovjee, nikad ni da je spomene?!", upita Refik. "Ma, dobro je. Sjedi u kui. Ide u goste, doekuje goste, jede, smije se, spava, die. Uzgaja cvijee u saksijama..." "Je li dobrog zdravlja?" "Jest!" "Izgleda da se jedno vrijeme tuila na bubrege!" "ega se ti sve nee sjeati!?" "A moj otac nije dobro", ree Refik i uuti, a lice mu poprimi zamiljen i tuan izraz. "ta mu je?" "Zna da je imao srani napad. Izgleda da mu ni plua nisu dobra. Veoma runo kalje. I sve slabije i slabije uje. U kancelariji je postao totalno be-skoristan. Ovih dana mu je jo gore. Nervira se, ljuti se na srce, u to poinju plua... I s glavom mu je kao i s tijelom. Javljaju mu se praznine u pamenju. Zaboravlja. Ljuti se to zaboravlja... Nakraju, ne moe ni poslovima upravljati. Osman je bio primoran ograniiti mu pravo na donoenje

odluka. Najgore je to je Osman poeo nadgledati i njegove privatne trokove. Priam ti to, jer mi je veoma ao! A i ti, pazi na svoju majku!" "Starost, eto", ree Perihan. "Veoma loe, veoma loe", proapta Muhidin. "I ja u, nakraju, biti takav", pomisli. "I sa mojim ocem je bilo isto, zatim: tup i ode! Svi emo umrijeti. Ako ne uspijem biti dobar pjesnik, ubit u se u tridesetoj. To je dobra odluka. Namjesto da ivim koprcajui se u strahu od smrti, patei se da mi iz usta ne ispadne zubna proteza, ja u stati naspram smrti. Padoh u zanos! Dolo je vrijeme za pjesmu, a jo uvijek sjedim ovdje!" "Aaa, pogledajte dijete!", ree Perihan. Okrenue se i pogledae. 12. Amida i brati vojnik "Sinko, ja tebe uope ne razumijem", kaza Devdet-beg. Zar se vojska naputa bez ikakvog razloga, i to ba kad si trebao dospjeti na najsjajnija mjesta? Cime e se baviti?" "Trgovinom! Rekoh, trgovinom, dragi amida", odgovori Zija. Dva sata je ponavljao jedno te isto. "Ali, za trgovinu treba iskustvo. Zatim, zna li da je trite tek prestalo stagnirati. Povrh svega, poinje i rat." I Devdet-beg je ve dva sata govorio isto. Brati Zija, koji je estitkom za proli Kurban-bajram podsjetio da postoji, prije dva sata je bahnuo u kancelariju na Sirkcdiju i kazao da naputa vojsku, da e se otisnuti u trgovinu te zatraio novac od Devdet-bega. Devdet-beg je nastojao shvatiti ovaj neoekivani postupak svoga bratia, kojeg ve godinama nije vidio. "Ali, zato? I to u ovim godinama..." "Ja se, dragi amida, jo uvijek osjeam mlad!" Iako nije izgledao mlad, na njemu se vidjela djetinjasta bojaljivost koja mu se, jo prije trideset dvije godine, u danima oeve smrti, uoavala na licu. Na to su se nadovezali nepromiljenost i uobraenost, to Devdet-beg nije mogao shvatiti. "Ali, trite stagnira. Moda e izbiti rat. Ti o tome bolje zna, zar ne? To je za vojnika pravo vrijeme da se pokae. Ratne godine su vojnike godine!" "A trgovake...?" "Tada nama nita ne zapadne. Tada smo, zajedno sa enama i djecom, nemoni, ekamo." "Ali, u posljednjem ratu Vi niste ekali. Izgleda da ste dovezli eer." "Neuljudan si! Neu dozvoliti da se neuljudno ponaa! Ko ti je ispriao te traeve?" "Nije tra... To svi znaju!" "Otvoreno priaj, molim te lijepo! ta svi znaju? Zna li to svako da sam se bavio trgovinom eera i da se to potrefilo sa ratnim godinama? Pa, ja to ni od koga i ne krijem!" "Svi znaju da si prodavao eer po veoma visokoj cijeni...", ree Zija i naini jedan pokret rukom. "Nije vano, to se mene ne tie!" "Ali, stani! Polahko", uzvrati Devdet-beg. "Zao mi je to si kao moj brati nasjeo na traeve koje su o meni irili neprijatelji. Ti, naravno, ne zna da su te traeve lansirali oni koji se bave vagon-trgovinom. Ali, saekaj, da sazna istinu. Ja nita nisam prodavao po

visokoj cijeni, a neu ni prodavati! Ja sam svoju robu prodavao po trinim cijenama. ta drugo moe uraditi trgovac? Ali, ti to ne moe shvatiti. Ti samo zna biti neuljudan!" Zija nita ne odgovori. Gledao je Galata-upriju, koja se vidjela preko niskih krovova, i brod koji je pristajao uz most. Iako je popuio svoju popodnevnu cigaretu, Devdet-beg se jo jednom mai kutije s cigaretama. Zija se odjednom okrenu. "Nemojte vie puiti, amida. Osman mi je rekao, i Vi znate da vam teti." Osjeajui se krivim, Devdet-beg povue ruku. "Ali, dobro, kakvom trgovinom se eli baviti?" "O tome jo nisam razmiljao. Kad se imaju pare, onda se uvijek moe nai neto ime e se trgovati." "To je, dakle, tvoje miljenje o trgovini?!" "Naravno... Uvest u eljezo iz Njemake. Ako ne, dopremit u odnekud eer!" Smijao se. Bio je bezobrazan i antipatian. Nije izgledao kao brati koji od amide oekuje pomo. "Ako ne mogne eer, moe tof, ako ni to, onda kola... U Turskoj ionako uvijek vlada kriza neega. Ne brinite se Vi!" "Imam pravo da se brinem!", odbrusi otro Devdet-beg. "Aaaa, stvarno! To sam zaboravio", odgovori Zija kroz smijeh. "Kako moe zaboraviti?! Tvoj otac te meni ostavio u amanet!" Devdet-beg shvati da je rekao neto pogreno, da se njegov brati sprda sa njim. "Ja sam svoje zavrio", pomisli. "On prema meni ini najbanalnije drskosti, nabraja najbanalnije traeve, a ja mu nastojim uzvratiti istom mjerom. ta da radim, ta da radim?", promrmlja oslukujui otkucaje svoga srca. "Da, otac me ostavio Vama. Sjeam se onih stranih dana, onog dana kad ste me fijakerom odvezli od Zejncb-hanume i odveli u pansion. Inae, doao sam ovamo uzdajui se u oevu oporuku i u Vau dobronamjernost!" "Jaa! Jesi li vidio? Jesi li, osim mene, imao neku podrku u ivotu?" Malo se naljutio, a malo je bio i ganut Devdet-beg. "Nikoga nisam imao!" "Onda znaj cijeniti svog amidu! Vidi u kakvom je stanju tvoj amida... Pritisnuo je ruku na srce. "Da samo zna kako ovdje boli! Nita nee postii bezobraznim ponaanjem prema svome amidi!" "Da, nisam razmiljao o tome! Nema veze, i ja mislim isto kao i Vi. Znam da ste mi jedina podrka i, hrabrei se time, traim od Vas novac. Htio sam, naime, rei: pozajmicu. Pozajmicu koju u vratiti kad zaradim!" Devdet-beg se uzbudi novom idejom koja mu pade napamet. "Zato ne eka penziju?" "Dozlogrdilo mi je nositi ovu uniformu!" "Aaaa, kakve su to rijei?! Povrh svega, ti jo ima i orden! Godinama si se borio da bi bio dostojan te uniforme. Zatim, u..., ovaj, gdje ono bi, u Sa-kariji si i ranjen! Ti si i heroj. Prilie li heroju rijei koje si izgovorio? ekaj penziju!" "Toliko ne mogu ekati", uzvrati Zija beznadeano. "Meni treba novac!" "Kako ti to, sinko, lahko kae! Misli li da se novac lahko zarauje?" Zija se odjednom podie.

"Ne znam ja kako se novac zarauje! Kako bih znao? Nisam mogao nita drugo raditi mimo vojnikovanja", povika. "Ali, elim svoje pravo! A znam kako u uzeti ono to je moje pravo!" "Kakvo pravo? ije to pravo?!" "Ne znam ni ije jc pravo! Ne! Znam! Onoga to ste zaradili zbog smrti moga rahmetli oca..." "Da tvoj rahmetli otac vidi ovu tvoju drskost, veoma bi se raalostio. Zar da ovakav bude njegov sin?! On je bio idealist! Nije razmiljao o novcu. teta, teta...! Kosti ga bole!" "I ja sam, eto, doao uzeti ovo njegovo pravo!" "Zato? Zato sve ovo? Zato sada?" "Sada! Sada, zato to sam dobro razmislio. etrdeset i dvije su mi godine. U penziju u za dvanaest godina. Zatim u uzgajati cvijee na balkonu u stanu koji u uzeti pod kiriju. Shvatio sam da elim ivjeti. Odluio sam se nastaniti u Istanbulu." "Ali, ti ivi, ovaj, u eninom stanu u Ankari!" Devdet-beg pomisli: "Zaboravljam imena, rijei." "Rastavit u se i od nje...", kaza Zija i ponovo sjede u fotelju. "Zato? Zato, sinko? Osim toga, ta ena je, izgleda, i bolesna." "Bolesna!" "Ostavlja svoju bolesnu enu?", upita Devdet-beg. Pomisli da je opet rekao neto pogreno. Nije se vie mogao pouzdati u svoju pronicljivost. "Mislim da Vas uope ne zanima moja porodica, moja ena", odgovori Zija. "Da Vas zanima, pomogli biste joj dok sam ja bio na ratitu." "Zar nisam? Ima Boga, zar nisam?!" "Niste! Izuzev, naravno, nekoliko kurua koje ste dali da biste umirli savjest!" Devdet-beg bi poravnao raune tih nekoliko kurua, ali se zastidje; nije bio kadar. "teta... teta...", promrmlja. Onda poe kaljati. Kaljao je i razmiljao: "Kakvo pravo? Otkud mu to...? Izdravao sam ga dok je bio dijete. Dao sam mu novac kad je bio u vojnoj koli. Na raspustu je povremeno dolazio i boravio kod nas... Veoma runo kaljem!" Nastojao je uguiti kaalj; zastidje se mislei da bi brati mogao zakljuiti kako namjerno kalje. Rijeio se ovog napada kalja nakon to se izvjesno vrijeme grio, ali je shvatio da mu je lice sasvim crveno. Osjeao se iscrpljenim, a i krivim. Nije ba bio u stanju razmiljati. Interesiralo ga je emu ovo vodi. Nastupi duga utnja. Devdet-beg se ustruavao zapoeti priu, a mislio je da je i njegov brati obuzet istim osjeanjem. Nakon izvjesnog vremena Zija ustade. Isprui glavu naprijed i nasloni ake na ivicu velikog pisaeg stola za kojim je sjedio Devdet-beg. Devdet-beg se zabrinu. "Sada mi recite, amida, hoete li mi dati novac ili ete me vui za nos? Niste mi dovoljno pomagali dok sam bio dijete. Sad ste duni!" "Mislio sam da sam uvijek izvravao svoje dunosti prema tebi. Ne osjeam nikakav dug. Uinio sam i vie nego to je trebalo", ree Devdet-beg polahko rastavljajui rijei na slogove. "Uradili ste?! Tako, dakle! Ba me zanima, ako ete pravo, kako biste osnovali ovaj posao da nije bilo moga oca?" "Kakvog je udjela mogao imati tvoj otac?" "Da nije bilo njega i njemu slinih ne bi bilo ni ustavnosti, a ni Republike!"

"ta to ti govori? Ko ti je napunio glavu tim glupostima?! Jesi li zaboravio da je tvoj otac umro tri godine prije ustavnosti? Saberi se! Zatim, lijepo te molim, ne petljaj se u ono to se prije dogodilo. Tvom ocu sam uvijek pomagao. Ne zaboravi ni to da je on i previe bio sklon provodu. Pie je i bilo razlog njegove rane smrti. Onda, zna li ti ta sam ja radio dok iz duana u kome sam trgovao drvetom nisam preao ovamo? uti, zar ne? A to je zato to si neto utufio u glavu i spreman si na sve da bi to postigao." Brzo govorenje bilo mu je zamorno. Odjednom Devdet-beg upita: "emu sve to? Jesi li se zaljubio u drugu enu?" "Da", odgovori Zija zbunjeno. Zastidio se, izgleda. Bilo je to neto neoekivano. Zija sjede i uuti. Zbuni se i Devdet-beg. "Izgleda da u na kraju rei da mu daju pare koje trai", pomisli. Gledao je mladog ovjeka koji se zasitio vojske, ivota kojim je ivio i koji se usudio izmamljivati novac od svoga amide. Mislio je kako se vie ne vodi rauna o normama ponaanja i starim navikama. Ali je, isto tako, sasvim jasno osjeao da razmilja sa melanholijom i pakou, to je svojstveno starim ljudima. "Hoete li mi sad dati novac?", upita Zija; nestade onog nastupa krivice. Devdet-beg se opet uznemiri. "Ne znam koliko hoe. Zatim, ni ja vie nisam ustanju neto davati." "Ne zavitlavajte me opet! Ne mislite da ete me se lahko osloboditi!", povika Zija ustajui. "Ne deri se! Ne vii, lijepo te molim", ree Devdet-beg. "Uvijek ste traili nain da me se rijeite! Zato ste me, uostalom, i poslali u vojnu kolu!" "Ali, ti si sam htio biti vojnik!" "A to Vam je, naravno, veoma odgovaralo. Htjeli ste me se osloboditi. Bio sam neprikladan pokraj one paine kerke koju ste nali, zar ne? Mene ste otjerali u vojnu kolu. Stanite! Stanite, da bar jednom dovrim ono to hou rei! Ako bi mi jednom u mjesecu palo napamet da iz Kuleli doem na Nianta, namrtenog lica biste mi tutnuli nekoliko kurua u dep. Uvijek sam se osjeao kao da tanjim postavljenom na kraju stola prilazim kao neki nadniar. Zatim sam se zaldeo i nisam vie zakoraio kod vas." "Nikad te nisam drao mimo svoje djece", promrmlja Devdet-beg mlako. "La! Zato me, onda, niste poslali u Galatasaraj, kao to ste njih poslali? I ja sam itekako mogao ii u kolu onih uglednih plemia! Mene ste otjerali u vojnu kolu!" "Nisam znao da tako misli o vojsci", odgovori Devdet-beg. "Dobro, a kako da mislim? Dok su se meni noni prsti mrzli u Sarika-miu, vi ste ovdje trgovali eerom. Umalo nisam umro u Sakariji. Vi ste razvijali firmu!", kazivao je Zija i svoje lice primaknuo Devdet-begu. "Sada se preda mnom pojavila ta ena. To je moja zadnja sudbina, amida. Razumijete li? Vie mi se nee dogoditi tako neto." Devdet-beg primijeti da se uzrujao. Iz usta njegovog bratia zaudarao je alkohol. "Popio je da bi se ohrabrio", pomisli. "Sve je to, dakle, da bi pare potroio na enu! Mene je odabrao!" Pomisli da ga treba aliti, ali to nije mogao. tavie, osjeao je neodreeno gnuanje. Pred njim se nalazio neko ko je, bez ikakvog stida, govorio da e ostaviti svoju porodicu, svoje dijete. "Alija nisam u prilici ni da mu bilo ta kaem!" Zija se opet prodera: "Ako mi ne dadnete neto, neu Vas ostavljati na miru!" "Sjedi tu, dijete! Sjedi tu", ree Devdet-beg Zija se, sa svojim izoblienim licem, jo uvijek klatio pred njim. "Dat u ti to eli. Ali se i ti malo priberi. Zar tako, nakon toliko godina, misli o svom amidi?"

Kao da je i Zija bio zbunjen. "Dozvoljavate li da pripalim jednu cigaretu?", upita. Ne ekujui odgovor, uze sa stola kutiju s cigaretama. Ruke su mu drhtale. Izgedao je rasijano. I Devdet-beg se osjeao iscrpljeno. Posmatrajui bratia kako pui, nije nalazio snage ni da razmilja, a niti da ta kae. Poelio je dug i dubok san. Ubrzo upita: "Koliko eli?" "Ne elim mnogo. Toliko da otvorim duan na Karakoju i da otponem sa poslom... Ili toliko da kupim stan na Taksimu." Nastojao je izgledati odluno; nervoznim pokretima puio je cigaretu. "Ooo..., kako u nai toliko?", ree Devdet-beg. "Ja sam mislio da..." Zija je neta bijesno govorio. Da bi pokazao da ne uje, Devdet-beg prinese ruku uhu. "Neu Vas ostavljati na miru! U stopu u vas pratiti, kao utvara!" Zija je opet ustao i Dcvdet-begu primaknuo svoje nimalo lijepo lice i usta, iz kojih je zaudaralo na alkohol. Devdet-bega je opet spopao napad kalja. Nekoliko minuta je snano je kaljao, klatei se i savijajui naprijed. Potom se primiri nekoliko sekundi. Poslije toga se ponovo estoko zakalja. Dok je kaljao, toliko se povijao naprijed da samo to bradom nije udario o sto; krv je nadirala u lice, a u oima je osjeao toliku bol kao da e iskoiti iz svojih duplji. "Izgleda da umirem", pomisli oslukujui svoje srce. Potom shvati da mu nita nee biti, ali toliko mu je, dok se grio, teko pala pomisao na smrt da nije uspijevao vladati sobom pred bratiem koji je od njega nastojao izmamiti novac. Pokazao je na vrata Ziji, koji je uplaeno gledao. "Izlazi napolje! Izlazi napolje", zastenjao je izmeu dva zakaljaja i pogledao ga: "Priat emo drugi put!" Njegov brati je drhtei stajao pokraj stola. Kao da je neto pokuavao rei, ali Devdetbeg nije bio ustanju nita vie pojmiti osim pomjeranja njegovih usana. Zija pokua sakriti cigaretu u rukama; kao da je ukoravan zato to se odvaio puiti pred amidom, a ne zbog drskosti koju je iskazao prema njemu. Devdet-beg jeknu, sad jo otrijim tonom: "Hajde! Izlazi napolje, rekoh, bezobraznie!" Postade mu jasno da se uzaludno trudi obuzdati kaalj. Vidje da je Zija iziao iz sobe. Poelje neto rei, ali nije uspio skupiti snagu. Kao da mu u pluima i u duniku gori vatra, koju je kaljem i jecajima trebao izbljuvati. Kad je doao sebi, iz depa izvadi maramicu i obrisa kapi znoja sa ela. U sobi je bio sam; osjeao se ostarjelim i iznemoglim. "Utvara", promrmlja. "I sam dobro zna ta je... Utvara!" Potom se pribra. "Bila je to utvara!" Mozak mu se dao na ponovo uspostavljanje onoga to se u ovih pola sata sruilo i ispreturalo naglavake.

13. Prosidba Ispunjen mirisom tetkove lule i tetkinog parfema, taksi je skrenuo u jednu od sporednih ulica Jeniehira, proao izmeu jednoobraznih kua i zaustavio se pred jednom od njih, na koju je pokazao Omer. Ugledavi izmeu drvea svjetlo u dnevnom boravku, Omer

se uzbudi. I juer je dolazio ovamo, vidio se sa Nazli. Danas e, kao to je dogovoreno, biti obavljeno ono to se zove pronja. Vrata se otvorie odmah nakon kucanja. "Ja sam Dunejt, moja supruga Madide", ree tetak inei prvi potez, ali taj to otvori vrata nije bio Muhtar-beg, nego neki mrav i visok ovjek. "Ja sam Refet-beg, gospodine! Da, znaju da ete doi. Gore su. Ja sam siao zato to se danas dogodila sluajnost... Vi ste, izgleda, Omer-beg. Drago mi je, ja sam, moe se rei, Nazlin amida. Izvolite, izvolite..." Tetka nabra lice kao da misli: "Nepristojan i blebetalo!" Krenue prema stepenicama. Na vrhu stepenica pojavi se Muhtar-beg. Spusti se nekoliko basamaka nie. Potom se, kao da je pomislio da e zaprijeiti prolaz, vrati idui natrag. Okrenu se oko sebe. Vidjevi Nazli, umiri se. "Izvolite, izvolite, molim vas!", povika. "Tetak, eto, to je Nazli", ree Omer... Ovo je moja tetka Madide." "Sjea li me se?", upita tetka. "Kao da se sjeam?", uzvrati Nazli. Rukovali su se i Muhtar-beg i tetak. I oni su bili zbunjeni. Kao da niko nije uspijevao biti ono to jest. "Izvolite, gospodine, izvolite. Prvo Vi, molim vas...", ree Muhtar-beg, zasipajui nareenjima slukinju koja je prihvatala kapute. I Nazli prui ruke prema kaputu Madida-hanume, ali se ona opirala. Ubjeivale su se ispod iviluka. "Nismo zakasnili, zar ne?", upita Madida-hanuma dok su ulazili u dnevni boravak. "Ne! Niste, niste", odgovori Muhtar-beg. "Vi zapadoste ba u oak. Da preete ovamo?" "Ne, molim vas", promrmlja tetka. Fotelja u kojoj je sjedila bila je u oku, ali to je bilo najbolje mjesto odakle je izbliza mogla mjerkati Nazli. Nakon to to nasluti, Omer sa zebnjom primijeti da je Muhtar-beg sjeo blizu njega. Nastade tiina. Potom Refet-beg dovri svoju reenicu, a djelovalo je kao da se izvinjava: "Dogodila se sluajnost. Rekoh, u prolazu da svratim kod Muhtar-bega. Nisam znao da ete doi". "Molim vas", ree tetak. "Niste nas dugo ekali, zar ne?" "Ne, ne", uzvrati Muhtar-beg. "To je rekla i gospoda. tavie, rekao sam Nazli da..." Primijetivi da se govori o njoj, tetka uspanieno smaknu pogled sa Nazli, koju je paljivo mjerila. "Jaa..., a mi se uspaniili mislei da smo zakasnili", ree i nastavi mjerkati Nazli. Nazli se zarumeni. Omer se ustruavao pogledati je. Kao da se naljuti na tetku to vie nego uoljivo zagleda Nazli. "ta li sad misli?", proe mu kroz glavu. Osjeti da ga zanima tetkin sud o snahi. "Kakvu kahvu pijete?", upita Muhtar-beg kad slukinja ue. Rekli su kakve e kahve, pa opet nastupi tiina. Sjedili su u sobi s niskim plafonom i malim ispupenjem u zidu, to je podsjealo na zatvoreni balkon. Na suprotnom zidu, sa irokim ramovi-ma, objeena je panorama Venecije, slikana u ulju. Sa mjesta na kome sjedi, Omer je, na zidu iza trpezarijskog stola, vidio i pozlaenu levhu, a u uglu koji rastavlja dvije sobe bila je polica za kape sa sedefnim gravurama. Sve je bilo na svome mjestu, ba kao kad da se neto oekuje. uje se odluno i duboko kucanje zidnog sata. Tetka paljivo mjerka Nazli. "Miran kao janje sjedim ovdje", pomisli Omer, ali zapazi da neprikladno sjedi u fotelji.

"Kakva Vam se ini Ankara, gospodine?", upita Muhtar-beg. "Nismo ba uspjeli ni vidjeti Ankaru", ree tetka smjekajui se kao da je to neto zapanjujue i veoma prijatno. "Doli smo juer pred podne. Ali, stvarno je hladno." "Da, hladna je Ankara", ree Muhtar-beg. "Naroito ovih dana... Vjerujte, danas smo ozebli u Medlisu!" "Oprostite, gospodine, u ijem medlisu?", upita tetka, ali, shvatajui svoju greku, odmah povika: "Aaaa, naravno, naravno!". "U Narodnom medlisu, na Kamutaju, gospoo", odgovori Muhtar-beg._ uo je da je tetka popravila svoju greku, ali je i opet rekao. Izgleda da se nije naroito iznenadio trenutnoj zaboravnosti daleke rodice. Tetka se zacrvenje. "Znam, dragi, naravno da znam", ree, pa, shvatajui da je sad preuveliavala ono to se treba znati, jo vie pocrvenje i pokua se nasmijati. Omer vidje da se smije i njegov budui punac. Tetka se, umirena, vidjevi da se i narodni poslanik smije, jo vie nasmija. Potom se nasmija i tetak. Svi su se smijali. Slukinja je donijela kahvu. Omer osjeti da se omekala ona neodreena uzrujanost koja je ljude inila drukijim nego to jesu. Zajedno sa kahvom, narodni poslanik musafire ponudi cigaretama, ali se nije okretao prema Omeru. Omer se obradova kad vidje da tetak nije odbio cigaretu. Strahovao je da e zapaliti svoju lulu i da e to prouzrokovati izvjesnu nelagodu. Sve se oputalo. Ono to se treba priati, ubrzo e poeti, ali nedostajalo je jo malo topline i bliskosti. Za to jc bilo zgodno prisjeanje daleke rodbine. Temu je pokrenula tetka. Podsjeti da su ona i Nazlina majka djeca dvojice brae. Ali, da nisu bili sinovi iste majke... Nije podsjeeno na dugogodinju ljutnju zbog jednog davnog miraza, a kanjenje u prepoznavanju Muhtar-bega bilo je upravo zbog toga... Tetka odmjereno navede sve zajednike roake o kojima se ovdje moglo govoriti. Omer pomisli kako je daleka rodbina bogatiji povod razgovora od bliske rodbine. Ispijaju se kahve, prisjeaju se imena, bolesti, datuma roenja i smrti, nesrea, sree. "Jednog dana u i ja postati kao ovi", promrmlja Omer. "Jednog dana u i ja, ispijajui kahvu, govoriti o svojoj rodbini. I to nakon svih pouda. Brak e me obuzdali. Ionako sam se malo prizemljio na toj pruzi. I, ja sam, dakle, spreman za neto takvo." Opet je analizirao samog sebe, ali nije uspijevao skupiti neku pretjeranu snagu da stupi u akciju. "Jednog dana, i to ne u nekoj dalekoj budunosti, i ja u sa papuima na nogama i sa suprugom, koja u sobi plete... Supruga?" Zbunjeno pogleda Nazli. Ova djevojka koja se u ovoj sobi sjedei naspram njega nastojala umiriti pod pogledima budueg mua, njegove tetke, koja se prisiljavala na bude smirena! Odjednom, koncentrirajui se, promrmlja: "Eee, ta je!? Moja supruga, eto." Tetak je priao o svome ivotu, o svojoj trgovakoj prolosti. Potom, pomalo grubo i optuujue, kaza kako se njegov trgovaki ivot suoio sa skuenou, kako nita nije slobodno kao nekad. Na to i Muhtar-beg osjeti potrebu da u kratkim crtama prepria svoj ivot. Radio je kao obini slubenik, kao kajmakam i kao valija. Osam godina je u politici. Prihvata kao normalno to to je trgovina, odnosno uvoz i izvoz, suoena sa izvjesnim problemima. Izgleda da e se, zbog razvoja drave, zapadati u jo vee muke. Ipak, sadanja situacija je mnogo bolja u odnosu na period od prije est-sedam godina. Narodni poslanik to ree tako armantno da mu je poeo odobravati i pomalo usiljeni tetak. Tako se u sobi, koju je zagrijavala pe obloena keramikim ploicama, jo vie poveavala atmosfera radosti. I tetka je priala sa Nazli. Paljivo je promatrala, smjekala

se, postavljala pitanja. Koju je srednju kolu pohaala, koje strane jezike govori, kako je udesila tu lijepu haljinu? Ali, nakon nekog vremena, ispod svih pokreta i rijei, nastupi napeta utnja, u kojoj su svi bili u iekivanju. uju se samo otkucaji sata: Kao da su svi mislili: "Eto sad e poeti ono o emu se, zapravo, treba priati". Tetak je zapoeo sa priom. "Gospodine, vjerovatno znate razlog naeg dolaska ovamo", ree tetak; nije se drsko drao, izgledao je umjereno. "Vaa kerka i na Omer su se vidjeli i dogovorili." "Moj tetak e opet poeti sa realnou", pomisli Omer. U ovako napetim situacijama, gdje su pogodnije blage i odmjerene rijei, suprotno oekivanjima, tetak zauzme otar stav i voli rei ono to se ne treba kazati. Jednom je ovaj svoj stav Omeru objasnio realnou i time to ne voli dvolinjatvo, ali je Omer mislio da, prilikom svakog napada realnosti, njegov tetak sve vie biva dvolian. "Razgovarali su, dogovorili se. Oboje su pametni. Ja mislim da nije nae ni da priamo. Izgleda da bi to i bilo ispravno. Mi ne bismo trebali upadati u rije, zar nije tako? Poto su oni pametni i..., i dva dobro obrazovana ovjeka, na nama je samo da se sloimo sa njihovim odlukama." Nakon to to izree obazrivo, kao da diskutira sam sa sobom, izgleda zakljuivi da nije pretjerao u svome realizmu dodade: "Tako bi trebalo biti. Tako bi trebalo biti, zar ne?" "Kako? Naravno, naravno", uzvrati Muhtar-beg. "Eto, zbog toga Vas pitam. Na sestri se eli oeniti Vaom kerkom. Slaete li se Vi?" Muhtar-beg se zbuni. Kao da je uo neto to uope nije oekivao. Me-koljio se u fotelji, uvijao se gledajui u Nazli, kao da oekuje pomo. Omer je takoer osjeao krivnju. Dolo mu je da se izvine ovom ovjeku koji se uspanieno uzvrtio zato to je prouzrokovao ovako neprijatne situacije. "Ah, zar e se, nakon svoje majke, i ona odvojiti od mene?", promrmlja Muhtar-beg. Izgledao je tuno i usamljeno. "Ali, ima jo vremena do braka", ree tetak. "Onda, neka im je sa sreom, gospodine, neka im je sa sreom!", dodade u urbi, kao da je pomislio da nije vrijeme da tjei Muhtar-bega ve da iznosi ono to je planirao. Nastupi tiina. Tetka uzdahnu. Tetak ree i ono preostalo to je trebalo rei: "Na Omer, znate, radi na pruzi. Odluili su da se vjeridba obavi s poetka proljea, prije nego to nastupi sezona gradnje. I Vi, koliko znam, elite da se vjeridba obavi u Istanbulu." "Ne ja. Ne ja", iscrpljeno promrmlja narodni poslanik. "Njena majka ra-hmetli... Nikako nije voljela Ankaru. Oporuila je..." "Kako god elite, gospodine!", kaza tetak kao da trpi neku muku, pa uu-ti nakon to izgovori nekoliko reenica o detaljima i datumu vjeridbe. Sobom se rairi posustalost. Svi su se povukli u vlastita razmiljanja. "Misle o svojim ivotima, o svojim planovima", pomisli Omer. "Naslauju se ovom rijetkom prilikom, koriste nas da bi razmiljali o sebi!" Osjeao je da svi razmiljaju o nekoj uspomeni iz svog ivota ili da razmatraju neke male planove i da, dok to ine, pred oima imaju Nazli i njega. To mu se uinilo neizdrljivim. "Toliko su se zaboravili da im ak napamet ne pada da razbiju ovu udnu tiinu", pomisli u srdbi. "Veoma ste ganuti, gospodine. Gotovo da u pomisliti da Vam je ao", rekla je tetka znatieljno gledajui narodnog poslanika, a izgledala je tako kao da je malo povrijeena.

Kao da se Muhtar-begu se dopade ta panja. "Sta da kaem, ta da kaem?", uspomaga se. "Oekivao sam, ali opet mi to doe udnovatno. ta da kaem? A moda nisam oekivao ovako", pa pogleda Omera. "Momak mi se dopao. Ali, opet sam zbunjen." "U ovo vrijeme to biva ovako", ree tetak kao da se ponosio svojom oba-vjetenou. "I drava se mijenja. Tako biva, eto. Sami se viaju, dogovaraju. Tako je bolje, zar ne?" Muhtar-beg pogleda u Omera. "Dobro, eto, sad su mene poeli premjeravati", pomisli Omer. U njega gleda i mravi Refet-beg, koji se tu zadesio. "ta li misle? Kakav im se inim?" Doe mu da ustane i izie iz sobe. "Da, da, treba treba se prilagoavati vremenu", promrmlja Muhtar-beg skidajui pogled sa Omera, pa se odjednom razveseli kao da se neeg sjetio: "Ja sam se sa mojom hanumom oenio uz pomo provodadije", kaza i lice mu prekri sjeta: "Ali, moja zbunjenost nije zbog toga... Ja sam, inae, uvijek bio pristalica progresa." Uzbueno se okrenu prema Refet-begu: "Zbog toga smo Refet-beg i ja u Medlisu na sebe privukli mnogo gromova. Mi smo u ovoj borbi!", da bi, zaboravljajui na svoju tugu, poeo priati o tome kako se, dok je bio valija u Manisi, borio sa softama da primjene zakon o odijevanju. Ovo Muhtar-begovo neoekivano vedro raspoloenje i potitenost zbunili su tetka i tetku. Izvjesno vrijeme sluali su veselo prianje narodnog poslanika. Vie su obraali panju na Muhtar-begove rijei, manire i vesele gestikulacije nego na ono to je govorio. "Misle, izgleda, da je lahkomislen", pomisli Omer, ali se pomete primjeujui da budueg punca i sam tako doivljava. "Dobroduan ovjek", promrmlja. Zatim pogleda Nazli. S panjom je sluala svoga oca. Otvorie se i Refet-begova usta. "Ne bih trebao razmiljati o sebi, bar malo bih trebao biti kao oni, i ja bih se trebao prikljuiti ovom veselju", pomisli Omer. Doe mu da zaboravi na svoje strasti i da se umijea u ovu atmosferu sree koju zagrijava pe obloena keramikom, da pogazi svoju svijest i ponos. Natrenutak ubijeen da e to moi uraditi, spokojno proara oima po sobi, ali, ugledavi slukinju kako ga posmatra kroz odkrinuta vrata, prisjeti se da je kandidat za budueg zeta. Zbunjeno je sluao Muhtar-bega koji je priao o svome valiluku u Manisi. "To je neminovnost", pomisli, ali shvati da sebe vie nee moi svestrano razmatrati. "Jeste li ikako ili u Evropu?", upita tetak prisno. "Ah, ne. Nije bilo prilike za to", poali se Muhtar-beg. "Ali, treba otii i vidjeti... Volio bih da ode moja Nazli", pa, vjerovatno strahujui da se njegove rijei ne protumae pogreno, dade znak slukinji, koja ude sa tacnom. "Trebali bismo prei za sto", ree. Polahko preoe za sto... 14. etnja na istom zraku "Utvara!" Prolo je mjesec dana od susreta sa Zijaom, ali Devdet-beg je jo uvijek razmiljao: "Utvara, kojoj usta zaudaraju na alkohol, koja nosi orden na prsima, koja od svoga amide pokuava izmamiti novac!" Opet je bio pred vratima koja vode u avliju, u hodniku, pred ogledalima. Povremeno pogleda na veliko odgledalo, posmatra sebe. "Kad e opet doi?" Jo jednom je doao sljedeeg dana, nakon to je amidu ostavio u napadu kalja. Devdet-beg mu je rekao da nije u prilici da mu neto da i pozvao Osmana. Osman je Ziji objasnio da firma nema novaca, da im, inae, treba novac zbog

preseljenja kancelarije iz Sirkedija u Karakoj. Zija je to sluao namrgoen, a prije nego to je otiao, pronaao je priliku i amidi ponovo proaptao da ga nee ostavljati na miru. "Ali, otkud mu pravo?" Devdet-beg je u ogledalu posmatrao ostarjelo tijelo i razmiljao: "Gdje nalazi tu hrabrost?" "Dolazimo, dolazimo!" Nigan-hanuma je to povikala. Sa unucima su izlazili u etnju, ali ona je, kao i uvijek, kasnila. Zaue se glasovi unuka koji su silazili niz stepenite. Devdet-beg se pogleda u ogledalu. Izgledao mu je da mu je grba jo vie izila i da se jo vie smanjio. Stalno je to primjeivao ispred ogledala. "Ne elim da me vide kao nesimpatinog starca", pomisli. Stavi eir na glavu. Jo jednom pogleda u ogledalo. Prolo je toliko godina kako se navikao na ovo ostarjelo lice sa eirom, odavno je ve zaboravio ono mlado lice sa fesom. Ali, i opet nije mogao da ne osjeti utuenost. Vani je jo bilo snijega. Bio je kraj februara. Prola su tri dana, ali se jo uvijek nije otopio snijeg koji je pao na Kurban-bajram. Devdet-beg se us-hoda po stazi izmeu avlijske kapije sa zvoncetom i stepenica koje vode u kuu. "ovjek e nakon toliko godina uplaiti svog starog amidu i usuditi se izmamljivati pare od njega! Kako tu hrabrost nalazi u sebi?", pomisli. "Recimo da ga je raspametila mlada ena u koju se zaljubio. Pomahnitao je toliko da bi sve uradio za nju. Dobro, a zato je odabrao ovaj put da bi doao do para? ta je to to ga uvjerava da e od mene izmamiti pare?" Zaustavi se nasred dvorita. Pokuavao je razmiljati, kao to je to esto inio u posljednje vrijeme, prisiljavajui se da se prisjeti nekog zaboravljenog imena ili rijei. "Prisiljavam se, ali ne uspijevam nita pronai", proapta. "Ali, zato je odabrao taj put...? Aaa, evo ih!" Nigan-hanuma je silazila u avliju. Na sebi je imala kaput boje kamilje dlake, a na glavi malu crnu kapu. Drala je unuad za ruke. Njihova majka ih ve dva dana nije slala u kolu, jer su se pojavile zarazne bolesti. Nakon to sioe, Demil, koji je ove godine krenuo u osnovnu kolu, istrgnu se iz nenine ruke i poe trati avlijom. "Stani, ne tri! Stani! Ne tri, rekoh! Past e!", povika Nigan-hanuma. Glas svoje supruge Devdet-beg doivi bezbojnim i mrtvim. Protrese zvonce objeeno na kapiji. Kanili su u etnju prema Maki. "Misli da u osjeati dug prema njemu. Zato vjeruje u to? Navodno sam ga se rijeio! Navodno mu nisam dovoljno pomagao!" Nigan-hanuma mu se zavue pod ruku. Devdet-beg se prisjeti bratove smrti, enidbe i preseljenja u kuu na Niantau, malog Zije koji je tih godina etao po kui. "Tada je, eto, bio malo vei od ove unuadi. Ali, bio je nekako udan. Kao da nije bio dijete. Kao da je prerano sazrio. Gledao je podmuklo. Imao je takav pogled odozdo, kojim kao da ovjeka isljeuje, podvrgava sasluanju. Uz to, lice mu je ostalo djetinjasto dok tako gleda. Isto je gledao prije mjesec dana, kad je uao u kancelariju i rekao da mu trebaju pare." Ili su od tramvajske pruge prema policijskoj stanici. Devdet-beg kao da se razbjesni: "Ne svia mi se!" Bili su na uglu kraj policijske stanice. Neko izie iz duana. Priblii im se. Devdet-beg ga nije prepoznao, ali ovjek je ve ispruio ruku, s potovanjem izgovarajui njegovo ime. "Ko je ovo?", zapita se Devdet-beg dok ga je taj ljubio u ruku. ovjek posee i za Nigan-hanuminom rukom. Bio je mlad. Imao je lijepo lice i kecelju na sebi. S ljubavlju je gledao u Devdet-bega. Potom prie unuadima. I njih pogleda blagonaklono. "Trebalo bi biti da je prilino dobar poznanik, ali ko je?" Snebivajui se, Devdet-beg to upita svoju suprugu nakon to prooe policijsku stanicu.

"Zar nisi mogao prepoznati? Pa, vrtlar Aziz", ree Nigan-hanuma. "Nije u mogunosti da odrava bau nakon to je otvorio piljarnicu!" "Aziz, dakle! Prije se bavio vrtlarstvom. Doveo je u red nau bau iza kue!" Devdetbeg mu je prije dvije godine pomogao da otvori piljarnicu. Prvi put ga je vidio kad je, sa njegovim ocem, obilazio kuu. Njegov otac je tada rekao da je bio bostandija. On je grickao sjemenke u dvoritu... "Kako se nisam mogao sjetiti?", pomisli. Sad ga je prvi put vidio pred duanom. Potom se prisjeti onog neprijatnog Nigan-hanuminog pitanja: "Zar ga nisi mogao prepoznati?" Devdet-beg pomisli: "Vie ne mogu prepoznavati druge". Sve je mijeao. Bila je to starost. Nakraju je dva puta sedmino odlazio u kancelariju. Nita nije elio raditi. ak i da je elio, niko mu nije nita zapovjedao. Zatim mu drugo pade napamet: "Ali, nikome nisam uskraivao svoju pomo..." Malo se uzbudi. Znali su ga svi na Niantau; svi osjeaju potovanje kad vide Devdct-bega, s ljubavlju ga pozdravljaju. Za svakoga je neta uradio. "Trideset dvije godine sam ovdje", pomisli. Pribliavali su se Tevikiju. Naspram damije Devdet-beg ugleda tek izgraenu stambenu zgradu. ije je ovo? Rekla mu je to Nigan-hanuma prilikom etnje prije tri dana, ali se sad ne sjea. Potom se prisjeti: nekog trgovca duhanom iz Izmira. Zna da je visok, ali nikako da mu se sjeti imena. Do Tevikija je neprestano traio rije sa vrha jezika. Potom je, s tugom, prestade traiti. Pomisli kako je zrak hladan. Trideset dvije godine je bio tu. Prije trideset dvije godine doao je u konak na Tevikije i prvi put vidio Nigan. Trideset dvije godine stanuje na Niantau, u kui preko puta. U tu veliku kuu je, sa Nigan-hanumom, uao jednog ljetnog dana prije trideset dvije godine. Uzeli su jednu slukinju i jednog kuhara. Kasnije, kad mu je otac umro, dolo je ono neujno dijete blijedog lica koje gleda odozdo. ivjelo je zajedno sa njima. Htjelo je biti vojnik. "Zija, kad ve hoe biti vojnik, a poloio si i ispite, onda idi u Ku-leli", rekao mu je Devdet-beg. Osman se tek bio rodio. U kui je vladala srea. Zijinii ugaeni i plaljivi pogledi, neujno etanje po kui, ne dirajui nita, poput stranca; Devdet-bega je to podsjealo na neprijatnu prolost, na protekle, davne i hladne godine. Nakon to je Zija otiao u vojnu kolu, jo vie se produbila spokojnost u kui na Niantau; gotovo da je postala opipljiva. "Ne svia mi se on", promrmlja opet Devdet-beg. Bio je u stanju priznati svoje grijehe. Duboko, duboko je uzdisao, istio svoja plua. Trebalo mu je da se povremeno zaustavlja i da to dublje udie zrak. Prilikom zadnjeg dolaska doktor Izak je bio prisiljen priznati da sumnja na njegova plua. Devdet-beg je imao potrebu za istim zrakom. A to je, isto tako, bilo dobro opravdanje da ne ide u kancelariju. Osman i Refik su mu jedan dan nadugo i nairoko objanjavali da vie nema potrebe da svaki dan dolazi u kancelariju, a Devdet-begu je kroz glavu prolo da je zdravsteni motiv najdostojanstveniji nain za povlaenje. Sada, dok je duboko udisao zrak, bio je toliko miran da je bez ustruavanja razmiljao o svemu tome. Suprotnim trotoarom prolazio je krupan ovjek. Ugledavi njih, uspori korak i teatralnim pokretom sa glave skide eir irokog oboda. Blagim naklonom ih pozdravi. Primajui pozdrav svojim eirom, Devdet-beg ga prepozna: bio je to advokat Denabbeg. Pomislivi kako advokati nemaju radno vrijeme, pogleda na sat: bilo je gotovo jedanaest. Pomisli kako je etnja na Maki u ovo doba dana nelagodna mukarcu. Bilo je to vrijeme domaica, penzionera i besposlenih ljudi. Radio je i kojeta drugo to rade besposleni: sluao radio, igrao se sa unuadima, sadio udno bilje u avliji, pa napamet uio njihova latinska imena i ponavljao ih za sofrom. Ali, isto tako, imao je i jedan bitan

posao: pripremao je memoare. Jo nije napisao nijednu jedinu rije, ali je poeo prikupljati grau. Odredio je ime knjige koju je namjeravao objaviti: Moj polustoljetni trgovaki ivot. U knjizi bi iznio sve to je radio od vremena bavljenja drvenom gradom do danas, obogativi je fotografijama, dokumentima i lancima. Naspram kasarne susretoe se sa dvjema enama koje su etale sa djecom u kolicima. Bile su dobro odjevene, mlade i zdrave. Smijale su se. Ugledavi njih, zaustavie kolica. Pozdravie Devdet-bega, a potom sa Nigan-hanumom progovorie nekoliko rijei. Jedna od njih se sagnu i poljubi oboje unuadi. Nigan-hanuma se nadviri nad kolica i tipnu djecu. Dok su ili ispod stabala, Nigan-hanuma poe objanjavati ko su ene: "Visoka i mrava je snaha Safet-begovih, a druga je njena sestra. Obje su se udale pretprolog ljeta", pa nastavi priati da je ona visoka i mrava prije bila zaruena sa drugim. "Utvara", promrmlja odjednom Devdet-beg. Bili su u onom pustom dvoritu koje se ve zove Talik,18 meu neupotrijebljenim kamenjem nedovrene damije, iji su temelji iskopani u Abdulazizovo vrijeme. Nigan-hanuma je jo uvijek priala o mladim enama; u daljini su se vidjeli Bosfor i ostrva. "Utvara! Neu ga se moi osloboditi! I on zna da ga se neu moi rijeiti ako i dam, a i ako ne dam ono to trai. Zbog toga i dolazi traiti novac!" Puhao je hladan i suh vjetar. Devdet-beg se nasloni na Nigan-hanu-mu. A ona se, poput make, privi uz njega. Unuci su akali po gomili snijega koja se jo uvijek nije zablatila. Udubili su se u igru, zaboravili na nenu i djeda. "Zavreno je sa mnom", pomisli Devdet-beg. Stisnu ruku Nigan. Da bi zaboravio, pogleda u more. "Neu se moi osloboditi", pomisli odjednom. "Duana drvima, Hasekija, kue iz Vefaa, svog brata, utvare!" Gledao je djecu, ali nije vidio; slike su se nadmetale u njegovom mozgu: umirao je njegov otac koji se bavio drvenom graom, gvoarski duan razvijao je Devdet-beg, poeo je sa prodajom u Anadoliji, njegov brat se u krevetu borio sa ivotom, malog Ziju je ostavljao u amanet svome bratu, enio se sa Nigan-hanumom, posjeivao je Ismail Hakki-pau radi dopremanja eera, elio je da u kui na Niantau uvijek vlada mir, da mu porodica bude kao porodica iz knjige koju je itao dok je uio francuski. "Ostavi to! Ostavi, isprljat e se!", povika Nigan-hanuma i Demil ispusti blatom umazanu granu. "Hladno mi je. Da se vratimo", proapta Devdet-beg svojoj supruzi. Nigan-hanuma se privi uz mua. 18 Talik - poploano dvorite U povratku su se slike opet preticale u njegovom mozgu. Devdet-beg ih ne pokua obuzdati. Povremeno je mislio na utvaru. Odlui da ponovo predloi sinu da Ziji daju malo para, ali pomisli da se Osman nee sloiti. Poe trljati ruke da ne bi ozebao, ali ga to umori. Kad su bili ispred stanice na Tevikiju, odlui da se popnu prvi u tramvaj, ali odustade. Potom pomisli da e prilei poslije ruka. Niko nita nije govorio. Kao da su se unuci umorili; nisu se odmicali od djeda i nene. Devdet-beg se nastojao razonoditi mislei na ruak. Dok su prolazili pokraj tevikijske damije, mrlja mu upade meu nesigurne misli: "Hou li u jo jednom moi klanjati bajram-namaz?" I ovoga Bajrama se kao prut tresao na hladnim damijskim ilimima, ali

osjeao je zadovoljstvo zato to je u spokojstvu trpio bol koji je osjeao. Shvati da se mrlja iri prenosei se i na druge misli: "Hoi li u doekati Refikovo dijete?" Prije dva mjeseca je reeno da je Perihan trudna. "A preseljenje kancelarije na Kara-koj?" Nije vrijedilo to se protivio preseljenju kancelarije, a i on je izgledao kao da se s time pomirio. "Da bar brzo zavrim te svoje memoare", pomisli kad su prolazili ispred policijske stanice. "A da u bau iza kue zasadim bijeli sljez, bi li se primio? Bijeli sljez, bijeli sljez... Kako ono? Lonicera ca-prifolium... Ali, zar to nisu orlovi nokti? Althaea officinalis!" Odjednom se zau krkljav i promukao glas: "Devdet-bee!" Devdet-beg se okrenu. "Vah, vah! U kakvo stanje je doao Sejfi-paa", pomisli. Bio je Abdulhamidov ambasador u Londonu. Bio je prijatelj Niga-ninog oca ukri-pae. Njegova zvijezda je trebala jo sijati, ali ga je ustavnost ostavila u sjeni. "Kako ste, gospodine?", upita Devdet-beg. "Nigan, keri, kako si?", upita Sejfi-paa umjesto odgovora. Nigan se odmaknu od mua, nage se i s potovanjem poljubi pau u ruku. "Nema vie ljudi kao to je tvoj otac!", ree Sejfi-paa jo krkljavijim glasom. "Kakav je ovjek bio ukri-paa! Nema vie takvih!" Rekao je i jo neto. Iako se naslanjao na slugu, iako se teko drao na nogama, iako mu je lice sliilo licu starog i odvratnog psa, pobuivao je potovanje. Devdet-beg nije mogao ne osjetiti oduevljenje. "Mora da je prevalio devedesetu", pomisli. "Ovi dugo ive, jer se nisu troili trgovakim problemima. Ja u otii prije njega. Ah, zato ga je Nigan poljubila u ruku?" "to je ovjek bio tvoj otac", kaza paa. "Nema vie takvih ljudi!", pa se okrenu prema Devdet-begu. "Je li trgovina preputena gospodi sinovima?", pa sam potvrivao glavom. "Iz Talik-avlije, sa etnje na istom zraku, hah? Ah.hah, hoh!..., i krkljavi pain smijeh preobrati se u krkljavo kaljanje. "Da, gospodine", promrmlja Devdet-beg. Osjeao se povrijeenim, ali se nije namjeravao usprotiviti. Sejfi-paa upita Nigan-hanumu za sestre. Raspita se i o ostaloj rodbini, poznanicima, a one za koje se raspitivao doivljavao je kao prave ljude. Potom mu postade dosadno. Slugu, koji ga je pridravao ispod ruke, narui to se ljulja. Shvatajui da je pravi trenutak, Nigan-hanuma se opet sage i poljubi pau u ruku. Paa umiljatim glasom pokua rei neto unucima koji su se vrpoljili oko Devdet-begovih skuta, ali ih promukla krkljavina iz njegovog grla jo vie zaplai. Tada se i udalji, prekoravajui i gurkajui slugu. "Kako je ostario!", ree Nigan-hanuma i uzdahnu. "Star, ali zdrav!", pomisli Devdet-beg. Potom je podugo iao ne govorei nita, niti se putajui da ga supruga uzme ispod ruke. Potom se zaustavi na skretanju prema Niantau. "Ali, zato ga Nigan poljubi u ruku?", pomisli. Razlijee se kripa sa tranica i tramvaj proe pokraj njih. "Zato poljubi?" Zasvira neki automobil i uplaeni unuci privie se uz nenu i djeda. Sejfi-pau su moda zaboravili, ali su jo uvijek bili uplaeni. Tamo, s Niga-ninim ljubljenjem paine ruke, dolo je do udne, uznemiravajue napetosti. Kao da se neto slomilo, kao da je poinjen zloin. Vjetar podmuklo zapuha. Devdet-beg se sve vie srdio zbog onog ljubljenja ruke, a ne vidi da njegova supruga haje za tim. Polahko su preli na drugu stranu. Ukaza se i kua.

U prednjoj avliji bila su stabla kestenova i lipa. Iako je bilo hladno, prozori na gornjem spratu bili su otvoreni. Na ogradi bonog balkona visila je bijela krpa; znak vodonoi da donese vodu. Iz dimnjaka izlazi tanki plavi dim i na vjetru se odmah rasprava. Njiu se ogoljela stabla u avliji iza kue. Podno zida ila je maka. "Ogladnio sam", pomisli Devdet-beg. "Sad u ui u svoju kuu. Najest u se. Zatim u lijepo ispuiti jednu cigaretu, a potom - slatko i dugo popodnevno spavanje..." 15. Pjesnik ininjer na vjeridbi Vrata se odjednom otvorie. "Hajde, siniu moj dragi, uzmi malo istog zraka!", ree Ferida-hanu-ma. "I aj je spreman? Da malo izide iz ove sobe, da malo sjedne sa mnom! Ionako, jednom u sedmici ima slobodan dan, zar da i njega provede u ovom dimu, sjedei stalno meu ovim knjigama? Kakvo ti je lice! Boga mi, vragolast si!" "Mama, ja u aj uzeti kasnije", odogovori Muhidin. "Uskoro u izii. Omer se vjeri." "Aaa, Omer se vjeri? Zato ne kae? S kime?" "Sa jednom djevojkom", ree Muhidin hladnim tonom, ali se pokaja to je rekao ak i to. "Sad e pitati ko je mlada, ime se bavi njen otac. Htjet e saznati pojedinosti", pomisli; namrti lice da bi pokazao kako ne eli uti pitanja. "aj je spreman! To sam htjela rei", ree njegova majka. "Ugnjavio sam je! Bio sam zadrt", pomisli Muhidin. "Mogao sam joj utoliti znatielju. Ako nita drugo, mogao sam joj dati nekoliko podataka koje e zadrati u mislima, koji e je zabaviti dan-dva." Potom pomisli da se njegova mati nikad nee zadovoljiti time to bi joj rekao. Nakon to sazna koliko je Omer sretan, priat e o drugim poznanicima, sretnim ljudima koji su se vjerili i oenili. To bi inila da bi pokazala koliko joj je ao to joj je sin nesretan, da bi Muhidinu pokazala ta treba uraditi da bi se rijeio te nesree. "Baka? Nita ne radim! Opet se ismijavam", pomisli Muhidin. Jo uvijek je gledao u zatvorena vrata, sjedio sasvim prazan. Pribliavalo se pet sati. Od sabaha sjedi za stolom u ovoj sobi na obroncima Beiktaa. Nedjelju je odvajao za poeziju. Pisao je ponekad i u noima tokom sedmice, ali, zbog umora, nije uspijevao neta posebno sastaviti. Ni sad nije uspio. Satima je pisao i pisao jedno te isto, pa precrtavao. Nedovrenoj staroj pjesmi nije mogao dati eljenu formu. Ustao je iza stola i priao prozoru. Nad Beiktaom se nadvijalo novo, sasvim mlado proljee. Ulicom koja je izlazila na uzbrdicu Serende-beg prolazila je porodica koja se vraala sa nedjeljne etnje. Predveerje. Uskoro e se uzleprati lastavice i usko-meati nebo. Na moru, koje je izdaleka izgledalo nepomino i bez valova, plove dva mala tegljaa. Neki mladi je crtao krugove na dimnjaku. "Opet nisam mogao valjano raditi", pomisli Muhidin. U ovakvim situacijama bi siao na Beikta i pio, ali sad bi trebao poi na vjeridbu. U sebi je je osjeao hladni teret ceremonije. "Tako prolazi jo jedan dan. Odluio sam izvriti samoubistvo ako u tridesetoj ne budem dobar pjesnik!" Ova misao mu se sad inila kao mladalaka razuzdanost koju treba prihvatiti sa tolerancijom, kao ala nainjena u zanosu, ali opet nije mogao bez prorauna, koji je uvijek pravio: "Trideset godina... Dakle, 1940. Sad je proljee 1937. Imam jo tri godine. Ona knjiga poezije, koja jo uvijek nije objavljena, nije nita naroito. Za tri godine treba uraditi mnogo".

Preostale su jo tri godine. Sedam godina nezasito je proderao, a da im ni ukusa nije osjetio. Tada uope nije pomiljao da e tako brzo dospjeti dovde. Bio je uenik u ininjerskoj koli. O ovih sedam godina koje polahko prooe tada je mislio da se nikad nee okonati, ak ni kola, koja se trebala zavriti za dvije godine. Na kolege iz razreda, koji su igrali lopte u izmeu asova, koji su pomou novia igrali utakmice na stolovima za crtanje i koji su ili na Bejoglu u kino, gledao je superiorno i s krajnjim uivanjem za sebe govorio da je Dostojevski. Izgledalo je da s Refikom i Omerom dijeli iste principe; imali su podrugljivo dranje i stalno ga napajali poniavanjem i prezirom. Vjerovali su u inteligenciju i toleranciju ili se to, pak, Muhidinu tako inilo. Jedne prilike su se ponapijali u krmi na Bejogluu, a Muhidin je obznanio odluku u vezi sa samoubistvom. Doekana je upravo onako kako je to i oekivao. Stolom je zavladalo nedefinirano potovanje, ali se nikako nisu nazirali znakovi zbunjenosti ili oduevljenja. inilo im se jednostavnim brisanje i odbacivanje onoga to bi trebalo doi iza tridesete godine. Niko nije ni razmiljao da postoji ivot i iza tridesete. "Trideset godina! Jo tri godine", pomisli Muhidin. Ulicom je iao starac sa eirom. Izgledao je da ima ezdesetak godina. Pod rukuje ugurao novine. Mora da je iao u neku od arijskih kafana; proitao je svoje novine uz zveckanje tavle, potom ih zamijenio novinama koje su donijeli drugi penzioneri i paljivo prelistao. Isto to radio je i Muhidinov otac, vojnik, nakon to je otiao u penziju. Iao je, naravno, i u damiju. Muhidin se upita ide li u damiju i ovaj starac koji prolazi ulicom te se pokua prisjetiti je li ga viao u ariji. Potom se povue s prozora i sjede za sto. Znao je da nee moi pisati, ali je, opet, bolje i sjediti za stolom nego gledati kroz prozor. Na stolu su stajali nakrabani papiri s nedovrenim pjesmama, novine, asopisi, cigarete, olovke. Iz prepune pepeljare dopirao je grozan smrad pepela. "To je sve", pomisli Muhidin. "Odvratni smrad pepela. Ovi izguvani listovi papira koji su se, od silnog prebiranja, pretvorili u tijesto, asopisi... Zato sam sebe varam?! A to je ono to mi je ostalo od svijeta koji pot-cjenjujem... Tu je, naravno, i ininjerstvo, kojim se bavim da bih zaradio novac..." Otvori i pogleda novine koje su stajale na stolu. Mora da je ove novine, od poetka do kraja, proitao onaj starac koji se vraao iz arije. "Na premijer se u Parizu sastao sa visokim dravnim zvaninicima... Postignuti povoljni rezulatati u problemu Hataj... Blumova kabina u Francuskoj dobila 380 glasova povjerenja... U kinu Saraj dva turska filma odjednom... Porast cijena sapuna rezultat je nestaice maslina... Savjeti doktora Lokma-na... Jedna strana oajnog poloaja Guernice, koju su bombardirali avioni Frankovih pristalica... Oldopni aparat za hlaenje brae Burla: friider... Berza - sterling: 620, dolar: 123, zlato: 1.059... Nervin: za nervna oboljenja, razdraljivi kaalj, iznemoglost i nesanicu..." Muhidin pomisli: "I ja radim isto! itam, eto..." Isto to radio je i njegov otac. I on je, kad je postao penzioner, sve novine itao od poetka do kraja, jer je pronalazio materijal za razgovore koji su svakodnevici davali vedrinu. "Dobro, a ta se treba raditi? Kako se treba ivjeti?", promrmlja Muhidin sa krajnjom bezosjeajnou. Ali, bile su to samo rijei. Nije osjeao beznadenost koju iziskuju takve rijei, a ni uzbuenje za traganjem. Uz to, bio je pjesnik; znao je da, same po sebi, rijei imaju vrijednost, ali, isto tako, iza njih nije uspijevao pronai nita posebno. Opet odlui ustati, ali odustade kad ugleda fotografiju na polici s knjigama. Fotografiju u srebrenom ramu tu je stavila majka prije pet-est godina, a on je nije dirao. Na njoj se vidio porunik Hajdar-beg, u uniformi i sa sabljom. To se njegov otac fotografirao na

Bejogluu prije nego to je otiao u penziju; ubrzo je napustio vojsku i svima govorio da se umorio i da se najzad povlai u mirovinu. Nije iao u rat u Ankaru. Hajdar je u 7. armiji ratovao u Palestini. Tu se proslavio kao niandija, a kad je prije tri godine iziao zakon o prezimenima, Muhidin se sjetio ove umjenosti svoga oca te pomislio da e prezime Niandi pristajati pjesniku. Zadubljenost u misli, poza koju je niandija Hajdar-beg zauzeo pri fotografiranju, Muhidinu se inila kominom. Hajdar-beg je odavao dojam snanog, samopouzdanog mukarca koji se nedefinirano smije. Sve je izgledalo jadno: veliki brkovi zadignutih krajeva, sablja iji je vrh - zato to je bio niskog rasta - podobro zadigao, i krupna ruka s kratkim prstima, koja je, poput ukrasa, poloena na tronoac. Kad god gleda ovu sliku, Muhidin pomisli ta treba raditi da ne bi bio kao otac; ponekad ga obuzme prestravljenost. To to je gledao u srebrenom okviru na polici meu knjigama bio je jadan ovjek koji je ivio sa zebnjom, uvijek u iekivanju, koji nikad nije uspio prevazii povrnost; prosjean vojnik, jedan promaen ivot. Povrh svega, da bi to shvatio i da bi se izbavio iz oduevljenja koje je osjeao, bilo je potrebno da Muhidin navri osamnaest godina, da prou etiri godine od smrti njegovog oca. "ta da se radi?", ponovo se zapita Muhidin, ali ne osjeti uzbuenje, samo kao da ga obuze uobiajena napetost. Sjedio je jo neko vrijeme zabavljajui se i gledajui tu fotografiju, osjeajui da polahko nadolazi zabrinutost za ivot u godinama koje dolaze. Potom pogleda na sat te rijei da se spremi za sveanost vjeridbe, pa da se obrije u ariji na Beiktau. Nakon to se uredio, ue u kuhinju. Majka je, nageta na prozoru, priala sa kominicom koja se nedavno doselila. "Cvijee Vam se primilo, gospoo", ree tek doseljena kominica. "Primilo se, ali ovo nije procvjetalo", odgovori Ferida-hanuma, pokazujui na saksije u prozorskoj okapnici. Primijetila je da je Muhidin uao u kuhinju te se povue unutra. Paljivo osmotri Muhidina i poprimi izraz koji je pokazivao da joj se svia sinova odjea. "Ide, znai. Barem se lijepo provedi", ree radosnim glasom. Muhidin osjeti da se njegova majka raduje to joj sin ide na zabavu mislei kako e biti sretan, da osjea zadovoljstvo razmiljajui o tome da e veeras, u nekom salonu, gdje e biti i njen sin, neki ljudi biti sretni. Osjeao se spokojno dok je iao arijom. Pozdravljao je poznanike. "Hoe li tamo sluiti alkohol?", pitao se. "Kakvo li e biti Omerovo lice dok se budu naticali prstenovi? Da obratim panju na to, da sjednem negdje odakle u moi dobro osmotriti lice tog naeg osvajaa?" Ponovo pozdravlja, hoda, misli da je elegantan, nasluuje da ga ljudi cijene zato to je ininjer, zato to je, eto, sad elegantan, zato to je mlad i pametan. Tu su i oevi poznanici, starci koji su osjeali simpatije zato to im je bilo poznato njegovo djetinjstvo, tu su oni mladi vojnici koji su oduevljeni njegovom inteligencijom, tu je onaj stari berberin kojeg poznaje ve godinama. Zbog toga to je redovno saznavao sve to je u vezi sa njegovim ivotom, berberin je besprijekorno znao ivotnu priu mladog ininjera. Blagonaklono se osmjehnu kad ugleda Muhidina: "Brijanje, zar ne?", upita, a dok je iz ladice vadio isti prekriva, upita kako mu je majka. Muhidin se prisjeti prvih godina kad je ovamo dolazio kao dijete. Da bi mu visinom dopirao do ogledala, berberin je izmeu rukohvata na stolici stavljao dasku, a pod noge bi stavljao novine da ne zaprlja mjesto za sjedenje. Kad je prvi put doao, Muhidin je plakao, a berberin ga tjeio rijeima: "Vojniko dijete ne plae! "Kasnije bi ga majka

predavala berberinu, a potom bi, brzim pokretima sitnog tijela u irokim zaru, izila u kupovinu u ariji. Prisjetio se da je jednom doao sa ocem i da je berberin osjeao veliko potovanje prema njemu. Berberin je cijenio porunika Hajdar-bega. A sada, eto, osjea potovanje i prema Muhidin-begu. Dok mu je s potovanjem sapunao lice, nastojao je doi do informacija o njegovom poslu; djelovao je kao da je zaboravio da je i ovaj ininjer nekad bio dijete. "Ovdje se osjeam poput djeteta", pomisli Muhidin zavlaei ruke pod bijeli ogrta. Berberin muteriju na stolici ispred irokog prozora, koji je njegov izlog, okree prema prolaznicima, izmjenjujui s njime vijesti i traeve, onako kako to radi i sa ostalim, a prolaznici ih gledaju. I Muhidin je pri svakom prolasku arijom bacao pogled na berberinov izlog: "Aaa, brije se pisar Husamedin-beg", pomislio bi. "Aa, brije se ininjer Muhidin", vje-rovatno sada, ovog nedjeljnog popodneva, misle prolaznici arijom. "Da, ininjer, ininjer Muhidin! Eto, to sam ja", pomisli. Ininjer, ali ne moe se rei da je ba lijep i zgodan; nizak, sa naoarima, ima nedrueljubi-vo lice, koje pobuuje ili strah ili oduevljenje, ali ne ljubav. Gleda u ogledalo, mjerka svoje naoare, koje voli uporeivati sa dnom razbijene flae; eli biti linost koja e biti svojstvena samo sebi. S vremena na vrijeme odgovara i na berberinova zapitkivanja. "Eto, to sam ja. Ininjer! Ja, ovdje, 1937. godine, u jednom gradu na svijetu, u Istanbulu, na berberskoj stolici, nijem i smiren, posluan i nepomian, poput svih ostalih muterija, ispod bijelog ogrtaa... Ja sam Muhidin, ininjer... Muhidin Niandi koji nastoji postati pjesnik, ali koji muku mui sa nedostatkom volje i snagom; neoenjen i inteligentan, onaj to e jednog proljetnog dana ii na vjeridbu svoga prijatelja koji gubi strpljenje zbog neobjavljivanja knjige poezije, koji je zabrinut za budunost..." Odjednom smaknu pogled sa ogledala. "Ne, ne! Ne elim sad razmiljati! elim posmatrati ceremoniju vjeridbe i zabavljati se", proapta. "Ne elim razmiljati ta sam, ko sam, ta u biti!" Najednom se tako trgnu da se umirila britva to je zujala ispod njegovog uha. Upitnim pogledom razumijevanja, berberin pogleda u ogledalo. I Muhidin pogleda tamo, ali sebe nije elio vidjeti. On, takoer, nije gledao u ogledalo ni dok mu se sapuna lice. Mekoljio se u stolici i nastojao nioemu ne razmiljati dok ne izie iz berbcrnice. Oslukivao je zujanje britve koja se etala po njegovom licu. Uao je u taksi im je iziao iz berbernice. Vozaa je poznavao iz beikta-ke arije. I vozau je bilo poznato njegovo lice. Da ne bi razmiljao, Muhidin je tokom vonje askao sa vozaem; priali su o skupoi, nogometnim utakmicama, o drugim, nesmotrenim vozaima. Zgradu na Ajazpai opisao mu je Refik. "Zakasnio sam", pomisli Muhidin penjui se uz stepenice. Imao je katastrofalan osjeaj kao da je propustio sve to se trebalo vidjeti, to se trebalo doivjeti. Ali se zbuni nakon to pozvoni na vrata. "Tu je guva", pomisli. Ta svjetina e ga gledati, analizirati, smijati se, a i on e isto to initi njima. Nepoznata ena uvede ga u salon. Proe izmeu prisutnih i potrai mjesto gdje e sjesti. Na jednoj strani sjedile su ene i djevojke, a na drugoj mladii i stariji mukarci. Vjerovatno niko nije mislio da treba sjediti ovako odvojeno - veini je kroz glavu prolo da je ispravnije i savremenije sjediti zajedno, ali niko nije mogao skupiti hrabrost da narui pravilo. Svira gramofon, svi se saaptavaju, neto se oekuje. Muhidin ugleda Refika i Perihan s napetim stomakom. Potom se na jednim vratima pojavi Omer i mahnu rukom, ali mu ne prie. Natrenutak je uspio vidjeti i Nazli. Zakljui da je lijepa. "Da, zakasnio sam", pomisli. Ubrzo potom uutka se gramofon; nastupi napetost koja je pokazivala da se

pribliilo ono to se iekuje. "S obzirom na to da e ui na ova vrata, moi u lijepo vidjeti Omerovo lice", pomisli Muhidin. Zakljui da je sjeo na dobro mjesto. Upravo kako je i oekivao, kroz vrata koja vode u hodnik uoe Omer i Nazli. Iza njih doe narodni poslanik Muhtar-beg. Muhidin zakljui da Nazli nije lijepa koliko je bila kad je prvi put vidio; kao da na njenom licu primijeti i izvjesnu odbojnost. Potom narodni poslanik stade izmeu njih i prihvati ih za rune zglobove. Osvrnu se lijevo-desno, kao da neto trai. Na brzinu zavue ruku u dep i izvadi prstenove povezane trakom. Uglancana pogledima prisutnih, dva blistava prstena nespretnim pokretima nataknu na prste. Muhidin nije znao da prstenovi meusobno trebaju biti povezani trakom. Makazama, koje mu je neko dodao, narodni poslanik presjee vrpcu. Potom se raznjei: "Eto, vjerismo moju dragu kerku i ovoga mladia, moje dijete koje mnogo volim. Meusobna ljubav i potovanje nae djece..." "Eto, lice mu je poprimilo glup izraz", pomisli Muhidin. Paljivo je analizirao Omerovo poblijedjelo lice. "Zar je tako trebalo izgledati lice osvajaa? Kao janje! Vjerovatno se stidi, osjea potitenost, ali to je sam odabrao. Kakve li mu olakice moe osigurati narodni poslanik na tom njegovom osvajakom putu?" Zau se aplauz. "Kako se brzo zavri", pomisli Muhidin. Potom, skupa sa onima oko sebe, i on nekoliko puta udari dlanom o dlan, nasmijei se. "Sada radim ovo, jer se tako treba ponaati", pomisli, ali se sam sebi ne uini dvolinim. Narodni poslanik poljubi vjerenike, a oni poljubie njega u ruku. Kad se poslanik povue ustranu, vjerenici ostadoe na sredini. Nastade zbunjenost; prekid. Nazli dugo, dugo, bojaljivo gleda Omera. Ovim nespretnim pogledom svima pokazuje da e svoje ponaanje i odluke ubudue prilagoavati prema tom mukarcu pokraj sebe. Potom se, neoekivanim pokretom, sage do poda i u naruje uze sivu maku, koja se vrzmala oko njenih nogu. Zau se zadovoljno smjekanje. Svi se pridigoe, pourie estitati i poljubiti vjerene. Muhidin se raznjei ljubei Omera. Nije oekivao neto takvo, buni se, ali kaza ono to je pripremio: "Hajde, Rastignac, dobro si poeo, nastavi tako!" "Dobro sam poeo, hah?! Ah, dragi Muhidinc!", povika Omer, koji mu je izgledao kao da je malo popio. "Ah, dragi Muhidine, ti si kao i uvijek, ali ja..." "Ne, ne! Ti si, isto tako, kao stijena", uzvrati Muhidin. Kad vidje da ga ne slua Omer, koji se grlio sa nekim drugim roakom, okrenu se Refiku: "A Perihan je u poodmakloj trudnoi", ree. Pomisli da su glupe te rijei koje je izgovorio bez ikakvog razmiljanja. "Idemo veeras kod nas. Moe?", ree Refik. "Kad se svi raziu!" pokaza na prisutne. Salonom je vladalo slatko i njeno talasasto komeanje. Ljudi ustaju sa svojih mjesta, ljube se, smiju se, gledaju se, izgovaraju prijatne rijei. Bilo je to brujanje sree. Spokojni su tako kao da se, vie od vjeridbe, oekivalo ovo prisno komeanje i brujanje. Muhtarbeg u jednom uglu pria sa Ome-rovom tetkom i njenim muem. Nazli i Omer se smiju zajedno sa mladim djevojkama koje stoje kraj prozora. Meu djevojkama je i stara maka; mrzovoljna, prelazi iz naruja u naruje. uje se odmjereni smijeh. Nazlina tetka, domaica, trkara iz jednog u drugi ugao da bi uspostavila vezu izmeu grupa u salonu, most raspoloenja. Smije se, a da bi pobudila sreu, povremeno se i naali ili, nesvjesno, postane melankolina.

"I ja bih trebao biti jedan od njih, i ja bih se trebao prikljuiti ostalima", pomisli Muhidin. Ali, nije uspio razaznati ta je to to prvo treba uraditi da bi bio kao oni, da bi se uspio ukljuiti u vrevu. Potom se okrenu Refiku, odluivi se naaliti: "Dobro pozorite, zar ne?", ree i pokua se nasmijati, ali nije uspio. "Da, dobro se zabavljamo", uzvrati Refik. "Ali, pravo emo se zabaviti za rukom", ree Muhidin da bi neto rekao. "Ima li alkohola?" Utom se zau gromoglasan smijeh. Demila-hanuma je neto priala. "Ne, ja ne mogu biti poput njih", pomisli Muhidin. 16. Pohlepan i vjeren Onu priu o prljanju prsa koju je ispriala Omeru, Demila-hanuma je priala svojim roacima koji su sjedili u uglu. Da bi objasnila kako je malog Omera pritisnula u naruju da se ne bi vidjela mrlja, kad je dola do kraja prie ponovo sastavi ruke na stomaku i poe se kikotati. Oni koji su je sluali pogledae prema Omeru i, smijeei se, klimnue glavama. "Kako smo se tada radovali to se u Tundeliju otvorio restoran po naem ukusu!", ree Demila-hanuma. "Bio je jo i onaj poznati klub, ali je bilo pitanje hrabrosti da ena ue tamo", dodade Madida-hanuma. "Ja sam jednom tu hrabrost nala u sebi", ree Demila-hanuma. "Ali, toliko sam se poslije zastidjela da sam plakala kod kue. Muhtar me odveo!" Muhtar-beg je zijevao. Nakon to se protegnu i zijevnu, okrenu se Omeru. "Zato, mladiu, ne sjednete?", upita, pa se neega prisjeti: "Je li jo uvijek onako mislite o reformama?" "Pustimo ga danas na miru, Muhtare", ree Demila-hanuma. "Nisam djetetu nita uradio, draga!" Smjekajui se kao da nastoji rei: "Mene danas niko ne moe uznemiriti", Omer se ponovo vrati mladim djevojkama, Nazlinim prijateljicama. U to neko na gramofon stavi neku njemaku plou. Svi uutjee natre-nutak, pa opet potee vedro raspoloenje. Jedna od mladih djevojaka, Na-zlina prijateljica iz djetinjstva, poe prepriavati neku uspomenu. Pogledala bi svoje prijateljice na mjestima gdje se treba smijati i podsticala ih da se sve zajedno smiju, a ponekad bi pogledala i Omera. U Omera su gledale i ostale djevojke. "Zna li ti koliko dugo i koliko nam je dobra prijateljica ova djevojka koja ti se svidjela, s kojom si se sad vjerio i s kojom si se odluio oeniti? Koliko je ona sad privlana i simpatina, i mi smo bile takve, takve emo biti", govorili su njihovi pogledi. Omer je milovao maku koju je uzeo u naruje, osjeao se poput nekog kralja. Kad je na gramofon ponovo stavljena ista pjesma, smjekajui se, Omer dade maku Nazli. Nije imao potrebe za prikrivanjem osjeaja dosade. Danas se osjea toliko irokogru-do da nee obraati panju na takve sitnice. Pogledom proelja salon koji je brujao. "Kome bih priao?", pomisli. Bio je svjestan da to misli na nain razmaenog djeteta koje je u dilemi koji kola odabrati. "Da idem do naih? Sta li priaju Refik i Muhidin? Muhidinova faca je grozna, kao i uvijek!" "Mladiu, i ti si veoma zgodan..."

Omer nije poznavao ovog starca koji mora da je neki Nazlin roak. Nasmijei mu se kao da je uo neto prijatno. Potom ode do Refika i Muhidi-na. "Sta ti ree onaj ovjek?", upita Muhidin. "Danas mu se, kao, inim veoma zgodnim." "Takav si, takav si", kaza Refik smjekajui se. "Svi te mnogo vole", dodade Muhidin. "Tako?" "A kako se ti osjea? Sjea li se da si ti Rastignac?" "Stvarno! To sam zaboravio", uzvrati Omer i nasmija se. "Ne zaboravljaj... Ti si nipodatavao svakodnevni ivot!" "Muhidin je danas veoma prgav", ree Refik. "Zato si takav? Opusti se malo, dragi moj. Pridrui se veselju. Sta se tako postie? Da idemo veeras kod nas? Moe?" "Sta emo raditi?" "On hoe da postavi ajnik", ree Muhidin smijui se. "Prebirat emo stare biljenice, tugovat emo, zabavljati se..." "Eh, stvarno bi bilo dobro. Postavit emo ajnik, sjesti i priati", ree Omer, pa se uzbudi, vidjevi Nazli. "Ja se vjerih", pomisli i zbunjeno pogleda vjereniki prsten, kao da je to neto ega je tek sad postao svjestan: "Sada, zapravo, ulazi u period ivota kad mora voditi rauna!" Rekao je to nedavno oenjeni Nazlin roak. "Najhitniji period je period izmeu vjeridbe i braka." "Da, da...", uzvrati Omer i okrenu se Demila-hanumi, koja je svima govorila gdje e sjesti: "Za mene ste odvojili proelje!" "Danas su svi pogledi upereni u tebe, sinko", uzvrati ena. Namrtena slukinja ponovo ue. Neko ispusti krik, ali to izazva smje-kanje jer se razaznalo da je to bio lani krik. Dok su se punili tanjiri, domaica, Nazlina tetka, poe nabrajati ono to je zapazila kao nedostatke u jelu. Svi joj se usprotivie: "Jelo je veoma lijepo, ova sofra je veoma lijepa, sve je besprijekorno!" Kad svi navalie na njeg, Omer bi primoran priati im o svakodnevnom ivotu na pruzi, u Kemahu, u barakama na gradilitu. Bilo je onih to su bili iznenaeni kako je tamo mogao ivjeti u hladnim zimskim noima, a neki su rekli da mladia sad jo vie vole. Jedan starac, pak, govorei kako se ne treba toliko pretjerivati s time, poe priati o Sarikamiu. Pio je i iznosio detalje koji nikoga ne zanimaju. Nakon izvjesnog vremena izgubi sve sluaoce osim mladia koji je sjedio pokraj njega i kojeg je neprestano gledao u lice. Da bi ga zadirkivao, neki aljivi mladi na gramofon stavi Izmirski mar. Muhtarbeg poe pjevuiti pjesmu. Njemu se prikljui i jo nekolicina. Nazdravljali su aama sa rakijom i smijali se. Opu-stie se i mlade djevojke; poee priati sa mladiima. Nisu pile alkohol, ali se nisu crvenjele dok su priale sa momcima. I one su, kao i svi ostali, gledale u proelje sofre, u zarunike. Vidjevi da pogledi etaju po njima, Omer se ponovo osjeti kao kralj: stidljivo je shvatao da je pomalo i to ono to je traio. Istovremeno je znao da je neumjesno to to osjea. Zanima ga ta Muhidin misli, a sa sve veim rasplamsavanjem tih misli, pribjegava piu. Kad se zavri mar, okrenue i drugu stranu ploe, a kad se zavri i ta strana, Nazli se pridie i kaza da eli sluati neto ugodno. Omer poe za njom govorei da joj eli pomoi. Gramofon je bio u uglu salona. Nazli je premetala po odjeljku u kome su bile ploe. "Ona je moja vjerenica", pomisli Omer. Iako je je znao da se ugao prostorije u kome se nalazio gramofon nije vidio od sofre, on se osvrnu. Zakljuujui da ne valja biti toliko obazriv, poljubi Nazli u obraz i pomisli: "Poljubio sam je". Osjeti krivicu kao da

ima neku prljavu, sramotnu bolest i da je tu bolest sad prenio na djevojku te se zbuni mislei kako se danas, veeras, nikad nee moi osjeati poput kralja. Nazli stavi plou. Poe neka kripa, a nakon toga isprekidana melodija klavira. Ta melodija nije nita mijenjala. Prisutni nita nisu zapaali da se ita promijenilo: pokraj uobiajenog brujanja gramofona, ulo se jo i zveckanje noeva i viljuaka. Dok je iao prema stolu, Omer primijeti da Nazli ide za njim. Neko iza stola zapljeska, pridrui se jo nekolicina, pa svi zajedno zapljeskae. "To sam, eto, ja! ta mogu? Tako se dogodi", pomisli Omer. Poslije ruka na gramofon stavie najnovije ploe koje je donio jedan od mladia. Mladi se razveselie, viu, nekoliko ih zaplesa, svi pogledae u njih, u okove se povukoe djevojke koje nisu pozvane na ples i mladii koji su bili stidljivi toliko da ne mogu plesati; prialo se prie, alilo i smijalo. to se tie starijih, koji su mislili da mlade treba ostaviti same, oni su sjedili za sofrom i pili svoje kahve, s tolerancijom prihvatali glasove koji su dopirali iz jednog kraja salona i priali o svojim ivotima. Zajedno sa Nazli, Omer je etao od trpezarijskog stola do ugla gdje su bili mladi. Nastojei da nioemu ne razmilja, osim da je veseo i da se danas vjerio, smijeio se svima. Nastade mir kad stariji poustajae iza sofre. Vie nije svirala muzika s gramofona, koja je, poput neke nove ale, veselo doekivana prilikom navijanja svake ploe. Potom jedan dio gostiju napusti veselje, jo jednom estitajui vjerenima. Polahko se i ostali pridigoe. Zijevajui, Muhtar-beg isprati goste do vrata. Demila-hanuma se izvinjavala zbog moguih propusta. Pred vratima su svi postajali ganutljivi; vjerenicima su upuivane prijatne rijei. "Oh, Bogu hvala", kaza Muhtar-beg kad to svi odoe i protegnu se. "Bilo je dobro, zar ne, bilo je dobro", ree Demila-hanuma. "Bilo je dobro, tetka", uzvrati Nazli, okrenu se prema Perihani i nastavie priati. Zatim ustadoe i Refik i Perihan. Muhtar-beg kao da se zbuni ugledavi nabrekli stomak kod Perihan, ali kao da se oneraspoloi ugledavi Muhidi-na. Sa istim nespokojstvom pogledao je i Omera. "Mi odosmo, gospodine", ree Omer nastojei mu se prikazati simpatinim. "Odoh kod prijatelja, malo emo se druiti." "Zato? Moete sjediti i ovdje", ree narodni poslanik, ali njegove oi, sa kojih je tekao san, govorile su neto drugo. Najednom, smatrajui da tako treba uiniti, Omer poljubi ruku narodnom poslaniku, a potom i Demila-hanumi. Vidno ganut, narodni poslanik zagrli Omera. Potom, oinskim spokojstvom, navinut na milovanje svoje kerke, poljubi Nazli. Okrenu se Omeru: "Doi e sutra, zar ne? Ja se odmah vraam u Ankaru. Htio bih te vidjeti prije nego to ode na prugu." "Doi u, naravno, gospodine", ree Omer i pogleda Nazli. Omer poelje da meu njima bude neki znak bliskosti i ljubavi tako da se mogu pozdraviti a da to niko ne primijeti, ali takvo neto nije postojalo. Samo se pogledae. Omer se uplai da ne doivi kominom dugu zelenu haljinu na Nazli. Potom se uplai neega drugog: uplai se gubljenja strasti, gubljenja u porodinom ivotu, zadovoljenja svakodnevnim ivotom. Pjeaili su od Ajaz-pae do Taksima. Muhidin je iao naprijed i paljivo osmatrao okolo. Refik i Perihan su ili podruku. Omer je bio korak iza njih; gledao je sad u par ispred sebe, sad u prostrano plavo nebo. Nasred uzbrdice nebo bi iskomadano granama tek

izlistalog drvea. "Jesam li postao poudan? Jesam li izgubio neto od starih strasti?", zapita se. Upitao je to i Muhidina kad su se smjestili u praznom salonu kue na Niantau i nakon to je Perihan otila na gornji sprat. "Da, to sam danas i ja pomislio", uzvrati Muhidin. "Ne ini mi se ambicioznim kakav si ranije bio. Bio si drugi ovjek prije godinu dana, prije odlaska u Kemah!" "Jaa!? Na osnovu ega si to zakljuio?!" "Boga mi, ne znam kako ovjek razumije neto takvo. Moda po tome vjerenju, moda prema izgledu, ponaanju..." "Ne, vara se", povika Omer. "Ambiciozniji sam vie nego prije. Toliko sam ambiciozan da se ne mogu hvaliti svojom ambicijom, kao to sam to ranije inio... To mi se ini nepotrebnim... Zato to nastojim prikriti. Vara se! "Mislim da nisam u zabludi", uzvrati Muhidin hladno i nezainteresirano. "U zabludi si, eto! Zna li ti koliko sam para zaradio za ovu godinu?! etrdeset hiljada! Da! Vie od etrdeset hiljada. Slijedee godine u zaraditi duplo vie. Dogovorio sam se sa dvojicom mladia koji su zavrili ininjer-sku kolu. Zatim, novi..." "O emu vi to priate?", Refik je sa donjeg sprata uznio ajnik i potpaljuje ga. "Pria kako je veoma ambiciozan", ree Muhidin. "Da, priam o tome, a kasnije u Muhidinu postaviti jedno pitanje. Pitat u ga hoe li izvriti samoubistvo u tridesetoj ili nee..." "Saekajte jo minutu, dok ja ne doem", ree Refik. "Da donesem oljice za aj!", bio je sretan to je sve bilo kako treba, to se zametnula diskusija onako kako je to elio. "Vidjet e, eto", ree Muhidin. "Vidjet e hou li to uiniti ukoliko ne uspijem biti dobar pjesnik!" "Nee ti to uraditi", ree Omer. "Znam te veoma dobro. Dat e sebi malo vremena. Nai e izgovor. Rei e, naprimjer, da se u Turskoj ne uoavaju prave vrijednosti. Ili e rei da ne treba praviti gluposti radi godinu-dvije kanjenja!" "Stanite, stanite! Eto mene odmah, tad ete nastaviti", ree Refik i trkom, da ne propusti nijednu rije, sie u kuhinju. "ta rekoste?", upita nakon to se istom brzinom vratio sa oljicama u rukama.

17. Moj polustoljetni trgovaki ivot Devdet-beg je sjedio u pletenoj fotelji u bai iza kue, ispod stabla kestena i, sasvim nepomian, posmatrao mrava koji mu je etao oko nogu. Ljeto jo nije stiglo, ali je bilo veoma vrue. Bio je 19. maj, Dan mladosti. Odluno i smireno sunce strpljivo je zagrijavalo bau. Maloprije se rualo. Cijela porodica okupljala se oko Devdet-bega u bai. Kao i uvijek, prva je dola Nigan-hanuma. Gledala je ispred njegovih nogu da bi shvatila u ta to gleda njen mu, ali izgleda da nije mogla vidjeti mrava, jer ree da slukinja nije oistila prainu sa njegovih cipela. uvi majine rijei, Osman je, gledajui u cipele, naviknutim dostojanstvenim i zamiljenim pokretima hodao ispod drveta. U ustima je drao jednu od cigareta koje je mogao puiti koliko hoe i kad hoe. Govorei neto djeci, poslije Osmana dode Nermin i sjede. Jedui ljive, unuad su etala po bai. Kroz kuhinjska vrata izioe Perihan i Refik. Njezin veliki stomak izazivao je napetost kod posmatraa. Kad je ugleda, Devdet-beg bi bio pretjerano

pedantan, kao da u ruci dri neto to je veoma lomljivo; pazio bi i na boju glasa i na svoje pokrete. Umirivi se kad Perihan sjede u pletenu fotelju, Nigan-hanuma se okrenu Devdet-begu: "Procvjetalo je jedno od onih Vaih udnih cvijea. Jeste U vidjeli?" Devdet-beg klimnu. "Sta ono bi ocimum", pomisli. Nije se mogao sjetiti. "Ocimum granimus", popravi se. Bi mu lake kad uvidje da niko nije shvatio da je on to namjestio. I jutros je bilo isto: Nigan-hanuma je pitala, a Devdet-beg je latinske nazive biljaka izgovarao napamet da bi pokazao da mu memorija nije oslabila. Svi su se ili divili Devdet-begu, ili se pretvarali da su oduevljeni. Ali, isto tako, vie mu se nisu smijali kad se natrenutak ne bi uspio sjetiti imena svoje supruge ili svojih sinova. "Veoma sam umorna", ree Nermin i uzdahnu gledajui u Osmana. "Cijelo jutro sam se bakala sa sanducima!" Prolo je ve dosta vremena otkako su navalile proljetne vruine, ali je jo uvijek zimska garderoba ostavljana u sanduke, a ljetnja vaena iz sanduka. Osim toga, poele su i pripreme za preseljenje u vikendicu na Hejbeliadu. Devdet-beg je prvi put u ivotu iz kue pratio dolazak proljea: iznesene su saksije s cvijeem koje nije otporno na zimsku hladnou, popravljene su pletene stolice, okreene neke od soba na drugom spratu zato to su u kuu unoeni insekti, sasjeen je dio brljena koji je prekrivao kuu otpozadi, baa je pretitrana od vrha do dna; kua je ve due mirisala na naftalin, udan miris, na koji se Devdet-beg nije mogao navii. Iz kue se zau otuna melodija klavira. "Pa zar se, duo moja, svira odmah nakon ruka", ree Nigan-hanuma. Nigan-hanuma je eljela da i Aja, kao i sve njene kolegice, sudjeluje na ceremoniji na Taksimu, ali u to nije uspjela ubijediti svoju kerku, pomalo i zato to je podravao Devdet-beg. "Pusti, duo moja, neka svira", htjede rei Devdet-beg, ali odustade. Potrai onog mrava, ali ga ne nae. Spusti glavu na naslonja fotelje, oslunu ta se pria, ali nita nije uspjevao razumjeti. Refik i Perihan su se saapta-vali, a Osman je neto mrmljao. Zapali svoju cigaretu nakon to doe kahva. Utom ga, s optuivakim izrazom na licu, Nigan-hanuma otro pogleda. Iz ruku su mu eljeli uzeti i tu cigaretu koju je puio tri puta u toku dana. "Zato da uzmu?", pomisli Devdet-beg i nasmija se sam sebi. "Zbog mog zdravlja! Dobro, a emu zdravlje? Za dui ivot... Zato da i ivim ako neu puiti?" "O emu razmiljate?" Bila je to Nermin. "Vidite!" Devdet-beg uznastoja nabaciti tugaljiv, dirljiv izraz, da naslute kako neta duboko razmilja"Nita, nita", ree i odmahnu glavom. "Ne razmiljam ni o emu", ree ljutei se na ovu predstavu. Ubrzo se Nigan-hanuma javi unucima koji su etali po bai, a njihova majka ih posla u kuu, na spavanje. Ljubei svoju unuad, Nigan-hanuma se oraspoloi. Unuci su, izgleda, htjeli prigrliti i djeda, ali se povukoe kad vidjee da je previe zamiljen. "Ah, molim Vas, bar ne puite dokraja!", rekla je Nigan-hanuma i pokazivala na cigaretu u Devdet-begovoj ruci, ali je, vidjevi ljutito lice svoga mua, nastojala iskazati prijaznost: "Lei ete da odspavate, zar ne?" "Ne, neu spavati, radit u!" "Vi znate."

"Naravno da ja znam", pomisli Devdet-beg. Zapravo, elio je lei i spavati, ali doe mu da kae neto otresito zato to ga je naljutilo to saaljenje njegove supruge. "Nema vie ni spavanja", pomisli. "Rije je jednom izila na usta! Proetat u se po bai da bih razbio san. Zatim u se popeti gore i raditi." Devdet-beg ve dva mjeseca radi na memoarima. Napokon je shvatio da je glupost ii u firmu. Odluke se donose mimo njega, nita ga ne pitaju, ak ni da bi mu zatitili dostojanstvo, a uvijek su kao svojevrsnu smetnju doivljavali ideje koje je on iznosio nepitan za miljenje. Devdet-beg je sve obradovao kad je, ubrzo nakon to su i njegovi lini trokovi potpali pod Osmanovu kontrolu, kazao da e ubudue raditi kod kue. Svi su govorili da e to biti dobro i za Devdet-begovo zdravlje. Nigan-hanuma se radovala to se njen mu nee muiti trgovakim problemima, to svaki dan nee izlaziti na esti sprat hana bez lifta i to e cijeli dan biti pokraj nje. "Ali, cijeli dan ne budem pokraj nje, radim", mislio je Devdet-beg. "Radim, piem memoare, svoje trgovako iskustvo prenosim na one poslije mene!" Uzbuen, ustade da bi proetao. Krenuo je prema unutranjosti bae da bi se rijeio pogleda onih to sjede na pletenim stolicama ispod drveta. Neka cvijea, ije je sjeme naruio od cvjeara pokraj Misir-arije i, prebirui po rjenicima, napamet nauio njihova latinska imena, odmah su procvjetala. Zaustavi se pod stablom lipe na kome su urezani natpisi. Okrenu se i pogleda na stablo kestena... Baa je tu zavravala prvih godina po kupovini kue. Ovu bonu bau kupio je odmah nakon proglaenja ustavnosti. "Hej, kako dani prolaze! Kakav sam bio tada! I Nigan je bila mlada. Kua nam je bila nova, nove su bile nae stvari, due..." Uznemiri se sjetivi se neega nelagodnog. "U kui je bilo jo i ono dijete: Zija! Da, po linoj elji je otiao u vojsku!" "Nije vano, ovih dana ga nema na trgu", proapta da bi se oraspoloio i odeta do baenskog zida. Tu je trava bila neureena, u prikrajku gomile s komadima drveta, praznim saksijama, limenkama. "To dijete nije uspjelo urediti bau", pomisli... Prvi put ga je vidio kad je sa njegovim ocem obilazio kuu. Kasnije mu je pomogao da otvori piljarnicu, a on ga je neki-dan poljubio u ruku, ali bau, eto, ne odrava! "Ime mu je... A, ime mu je, ovaj, duo moja", proapta... Iao je uzdu bonog zida nastojei razmiljati 0 neemu drugom, mrmljajui bezvezne latinske rijei, rijei koje su sline latinskim, a potom poinjui neku djeiju pjesmicu za koju nije razumio kako je se sjetio. Odjednom osjeti miris orlovih noktiju. "Tetka Zejneb! Ko ono bi?! Bila je to neka ena! Dem od vianja... Zeliha-hanuma... Harnima, hanuma! Moj otac bi tako govorio, Niganhanumi!" Pogleda na sat: dva i petnaest. Da bi, po staroj navici, razumio vrijeme, nije na dva dodao est; nije pomislio: osam i petnaest! "teta, neu moi spavati", pomisli. "Rije je jednom izila na usta. Veliki Devdet-beg je jo uvijek na nogama! Zar da ikako porekne svoje rijei?! Ali, da sam prilegao, kako bih lijepe snove sanjao!" Iziao je ispod drvea. Iao je uza zid prema prednjoj bai da se ne bi ukazivao onima koji sjede ispod kestena. U boni zid kue udara sunce. Bilo je to najmirnije mjesto u bai, sa najmanje vjetra. A u uglu prema kuhinji, na poklopcu kante za smee, bila je maka; pobjee ugledavi Devdet-bega. "Nemoj bjeati, maco. Neu ti nakoditi", proapta. "Ovo tijelo ne moe trati, ne usuuje se na pretjerane pokrete..." Lano se nakalja da bi oslunuo plua. Oslunu i kako radi srce. Baci pogled na niantaki trg. "Navravaju se trideset dvije godine", pomisli. Po prozorima stambenih zgrada i na kuama izvjeeni su bajraci. "Dan mladosti! A moje je etnja starosti!" Proe uz suprotni zid, ispod radne sobe u koju e se popeti. "Kontrola ja zavrena", pomisli osjetivi lahak, svje vjetar na leima. "Kontrola je zavrena, glavni

inspektor se vraa u centralu. Hah, hali, hah!" Zbuni se osjetivi iznenadni bol uvrh ruke. Kao da opipava rune miie, drugom akom uhvati gornji dio ruke. "Da se, moda, nisam udario?", pomisli. Potom se, gledajui u njezin smijeni potiljak, tromo uputi ka Nigan-hanumi, koja je gledala u drugi kraj bae. Odjednom, poput kande -prisjeajui se ale iz prvih godina braka, a koja je veoma naljutila Nigan-hanumu - stavi ruku na rame svoje supruge. "Aj! Nasmrt me preplaiste, Devdet-beg!", ree Nigan-hanuma. "Boga mi, jo uvijek ste dijete!" Devdet-beg se ne razveseli. "Odoh ja gore", ree. "A da idete malo prilei?" "Odoh raditi, rekoh!" "Sta tu ima toliko smijeno?", upita Nigan-hanuma okrenuvi se prema Osmanu, koji se jo uvijek gromoglasno smijao, pa, ne okreui se, povika: "Zato ne spavate, Devdetbeg? Lijepo Vas molim, posluajte me i bar malo..." Devdet-beg je ve bio uao na kuhinjska vrata. "Niko ne shvata ta radim sa ovim memoarima", pomisli, poput junaka, gledajui kuhara nagetog nad zamazanom tenderom. Izlazei iz kuhinje, okrenu se Nuriju: "Hou aj u tri sata. Pazi se ako pree preko tri sata!" Sumnjao je da Nigan-hanuma bojkotira ovaj novi raspored donoenja aja jer se boji da mu ne bi nakodilo ivcima. Tromo je iao uza stepenice. "Nije mi nita, hvala Bogu", pomisli na prvom spratu. Iz salona se pentrao stepenicama koje vode na drugi sprat. Zaustavi se ispred ogromnog sata, malo odahnu. "Kad li sam se to udario u ruku?", proapta ulazei u radnu sobu. Sjede za sto. Pogleda fotografije, dokumente, papire, korice dosjea izmeu biljenica. "Moj polustoljetni trgovaki ivot." To je bilo jedino to je uspio napisati za dva mjeseca. Preostalo vrijeme proricalo je u prikupljanju materijala i deranju i bacanju onoga to napie. Odjednom se otvorie vrata i ue Refik: "Oe, Vi ste. Zar niste legli?" "Rekao sam da neu spavati... ta trai?" "Svoju kutiju cigareta... Prije ruka su bile..." "Ide li to negdje? Cigarete su ti tamo, vidi li?!" "Izlazim onako. Moda odem do kluba..." "Kuda? Nije vano. Samo da ti ovo kaem. Ne svia mi se tvoje ponaanje u posljednje vrijeme. Rasijan si. Ne zanima se ni za firmu. Ne zaboravi da nee samo Osman upravljati firmom ukoliko se meni neto dogodi..." "Boe sauvaj!" "Dobro, dobro! Znam da si nervozan to e ti se ena poroditi! Hajde, dobro, sa sreom, sa sreom! Nemoj mnogo puiti! Polahko pritvori vrata!" Nakon to se vrata zatvorie, Devdet-beg prelista teku za koju je smatrao da mu je potrebna za prvi dio memoara. Zatim se zabavi isjecima iz starih novina. Posljednjih godina iz novina je isijecao odgovarajue tekstove koji bi mu se izrazito dopadali. Te tekstove je elio koristiti i u svojim me-moarima. itajui jedan od tih tekstova, odjednom podie glavu... "Gdje ode Refik? U etnju, u klub. Tamo e puiti!" Prisjeti se onoga to mu je palo napamet nakon ruka. "Zato da ivim dugo ako neu puiti", promrmlja. "Ako neu puiti... Da sam sebi uzeo bar jednu cigaretu iz njegove kutije. Sad bih lijepo puio." Po navici, otvori kutiju u kojoj su stajale stare fotografije. Poe ih vaditi jednu po jednu i sterati ispred sebe. Napisao bi uspomene koje se odnose na te

slike, a potom bi, stidei se da neko ita to to je napisao, opet izderao. Nastojao je sabrati misli gledajui fotografiju s putovanja u Berlin. "Ovdje sam sa svojom suprugom. 'Putovanje u Berlin bilo je veoma pouno. U Njemakoj sam obiao jednu od ogromnih Kruppovih fabrika. Obavezno se i kod nas moraju podizati fabrike. Da, eto, tako... O emu jo razmiljam gledajui ovu fotografiju? Fotografija je neto lijepo, izvucite korist... U jednom uglu napiite datum...' Ah, zar sam ja ovakav trebao biti?! Zar da ja poslom smatram bakanje ovako jadnim glupostima?!" Odjednom se toliko rastui da ustade. "Sta bi od mene, ta bi od mene?!", proapta. "Ne! Hou u kancelariju! Ii u u kancelariju, ja u upravljati svim poslovima. Osman nita ne razumije, budala! Refikova pamet je na drugom mjestu! Ko e upravljati firmom?!" Priao je prozoru i gledao napolje, na Nianta. "Svi ive, ure, a ja ovdje! Da bar iziem u etnju." Odjednom se uplai prisjeanjem na svog brata. "On je izludio u samrtnoj postelji. Poeo je pjevati pjesme, mareve. Izgovarao je udne rijei. Pjevao je Marseyez. Eto, formirana je njegova rpublique. uo sam i Marseyez, ali ne od revolucionara, kako je to on oekivao, a nikako ni od Udruenja za jedinstvo i napredak! uo sam to od okupatorske francuske vojske!" Prisjeti se Istanbula pod okupacijom. "to su to bili dani! Uvezao sam eer. Kad doe glas da je brod proao anakkale, poee me salijetati. Ali, hvala Bogu, nisam se petljao u trgovinu vagonima. Tu je Fuad zaradio. Okoristio se prijateljstvom sa Ismailom Hakki-paom i Udruenjem za jedinstvo i napredak." Razveseli se prisjeajui se tih lijepih, dinaminih dana punih trgovakih uspjeha. Ushoda se po sobi. "To je ivot! Uspjeti, napraviti dobar posao, zaraditi... A sada? Bakem se tim tu papirima! Pretvorio sam se u svog brata! Ne! Ne elim uti Marseyez! Ja sam uvijek bio realist. Uspjeti, biti realan! Veoma je teko biti uvijek realan, ali ja sam to uspio! Gdje li sam udario rukom? Ili je moda ovo?!" Najednom, obuzet strahom, sjede za sto. "Ovdje me boli ruka", pomisli. "Kao da u ruci imam korpiju; polahko mi se uvlai u srce... Ne, ne! Nije mi nita", proapta da se ne bi na-nervirao. Da bi se zabavio, poe razgledati fotografije. Vidje fotografiju snimljenu na Refikovoj svadbi. "Refik je htio neto bez troka. Kako li e oni voditi firmu poslije mene? Fabrika je ve postala uvjet. Neka se, naprimjer, dogovore sa Siemensom da ovdje podignu fabriku... To se mora! Jer, ako to mi ne uradimo, uradit e neko drugi! Ali, ova bol je udna. Kakva je ovo fotografija? Nermin, uslikana na donjem spratu, one godine kad se Osman oenio. Ta ena mi ba nije draga. Uvijek nas je iskoritavala i ini mi se da nas ne voli. Nas? Mene, Nigan, Osmana, Refika, Aju... Unuad..." Paljivo pogleda fotografiju. "Kako su tada bile drukije stvari na donjem spratu", pomisli. "Sedefna soba... Sad Nigan hoe promijeniti garnituru u spavaoj sobi. Za trideset godina sam se teko navikao na taj krevet, a hou li se sada, u ovim godinama, navikavati na novi?! Da pogledam drugu fotografiju!" Na toj fotografiji je guva. Sjedei na zemlji, uei, isprueni, naslonjeni jedni na druge, bili su radnici, nosai i tezgari. U pozadini su stajali Devdet-beg, Osman, knjigovoa Sadik i neki od trgovaca, pa Anavi, sa svojom kerkom. Devdet-beg se uzbueno prisjeti: "Dan otvaranja duana i skladita u ulici Vojvoda! Doao je i novi komija Anavi sa svojom kerkom. Iznenadio sam se ugledavi njegovu kerku!" Htjede uzeti jo jednu fotografiju, ali primijeti da mu se ne podie ruka ispruena prema kutiji. "Zato se ne die?", zapita se. Prisjeti se da ga je jedne noi boljela ruka zato to je pomagao nosaima u skladitu. "Srce", pomisli i shvati da je pred jo jednim sranim udarom te da mora uzeti lijek da bi to sprijeio. "Da, leat u u krevetu", pomisli prisjeajui se prethodnog udara. "Spavat u popodne!" Potom shvati da mu nedostaje daha. Kao dijete su ga zatvorili u sobu.

Zakljuali su vrata. "Jesu li bila vrata ili jorgan?" Izgleda da je jorgan bio na njemu, a na jorganu njegov stariji brat Nusret: stiskao je jorgan da se Devdet ne bi izvukao. Devdet nije mogao disati. "Gubim dah", pomisli. Odjednom se sjeti lijeka. Potom u noge koje su se penjale uz stepenice. "Stie moj aj... Da sam spavao... Zraka... Zrak? Ovo je udar... Ljutit e se na mene kad ovo proe... Leat u u krevetu. Spavat u. Spavat u..." Razmiljao je o tome kako e, nakon prebroenog sranog udara, leati u krevetu, da e se svi okupiti oko njega. Tad, odjednom, kao da se stolica podie sa poda i lice mu se priblii stolu. Shvati da je udario glavom u sto, da je to loe, da ne moe disati, da se gui kao da je pod jorganom. Shvatajui da se svom snagom zgrio kako ponovo ne bi udario o sto i da vie nema snage, pomisli: "Kao pod jorganom. ena gleda u mene, vie, ajna tacna... Kao pod jorganom: tiina i tama!" 18. Denaza "Najzad je uredu! Najzad, sve je spremno za denazu", ree Osman, pa, poputajui kravatu koja mu je stezala vrat, potrai gdje e sjesti. "Da se odmorim bar nekoliko minuta!" Procijedi jo nekoliko rijei kojima se alio na neto nedefinirano i spusti se u fotelju. Nasloni se pogete glave, a potom neto primijeti: "Aaa, gdje sjedoh", ree. Pogleda Refika sa osjeajem krivice, to mu uope nije bilo svojstveno. Nasmija se uz glup i zbunjen pogled. Izgleda da je odmah pomislio da se nasmijao ni dan nakon oeve smrti, da je to neto nepristojno. "Kako sam se umorio", kaza sa prizvukom izvinjenja. "Sjedim u oevoj fotelji, a da nisam ni svjestan toga!" "Da, vrlo si umoran", ree Refik. On je sjedio naspram brata. Obojica su se maloprije odvojili od Devdet-bega. Morali su izvesti Nigan-hanumu, koja je proplakala cijelu no, zato to je tijelo trebalo spremiti, okupati i poloiti na tabut. Kad je, juer predveer, doao kui, Refik je shvatio da se dogodilo neto neobino, potom se uspaniio. Ljut na slukinju koja mu nije odgovarala iako je pitao nekoliko puta, ustrao je uz stepenice, uplaio se ugledavi Aju, koja je, uplakana, gledala kroz otvorena vrata biblioteke, osjeajui da se ocu neto dogodilo. Onda uoi oca u stolici. Ugledavi oevo tijelo sklupano i naslonjeno unatrag, prvo se saali na njega, a potom primijeti da je njegovo tijelo malo, skupljeno i suhonjavo. Natrenutak pomisli da njegov otac nije bio takav, da ga je smrt smanjila i sasuila za nekoliko sati, potom poe razmiljati o onome to je trebalo uraditi. Obavili su ono to je trebalo. Odluili su, ne ekajui da proe praznik, obaviti denazu. Telefonirali su novinama i izdiktirali posmrtni oglas. Sa Osmanom je obavijestio rodbinu. Nastojali su ublaiti strah i paniku, koji su se, poput prestravljene make, kretali po kui. Tjeili su Nigan-hanumu i Aju, djecu poslali na spavanje. Zajedno sa snahama, doekivali su posjetioce koji su, jedni iza drugih, navaljivali cijelu no. Sa cigaretama u rukama, trkarali su gore-dolje. U satima ove duge i napete noi i jutra, kad se poveao broj posjetilaca koji su izraavali sauee, Refik je prvi put ostao sam sa sobom; puio je i nije razmiljao o ocu ve o proteklom danu. I Osman je puio. Sasvim se izvalio u fotelji. "Nisi zaboravio telefonirati Sadi-begovima,zar ne? Neslihan-hanuma e se naljutiti", ree ispravljajui pognutu glavu.

"Jesam, ali nema ih kod kue", odgovori Refik. "Da jo jednom telefoniramo", proguna Osman i povue jedan dim iz cigarete, pa se, obarajui glavu, povrati u raniji poloaj. Nastupi tiina. Samo se iz kuhinje uo zveket tendera koji je pravio kuhar Nuri i tiktakanje sata sa srednjeg sprata. Nigan-hanuma vie nije plakala silno kao sino. Sa jutronjim posjetiocima zapoela je kratkotrajne utnje; kao da su duga othukivanja i titravi jecaji nadomjestili pla. Oglasi se zvonce privezano na avlijskoj kapiji. Osman podie glavu i pogleda kroz zavjese od tila. Refik vidje da njegov brat gleda napolje inei pokrete koji su bili svojstveni ocu, potom sjede u fotelju i pomisli da e svi koji hoe pogledati prema avlijskoj kapiji biti primorani praviti iste pokrete. "Ide tetka Mebrura", ree Osman. "Sa njom je i jedno od njenih unuadi!" Mu tetke Mebrure umro je prije est mjeseci, nakon dugotrajnih bolova u bubrezima. Refik pomisli kako e tetka Mebrura plakati sa njihovom majkom. "Jesi li proitao oglas u Son Posti?", upita Osman. "Sve su pogreno napisali. Kad e se nauiti paziti? Zar nepanja i bezobzirnost i na smrtovnici!?" Ustade gasei cigaretu nervoznim pokretima. Oni to su uli na kapiju pozvonie na kunim vratima; kuhar Nuri je iziao iz kuhinje i tri prema stepenicama. Osman nekoliko sekundi ostade nepomian na nogama, napet, kao da se ne moe odluiti na neto. Pomjeri se, pogleda za kuharom koji je trao prema stepenitu, potom se, izgleda, odluio: "Uzeo sam kljueve oeve kase u banci. Sredit emo to tamo sami meu sobom, bez petljanja sa notarima i poreskim slubenicima!" Idui prema stepenitu, dodade: "Mislim da ti to trebam rei", a onda se, ne uspjevi se kontrolirati, okrenu i ponovo pogleda Refika sa izrazom krivice na licu. "Ti zna", ree Refik, pa pomisli: "Sjedim ovdje i puim. Mislim da bih trebao osjeati krivicu, ali ne osjeam nita". Na stepenitu je bila galama. Potom se zau pla, jecanje, nerazumljive rijei. Izgleda da je tetka Mebrura ovamo dola da osvjei svoj bol; ne vidjevi ni umrloga, a ni Niganhanumu, zaplakala je im je stupila na stepenice koje vode nasprat. Kad je otiao tamo, Refik shvati da ena pokazuje na neto to je stajalo na jednom ormaru, ili unutra, da pokazuje svoje jecaje i da se napaja snagom iz toga to joj, vjerovatno, ima neku vrijednost ili uspomenu, ali nije uspio odgonetnuti ta je to. To neto bi trebala biti jedna od vani, ukrasnih tanjira ili aa. Zajedno sa bratom, prihvati tetku ispod ruke i uzvedoe je uz stepenite. Kad Mebrura-hanuma ue u sobu u kojoj je nijemo jecala Nigan-hanuma, osvrnu se oko sebe kao da neto trai. Potom, pronaavi ono to je traila, zadrhta i, uz krik, zagrli Nigan-hanumu. Refik izie i zaustavi se na vratima sobe u kojoj je lealo mrtvo tijelo njegovog oca. Znao je da su unutra dvojica staraca koji su obavljali poslove koji se u ovakvim situacijama trebaju obavljati, a koje je Osman doveo jutros. Nimalo jasno nije razmiljao o tome ta oni rade; uope nije oima doivljavao to to oni rade. Snebivajui se, o tome je prvi put razmiljao dok je stajao pred vratima: "Mog oca su raspremili, potom su ga okupali i motaju ga u efine!" Bojei se ponovo razmiljati o tome, otvori vrata. Ugleda dvojicu ljudi koji su, nagnuti nad neim dugim i bijelim, neta urno radili pokraj kreveta. uvi

da su se vrata otvorila, jedan od njih se okrenu. Bio je to starac s makazama u ruci. Nabrzinu ree: "Dobro, dobro. Sad emo zavriti!" Klimnuvi mu glavom, Refik pritvori vrata. Pomisli na Perihan. Pope se na gornji sprat. Ue u sobu. Perihan je leala u krevetu na leima, pokraj nje je Nermin prelistavala neke novine. Ugledavi Refika, Nermin odloi novine. Pokaza na Perihan: "Izgleda da nije dobro!" "Nije mi nita! Samo sam povratila", ree Perihan. Njen nabrekli stomak izgledao je vei nego to je bio zato to je u krevetu leala sasvim opruena. Ugledavi tu ispupenost, Refik osjeti zabrinutost. Potom primijeti da su joj oi pocrvenjele. "Ti si plakala", ree nervoznim tonom. "Molim te, nemoj ii na denazu", dodade prije nego to je Perihan bilo ta rekla; pogleda Nermin da bi dobio podrku. "I ja sam joj to rekla, neka ne ide", ree Nermin. "Bilo bi dobro da ni Aja ne ide. I njoj je vrlo loe... Poslala sam djecu kod nje, ali nikako da uuti!" "Ti ne ide! Uredu?! Ti nee ii", ree Refik otrim tonom dok je izlazio iz sobe. Ue u susjednu sobu. Tu je na krevetu leala Aja. Njena glava, zagnju-rena u jastuk, bila je nepokretna. Izgleda da je od silnog plakanja i zaspala. Demil i Lale su gledali kroz prozor. Prenue se ugledavi amidu, ali sa lica im se italo da su se neega uplaili, da su i plakali. Demilovo lice se poe mrtiti. "Jao, zaplakat e", pomisli Refik i pokua im se nasmijeiti: "Hajde, izaite u bau, igrajte se malo", ree. Demil jo vie namrti lice. Potom naini dva brza koraka i baci se u krevet pokraj Aje. "Ne elim umrijeti! Ja neu umrijeti", povika i poe plakati. U sobu ue Emina-hanuma. Pomilova dijete po glavi: "Ne plai, mladi gospodine. Ti si dijete, jo nee umrijeti", ree i obrati se Refiku. "Osman-beg vas zove dolje. Doli su gosti", ree. "Ah, ta nas ovo zadesi...", zapomaga slukinja dok je Refik izlazio iz sobe i poe plakati. "To to nas zadesi...", promrmlja Refik silazei niz stepenice i ue u salon. Naspram Osmana je bio neki ovjek. U ruci je drao kaket. Nije sasvim sjedio u fotelji; naslonio se i gledao u pod. Pribliavajui se, Refik shvati da je to jedan od radnika koji je radio u skladitu. Pokraj njega je bio jo jedan, a dvojica sa kaketima u rukama sjedili su na stolicama u oku. Mora da su uli na poslu, jer skladita rade i praznicima. Ugledavi Refika, svi ustadoe. Istupi onaj koji je meu njima izgledao najstariji, zagrli Refika i ree neto dirljivim i dubokim glasom, ali Refik ga je uspio razumjeti. "Ganut sam, ali suza nee iz mog oka", pomisli. Nije se mogao sjetiti lica drugog ovjeka. Pomisli kako e zapaliti. Treeg se odmah sjeti; povremeno bi trkarao da obavi i kune poslove. Zaudarao je na znoj i duhan. Stidei se to je to zapazio, vre prigrli treeg i neto promrmlja. Potom se, kao i oni, nasloni nakraj stolice. "Kolege koji rade u sldaditima izabrali su predstavnike, izraavaju sau-ee", ree Osman. "Ostali e doi u damiju." "Devdet-beg je bio veliki ovjek", ree najstariji meu njima. "Starao se o nama. za dvadeset godina nisam doivio nita runo od njega, nisam uo nijednu njegovu nepravednost."

"I otac je sve vas veoma volio", ree Osman. Nastupi dugi tajac, sve dok Osman ne upita jednog od nosaa jesu li zatvoreni sanduci koje treba prebaciti u Ankaru. Starac odgovori tihim glasom. Osman klimnu glavom kako bi pokazao da je zadovoljan odgovorom. Ponovo nastupi tajac. Radnici odsjedie jo kratko strahujui gledati u stvari koje su ih okruivale, da ne naprave neto nepristojno. Ustruavajui se da ne stanu na neko pogreno mjesto, da neto ne dodirnu, izioe nijemo i s potovanjem. Refik pripali cigaretu. Osman pozva Emina-hanumu i ree joj da pootvara prozore i prozrai sobu. Pred podne rekoe da su dola kola. Bilo je onih koji su priskakali upomo dok je tabut unoen u kola u kojima e biti prevezen do tevikijske damije. Pomagali su komije, vrtlari, mladii poznanici, prijatelji iz mahale. Zau se nekoliko jecaja. Jedan-dva mladia prioe i zagrlie Refika. Potom je pozvan taksi zato to Nigan-hanuma nee moi podnijeti da prevali petsto metara... Iznad je bilo blistavo majsko sunce. Bio je praznik. Na elu tramvaja koji proe bile su povjeani bajraii, u zraku se osjealo veselje. Nigan-hanuma se nasloni na zid sa brljenom; ila je pod ruku sa starijim sinom. Na sebi je imala crni kaput, na glavi crni eir sa tilom. Jednoj svojoj rodici, koja je bila veoma sklona svai i privrena tradiciji, Nigan-hanuma je jednom rekla da noenje tamne odjee na denazi nije kranski obiaj, da je to samo znak potovanja i ozbiljnosti, te nadmeno zatreptala oima. Refik nije mogao vidjeti kakav izraz na licu sad ima njegova majka, jer ga je prekrivao til koji je visio na eiru. to se tie Osmanovog lica, na njemu se vidio mir. Glavu je malo zadigao, oni kapci su mu oboreni. Izgleda da je, gledajui u nebo, Niantalijama, koji su ga posmatrali sa otvorenih prozora, sa suprotnog trotoara, iz drugih uglova trga, elio pokazati da misli o neemu to je u vezi sa smru, vjenou i ivotom. Potom iz kue doprije slabani pla; svi su razumjeli, ali niko nita nije mogao uiniti; bila je to Aja. Emina-hanuma je uzela ispod ruku i, zajedno sa unuadima, izvodila u bau. Pomjerie se kad se trotoaru buno priblii taksi koji je kasnio. Kad izie iz taksija, Refik ne uze majku pod ruku. Nigan-hanuma je skinula eir, stavila mahramu, a pod rukom je vodio Osman. Polahko su ili prema damiji. U damijskom haremu bila je guva. Drvee je prolistalo. Svijet se rairio po haremu, a na ulazu su bili radnici. Izgleda da osjeaju dosadu, jer nisu imali previe posla. Puili su i posmatrali uokolo. Tu su i slubenici iz kancelarije. Knjigovoa Sadik je, sa suprugom pod rukom, bio pod drvetom. Doveli su i svoju djecu. Dok je Sadik ljubio u ruku Niganha-numu, supruga je, paljivo i s potovanjem, pogledom odmjeravala suprugu njegovog efa. Refik u masi ugleda Muhidina. Naslonio se na damijski zid i analizirao vijence. Iza njega su bili Devdet-begovi roaci sa Hasekija. Nisu bili mnogobrojni; snebivljivo su gledali u tevikijsku damiju, masu koja je okruivala damiju i nove stambene zgrade okolo. Na kunim balkonima bile su praznine zastave i radoznalci. Prozori su pootvarani radi proljetne vruine i praznika. Prugom je prolazio jo jedan tramvaj. Kroz prozore su putnici posmatrali guvu u haremu. Na ulazu u damiju bila je Nigan-ha-numina rodbina; ozbiljni, svi u tamnim odijelima, sa aketom i kravatom. Pribliivi im se, Nigan-hanuma se umiri. Izmigolji ispod sinove ruke, zagrli Turkan-hanumu, jednu od svojih sestara. Meu njima nastupi tajac. Potom doe i Sukran, preostala ukri-paina kerka. Tri sestre se zagrlie. Osman prie svojim tetkama. Zatim doe Sejfi-paa. Korei slugu pokraj sebe, prie Nigan-hanumi, koja ga, izgleda, htjede poljubiti u ruku, ali shvati da danas ima pravo da ne radi tako neto. Ugledavi Refika, Sejfi-paa se, po navici, namrti, ali

shvati da treba iskazati bliskost i nasmijei se, ali njegovo smjekanje je bilo odmjereno, nije bilo neumjesno. Refik odlui izmai se iz ove guve. Opazi Sait Nedim-bega. pokraj njega je bila Guler, njegova mlaa sestra. Refika je zanimalo kakva je ona ena. Bilo je prilino toplo; sunce vie nije bilo proljetno, ve ljetno. Na licima su se vidjele kapljice znoja. Na licima se vidjelo i strpljenje. Idui prema damijskom zidu, Refik ugleda Fuadbega. Pokraj njega je bila njegova supruga Lejla; bili su veoma snudeni. Refik htjede pokazati da je vidio koliko su tuni, da su ovim svojim izgledom poti-tenosti dokazali koliko vole Devdet-bega, ali nije uspio to i pokazati. Samo im klimnu glavom, govorei time: "Razumio sam da volite mog oca, nas, ali dosta vie, ne budite tuni". Potom uoi nekoliko poslovnih prijatelja svoga oca. Priali su sa uglednim starcem koji je imao bradu, a izgleda da je ovaj starac bio paa ih je bio neki daljnji roak; Refik se nije mogao sjetiti ko je on. Bilo je i drugih trgovaca i bankara koje je Refik poznavao iz Sirkedija. Izgledali su pomalo zlovoljni, kao da su im lica govorila: "Sto nam je trebalo da na prazniko jutro proitamo taj novinski oglas?!" Sunce je sve vie prilo damijski harem. Iza trgovaca su bili vijenci. Pomisli kako je maloprije ovdje vidio Muhidina. Proita natpise na vijencima: "Fuad Guven sa porodicom... Udruenje elektriara... I bankasi - filijala Sirkedi... Anonimna kompanija Bazaar de Levant... Porodica Anavi". Potom prie Muhidin i zagrli Refika. Nije se moglo razaznati koliko je bio ozbiljan, koliko je bio alostan. Okrenue se zajedno i ponovo poee gledati vijence. Djelovah su kao da postaju uznemireni jedan drugim. Izgleda da je Muhidin bezuspjeno pokuavao neto rei.. Nakraju ree da je ve i kod nas postala navika da se alju vijenci. Ree to tek tako; nije bio ni oduevljen, a niti se alio. Refik ree kako je, uporedo sa tom navikom, prije dvije godine na Niantau otvorena cvjearnica. Uutjee oslukujui brujanje mase iza sebe, brujanje mase koja je apatom razgovarala, koja je bila nespokojna kao da je izbio rat ili neki skandal, koja je, potom, umjesto rijeima, govorila vie svojim pogledima, gestama i odjeom. Mislei da je umjesnije da tako uradi, Refik se odvoji od Muhidina i krenu prema ulazu u damiju. Ponovo prie nekim paama i ambasadorima; bili su to majini roaci. Dok je bio mali, Nigan-hanuma je svoga sina vodila u konake u kojima su stanovali ovi ljudi; oni su voljeli Refika, milovali ga i blagonaklono mu se smjekali, ali nikad nisu dolazili u uzvratnu posjetu. I sad se smjekaju Refiku ili ga blagonaklono gledaju. "Bio sam im veoma simpatian dok sam bio dijete", pomisli Refik. "Kako li me sad doivljavaju?" Izvjesno vrijeme ostade nepomian posmatrajui svoju majku; ila je podruku sa svojim sestarama. Nepomina su bila i stabla na ulazu u damijski harem, a i radnici koji su bili tamo. Okrenu se i jo malo se primaknu damiji. Potom ugleda tugru privrenu za mermerni ukras na stubovima. Bila je to Abdulmedidova tugra. Poe neko komeanje. Osman se priblii svome bratu i upita: "Dolazi li na namaz?" "Namaz", pomisli Refik i klimnu glavom. Pomisli kako e skinuti cipele. Mislio je to uvijek i prije, prilikom svakog dolaska u damiju. Ovdje je nekad, sa slugama, a i sa ocem, dolazio na Bajram. Nabrzinu izu cipele ne razmiljajui nioemu. Unutra je bilo mrano i svjee; osjetio se miris bui i ilima. "Moram uzeti abdest", pomisli, ali izgleda da ni Osman nije uzeo. Potom se masa hitro okupi. Spajajui ruke na stomaku, svi su ekali. Refik vidje da je Osman pokraj njega. Na njegovom licu je ponovo bio izraz nadmenosti; glavu dri uspravno, gleda - ne u ljude, ve u jednu taku iznad njih, u mramorne reljefe mihraba. Ali, ova nadmenost djeluje udno zato to mu se vide arape, jer nije u cipelama. Refik se osvrnu i

pogleda: noge vrtlara i vratara, koji su stajali u zadnjim safovima, ne izgledaju udne u arapama. "Oni pristaju ovdje", pomisli. Potom poe namaz. "Moj otac je umro", pomisli Refik i, gledajui u potiljak ovjeku ispred sebe, poe ponavljati ono to je on radio. Pomisli da, zato to nije vjernik, nije uredu to to ini te pokrete, to se saginje i ustaje, potom odustade od razmiljanja i promrmlja: "Moj otac je umro". Nakon to je isto to promrmljao nekoliko puta, namaz se zavri. Ponovo izie na sunce. Refik se prikljui masi koja se u valovima primicala tabutu. Sunce je prilo damijski harem. Tamo je stajao tabut. 19. Vruina i beba "Ko zna ta e Perihan pomisliti kad me u ovo doba ugleda pred sobom", razdragano je mislio Refik i na vrhovima prstiju penjao se uz stepenite. Zaokrenuo se na trijemu drugog sprata i nastavio na trei sprat... Nita se ne uje, samo otkucaji sata. "Jo uvijek me niko nije primijetio! Znai, kad bi lopov uao u kuu ovako, na prstima, ne bi im ak ni due osjetile!" Zastade primjetivi da se oznojio. Odkrinu vrata. Vidje da Perihan ita novine na stolici pokraj djeijeg kreveta. Gledala je kao da ba ne pridaje vanost onome to ita. ita, a misli o neem drugom. Refiku se uinila simpatinom. Htjede se nasmijati, potom odlui: "Booo!", viknu ulazei. "Jesam li te uplaio?" "Neee! Nisi", ree Perihan. "Ali e probuditi dijete!", pa pogleda u kreve-ti i vidje da se dijete nije probudilo. "Zar ti nisi otiao na posao?" "Iao sam i vratio se!" "Da moda nisi bolestan?" "Kao drijen sam", ree Refik i htjede pokazati svoje uzbuenje: "Doao sam, doao sam, doao sam! Jesam li te iznenadio?" Perihan nita nije govorila, upitno je gledala. "Izgleda da joj se uope nije svidjelo to me vidjela", pomisli Refik. "Malo se zbunila, brine se. Djeluje kao da je zateena na djelu. Boji se da ne probudim dijete!" "Doao sam, eto, tako. Iao sam sa Osmanom u kancelariju. Vidim, veoma je vrue, odluih se vratiti kui. Dobro sam uradio, zar ne?" "Dobro si uradio", ree Perihan. "Veoma je vrue, zar ne?" "Jaa... Sve gori. Narod nervozan. U povratku se u tramvaju posvaae kondukter i neka ena. Ako je u ovo vrijeme ovakva napetost, poslije podne e..." "Koliko je sati?" "Deset i dvadeset minuta." "Kako si brzo otiao i vratio se!" "Brzo, zar ne? Uao sam u svoju kancelariju. Odjednom mi doe u glavu - okrenuh se i uoh u Osmanovu kancelariju.'Ne osjeam se ba dobro, odoh kui', rekoh. Izgleda da se malo iznenadio." Poe se smijati. "Da si mu vidjela lice! Nije ak upitao ni ta mi je." "Nije ti nita, zar ne?" "Ne, rekoh... Moda imam malo problema u glavi!", nage se se i poljubi Perihan u obraz. "Vidi, to bi moda moglo biti tano", ree Perihan. "udan si, zapravo, ovih dana." "Dobro, razumio sam. Nije joj se nimalo dopalo to me vidjela", pomisli Refik. "Htjela je sjediti sama. Vjerovatno je imala neke svoje planove, poslove koje je trebala obaviti." "Ima li ti kakvog posla?" "Neee! Kakvog posla bih mogla imati? I dijete je zaspalo!"

Zajedno pogledae bebu koja je spavala u krevetiu: etrdeset dana joj je, ali ve sad je velika. Refik se uplai da mu kerka ne bude krupna. "Oboje smo visoki", pomisli i kao da se zabrinu... Kerka im je roena deset dana nakon Devdet-begove smrti. Ovoj krupnoj curi jo dadoe ime Melek. To je neto o emu je Refik i ranije razmiljao. Uoi crvenilo na golim bebinim nogama. "Zato je nisi prekrila mreom protiv komaraca?" "Mislila sam da malo uzme zraka." Tiina. Refik sjede nakraj kreveta. "Kako je samo vrue", ree tek da neto rekne. "Ovako je ve itavu sedmicu. Ako e cijeli juli proi ovako..." "to nismo otili na ostrvo?", upita Perihan. "Kako smo mogli ii, draga? U tvom naruju je dijete... Zatim, otac je tek umro..." Perihan slegnu ramenima: "Upravu si! Ionako sam to rekla ne razmiljajui". "Da. Moda bi bilo dobro da ste vi sad na ostrvu, ali sad vie ne moe", ree Refik. "A nisu htjeli ni mati, a ni Osman." Znam, znam! Ponovno nastupi tiina. "Stvarno, zar nema nikakvog posla?", upita Refik sa zebnjom. "Ma, ne, rekla sam", odgovori Perihan. "Ako e pravo, zanima me ta li smjera?!" "Kako, ta smjeram?" "Ne, ta bih to mogla raditi? ta misli?" "Haa! Nita, nita", uzvrati Refik i uze novine koje je Perihan bacila na pod i poe ih prelistavati: "Nita ne smjeram!" Nasumce poe itati: "Zvanine mjere protiv pojave trbunog tifusa. Rijeen ruskojapanski nesporazum. Francuski komesari ovih dana idu u Hataj i..." Sjeti se da je to itao i jutros. Pogleda Perihan. Sjedila je nepomino na stolici. "Ako hoe, moemo ove nedjelje otii na ostrvo", ree Refik. "Ne, duo! Tri sata u odlasku, tri sata u povratku. Jo i ona panika i larma. Ko e paziti na dijete?" "Nermin e paziti, ima i Emina-hanuma. Zar da u ovoj kui muku muimo zbog manjka ljudi?" "Ne, ne! Rekoh to tek tako! Zapravo, nemam volje ni za im! Na ovoj vruini zamorna je ak i pria!" "Tako je! Da ti donesem neto odozdo, iz friidera? Da kaem neka Nuri napravi limunadu?" "Pa, nema Nurija. Otiao je nekud, u kupovinu, u kafanu. A nita mi se i ne trai." "Zna li da niko nije vidio da sam doao?", ree veselo Refik. "Preskoio sam preko zida da se ne bi ulo zvono. Otpozadi su bila otvorena kuhinjska vrata. Da ude lopov, nikome ni dua ne bi ula!" Perihan nita ne ree. Ustade i sjede na mali tabure pokraj komode. Pritom je morala nainiti nekoliko paljivih koraka. Kad je u sobu unijet nedavno kupljeni djeiji kreveti, nainjen je novi raspored. Nevelika, soba je postala pretrpana... Refik gleda Perihan, oekuje da neto kae, primjeuje da joj se pokvarilo raspoloenje. "Zapravo, ovo moje neukusno stanje je veoma komino", pomisli. "Maloas si neto relda. Ovih dana sam neto udan?" "Ne znam. Nije nita bitno. Pade mi napamet i rekoh!" "Ne ustruavaj se, draga, reci."

"Sta znam, udan si, eto!", mrmljajui samoj sebi, Perihan je traila odgovarajuu rije. "Tvoja uravnoteenost", ree. "Vie nisi uravnoteen kao ranije. Moda se varam. Pade mi napamet, i rekoh!" "Znai, postao sam neuravnoteen", pomisli Refik. Promisli o prethodnim danima. "Sta sam uradio? Moda sam malo vie pio. Mrtio se! Priao sam gluposti, ali zar je to toliko bitno? Sta sam jo radio?" Razmiljao je, ali mu nita drugo nije padalo napamet. "Otac mi je umro", ree pomalo stidljivo. "Upravu si", promrmlja Perihan. "Potom, dobio sam kerku", ree Refik uzbueno. "Zbunjen sam, vjero-vatno." "Zato te buni to to si dobio kerku?", upita Perihan i zadie glavu. Refik se nae zateen. "Zbunilo me, eto! Nikad nisam razmiljao da u imati svoje dijete. Dijete od krvi i mesa! udno neto...", pa, vodei rauna da ne gleda dijete koje je lealo u krevetiu, dodade: "Neto neoekivano, draga, shvati", i uplai se boje svoga glasa, ali nastavi: "Gomila obaveza!" Perihan nije progovarala. Nije se moglo naslutiti ni ta misli. "Ubudue vie neu ii na posao", mislei da mu je uinjena nepravda, ree iznenada Refik i zastade: "Nije mi ba toliko bilo napameti", pomisli, ali je osjeao da ima pravo rei neto takvo, i ne samo rei nego to i uiniti. Nije znao odakle mu to pravo, ali bio je siguran u ispravnost ovog osjeaja. "elim da u mom ivotu napokon postoji jo neto!", povika, a uplai se rei neto vie. "Ne vii, molim te, probudit e dijete! Teko je ponovo uspavati!", ree Perihan gledajui dijete u krevetu te se okrenu i upita: "ta je to neto drugo?" "Ne znam", odgovori Refik. "Nakon oeve smrti sam mnogo razmiljao o tome ta bih. Ne pada mi mnogo toga napamet... Ovako vie ne moe. Moram neto uraditi!" "Ba vie nee ii na posao?", upita Perihan. "Hoe li cijeli dan sjediti kod kue?" Ustade i priblii se djetetu. Beba se mekoljila, Perihan joj zabrinuto primaknu glavu. Refik je vidio sa strane oprezno i djetinjasto lice svoje supruge. "Naravno da u, na kraju krajeva, ponovo ii na posao", ree izabravi trenutak kad se nee oi u oi gledati sa Perihan: "U tu kancelariju moram ii sve dok ivim u ovoj kui. Ali, hou i da neto radim. Razumije li? Moe mi pomoi!", pa se rasrdi vidjevi da Perihan jo uvijek gleda dijete. "Ali, kako mi ti moe pomoi?! Ti si jo dijete!" Perihan se okrenu. "Rekla sam ti da si izgubio ravnoteu", ree. "Izgubio sam ravnoteu, izgubio sam ravnoteu", mislio je Refik. "Upravu je! I ja sam upravu! Perihan je inteligentna, ali dijete! Izgubio sam ravnoteu... Sta da radim? Ova kua, kancelarija u koji idem, da ne bude sramota... ta da radim?" "elim malo itati, sasvim ozbiljno itati i razmiljati", ree. "Ti zna", promrmlja Perihan. Ponovno nastade tajac. "Uh, to je vrue, to je vrue", ree Refik. "Da", tiho uzvrati Perihan. Ponovno uutie. Refik se dade na razmiljanje: "Pobjegao sam iz kancelarije. Veoma je vrue. Shvatam da neto moram uraditi, ali ne uspijevam otkriti ta je to. Moe se uraditi slijedee: prvo, dui period disciplinirano i programski itati; drugo, odvaiti se na pisanje neega;

tree, svoj dio u firmi prodati Osma-nu, izii iz kue, baviti se ininjerstvom; etvrto, zajedno sa Perihan krenuti na putovanje po Evropi. Ali, ovo posljednje ne mogu zato to imamo dijete. Onda je peto ovo: pojaviti se sam u novinama. Ali, za to je potrebno nai neki izgovor. Veoma je vrue!", pa naglo zijevnu i protegnu se cijelim tijelom. "Ohoo!", ree Perihan. "Tebi se, izgleda, ve sad spava." Smijala se. Refik se obradova uoivi izraz ljubavi na licu svoje supruge, ali je ve bio izgubio raspoloenje. "Osmislit u svoj ivot", ree. "Bilo bi dobro", uzvrati Perihan ponovo se smijeei; a nju je bio red za dobro raspoloenje. "Ovako se vie ne moe ivjeti. Razumije me, zar ne? Daje mi zapravo, zar ne? Ovako se ne moe ivjeti!" "Dajem, naravno da dajem!" "Dobro, a ta da radim? ta veli?" "Ne znam", odgovori Perihan beznadeno, ali veselo. A njene rijei prazno odjeknue u sobi. "Kao, ne zna", pomisli Refik. "Sta da radim? Da bar odem do bibilioteke umjesto to sjedim ovako besposlen..." Dijete zaplaka. "Hah, probudi se, eto", ree Perihan. "To se i moglo oekivati!" Dijete se probudilo, ali Perihan se nije ljutila. Razveseli se kao da bilo neto to je oekivala i to eli; pretraivala je dijete. "Znala sam. Ova se opet ukakila", ree podiui glavu, i, zagrlivi ga, podie dijete. Kad se poigrala kao da ga baca i hvata, dijete kiselog lica se poe smijati: "Vidi, vidi! Ugleda mene i nasmija se", ree Refik. "Prepoznala oca." "To si izmislio! Jo ne prepoznaje nikoga osim svoje mame!", i Perihan poloi dijete na mali sto pokraj kreveta i poe ga raspremati. "Ne! Prepoznala me! Bit e veoma inteligentna. Kao i njen otac", ree Refik. "Oooo, bravo! Ba smo napunili pelene", ree Perihan. Raspremila je dijete i siunom tijelu opet primaknula glavu. Refik prie da vidi ta je toliko razveseljavalo Perihan. Ali, kad ugleda kako se Perihan smije, zajedno sa bebom, ponovo ga obuze osjeaj da mu je nainjena nepravda. Bojei se tog osjeaja, nabrzinu izusti: "Ja odoh dolje. Radit u u biblioteci!" Perihan pokupi prljave pelene. Potom uze djeiju ruicu i mahnu: "Hajde, pozdravi oca! Mahni ocu, da vidimo!" "Sii u u biblioteku i raditi!" "Ali, sad je mama u biblioteci." Refik se sjeti: nakon oeve smrti, veinu vremena mati provodi u biblioteci. Po cijeli dan tu sjedi, prelistava stare fotografije, plae, a ponekad, kad joj padne napamet, i klanja. Nigan-hanuma je napravila i novi raspored u biblioteci: poskidala je slike sa zidova i tu malu sobu, u kojoj je Refik sa svojim drutvom nekad igrao poker, pretvorila u sobu za klanjanje. "Da, zaista sam zaboravio", uzvrati Refik. Osjeao je dosadu. "Ali, u posljednje vrijeme je poela izlaziti iz kue, zar ne?", dodade. "Moda e danas izii sa Ajom."

Refik se vrati i opet sjede na ivicu kreveta. "Znam ja svoju majku, nee to tako potrajati. Vratit e se ona uobiajenom ivotu. Nadalje, veoma je udno i to to klanja. Moja mati ne vjeruje ni u ta. Sprda se sa Nurijem zato to posti!" "Tako je", ree Perihan i nasmija se tipkajui golo dijete u naruju. "Hajde, keri, da se mi pupamo!" Perihan izie sa djetetom. "ta ja to radim?", zapita se Refik. Osjeao se usamljenim i bezvoljnim. "Moja ena, moja kerka!" Isto to promrmlja jo nekoliko puta. "Sii u u biblioteku, uzeti knjigu-dvije, potom u dolje itati. Ali, u ovolikoj kuurini nema ni sobe gdje bi se moglo sjediti. Mi smo se, u trospratnoj kui, ugurali u jednu sobu kao u umez... Zapravo, pogreno je da u ovo vrijeme cijela porodica stanuje u jednoj kui. Svi se prate; ako bi se usudio neto napraviti, odmah izie na vidjelo! I ja na ovoj vruini ulazim u ovu sobu i sjedim!" Izvjesno vrijeme se suzdra od razmiljanja. Pogleda kroz prozor. Potom se pusti mislima: "Trgovac, sin iz trgovake porodice... Bezbrian, spokojan, upljoglav tip... Oenio sam se... Dobio dijete. A sad elim osmisliti svoj ivot... Malo borbe, ideja i nekoliko malih oluja umirit e ovo nespokojstvo i ustajalost... Trgovaki sin hoe dati smjernice svome ivotu. Ovdje, u ovoj art nouveau spavaoj sobi, sjedi umao i mlohav i zijeva izluen vruinom. Ali, zakasnio sam; sad ima i to dijete... Ja nemam ambicijaNema strasti!.. Bezbrian sam! elim malo uzbuenja zato to me srea optereuje. Eh, pa zar nisam pain unuk...? Koliko god mi u venama struji vie trgovake krvi, razumijem i potrebu traganja za uzvienijim ciljevima... Sta treba pronai? Da se malo obrazujem ili da krenem na neko putovanje?! Poeo sam previe piti nakon oeve smrti. Smanjiti alkohol? Potom, sainiti program! Malo se srediti, pomuiti se." Primjeujui svoju zajedljivost, sa strahom ustade. Nekad je, gledajui Muhidina, mislio da je zajedljivost znak nesree i unitenja. Jo uvijek gleda kroz prozor. Na mjestu gdje se zavravala baa u pozadini kue poinjala je iroka parcela. Djeurlija su se se tamo, na suncu, igrala preskakanja jednih preko drugih. "Ne tako davno, prije dvanaest godina, i ja sam bio kao i oni", pomisli sa strahom Refik. "Eto, mi se okupasmo!", Perihan je ula u sobu. "Naa kerka Melek-ha-numica veoma voli vodu. to se vie kupa, sve je veselija." Refik se okrenu i vidje da se Perihan smije. "Dobro, ta sam uradio za nju?", zapita se. "Aaa, izgleda nekako udno! Zato tako gleda?", ree Perihan do je pekirom suila dijete. "Veoma je vrue, veoma je vrue", proguna Refik. "Je li se ikad dogodilo da te ostavim samu?", upita iznenada. Perihan zastade natrenutak. "Mene?", upita. "Ne", ree pomalo zbunjeno, a pomalo i gordo, shvatajui iz Refikovog izraza lica da je ona u pitanju; malo razmisli i nastavi: "Ja nemam nikakvih pritubi. Jesi li ti dobro...? Ti budi dobro!" Refik se nastojao osmjehnuti. "Dobro sam! Dobro sam, draga", ree. "Malo sam neraspoloen... Hou da razmislim. Razumije, zar ne? Sta da radim, rekoh? Ne znam. Rasijan sam. Grozno je vrue!" Uutje. "Ti budi dobro. To je veoma vano", uzvrati Perihan oprezno. "Voli me!", pomisli Refik. Doe mu da zagrli Perihan, ali se suzdra. Obuze ga osjeaj da e to imati znaenje izvinjenja. "Voli me, sjedimo u sobi. Sad jo imamo i kerku. Povrh

svega, kada malo osjetim dosadu, prebacujem joj njenu djetinjastost... Dosta vie! Ne treba razmiljati!" "Sii u u biblioteku. Moda je mama izila." "A ja u nju uspavati", uzvrati Perihan. Dok im je Refik prilazio, vrata se otvorie. Bila je Nermin. Nije se iznenadila ugledavi Refika. "Hah, ovdje si, zar ne?", ree. "Osman je telefonirao. Valjda nisi dobro. Brine se! Kako si?" "Dobro sam, dobro sam. Silazim", odgovori Refik zbunjeno.

20. Zato smo ovakvi? "Va otac", ree Sait Nedim-beg. "Va otac...! Va otac... Ako ne smatrate drskou ovo to u rei..." "Molim Vas!" "Da, ako ne smatrate drskou ovo to u rei i ako imate u vidu i uticaj alkohola koji sam popio, dozvolite, molim vas, izuzetno cijenim vaeg oca. To sam htio rei. elim da malo priamo o tvome rahmetli ocu, da se prisjetimo prolosti, da razmislimo o sebi. Uradimo to!"' Ne samo da su to radili, nego su i, u konaku na Niantau, koji je Sait Nedim-begu ostao od njegovog oca, pae, za sofrom jeli voe nakon teke veere. Bio je to konak u kome je prireena svadba Devdet-bega i Nigan-hanume. "To sam elio rei", ree Sait-beg posljednjim naporom. "Naa drava ima potrebu za ljudima kao to je tvoj otac." "Dakle, kakvim ljudima?", upita Refik. Nastupi tajac. Osman sa uenjem pogleda Refika, kao da je govorio: "Zar se to uope pita? Zna se kakav je bio na otac! Povrh toga, Sait-beg to ve satima pria!" Prije nego to dade odgovor, Sait-beg ubaci u usta nekoliko bobica groa. ekajui odgovor svoga brata, Guler nabra obrve, poe paljivo rezati breskvu koju je jela viljukom. Sait Nedim-beg se osmjehnu." Za ljudima poput vaeg oca, koji znaju ta znai porodica i novac..." Oduevljen svojim rijeima, prvo pogleda suprugu, potom sestru i preostale dvije ene koje su sjedile za sofrom, te Perihan i Nermin. Ne vidjevi na njihovim licima ono to je elio vidjeti, osjeti potrebu da jo malo objasni: "Nisam uspio objasniti, nisam uspio objasniti", ree. "Pokuat u to objasniti. Ali dok budemo pili kahvu i puili, poto je, izgleda, moje blebetanje umorilo gospoe." Kao to se moglo i oekivati, gospode se usprotivie. Sait-beg je priao o neemu to je veoma zanimljivo, a i inio je to prijatno. Nermin, osim toga, ree i da se svih njih direktno tie ono o emu se pria. ak i ako nije skrivao svoju izvjetaenost, Sait-beg bi primoran pribjei svojevrsnoj skromnosti. Njegove rijei su moda skretale pozornost, ali, isto tako, ni sam nije uspijevao kontrolirati svoju vilicu. Maloprije je vidio kako je jedna od gospoda sasvim opravdano zijevnula. Opet mu se poee opirati. Ali, sad nastade mala napetost. Refik primijeti da se Perihan zacrvenila; Perihan je bila gospoa koja je prije nekoliko minuta zijevnula. Ali, nije to uinila zato to je nezainteresirana, nego tek tako; ona je s vremena na vrijeme gledala i psa koji je leao pokraj stola.

Ustali su iza stola i preli u iroku sobu na sredini koje je stajala mangala sa mesinganim gravurama. Ta soba, sa visokim prozorima i irokim zatvorenim balkonom, protezala se prema bai; svjetlost lustera koji visi sa plafona rasprostire se i na lipu. Kao i u veini bai na Niantau, i u bai uz ovaj konak bila su se stabla lipe i kestena. Prije veere, koju je Sait-beg upriliio radi razgovora u spomen na Devdet-bega i na prijatno putovanje u prolost, dok se smrkavalo i dok su se skupljali dosadni kini oblaci, domain izree nekoliko rijei o povijesti drvea, a sad je govorio o povijesti konaka. Priao je o tome kako je modernizirao ovo zdanje koje je naslijedio od oca. Skupo je kotalo dok su iroko predsoblje selamluka preuredili u salon, obnovili su sav namjetaj, bili primorani sruiti neke zidove, ali su i starinu sauvali. Starina, kako to mnogi misle, nije neto to se ne moe modernizirati: ako je ovjek smirene naravi i umjean toliko da nee potpasti pod uticaj prolaznih oduevljenja, malim doradama staro moe preobratiti u novo. Ono na ta se veina odluuje napraviti iznova, mogue je, uz mala, ali pametna dopunjavanja, izvui iz starog, koje je podeeno vremenu. Nakon to to ree, Sait-beg se opet potui na svoju brbljivost te, govorei da e se na ovu temu moda ponovo vratiti ako se uspije usuditi priati o rahmetli Devdet-begu, koji se oenio u ovom konaku, objavi da najzad preputa rije svojim gostima. Nastupi tajac. Pas ue unutra. Svi su se meusobno zgledali: "O emu li da priamo?" Prije veere je kia prorominjala, prialo se o vruini na kraju augusta; govorilo se o tome koliko je Nigan-hanuma tuna; prialo se i o posljednjoj reorganizaciji u firmi poslije Devdet-begove smrti; spomenuta je, naravno, i Refikova i Perihanina dvomjesena kerka, razmotreni su i svjetski i dravni haberi sa novinskih stranica; pa o emu da se jo pria s obzirom da se niko nije tuio na svoje zdravlje? Ne raspoznavajui tajac koji je vladao u sobi, pas se osvrnu oko sebe. Potom se isprui pokraj mangale. "Zato smo doli ovamo?", zapita se Refik. Nadao se da e uspjeti zaboraviti na svoju utuenost, koja se poveala u posljednje vrijeme, i mune rijei o smislu ivota, koje je uzajamno ponavljao sa Perihan, i da e se predati lijepoj veeri i prijatnom sagovorniku trgovake brbljivosti, ali sad ponovo razmilja o sebi, o ivotu, o Perihan, uz to i o toj udovici Guler. A, razmiljajui o tome kakva je Guler, javljala se i zabrinutost. Bila je to podmukla i hladna zabrinutost. Nosila je slutnju neega to je potrebno da se ne priblii zdravoj i uravnoteenoj svijesti, da se ne poima kao strah; uvlaila se opreznim i pedantnim koracima. "itavo ljeto nisam nita uradio", pomisli Refik odjednom. "Nisam mogao nainiti nijedan novi poduhvat. Opet sam iao u kancelariju. Opet sam se Perihan tuio na vruinu i sjedio ne mogavi donijeti odluku. Moda sam malo itao, ali emu to? A sad sam okupiran mislima o toj udovici!" "Vidite", ree Sait-beg kad stie kahva. "Vidite na kakva razmiljanja navodi ovaj pas! Niko nita ne ree. Onda je opet red da ja priam, zato to rekoh!" "Molim vas", ree Osman kao da se ponosio svojom pristojnou i promiljenou. "Vidite, ovaj pas je miran u ovoj kui; ivi, eta se, ee se... U vrijeme moga oca, moga rahmetli oca, ovaj pas bi teko uao u avliju. Zar pas u muslimanskoj kui?!", pa se obrati psu: "Doi ovamo, Kont!" Pas s potovanjem ustade, protegnu se i, maui repom, prie svome vlasniku. "Ti si neto to ne pristaje muslimanskoj kui", ree Sait-beg, veseo to svoje ideje moe izloiti u ali. Potom se okrenu gostima koji su pili kahvu 1 nasmija se: "Ali, eto, vidite moe. Mi smo se navikli na njega, a on na nas. Prilagodili smo se vremenu. Kad bi to vidjela moja mati, naloila bi da se, u skladu sa vjerskim

propisima, najmanje tri puta opere cijela kua." Okrenu se psu: "Hajde, dobro, dobro. Sjedi na svoje mjesto!" ivotinja, koja nije razumjela zastoje pozvana, ostade neodluna. Potom provrlja okolo, onjui goste, svoju vlanu njuku priljubi uz Refikovu ruku te se, zakljuivi da je sve uredu, spokojno isprui. "Eto, to sam htio rei", kaza Sait-beg. "Sve timamo prema vremenu, a da toga nismo ni svjesni. Kao to rekoh, zato staro ne prilagoditi modernom? Pogledajte ovu sobu. Zar ovo nije salon? Juer je ovo bilo predsoblje selamluka. Pogledajte mene. Zar nisam prost i brbljiv trgovac? Ne, ne, dozvolite da vam objasnim. Juer sam bio pain sin... Razumijete li? Moj otac bi rekao: 'Kod nas velike promjene ne zasljepljuju mnogo poto su uvijek rezultat malih i nepresunih kompromisa'. Sta kaete na ovu ideju? Da, kompromisi... Mali i pametni kompromisi, a to je ono to osigurava neujni tok cijele historije! Eto, tako bi govorio moj otac. Kao da je znao da u biti trgovac, da u rasprodati zemlju i placeve i da u sve uloiti u trgovinu, da e se Guler udati za malog i prostog vojnika, republikanca... Evropa, ah, Evropa! Stalno o tome razmiljam. Razmiljam o tome prilikom svakog odlaska tamo. Zato su oni takvi, a mi ovakvi? Da, pitam. Zato su oni takvi, a mi ovakvi? Stanite! Jeste li za liker? Dobro ide uz kahvu", pa, ne oekujui odgovor, skoi, ode do bifea i uze nekoliko flaa. "Donesi i one albume", ree svojoj supruzi. "Evropski album!" Kao da se malo stidio, ali ne htjede obuzdati svoje uzbuenje. eli jo vie priati, isprazniti se. Gleda Refika i Osmana, trai ohrabrenje. Nastupi nervozni tajac. Nermin i Guler odluie piti kahvu sa likerom. "Upravu ste! Sasvim ste upravu", ree Osman poprimivi zamiljen izgled; kao da je dostojanstvom i tolerantnou elio ublaiti neprijatnost. Atija-hanuma se vrati sa albumom. "Donijela sam i djeije slike", ree, a evropski album dade Refiku. "Ja volim putovanje u Evropu koliko i putovanje u prolost", ree Sait-beg Refiku, koji je pregledao album. "Mi se veoma esto fotografiramo, pa lijepimo te slike. Sta sad gledate?" Ustade i prie Refiku. elio je sa mladim gostom podijeliti uitak po-smatranja Evrope, pa makar to bilo i sa fotografija i razglednica. Gledao je album preko Refikovog ramena. "Ah, vidite, to je Pariz. Kakav je Pariz bio 1933., prije etiri godine? Bio sam tada mlad, zar ne? I to je iste godine... To su fotografije nainjene u Berlinu. Pariz i Berlin! Koji ovjek koji vidi Evropu, koji Turin bar malo svjestan svijeta moe odoljeti svemu ovome...? Moda ima jo i Be, ali ja se ne razumijem u muziku... Ah, vidite, to je prologodinje putovanje. Pariz! Veoma brzo prelistavate. Stanite. Prepoznali ste, zar ne?" Refik je prepoznao: bila je to Omerova fotografija. Sa koferom u ruci, mrtio je lice u voznom kupeu. "Naravno, to je na Rastignac", povika Sait-beg. "Vidjeli smo ga u vozu, u povratku. Sta sad radi?", pa, ne oekujui Refikov odgovor, nastavi: "Vidite, to je snimljeno iste godine... Jedna francuska porodica sa kojom smo se upoznali u Berlinu... Da, da. Prava francuska porodica: kulturna, aljiva francuska porodica... Vino, sir, Eifelov toranj... Zatim, mukarci koji se razumiju u ene! Brbljam li previe? Ali, eto, pogledajte jednu porodicu! Pogledajte ovu sliku. U Berlinu smo odsjeli u istom hotelu. Sobe su nam bile jedna do druge. Zajedno smo dorukovali. aljivi ljudi... Okrenite list... Vidite, jedna

potpuna porodica... Eto zbog toga spominjem Devdet-bega. Zbog toga. Da, Devdet-beg je osnovao besprijekornu porodicu. Moda e vam se initi kominim, ali oduevljen sam vaom porodicom, porodicom Iiki: uspjean otac, vrijedna djeca, lijepe i dobre majke, zdrava unuad... Onako kako treba biti. Kao sat, ali vesela, iva, ba kao oni!" Odjednom prasnu u smijeh. Ali, to nije sliilo iskrenom smijehu. Izgleda da se nasmijao vie da bi ublaio ono to je rekao, da bi ostavio dojam da je svjestan ako je rekao neto nepristojno. Potom se odvoji od Refika. Malu au likera podie uvis. "I mi smo, eto, poeli neto praviti", ree. "Proizvodimo liker. Industrija likera! Fabrika likera na Medidijekoju... Velika organizacija! Hah! Da se barem nasmijem... Recite sada, recite zato smo mi ovakvi, a oni onakvi? Zato? Ko zna ovu tajnu? Recite! Zato smo mi ovakvi? Zato smo mi mi i ovakvi? Recite!" "Veoma si se uzbudio, brate", ree Guler. "Sjedi!" Sait-beg je, pokazujui je svima, mahao aom likera, stajao je kao da nije uo ta mu je sestra rekla. Oko njega se formiralo neto poput stida ili panike. Niko nije uspijevao procijeniti koliko je ozbiljan, koliko je iskren. Kao da su se svi prepustili uzbuenju. Odjednom je neoekivana napetost prekrila lica koja su se bila opustila nakon teke veere. Svi su izgledali tuni, kao da trae i ne uspijevaju pronai odgovor na pitanje koje je neprestano ponavljao Sait-beg. Izgledali su kao da se moda i pomalo smiju Saitbegovom podrugivanju, kao da se ude zato smo mi doista takvi. "Zato smo mi ovakvi...? Ovakvi smo, ovakvi smo! Molim vas, ne ometajte me veeras! Popio sam i zanio se! Eh, ovjek bi ponekad trebao raditi takvo to. Trebao bi se predati istinskom zanosu srca. Dodijalo mi je, kunem vam se, dodijalo mi je, dodijalo mi je drati kontrolu, drati se u gru", pa pokaza na evropski album u Refikovim rukama. "Dodijalo mi je da se razmeem i ne radim ono to bih elio da bih bio kao oni. Veeras se oputam. Ne poputam i viem!" Iskapi au likera i opet prasnu u smijeh. Ovaj put je smijeh bio histerian. Refik je prvi vidio da se Guler zabrinula. Mora da je ovaj krupni i nervozni glas neto neuobiajeno u konaku. I pas je podigao glavu tamo gdje lei i sumnjiavo gleda svoga gospodara koji se ponaao udno. "Aaa, pretjerao sam, izgleda", ree Sait-beg vidjevi da je pas podigao glavu. "Pogledajte, i pas se uznemirio." Gledajui psa, jedno vrijeme bio je nepomian. "Kont", obrati se psu. "Kont, sjedi, sjedi, ne zovem tebe!", pa se okrenu se i pogleda one to su ga posmatrali. "U Parizu sam vidio jednu pristojnu enu", ree. "Vukla je psa koji je mokrio podno elektrinog stuba: 'Hajde, paa, hajde, paa, doi!', govorila je. Ako ete pravo, nije da se, kao pain sin, nisam uvrijedio. Onda sam ja ovome dao ime Kont. Bilo kako bilo! Dozlogrdilo vam je trgovako blebetanje, zar ne? Nakraju, svi smo mi trgovci. eer, eljezo, kola, duhan ili smokve. utim, napokon. utim, utim. Dajte mi taj album, pa da se ovo pitanje zatvori. Gledate li jo uvijek u to? Taj na Rastignac, ha? Neto kao osvaja. Kako je? ime se sad bavi? Vjerujte, on nije kao vi i ja. Ali, nakraju e biti nesretan, jer se treba pomiriti... Moj otac je bio upravu: treba se pomiriti. Na osvaja djeluje oholo. Ali, zatvorimo ovu temu. Dobro, ime se sad bavi Omer-beg? Sigurno je nesretan. Ah, treba se pomiriti, treba se pomiriti, uutkati srce, treba biti trgovac, treba biti smiren i obazriv, uravnoteen i lukav. Ne ljutite se, zar ne? Svi smo mi trgovci. Je li to bitno? Kupujemo i prodajemo, kupujemo i prodajemo... Ali, opet, eto, ivimo u svojim konacima. To je bitno. Pa, vidjeli ste! Sjeo sam na svoje mjesto. Pas je

namjestio svoju glavu. Sad utim. utim. utim ekajui sramotu, sramotu koja e trajati stoljeima!" Poput bolesnika, nasloni glavu na fotelju i uutje. Nastupi tiina. Refik je od samog poetka mislio da e se, nakon ovog zanosa, domain postidjeti. Zavlada stid i zbunjenost - kao da je maloas neko umro ili kao da je priznato neko ubistvo koje je izvreno prije mnogo godina. "Da bar neko neta rekne ", pomisli. Pogleda Guler. "O emu ona razmilja? Mali vojnik, republikanac... Spominje li i ona tako tog vojnika od kojeg se razvela? Pa, da neko neto kae..." "Ah, Devdet-beg, dokle ste nas doveli, dokle!?" Opet je to bio Sait-beg. Podigao je glavu, poprimio izraz komandanta koji se bori sa ivotom i popustljivo se smjekao. Ova domainova popustljivost ublaila je napetost. Refik pomisli hoe li spomenuti Omera ili ne. Potom pogleda Perihan. Izgledala je tako kao da predstava nije pretjerano uticala na nju. Vidjevi njen mir, Refiku bi lake. "Ah, to si lijepo priao, dragi Saite!", odjednom se javi Atija-hanuma. "Kako si lijepo i uzbudljivo priao! Ispriaj i ono, kako, kako se kae...? I to uvijek pria s uzbuenjem. To je, takoer, priao i tvoj otac. Ma, ono kad je Abdulhamid ruio Kamil-pau, pa unutra uao crni evnuh, pa... Molim te ispriaj i to!" "Rekao sam da u utjeti", ree Sait-beg. "Od sad u utjeti", te zijevnu i zadubi se u svoju valovitu svijest.

21. Kafana na Beiktau "Je li kao pjesnik Jahja Kemal superiorniji nad Tevfikom Fikretom?" "Obojica su podjednako loi", ree Muhidin. "Nijedan nisu bitni... Na ljevici su svi nula u usporedbi sa Baudelaireom!" Muhidin nije pridavao posebnu panju nastaloj tiini. Ve se navikao na ove male utnje. Ali, kad se utnja odulji.bi opet primoran sam sebi priznati da ga to veseli. Pomisli: "Sada analiziraju moju reenicu. Dva studenta vojne akademije, dva zaljubljenika u poeziju, analiziraju moju reenicu, tuguju to ne mogu ismijati tako blistave reenice, bivaju jo vie oduevljeni sa mnom!" Sjedili su u kafani u ariji na Beiktau. Kafana je preko puta ber-berina, puna slubenika, duandija, ribara i ofera. Muhidin se, jednom-dvaput sedmino, sastajao s njima i starao se o ovim mladim vojnicima koji bjee iz vojne akademije sa Jildiza. "Ah, kakva teta", ree jedan od mladia. "teta, brate, to nikako da nauimo taj francuski! ak ni Baudelairea ne moemo itati!" "Morate nauiti", ree Muhidin prekoravajuim tonom. "Ljenarite! Mladi pjesnik u Turskoj bi neizostavno morao znati jedan strani jezik." Opet nastupi tiina. Muhidin je ponovo primijetio da analiziraju njegovu reenicu. "Ja uspijevam nai malo vremena uveer, prije povlaenja na spavanje. Ali, to nije dovoljno!" To se javio Turgaj; predusretljivi je i ljepi od njegovog prijatelja Barba-rosa, ali gluplji. Na sebi je imao tanku koulju. Nedjeljom popodne, prije povratka u kolu, skidali bi ovu prazninu odjeu i oblaili vojnu uniformu.

Muhidin nita ne ree. Njihovu lijenost i neodlunost kad su u pitanju strani jezici kanjavao je ne govorei nita. "Osim toga, nemamo koga ni pitati... Ako neto upitamo, odmah nas otresu!" Muhidin opet nita ne odgovori. "Svi su odgovorni za sebe. Ne izvinja-vam se", govorio je pogledom. "Brate, jeste li itali pjesmu Dahita Sitkija u Varliku?", upita Barbaros. "Ne!" "Htio sam Vas pitati za miljenje", pa vojni pitomac ostade malo neodluan. "Jo nita nije izilo ni o Vaoj knjizi", dodade. Muhidin osjeti utuenost. Navravao se mjesec otkako mu je objavljena knjiga poezije, ali se u tampi nije pojavila nikakva kritika. "Neka neta kau, pa ta god bilo", pomisli. "Nee jo nita pisati", ree. "Teko je svariti moju knjigu!" Izgovorio je reenicu koju treba negdje pribiljeiti i poprimio izraz oholosti na licu, ali se odjednom razbjesni na sebe. "Kooperim se ovdje ovoj djeici!", pomisli. Htjede se jo vie razbjesniti na sebe, ali mu iznenada neto drugo pade napamet: "Uskoro e nam, momci, doi jedan gost!" Trebao je doi Refik. Telefonirajui u graevinsku kancelariju u kojoj je radio, traio je Muhidina i rekao da eli priati sa njime. Glas na telefonu je bio treperav, neodluan i sumoran. Bilo je to neto to Muhidin nije bio vian uti od Refika. "Brate je li taj va prijatelj knjievnik?" "Haa, ne! Ininjer! Knjievnici ba ne navraaju u kafane na Beiktau. Ako ih elite vidjeti, iziite na Bejoglu! Ovaj prijatelj je ininjer! Kolega iz razreda u ininjerskoj koli. Zapravo, on ba ne navraa na Beikta; sa Niantaa je!" Poe se smijati. Potom osjeti napetost vidjevi da se smiju i potomci vojne kole. Hem se smiju ne shvatajui, hem su se tako podsmjehivali Re-fiku. Bilo ko da bio, ne bi se smio tako jednostavno smijati Muhidinovom prijatelju. Ako bi se trebalo podsmijavati Rcfiku, onda bi to trebalo pripasti Muhidinu, a ne njima. "Eee, zato se smijete, da ujem?", upita namrtivi lice, ali pomisli da je malo sramno postupio. "Da, ne navraa na Beikta", ree. "On je sa Niantaa. Dolazi odozgo, shvatit ete. Ionako je ovaj Beikta uvijek dolje. Prije su nai gospodari bili u dvorcu na Jildizu, a sad su na Niantau...!", pa prasnu u smijeh. "ovjee, ovo to rekoh je aforizam!", pomisli, a potom istrai kako bi to mogao ljepe rei: "Ovako, naprimjer: Kad su se gospodari sa Jildiza preselili na Nianta, nastala je Republika! Ne, to nije toliko lijepo. Kako se to jo moe rei?", pa sumnjiavo zastade. "Smijete se. Ali, jeste li me razumjeli? "Prije je bio sultan, a sad su tu trgovci. Ali, u ovom Beiktau se nita ne mijenja!" Bio je to Barbaros. "Eh, sad si sve upropastio!", kaza Muhidin. "Kao iz srednjokolskih udbenika." Uoi da Barabaros tuno obori pogled, ali nije obraao panju. Pio je vino i razmiljao o svom aforizmu: "Dvoranin sa Jildiza na Nianta... Heh, dode, eto!" Refik je uao u kafanu i traio Muhidina. Ne javljajui se, Muhidin ga je izjesno vrijeme osmatrao. Na Refikovom licu vidjeli su se nedefinirano gaenje, neodlunost i melanholija. Izgleda da se ljutio na samog sebe to je morao doi u ovu ofucanu kafanu. "Dobro je to sam mu rekao da se ovdje sastanemo", pomisli Muhidin. "Neka malo zapjeva i na mome bunjitu! Meni su dojadili njegovi saloni", pa mahnu svom prijatelju.

Iznenadi se kad izbliza pogleda njegovo lice. "Neto se dogaa sa njim", promrmlja postajui osjeajan. "Kamo sree da smo se sastali na nekom drugom mjestu. Sta li mu se dogodilo?" Pokaza Refiku mjesto, upozna ga sa mladim vojnicima i upita ga ta e piti. Pri tome je paljivo posmatrao njegovo lice. "Neto se dogodilo s njim. Nespokojan je!" Priali su o svemu i svaemu. "E, a ta je s onim da e mi donijeti svoju knjigu?", upita Refik kad doe vino; o tome su juer razgovarali telefonom. Muhidin iz depa izvadi knjigu: Neblagovremena kia. Otvori prvu stranicu. "Sada u je potpisati", pomisli. "Interesira ih ta u napisati. Koja ceremonija, ovjee!" Zatim mu na pamet pade druga ceremonija potpisivanja te to ispria: "U izdavaku kuu koja je objavila moju knjigu doe vremeni slubenik koji je platio da mu izdaju knjigu. Okrenu se meni: 'ime se, sine, Vi bavite?', upita. Kad je saznao da sam pjesnik, kooperno napisa slijedee: 'Kolegi pjesniku Muhidinu, ije pjesme itam sa zadovoljstvom'". Muhidin prasnu u smijeh, ali se uozbilji kad vidje da je Refik neraspo-loen. "Danas je potiten, na meni je da ga razveselim", pomisli i potpisa se na svoju knjigu poezije: "Mom prijatelju Refiku, mladom trgovcu iji ivot s uivanjem pratim..." im to napisa, shvati da mu je ala otrcana, ali bezizlazno Refiku prui knjigu. Refik je malo osmotrio knjigu, pogledao korice, rekao nekoliko rijei o dizajnu naslovne stranice, a potom se, proitavi reenicu na prvoj stranici, namrtio. "Ah, burazeru, moj ivot!", ree. "Moj ivot je iskoio iz tranica!" "ta govori?", zavapi Muhidin. Iznenadio se i izgubio... Nije bio pripremljen na ovako neto. Oslukivao je buku kafane i nije se usuivao gledati Refika u lice. "Burazeru, ivot mi je iskoio iz tranica. Burazeru... Burazeru..." Refik je to juer rekao i na telefon: "Burazeru..." Koliko dugo nije uo takve rijei. "Postajem veoma ganut", pomisli. "Dobro, brate, ta ti se dogodilo? Ti si bio sretan! Nisi bio kao ja. ta se dogodilo, brate? Hajde da priamo. Priajmo. Ali, to ne moe i pred djecom..." "Stvarno, kako je tvoja kerkica?", upitao je to tek da neto kae. "Dobro, dobro je... Veoma brzo raste!" "Vidi, to me raduje. Ja sam donio odluku: neu se eniti, ekat u nju." "Ne eni se", uzvrati Refik. "Ne eni se, bolje ti je." Brzo je ispijao svoje vino. "Ne, njome u se oeniti. Tvoja kerka e sigurno biti lijepa. U to ne sumnjam." Htjede jo neto rei, ali uuti. "Umalo ne rekoh da mi se Perihan ini veoma lijepom", pomisli. "Ne", ree Refik. "Moja kerka nije za tebe. Ona e biti velika, krupna i debela. Ve sad je ovolika." Muhidin se iznenadi. "Da ga nije stid, rekao bi mi da sam kepec", pomisli. "Zar sam ja toliko niskog rasta, burazeru", ree i odmah se pokaja, izvje-gavajui pogledati u lice pitomcima. "Ne, ovjee!", ree Refik. "Ko ti kae da si niskog rasta?" Muhidin se naljuti to se pria jo vie produila. Pogleda na sat. Okrenu se prema vojnicima: "Momci, zar vi ne kasnite?"

"Imamo jo vremena, stii emo", odgovori Turgaj. "Ah, bilo bi bolje da ustanemo", progunda Barbaros. "Nije prijatno ustrati uz brdo." Muhidin nita ne ree. Vojnici ustadoe. Vojne uniforme e obui u foto-grafovoj kui, gdje su ih ostavili. Muhidin im kaza nekoliko rijei kojima e pridobiti njihovu naklonost. Dodade da e se u srijedu ponovo ovdje sastati. Dok su izlazili, povika za njima: "Ne kasnite, inae e vam starjeina izvui ui. Dobro uite, piite roditeljima. Budite dobri vojnici, sinovi i dobri graani domovine!" Bile su to rijei koje im je uvijek govorio. Momci su opet osjetili potite-nost, nasmijeili se i pokunjeno izili. "Kako ti se ine?", upita Muhidin Refika. ' "Izgleda da su namjeravali jo sjediti!" "Nisu mogli vie sjediti", uzvrati Muhidin. "Kasne", pa nanaini pokret rukom: "Daaaj, pusti, ovjee! Priaj ti o sebi. Da naruimo jo malo vina?" Refik potvrdi. Naruili su vino i utili. Nastupila je dugotrajna tiina. "S tobom se neto dogaa", ree Muhidin nakon to doe vino. "Da. Sa mnom se neto dogaa!" "Je li te neto pogodilo?" "Pa, rekao sam ti: ivot mije iskoio iz tranica." "Te rijei ne govore ba neto..." "Upravu si... To stalno govorim sam sebi... Ve sam se navikao. Kako drukije rei?" "Razmisli malo... ta je bilo?" "Ne mogu biti kao to sam prije bio. Ne mogu ivjeti kao to sam ranije ivio. Nije ba tako", pa je neko vrijeme traio odgovarajue rijei. "elim da se dogodi jo neto. Eto, ne uspijevam biti kakav sam bio!" "Hmmm", izusti Muhidin; elio je pokazati da razmilja, ali da nita ne razumije. "Perihan kae da sam izgubio staru ravnoteu..." "Smatra li da je tako?" "Pomalo... Ako je ravnotea prepustiti se toku ivota... Ako je ravnotea biti jednostavno sretan, izgleda da sam se malo uneravnoteio..." "Veoma loe", ree Muhidin i zamisli se. "Ranije si se hvalio uravnote-enou", dodade. "To te inilo zdravim, sretnim i, ako e pravo, pomalo i malodunim. Ne, tvoja neuravnoteenost ne bi trebala biti neto toliko loe..." "Kako da se pokrenem, kako? Sta da radim?" "Ovaj izgleda veoma loe", pomisli Muhidin. "Ali, ne razumijem njegov problem", a u ustima mu se nakupljao nedefinirani gnjev. "Ne razumijem tvoj problem. Objasni jo malo!" "Sta se jo ima kazati...?" Refik se malo zamisli, pa nastavi snebivljivo: "Ne ide mi se ni na posao. Razmiljam da ne idem u kancelariju..." "Sta e, onda, raditi?" "Ne znam... Mislio sam s tobom o tome porazgovarati..." "Vidi", ree iznenada Muhidin. "Oenjen si. Ima dijete. Ininjer si. Nema neki teak posao koji bi te uvalio u nevolje. ivi u sretnom domu. Ima sve: simpatinu enu, nekoliko prijatelja, okruenje, miran svakodnevni ivot... Zar sam te ja trebao na to podsjetiti? Vjerovatno si svjestan svega toga." "I previe sam svjestan", odgovori Refik. "Svjestan sam", a na licu mu je titrao udan, tugaljiv osmijeh. "Izgleda da sve proistie upravo iz toga", dodade. Muhidin osjeti da mu je narastao gnjev u ustima. "Ba... Jesi li siguran da nema nita drugo...? Iz toga proistiu tvoji problemi? Da, sluajno, neto od toga nije narueno, da ti se nije dogodilo neto neugodno?!"

"Ne. Rekao bih ti da jest!" "Hmmm... Dobro, a moda te malo zbunila oeva smrt, roenje djeteta?" "Moda." "Dobro, ako nita ne uspijeva biti kao nekad, kako, onda, biva? ta je to to si nekad radio, a sad ne moe?" "Ranije sam imao ravnoteu. Izgleda da je Perihan upravu. I ti si, manje-vie, rekao isto. S gubitkom ravnotee, ne nalazim vie ni nekadanju harmoniju. Mogu raditi isto ono to sam nekad radio, ali nema sklada izmeu mene i svijeta. Nastavit u jo neko vrijeme, a nakraju neu moi voditi ni taj svakodnevni ivot, a niti u moi raditi ono to sam nekad radio." "Ah, ah, ah!", povika Muhidin i uplai se da ne izgleda podrugljivo. "uj, ne eli ii ni u kancelariju?!" " Eto, vidi, zar ne?" "Dakle, jesi li nesretan?" "Nesretan sam, brate, izgleda da sam nesretan. Uza sve ostalo, to je neto udno!" "Brate", govorio je, ali to sad nije neto posebno djelovalo na Muhidina. Gnjev, koji je pokuao progutati, opet se nakupio u ustima. "Moda bi ti dobro bilo da krene na neko putovanje. Ima i para i vremena...!" "Ne, ne! Nije da o tome nisam razmiljao, ali ne", pa dodade: "Razmiljam da odem kod Omera, na prugu." "Moda vam je ona kua postala tijesna", Muhidin skupi osmijeh na krajiku usana. "Ima i dijete. Preseli se sa Perihan u drugu kuu." "ta e se tada promijeniti...? Da naruimo vino?" "Naruimo... Rekao bih da je tvoja muka od vruine, ali ve e oktobar..." "Sprda se?", upita Refik. "Ja ti govorim da sam nesretan. Izgubio sam ravnoteu..." "Sluaj", ree Muhidin i shvati da gnjev, koji se, poput krvi, poput otrova, nakupio u ustima, sad nee moi progutati. "Ti uope nema pravo biti nesretan. Razumije li, nema pravo na to. Vidi ta mi pada napamet. Prije dvije godine, opet jednog ovakvog, septembarskog dana, doao sam kod tebe. Bio sam pijan. Dao si mi savjet. Poruen mi je ponos. Stani, sad sluaj! Sad je doao red na mene da ti kaem da nema pravo biti nesretan. Nesrea je stvar ovih ribara, ofera, stvar one djece koja se zabavljaju poezijom, stvar poezije. Mi se naslaujemo svojom nesreom. Zato me tako gleda, priam li gluposti? Dobro, dobro. Glupiram se, ali glupira se i ti, jer nita ne razumijem." "Ne razumijem ni ja", uzvrati Refik kao da se uplaio Muhidinove srdbe. "Zapravo, zbunjen sam time to si rekao!" "Zbunjen sam i ja tobom", uzvrati Muhidin, a gnjev je jo plamsavo gorio u njegovim ustima. "Iznenadio sam se juer kad sam uo tvoj glas preko telefona. Iznenadio sam se i kad sam ti vidio lice nakon to si uao ovdje. Mislio sam da ti se dogodilo neto neprijatno, neto loe, da te zadesila neka katastrofa, a nita se nije dogodilo!" "Dobro, ta si oekivao?", promrmlja Refik. "Nita ti nije. Mislio sam da te zaista zadesilo neto to unesreuje ovjeka. ta ja znam. Da ti je dijete bolesno, da si se zaljubio u drugu enu, da vam firma propada, da te ena prevarila...; tako neto. Ali, ti nema istinsko opravdanje za to to si nesretan... Jueranji glas na telefonu i izraz lica koji sam danas vidio podsjeaju na nesretnog ovjeka. U to

nema sumnje. Ali, tvoj je ivot, jednostavno, sretan ivot. Ima spokojan, sasvim ravan, bezbrian ivot... U tom sluaju...", Muhidin odlui ne rei ono to mu je navrh jezika; uuti neko vrijeme napreui se, pa kaza: "ta u tom sluaju mogu rei? Mora da ti udobnost ulja stranjicu!" Refikovo lice se izoblii. "To si imao rei!", proapta. "Rekao sam, ta mogu! Ali, tako e ti rei, jer se nikome ne dopada tvoje stanje. Svi ele da ljudi budu sretni kao to si ti. Niko nee shvatiti tvoju situaciju... Ima sve, a jadikuje; to je neto to niko nee moi razumjeti, pria koja nikoga ne zanima..." "eli li rei da ni tebe ne zanima?" "Kako to moe rei!?", povika Muhidin, ali se uplai da nee izgledati iskren. "Koliko godina smo mi prijatelji!?" "Ali, nisi ni rekao neto konkretno. 'Muhidin je pjesnik, rei e neto', mislio sam prije nego to sam doao." "Uradi neto novo", proapta Muhidin bezizlazno. "Radim", uzvrati Refik. "itam knjige. Ovih dana itam Rousseaua. Ispovijesti su ostavile snaan dojam na mene...", malo uutje, pa stidljivo ree: "Piem dnevnik!" Muhidin se nastojao suzdrati od smijeha. "Dnevnik", pomisli. "Potom nesretne rijei, ivot koji je iskoio sa tranica, uravnoteenost... ta pria? Shvatio sam njegov problem. Oenio se, dobio dijete, otac mu je umro. Vje-rovatno misli da je ostario. Misli da mu ivot uzaludno prolazi..." "Moda misli da si ostario?" "Moda... Volio bih biti pjesnik kao ti." "E, pa niko ti ne zabranjuje!" "Upravu si!" Muhidin primijeti da se ponovo raznjeio. S ljubavlju pogleda Refika, ali shvati da to ubudue nee moi initi tako jednostavno. Zatamnila se Refikova slika koju je nosio u svijesti. "Trai dubinu u svome ivotu, a prethodno nije platio cijenu toga. Doe mu da ga kazni. "Vidi, dragi Refik! Ti si sasvim nespokojan. Osim knjiga, moe nai i neto za zanimanje. Skupljaj markice, zabavi se ahom, pronai novo drutvo za poker, idi na utakmicu, bavi se fotografijom. ta ja znam; bavi se kolekcionarstvom, radi neto, eto!" "To je, dakle, ono to si mi imao rei, ha?!", ree Refik ljutito. "Trebao bih, kao, skupljati markice. Nema mi nita drugo rei?" "Ne! Da popijemo po jo jedno vino... Hej, burazeru, ovdje jo dva..."

22. Dnevnik I. 13. septembar 1937, ponedjeljak Juer sam iao na Beikta. Vidio sam se sa Muhidinom. Sjedili smo u kafani i razgovarali. Nije mi rekao nita posebno, a, osim toga, bio je u svom podrugljivom maniru. Nakon susreta sa njim, svakidanji ivot mi je poeo izgledati kao neto to mi je zabranjeno, kao grijeh koji se ini svake sekunde. Danas sam iao u kancelariju. Tamo sam presjedio cijeli dan. Naveer sam kod kue sluao radio. itao sam Rousseauove Ispovijesti, ali mi se nisu svidjele onoliko koliko

sam oekivao. Sta da radim? Ponekad pomislim: Kamo sree da mogu vjerovati u Boga. Jo jednom sam proitao Muhidino-ve pjesme. Istini za volju, nisam naao neto posebno. 23. septembar Iao sam u kancelariju. Doao sam kui utuen. itao sam malo Ispovijesti, od sredine. Malo mi je lake, ali mislim da je i to neto udno. Prije nego to se popnem u sobu za spavanje, prelistao sam novine i piem ovo. Ismet-paa se povukao zbog bolesti. Premijer je Delal Bajar. 29. septembar, etvrtak Bajram! Poslije podne sam sa Perihan proetao do Taksima. U povratku smo se poeli svaati. Ree da sam uvijek namrten, da se alim, ali da, isto tako, otvoreno ne govorim na ta se alim. Plakala je nasred ulice. Nastojao sam joj objasniti da ne krivim nju, ah nisam uspio u tome. Svjestan sam da sam, sa ovim prepirkama i svojim neobinim ponaanjem, mu koji ne slii drugim muevima. 7. novembar Sa Osmanom sam u kancelariji razgovarao o trenutnom stanju u firmi. Rekao je da e ovogodinja zarada biti znatno vea u odnosu na proteklu godinu, da u najskorije vrijeme treba biti zavrena nova zgrada skladita, da je nakon oeve smrti knjigovoa Sadik u knjigama napravio neke male, ali promiljene greke u svoju korist, a na tetu firme. Osman ree da se trebamo osloniti i na izvoz. Ja sam se, takoer, izjasnio o znaaju toga to se poslovi odvijaju precizno poput sata. Nagovijestio sam da moda vie neu dolaziti u kancelariju, ali on nita nije razumio. Na ulazu u prostorije i u svojoj sobi Osman je objesio oevu sliku. 23. novembar, utorak Osjeam se kao riba na kopnu. Prisiljavajui sam sebe i mislei da tako trebam raditi, idem u kancelariju. I duom i tijelom predajem se poslu, zaboravljam na sebe, nastojim zaboraviti ta sam, ta trebam uraditi. Ali, nadvladava savjest, ili moj nemir... Po kui se vuem kao pijan. Pokuavam itati knjige, ali ne uspijevam se skoncentrirati. 23. novembar Sa ovom savjeu, osjeajem odgovornosti i krivice, vjerovatno vie sliim kraninu. Ponekad mislim kako sve trebam zaboraviti da bih pronaao staru harmoniju. Iao sam u kancelariju, vratio sam se umoran. Svaku veer kad se vraam kui mislim da je ovo kraj i da sutra neu ii, a ujutro mislim kako u malo posjediti i da u se potom vratiti, ali kod kue nema nita to bih mogao raditi, to bi me vezalo i o emu bih razmiljao. I tako se preputam trgovini. 4. decembar Predveer smo Perihan i ja na uglu kraj policijske stanice vidjeli Sait Nedim-bega. Izveo je psa u etnju. Izgledalo je da se, kad ugledao nas, malo uznemirio. Proavrljali smo s nogu. Sjetio sam se veere koju je ljetos upriliio, njegovog pijenja likera. Zato smo mi ovakvi...? Zato su oni takvi, a mi ovakvi? Zato mi se svia itati Rousseaua ili Voltairea, a ne uivam u Tevfiku Fikretu ili Namiku Kemalu? Zato sam i ja ovakav? 13. decembar, ponedjeljak Iao sam u kancelariju. Dobio sam pismo od Omera. Pie da e zimu provesti u Kemahu... enidba je ostala za slijedeu jesen... Radi u nekom tunelu, mnogo se umara, navodno je zaboravio na svijet. Odluio sam da sjednem i napiem Omeru odgovor, ali nita nisam mogao napisati. Dolo mi je da napiem neto loe, pesimistino. Odloio

sam pismo. Odluio sam ovdje to napisati. Sad piem u radnoj sobi. A radnu sobu sam doveo u prethodno stanje. U jednom periodu nakon oeve smrti mama je ovu prostoriju bila preokrenula u mesdid. Sad je opet sve na svome mjestu. Uveer se zatvaram ovdje i besposliarim. Piskaram neto po papirima, pravim planove, povremeno iz biblioteke izvadim neku knjigu i itam. Pitam se zato prosvijetljeni duh, sa kojim se sreem kod Voltairea ili dok itam Crveno i crno ili Ispovijesti, koje sam danas opet itao, ne uspijevam nai kod sebe ili nekoga koga poznajem, kod nekog turskog pisca. Osjeam se beznadeno, runo i mlitavo. Ali, zato je u Turskoj sve tako? Kao da sve i svako spava... Poinje kia. 17. decembar, petak U potrazi sam za starom ravnoteom. Muhidin je rekao da me stara ravnotea ini sretnim, ali malodunim. Mnogo radim u kancelariji. 19. decembar, nedjelja Tri sata poslije ponoi. Perihan i ja smo se probudili nakon to je dijete zaplakalo. Perihan je nastoji uspavati. Ja sam siao ovdje. Razbudio sam se. Smrzavajui se u pidami, tumarao sam po kui. Poslije sam se obukao. Siao sam i ubacio ugalj u pe. I ovdje sam potpalio malu pe. Dok sam to radio, nastojao sam razmiljati. Ali, to se ne moe nazvati razmiljanjem. U svijesti, umjesto misli, oivljavaju slike. Kia pada. Neprestano pada ve dva dana. Kad elim zapisati svoja razmiljanja, napamet mi pada neto poput toga. Sad sjedim ovdje i mrznem se. Sutra u ii u kancelariju. Proitao sam ono to sam biljeio u ovu teku. Malo je nedostajalo da se Muhidin nasmije kad sam mu rekao da piem dnevnik. Rekao sam mu i da mi je ivot iskoio iz tranica. ta radim od poetka ljeta? Idem u kancelariju, povremeno sa Perihan idem u kino, itam novine. Dok itam novine, mislim sljedee: hoe li na moj ivot uope uticati ovo to sad itam? Svako jutro prelistam novine u nadi da u naii na neto to e mi promijeniti ili izvriti utjecaj na moj ivot. Mislim da e moda izbiti svjetski rat ili neto drugo. Ne elim da izbije rat. Ono to ekam jest neki sluaj koji e promijeniti moj ivot, koji ne uspijevam promijeniti. Kod sebe ne nalazim snagu kojom bih mogao promijeniti svoj ivot. Ionako ne znam ni kakva bi ta promjena trebala biti. Ono to znam jest da je ivot u ovoj kui i u kancelariji umao, lo, prljav i bijedan, ispunjen ogranienostima duha koji ne dolikuje dostojanstvenom ovjeku. Muhidin mi je rekao da imam sve i da bih trebao biti sretan. Upravu je! Lice mi pocrveni kad razmiljam o tome, ali zatim mislim da postoji neto to nedostaje. To sam nazivao ravnotea, sklad i slino, ali ne uspijevam rei ta je to, a nerviram se kad se sjetim Muhidinove izjave da mije spokojstvo udarilo u glavu i da mi smeta... Ovdje to piem, smrzavam se i razmiljam koju bih knjigu itao do jutra. Moda da Omeru napiem pismo. 22. decembar 1937., srijeda Dva dana leim u kui. Veoma sam bolestan. Imam temperaturu. Najvje-rovatnije da sam se u ponedjeljak prehladio. Predveer sam se vratio s posla i legao. Imao sam temperaturu 39,5 stepeni. Tako je bilo i sino, a veeras je bila 39. Oi mi suze, boli me glava, kaljem i obamro sam. Da se ne bi zarazilo, Perihan je dijete prenijela u Ajinu sobu. Ovdje, u spavaoj sobi art nouveau boravim sam. Nita nisam ustanju itati. Pokuavam zaboraviti na sebe i itati Ispovijesti, ali ova knjiga ne navodi ni na kakva razmiljanja osim da razmiljam o sebi... Prelistavam novine. U zemlji je otra zima. Proglaeni su kandidati za nove narodne poslanike. Dva broda su izgubljena u buri. Sve ove vijesti proitao sam najmanje po deset puta.

24. decembar, petak Bolest jo nije prola. Uvijek ista temperatura. Lea me bole od leanja. Cijeli dan samo itam novine i leim sasvim nemono, kao Oblomov. itam uvijek isto: Voltairea, Rousseaua, novine. Kroz odkrinut prozor lijeno gledam u nebo i drvee koje se vidi sa mjesta na kome leim. To je ono to radim po cijeli dan... Stidim se svoga bolesnog i nemonog tijela, obamrlog, neodlunog i truhlog duha... 27. decembar, ponedjeljak Ustao sam jutros. Izmjerio temperaturu: 38. Stalno sam govorio da u u ponedjeljak ujutro napokon ii na posao. Pomislio sam da vie ne mogu leati i ustao, odjenuo se toplo i iziao u etnju. Iao sam do Talika. Puhao je i hladan vjetar. Posmatrao sam Nianta ponedjeljkom ujutru: bakalini, piljari, hanume koje su izile u kupovinu, sluge, djeca, drvee, automobili koji tu i tamo prou... Pjeaio sam ak do tramvajske stanice na Maki. U povratku sam sjeo u tramvaj. Na naem uglu sam vidio Guler, mlau sestru Sait Nedim-bega. Izvela je psa u etnju. Kad sam je ugledao, lice mi je postalo malo udno; znam. Obuzeo me osjeaj poput zebnje, nespokojstva, napetosti. Ne valja to tako neto uzimam u obzir, ali se osjeam nelagodno i zato imam bradu od sedam dana. "Putate li to bradu?", upita me. Boe moj, koje gluposti! Zato me pogaa tako neto? ta ja radim? Kakav imam karakter? Gdje je moja stara ravnotea? 29., srijeda U ponedjeljak naveer porasla mi je temperatura, pela se do etrdeset. Ponovo sam legao u krevet. Doao je doktor Izak. Navodno, imam teku gripu. Uasno je leati nemoan! 31., petak Temperatura nije opala. Novogodinja no. Dolje se igra tombola. Niti spavam, a niti mogu ta raditi. Osjeam se prazno, potpuno prazno, kao neko ko nema ni prolosti ni budunosti, kao bezlini predmet, saksija ili, ta ja znam, kao zvekir na kapiji. Da, ja sam kapijski zvekir. 2. januar 1938., nedjelja Temperatura nije opala. Leim, ni o emu ne elim razmiljati. 17. januar Tri dana sam na nogama, ali ne idem u firmu. Vidio sam se sa doktorom Izakom. Rekao je da bi bilo dobro da se sedmicu, deset dana odmaram kod kue... Puim. Cijeli dan provodim u radnoj sobi itajui knjigu. Imam pedalj brade. 21. januar Veoma mnogo itam. Proitao sam neke ekonomske i filozofske knjige. Opet se stalno vraam i itam Voltairea i Rousseaua, ali ne sa starim oduevljenjem. Jutros sam Omeru napisao jo jedno pismo. "Doi na proljee ovamo sa Perihan, a ako ne moe ona, doi ti", pisao mi je u odgovoru na moje pismo. Jedno vrijeme sam veoma ozbiljno razmiljao o tome. Razmiljam jo uvijek. Znam da bi mi veoma prijala takva promjena atmosfere. Osman je rekao neto slino, ali eli da se prije vratim u kancelariju. Ova bolest koju sam prebolovao, koju bolujem, moda je neto mimo gripe. Plua su mi jo uvijek puna... Nje nimalo zdravo krkljanje koje se uje kad kaljem. Perihan mrti lice kad uje. Htio sam napisati jo i ovo. Ovih dana sam nekoliko puta sebe zatekao da mislim na Guler. To me iznenauje. Zanima me ta radi, njen svakodnevni, a i cijeli ivot me zanima. Nije to interesiranje koje je iznad toga kakav je neko, kako razmilja. Uprkos tome to to sigurno znam, iz nekog razloga sam osjetio potrebu da to ovdje napiem. Snijeg je usuo... 27. januar

Doao je kraj mjeseca, jo uvijek nisam iao u firmu. Plua su mi dobro, zdravlje i raspoloenje su kako treba, cijeli dan itam za stolom u radnoj sobi. Povremeno sa Perihan izlazim u etnju i u kino. Nastavljam sa starim nainom ivota, ali sa velikom razlikom: ne odlazim na posao. Osman i mama su nekoliko puta pitali zato ne idem. Promrmljao sam neto u vezi sa zdravljem i umorom. Odluio sam da od prve sedmice februara ponem ii u kancelariju. Osman je u antikvarnici pronaao i kupio knjige za koje sam ga zamolio. Sad ih sa uzbuenjem itam. Ekonomski etatizam, Reforme i organizacija, Drava i individua, Poreskapolitika. Naruio sam i uzeli su mi kolekciju asopisa Organizacija. Dobro sam raspoloen. Gotovo da mogu rei da mi se vratila stara ravnotea i zdravlje. Vie mi se ba i ne pie ovaj dnevnik... 5. februar 1938 Proitao sam ovo to sam napisao. To ne oslikava moj svakidanji ivot. Veina mog svakidanjeg ivota protie u sitnim, jednostavnim stvarima, u avrljanju sa Perihan, sa bratovom djecom, Ajom i mamom. To se ovdje uope nije preslikalo. Tako je i sa mojim razmiljanjima, nevoljama i pro-blemima... Razmiljam o milionima stvari koje su znatno zamrenije, moda sitne, ali onespokojavajue. Jo uvijek nisam iao u firmu. To ostavljam poslije praznika, nakon Kurban-bajrama. Tada u obrijati i svoju ogromnu bradu... Napokon odustajem i od pisanja, jer dnevnik ne oslikava realnost. Inae, dok piem uvijek me obuzima osjeaj da se dvolino ponaam. Ovce koje su kupljene za kurban privezane su u bai iza kue, ponekad ujem kako bleje. Osman i Nermin su se danas posvaali. U kui je neprijatna atmosfera. Vie ne bih trebalo pisati, poto nema nita novo... 23. Jo jedan bajram Kuhar Nuri oprezno je nosio tanjir. Nigan-hanuma nije pogledala, ali kao da je vidjela: Nuri je opet iao na prstima. Za sofrom je vladala uskome-anost, nestrpljenje i pomjeranje. Nagnuvi se, Nuri je stavio tanjir na sto. Tanjir je bio iz pozlaenog servisa; Nigan-hanuma se prije dvije godine sjetila da ga iznese. Opet su bile kule od rie, a nije nedostajao ni graak u rii. Niko i nita nije nedostajalo, osim Devdet-bega, ija je slika objeena na zidu trpezarije. Bila je objeena i u dnevnom boravku, sedefnoj i radnoj sobi. Osman je rekao da ih je objesio i u upravi firme. Nigan-hanuma primaknu lice stolu; bila je to toplina tanjira stavljenog na sto, toplina Bajrama, uskomeanosti, zdravlja, toplina porodine ureenosti i sree koju treba paljivo uvati. Nigan-hanuma je eljela da to, osim nje, osjete i ostali, eljela je povjerovati da je sve uredu, traila je ono besprijekorno vrijeme kad bi treptala oima; postajala je svjesna da to ini, a naspram nje je bila runa Refikova brada. "Ko e dijeliti hranu?", upita Osman, pa, sam dajui odgovor na svoje pitanje, isprui kaike svojoj supruzi: "Hajde, uradi to ti!" Nermin je dijelila hranu. Vani je bilo hladno, ali suho i sunano. Bila je prva sedmica februara. Nigan-hanuma je posmatrala Nermin. Na licu starije snahe bio je izraz dostojanstva i odlunosti. Izgledala je i kao da joj je dosadno i da se malo jada. Nermin i Osman su se posvaali prethodnog dana. Pokraj Nermin bila je Lala; deset godina joj je. Pokraj nje je bio Demil, a on ima osam godina. Pokraj njega, u uglu, nije bilo nikoga. Tamo je nekad sjedio Devdet-beg, a sad tamo nije bilo ni stolice. Uz iroku prazninu koju je popunjavao Devdet-beg bila je Aja. Krajikom oka Nigan-hanuma pogleda riu koju je Aja uzela u svoj tanjir, uini joj se malo, ali nita ne ree. Sa druge Nigan-

hanumine strane bila je Perihan, naspram Perihan sjedio je Osman, a izmeu njih Refik. Njegova brada je Nigan-hanumi izgledala veoma runo. "Ne! Ne moe mi se ovjek, a pogotovo moj sin, initi runim samo zato to ima bradu", govorila je samoj sebi Nigan-hanuma. "U kui mog oca, pae, svi mukarci su imali brade. U oevoj kui su svi putali bradu poslije etrdesete godine, ali to je bilo drugo vrijeme, ti ljudi su bili drukiji ljudi; sad su druga vremena!" U posljednje vrijeme stalno o tome razmilja; bijesno je mrmljala da joj - dok se eta po kui, dok pije popodnevni aj, dok izlazi na Bejoglu, dok ide nekome u goste - runa brada padne napamet. Sad je opet bila pred napadom srdbe, ali, imajui u vidu da je bajramski ruak mjesto tople i slatke sree, a ne hladnog bijesa, primijeti tiinu za sofrom: niko nita nije priao. Svi su se zabavili jelom i zadubili u vlastiti svijet. Nekad je, svojim lukavim i pakosnim alama, Devdet-beg razbijao ovakvu tiinu. Ta dunost sad je pripadala Osmanu. Ali, umjesto ovakve odgovornosti, on je razmiljao o neemu sasvim drugom. "Zanima me o emu on razmilja", promrmlja Nigan-hanuma. "Nije brbljiv kao njegov otac, dobroduan nije nikako, a nee moi ni biti. Zanima me o emu razmilja, i bojim se!" To je zato to Osman nije iao ni na bajram-namaz. Nigan-hanuma nije bila pobona, ali bilo je dobro da neko iz porodice ode na bajram-namaz. Zato sad ne ide na namaz na koji je iao prolog ramazanskog bajrama? Uz to, i prekjuer se posvaao sa svojom suprugom... Nakon to se zabavila zabrinjavajuim razmiljanjima o svome starijem sinu, pomislivi da je mlai sin izvor vee zabrinutosti, Nigan-hanumu kao da obuze beznadenost. Ne, brada nije mogla biti ono to je inilo bijesnom, iza brade je postojalo neto drugo, ali nije bilo vrijeme da to sad istrauje. eljela je naruiti tiinu. Nakon to proguta zalogaj, upita: "Kako vam se ini meso?" Opet se osjeti tiina. Potom jedan glas, kao apat: "Veoma je masno." Bila je to Aja. Opet je, kao i obino, pronala neto ime e oneraspoloiti majku. Nigan-hanumi doe da je prekori, ali sama je postavila pitanje. A i ovoj djevojci, kojoj nakon se oeve smrti ni kljuem nije moglo otvoriti usta, trebalo je pruiti priliku da moe priati. Nigan-hanuma ne ree nita svojoj kerki, a i niko drugi nita nije govorio. Opet se ulo samo zveckanje escajga, tanjira i jela. "Zato postadosmo ovakvi?", pomisli Nigan-hanuma. "Devdet-beg ode i mi postadosmo ovakvi." Ovaj odgovor joj se ne uini zadovoljavajuim. "Zato smo postali ovako nijemi? Zato se svako ovako povlai u svoj svijet?" Razmiljala je ne gledajui u Refikovo lice, ali je, uprkos tome, sa nervozom osjeala postojanje crne mrlje koja se, zajedno sa kretnjama vilice, mrdala gore-dolje. "Zato ovo dijete toliko dugo ne ide na posao, mrti se, ne ivi? Narueno mu je bilo zdravlje, ali ozdravio je... Je li sad dobro? A ta ako se ni nakon Bajrama ne obrije i ne pone ii na posao?" "Refik, jesi li dobro?", upita prisiljavajui samu sebe; potom pomisli da to ne bi trebalo pitati za bajramskim rukom. "Dobro sam, duo, dobro sam", odgovori grubo Refik; brada mu zaigra. "Ii e na posao", pomisli Nigan-hanuma. Vidje kako se spina pripremljen na maslinovom ulju polahko pribliava sofri i kako je stavljen na mjesto pozlaenog tanjira. Promijenili su tanjire. uo se tramvaj koji je polahko zaokretao na trgu. "Eto, stalno utimo", ponovo promrmlja Nigan-hanuma. Potom pomisli da moda tiini pridaje vie vanosti nego to je potrebno te se povue u svoja razmiljanja. Kroz glavu joj proe da e popodne ii na Devdet-begov mezar i da e sutra vidjeti svoje sestre. Tri sestre su

se svakog bajrama sastajale u oevom konaku. Na ove obilaske ukran i Tur-kan su dolazile sa svojim porodicama, ali Nigan-hanuma nije mogla voditi Devdet-bega. Gunajui, Devdet-beg je nekoliko puta rekao da mu se ne svia pain konak, a da se, isto tako, ni on ne svia konaku. Jednoga bajrama, prije povraanja poslije likera kojeg je previe popio, rekao je: "Ja sam obini trgovac, ne idem tamo", i Nigan-hanuma je, zgraajui se svog pijanog mua trgovca, koji je povratio nakon ruka, a krivicu svalio na svjee meso koje je jeo, otrala oevoj kui, svojoj porodici, i plakala. Kad je postala svjesna da razmilja o tome, osjeti nelagodu i poelje da joj se opet dogodi neto uzbudljivo i zabavno. Neka ne bude neto takvo, neka samo bude oekivanje neega, zabave, uzbuenja i sree - zadovoljna je i time. Moda je, zbog toga to je, poput sata, vrijeme nepovratno proticalo, ovo iekivanje bilo ljepe i od onoga to se oekivalo, ali se, isto tako, ovjek nije mogao pretvarati da eka kad nema nieg na ta bi se ekalo. Sad je ekala. utila je i oekivala da neko progovori, da kae neto lijepo i prijatno, i ekmek-kadaif sa naranom, koji e donijeti kuhar Nuri. Malo razmiljajui tako i smatrajui da je dobro uradila to je obukla haljinu koja je danas na njoj, da se i ove godine razbila oljica iz ajnog kompleta sa plavim ruama, ekala je, a onda u bat koraka kuhara Nurija. Okrenu se da vidi slatko, ali Nuri je donio dvije kuverte i pruao ih. Na brzinu otvori jednu: bila je to estitka Turske zrakoplovne organizacije, koja je dola od knjigovoe Sadika. Bez itanja je prui Osmanu. Pomislivi da je stigla od onog roaka vojnika, drugu kuvertu otvori i proita: "Draga strina, jo uvijek mi niste poslali novac za koji sam saznao da mi ga je ostavio rahmedi amida. Niti ste me izvijestili o parama, a niti o imovini. Ja na to uvijek imam pravo. Bajram mubarek olsun! Vama i svima ostalima izraavam svoje duboko potovanje". Odjednom se razbijesni. "Ovo dijete je ludo", pomisli. I prolog, ramazanskog bajrama poslao je ovakvu estitku; tada su se iznenadili. Devdet-begova zaostavtina bila je jasna: bratiu nema nita. U sutini, nije ni moglo biti. I opet je Osman Ziji napisao pristojno pismo, pitao ga za uporite tog prava, a on, naravno, nije mogao nita pokazati. "Ovo dijete je ludo!" Proitala je jo jednom. U prolom pismo je spominjao samo novac. Sad je izmislio jo i imovinu. Bilo je oito da lupeta, ali gdje pronalazi hrabrost za tu drskost? Nigan-hanuma kuvertu isprui Osmanu. Potom osmotri njegovo lice sina dok ita. "Izgubih apetit", pomisli kad ugleda da se i Osman razbjesnio, premda je kadaif sa naranom bio serviran i stajao na sofri. Osman je proitao pisma, ali ih, suprotno oekivanju, nije pruio Refiku. Iznenada i hitro podera kuverte koje je stezao rukama. "Poludio je", kaza dodajui smee aiji Nuriju. "Ko?", upita Refik. "Zija?" "Kad bismo bili ljudi koji svakom vojniku koji eli popraviti svoj poloaj daju neto, teko bismo osnovali ovu firmu, ovu porodicu i ovaj sistem", ree Osman. Nigan-hanumi se dopadoe te rijei i bijes njenog sina. Iznenada dooe eljene lijepe rijei i prieljkivana srea, i to na neoekivan nain. "Kakva god da mu je narav, stariji sin je privren ovoj porodici i ivotu koliko i njegov otac", pomisli. Potom se prisjeti Zije i prvih dana kad je doao u ovu kuu. Bila je trea godina njihovog braka i svrgnut je Abdulhamid. Ispostavilo se da je Devdet-beg bio u dobrim odnosima sa onima to su bili protiv Abdulhamida. Jednog dana im doe u kuu neki ovjek koji je bio i vojnik i politiar. Dok su bili za rukom, Zija se prilijepio u oku i stalno ga gledao, a poslije je odluio i sam postati vojnik. Tada se Nigan-hanuma radovala to e iz kue ii to udno, srameljivo dijete, koje je na nju uvijek gledalo sa strahom, koje nije uspjelo nauiti biti

gospodar u kui, nego uvijek posluitelj koji je, kao sluga ili najamni radnik, ostajao izvan gospodarovog domaaja, ali dijete koje ih je i uvijek okruivalo i bez dostojanstva gledalo odozdo prema gore. Izgleda da se Devdet-beg radovao. Ali, sad Nigan-hanuma ne eli razmiljati o tome, jer joj se ne svia da razmilja o tome, a ni i to dijete, to dijete koje je sad odrastao vojnik... Na stolu je, jo uvijek nedirnut, bio kadaif sa naranom. "Da smo svakom vojniku koji eli popraviti svoj poloaj davali neto", ponovi Osman, ali je stiao glas, kao da u blizini ima neko ko ne bi trebao uti njegove rijei. Potom uuti. Kao da je shvatio da ga svi paljivo sluaju, da s potovanjem prihvataju njegov bijes i odlunost, pa dodade: "Misle da se novac lahko zarauje... Ne znaju ta se radi da bi se zaradilo, da bi se sjelo za ovu sofru i da bi se ova kua odrala na nogama..." "Odluniji je i od svoga oca", pomisli Nigan-hanuma. "Toliko je odluan da se uzbuuje kao da je sve on postigao... Ali, neka se okona sa ovom neprijatnom temom." "Niko ne zna kako se novac zarauje", ree ponovo Osman. "Poslije Bajrama e dolaziti u firmu, zar ne?", upita okreui se iznenada prema Refiku. Refik se iznenadi. "Da, dolaziti, dolaziti", proguna. Nigan-hanuma se obradova to se i ovo pitanje razrijeilo. Postojalo je jo neto i bilo je pravo vrijeme da to kae. Razmisli i, ne gubei vrijeme, ree: "Jo kad bi, prije nego to popodne odemo na oev mezar, obrijao tu bradu!" Izgovorila je najslaim i najlukavijim tonom. "Da na brzinu obrije tu bradu. Moe li, dragi Refik...?" "Obrijat u", odgovori Refik hladno kao led. "Dobro", pomisli Nigan-hanuma. "Napokon je sve uredu, a i slatko nas eka!" "Zato ne poinjemo sa poslasticom?" Poeli su jesti, ali Nigan-hanuma pomisli da opet neto nedostaje. Nije to Devdet-beg, to je znala, ali nije znala ta je to to fali. Kao to je njena rahmetli majka imala obiaj rei: "Nigan, keri, neto mi se jede, ali ne znam ta!" Nigan-hanuma ne zna ta nedostaje, eli uivati u slatku, ali su joj opet na pamet padale neke onespokojavajue misli. Potom pomisli kako uvijek razmilja o istome. Pojedinano pogleda sve za sofrom; ovako ili onako, baj-ramski ruak. Doli su do kraja. Popodne e ii u na Devdet-begov mezar, a uskoro e piti kahvu. "Ali, ova tiina", pomisli. "Svako je sa samim sobom... Ovo je loa tiina!" Najednom se zau nemoan krik. Utra Emina-hanuma i ree da gore dijete plae i da ga nikako nije mogla uutkati. Izvinjavajui se, Perihan ustade iza stola. Ali se namrti. Vjerovatno je mislila da se ima pravo namr-titi zato to ima dijete, to je pokvarila zadovoljstvo koje je imala na ovom bajramskom ruku. "Ja imam troje djece, ali nikad nisam insistirala na ovakvim pravima", promrmlja Niganhanuma. Utom zavrie sa poslasticom. Svi pojedinano, nepovezano i nezainteresirani jedni za druge, ustadoe iza stola. Niko nije obraao panju na tiinu. Okreui se Aji koja je ustajala iza stola, Nigan-hanuma ree: "Hajde nam sad neto odsviraj. Sve je nijemo..." Uoi da se Aja namrtila. "Hajde, sviraj nam neto... Je li to nemam pravo ni to traiti? Ako nita, sviraj nam ono neto kao ala turka, to je volio tvoj rahmetli otac. Hajde!"

24. Oluja "Htio sam neto ostaviti Sait-begu", ree Refik slugi koji mu otvori vrata. "Sait-begovi nisu kod kue", uzvrati sluga. "Iziao je sa Atija-hanumom. Kod kue je gospoica." "Ionako sam htio ostaviti kuvertu", pa Refik izvadi kuvertu koju mu je dao Osman. "Saekajte da pozovem gospoicu", ree sluga. Htjede prihvatiti Refikov kaput. Refik ne skide kaput, neto promrmlja, ali ne ostavi kuvertu i ne ode. Sluga je ionako ve iziao. "Zato nisam ostavio kuvertu i otiao?", pomisli. Stajao je pred vratima. Pogleda na sat: bilo je nekoliko minuta iza est. Iziao je rano iz kancelarije, ali se zadrao na Bejogluu. Sluga ponovo doe. "Guler-hanuma odmah dolazi. Vi izvolite unutra", ree. "Ne, ne, neka se ne uznemirava! Nisam doao da bih sjedio... Kamo sree da je niste zvali", ree, skide kaput i ue. Bila je to soba u kojoj je krajem ljeta, sa aom likera u ruci, Sait Nedim-beg pao u zanos. Refik osmotri namjetaj. Vidje ogledalo sa pozlaenim ramom i nevoljno se ogleda u njemu. Lice mu se uini bijelim i nezdravim, ali mu se svidjee brkovi. Prije tri dana, nakon bajramskog ruka, prije odlaska na mezarluke, obrijao je bradu, ali je ostavio brkove. Njegovom licu, koje je uvijek djelovalo bezizraajno i rastrojeno, brkovi su dali svojevrstni izraz urednosti. Bile su to Perihanine rijei. Ogledajui se, Refik je mislio na Perihan. Potom se zabrinuto prisjeti Guler. u bat koraka na stepenicama. "Zbunjen sam", promrmlja. Guler ue u sobu, a Refik opet promrmlja: "Zbunjen sam". Pozdravili su se i izmijenili nekoliko reenica. Refik iz depa izvati kuvertu i stade objanjavati. Tu je bio primjer poslovnog pisma koje je Sait-beg traio od Osmana, jutros nisu mogli poslati poto jo uvijek nije bilo spremno. Pismo je napisano Siemensu u Njemakoj, ali se isto to moe napisati i nekoj drugoj firmi. Paljivo je iznosio podatke i mislio kako e uskoro izii iz kue. Guler poe neto priati o svome bratu. Refik nije sluao ta je ena priala: napameti mu je bilo da preda kuvertu koju je drao u ruci, da odmah izie i ode. Kad Guler uuti, on prui kuvertu i ponovi reeno o kopiji poslovnog pisma. "Zato? Zar odmah idete?", upita Guler, pa otra i kaza slukinji da donese aj. Zamoli Refika da ostane jo malo, a ekujui odgovor, sama sjede i upita Refika za zdravlje njegove kerkice. Mrmljajui, Refik je, poput ovce, krenuo za Guler. Sjede u fotelju naspram divana na koji je ona sjela. Zbog toga to nije imao ta drugo rei, sa izvjetaenim uzbuenjem poe priati o svojoj kerki. Pronicljivost njihove male kerke bila je izvor Refikovog i Perihaninog ponosa. Njena inteligencija je imala gomilu naznaka. Refik ispria o nekim od tih naznaka, a potom ga obuze nejasni osjeaj krivice. Osjeti nelagodu to ovoj eni pria o Perihan i svojoj kerki. Zapita se zato se tako osjea. "Zato to je ova ena udovica", pomisli i, strahujui od daljnjih misli, ponovi detalje u vezi sa pismom. Slukinja donese aj. Nastupi kratkotrajna tiina. Ue pas; vidjevi Refika, sumnjiavo zastade, a zatim se oprezno priblii, onjui ga, i isprui se ispred mangale. "Prepoznao Vas je", ree Guler. "Da, prepoznao me ", uzvrati Refik. Brzo je ispijao aj. "Nema vie nita o emu bi se moglo priati", pomisli. Strahovao je i da ga ne obuzme osjeaj krivice; nije gledao Guler u lice, a uope mu se nije dopadalo ni

to njegovo dranje. Nasred sobe stajala je neobina mangala, koja je u njemu budila osjeaj poraza i utuenosti, emu uope nije bio vian. "Pustili ste brkove", ree Guler. "Obrijali ste bradu." Refik pokua neto rei, ali nije uspio nita osim to je zaklimao glavom. Pribojavao se da ena ne iznese neki sud o njegovom izgledu sa brkovima ili s bradom. Prihvati se aja i pomisli da bi, u skladu sa pristojnim ponaanjem, trebao neto rei prije nego to ustane: "Dobro... Dobro, ta Vi jo radite?" "Nita", odgovori Guler i malo se zamisli, kao da nije shvatila pitanje. "Sjedim u kui. Danas sam promijenila raspored stvari u svojoj sobi... Da... Jo? Razmiljamo da priredimo zabavu." "Stvarno? Zanimljivo", uzvrati Refik. "ta Vi radite?", upita Guler. "Niste mi izgledali naroito dobro onoga dana na uglu Niantaa!" "Da, bio sam bolestan", odgovori Refik. "Leao sam u kui. Poslije dugo vremena, danas prvi put idem na posao." Odjednom mu doe da kae: "Nisam dobro. Ne osjeam se dobro, ivot mi je iskoio iz tranica, ne znam ta bih", ali, im to pomisli, uplai se i ustade. Zbuni se primjeujui da je ustao. Jo nije popio aj, bez razloga je skoio na noge. I pas ga je iznenaeno gledao. Tek toliko da bi neto rekao, jo jednom je ponovio detalje u vezi sa kuvertom koju je donio i krenu prema vratima. Dok je iao, shvati da vie nee uspjeti tako jednostavno pronai uravnoteenost kojom se godinama ponosio i kojom se potajno hvalisao. "Ne smijem sad uraditi neto pogreno", pomisli. "Izii odavde i rijeiti se te udovice!" Bili su pred vratima. "Allahimanet", ree. "Pozdravite Sait-bega i Atija-hanumu." Kao da na eninom licu Refik uoi neto podrugljivo. Pomisli: "Udovica malog republikanskog vojnika, a ja sam mu majke moje male kerke!" "Ako Vas pozovemo na zabavu, biste li doli Vi i Perihan?", upita Guler dok je izlazio. "Doli bismo. Zato da ne?", uzvrati Refik; nije gledao Guler ve psa koji je iao prema vratima. "Zabavili bismo se i priali", ree Guler. "Priali bismo", pomisli Refik. "Priali bismo, priali! Imam potrebu za razgovorom sa udovicom; ivot mi je iskoio iz tranica." Potom ree, gledajui opet psa: "Bilo bi dobro. Ionako elim razgovarati sa enom poput vas!" Jo uvijek je gledao psa. "Sta to rekoh?", pomisli. Ne gledajui u Guler, sie niz stepenice: "ivot mi je iskoio iz tranica! Sta rekoh maloprije!?" Napolju je puhao prohladan vjetri. Puhao je sa Mramornog mora. Refi-ku je vrlo dobro bila poznata ovakva zimska studen pred juni vjetar. Nian-taom se rasprostirao miris algi i mora. Miris se uvukao u sve; u stabla lipe, u duane, u prljave i nove apartmane, u stare kue, u mukarce sa kravatama, u sve. Ispred policijske stanice je iziao na glavnu ulicu. Ljudi su se vraali svojim kuama. Kuama su se vraali uvoznici, izvoznici, Abdulhamidove pae koji ekaju smrt, bakalski iraci, vrtlari, spremaice, bankari, slubenici, putnici iz tramvaja. Kao da niko ne moe razmiljati o smradu algi, kao da su svi ivjeli, ne miriui nita u tom obinom svakodnevnom ivotu. Refik se zaustavi na uglu Niantaa. "Idem kui, veerat u", pomisli. "Potom u itati knjige. Zato da mi ivot iskoi iz tranica?!" Kuna svjetla bila su preko puta. U zraku se osjeao onaj miris.

U kui - miris kuhinje, miris porodice, miris Perihaninog tena, miris bebe i znoj kerkice, miris jela. U mislima mu je bila ona udovica. Plaio se samog sebe. "Osjeam se kao neko ko nema ni prolosti ni budunosti, kao bezlini predmet, kao saksija ili kao zvekir na kapiji!" Obrijao je bradu zato to bradu ne putaju mukarci poput njega. Ali, uvijek postoji neko rjeenje, neki mali kompromis; nije obrijao brkove. Pree na suprotnu stranu, prodrma zvonce koje je bilo privezano za avlijsku kapiju. Ue u kuu; unutra je bilo toplo i bio je ivot. Pope se nasprat. Perihan je bila pokraj djeteta, na sebi je imala tamnoplavu haljinu; i naminkala se. "Naminkala sam se i obukla ovu haljinu u ast tvoga odlaska na posao", ree. "Dobro si uinila", odgovori Refik; potom se osjeti zdravim. Sili su na zajedniku veeru. Osman se razbrbljao. Bilo mu je drago to je brat doao na posao nakom toliko mjeseci. Vesela je bila i Nigan-hanu-ma. Priala je i Nermin; izgleda da je okonana tajna ljutnja izmeu nje i njenog mua. Ne govore mnogome izmeu sebe kad se posvaaju, ali pred drugima i pred porodicom govore ono to je nuno. Niganhanuma ispria uspomenu u vezi sa Devdet-begom. Unuad su bila malo nestana, ali im je to tolerirano. Nakon veere Refik je malom Demilu pomogao oko zadae iz aritmetike. Potom je iziao u radnu sobu. Htjede pisati dnevnik, ali nije imao inspiraciju. Sjeo je i neko vrijeme itao knjigu, ali se nije uspijevao skoncen-trirati na ono to ita. Puei cigaretu, etao se gore-dolje po sobi. Potom je ponovo siao u dnevni boravak, otvorio je novine i poeo itati. Povremeno bi sluao glas koji je dopirao sa radija, gledao novine, oslukivao Nigan-ha-numu i Perihan koje su askale. Iz njihovih rijei i zvukova, koji su dopirala s vana, shvati da se podigao lodos. Potom, novine, koje je drao u rukama, htjede itati paljivije. "Perihan gleda mene", pomisli odjednom, ne odvajajui pogled od novina. Nije mu bilo jasno kako je to razumio, ali je znao da, dok pria sa Nigan-hanumom, dok pria sa drugima, krajikom oka Perihan povremeno pogleda njega, da pogledom mjerka sjenku svoga mua, koji sjedi u fotelji, kao da provjerava da li je tu, ili nije. Ali, sad je, isto tako, znao da njen pogled, kojeg osjea da se eta po njemu, nosi zabrinutost, vie nego radost. Odjednom sklopi novine i, kako je to prethodno predosjeao, ulovi Perihan kako ga gleda. Perihan se htjede osmjehnuti. Refik ponovo otvori novine, ali se sad nikako nije mogao koncentrirati. Njegova majka i Nermin su razgovarale. "Vjetar se pojaava", govorila je Nigan-hanuma. "Ja, ja. Podie se lodos", odgovarala je Nermin. Sluao ih je itajui nekoliko puta novinski tekst o Njemakoj i Austriji. "Hoe li se Njemaka povinovati Austriji", pitao se pisac teksta, a vani se vjetar pojaavao. "Izgleda da u poludjeti ", pomisli Refik. S novinama izie iz prostorije. "Nee, ne moe biti kao nekad. ta da radim? Nita ne uspijevam uraditi. Ovo je grozno", pomisli penjui se uz basamake. Ue u spavau sobu. Gorilo je malo svjetlo na komodi. Kerkica je spavala u krevetu. Zajedno sa krevetom, iz Ajine sobe prenijeli su je ovamo prije deset dana, kad su svi povjerovali da je Refik ozdravio. Refik je stao pokraj kreveta drei novine i posmatrao svoju kerkicu. Djevojica se promekolji u snu, kao da neto promrmlja, namrti lice, potom se umiri i ponovo vrati mirnom snu. Refik sjede uz uzglavlje krevetia i nastavi itati novine. Ubrzo zatim zau korake uz stepenice. Prepozna lahki i odluni zvuk papua; dolazila je Pe-rihan. Refik je elio da se okona ovaj dan, u kome je, nakon niza mjeseci, otiao u kancelariju, u kome su mu misli uznemiravajue okupirane raspu-tenicom; da iza njega ostane cijeli ovaj dan u kome je u tanine

razmiljao o svome ivotu, ali iz Perihaninih koraka shvati da nee biti tako; pred njim je bilo jo vremena. Perihan ude. On uznastoja nastaviti s itanjem, ali mu je panja bila usredotoena na Perihan, koja je etala po sobi, povlaila zavjese, otvarala ladice, preturala ormare, koja se zabavljala sa kutijom sa ivaeg pribora. Nakraju, Perihan sjede na stolicu i poe priivati otpalo dugme na koulji, koju je drala u rukama. Refik se sjeti da se jutros posvaao sa Perihan zbog tog otpalog dugmeta. Pomisli o tome da Perihan jo uvijek nije prisila to dugme koje je prouzrokovalo prepirku, da je koulju opet uzela u ruke. Potom zakljuujui da nee moi itati, baci novine i poe gledati Perihan. Perihan osjeti da je mu gleda. Podie oi sa koulje: "Hoe li lei?", upita. "Sada?", uzvrati Refik pitanjem i pogleda na sat; uskoro e pola deset. "Ne, neu lei. Izii u malo u etnju. Ne osjeam se dobro." O tome nije ranije mislio, rekao je zato to mu je dolo navrh jezika, ali se ne pomjeri s mjesta. Posmatrao je tanke Perihanine prste koji su drali iglu, bijelu aku koja se dizala i sputala. Bio je svjestan da se dan nije zavrio, nasluivao je da se neto treba dogoditi da bi se okonao; to je ekao. Zaustavi se oekujui to neto nedefinirano. Nastupi dugi tajac, pa Refik progovori: "Danas sam iao onoj Guler-hanumi. Prireuju neku zabavu, pozivaju i nas". Perihan zubima presjee konac i podie glavu: "Dobro, eto, ii emo!" "Ii emo? Sta emo raditi tamo?" "Zato? Ii emo da se zabavimo!" "Ne, ne! Sta mi tamo imamo traiti?" "Zato? Nita ne radimo! Ako nita, barem emo vidjeti malo ljudskih lica!" "Ne, draga! A pogotovo ne lica tih ljudi! Ne dopadaju mi se ti ljudi. Onaj Sait Nedimbeg! ta predstavlja ono njegovo lakrdijaenje one noi... Pain sin koji pati, makara koja govori da mu trgovina predstavlja optereenje savjesti. Ako mu je otac paa, djed njegovog oca je obanin! Potom, ona njegova sestra sveznalica... Ima neeg runog u njima! Neemo ii!" "Ali, ja elim ii...", ree Perihan; izgledala je odluno. "Zabavni ljudi... Dozlogrdilo mi je stalno sjediti u kui!" "Zabavni, ha?", povika Refik i poe imitirati Sait Nedim-bega. "Evropa, ah, Evropa...! Molim vas lijepo! Molim vas! Ah, zahvaljujemo se! Ah, Pariz! Vah, moj otac je bio paa! Of, jadan ja!", kreveljio se uz feminizirane pokrete, kakve nije vidio kod Sait-bega, prosipao poljupce kao da ene ljubi u ruke. Perihan prasnu u nervozan smijeh. "Ovo je slinije tebi nego Sait-begu", pa ona poe sa imitiranjem: "Off, bolestan sam! Ah, dosadno mi je! Vah, neu ii u kancelariju!", pa prestade imitirati: "elim otii tamo zabaviti se", dodade sa maloprijanjom odlu-nou, pa se okrenu djetetu u krevetiu: "Eto, i nju smo probudili!" "Znai, tako misli o meni", povika Refik. Nije mogao razmiljati nioemu; osim Perihaninog imitiranja, nita drugo mu nije naumpadalo." Znai, tako misli o meni!" "Ja elim ii na tu zabavu", ree Perihan. Refik shvati da je to Perihan izgovorila iz inata, da bi zatitila svoje dostojanstvo, ali povika:

"To je sve ono to si do sad traila - zabava... Ne zaiva ak ni dugme koulje, stalno misli na zabavu!" Vidjevi da je Perihan zauzeta djetetom, nastojei izgledati kao da nije pod utiskom, jo vie se prodera: "Ti si glupa, povrna, jadno stvorenje!", a kad vidje da se Perihan okrenula i kako ga gleda, opet povika: "Ti si jedno, plitko, glupo i beskorisno stvorenje, razumije li?! Nikad me nisi shvatala, niti si pokuavala shvatiti!" Perihan zabrinuto pogleda Refika, kao da gleda bolesnika. Refik izie i zalupi vratima. Malo zastade pred vratima oekujui glas iz sobe, ali nita ne u. Spusti se u radnu sobu. Tu ponovo pokua itati knjigu koju je itao. Prisiljavajui se, drei pod kontrolom svaki svoj pokret, svaku svoju gestikulaciju, elio je gledati, itati i razumjeti Rousseauove Ispovijesti, ali, mimo ponavljanja istih reenica, nita nije uspijevao. Ustade i pripali cigaretu. Primijeti da mu ruka drhti. Puei, ushoda se po sobi. Razmiljao je o onome to je izgovorio, o Perihaninom imitiranju. Da mu je neko ranije rekao da e se njegova supruga ovako sprdati s njim i da e on izgovoriti toliko ivotinjske i grube rijei, ne bi mu povjerovao; rekao bi da se tako neto dogaa u brakovima slabih i nemoralnih ljudi. To je bilo ono to da je najvie iznenaivalo: Kako je u njegov ivot ulo neto to je mogue u ivotima slabih ljudi? "Kako se to dogodilo? ta rekoh onoj rasputenici, ta rekoh Perihani", promrmlja, ali nije bio listanju o tome detaljno razmiljati i shvatiti. U grlu mu je zastao gnjev poput pesnice. Gnjev je bio prepreka da bi o bilo emu razmiljao, u njemu je narastao osjeaj katastrofe, elio je neto uiniti. Hodajui po sobi, udari o sto, prevrnu pepeljaru na ivici stola, nastoja uspostaviti kontrolu nad ivcima, zaustaviti drhtanje ruke. Izie iz sobe. Ne elei razmiljati, uspentra se uza stepenice. Ue u sobu kao pijan. Perihan je sjedila na ivici kreveta i plakala. Plakalo je i dijete. "Nikad me nisi shvatala! Nikad se nisi interesirala za mene!" Grubim pokretom otvori ormar i poe bacati na krevet svoje akete, dempere, arape. Htio je da Perihan vidi ono to radi, ali ona je rukama pokrila lice i plakala. "Nikad me nisi shvatala!", povika jo jednom, ali glas mu je bio utian kao da se gui. "Ne mogu vie ostati u ovoj kui, odlazim!", dodade nabrzinu. "Moj Boe, moj Boe, ta ta sam ja uradila?", ree Perihan. U kofer, koji je izvadio iz ormara, naguravao je gae, arape... "Nikad me nisi shvatala!", ponavljao je povremeno, pa zastade. "Eee, kud u ii", pomisli i dode mu da zagrli Perihan, ali se uplai. "Ja vie ne mogu ostati u ovoj kui", ree opet. Ponovi to nekoliko puta, kao da je sam sebe elio uvjeriti u to, zatvori kofer, iz ladice pokupi sav svoj novac i izie iz sobe bojei se pogledati Perihani u lice. Spusti se niz stepenite, ue u radnu sobu i ugura u kofer biljenice i knjige koje su bile na stolu. To mu se uini nedovoljnim, pa pogleda na police s knjigama. Uze jo nekoliko knjiga. Htjede uzeti jo, ali ih nije uspio utrpati u kofer, rasrdi se na samog sebe, zgrabi kofer i izie. Brzo se spusti niz stepenice. U dnevnom boravku je svirao radio. Nermin je askala sa majkom, Osman je puio. Odlunim i brzim koracima Refik ode do sredine sobe i spusti kofer. Nastade tajac. Osman se podie. "Sta se dogodilo?", upita. "Sta se dogaa?" "Odlazim", ree Refik.

Situacija je bila veoma muna. Nije znao kako e se izvui iz svega toga; stajao je tako. Srdio se na njih zato to odmah nisu uspjeli shvatiti, zato to su htjeli biti ubijeeni da bi shvatili. "Sta se dogaa?", upita Nigan-hanuma. "Posvaao sam se sa Perihan", ree Refik gledajui Osmana. "Eee, zar se zato pakuje kofer i ide iz kue?!", prekori ga Osman. "Veeras spavaj dolje. Ti prei u moju sobu, a neka Nermin izie gore." "Ne, ne", ree Refik. "Ionako se ne osjeam dobro!" "Kud e ii, kud?!", povika Nigan-hanuma kao da e zaplakati; bio je to glas naviknut na nevolju, koji se pripremio na to. Refik je bio zbunjen, nije mogao nita rei. Iz sedefne sobe izioe Aja i unuad. Sa zanimanjem su gledali ono to se dogaalo. Osman se okrenu prema Nermin. "Hajde, ti spremi djecu u krevet", ree. Gledajui Aju, podsjeti je da treba ii nasprat. Nermin i djeca izioe. Nigan-hanuma poe plakati. "Znala sam, znala sam", ree. "Mama, stanite, da vidimo ta se dogaa", ree Osman. "ta se sad ima oplakivati, pa se okrenu Refiku: "Zato si se posvaao sa Perihan? Vidi, greka je moda tvoja. Malo si udan ovih dana". Refik ne odgovori. Okrenu se majci. "Mama draga, ne plaite", ree. Osman shvati da je rekao neto to nije trebao rei. "Doi ovamo i sjedi, za ime Boga!", ree. "Ne, odoh!", odgovori Refik. "Nita ne razumijem! Nita ne razumijem", ree Osman. Refik je jo uvijek stajao pokraj kofera, koji je spustio na pod. Nije mogao uzeti kofer u ruke i izii, a niti sjesti pokraj majke. Svana je dopirao um stabala koja su kripala pod sve jaim lodosom. Povremeno su se nadimala stakla prozora koji gleda na dvorite; iskrivljavala se i kvarila slika sobe koja je udarala u tamna stakla. "Nigdje ne moe ii. Kud e po ovoj oluji?", ree iznenada Nigan-hanuma, ali je beznadeno govorila ono to niemu nije koristilo, osim to je povealo traginu atmosferu. "Ii u, ii u!", uzvrati Refik, a pomisli: "Perihan e se, ako Bog da, dosjetiti da sie". Osman zakorai dva puta i prie Refiku. Nastojei nainiti blagonaklonu gestu, stavi ruku bratu na rame, ali je to bila veoma neprikladna gesta. "Zaista, kud e?" Refik je na ramenu osjeao ruku svoga brata: "Idem Omeru!" "Omeru? Je li Omer doao u Istanbul?" "Ne, nije!" Osman povue ruku: "Kae li to da e ii u..., onaj? Gdje je ono gradilite eljeznice...? Kae da e tamo ii?" "Da, tamo idem", uzvrati Refik, a ni on nije htio izgovoriti rije Kemah. "Eto, dogodilo se", pomisli. Uze kofer sa poda: "Mama, ja odlazim!", i pocrvenje nastojei izgledati sretan i smiren. "Odlazim, vratit u se za mjesec", ree. "Za ime Boga, ta se sad ima oplaldvati? Doi u, rekoh, za mjesec. Stanite da vas poljubim..."

Spusti kofer, zagrli majku i poljubi je u obraze. Potom na trenutak bi neodluan te je poljubi u ruku; i odmah se pokaja. Ljubljenje ruke bilo je neto to je priliilo velikim, pompeznim, patetinim ceremonijama. Sad je i sam dokazao da se tamo dogodilo neto ozbiljno. "Kud e?", upita Nigan-hanuma. "Otii u u neki hotel", odgovori Refik. "Vi ne ustajte, molim vas, nemojte ustajati." "Ide u hotel?", upita Nigan-hanuma, ali Refik je zgrabio kofer i iziao. uo je kako njegova majka jo jednom pita Osmana: "Ide u hotel?" Osman je doao do vrata. "Ne postupa ispravno, ne postupa ispravno", ree. "Telefoniraj mi sutra u kancelariju. Pa, nee valjda odmah krenuti na put...? Malo razmisli...", potom mu nabreknu damar starijeg brata te otro dodade: "Opameti se!" "Telefonirat u ti sutra", ree Refik i izie. Zazvea zvono na kapiji. Bila je oluja, ali Nianta je bio miran. Stabla su brujala. Nije bilo onoga mirisa algi i mora. Nije bilo ni guve i uurbanosti s poetka veeri. Oluja je titrala mirna svjetla Niantaa, u zraku su se rasipali i nestajali spokojstvo i poredak koji su se irili kroz prozore.

5. Rastignacova soba "Da si jo malo zakasnio, zatekla bi te no", ree Omer. "Da", uzvrati Refik. Na njemu se jo osjealo uzbuenje putovanja. "Uope nisam pretpostavljao da e toliko trajati etrdeset kilometara." Potom poe prepriavati svoje trodnevno putovanje. Iz Ankare je u Sivas doao vozom. U Sivasu je uao u erzindanski autobus; nakon ovog avanturistikog putovanja, koji je trajao itav dan, sino je prenoio u Erzindanu, a jutros je krenuo na ovo etrdesetkilometarsko putovanje od Erzindana do Alpa, koje je trajalo pola dana. Prolo je pola sata otkako je stigao, skinuo je snijeni kaput, sjeo pokraj velike pei u baraci, ali je Omer osjeao da iz njegovog mravog tijela jo uvijek izbija studen. Mora da se istona studen prilino dobro uvukla u ovo krhko niantako tijelo. "Izgleda da ti je hladno", ree Omer. "Hladno mi je, ali nije previe." "Uskoro emo jesti. Pojest e orbu i to e te zgrijati. Ali, da ti prvo pokaem ovo ovdje." Ustadoe zajedno. Omer otvori prva vrata,. "Ovdje je zahod", ree mijenjajui glas i govorei poput stanodavca koji svoju kuu kiridiji eli prikazati lijepom. "Ala turka je, ali ve e se snai; ala turka zahod ima i na donjem spratu vae kue na Niantau... za sluge i kune pomonice." "Ali, i moj otac je koristio taj zahod", ree Refik kao da se izvinjavao. "Osim toga, kad su uzeli kuu, tamo je bio ala franga zahod. Otac ga je kasnije preuredio." "Bila mi je to neumjesna ala ", pomisli Omer, pa se prisjeti: "Veoma mi je ao zbog tvog oca", ree. Nastade tiina. Kao da se tamo ima neto vidjeti, i dalje su gledali u hladno zahodsko kamenje. "Baun sagolsun", ree Omer i zagrli Refika. "Drago mi je to si doao. Obradovao sam se kad sam dobio tvoj telegraf, nisam mogao povjerovati. Veoma sam se obradovao", ali

se sam sebi uini pretjerano ganutim, pa okrenu lice od Refikovog pogleda: "Stani da ti pokaem sobu!" Otvori vrata pokraj zahoda; bila je to velika i potpuno prazna soba. Kroz mali prozor se vidio snijeg koji je napolju prolijetao. "Prevelika je, ovjee", ree Refik. "Jo je i veoma hladna!" "Da, zagrijavanje je problem. Mislio sam da bi elio veliku sobu. Poto se jedino u tunelima moe raditi, barake zimi budu prazne... Pogledaj, ako hoe, i moju sobu. Ali ne znam moe li tamo nai kutak za itanje", pa otvori vrata svoje sobe smijeei se. Refik bojaljivo zakorai. Omer je iza njega posmatrao svoju sobu. Razmiljajui o tome ta Refik vidi u sobi, paljivo pogleda na stvari, na ije je postojanje, naviknut, zaboravio: krevet, nekoliko praznih madraca sa opru-gama, sto na kome su bili papiri nacrta i rauna, kabasti ormar, velika pe iji se sulinar mota po cijeloj sobi, cigarete koje se sue na malom stolu, novine zagurane po ivicama prozora; stara i prljava soba s drvenim podom. "Ovdje je bolje", ree Refik. "Toplije je!" "Smjesti se ovdje, ako hoe." "Da ti neu smetati." "Sta kae...?! Bit e bolje, a moemo i razgovarati do besvijesti!" "Pa, razgovarat emo", uzvrati Refik. "Ima mnogo toga za razgovor!" Omer potrdi. "Ima li mnogo toga", pomisli. "Ve sam postao obespo-kojen. Zato je doao...? Ali, obradovao sam se to je doao. Priat emo... Tano, priat emo, priat emo!" Okrenu se prema Refiku, koji je jo uvijek osmatrao sobu: "Eee, pa kako si, opet da ujem", ree, ali se pomete primjeujui da je to izgovorio veoma udnim tonom. "Dobro sam, eto", uzvrati Refik. I on je izgledao zbunjeno. Lice mu je bilo bijelo, mravo i izgubilo za-obljenost. Ni u njegovim pogledima se nisu nazirali mir i sigurnost sree, kao to je to bilo nekad. Na njemu je ponajvie bilo sumnjiavosti ovjeka koji se hrvao sa nespokojstvima i zebnjama, ali u njegovim pogledima Omer je vidio svojevrsnu dobronamjernost, koja je sve omekavala i oputala. Bila je to uobiajena Refikova dobronamjernost. Povrh toga, sad je, poslije duge razdvojenosti, bila jo jaa; rastjerujui sve to se bilo nataloilo, blistavo je svijetlila prijateljstvu. "Dobro je to si doao, dobro je to si doao", ree Omer. Sad je Refik bio osjeao dosadu od pretjerane ganutosti. "Da donesem kofer i da se smjestim", ree izlazei iz sobe. Omer paljivo pogleda po svojoj sobi. "Dvije godine sam ovdje", pomisli. Refik unese u sobu kofer. Omer se nastojao osmjehnuti. Potom povue, pomirisa i osjeti da je prljavo jedno od ilteta koja su, presavijena ijedna na drugom, bila na madracu sa oprugama. Pogleda drugo, opet osjeti isti smrad, izvue tree i upita Refika gdje e spavati. Refik je bio neodluan. Poput tek vjenanih, koji namjetaju kuu, ponaali su se kao da temeljito planiraju ureenje sobe u baraci. Potom su prostrli ilte. I araf. Jedan jorgan bio je i vika. I to su prostrli. "Koliko godina smo mi prijatelji", pomisli Omer. ulo se pucketanje pei. "Deset godina. Ionako sam sad zaboravio, zaboravljam i ono neto runo to nazivam pohlepom..." Udahnu miris Istanbula koji izie iz kofera koji Refik otvori. Osmotri knjige i stvari iz kofera. Sjede na ivicu kreveta i, pripaljajui cigaretu, poe posmatrati Refika, koji je praznio kofer i stvari stavljao na mali sanduk. Iznenaen, Omer odjednom shvati da Refika doivljava kao stranca. Kako god ovjek

zbunjeno gleda u noge kad na ulici ugleda kako hoda kasapin kojeg je navikao godinama viati ga iza pulta, Omer je isto tako gledao u Refika, kojeg nije viao na drugim mjestima mimo Niantaa, ininjerske kole, Istanbula. "Sta da sam bio?", zapita se uznemireno kao da pred njim nije Refik, a kao da je i sam u neko drugom okruenju, neki drugi ovjek. "Sta sam mogao raditi nakon povratka iz Engleske?" Ono to je neprestano nabrajao dvije godine, poe ponovo brojati savijajui prste jedan po jedan: "Univerzitet, ininjerska firma, malo graevinarstvo, ivot u Istanbulu..." Razbijesni na samog sebe: "Nijedno", promrmlja. "Onda sam upravu!" Refik se okrenu i upita: "Stvarno, a kako je Nazli?" "Dobro. Proljetos i ljetos sam nekoliko puta iao u Ankaru da je vidim. Sad se dopisujemo", pa, elei se povjeriti, dodade: "Dopisujemo se, ali sve vie ponestaje onoga to bi se pisalo. Ona meni pie o svom svakidanjem ivotu, a ja njoj piem o svojoj svakodnevici... A koji je smisao toga?" Refik se osmjehnu. Kao da je njegov pogled govorio: "Koji je smisao toga? Smisao toga je da je dopisivanje vjerenika neto lijepo! Zato to pitati?" "Kako je Perihan?" "Dobro." "Stvarno, nisi mi nikako spominjao kerku. Zove se Melek, zar ne?" "Da." "Kako izgleda?" "Kao melek, ali e moda biti malo pokrupna", ree Refik. "Ko se sjetio tog imena?" "Ja", odgovori Refik. "Ako e pravo, uvijek sam elio imati kerku poput meleka!", pa odloi ispranjeni kofer i isprui se na krevet. I Omer je leao. Puio je, gledao u tavan i nastojao se naslaivati trenutkom tog prvog susreta ije je posljednje fragmente preivljavao. Uskoro e se okonati i posljednji treptaji bratstva i prijateljstva koje se rasplamsalo poslije dugo vremena. Ovdje e nestati osjeaja ortakluka, koji su dijelili razgovo-rom iz kreveta u krevet, kao dvojica vojnika u dvospratnom krevetu, dvojica uenika u spavaonici. Namjesto toga e se ukorijeniti rezerviranost dvojice odraslih ljudi iji su se ivoti sudarili, koji sude jedan drugome... "elio sam imati kerku kao melek", ree Refik ponovno i prasnu u bolesno nervozan smijeh. Omer se zbuni. Bilo je to neto sasvim neoekivano, to nije bio navikao od Refika. "Zaboga, izgleda veoma nervozan", ree. "Umoran sam! Toliko dana sam na putu..." "Odspavaj malo ako hoe. Jest emo za jedan sat. Bilo bi dobro da odspava." "Ne, ne... Ionako u ovdje isuvie spavati itav mjesec... Da sad pria-mo. "Namjerava ostati mjesec?" "Mjesec, da... Otiao sam od kue na jedan mjesec!" "Otiao je od kue na jedan mjesec", pomisli Omer. "Iziao je na mjesec i doao ovamo. Tu e leati, itati knjige koje je donio, irit e svoj uobiajeni sretni i uravnoteeni duh, a ja u opet poeti misliti da sam pohlepni, strastveni, onespokojeni i zli tip... Lahko je izgledati estit ne mijeajui se niuta, izgledati sretan i moralan! Ali, sad i on izgleda nervozno... Opet sam poeo razmiljati! Da bar proitam te novine to je donio... Dok se ovdje bavim osvajanjem, dok nastojim zaraditi novac, da vidim ta se to dogaa u svijetu..."Ne moe se rei da je ba bio neobavijeten o zbivanjima u svijetu. Nijemac ininjer je imao jak radio, koji je hvatao cijelu Evropu. Omer bi povremeno iao kod njega i sluao, ali sasvim su drugo frike domae novine iz Ankare. Saopenje premijera

Delala Bajara: Vlada kri put novim zakonima... U Haraju francuska i sirijska... Kralj Faruk u posjeti Turskoj... Kritini dani u Evropi... Na Hitlerov ultimatum Austrija... Staljin kae da kree u protunapad... Htjede jo itati, ali odloi novine. "ta Refik radi?", pomisli. Ponovo shvati da se Refikovo prisustvo sasvim uvuklo u njegovu svijest. Po-lahko podiui glavu sa jastuka, vidje mrlju na krevetu na drugoj strani sobe. "Dobro", pomisli. "Mjesec dana u biti uznemiren... Mjesec dana e po meni etati ispitivaki pogledi tog sretnog, ali suptilnog i smotrenog ovjeka! Da barem budem ja taj koji e poeti!" Podiui glavu koja je ponovo pala na jastuk, upita: "Dobro, dobro, jo? Sta si jo uradio otkako te nisam vidio?" "Ma, pusti sada!", odgovori Refik. "Ti meni ispriaj svoj ovdanji i-vot... "Ovdanji ivot?" "Kako ivi, o tunelu, ta radi u vremenu izvan posla, o ljudima. Svoj ivot, eto!" "Smrailo se... Kad se smrai, ovdje jedemo, palimo petrolejke. Pisao sam ti. Sa mnom rade dvojica ininjera koji su etiri razreda mlai od nas... Oni malo igraju karata... Pipila ili remija. Ima onaj Hadija, kojeg sam spominjao... Pravi jelo, sreuje i isti baraku, pere ve, trkara za sitnim poslovima... Ove zime su nas etverica u ovoj ogromnoj baraci. Zapravo, veliko gradilite je na putu za Kemah, dva kilometra prema zapadu...Tamo su veliki stanovi, Nijemac ininjer i agregat. Ja povremeno idem kod njega na askanje... Onda ionako doe vrijeme za spavanje... Veeri tako proriu. Vrijeme prolazi veoma sporo i veoma naporno... Pada snijeg... Ujutro pogleda kroz prozor i ne ustaje ti se... Puim... Povremeno se napijemo... Tako... To je ovdanji ivot. Uskoro emo ustati i pojesti orbu... A ovo je Rastignacova, osvajaeva soba... Hajde, dii se, idemo na orbu! Poslije e mirno zaspati!" 26. Jutro prvog dana Refik je uo korake po drvenom podu. Neko otvori vratica pei i poe ubacivati drva, ali zvuk otvorenih vratica i drvenog poda nisu mu bili poznati. Otvori oi i shvati: bio je ovdje, bio je u baraci gradilita izmeu Kemaha i Erzindana. Vani ugleda snijene vrhove. "Hah, jesi li se probudio?", upita Omer. "Jesam li te to ja probudio?" "Ne, ionako sam bio budan", uzvrati Refik i, proteui se lagodnou spokojnog ovjeka koji je zadovoljan ivotom i svojim stanjem, zijevnu. "Ve sam pronaao svoju ravnoteu", pomisli i sjeti se da je sanjao. U snu su Niganhanuma i Devdet-beg ruili Perihan: "Ti si pustila da dijete pobjegne!", govorili su, a Perihan se biciklom vozila trgom na Niantau i neprestano se smijala. "Niko se ne smije ljutiti na Refika. Volimo ga svi mi", govorila je. On ih je, iza avlijskog zida, tajno posmatrao i radovao se. "Jesi li dobro spavao?" "Da. Dobro sam spavao. Kao bomba sam." Refik se protegnu i naglo ustade iz kreveta. Pomisli da soba nije hladna kako je oekivao. Pogleda na sat: pola osam. "Spavao sam dvanaest sati!" Ba kad htjede Omeru rei da je spavao dubokim snom, sjeti se da se jednom probudio i uo zavijanje vukova. Rekao je to Omeru dok se odijevao, a Omer mu ree da u okolini ima mnogo vukova, da je po noi opasno izlaziti bez oruja, i izie. Refik uze pribor za brijanje. U jednom uglu

sobe bilo je ogledalo. Stade ispred ogledala sa tasom vode koju je donio iz hladnog zahoda. Lice mu se uini blijedim i nezdravim, ali nije bilo neveselo i sumorno. Dok se brijao novim priborom za brijanje koji je, nakon to je napustio kuu, prekjuer kupio na Bejogluu, pomisli da se osjea uravnoteeno, sretno i oputeno. "Juer sam bio malo nervozan, sad sam dobro", pomisli gledajui svoje okruglo, bijelo lice i modrice ispod oiju. S uivanjem zavri brijanje, nestrpljiv da se to prije baci vani, pod blistavo i plavo nebo, nestrpljiv da se osjeti slobodnim, irokim, da ivi i obavi ono to treba obaviti. Potom ue u iroku srednju sobu, koja ima ulogu sofe, gdje se juer susreo sa Omerom. Na velikom stolu nasred sobe postavljena je sofra za doruak. Omer je sjedio najednom kraju i jeo kruh. Ugledavi Refika, pokaza na mladie koji su sjedili sa dviju strana stola. "Hah, doe, eto", ree, a usta su mu bila puna. "I on je sa odsjeka graevine. I on e, kao to sam ja, biti va stariji brat!" Nastade smjekanje. Refik se upozna sa mladiima sa kojima se, zbog toga to je rano legao, sino nije upoznao. Visoki i tamnoputi zvao se Salih. Drugi, debeli, bio je Enver. Na stolu su bili sir, dem i kajmak. U ajniku na pei pario se aj. Refik uze aj i sjede za sto. Jedan od mladia, Salih, ree kako se sjea Refikovog lica. Refik kao da osjeti ponos i, shvatajui da treba neto rei, upita Saliha jesu li se upisali u kolu one godine kad je Munib-beg otiao u penziju. Potom se sjeti i drugih profesora. Isti profesor im je drao nastavu o eljeznici. Omer ree Refiku da e obnoviti svoje znanje, ali Refik mu naglasi da ne ostaje dugo i da se toliko udaljio od ovog posla da se niega nee moi sjetiti ako ostane i due. "Ja sam mislio da ste vi doli raditi", ree debeli ininjer Enver, a Refik je ponovo uzimao aj. "Aaa, ne, ne!", uzvrati Refik. "Ja se ne bavim ininjerstvom nego trgovinom. Ovamo sam doao na jednomjeseni odmor!", pa zauti nekoliko sekundi i dodade: "Pobjegao sam od Istanbula, od grada, odmarat u se!" "Radi toga svi idu u Evropu!", ree otro Enver, pa se zastidi i ustade iza stola, a za njim i Salih. "Mislili su da e i ti raditi", smijeei se ree Omer nakon to mladii izioe. "Sa njima sam napravio dobar sporazum. Ne rade za platu nego za udio. Mislili su da e i ti biti ortak i uplaili su se", pa prasnu u smijeh, ali nije djelovao naroito simpatino. "Dobro, kako ti se ine?" Refik se sjeti Muhidina. "Dobri momci", ree Omer ne ekajui Refikov odgovor. "Obojica su kao otrov! Navodno su bili najbolji uenici u razredu, a novac im treba!" Omer se smjekao poput sposobnog gazde, to Refik ranije nije vidio kod njega. "Izgledaju kao dobri momci", ree Refik i ustade da bi uzeo jo jedan aj. "Hoe li i ti?", upita Omera. "Jo jedan aj, ha?", ree Omer i protegnu se. "Eh, hou, popit u", dodade zijevajui; zijevnu jo jednom. Refik napuni oljice i sjede za sto. "Kako je vani lijepo sunce!", ree. "Jaa! Ovakvog sunca u februaru nema ak ni u Istanbulu!" Zajedno su gledali kroz prozor. Zrake su padale nakraj stola. Refik uze jo malo kajmaka. "Lijep kajmak, zar ne?", upita Omer, pa iznenaeno proguna: "Aa, ti si se obrijao!? Herr Rudolph e se veoma iznenaditi i naljutiti. Nisam ti spominjao herr Rudolpha, zar ne? Ii

emo veeras. Obradovat e se kad te vidi... Nijemac koji dobro govori turski. esnaest godina je u Turskoj. Radio je i na trasi Samsun - Sivas... Ljuti se na one koji se nepotrebno briju. Protivi se disciplini". Otvorie se vrata iza Refikovih lea i ue Hadija. Refik se juer upoznao sa njim; smiren i jednostavan ovjek. Ne rekavi nita, izie. Kad kroz prozor vidje starca kako polahko ide po snijegu, i Refik htjede izii. Ba kad je ustajao, Omer kaza: "Sjedi i ispui tu prvu jutarnju cigaretu. Poslije emo zajedno otii do tunela. Ja imam posla. Ti se sam vrati. Proetat e se i razgledati okolinu!" Zajedno su ispuili cigarete. Nisu nita priali. Refik pogleda napolje, u nebo i planine koje su mamile. Kad izie, zaslijepi ga sunce koje se presijavalo na snijegu. Bila je to otra, ali mirna svjetlost kakvu dosad nije vidio. Glavu nije mogao previe zadizati, nastojao se naviknuti na svjetlost, na udan sjaj koji mu je ispunjavao oi i svijest. Zrak je bio hladan, ali nije to bila nemilosrdna studen koja se uvlaila u kosti. Bilo je to neto to ovjeka ini krepkim, to ga opominje da treba biti energian i odluan. Zajedno su krenuli prema tunelu. Refik nije uo nita drugo osim kripe snijega pod nogama. Penjali su se blagom uzbrdicom. Polahko navikavajui oi na svjetlost, Refik podie glavu. Gore je bilo kristalno isto, iroko, blistavo nebo, koje je sve okruivalo; plavo, nepomino i duboko nebo. "Moda sam doao radi ovoga?", pomisli. "Kao da ova svjetlost, ovo nebo spaja neto to u mom razumu stoji nesreeno, nepovezano, u komadiima. Smirujem se i osjeam spokojstvo. Spokojstvo!" Gledao je brdace koje se uzdizalo isred njega, barake koje su ostale dolje lijevo i rijeku u daljini te sluao Omera; govorio mu je o onome to vidi. Smjekajui se povremeno, Omer je davao napomene, a para koja mu je izlazila na usta dugo se, bez gubljenja, zadravala ispred nosa. Velike i iroke barake koje su se vidjele bile su radnike barake. Omer je govorio da oni rade u dvije smjene po dvanaest sati dnevno, da su barake i kreveti uvijek puni. Osjeajui da se u njemu ponovo budi elja da neto uradi, Refik je posmatrao vijuganje rijeke u daljini, litice koje prema tunelu postaju sve strmije, ravnice prekrivene snijegom i priklije-tene medu liticama. U tunel su uli kroz otvor od rijeke. Vladala je poveana buka ljudi i maina. Unutranjost tunela bila je vlana. Osjeao se miris budi i vlane zemlje. Od ulaza prema unutra poelo se sa zidanjem. Radnike koji su ga pratili, Omer je gledao krajem oka; jednog majstora, klesara ili stolara kalufara, pozdravio je krajem usne i blagim pokretom glave, a potom je s ushienjem objanjavao Refiku: 'Ovi majstori zidari su sa Crnog mora, a ovi radnici koji rade na poslovima iskopavanja su iz Ispira'. Izlazio je usko-trani vagon natovaren zemljom i kamenjem. Tunel je dug esto metara. Sa obje strane je iskopano po dvjesta metara. Na drugoj strani su naili na stijenu; iskrsnuo je problem. Po zidovima su gorjele karabitne lampe. Omer je naruio agregat, ali jo nije stigao. Do poetka septembra moraju zavriti sve zidove, pripremiti sve za polaganje tranica i predati tunel. Iznutra je dopirala buka dubinskog buenja kamena. U podnevnoj pauzi bit e postavljen. Bue se leita za dinamit, a kamenje, koje se dinamit rasparao juer, tovari se u vagone, klesari kleu kamenje, stolari prave kalufe, tunel bruji... Omer je iao pozdravljajui se, povremeno se zaustavljajui i razmjenjujui po nekoliko rijei sa majstorima, a Refik je sluao to on pria. Kad su doli do mjesta gdje se pravi leite gdje e u podne biti postavljen dinamit, Omer neto popria sa jednim majstorom. Potom se vrati. Izioe iz tunela u kome je brujalo kao u krateru i dooe pod mirno nebo. Sunce je i dalje svjetlucalo na snijegu.

"Ja u ii i na drugi ulaz", ree Omer. "Doi i ti, vidjet e i druga gradilita, velike tunele i mostove." Prie im sredovjean ovjek sa kaketom u ruci. "Ne moe, ne moe! Ostavi gospodina na miru!", ree jedan iza njega kad se pripremao neto rei. ovjek sa kaketom se zbuni, potom skupi hrabrost i poe neto govoriti. "ta ja da radim, idi popriaj sa kalfom?!", kaza Omer nabrzinu, pa se okrenu Refiku nakon to naini nekoliko koraka. "Ima ih pet-est. Dolaze sa sela i trae posao. Jo izaberu poslovou poput ovoga, zatim obilaze gradilite po gradilite... Vidi, vidi! Veliko gradilite je, zapravo, tamo! U tom Kerim Nadi-begovom tunelu radi hiljadu i dvjesta radnika." Ili su oko stjenovitog brda kroz koji je buen tunel pratei luk koji je ocrtavala vijugava rijeka. Na obali rijeke bile su barake, vee od onih koje su maloas vidjeli. Malo dalje, vidjele su se bakalnica, kafana, male barake u kojima su radili dravni nadzornici i nastambe stranih ininjera. Sve to, sa svim svojim jasnim i itkim linijama, svjetlucalo je istim povrinama ispod prostranog i dubokog neba i izmeu velikih planina. Sve je, u besprimije-snoj svjetlosti, koja se irila na sve strane, izgledalo mirno i skromno. I ljudi su bili skromni; drukiji i nisu mogli biti u ovoj svjetlosti. Refik ih je vidio odozgo; vrzmali su se oko baraka, ili u bakalnicu, sjedili, puili, prenosili neto, penjali se uz brdo, jednolino se kretali u snijegu poput mrava. "Ti ih, zapravo, treba vidjeti u vrijeme popodnevne pauze", ree Omer. "Nastane gurkanje ispred bakalnice. Vrata na kafani nikako se ne zatvara"Ova svjetlost, ova aktivnost", promrmlja Refik. "Dobro, a ta ja radim?" Svijest mu je bila poput elika, predmeti i pokreti su zauzeli svoja mjesta, stajali su mirno, ali duboko, jo dublje, Refik je to znao, postojalo je talasanje; bilo je potrebno neto drugo, neto to moda nikad nee moi nai da bi ga se oslobodio. "Neu razmiljati", proapta i primijeti da su doli do drugog ulaza u tunel. Ovuda mu se nije ulazilo unutra. Rastao se od Omera i krenuo prema baraci. Jedno vrijeme je iao putem kojim je proao sa Omerom, opet posmatra-jui rijeku, barake i ljude koji su se vrtili. Potom, izdaleka ugledavi baraku, odustade od slijeenja tragova i poe se sputati nizbrdo. Naini nekoliko koraka. Kad se zatrpa u snijeg, shvati da je cijela kosina, sve do ravnice u kojoj su bile barake, prekrivena mehkim snijegom, da ovaj put od tristotinjak metara mora prei muei se, ali se ne htjede vratiti i ii po otvrdlom snijegu. Sunce je dopiralo sa suprotne strane, nije bilo vertikalno, ali je zasljepljivalo. Refik je iao brojei korake, osjeajui pokrete tijela u svakom koraku. Kad je iziao na ravnicu, na snijeg sa tvrdim ledenim pokrovom, zapazi da je umoran. Bio se zadihao. Okrenu se i pogleda trag koji je ostavio za sobom. Potom krenu prema baraci. Obradova se to mu se tijelo malo umorilo, to mu se znojava koulja prilijepila za tijelo. Pomisli na buku radnika koji su radili u tunelu, alata koji su koristili, na planinu koja je probijana. "I ja elim umoriti svoje tijelo", promrmlja. Iao je prema baraci, osjeao je stid, pravio planove: svako jutro e raditi gimnastiku; ma bio i mali, istopit e taj stomak, koji ovjeka poniava, otklonit e mlitavost iz svoga tijela, proitat e sve knjige koje je ponio, neto e pisati, razmiljat e, kui na Niantau e se vratiti zdrav, uravnoteen i sretan kao to je nekad bio. Pred barakom ugleda Hadiju. Iznio je stolicu na sunce, sjedi i guli krom-pir. Pokraj njega je bio veoma upav, mlad i razigran obanski pas. Hadija je izgleda priao sa

psom, ali zauti kad ugleda Refika. Pribliavajui se baraci, Refik pogleda hadiji u oi, osmjehnu se. Hadija je vidio Refikov pogled, ali izraz lica mu se nije mijenjao. Samo jednom klimnu glavom, kao da je mislio: "Vidio sam kako si me prijateljski pogledao!" Kad im se Refik pribliio, i pas, koji se igrao i skakutao, valjao na snijegu, poprimi ozbiljan izgled; odgovornim i ozbiljnim pogledima osmotri stranca koji je prolazio pokraj njih. Refik ue u baraku, pogleda kroz prozor. Ugleda psa kako opet razdragano trkara. Hadija mu je opet neta priao. Postojala je neka bliskost koju su formirali izmeu sebe; govorili su da njima pripada ovo nebo i svjetlost, taj komadi dunjaluka koji stoji nepomino. "Sta li Hadija misli o meni?", zapita se Refik. "ta u sad raditi?", proapta. ajnik je jo stojao na pei. Skinuo je kaput i nalio oljicu aja. Sjeo je za sto i poeo piti: "Sta u sad raditi? Nadisao sam se istog zraka, proetao sam, razgledao okolinu, dobro sam. Da odmah ponem itati knjige." Popio je jo jedan aj i preao u svoju sobu. Knjige je sino, pred spavanje, poredao po sanduku. Uzeo je Reforme i organizaciju sa sanduka i, ozbiljan, sjeo za Omerov radni sto. itao je neko vrijeme. Potom shvati da se nije skoncentrirao na knjigu, da razmilja o drugim stvarima. Podie glavu sa knjige. "Kako je bilo lijepo vani! Kako je tunel brujao...", mislio je. "Ne moe, naravno, svaki dan biti ovakvo sunce... Sta li sad Perihan radi? Koliko je sati? Tek je jedanaest, ali sam ogladnio. Kako izdaleka lijepo izgledaju one barake i rijeka! Zijevam, spava mi se! Ali, ko zna kako je u barakama? Velika je nezaposlenost. Ovo neu moi itati; da uzmem neto drugo!" Sa stola uze Rousseauove Ispovijesti i opet sjede za sto. Nastojao se usredotoiti na knjigu i itati. Otvori dijelove koji su u vezi sa prirodom i ivotom u polju, koje je najvie volio dok je bio u Istanbulu, ali u njemu se nita ne pobudi. Razmiljao je o onome to je upravo vidio i poelje opet izii. Jo jednom zijevnu i shvati da mu se spava. Ponovo pogleda na sat. Odlui spavati poslije ruka, ali nije bio siguran obiava li se ovdje ruak. Postade mu jasno da su dani u Istanbulu sistematino podijeljeni objedima te da se dan odvija u skladu sa tim dijelovima. Zaviri i u ostale Rousseauove knjige. Zapali cigaretu. Poe etati po sobi. "Radit u poslije ruka, mnogo u raditi", pomisli i obradova se mislei da je doista odluan. 27. Pjesnik na Bejogluu Muhidin izie iz tramvaja. Prolazio je ispred javnih zahoda i trebao skrenuti prema trgu. Razmiljao je o tome kako e, gledajui u prolaznike, polahko i veselo skrenuti prema trgu i puiti, kako e u ustima osjetiti bol cigarete, to, uporedo sa otrovom, prua uitak, kako e iz kancelarije, u kojoj se po itav dan bavi graevinskim ininjerstvom, ii na Bejoglu, kako e etati Bejoglu-om, s nogu popiti pie, kako e ii u javnu kuu, a potom i u kino. Skreui prema trgu, bio je raspoloen jer se sve to pribliavalo. Osjeao je prosto-duno, vrsto, postidno i djetinje uzbuenje. "Kao da sa ocem idem u kino", pomisli. Porunik Hajdar-beg je bio ekstremni musliman, ali se dogaalo da, na svoj nain, bude popustljiv. Vie godina je, otkako je otiao u penziju pa do smrti, sina izvodio na Bejoglu i vodio u kino. "Moda me nije vodio da bi poputao, ve to je to, jednostavno, volio", pomisli Muhidin, ali se ne razveseli. "Porunik Hajdar-beg je neprijatna tema ininjeru Muhidinu", promrmlja. Umiri se poslije nekoliko minuta: "To je, eto, voljeni Bejoglu! Ljudska lica u prolazu... Cijeli dan sam to ekao. Voljeni, prljavi, krvavi, izdajniki Bejoglu! Pjesnik sam ja! Pjeaim i gledam u lica pocrvenjela od studeni!" Bila je dosljedna martovska studen. Ulicom se povremeno otrgne vjetar i zadie krajeve kaputa. Ali, vie nije bilo ena na trgu. A one koje su i prolazile drale su

mukarce ispod ruke. Muhidina je mrzilo ak da ih i pogleda: lijepa ena uz mukarca nanosila mu je bol. Ali, dok je bio pokraj Aga-damije, opet je pogledao u jednu. Uinilo mu se da je lijepa; drala je mukarca ispod ruke i ila posluno i oprezno. Prisjeti se Refika i Perihan. Doe mu da se nasmije. Osmanov glas je bio emeran i zbunjen. Od Muhidina je htio izvui informacije o ovoj ludoriji svoga brata, ali Muhidinu se nije dalo da bilo to kae. Je li mu trebao rei: "Va brat eli osmisliti svoj ivot"? Ili: "Va brat se kaje to nije postao pjesnik kao ja, to ivot nije usmjerio ka nekom cilju, pa to trai!" Mogao je to rei da bi napakostio tom promiljenom trgovcu, mogao je, tavie, ii i dalje i malo ga posavjetovati, ali nije mu se dalo. Uz to, da mu je rekao: "Kaje se to nije pjesnik", ne bi mogao vidjeti ni zabezeknuto Osmanovo lice i njegov stid to se u porodici pojavio neko ko tako razmilja. Bilo mu je drago prisjeati se Refikove izjave: "Volio bih biti pjesnik kao ti!" Da je to rekao neko drugi, naprimjer neko ko je na istoj ravni drao poeziju sa rubaijama koje je njegov djed pisao u slobodnom vremenu, Muhidin ne bi obraao panju. U Refikovoj izjavi bilo je oiglednog jadikovanja, a pri svakom prisjeanju Muhidin je shvatao da njegov ivot izaziva Refikovu ljubomoru i u tome je nalazio utjehu. Morao se tjeiti poto je mislio da je opet ostao izvan ivota, da je njegovo opet rezultiralo neuspjehom. Proteklo je est mjeseci, ali njegova knjiga poezije nija naila ninakakva reagiranja, osim to je u novinama objavljen naizgled dobronamjeran, ali u biti neprijateljski i podmuklo napisan kratki tekst. Kad se sjeti svoje knjige poezije, koje je do sad prodano svega 250 primjeraka, prisjeti se tog dvolinog i poniavajueg teksta i zapita se je li uradio neto to bi razbijesnilo vremenog autora teksta, kojeg je jednom vidio u kafani i zakljuuje da su njegovo pjesnitvo i ivot doivjeli neuspjeh, a kad naraste ta misao, koju mjesecima nosi u sebi, onda, kao to je to danas, planira izii na Bejoglu... Mart je 1938. godine, ima dvadeset osam godina. Napokon je trebao poeti razmiljati o tome hoe li ostati dosljedan svojoj staroj odluci u vezi sa pjesnitvom i samoubistvom. "Za dvije godine imat u trideset", pomisli Muhidin i po navici ue u ka-fanu u kojoj je stalno pio; na lice nabaci hladan izraz da se ne bi pozdravljao sa onima koje poznaje i prepustio se prostakim ritualima kafane. Konobar pred njega stavi rakiju i leblebije, koje mu je redovno donosio. Ne diui glavu ispred sebe, poe piti nabrzinu. Imao je dvadeset osam godina. U poeziji nije postigao ono to je oekivao, ali, opet, mimo Bejoglua nije nalazio drugo utoite. Ali, eto, i Bejogluu se u njemu ve sad poeo buditi gaenje. Sluao je ono o emu je razgova-rano iza njega i za okolnim stolovima. Jedan novinar, kojeg je poznavao po glasu, priao je kako je nekoj eni, za koju se iz njegovog prianja razumije da je bila neko prema kome se ne treba gajiti potovanje, rekao grubu rije. "Kako je on nezasit tip, kako je on samo nezasit tip", govorio je neko to je sjedio za istim stolom priajui o nekom drugom ovjeku. Neko je za stolom iza njega objanjavao koliko je neki politiar, kojeg blisko poznaje, u djetinjstvu bio neto jadno. Na Bejogluu je, trebao je otii u kakvu skromnu kafanu na Baiktau, ali ene nisu bile blizu Beiktaa. Osim toga, ionako je tamo odlazio da bi se sastao sa pitomcima. Muhidin je zavrio sa piem, platio raun. "Ubit u se u tridesetoj godini", pomisli ustajui iza stola. Ba kad je izlazio, srete se sa vremenim graevinarom koji je esto navraao u ininjersku firmu u kojoj je on radio. Starcu, koji ga je gledao toplim izrazom prijateljstva i nije progovarao nita, srdano se osmjehnu samo zato to tako treba postupati prema ovakvim starcima. Potom shvati da se, zbog tog navodno probuenog

osjeaja saaljenja, eli kazniti i prisjeti se kako mu je Omer govorio: "Ti se ne moe ubiti!" Opet je bio na ulici. Nabrzinu ispijena rakija mijeala se sa krvotokom. Prolaze ljudi, a na licima su im se oslikavala raznobojna mrtva svjetla koja su kuljala iz izloga prodavnica, sa osvijetljenih kino-plakata, restoranskih sijalica. "Hou li se ubiti u tridesetoj godini?" Ue u sporednu ulicu. Primjeujui da se u njemu budi gaenje i strah, koji mu, prilikom svakog ulaska u ovu ulicu, pale unutricu, iao je mislei o tome da su prljave lokve vode na kaldrmi na kojima su se oslikavala crvena svjetla, da je Bejoglu ruan, da je sam bijedan, jadan, plaljiv i pred propau. Ugleda trospratnu staru kuu. Na svoj uobiajeno ravnoduan i bezbrian nain, ue u zgradu kao da ulazi na vrata svoje kue. Bezizraajno pogleda enu koja mu otvori vrata, pope se uz stepenice, ugleda ene koje su sjedile u foteljama na osvijetljenoj maloj sofi; vidje da su ga ene vidjele i da se jedna od njih obradovala, da mu je uputila nepristojan zavodniki znak, a da su se druge nasmijale. Nije elio razmiljati. Ne elei razmiljati i elei da se rakija bre umijea u krv, dade jednome novac i pope se uz stepenice. Ue u prljavu, zaguljivu sobu bez prozora, osvijetljenu crvenom sijalicom. Opet uz ravnoduni i bezbrini pogled, jednome drugome, koji mu ree da malo treba saekati, dade baki i sjede u fotelju pokraj kreveta. "Uskoro e doi", pomisli. Oslukujui sebe, glavu je zabacio unazad, ruke opruio preko naslonjaa, poput starca koji je doivio srani udar, sjedio u fotelji i gledao u crvenu sijalicu koja je visila sa visokog stropa smrdljive i vrue sobe. Sijalica je bila neto prljavo i crveno. Iako je bila upaljena, budila je osjeaj hladnoe. Muhidin je bio zapoeo pjesmu Crvena sijalica, ali, shvativi da ono to je planirao zahtijeva otvorenost srca i iskrenost koja e ii dokraja, ostavio je nedovrenu. Odluio je ostaviti nedovrenu ne zato to je bio dvolian, to se voli skrivati, ve zato to je mislio da ivi u takvoj okolini u kojoj e se takva iskrenost shvatiti kao nastranost, to se u ovakvom okruenju ta pjesma nee protumaiti drukije nego kao izazivanje skandala i tenja za privlaenjem panje. Ali, sada, dok ovdje sjedi sam, osjea da prema sebi opet treba biti bespotedan. Nevoljno je mislio da pjesmu nije mogao zavriti zbog dvolinosti i straha. Prema sebi je sad bio nemilosrdan: mislio je da e se ubiti u tridesetoj godini, da je dvolian, lo pjesnik i dobar prevarant i da je pomalo strahuje da e se zaraziti od ene koja e doi. Meutim, pronicljivou je uspijevao ublaiti svoja razmiljanja o bolesti. Kadgod bi ga obuzimao takav strah, odmah se bi sjeao Baudelairea. Postojale su dvije stvari koje su Baudelaireom inile tog prosjenog, jadnog Francuza koji je ostao izvan drutva: samoa i sifilis! "Ja sam, poput Baudelairea, usamljeni, pesimistini, pronicljivi pjesnik, edan ljubavi", pomisli. "Kao Baudelaireov, i moj jedini prijatelj su kurve, sifilis je jedini moj nedostatak u poreenju sa njim. Kad bih i to dobio, bilo bi dobro! Bilo bi uredu!" Gledajui crvenu sijalicu, pomisli to nabrzinu kako bi se izvukao iz zebnje pred onim to se pribliava. Potom u da se, mrmljajui neku pjesmu, uz stepenice pope neka ena. Oslunu bat koraka, ali, ne zaustavljajui se, pjesma proe ispred njegovih vrata. Zatim se, kripei, otvorie vrata susjedne sobe. Tamo bi trebao biti neko poput njega. "One su jedini moj prijatelj", pomisli Muhi-din. Pokua se prisjetiti lica ene koja e doi, ali se niega naroitoga nije mogao sjetiti. Naupadala su su mu lica drugih ena. Danas je, vraajui se iz kupovine, u ured dola supruga njegovog ortaka. Bila je to prosjena crnka tridesetih godina. Odjednom se u njemu probudilo nipodatavanje. "Razmiljam o supruzi svoga ortaka poto ona ne slii princezi iz mojih snova", pomisli i nasmija se. Omalovaavao je sve ene koje nisu sliile

princezi iz njegovih snova. A njegov ortak, koji je ulagao uznemiravajue napore da bi oenio Muhidina, jednom se, u ali, odvaio rei da je on neprijatelj ena. Sjeajui se koliko potovanja gaji prema princezi svojih snova, Muhidin se svom snagom usprotivio ortaku, otro mu odgovorio, a potom se naljutio na samog sebe. "Jedini moj prijatelj su one!" Mislio je da ponekad prema njima gaji vee potovanje nego prema svim drugim enama. U trenucima zapadanja u ovakva razmiljanja, vjerovao je da u stanje u kome se nalaze ove ene nisu dole zbog siromatva ili bezizlaznosti, ve je to ishod njihovog svjesnog izbora zato to nisu eljele raditi ono to drugi rade; jer nisu pridavale znaaj pravilima zajednice. Zapazivi da se neko popeo uz stepenice, osjeti uzbuenje. Uporedo sa uzbuenjem, obuze ga i zebnja. Potom, nabrzinu, pomisli na ono to je uvijek mislio: "Vie neu dolaziti ovamo...! Radit u vie! Ovamo vie ne treba dolaziti!" Koraci se zaustavie malo dalje od vrata. Promukli, sipljivi enski glas koji je Muhidinu bio dobro poznat, uope se ne nastojei prikrititi, upitao je nekoga: "Je li ovdje moj sitnooki?" Odgovorio je neki mukarac. Muhidin se ve navikao, nije obraao panju. uo je to i ranije; prije est mjeseci, pri prvom dolasku ovamo... Ne samo da nije obraao panju, izgleda da mu se dopadalo; u eninom glasu pronalazio je neodreenu saosjeajnost, neku zrelu bliskost. "Moj sitnooki!" Otvorie se vrata. Crveno svjetlo obasja enino lice. "Ah, zavodnice, zavodnice!", ree Muhidinu poprimivi uobiajeni izvjetaen izraz, a Muhidin poprimi stidljiv izgled. ena e uskoro nastaviti, ispitat e se za zdravlje, a potom e, skidajui odjeu, pitati: "Jesi li dugo ekao?" Muhidin odjednom skoi i uhvati je za ramena: "Mogu li ja ubiti samog sebe?", upita. "Hoe li mene ubiti?", upita zbunjeno, otrgnu se sa strahom i oslobodi Muhidinovih ruku. "Kakve su to rijei?" Gledala je Muhidina kao da gleda luaka, ali se nije ni pretjerano uplaila. Mora da je vina ovakvim scenama. "Ne, nije tebe; sebe", ali ne ree; pokunji se. 28. Za provoenje vremena Bijesnila je snijena vijavica. Vjetar je tresao prozore, dimnjak je fijukao, zvuk oluje je nadjaavao radio. Kako se zavijanje pojaavalo, herr Rudolph, ili herr von Rudolph, nabirajui obrve, ui je primicao vatrenom, Hitle-rovom glasu sa radija. Kad bi Hitlerove rijei postale toliko teke da ih je nemogue prenositi drugima, njemaki ininjer bi poprimio stidljiv izraz i gledao u ruke koje su mu stajale na koljenima, a Refik bi razumio da iz radija izbijaju rijei zbog kojih se treba zabrinuti. Hitler je bio u Beu. Herr Rudolph je svojim gostima prevodio ono to je uo sa radija. Omer je gledao kako snijena vijavica udara u prozorore; povremeno bi zijevao. Refik je paljivo analizirao herr Rudolphovo lice. Herr Rudolph stidljivo pogleda u ruke i prekide se Hitlerov glas. Zau se utivi glas spikera, potom su se s radija, iji je prijemnik njemaki ininjer ojaao specijalnim ureajima, ue smetnje, dok ne poe valcer Na lijepom plavom Dunavu. "Dobro", ree herr Rudolph. "Njemaka je progutala Austriju. Hitler je sa uzbuenjem doekan u Beu..." Na besprijekornom turskom, kojim govori deset godina, Nijemac je

prevodio i vijesti: "Frankove pristalice u Spaniji pribliile se pobjedi, U Francuskoj zapoela kriza Vlade, Poveana napetost u Cehoslovakoj..." "ta e sad biti?", upita Refik. "Nee biti nita", odgovori Omer ustajui. "Mi emo igrati ah. Zar ne, herr?", pa sa ormara uze ahovsku garnituru i stavi je na sto. "Vidite da je va prijatelj veoma praktian ovjek", ree njemaki ininjer. "Njega se ne tie strah koji se nadvio nad Evropom. Njega zanima jedino ah...", pa dodade uz stidljivo smjekanje: "Ali, istini za volju, ne moe se rei da sam i ja sad nezainteresiran za to". "Igrajte Vi ako hoete", ree Refik. "Igrajte, molim Vas." "Jednu partijicu", ree njemaki ininjer i odmah pocrvenje i, uzbuen, ustade i sjede za ah. Kad su, prije sat, uli, Refik je u ali rekao da eli razgovor, a ne ah. "Savladanom pehlivanu nikad dosta hrvanja", ree Omer; prisjeao se posljednje igre prije dva dana. Jednom u dva-tri dana Omer i Refik su posjeivali njemakog ininjera, a on bi se radovao kad ih ugleda. Bio je usamljen. Iz Njemake je doao prije deset godina da bi radio na trasi Sivas - Samsun, potom je poeo raditi na trasi Sivas - Erzurum, a kad je vidio da je Hitler preuzeo Njemaku, odluio je da se ne vrati. Izgleda da je postojalo jo neto; jednom je rekao da ne voli svoga oca koji je bio ugledni general, da mrzi njemaku ogranienost duha. Svoje nevraanje u Njemaku objanjavao je jo i obiljem novca koji je zaraivao u Turskoj. "ta velite?", ponovo upita Refik dok je privlaio stolicu za ahovski sto i sjedao. "Vie se ne vraam u svoju zemlju", ree Nijemac. "Hitler nee krenuti u rat ako mu Evropa dadne da uzme ono to to eli, ali nee otii ni sa ela Njemake." "Dobro je", ree Omer. "Ostat ete ovdje. Ne znam kako biste i otili nakon deset godina! Vi se raunate kao poluturin." "Hah, ne nasmijavajte me!", uzvrati njemaki ininjer. "Nasmijavate me, zatim gubim." Nastupi dugi tajac. uli su se samo Na lijepom plavom Dunavu i oluja. Refik je gledao u ahovsku tablu. Nainili su deset-dvanaest poteza kad Omer, odmah nakon jednog herr Rudolphovog poteza, bez ikakvog razmiljanja pomjeri figuru i ispostavi se da je predvidio potez i da je o tom potezu prethodno veoma dobro razmislio. Njemaki ininjer neto proguna, pola na turskom, pola na njemakom, zastenja i othuknu, protrlja lulu, koju je uvijek drao u ruci, a kad sluga donese aj, shvati da je izgubio te, poraen, utuen i mrzovoljan, pogleda ahovsku tablu. "Poastite nas konjakom, herr", ree Omer ustajui, pa, ne oekujui do-mainov odgovor, uze flau. "Recite jo i ovo: Zato Vam je toliko komino da se smatrate poluturinom?" "Zato to su Turci posebni, a ja sam drukiji!", odgovori njemaki ininjer; njegovo lice je nosilo trag poraza. "Gdje ete ii iz Turske?", upita Refik. "U Ameriku! "Dobro, a zato ne ostanete ovdje?", upita veselo Omer. "Zato to ova zemlja nije za mene!" "Zato? Deset godina ste ovdje. Ve ste se navikli..." "Moda se moje tijelo naviklo", ree Herr Rudolph. "Ali, nije moja dua", pa patetino prinese ruku na srce.

"Zato da se ne navikne?", upita Omer. "U Istanbulu ima mnogo ljudi koji su, poput Vas, pobjegli iz Njemake. Zato ne budete kao oni?" "Ja priam o svojoj dui." "Dua...! Ne sviaju vam se ovdanji ivotni uvjeti. Konano elite spo-kojstvo. Doli ste jo jednom u Tursku, u koju ste u djetinjstvu doli sa ocem, malo ste ostali, zaradili novac, sad pribjegavate udobnosti!" "Ne, ne!", uzvrati Nijemac, a lice mu jo vie pocrveni. "To malo je deset godina. Naljutili ste me; rei u. Ne dopada mi se Istok. Ne dopada mi se ova atmosfera ovdje, ova ud, koja se nimalo ne slae sa mojom prirodom! Koliko puta sam Vam ovo proitao, preveo, napisao, a Vi ste proitali...?" Opet je uzbueno citirao Holderlina, a proli put je to dao Refiku da proita: "Istok, poput velianstvenog despota, svojom moi i zasljepljujuom svjetlou obara ljude; oni su tamo primorani kleknuti prije nego to se naue hodati, moliti se prije nego to naue govoriti!" "Koliko puta sam Vam to proitao? Dali ste mi za pravo. Sta se sad dogaa?" "Razgovaramo, herr! Priamo da prikratimo vrijeme. Nema razloga za nerviranje, priamo. Ali, i Vi nas omalovaavate... Zar nije istina? Neprestano ponavljate rijei tog ludog pjesnika i poniavate nas. To je tako..." "Nikoga ne omalovaavam... Kaem da se nisam mogao uskladiti sa duhom Istoka. To stalno govorim..." "Dobro, ali stalno ste govorili da se dobro slaete sa mnom?" "Naravno, jer ni Vi niste od njih! Zar me niste pitali jeste li slini Re-stignacu? Ni Vi se ne saivljavate sa prirodom ove okoline...", pa herr Ru-dolph uzrujano pokaza na Refika: "Ni Vi se, naravno, ne saivljavate, ni Vi! Nijedan nismo u skladu sa ovom zemljom na kojoj ivimo. avo je jednom uao u vas, na vau duu pao je traak razuma, nakraju ste stranci. Sto god uradili, vi ste stranci. Postoji ncsldad izmeu vae prirode i svijeta u kome ivite; to znam, sasvim jasno vidim. Ili ete promijeniti svijet, ili ete ostati vani!", pa se okrenu Refiku i upita: "Ha, u kakvom je stanju Va posao? Jeste li ga odluili okonati i vratiti se u Istanbul?" "Nita nisam mogao odluiti", uzvrati Refik. "Eto, eto vidite!", zapomaga Nijemac. "Svjetlo razuma nije u skladu sa duhom Istoka... Ne uspijevate biti kao oni iz vae okoline. Govorite mi o Rousseauu... Ali, svijet u kome ivite sasvim je dukiji..." "Dobro, ta emo?" "Stani malo!", ree Omer. "Ne govori u moje ime... Ja vrlo dobro znam ta u... ovjek odabere cilj, naini strategiju i ide samouvjereno. Eto, toliko... Neka svako govori u svoje ime!" "Dobro, dobro", uzvrati Refik. "Nikakvu odluku nisam uspio donijeti", opet promrmlja. etiri sedmice ita ekonomske knjige koje je donio sa sobom, razmilja o turskoj ekonomiji, etatizmu, reformama, neto pie, sa herr Rudolphom raspravlja o svojim razmiljanjima i biljekama. U svemu tome elio je doi do rezultata, ali jo uvijek nije uspio sabrati misli, a bilo mu je i jasno da to nee moi tako lahko. "Ne odustajte od racionalizma", ree herr Rudolph. "Izgubit ete se ako odustanete od racionalizma!" I on je, kao i Omer, brzo ispijao aj sa konjakom. Refik je razmiljao: "ta je to to naziva racionalizmom? Biti zdrav i uravnoteen, razdvojiti razmiljanja od emocija i ushienja. Treba biti takav... Zato to govori? Hoe

li mi to to se zove racionalizam pomoi u pronalaenju starog mira u kui na Niantau? Mogu li se osloboditi teine savjesti, nespokojstava; mogu li raniji svakodnevni ivot nastaviti sa sadanjom svijeu? Ne!" Odjednom se prisjeti porodinog ivota iz Niantaa. Pomisli na Peri-han i dijete. Kao da osjeti kucanje sata na stepenicama, taj specifini miris spokojstva. "Ali, Vi ste davali za pravo Holderlinu!" Herr Rudolph je jo uvijek bio na istom mjestu. Uvrijedio se to se Omer sad prvi put usprotivio Holdcrlinovim rijeima. "Zabio si mi no u leda!", kaza izlazei iz sobe da bi donio aj. "Povrh toga, rekoste da elim lagodan ivot. Sta mi ovdje nedostaje? Imam agregat, imam slugu, koji me jo uvijek eka u kuhinji... Lagodan ivot, ha...? I Vi ste neki Rastignac!?", dodade kad se vrati sa posluavnikom. Vani se zau zavijanje vukova. "Pa, veeras ete ovdje spavati", ree herr Rudolph i pode prema prozoru; priljubi lice uza staklo, nasloni ake uz oi i pogleda u tamu. "Mi ne ostajemo u kui s onima koji poniavaju nas Turke", povika Omer. Refik nije uspio shvatiti koliko je Omer ozbiljan, a koliko se ali, ali shvati da se herr Rudolph veoma uvrijedio. Nijemac se odvojio od prozora i bijesno, lica crvenog kao rak, gledao Omera. "A Vama se svia rei da ste Rastignac... Ne! Vi ne moete biti ni takvi!", pa bijesno sjede u fotelju, proaka lulu, zapali te, gledajui u svoje ruke, zauti, ali nastavi: "Govorim, eto, ne moete biti takvi. Moja zemlja i moj duh su na kraju puta, a Va je na poetku... Va duh je mlad zato to je tek pala svjetlost koju sam maloas spomenuo... Ali, isto tako, nee pronai priliku da sazri... Jer, ne znam kako e se na ovoj zemlji, na ovoj bespotednoj, tvrdoj zemlji Istoka zazeleniti sjeme koje vas ini Rastignacom... Ne, to je neto to se ne moe uporeivati sa Rastignacom... Ako nita, kad biste posjedovali bar malo moralne zabrinutosti kao Refik-beg... Eee, zato tako gledate?" "Jo uvijek nas omalovaavate!", uzvrati Omer grubo. "Ne sluam Vas... Zbog toga to mije promaklo da kaem ste von, govorite sve to Vam padne napamet..." "Nije to sve to mi pada napamet", uzvrati Nijemac. "Brinem se o Vama... Ja sam prevalio etrdesetu, a ne znam ni ta u ubudue raditi. Neki grad u Americi, malo ininjerstva, knjige i muzika... Ali Vi... Ova zemlja nije podesna za tu vau poudu... Mislim da bi se ova zemlja morala oistiti od starog, neplodonosnog bilja, korova i trnja. Iza Balzacovog Rastignaca stoji krvava Francuska revolucija. Ovdje? Ovdje je jo uvijek najvei gospodin Kerim Nadi-beg... Ovdje je najvei gazda itave izgradnje eljeznice jedan aga, zemljoposjednik... Hem aga zemljoposjednik, hem eljezniki poduzetnik, hem i narodni poslanik... Vama, prijatelju, nita nije ostalo... Hah, ha... Kad su ve sve okupirali, ta ete Vi osvajati, herr Osvaja; stari korov i trnje?!" "Ja znam ta u uraditi", odgovori Omer. "Ja znam, Vi se ne mijeajte, uutite!" Herr Rudolph uuti, ali na licu mu ostade uzrujanost i plahovitost. Ne dodajui aj, oljicu napuni konjakom i poe brzo ispijati. Nastade zatije. "Oluja se jo uvijek nije smirila", ree Omer, lagodno zijevnu i, kao da se nita nije dogodilo, ustade. "Da bar malo sluamo muziku", ree i okrenu se Nijemcu: "Je li kasno? Da ustanemo, ako hoe." "Sjedite, molim vas", ree Herr Rudolph; na licu mu je jo uvijek bila neobuzdana uzrujanost. "Ako traite neto dobro, moete nai Berlin... Ovih dana e putati valcer."

Omer poe prebirati po radiju. Ubrzo nae ono to je traio. Sobu ispuni sladunjavi i sanjivi valcer. "Uope ne mislite da sam Vas nipodatavao, zar ne?", upita herr Rudolph. "Ne mislim, ali i Vi ste mene ranili", odgovori Omer, malo zauti, pa dodade: "Ali, priznajte, ovdje postoji neto to nipodatavate." "Da, postoji", ree njemaki ininjer. "Postoji Kerim Nadi-beg. Mrzim ga. Radnici, majstori, poizvoai, svi su zapanjeni njime... Svi priaju prie o njemu... Kao moj otac general... Svi su zaljubljeni u njega. Veliaju njegovo jahanje na konju, bogatstvo, hod, privlanost... Hem robuju, hem i vole... ta on radi? Nita! U Eskiehiru ima toliko zemlje da je nemogue obii! Navodno je dobar ovjek, narodni poslanik, dobar je niandija... Dobar ni-andija, dobar gospodar koji po glavi miluje svoga roba! Izmiljaju legende o njemu. Neka prestanu legende! Nakraju, ivimo u vremenu razuma. Zato su ljudi jo uvijek zadivljeni mranim silama? " "Ja nisam zadivljen", uzvrati Omer. "I ja mrzim onog samoljubivog tipa dobrodunog izgleda!" "Eto, to je ono to je strano mome duhu", ree njemaki ininjer. "Moj razum se nikako ne uspijeva naviknuti... Dvanaest sati rade za njega, zatim mu se dive... Prepriavaju kako jae na konju, njegovu skromnost... Vjeruju mu... Gotovo da s ljubavlju i vjerom rade za njega... To ne razumijem... Toga, eto, nema u Americi! I tamo ljudi rade, ali ne s vjerom i zapanjenou! Tamo ljudi rade vjerujui da nee moi drukije ivjeti... Moda su ovdje ljudi sretniji zato to vjeruju, ali moj razum se ne moe naviknuti na njihove legende i lai... Razumijete li? Ja elim da razum dominira nad svime. U suprotnom, ja Vas ne poniavam! Kako da Vas nipodatavam? Ja nipodata-vam onoga Kerima Nadi-bega..." "Dobro inite", ree Omer. "Smijte se, hajde, smijte se! Vi toliko vjerujete u sebe, meutim..." "Znam, znam, maloas Vam se potkralo, zavidite mi to imam mlad duh... Zato to nosim osvajaku poudu, ili to to s uvjerenjem uspijevam rei... Jer, Vi ne moete vie biti ovakvi... Ali, dua Vas boli!" "Ne, ovjee, dosta vie!", ree Refik da bi umirio uzavrelo prepucavanje. "Ne sekirajte se, ne ljutim se", ree Nijemac. "Neu se naljutiti ak ni kad biste mi ponovo rekli da sam von. To je zato to ga poznajem..." "Rei u, naravno, i da ste von", uzvrati Omer, ali nije djelovao prgavo; odjednom se okrenu: "Sta sad velite na jednu partiju aha, to mi recite?", a vidjevi da Nijemac gleda Refika, dodade: "Nee on, ovjee, nita rei. On je zauzet svojim mislima, pije... Mi emo igrati. On e piti, zaroniti u duboko razmiljanje, kolebati se izmeu omiljene kue i omiljene domovine, a mi emo u meuvremenu gledati svoja posla!", pa se okrenu Refiku: "Pa, nisi se uvrijedio?" "Nisam! Igrajte vi!" "Igrat emo, poslije emo ovdje spavati, zar ne?" "Da, uredu", povika Herr Rudolph. Potom, zabrinuvi se odjednom kao da je uradio neto nepristojno, za-stade: "Svijet vri, a mi igramo ah", ree. "Da! Eh, ta se moe?! Dogodilo se Austriji... Ali, ta smo mi tu mogli?" 29. Dnevnik, II. 14. mart 1938, ponedjeljak

Sino smo opet ili kod herr Rudolpha. Sjedili smo i pili do kasno u no. Bila je i oluja; tamo smo proveli no. Omer i Rudolph su igrali ah i, kao i uvijek, podbadali jedan drugoga... Poslije su priali, priali smo. Rudolph je opet napamet citirao Holderlina. Iznio je svoje miljenje o duhu Istoka i onome to Omer radi. Iznio je i miljenje o meni. Meni je savjetovao da se ne odvajam od racionalizma! Sta je to to on naziva racionalizmom? Je li to da razdvojim svoja razmiljanja od emocija i ushienja? Izgleda da, isto tako, pomalo podbada i moje oduevljenje koje gajim prema Rousseauu... Ali, veoma dobro razumije ono to on naziva prosvijetljenost. Smatram ispravnim njegovo obrazloenje moje nepomirljivosti sa podnebljem u kome ivim. Uivanje je priati sa ovim Nijemcem! Oluja traje od juer... Razmiljam o istom: kad u se i kako vratiti kui? 19. mart Oluja se juer smirila. itam. Prolo je mnogo vie od mjesec otkako sam se rastao od kue, ali se jo uvijek nisam vratio. Trebam napisati pismo ili donijeti odluku i vratiti se. Razmiljam o tome zato sam ovdje. Mislio sam da e mi dobro doi jednomjesena promjena mjesta i udaljavanje od kue. U Istanbulu nisam mogao voditi svoj prijanji ivot.To je tako, znam, ali ta sam oekivao? Ne znam. Sad razumijem. Kad sam krenuo naput mislio sam da e se za mjesec sve rijeiti i da e mi se vratiti staro spokojstvo. Sad razumijem da se takvo neto nee lahko dogoditi. Opet u biti nespokojan, uznemiren i utuen. Tada postoje dvije koristi mog dolaska ovamo: 1. Udaljavanje od kue i pomalo gledanje na sve sa udaljenosti; vidjeti da postoji i drugi svijet; 2. Pronalaenje mira i energije kojima u se predati knjigama koje itam. 22. mart, utorak Napisao sam pismo u kome javljam da u se nakon mjesec dana vratiti kui. Objasnio sam kako ovdje radim na nekim projektima, da cijeli dan provodim u itanju i razmiljanju, te da se bojim da, ako se odmah vratim kui, neu moi zavriti ono to sam zapoeo. Pismo u napisati i Perihan. Glupo je to joj itav mjesec nikako nisam pisao. Ja sam kriv za nau svau. Zapravo, svaa je bila svojevrsni izgovor. Juer sam sa Omcrom priao o tome; rekao mi je da su moja razmiljanja ispravna i da odmah moram pisati Perihan. Sa Omerom sam priao i o drugim stvarima. Pitao me o mojim namjerama. Objasnio sam da u raditi sve dok se ne pojavi neto korisno iz toga to sam proitao. ta treba uraditi za razvoj sela? 26. mart Napisao sam pismo i Perihan, laknulo mi je. Napisao sam joj da sam ja kriv za sve nae svae, da sam posljednju godinu bio prgav, svadljiv i nervozan, te da sam shvatio da vie mislim na sebe nego na nju. Zamolio sam je i da me shvati i da mi da malo vremena da mogu ovdje raditi. Sad ovo piem sa unutarnjim mirom kakav odavno nisam osjeao. Naao sam duevni mir. Razmiljanja su mi jasna, ili tako mislim. Mogu utvrditi svoju budunost. Zapravo, shvatam da je budunost u mojim rukama, hoe li e me zadesiti neto dobro ili loe, hou li biti sretan ili nesretan, spokojan ili u nevolji; vidim da je sve to u vezi sa mnom, u vezi sa mojim djelima. Mimo mene nema druge sile koja e kreirati moj ivot. Napokon znam i to da nisam pretjerano inteligentan. 2. april, subota Sunano kao prvog dana kad sam doao. Omer nema mnogo obaveza koje mora obaviti. Hadija nas je malo provodao. Ili smo etiri-pet kilometara u pravcu Erzindana, do stanice Alp. Malo iza stanice je imanje na kome je hadija nekad radio kao ehaja. Ovdje stanuju Hadijina supruga, njegova lijepa kerka i stariji sin. Imanje je pripadalo nekome

koga je Ab-dulhamid protjerao u Kemah i dao mu poloaj kajmakama. Nasljednici su se podijelili nakon njegove smrti. Jedan dio je prodat, a na jednom dijelu hadija je bio ehaja, ali je to napustio. Truhne stara vila s prefinjcnim i veoma ukusnim drvenim rezbarijama. Na najdonjem spratu stanuje Hadija sa porodicom. U povratku smo naili na neku ivotinju. Imala je debeo i dugaak rep. Navodno, lisica. Pobjegla je dok je hadija nanianio pukom. Ovaj hadija je udan, jo ga ne razumijem. Izgleda da e se uskoro poeti raditi na otvorenom, na zraku, na mostovima. Prve pripreme su poele. Sa Omerom sam maloas razgovarao. Ree da se boji da zauzeti posao nee uspjeti zavriti na vrijeme, ali ima jo dosta vremena. Osjeam slatki umor, stalno zijevam, odoh na spavanje... 8. april, petak Bili smo kod Rudolpha. askali smo. I ja sam igrao ah. Poraen sam, Rudolphu je bilo veoma drago. Poslije se opet prialo o istom. Rudolph kae da ga interesira moja i Omerova budunost. Jesam li ja glup? 12 april Kao da neto izvlaim iz onoga to sam proitao, iz svojih pribiljeki. Sta bi se u Turskoj trebalo uraditi za rjeenje pitanja sela? Mislim da treba uiniti neto posebno mimo onoga to je do sad uraeno da bi se selo izvuklo iz srednjovjekovnog mranjatva, da bi se uvuklo u vezu sa gradovima i reformama... Postoje stvari koje treba razmotriti u okvirima etatizma! Ali, reforma i organizacija nisu dovoljne za rjeenje svega, a ni Drava i individualni liberalizam... Razmiljam o neemu specifinom, dukijem, sloenijem, biljeim to, potom to razraujem. Veoma se radujem kad mislim da sam neto naao, sa uzbuenjem ustajem iza stola i poinjem hodati po sobi, potom mi naupada drugo, postajem jo zbunjeniji. Utom mi pred oima oivljavaju slike. Naprimjer, kao maloas, moja enidba sa Perihan, ili neki neobian ovjek kojeg sam negdje nekad vidio. elim u svojim idejama u vezi sa pitanjem sela ii dokraja, da to jednom stavim na papir i da nekome pokaem... Zato ne Ismet-pai? Mogu ga vidjeti na Hejbeliadi. Ili nekome drugom... Sulejma-nu Ajeliku? Iako ovako razmiljam, ne doivljavam sebe kao zanesenjaka. Moda budem malo neraspoloen kad se ujutro probudim, ali to je sve. 16. april Dolo je pismo od Perihan. Neto veoma kratko, dvije stranice. Ko zna koliko sam puta proitao u toku dana. "Moe se vratiti kad hoe, to ti zna, ali ja elim da se vrati to prije i da me ne ostavlja ovdje samu sa djetetom", kae. Navodno, uope nije razmiljala o tome da bi napustila kuu, da ode svojoj majci, zna da je u svai bila upravu. Dobro je, kao, to to sam shvatio da sam pogrijeio... U svome kratkom pismu spomenula je i dijete. Nikoga nije optuivala. Koristila se veoma odmjerenim reenicama da bi nam obome sauvala dostojanstvo; poeljeh se odmah vratiti u Istanbul, ali bi to zna-ilo da bih sve ostavio nezavreno. Dobro, kad u se vratiti? Dva mjeseca je otkako sam doao, ali neto posebno nisam napredovao... Ustajem u sedam ujutro. Dorukujem do osam, izlazim u kratku etnju bez obzira kakvo je vrijeme. Radim do jedan. Potom ruak i kratkotrajno popodnevno spavanje. Poslije podne radim do est ili malo poslije zalaska sunca. Potom veera. Ili posjeta Rudolphu, ili itam knjige, kao to sam danas uradio... Voltaire, Ro-usseau... Perihan pie da e uzeti i poslati knjige koje sam traio. Zapravo, stid me, veoma me je stid, ali ta mogu?! 26. april

Proljee! Otpoeli su radovi na otvorenom, na mostovima. Ostale sobe u baraci napunjene su novopridolim ininjerima. Sobu vie ne mogu koristiti sa starim komforom. Dola su trojica, upoznali smo se. Ovi ljudi se ude kad saznaju da nemam veze sa poslovima. ele znati im se bavim... Muno je objanjavati... Postajem nemiran. Izgleda da Enver i Salih prave posprdne komentare. 27. april Upoznao sam se i sa tim uvenim Kerimom Nadi-begom. etao je sa konjem. Ba kako se i prialo. Gotovo kao Napoleon na konju. Svi stoje i gledaju ga otvorenih usta i oduevljeni. A on klima glavom poput zapovjednika koji nadgleda vojsku. Zape za Omerovo samostalno zapovijedanje i inicijativu, ali to uradi u maniru pae koji daje komplimente svome oficiru. Nije shvatio ko sam ja. Iza njega su jahali dravni nadzornici... Jahao sam na konju. Mislio sam da u pasti, ali nisam. Konj ide, sve sam radi, ti sjedi na njemu i putuje. Moji planovi brzo napreduju. Raduje me to. 30. Dvoje zaljubljenika u muziku "ta ete raditi za vrijeme ljetnog ferija?", upita Dezmi gledajui drvo nasred ulice kao da tamo ima neta na ta treba obratiti panju. Ili su od Taksima prema Harbiju. Prolistalo je drvee uz ulicu. Bio je poetak maja. Nakon to su izili sa sata muzike kod gospodina Balatzsa, zajedno su ili od Tunela prema Harbijeu. Dezmi je htio ii do Niantaa, ali Aja nije dozvoljavala, i kao da je zbog toga meu njima dolazilo do rasprava o ci-viliziranosti, odnosima ena - mukarac. Ove godine Nigan-hanuma nije dolazila na Bejoglu po Aju nakon sata muzike. Dok se Aja izborila da bude tako, u kui je vladao dugotrajni tihi rat, nakraju je, nabranih usana i sa izrazom dosade, koji je pokazivao da joj je dozlogrdio ovaj tegobni ivot i da njena kerka nikad nee biti onakva kakvu bi ona eljela, Nigan-hanuma zakljuila raspravu. "ta ete raditi za vrijeme ljetnog ferija?", upitao je ponovo Dezmi, sad maui kutijom od violine koju je on nosio. Ljetnji raspust bi trebali provesti na Hejbeliadi, gdje, zbog Devdet-bego-ve smrti, prole godine nisu mogli ii, ali njena majka i brat su htjeli da Aja, koja ove godine zavrava srednju kolu, ide tetki u vicarsku kako bi utvrdila svoj francuski. Ako ode u vicarsku, onda nee biti sati muzike, etnje od Tunela do Harbijea, ovog momka u blizini. "Ne elim ii u vicarsku", pomisli Aja. "Ne znam. ta ti misli raditi?", upita primjeujui da momak opet nervozno mae violinskom kutijom i zastidje se, jer je, da bi naglasio duboke razlike meu njima, Dezmi jednom prilikom rekao da on i oni iz njegove okoline ovakva pitanja postavljaju na jednostavan nain: "ta e raditi?", a Aja i oni iz njene okoline, koji imaju mnogo toga na raspolaganju i vremena da to i urade, uvijek koriste taj oblik: "ta ti misli raditi?" "Najvjerovatnije u ii roditeljima u Trabzon", odgovori Dezmi; zimi je studirao pravo u Istanbulu. "Lijepo", ree Aja nastojei izgledati uzbueno. "Tamo e itati omiljene romane, kupat e se u moru." "Hah! Tamo se niko ne kupa u moru. U moru se kupa samo ovdje, na ostrvima i na Suadijeu. I, naravno, u evropskom dijelu." U trenucima kad je nervozan, Dezmi zaboravlja da treba biti civiliziran: postajao bi svjestan da je dijete iz siromane porodice. Njegov otac je bio nastavnik muzike u Trabzonu.

Aja se opet zastidje: "Dva puta u jednoj minuti", pomisli. Potom pokaza radost sjetivi se neeg. "Pa, dobro je", ree. "A ti ih podui tim principima civiliziranosti. Poduit e ih da nije sramota ulaziti u more!" "Poduit u ih!", uzvrati Dezmi veoma otro. Uutie. Sasvim polahko su ili prema Harbijeu. Majsko sunce, koje je padalo ukoso, udaralo je samo u vrhove stabala po sredini puta, jo je obasjavalo i ljemena nekih stambenih zgrada. Put, drvee i zidovi bili su u sjeni. Povremeno bi proljetni povjetarac, koji bi zapuhao iz smjera Silija, u sjenu donio miris orlovih noktiju i lipe. "Nisi se naljutila na mene?", upita Dezmi iznenada i zabrinuto. "Da, on se ne moe rasrditi", pomisli Aja. Krajikom oka pogleda fino, mravo i lijepo tijelo pokraj sebe i uzbudi se. Ulica je mirisala na lipu. Shvati da je obuzima ljubav, ali se suzdra. "Dananji sat je bio prijatan, zar ne?", izusti brzo. "A gospodin Balatzs je lijepo svirao!" Kao i obino, i na ovom satu uitelj se prvo pozabavio svakim uenikom posebno, potom su neko vrijeme sluali muziku s ploe, a nakon toga je, na insistiranje uenika, na svojoj violini odsvirao neto kratko. "Bio je sat kao i svi drugi", ree Dezmi potiskujui naoare koje su skliznule navrh nosa. "Zar ti se ne svia Balatzsova violina?" "Ne neto posebno!" "Meni se veoma svia... A naroito sam oduevljena kad violinom prati klavir! Mogao je biti veliki muziar!" "Toliko Vas i ja mogu pratiti", dodade Dezmi. Kad je u razgovoru sa Ajom bio veoma nervozan i uzbuen, sa /z je prelazio na Vi. "Kreutzerovu sonatu bismo mogli zajedno svirati. Jeste li itali istoimenu priu?" "Nisam itala", uzvrati Aja shvativi da je obuzima nedefinirani strah i bijes. U ovakvim situacijama Dezmi bi podsjetio Aju da nikako ne ita romane, ali nita ne ree. Izvjesno vrijeme su ili bez rijei. "Dobro, a ta mislite o naem problemu sa Hatajem?", upita Dezmi. "Nita!" "Ali, trebala bi imati neko miljenje!" Aja nita ne ree. pokraj njih proe autobus iji se dim pomijea sa prainom. Aja uoi enu sa mahramom koja ih je paljivo gledala sa prozora autobusa. Zainteresira je ta je ena vidjela, o emu razmilja. "Runa mlada djevojka sa zgodnim momkom koji u ruci nosi neku kutiju", pomisli. Neprijatna misao je onespokoji. "Jo uvijek nisi rekla ta e raditi tokom ljeta?" "Brat i mama hoe da idem u vicarsku", odgovori Aja. "ta ti hoe?" "Ne znam!" Po ustaljenoj navici, Dezmi zapoe sa pitanjima: ta misli njen brat, ta mati namjerava, zato je ele poslati, ta se u kui govori o tome, ta se jo pria u kui, ima li vijesti od brata Refika...? Aja je bezvoljno i kratko odgovarala. Jedina loa crta ovog momka, na koju nije mogla blagonaklono gledati, bila je znatielja koju je ispoljavao da bi saznao ta se dogaa u porodici Iiki. Sluao sa znatieljnim izrazom na licu, koje je malo zasjenjivala pretjerana znatielja, a malo mrnja. Nekoliko puta je uzdahnuo kao da mata o denetu koji je prieljkivao, potom je otpoeo nizati svoja razmiljanja i kritike. inio je to sa dva aspekta: ili je, od onoga to se dogaalo u porodici, na vidjelo iznosio one

strane koje ne pristoje ponaanju civiliziranih porodica i ljudi u civiliziranim zemljama ili je priao o tome kako porodini ivot i bogatstvo nemaju nikakve veze sa ivotom veine u Turskoj. Potom je, po obiaju, Aja opet poela priati o tome kako su njen otac, njena braa, ak i mama u biti dobri ljudi. Pribliavali su se kasarni Harbije. "Ja ne kaem da su oni loi ljudi", ree Dezmi, po navici se suprotstavljajui Ajinim rijeima. "Mene samo interesira zato su oni takvi. Ja ne razumijem zato oni ne mogu prihvatiti principe civiliziranosti, ivot koji je racionalniji i loginiji. U Trabzonu ivi hadi Iljas-efendija. Bavi se trgovinom, bogat je, privren vjeri i zelena! Ha, da, posuuje, dakle, novac sa visokom kamatom... Mogu i razumjeti to to je takav ovjek protiv reformi... Ali, vaa porodica? Naravno, ja ne kaem da su oni protiv reformi, znam da s radou prihvataju ono to se radi, znam kako razmiljaju. Ali, vidim da sve to prihvataju pomalo sumnjiavo... Ili nisu dovoljno ushieni. Iako mislim da bi reforme trebali prihvatiti bogatai koji ive u gradu, odnosno bogatai koji poznaju Evropu, odnosno dobri bogatai. Razumije li me? Ali, oni ne djeluju oduevljeno. Neuki narod ionako nita ne zna. Dobro, Aja, ko e, onda, ko e pokazati da su reforme napredne? Uvijek mi slubenici, uvijek moj jadni otac, sa kojim u Trabzonu svi zbijaju ale? Ja, sa kojim u studentskom domu svi zbijaju ale zato to volim muziku, to hodam sa ovom kominom kutijom u ruci? Osim toga, nakraju se i slubenici ugledaju u ove sirove, neotesane bogatae i ele biti kao oni. Dobro, ta ti misli?", pa okrenu Aji od uzbuenja oznojeno lice. "I ti sa mnom zbija ale govorei mi da Trabzonlije nagovaram da se kupaju u moru. Misli da ne volim bogatae kad kaem da se tamo ne kupa u moru. Nije da ja ne volim bogatae. Ja sam protiv neotesanih, nekulturnih bogataa, protiv njihove neukosti, njihovog nerazmiljanja o dravi, reformama i takvim stvarima!" "Ti, dakle, misli da je moja porodica neotesana, nekulturna i neuka?", ree Aja, ali nije povjerovala u ono to ree. "Ne, nemoj me pograno shvatati... Ne govorim o tvojoj porodici... Ja... Ja se pitam zato se vai tako ponaaju. Hem tebe ele poslati u Evropu, hem i, naprimjer, Vi..., ti, da, ne eli da idemo skupa do Niantaa...", odjednom podie glavu i osvrnu se oekujui neto. Doli su ispred kasarne Harbije. Put se granao na dva. Aja jo jednom zabrinuto pogleda momka. Na njegovom licu uoi uzrujanost i melanholiju, shvati da se nee moi oduprijeti njegovom dolasku na Nianta. Krenue zajedno kao da tu nije bilo mjesto na kome su se uobiajeno rastajali. Smrad mokrae i ubreta irio se iz tale i limenih zahoda u kasarni i mijeao se sa mirisom lipe. "Mnogo ti hvala", kaza Dezmi neoekivano, pa kao da shvati da su to bile iznenadne rijei. "Pa, nisi se naljutila na mene", promrmlja, ali na licu mu se itao trag pobjede. Aja ponovo osjeti da njome prostruja ljubav, ali sad dade oprezan odgovor: "Zbog ega oekuje da se naljutim na tebe?" "Zbog svih ovih mojih glupih rijei. Zbog onoga to rekoh o tvojoj porodici. elim rei da prema tvojoj porodici osjeam potovanje, bez obzira na to kako se ona ponaala. Moda te bockam zato to su veoma bogati, zato to si i ti njihova, ali ne misli da...", govorio je Dezmi. "Jer, postoji neto u to ja vjerujem... Postoji neto emu pridajem vanost... Ali, ti mene ne slua?" "Sluam", uzvrati Aja i pogledima poe eljati ulicu; na uglu je bio trgovac duhanom koji je prodavao novine, a ispred njega je stajao automobil.

"Tokom ljeta neu ii u Trabzon", promuca Dezmi. "Muka mi je meu onim netrpeljivim, neukim ljudima. Naao sam posao u jednom hotelu. Ja u tokom ljeta, slua li, Aja? Gnjavim li te? Ja u ovog ljeta tvoj..." "Ono je moj brat", pomisli Aja. "Na automobil! Novi automobil boje truhle vinje... Kako nisam primijetila maloprije?" Poput onih koji su bili svjedoci neke tragedije, pa uzbueno i sa strahom gledaju skamenjeni i nepomini, gledala je sad u kola, sad u ovjeka, svoga brata, koji je izlazio iz kola. "Tamo je moj brat", promrmlja. "Koji? Onaj sa novinama u rukama?" Izmeu njih je bilo dvadeset koraka. Aja nije mislila da e se toliko prepasti, izbezumiti. Kad su skrenuli na ovu stranu, nastojala je povjerovati da je Dezmi upravu, da je glupost to ega se boji. "Onaj sa novinama u rukama?", ponovo upita Dezmi. Po izrazu njenog lica shvati da jest. Dao se na znatieljno analiziranje tog ovjeka, o kojem je sluao tolike prie, o ijem je ivotu znao do tanina. "Hajde, idi ti, idi ti, idi, idi!", ree Aja, bijesna na tu znatielju. "Zato? Ja se nikoga ne plaim. Ne idem! ovjek poput njega bi odnose izmeu momka i djevojke napokon trebao..." I Osman je njih uoio. Ba kad je ulazio u kola, podigao je glavu, nehajno se osvrnuo oko sebe i vidio ih. Zastao je kao da se ne moe odluiti hoe li ui u kola. Onda pree na drugu stranu puta i krenu prema njima. Aja je sa strahom, a moda i vie sa radoznalou, ekala naspram valijine rezidencije i gledala u brata. Osman se priblii. Kad je bio nekoliko koraka do Aje, pogleda u De-zmija. "Ide li kui?", upita Aju. "Hajde, ui u automobil da te povezem!", pro-guna ne oekujui sestrin odgovor. Pretvarao se da ne vidi njeno zbunjeno lice. Potom poniavajuim pogledom odmjeri Dezmija. "Je li i ovaj mladi zajedno s tobom?" "Da, gospodine!", odgovori Dezmi, upola sa srdbom, upola s potovanjem, ali vrsto i odluno, pa s velikim samopouzdanjem naini korak naprijed, ali Osman nije pruio ruku. "Mladiu, ovo to radite...", ree Osman, a pogled mu oko zape za violinsku kutiju u Dezmijevim rukama; naini kiseo izraz lica, kao da je vidio neto uznemiravajue. "Nije vano... I vi ste sa muzike?" "Zovem se Dezmi, gospodine... Na pravu..." "Dopratili ste moju sestru dovde. Ali, nemojte se truditi da to uradite jo jednom!", ree Osman i ponovo kiselo pogleda violinsku kutiju; kao da je bila kriva za cijelu situaciju, sve ove odvratne rijei. "Ja u je povesti!" Kao da im je htio omoguiti da se pozdrave, Osman se osvrtao se oko sebe. Izgleda da je i istraivao je li ih ko vidio. Aja paljivo pogleda momku u lice. "Eto, vidi, tvoja je krivica! Sta sam ja mogla uraditi...?", nastojala mu je rei svojim pogledima.

Dezmi se trudio izgledati dostojanstveno i nadmeno, ali se zbunio. I njegovi pogledi su govorili Aji: "Ja se nikoga ne bojim. To je, dakle, tvoj brat. Kako sam se ponio prema njemu?" Osman uhvati Aju ispod ruke. "Hajde, idemo!", ree. Potom, manirom koji je podsjeao na blagonakloni odnos rahmetli Devdet-bega, ali na mnogo hladniji, izvjetaen nain, pomilova Aja po glavi i poe joj postavljati pitanja o koli i nastavi. Ili su prema automobilu ispod stabala kestena, leima okrenutim prema momku. 31. Preporod? Opet je sjedio na Bejogluu, u onoj bijednoj kafani, meu ljudima i u galami, sa aom rakije i malom bijelom zdjelicom leblebija ispred sebe; mislio je kako e ubrzo ii u javnu kuu, zatim u kino, a nakon dvije godine u smrt, jer je prola duga zima, doao je maj, ali njegova knjiga, za koju je vezao cijeli svoj ivot, ode u zaborav, ne pobudivi ozbiljnije reagiranje. "Poput kamena baenog u okean", pomisli Muhidin, te se razbijesni nalazei u toj misli tragove poezije. Kroz glavu mu proe da e i njegov ivot, poput kamena baenog u okean, bez ikakvog odjeka, ne promijenivi nita, biti zaboravljen nakon dvije godine. Ba kad, dok je jo sasvim mlad, sebi htjede priskrbiti herojsko odupiranje pomisli na zaborav i nestanak, zakljuujui da to svojstvo ne posjeduju drugi, ugleda da ga, paljivo i prijateljski iza jednog od suprotnih stolova, uporno posmatra stari, neki ovjek koji bi mogao imati etrdeset pet-pedeset godina. U prvom trenutku, Muhidinu je izgledao kao starac, jer je na licu imao onaj iskusan, tolerantan osmijeh svojstven starcima. Ali, kao da sad gleda drukije, kao da govori: "Ja tebe znam. Ja te vrlo dobro znam, dopada mi se i alim za tobom". Tako odluan, vrst pogled, koji je prodirao u dubinu, bilo je neto uznemiravajue, sa ime se Muhidin rijetko susretao. Uz to, pogled se i po trei put sasvim mirno eta po njemu; dugo, kao da provjerava je li i dalje tu. Muhidin ga pogleda otrim, neprijateljskim pogledom, kojim gleda u ovoj kafani. Ali, kad kod njega ponovo naie na blagi i popustljivi osmijeh, pa se i sam se osmjehnu. Nato se ovjek pridie te, kao da je htio pokazati koliko je mlad i pokretljiv, u nekoliko poput pera neprimijetnih koraka prie i sjede naspram njega. Potom tolerantni osmijeh ustupi mjesto dostojanstvu. "Vi ste Muhidin Niandi, zar ne?", ree ovjek. "Ja vas znam..." Muhidin nabrzinu i uspanieno, kao da rovi po depovima, pretrai po sjeanjima, ali se lice naspram njega, ne nainivi nikakvu gestikulaciju, izgubilo meu slikama koje je izmaglila rakija. "Naravno, niste me uspjeli prepoznati", ree ovjek. "Vi mene ne poznajete, ali ja Vas znam, jer znam Vaeg oca. A i Vas sam jednom vidio u izdavakoj kui Halita Jaara. Vi ste izlazili. Izdava Halit Jaar mi je poslije priao o Vama. Dao mi je jednu Vau knjigu. Da, proitao sam Vau knjigu. Ali, nisam se predstavio: Mahir Asaf. Ili Mahir Altajli...", pa je skromno pruio ruku. "Veoma mi je drago", ree Muhidin i stisnu njegovu veliku i vrstu ruku. "Rekao sam da sam poznavao Vaeg rahmetli oca", ree ovjek. "Poznajem ga iz Sedme armije. Bili smo zajedno u Palestini. Imate pravo to ste uzeli prezime Niandi!" "A moda je trebalo biti Niandioglu19", ree Muhidin; rekao je to tek da bi neto rekao i prisjetio se jedne male, stare i glupe nevolje.

"Kakve to veze ima? Bitno je to da ste Vi, takav, sin turskog vojnika, i da ste svjesni toga... Da, razumijem ta mislite!" i, namrtivi lice, rukom pokaza na kafanu. "Muhidin-bee, na ovakvo mjesto prvi put dolazim nakon dugo godina, prvi put nakon toliko godina! Veoma me rastuilo ovo to vidim, ovi ljudi. Ispriat u Vam... A ne gnjavim li vas?" "Molim vas", uzvrati Muhidin. Muhidinu je ve poinjalo biti dosadno. Planuo je kao da e se susresti sa uiteljem, sa nekim strogim moralistom. Ali, opet, u rijeima ovog ovjeka bilo je neto to intrigira, neto to privlai. Takoer, bio je to jedan izmeu 250 onih koji su itali njegovu knjigu poezije. "Dopustite mi, onda, da ostavim poruku jednom svom prijatelju", ree Mahir Altajli i ode do stola za kojim je sjedio, pa nekome neto ree i vrati se. "Gotovo da su me nasilu doveli ovamo", ree. "Iziao sam iz kole i krenuo kui. Moje zdravlje nije pogodno za vojsku. Napustio sam vojsku. Nastavnik sam knjievnosti u gimnaziji Kasim-paa. Vi ste ininjer, zar ne?" Opet se smjekao pogledom koji je sve znao, koji je itao ono o emu je ovjek razmiljao. "Da, ininjer sam", uzvrati Muhidin i pomisli: "ta li jo zna o meni", te se prisjeti da na poleini knjige pie da je ininjer. "Da, rastuio sam se vidjevi ove ljude ovdje. Nemojte sluajno pomisliti da sam fanatik; u mladosti sam i pio... Ali me, kao Turina, rastuilo to to to vidjeh ovu beivotnu, bezvjernu atmosferu." "Kao Turina...", pomisli Muhidin. Kao da predosjeti neto, doe mu da ustane i ode u sobu sa crvenom sijalicom, da ostane sam sa sobom. "Zatim sam ugledao, prepoznao Vas. Evo, rekoh sam sebi, evo jednog momka kao elik, ali je nesretan. Smijte se, duo moja, nasmijte se ako elite, ne usteitc se. Ali, nesretni ste, zar ne?" 19 Niandioglu - doslovan prijevod: niandijin sin. (Op.prev.) Htjede rei da nije, jer ga je ljutio njegov samouvjereni nastup, ali ne ree; preuti. "Da, nesretni ste, znam", ree Mahir Altajli smjekajui se, ali kao da shvati da je neumjesno smjekati uz takve rijei, lice mu poprimi ozbiljan i zabrinut izraz. "Dobro, zato jedan tako mlad ovjek, zato da bude takav?", zapomaga plaljivim glasom, ali nije izgledao ni komino. Muhidin se odjednom uznemiri. Pomisli da e izgubiti samouvjerenost ukoliko dopusti da mu ovdje ovaj ovjek pria tonom uitelja moraliste. Htjede rei da se treba sa nekim sastati ili izmisliti neku drugu la i izii iz ove kafane, ali ga sprijei neka obamrlost i radoznalost, a razloge nije jasno shvatao. "Proitao sam Vae pjesme. itajui ih i prisjeajui se Vaeg lica, koje sam vidio u knjiari, shvatio sam da ste nesretni. Darovit i nesretan pjesnik... Na prvi pogled, kao da posjedujete sve da biste pisali dobru poeziju, ali neto nedostaje. To je ideal! U vaem ivotu ne postoji ideal." "Ideal?", pomisli Muhidin. Premetnu u mislima na to ga podsjea ta rije: "Zija Gokalp... Pojedine stare pjesme turskih nacionalista... itanka tetkinog sina koji ide u

osnovnu kolu... Tekstovi pojedinih novinara koji su toliko glupi da ne mogu prikriti svoju dvolinost... Smijene stvari..." "Jeste li Vi ikada razmiljali o tome da ste Turin?", upita Mahir Altajli. Muhidin se osmjehnu, potom pomisli da je nculjudan. Traio je, ali ne nade odgovor koji bi osvojio njegovo srce. Malo razmisli, pa ree: "Ja u popiti jo jednu au." Oglasi se konobaru. Konobar, koji je navikao da on pri svakom dolasku, pije po jednu au rakije uz zdjelu leblebija, drugu au doeka zbunjen. "Jeste li ikada razmiljali o tome da ste Turin?", ponovo upita ovjek, sad poprimivi ozbiljan i paljiv izgled, kao da misli: "Sud koji u donijeti o tebi u vezi je sa onim to e sad rei. U odnosu na to to e rei, mogu te hvaliti, kao to sam to ve uinio, a mogu te i poniziti!" Muhidinu je dolo da odgovori tako to e poniziti i onespokojiti nastavnika, ali da ga ne naljuti i ne dadne mu povod da ode. Meutim, iz usta nita nije izlazilo. "Mislio sam, ali ta to vrijedi?", proapta. "Znao sam da ete tako razmiljati", ree tuno, ali pomirljivo Mahir Altajli, opet poprimivi izgled iskusnog, tolerantnog starca. "Ali, to i jest razlog Vae nesree: nikako ne razmiljate zadravajui se na injenici da ste Turin. Vi ste Turin, znam Vam oca. To je neto veoma znaajno. Tu je, eto, ideal koji trebate prigrliti!", pa kaiprstom pritisnu jednu taku na stolu. Muhidin pogleda taku koju je dodirivao mesnati kaiprst. Potom podie glavu, osmotri popustljivo, blagonaklono i nasmijano lice naspram sebe i shvati da se ne moe moi naljutiti na ovjeka koji e ga, u najmanju ruku, poniziti. Ali, i ovo ponienje se uini nevanim naspram bliskosti koju je osjeao prema ovom jadniku koji je, iz ista mira, ustao iza svoga stola i priao mu, koji je proitao njegove pjesme i koji je, po cijenu da ispadne i komian, nastojao neto rei. "Razumio sam, ovo je panturanist", pomisli. Njegovi sudovi o panturanizmu i nacionalizmu tumarali su izmeu podrugljivosti i bliskosti, koju kao da sad osjea prema ovom ovjeku. "Eto, sjedite ovdje, vodite nesretan ivot, trujete se alkoholom", govorio je Mahir Altajli. "To je zato to nemate idelala u svom ivotu? emu ste privreni? Vjeri? Ne! Svojoj porodici? Ne! Ininjerstvu? Ne!", svaki put bi pitao savijajui jedan prst, svaki put bi sam davao odgovor primjeujui Muhidino-ve isprazne poglede: "Nekoj djevojci? Ne! Uitku, zabavi? Ne! Reformama, kao neki Vai vrnjaci? Ni tome! Dobro, a poeziji? Da, tome ne moemo rei ne, ali koju vrijednost imaju Vae pjesme bez ostaloga? Moda ste upravu to potcjenjujete ostalo... Ali, postoji neto. Jedno. Vi ste Turin!", i prstom ponovo pritisnu istu taku na stolu. Muhidin opet pogleda njegov debeli prst. "ta eli od mene?", zapita se. Vjerovatno eli da krenem pravim putem, da prihvatim njegova uvjerenja... Vidio me u ovoj kafani, malo se saalio, priao mi. Izgledam, dakle, kao neko koga e drugi saalijevati!" "Biti Turin! Razmiljajte o tome. Saivjeti se sa zajednicom borei se za zajedniki ideal svih Turaka. Ukljuiti se u zajednicu, meu sve ostale nae sunarodnike, zaboraviti na sebe radi zajednike sree... Vi jedino vjerujete u poeziju i u samog sebe. Ono to Vam se dopada kao poezija, razumio sam iz Vae knjige, to je ono runo to su napisali Evropljani... Baudelaire, zar ne? Narkoman, trulili Francuz! Meutim, Vi ste Turin. Znate li ta Francuzi rade naim sunarodnicima u Hataju?", pa se odjednom uzbudi. "Francuzi u Hataju unitavaju nae sunarodnike. Vi uzalud troite svoj talent ugledajui

se na francuske pjesnike. Ah, turski narode! Ah, moj narode, kad e se osvijestiti?!", izusti gotovo viui. Muhidin se zabrinu. Bio se spremio da ovom ovjeku kae da se ne slae sa njegovim idejama, ali sad to, jednostavno, nije mogao rei. Mislei da e se to svidjeti ovom ovjeku, poprimi takav izgled kao da je postien ili prijestupnik. Iznutra mu je dolazilo da kae neto to e umiriti ovjeka, ali je osjeao bojazan od podsmijavanja, ili da ne ostavi takav dojam. "Da, izgleda da ste upravu. Moje stanje nije prijatno. Ali, ta mogu, ne umijem biti drukiji?!", promrmlja ispijajui drugu au rakije. Mahir Altajli nita ne odgovori. Kao da je nastojao primiriti uzbuenje zbog ovih rijei. Nastupi tiina. "On ima uvjerenja. Ja sam osuen izgledati runo ovjeku koji posjeduje ovakva uvjerenja, koliko god su ona glupa i pogrena", pomisli Muhidin. Potom su mu se, meutim, ta uvjerenja i ovjekov bijes uinie toliko glupim i ispraznim da se razbjesnio: "Zato se toliko uzbuuje?", zapita se. "ta ga tako uzbuje?" Porazmisli o onome to se dogaa u Hataju. Jednom je u novinama proitao da e se odrati neki izbori, na popisu pred izbore dolazi do incidenata i, ako je tano ono to pie, vri se teror nad Turcima koji tamo ive. "Dobro, a to se to mene tie?", promrmlja, ali ta misao mu se, kao i on sam, uinie otrcanim. Pomisli na javnu kuu, crvenu sijalicu i enu. Potom mu se sve to - znaaj koji je nekad pridavao tome, velianje svoje usamljenosti i ivota, da njegovu nesreu ini sklop velike igre - uini povrnim i runim. Prisjeti se onoga to je proitao u novinama. "U pojedinim mjestima se, navodno, dogaaju uasavajue, jezive stvari", promrmlja. "Da. Francuzi su pucali u tursku kafanu. Poslije su ubili turskog danda-ra. Kamionima dovoze Ermene iz Bejruta...", Mahir Altajli se veoma uzbudio: "Treba neto uiniti!", progunda. "U Istanbulu se moe uraditi neto slino onome kao ono prije dvije godine..." Muhidin se prisjeti: prije dvije godine je, opet u vezi sa tim Hatajem, organiziran veliki masovni protestni prolazak. Studenti i narod ili su od Bejazita do Taksima, a na nekim mjestima sukobili su se sa policijom. "Hoe li Vlada dozvoliti neto takvo?", upita i od konobara zatrai jo jednu au rakije. "Hah, kad bismo bili preputeni Vladi!", nakrivi usta uitelj nacionalist. "Oni ovo pitanje ele rijeiti sporazumno sa Francuzima... Sa naim neprijateljima e sjesti za sto... Miroljubivo rjeenje... Vjerovati u to je ili budalatina ili izdaja!", rekao je pompezno, a onda apatom nastavi: "I on je iao u Mersin. Ali, nema nita to bi mogli uraditi. Ovo Vama slobodno mogu rei, ali drugima ne mogu lahko!" Ukazano povjerenje Muhidinu se uini kominim. Pomislio je: "Zato bi se sve ovo trebalo mene ticati? Zato bi me, naprimjer, trebalo uzbuivati okupljanje svih Turaka pod jednim bajrakom?" Doe mu da bude poten i otvoren, da ovjeku, prema ijoj prisnosti je osjetio malo bliskosti, iznese sva svoja razmiljanja. "Ali, ja ne vjerujem u takve stvari", ree. "Koji je znaaj u tome to bi svi Turci bili zajedno? Ja ne smatram ispravnim panturanizam, rasizam i nacionalizam." "Ko ste Vi da tako govorite?!", iznenada povika ovjek. "Ko ste Vi da nipodatavate turski nacionalizam?" Muhidin se iznenadi. Osvrnu uokolo, ali niko nije bio u toku; polahko se gasila uobiajeno uspavana i prljava atmosfera kafane.

"Ko ste Vi da se usuujete rei da ne smatrate ispravnim turski nacionalizam?! Gdje nalazite tu hrabrost?! Iz te rakije, iz svog natruhlog duha, iz tog svog nesretnog ivota koji tumara i prolazi ne putajui korijenje ni u ta i nigdje?! Molim Vas, saberite se! Mislite na sebe! Razmislite o tome ko ste, ta ste i ta radite. Vi mrzite i sebe i sve ostalo! Stranac ste u ovom drutvu. Kad biste bili samo stranac... Vi ste neprijatelj ovog drutva. Sramite se sa-moljubivosti svojih pjesama, tog izgleda, svojih rijei! ta ste uradili da biste osjeali toliku samoljubivost? Nita! Dodue, talentirani ste, pronicljivi, to znam, jer nisam uzaludno doao i sjeo za ovaj sto. teta je za Vas, sine, teta! Zar nije teta za Vas i za na narod? Poznavao sam Vaeg oca. Zar nije teta? Razumijete li me...?" Muhidin je gledao u tog ovjeka osjeajui se krivcem - kao da je razbio vazu, kao daje nainio neku nespretnost. "Upravu je, upravu je; ne mislim ni na ta drugo osim na sebe!", mrmljao je, ali je bio svjestan da mu se po glavi vie vrzmala ta mala pohvala o njegovoj nadarenosti i pronicljivosti. Kad je uitelj nacionalist zavrio i kad je svoje lice opet ozario zbunjujuim, popustljivim i blagonaklonim osmijehom, Muhidin shvati da mu navire elja da izgleda nevino, bezgrijeno i isto: "Govorite to meni. Nemojte misliti da sam ja zadovoljan svojim stanjem. Meni se uope ne svia ovo moje stanje. Meutim, ne uspijevam pronai nita to bih mogao prigrliti, povjerovati u to da bih se oslobodio ovog svog runog i, kao to rekoste, sramnog stanja". "Evo, turski nacionalizam! Eto, okrenite se svome narodu! Eto, misija turskog nacionalizma!", proguna ovjek; prst je pritiskao na istu taku, zbunjeno je klimao glavom kao da misli kako to da ovaj mladi sa grane ne trga voku spasa koja mu se prua. "Pa, ja nisam lo ovjek", mislio je Muhidin. "Da sam lo ovjek, ne bih donio odluku o samoubistvu. Pridajem znaaj samo svojoj pronicljivosti i moda zato izgledam lo. Ovakav sam zato to razmiljam o svemu... A zbog toga to razmiljam, moda neu moi povjerovati u taj turski nacionalizam, premda bih volio da sad mogu uiniti neto takvo. Hou li ovom ovjeku rei da sam odluio izvriti samoubistvo ako do tridesete godine ne postanem dobar pjesnik?" "Razumijem Vas", ree Mahir Altajli. "Ja itam Vau duu i razumijem", govorili su njegovi pogledi. "Razumijem Vas. Prije nego to povjerujete, elite razmisliti i shvatiti. A zbog toga to tako radite, ne uspijevate vjerovati. Ali, ne moete se tako rijeiti svog nemira i nesree... Prvo se prepustite svojim emocijama! Prvo povjerujte, uzbudite se! Poslije ete koristiti svoj razum... Ovako neprestano duboko razmiljati...To, eto, ovjeka ini nesretnim. Razmiljati tako ovdje, u Turskoj, to tjera ovjeka izvan zajednice. To vam je poznato koliko i meni. Ostaje usamljen onaj koji razmilja ovdje... Ovdje je nastranost razmiljanje bez emocija... Hem, kako emo sve poimati razumom? Roenjem nam nije dan samo razum. Posjedujemo i emocije! Uzbuujete li se kad vidite tursku zastavu, kad saznate ta se dogaa u Hataju? Dovoljno je i bar malo uzbuenja! Uzbudite se, vjerujte, ukljuite se u drutvo, izbriite svoj razum. Eto, tada ete biti sretni..." "Znam", ree Muhidin u maniru bezizlaznosti; taj ovjek koji mu je pokazivao put spasa elio je u njemu pobuditi i potrebno uzbuenje. "Sta ekate ako znate?", uzvrati Mahir Altajli. "Isto tako, ako shvatate da se ne treba sve razumom poimati, znai da nema nita ta Vas sputava. Oslunite malo glas svog srca. Sta Vam srce kae? Uope ne sumnjam: 'Krivac si za svoj dosadanji ivot', to kae. 'Nesretan si zato to me nisi sluao. Ja se elim boriti za ostale Turke', to govori. Sluajte

taj glas. Srce Vam govori i ko su vai neprijatelji. Vai neprijatelji su svi ostali narodi, Zidovi, sad Francuzi, Arapi, sutra drugi, masoni, komunisti, svi strani elementi koji su se uvukli u dravu, svi stranci protiv koji je ratovao va otac", uitelj nacionalist se popustljivo smjekao kao da nabraja imena prijatelja, a ne neprijatelja. "Dobro, mogu li to ja uraditi? Mogu li biti nacionalist?", mislio je Muhidin, a kroz glavu su mu prolazile rijei Mahira Altajlija. Ne, nisu bile rijei ono to je uticalo na njeg: uhvaen je vie manirima tog ovjeka, povjerenjem koje je imao u samog sebe, licem, koje je nekad postajalo strogo, srdito, a ponekad se razmekavalo i smjekalo. U svemu tome pronalazio je, na prvi pogled neprepoznatljivo, ustrojstvo, koje sam nije posjedovao i koje ba nije nalazio ni kod drugih i udio se tome. Sasvim oito, opruga cijelog tog ustrojstva bila je vjera u turski nacionalizam. Mahir Altajli je, poput preciznog sata, pokazivao bijes tamo gdje treba biti bijesan, a tolerantnost tamo gdje treba biti tolerantan, ali uprkos tome, isto tako, nije izgledao mehaniki i bezduno kao sat; on je, za razliku od svih ostalih u kafani, mnogo vie sliio ovjeku. "I ja u biti kao on", iznenada pomisli Muhidin, ali nije uspio razabrati ta u tom kontekstu treba uraditi. Dok je razmiljao o tome da bi mogao zatraiti da mu to objasni, vidje da Mahir Altajli ustade. "Odlazite li to?" "Odlazim. Prekomjerno zadravanje na jednom ovakvom mjestu prlja ovjeka", ree uitelj nacionalist. "Stanite. Moda u i ja izii. Ima li neto to mi trebate rei", promrmlja Muhidin. "Ja sam Vam rekao ono to sam trebao rei, izvrio sam svoju dunost, sine", uzvrati, nasmijei se i poprimi dobroduan izraz izgovarajui zadnju rije. "Sada je na Vama red. Ako me elite vidjeti, doite u srednju kolu. Ili utorkom i srijedom doite u redakciju asopis Otuken." Iz novanika je izvadio vizit-kartu i dao je Muhidinu. "Sada je na Vama red", ree, vrsto stiui Muhidinu ruku, pa, lalahko klimajui glavom, kao da misli: "Ubudue Vas mogu i hvaliti i kuditi", paljivo pogleda Muhidina i pouri svoje mravo tijelo, kao da ga vie ne eli mrljati neistoom. Muhidin pogleda vizit-kartu: Mahir Altajli, nastavnik knjievnosti srednje kole Kasimpaa, Kemeralti sokak br. 14, Veznediler. Muhidinu se vizit-karta ne uini kominom. 32. Muke jednog trgovca Kad se oglasi zvonce privreno za avlijsku kapiju, Osman, po navici, pogleda na sat; bilo je tek est i petnaest minuta. Obradova se shvativi da se vratio kui prije nego stoje mislio. Kao to je to radio onda kad malim upadom eli uloviti ukuane, vrata je otvorio kljuem, krajikom oka pogedao u ogledalo, popeo se uza stepenice i zapazio tiinu koja je vladala kuom: ulo se otkucavanje sata. Nikoga nije bilo u dnevnom boravku; mora da piju aj u bai iza kue. Ugleda Emina-hanumu, koja je, preko praga, dolazila iz bae. "Ah, jeste li doli, gospodine", ree slukinja ugledavi Osmana i namrti lice. "U bai su. Doli su gosti", pa pokaza posluavnik; kao da je htjela rei da njoj gosti znae samo vie oljica, tanjira i sluenja. "Dole su Lejla-hanuma i Dildade-hanuma!" Klimajui glavom da bi pokazao da je uo i razumio ono to je reeno, Osman se pope uz stepenice. Dok je na sto ispod kloparavog zidnog sata na srednjem spratu ostavljao novine koje je uzeo u duanu duhana, ugleda dva pisma. Prvo je poznao po rukopisu; bilo

je od Refika. Osjeti muninu ugledavi ime u uglu drugog; bilo je od amidia Zije. Odluivi da, zajedno sa novinama, pisma proita kasnije, pope se uz stepenice. Ue u svoju sobu i skide aket. Baci uzgredan pogled kroz prozor na bau, na ene koje su sjedile pod drvetom. Ue u kupatilo da opere ruke i da se umije. Pranje ruku bilo je prvo to je radio po povratku kui sa posla. Nakon to bi, dugotrajnim sapunanjem, oprao ruke, velikom koliinom vode bi prao i lice. Poslije toga bi u sebi pronalazio dovoljno snage i duevnog zdravlja da preostali dio dana provede veselo. Onda kad, radei u firmi, osjeti utuenost, kad shvati da se sa ljudima mora hvatati za vratove, kad se zaprlja prljavti-nom ivota i zaraivanja novca, pomisli da e se predveer vratiti kui, da e sa mnogo vode, dugo, uivajui i sapunajui, prati ruke. Za vrijeme ovog ienja, koje, jedne od drugih, razdvaja sate rada i sate odmora povoene u krugu porodice, u mislima bi se vraao na poslove koje je obavio u toku dana. Otvorio je esmu i voda potee. Danas se u kancelariji bavio dvjema stvarima. Prva nije bila tako vana: napisao je pismo njemakoj fabrici boja o moguem snienju cijena, koje su navedene u katalogu, u svoju korist, te im dao podatke u vezi sa veliinom turskog trita. Drugi posao bio je veoma vaan: susreo se sa predstavnikom firme graevinskog materijala koji je stigao iz Njemake. Predstavnik njemake firme, koja je Turskoj prodavala slavine, cijevi i materijal za kupatilo, rekao je da su spremni prodavati robu po niim cijenama od engleske firme koja je u istom sektoru na turskom tritu jaa od njih, te da e osigurati razliite olakice pri plaanju. Ukoliko se sa ovom firmom uspije dogovoriti o predstavnitvu za Tursku, mislio je da e firmu, koja je posljednjih godina, osobito posljednjih godina Dev-det-begovoga ivota, usporila svoj razvoj, velikim profitom moi proiriti i da e uspjeti formirati jaku firmu iz svojih snova. Pjenuajui ga, okretao je sapun u aci. "Ali, moda se neu moi sporazumjeti sa njima zato to ne znam njemaki, zato to moj francuski nije dobar?", pomisli i oneraspoloi se. Podie glavu i pogleda u ogledalo. Zatee se starim, oronulim, beivotnim. Imao je trideset dvije godine, ali je propao kao neki sitni slubenik koji se pribliio pedesetim: oi su mu izgubile sjaj, kosa mu je poela sijediti, neznatno se pogrbio. Imao je vrnjaka koji su jo uvijek bili u dobu zvanom mladost. "Zato to ja mnogo radim", pomisli stavljajui ponovo ruke pod slavinu. "Zato to sam mnogo radio dok je otac bio iv. Kad je on umro, poeo sam jo vie raditi. Na mojim ramenima je sav teret porodice!" Nakon Refikovog odlasku poslovi su se jo vie namnoili, problemi su se jo vie poveali. elio je nadoknaditi vrijeme koje je firma izgubila posljednjih Devdet-begovih godina, osjeao je da mu je jedini ivotni cilj proiriti, razviti ovo trgovako preduzee koje je osnovao njegov otac. Odlui po drugi put nasapunati ruke i poturi ih pod vodu. Prisjeajui se druge stvari koju je danas uradio, ruka koji je obavio sa trgovcem iz Kajserija, koji u firmi kupuje robu, razveseli se. Trgovac mu je ispriao da je Istanbul, u koji doe jednom-dvaput u toku godine, centar zabave, dodajui tome i avanture koje je imao sa enama. Nakon to opra ruke, pozamano se pljusnu po licu. "ta li je Refik napisao?", pomisli i pokvari raspoloenje. "Izvukao sa i otiao u najveem jeku posla", promrmlja bijesno. Potom se zabrinuto dade na razmiljanje o tome kad e se brat vratiti. "Da Nijemca pozovem na ruak?", promrmlja. Sapunao je lice. Pomisli na to kako e Nijemac i ukuani doekati ovaj poziv. Osim bliskih prijatelja, Devdet-beg nijednog poslovnog partnera nije dovodio kui. Osjeti nelagodu zbog toga. Zamiljajui kako e Nijemac doi kui, kako e se dobro osjeati, osjetiti bliskost prema njemu,

I kako e postii sporazum, obradova se. Bio je siguran da e se na tom prijemu posebno proslaviti njegova supruga, da e Nijemac biti oduevljen njome. S ponosom se prisjeti kako se Nermin slobodno ponaa u salonima, u masi, kako, za razliku od drugih ena, uspijeva veoma lahko razgovarati sa svakim, posebno sa mukarcima. Potom se prisjeti greaka u francuskom koje je nainio priajui sa Nijemcom i pocrvenje. Zavrio je srednju kolu Galatasaraj, ali je njegov francuski bio lo. "Zato to zbog trgovine nisam imao vremena za uenje", pomisli pljuskajui se vodom po licu. Poeo je raditi sa ocem im je zavrio srednju kolu. "Ja sam kao trgovac odgajan od malih nogu!" Na izraz odgajan od malih nogu podsjetio ga je trgovac iz Kajserija. Trgovac je rekao da je zavodnik odgajan od malih nogu i predloio mu da diskretno zajedno idu juriti ene, a Osman ga je, naravno, hladno odbio. "Juriti ene!", promrmlja briui lice pekirom. Osmjehnu se kao da je to neto smijeno. Otvori vrata i izie. "Keriman", promrmlja. Upravo kad je poeo razmiljati o svojoj ljubavnici, koju je viao jednom sedmino, suzdra se. Oprao se i oistio; na rukama i na licu osjeti slatku svjeinu. Ode u svoju sobu i krenu prema balkonu; kroz otvoren prozor ulazio je prijatan miris lipe. Osjeajui se jakim i zdravim, veselo izie na balkon i nasloni se na ogradu. Odozdo, iz bae, dopirao je glas ena koje su sjedile ispod drvea. U visini, iznad drvea i krovova, letjele su lastavice. Na jedno visoko drvo spustila se crna lunja. Bio je kraj maja. Osman je osjeao da e se naslaivati u najljepim trenucima dana. Na nebu, daleko, bila su dva oblaka; sunce, koje je cijeli dan prilo bau, dovodilo ih je do crvenila. Sunce e se uskoro izgubiti iza apartmana na strani Harbijea, ali gosti se jo uvijek nisu podigli. Osman je uo njihov razgovor. "Kod mene se cijelu ovu zimu loilo u sve etiri pei", govorio je prijatan, piskav glas. "Kako stari, ovjeku postaje sve hladnije..."; bila je to Dildade-hanuma. Mladi i veseli glas govorio je o lagodnosti centralnog grijanja, a to je bila Lejla-hanuma, Fuad-begova supruga. "Ja se vjerovatno nikad ne bih navikla na to to se zove apartman", ree Nigan-hanuma i uzdahnu; rekla je to sumornim i alopojnim tonom, kao da postoji neko koje prisiljava da ivi u apartmanu. U razgovor se umijea Nermin. Spominjala je pripreme za ljeto, kuu na Hejbeliadi, na kojoj krov prokinjava. Osman promijeni mjesto kako bi je vidio izmeu drvea. Ugleda Perihan, koja je, kao i uvijek, u njemu ostavljala dojam malog djeteta. Nije sudjelovala u razgovoru; zabavljala se poput djeteta gledajui u oljicu koju je drala... Osman odlui popiti aj u radnoj sobi, dok bude itao pisma i novine, a ne u bai sa enama, ali se ne pomjeri s mjesta. Sluao je bau i ene, osjeao se zdravim. Dolje je bilo pet ena. Pomislivi na njih, Osmanu pade napamet neto to je poput duevnog zdravlja, odmora, veselog raspoloenja. Pojedinano pomisli na te ene dolje: na svoju majku, suprugu, Perihan i dvije goe. Zlovoljno se prisjeti Aje, a radosno svoje male kerke. Onda opet promrmlja: "Keriman", ali ovaj put je nije uspio udaljiti iz misli. Uoi Kurban-bajrama, prije Refikovog odlaska, Nermin je to osjetila, meu njima je dolo do svae, potom je, zaklinjui se, Osman rekao da se vie nee viati sa njom i supruga je povjerovala. "Kako je tako jednostavno povjerovala u zakletvu", mislio je gledajui u Nermin, koja je neto objanjavala Dildade-hanumi. "Jer sam joj prvi put slagao", pomisli, kao to je to radio prilikom svakog sjeanja na taj sluaj, pa, u ritmu bubnja, poe lupkati po ogradi. "Dobro, a ta bi se dogodilo da nije povjerovala? Ili ako ponovo shvati da se sastajem sa njom? Ne moe shvatiti, poto je, uprkos svojoj

lagodnosti, ona ipak nemona ena!" Potom se, pomalo nelagodno i ponosito, prisjeti: "Ali, otac bi shvatio. Ionako se, za njegova zdravlja, ne bih smio odvaiti na takvo neto... Moj otac je mnogo..." Odjednom primijeti da mu se javljaju iz bae. "Zato ne sie, hajde doi", govorila je Nigan-hanuma. Veselo, ali umorno i zamiljeno, Osman pozdravi ene, koje su, da bi ga odozdo, izmeu listova i grana, mogle vidjeti, poput goluba, pomicale glavama gore-dolje. "Upravo sam stigao", ree. "Dobrodoli!", oglasi se u pravcu glasa Lejla-hanume koji je neto govorio. "Imam malo posla, kasnije u sii." Mislei da e goe, koje su ga vidjele, uskoro otii, ode s balkona. Spusti se na srednji sprat. Uze novine i pisma. Oglasi da mu iznesu aj i sjede za sto u radnoj sobi. Otvaraem za pisma sa ugraenom medidijom20 otvori kuverte i proita. Refik, kao i obino, pie da e opet zakasniti nekoliko mjeseci, da se tamo bavi neim udnim i nejasnim, to naziva projektima, selami ih sve i nevoljno pita Osmana za stanje u firmi. Osman srdito odbaci pismo. Zatim, uprkos tome to je znao ta e zatei, interesirajui se je li svojim eljama i drskostima pridodao neto novo, proita Zijino pismo, ali nije uspio naii na neto novo. Jednom u tri-etiri mjeseca vojnik iz Ankare je pisao ovakvo pismo i naglaavao da e uzeti novac na koji ima pravo, ali, isto tako, ne poduzima nita da bi realizirao tu svoju smijenu nakanu. Upravo kad htjede poderati to pismo, odlui da ga pokae majci. Zatim, da bi smirio bijes, otvori novine. Bila je samo jedna vijest koja je zauzimala mjesto u naslovima svih novina: sluaj Hataj. Osman nije pratio ta se posljednjih godina dogaalo u kontekstu ovoga sluaja, nije imao ni svoje miljenje o tome ta se dogaa. Premda je i sam mogao priati o komisijama koje su, tu i tamo, svi spominjali, o posmatraima i delegacijama; i sam je, isto tako, mogao imati svoje miljenje o tome, a to bi bi drugi s panjom sluali. "To je sve zbog prekomjernog rada. Nemam vremena kako treba ak ni pratiti zbivanja u svijetu", pomisli i poe paljivo itati novine. "Izlaganje naeg ministra vanjskih poslova: Juer je u Kamutaju doktor Aras prokomentirao pitanje Hataja. Bespogovorna potvrda nasilja u Haraju..." itajui, odjednom shvati da poslije svake vijesti razmilja na slijedei nain: "Koja korist 20 Medidije - srebrni novi od 20 kurua (po sultanu Abdulmedidu) (op.prev.) mojoj trgovini moe biti od toga to e Hataj biti na? ta moemo prodati Haraju? Nakraju, i to je trite i veoma je dobro da pripadne nama". Postidi se ovakvog razmiljanja, pa, trudei se da ne razmilja ni o emu, paljivo proita novine: "Vapaj jednog Turina iz Hataja... Svoje pravo emo sigurno uzeti..." Upravo u tom trenutku se otvorie vrata i, izvinjavajui zbog zakanjenja, ue Eminahanuma sa ajem. Iza nje ue Lala. Osman podie glavu, pogleda svoju desetogodinju kerku i nasmijei joj se s ljubavlju oca koji se vratio sa posla i koji voli svoju kerku. "Ee, da ujem: ta si danas radila?", upita i pogled vrati na novine. "Nita", odgovori Lala. Osman se sjeti da nije pomazio kerku. Doe mu da je primakne sebi i poljubi. "Hanumica je dobila peticu iz zadae", ree Emina-hanuma. Emina-hanuma nije izila sa posluavnikom. S radou je bila svjedok sree; stajala je na pragu da bi posmatrala dirljivu scenu izmeu oca i kerke. "Zato ne govori? Da ujem iz koje zadae si dobila peticu?", upita Osman, pa namrti obrve saznavi da je to likovno: "Likovno je bitno, ali matematika je bitnija", uzvrati. "Matematika je glava svega. Koliko si dobila iz matematike?"

Potom, dok je gledao u novine, saznade da kerka danas nije imala matematiku. Upita je gdje je Demil i dobi odgovor da je u svojoj sobi. Zatim upita jesu li gosti otili, ali je znao odgovor, jer su ispod prozora dopirale rijei pozdravljanja na rastanku. Gledajui u novine, upitao je jo poneto i dobijao kratke odgovore. "Obavezno bih ovog Nijemca trebao pozvati na ruak", pomisli, pa kerku, koja je izlazila iz sobe, upita za njenu tetku. Dok je gledao novine, u da Lala kae: "Gore je, plae u svojoj sobi", i osjeti nelagodu. Gledao je u novine, oslukivao kako gosti, koji nikako da iziu, zveckaju zvoncetom i razmiljao zato sestra plae. Kasnije je vidjela i Nermin sa tim momkom koji je nosio futrolu violine, a Osman je obazirvo upozorio. Znao je da e se veoma rasrditi ukoliko se to opet dogodi. Pribojavajui se nerviranja i ljutnje, podie pogled sa novina. Pogleda oevu sliku na zidu. Devdet-beg, koji je umro tano prije godinu, sa slike snimljene u starosti gledao ga je zamiljeno i veselo, kao daje govorio: "Eto, takva je porodica. Misli li da je lahko zasnovati porodicu i odravati je?" Odjednom, prisjeajui se da ima ljubavnicu, sakri pogled od oevih oiju. Ali, pomislivi koliko je radio posljednjih godina, koliko se trudio da razvije firmu i osnuje fabriku iz svojih snova, oprosti sam sebi. Kad, po glasovima, zakljui da su gosti najzad otili, uze novine i sie. Eminahanumi ree da eli taze aj i kroz kuhinjska vrata izie u bau. ene, koje su ispratile svoje goe, ponovo su sjele u pletene stolice. Pribliavajui im se, Osman poprimi izgled umornog mukarca koji eli ljubav, prijateljstvo i saosjeanje, kako je to inio svake veeri, i oraspoloi se. Pogledavi i pozdravljajui svaku posebno, krenu prema pletenoj stolici. Izbliza pogleda majku i shvati da Nijemca, predstavnika firme graevinskog materijala, nikako nee moi pozvati na ruak. Njegova majka je sjedila na stolici u svome uobiajenom potitenom stanju, kao da se ali. Dok je sjedao pokraj nje, Osman u prvi mah nije uspio otkriti kako je shvatio da Nijemca nee moi pozvati na ruak. Ali, kad paljivo pogleda Nigan-hanumu, koja je treptala oima, koja nije mogla ne pokazati barem male znakove sree to joj je doao sin i sjeo pokraj nje, kao da otkri da u pokretima njegove majke - i u njenoj vedrini i u njenoj nesrei - postoji neto takvo da ne moe ni zamisliti da ona za istim stolom sjedi naspram Nijemca. To jo vie zbuni Osmana, koji se ponosio time to je njegova majka paina kerka, odgojena u kulturnoj i bogatoj sredini. Kad, umjesto sretnog lica, Nigan-hanumin izraz poprimi izgled osobe kojoj je dojadio ivot i, po njenom vrpoljenju u stolici, nainu dranja oljice - to osmotri sa do tada nevienom panjom - shvati da e, sve to njemu znai dobar odgoj, kulturu, bogatstvo, Nijemcu biti neto to je zabavno, harem, Istok, osmanlijska ena, te se rasrdi pomiljajui da e propustiti voenje predstavnitva firme graevinskog materijala zato to tog ovjeka nee moi pozvati na ruak u kuu. Dok je pio aj sluao je dnevne vijesti od majke i Nermin. Bile su to, kao i obino, male i nevane stvari: Nigan-hanuma je naruila vrtlara, Fuad-begovi su njega i Nermin pozvali na ruak, na Hejbeliadu je poslan majstor da prepokrije kuu, prestao je proliv maloj Melek, koja je spavala gore, u svojoj sobi... Dok se prialo o ovome posljednjem, nastupi kratkotrajni tajac i Osman shvati da su svi pomislili na Refika. Nigan-hanuma, kao da je mislila da ovaj tajac nosi isto znaenje svima, upita ta pie i krajem oka pogleda Perihan.

"Opet pie isto", ree Osman. "Kae da e zakasniti jo nekoliko mjeseci, da radi na nekim tekstovima!" O svom bratu htjede izrei nekoliko poniavajuih, optuujuih rijei, ali uuti zbog Perihaninog prisustva. Zadovolji se samo mrmljanjem: "U ovo vrijeme kad su pritisli poslovi!" Nastupi kratkotrajna utnja. "Dobro, a drugi?", odjednom upita Nigan-hanuma srdito. "ta pie dru-gi?" Osman prvo ne shvati. Potom se iznenadi to majka na isti tas stavlja Refika i Ziju, ali malo se i obradova. "Pie isto", ree stidei se te radosti. "Da bar kaemo potaru da nam ne uruuje pisma te budale, te drske vojnike bagre!", ree Nigan-hanuma. "Neka ih vraa!", pa, zanimajui se je li im se svidjela njena zamisao, jednom pogleda Osmana, jednom Nermin, pa kaza kao da je vie izraavala pokajanje i zbunjenost nego znatielju: "Zato on ne dolazi? Ah, dragi Refik, ta smo ti skrivili?!", pa, uzdiui, nabra elo. "Zaplakat e", pomisli Osman. Navravala se godina od Devdet-begove smrti, ve su se svi navikli da plae zbog svega i svaega, ali je to, opet, bilo rastuujue. Osman je htio itati novine, udisati miris lipe, mirno pijuckati aj. Sa zabrinutou je gledao majci u lice. Nigan-hanuma polahko zarida, a Osman bespomono pogleda u Nermin. Pogledom joj je elio pokazati kako kod kue ne uspijeva pronai eljeni mir. Ali, poput osobe koja neto zna, Nermin zabaci glavu natrag. "Dolazei ovamo, Lejla i Dildade-hanuma su srele Aju", ree Nermin. Oborila je rame kao da u ruci nosi teak kofer. "Opet sa onim momkom, violinistom..." Potom, kao da eli rei: "Mama, zapravo, zbog toga plae", popustljivo pogleda Niganhanumu: "Lejla ree da je Aja porasla i da se proljepala, a zatim, kao da joj se otelo iz usta, da je vidjela sa nekim violinistom!" "To je, dakle, to je, ha!", pomisli Osman ustajui. Razbjesni se zato to se ne sluaju njegovo rijei, ne samo zbog Ajinog budalesanja, nego i zato to eljeni mir ne nalazi u porodici. "Gdje je ona? Zovnite je. Zovite je", proguna. "Ah, Devdet-bee, niko nas ne uvaava nakon to Vi odoste", mrmljala je Niganhanuma. Gledajui majku, Osman jo jednom, kategorino, shvati da Nijemca nee moi pozvati u kuu. Perihan ustade. "Ja sam ionako htjela izviriti na bebu", ree. "Izlazim gore, rei u Aji." I Perihan je izgledala uplakano. Kao da nije htjela biti tu u trenucima nadolazee oluje. Osman je znao da e izbiti oluja. Naloio je Nermin da jo jednom ponovi ta je Lejla rekla. Nermin ree da je Nigan-hanuma, koja se jednom penjala gore, galamila na Aju. "Znai, zato plae", pomisli Osman i poe srdito hodati po bai. "Povrh toga, izgleda da je mama eli dati za onog Lejlinog debelog sina", pomisli uvi da majka jo jednom ponovi iste rijei. "Sa nekim violinistom... Ne stidei se nikoga... Osim toga, kad sam ih vidio prvi put, doli su sve do valijine rezidencije!"

Naruavajui pravilo da prvu cigaretu zapali poslije veere, zapali tirjaki da bi se pribrao. Potom, da bi sav svoj bijes usredotoio na jednu taku i da bi nadolazeu oluju usmjerio ka plodonosnom cilju, shvati da odmah, sad treba donijeti neku odluku: "Ovog ljeta je obavezno treba poslati u Evropu!", pomisli odjednom. "Ovog ljeta je neizostavno treba poslati u vicarsku, Tadiser-hanumi". Sjeti se da e tamo biti i onaj Lejlin debeli sin. "A ta ako ne pristane?" Pomisao na to ga jo vie razbijesni. Hodao je po bai malim i ubrzanim koracima. "elim mir u toj kui, ali ga zbog toga..." Sjeti se Refika i jo vie se razbijesni. Pade mu napamet Zijino pismo. "Znam ja ta u ako ne pristane! Kakva je ovo kua? Vidi, ovo cvijee se sasuilo!" Tamo gdje je bilo zelenilo, koje je, udiui miris proljea, nedavno vidio, ugleda uto, mrtvo i divlje bilje. "Ne mogu izii nakraj sa jednim vrtlarom..." Pogleda u ono udno cvijee udnih imena koje je Devdet-beg poeo uzgajati neposredno pred svoju smrt. Nigan-hanuma ga je sama zalijevala. Potom se osjeti kao da mu je nainjena nepravda: njegov otac je, ako nita, u kui nalazio eljeni komfor i poredak. Pomisli na ljubavnicu i uravnotei osjeaj nepravde. "ta e ovjek raditi ako nee traiti spokojstvo na drugom mjestu?", proapta. Pade mu napamet Kerimanina brada, male i ljupke usne, koje nimalo nisu sline ovim velikim i prkosnim Nermininim usnama, i kao da se razveseli. Potom ugleda Aju. Ila je namrtena, ali izgleda da nije plakala. "Ah, glupaa! Glupaa je odmah nasjela", pomisli da mu je sestra runa i krenu prema njoj. Kad je bilo nekoliko koraka do pletenih stolica, paljivo pogleda u sestrino lice i, kao to je pretpostavio, ugleda nedefinirano izazi-vanje, a ne suze ili strah. "Gdje si bila?", ree i iznenadi se to su mu prve rijei bile hladne i beznaajne. "Bila sam u svojoj sobi", ree Aja, a izazivanje na njenom licu postade kategorino. "itala sam knjigu!" "kolsku knjigu? Ne, naravno, zar ne? itaj, ali nije umjenost samo itati!", srdio se sluajui svoj glas. Samouvjereno, kao da zna gdje e odvesti sve ove rijei, Aja je gledala u brata i nijemo ekala.Takvo pouzdanje i prkos nisu bili svojstveni njoj. "Neu duljiti", ree Osman i naini kiseo izraz na licu. "Opet su te vidjeli sa onim violinistom!", pogleda Nermin i Nigan-hanumu i dodade: "Vidjele su te Dildade-hanuma i Lejla!", pa, sjedajui u pletenu fotelju, upita: "Ima li neto rei?" Aja odmahnu glavom. Potom se nervozno promekolji, kao da je jedino dola da bi nainila taj pokret i da treba ii. "Kuda? Sjedi tu, sjedi i sluaj me! Dva puta sam te upozorio o ovome. Prvi put ljubazno, mislei da je to bila sluajnost, drugi put sam te ozbiljno upozorio... Ali, vidim da su moje rijei ule na jedno, a izile na drugo uho." Vrhovima prstiju se uhvatio za usnu resicu. Primjeujui to, sam sebi se uini smijenim. U njemu se rasplamsa osjeaj nepravde, te bijesno ree: "Da ne duljim sa priom. Prvo, ovog ljeta e ii u vicarsku, Tadi-ser-hanumi. Sad u im, odmah, napisati pismo. Ljeto e tamo provesti... Drugo, kod onog ovjeka vie nee uzimati asove klavira!", pa, pratei na Ajinom licu uticaj svojih rijei, dodade: "Ubudue e neko po tebe dolaziti i u kolu... Dolazit e Nuri... Zatim, dolazit e onaj vrtlar koji niemu ne koristi, neko e dolaziti, eto! Ima li ta rei?" "Ubudue ne elim uzimati asove klavira", promrmlja Aja, a jo jednom bijesnu prkos na njenom licu, da bi taj bljesak nadomjestili poraz i beznadenost.

"Ne, rekao sam, ubudue asove klavira nee uzimati kod onog ovjeka!", ponovi Osman. "Ove godine ionako ih vie nee uzimati. Ali e sljedee godine uzimati. Sljedee godine... Slua li ti mene? Molim te da me gleda u oi dok me slua. Da, tako...! Jo te molim da ne klati nogama; ide mi na ivce. Ovo ne zaboravi: na otac je umro, ja sam ti sad vie otac nego stariji brat...", pa, s neodreenim osjeajem pobjede, prvo pogleda Nigan-hanumu, potom Nermin. Razmilja staje to posljednje to bi trebao rei prije nego to popije aj i proita novine: "Ne znam ima li potrebe rei da ne elim da jo jednom bude viena u drutvu momka sa violinskom kutijom u ruci?", ree... "Ne znam ima li?", ponovi uz pogled koji je oekivao odgovor, pa upita: "Cime se bavi njegov otac?" "Uitelj", promrmlja Aja. "Uitelj?! Dijete nekog uitelja...", srdito se pridie. "Prevario te, eto! Jasno je kao dan! Shvatio je da si djevojka iz dobre familije. Prevarit e te, lei e na miraz koji ti je ostao iza oca, veselit e se cijelog ivota... Tebi e, naravno, guditi na violini da bi ti se oduio...", iskrivljujui vrat i povijajui se naprijed, rukama oponaa sviranje na violini, ali vidjevi da ta gesta nije smijena ve nipodatavajua, kako je to i elio, obradova se. "Dobar je momak", ree Aja i poe plakati. "Navodno je dobar momak. Momak za kojeg kae da je dobar je lukava lisica. Prevario te... Zar ne razumije koje su mu namjere? Zar ni toliko pameti nema? Dobar momak! Dobar momak e alei na sve tvoje! Potom e ti guditi na violini... Zna U ti kako se novac zarauje? Poslat emo te u vicarsku. Zna li ti daje to troak?", odjednom se u njemu probudi gaenje, poelje dugo sapunati ruke i prati ih sa dosta vode. "Ne plai, ne plai! Plaem nita nee postii", ree, srdei se jo vie. "Opameti se umjesto to plae! Vidi ega je sve to kotalo, kako se podie porodica, firma... Ne zaboravi da je tvoj otac poeo prodajom drveta za loenje! Dobro, dobro, plai ako eli, ali ne ovdje! Idi gore i plai u svojoj sobi..." Pogleda za sestrom koja je ila prema kuhinji. "Sve ove poslove, ovu porodicu, firmu, sve i svata", promrmlja. Potom primijeti da se ohladio aj koji je stajao na pletenom stolu. Nastojei se smiriti, sjede na stolicu. Okrenu se prema majci, pa prema supruzi. Potom, da bi potisnuo osjeaj nepravde i nespokojstva, poe, pridajui punu panju, itati ono to je u novinama pisalo o sluaju Hataj, ali se nije mogao skoncentrirati. Spusti novine u krilo, polahko nasloni glavu na naslonja i bezizraajno pogleda visoka stabla kestena i lipe u bai. 33. Glas srca Bila je subota, etvrti juni. Legao je poslije ruka, glavu zaronio u jastuk, ali nije spavao. Namjeravao je zaspati i odmoriti se od jutra koje je proveo u ininjerskoj kancelariji, potom itati Povijest Turaka Rizaa Nurija, ali san mu nije dolazio na oi, preznojavao se, a na glavi, iza uha, oslukivao je otkucaje srca. Srce mu je jednolino kucalo. "Oslukujte malo glas svoga srca", rekao mu je Mahir Altajli prije deset dana. Muhidin je sluao glas svoga srca, elio je itati knjige, asopise, elio je ushienje; elio se ushititi i ushienjem srca ugasiti plamen razuma. Odluio je biti nacionalist. Odluio je biti nacionalist isto kao to mladi odlui postati doktor, kao to dijete odlui biti vatrogasac, ali shvatio je da se malo razlikuje od njih, poto je mislio da mu jc odluka udna. "Sta radim? Je li ispravno to to radim?", pomisli dok je ponovo smjetao glavu na jastuk, koji

se, od vruine i znoja koji mu je kapao sa ela, pretvorio u tijesto te ga obuze strah. Potom osjeti stid zbog svoje bojaljivosti. Zakljui da mu je ova misao, koja je svojstvena nemonim i slabim ljudima, naumpala zato to je bio pospan. Shvati da nee moi zaspati. Ustade iz kreveta, umi se, stavi naoare i sjede za sto. Istrai razloge zato nije mogao zaspati. Uplaio se svojih razmiljanja; nije mogao zaspati jer se u njemu javila oluja i nametala mu pitanje kom uope nije bio vian: "Je li ispravno to to radi?", govorila je. Veoma rijetko je sebi postavljao ovo pitanje, jer nije oslukivao glas svoga srca. Uvijek je djelovao voen razumom, uvijek je odluivao suprotstavljajui se svojoj okolini. "Sada se preputam ushienju srca, ujem ono to nikad nisam uo, ali naviknut u se", promrmlja dok je gledao novine, asopise i knjige, koji su bili na stolu. Potom shvati da se nee moi smiritii ni za stolom. Poe hodati po sobi. Bio je nespokojan kao da ga je zadesilo neto od onoga to se drugima dogaa, kao da je obolio od raka ili kao da je ubio nekoga i mora se naviknuti. Ustanovio je razlog nespokojstva; znao je da se tako osjea zato to nije bio vian oslukivanju srca, ali nije znao kako e se rijeiti ovog unutarnjeg nemira. "Moram se, dakle, promijeniti iz temelja", pomisli. Pred oima mu oivje njegovo ranije stanje. Sjedio bi u ovoj sobi, za ovim stolom, pokuavao pisati poeziju, razmiljao bi, potom se, zlovoljan, bacao na ulicu, traio zabavu. Odjednom, kao da osjeti enju za tim starim nesretnim stanjem kad je mrzio sve i svakoga. "Tada je ispred moga razuma sve stajalo sasvim jasno, meni je preostajalo jedino da razmiljam", proapta. "Ali, mimo razmiljanja, nita drugo nisam ni radio", dodade. "Dobro, a ta sad radim? Sad postajem drugi ovjek!" Sumnjiavo se zaustavi nasred sobe. "Postajem li doista drugi ovjek ili se bacam u avanturu?" "Avantura!" Bila je to zabavna rije. Glaao je svoj, u mladim godinama ubudali ivot, koji je prolazio izmeu kancelarije, kafane i sna. Tri dana nakon to je u kafani naiao na Mahira Altajlija, otiao je u redakciju asopisa Otuken; vidio ga je. Mahir Altajli ga je doekao S ljubavlju, upoznao ga sa nekoliko osoba, koje su ga posmatrale s ljubavlju i oduevljenjem, potom se prialo o sluaju Hataj. Muhidin u redakciju asopisa nije otiao sa idejom da bude nacionalist, ve iz iste radoznalosti i da se kutarie onoga to mu se tih dana vrzmalo po glavi. Odmah nakon to se susreo sa tim ljudima, shvatio je i da se mora uvati, da treba biti odmjeren i paziti na svoje rijei. Predosjeao je da je ovdje da bi igrao igru kojoj je bio vian, kao to je to analiziranje ljudi, da ih studira i da njihove due uzme u ake, ili daje bilo dobrovoljaca koji bi bili predmet te igre. Prialo se o sluaju Hataj, ali Muhidin je mislio da svi izlau svoju inteligenciju, nadarenost i lukavstvo i da se svestrano pripremaju za drugu kavgu. Osmjehnu se kad mu "kavga" proe kroz misli. "Opet sam, eto, onaj svakidanji Muhidin", pomisli. "Naao sam oblast u kojoj u pokazati svoje vjetine!" Potom ugleda asopise na stolu i postidi se tih razmiljanja. "O emu vi ovdje razmiljate dok u Hataju ubijaju nae sunarodnike?", govorio mu je glas Mahira Altajlija. "Ja sam bio zao ovjek. Moram se osloboditi ovog runog stanja i samoljublja; trebam ushititi srce", pomisli i sjede za sto. Trebao je ushititi svoje srce. Srce e mu se ushititi, ugasit e onaj mali, podmukli i odvratni plamen razuma, a Muhidin e se stopiti sa zajednicom i nestati, oistit e se od grijeha. Ponekad misli da godinama pliva u grijesima, ljutio se na sebe, ali to je bivalo veoma rijetko. Kad bi razmiljao o prolosti, mrnja bi se jo vie rasplamsavala u njemu. Sad je, pak, mrnju nastojao usmjeriti ka ciljevima. Na Francuze, koji su u Hataju ubijali nae sunarodnike, potom na Arape, koji su nam zabili no u lea... Ali, ne, ne; vie se

ljutio na Jevreje i masone. U ininjerskoj koli bio je jedan momak, Jevrej. Na prvi pogled bi se pomislilo da je dobar ovjek: na ispitima je drugima davao da prepisuju, pomagao je, uraene zadatke bez oklijevanja je davao ljenugama da ih prepiu! Ali, Muhidin sad shvata da su svi ti njegovi postupci izraz dvolinosti. Potom pomisli na masone. Sva masonska udruenja su pozatvarana, njihova imovina je darovana narodnim domovima, ali to ne znai da su se svi masoni povukli iz organizacije... Kad se spomenu masoni, napamet bi mu uvijek padao Refikov brat Osman. Mislio je da je on mason! Imao je potpuno masonsko dranje: samoljubljiv, dobar trgovac, posjeduje profinjenost koja je blizu snobizmu, ruke su mu iste i odnjegovane, govorom podsjea na miris sapuna. Zatim, imaju Albanci i erkezi, a oni su, kako kae Mahir Altajli, opasni jer su se uvukli u dravne aparate. Imaju jo i Kurdi. Potom, bili su, naravno, i komunisti. Odjednom zijevnu otvarajui vilicu svom snagom. Potom pomisli: "Ludim, izgleda", zijevnuvi jo jednom i proteui se. "Sta se dogaa sa mnom? Kakav to postajem? Postajem nacionalist! Jo nisam u potpunosti, ali u postati. Kako to da postanem takav?" Odmah mu pade napamet ona veer kad je sreo Mahira Altajlija. Te veeri, nakon to je nastavnik nacionalist iziao iz kafane, Muhidin je popio jo jednu au, potom je, ne svraajui u javnu kuu, otiao kui. "Eto, sve je zbog toga", pomisli. "Da sam otiao u javnu kuu, rijei tog ovjeka bi izgubile mistinost, izgledale bi mi bezvrijedne. Tako ne bih iao ni u onu redakciju, bio bih onakav kakav sam i bio. Dobro, zato nisam iao u javnu kuu? Zato to sam, da, mnogo sam popio." Iznenadi se ishodu koji proistie iz ovakvog razmiljanja i zakljui da je to nelogino. "Tano je jedino ovo: vie ne mogu biti kao to sam nekad bio", pomisli i prisjeti se da je prole jeseni iste rijei uo i od Refika. "Sta li on sad radi? Javio se pismom, spominje razvoj sela! Ba me briga! Bolje mu je da se bavi turkizmom, umjesto to se bake razvojem sela! Nee se on baviti time, jer on ionako ne slii na Turina. I on je snob! A brat mu je pravi mason!" Odjednom se uplai svoje srdbe i podie glavu. Ispred sebe, u jednom odjeljku biblioteke, ugleda oevu sliku i shvati da se promijenilo i miljenje koje je imao o ocu. Primijeti da svoga oca vie ne gleda kao jadnog ovjeka, koji nita nije razumio i koji je uzaludno potroio ivot, ve kao junaka i pobonog ratnika. Takoer, primijeti da ga je osuivao to je sudjelovao u Oslobodilakom ratu. Je li doista tako mislio ili je elio tako misliti, to u potpunosti nije mogao shvatiti. "Oboje izlazi na ista vrata! Nakraju krajeva, naviknut u se na to", proapta i uzbudi se. Naviknut e se, eto. Navinut e se da slua glas srca, da se izgubi u zajednici, da izbrie ubualu svijest i da na njeno mjesto usadi ushienje. Uzbueno ustade sa stolice. Ponovo poe etati po sobi. Hodao je po sobi i pokuavao razabrati ta e ga zadesiti kad postane dobar nacionalist. "Rijeit u se ove nesree. Nee me obuzimati glupe fiks-ideje, kao ona da u se ubiti u tridesetoj godini. Imat u uredan i poboan ivot! Osjeat e potovanje prema meni!" Odjednom povika: "Osjeat e potovanje!" Pred oima mu oivje redakcija asopisa Otuken. Tamo je bilo nekoliko mladia, s oduevljenjem su gledali Mahira Altajlija. Bio je i jedan njegovih godina. Muhidina je mjerkao sumnjiavim, da, pomalo i omalovaavajuim pogledima. Iz tih njegovih pogleda razumijevalo se da misli: "Zato si toliko zakasnio da postane nacionalist? Gdje si bio?" Pomisli na mlade vojnike sa kojima se sastajao u kafani na Beiktau. Jo uvijek im nita nije rekao o pitanju njihovog vjerovanja. "Da se prvo dobro pripremim, pa onda", pomisli. Odluio se dobro pripremiti, da bude oprezan. Sjeti se rasprave o sluaju Hataj. Mahir Altajli i jedan mladi protivili su se miroljubivom rjeenju, druga dvojica su govorila da bi moglo biti pogreno

suprotstavljati se miroljubivom rjeenju ako bi ono rezultiralo prikljuenjem Hataj a Turskoj. "Dobro, a kakav je moj stav o ovom pitanju?", promrmlja Muhidin. Tamo, u redakciji, nita nije rekao. Kad je, jednom-dvaput, njemu zapala rije, svoj red je pregrmio uopenim rijeima. "Moje sadanje miljenje je da je Mahir Altajli upravu, ili da e njegovo miljenje privui vie oduevljenja i da e uzbuditi mladie, jer to to je jedno miljenje uzbuu-jue, moda je to bitnije od njegove ispravnosti". Dok se etao, krajikom okaje pogledao novine na stolu. U novinama je bio naslov na osam stubaca: Proglaeno vanredno stanje u Hataju! Juer je u Medlisu i premijer izdao saopenje o ovom pitanju. Pokuao je detaljno razmiljati o onome to se dogaa, ali nita nije uspio uraditi, osim to se prisjetio da je Hataj neovisna drava, da su tamo odrani izbori, da je dolo do sukoba izmeu razliitih zajednica kad su se sainjavale izborne liste. Zastidjc se svoje neobavijetenosti o ovom pitanju, o turskom nacionalizmu, te ponovo sjede za sto. Na stolu je bila Povijest Turaka Rizaa Nurija, knjige Zije Gokalpa, neki tekstovi, asopisi i novine iz posljednjeg mjeseca. Studiozno ita stare asopise, paljivo; eli dobro savladati rasprave koje su nacionalisti vodili sa neprijateljima i izmeu sebe, jo je istraivao i razliite povijesti Turaka. Dok je prelistavao povijest Rizaa Nurija, pomisli na autora. Uini mu se jednostavnim, primitivnim i povrnim. Potom pomisli da bi moda nekad i sam mogao napisati povijest, koja bi bila mnogo uvaenija od ovih. Zakljui da je pametniji od svih ljudi koje je sreo u redakciji asopisa. Ali je, isto tako, zakljuio i da se kutarie samoljublja; shvati da se treba sramiti onoga to mu pada napamet. Potom se, sa stidom, prisjeti da je Mahiru Altajliju u kafani rekao: "Ja nacionalizam ne smatram ispravnim!" Naljuti se na svoje prijanje stanje i shvati da je ponovo ustao, a da toga nije ni svjestan. "Ali, rekao sam mu da nisam zadovoljan ni onim svojim starim stanjem!", ree uzbueno. U njemu su ponovo oivljavale uspomene na nesretne dane, koje je nastojao zaboraviti: dan kad se Omer vjerio, trenutke kad je mnogo pio, na kafane sa Bejoglua, na mrnju koju je gajio prema kui Refikovih i usamljenosti... "Ali, toga se moram osloboditi!", ree sjedajui za sto. "Moram se rijeiti toga, izbjei brbljanje; moram se predati glasu srca i njegovim ushienjima!" Otvori Povijest Turaka i poe paljivo itati.

34. Sveana veera "Ooo, dobro doli, herr", ree Kerim-beg i nakratko uuti, kao da mu je mrsko izgovoriti ime koje mu je navrh jezika: "Herr Rudolph... Dobro doli. Ne tamo, sjedite ovdje, molim vas..." Sjedali su za sofru. Kerim-beg ugleda i Omera."A, ovdje je, naravno, i na mladi poduzetnik... Dobro doli...", pa dohvati Omerovu ruku i povue ga prema niskom ovjeku bademastih brkova pokraj sebe. "Mladi se vjerio sa kerkom naeg prijatelja Muhtar-bega, narodnog poslanika iz Manise..." "Aa, sa Nazli-hanumomr", upita ovjek bademastih brkova. "Djevojka je veoma mila, veoma je gospodstvena. estitam!" Omer se osmjehnu. Osmjehnu se i ovjek bademastih brkova, kao da je mislio: "Ah, vidi ti njega! Zna ta radi". Bio je narodni poslanik iz Amasije i partijski inspektor jednog od istonih srezova. Dok je Kerim-beg na ovu veeru, koju uprilii svake godine, pozivao

svoje prijatelje poduzetnike i ininjere, proirio se haber da e meu gostima biti i partijski inspektor Ihsan-beg, koji se vraa sa puta po Istoku. "Ovo je drugi mladi ininjer", ree Kerim-beg. Partijskom inspektoru predstavi i Refika. Potom zavri reenicu koju je zapoeo gledajui Omera i Refika, smjekajui se drugom ininjeru, te Ihsan-bega, kojeg je drao za ruku, povue na drugi kraj stola, do drugih sa kojima e ga upoznati. Gosti, koji su se, poput gladnih maaka, pola sata vrzmali oko stola, polahko posjedae na stolice. ekali su da se raspara janje, koje je skinuto sa ara. Kuhar u bijeloj odjei i sluga su se, malo podalje, pod jednim stablom, nadvili nad ispeenim janjetom i sjekli meso. Uutili su se gosti koji su se do maloas saaptavali po grupicama oko Kerimbegove barake i irokom salonu, osvijetljenom agregatom, sluali su Kerim-bega, koji je sjedio za so-from. Kerim-beg im je evocirao svoju uspomenu sa izgradnje pruge SivasSamsun. Dok je priao, svi su utili. Samo su se uli Ihsan-begov glas, koji bi povremeno odobravao, i glas danskog ininjera, koji je ono to se pria prevodio svojoj supruzi. Kad je iskomadano meso donijcto na sofru, sva panja se usredsredi na to. Kuhar sa bijelom keceljom dade se na dijelenje, a Ihsan-beg poe priati o putovanju po Istoku. Poslije prologodinje akcije Dersim, na Istoku je uspostavljen mir. Vie nikog ne trese strah od razbojnika. Niko se ne brine ta e biti sutra. Nije samo vojna sila uspostavila red i mir; osim toga, bila je to i republika mobilizacija na razvoj i obrazovanje. Dok je priao, Ihsan-beg se veoma esto okretao i gledao u Kerim-bega, ali svi su znali da se, zapravo, partijski inspektor obraao svima za sofrom, a osobito poduzetnicima, koji zbog prologodinje akcije nisu na vrijeme mogli dobiti novac. Nakon to je to ispriao, inspektor se sjeti kominog sluaja u Elazigu, na sveanom otvaranju mosta. Valijin govor pod uarenim suncem dobro se oduljilo. Utom je magarac poeo njakati, a neko povikao iz daleka: "Uutkajte tog magarca!" Neki od slubenika se nasmijao, potom je tog sitnog slubenika i vlasnika magarca valija uveer pozvao u policijsku stanicu i naredio da ih istuku. Nakon to to ispria, partijski inspektor se osmjehnu u popustljivom maniru. Kao da je tim osmijehom prisutnima govorio: "Upo-redo sa dobrim, u ivotu se, naalost, susreemo i sa loim, alosnim, pa ak i kominim sluajevima. Ne ustruavam se to ni ispriati!" Poslije Ihsan-bega, ponesen popustljivom atmosferom, neki vremeni dravni inspektor takoer se dade na prianje dogaaja koji je doivio na liniji Filjos. I on je, priajui, povremeno gledao u Kerim-bega, a gosti su sluali i ispijali prokrijumarenu rakiju sa ledom, koja ja pred njih stavljena u testijama. Bila je mirna junska no, bez vjetra. U daljini se vidjelo svjetlo koje se iz radnikih baraka rasipalo u tamnu no. Zajedno sa mesom, na sofru je, u velikoj tepsiji, donesena i ria. Nikako se nije moglo otpoeti sa jelom jer je dugo trajalo serviranje ove rie te je veina gostiju prvu au rakije popila na gladan stomak. Omer je vidio da je rano popijena prva aa neke opustila i da se za sofrom polahko naruavaju red i atmosfera potovanja. I sam se elio ukljuiti u ovaj ambijent, elio je priati, rei neto. Je li htio govoriti da bi da bi podsjetio na svoje postojanje i pokazao da se ne ustruava pred monim Kerim-begovim karakterom, koji je tlaio ljude, koji je gospodario svime, ili je to elio samo zato to se elio zabaviti, nije jasno znao, ali znao je da se ta elja poveava to je vie sjedio za sofrom. Izvjesno vrijeme je neto priao sa Refikom i Rudolphom, ali je bilo ogranieno ono to bi sa njima mogao priati za ovim stolom, jer nisu mogli govoriti apatom. Uz to, nisu ni imali ta rei jedan drugome jer su mjesecima neprestano razgovarali.

Nakon to je stari dravni inspektor zavrio svoju priu o doivljajima sa trase Filjos i nakon smijeha, Ihsan-beg poe govoriti. Rezimirao je poruke koje se mogu izvui iz ove prie. Nato, da bi nekome neto rekao i po svaku cijenu uo vlastiti glas, okreui se mirnom, sredovjenom ininjeru, koji je sjedio naspram njega, Omer poe priati dogaaj iz prole godine koji uope nije bio zanimljiv. Upirui svoje oi u njegove, kako bi mu onemoguio da gleda Kerim-bega ili drugdje, dugo je ininjera drao u zarobljenitvu. Kad je najzad zavrio i doao do mjesta gdje se treba nasmijati, vidio da in-injer gleda u centar sofre, kao da se izvinjava. Shvati da nije naiao eljeno razumijevanje. Htjede ustati iza sofre, ali ne uini to kad vidje da se Refik lijepo zalae hranom. Refik nita nije priao, sluao je ono to se prialo za sofrom, posmatrao prisutne i veoma mnogo jeo. Kao da je za ovu sofru doao da nahrani tijelo koje dugo nije mogao nahraniti, a oi licima razliitih ljudi. Kao i svi ostali, osjeao je povrno oduevljenje prema onome to se prialo, povremeno bi se osmjehnuo, ponovo na tanjir stavljao riu i sjedio mirno i bezbrino. Poput nekoga ko je s uspjehom zavrio naporan posao i koji je dojurio za sofru, djelovao je spokojno i zadovoljno. Ali, Omer je znao da on noima ne spava spokojno, da je obuzet strahom i zabrinutou za ivot, svoju budunost, za planove u vezi sa tim razvojem sela, na kome je mjesecima radio. Kerim-beg i Ihsan-beg su sluali nekog starca. Taj starac, kojeg je, s posla, i Omer poznavao, prole godine je, iako nije bio ininjer, primljen u dravni kadar zvaninih inspektora. Postavljanje na takvu dunost ovjeka koji se nije razumio u knjige i raune, svi su objanjavali njegovim iskustvom, a jo vie njegovim potenjem i preciznou, koja je gotovo dostizala stepen bolesti. Vremeni inspektor prole godine nije bio pozvan na na ovu sveanu veeru zato to nije bio na toj dunosti. Sad je, izgleda, bio veoma uzbuen to je na ovakvoj veeri, na koju je prvi put u ivotu bio pozvan, sreo i partijskog inspektora. Veoma vatreno je neto priao, iznosio je ono to se treba uraditi da bi se ispravile nepravinosti, ljutio se na sebe to je, zbog uzbuenja, brkao reenice koje je prethodno smislio, to nije dobro iskoristio priliku ko ja se ovjeku prui jednom u ivotu. "I vi ste ininjer, zar ne?", upita Ihsan-beg mladia koji je sjedio pokraj starca, nakon to je stari inspektor zavrio svoje. "ta se u ovom sluaju moe uraditi?" "U tom sluaju se prije na mjesec dana pone sa pripremama izvoda i spiskova i sve ove pritube odmah se izglade", uzvrati mladi ininjer. "Jeste li vidjeli?", upita nabrzinu partijski inspektor starca te, ne ekajui na odgovor uzrujanog inspektora, ree aiji koji je trkarao oko sofre: "Daj mi jo malo rie", pa mala usta, skrivena ispod brkova, nasloni na au rakije, otpi gutljaj i krajikom oka pogleda starog inspektora. "Vjerujte u reformu i dravu. Dakako, nije sve besprijekorno... Ali, preuveliavanje sitnih nedostataka odvest e vas meu neprijatelje reformi. Ali, svi koji se plae nainiti neku greku trebali bi biti zajedno sa dravom. Uz to, sad je sluaj Hataj bitniji od svega..." Raslo je raspoloenje i buka. Sijelo se vie nije odvijalo komeanjem u centru sofre, ve naporima malih grupa koje su gosti oformili meu sobom. Povremeno bi se uo Kerimbegov glas, koji je nadjaavao sve ostale, ali gosti su nastavljali sa razgovorima. Najednom kraju stola bile su dvije ene. To su supruge danskih ininjera. Sjedile su jedna do druge, priale na svome jeziku, paljivo ispijale rakiju i smijale se. Mukarci sa drugog kraja stola su povremeno gledali ene, puili i pili rakiju, sluali razgovor, potom, natrenu-tak, kad ni s kime ne bi bili oi u oi, ponovo pogledali ene i zamiljeno pu-ili.

Iz njihovih lica Omer je shvatao da neto misle o ovim stranim enama, o svojim ivotima i eljama, a kad je vidio da jedan od njih posmatra ene sa runim izrazom na licu, pomisli na Nazli, zbuni se to mu je Nazli pala napamet, naljuti se na neto. Potom je i on, poput onih mukaraca, ispijajui jo vie rakije i pripaljujui novu cigaretu, oslukivao jednu od manjih grupa za sofrom. Za sofrom su bile dvije grupe. Prvu grupu sainjavali su stariji, ozbiljniji, paljiviji mukarci. Bili su to poduzetnici koji su se obogatili u vrijeme izgradnje ove pruge. Ovi novopeeni bogatai, koji su, u vrijeme izlaska zakona o prezimenima, uzeli prezimena kao to su Demirag, Jolaan, Demirbeg, Ka-jadelen21, prije est-sedam godina bili su ili sitni podizvoai, ininjeri s tek steenom diplomom ili dravni slubenici. Obogatili su se izgradnjom pruge koristei svoju inteligenciju i poduzetnost. A zbog toga to su bili zbunjeni neoekivanim bogatstvom koje su stekli za nekoliko godina, bili su veoma oprezni, tedljivi i sitniavi. eljeli su da im niko nita ne prigovora, da ne dozive neku nepravinost, da niko ne bude nezadovoljan poretkom na ovoj pruzi. Ponekad bi se, kad bi se neko alio i uspomagao, uspaniili kao da e izgubiti bogatstvo koje su stekli te su zbog toga razgovori o uspjehu Republike, o sluaju Hataj, o uguenim kurdskim pobunama, o bratstvu i jedinstvu... U drugoj grupi bili su dravni inspektori, slubenici, ininjeri koji su radili za plau. Zbog toga to su veoma dobro znali kako su se obogatili, omalovaavali su one iz prve grupe, ali i zato to je veina njih eljela postati kao oni. Njihovo omalovaavanje mijealo se sa zaviu, oduevljenjem, gnjevom i gaenjem. Neki od njih su, ovisno o situaciji, bili pretjerano poteni, neki kao da su mrzili sve i svakoga, neki su bili nestrpljivi i utivi kako bi uli u prvu grupu, a poneld su bili samo lijeni posmatrai zato to vie nita ne mogu uraditi. Ali, i oni su, poput ostalih koji su se obogatili od pruge, osjeali da su njihovo bie i budunost vezani za narodne poslanike kakav je Ihsan-beg ili one poput Kerim-bega, za dravu. Zbog toga su istinsko veselo raspoloenje i zanos, iskrene rijei za sofrom dolazile jedino od stranih ininjera, koji se nisu kontrolirali, koji nisu bili za Kerim-bega i Ihsan-bega vezani poto21 Demirag = eljezna mrea; Jolaan = onaj koji prosijeca put; Demirbag = eljezni snop; Kajadelen = probija stijene vanjem i strahom, te od pijanog mladog ininjera, koji je ionako bio izvan mree svih ovih veza. Herr Rudolph nije mnogo priao, a Refik je izgledao zauzet jedino nasladama oiju i tijela. Omer je, kao i Refik, mnogo pio. elio je da ga ne ugnjetava taj poznati narodni poslanik, aga, zemljoposjednik i poduzetnik Kerim Nadi-beg. Da bi se tome oteo, morao je, prisiljavajui se i viui, razgovarati, kao to je to maloas inio, ili je trebao uraditi neto ekstremno, uznemiravati svoje tijelo, neprestano se neim baviti, trebao bi jesti, piti. Mislio je o tome dok je po drugi put stavljao dolmu na tanjir, dok je dozivao aiju da ponovo napuni testiju rakije i odjednom mu opet doe da ustane i napusti sofru. Upravo kad je to namjeravao, pomisli da je pijan. Potom se sjeti utjehe, koja mu je na pamet padala uvijek zajedno sa tom milju: "Pie mi samo teti stomaku!" Pridie se. Dok je ustajao, naao se oi u oi sa herr Rudolphom i, ne razmiljajui, promrmljao: "Ja odoh u zahod!" Herr Rudolph se popustljivo nasmijei. Osmjehnuo se i ininjer koji je sjedio pokraj njega. Omer krenu prema zahodu. Znao je, zato to je i prole godine bio na ruku kod

Kerim Nadi-bega, otvorio je vrata i zatvorio. "Izgleda da u povratiti", pomisli dok je ulazio u zahod. Potom se nage nad otvor i povrati. Polahko se umio na esmi. Pogledao se u ogledalu. Lice mu nije bilo bijelo, bilo je rumeno i zdravo. Iziao je iz zahoda i uo graju iza sofre, ali mu se tamo nije ilo. Kroz sporedna vrata je iziao u muklu no, u mirnu tamu. Uvlaei miris zemlje i trave, duboko je uzdahnuo. Uivao je u tome to se izvukao iz guve, u tome to je osjeao sebe i no. "Ja sam drukiji. Ja nisam kao oni. Ja neu biti kao oni", mrmljao je i uplaio se samog sebe. Puei, poeo je etati oko zgrade. Najednom uglu ugleda svjetla iz kuhinje. Primakao se kuhinjskom prozoru i bacio pogled unutra. Po tepsiji baklave kuhar je neto posipao. Potom je, poput kakvog slikara, nainio korak natrag i pogledao svoje djelo. Uzeo je no, ponovo se primaknuo tepsiji i poeo neto popravljati. "Da, neu biti kao oni", pomisli Omer. "Ne mogu, naravno, biti kao ovaj, a ni kao oni u tim barakama!" Krenuo je prema stolovima. "Gospodari i roblje... Kerim Nadi-beg! Zato ga mrzim?" Odgovori prisjeajui se herr Rudolphovih rijei: "Zato to je on zauzeo sva mjesta, sve uglove... Je li to tano? Ako je to tako, ja onda nemam ta raditi za njega, za dravu i ove odvratne dravne robove! Ali, elim neto uraditi, elim sve razoriti! elim biti gospodin! Osim toga, mnogo vie od onog Kerim-bega... Pametniji i gospodin." Opet pogleda prema radnikim barakama. "ak mi se ne mogu ni oduevljavati... Ali, dolaze i trae posao... ta da radim? Da zaradim to vie novaca. Da napustim ova isprazna razmiljanja... Razmiljanja, moral! emu koriste...? Da, idem sjesti, da ne razmiljam ni o emu osim o svome poslu! Dobro, ta u ja raditi dok svi za sofrom gledaju u njega? Neu razmiljati o tome!" Sjeo je za sofru. Kuhar je donio tepsiju sa baklavom. Svi su pogledali u tepsiju. 35. Uvijek iste dosadne rasprave Nakon to su pojedeni baklava i voe, govorei da je zrak postao svjeiji, Ke-rim-beg je goste pozvao u kuu. Kahva je tu popijena. Kerim-beg je gostima priao o rodbinskim fotografijama na zidu, puki i pojasu koji je Ahmet Muhtar-paa darovao njegovom djedu. Potom je, zaboravljajui na sve, nekoliko puta zijevnuo i gosti su shvatili da je dolo vrijeme za razlaz. Kerim-beg se pred vratima pojedinano opratao sa svojim gostima. Pokraj njega je bio partijski inspektor Ihsan-beg. Ugledavi Omera, klimnu glavom sa istim pogledom, kao da je mislio: "Hah, tvoj posao je posao", ili se to Omeru opet tako uinilo. Kerim-beg se Omeru nasmijeio kao to je to, po navici, uvijek inio kad bi ugledao bilo koje lice. Ugledavi herr Ru-dolpha, razveseli se kao da je pred kuanje neke neobine poslastice. Nakon to je i njima rekao rijei koje je svima uputio, odjednom se okrenuo prema Omeru: "Kad e biti svadba, da ujem?" "Poslije septembra", odgovori Omer. Izbliza je vidio Kerim-begovo lice. Imao je usko elo, debele obrve i velike, meusobno pribliene oi. "Hoe li do septembra biti zavreni most i tunel?" Kao da se pomjerie oni kapci koji su napola prekrivali njegove krupne oi. "Isto je ako kae da e zavriti i ako kae da nee", kao da je to Omeru govorilo tromo pomjeranje njegovih onih kapaka. "Koju vrijednost u mome svijetu mogu imati tvoje rijei!?"

"Zavrit u, ako Bog da", uzvrati Omer. "Ako Bog da!", ponovi Kerim-beg, pa nabrzinu stisnu i Refikovu ruku i okrenu se vremenom poduzetniku, koji je dolazio iza njih. Nakon to su izili iz kue, Omer, Refik i herr Rudolph su dugo ili ne govorei. Potom Refik zijevnu proteui se: "Ohh, kakva no, ovjee!", a kad od svojih prijatelja ne dobi odgovor, sa sumnjom dodade: "Dobro smo se zabavili, zar ne?" "Jesmo li se zabavili, herr Rudolph?", upita Omer. "Ja se nisam zabavio, ali sam se najeo", uzvrati njemaki ininjer i prasnu u udan, nervozan smijeh. "Bog prokleo sve njih!", povika Omer i ponovo uzviknu isto, kao da je htio da se uje do Kerim-begove nastambe, koja je ostala daleko iza njih. "Ja sam pijan, ovjee!", ree potom. Pomisli ima li u njegovim rijeima ili nema napregnutosti, naginjanja ka primitivizmu. "im vidim ove tipove, doe mi da budem neotesan i grub", ree. "Aaa, ja sam mislio da se vi kako-tako zabavljate", ree Refik. "ta je, ovjee, bilo za zabavu? ta je bilo?", povika Omer i opet se zapita je li obuzet primitivizmom ili nije. "Jelo je bilo dobro. Zatim, vidio sam razne ljude", dodade Refik, pa pro-stoduno zastade i zamisli se, kao da trai ta je bit zabave. "Bila je, eto, promjena", dodade. "uj, bila je, kao, promjena!", povika Omer. "Promjena su na ivot, posao, naa dua i krv! Sta ti, herr Rudolph, kae na ovu promjenu?" Nijemac naini pokret rukom kao da je elio pokazati da ne eli opet zapoinjati sa raspravom o mrnji. "Promjena, dakle, hah!", povika opet Omer. "Izgleda sa si ovamo i doao radi toga: kao da dolazi u zooloki vrt da vidi neto drukije, nas...", ali uuti i pogleda Refikovo lice. "Ja sam ivotinja, dragi Refik!", ree hvatajui pod ruku svoga druga. Jedno vrijeme su ili ne progovarajui. Omer stisnu Refikovu ruku i poe razmiljati je li i on pijan ili nije. Odvoji se od Refikove ruke zakljuujui da inje pijan, da je samo u zanosu, da se voli ponaati kao da je pijan. Preskoi preko ispupenja koje se teko vidjelo u pomrini. Poe sa manijom: "Ja sam jedan zeleni fenjer/ Hcm gorim, hem se gasim/ Ja nisam zaruen/ Okreem se ko god da je." Kako mu to pade na pamet? Sjeti se: pjevala bi njegova nana; i sam je zlovoljno sluao kad je imao sedam-osam godina. "Neto lijepo, ali glupo", pomisli. Prisjeti se svoje nane, oca, tetke i jo kojeega. "Ponaam se kao da imam pravo razmiljati i izgovarati sve ove gluposti", ree i zauti. Opet su ili ne govorei. Povremeno bi se uo lave pasa, glas cvraka i um rijeke Karasu. "Za mene sad postoji jedino Amerika", vidjevi svoju nastambu, ree herr Rudolph, a kao daje govorio sam sebi. "Postoji jedino Amerika!" Potom se okrenu Refiku. "Dobro, a ta ete Vi raditi? Kako ete se Vi izvui iz teke situacije?", pa je rukom je pokazao na nebo i zemlju. "Iz ove tmine?" "Svaka no ima svoje jutro, prijatelju moj!", ree Omer podrugljivim tonom. "Ne sekirajte se Vi za nas" i poe se smijati. "Ja nisam toliko nesretan", ree Refik. "Uite, onda, da vam napravim kahvu i da popriamo", uzvrati Herr Ru-dolph.

Omer nije htio ui, jer su o tim pitanjima mnogo priali, raspravljali do zore bez ikakvih rezultata. Ali, zato to se saalio na Nijemca koji je elio razgovor, odluivi da ne sudjeluje u raspravi, ree da bi mogao malo sjesti. Uli su. Govorei kako do zore nee moi zaspati, herr Rudolph ukljui agregat i napravi kahvu. Dok je sjedao u fotelju, u kojoj je uvijek sjedio, pogleda Omera kao da je elio shvatiti hoe li e prekinuti raspravu svojim ismijavanjima i podbadanjima. Potom se okrenu prema Refiku: "Neu Vam moi rei nita novo", ree kao da se izvinjava. "Ponovit u ono to sam ranije rekao, moda ete i vi dati iste odgovore, a ja u i opet rei. Ali u malo ugnjaviti herr osvajaa... Da, po meni je ovo, odnosno Istok, zemlja tame i robovanja. Ve ranije sam objasnio ta time elim rei. Ako time metafizikim jezikom kaemo da ovdje ljudi nisu slobodni, onda elim rei da su ovdje njihove due zarobljene. Jednom sam Vam to rekao, i neto vie to biste protiv toga rekli..." "Da, nema, ali ono to sam ja Vama elio objasniti, rekao sam na drugi nain. Ne obraajui panju na due... Zatim, da, ako nita, u Turskoj bar malo postoje ustavni temelji slobode i..." Shvatajui da ih nee moi sluati, Omer se pridie. Poe etati po sobi. "Ovo su djeca", pomisli. "Zabavljaju se uvijek istim kominim, dosadnim raspravama iz knjiga. Da bar kau neto novo..." Zijevnu. Sa police uze jedan od herr Rudolphovih ahovskih asopisa i otvori ga. "Postoji, navodno, mat bijelih figura u dva poteza. Uz to, konj se nee pomjerati... Kako?" uo je da Refik i dalje objanjava, a Herr Rudolph odgovara kako bi se rasprava oduljila. "ovjek bi trebao imati neki cilj, trebao bi ivjeti. Moj cilj je da postanem osvaja!" Shvativi da ahovski problem nee moi rijeiti gledajui u asopis, izvadi ahovsku plou i figure, poreda ih i poe razmiljati. Nakon izvjesnog vremena shvati da je Refiku i Nijemcu laknulo vidjevi da se on zanima ahom. Rijeio je jo jedan problem time to ih je htio ostaviti na miru. Nakon toga je, za dvadeset minuta, rijeio problem za ije je rjeavanje dato petnaest minuta. Drugi je, pak, rijeio za deset minuta, a u asopisu je proitao da su oni koji u tom roku rijee problem na nivou uenika u ahu. Rijeio je jo jedan problem zato to je htio povjerovati da je majstor, a ne uenik, ali se naljutio ubijeen ne da je majstor ve da asopis ima glupe pristupe. Onda ustade primjeujui da herr Rudolph ponovo citira Holderlina: "Amin...! Ali, ve je dolo vrijeme za spavanje." "Ah, ah! Shvatit ete jednog dana", ree, kao i uvijek, herr Rudolph, koji se nije pretjerano ljutio na Omera zato to svojim ismijavanjima i podbadanjima do sad nije prekidao raspravu. "ta ima toliko za priu sa onim ovjekom? Uz to, uvijek priate jedno te isto!", Omer u povratku upita Refika. "Razgovaramo o istim stvarima, uredu, tako je", uzvrati Refik. "Ali, ovo o emu smo razgovarali vrijedno je razgovora", objasni smirenim, tihim tonom, poput uitelja. Naopako mlatarajui rukom, Omer kao da dva puta oamari zrak. "Prazna pria... Prazna pria..." "Zar smo nas trojica nekad malo raspravljali? Ti, ja i Muhidin, zar malo...?" "Upravu si", uzvrati Omer. "Nekad smo raspravljali, ali te rasprave su bile krajnje zabavne... Dobro, nemoj se mrtiti. Raspravljajmo ako eli... Ali, o emu emo raspravljati...? ta emo rijeiti raspravom? Jedino ova veera moe biti vrijedna rasprave. Zato je ova gozba bila takva? Zato sve biva tako jednostavno...? Ali, ti ovu veeru smatra zabavnom! Ne moe rei zato je veeras bilo tako..."

"Eto, mi to isto tako govorimo. Zato je veeras bilo tako?" Zastali su pod drvetom u tami koje se teko raspoznavalo i gledali jedan u drugog. "Zato je bilo tako?", upita Omer ponovno. "Bilo je veoma odvratno, veoma prosto!" Dok je to izgovarao, sjeti se Kerim-bega, koji ga je pitao kad e se oeniti, hoe U na vrijeme zavriti ugovoreni posao, njegovih velikih, neuobiajeno primaknutih oiju otromboljenih kapaka, i povika: "Eto, ako e se razgovarati, onda to treba biti o neemu takvome. Zato su ti ljudi toliko prosti, robovskog duha, zato su svi takvi? Zar ih ti ne doivljava kao takve?" "Koga?" "Sve njih..." "Ne! Vidi, tamo je bio i partijski inspektor, a i novopeeni bogati poduzetnici. To treba razdvojiti jedno od drugoga... Na kraju krajeva, partijski inspektor je odan reformama!" "I, naravno, ove reforme e Turskoj donijeti svjetlo, zar ne?", ree Omer podrugljivo. "Vjeruje li u to? uti. Vjeruje, vjeruje. Zatim im u Ankaru pie pismo, dat e im svoje projekte o razvoju sela... Hah, ha...! Jesi li sad shvatio svoju situaciju?" "Prvo, ja se ne dopisujem sa onima to oni kau, ve samo sa Sulejma-nom Ajelikom. Zatim, prvi put saznajem da su tvoji stavovi o reformama toliko omalovaavajui!" "Hajde, hajde", uzvrati Omer. "Nemoj skretati sa teme. Znam da si i ti postao svjestan da se sa njima nee nita postii. Sa njima se nita ne posti"Eto, tu se razilazimo", uzvrati Refik, uzbuen kao da su se do sad u svemu slagali i kao da se sad pojavila neka taka neslaganja. "Ja vjerujem da e se neto postii, a ti ne vjeruje niuta." "Ja vjerujem u ono to u sam uraditi", ree Omer, pa nastupi duga utnja. "Ne, eto, to ne mogu shvatiti", kaza Refik poslije. "Ti ne vidi ono ta je uinjeno. Sad su svi slobodniji nego ranije. Ova tama je manje mrana nego to je bila prije. Utufi to sebi u glavu. Neto je uraeno, radi se i uradit e 'se!" Nervozno se mekoljio, kao da postoji jo mnogo toga to treba rei, ali mu, kao, nikako da padne napamet. "Slobodniji, ha?", uzvrati Omer, a elio je pokazati da je podrugljiv, ali je iz njegovog grla dopirao priguen, treptav glas. "Slobodniji, ha...? A ovi su najslobodniji!" i rukom pokaza u pravcu tame. S obzirom na to da su ili pola sata, morali bi biti kod radnikih baraka. "Najslobodniji... Dolaze nam i preklinju da se zaposle. Prije dvije godine nisu mogli dati est lira za put, odvoeni su na prinudni rad. Moda je to to naziva slobodom ono to si vidio za zabavnim, neobinim gozbenim stolom? Ha, ta kae? Za stolom su svi gledali u Kerim-bega. Moda su oni... Odjednom uuti. Izdaleka se uo lave pasa, um rijeke. U blizini bi trebalo biti neko stablo ili cvijee udnog mirisa. Do nosa je dopirao sladunjav miris. Ni Refik nije nita progovarao. "Ovdje su svi robovi. Ovdje su svi dvolini, povrni, laovi, loi. Loi, loi, nema niega dobrog. Ono za ta bi se moglo rei da je dobro, ono jadno dostojno saaljenja, oni za stolom... Svi su bez individualnosti, imitatori, jadnici... Zna, isto tako, ta se prole godine dogodilo li akciji Dersim... A uo si i onog partijskog inspektora. Ali, ta se to mene tie? Ne elim priati o tome.Ti spominje nekog Rousseaua. Kakve on veze ima sa ovim ovdje...? Daje Rousseau ivio u Turskoj, protjerali bi ga kroz falaku i napravili ovjeka od njega."

Refik ponovo krenu. "Nije sve toliko loe", kaza i uzdahnu. "Moda ima istine u tome to kae. Ali, kakva korist od toga da se na svijet gleda tako loe? U tom sluaju, ovjek razumom niuta ne moe vjerovati!" "Eto, to je tano. Ovdje, u Turskoj ovjek ne moe niuta vjerovati svojim razumom", pa Omer ponovo pokaza radnike barake. "Ili e, poput njih, vjerovati u Boga, ili u nita, zato to je ovdje sve izvjetaeno. Sve je imitacija! Sve je puno lai, dvolinjatva, obmane. Kae, Rousseau. Ko je na Rousseau? Je li Namik Kemal? Moe li itati to to pie? Budi li se u tebi neto kad ita to to pie? Moda se u nekome nekad neto probudilo. Eh, ako nita drugo, on je najbolji meu njima. Zatim? Ovaj Nijemac je upravu: ona era koja je u Francuskoj trajala najmanje pedeset godina, kod nas nije trajala ni pet mjeseci. Sve je opet pokopano u stare banalnosti, licemjerja. Eto, to je Turska... Ah, Turska! Kad razmiljam o tome, doe mi da zaplaem. Ali, eto...! Ne treba razmiljati!" "Vrlo je loe ukoliko vjeruje u sve to to si rekao", ree Refik. "Sta je to loe? Rei da si vidio istinu? Gore je ivjeti u iluzijama. Ali, nemoj vie ga priamo o ovome. Koliko je sati? Uskoro e se okolina zasvijetliti..." "Priajmo, priajmo", uzvrati Refik. "elim ti rei sve to mi padne napamet. Ova tvoja razmiljanja ne smatram ispravnim. Ne razumijem kako moe ivjeti sa takvim razmiljanjem, ne vjerujui niuta?" "Sta ima u tome? Svi tako ive. Jesam li ja jedini koji ivi ne vjerujui niuta? Dobro, a u ta si ti vjerovao prije godinu dana?" "Ja...?", Refik se osmjehnu dobronamjerno i krajnje bezazleno. "Ja tada nisam razmiljao o tome treba li u neto vjerovati ili ne treba", pa uzbueno dodade: "Ali, ti..., ti zna. Ne moe vie nakon to jednom spozna..."

36. Odlazak na otok Dok se polahko penjala uza stepenice koje vode u luksuzni dio parobroda, Nigan-hanuma se vrsto pridravala za ogradu: jo se kao mala veoma plaila uskih i visokih brodskih stepenica. Zapravo, plaila se svega brodskog. Od djetinjstva se veoma plaila broda, ali je, isto tako, eljela imati kuu na ostrvu. Stepenice su vodile u iroki salon. Nigan-hanuma pogleda po prostranom salonu, na presvlake na namjetaju i tavanu, i kao da se malo obradova; bio je to uredan, prostran i nov parobrod. Zapamtila mu je ime: Kalender. Kad se susretne sa ovakvim, makar i malim ugodnim promjenama, uspijevala bi se otrgnuti od pesimistikih misli o Turskoj. Eto, jo se, povrh svega, i na vrijeme isplovljuje iz pristanita. Cisti su i podovi; nije prinuena gaziti po opucima cigareta i komadiima karata, ili po hrpama papira i smea koje nosi ko zna kakvu neistou. Ali, bila je guva. Namrtena, Nigan-hanuma pogleda ljude koji su se nagurali u sjedita. Potom uoi Emina-hanumu, koja je dugo sjedite zauzela eirima, tanama i kutijama, koje je poredala po njemu. Nju su ranije poslali na brod kako bi im zauzela mjesto. "Ah, gospoo, mislila sam da neete stii", ree slukinja, ustade i ustupi mjesto. "Bilo je onih koji su htjeli sjesti na Vae mjesto, ali im nisam dozvolila", dodade.

Nigan-hanuma je sjela. Pokraj nje je sjela Perihan. Izmeu njih je smjestila svoju jednogodinju bebu. Nermin je sjela naspram Nigan-hanume. Osman proe pokraj nje i zapali cigaretu. Mala unuad se priljubie uz Perihan. Emina-hanuma se povue u ugao. Refika nije bilo. Nije bilo ni Aje, koju su poslali u vicarsku. Kuhar Nuri je na donjem spratu ekao na friider, koji je stavljen pokraj debelih konopaca. Ni ove godine nije uzet poseban friider za Hejbeliadu. To je izazvalo dugotrajne rasprave i neprijatnosti, ali Nigan-hanuma je sad eljela razmiljati o neemu lijepom, eljela se naslaivati putovanjem. Ili su na Hejbeliadu, u ljetnjikovac koji su napravili godinu dana prije smrti rahmetli Devdet-bega. Zbog Devdet-begove smrti, prole godine nisu mogli ii; pripreme su ostale napola. Ove godine je Nigan-hanuma odluila da se kasnije pone sa pripremama zato to joj je prolo kroz glavu da moda rana priprema donosi nesreu. Bio je to jedan od razloga tolikog zakanjenja, to to su ostali do ove prve sedmice jula. Potom, bili su i zavrni ispiti u Ajinoj koli. Zabavilo se oko njenog odlaska u vicarsku. Pojavili su se Osmanovi poslovi. Svi su se bahato odnosili. Zakasnili su, eto. "Da moda nisu ta zaboravili", promrmlja neoekivano Nigan-hanuma. Potom, prisjeajui se da eli razmiljati o lijepome, pogleda kroz prozor. Parobrod je polahko prolazio pokraj Sarajburna. Gore, na brdu, vidio se Topkapi saraj, a dolje, statua Ataturka, koja je, sa rukom na pojasu, bila okrenuta prema moru. Prialo se da je Ataturk bolestan. "Cijenim ono to radi", pomisli Nigan-hanuma lagodnou osobe koja ima naviku ukoravanja i hvaljenja drugih te shvati da su joj oi poele treptati. Ovo je bio najslai trenutak ne samo cijelog putovanja, ve moda i cijeloga ljeta. Sve je bilo kako treba, a i ona je bila zadovoljna sobom. Zaboravljajui na sve i svakoga, poela je razmiljati o sebi. Kroz glavu joj proe da ima pedeset godina. Potom se zadubi u sjeanje. Raspoloenje joj se pokvari kad, poslije povika putujueg prodavaa, doe sebi. A razmiljala je o prijatnim stvarima: sjetila se prvih godina na Niantau sa Devdetbegom. Rekla mu je da eli imati kuu na ostrvu. A Devdet-beg joj je odgovorio kako e se trenutno morati zadovoljiti iznajmljenim mjestima. Tada su odlazili na Bujukadu. Potom je, jednoga dana, Devdet-beg saopio da je kupio plac na Hejbeliadi, a poto je znao da je Nigan-hanumina pamet na Bujukadi, poeo je sa naglabanjem: s obzirom da su Ermeni na Kinaliadi, Grci na Burgazadi, a Zidovi na Bujukadi, turskim trgovcima preostaje jedino Hejbeliada. Potom je Devdet-beg zapoeo sa jednom od svojih ala: I Ismet-paa je, zbog toga to je, inae, prijatelj turskih trgovaca i vojske, kupio kuu na Hejbeliadi, na kojoj su turski trgovci i gdje se nalazi vojna kola. Na ove rijei, Niganhanuma vie nije pronalazila snage za mrtenje, osmjehnula se. Mislila je kako je od onih ljudi koji se, kad to treba, znaju zadovoljiti sitnim stvarima. Naslaujui se sad tim miljenjem, treptala je oima. Ali, ovo uivanje nije potrajalo; putujui prodava jo uvijek se derao nasav glas. Bio je to ovjek ezdesetih godina, prljave odjee i sijede kose. U jednoj ruci mu je bila stara tana. Drugom rukom je mahao termometrom, koji je izvadio iz tane, i priao udnovatosti o tome ta prodaje. Nigan-hanuma je nauila: termometar evropske proizvodnje, ugraen u laldranu daicu, pluta kao brod, moe se koristiti i za mjerenje temperature morske vode. Osim toga, moe se koristiti i prilikom kupanja male djece i staraca. Kad se, etajui izmeu sjedita, prodava pribliio, Nigan-hanuma ga pogleda

izbliza. Oporeni su mu avovi na starom kaputu, a na pantalonama je imao masne fleke. "Kad e ovaj narod nauiti da se isto odijeva, da pria kako treba, da se svako jutro kupaju i briju?", pomisli. Ponovo se sjeti Ataturka i rastui se zbog njegove bolesti. Da mu ne bi pruila priliku da joj se priblii, sklonila je pogled od prodavaa. Ali, proe joj kroz glavu da je termometar praktian. Eto, Turska je bila takva: u duanima nema nita. Olni koji neto trae, praktino moraju to to ele ili naruiti iz Evrope ili kupiti od putujuih prodavaa na brodu. Sad je, kako to radi i onaj gospodin sa panama-eirom, primorana na kupovinu. Nigan-hanuma se oslobodila osjeaja koji ju je obuzeo kad je ula u ovaj novi, isti i uredno odravan salon i vratila se beznadenom i pesimistikom miljenju o Turskoj. A zbog toga to je naao kupca, prodava je poeo jo vie vikati i svoju robu gurati u oi svakom putniku pojedinano. Meu putnicima, koji su u veini bili Grci, Ermeni i Zidovi, poe ko-meanje: pribiliavali su se Kinaliadi. Salon, koji je, inae, buan, postao je nepodnoljiv zbog galame onih koji e izii na Kinaliadi, majki koje upozoravaju da se neto ne zaboravi, djece trgovaca koja viu da se ne bi izgubili, oeva koji gunaju. U ovakvim situacijama Nigan-hanuma je mislila da mrzi trgovake porodice i nacionalne manjine i zakljuivala da, uprkos tome to je njen mu bio trgovac koji je mnogo radio sa manjinama, pripada drugom soju ljudi. Devdet-beg je bio drugog soja: poticao je iz muslimanske porodice u ijoj su bai cvjetali orlovi nokti, a oenio se painom kerkom. Nigan-hanuma je maknula pogled sa putnika, pogledala po sinu i snahi, koji su sjedili naspram nje; i, oni su joj se svidjeli. Sjedili su jedno pokraj drugoga, razgovarali tiho, poput poslune djece, a povremeno bi bacali pogled kroz prozor. Nigan-hanuma zadovoljno primijeti da se oni razlikuju od ovih bunih ljudi i, zadovoljna svojom porodicom, jo jednom se s potovanjem sjeti Devdet-bega. Ali, potom se sjeti estoke rasprave izmeu Osmana i Nermin prije dva dana. Takvo neto drugi ne bi nazivali raspravom, koristili bi otriju, teu rije, kakvu Nigan-hanuma nije mogla upotrijebiti za njih. Prije tri dana su, za sofrom, za vrijeme veere, raspravljali pred svima. Predmet rasprave bio je friider, pokraj koga sada, dolje, eka Nuri. Ali, neto sasvim drugo, izgleda da se u predmet razgovora uvrstilo jo i neto sasvim drugo to je uzrujavao Nigan-hanumu. Razumljivom srdbom ene koja cijeli dan vri pripreme za put, prazni i puni sanduke, u stare novine umotava tanjire, ae i findane, Nermin je Osmanu rekla da treba kupiti novi friider, da je vie neprilino friider sa Niantaa svake godine prenositi tamoovamo. A, podsjeajui je da se na ostrvu ostaje svega tri mjeseca i da se poslije osam sati struja iskljuuje, Osman joj je rekao da je neprilino to to njegova supruga moe misliti na takve nepotrebne izdatke u vrijeme dok su se poslovi toliko smanjili i dok firma ima veliku potrebu za novcem... Osman je smatrao da je pravi razlog Nerminine ustrajnosti na tome njeno neznanje kako se novac zarauje. Upravo je na to Nermin izgovorila one rijei koje su uznemirile Nigan-hanumu, a Osmana dovele do crvenila: Kad odvaja novac za firmu, njen mu bi trebao vriti odbitke od nekih linih i nimalo prijatnih trokova, a ne od porodinih. Nakon to je to rekla, starija snaha je srdito pogledala svog mua, a potom i Nigan-hanumu, nainila pozu kao da e rei koji su to privatni trokovi. Onda je zavladao tajac. Nigan-hanumu moda ne bi obuzela panika, ali je vidjela kako kasno u no gori svjetlo u njihovoj sobi, a, osim toga, ula je i kako se Nermin, koja se uope nije snebivala tona svoga glasa, nekoliko puta gnjevno pro-derala. Dok sad gleda svoga sina i snahu kako spokojno sjede naspram nje, Nigan-hanuma zakljuuje da je Osman imao vezu sa drugom enom, ali da se rastao od nje, te

razmiljanje o ovom zamornom pitanju odgodi za neko drugo vrijeme. Ustruavala se da svoga sina uporedi sa rahmetli Devdet-begom. A Osman je, kao da se plai ove uporedbe, poput arafa rairio novine u rukama i sakrio se iza njih. Parobrod je pristajao uz Burgazadu. Ustao je gospodin sa panama-ei-rom. Meu ostrvima nema neke posebne razlike koja bi opravdala Dev-det-begovu dosjetku, ali ovaj ovjek bi trebao biti Grk. Nigan-hanuma se sjeti svoje krojake, Grkinje sa Bejoglua. Bila je prijatna, nasmijana i brbljiva. Jednom joj se iz usta potkralo da ljeta provode na Burgazadi samo kako bi svojoj runoj kerki nala dobrog mua. Odjednom se Nigan-hanuma sjeti Aje. Kroz glavu joj prooe muke koje su trpili da bi je poslali u vicarsku te nepromiljenosti njene kerke. "Sa momkom koji svira violinu", promrmlja sa strahom. Potom se prisjeti poznate poslovice, koja je identina ovoj situaciji: "Ona je, inae, cura takve pameti da ba moe poi za bubnjara ili za zurlad-iju!" Ali, nije eljela razmiljati o neprijatnostima. Ionako su djevojku poslali u vicarsku. Tamo bi trebao biti i Lejlin sin. Taj Remzi je lijepo odgojen, profinjen i gospodstven momak. Moda je malo podebeo, glava mu, poput ruku i aka, sporo radi, ali je bolji od nekog uiteljevog sina koji svira violinu. Kad su bili naspram Kaikade, brod se iznenada poe njihati. Nigan-hanuma, zbrdazdola, promrmlja jednu od dova koje je nauila od svoje rahmetli matere te pomisli da se svakim danom polahko vee za vjeru. To, naravno, nije bilo neoekivano, udno vezivanje, kako je to bilo nakon smrti Devdet-bega. I ona je, poput svih njenih vrnjakinja, koji su dio svojih sijela posveivali prii o svome naruenom zdravlju, na kraju utnjom prelazila preko ovog pitanja, koje je nekad podvrgavala sprdnji; nije tjerala egu sa slukinjom i aijom koji su postili uz ramazan. Ali, bila je dobrog zdravlja. Nije imala nikakvih bolesti koje bi trebalo ozbiljno shvatiti. Vjerovala je da e dugo ivjeti, ak i onda kad je, u trenucima dok je bijesna, glasom koji bi svi mogli uti, govorila: "ekajte me, Devdet-beg, dolazim kod Vas! elim odmah doi!" Znala je da njeno vezivanje za vjeru nikad nee biti fanatino. A sad je, eto, s tolerancijom gledala u kolu za sveenike, meu borovima, na vrhu Hejbcliade. Dotjerani sveenik sa Hejbeliade, crne brade i s velikom kapom, koji bi kod unuadi pobuivao strah, a mrnju u njihovom aiji i slukinji, u Nigan-hanumi bi budio veselo raspoloenje, kao da slua neku smijenu priu, a pomalo i enju za Evropom. Parobrod je polahko kruio oko Hejbeliade. Izmeu borovih stabala, uskoro se treba ukazati krov kue. Unuad su se prislonila uz prozor i gledaju. Perihan je uzela svoje dijete u naruje i ustala. Kao i uvijek, Nigan-hanuma pomisli da je i ona dijete. Potom se sjeti Refika; i on je bio dijete, ali njegovi nestaluci vie se nisu mogli tolerirati. Nekidan je dolo njegovo pismo, opet je saopio da e zakasniti. Ovo pitanje predstavljalo je ranu na Nigan-hanuminom srcu. To je veoma esto ponavljala samoj sebi, a primjeivala je da za tu ranu ponekad optuuje Perihan; njena mlaa snaha nije uspjela svoga mua zadrati u kui. Stajali su dok je parobrod uplovljavao u pristanite. Nigan-hanuma opet pomisli da nisu neto zaboravili. Dok je silazila niz stepenice, vrsto se pridravala za ogradu, gunala na unuad jer nisu bili paljivi, nadzirala aiju Nurija, koji je ekao pokraj friidera te, malim i pedantnim koracima, sa strahom krenula preko pristanine daske, ispruene s broda. im je stupila na kopno, udahnula je miris konja i konjskog izmeta i, prisjeajui se prvog dolaska na ostrvo sa Devdet-begom, obuze je melanholija.

Kalabaluk, koji izie iz parobroda, nagrnu na mjesto gdje se eka faj-ton. Gunajui, Osman nae jedan fajton. Dugo potraja njihovo smjetanje. Stariji unuk, Demil, bi prekoren zato to je elio sjesti uz koijaa. Potom je, natovaren tekim teretom, fajton polahko krenuo. Ubrzao je njiui se as na jednu, as na drugu stranu. Umorni i ujednaeni zvuk konjskih potkovica podsjeti Nigan-hanumu na djetinjstvo i rijetke, s nestrpljenjem oekivane izlete. Dok su prolazili kroz ariju, Osman je, prinosei ruku eiru, ali nijednom ga ne skinuvi, dijelio pozdrave poznatim licima, esnaflijama, koji su ih, uprkos tome to su na ostrvu bili samo dvije godine, dobro poznavali, te putnicima u drugim fajtonima, koji su prolazili pokraj njihovog. A nakon svakog pozdravljanja, svojoj majci je govorio kome je uputio selam. Iako joj vid nije bio toliko lo da bi iziskivao ova pojanjenja, Nigan-hanuma je paljivo sluala: kasap Foti je promijenio mjesto svoga duana; Mihrimah-ha-numini se tek useljavaju; Zekerija-beg, koji se bacio i na trgovinu duhanom, sa svojom kerkom silazi u ariju; preko puta crkve gradila se nova kua; porodica Sadid-bega, trgovca eljezom, jo nije doselila; advokat Denab Sorar-beg bio je zauzet prekopavanjem male bae uza svoju kuicu; otvoreni su bili kapci na prozorima Ismet-paine kue; u kuu trgovca Leona, koji je, kad su se razotkrile njegove pronevjere, pobjegao u Evropu, nastanili su se drugi. "Kako vrijeme brzo prolazi", iznenada promrmlja Nigan-hanuma. Da bi shvatila jesu li se ule njene rijei, pogledala je u sina, pa u snahe. Nisu je uli. Svi su se povukli u svoja razmiljanja. Osman je priao, one su sluale. "Kako vrijeme brzo prolazi!" Nigan-hanuma pomisli na ostale trgovake porodice koje idu na ostrva. U jednom trenutku kao da osjeti zajedniku vezu izmeu nje i njih. Ugledala je vodonou koji je na magarcima prenosio vodu. Potom je traila nove dokaze da je njena porodica neupore-diva: Perihan je bila veoma lijepa, unuad zdrava, a sin vrijedan. Ali je, isto tako, sve to bilo daleko od uvjerljivosti. Osjeti dosadu. Kola su se pribliavala kui. Nigan-hanumu obuze osjeaj kakav je nikad nije obuzimao; osjeaj da je, meu svim ostalim porodicama turskih trgovaca, njena porodica sasvim prosjena. Onda se dosjeti utjehe prisjeanjem na svoju prolost. Prolost. Prolost joj je ulijevala ponos i ljubav za ivotom. Budunost je bila neto strano i neodreeno: kako ovjek moe biti siguran da se sve nee pokvariti, da se, zbog nekog neshvatljivog, stranog vala, jednog dana porodica i firma nee okrenuti naopako? Razmiljala je kako vrijeme brzo prolazi. Poeljela je da tee sporije. Poeljela je da se sve polahko mijenja, da novo s tolerancijom doeka staro, da svi budu zadovoljni postojanjem i tim vremenom koje sve okruuje, da niko ni na koga pretjerano ne obraa panju. Potom paljivo sie iz fajtona. Klimajui glavom, jedan od umornih konja srdito zahrza. Poelo je ljeto.

37. Tranice se postavljaju Refik se probudi uz neku larmu. Vani, tano pod prozorom, lajao je pas. Poznao ga je; bio je to Hadijin pastirski pas duge dlake. uo je Hadijin glas: "St! uti, Toroman!", vikao je.

Refik pogleda na sat: bilo je neto iza dvanaest. "Danas e se zavriti", pomisli. "Danas je 8. septembar 1938." Danas bi u Omerov tunel trebao doi voz za postavljanje tranica zvani poziciona kompozicija. Omer e ili na vrijeme zavriti posao i omoguiti da voz proe ili e, plaanjem hiljadu lira za pola dana, nastojati nadoknaditi zakanjenje, ali je, prije nego to je zaspao, Refik shvatio da e Omer stii na vrijeme. Popeo se gore, do tunela, prije etiri sata, vidio je uurbanost. Shvatio je. Omer, koji je rekao da e moda doi do poludnevnog zakanjenja, objasnio je da e se, izgleda, i to nadoknaditi. Omer dva dana nije spavao, a veina radnika radi duplu smjenu. Refik se pridie iz kreveta. Proteui se, proeta po sobi. Sino nije mogao spavati. Nije mogao spavati pomalo zbog onog stranog rada tamo, u tunelu, a pomalo i zbog svoje budunosti, zbog toga to doista ne zna ta e sa projektima razvoja sela, a preostalo mu je samo da se prepiu na ist papir. Cijelu no je presjedio za stolom, proitao ono to je mjesecima pisao, tu i tamo precrtavao i ispravljao, legao i pokuao zaspati, nije uspio, potom je, ujutro, otiao u tunel, probudio se s laveom, a pas nije prestajao kako se on vratio iz obilaska. Ustao je iz kreveta i uao u zahod. Gledajui u zahodsko kamenje, pri svakom ulasku u zahod sjeao se prvog dana kad je doao ovamo, onoga to je priao sa Omerom. Pogledao je u ogledalo. Lice mu je izgledalo zdravo. "Dola ti je boja u lice", rekla bi Perihan da ga vidi. Prvog dana po dolasku ovamo obrijao je i brkove. Navravalo se sedam mjeseci. Pljusnuo se hladnom vodom po licu, iziao i vratio se u sobu. "Sedam mjeseci", pomisli. Sjede nakraj kreveta. Na stolu je bilo neto to je nazivao moji projekti. Bila je to hrpa papira koja se ne moe lahko obuhvatiti jednom rukom. Stajale su i knjige kojima se stalno vraao na ponovna iitavanja. Pokraj njih je stavio Goetheovu uramljenu sliku. Tu sliku mu je prije mjeseca dana, pred polazak za Ameriku, dao herr Rudolph. Dar je stidljivo predao Refiku dok su na kamion utovarane knjige i njegove stvari, koje je utrpao u dva kofera ijedan sanduk; jedno vrijeme je neto zamuckivao, pocrvenio, potom je, u maniru koji je podsjeao da je von i da mu je otac general, zadiui lagano glavu, rekao da ga veoma interesiraju Refikova i Omerova budunost, ovih mladih ljudi i mlade drave, budunost Turske. Refik se pridie sa ivice kreveta. "Sta e biti kasnije?", promrmlja. "Dobro, a ta sad da radim?" Zavrio je sa pisanjem projekata. Deset dana nita nije radio osim to ih je ponovo iitavao. Trebao je, zajedno sa Omerom, ii u Ankaru; vidjeti se sa autorom knjige Reforme i sistem, Sulejmanom Ajelikom, jednim od lidera pokreta Organizacija, te, uz pomo Omerovog punca, pokuati uspostaviti vezu sa narodnim poslanicima i ministrima. "Sta sad da radim?", pomisli. "Da Perihan napiem pismo? Sto god sad da bude, bit e u Ankari!" Sjeo je za sto da napie pismo Perihan, ali nije mogao zapoeti sa pisanjem. U pismima Perihan nije nita pisao osim da e jo malo zakasniti, da je veoma poelio nju i dijete. Ponekad se dogaalo da spomene ovdanji ivot i ljude, ali je uvijek mislio da e to naljutiti Perihan. Opet, prisiljavajui se, pokuavao je neto napisati, ali nije uspio. Potom mu za oko zape roman na stolu: nekoliko puta proitao je roman Ankara Jakupa Kadrija i sa oduevljenjem prihvatio pievu euforiju reformi i nove Turske. Prilikom svakog itanja romana, padali su mu napamet ljudi u Ankari koji, poput njega, ele neto uraditi, to ga je smirivalo i kao da se pomalo oslobaao zebnje. Poeo je itati. "Sta li se sad dogaa u tunelu, hoe li stii?", pomisli nakon to je proitao pola stranice i ustade. Ushoda se po sobi. Potom, odluivi da ode do tunela, izie.

Pred vratima je ugledao Hadiju. Opet je, u svom uobiajenom smirenom dranju, gulio krompir. Bio je spokojan kao da e do kraja ivota ovdje guliti krompir, kao da ovamo danas uope nee navraati voz za postavljanje tranica, kao da se u toku sedmice nee rasformirati cijelo gradilite i kao da se barake nee isprazniti. Njegov pas je sjedio pokraj njega i spavao na suncu. Ne elei ih uznemiriti, Refik se proulja pokraj njih i poe se penjati uz brdo. Nije iao malim i uskim puteljcima, koje su drugi utabali, ve je iao nasumce, izmeu stijenja i bodljika i posmatrao okolinu. Zemlju, koja je prije sedam mjeseci bila prekrivena snijegom, sad je prekrilo trnje i divlje bilje. Barake su bile dolje, meu ljudima koji su se unaokolo kretali, ali svojim uto ofarbanim daskama, arolikim i improviziranim krovovima i malim prozorima, ni barake ni lica tih ljudi Refiku vie nisu bili strani. Ista je bilo i s rijekom u daljini; Refik se navikao na njen ubor. Da bi bio svjestan toga, morao je, razmiljajui, sluati i posmatrati rijeku. Opet, kao to je to redovno inio, dugotrajnim navikavanjem oiju, podie glavu prema nebu. Bilo je to ono isto nebo koje ga je uzbudilo prvog dana kad je doao; blistavo, prostrano, mirno, duboko... Ali, sada, dok posmatra nebo, nije obuzet istim osjeanjem: "ta e biti sa projektima za razvoj sela? ta radi Perihan? S kime li e me upoznati taj narodni poslanik? Zadihao sam se, a odluio sam se svaki dan baviti gimnastikom." Opet je, prilikom ulaska u tunel, bio zahvaen osjeajem krivnje i pokajanja koji ga obuzme pri svakom dolasku ovamo, ali se odmah usredsredio na dogaanja unutra. U tunelu je sve zavreno, osim to je ostalo da se trasa dovede u stanje postavljanja tranica i da se na nekoliko mjesta podignu zidovi. U tunelu se radilo na samo dva mjesta. Na sredini je podizan zid. U blizini ulaza posipan je kamen na trasu. Zato to je uskotrana pruga bila natkrivena, kamen se donosio na veoma primitivan nain - prenoen je na magarcima, a to je naroito nerviralo ininjere. Uprkos tome to vie nisu imali ta raditi, Omerovi ortaci, dva mlada ininjera, bili su tu zajedno sa Omerom. Trakarali su s mjesta na mjesto da bi radnike upozorili na ozbiljnost zadnjeg dana, vrijednost vremena koje bi se izgubilo, vikali lijevo-de-sno, pomagali prilikom rastovaranja magaraca, prenosili kamenje. I Omer je radio kako bi podsticao radnike. Stidei se, kao da su sami krivi to se gospoda mijea u fizike poslove, radnici se prihvataju ega se oni dohvate, ne ele prepustiti posao njima, a jedan dio njih, zbog umora, ne uspijeva nita raditi; kad bi se i dohvatili neega, samo bi pravili guvu i oteavali posao. Kad je u tom meteu Omer ugledao Refika, osmjehnuo mu se krajnje podrugljivo, klimajui glavom. Refik mu se pribliio da bi pomogao rastovariti magarca, ali im je dotakao naprtnjau na leima ivotinje, shvati koliko je to glupo, naporno i neprikladno i udalji se. Sve dok, kroz drugi izlaz, nije iziao iz tunela, uo je dovikivanja i zvuk ispranjenih naprtnjaa. Vidio je i majstore zidare, koji su tiho radili svoj posao, ali se nije okrenuo i pogledao, jer ga je ponovo obuzeo onaj osjeaj stida i kajanja. Nakon to je iziao iz tunela, zaputi se prema zapadu, idui preko kamenja pripremljenog za postavljanje tranica. elio je, posljednji put, odozgo vidjeti okolinu, ostala gradilita; da vidi voz za postavljanje tranica, da shvati koliko se kompozicija pribliila tunelu. Kroz glavu su mu ponovo prolazili projekti, Perihan, kua, Omerov posao, vlastita budunost, ali prije nego to je, zadravajui se podugo pojedinano na svakom od toga, doao do nekog zakljuka, iao je zabavljajui se, preskaui sa teme na temu, sa jedne na drugu misao, povremeno gledajui u neto zanimljivo to mu zapne za oko, u rijeku, neku udnu biljku, barake, u oblak koji je podsjeao na ljudsko lice. Nakon to je preao nekih esto metara, na mostu koji je izgradio Ke-rim-beg, ugleda voz za

postavljanje tranica. Ne pribliavajui se pretjerano lokomotivi i radnicima, nastojao je iz daleka prepoznati taj proces, nazvan ferijat tranica, emu se detaljno poduava na predmetu eljeznice. Potom meu radnicima ugleda poznatog Pozdu Bekira, jedinog polagaa tranica u Turskoj, koga je, opet na nastavi predmeta eljeznice, spominjao profesor. Ovog ovjeka, kojeg mrze svi eljezniki graevinski poduzetnici, poznavao je sa Niantaa. Novcem koji zaradi na polaganju tranica, kupuje placeve na Niantau, pa, sa svojom srunom i umjenom ekipom, opet polae tranice na drugoj pruzi i opet kupuje placeve. "ta ja ovdje radim?", promrmlja kad se, u jednom trenutku, nae oi u oi sa ovjekom koji je, sa cigaretom u ruci, etao meu radnicima. Potom se, gledajui u polagae tranica, odjednom sjeti da je nekad govorio kako mu je ivot skliznuo sa tranica; tjerajui egu sa samim sobom, nasmija se i vrati natrag. Potom se vratio u baraku. Kad pred vratima ne zatee Hadiju i njegovog psa, kao da ga obuze osjeaj da mu neta nedostaje. Sjede za svoj sto. Prelista roman Ankara. I, kad shvati da ga nee moi itati, prisiljavajui se, poe pisati pismo, ali nikako nije uspijevao zapoeti. Nakon to je, po navici, nabrzinu napisao ono to je uvijek pisao, pitanja o zdravlju djeteta, o tome ta radi Perihan i ukuani, opet je, kao i uvijek, dodao da e zakasniti. Piui to, postidje se, osjeti znoj na leima i poe pisati o razlozima kanjenja. Razmiljajui o razlozima, pred oima mu oivi projekt razvoja sela. Obradova se matajui kako e njegova misao Mi sliimo sebi, koja predstavlja sr projekta, i poglavlja u kojima se, pozivajui se na tu misao, iznose naini jeftinog dovoenja svih mogunosti iz modernog grada u ujedinjene seoske jedinice, imati uticaj na dobre ljude koji vjeruju u reforme, a koji su opisani u romanu Ankara. Potom: "Ovi projekti e sigurno biti prihvaeni. To e se dogoditi, znam", proapta uzbueno i ustade. Pogledao je Goetheovu sliku i, puei cigaretu, etao po sobi. Zatim je ponovo sjeo za sto, na brzinu zavrio pismo, a, nakon to se nekoliko puta protegao, shvatio je da ga je obuzeo san i legao. Kad se probudio, ve se bilo smrailo. Pogledao je na sat: deset. "Spavao sam sedam sati", pomisli. Ustade. Pri svjetlu svijee proitao je pismo koje je bilo na stolu. Svidjelo mu se. Iz srednje sobe dopirali su galama i grohotan smijeh. Uao je tamo i odmah se suoio sa jakim mirisom rakije. "Oooo, doao je na!", ree jedan glas. "Gdje si bio, ovjee?" "Zaspao sam", odgovori Refik i zakljui da je Salih bio onaj to je maloas priao, a drugi je bio Enver. "Ti jo spavaj. Mi smo posao zavrili. Gotovo je, gotovo je!", povika Enver. "Sad polau tranice. Dola je lokomotiva. Pustila je sirenu, a mi smo joj mahnuli zelenom zastavicom. Evo, ovako samo mahnuli zastavicom! Doi, frajeru, doi, Pozde Bekire, i poloi svoje tranice!, povikasmo", pa prasnu u smijeh. Smijao se i mahao rukom kao da pokazuje kako se vihorila zastavica. Potom se uozbilji, kao da se neega sjetio. "Hoe li i ti popiti?", upita, podie flau rakije i isprui je. "Gotovo je, zavrili su na vrijeme", pomisli Refik. nastojei privii oi na petrolejke koje su gorjele na stolu i u uglu. "Hoe U i ti popiti?", krajnje otrim glasom ponovo upita Enver. "Gdje je Omer?", upita Refik. "Gazda je, izgleda, vani", uzvrati Enver podrugljivim tonom. "Razgovara sa jednim od slubenika koje je uguio u mitu..."

Refik izie. Dok je zatvarao vrata, uo je grohotan smijeh iza sebe. Na stolu iznesenom pred baraku vidje petrolejku. Na dvije strane stola sjedili su i razgovarali Omer i inspektor kojeg jc Refik upoznao na veeri koju je prije tri mjeseca upriliio Kerim-beg. Iz daljine, tamo od radnikih baraka, dopirao je zvuk tarabuka22. "Hah, jesi li se probudio?", upita Omer. Upravo kad je Refik htio estitati Omeru, inspektor se pridie. Promrmlja neto nabrzinu i stisnu ruku Omeru. Potom prihvati i Refikovu ruku; estita i njemu. "estitam!", ree Refik stidljivo nakon to je inspektor otiao. "Iako uope nije trebalo, bio sam primoran i njemu neto dati", ree Omer pokazujui rukom prema inspektoru koji se izgubio u tami. Duboko diui, uzdahnu nekoliko puta: "Bog ih sve prokleo!" "Da, veoma je runo to to je uzeo mito kad nema nikakvih zasluga", ree Refik "Ne, dragi moj, ne govorim o tome", uzvrati Omer. "Bog prokleo sve ove poslove, sve ove veze, slubenike koji dolaze iz Ankare, sve Kerim-begovo..." "Nema veze, pa gotovo je", ree Refik zabrinuto. "Da, gotovo je", uzvrati Omer. "Zaradio sam mnogo para. Gotovo je." Obojica uutie. Zvuku tarabuka, koji je dopirao iz radnike barake, pridrui se i violina. Prijatna, vesela i ivahna muzika razli se u mirnu no. A iz barake je povremeno dopirao i smijeh pijanaca. "I ja u piti", ree Omer. "Vidi, svi se zabavljaju. Doli su Cigani. Ispred kafane je dernek", kaza upirui glavom u pravcu odakle je dopirala muzika. "Svi se zabavljaju psujui ovu prugu. Ja u piti." "Da idemo vidjeti?", upita Refik. "Dobro, hajde da vidimo", uzvrati Omer. 22 Orijentalni runi bubanj Ustali su i krenuli prema radnikoj baraci. Muzika je bivala veselija kako su prilazili. Bila je u ovoj mirnoj noi neto strano, daleko, neto na ta se Refik nije mogao navii. Omer je znao ovu cigansku grupu, jer ih je i ranije viao. Ispriao je da obilaze sva gradilita od Sivasa do Erzuruma, da idu od jednog do drugog gradilita i sviraju, pjevaju, igraju, da potom prespavaju kod ena, podizvoaa ili kod majstora, da godinama, od proljea do jeseni, tumaraju tako konaei. Potom da su se, prilikom njihovog prologodinjeg dolaska, na Kerim-begovom gradilitu zbog neke djevojke posvaala dvojica vremenih podizvoaa te gunajui dodade da je ta djevojka neto veoma lijepo. Dok su se pribliavali kafani, odjednom se okrenu Refiku: "ta misli o meni?", upita, ali kao da se odmah pokaja zbog pitanja i, pokazujui na jednu od djevojaka usred mase, ree: "Eto, to je djevojka koju sam spomenuo. Kakva je? Je li lijepa?" Ispred kafane je bilo pedeset-ezdeset radnika. Violinist i tarabugdija23 povukli su se ustranu i svirali, a na sredini su igrale dvije djevojke. Nijedna nije bila lijepa. Izgledale su umorne, gledale su okolo smijeei se s mukom. Ni radnici oko njih nisu izgledali pretjerano veseli. Desetak ih je pljeskalo, s vremena na vrijeme bi se neko proderao, a veina je zijevala kao da svojim umornim, pospanim oima govore: "Da i ovo proe, pa da idemo spavati". Jednako su stajali oekujui neto, poput iscrpljenih vojnika koji, nakon du-gotajne borbe i krvave pobjede, koja je skupo kotala, ekaju povratak kui, ali

koji nikako ne uspijevaju povjerovati daje rat okonan. U kafani je bilo nekoliko onih koji su, nalakeni na stolove, drijemali. Naslonjen na vrata kafane, jedan pijanac je, ljuljajui se, pljeskao rukama i povremeno vikao. U jednom trenutku utihnu tarabuk i nastupi tiina. Jedna od djevojaka gurnu nekog ko je uznemiravao dok je skupljala novac. Nekoliko njih se nasmija. Masa se uskomea. Vrata kafane se otvorie i zatvoric. Nekolicina polahko krenu prema baraci, na spavanje. Potom tarabuk i violina nastavie. uje se tarabuk, masa posmatra oekujui neto, Refik pomisli da treba neto uiniti te shvati da je ulovljen osjeanjem stida i pokajanja, kakav ga je obuzimao prilikom svakog ulaska u tunel. Razmiljao je: "Nikad nisam pomislio da bih se mogao umijeati u ovu masu, ali je, isto tako, runo biti toliko izvan... Zato ih posmatram? Oni su zavrili svoje poslove, umorni su, malo se zabavljaju pred spavanje. Ja? Oni tamo, ja od svega ovoga..." "E, o emu tako razmilja?", upita Omer. "Nita." "Ja mislim", uzvrati Omer. "Vraam se da pijem." "Dobro, doi u i ja", ree Refik. "Moda u malo proetati." 23 Svira na tarbuci, orijentalnom runom bubnju 38. Posljednja veer Sluajui muziku koja mu je dopirala iza lea, Omer je krenuo prema baraci. "Oh, kako u se lijepo napiti... Zavreno je, hvala Bogu", pomisli. "Sada sam bogat... Kad budu priali o meni, ubudue e me spominjati kao bogatog frajera... Ali, sad nije vrijeme da razmiljam o tome. Ugledao je svjetlost petrolejke, koja je gorjela u baraci." Dok je otvarao vrata na baraci, ulo se piskavo stenjanje. Kad je uao, glas je utihnuo. Izgleda da je Salih pjevao, ali je uutio ugledavi Omera. Salih i Enver su sjedili na jednom kraju stola, pokraj sebe su drali veliku flau rakije i pili. Na drugom kraju, koji je bio u mraku, Omer uoi jo dvije prazne flae. "Zdravo, momci!" Enver se ak nije ni okrenuo da pogleda Omera. Gurnuo je Saliha u rame: "Zato uti, stari, pjevaj?!", ree. Salih je nastojao neto mrmljati. Pogledao je Omera, pa se zamislio. "Ne pjeva se, stari, dok se gleda gazdi u oi!", uzvrati potom i nasmija se. "Sta tu ima? Ja pjevam", ree Enver izazivaki. Prisiljavajui se, otpoe sa pjesmom nasav glas. Kratko je pjevao. "Uostalom, on i nije na gazda", ree. "On je ortak. Na ortak. Zar nije tako?! Nazdravlje, ortak!" "Uredu, tako je, ali je kao gazda", uzvrati Salih prostoduno. "Slii, eto, gazdi!", pa pogleda Omera: "Ne ljuti se?", upita. "Prijatno, momci, neka vam je nazdravlje!", ree Omer; nastojao je izgledati dobroduno. "Nazdravlje, ortak, nazdravlje!", odgovori Enver. "Popij i ti, ortak!", i zagleda se u Omera, kao daje razmiljao: "Kako bih ga zadirkivao?", pa ree: "Kako si ti samo pametan, ortak", ali se okrenu Salihu i nastavi: "Nije nas, kao ostale, zapoljavao na dnevnicu. Dao nam je udio, nainio nas ortacima. Da, uortaio nas. A mi velimo: Na je posao, zapeli smo kao magarci. Nas dvojica uradili smo posla za deset ininjera!"

Uzbueno je govorio kao da Omer nije tu i kao da pria neto to Salih ne zna. Omer ue u kuhinju. Potrai flau rakije, koju je ranije zaturio u neki kutak, ali je ne nae. "Jesu li uzeli moju i popili?", pomisli. Potom se sjeti gdje je stavio au. Upravo kad je izlazio, sjeti se da nije uzeo au. Tumarao je po kuhinji mrmljajui: "aa... aa..." Kasnije shvati da mu je pamet zauzeta neim drugim: "O emu li oni tamo priaju?", pomisli. uo je njihove glasove. Enver je neto objanjavao. Potom se obojica poee gromoglasno smijati. Sa flaom i aom u ruci, Omer ue unutra. Mislio je izii na druga vrata, piti sam za stolom na istom zraku. "Zato je izabrao nas za ortake?", Enver je i dalje priao: "Zato? Dok smo se mi radovali da je postalo jasno da smo dobri ininjeri, on nas je erupao kao guske. Zapoljavao nas je kao magarce!" "E, pa niste onda trebali ni raditi", uzvrati Omer, ali odmah shvati da je runo to to ree i da je time veoma obradovao Envera. Enver je objanjavao Salihu kao da nije uo Omera: "Da, lukav frajer. Osim toga, pokuao se prema nama odnositi kao prijatelj, stariji brat, a ne kao gazda. Priamo sa njim, ali i plaamo raun toga. Namagario nas je, namagario! Zatim oerupao kao guske!" "Hoete jo vie", ree Omer, ali shvati da je ponovo nainio greku. "Hah, ha!", povika Enver. "Misli da prosimo. Tako? Nita, ovjee, ne elimo od tebe! Hem nas erupa kao guske, hem misli da smo prosjaci. uje li to ti, Salihe?" "Ja nikad nisam prosio", uzvrati Salih. "Moja jadna mati mi je rekla da..." Omer pojuri napolje. "Stani, kud e?", povika Enver. "Sjedi sa nama. Sjedi da priamo..." "Vi ste veoma pijani", odgovori Omer. "Eee, ta ako smo pijani? Zar i ti nee piti? Hajde, sjedi i pij sa nama. Hajde, hajde, sjedi i pij! Vidi, eto, to eli. Zar nije tako, neka sjede i pije sa nama. Zar ne, Salih? Reci!" "Neka pije", odgovori Salih. "Sjedite, brate, i pijte sa nama!" "Hej, zato se ulizuje! Ako nee, ne mora", povika Enver. "Neu sjesti, momci, neu sjesti", uzvrati Omer nastojei izgledati dobroduno; povue stolicu i sjede na drugi kraj stola. "Vidi, ulizivao si se, a on ode i sjede ak tamo", ree Enver. "Nije sjeo pokraj nas. Pomislio je kako emo ga uznemiravati i zadirkivati i da je to nedolino. Dobro, opet se udostojio, zar ne?" "Tamo nije bilo mjesta", ree Omer, stidljivo napuni au i iskapi rakiju. "Zato ne doe i sjede pokraj nas, nego nas posmatra od tamo, iz daleka? Zato? Zato to cilja visoko. On bi htio piti sa Kerim-begom, sa onim evropskim ininjerima. ta emo mu mi, bijednici?", pa se prodera: "Ali, mi nismo bijednici...!" "Jo u piti", mislio je Omer. "Zatim, on se voli druiti sa onim Nijemcem to slii eni. Drukije su, ovjee, i kartake igre koje on igra. Ne igra on pripil kao mi. On igra brid. Zatim, ah, sport razmiljanja! Ha, ha, ha...", pa, utanjujui glas, poe imitirati: "Moner, koliko ste karata Vi trebali?" "Ali, moner govore Francuzi", paljivo promrmlja Salih. "Zar, nakraju, svi oni nisu nevjernici? Zar se, isto tako, ovaj frajer ne voli druiti sa nevjernicima? Evropljane smatra boljim od nas. Gadi mi se, ovjee, gadi mi se! U koli

su govorili da su oni bolji, kod kue su govorili da su oni bolji; viali smo ih u kinima, u asopisima, a sad se i ovdje vie voli druiti sa tim kicoima", povika Enver. Omer je paljivo sluao. "I oi su mu uperene gore", Enver je priao kao da traa nekoga ko se ne nalazi u sobi. "Zaveo je kerku narodnog poslanika zato to su mu oi uperene gore. Upecao je kerku narodnog poslanika". Enver se zadravao na svakoj rijei, priao sa uivanjem: "Kakva li je cura ta poslanikova kerka? Na je, hvala Bogu, zgodan. Nema se ta rei na zgodnost naeg. Ali, kakva li je cura? Sta ako je naopaka ta to pakuje pisma u one ruiaste kuverte?" Odjednom uuti. Nastupi tajac. Onda, s lanim bijesom, povika: "Kakav si ti ovjek, frajeru!? Nee nita rei ni kad bi ti u lice pljunuli!" I Omer je nastojao izgledati bijesan: "Pijan si. Ne mogu te ozbiljno shvatiti!", ali su to bile banalne, obine rijei; obine, obazrive rijei obinog, uobraenog, urednog i pametnog novopeenog bogataa. "Ne moe uzeti za ozbiljno, ha?!", povika Enver. "Ne moe, dakle, uzeti za ozbiljno. Dobro, da ja kaem, a ti, ako hoe, uzmi za ozbiljno, ako nee, ne mora. Da ja kaem...", pa se malo zamisli: "Taj Kerim-beg, ah, taj Kerim-beg", ree. "Ti ne moe biti ni koliko njegov nokat! Razumije li, ni koliko nokat..." "Gdje to nae", pomisli Omer. "Naao je metu. Ali, kako je nae?" "Onaj Kerim-beg ne slii tebi. Ti si urlao, zapoljavao si nas kao magarce da na vrijeme zavri sa poslom. Zavrio si! Mnogo si zaradio! Ali, pogledaj Kerim-bega... Kerimbega! On je bogat sa svime svojim. Duom, novanikom, porijeklom, roacima, srcem... Njegov posjed se ne obilazi za mjesec dana. On nije kao ti. On se ne dere da bi zaradio novac. On kae: Da malo zaradim novaca, umjesto da budem besposlen. Njegov otac je aga. Njegova zemlja se konjem ne moe obii za dan. Moe li biti njegov nokat? Je li tvoj otac bio advokat ili sitni trgovac?" "Sa lica mi je proitao", pomisli Omer. "Sa lica mi je proitao da je pronaao metu, a sad uiva!" "Je li bio advokat?", upita ponovo Enver s gaenjem. "Moj je, eto, bio vojnik. Bio je takav vojnik da je, iz oduevljenja prema paama, moje ime..." "Moj je bio konobar, moj je bio konobar", ree Salih. "Sad mati od mene oekuje novac!" "Dobro, eto", ree Enver. "Zaradili smo pare. Ortak nam je, da je iv i zdrav, dao da zaradimo dobre pare!", ustade od stola i poe etati po sobi. "Jesi li znao da je njegov otac konobar?", upita odjednom, pribliivi se Omeru. "Sad sam saznao", odgovori Omer i sa stidom shvati da u svom glasu ima neto tuno. "Haaa, znaj, eto!", ree Enver krajnje otro. "Njegov otac je konobar. I to u hotelu Tokatlijan. Zna li ti to? Slui u restoranu u kome bezbrini snobovi, poput tebe, deru lomei pola kruha, a polovinu ostavljajui na stolu, gdje rospije koketiraju... Razumije li?", pa, titei Saliha kao da mu je stariji brat, dodade: "Zbog tih mondenskih ena ovaj momak ne moe ui u restoran. Jesi li i to znao?" Omer ne htjede nita rei. Nabrzinu je ispijao svoju rakiju i mislio da e, ne stigavi izii, odmah ovdje povratiti ukoliko bude nastavio piti tom brzinom. "Zbog tih mondenskih ena", ponavljao je Enver jo uvijek, pa natrenu-tak uuti, sjede na svoju stolicu i povika: "I ja u upecati jednu mondensku enu, ovjee! Zavest u curu iz visokog drutva... Skontat u jednu tako lijepu enu... Upecat u, Salihe, djevojku poput ena tih danskih ininjera. Kakva je to ena bila, zar ne?! Ortak, ti zna, reci nam kako se

love te mon-denske cure? ta, dakle, treba raditi? Reci, ta vole? Svaki dan u je voditi u kino; hou Boga mi!", pa najednom poloi ruku na Salihovo rame: "Vidi, Salihe, imamo para. Kad odemo u Istanbul, upecat emo po jednu curu iz visokog drutva. Imamo para. Imamo diplomu, ininjeri smo. Ti si zgodan. Kakav sam ja? Ja sam inteligentan!" "Nemoj se, brate, ljutiti, ali ti si kao ep", uzvrati Salih. "Nije bitno", ree Enver uvjerljivim i odlunim tonom. "Bitna je duevna ljepota", pa prasnu u smijeh. "Duevna ljepota!", povika i opet se gromoglasno nasmija, a onda se uozbilji: "Ako e pravo, ja pristajem i na te ciganke", ree. "Ali, i na cure iz visokog drutva...", pa se obrati Omeru: "Ali ti nee da kae. Ha, Salih, zna li koga bi, zapravo, trebali pitati? Tog njegovog prijatelja... Refika. On se razumije u ove poslove!" "Refik", pomisli Omer. Sjeti se njega. Maloas su bili tamo, kod onih radnika. "Prijatelj, on je moj najbliskiji prijatelj", pomisli. "On zna ko sam ja i ta sam." "On se razumije u ove poslove, jer sam ga jednom, prole zime, vidio na Niantau. S njim je bilo neto veoma lijepo!" "Podsmijavao sam se Refikovim idejama", pomisli Omer. "Omalovaavao sam te ideje. Meutim, vidim da je on uvijek bio pametniji, poteniji, bolji od mene. "Neto tako mlado i lijepo", objanjavao je Enver. "Vidio sam ih na Niantau, u onom kvartu visokog drutva, kako se dre ruku pod ruku. I ja u, kad odem u Istanbul, upecati jednu curu iz visokog drutva. Da to pitamo tog Refika. On je sa Niantaa, on dobro poznaje ove puteve..." "Ee, ve postaje previe", ree Omer. "Sta to? Jesi li se to naljutio? Vidi ti njega, Salihe! Ne da na svoga jarana! Hej, ovjee, mi znamo ko si i ti, a i taj tvoj jaran... Sjea se ovih iz kole, zar ne? Bio je ovaj, taj Refik, i sa njima jo jedan kao patuljak. Na sve su gledali s omalovaavanjem. Ovaj je bio kico. Svaki dan je dolazio u najotmjenijem kaputu i kravati; puio je lulu. Onaj patuljak bio je nekako boleljiv. Imao pogled iza naoara, nita drukiji od vraijeg... Mi smo bili na prvoj godini. Sjeam se tog tima pametnjakovia... Sve su omalovaavali... Najbolji je, opet, bio taj Refik. Izgledao je nekako dobronamjerno, ali mi je sad jasno: bilo je to od tupavosti i prostakluka!" "Dosta vie, dosta!", povika Omer, ali pomisli: "Uskoro e doi Refik. Da ne uje ovakve grozote, tako neto nije za njega!" "Vidi, vidi, ne dozvoljava da se bilo to kae o njegovom prijatelju! Ne dozvoljava da se neto kae o tom tupavom, prostom Niantaliji. Frajer je ostavio onu ljepoticu i doao ovamo. Zato je doao? Da plae... Da vidi Kurde, gladne, bijedu svoje domovine... Pie tekstove o razvoju sela i plae. Ide onom Nijemcu koji je nalik na enu i plae. Sine, ako si ve trgovac, sjedi smirom u Istanbulu, vodi svoje poslove, ne ostavljaj prazan krevet one svoje ljepotice! Ne, ne moe! Doi e ovamo da plae!" "uti, frajeru, uti!", prodera se Omer. Enver krajem oka pogleda Omera i nabrzinu dodade: "Tupoglav frajer, burazeru! Jo i neto zapisuje u biljenicu, zna. Pie dnevnik... Dri ga na stolu. Nekidan sam otvorio i pogledao. Da umre od smijeha! Gdje god da se pogleda, frajer plae... Ah, bijeda, ah ova zemlja, pie... Ponegdje je napisao i: Draga eno'. Umalo se nisam upisao od smijeha! A ena mu se zove Peri-han. Jedna ljepotica kao peri24! A ni krevet joj nije prazan, burazeru! Zna, ovo visoko drutvo. Pozvao je jednog i rekao: Ja odoh, a ti moju Peri..." Omer skoi sa stolice. Pojuri prema Enveru. Dok je jurio, pred oima mu oivjee neke scene svaa. Prije kavge, kavgadije se gledaju u oi i polahko prilaze jedan drugom. I

Enver je ustao. "Moda ga mogu oboriti zato to je pijan", pomisli Omer. Potom promrmlja: "Salih e nas rastaviti". Pade mu 24 Vila napamet da se nikad nije tukao, te shvati da ni Enver ne eli kavgu. "Tua bi bila neto veoma glupo", pomisli. "Udarat emo se nogama... Obojica emo udarati jedan drugoga... Ne moe se znati ko e pobijediti... Lomit e se flae i ae... A kad i Refik sazna da sam zbog njega zametnuo kavgu..." "Sa tobom se ja ak neu ni tui", ree Enver i sjede na svoje mjesto. Omer uze svoju flau i izie na ist zrak. "Pie mi samo stvara tegobu u stomaku", promrmlja. Sjede za sto napolju. Isprazni i posljednje kapi koje su ostale na dnu flae. Paljivo je oslukivao no Tarabuka se ula umorno, violina je cijukala. "Gotovo je", pomisli. "ta sad da radim?" Pomisli na brak sa Nazli. "Kerka narodnog poslanika! Eh, i mi emo imati svoju kuhinju!" Oslunu prema baraci. Iz nje vie nisu dopirali glasovi. "Da saekam Refi-ka", pomisli. "Neka doe. Malo emo popriati. Kasnije emo ii u Ankaru. Zatim u se ja oeniti kerkom narodnog poslanika. Dobro, a ta se jo moe raditi? Kako se moe ivjeti? Iznosio sam neke opaske o tome da se treba suprotstaviti obinom ivotu! Mogao bih, naprimjer, ovdje kupiti imanje. Imanje koje je Hadija pokazao. Poto li je? Koliko sam zaradio od svih ovih poslova? Stani da vidim: po koliko se kurua,25 prve godine, raunao kubik zemlje?" Iznenadi se, shvativi da je zaboravio tu cifru, koju je stotinama puta koristio u raunima koje nikad nee moi zaboraviti. Iz tog zaborava izvede zakljuak kako parama ne pridaje vanost i, upravo kad mu je nadolazio osjeaj ponosa, sjeti se cifre. Pomisli na Nazli. Mislio je na svoj povratak iz Engleske. Potom ugleda Refika, polahko se primicao, ali u njemu ne oivi ona ljubav, koja je, dok se u baraci prialo o njemu, maloas oivjela. Zijevnu proteui se i prisjeajui se da je veoma pospan i da danima nije mogao spavati kako treba. 25 stoti dio turske lire 39. jesen "Ubili su i cvijee koje je Devdet-beg posadio svojim ruicama", ree Ni-gan-hanuma ne pomjerajui se s mjesta na kome sjedi. Glavom je upirala na ugao gdje se nekada nalazilo cvijee ija je latinska imena napramet nauio njen rahmetli mu. Nigan-hanuma, Perihan i Nermin sjedile su na pletenim stolicama pod drvetom u bai iza kue. Uprkos tome to je protekao sat otkako je Osman iziao iz kue, jutarnja rosa se jo uvijek nije podigla sa listova i trave; slabo jesenje sunce nije uspijevalo izvui jutarnju svjeinu iz bae. Bio je zadnji dan septembra. Navravala su se dvije sedmice od njihovog povratka sa ostr-va. Kuom na Niantau ve dvije sedmice vlada poveano neraspoloenje i jesenja atmosfera - kuhar Nuri umro je prije dvije sedmice, tano ujutro na dan njihovog povratka. "Cvijee koje je svojim ruicama sadio...", ree Nigan-hanuma ponovno. Uuti, ne dovri reenicu, a na licu joj se javi poznati nesretni i potiteni izraz. Pogledom koji je okrivljavao sve, svakoga, cijeli svijet, osim Devdet-bega, odmjeri svoje snahe. "Nuri se povue i ode ba onda kad nam je bio potreban", ree. "Ako nita, osjeao je potovanje prema Devdet-begu, zalijevao je cvijee."

"Izgleda da je njihova imena Devdet-beg napisao na jednom papiru", ree Nermin. "Da odem danas na Eminonu i da ih kupim!", pa se okrenu i hladni i otri pogled usmjeri na Perihan. "Jesi li shvatila gdje u ii danas ponodne?", govorio je njen pogled. Perihan sa strahom maknu pogled sa Nermininog lica. Nejasan joj je bio izazivaki stav koji je Nermin zauzimala nakon sluajnog susreta prije mjesec. Tada je vidjela Nermin na eljeznikoj stanici na Sirkediju kako ide pod ruku sa zgodnim i visoldm ovjekom. Sluala je Nigan-hanumu jer nije htjela razmiljati o ovome. Nigan-hanuma je priala da nikad nee moi nai isto sjeme, da e ih, ukoliko ih i pronae, ubiti onaj vrtlar, koji niemu ne vrijedi. Vrhovima prstiju je zatezala uglove ala na ramenima. Potom joj pogled zastade na slukinji, koja je, sa tacnom, izlazila na kuhinjska vrata, malo saekala da joj se priblii i upitala: "Je li se ona probudila?", pitala je za Aju, koja se prije etiri dana vratila iz Evrope. Emina-hanuma glavom naini znak da nije. Prije nego to je spustila tac-nu na sto, okrenu se Perihan: "Mlada gospodo, djevojica plae". Petnaestomjesenu Melek vie ne spominju kao bebu ili dijete, ve kao djevojicu. Perihan ustade. Uze napunjenu oljicu aja i novine sa tacne, pa krenu u kuu. Ula je kroz kuhinjska vrata i izila gore. Penjui se uza stepenice, iz kerkinog plaa, glasa koji se prekidao i jaao, shvati da je napunila pelene. im je ula u sobu, prila je krevetiu. Osmjehnu se ugledavi kerki-cu. I Melek je pogledala u nju i, zaboravljajui na svoj problem, uutila. Zatim nastavi plakati. Perihan je aj i novine spustila na sto i kerkicu podigla kao paketi. "Ah, ti mala vragolanko", proapta osjeajui toplinu medu djeijim nogama i to neto malo u svojim rukama spusti na sto prekriven debelom prekrivaem. Poe, kao stoje to uobiavala, priajui sa njom skidati odjeu i tanke pamune pelene. "Uh, izgleda da smo se oznojili", ree skidajui gornju kouljicu i pomisli da je pretoplila. "Ali, zar bi bilo bolje da se razboli?", ree pomislivi da je zahladnilo. A kad Melek neto promrmlja, obradova se kao da joj kerka daje zapravo. Potom joj Refik pade napamet. Prema onome to je pisao u posljednjem pismu, u toku ove sedmice trebao bi biti u Istanbulu. Perihan se bojala da ne primi novo pismo u kome e Refik saopiti da e zakasniti jo mjesec. "Navrava se sedam mjeseci otkako je babo otiao", ree napreui se s balijom, koju nikako nije uspijevala otkopati, i uplai se svoga glasa, jer je ula korake koji su se penjali uz stepenice. Balija se otkopa. "Moda e napokon doi", pomisli. Namrti lice ugledavi da se kaka razmazala po peleni. Zaprljane pelene ostavi u jednom uglu, uze kerkicu u naruje, ue u kupatilo i opra je. Dok je prala, razmiljala je o svojoj i Refikovoj situaciji. Kad dijete kihnu, shvati da kerkici ne prija hladna voda i uspanii se. Pade joj napamet otac ljekar. "Bi li bilo bolje da iziem odavde i da se vratim kui", pomisli kad kerkica zapoe plakati. Mnogo je razmiljala o tome, prije tri mjeseca je donijela i odluku, ali je majka omela. Sjeti se rijei kojima je majka objanjavala da je Refik ostavio Istanbul, a ne nju. "To je glupost", pomisli. Potom odustade. "Nije glupost", promrmlja. Sjeti se Refikovih pisama u kojima se izvinjavao i priznavao da je sva krivica njegova. Pomisli na odgovore koje mu je napisala. Ponosila se pismom u kome je pisala da uope ne razmilja napustiti kuu, predosjeala da Refik isto osjea. Strahujui da se dijete ne prehladi, nabrzinu se vratila u sobu. Izvadila je kouljicu i istu pelenu. "Kako bi u mojoj situaciji postupila neka druga ena?", zapita se. Nato, kao i uvijek, ne dade odgovor; svoje stanje smatrala je jedinstvenim. Razlog njene jedinstvene situacije je u Refikovoj jedinstvenosti: nijedna ena koju poznaje nema mua

kao to je Refik. Ali kada, nakon to joj je obukla odjeu, dijete jo jednom kihnu, htjede se kazniti: "Jo uvijek stanujem u ovoj kui, jer sam bez dostojanstva", pomisli. Lahnu joj kad dijete poloi u kreveti. Odluujui da se kutarie misli koje joj sedam mjeseci, svaki dan, mute razum, sa stola uze oljicu aja i otvori novine. aj se ohladio. "Izbjegnut svjetski rat. U Munchenu postignut potpuni sporazum", pisale su novine, "Daladije, Hitler, Chemberlein i Musolini". Pcrihan, kao to je to uvijek radila, poe poudno itati novine, kao da eli ui u svijet izvan sebe. Niko u kui nije briljivije pratio zbivanja u dravi i inozemstvu kao to je to ona inila. Upravo kad je zavravala sa itanjem vijesti o Minhenskoj konferenciji, otvorie se vrata bez kucanja i ue Ner-min. "Ima li zeleni konac?", upita Nermin. "Ove boje!", pokazivala je dugme svijetlozelene boje koje je drala u ruci. Ponovno obuzeta neodreenim strahom, Perihan ustade. Kao da je krivica biti sama sa njom u sobi i kao da se to prije treba osloboditi toga, nabrzinu otvori staru tanu iz osnovne kole, koju je koristila kao kutiju za ivai pribor, uspanieno je prerovi, nae traeno i prui. "Hvala ti", ree Nermin i osmjehnu se kao to je to inila kad bi vidjela tu staru tanu, pa, zamiljenog lica, koje je otkrivalo da se vratila razmiljanju o svom dugmetu i haljini na koju e priiti dugme, izie iz sobe. Nerminino osmjehivanje na njenu tanu iz osnovne kole ovaj put Peri-hani nije izgledalo simpatino; doivjela ga je kao neto hladno, poniavajue, ak kao neto ime opet izaziva. Gledajui iza zatvorenih vrata, preispita se vara li se ili ne. Potom se sjeti dana kad je Nermin vidjela sa zgodnim mukarcem. Taj susret joj se svakim danom na razliite naine oivljava u svijesti. ovjek za koga je mislila da je zgodan imao je duge zulufe, lice potamnjelo na suncu, njegovane brkove i ruke. Kod Perihan je pobuivao strah i gaenje. Bila je dola na stanicu da, na lokalni voz za predgrae, isprati majku, sa kojom se sastala na Karakoju. Iz jednog staninog restorana izila je Nermin sa nekim ovjekom. Ugledale su se istovremeno, Perihan nije uspjela maknuti pogled. Nermin se prvo uspaniila, a potom osmjehnula sa zbunjujuim izazivanjem, koje je uplailo Perihan. Kad su bile na desetak koraka jedna od druge, odjednom su obje okrenule glave u drugom pravcu. Perihanina majka, koja je priala o obavljenoj kupovini, nije vidjela Nermin. Kad su se sa Osmanom uveer vraale na ostrvo, hladnokrvno dranje Nermin toliko je iznenadilo Perihan da joj je dolo da povjeruje da je na stanici vidjela njenu dvojnicu. Ali, kad se sjeti da joj je, nekoliko sedmica poslije ovog susreta, Nermin u bijesu rekla da Osman nije nita drugo nego maina koja upravlja tom mainom novca zvanom firma, da je, takoer, jedno vrijeme imao i ljubavnicu, nije mogla ne pomisliti da njeno ponaanje ima odgovarajui razumni osnov. Kasnije, kad se svakim danom susretala sa izazivakim rijeima i ponaanjem Nermin, taj susret je poeo drukije oivljavati u njenoj svijesti. Svakim danom je sve vie vjerovala da je ono osmjehivanje Nermin na stanici na Sirkediju hrabrije i uasnije; mislila je kako se, mijenjajui dimenziju, njeno osmjehivanje ruga. "Vidi, ja se ne ustruavam ovo initi!", govorilo je osmjehivanje. "Ja sam toliko slobodna ena da ti to apsolutno ne moe shvatiti. A ti se samo toga plai i posluno iekuje svog mua..." Sa strahom ponovo pomisli na isto te, shvativi da misli na to da e popodne Nermin obui zelenu hajinu i ii nekud, odlui se zabaviti neim drugim, pa otvori novine. Proitala je reenicu-dvije, kad neko pokuca na vrata. Ue Aja smijeei se.

Otvarajui vrata, Aja zijevnu, poljubi Perihan u obraze i opet se osmjeh-nu. Priblii se Melekinom krevetiu: "Vragolanko, kako se samo dere!" "Aaa, je li te probudila?", upita Perihan. "Ne, duo, ionako sam htjela ustati rano", odgovori Aja i primaknu se prozoru i protegnu. "Ooooh, kako lijep dan!", pa se okrenu i primaknu obrazu male djevojice i uze zveku koja je stajala pokraj krevetia, primaknu Melekinom licu i poe mahati; na sebi je imala plavu svilenu spavaicu. Perihan je vidjela njen bijeli vrat i gornji dio grudi. Pomisli kako se iz vicarske vratila kao sasvima druga osoba. "Hah, ha! Vidi ovo, vidi! Jesi li prepoznala tetku, mala Melek?", upita Aja, spusti zveku pokraj kreveta i protegnu se zijevajui te poe prebirati po kosi i eati se. "Nisi se, izgleda, naspavala", ree Perihan. "Kasno sam legla. U dva... Ali, tako smo se zabavili..." Perihan je znala da je bila sa sinom Fuad-bega i Lejla-hanume Remzi-jem i njegovim drutvom. "Kud ste ili?" "Na Bejoglu. Na Tunelu je otvoren jedan novi restoran", odgovori Aja. "Veoma lijepo mjesto. Napokon se i kod nas otvaraju lijepa mjesta. Veoma sam se obradovala kad sam to vidjela. Poslije smo svi skupa otili na sijelo kod teta-Lejlinih. U povratku smo se svatili na Emigran, na aj. Zna li moda mama kad sam dola?" "Maloas je pitala jesi li se probudila", odgovori Perihan svojom dobro poznatom intimnou. "ta ako sam ostala dokasno...? Zar i sama nije prije etiri mjeseca traila da ovako izlazim?" Prila je prozoru, a potom se iznenada okrenula: "Tako je dobar momak!" "Ko?", upita Perihan i osmjehnu se s razumijevanjem. "Remzi je tako dobar momak", uzvrati Aja. "Uvijek se zalae da mi bude dobro. Stalno misli na mene. Pravi dentlmen. Pristojan. iroke ruke. Poten... Ah, vidi ti moje mame. Namrtila lice, eka mene!" Otvori prozor i povika: "Hej, heej! Ja sam ustala! Dobro, dobro, dolazim!" Okrenu se prema Perihan, zamisli se kao da istrauje ta je ono o emu je maloas priala i sjeti se. "Aa, da! Tako je dobar momak. Iskazao mi je bliskost u vicarskoj. Ljutila sam se na sebe to ovdje nisam shvatila da je takav. Zapravo, posebno je pitanje to to sam ranije bila takva... A moda se promijenio i moj pogled na svijet! Smije se? Ne, ne. Kad ode tamo, ovjek promijeni stav o svemu!", i oi joj zasjae. "Tamo je sve drukije, toliko posebno, i ljepe nego ovdje... Kad emo biti takvi, pitam se. Hoemo li moi biti takvi? I mi emo, ako Bog da, biti kao oni, zar ne? I ti bi, Perihan, neizostavno trebala otii tamo. Otii sa mojim bratom", pa naglo zauti, kao da je uradila neto pogreno. "Ne znam", uzvrati Perihan zamiljeno. "Hoe li, duo, stalno sjediti ovdje, u ovoj sobi...?", upita Aja. "Ja u nagovoriti brata. Moda da odemo skupa! Ali, tamo ovjek mijenja pogled na sve. Tamo sam shvatila da je moj ivot - ivot. Ko ode tamo, obavezno postane neko drugi. Ili sa njima... Nema veze... Ja se ionako vie nemam namjeru toliko zatvarati u ovoj kui... Upisat u se na

fakultet, ali i ne razmiljam previe o tome. A moda jednom, nakon godinu dana,vidi ja...", pa pocrveni smijeei se. Odjednom se otvorie vrata. Bio je to Jilmaz, sin kuhara Nurija. U ruci je imao kuvertu. im ugleda kuvertu, Perihan shvati da je od Refika i da pie da e zakasniti jo mjesec. "Gospoa Vas oekuje dolje", ree Jilmaz, pruajui kuvertu Aji; trudio se da ne gleda u Ajin goli vrat. "Dobro, dobro, dolazim", uzvrati Aja. "Da Vam doduak donesem u bau?", upita Jilmaz stidljivo i ponovo se trudei da gleda mimo njenog vrata. "Ve je kasno", odgovori Aja, rukom prekri vrat i popravi spavaicu. "Nema veze, donesi, eto, neto! A mami reci da silazim!" Nakon to se zatvorie vrata, okrenu se prema Perihan pokazujui iza sebe: "Trebao je, duo, prethodno pokucati na vrata", ree. "Zar nije pokucao?", upita Perihan iznenaeno. "Ma, nije... Ali ima veoma smijean nos, zar ne? Odmah pocrveni! Koliko je slian svom ocu! Ah,veoma me pogodila Nurijeva smrt. Zao mije to nisam bila na njegovoj denazi. Mene je, zna, zvao Sjemenka. Vjerovatno zbog toga to sam bila mala, utuena i suha kao sjemenka. Kako bih voljela jo jednom vidjeti Nurija! Mene je veoma volio. Namjestu je umro, od srca, ha? ta je, tu je; dobro je to je brat primio njegovog sina na posao. Dobro se sjetio... A bilo bi neprilino da sina iji nam je otac tolike godine kuhao zapoljavamo kao nosaa u skladitima zato to nije kolovan. I ovo e ve polahko nauiti." Perihan je sluala krajnje odsutno. Oi su joj bile na kuverti u Ajinim rukama. "Opet isto! Opet pie da e zakasniti", mislila je. Aja primijeti gdje je Perihan uperila pogled. "Haaa, ima pismo, zar ne?", upita i pogleda kuvertu. "Od mog brata! Ah, Boe, a ja brbljam li, brbljam!", pa prui pismo Perihan. "A i mama me eka!" Aja krenu prema vratima. Upravo kad je bila na izlazu, pogleda Mclek u krevetiu. Mahnu malim zvrkom i vesela izie. Perihan prazno pogleda zatvorena vrata i kuvertu u rukama. Iz ladice na komodi izvadi turpiju za nokte. Zavue je u kuvertu, ali je odmah ne podera. Svako Refikovo pismo otvarala je pomalo odugovlaei. Pri tom bi razmiljala ta bi eljela da je napisano u njemu. "Sta elim?", pomislila je opet. "Da pie kako e odmah doi. Sta e biti ako se odmah vrati? Sa bratom e ii u kancelariju." Pomislila je na Osmana, Nerminin osmijeh koja je za njega rekla da je maina koja upravlja mainom za brojanje novca, na Aju. Potom se uplai onoga to joj pade napamet. "Sta bih voljela da Refik bude?", pomisli. Uplai se kad joj njena razmiljanja i elje natrenutak postadoe glupe i nerealne. elei da ne razmilja nioemu, otvori kuvertu i proita pismo. Opet isto: pisao je da e zakasniti, ali je vie pisao o neemu to naziva razvoj sela. Razmiljajui o tome ta bi to moglo biti, o tome kakvu bi vezu Refik mogao uspostaviti izmeu projekta razvoja sela i ivota svoje supruge, poe ponovo itati pismo. 40. Ankara Muhtar-beg srdito poskoi i ushoda se hodnikom Ministarstva koji je imao visok plafon. "Obeao je, ali pola sata ekamo ovdje!", proapta. "Smrailo se. O emu jo uvijek priaju unutra?" Upitao je gledajui Refika kao da on moe dati odgovor. Stidei se,

maknuo je pogled sa Refikovih oiju: "Doli bismo u neko drugo vrijeme!" Odjednom se okrenu: "Sinko, ja sam Muhtar, narodni poslanik iz Manise. Da ne bude kakva zabuna", procijedi, odlunim pokretom otvarajui vrata ministrovog sekretara. Sluajui sekretarov odgovor, namrti se. Kaza: "Ako je taj iz njemake trgovake delegacije, ja sam iz turske narodne delegacije!", ree pomalo usiljenim gnjevom. Naini pokret kao da e zalupiti vratima, ali odusta i pristojno potegnu za teku. Nastavi hodati hodnikom. Potom prie Refiku i sjede pokraj njega: "Vidite, eto. To je Ankara!", ree. ekali su pred vratima ministra poljoprivrede. Narodni poslanik, koji je saznao za namjere i Refikove projekte, koji je sa Omerom doao u Ankaru, odluio je pomoi bliskom prijatelju budueg zeta. Nakon to je sasluao Refikove projekte, narodni poslanik je rekao da e ga spojiti sa ministrom, pa ak i sa Ismet-paom, ali oeldvana prilika nikako da se ukae. Bili su veoma zauzeti ministri sa kojima je narodni poslanik bio blizak, veina ih nije bila u Ankari. Sve je pomutila teka Ataturkova bolest, svi su poeli neto iekivati. Refik jo uvijek nije mogao vidjeti ni Sulejmana Ajelika, pisca u asopisu Organizacije, sa kojim se dopisivao dok je boravio u Kemahu. Prvih dana po dolasku u Ankaru nastojao je doi do nekog definitivnog rezultata u vezi sa projektima, a potom je, zapanjen, saznao da je pisac otputovao na godinji odmor. Ve dvadeset dana bio je u Ankari, ali se jo uvijek nije vidio ni sa jednim nadlenim. "Ankara je ovo! Ali, ti se uope nemoj onespokojavati", ree narodni poslanik. "Ako ne moemo pomoi ni nekome poput tebe..." Uuti sa zamiljenim izgledom. "Ako ne moemo koristiti nekome kakav si ti...", ispravi se. Prije sat, telefonirajui u hotel u kome je odsjeo, kazao je Refiku da se u Parlamentu susreo sa ministrom poljoprivrede, da mu je zakazao sastanak u pet, te da brzo doe u Kizilaj. Sastali su se u Kizilaju, pourili u Ministarstvo, ali im prije pola sata sekretar ree da je ministar zauzet. Narodni poslanik iz Manise opet gnjevno die svoje krupno i staro tijelo, koje uope nije sliilo siunom tijelu njegove kerke Nazli, i nastavi etati hodnikom Ministarstva. Potom se otvorie vrata. ula se galama i ljudi poee izlaziti. Po boji njihovog tena, dostojanstvenom i uspravnom hodu, Refik shvati da su neki od onih to izlaze bili Nijemci. Za njima izie neko za koga je mislio da je ministar, a za njim i prevodilac. Zajedno su ili do kraja hodnika, a u meu-vremeno je krajem oka ministar pozdravio Muhtar-bega. Ubrzo se urno vrati i ue u kancelariju. Sekretar izie i pozva Muhtarbega, ali on je ve uzeo Refika pod ruku i ljutito ga vukao prema ministrovoj kancelariji. "Dobro, ta u rei ministru? Kako mu sve mogu rezimirati?", promrmlja Refik. "Rei u mu tu ideju koja predstavlja sr i jezgro mojih projekata..." Uli su u veliku, prostranu, ali stvarima prenatrpanu sobu. Ministar nije bio za stolom, ve pokraj prozora; gledao je vani i pripaljivao cigaretu. Ministra, kojeg je manje-vie poznavao iz novina, Refik nije doivljavao kao nekoga koga se treba plaiti i osjeati pretjerano potovanje. Inae, nije bio u uskom krugu onih koji zauzimaju znaajno mjesto u Partiji i koji iz jedne prelaze u drugu ministarsku fotelju. Mora da je dobio ministarstvo zbog bliskosti sa Delalom Bajarom. Kada primijeti da su uli, ministar se okrenu. Izvini se Muhtar-begu zbog ekanja, potom, upirui kroz prozor rukom prema dolje, kaza: "Ovi Nijemci... Cijela Ankara sad tri za ovim Nijemcima". "Premijer je zamolio da, zbog tehnikih detalja, i ja obavim jedan razgovor sa nekima iz delegacije. Ostavio sam vas da ekate. Moda se moe potpisati neld trgovinski sporazum. Od nas je zatraeno da, za svaki sluaj, poradimo na detaljima... Ooo, da, je li to mladi o kome ste priali?"

Rukovao se sa Refikom. "Muhtar-beg je priao o Vama. Vi ste ininjer?" "Da", proapta Refik. "Ono to predstavlja bit mojih projekata...", pomisli. "Znate li Vi koliko domovina ima potrebu za svojom djecom koja, poput vas, ele neto uraditi i koja se trude?", upita ministar. Okreui se Muhtar-begu, napravi izraz lica koji je kazivao pod kako tekim uvjetima obavlja svoju dunost: "Ovaj momak maloas, taj pola sata razmilja da bi preveo jednu reenicu sa njemakog... Bilo me stid!", pa se opet okrenu Refiku: "Zemlja ima potrebu za upuenim i obrazovanim ljudima", ree. "Momak je ininjer graevinarstva", ree ponosno Muhtar-beg. "Aa, graevinski ininjer, dakle", ree ministar, koji je, u meuvremenu, preao za sto i prelistavao neki dosje i, sasvim oito, razmiljao o neemu drugom... "Veoma interesantno. Mainski ininjer, a obraa se ministarstvu poljoprivrede, poto..., poto... za..., ovaj...", pa zbunjeno podie glavu. "Za ta ono bi?", proapta. Onda, ne sluajui Refikov odgovor, klimnu glavom s izrazom tolerantnosti: "Aa, naravno, naravno!" "Imam odgovarajue projekte, gospodine", ree Refik. "Iznosim postulate razvoja sela..." "Naravno, naravno", govorio je ministar. "elite li to objaviti?" "elim da se to proita, raspravlja o tome i da se sa drugim stavovima o tom pitanju..." "Nae ministarstvo ima dotacije za odgovarajue publikacije", ree ministar. "Je li vaa knjiga obimna? Mogu lije pogledati, ako je tu?" "Nisam je jo prekucao", ree Refik i preznoji se od stida. "Da, ako je debela, moete nam dati i njen rezime", ree ministar, koji je na Refikovom licu vidio izraz zbunjenosti. "Ako se ne varam, momak eli da se o tome raspravlja", ree Muhtar-beg. "Da se proita i raspravlja", umijea se Refik. "Naravno, ja u prvi proitati tu knjigu", ree ministar. "Pridajemo znaaj svim novim idejama o poljoprivredi i razvoju sela", pa se vrati dosjeu ispred sebe, pogleda na sat, poe prevrtati po ladicama. "Ali, zato Vi ne sjednete?", a sam se pridie na noge; Pozva sekretara. "ta mu jo mogu rei?", pomisli Refik. "Da mu kaem da mi je bitna rasprava i da se ujedinjenim seoskim jedinicama dopremi sva moderna gradska...? Da mu bar kaem da meni nije bitno da se objavi ono to sam napisao...? Pria sa sekretarom? Ah, nisam pametan!" "Vi ete, dakle, naem ministarstvu ostaviti kratki rezime svoje knjige. Ja u popriati sa lanovima Komisije za publikacije", ree ministar nakon to je sa sekretarom izmijenio nekoliko reenica. "Ima jo jedan nain", ree kad vidje Refikovo lice. "Vi objavite bez skraivanja, a mi emo, kao Ministarstvo, otkupiti odreeni broj..." Predlaganje ovog naina rjeenja smatrao je inom velikodunosti, pa polahko podie glavu i osmjehnu se Muhtar-begu. Potom u veliku tanu, koju je izvadio iz ormara, na brzinu potrpa dosjee sa stola i papire koje je izvadio iz ladica. "Ne, nije to ono to ja elim", pomisli Refik. "A ovaj ovjek mi moe pomoi!"

Nakon to je u tanu smjestio i dosje koji mu je donio sekretar, kaza: "Izvinjavam se. Ostavio sam vas da ekate, a sad moram hitno izii", ree. "U njemakoj ambasadi prireuju veeru u ast dr. Funka." Zatvorio je tanu, u pepeljari prignjeio cigaretu, nainio nekoliko koraka i priao Refiku. Potom se, drei Refika za gornji dio ruke, okrenuo Muhtar-begu. "Veoma mi je drago to si mi doveo ovog mladia", ree. "Obavezno u mu pomoi!" "Zahvaljujem se, ali ja bih, vie nego tako neto, elio da se pokrenu rasprave", ree Refik shvatajui da je napokon doao trenutak kad treba neto rei. Kao da e po snazi njegovih miia shvatiti ta mu pada napamet, kakav je ovjek, ministar je stiskao Refikovu ruku: "Kakva rasprava?" "Kao, naprimjer, u asopisu Organizacija", odgovori Refik i primijeti da se ministrovo raspoloenje pokvari; pogleda Muhtar-bega, i on se iznenadio. Ministar pusti Refikovu ruku: "Ah, asopis Organizacija. Pokret Organizacija. Ali, njihova moda je prola", pa se okrenu prema Muhtar-begu: "Prola, zar ne?", pa, poprimivi izgled kao da se neega sjetio, ree: "Kako je Ismct-paa?" "Ja znam isto koliko i Vi", odgovori Muhtar-beg, a lice mu se zacrvenilo. Refik se prisjeti da je Nazli priala da je njen otac nekada bio blizak sa Ismet-paom, da nose prezime koje im je dao Ismct-paa. Shvati da je rekao neto pogreno, ali nije uspijevao razaznati ta. "Svi smo mi privreni Ismet-pai, ali sad je Delal-beg premijer", ree ministar. "Zato ba on? U ovim danima, kad je Ataturk teko bolestan, on nijednom da ode do Istanbula!" Ministar je koraao prema vratima, ali se iznenada okrenu Muhtar-begu, pokazujui na tanu u svojim rukama: "Posla nam je preko glave, gospodine", ree, ali ne izgovori to u srdbi, ve s osmijehom. "Danas njemaki ministar ekonomije Funk, a sutra ugledate engleskog ministra ekonomije; sir, ne znam ko. Ne obraajte panju na Minhensku konferenciju; svijet ide u rat. Svi nas ele na svojoj strani. Zar nije tako?", kazao je kao da je elio da potvrde njegove rijei. Izili su iz sobe i sva trojica zajedno ili hodnikom. "ta velite o jueranjoj nesrei?" Juer su se prevrnula kola koja su po imanju vozila suprugu dr. Funka, njemakog ministra ekonomije. ena je povrijedila ruku. "Ili ono to je prekjuer rekao za sveanim rukom?", kaza ministar si-lazei niz stepenice. "Njihova trgovina sa nama nije prepreka naoj trgovini sa ostalim zemljama. Dakle, kae da je prepreka... A, naalost, Ataturk je bolestan. ekamo... ta e se izlei iz svega ovoga? Zar nije tako?" Ministar se zaustavi na pragu izlaznih vrata. Traei neto, osvrnu se oko sebe. "Daj mi to, sinko!", ree i obue je kaput koji mu je pruio posluitelj, pa, pridravajui Refika za ruku, okrenu se Muhtar-begu: "Hvala Vam to ste mi doveli ovog mladia", ree. "Pomoi u mu". Sumnjiavo odmjeri Refika. "Uinit u sve to je u mojoj moi", pa pogleda Muhtar-bega: "Zelje narodnih poslanika su naredbe nama... U kom pravcu ete vi?", upitao je to pokazujui rukom na slubeno vozilo. "Proetat emo", uzvrati Muhtar-beg otrim tonom.

"U tom sluaju, ja u porazgovarati sa lanovima Komisije za publikacije", ree ministar i pristojno, ali, u isto vrijeme, i s osmijehom koji je omalovaavao pristojnost, ude u auto; kola buno krenue. Muhtar-beg je gledao kako se kola pomijeae sa tamom. "Sojtarija, arlatan, pokvarenjak!", povika. Krenue zajedno prema Kizilaju. Zrak je bio hladan, suh i beivotan. U Jeniehiru, na glavnoj ulici, bila je masa slubenika koji su izili iz svojih ureda, zatim oni koji su obavljali veernju kupovinu te oni to, prije povratka kui, s nogu neto popiju. "ekam vas opet", rekao je ministar. Svi su ekali pred izlozima, u malim kafanama, pred cvjearnicama, na autobuskim stanicama. "I ja, eto, ekam", pomisli Refik. "ovjek, koji bi trebao biti ministar ide ak tamo za sitnim njemakim slubenikom", govorio je Muhtar-beg. "Gdje je potovanje drave? Zatim, ima hrabrosti da neto pria o Ismet-pai." "A Perihan me eka u svojoj sobi", pomisli Refik. "Brat u kancelariji, majka u dnevnom boravku!" Primijeti da osjea stid, da ne eli razmiljati. "Vidi, misli da od njega traimo novac, da elimo prodati knjigu. To je zato to kod ovakvih nema ni trunke onoga to se zove idealizam. Ali, jo uvijek je isti kadar na dunosti. Uskoro e se sve promijeniti", nabrajao je Muhtar-beg i uzdahnuo. "Uskoro e se sve, ako Bog da, promijeniti!" "Dobro, a ta e biti sa mnom?", pomisli Refik. Ljude na ulici je doivljavao je nezanimljivim, zamornim. Osmjchnu se prisjetivi se romana Ankara, koji je stajao na uzglavlju u hotelskoj sobi. Htjede tjerati egu sa sobom, ali uplai se i promrmlja: "Nioemu ne elim razmiljati!" "Aaa, hajde, nemoj mrtiti lice!", ree Muhtar-beg. "Sve e se dovesti u red. Utanait u ti susret sa ministrom finansija, ministrom pravde. Ono to si napisao ima i te dimenzije, zar ne? Ne mrti se! Treba znati ekati. Treba biti i oprezan. Zato si spomenuo onaj asopis? ta je, tu je. ta je, tu je. Samo, doao si ovamo u veoma nezgodne dane. Sve se mijenja i mijenjat e se. U ovakvim vremenima pobjeuju oni koji znaju ekati. Ali, ovaj ovjek je veliki prostak. Ne Ministarstvo, Ismet-paa ovom ovjeku ne bi dao ak ni da mu tanu nosi!" Stigli su do ugla Kizilmejdana. "Sutra Vas, sa Omer-begom, oekujem na veeri", ree narodni poslanik stavljajui ruku na Refikovo rame. Refik se vratio u Ulus, u hotel. Popeo se u sobu. Pogleda Goetheovu sliku, koju je stavio na mali sto. "ta sam ja?", proapta. Isprui se na krevetu. Razmiljao je o razgovoru sa ministrom, o svome dvadesetodnevnom ekanju, o sedam mjeseci na eljeznikoj pruzi, o Istanbulu, o Perihan. Jednom, prije godinu, na Beiktau je pitao Muhidina je li isti kao to je bio. "Kakav sam sada?", promrmlja, ali kroz glavu mu nisu prolazile misli ve ministro-ve rijei i neke uspomene: Perihan, kua na Niantau, nekadanji ivot... Dugo je leao ne razmiljajui nioemu, gledajui prljavu sijalicu u hotelskoj sobi. Potom otvori roman Ankara Jakupa Kadrija. Opet je, kao i uvijek, smijenim i jadnim doivio ono to je proitao, a potom, prisiljavajui se, povjerovao u pievo uzbuenje. 41. Djevojka republikanka

Horoz zapjeva. Horoz zapjeva jo jednom. Nazli se probudi: "Dan Republike", pomisli. Pogleda na sat; sedam. Ustala je iz kreveta dok je horoz jo jednom pjevao. Soba joj se uini hladnom. Pogleda kroz prozor. U bai susjedne kue bile su kokoi. "Dan Republike", pomisli opet. Uzbudi se. Prva dnevna svjetlost udarala je u kokoinjac. U bai u kojoj je pjevao horoz, u papuama je etao i puio neki ovjek, koji je preko pidame prigrnuo kaput. Bio je to pukovnik Muzafer-beg, koji radi u Ministarstvu odbrane. Ranije, prije deset godina, prvih godina kad je njen otac izabran za narodnog poslanika i kad su doselili u Ankaru, na Dan Republike bi, sa suprugom, dolazio u praznine posjete. Meutim, posljednjih godina vie ne dolaze. A sad izgleda kao da ne obraa panju na praznik. Sa zaraslom bradom i u izblijedjeloj pidami, vie slii oboljelom od tuberkuloze koji eta po bolnikom dvoritu, a ne na nekog oficira koji doekuje petnaestu godinjicu Republike. Nazli se ne htjede zanimati ovim alosnim prizorom. Bilo je rano, mora da se jo niko nije probudio. Odlui proetati do Kizilaja i natrag. Nabrzinu se umi i obue. Nije razmiljala ta bi obukla, jer je o tome, spontano, sino, pred spavanje, razmiljala po navici uoi praznika. Na ogledalu na natkasni posmatrala je crvenu haljinu na bijele prugice, i dopala se samoj sebi. Potom upali pei. Ubrzo e se otac probuditi, kuu e zatei prijatnom i toplom i pomislit e kako se Nazli probudila prije ostalih. U to vrijeme ona bi trebala biti u etnji po Kizilaju. Svidje joj se razmiljanje o svemu tome. Osjeala se zdravom, inteligentnom i simpatinom. Pomilova maku. Trebala joj je dati neto da pojede, ali eljela je odmah izii. Sila je niz stepenice i polahko zatvorila vrata, da niko ne uje. Tmurno i suho nebo visilo je nad Ankarom; mirisalo je na praznik. Krenu. etnja u prazniko jutro bila je stara porodina tradicija na koju se poelo zaboravljati. U vrijeme kad je majka bila zdrava, ne samo na Dan Republike, ve i za vrijeme svih ostalih nacionalnih praznika, svi bi, malo poslije svanua, zajedno etali do Jeniehira i vraali se. Otac bi izgovarao poune rijei oduevljenja, rahmetli majka bi se vie alila. Nazli bi mislila da se otac i majka vole i da je lijepo to tako zajedno etaju. Osuujui sa zabrinutou, otac bi pokazivao na kue bez zastava, a Nazli bi alila to su ljudi tako loi. A sada, dok ide izmeu jednoobraznih kua sa dvoritem, gleda u zastave i, po staroj navici, raduje se to ne vidi kuu bez zastave. Ila je hitro, kao da se negdje uri, kao da negdje treba stii, ali bilo je jo mnogo do buenja ostalih; oekivao ju je dugi i netaknut dan. Ujutro bi trebali doi Omcr i njegov prijatelj Refik. Sigurno e, potom, doi ika Refet. Jest e, potom e otac otii u Parlament, na ceremoniju estitanja, pa e svi skupa ii na stadion, zatim e, predveer, skupa moda ii u Jeniehir, izii na Ulus i gledati vatromet. Nastojala je raziljati o tome, ljutiti se na vlasnike kua bez zastava i sjeati se proteklih slatkih praznika, ali na pameti je imala neto drugo; znala je da se toga nee moi jednostavno rijeiti: "ta e biti sa mnom i Omerom?", mislila je i, strahujui od onoga to joj pada napamet, posmatrala prozore kole pokraj koje je prolazila. Po prozorima su povjeani krep-papiri, Ataturkove slike, zastavice sa Ataturkovim likom i fenjeri. Pomisli na praznike koje je u djetinjstvu provela u Manisi. Njen otac je tada bio u centru svega. Dok je valija Muhtarbeg drao govor u povodu Dana Republike, ostali gradski elnici bi estitali jedni drugima, potom bi pomilovali bijele masnice u ispletenoj kosi valijine kerke u crvenoj haljini. A njena majka bi se smjekala kao da joj se sve inilo pomalo komino, a pomalo tuno, paljivo preuveliavala bolest u pluima, potom bi, blagim rijeima, svoju kerku

podsjetila na otru liniju izmeu onoga to se treba i to se ne smije raditi. Ataturk, koji se tada oekivao da posjeti vilajet, sad je bolestan. Majka je umrla. Nazli je bila u Istanbulu na kolovanju, vratila se. Prialo se da je i Ataturk kao majka, da nee ozdraviti. Sino je otac rekao da su na stadionu uzalud vrene pripreme za njega, istakao da e, vie od oduevljenja, praznik protei u strahu i iekivanju. etala je zanosna, rapoloena i zabrinuta, izila je na glavnu ulicu, dvadeset minuta je poslije sedam sati, etala je. Na glavnoj ulici zapoeo je ivot. Smetljar je na bulevaru meo lie koje je opalo sa malog drvea. Kao da se stidi plave haljine koju je obukla, uenica Turkkue priljubila se uz vrata nove zgrade; neto je ekala. Neko dijete sa zastavicom u ruci dralo je svoga oca za ruku. Otac je sagnuo glavu i gledao u novine prostrte po zemlji. "Petnaesta godina", pisale su novine. "Dvadeset i dvije su mi godine", pomisli Nazli. "Udat u se. Kada?" Napamet joj pade da se Omer esto mrti. Omer bi dolazio kui, sjeo na fotelju naspram panorame Venecije, zatim bi gledao Nazli, ali njegov pogled bi prodirao i zadravao se na nekoj taki iza nje. Trebao je kazati neto to e je zabaviti, ali mu, u veini sluajeva, nita ne bi padalo napamet. Uope nije mislila da je glup ili netaktian. Vjerovala je da su savremena sva pisma koja je pisala Omeru i da posjeduje sve odlike mlade djevojke. Bila je kerka avangardiste koji se borio za reforme i preustrojstvo. Nije bila stidljiva i smatrala je da ima miljenje o svemu. Moda nije bila pretjerano lijepa, a nije bila ni runa. Da bi se rijeila onespokojavajuih razmiljanja, iznenada je prela na drugi trotoar. Posteri su polijepljeni po drvenoj ogradi zgrade u izgradnji. To je za nekoliko dana postavljeno irom grada. Krajikom oka pogleda: Sa narodom za narod. Preko toga je bila neka tetka u mahrami i u naruju drala dijete. Novi odgoj u republikoj revoluciji, a preko slike s masom seljaka u kaketima, brojkama je prikazan porast pismenih po godinama. Sjeti se Refika. Bilo joj je ao zbog njega. Mjesecima se trudio, nainio je projekte da bi napravio korak dalje od onoga to je dosad nainjeno, a naiao na zid nerazumijevanja. Muhtar-beg ga je odvodio do ministara, neke narodne poslanike pozivao je na veere, samo da bi se upoznali s njim, ali uvijek se postizao isti rezultat. A moda su svi osim njega znali da ishod nee biti uspjean. Nazli se najvie udila Refikovom neuoavanju toga. Kako se moe dogoditi da se pametan i kulturan ininjer poput njega moe toliko udaljiti od realnosti? "Sta je realnost?", upita samu sebe. Njen otac je rekao da je Refet-beg realist. Amida Refet napustio je politiku i bavi se trgovinom. U Keiorenu je imao vinogradarski podrum. Dok se Muhtar-beg etao po hodnicima Parlamenta, on je, pokraj kamina, igrao tavlu, ispijao vino, a svoje stare prijatelje pozivao da spoznaju realnost. Njen otac nije bio realist. Taj Refik, koji nije vidio ono to su prethodno svi vidjeli, uope nije bio realist. Pomisli na Omera. Na eljeznikoj pruzi zaradio je veliki novac. Zapita seje li on realist, ali odustade shvativi da je obuzima strah. Loe misli nisu je ostavljale na miru. Osim toga, umorila se. Opet pree na suprotni trotoar i odlui vratiti se kui. Potom se zapita: "A jesam li ja realist?" Naini nekoliko koraka. "Omer je pametan, zgodan, a sad i prilino bogat", pomisli i sasvim pocrveni. Poelje biti prostoduna i bezgrijena, poput one male valijine kerke u crvenoj haljinici. Odjednom zakljui da je i Republika, kao i ona sama, prilino utonula u grijeh. Nije razumijevala kako je dola do tog zakljuka, ali je shvatila da su komini posteri po zidovima, a da je u pravu komija pukovnik koji na praznino jutro pui u pidami. "Ja sam djevojka republikanka", pomisli. To bi joj, poslije druge ae rakije, i

otac ponekad govorio. "Djevojka republikanka eta na petnaestu godinjicu!" Nije htjela razmiljati. Na uglu ulice koja je izlazila na bulevar, cvjear je postavio tezgu. Cijela prednja strana zgrade Crvenog polumjeseca preko puta prekrivena je velikom zastavom. Neko dijete, koje je rano zapoelo sa danom i zabavom, vozilo se na biciklu. Dva uvara ila su jedui evreke. Sa suprotne strane ila je mlada djevojka odjevena u izviaku uniformu. "I ona je djevojka republikanka", pomisli Nazli. Saali se na nju. Sjeti se melanholinog osmijeha svoje majke. "Kakva bi trebala biti djevojka republikanka?" Pomisli na sliku mlade i moderne djevojke u glavi mukaraca. Novine su o tome provodile ankete. "Kakva bi, po vaem miljenju, trebala biti mlada savremena djevojka?" Odgovor: "Trebala bi da se ne ustee od veze izmeu mladia i djevojke u koju vjeruje Ataturk..." Osjeti dosadu. Primijeti da ide sve bre. Kao da su joj koraci pokuavali stii misli. Mlada djevojka u izviakoj uniformi gordo proe pokraj nje. "I ona e se udati, imati djecu", pomisli. Prisjeti se da je to jednom rekao Omer da bi ponizio nekog drugog. Potom je rekao da omalovaava i miris kuhinje. Poistovjeivao se sa Rastignacom, junakom iz romana, ali je to bilo djetinjasto. Nazli se prilino nelagodno osjeala dok nije shvatila da ovo oponaanje treba prihvatiti s tolerantnou i razumijevanjem. Uoavanje slabosti kod mukaraca slabi osjeaj povjerenja prema svijetu. Izgleda da se zbog toga ljutila na tog Reflka. "elja da se postane neki Restignac, neki osvaja", proapta ponovo. "Zato ovjek razmilja o tako neemu?" Pomisli da je tu elju Omer oformio u Evropi. "Nakraju emo se, eto, uzeti", promrmlja srdito. "Ako mrzi miris kuhinje, onda ni suprugu nee gurati tamo; drat e slukinju... ta mladi mukarac eli", zapita se. Nije mogla nai lahak i kratak odgovor. "ta ja elim? Ne elim biti kao moja majka, ali, isto tako, vidim da u postati takva." Potom usporedi Omera sa svojim ocem. Omer je u Evropi nauio da ivot ima vrijednost. I Republika je mnogo toga nauila od Evrope. I eir, koji neprikladno stoji na glavi tog ovjeka, i o mladoj djevojki o kojoj se pie u novinama... Poslije su sve poduili tome. "Ja neu podlei oponaanjima kao Omer", pomisli. Kao da je sve to Omer jednom prilikom izokola objasnio, potom mu je opet pogled zapeo za onu daleku taku. Omer je, isto tako, imao ponaanje kome je veoma esto pribjegavao u poslijednje vrijeme, a koje je izluivalo Nazli: poeo se smjekati popustljivou nekoga to je, poput kineskog mudraca ili nekog antikog filozofa koji je spoznao istinu, vidio i iskusio sve. Potom bi taj osmijeh prestajao biti osmijeh mudraca, postajao neto podrugljivo, omalovaavajue i trajalo bi dok se Nazli ne bi poela osjeati kao neko ije se budalatine i primitivizam konstantno oprataju. Odjednom se rasrdi to je u praznino jutro primorana razmiljati o tako neemu. "Sve u ga pitati", pomisli. "Ako se eli oeniti sa mnom, neka kae. I to u ga pitati!" Nakon to je skrenula u sporedne ulice i nainila nekoliko koraka, shvati da to nee moi pitati jer e Omerov odgovor izazvati crvenilo na njenom licu. Opet je ila iza jednoobraznih kua, izmeu kua Jeniehira koje su izgraene u kooperativi. Oblik kua, mali dimnjaci, uski balkoni, zastave koje se visile na balkonima - sve je bilo isto, ali razliita su bila njihova dvorita, drvee i cvijee. Razlika je postojala i meu slubenicima. Neki se zanimaju za drvee, neki uzgajaju neobino cvijee, neki dvorita ograuju zidovima, a neki, poput komije pukovnika, dre kokoi. Jednom je, zbunjeno, o tome priala sa Omerom. Pomisli na ivot u kuama: "Sada se bude, uskoro e dorukovati, prelistavati novine, potom e ukljuiti radio, pripremati se za odlazak na proslavu." O stvarima slinim ovim razmiljala bi i kad nou hoda ulicama.

Kroz prozore se u no irila blijeda svjetlost svakodnevnih ivota koji su uvijek sliili jedan drugom, koji su uvijek ponavljali jedno te isto. "Mi emo ivjeti u Istanbulu", pomisli, ali potom shvati da je varala samu sebe. Njena majka se takoer tjeila mislei na Istanbul. Zbunjeno primijeti da joj spokojstvo uliva kua bez zastave. "U ta ja vjerujem? ta je to to je meni vrijedno u ivotu?", proapta. "Pitat u ga: eli li se oeniti sa mnom ili ne eli? Neka to otvoreno kae." Pomisli da e Omer rei neto drugo. Ali, ovaj put ne pomisli kako e se zacrveniti u licu. "I ja u biti kao svi ostali!" Nabrzinu dodade: "Moda u biti malo bolja!" Ula je u svoju ulicu. Vie nije zanosno gledala oko sebe, ve zamiljeno preda se. Nije se veselila ni etnji, ni razmiljanju, a ni predstojeem danu. Komija pukovnik je, u istoj sumornoj odjei, iziao u prednje dvorite. Prvi put ga je nakon toliko godina doivjela bliskim. Potom je otkljuala vrata i ula u kuu. Dok se penjala uz stepenice, pomisli da ponovo eli veselo raspoloenje. Iz glasova, shvati da se otac probudio i siao dolje. Ue u dnevni boravak. Bila je postavljena sofra za doruak za dvije osobe. aj je naparen i stavljen na pe. Pe je, pucketajui, gorjela. Iznutra je dopirao zvuk noa, koji je strugao zagorjele dijelove preprenog kruha. Odjednom pomisli kako joj to, samo tako male stvari, prua zadovoljstvo, da je ova topla soba i sofra za dvije osobe ono emu pridaje znaaj u ivotu, te se uplai pomislivi da se Omer time nee zadovoljiti. "ta je to to ga truje?", promrmlja i veselo pogleda u sofru. Okrenu se osjeajui da otac sjedi u fotelji. Muhtar-beg je popustio novine, gledao je as u sofru, a as u svoju kerku te nastojao razaznati ta je to to uznemirava Nazli. Potom se osmjehnu vidjevi da se njegova kerka smijei: "Kao narodni poslanik, saopavam da sam poeo primati estitke", ree. Nazli se primaknu i poljubi oca u obraze. "Setala si?", upita narodni poslanik nakon to je uzvratio na poljupce. "Zato mi nisi javila? Poao bih i ja." "Setala sam. Bilo je veoma lijepo", ree Nazli. "Jaa, jaa", uzdahnu narodni poslanik. "Hajde da dorukujemo, pa da mi ispria ta si vidjela, o emu si razmiljala." 42. U kuu narodnog poslanika Omer je iao izmeu jednoobraznih kua. Jednom prilikom je Nazli poeo priati o ovom kvartu u kome sve kue i ivoti nalikuju jedni drugima, ali je uutio vidjevi da je to ini nervoznom. Sad nije htio razmiljati o naselju i svome ivotu. Prolo je dvadeset minuta otkako je iziao iz hotela. Refik se od njega odvojio govorei da eli etati ulicama. Omer se uplaio da izusti kako mu je smijean njegov zanos te mu rekao da ne zakasni na ruak. Svi zajedno bi trebali ruati kod Nazlinih, a potom ii na stadion, na ceremoniju. Narodni poslanik Muhtar-beg svima je posebno priao o ceremoniji koja e se odrati na stadionu, a u svakoj prilici ponavljao je da e svi zajedno ii. Omer se ljutio to se, zbog toga to je zaruen, mora povinjavati ovakvim naprezanjima i dunostima, ali taj gnjev je ispoljavao jedino podrugljivim smjekanjem. Skreui u ulicu u kojoj ivi Nazli, ponovo se podrugljivo nasmijao sam sebi. Prilikom svakog skretanja u ovu ulicu prisjeao se kad je, sa tetkom i tetkom, doao ovamo na dogovor o vjeridbi. Izraunao je: bilo je to prije dvadeset mjeseci. Uporedio je svoje uzbueno i strastveno stanje prije dva-dest mjeseci i sadanje podrugljivo i gnjevno

stanje. "Upoznao sam ivot", pomisli, ali to su bile rijei glupaka koji su doivjeli poraz: "Jesam li ambiciozan i uzbudljiv kao nekad?" Prije, prilikom svakog skretanja u ovu ulicu, u njemu se budilo uzbuenje. Sad se budi srdba. "Sada sam bogat", proapta. Iznenadi se vidjevi nekog ovjeka koji, u pidami i kaputu, sjedi na balkonu kue koja je pokraj Nazline kue. Pozvoni. "Dobro, a kad emo se mi uzeti?", pomisli ekajui. Pitao je to iskreno, kao da nije sam bio taj koji je malim izgovorima neprestano odgaao dan vjenanja, koji je mrtio lice kad bi se otvorilo to pitanje. "A moda se ja nikad neu ni eniti!" Iznenadi se pomislivi o tome. "Dobro, kakva korist od toga?" uo je bat slukinjinih koraka niz stepenice. Prisjeti se ceremonije zaruivanja, te dugotrajne noi. "Hou li kod sebe uspjeti nai snagu da podnesem tako neto? Ili, hou li, poslije toga, kod sebe moi nai snagu da podnesem porodinu atmosferu s papuama i kuhinjom? Ee, eno, nikako da side niz te tri stepenice!" Odjednom se uplai shvativi da mu je dolo da rukom zalupa na vrata i zavue ruke u depove. Kada otvori vrata, slukinja se osmjehnu Omcru. Bio mu je dobro poznat osmijeh. "Zato se smije? Smije se zato to sam joj se uinio simpatinim i zgodnim, zato to sam ja budui zet", pomisli penjui se uz basamke, uprkos tome to je od djetinjstva vidio da mu se starije ene veselo smijee zato to vide zgodnog, prijatnog, simpatinog mladia. Potom, otrim i naglim pokretima, neoekivano brzo ue u dnevni boravak, nae se oi u oi sa Muhtar-begom i shvati da ga svi nisu doivjeli kao simpatinog. Dok se rukovao sa buduim puncem, primijeti da se nazor smjekao. Nabrzinu pree pogledom preko onih to su se nalazili u sobi; vidje da je Nazli obukla neku crvenu haljinu, da je Refetbeg, koji je tu esto dolazio u posjetu, klimao glavom u uobiajenom maniru ovjeka zadovoljnog sobom, da je sjedio na jastuku i mjerkao ga, te da je i sofra postavljena. "Obukla se u crveno na praznik, kao djevojica od dvanaest godina", pomisli pogledavi jo jednom u Nazli te ode i sjede u fotelju u kojoj je uvijek sjedio, u ugao koji je gledao u uramljenu panoramu Venecije. "Gdje je na mladi reformator?", upita Muhtar-beg; Refika je tako spominjao. Omer ree da eta i da e uskoro doi. Muhtar-beg klimnu glavom. Refet-beg je, isto tako, jo uvijek klimao glavom. Zajedno su sluali radio. Novi Radio-Ankara, koji je danas pokrenut, emitirat e program tokom cijelog dana. Jutarnji program nainjen je od niza konferencija. I Omer je paljivo sluao; spiker je govorio o svjetskim uspjesima, o turskoj vanjskoj politici. Dugo vremena je, ne govorei nita, sluao radio. Potom se ukljuio drugi govornik i saopio da je emitirano predavanje na temu Snaga Turske je potrebna za opi rat, koje je priredilo Ministarstvo vanjskih poslova. Nato se, brzinom neoekivanom za krupno tijelo, Muhtar-beg pridigao. "Uredu, lijepe, dobre rijei, ali ta e ubudue biti?", upita. "Ko zna ta e biti poslije ovoga?" "Poslije ovoga ima predavanje na temu // Bankasi, uzvrati Refet-beg podiui glavu sa novina i izgubi se u zadovoljstvu poput onih kojima je jedini ivotni cilj ala i smjetanje kamena u rupu: "Znai da i naredni program pripada Delal-begu?", pa prasnu u smijeh. "Da Bog sauva!", uzvrati gnjevno Muhtar-beg. Ushoda se po sobi. Sage se, uze konac koji se zalijepio na skutima Nazli-ne haljine. Pogleda na sat. "Pa, dobro, gdje je ovaj reformator?", upita i zamiljeno se okrenu Refet-begu. "Sve e, znai, biti kao ranije, ha?", ree. "Tako, dakle, misli!"

"Pogreno si shvatio, dragi moj Muhtare. Vidi, dragi Muhtare, kako e se sve promijeniti", uzvrati Refet-beg, ovaj put s nevoljom vaenja kamena iz rupe, kakvu veoma esto mue ljudi kojima je jedini ivotni cilj stavljanje kamena u rupu. "Zato se toliko sikira?", dodade uoivi beznae na licu svog prijatelja. "Danas je praznik! Razveseli se malo. emu ta potitenost, ta zabrinutost, to iekivanje?" "Sjedite, oe", ree Nazli i baci otar pogled na Refet-bega. Iz otrog Nazlinog pogleda, Refet-beg je izgleda shvatio veliinu onoga to je slomio. "Hajde, uzmimo vina", ree i, ne oekujui odgovor ni od koga, kao da je u svojoj kui, ode i donese flau vina. Napuni i prui jednu au Muhtar-begu, koji je hodao po sobi. Potom je ae dao i vjerenicima. Priao je neku priu... U duan mu je nekidan doao hadi Resul, koji je bio i hoda, a i narodni poslanik. Ree da eli kupiti friider, ali da ga prvo eli vidjeti. Refet-beg mu je otvorio friider u kome je drao flae vina. Hadija se iznenadio, potom... Nakon ove prie Refet-beg je ispriao drugu, slinu. Ponovio je i uspomene iz Parlamenta koje su bile zajednike i Muhtar-begu. Ismijavao je fanatike i neprijatelje reformi. Muhtar-beg je priao o mjerama koje je poduzeo u Manisi kad je donesen zakon o kapama i kako ih je provodio. Oraspoloio se, a u meuvremenu je popio i nekoliko aa vina; i vjerenici su pili vino. Dok je, oraspoloen, prepriavao svoje uspomene, Muhtar-beg sebe prekide i povika: "Aaa, jo uvijek sjedi na balkonu u onoj runoj odjei, ovjee!" "Ko?", upita Refet-beg. "Na komija pukovnik! Zar nimalo nema stida? Brada od pedlja! Na petnaestu godinjicu Republike!" "ta nas se on tie?", ree Refet-beg. "Ovo je praznik. Svako se zabavlja i odmara onako kako eli!" "Ne, ne!", povika Muhtar-beg. "Odoh mu pozvoniti na vrata. A znam i ta u mu rei... Zato se smije, Refete, ta je smijeno? Nakraju si i ti postao kao oni. Smije se sa aom u rukama. Zar smo mi umrli? Zar je izumrla generacija reformatora?" "Pusti, duo moja, neka ovjek provodi jutarnje uivanje", ree Refet-beg. "A da Vi vie ne pijete, oe?", ree Nazli. "Kakvo jutarnje uivanje, ovjee!", ree Muhtar-beg. "Koliko je sati? Pola dvanaest. Dobro, gdje je na mladi?" "Pa, rekli smo, oe, da emo jesti u dvanaest", uzvrati Nazli. "Uskoro e doi, gospodine", ree Omer zabrinuto. "Smiri se malo ", govorio je Refet-beg. "Teko podnosi pie?" "Hajde, hajde, ne zapoinji s piem", uzvrati Muhtar-beg. "I on, eto, u Istanbulu umire od pia!" Lice mu postade sasvim crveno. "Odoh pokucati na vrata tog komije. Od ranog jutra... Eee, gdje je na momak?!" Nazli je ustala. "Sjedite, oe", ree. "Zar je danas dan za sjedenje?", uzvrati Muhtar-beg. Zakasnit u u Parlament. Poslije e svi rei da Muhtar nije doao na estitanje predsjedniku Parlamenta! Zakasnit u! Da bar promijenim ovu odjeu, da budem spreman!" "Boe, oe, pokapat ete odijelo masnoom za rukom", ree Nazli. "Pustite, frak ete obui kasnije." "Sta vam je danas?", uzvrati Muhtar-beg. "Ne radi ovo, ne radi ono! Idem, Boga mi, pokucati komiji na vrata", pa se poe smijati.

"Muhtare, pusti kraju! Jesmo li u Abdulhamidovom vremenu, jesmo li u vremenu sultana? Pusti neka ovjek odijeva ta eli, neka sjedi kako hoe. Konano, postoji sloboda!" I Nazli se poela smijati. Smijali su se svi zajedno. Maka se pridigla na noge. "Da sad odjenem frak i stavim eir, pa da me onda vidite", ree Muhtar-beg. "Neka doe taj mladi reformist, pa neka me vidi. Ja sam jo uvijek pun snage, zar nije tako? Pun snage!", pa se nasmija. Slukinja pouri zbog galame, ue. Ne shvatajui nita, gledale je u one to se smiju, ali, vjerujui kako e uskoro shvatiti, i ona se smijala. Potom, ugledavi na stolu prazne flae vina, kao da namrti lice, ali se opet nasmija. Refet-beg uze pod ruku Muhtar-bega. "Hajde, idemo da me naui kako se odijeva frak", ree; bit e da se ni njemu samom nije svidjela ala, pa se nije nasmijao. Izlazei iz sobe, Muhtar-beg prasnu u smijeh. Prisjeajui se neeg, okrenu se. Mrtei lice kao da gleda u neku fleku na odijelu, natrcnutak pogleda Omera, potom izie. Slukinja, koja je gledala iza gospode, okrenu se prema Omeru i Nazli: "Dobro je, gospodin je danas raspoloen", ree. "Da", odgovori Nazli. "Boe, neka on samo bude dobro...", ree idui prema kuhinji. Nastupi tiina. Omer uoi da Nazli pogledima eta po njemu. Ustade i pripali cigaretu, ugasi radio, ponovo sjede u istu fotelju. Dolazilo mu je da izie iz ove kue, iz porodine i republike atmosfere, ali nije znao ta mu je initi. "Ja sam bogat, sjedim sa svojom vjerenicom", promrmlja sam sebi. "ivim. Vidjet u jo mnogo toga, ivjet u!" "Kako ti se ini moj otac?", upita Nazli. "Dobro. Pa, dobro je, eto", odgovori Omer, pa, mislei da treba rei neto, dodade: "Nervozan i nestrpljiv", ali shvati da te rijei uope nisu drukije. "Da...", ree Nazli. Dugo su utjeli. Omer je opet mislio na isto, zatim zakljui da su mu razmiljanja veoma besmislena. "A gdje se Refik zadra?", upita Nazli. "Doi e, eto, duo", progunda Omer. "Danas ni ti nita ne pria", ree Nazli zateui haljinu nervoznim pokretom ruke. "ta ti je?", upita Omer gledajui onu nervoznu ruku koja je jo uvijek, zatezala crvenu haljinu. "ta hoe?" "Nije mi nita, a i neu nita", uzvrati Nazli i, sa udnim izrazom na licu, pogleda Omera. Omeru se taj pogled prvo uini udnim, ali se sjeti starih i prijatnih stvari. Doe mu da joj iskae bliskost. Skrenu pogled sa nje. Povue dim iz cigarete, okrenu se shvatajui da Nazli jo uvijek gleda onim udnim pogledom. Nabrzinu, kao da se eli neega osloboditi, progovori: "Zna da te volim?", ree i odjednom zakova pogled u jednu taku, kao da se tamo nalazi neto veoma bitno. Primijeti da je panorama Venecije, koja je uokvirena debelim ramom, bilo ono u to gleda, ali nije mogao gledati na drugo mjesto, jer je tu ve paljivo uperio svoj pogled. Detaljno pretrai sliku, kao da je gleda prvi put. Potom pogleda u vrh cigarete. Pomisli da mu je ovaj put pogled tu zapeo, kad zapazi da mu je Nazli neto rekla. "elim priati sa tobom", govorila je Nazli. "Uredu, priajmo, eto."

"Htjela bih te pitati!" "Pitaj, duo!", uzvrati Omer; pogled, koji je povrno odmjerio Nazli, ponovo se zadra na vrhu cigarete meu usnama. "U posljednje vrijeme si veoma nespokojan", ree Nazli. "Ali, to nije pitanje!" "Dobro, zato si takav?" "Nisam nespokojan", uzvrati Omer i pomisli da je napet. "Dobro, ta ti je? Kako si, reci ta se dogaa?" "Nita, nita, nita", povika Omer ustajui. "A otkud te rijei?", pa se uplai svog neoekivanog pokreta; htjede sjesti, ah nije mogao. "Ne znam", proapta Nazli. "elim te otvoreno pitati." Omer brzo ode na drugi kraj sobe, zabrinut da e ga, plaui, pitati ono to eli pitati. Izbliza pogleda policu za kape iznad bifea. Ugasi cigaretu. "elim te pitati ovo. Razmiljala sam o tome...", Nazli je ustala i pribliavala se. "elim te otvoreno pitati. Mislim da u tvoj odgovor moi primiti a da ne pocrvenim u licu." Omer je gledao sedefni reljef police, mislio da mu treba zaigrati obraz, a usta poprimiti ruan izgled. "Neu pocrveniti. Pitam. eli li me uzeti?", bila je odmah iza Omera. "Reci ako ne eli!" "Glupost!", povika Omer i okrenu se neodgovarajuim i napetim pokretom. Izbliza ugleda Nazli lice. Rukama joj obuhvati glavu, privue sebi, potom se protee i svom snagom je poljubi u usta. Uinio je to bez ikakvog razmiljanja, u udnom zanosu. "Reci ako me ne eli uzeti", ree Nazli. Isto lice Omer opet poljubi svom snagom, elei joj malo nanijeti bol. "Ja sam osvaja. Ja sam mukarac, nisam obian ovjek", ree. "Zato stalno odgaa vjenanje?", promrmlja Nazli; drhtala je. "Zna da su se uvijek pojavljivali neki poslovi", odgovori Omer ne pogledavi je u lice. "Nije tano!" "Eto, lice ti se crveni...", povika Omer. "Ne vii, molim te, ne vii, ut e", uzvrati Nazli, a suze joj potekoe iz oiju. Omer je pusti. Povue se korak unatrag i odmjeri njenu crvenu haljinu. Briui suze, Nazli podie glavu. "Eto, opet oni podrugljivi i poniavajui pogledi. Sta sam ti uinila? Po-niava me, reci ako ne eli!" "Ja elim, ali ti ne eli", ree Omer i nasmija se. Nazli ponovo poe plakati. Namjeravajui je utjeiti i smiriti, Omer se priblii, uhvati je za ramena, ali, uvi glasove, bojaljivo se povue. "Hajde da sjedemo tu", ree Omer i uplai se boje svoga glasa. "Nisi trebala piti to pie. Sve je zbog njega. Zna da ti ne prija." Nabrzinu odoe i sjedoe na mjesta gdje su maloas sjedili. Iz hodnika su dopirali veseli glasovi. Malo poslije, u sobu ue Refet-beg. "Zabavan ovjek taj tvoj otac", ree, pa pogleda Omera i izgleda shvati da se meu njima dogodilo neto neukusno, ali je uspio zadrati veseli izraz na licu, tamo gdje je i bio. Utom doe Muhtar-beg. Na sebi je imao ist i blistav frak. "Kakav sam, ha, kakav sam?", upita smjekajui se Nazli. Nazli ustade. Naini nekoliko brzih koraka. "Veoma si lijep, oe", ree i zagrli oca.

Muhtar-beg, ganut, zagrli kerku. Nekoliko puta je potapa po leima. Zatim, izgleda, shvati da Nazli drhti. Drei je za ramena, pogleda kerki u lice. "Aaa, ti plae!", ree. "ta se sad ima oplakivati?" "ta ja znam, plaem, eto", odgovori Nazli i zaplaka da je svi uju. Nastade pometnja. Muhtar-beg vre prigrli kerku. Pomilova je po kosi, a potom se nasmija prisjeajui se neega. "Ah, uredu, to je od vina. Takva je bila i njena majka. Naravno... Ja sam joj uvijek govorio: Jedna aa vina, jedna kaika suza...", i poe se smijati. "Majina ki. I ona je, rahmetli, trebala biti ovdje. Trebala je vidjeti petnaestu godinjicu", pa u obraz poljubi Nazli, ali se oima srete sa Omerovim i kao da mu se pokvari raspoloenje. Omer se nastoja osloboditi ovog optuujueg pogleda, ali nije uspio. Osjeao se krivcem, oloem, nitarijom, nastojao je razmiljati o neem drugom da se ne bi zgraao na samog sebe. Trudio se da ovo to se dogaa prihvati normalnim, da bude veseo. Muhtar-beg jo jednom u obraz poljubi svoju kerku i osmjehnu se. "Danas je praznik, treba biti veseo", ree. "Zbilja, kako ti se ini moja odjea?", upita vidjevi da se i Nazli smjeka. "Eto, doe i na prijatelj, mladi reformist", ree uvi zvonce na vratima. "Da vidimo ta e rei kad me ugleda. Rei e da je reformistika generacija uspravna, na nogama! Da, to e reci! 43. Drava Po navici, Refik upita slukinju za zdravlje. Kao to je to uvijek radio kad je vidi, sjeti se kue na Niantau, Emina-hanume, majke, Perihan i jo kojeega. "Sad u im pokvariti raspoloenje", pomisli dok se penjao uz stepenice i sluao gromoglasni smijeh koji je dopirao odozgo. Prilikom svakog dolaska u ovu kuu, osjeao se kao neko ko kvari raspoloenje, ko kod ljudi budi melanholiju. Prisjeti se ruka koji je Muhtar-beg upriliio da bi ga upoznao sa drugim narodnim poslanicima. Njima je Refik govorio o svojim projektima, a oni su rekli da su im se projekti veoma svidjeli, ali su se zadubili u politike traeve, u neto to je, u sutini, bitno njima. "Da, ja sam za njih neko koga treba saalijevati zato to pomo nije bila uspjena, a i neko ko naspram njih treba malo osjeati krivnju... Eto, zbog toga im se kvari raspoloenje kad me ugledaju!" O tome je i ranije razmiljao, napravio je projekte kako im se raspoloenje ne bi pokvarilo, ali tada je vidio da im je pokvario raspoloenje. Preao je i posljednji basamak i ugledao Muhtarbega u elegantnom fraku kako ga blagonaklono gleda. "Eto, na kraju je doao", ree Muhtar-beg. "Mladi reformist je meu nama." vrsto stisnu ruku koju mu je Refik ispruio. "Gdje se zadra? etao si i razgledao, zar ne? Kako ti sve izgleda? Je li dobro? Dobro, a da ujem kakvim ti se ja inim?" "I Vi ste dobro, gospodine", uzvrati Refik i osvrnu se uokolo osjeajui neobinu atmosferu u sobi. Refet-beg i Nazli su se smjekali. Na Nazlinom licu ima neto neobino. Smijao se i Omer, ali kao da je bio na nekom drugom mjestu, a ne u sobi. "Jeste li vidjeli, mladiu se inim dobar kao dobro vino?", ree Muhtar-beg. "Hajde sjedimo za sofru, pa da mi ispriate ta ste vidjeli. Ma, to sam ja cijeli dan presjedio u kui? Ti proi ovamo, a ti tako... ta je s jelom? Hatida-hanuma, jelo!"

Slukinja ree da je izvadila meso iz penice, ali da se jo nije ohladilo, pa nije spremno za sofru. Na to Muhtar-beg zatrai da donese jo jednu flau vina. Nazli i Refet-beg mu se usprotivie, a on Refiku ree da je maloas popio dvije ae. Potom, nabirui obrve, upita je li vidio ovjeka na balkonu. Kad Refik nije uspio shvatiti, poe objanjavati: Da bi izrazio neuljudnost, komija pukovnik se, sa bradom od pedlja i u prostakoj odjei, stalno eta po dvoritu. Muhtar-beg je htio ii da ga narui, ali su ga omeli kerka i Refetbeg. Opet je zatraio da Refik ispria ta je vidio. Refik je, kao, tumarao ulicama ne osjeajui eljeni zanos. Kad se odvajao od Omera, oekivao je da e se u njemu javiti polet, nadao se da e vidjeti vojnike, pripreme za ceremoniju, ive trgove, poletne ljude, ali nije bilo tako. etao se ulicama razmiljajui o kui, o Perihan, o projektima, o tome ta jo moe uraditi u Ankari. Umjesto zanosa, ije je buenje oekivao, poeo se osjeati ponienim i budalom. Zbog toga se upustio da pria neto to e obradovati Muhtar-bega, ali nije bio uspjean. Potom, padajui u sumnju i u Muhtar-begov zanos, zakljui da su, umjesto elana, kod njega prisutniji nestrpljenje i uzrujanost. Zbunjeno pogleda u raspoloenog narodnog poslanika, punog zanosa, koji je ponovo u njemu planuo nakon to slukinja stavi meso na sofru te opet pomisli da je on taj koji kvari raspoloenje. "Kada mene ugledaju, postaju melanholini", promrmlja. "Iako sam odluio ovamo donijeti vedrinu!" Narodnom poslaniku ponovo je priao o neemu to je vidio. Ba kad je priao o tome kako je vidio seljaku porodicu sa ka-ketom i zastavicama u rukama, Muhtar-beg zaguna. "Dobro, dobro, veoma lijepo, ali ta e biti poslije? Hoe li na dunost stupiti novi kadar?" Refik se zbuni. "Novi kadar?", upita. Pomisli na asopise Reforme i Organizacija. Traei neto zajedniko izmeu svojih razmiljanja i Muhtar-begovih elja, ree da misli kako e se novi kadar pojaviti sa novim idejama i novim planovima. "ak ako i doe novi kadar, mi emo nastaviti aliti za starim!", dodadc Refet-beg i nasmija se. "Dobro, je li kemalizam idejni ili kadrovski pokret?", upita Muhtar-beg. Refik ree da je neto izmeu oboga, ali da to nije vano nego da je bitna taka na drugom mjestu, u novom pristupu selu. Muhtar-beg upita koji je to novi pristup, ali nije sluao ono to je Refik priao; alio se na tvrdou mesa, a potom ree i da je vrelo. Izgledalo je da se eli rasrditi, ali kao da nije uspijevao pronai razlog. Refik odustade da kae kako novi pristup selu proistie iz tendencija koje su svoje tumaenje pronale u principu narod-njatva Narodne partije. "Reforme su bile djelo jednog kadra, a on je bio kadar jedne osobe", ree Refet-beg. "A on je sad u Istanbulu, na samrti", ree Muhtar-beg uzbueno, ali kao da se prepade svoje prostodunosti. "ta e biti poslije?", upita. "Znate li Vi koliko kod nas treba ekati da bi se u dravnim upravama pojavio novi kadar?", upita Refet-beg i nasmija se posmatrajui efekt koji je njegova ala izazvala na licima .svakog od njih. "Kae, dakle, da je gotovo i sa reformama", ree Muhtar-beg; izgovorio je to podignutih obrva, kao da prijeti sagovorniku; s optuujuim i otrim izrazom na licu, gledao je u Refet-bega.

"Stavite te komade u ovaj tanjir da ih damo maki", ree Nazli, vjerovat-no da bi promijenila temu. "Hoe li pojesti ovo?", pokazujui na mastan komad mesa koji je stajao u kraju tanjira, upita Omera, koji nijednom nije otvorio usta otkako je sjeo za sto,. "Opet si me pogreno shvatio, dragi Muhtare", ree Refet-beg. "Zato si takav danas? Ooo, pinat sa maslinovim uljem, ha?" "Ne, ne! Dobro sam shvatio!", uzvrati narodni poslanik. "Ako je on jedini kadar i ako umire, znai da umiru i reforme. Meutim, uope nije tako. Sta mislite o Ismet-pai?" "Jeste li uli ta je Sukru Kaja rekao o Ismet-pai?", upita Refet-beg i poe priati da Ismet-paa ima zapaljenje une kese. Doktori su rekli da je jahanje na konju izazvalo zapaljenje kamena u unoj kesi. Pai su zabranili da jedno vrijeme jae na konju. A Sukru Kaja, koji je to uo, poeo je bockati paino pridravanje zabrane. Refet-beg se zaustavi i osmjehnu govorei kako je sve pomijeao. Svi su, meutim, iz njegovog osmijeha shvatili da on ne pridaje znaaj prii i da je, zapravo, njegova elja bila da promijene temu. "Vjeruje li ti da e se sve rijeiti zabranama i silom?", upita Muhtar-beg Refika. "Svi znaju da je sila ili surovost koju je drava primjenjivala davala povoda naem razvoju kroz historiju", odgovori Refik. "Ti si, dakle, na strani razvoja upotrebom dravne sile?", upita. "Zar to nije ono to se inae primjenjuje?", upita Refet-beg. "Stani, stani! Neka mladi odgovori", ree Muhtar-beg. "Neka napokon kae da je na strani upotrebe sile!" Refik ne ree da je na strani upotrebe sile, ali shvati da ne moe rei ni da je sasvim protiv toga. Nato, osjeajui da je primoran ponavljati ono to su radili svi koji u ovakvim situacijama nisu mogli donijeti odluku i, razmiljajui kako je zapao u takvu situaciju, poe priati ono to je znao o ulozi koju je u naoj historiji igrala upotreba sile. Na jednoj strani, priao je o reformama Mahmuta Drugog, a na drugoj je istraivao zato se osjeao tako priklijetenim. "Jesi li vidio? Ne moe se usprotiviti upotrebi sile, okoritavanju o dravnu mo! Ali si, isto tako, loe priao o novcu za put i akciji Dersim", ree neoekivano Muhtar-beg, pa veselo dodade: "A kako e se usprotiviti...? Ako nema sile, ko e realizirati tvoje projekte? Hoe li seljaci itati tvoje projekte...? Hah, hah... Nita se nee dogoditi ako nema sile! Nama treba neko s motkom u ruci! Nazli, kerko, dodaj mi jogurt!" "Ali, to nije uredu", pomisli Refik. "Kako sa motkom i biem moe doi do prosvijetljenosti? To je pogreno! Ali, zar je pogreno ono to su rekli za realizaciju mojih projekata? Da mu odgovorim!" "Da, ali u ovom pitanju treba biti odmjeren", ree Refik. "I jogurt je veoma lijep", ree Muhtar-beg nastojei se zabaviti neim drugim da bi prikrio svoje veselo raspoloenje. "Eto, vidi. Ti si rekao da je pogreno ono to je uraeno u Dersimu. Ali, da se na njih nije krenulo batinama, reforme bi dole u opasnost. Ili e biti sa nama, sa dravom i reformama, uzet e motku u ruke i provesti eljene reforme i razvoj, ili e ostati sam i moda nevin okonati u zatvoru! Naprimjer, zatvaranje tekija... Ljudi se trebaju rijeiti ovih besmislenih vjerovanja. Ali, oni nemaju namjeru odustati! ta treba raditi?" "Ne moe se opravdati nita to se radi bievanjem ljudi", pomisli Refik, ali je opet mislio kako se ne moe suprotstavljati sili, koja, u principu, otvara put razvoju.

"Ali, oni nemaju namjeru odustati", ree opet Muhtar-beg. "Refete, de ti ispriaj ono, kako se zove... Ono to je uraeno u Adani za smjetanje nomadskih plemena po kuama... ak koliko godina, ve sto godina, ele smjestiti nomadske Tukrmene. Oni, meutim, ele ostati nomadi! Nakraju, silom, batinom su nastanjeni negdje. Sta se dogodilo? Poveala se produktivnost! Poljoprivreda uznapredovala! Zemlja se razvila! Tamo se sad sije pamuk koji eli cijeli svijet! to se njih tie, oni bi se odluili za ono staro, zaostalo i bijedno stanje... Eto, to je znaaj sile!" "Ali, tlaenjem ljudi ne moe se dovesti prosvijetljenost i napredak", ree Refik. "Ah, sine, ne mogu shvatiti ove tvoje rijei", ree Muhtar-beg sa zadovoljstvom osvete za sve ono to se nakupilo u toku svih dosadanjih rasprava sa Refikom; nasmija se. "ta je to to naziva prosvijetljenou? Prosperitet sam shvatio. Prosperitet je bitan. Neka drava napreduje, samo da se okolina ne petlja u to to naziva prosvijetljenou. Neka ostane tama. Neka ostane tama, ali neka drava napreduje, neka poljoprivreda napreduje, neka industrija napreduje. Inae se nikako nee napredovati. Zar nije tako? Sve to je uraeno, uraeno je sa batinom!", pa, vidjevi beznadenost na Refikovom licu, dodade: "Moda sam te pogreno shvatio. Moda se varam. Ali, ovdje ne moe postojati nita to sve puta slobodnim!" Potom se zadovoljno okrenu Refet-begu: "Eto, zbog toga se ljutim na komiju pukovnika. Bitno je napredovanje zemlje... Zbog ega sve ovo govorim? Zato to vidim kao da niko ne pridaje znaaj idejama Muhtaramide... A uope nije tako. Jednolani kadar reformi moda umire u Istanbulu, ali postoje drugi koji e nositi zastavu!" "Zastavu ili motku zastave, dragi Muhtaru?", upita zadovoljno Refet-beg i prasnu u smijeh, kao da eli pokazati da su dosjetke ono to je njemu najhitnije te, ponavljajui isto, jo jednom prasnu u smijeh. "Ti se smiji, ti se jo smij, ali ne zaboravi da je reformatorska generacija sasvim uspravna, na nogama", ree Muhtar-beg. "Da, sasvim uspravno stojimo na nogama", ponovi, gledajui u slukinju, koja je ula sa tanjirom voa te pogleda na sat: "Aaa, ja jo uvijek sjedim ovdje", povika. "Kasnim u Parlament. ta e rei kasnije?", pa uzbueno skoi, udari u sto i prevrnu bokal. "Eto, oe, napravili ste fleku", ree Nazli. Muhtar-beg u trku navue kaput. Iako uope nije trebalo, poljubi kerku u obraz. Uperi otar pogled prema Refiku i Omeru, kao da misli: "Ja sam, eto, takav, jesi li vidio?" Istra iz kue zbunjeno se osvrui i govorei da se vraa za sat i da budu spremni za odlazak na stadion. Osjeajui potrebu da se nastavi maloprijanji razgovor kako bi se rijeio ove zbunjenosti i uredio misli, Refik upita: "Dobro, a kako bi trebalo biti? Kako se narod batinjanjem moe dovesti do prosvijetljenosti? Ako elimo da u ovoj zemlji zasja svjetlo razuma i promjena, zar to ne elimo narodu?" Niko mu ne odgovori te, sad gledajui u oi Refet-bega, upita: "Zar ne mislite da je pogreno da se narodu silom nametnu promjene i napredno drutvo? Moda naa povijest biljei promjene koje su donesene primjenom sile protiv naroda, ali to ne iziskuje da mi budemo na strani upotrebe sile u ovoj dravi..." Hvatajui priliku da naini jednu od svojih uobiajenih ala, Refet-beg je sluao Refika, nakraju se naali i nasmija, ali se povue u svoja razmiljanja jer mu se niko drugi nije nasmijao, a i zato to ga je Refik mrsko pogledao.

Okreui se i prema Omeru, Refik je ponovio isto. Ali, na njegovom licu nije uspio vidjeti nita osim podrugljivog osmijeha, koji je nabacivao prilikom rasprava sa herr Rudolphom. Nato se u njemu probudi potitenost, koja se do sad nije budila nakon rasprava te poe razmiljati o odgovoru koji treba dati Muhtar-begu. "Rei u mu da nikada neu podrati neku ideju koja je protiv naroda", pomisli. "A on e meni rei da to nije protiv naroda, ve za narod, ali silom. Ja u mu, onda, rei da tako neto ne moe biti. A on e mi, sa uivanjem, prvo navesti primjere iz historije, a potom upitati kako u provesti svoje projekte o razvoju sela. Ja u mu rei: Snagom Parlamenta. A on e, smijeei se, rei da narod nije izabrao Parlament! I, ja u se zbuniti! Dobro, ko je u zabludi? Niko! On mi samo eli dokazati da upotreba sile protiv naroda nije nita loe. A ja mu se protivim! Rezultat? Svi iznose svoje miljenje, on izgleda kao da je malo vie upravu. Razlog za to su ovi moji projekti. Meutim, ja sam ove projekte nainio da doe prosvijetljenost. Sta e se dogoditi poslije? Uskoro e doi Muhtar-beg. Ii emo na stadion. Potom u moda vidjeti Sulejmana Ajelika. Zatim u se vratiti kui u Istanbul. Omer i Nazli se danima dure jedno na drugo... Sta ja radim?" Odjednom se, da bi neto uinio, protegnu zijevajui, pogleda kroz prozor, htjede sa nekim neto popriati, ali osjeti da to nee moi, da su se svi povukli u svoja razmiljanja i da ne eli naruavati tiinu. Ponovo se vrati svojim razmiljanjima: "A ja u mu, onda, rei da narod treba birati Parlament. On e mi, pak, odgovoriti da narod nee izabrati onoga ko mu koristi, ve onoga ko mu baca prainu u oi, a to je tano. Kad bi se sad odrali slobodni izbori, kad bi se dozvolilo drugim, treim partijama, sve hode, hadije i spekulanti uli bi u Parlament. Onda bi trebalo donijeti zakone koji onemoguavaju da oni uu u Parlament. Da se, naprimjer, vjera ne moe nainiti oruem politike, da poslanici ne mogu biti oni koji nisu zavrili fakultet, zatim da trgovci i age ne mogu u Parlament. Zatim bi se narod trebao obrazovati tako da izabere dobre ljude! Dalje?" Nasmija se sam sebi. "Sta bi onda trebalo raditi?", proapta. "Muhtar-beg nije upravu. Ne moe se rei ni da sam ja upravu. Alija sam dobronamjeran. Ja elim neto uraditi! Sta elim uraditi?" Sjeti se rasprave sa herr Rudolphom: "elim dovesti prosperitet", promrmlja. Primijeti da ponovo ulazi u krug istih razmiljanja i neodreenih rijei. Utom je, nakon to je prolo dosta vremena, ispio svoju kahvu. Opet zae u krug istih rijei. Potom se prisjeti starog ivota, Peri-han i onoga ega se uvijek sjeao. "Tada sam imao ravnoteu. Poslije sam mislio da sam to izgubio. Iao sam kui od te Guler i vraao se svojoj kui. Iao sam Niantaom i razmiljao kako sam izgubio ravnoteu. Prije koliko mjeseci? Navrava se osam mjeseci! Sta sad radim? Sjedim ovdje i gledam. Vidim da Nazli ima crvenu haljinu i razmiljam o tome. Dobro je to je nju obukla. Ta haljina boje zastave je jedino to je veselo u ovoj sobi, u kojoj su svi namrteni!" Gledajui u haljinu, pomisli: "Ali, Muhtar-beg je bio veseo. Toliko je bio veseo da se ak nije ustruavao ni da me gnjavi. Sta on misli? On eli da Ismet-paa doe na elo i da mu povjeri neku dunost. Moda oekuje ministarstvo? Zato da ne? Dobar je i prijatan ovjek. Kakav li u ja biti u njegovim godinama?" Iznanada zijevnu i pomisli da je jeo teko jelo. Sjeti se svog oca. Jedno vrijeme je razmiljao o njemu, potom primijeti da je zazvonilo na vratima, a kroz glavu mu proe kako je vrijeme brzo proteklo. "Hajde, hajde, brzo, kasnimo", povika Muhtar-beg im ue. "Kakva je to tromost kod svih? Kola ekaju dolje!" Trkom su uli u kola. Muhtar-beg je ljutito ispriao tra koji je uo u Parlamentu. Opet je onaj ukru Kaja pitao nekog novinara: "Sta misle intelektualci? Mene vide kao

najpodesnijeg za odgovornost, zar ne?" Da bi utjeio svog prijatelja, Refet-beg je opet nainio alu... Dok je bio na Malti, ukru Kaja se zakleo da e se osvetiti Vladi za prognanstvo, potom se sjetio zakletve kad je sam doao na vlast... Iz nekog razloga, tome su se svi nasmijali. Razveseli se i Muhtar-beg te se poe rugati ceremoniji u Parlamentu. "ta, ovjee, znai sve to?! estitam, estitam, gospodine, kako ste gospodine, zahvaljujem, gospodine..." Povijao se i uspravljao kao da se stvarno rukuje s nekim, a prilikom svakog naklona lice mu postaje sve crvenije. Zatim podie glavu: "Ah, eto, put je zaepljen! Samo je jo to falilo. Kasnimo". Kola su ila sve mic po mic, a prilikom svakog zaustavanja, Muhtar-beg je gunao. Kad se ukaza stadion, dade vozau novac: "Uredu, mi ovdje izlazimo i idemo pjeke", ree i izie iz kola. Krenu dugim koracima govorei onima iza sebe da poure. Kad su se pribliavali poasnoj loi, ugleda jednog poslanika sa porodicom. Utom pozdravi nekog oficira sa visokim inom. Potom mu bi lake shvativi da e, kao i uvijek, ceremonija kasno poeti. Paljivo se odmjeri, kao da prvi put primjeuje odjeu na sebi; naini nekoliko pokreta kao da se dovodi ured. Dok je zatezao jedan kraj kaputa, upita Nazli vidi li mu se fleka na pantalonama, potom se okrenu Refiku i nasmijei se. "Ja, ja, takav sam ja! A sve tako doivljava, zar ne?", govorio je opet njegov osmijeh. "U povratku sa ceremonije, rei u mu...", mislio je Refik, paljivo se osvrtao okolo, ali osjeaj koji je elio da se probudi u njemu, opet se, kao i za vrijeme jutronje etnje, nije budio. Naprotiv, opet je, kao i za vrijeme jutronje etnje, poniavao sam sebe i doivljavao se kao budalu. Uz to, sa istim osjeanjem gledao je na stvari i ljude oko sebe; plaio se tog osjeanja. Iao je iza Omera i Nazli nastojei ne omalovaavati ono to vidi, da misli kako su ljudi cijenjeni i pametni te povremeno mrmljajui sam sebi odgovore koje je dao Muhtar-begu. Svi zajedno su se popeli uza stepenice i uli u salon s druge strane tribine odvojene za narodne poslanike, ministre, diplomate, visoke inovnike i oficire visokih inova. U uglu irokog salona, koji Muhtar-beg naziva bifeom, postavljenje pult za aj. Desno i lijevo su mali stolovi, a za stolovima su ljudi pili aj i kahvu, ali prava guva bila je meu onima koji su stajali. Veina mukaraca koji su se u grupama pomicali malim koracima, poput Muhtar-bega, imali su frakove i male osmijehe. Svi su razgovarali, klimali glavama, pozdravljali jedni druge, upoznavali porodice ili zastajkivali da se ispitaju i pozdrave sa ve poznatim, potom su se - paljivo mjerkajui druge i njihove porodice, oekujui neto te drei osmijehe koji nikako nisu silazili sa njihovih lica spremne za druge pozdrave - ukljuivali u buku salona. Saznavi da ima dosta do poetka ceremonije, Muhtar-beg ree da bi bilo dobro da popiju po jedan aj te, smjekajui se nekolicini i sa posebnim naklonom i skidanjem eira prema jednom od njih, ode do pulta sa ajem. Uzimajui oljice iza pulta, okrenu se Nazli pokazujui joj na oca i kerku u uglu kojima je sve bilo strano. "Vidi, tamo je i francuski ambasador sa kerkom. Nema nikoga pokraj njih. Hajde, idemo, ti priaj!" "Pobogu, oe! Sta u priati?", uzvrati Nazli. "Ali, prije si se radovala razgovoru sa strancima", ree Muhtar-beg i nasmija se apuui neto na uho ovjeku svojih godina koji je prolazio pokraj njega. Potom pocrveni kao da je smijeh neto neprilino. "Aa, Piraje, kako si?", upita Nazli, zagrli i poljubi djevojku, koja je, poput nje, ispustila mali krik.

Neto je priala sa njom, pokazala prsten na ruci i, smjekajui se, pogledala Omera. Da bi pokazao kako je razumio da je on taj o kome se pria, Omer je klimnuo glavom, gledajui Nazli podrugljivim i omalovaavajuim izrazom na licu, koji je poprimio odjutros, ali kao da se nevoljno smjekao njenoj prijateljici. Na kraju se odlui i naini dva koraka. Predstavi se Piraji nadmenim pogledom zeta koji zna da je dopadljiv, zaljulja se desno-lijevo i namrti lice. U meuvremenu, priljubljujui se uz Refika, Muhtar-beg upita: "Vidi, vidi, ministar pravde. Da te upoznam...? Zaboga, od njegove nad-menosti ne moe mu se ni prii", dodade gledajui ministra koji je, ne obraajui panju ni na koga, hitro iao. Refik je razgledao po masi nadajui se da e vidjeti neko poznato lice. Naroito mu je pomisao da bi mogao susresti Sulejmana Ajelika od jutros nagrizala pamet, jer je bio krajnje siguran da se pisac vratio sa odmora i da e biti na proslavi petnaeste godinjice. U jednom trenutku mu se jedno lice iz mase uini nalik na pievo, ali zakljui da to ne moe biti pisac, kojeg je poznavao jedino sa slika. Dok je razmiljao ko je, lice mu se osmjehnu. Nije se zadovoljilo samo osmijehom, odvoji se od grupe i krenu prema Refiku. Bio je to neko sa vojnom uniformom na sebi. Refik prepozna: amidin sin Zija. Slao im je estitke na Bajram. Dok je otac bio iv, traio je novac, a nakon smrti traio je udio u mirazu. Pozdravi ga oneraspoloeno. Potom, kao da se zastidje ugledavi orden na njegovim prsima. "Kako si? Sta ti radi ovdje?", upita Zija. "Sa prijateljem sam. Vraam se sa puta po istoku", promuca Refik. "Sa puta po istoku. Sa puta po istoku, ha?", uzvrati Zija; imao je odluno dranje koje Refik nikada ranije nije vidio. "Ee, da ujem kako ti se ini domovina?", pitao je to mjerkajui Muhtar-bega. Refik je Muhtar-begu i Refet-begu predstavio Ziju. "Ee, kako ti se ini istok?", upita Zija ponovo. "Jesi li iao u i Dersim? Kako je tamo? Sasvim mirno, zar ne? Naa vojska je sve uguila." "Nisam iao u Dersim", odgovori Refik. "Nisam ni ja", uzvrati Zija. "Ali, sad je tamo sasvim mirno. Unitili smo ih. Reforme idu i tamo. Vie ne mogu lahko doi sebi, jer je tamo elina pesnica reformi", pa, gledajui Muhtar-bega, upita: "Zar nije tako, gospodine?" "Da, da!", uzvrati Muhtar-beg. "Naa vojska, snaga reformi i drave rijeili su, eto, i to!", nastavi Zija i kao da mu pade sjena na lice. "Da nije vojske, ne bi bilo ni reformi. A vojska uvijek uzme ono to joj pripada... Nakraju, uzme svoje pravo! Ali, i druge grupe dune su misliti na reforme. Trgovci, takoer..." Sjena koja mu je prekrila lice postajala je tamnija ispod oiju i na krajevima usana. "Ako oni ne misle, vojska zna svoje pravo. Nasilu uzeti i od njih. Nikome nema privilegija. Ni trgovcima. Kako je Nigan-hanuma?" Oslanjajui se na saznanja koja je dobio pismima, Refik kaza da su svi dobro. "Zao mi je zbog tvog oca", ree Zija. "Ali, ne treba zaboravljati ni to da u ivotu postoje i stvari koje su vrednije od trgovine. Vidi, to si i ti shvatio; obilazi zemlju. Ili je to moda bilo trgovako putovanje?", pa pozdravi vojnika koji je prolazio pokraj njih. "Ne, samo da vidim", odgovori Refik i toliko se zastidi da se, umjesto na Ziju, naljutio na samog sebe.

"Jesi li vidio? Iao si da vidi kako su reforme ule u ovo tlo, ha? A sad e gledati armiju. Ova armija je velika sila! Da nije ove sile, da nije ove eline pesnice, ne bi bilo ni reformi, a niti napretka, zar ne?", ruka koja je maloas uputila pozdrav, sad se pretvorila u pesnicu. "Koja sluajnost, i mi smo jutros priali isto to", ree Muhtar-beg. "Naravno, naravno", veselo povika Zija. "Vojska je sve. Vojska nadgleda reforme. uvar i tit od nepravde i nereda. A, isto tako, zna uzeti ono to joj pripada. Zar nije tako? A, nakraju, jednog dana uzme svoje pravo." Posljednje rijei izgovorio je s preneraenim i bijesnim izrazom na licu. "Aa, uredu je, doe, eto", ree, nabrzinu se rukova sa Refikom i u trenu se izgubi u masi. "Ko je to? Sta ti je on?", upita Muhtar-beg. "Podsjea na vojnika koji je uvjereni reformist. Eee, ratovao u narodnoj borbi, dobio orden. Pa, nee biti kao na mlohavi komija... Kad bi samo znao koliko me razveseljava kad vidim ovakve. Vie se ne brinem za budunost drave. Ha! Maloas su rekli... Pogorava se stanje istanbulskog bolesnika... Stvarno, izgleda da je, eto, doao..." Kao da je u sredinu pala vatrena kugla, razgrnu se guva u salonu, rairi, a potom se okupi razvlaei se prema stepenicama koje vode prema poasnoj loi. Nastade gurkanje. Jedna ajna oljica pade na pod i razbi se. Refiku se uini da je u guvi uspio vidjeti potiljak i obraz premijera Delala Bajara. Bio je u centru svega. Vidio mu je i okvir naoara, ali mu tada neko stade na nogu. "Ah, zar vam nisam rekao da ranije zauzmemo mjesta", ree stariji narodni poslanik. Sagnuvi se, pozdravi Muhtar-bega, potom opet nastavi grditi suprugu i kerku. U tom trenutku se zau: "Gospodo, molim vas, na druga vrata, ovdje je puno! Rekao sam, molim vas na druga vrata, burazeru, molim vas", povika inovnik na vratima poasne loe. Zajedno sa masom, pojurili su prema drugim vratima. Tiskajui se, popeli su se uz stepenice. Narodni poslanik je kerku drao za ruku, a Nazli Omera. Refik ugleda teren stadiona. Cijela poasna tribina vrtjela se u moru frakova, cilindar-eira, ordena i uniformi; polahko su se talasale viebojne haljine na enama, male kape, na sve strane izvjeane zastave; sve je treperilo u brujanju, zanosu i iekivanju. Gledajui lijevo-desno, traei mjesto da bi sjeo, Muhtar-beg se pozdravio sa nekoliko osoba. Nekoliko puta je skinuo svoj eir i vratio ga. Potom, odluujui se za jedan ugao, krenu probijajui se izmeu onih koji sjede. Povremeno bi se okrenuo da vidi idu li kerka i gosti, zatim opet pozdravlja poznanike te neto pria sa Refet-begom. Upravo u tom trenutku nastade komeanje na tribinama, glave se okrenue prema istoj taki. Potom se zau aplauz. Svi ustadoe nastojei da vide preko ostalih. Aplauz se pojaa. Refik se okrenu i pogleda. Meu glavama je opet ugledao potiljak i obraz koji je maloas vidio. Na potiljku je bila ruka sa eirom koji je drala; polahko je mahala, kao da pojedinano miluje sve prisutne. U kom pravcu se usmjere eir i ruka, iz tog pravca poinje dopirati snaan aplauz. Uskoro su posjedali sa ostalima, ali su ponovo ustali zbog himne. Dok je svirana himna, Refik opet pomisli kako se nije uspio ukljuiti u zanos. Potom se prisjeti da, dok je bio srednjokolac, isto tako, nije mogao pjevati himnu sa ostalima. Razmiljajui kako se nije uspio ukljuiti u masu, sjeti se herr Rudolpha. "U mene je palo svjetlo razuma, zato sam stranac", pomisli, ali to nije bio razlog to nije mogao pjevati himnu. "Zato ne mogu pjevati", pomisli. "Zato to ujem svoj glas i to mi je veoma udno." Opet pomisli na herr

Rudolpha. Opet je sjeti njega i rijei koje je Holderlin rekao o istoku. Mislima mu proe rasprava koju je vodio sa Muhtar-begom. "Rei u mu da...", pomisli. Kroz glavu mu proe kako himna, koja se pjeva u jedan glas, odjekuje na suprotnim tribinama, kako, sa razmakom od dvije sekunde, glasovi slijede jedan drugi i kako zbog toga nastaje ova zbrka slina kanonu, o kome je uio na nastavi muzike. Potom je razmiljao i o jo neemu, to je doivljavao kao glupost, a po okonanju himne sjeo je sa ostalima i sluao izlaganje o Ataturku, koje je itao Delal Bajar. Nakon govora, opet nastade komeanje. "On, onaj koji je pobijedio cijeli svijet, pobijedit e i smrt!", povika neko iz stranjih redova. Svi se okrenue i pogledae. "Kako ste, Muhtar-beg", povika neko. Muhtar-beg naini pompezan pozdrav. Taj to se obratio bio je Kerim Nadi-beg. Pokraj njega je bio partijski inspektor Ihsanbeg, kojeg je Refik vidio na gradilitu. Zajedno su ili prema poasnim loama. Pozravili su i Omera i Refika. "I mladi ininjeri su sa Vama", ree Kerim-beg. "Da, da", progunda Muhtar-beg, a potom ree: "Kako? Nisam razumio, gospodine", poto su iznad stadiona, uz stranu buku, nadlijetali avioni. "Rekoh, sa Vama su i mladi ininjeri", ree Kerim-beg te, na nain koji je pokazivao da uope nema namjeru jo jednom ponavljati svoje rijei, odmahnu glavom. "Jeste li se uzeli?", upita prelazei napola zatvorenim oima po Omeru i po Nazli. Ne oekujui njihov odgovor, klimnu blagonaklono glavom. Opet je izgledao kao da misli ono to je obino mislio: "Kakvu vrijednost moete vi i vae rijei imati pokraj mene, u mom svijetu...?" "ovjek kao drava. I aga, i graevinski poduzetnik, i narodni poslanik!", ree Refetbeg nakon to se Kerim-beg udaljio, sa zadovoljstvom to je ugrabio priliku za dosjetku. Ali, Muhtar-beg ga nije razumio jer je, uz stranu buku, opet nisko nad-letjela druga grupa aviona; tribine su aplaudirale avionima, a neki su i vikali prema nebu. 44. Nade narodnog poslanika Muhtar-beg nabrzinu ustra uz stepenice. U nadi da e vidjeti kerku, zaviri u dnevni boravak i spavau sobu, ali ne nade nikog. Ude u njenu sobu, zatvori vrata. Baci se u krevet poput malog djeteta koje se sprema na pla. "Eto, sve je gotovo! Sad sve poinje", proapta. "Da vidimo ta e se dogoditi?" Gledajui u bijeli sobni tavan, kaza: "Smrt je vrlo loa! Ja sam nita. Veliko sam nita u poreenju sa njim", promrmlja. Kao da e zaplakati, namrti lice i zastidi se. "Kako je loe. Sve je besmisleno. ta e biti sad?", promrmlja. Dogodilo se ono to su svi oekivali i na ta su se pripremali: prije deset dana u Istanbulu je umro Ataturk. Koveg je danas poloen u privremenu grobnicu u Etnografskom muzeju i prireena ceremonija kojoj je prisustvovala cijela Ankara. Muhtar-beg, koji je sudjelovao na ceremoniji u Parla-mentu i koji je, zajedno sa ostalima, plakao, zbog toga to se plaio da e ponovo plakati, mislio je da ne sudjeluje na ceremoniji u gradu, ali je odustao od te misli zakljuivi da e biti dobro da se tamo nae. Ceremonija je, opet kao i ostale ceremonije u Istanbulu i Parlamentu, protekla u poplavi suza. Muhtar-beg, koji ne moe podnijeti ovako ganutljive scene, opet je pred svima plakao. "Zato sam plakao?",

pomisli. Okrenuo se u mehkom krevetu za dvije osobe i jo jednom se zapitao: "Plakao sam zato to je to bilo neto strano. Da, bilo je to neto veoma strano!" Uporedo sa tim rijeima, u mi-slima mu oivi i osjeaj koji se u njemu probudio u toku ceremonije. Opet je poeo misliti kako je sve isprazno, beznaajno i bezvrijedno. Potom istrai zato razmilja o tome. "Zato to naspram smrti ovjeka, iza koga svi toliko plau, moj ivot gubi svaku vrijednost... Ja sam mrav pokraj tog brda!"Naj-ednom u njemu zasja podmukli plamen: "Alija ivim, vidim ta se u svijetu dogaa, doivjet u jo mnogo toga! Da, da vidimo ta e se dogoditi poslije?" Zastidi se svojih razmiljanja te, da bi se kaznio, primora se na ponovo razmiljanje o Ataturkovoj smrti. Ali, naljuti se primjeujui da je, kao to je to inio kad razmilja o tome, opet mislio o svojoj smrti i ivotu. Jo jednom se, stenjui, prevrnu u krevetu da bi se rijeio munine ovog razmiljanja i topline jastuka, koji se ugrijao ispod uha i obraza. "ta e biti poslije?", pomisli. "Poslije ovoga e se konano povui Delal Bajar! Povui e se Delal Bajar, a na poloaj e doi oni to vjeruju Ismet-pai. A kad li e to biti?" Muhtar-beg je mislio da e se to dogoditi odmah nakon Atatur-kove smrti, ali se malo prevario. Niko nije smogao hrabrosti doarati sliku da e se u dravi dogoditi krupne promjene. Tako je staroj vladi Delalbega prije pet dana izglasano povjerenje. To je pokazivalo da e stara vlada ostati na dunosti jo najmanje mjescc-dva. "Dva uzaludno protraena mjeseca radi nestvaranja panike u dravi!", pomisli Muhtar-beg. "Meutim, hitna je potreba za promjenama i novim kadrom, koji je nestrpljiv da preuzme dunosti." S nadom i uzbuenjem, pomisli: "I ja sam nestrpljiv!" Htjede se nasmijati sam sebi, ali odustade. "ta je tu smijeno? Stpljivo sam ekao i radio. Imam toliko znanja, iskustva i hrabrosti da mogu preuzeti dunost. Zatim, znao sam i odluno slijediti put. Sta mi fali da bi mi se ova elja uinila smijenom?" Uzbueno je pridigao glavu sa jastuka. "Zaboga, od koga nisam bolji? Od Tevfika? Od Faika?" Prebirui u mislima sve stare ministre i one koji bi mogli biti ministri, nakon svakog imena radosno je doekivao svoju nadmonost te, savijajui prste ruke, brojao: "Od Muhlisa? Od doktora Hulusija? Od Sadida, koji povrno zna francuski? Nita mi, hvala Bogu, ne fali u poreenju sa bilo kim od njih! Osim toga, hrabriji sam i odluniji od njih i, da, uspio sam i dosljedno slijediti jedan put!"Jo se vie uzbudi kad pomisli koliko je dosljedno slijedio taj put i koliko je privren Ismet-pai. "Kad e se preldnuti Dclal-begova dunost?", proapta vjerujui da e ga se sjetiti i da e sigurno biti pozvan na dunost u novoj vladi. "A ova vlada nema drugog posla osim da zavlai dravu. Zlata vrijedni dani prolaze jedan za drugim. teta, teta!" Uvjeravajui se jo jednom kako e ga se sjetiti, nasloni glavu na jastuk. Ismet-paa e ga se sigurno sjetiti kad se bude formirala nova vlada, novom premijeru e preporuiti Muhtara Laina, koji mu je privren tokom cijelog politikog ivota. Muhtar-beg pred oima, sa svim detaljima, oivje scenu koja e se odigrati u ankaji. "Na koga mislite?", upitat e Ismet-paa novog premijera koji se pred njegovim oima ukaza kao Refik Sajdam, ukru Saraoglu, potom e, ne oekujui odgovor, odmah sam rei: "Jeste li mislili na Muhtara Laina?" Gledajui uzbueno u tavan, Muhtar-beg promrmlja: "Da, da, Lain!" A naravno da bi se Ismet-paa trebao sjetiti prezimena koje je sam dao! Bilo je to prije etiri godine. Svi su od nekog bliskog uglednika traili da im izabere neko prezime. Muhtar-beg je bio pozvan u Ruiastu palau na ah. Nakon okonanja igre, rekao je da prezime eli uzeti od premijera. "Lain", rekao je Ismet-paa nakon kratkotrajnog razmiljanja. Muhtar-beg je zamolio da mu na papiru napie tu

rije, koju ba nije uspio shvatiti. Poslije je, iz treperavog rukopisa sa papira, koji je nosio pain potpis i koji je godinama uvao, shvatio ta znai njegovo prezime. Zakljuio je da ova rije, koja nema neko naroito znaenje, ima miran prizvuk - podsjea na njegov karakter. Imao je miran karakter. Znao je ekati, strpljivo posmatrati ta se dogaa; strpljivo, ali ne sa obamrlou i mlohavom neodlunou! Strpljivo se vezao za Ismetpau. Prisjeti se kako je poelo to vezivanje. Bili su prvi mjeseci po dolasku u Parlament. Paa, koji se upoznavao sa novim poslanicima, zapodjenuo je razgovor o dnevnim navikama, upitao je ko ima obiaj malo odspavati poslije ruka, na ta je, uzbueno i s potovanjem, Muhtar-beg rekao da ima takvu naviku te uspio privui panju na sebe. Ali, pravu panju paa je pokazao kad je saznao da zna igrati ah. Uspio je, nakon kratkog vremena od est mjeseci po dolasku u Parlament, uspostaviti teko dostinu bliskost kao to je poziv na ah u Ruiastu palau. Prisjeajui se tih godina, Muhtar-beg osjeti ganutost. Supruga mu je jo bila iva. U Parlamentu se borio protiv neprijatelja reformi, raskrinkao je lane reformiste, mnogo je volio Ankaru i vjerovao da ima svijetlu budunost. "Eto, ta budunost, plod moga strpljenja i uzbuenja, sad je korak ispred mene", promrmlja s nadom. "Preostao je korak do cilja kome sam podredio cijeli ivot!" Opet se uzbueno okrenu u krevetu sa sjajnim mesinganim drkama u uglovima. "Korai", promrmlja. Nainit e se taj korak, potom e cijeli ivot, ne samo budunost, ve i prolost, dobiti novu dimenziju. Visokim poloajem u zrelosti okrunit e se mladalaki entuzijazam promjena i napretka i odlunost srednjih godina. Cime, mimo ovakvog poloaja, ovjek svome ivotu moe dati dubinu? "Jo ako je taj ovjek neko poput mene...", promrmlja nespokojno Muhtar-beg. Nikada se nije doivljavao veselim i svestranim. Ovakvi kakav je on nisu uivali u ivotu kao veina. Osim ene s kojom je, poslije suprugine smrti, upoznao u Istanbulu na nonoj zabavi, drugu enu nije poznavao, prohtjeve svoga starog tijela uguio je pomalo zbog neodlunosti, a pomalo i zbog umalosti. Opet, nije, poput slinih, uspio postati ni salonski ovjek. Mislio je kako je na takvim mjestima ostajao postrani, da ak nije mogao ispuniti ni fotelju u kojoj je sjedio, a ne salon u koji bi uao. Uz to, nije volio ni isprazna naklapanja. Zapravo, veoma esto se zaticao u ispraznim naglabanjima, posebno esto se dogaalo da se upusti u sjaj kruga panje i oduevljenja dok je bio valija, ali je dolaskom u Ankaru shvatio da naglabanje nije linija koja dominira njegovim karakterom. Nije uivao ni u piu. Nabrajajui svoje odlike, uzbudi se: "Ne mogu se zanimati ni jednom knjigom izuzev knjiga uspomena", pomisli. "U tom sluaju, ne mogu pronai nita drugo osim ovog oekivanog poloaja koji e mome ivotu dati dubinu! Sluenje mi je smisao ivota; napredovati sluei dravi! A za ovu dunost preostao je jedan korak. Samo jedan mali korak!" Ali, zato to taj korak ne pripada njemu ve Ismet-pai, izgubi mir i bi primoran jo jednom se prevrnuti u krevetu. Prevrtao se u krevetu. "Jedan mali korai", mrmljao je. Ali, ta je sve doivio da bi nainio taj korai. Dok je obavljao dunost valije, primao je pisma puna prijetnji smru, psovki i kleveta. Pod izgovorom provedbe Zakona o eiru i odjei, muenju je podvrgao vjerske slubenike i vlasnike svih malih duana u gradu. Te godine, na Dan Republike, ne obraajui panju na gromove koje je privukao na sebe, na sav glas je izjavio da e nazadnjake kazniti. Eto, to je bila mladost. Dok je bio u upravnoj koli, iskoristio je ono to je nauio od Namika Kcmala i od Fikreta. Potom slijedi njegova borba u Parlamentu zasnovana na racionalizmu i odlunosti. Naravno da u toku ove borbe nije zauzimao mjesto u prvim redovima, ali se ne moe rei ni da je bio na samom zaelju, jer je, prije svega, bio najredovniji reformistiki poslanik. Dolazio je

na svako zasjedanje Parlamenta, paljivo sluao, etao hodnicima, kad bi negdje uo neku raspravu, odmah bi se umijeao, rekao svoje miljenje, ali nikada nije skretao panju, nikada nije izazivao larmu; svojim uobiajenim smirenim dranjem tumarao je poput sjene. Razlog njegovog ovolikog pojavljivanja naokolo bilo je, nesumnjivo, to to, osim poslanike dunosti, nije imao drugog posla, koliko i privrenost dunosti. Izuzev ministara ili onih koji su imali zaduenja u Partiji, veina narodnih poslanika imali su i neki drugi posao. Neki su bili novinari, neki advokati, a neki age zemljoposjednici. Inae, za narodne poslanike su i imenovani zbog uspjeha koji su pokazali u tim poslovima. A, to se tie Muhtar-bega, koji je, zbog uspjeno obavljane dunosti valije i reformatorstva, imenovan za poslanika, on nije mogao imati dodatni posao jer je neko mogao biti i poslanik, a i novinar, ali pravila nisu dozvoljavala da se bude i valija i poslanik. "Ali, pravila dozvoljavaju da se bude i poslanik, a i reformist, a ja sam takav", pomisli Muhtarbeg i uzbueno ustade iz kreveta i poe etati po sobi. Dok je etao, opet je mrmljao isto: "Jedan korai, da Ismet-paa naini korai!" Po glavi poe prebirati ta je sve uradio za Ismet-pau, koji bi mu, jednim koraiem, okrunio ivot... Svim svojim biem ga je podravao dok je presjedao Vladom. Kad je otiao sa te dunosti, bio je njegov glas i uho u Parlamentu. Iza kulisa je uvijek spominjao Ismet-pau, u svim prilikama ga hvalio, a prilikom posjete Ruiastoj palai rezimirao bi mu traeve sa hodnika. Paa, koji je, nakon pada popularnosti i povlaenja sa funkcije premijera, usavrio engleski sa jednim profesorom, od poetka do kraja preao cijelu englesku povijest, koji je zatim uzimao asove violine i itao ahovske asopise, pretvarao se kao da zapanjeno prihvata njegovo uzbuenje te, povremeno, sa nekoliko rijei pohvale osvajao njegovo srce. "Vaa odbrana je dobra, ali napad eka da doe vrijeme, proputate prilike", rekao mu je jednom prilikom paa poslije partije aha, koju je, kao i uvijek, opet okonao pobjedom. "Proputam priliku, ha", promrmlja Muhtar-beg. "Ne, ne, ovaj put e me se sjetiti Ismet-paa. Naloit e da mi daju poloaj! Sjetit e se koliko sam mu privren!" Najednom pomisli: "Je li moja umjenost privrenost?", promrmlja stidei se. Ali, dodade sebi zato to se uplaio stida: "Pa, to nije nita loe", ree tjeei se. "Priznajem da nisam naroito pametan. Nisam najpametniji ovjek na svijetu. Ljudi poput mene ne na-preduju pameu, ve privrenou i vjerom... Osim toga, u naoj zemlji i nije dobro biti tvrdoglav i samostalno donositi odluke! ovjek bi se uvijek trebao predavati u amanet nekome ko zna bolje, ko bolje razmilja, trebao bi se vezati za nekoga, usvojiti neku vjeru. Da, privrenost i vjera! Vezao sam se za Ismetpau, vjerujem u reforme." inei se sam sebi smijenim, zastade nasred sobe. Okrenu se i sa strahom pogleda u ogledalo na ormaru. "Boe, jesam li ja smijean ovjek?", promrmlja. "Nisam, nisam... Isti sam kao i svi drugi. Vidi ovo moje lice i razmiljanje... Ah, sve je tako!" Sjeti se denaze. "Sve je tako apsurdno, komino i beznaajno. Sve je prazno i beznaajno u poreenju sa njim. Kako svi plau! A ja ovdje pravim rune raune. ta bi rekli drugi da saznaju za moja gnusna razmiljanja...? Glupost! Sta treba raditi u ivotu? Pogledaj to ogledalo! Tijelo mije ogromno, ali mi je nos sasvim mali! Ko je rekao? Kemal-paa? Prvi kvalitet velianstvenog dravnika jest velianstven nos! Meutim, ja imam samo ove komine ui kao jedra..." Odlui izii iz sobe, proaskati s nekim kako bi se oslobodio samoe koja ga vue u tegobna razmiljanja. Brzim i nervoznim koracima, ue u kuhinju. Slukinja je neto kuhala na poretu. Zamaglila su se stakla na prozorima. "Gdje je naa cura, Hatida-hanuma?", upita Muhtar-beg.

"Izila je sa Omer-begom, ii e na denazu." "Zar se jo nije vratila?", upita Muhtar-beg i izie iz kuhinje ljutei se na glupost pitanja iji je odgovor poznat. "Ee, gdje se ovi zadrae?", pomisli. Rasrdi se na kerku, koja se u ovakvom danu odluila na skitnju: "Voli, odgajaj, uvaavaj, a nek ona poslije odabere onog kicoa, samoljupca, pohlepnog frajera!" Gledao je panoramu Venecije na zidu. Ovu sliku je sam kupio, njegovoj rahmetli supruzi se nije naroito svidjela, ali su je ipak objesili na zid. Sjetivi se supruge, obuze ga melanholija. "Jedino sam nju volio. Ona mi se cijelog ivota toplo smjekala, potom me napusti i ode. Sad e me ostaviti i Nazli. I to sa onim antipatinim samoljubivim tipom... Da je bar nala nekog drugog..." Sjeti se Refika. "Da, on, naprimjer. Uprkos svoj naivnosti, dobronamjeran je i prostoduan..." Osmjehnu se prisjeajui se rasprava koje je vodio sa Refikom: "Ali, previe je naivan... ovjek moe biti idealist, takav ak i treba biti, ali toliko je previe!" Obradova se sjetivi se da je Ministarstvo za poljoprivredu odluilo tampati Refikovu knjigu. Ministar je iziao u susret momku kojeg je doveo Muhtar-beg zato to, izgleda, eli ivjeti u slozi sa Ismet-painim pristalicama. Refik bi se ovih dana trebao susresti sa reformistikim piscem Sulejmanom Ajelikom, a poslije e se, izgleda, vratiti u Istanbul. Prisjetivi se Sulejmana Ajelika i asopisa Organizacija, Muhtar-beg osjeti nelagodu: "Ne volim zanesenjake", promrmlja. "Moda i ja sanjarim izgarajui strasno u nadi za tim poloajem... Ja sam jadni sanjar koji gaji prazne nade! Uz to, ja sam nita u poreenju sa tom denazom. Smrt je strana...! ivi, bake se, radi neto, postaje jedan od najveih ljudi povijesti i svoje drave. Zatim se odjednom sve zavrava!" Rairi ruke ustranu. "Smrt je neto veoma loe. A ja sam jedan mali mrav. Naroito poslije njegove smrti... Ah, a nemam nikoga sa kim bih mogao popriati, kome bih se mogao izjadati!" Iznenada mu pade napamet da bi Hatida-hanumi mogao iznijeti svoje jade. Ispunjen nadom, pojuri u kuhinju. Slukinja se i dalje bakala sa istom tenderom; sa kaikom u ruci je kontrolirala gustou onoga to se kuha. "Ee, da ujem ta to kuhate, Hatida-hanuma!", ree Muhtar-beg. "Juer ste traili sutliju!", odgovori slukinja otrim glasom. "Aa, stvarno? Sutilja? Uredu, dobro je skuhaj, da dno ne zagori!" "Ali, kad sam Vam, gospodine, dala zagorjelu sutliju?", upita slukinja opet istim, otrim tonom. "Ma, alio sam se samo", ree Muhtar-beg. Tek toliko da bi neto uradio, otvori friider i poe preturati po njemu. Osjeti sjetu ugledavi tanjir u friideru. Komplet ovih tanjira, koji je njegova ena odluila kupiti tri mjeseca pred smrt, izazvao je raspravu u kui. Muhtar-beg je rekao da bi bilo bolje troiti na neto drugo, na komplet za sjedenje, na namjetaj za salon, na odjeu. Sad se ispostavlja da su sve te rasprave besmislene i glupe. "Ah, ah! ivot, smrt; sve je besmisleno i glupo!", promrmlja. Prerovio je friider, ali ne uze nita osim jedne masline. A nakon to pojede maslinu, osjeti e. Dok je pio vodu, razmiljao je o tome kako bi mogao zapoeti razgovor sa slukinjom. "Znai, stalno treba tako mijeati?", ree gledajui enu koja je kaikom brzo mijeala po tenderi. "Da, treba mijeati", odgovori namrtena slukinja. "Zar nee izgubiti ukus ako se mnogo mijea? Na kraju e ispasti, onaj... Nee imati potrebnu gustinu!"

Slukinja snano o ivicu tendere udari kaikom, koju je izvadila iz kljuale suflije. Istim nervoznim i grubim pokretima zatvori poklopac na tenderi. Muhtar-beg ode do prozora. "Eee, ta veli, Hatida-hanuma, umrije i ogromni Ataturk?", ree crtajui vrhovima prsta are po zamagljenom staklu. "On je bio veliki ovjek. Umrije! Svi emo mi umrijeti!", odgovori slukinja. "Ali, ta e sad biti? Da vidimo ta e uraditi Ismet-paa. Koga e dovesti na elo, ha, ta veli?", ree Muhtar-beg. "Pobogu, gospodine, ja se uope ne razumijem u te poslove da bih mogla neto rei!", odgovori slukinja, a na trenutak joj u oima zasja iskra, lice dobi boju: "Niti se razumijem u politike stvari, a niti se mijeam u politiku! Kako god se Vi ne razumijete u kuhinjske, tako se ja ne razumijem u te poslove..." "Da, da", ree Muhtar-beg. Slukinjina ljutnja uini mu se simpatinom. Izie iz kuhinje. Ulazei u salon, zaboravio je na sve nevolje. Nevanim mu se uini i to to je ivot bezvrijedan. "Bitno je da ivim", promrmlja. "ivim, smijem se, priam! Sa zadovoljstvom oekujem poloaj koji e mi biti povjeren! U kuhinji se kuha sutlija... Eto, to!" 45. Sa reformistikim piscem Ne pritiui na zvonce, Refik je stajao ispred kue i razmiljao: "Rei u mu da... Prvo u mu rei za princip Mi smo slini sebi, koji predstavlja sr mojih projekata. Potom, pozivajui se na taj princip, o ujedinjenju sela, putevima i centralnim selima..." Pritisnu zvonce. "Rei u mu. Zatim u mu rei naj-vanije to elim od njega: Sulejman Ajelik, elim da mi Vi, u okviru ovih taaka oko kojih smo postigli sporazum, pomognete u formiranju pokreta koji e djelovati na reforme i mladu dravu. To elim od Vas..., rei u." Vrata na stanu se otvorie. Puno, zdravo i okruglo lice osmjehnu se Refi-ku: "Vi ste, dalde! Dobro doli. Jeste li mogli lahko pronai adresu?" "Da, da. Lahko sam pronaao, gospodine", promrmlja Refik i pomisli kako e ubudue biti primoran reformistikog pisca oslovljavati sa gospodine. "Dajte mi Va kaput", ree Sulejman Ajelik. "Oo, smrzli ste se. Imam aj, tek sam ga napravio. Proite u sobu nakraj hodnika, doi u i ja. Uope nisam mislio da imate takvo lice. Ah, Boe, ovdje nisu ostavili nijednu vjealicu!" Uli su zajedno u knjigama napunjenu prostranu sobu s niskim tavanom. Refik osjeti uzbuenje. Paljivo osmotri knjige na stolu, pa sjede na pokazano mjesto, u fotelju pokraj pisaeg stola. "Sjeo sam za sto, neete zamjeriti,zar ne?", upita Sulejman Ajelik. "Nije zbog zvaninosti, nego bolje razmiljam kad sjedim za radnim stolom. U tim foteljama sc ovjek oputa..." "Naravno, naravno, samo izvolite", mrmljao je i uzbueno gledao knjige, slike na zidovima, papire, olovke, pribor ovjeka koji razmilja i iznosi svoje miljenje, te se od uzbuenja plaio da piscu ne iznese ono to je odluio. Kad Sulejman-beg izie da donese aj, odlui da se pribere. Jo jednom razmisli o onome to je namislio. Potom osjeti ganutost uoivi na jednoj od slika na zidu zajedno Ataturka i Ismet-pau. "Kako je smrt runa, zar ne?", upita Sulejman-beg, koji je u meuvremenu uao u sobu i primijetio u ta Refik gleda, pa, ne gledajui u Refika, dodade: "Ali, ovdje ima i neto to

je dobro. Republika je dostojanstveno podnijela veliki gubitak. Nisu nas obuzeli panika i strah... To je veliki uspjeh... Koliko eera elite?" Neko vrijeme su priali o ivotu, smrti, mladosti i starosti. Dva razborita mukarca,jedan sredovjean, drugi na kraju mladosti, poeli su razgovor koji su vodili da bi se bolje upoznali. Sulejman Ajelik govorio je o sinu koji u Istanbulu pohaa zadnju godinu gimnazije. "eli biti ininjer. Sadanja mladost preferira ininjerstvo i tehnike fakultete... U nae vrijeme svi su eljeli biti vojnici..." "Ali, Vi vjerovatno niste eljeli biti vojnik", ree Refik. "Ako se ne varam, Vi ste fakultet u Moskvi..." "Da, ali sad nisam govorio o tome...", ubaci se Sulejman Ajelik. "Moj sin eli biti ininjer! Neka bude, nemam nita protiv! A naroito poslije pisama koja sam primao od Vas, shvatio sam koliko ininjer moe imati talenta za detaljno razmiljanje. Ali, moj sin, zapravo, nema entuzijazma. To me malo alosti. Kaem, nisu li moda reforme dale potrebno uzbuenje mladima?" "Da, entuzijazam je neto vano, zar ne?", ree Refik. "Jest, ali u mladosti..." "Vi ste u mladosti bili puni elana, zar ne?", upita Refik. "Da, da, u mladosti", uzvrati Sulejman-beg i naini nervozan pokret; mijenjajui poloaj nogu, nastavi: "Ali, sadanja omladina veoma je bezvoljna, bez entuzijazma! Zbog bezvoljnosti, udaljavaju se od zajednice. Mog sina uope ne zanima ta se dogaa u zajednici u kojoj ivi. Zanimaju ga elektrini aparati, maine. Kako radio funkcionira, o tome on razmilja... Uredu! Ja zastupam i branim miljenje da su tehnologija i industrija ono to nam, zapravo, treba, ali opet me onespokojava to to je moj sin takav." "Da, potrebna je i industrija da bismo se izbavili iz srednjeg vijeka", ree Refik, a kroz glavu mu proe da govori kojeta. "Jeste li se ikako bavili pedagogijom?", upita Sulejman-beg. "Jo se nisam uspio naroito baviti", odgovori Refik i te rijei mu se ui-nie banalnim. "Dravi kao to je naa pedagogija je neizostavno potrebna", dodade Sulejman-beg. "Kako ete obrazovati one seljake? Ne samo za Vae projekte! Ovi seljaci ne znaju ta i ko im eli dobro." "Ja sam za to da se prvo poduzmu odgovarajue ekonomske mjere", ree Refikshvatajui da je, sasvim neoekivano, tema dola na njegove projekte. "Dobro, ali ako se seljaci usprotive ovim mjerama?" "Ne mislim da e se seljaci usprotiviti ovim mjerama koje sam napisao", nastavi Refik uzbueno. "Ja sam u svojim projektima..." "Da, da, proitao sam Vae projekte, gospodine", uzvrati Sulejman-beg, otvori ladicu na stola, uze dosje koji mu je Refik poslao prije deset dana i odloi ga ustranu. "Ali, kako e se to provesti?" "Eto, o tome elim razgovarati sa Vama, gospodine", odgovori Refik. "Rekao sam gospodine", pomisli potom crvenei se. "Ja ovo ne smatram ispravnim..." "Kako?" "Ja ovo ne smatram ispravnim. Vi elite Tursku nainiti seljakim de-nnetom!" Shvatajui iz boje pievog glasa da rijei seljaki dennet predstavljaju omalovaavanje, Refik uzvrati: "Ja elim da Turska svima bude dennet".

"Da, iz Vaih pisama sam razumio da imate takvu elju. To svi ele, govore. Vi to nazivate prosvjetiteljstvom. Ali, za iju korist e doi to prosvjetiteljstvo? U korist seljaka, naroda, jadnika, siromaha? Lijepo! Ali na kom maslu ete pei neto ovako lijepo? Na naem maslu...? I to je lijepo. Mi nemamo industriju. Znai da e se ovo maslo uzeti od poljoprivrede i da e se vratiti poljoprivredi! Je li tako?" "U jednom pogledu. Ali, dunost reformi je da naine ovu organizaciju. Ujediniti seljake u svjetlu novih principa..." "Znai, maslo emo vratiti poljoprivredi...?", presijee Sulejman-beg Re-fikove rijei. "Ovo se nimalo ne razlikuje od onoga to se ranije radilo... Meutim, na cilj bi trebao biti da se sa ovim maslom podigne industrija. Niste imali uvidu moje miljenje o neproturjenom narodu moderne tehnologije, iako u svojim pismima kaete da ste to imali u vidu." "Imao sam u vidu", ree uzbueno Refik. "Ako ste imali u vidu, onda ste morali vidjeti da je tamonji cilj da drava pronae kapital koji nisu uspjeli nai nai kapitalisti i da podigne industriju. Ili Vi, moda, na drugi nain razumijete princip etatizma?!" "I ja tako razumijem", uzvrati Refik i pomisli da nije bitno to kako neto shvata, da je bitno to kako e se provesti ovi projekti koji e dravi donijeti prosvijetljenost. "Ja bih mu trebao objasniti da se ovi moji projekti trebaju realizirati." "Ako Vi princip etatizma shvaate kao i ja, kako je mogue da ovako razmiljate?", upita Sulejman-beg i rukom pokaza na dosje koji je bio na stolu. "Kako se moglo dogoditi da doete na to poimanje seljakog denneta, koji je sasvim oprean sa ovim poimanjem?" Iz pievih rijei Refik zakljui da su neki detalji iz njegovih projekata u proturjenosti sa nekim pievim idejama. Ta proturjenost, koju pisac smatra vanom, Rcfiku nije moglo biti neto bitno poto su, na kraju krajeva, obojica vjerovali u iste reforme i obojica su, isto tako, bili dobronamjerni. Zbor toga to su dobronamjernost i ljubav prema reformama bile oslonac nad ovim malim detaljima, Refik je, bez protivljenja, sluao Sulejmana Aj-elika, obraao je panju na njegovo uzbuenje, a ne na detalje. Da bi navidjelo iznio nesporazume izmeu njih dvojice, Sulejman Aje-lik je iznosio svoje stavove koje je branio u svojoj knjizi i u asopisu Organizacija. Dok je iznosio te stavove, gledao je, nabranih obrva, otro u Refika. Povremeno bi ekao utei, kao da je mislio: "Hajde, pokai taku u kojoj se nismo mogli sporazumjeti!" Nakon sto je nadugo i nairoko iznio svoje stavove, otiao je u kuhinju da donese aj. Refik ak nije ni pomislio na njegove stavove, poto je to bilo neto to je nekoliko puta uo, neto to smatra ispravnim. Dok je Sulejman Aje-lik priao, Refik je samo pazio na njegove pokrete i uzbuenje. "Da, doi e prosvijetljenost", promrmljao je i zainteresira ga zato Sulejman Ajelik povremeno plane. Kada se sa oljicama aja vrati u sobu, pisac opet poprimi iste plahovite manire: "Govorite da smatrate ispravnim sve ovo to sam iznio. Ali, pravite projekte koji su u proturjenosti sa ovim." "Ali, ja jo uvijek nisam vidio gdje je tu proturjenost", ree Refik i nasmijei se, nastojei biti pristojan koliko je to bilo u njegovoj moi i poe nabrajati svoje i pieve zajednike stavove, prisjeajui se i pisama koja su pisali jedan drugome. Sulejman Ajelik upade Refiku u rije:

"Ono to nazivate zajednikim stavom samo je zajedniko uzbuenje. Da Vam, gospodine, kaem gdje se nalazi proturjenost izmeu nas dvojice. Vi niste shvatili da su drava i kadar jedina snaga reformi. Vi samo planirate osigurati odgovarajue privilegije seljacima, uiniti da ive pod boljim uvjetima, dostaviti im tehnike mogunosti modernog svijeta. Nakraju, svi mi to elimo. Ali, Vi to elite prije i jedino to. Ne razumijete slijedee: ovo ne moe odmah, na prvom koraku, ne moe samo od sebe. Prvo je potrebno da drava ojaa, da sauva staru mo i da sa tom snagom srui barijere koje se nalaze ispred napretka. Prvo drava! Niste shvatili da kod nas drava ima svoje veoma svojstveno mjesto". "Ja sam uvijek mislio da smo mi sebi svojstveni", ree Refik i uplai se pomislivi da mu je glas beznadean. "Zbunjujem se, eto", promrmlja. "Mi nalikujemo na sebe", ree pisac. "Da, ja, takoer, branim isto to", uzvrati uzbueno Refik. "Tako kaete, ali nita ne uspijevate predloiti osim promjene seljakog naina ivota!" "Seljaki ivot je veoma teak", ree Refik. "Na pruzi sam sve vidio!" Sulejman-beg poskoi, ali, nastojei biti hladnokrvan, osmjehnu se: "Ili ste tamo i saalilo Vam se na njih. I meni ih je ao. Ja sam nekada nastojao biti marksist, ali sam poslije nauio da ne padam pod emocijama. Nauite i Vi. Tada e imati vrijednost ono to napiete!" Nakon to je to izgovorio s grubou koju vie nije nastojao prikriti, sjede na svoje mjesto. "Drava i reforme e jaati oslanjajui se na te seljake. Kako emo podii industriju ako padnemo pred emocijama i vratimo im sve ono to imamo u rukama? Ako ne podignemo industriju, imperijalizam e nas progutati!" "Da, bit e veoma loe ako ne bude industrije", ree Refik i osjeti se kao prilino velika budala. "Govorite i ovako i onako. Oboje zajedno ne moe! Ono to prvo treba uraditi jest podizanje dravne industrije. Ovaj pokret je zapoet i zaustavljen. Ne znam ta e sad uraditi Ismet-paa, ali uvjet je dravna industrija. A to emo osigurati od poljoprivrede, odnosno od seljaka koje Vi alite!" "Kada bi se barem sa seljaka digla presija zemljoposjednika...", proapta Refik i opet se osjeti kao budala. Sulejman Ajelik se osmjehnu. "Znate da to reforme ne mogu uraditi. To bi boljevici htjeli uraditi. Ali, njihova rije nikako ne prolazi u Turskoj. Nemaju nikoga iza sebe. U tom sluaju, oni daju najdublje kritike", pa se osmjehnu kao da ali svoje stare istomiljenike. "Idelalizam je dobar. Ali, ako mene pitate, bolje je napraviti neto konkretno u ivotu", ree iznenada, ponovo se ljutei. "Odakle doo-smo na ovo?", upita ljutitog izgleda. "Da, reforme ne mogu dirati u age!" "Reforme to ne mogu uraditi, ha...", promrmlja Refik. "Ali, reforme su opet neto uradile", uzvrati Sulejman-beg. "Odustalo se od oporezivanja poljoprivrede. Uspostavljena je jednakost u vojsci. Postojao je novac za put; prije dvije godine smo i to ukinuli..." "Taj novac za puteve bio je straan kuluk. Ovo vjerovatno znate: Ne mogu dati novac za put, potom..."

"Znam, gospodine, sve znam. Ako hoete, ispriajte i Dersim. I to znam", srdito se umijea pisac. "Znam sve grijehe, sve grijehe prihvatam, poto vjerujem da nije bilo drugog puta! Ako i Vi elite neto uraditi, ako elite koristiti dravi, morate biti hrabri toliko da prihvatite grijehe... Ako ete pravo, to ne mogu ni nazvati grijehom. Ne moe biti grijeh nita to se radi za dravu. Ali, Vi, sa tim udnim, neobinim pogledima mislite da je grijeh neto od ovog uraenog. Poslije, eto, pravite te pogrene projekte! Razmislite ta su reforme. Reforme su posao dovoenja narodu onih to su za korist naroda, uprkos narodu, ali za narod..." "Da, ja sam jedna budala!", pomisli Refik odjednom i uplai se. "Sve ove projekte napravio sam da bih svome ivotu dao neko usmjerenje. Saalio sam se na seljake da bih ivotu dao smjer i smisao. Potom se ispostavilo da je sve to glupost i apsurd." Sjedio je osjeajui se kao zloinac, neko asocijalno stvorenje, neki izopaenik. Polahko je kimao glavom i povio je preda se, gledao u vrhove nogu. "Ispostavilo se da sam mislio na pogrene stvari, da sam zanesenjak. Proitao sam Rousseaua... Pobjegao sam iz Istanbula. Vidio sam bijedu seljaka... Ali, prevario sam se..." Prvi put mu se nije inilo stranim to to se osjea kao neko izvan zajednice. "elio sam neto napraviti", pomisli. "elim jo uvijek." "Ee, dobro a ta, naime, mogu uiniti?", ree pogledavi u Sulejman-bega i kao da se zastidje svog neslubenog stila. "Moete uraditi kao ja", odgovori Sulejman Ajelik. Refik se zamisli. "ta on radi? Direktor je Ankarske privrede. Dravni slubenik... Ako ja postanem slubenik ove drave, onda prihvatam sve to je uraeno. Ako se usprotivim tome, onda ne mogu nita uraditi..." "Moemo Vam nai dobar posao", ree Sulejman-beg. "Ministarstvo poljoprivrede e, navodno, tampati ovu Vau knjigu. Mislim da je to pogreno, ali nije bitno! Nakraju, rije je o usluzi, to potvruje Vau dobronamjernost. Moete nai mjesto u Naunoindustrijskoj komisiji Ministarstva privrede... Moda u i ja prei tamo, poto je, znate, prvi cilj jaka dravna industrija..." "Ah, ja niti mogu biti u dravi, niti joj se mogu suprotstaviti!", uzdahnu Refik. "Eto, to je tano", uzvrati pisac; kao da se i on prvi put rastui. "Ali, morate odabrati. Ili sa nama ili protiv nas... Znate one koji su protiv nas", pa jednim pokretom ruke pokaza lijevu stranu prsa. "Na jednoj strani su komunisti. Oni nemaju nikakvog uticaja, a neki su, naalost, u zatvoru", pa istom rukom pokaza desnu stranu grudi. "S druge strane su pristalice slobode, ekipa I Banke, lani liberali... Proitali ste knjigu Drava i individua Agaoglua Ahmcta, zar ne... Ali, niti su oni, a niti su oni drugi bili ti koji su onemoguili na pokret Organizacija. Nas su sprijeili reakcionari i neprijatelji reformi. Rastjerah su nas za jednu no. Znate li kako je pisac Vaeg omiljenog romana Ankara poslan u Tiranu? Sad u, moda zajedno sa Ismet-paom, nastaviti tamo gdje smo stali. Moete nam se pridruiti..." Refik se zbuni. Organizacioni pisac je to rekao kao da kae: Moete sjesti na ovu stolicu. "Mogu li im se pridruiti?", pomisli. "Nakon svog ovog uzbuenja, bit u dravni slubenik." Stranom mu se uini ak i sama pomisao na to. "Ne, to ne mogu uraditi", ree, ali pomisli da su mu rijei ispale iz usta; nastade tiina. "Zao mi je", promrmlja Sulejman Ajelik i uuti neko vrijeme. "Meutim, Vi posjedujete entuzijazam koji nismo uspjeli pronai kod mladih! Dobro, ta namjeravate raditi?"

"Idem u Istanbul!" "Aa, da, Vi ste dugo na toj pruzi, zar ne?" "Idem u Istanbul", pomisli Refik. "Jesam li tako mehkog srca? Biti na strani drave, ha? Nisam mehkog srca. Ne mogu se pridruiti zlu! Jesam li, dakle, bolji ovjek od ovog Sulejman-bega? Nisam. Uz to, malo sam i budala... Ja se elim vratiti kui. Sta u raditi tamo? Hoe li sve biti kao ranije? Tada u se usprotiviti dravi... Sta e biti ako se odvaim na to?" "Pisat ete mi opet iz Istanbula?", ree Sulejman Ajelik. "Moda se jednog dana usaglasimo!" "Ja elim dobrobit zemlje, a ne drave", ree Refik. "Znam, znam! Ali Vi ne znate da je to neodvojivo jedno od drugoga, da, osim toga, drava dolazi naprijed!" "Znam, moda je to tano, ali ja se ne mogu ponaati u skladu s time!" Nastupi prekid. Potom se,lagodnou ljudi koji se sasvim dobro razumiju, nasmjeie jedan drugome. Zajedno sa smjekanjem, sve je izilo navidje-lo, svi nesporazumi su postali jasni. Sulejman-beg ustade sa stolice i poe etati po sobi. Poprimivi stidljiv izraz, koji Refik uope nije oekivao od njega, nasmija se poput djeteta i kaza: "Mladiu, veoma ste mi se svidjeli. Vaa pisma su me radovala i navodila na razmiljanje... Proitavi projekte koje ste mi poslali, ljutio sam se na Vas... Ali, eto, sad kaem: Veoma ste mi se svidjeli!", pa nekoliko puta udari Refika po ramenu. "Uope nisam pomiljao da biste mogli imati ovakvo lice... Sad mi je jasno. Ovako okruglo, prostoduno i smireno...", ali zbog stida nije uspio dovriti ono to je namjeravao rei. "Hajde, priajte mi ta ste vidjeli na pruzi", ree gledajui na drugo mjesto. "Izvinjavam se ako sam bio grub prema Vama... Da, da. Da donesem aj, zar ne?", pa brzim koracima izie iz sobe. "Moje lice je okruglo i smireno?", pomisli Refik. Osjeao se kao budala. "Jedna dobronamjerna budala! Zato je obraao panju na moje lice? Mora da je zato to se na licu oitava moje slaboumlje!" Pokua se ogledati u kli-zeem staklu biblioteke. Ustade. Kao da raspozna lice: "Smireno i okruglo lice!" Pomisli na Perihan. Sjeti se starog ivota. "Ovo smireno i okruglo lice posaivao sam za ruak u vrijeme Kurban-bajrama, prinuivao na osmijehe igrajui tombolu za Novu godinu." Sjeti se posljednjeg dana u Istanbulu, koji je napustio prije devet mjeseci. etao je po Bejogluu, mislio da mu se gadi svakodnevni ivot, sam sebi je sliio na kranina, zakljuio da je udno stvorenje koje nikoga ne zanima. "Zato se sve to dogodilo?", promrmlja."Kako se dogodilo? Sta sam ja? Zato sam skrenuo s puta? Ja sam dobar ovjek", mislio je. "Tako me doivljavaju... Dobar, prostoduan, poten... Kad ovjek nema drugih odlika, tako ga tretiraju: dobar ovjek." Iz kuhinje je dopiralo zveckanje oljica. "Ovaj ovjek e, naprimjer, drugima o meni: Refik Iiki? A da, dobar ovjek! Dobronamjeran... A dotini e pomisliti: Znai, malo lud! Sulejman Ajelik e rei: Ovaj mladi se plai raditi zajedno sa dravom... Potom e, podiui obrve, klimati glavama: Boe, kakvih sve ljudi ima pod ovim nebom? Sjeti se razgovora koji je prohujao kao oluja. U poetku nije nita razumio, smjekao se kao budala. Meutim, mogao je ranije shvatiti. "Shvatio sam, zapravo", pomisli. "Kad sam vidio tog Ziju, kad sam vidio ministra poljoprivrede, ne, ne...! Shvatio sam kad sam vidio Kerim-bega!" Sjeti se herr Rudolpha. "avo je jednom uao u mene! Ja sam stranac u ovoj zemlji!" Ali, sad se naslaivao ovom izvandrutvenom delikventnom svijeu,

polahko, poput dima cigarete, uvlaei u sebe, etao je po damarima. "Nita, dakle, nije vezano za moju dobronamjernost, htijenje i izbor. Osuen sam da ostanem vani, jer je u moju duu jednom pala iskra razuma i prosvijetljenosti! Sve je okrueno tom dravom, reformama i neim to nazivaju republikom. Nema puta za mene!" Sjeti se Holderlinovih rijei. "Ee, dobro, a kako e doi prosvijeenost?", promrmlja odjednom. Rasrdi se prisjeajui se Muhtar-begovog raspoloenja koji je s uivanjem priao o dravnoj sili. "Kako e doi prosvjetiteljstvo? Ja sam povjerovao u to. Prosvijetljenost ili tama? Ako je tama, znai da sam ja uvijek osuenik. Ako je tama, znai da se povinujem i odriem slobode. Ali, zato, za koga, koja sloboda? Ako se obrati panja na ono to kae Muhtarbeg, unaprijedit e nas odustajanje od slobode i prosvijetljenosti... Tako? Ko eli slobodu? Drava ne eli! Trgovci se ne zanimaju pretjerano za to. Age zemljoposjednici to mrze! Seljaci nisu uli. Ko ima jo? Radnici...? Jo i ja! Hah, hah... Slobodu elim ja!" etao je po sobi i razgledao slike dravnih velikana na zidovima. Kao da su zbunjeni ti strogi, ah saosjeajni ljudi sa slika. "Ko si ti, mladiu?", govorili su mu. "Mi emo sve urediti. Uradit emo to je dobro, ta god da je. ta god da je pogodno za tebe, mi emo uraditi! Ovakvo neto ne pripada smrtniku poput tebe! Tama, prosvijetljenost, sloboda, odakle to izvlai? Sjeti se da si rob i povinuj se!" Smjekao se zamiljeno. Ima zadovoljstva i u povijanju vrata. ovjek se povinuje, krivicu svali na povijest i bia oko sebe, i ivi... A ako ponekad osjeti nespokojstvo, to dostojanstveno iskae: "Znam sve grijehe, prihvatam ih sve...!" Veselo dodade: "Znam da sam rob!" Ali, ponovo se srdito prisjeti Holderlina. "Ne, pogreno!", proapta i primijeti da je opet, uobiajenom navikom, stvorio misaoni obru. Sjede jer se vie nije elio okretati u ovom obruu i sobi. Baci pogled na piev sto. Smijenim mu se uinie sve one olovke, papiri, cigarete i pepeljare, dosjei i knjige koje su, prilikom prvog ulaska u sobu, u njemu pobudile uzbuenje. Bio mu je smijean i dosje njegovih projekata. Potom se prisjeti da e to biti objavljeno i najednom, zaboravljajui na sva maloprijanja razmiljanja, promrmlja: "Moda e se pojaviti neko e to prihvatiti kad se objavi!" Osjeti da je i sam spreman krivicu svaliti na povijest i bia oko sebe.

46. Meu turskim nacionalistima "On nije normalan, nije normalan! Kad bi se njega pitalo, trebalo bi pojedinano izmjeriti lobanje ezdeset miliona ljudi da bi se shvatilo ko je Turin!", ree Mahir Altajli. "Pedeset devet miliona i dvjesto pedeset hiljada", pomisli Muhidin. Napamet mu padoe cifre iz Detaljne karte turkstva. Potom se naljuti na sebe to se opet bake malim i glupim naklapanjima. "Posenilio je i skrenuo! Sta mi sve ree! Moda, navodno, Mustafa Ke-mal jest plavokos, plavih oiju, ali je, navodno, imao i dobru lubenicu. Ali, Ismetova lubenica - a tu lubenicu koristi umjesto lobanje - Ismetova lubenica je katastrofa.Tako, time se zanima...!" Muhidin se iznenadi mislei kako na takvo ta ranije uope nije obraao panju. "Moda je, navodno, Ismetova lobanja ranije bila dobra, ali kao da je pesnicom udubljena sa strane. Odvaio se da mi to detaljno objanjava. Sluao sam ga pomalo u skladu sa potovanjem koje gajim prema njegovim godinama i iskustvu, ali sam mu se

kasnije suprotstavio. Iznio sam mu svoje miljenje da se rasizam i nacionalizam ne mogu zasnivati na rasizmu koji vrednuje ljude po obliku glave. Spomenuo sam mu pojam Rassen Psychologie, objasnio mu da to prihvatamo, da smo, kao protuznaenje tome, uzeli rasnu psihologiju. Nije me ak ni sluao... Mene i one koji razmiljaju kao ja optuio je za neiskustvo i nedozrelost." "Je li nas otvoreno optuio?", upita Serhat Guloglu. "Rekao je da mu se asopis ne svia... Rekao je da smo turski soj zamutili pogrenim idejama. A ja sam mu rekao da, u tom sluaju, vie ne moemo biti skupa." "Da, od sad biti zajedno znai praviti ustupke", ubaci se Serhat, ali se niko pretjerano ne uzbudi. "Kada sam ja rekao da vie neemo biti skupa, onim svojim omalovaa-vajuim izgledom, koji poprime iskusni, samoljubivi starci, koji su mnogo toga preturili preko glave, ree da nikada nismo ni bili skupa. Zapravo, uvijek emo gajiti potovanje prema njihovom iskustvu, doprinosima, koje su dali pitanju turskog nacionalizma. To prihvatamo! Nikada nismo osporili ono to su uradili, ali, da, ovo je bezobrazluk! Otuken je sad jedini asopis koji u svijetu predstavlja pokret turskog nacionalizma. Sta eli rei time kad kae da nikada nismo bili skupa?" "Da nikada nisi bio sa pokretom turskog nacionalizma?", mrmljajui upita jedan od mladia. Mahir Altajli opet pogleda kao da gleda u neki predmet. Polahko klimnu glavom, kao da pria sam sa sobom. Potom, proroanskim glasom, saopi: "Nai putevi su od sad razdvojeni. Mi nismo zajedno sa njim i onima koji su sa njim, putevi su se razdvojili. Ali, to ne znai da je nacionalistiki pokret podijeljen. Ba naprotiv, nacionalistiki pokret je opet ispravno gledite i nastavit e kao cjelina. Jedino su iz nacionalistikog pokreta izdvojeni ekstremni elementi koji pokret vode u pogrenom smjeru..." Nastupi tiina. Svi su utili, kao da uivaju u ovom historijskom trenutku. Sjedili su u kui Mahira Altajlija, u Veznedileru. Tu su se svake nedjelje ujutro sastajali izdavai asopisa Otuken, etverica-peterica njih koji su radili u asopisu, i priali o asopisu, nacionalistikom pokretu i o onome ta treba uraditi. Maloas se zavrio ruak, supruga Mahira Altajlija podigla je sofru, donijela je kahve djevojka koja je privukla Muhidinovu panju, ali se nije ustajalo iza stola. Od samog poetka ruka, Mahir Altajli priao je o susretu sa profesorom, nacionalistom koji se, nakon Ataturkove smrti, vratio u Tursku. Svi su izgledali veseli i odluni, ali, zbog toga to susret nije dao eljeni rezultat, prisutni su bili i izvjesna sumnja i zabrinutost. Strahovali su da profesor, koji je, u nacionalistikim i rasistikim krugovima, uivao potovanje i imao uticaj, ne pokrene novi asopis. "Sta misli o sluaju Hataj}", upitao je Serhat. "Da, iako mislim da je ovo pitanje ve zavreno, upitao sam za njegovo miljenje", uzvrati Mahir Altajli. "Ima pogreno miljenje. I on je na strani pacifizma, miroljubivosti koja e rezultirati prisajedinjenjem... Moda je upravu, ali pogreno... Ne moe shvatiti da su nam Hataj dali Francuzi da se pribliimo Nijemcima... Da smo u Hataju pribjegli sili, uli bi u sukob protiv Francuza i Engleza, automatski bi danas zauzeli mjesto pokraj Nijemaca. Hataj je bio dobra prilika, ostao je na, ali smo ispustili tota drugo... To sam mu objasnio, ali nije razumio, ili se pravio da ne razumije. Uz to, kao da prekrivenim rijeima napada Nijemce. Turski nacionalizam, navodno, mnogo trpi

od nacionalsocijalizma poistovjeujui se sa njim, nazivaju nas faistima. Zbog toga bismo, kao, trebali biti oprezniji sa Nijemcima i slino... Sa mnom je priao kao da pria sa naivnim studentom... Ne znam vjeruje li u to. Ali, elio sam mu skrenuti panju na jednu njegovu proturjenost. Na jednoj strani, rasizam koji cijeni ljude prema obliku lobanje; s druge strane, umjerena politika koja pazi na Nijemce. Kako je to mogue?, rekoh. Zbuni se, naljuti se, poe priati o svom iskustvu, godinama, mojoj mladosti, novim knjigama koje je proitao, o Blumchenu i Gobineau. Jo uvijek Gobineau!" "Da, da, trebamo neto uraditi protiv njega", ree Serhat; bio je najvatre-niji meu onima koji sarauju u asopisu. "Ne znam vrijedi li to uraditi", uzvrati Mahir Altajli tako kao da je djelovao skromno. "Da, ne vrijedi", ubaci se Serhat. "Stari profesor. Samo ima ime: Gija-settin Kagan! Znai, gaji kokoi u dvoritu kue na Uskudaru." "Eto, moda smo se mogli okoristiti tim imenom", promrmlja Mahir Altajli. "Ne vlasnikom imena, nego koristei samo ime. Ne bi, eto... Ali, ja nisam izgubio nadu. Trebat emo slijediti opreznu politiku protiv njega." "Opreznu politiku?", promrmlja jedan od mladia. Ne obraajui panju na ove znakove oduevljenja, Mahir Altajli ispi svoju kahvu. "Da sad pogledamo dosjee", ree. Trebali su pregledati tekstove i pjesme koje e biti objavljeni u januarskom broju. Mahir Altajli se pridizao iz stolice, ali je jedan od omladinaca reagirao bre od njega, uzeo je dva dosjea koji su stajali na ormaru sa knjigama u uglu sobe. Okreui se mladiu, Muhidin ree da se njegov dosje, koji je jutros pokazao, nalazi pokraj radija, ali mladi se napravi kao da ga ne uje, ili zbog toga to nije bio spreman uti, doe i sjede ne uzevi Muhidinov dosje. Muhidin ljutito ustade. Mahir Altajli poe priati kao da je nebitno njegovo odsustvovanje za stolom. "Oni su njegovi muridi", pomisli Muhidin. Uze dosje pun pjesama koji je stajao pokraj radija. Muhidinu je pripadao posao odabira pjesama koje e biti objavljene u asopisu. Dok je iao prema stolu, vidio je kako Mahir Altajli pria i kako ga mladii paljivo sluaju. "Moda su zaboravili na mene... Zadivljeni su njime... Za njega su u stanju sve uiniti... ta ja radim meu njima...? Ne, neu opet zapoinjati. Ja vje-rujem i ushien sam!" Sjede za sto. Ne priaju o dosjeima, o tekstovima koji e se objaviti. Opet su govorili o Gijasettin Kaganu. Muhidin uope nije sumnjao da postoji odreena doza uzrujanost o ovom pitanju. "Kako nam on moe nakoditi?", pomisli. "Ako je dobio koncesiju, pokrenut e asopis, a mi emo, ko zna, biti zbrisani!" Vie od nekog osjeaja katastrofe, ova misao o brisanju u njemu probudi zanos zabave i svetkovine. "asopis se nee moi prodavati, a cijenjeni nacionalisti ekskomunicirat e Mahira Altajlija!" Razveseljavao se razmiljajui o tome. Odjednom se uplai. "Ne, ne, moram se ukljuiti", proapta. "Trebao bih se ukljuiti! Sta je sad moja dunost?" Otvori poklopac dosjea ispod ruke, ali ga zatvori mislei da bi bilo dobro da slua Mahira Altajlija, koji je jo uvijek priao o profesoru. "Zato se usteemo pred njim?", ree Serhat. "Jasno je da se taj stari povukao u svoj oak na Uskudaru i da se bavi kokoima i knjigama. Ako ga ne uznemiravamo..." "Mi se trebamo okoristiti njime", ree Mahir Altajli ustajui. "Bilo bi dobro da se napie neka pohvalu o njemu! Privui emo panju njegovih simpatizera. Imat e povjerenje u asopis oni koji su pod njegovim uticajem. Alija ne mogu napisati takav tekst... Neko bi

trebao napisati tekst u kome ga se hvali, ali koji ukazuje na to da je ostario i da je zavreno s njegovim. Na odnos prema njemu, od potovanja koje se osjea prema denazi..." Siguran da su sve oi uprte u njega, govorio je kao da uti. Muhidin ne htjede gledati u njega. Otvori dosje ispred sebe. itao je sve pjesme koje su pristizale u asopis i zgraao se. U svima iste rijei herojstva, mukosti, hrabrosti, ista elja za ratovanjem, ista imena uzeta iz epskih poema. Jedna desetina rijei iz pjesama identine su jedne drugima. Da bi uzbudio mlade, stimulirao ih i vezao za asopis, Mahir Altajli elio je da se objavljuje to vie pjesama. Muhidin je odabrao poneke. U dosje je stavio i pjesmu jednog od vojnika sa kojima se sastajao u kafani na Beiktau... Za tri mjeseca ih je pridobio za nacionaliste. "Oni su, isto tako, moji muridi", pomisli. Htjede proitati jednu od tih pjesama kako ne bi obraao panju na glas Mahira Altajlija. Na vrhu dosjea ugleda svoju pjesmu... Odjednom, obuzet znatieljom, koja ga je stalno obuzimala i koja mu je bila prepreka da se preda nacionalizmu, poe razmiljati: "Kako postaju takvi? Kako piu te pjesme? ta se nalazi u njima? ta osjeaju?" Potom primijeti da mu se obraa Mahir Altajli. "Moda ti, Muhidine, moe napisati takav tekst." "Alija ga ne poznajem dobro..." "Bolje je da takav pie pohvale. Zar nita nisi proitao od majstorovih djela?" "Proitao sam Uvod u povijest Turaka i Turkistanski folklor...", uzvrati Muhidin. "Toliko je dovoljno... Majstor, inae, voli da se predstavlja. On je u svojim knjigama iznio svoju ivotnu priu... Okoristi se time. Ako hoe, pitaj mene!Neka bude neto na dvije stranice..." Muhidin potrai rijei kojima bi razjasnio da to ne eli uraditi, ah odjednom kaza: "Dvije stranice u brzo napisati", ree osjeajui kako ga svi gledaju i misle o njemu i prisjeajui se da je jedno vrijeme pisao pjesme o samoi i smrti. "Ali, oprezno pii", ree Mahir Altajli pretjerano pedantno, kao da postoji neto stoje izbjeglo njegovoj kontroli. "Pisat u oprezno", proguna Muhidin, ali se naljuti osjeajui da njegove rijei njima znae povijanje vrata vie nego gnjev. "I ja sam murid... Misli da i mene dri u aci. Povremeno me podsjea da sam nekad pisao pjesme pod uticajem Baudelairea. Ne, ovo su rune misli. Ja radim ono to se treba uraditi. Ovdje nastojimo oivjeti jedan pokret..." Prisiljavajui se, paljivo promisli: "Nacionalistiki pokret je etiri godine bio u snu... Sa asopisom Otuken, poeo je oivljavati i oporavljati se... Gijasettin Kagan pojavio se kao opasnost... Za nedijeljenje..." "Da, odmjerena pohvala... Tome e se Majstor najvie iznenaditi. Hah, ha! Nee shvatiti! Ionako je bolestan... Navodno, boluje gripu... A na poetku emo staviti elju za brzo ozdravljenje... Umirem, li to ja?, pomislit e. Da, da pogledamo dosjee..." Mahir Altajli sjede za sto, protegnu se do dosjea koji je stajao ispred Mu-hidina. "Prevario me", pomisli Muhidin ugledavi debeli prst koji je drao dosje. Potom se trgnu: "Niko me ne moe prevariti!" Prisjeti se dana kad je u ka-fani vidio Mahira Altajlija; tada je sliio dobrodunom stariu... A sad vragu!" Sjeti se majke, kolskih kolega. "Nikada neu prihvatiti ulogu rtve koja e biti skrenuta s puta. Uvijek u ja biti taj koji zavodi s puta... Ja sam avo! A poezija mojih rtava je u dosjeu ispod moje ruke... Ali, dosje je tamo..."

Mahir Altajli otvori dosje s pjesmama, ugleda najgornju pjesmu. Muhidin ga paljivo pogleda u lice. Ali, naspram njega je ipak bio uitelj. Lice ga nije izdavalo, gledao je ostale pjesme. Muhidin je obiljeio one koje se mogu objaviti. Mahir Altajli je gledao na poeziju kao to je gledao onog dana kad gaje Muhidin vidio u kafani, kao da misli: "Ja itam ono o emu ti razmilja!" Odjednom upita: "Otkud ovaj potpis Barbaros?" "To je jedan vojnik", odgovori Muhidin. "Sve vie mu jaa nacionalni osjeaj! Rekao sam mu da ne pie prezime!" "Oo, poznaje ga, dakle?", uzvrati Mahir Altajli. "Vojnik nacionalist... Prati U na asopis? Volio bih se upoznati sa njim!" "Jo je veoma mlad", ree Muhidin nabrzinu, kao da ne eli da mu se neto istrgne iz ruku. "Svi smo mi mladi", osmjehnu se Mahir Altajli, ali shvati da sa Muhidi-novog lica nee odmah moi proitati ono to eli. "Mi se ne urimo, prijatelju... Nacionalistiki pokret je uspio godinama ostati strpljiv naspram svih presija i lukavih zavjera. Zna ekati... Ovaj potpis znam. I ovaj..." Na brzinu baci pogled na ostale pjesme. Potom, dok je zatvarao dosje, jo jednom pogleda Muhidinovu pjesmu koju je odloio ustranu: "Da vidimo ta si ti napisao, Baudalaire..." Serhat se nasmija. Nasmija se i jedan od mladia, ali ostali su imali potovanje prema Muhi dinu. Nastupi nervozna tiina. Izgleda da su postali uznemireni to Muhidin ne sudjeluje u veselom raspoloenju. "Da, dosta je vie ale!", ree Mahir Altajli. "Popili smo i kahvu. Sad asopis..." Otvorie se vrata i ue kerka Mahira Altajlija. Dok je kerka skupljala findane, njen otac je utio. Niko nije gledao djevojku, ali su vjerovatno svi razmiljali o njoj. Nije bila lijepa. Osjeajui da se u njemu rasplamsava elja za izazivanjem, Muhidin se odjednom okrenu i, ne skrivajui nita, pogleda djevojku, sasvim jasno stavljajui do znanja da gleda. Toliko je paljivo uperio pogled u nju da je djevojka osjetila nelagodu. Potom osjeti gordost to je uspio izazivati. "Sta li sad misle o meni?", zapita se. "Odvratan sam im! Smatraju me previe kulturnim. Ili pretjerano bezobraznim... Za njih se to svodi na jedno... Oni? Ko su oni...? Ne, i ja sam jedan od njih... Ne smijem se preputati sumnji, odvratnoj sumnji i naglabanjima razuma! Neu se pustiti, vjerovat u... Vjetovat u, Boe moj, vjerovat u, uutkat u sitna blebetanja mozga! O emu oni priaju? Danas je ramazan! Sta radi Rerik...? Mahir Altajli objanjavao je Rassen Psychologie, koju je ve toliko puta objanjavao. Kae da fizioloke odlike nisu dovoljne za utvrivanje rase, da se u obzir moraju uzeti i povijesne odlike. A oni sluaju. Nema potrebe da sluam to, jer sam razumio ovo pitanje. Da razmiljam... Danas je ramazan, Refik... Ne, sluat u... Dobro, a kako ja piem te pjesme? Tu poeziju...? Ne! Ispravno je to to radim... Barbarosova pjesma bit e objavljena u januarskom broju... Ne, sluat u i prikljuiti im se. Sta kae? Ako su, naprimjer, Spanci pretjerano osjetljivi, sladostrasni i aristokratske prirode, to je zbog njihove rasne psihologije... A kod nas Turaka? To moemo objasniti neu-straivou, hrabrou i ratobornou... Stranci to objanjavaju gostoljubi-vou, ranjiima i... Dosta!" 47. Nespokojstvo

Omer je leao na krevetu u hotelskoj sobi na Ulusu, gdje je uvijek odsjedao. Gledao je u tavan i nikako nije mogao odluiti kuda e. Bila je subota, neto iza tri sata. Mogao je ii u berbernicu, poto se jo uvijek nije obrijao. Poto mu je bilo dosadno, zato to se snebivao da ostane sam i poto je traio pa-metnog prijatelja sa kojim bi popriao, mogao je ii kod Samima, kolege iz ininjerske kole. Ali, zbog toga to mu se nijedno nije uinilo privlanim, razmiljao je o drugim alternativama: "Mogu ii u klub. Ili u kino... Kako bi bilo da idem kod Nazli?" Ustade iz kreveta i pogleda kroz prozor. Padao je snijeg. "Sta da radim, ta da radim?", promrmlja sjedajui na stolicu. Otvori novine U/us i nasumice poe itati: "Izbori u zemlji vatreno se nastavljaju! U naem gradu je premijer prijateljske Bugarske Kose Ivanov". Odloi novine. Mrmljajui opet: "Sta da radim, ta da radim?", poe etati po sobi. Potom, odluivi sii u hotelski salon na donjem spratu, izie iz sobe. est mjeseci je stanovao u ovom hotelu u Ankari. Veina gostiju hotela na Ulusu bili su narodni poslanici i poslovni ljudi koji navrate u Ankaru. Hotel je bio miran zato to je, zbog izbora koji e se odrati krajem marta, Parlament krajem januara puten na odmor. Dok je silazio, nije susreo nikoga na stepenicama ni u hodnicima, izuzev sluge, koji je drijemao na stolici. Pomisli: "A da ovdje malo popijem?" te, poto je izbjegavao pie, ue u salon. est mjeseci je dane u Ankari provodio razmiljajui kako da ubije vrijeme i svaki dan, ili kako je to radio u posljednje vrijeme, jednom u dva dana viajui se sa Nazli. Na kraju je odlueno o datumu vjenanja: ostavljen je za kraj aprila. Niti mu se do kraja aprila ilo u Istanbul, a niti se elio baviti pripremama za vjenanje. Zbog toga se juer posvaao sa Nazli, ali Omer sad nije elio razmiljati o tome; traio je neto ime bi se zabavio. Shvati da se ni ovdje nee moi zabaviti. U salonu, koji je obino bio pun narodnih poslanika i poslovnih ljudi, nije bilo nikoga osim starca koji je u uglu itao novine ijedne porodice koja je sa koferima neto ekala. Zato to je izbjegavao poeti sa piem odmah poslije podne. Pope se u sobu i ponovo razmotri kud bi mogao otii. Nije elio ii berberinu, jer sumorno i sjetno mjesto kakvo to je brijanica ovjek moe podnijeti jedino ako e nakon izlaska odatle ii na neku zabavu. Nije elio ii ni u klub graevinskih ininjera. Ni u ovom klubu, kao ni u slinim u Istanbulu, nema nita drugo izuzev ala, neprestanih partija karata i dima cigareta onih koji se okupljaju oko istih traeva o poslu, podmiivanju, o pijanenju. Mnogo puta se dogodilo da Omer ode tamo, razveseli se i satima igra brid, ali je znao da traenu prijateljsku bliskost sad tamo nee moi nai. U kinima nije moglo biti nita novo, jer je ove sedmice iao dva puta sa Nazli. Iako je to znao, Omer je opet otvorio novine, jo jednom pogledao ta igra u kinima i nije uspio nita nai. Pomisli kako su otrcani filmovi koje je gledao sa Nazli. Potom mu za oko zape zabavni kutak u novinama. udei se gluposti vica koji je trebao biti smijean, drugi proita smijeei se i prevrnu stranicu. Ponovo proita oglas za tender koji je jutros itao. Odrat e se licitacija za izgradnju mostova na zapadnom dijelu obale Crnog mora, navedeno je mjesto gdje se mogu dobiti uvjeti licitacije. Zbog toga to je ve bio toliko bogat da moe ui u tako velike poslove, Omer je u ldubu uo neke traeve o tome. "Vrijedi li?", promrmlja dok je itao gdje e se graditi mostovi. "Zar ii ak tamo da bi se jo zaredilo?" U posljednjih est mjeseci samo uz pomo tetka zaradio je devet hiljada lira kupujui i prodajui nekoliko placeva. "Vrijedi li?" Prevrnu list. "Ali, ja sam trebao biti osvaja i zaraditi mnogo novca", pomisli dok je gledao reklamu neke kreme. Nasmija se sam sebi i protegnu. "Brijanica je sumorna, u klub ne elim, ni u kino, Nazli

ne dolazi u obzir! Idem, dakle, Samimu", promrmlja i veselo se pridie. Stavi kravatu, toplo se odjenu, sie, predade klju i izie. Na Ulusu je padao snijeg, pahuljice su se topile im se spuste na tlo. Nije bilo guve. Omer sjede u taksi i vozau ree da idu u Sihhije. Nioemu nije razmiljao tokom vonje. Zabavljao se onim to je vidio. "Neu misliti na Nazli i jueranju neprijatnost", proapta. Izlazei iz taksija zakljui da je jo rano i krenu prema Kizilaju. Razmiljao je o Samimu, njegovoj supruzi, sa kojom se nedavno oenio, panji koju su mu ukazivali. "Da, ta kua je jedino mjesto gdje sad mogu ii", promrmlja. Sa Samimom se susreo prije dva mjeseca u klubu graevinskih ininjera. Bili su u istom razredu u ininjerskoj koli. Tada meu njima nije bilo ovakve bliskosti, ali nisu bili ni stranci jedan drugome. Kad ga je upitao zato u koli nije uspostavio prijateljstvo sa njim, Samim je, spominjui Refika i Muhidina, rekao: "Ja sam se plaio vas", a Omer se nasmijao. "Da, dobar momak", pomisli sjeajui se toga. "I on i njegova supruga osjeaju bliskost prema meni. Kako to da se u koli nisam uspio dobro upoznati sa Samimom? Navodno, plaio se nas. Upravu je, mi nismo bili ba simpatini i prijatni. Kakvi smo sad? Kakav sam ja sad?" Bulevar nije miran kao Ulus, bila je guva. Svijet nije obraao panju na snijeg i hladnou subotnjeg popodneva; ulazili su i izlazili iz duana, brzo proricali trotoarima. Omer je paljivo gledao lica u prolazu. "Svi su nestrpljivi pred povratak svojim kuama. Svi ele upotpuniti ono to im u kui nedostaje! Kako mene doivljavaju? Zgodan. Ima elegantan kaput. Mlad. Da, mora da me tako doivljavaju", promrmlja. "I oni me tako doivljavaju", pomisli prisjeajui se Samima i njegove supruge. "Mlad, zgodan, elegantan kaput... Znaju i jo mnogo vie: bogat..., zaruen sa kerkom narodnog poslanika... Ah, ja se nedolino odnosim prema Samimu." Podie glavu prema nebu, kao da se eli prisjetiti da sve nije runo kako je to pomislio. Pahuljice, koje su se izmeu novih stambenih zgrada sputale na bulevar nisu ga podsjeale ni na ta osim na onespokojavajuu pjesmu: "Snijeg kao ptica koja odsutnom ini svoju drugu..." Pomisli na Nazli i jueranju neprijatnost, promrmlja: "Samimova supruga pripremila je neki topli aj!" Ali, ne nae utjehu. "Obuzet sam prljavom i banalnom potitenou. Nikako da se oslobodim! Zato? Zato to sam se juer posvaao sa Nazli. Zato to se ja sveg ovog vjenanja, sveg ovog... Ne... Sad u tamo popiti aj. Razgovarat emo." Osjeti dosadu razmiljajui o emu bi se moglo priati sa Samimom. "Ja ih oduevljavam. Zato to sam bogat, pametan, dobro obrazovan, zato to sam zaruen sa kerkom narodnog poslanika. ta da radim? Da se vratim?" Ve je sa glavne skrenuo u sporedne ulice. Pomisli da e, ako se vrati, piti u hotelu i iznenadi se kad mu se ta ideja ne uini stranom koliko je oekivao. "Zato mi se Samim ne svia? Zato to mi gledaju u usta kad priam. Moje i najobinije, najgluplje rijei sluaju paljivo kao da su neto veliko. Iskazuju mi bliskost kao niko drugi. Bliskost one vrste koju majka iskazuje sinu koji je paa!"Namrti lice i, upravo kad se vraao, prisjeti se prostodunog i iskrenog Samimovog osmijeha. "Ali, pa on nije lo ovjek! Nije lo, ali kao svi drugi! Nema dvolinjatva u tome to me voli. Voli me zbog tih mojih osobina, ali toga nije svjestan!" Jednom se Samimova supruga pokuala ponaati kao da je ravnopravna sa Nazli, koju nije smatrala ravnopravnom, ali sa kojom je eljela biti ravnopravna, i to je izgledalo veoma udno. Svi su se iznenadili, a nita se nije govorilo. "Prema Nazli i meni ophode se pretjerano dobro, jer ele biti kao mi, ui u krug u kome ivimo ili za koji misle da u njemu ivimo. Moda to ne misle otvoreno, ali im nas vide, tako se ponaaju. Ne, neu sad tamo!" Zaustavi se nasred ulice. Zgrada u kojoj stanuje njegov prijatelj bila je na

pedesetak koraka ispred njega. "O kakvim runim stvarima razmiljam." Otvori se prozor na zgradi pokraj njega, neka ena promoli glavu i ree djetetu koje je izlazilo iz zgrade da u prodavnici uzme sire. "Kako runo razmiljam... Oni su dobri ljudi, a ja sam lo. Zato? Zato to sam jednom odluio postati osvaja." Nakon to naini nekoliko koraka, vrati se. "Ionako tamo ne bih mogao pronai mir nakon to sam razmiljao o tako runim stvarima", proapta i bi mu lake. Kada je ponovo iziao na bulevar, snijeg je prestao. Kao u trenu, trotoari se napunie. Kao da su na svim vratima duana i kua bili ljudi koji su to ekali. "ta da radim, ta da radim?", promrmlja Omer. "Da odem kod Nazli i da jo jednom o svemu porazgovaramo? Ali, moe doi i do jo gorih ne-prijatnosti. Ne elim! Sta da radim? Kuda u?" Ali, znao je kuda e. Otii e u hotel i piti u salonu. Zato to je to znao, noge su ga, same od sebe, odvele do taksi stanice. Vozau je kazao da ide na Ulus. Dok je pripaljivao cigaretu, savjest mu posljednji put ree da nee biti dobro da pije, ali je Omer uutka mislei kako mu ne preostaje nita drugo. Nakon to ude u hotel, u salon koji pojedini nazivaju Lobi, gdje je u posljednje vrijeme esto pio, i nakon to sjede u fotelju u koju je uvijek sjedao, pomisli: "Eto, iziao sam, proetao, vidio, nisam naao neto to e me zabaviti". elio je uguiti ono stoje uutkao. udio se sam sebi. "Savjest mi je ista", ree elei se smiriti. Porodica sa koferom izila je iz salona, ali je starac jo uvijek itao iste novine. U fotelju pokraj velike saksije u oku sjeo je neki stranac. Konobar, koji je vidio da se Omer smjestio na mjesto gdje pije i gdje uvijek sjeda, pogledom koji je pokazivao da zna ta e piti, ali da je, zbog pridravanja pravila, primoran izvriti glupu proceduru, prie i upita ta eli. Omer ree da e piti konjak. "Poinjem, eto", pomisli. Znao je da e mu pie uznemiriti rune misli zato stoje danas potiteniji nego obino i stoje sklon vidjeti najrunije, najvulgarnije lice svega. "Dobro je to nisam otiao Samimu", pomisli oraspoloivi se kad pred njega doe aa koju je volio i veoma dobro poznavao njen oblik s irokim postoljem, boju koju poprimi kad se u nju nalije konjak, i otpi prvi gutljaj. "Da sam otiao kod Samima, tamo bih se ispraznim naglabanjima pokuao zaboraviti, nakraju ne bih uradio nita drugo osim varanja samog sebe. Sada, meutim, elim razmiljati i shvatiti sve!" Otpi jo jedan gutljaj. "Da. Da vidim zato sam se posvaao sa Nazli", promrmlja. "Zato smo se Nazli i ja posvaali? S obzirom na to da je ova svaa u vezi sa prethodnim svaama, ovako treba postaviti pitanje: Zato se mi stalno svaamo?" Shvati da se plai toga o emu razmilja i zakljuujui da nije dovoljno popio da bi o tome razmiljao, isprazni au u jednom gutljaju. "ta Nazli oekuje od mene? Da budem dobar mu, uspjean poduzetnik, da je volim, pazim, da imamo kuu... Je li to sve?" Klimnu glavom. "ovjek nikada ne moe sve nabrojati, ali, da bi bilo lake, kaem daje to sve. A staja oekujem od nje?" Zagleda se u au. Pozva konobara i zatrai jo jednu au. "ta ja elim od nje?" Shvati da nikada nee moi dati kategorian odgovor. "ta bih od nje oekivao neko u mojoj situaciji, neko poput mene?", promrmlja. "Nita! Nita! Ja elim samo nju!" Zadra se na rijeima osjeajui kako se pie pomijealo sa krvlju. "elim nju!" Odjednom napravi alu kako bi sprijeio da prekipi bijes koji je plamtio u njemu: "Ja elim nju, a ona eli uzeti stvari za nau kuu!" Postadoe jasne jueranja svaa i prethodne rasprave. Dok Nazli govori da se pozabave pripremama za brak, da trebaju ii u Istanbul radi kupovine stvari i zakupljivanja kue, Omer je govorio da u Ankari ima jo neobavljenih poslova, premda su oboje znali da on tu nema nikakvih poslova. "Ali,

moram ii u Kemah kako bih se rijeio vozila koja su tamo ostala", promrmlja. Meutim, shvatio je da ovo miljenje nita nije pridonijelo raspravi. "Ne elim ii u Istanbul! Ne elim ii u Istanbul, jer...", proapta i ustade. "Jer ja..." Uze praznu au u ruke i krenu prema vratima. Ugledavi konobara, dade mu au i zatrai da mu donese novu. Dok se vraao na mjesto, pogled mu se susrete sa strancem koji je sjedio pokraj saksije. Taj se smjekao ili se Omeru tako uinilo. I on se njemu osmjehnu. "Englez... Engleska...", promrmlja."A da sam ostao u Engleskoj? Ilije Nijemac? Herr Rudolph! ta li Refik radi? Sam u Istanbulu, kao osvaja..." Sjedajui ponovo u fotelju, pomisli: "Trebam biti smiren. Ovako se ne moe razmiljati." Neprijateljski pogleda au koju je donio konobar. "Prepirem se sa Nazli, jer ona zna ta eli, a ja ne znam! ta ja elim? Jasno je ta elim! Ja to uvijek govorim. elim biti osvaja. A ta to, zapravo, znai? ta to, dakle, znai drugima ili ta treba znaiti? Jednostavno, ne elim biti kao ostali, ne elim se zadovoljiti malim. Ne elim biti prosjeni otac porodice, ovjek koji e se zadovoljiti novim namjetajem, novom kuom, djecom i porodicom. ta elim umjesto toga? Ja... Ja... Stalno govorim ja, ja. Svjestan sam daje to runo. Ja..." Odjednom se uplaeno zaustavi. "Ja znam ta ne elim biti, ali ne znam ta elim biti!", pomisli. "Mlad sam. Ali, poeo sam razmiljati! Neu da mislim. Razmiljanje nije za mene! Zato poeh sa tim piem?" Osjeajui odvratnost prema piu i svim ovim razmiljanjima, ustade. "ta da radim, ovjee, ta da radim?!", promrmlja. "Pijan sam, eto. Da idem kod Nazli? Da ne razmiljam o tako runim stvarima? Da razgovaram s njom? Da se oenim njome? Neka me razumije..." Izie iz hotela. Obradova se to e ii Nazli, to e, bilo ta da bude, priati sa njom, ali se uplai pomislivi da e tamo susresti Muhtar-bega, da ga on nee doekati s ljubavlju, kao Nazli... Odlui telefonirati da bi saznao je li Muhtar-beg u kui.

48. Narodni poslanik nesretan Muhtar-beg jo jednom pogleda na sat. Uskoro e est i trideset. "Pravo vrijeme", pomisli. Trebao bih ii u hotel Ankara Palas radi soarea i veere u ast bugarskog premijera Kose Ivanova. Posljednji put pogleda u ogledalo: "Spreman sam u pravo vrijeme! Ali, zato su mene pozvali tamo? Za utjehu!" Da se ne bi rasrdio, nabrzinu izie iz sobe i oglasi se traei po sobama neto za smirenje ivaca. "Nazli, keri, gdje si? Odoh ja!" "Ovdje sam. Priam na telefon!" Nazli izie iz male sobe u kojoj je bio telefon i Muhtar-begov radni sto. "Odoh ja... Ko?" "Omer! Kravata Vam nije u skladu, oe..." "Omer? ta hoe?" "Dolazi narednog sata." "E, pa zar nije trebao doi sutra?" "Eto, sad je telefonirao. Ree da eli doi", Nazli poprimi stidljiv izgled krivca. "Neka doe, neka doe", proguna Muhtar-beg. "Ako e pravo, ne znam ta se dogaa, ne znam", ree mislei kako ima pravo pokazati da mu se ne svia to to se dogaa. "Ne znam! I ja se plaim."

"Boji se, ha? Ne boj se! Dok je mene, niko te ne moe unesreiti, razumije li?", ali pomisli da se Nazli nee svidjeti da se jo pria o toj temi. "Znai, ne svia ti se moja kravata? Ne pristaje mi? Ako ne pristaje, neka ne pristaje, zar u zbog njih staviti bolju? E, hajde, Bog te sauvao!" "Sretno, oe!" Muhtar-beg poe prema vratima. Potom se okrenu i ganutljivo zagrli kerku koja ila iza njega. "Brinem se za tebe..." Uze kaput sa vjealice. Zabrinu se jo vie vidjevi da Nazli ne odgovara. Dok je proturao ruku kroz jedan rukav kaputa, kaza: "Uh, da vidimo ta e biti". Zbog toga to je to rekao kao da se sekira za neto to je samo u vezi sa njim, provlaei drugu ruku, ree: "Utanaeno je vrijeme svadbe, ali ja postajem sumnjiav. Valjda mi ne zamjeri". Oi je usmjerio u dugmad koju je zakopavao da ne bi gledao u lice svoje kerke. "Ne, ne zamjerim." Muhtar-beg osjeti da je pravi trenutak da nahrani znatielju koju u sebi nosi itav dan: "Sta se dogaa, janje moje? Staje bilo juer? I ti mi djeluje veoma udno." "Juer smo se posvaali", odgovori Nazli gledajui u dugme koje nikako da se zakopa. "Jaa! Zato?" "Molim Vas, ne pitajte vie..." "Dobro, neu. Ali, meni se ne svia to to se dogaa. Ne pitam ni za tu svau. Ali, zar uvijek ne biva tako? Hoe li da popriam sa njim? Dobro, dobro, nemoj se mrtiti... Ne zaboravi daje otac uvijek pokraj tebe!" Znam! Muhtar-beg otvori vrata da bi od kerke sakrio ganuto lice. Htjede neto rei, ali, plaei se da mu glas ne zadrhti, nita ne ree. "ta voli na tom mangupu?", promrmlja silazei niz stepenice. Kad izie na ist zrak, duboko uzdahnu. Na glavu stavi eir koji je drao u ruci. "Ja sam nesretan ovjek!" Krenu. Nita se, od onoga to je Muhtar-beg oekivao, nije dogodilo nakon Ata-turkove smrti; niti je Ismet-paa nainio taj korak i dao poloaj Muhtar-begu, a niti je stari kadar povuen sa dunosti. Zato je Muhar-beg sebe vidio kao ovjeka neostvarenih snova i planova. Zato to se nije uspio domoi poloaja koji bi njegovom ivotu dao dubinu i znaaj, vie od mjeseca ljuti se i mrzi sve oko sebe. "Na sve te prostakluke dooe jo i kerkini problemi", pomisli idui polahko prema glavnoj ulici. Malo se pogrbi. Povue glavu meu ramena, kao da se eli zatititi od nevaljaltina. "Da, sve je banalno, runo, dvolino i nisko", promrmlja. "Sad jo i taj mangup. I to ba u ovim danima kad dui trebaju ravnotea i zdravlje." Pribliio se glavnoj ulici, ali jo uvijek nije sreo nijedan automobil. Nakon stoje iao jo malo, nae taksi i vozau ree da ide na Ulus. "Pa, to su me zvali tamo?", pomisli i opet dade isti odgovor: "Za utjehu..." Potvrivao je glavom. "Ah, ne mogu me vie lahko utjeiti... Niko me ne moe utjeiti... Mene jedino moja kerka moe utjeiti", promrmlja i poe razmiljati o problemima koje ima Nazli. "Sva njena sudbina je loa zato stoje zavoljela samoljubivog mangupa koji se ne moe voljeti", proapta. To je bilo najodlunije miljenje koje mu uvijek pada napamet. "Samoljubivi mangup", aptao je. Potom se zastidje jer shvati da uporeuje Omera i svoju mladost i pomisli: "Uinit u sve da moja kerka bude sretna. Spreman sam zakaviti s tim mangupom da moja kerka ne bi bila nesretna." Automobil se polahko penjao uzbrdo. Pridie glavu koju je drao zabaenu unatrag. "Sta oni sad rade u kui? A Hatidahanuma ima slobodan dan!" Pogleda na sat. Jo jednom se postidi shvativi da Omer jo nije stigao kui, ali... "Sta sad rade?", promrmlja. "Oni tamo... Mojoj kerki treba pomo,

a ja na tom glupom sastanku, na koji su me pozvali da me utjee..." Podrugljivo i omalova-avajue, proapta: "Kose Ivanov, bugarski premijer Kose Ivanov, ha". Isto to promrmljao je i nakon to je iziao iz taksija. Osvrnu se oko sebe dajui licu podrugljiv izraz. U okolini nije bilo nikoga izuzev slugi i inovnika. Zbog toga to uope nije sumnjao da je doao u pravo vrijeme, samouvjerenim pokretima idui preko stepenica i prolazei kroz hodnike kroz koje je i ranije nekoliko puta proao, ue u buni salon. Natrenutak zastade u uglu, kao da se eli skloniti od buke i blistavog svjetla koje mu je zaslijepilo oi. Potom, smjekajui se, prie dvojici narodnih poslanika koji su askali stojei. Obradova se osjeajui da mu se podrugljivi osmijeh udomaio na licu. "Mogu li se, gospodo, ukljuiti u va razgovor?" "O, Muhtar-beg! Izvolite, molim Vas!" Dva narodna poslanika razgovarali su o Balkanskoj antanti. Nakon to im se pridruio Muhtar-beg, tema se prebacila na novine, onda na vijest koju je jedan od narodnih poslanika proitao u novinama. Prema toj vijesti, prijesno meso je, u poreenju sa peenim, korisnije za ljudsko zdravlje. Sa istim podrugljivim osmijehom na licu, Muhtarbeg je sluao dvojicu narodnih poslanika, povremeno bi krajikom oka posmatrao salon i pazio da se pretjerano ne osvre. Iako se malo osvrtao, za nekoliko minuta je vidio ko se gdje nalazi i ko je s kim u drutvu. Vidjevi da nema mnogo zvanica, da svaka od ovih oko osamdeset osoba ima neki poloaj, jo jednom povjerava da je ovamo pozvan radi utjehe. Kad se otegnu askanje o prijesnom i peenom mesu, ugleda suprugu Kose Ivanova i pastorku bugarskog premijera, ili drugu enu, za koju je u ah reeno da je neto posebno, te elavu glavu premijera Refika Sajdama, koji je sjedio zajedno sa njima. "Zaboga, u emu je Refik Sajdam nadmoniji od mene?", pomisli i shvati da mu se sa lica izgubio podrugljivi osmijeh. "Refik Sajdam postao je premijer, a ja nita! Refik Sajdam! Zavrio je vojnu medicinu. U ratu je bio desna ruka naelnika vojnog zdravstva Sulejmana Numan-pae. Imao je jo sreu da se zajedno sa Ataturkom vozi na brodu za Bandirmu! Nema vie nikakvih kvaliteta. Nema nikakvih drugih kvaliteta osim stoje Ismet-pain rob... Kad se povukao sa poloaja premijera, on se, isto tako, povukao iz ministarstva. Eto, sad je on premijer... A ja sam nita! Ah, zato dooh? Da se vratim kui! ta radi Nazli?" "Ooo, Muhtar-beg, kako ste?" Muhtar-beg podie glavu i pogleda - ministar unutarnjih poslova Faik Oztrak. "Zato mi se tako smije?", pomisli. "Hvala Bogu, Faik-beg", ree. "Dao sam veoma glup odgovor", pomisli. Zatim ga ministar uze ispod ruke i to ga iznenadi. Ministar se, uz osmijeh, izvini drugoj dvojici narodnih poslanika to im odvodi Muhtarbega. Krenue prema mirnijem mjestu. "ta ti je, prijatelju? Ima li problem?" "Ne", odgovori Muhtar-beg iznenaen to ministar koristi ovaj neslubeni jezik, koji podsjea na njihovo prijateljstvo iz godina pohaanja upravne kole i iz Ministarstva unutarnjih poslova. "Ali, lice ti je namrteno! Svugdje te spominju?" "Mene? Ko je ta rekao?" "Niko nita nije rekao, duo. Samo je paa upitao: Je li to Muhtar-beg ljut na nas?" "Ima li neto to bi iziskivalo moju ljutnju?" Muhtar-begu se svidje odgovor te osjeti nadmenost. "Ne znam. To ti bolje zna", uzvrati ministar i osmjehnu se nekoj debeloj eni. "ta bih trebao bolje znati?"

Ministar popusti Muhtar-begovu ruku: "Veoma lijepo! Drago mi je. Mislili su da si neto ljut. elimo da se niko ninakoga ne ljuti. Veoma lijepo!" "Da, veoma dobro mi je poznata ova paina politika popravljanja slomljenih srca". Muhtar-beg je to rekao nastojei izgledati podrugljivo, ali, isto tako, nije uspio poprimiti eljeni izgled. Ministar unutarnjih poslova prasnu usmijeh. "Popravljanje slomljenih srca, ha?", pa opet prasnu usmijeh, kao da je prvi put uo te rijei, koje ovih dana svi koriste, a onda se osvrnu da bi vidio je li shvaen kao ovjek koji, u datoj prilici, biva veseo. "Veoma si veseo", ljutito ree Muhtar-beg. Ministar kao da se uplai mrnje na licu starog kolege. "A ti si, kao i uvijek, otar! Nasmijei se malo!", ali se prisjeti se da te rijei ne odgovaraju stvarnosti. "Uao si na listu. Bit e izabran. Opet e raditi sa nama. Vjerovatno ne misli da smo te zaboravili", ree prekoravajuim tonom. "Molim lijepo", promrmlja Muhtar-beg, a te rijei mu se uinie glupe. Tada se zau gromoglasan smijeh. Obojica se okrenue i pogledae. Ministar unutarnjih poslova nije proputao ovu priliku, udalji se od Muhtar-bega uspanieno i uzrujano, kao da u tom uglu, u kome je prasnuo smijeh, nae nekoga koga je dugo traio i nije ga uspio pronai. "Ismet-paa je, dakle, pitao za mene", pomisli Muhtar-beg gledajui ga u lea. "A ovaj me ispipava. Njegovo prvo sjedanje u ministarsku fotelju. Moda opipava svoju sposobnost da zna zato bi paa pitao za mene." Okrenu se i pogleda Refika Sajdama, koji je sjedio sa Kose Ivanovim. "Smije se", pomisli. "Paa je ovome rekao: Recite Muhtar-begu da smo ponovo njega izabrali, neka se ne mrti. Ovaj je doao i rekao. Nisam sumnjao da u biti izabran. Ali, zato su to rekli? Zato to eli da se svako pomiri sa svakim. ele da idem i da se ljubim sa Delalilcrom. Ko je dojavio da sam nepromiljeno priao po hodnicima Parlamenta? Hulusi, Sermet i Ekrem bili su svjedoci mog napada bijesa prije deset dana. Sermet nee rei. Ekrem..." Najei se od svojih razmiljanja. "Mrzim ih sve, gade mi se svi!", promrmlja. Bio je sam u guvi ukraju salona. "Gadite mi se svi! Znam kakva ste roba svi vi! Svi ste robovi! I ja sam takav, ali sam se sad probudio. Duan sam zahvalnost Ismet-pai zato to mi je pomogao da se probudim." I dalje je stajao sam na istom mjestu, niko mu nije prilazio. "Znam ko ste i ta ste svi vi!" Sa gaenjem promrmlja: "Popravka slomljenih srca! Sad se sa njima miri Ismet-paa, koji u vrijeme Ataturkove bolesti nije mogao ii u Istanbul, jer se bojao da ga ne ubije Redep Zuhtu". Prisjeti se traa: Redep Zuhdu je rekao Ataturku da je ubio Ismet-pau i posljednjih mjeseci je Ataturk bio ubijeen da je Ismet umro i bilo mu je ao; zato je i ostavio oporukom novac za kolovanje njegove djece. Sjeajui se ovog traa, oraspoloi se. Jo vie se razveseli kad ugleda Burhanettina Okaja, narodnog poslanika iz Maraa. "Ovaj je u prolom sazivu postavljen za narodnog poslanika nakon smrti drugog. Iziao je za govornicu da poloi zakletvu. Zahvaljujem se to ste me izabrali, rekao je. Nismo te mi izabrali, izabrao te narod, rekosmo. A on povika: Zahvaljujem vam se to ste naloili da me izaberu! 0, da vas sve Bog...!" Oi su same od sebe otile i pronale Refika Sajdama. Opet se smijao. "Smije se, smije...", pomisli Muhtar-beg. "Smije se, a sve je jadno, bijedno, runo, prosto. ta je smijeno? Misli na zemlju umjesto to se smije! Sve je loe! Zemlja je bijedna, opustjela, a ti se jo uvijek

smije! Stanje zemlje..." Naumpade mu mladi, Refik, prijatelj njegovog budueg zeta. "ta on radi? Izila mu je knjiga. Ni onog ministra za poljoprivredu nisu uzeli u Vladu... Nainjeno je, naravno, i nekoliko izmjena. Ah, je li to dovoljno? Ah, je li dovoljno? Zar se sa toliko moe zadovoljiti? Sloili su se, stvar su rijeili mirnim putem. Na dunost nisu postavili nove kadrove. Boe, samo nek se niko ninakoga ne ljuti; samo nek sve ide kako je prije ilo; nek se niko ne nae uvrijeen! Ali, ja sam uvrijeen! Ja, Muhtar Lain, koji sa stidom nosim ovo komino prezime, koji sam zavrio upravnu kolu, bivi valija Manise, mrzim sve vas! Ja sam nesretan! Ja imam samo kerku. Mrzim sve vas, ovaj va bijedni svijet, sve..." "Muhtar-bee, jeste li Vi to na dijeti?" "Molim?" "Uope se ne zanimate za bife! Hajde da napunimo svoje tanjire!" U partijskog inspektora bademastih brkova Ihsan-bega, Muhtar-beg je gledao kao da ga ne poznaje: "Da napunimo svoje tanjire? Alija nisam gladan!" "Doite, doite, ogladnit ete kad vidite. Nee nita ostati... Sta Vi mislite o ovim Bugarima?" "Ja ne mislim...", odgovori Muhtar-beg i, stidei se to o ovom pitanju ranije nije razmiljao i to se uope nije pripremio, zajedno sa inspektorom krenu prema bifeu. "Njihova nesvrstanost nije politika, ve nunost. Zamislite, njihov kralj je za Engleze, Vlada za Nijemce, kraljica za Italiju, a bugarski narod je prijatelj Rusima. Volite li piletinu? Zatim, gaje pretenzije prema Dobrici i Makedoniji..." "Mene to ne zanima", pomisli Muhtar-beg, ali kao da pozavidje Ihsan-begu na znanju, ali pomisli: "I on je jedan od njih", promrmlja. "Zato mi to govori? Oo, ukru Saradoglu me pozdravlja..." Ministra inozemnih poslova Muhtar-beg pozdravi uz naldon. "Kakav je bio moj pozdrav? Da, odmjeren... Ne, previe sam se pogeo. Ali, ta ja radim ovdje? Ovdje se ne razlikujem od sojtarije! Ova jela... Zemlja gladna, ovi ovdje deru. Te grozne, debele ene, golih ruku... Kako samo halapljivo jedu... ene, kerke robova... Ne, moja kerka nee biti takva! Vraam se kui. Sta li Nazli radi? Ni slukinja nije kod kue! Koliko je sati? ta ovaj pria?" "Ako mi pozivom u domovinu Turaka iz Dobrice..." Naklonom i, zbog nekog razloga obuzet neodreenim strahom, Muhtar-beg pozdravi nekog drugog. "Ja sam nita u poreenju sa njima", pomisli. Kao da se pomjerie kapci koji su napola prekrivali oi ovjeka kojeg je pozdravio. Bio je to Kerim Nadi-beg. "Jeste li udali kerku, Muhtar-bee?" "Vjerila se..." "To znam." "Ako znate, zato pitate?", uzvrati Muhtar-beg, ali se zbuni. "Aa, ta ja rekoh? Sta rekoh", promrmlja. "Sta sam rekao Kerim-begu? ta ja rekoh!" "Vi ste izgleda malo neraspoloeni", ree Kerim-beg. Muhtar-beg htjede neto rei, u jednom trenutku pomisli da je i rekao, ali primijeti da su mu se samo usne pomjerale. "Muhtar-bee, da? Izgleda da ste malo neraspoloeni...", ree Ihsan-beg. elio je umiriti Kerim-begov bijes. Muhtar-beg bezizraajno pogleda tanjir u svojoj ruci. "Pilei batak. To sam trebao jesti." Doe mu da baci tanjir, ali nita ne uini, osim to ga pristojno spusti u oak. "Uprkos svim ovim gnusnostima, ovdje sam htio jesti piletinu. Ja sam jadan ovjek. Pilei

batak..." Iao je odvajajui se od stola. Iao je polahko, teturajui izmeu ljudi koji su stajali, smijali se, klimali glavama da ne bi priali punim ustima, koji su ga poznavali, koji su se smjekali da bi pokazali da se znaju i da osjeaju bliskost. "Htio sam jesti pilei batak. Ko sam ja? Bijednik! Grubo sam odgovorio Kerim-begu. Sad me ismijavaju. Jadni Muhtar-begje izgleda malo skrenuo... Ni kerka nikako da se uda... Kerka! Sta rade kod kue? Odoh ja kui. Zato ostavih kerku samu u kui sa onim grubijanom? Izgubio sam moral. Kako nisam vodio rauna o tome? Da, ja sam neraspoloen. Kerimbeg je upravu. Sta mu rekoh? Refik Sajdam se smije! Vidio sam u novinama. I Ismet se smijao. emu se smijete? Staje smijeno? Ekrem je rekao! Odoh kui. Nisam se utjeio! Niko me ne moe utjeiti. Imam jedino kerku! Ah, ivote! I ja sam trebao uraditi kao Refet... Treba uraditi kao Refet, gurnuti ustranu cijelo ovo dvolinjatvo. Treba zaraivati novac i uivati. Tada bih u Keiorenu imao vinarnicu. Sagradio bih kamin u kui, puio, sluao pucketanje drva koja gore..." 49. Porodica, moral i slino Omer je sjedio naspram panorame Venecije, oslukivao cvranje rotilja u kuhinji, zvuk escajga, kojim je Nazli zveckala. "Ako se uzmemo, predveer u se vratiti kui i, sluajui ovo zveckanje, ekati veeru!" Prolo je pola sata otkako je stigao. Prvo je, ne govorei nita, sjedio sa Nazli, potom su odlu-ili priati o jueranjoj neprijatnosti i pomirili se, a poslije je Nazli otila u kuhinju spremiti veeru. Iako su se pomirili, Omer je znao da, poput njega, i Nazli razmilja o svai i prethodnim prepirkama i nasluivao da je otila u kuhinju jer joj je dosadilo sjediti naspram njega ne priajui nita. Nazli doe iz kuhinje sa tacnom i tanjirima. Postavila je sofru. Omer opet pogleda u panoramu Venecije. "Zato sam doao ovamo?", pomisli kad Nazli izie. "Zato to vie ne trpim ni samou!" Pogleda na Nazli, koja je ponovo ula u sobu i koja je neto stavljala na sofru." Vjeren sam sa njom, ali se ak i za ljubljenje moramo crveniti." Prisjeti se poljupca pomirenja. "Pijan sam", promrmlja, ali nije mogao ne pomisliti i na neto jo. "Djeluje kao da je zaboravila da sam ja mukarac, da ovjek ima i seksualnih htijenja. Mora da i mene i sebe vidi kao meleke. A kad ne vidi tako, sjeti se da trebamo imati kuu i namjetaj!" Zgraavajui se na samog sebe i svoje misli, ustade i poe etati po sobi. Shvati da njegovi nervozni, sitni i ubrzani koraci nerviraju Nazli, koja ponovo ode u kuhinju. Uskoro prestade cvranje rotilja i ona, sa tanjirom ufteta u ruci, sjede za sofru. "Zna li da sam popodne pio?", upita Omer sjedajui. "Znam, shvatila sam po mirisu iz usta." "Iao sam kod Samimovih. Zapravo, nisam iao. Vratio sam se sa pola puta." "Kako ti se ine ufteta? Uzmi jo." "Uzimam. Zar nee pitati zato sam se vratio sa pola puta?" "Zato si se vratio?", upita Nazli neveselo. "Zato to sam zakljuio da kod Samimovih ima neto runo. Grozna je ta njihova porodina atmosfera, njihovo upoznavanje sa dobrim ljudima, ulazak u dobar krug, nain njihove sree i elje..." Omer na trenutak pogleda Nazli, koja je gledala u tanjir, pa, ne mogavi ostati miran, kaza: "elim jo piti", i ustade. "Ima li oevog vina? Nee se odmah vratiti, zar ne?" "U kuhinji, na kredencu! Nee se vratiti..."

Omer otra, donese vino i otvori. "Hou i ja da pijem", ree Nazli. "Ali, tebi ne prija, zna! Plae!" "Ne, hou sad...", uzvrati Nazli i nervoznim pokretom uze flau. "Znai, misli da su Samimovi banalni. Ali, govori da je on dobar momak... Sta eli rei sa tom porodinom atmosferom?" "Sa tim rijeima", ree Omer na brzinu ispijajui vino. "Sa tim rijeima porodine atmosfere...? Aa, kako ti pije! Stani, stani! Zar se tako pije?" "Ti reci ta eli rei tim rijeima..." Omer htjede progutati rije koja mu je dola navrh jezika, ali, ne uspjevi se kontrolirati, kaza: "Eto, sa tim rijeima porodine atmosfere elim objasniti neto drugo, kao to su rijei kako ti se ini ufte", ree i htjede otvoriti drugu temu: "ta si danas radila u kui?" "Nita! Napravila sam ruak, jer Hatide-hanuma ima slobodan dan... Napravila sam ta ufteta koja ismijava!" Omer nita ne ree. Nastupi utnja. Nazli popi jo jednu au vina, ali joj Omer ne ree da ne pije. Osjeajui krivnju, nakon izvjesnog vremena Omer upita: "O emu razmilja?", i pokaja se zbog toga. "Mislim uvijek isto!" "ta?" "Nita!" "Molim Te, reci o emu razmilja", ree Omer nervozno, kao da eli otkinuti konac koji se istanjio, ali koji nikako da otpadne sam od sebe. "Isto. Mi... ta e biti sa nama?" "Nee biti nita! Uzet emo se, eto!", a podrugljivim tonom dodade: "Dvadeset estog aprila..." "Ja tebe ne razumijem", uzvrati Nazli. "ta ti eli? Ako me ne voli, ako me ne smatra pogodnom za sebe, zato se poigrava sa mnom? Znam da me omalovaava, vie to ak ne nastoji ni prekriti kao to si prije inio. Nipodatava moju elju za ureenjem kue, elju za stanovanjem u njoj, za oblaenjem lijepe odjee, elju da ivim okruena ljudima koji su nam slini! Ne, ne samo to, nipodatava sve moje! Gleda me podrugljivo. Eto, i sad tako gleda. Ali, zato? To ne mogu shvatiti. Razmiljam da je krivica u meni. Mislim da sam rekla neto pogreno, da sam luda, da nisam inte-ligentna kao ti, da sam povrna zato to ne mogu omalovaavati ono to ti omalovaava. Dobro, ako sam takva, zato se via sa mnom? Gaji neprijateljstvo prema meni, poniava me, aii se via sa mnom? Nisi to duan... Ja sam samo tvoja vjerenica!" "Hoe li da ponitimo vjeridbu?", upita Omer. Rekao je to pomalo zato da neto kae, a pomalo i da optui Nazli. Rijei su mu trale kroz glavu. elio je poeti sa podrugljivou, ali ni to nije uspio uraditi. "Ne elim, ne elim", povika Nazli. "Ja te...", promrmlja. Pognula je glavu, onda ju je odjednom podigla, oholo i pomalo prisiljavajui samu sebe: "Veoma volim pisma koja si mi pisao sa pruge. U tim pismima si se rugao svemu. Voljela sam ih itati, jer sam mislila da se slaem s tobom. Ali, sad se vidim kao jednu od osoba s kojima se stalno ismijava". "U tim pismima sam ti pisao i da elim postati osvaja", kaza Omer nastojei djelovati kategorino i uvjerljivo, kao da mu je nainjena nepravda, pa koristi pravo negodovanja, ali uini se glup sam sebi.

"Ta rije! Boe, koliko je djetinjasta, koliko je naivna! Ja to ne razumijem. Kad vidim koliko si vezan za tu rije, sa kolikom ozbiljnou to izgovara, iznenaujem se i krivim sebe zbog toga to te ne razumijem, ali ta da radim, ne razumijem te." "Da, to je tano! Ti me ne razumije", ree Omer vjerujui daje ovaj put doista doivio nepravdu. "Kako si samo samoljubiv!", povika Nazli. "Mora da postoji neto to ti zna, a ja ne znam... Staje to? Zbog toga..." "To je ono to nazivam pohlepom", ree Omer, pa povika: "Ja nisam vian ovim udnim raspravama! Ni ja ne mogu shvatiti da se pria o neem takvom. Ne elim biti zreo ovjek koji e razgovarati o svemu... Ja ne elim biti ja. Hem ivjeti, hem moi ismijavati, hem biti najpametniji i najjai i sve...", pa zauti, a onda proapta: "Da, ili ne, ja sam grub... Ja ne sliim na Turina! Na mogu biti nijem. Ja uvijek mislim na sebe. Sve i svakoga vidim kao orue. Ja sam udan. Znam to... Ja sam pohlepan, plaljiv, sad sam pijan, znam Evropu...", ustade na noge. "Veera... Jesam li parazit? Ali, na pruzi sam radio vie od svih. Grozno je to... Oenit u se... elim... Bojim se", promrmlja. Zainteresira ga kako ga Nazli doivljava. Doe mu daje zagrli, ali, zbog toga stoje znao da e razmiljati o tome dok to bude radio, nasmija se shvativi da mu se spava i vidjevi da ga Nazli gleda sa strahom. "Zato sam toliko popio?", ree. "Ti nisi dobro. Idi u hotel i lezi", ree Nazli. "Kada bi samo znala koliko elim ostati ovdje s tobom." "Ne stoj tako na nogama. Doi, sjedi", ree Nazli. "Ko sam ja? Kakvog me ti vidi? Kako izgledam drugima?" "Nauio si tamo, u Evropi, da misli na sebe. To si mi ti rekao." "Da, da, tano. A to je ono to me ini grubim", povika Omer. "Razum! Ne! Ili ja! Znam da sam ja-ja. To ovdje niko ne zna. Jedino ja znam. Jedino ja u potpunosti znam da sam ja - ja i zbog toga, kao sada, postajem ovako udan i pretvaram se u ivotinju. Da, ja sam ivotinja! Pa, na to drugo sliim nego na ivotinju, neprestano se vrtei sa svojim idejama meu ovim ivahnim i uravnoteenim ljudima? Uz to, ja sam jo i gazda... Grozni, lukavi, dvolini gazda. ta je, po tebi, bitno?" "Dosta vie, molim te, dosta, ne mogu vie izdrati!", povika Nazli i, upravo kad je rukama prekrivala lice, podie glavu, "Dolazi otac", kaza. Omer nije nita uo. "Dolazi?" "Da, dolazi, dolazi! Znam bat njegovih koraka..." "Eh, uredu, ja ionako idem", ree Omer. "ufteta su veoma ukusna. Mnogo ti hvala... ta emo ubudue? Pa, to ja vie radim da bih vie zaradio? Zato to ih mrzim. Da doem sutra?" "Ti zna!" ulo se kako Muhtar-beg zatvora ulazna vrata i penje se uza stepenice. "Dolazi! Znam da me tvoj otac mrzi. Mene svi mrze, upravu su... Zato to sam ja i gazda, a i..." Otvorie se vrata. Muhtar-beg se nakalja. Potom je, izgleda, skidao kaput. "Jeste li to Vi, oe?", oglasi se Nazli. "Ja sam, ja", uzvrati Muhtar-beg. "Staje bilo?" Kao odgovor, prvo se zau um Muhtar-begovih papua, a nakon nekoliko sekundi se i sam pojavi.

Omer je jo uvijek stajao. Kad je ugledao bijes na Muhtar-begovom licu, koje je gledalo u flau na stolu, ree: "Veerali smo", i malo se zbuni. "Dobro doli!" "Pili ste, ha", ree Muhtar-beg. "Sa kuhinjskog kredenca uzeli smo jednu Vau flau", odgovori Nazli i, ne znajui zato, i ona ustade. "Kuhinjski kredenac, moja flaa", promrmlja Muhtar-beg i zabrinu se vidjevi da njegova kerka ide prema njemu. "Sta Vam se dogodilo, oe?", upita Nazli. "Nisam dobro. Navodno, nisam dobro", promrmlja Muhtar-beg. "Kuhinjski kredenac... Vino, ha...", proapta i odjednom povika: "Mladiu, mladiu, zabranjujem Vam da ovako, u ovo vrijeme, sjedite u kui mlade neudate djevojke i da pijete!" "Kako?" "Zabranjujem, razumijete li?" "Oe, ta se dogaa?" "Ja ionako idem, gospodine", ree Omer. "Ne, ne idi! elim razgovarati sa tobom!", Muhtar-beg uhvati ruke svoje kerke koje su ga grlile. "ta je to s tobom? Pila si! A sad plae? Molim te, sad idi i lezi!" "Molim te, oe", ree Nazli i, ne skrivajui nita, poe plakati. "Ovo je veoma runo! Ovo je veoma runo! Sad idi i lezi. Muhtar-beg jo uvijek nije pao. Zna ta je moral. Nisam zabludio, Bogu hvala. Idi lezi ili u, kao otac, biti primoran da te prvi put povrijedim..." Plaui, Nazli izie iz sobe. "Da idem i ja, ako elite", ree Omer, ali, nakon to pogleda Muhtar-begovo lice, sjede. "Ne, sjedi, sjedi", uzvrati Muhtar-beg. "Ne ljutim se na tebe. Sad se ne mogu ljutiti na tebe. Sjedi malo. Imam ti rei nekoliko rijei. Poslije e ii. Da ti odmah kaem ovo: Ako, prije udaje, moja kerka pije u kui sama sa mukarcem, u pono, dobro, u devet i ako to ne dolikuje uobiajenim pravilima, za to sam prvi krivac ja. Da, kriv sam zato to sam zapostavio svoju kerku ili to, zbog vlastitih problema, nisam uspio vidjeti ono to mi se pod nosom dogaa. Da, zbog toga se ne mogu ljutiti na tebe. Ali, i tebe vidim kao krivca. Znam, Vi ste, njen, ti si njen vjerenik, uskoro ete se uzeti, ali opet ne smatram ispravnim ove postupke, okrivljavam i tebe", pa pokaza na vrata. "Naravno, i ona je kriva, ali ona je ipak djevojka!" Omer se nimalo nije stidio, nije osjeao krivnju. Sluajui Muhtar-bega, obuzimao ga je osjeaj koji ga je, u ovakvim situacijama, obuzimao od djetinjstva, osjeaj da je uvijek upravu i nadmoniji. Kad je htio neto rei, poprimi izgled kao da neto oprata Muhtarbegu zato to je izbjegavao neprijatnosti. "Upravu ste", ree. "Da, upravu sam...", uzvrati Muhtar-beg. "Upravu sam. To i ti vidi, ali ta se sve dogodilo dok i sam nisam uspio vidjeti?", ali mu Omerovo davanje za pravo razgali lice. "Upravu sam... To si mi rekao, sine. Drago mi je poto sam veoma potiten! Rei u ti jo tota, ali da prvo malo priam o sebi. Veeras sam bio u Ankara Palasu. Pozvali su me radi Kose Ivanova. Zna, zar ne? Eto, usred te zabave, veere ili sastanka, ili tagod da je, iziem ne obraajui panju ni na koga i doem ovamo. Iziao sam odatle poto mi se sve inilo runim. Sve mi je izgledalo jadno, nisko, runo. Shvatio sam da postajem nemoralan ovjek."

Opet kao da neto oprata, Omer ree: "Molim Vas..." Ali, kao da ga Muhtar-beg nije uo. "Shvatio sam da postajem nemoralan ovjek", proapta jo jednom. "Cijeli moj ivot uinio mi se ispraznim, runim, beznaajnim. Bio sam pred ubjeenjem da mije ivot ispunjen banalnostima i dvolinjatvom. Godinama sam se borio za svoje ideale. Dok sam bio u upravnoj koli, dok sam bio kajmakam, valija, uvijek sam imao neki ideal. Hrabro sam radio ono za to sam mislio daje ispravno. Nisam ukaljao svoj ugled, titio sam svoje dostojanstvo ili vjerujem da sam tako radio. Ali, sad... Sad se osjeam prevarenim, ostavljenim na cjedilu; da osjeam se kao neki naputeni budalasti mu. Nesretan sam ovjek! Shvata li to?" Ne rekavi nita, Omer klimnu glavom. Na Muhtar-begovom licu se odjednom pojavi kajanje. Kao da se srdio, govorio je u sebi: "Zato ovo rekoh? Nije uope trebalo da to govorim ovom grubijanu!" Prekoravajuim tonom i sve vie se srdei, kao da pria o Ome-ru, a ne o sebi, nastavi: "Shvatio sam da se iz nemoralnosti mogu izvui jedino svojom voljom i koritenjem razuma. O tome sam razmiljao u povratku i, mada je kasno, doao sam do sljedeeg zakljuka: Sreujui svoj moral, i ne samo to, nego i cijeli ivot, ponaanje, neu vjerovati niuta osim u svoju savjest. Kad sam izgubio kontrolu nad situacijom? Ne znam! Gdje je linija izmeu moralnosti i nemoralnosti? Ne znam! Ono to znam jest da sam sebe naao u runom stanju i da sam to uoio svojom savjeu. Staje moral? Ne mogu se oslanjati ninata!" Ovo je izgovorio s narastajuim bijesom i pojaavajuim tonom. Potom, kao da se odjednom smiri. "Neu paziti na okolinu, pazit u na sebe. ekao sam napredak, nije se dogodio. Pronaao sam sebe i razum. Jo sam shvatio da je moje jedino bogatstvo moja kerka. Ne razumije, moda se i smije u sebi. Ali, sad ti iznosim svoju odluku, koju smatram ispravnom i potrebnom. Sine, do svadbe vie nemoj posjeivati nau kuu, nemoj viati moju kerku. Vidio si koliko si trebao vidjeti. Preostao je mjesec i oenit e se. Ubudue, ne viaj, nee viati...", ali se uzbudio. "Nee vidjeti. Ovo je moja odluka. Da bih to ispunio, sve mjere..." "I ja tako mislim, gospodine", ree Omer i ustade. "Dobro, veoma lijepo. I ti si, dalde, mislio isto?", ree Muhtar-beg, takoer ustajui i nervozno se poigravajui sa dugmadima na kaputu. "Ako ti je to bila odluka, zato si ekao dosad?" "To sam sad odluio, gospodine", uzvrati Omer samoljubivo i gotovo se ponosei svojim rijeima. "Mladiu, ovo vjerovatno zna, ali uope mi se ne svia!", ree Muhtar-beg. "Da, znam." Nastupi zatije. Pogledae jedan drugoga. "Ne zamjeri mi", ree Muhtar-beg. "Loe sam postupio prema tebi, ali to je ono to sam osjeao", ruka mu ode na dugme. "Kajem se i zbog onoga to sam ti rekao maloas. Zato sam se povjerio? Nita nisi razumio!" "Ja sam pijan", ree Omer. Muhtar-beg uuti, pa planim glasom, promrmlja: "Pio si dokasno sa mojom kerkom. Rasplakao si je. Koliko si je samo puta rasplakao?"

"Da, da. To sam uradio", ree Omer. "Znam da nisam zet sa kojim se moe posebno ponositi", pa pode prema vratima. "Bog Vas sauvao, gospodine!" "Hajde, sve najbolje!" Odjednom se otvorie vrata na hodniku i ukaza se Nazli: "ta je bilo, ta se dogaa?!", povika. "Nita nije bilo", uzvrati Muhtar-beg. "Odlazi, eto!" "Odluio sam da te ne vidim do svadbe", ree Omer. Rekao je to kao da okrivljuje jedino sebe, ali takav osjeaj nije imao u sebi. Gledajui u svoju kerku, Muhtar-beg ree: "Tu odluku smo donijeli zajedno", pa se okrenu prema Omeru. "Zar nije tako, mladiu?" "Da, naravno, naravno", odgovori Omer. "Zato?! Stani! Ne moe!", Nazli ispusti krik. Omer se na vrhovima prstiju spusti niz stepenice, kao da se plai da neto ne slomi, i izie u no.

50. Opet u Istanbulu Da ne bi zapao u guvu, Refik je minutu-dvije prije kraja utakmice ustao s mjesta. Iao je pokraj dugog zida stare topovske kasarne koja se koristila kao stadion i, dok je izlazio iz prolaza koji je iz dvorita vodio prema trgu Taksim, u kako mu sc neko obraa: "Hej, Refik! Refik!" Okrenu se, pogleda i osmjehnu se. Bio je to Nurettin, kolega iz razreda iz ininjerske kole. I on se smjekao Refiku. Poljubili su se. "Bruka, zar ne?", ree Nurettin. "Prava borba slijepih!" "Toliko je bilo mogue u blatu", ree Refik. "Boga mi, ovo je ve izgubilo svoj smisao!", ree Nurettin. "Od meusobnog udaranja, ne stignu utnuti loptu. Ja vie neu dolaziti", pa se nasmija sam sebi. "Ja tako kaem, ali doi u. Sljedee sedmice ima opet Fenerova utakmica. Ali, ti se nigdje ne pojavljuje..." Da... "Stvarno, naravno, naravno", uzvrati Nurettin. "Vidio sam Muhidina, rekao mi je da si otiao u Erzindan. Kad si sc vratio?" "Ve odavno. Doao sam u novembru. Navrava se etiri mjeseca..." "Eee, ta si radio tamo? Jesi li bio na eljeznici?" "Bio sam na eljeznici! Vidio sam zemlju!" "Stvarno, veoma lijepo", ree Nurettin, uzdiui. "Kada bih i ja mogao uloviti neku priliku. Ta eljeznica bila je dobra prilika. Svi su ili, vidjeli, zaradili. Ja sam se ovdje uhvatio ujedno kolo, nikako da se kutariem." Poveavao se broj onih koji su izlazili na vrata. Jedan se sudari sa Refi-kom. Iz dvorita kasarne zau se larma. "Zavreno je izgleda", ree Nurettin i uhvati Refika za ruku. "Rekoh, da prije odlaska kui...", stisnu aku i, kao cuclu, primaknu palac ustima i povue. "Doi!" "Ja idem u teniski klub!" Pesnicom kojom je imitirao flau, Nurettin je, snagom koja je podsjeala na godine kad je u kolskom timu igrao nogomet, udario Refika po ramenu: "Ide u klub onih kicoa, ha?" Rekao je to aljivo, jer je znao da se Refik nee uvrijediti. Refik stidljivo ukiseli lice, kao da kae: "ta da radim, burazeru!"

"Ne ide, dakle. Ali, razveselili bismo se i ugrijali kad popijemo", ree Nurettin. "Dobro, dobro...", kaza ugledavi isti izraz na Refikovom licu. "Hajde, idi tim snobovima... Haa, stvarno, kako je Omer?" "eni se, vjerovatno..." "Stvarno? Reci, ostao sam jedino ja...", ali se nekolicina iz guve umijeae meu njih. "Hajde, sve najbolje. Sljedee sedmice igraju Fener i Gune. Ja sam na strani od groblja, iza gola!" Refik se osmjehnu. Okrenu se nakon to vidje da se Nurettin umijeao u guvu. Malo je pjeaki uz tramvajsku prugu, na alteru uzeo kartu i uao u Taksim bau. Zato to je bila nedjelja popodne, baa nije bila uobiajeno tiha i mirna, ali je, kao i uvijek, smrdila kanalizacija. Izdaleka se ula buka mase koja se razilazila. "Bila je loa utakmica", pomisli Refik. "Nakraju, lopta je jednom ula u gol. Ja sam gledao. Nadisao se istog zraka, to sam elio, i nazebao." Kad ugleda drvenu zgradu, koja se koristi kao kazino i teniski klub, pomisli: "Da, malo sam se nadisao svjeeg zraka. Sad emo se, svi skupa, vratiti kui. Sjedit emo u toplom", promrmlja. Ubrzo nakon ruka doao je ovamo zajedno sa Osmanom, Nermin i Perihan. Oni su ostali u klubu, a Refik je otiao na utakmicu. Sad je trebao navratiti u ovaj ldub, u koji je nekad veoma esto dolazio, jer su odluili da se zajedno vrate. Sjeajui se Nurettinovih rijei o klubu, ue unutra, nabrzinu se pope uz stepenice i kao da osjeti melanholiju kad ugleda neobnovljenu slomljenu teku na vratima, nepromjenjivi osmijeh jednog od konobara, statut kluba koji je godinama stajao na istom mjestu - pod slomljenim staklom istog rama, ali ga ne obuze ovaj osjeaj. Prolazei bez ikakvog zadravanja ispred otvorenih vrata prostorija u kojima se pui i igraju karte, na oekivanom mjestu ugleda Nermin i Osmana. Nakon to se pozdravi sa prisutnim u prostoriji, sjede pokraj Perihan, koja je pila aj. Od umornog konobara nijemo zatrai aj i, radujui se to nije prekinuo razgovor, oslunu ono to se pria. Naspram Osmana sjedio je Mukremin-beg, predsjednik kluba. Bio je profesor medicine. Za predsjednika kluba izabran zbog bliskih veza sa Vladom i visokim drutvom, a manje zbog tenisa. Njegovo zanimanje za sport nije prelazilo vie od tekstova o zdravlju sportista, koji bi se povremeno pojavljivali u novinama. Onima koji su ga sluali ispijajui aj i druga pia, predsjednik kluba iznosio je opasnosti sa kojima se klub susree. Govorio je da novi valija namjerava sruiti zgradu lduba, a da e njima dati mah plac preko puta, u groblju Surp Agop. A izgleda da je sumnjao da e i to dati. Osim toga, predsjednik kluba je aludirao na to daje valija, koji je izjavio da je klub centar igara i kocke, a manje centar sporta, uvrijedio i sve lanove. Pojedini su mu se usprotivili, govorei da treba biti umjeren, a pojedini su, pak, govorili da treba napisati pismo premijeru te da se treba braniti turski tenis. Kao da se u jednom trenutku rasprava zaotri, ali se potom neko naali i doe do smijeha. A kad jedna od gospoa ree da e teren biveg groblja biti nepodesan za tenis, atmosfera se opusti i nastade tiina. U meuvremenu, Refik u da mu se obraa Hamdi, trgovac gvoem, Osmanov kolski kolega iz razreda, iz Galatasaraja, koji je sjedio u uglu i koji gaje povremeno posmatrao. "Refik, ovjee, ta si ti uradio? Iao si ak u Kemah?" "Da", odgovori Refik primjeujui da su se te njegove rijei potrefile u vrijeme tiine i da su ih svi uli. "Eee, ta si radio tamo?" "Nita!" "Napisao si i knjigu...? Objavilo je, navodno, ministarstvo."

Mislei da svi prisutni sluaju ono to se pria, Refik htjede nastupiti spokojno i bezbrino, ali primijeti da djeluje u maniru mlaeg brata koji je poprimio pred Osmanom. "Da! Objavljena je." "Ti si, dakle, postao pisac", ree Hamdi zadravajui se na rijei pisac. "Pie..." Osvrnu se desno-lijevo zato to je mislio da je naao temu zanimljivu za razgovor. "ta pie? Naravno o problemima zemlje, zar ne?" Da jo jednom ne bi uo rije pisac, a pomalo i da neto kae, Refik odgovori: "O problemima naeg sela..." "Problemi naeg sela...", ponovi Hamdi i osvrnu se jo jednom, kao daje pozivao da se svi bave Refikom. "Molio bih te, moe li i meni dati primjerak svoje knjige?", upita. "Sa potpisom, naravno. Poto i ja..." "Zna li neko rezultat utakmice?", upita glava koja proviri kroz vrata prostorije. "Fener je pobijedio sa jedan nula", ree Refik ne proputajui priliku. "Tako? Koje dao gol?" "Jaar!" "Ooo, Vasife, otkud ti? Ne via se. Zato juer nisi navratio?", ree Hamdi ustajui. Rasprava o budunosti kluba ponovo zapoe tamo gdje je stala, ali ovaj put u vidu umjerenog i zabavnog razgovora, u koji su se sa alama svi ukljuili. Gospoa koja je rekla da se na starom groblju nee moi igrati tenis, smirena je rijeima da su na uglu tog placa ruevine stare crkve, a ne grobovi. U meuvremenu je bilo onih koji su ulazili i izlazili iz ove velike prostorije, u koju prvo navrate svi posjetioci. Jedan krupni, koji je doao iz jedne od ostalih prostorija, zatrai od supruge dozvolu da odigra jo jednu seansicu. Kad mu, na ljutit nain, supruga pokaza na sat, Osman ustade. To je bio znak za Nermin, Refika i Perihan. Nakon to su saekali Osmana, koji je izmijenio nekoliko rijei sa predsjednikom kluba, izili su i niz stepenice se spustili u bau. Vani je opet bilo jednako hladno i oblano. Perihan uze Refika pod ruku. Dok su ili prema kolima, koja su stajala pokraj grobljanskog zida, Osman prie Refiku. "Mukremin-beg ree da ti ve mjesecima ne plaa lanarinu. Zatraio je od mene, ali ja nisam htio platiti za tebe." "Da." "Klub je, zna i sam, u tekoj situaciji. Bilo bi dobro da da." "Da." "Kamo sree da sam ja dao umjesto tebe?" "Ne znam." "ta znai ne znam?", Osman zastade pred vratima automobila, ali ne pronae kljueve koje je uvijek odmah vadio iz depa; ljutito gledajui Refika, proapta: "Eee, gdje su ti kljuevi?" Uvijek se hvalio da su mu, poput svakodnevnog ivota, i depovi uredni, da se sjea gdje ta stavi i da nita ne gubi. "Gdje su?" Gledajui Refika, prebirao je po depovima. "ta si ti, Refik? Sta misli da si? Gdje si? Kad e doi sebi? Kad e biti kao svi mi? Vidi, zbog tebe ni kljueve ne mogu nai...", govorili su njegovi pogledi. Napokon i nae kljueve. Rcfik skrenu pogled sa Osmanovog lica. Pogleda u nebo, ponovo poprimajui izgled ve vinog nespretnog, naivnog i nerazboritog mlaeg brata. Velika grupa oblaka pribliavala se maloj grupi. "lanarina...", promrmlja. "Da, treba donijeti neku odluku... Kao da ovi oblaci ekaju druge... lana-rina... Ja u umrijeti. Svi emo umrijeti. Trae da platim lanarinu...? Upravu su... Ali, o tome mogu kasnije razmiljati. Neka, eto, Osman uradi ta hoe... Oblaci se pribliavaju jedni drugima. Zato se nerviram zbog takvih

sitnica? Danas sam iao na nogometnu utakmicu. Fener: 1, Vefa: 0. Sad se vraamo kui. Osman se ljuti na mene zato to nisam postao ono to eli... Upravu je... Ali, svi emo umrijeti!" S ljutitim izrazom na licu, koji pokazuje da se nee lahko oraspoloiti, Osman otvori vrata. Ne ekajui da ostali sjedu, upali motor. Ne obrati panju na ale koje je Nermin priala da bi ga umirila. Ne ekajui previe da se zagriju, vozio je kola boje truhle vinje kaldrmisanim putem prema Niantau. Nita se nije ulo osim buke motora. Refik se sasvim priljubio uz prozor pozadi; naslonio je glavu na staklo i sjedio. Gledao je slike koje su promicale kroz prozor: stanice, drvee, zidove, nepromijenjena zdanja pokraj tramvajske pruge, kojom je u godinama pohaanja ininjerske kole prolazio svaki dan. "Iao sam na utakmicu. Sad se vraamo kui. Nedjeljno popodne. Devetnaesti mart 1939. Sutra u, kao i uvijek, ii u kancelariju. Djeca koja se vjeaju iza tramvaja... Mama kod kue boluje gripu... Hladno vrijeme... Kod kue u popiti aj, malo u sjesti dolje, poslije u izii gore. Priat emo... Sa Perihan...? ta...? Zato sad ne priamo...? Osman ima ljubavnicu, Ncrmin ne zna... Zna li? Nermin ima vezu sa nekim ovjekom... To nisam rekao Osmanu...! Svi emo umrijeti... Sta onaj ovjek tamo eka...? Groblja, nadgrobni spomenici, krani... Herr Rudolph... Sta da mu piem? Holderlin. Koliko je sati? Pola est. Mama se zabrinula. ta Melek radi? Sve e se urediti... Cijeli moj ivot e doi ured. Otkrit u ta treba uraditi... lanarina? Pronai u to kako se treba ivjeti... Kasnije, ali kasnije... Da, taj veliki projekt, cijeli moj ivot e se uskladiti nakon to zavrim taj veliki program koji e mi urediti ivot. Sta sad radim? ekam, gledam kroz prozor. Uope ne priam u kolima. Ali, ja i Perihan razgovaramo u naoj sobi. Prolo je mjesec dana otkako sam doao iz Ankare... Perihan se ne ljuti na mene... Knjige... ivim..." 51. Putovanje Odmah nakon to se probudio, Omer ustade iz kreveta, krenu brzim koracima po hotelskoj sobi. Osjeao se vitalnim i veselim kao da se - iaako je zaspao sa kravatom i u kaputu - tek odjenuo, a lice umio hladnom vodom. Pogleda na sat: pola est. "Nedjeljno popodne... Eh, zato da ne odem danas?", pomisli. "Ali, moda je telefonirala!"Telefon u njegovoj sobi nije zvonio, ali je opet siao dolje i pitao mladia je li imao telefonski poziv. Saznavi da ga niko nije zvao, ponovo se pope u sobu i, osjeajui da ga je pokrenula ista snaga, nabrzinu zatvori kofer. Sie, momku ree da e na izvjesno vrijeme otii do Kemaha te da eli platiti raun. Iz pozadine se pojavi stariji hotelski rukovodilac i, govorei da njegovu sobu ele drati praznom, upita Omera kuda ide i kad e se vratiti. Omer mu odgovori da e, dok se sezona primie, prodati neka vozila i maine koje su ostale na gradilitu na kom je radio te da e ubrzo vratiti. Plati raun, ue u taksi i spusti se na stanicu. Jutros je pitao i saznao da voz kree u sedam. Nakon to je uzeo kartu, sjeo je u restoran nove stanine zgrade. Od konobara zatrai telee bonflle. I za ruak je jeo bonfile. Sad je opet traio isto, jer je mislio da su te bonfile blagodat koja upotpunjuje ovo lijepo jutro. Nakon to je iziao iz Muhtar-begove kue, vratio se u hotel, odluio ostaviti alkohol, legao i zaspao. Kad se probudio iz vrstog sna, osjeajui se, kao to se probudio prije sat, opet vitalnim, obukao se, stavio kravatu i, odluivi da tako treba postupiti, da bi se, u slinim situacijama, svi izvinili, uputio se prema Muhtarbegovoj kui. Vrijeme je jutros bilo tako lijepo da je odmah nakon izlaska odluio da do

Jeniehira ode pjeke, a ne taksijem. Bilo je isto nebo, sunce nije prekrivao nijedan oblak. Zbog toga to.je i sino padao, snijeg se nagomilao po granama, na zidovima, krovovima. Zato to je bila nedjelja ujutro, ulice su bile puste. Omer je, razveseljavajui se, poeo razmiljati kako e se izviniti Muh-tar-begu, a to je vie razmiljao, poeo je vjerovati da je prirodno to to je uradio, da postupak ili prijestup nije ono zbog ega se treba izviniti, da je to cjelokupno njegovo ponaanje i da je zbog toga glupost izvinjavati se. A povjerovavi u to, predade se osjeanju koje ga je obuzelo dok je juer priao sa Muhtar-begom, osjeanju da je uvijek u svemu upravu. Opet, bio je to osjeaj isti onome koji ga je obuzimao u djetinjstvu i ranoj mladosti: bio je upravu zato to je pametan, zgodan, inteligentan i zato to su ga svi bezuvjetno voljeli. Uz to, dok se probijao izmeu vozila i praznih parcela prekrivenih snijegom, nije smatrao da je upravu samo zato to je inteligentan, zgodan i bogat, ve da je upravu zato to na snijenim planinama sunce sija zbog njega i zato to je dan toliko vedar kako bi on mogao izii u ovu prijatnu etnju. Nakon to proe Kizilaj i skrenu u spordne ulice, obuze ga strah da bi - dok se u kui bude izvinjavao ili dok mu, kako je oekivao, narodni poslanik bude opratao i dijelio savjete - mogao pomutiti zadovoljstvo kojim se naslaivao iz kaputa i kravate, iz ovog blistavog i odlunog neba, sunca, iz etnje na hladnoi i toga to se osjea zdravim te se, pokraj parcele na kojoj su se djeca grudala, okrenu i krenu natrag, odluivi da iz hotela telefonira Nazli. Potom je, naslaujui se istim pojedinostima, odetao do Ulusa i, zakljuujui da bi Nazli trebala biti ta koja e telefonirati, a ne on, ue u hotelski restoran. Tamo je, jedui ovla krvavi biftek, koji je mnogo ljepi od ovoga koji je sad stavljen pred njega, pomislio kako je pravo vrijeme da otputuje u Kemah. Osjeajui se ponovo vitalnim i zdravim, Omer je pojeo biftek, iziao iz restorana, razmislio hoe li telefonirati Nazli, ali odustade pomislivi da bi se mogao javiti Muhtarbeg. Kod prodavca novina je, da bi itao u vozu, uzeo sve dnevne novine i jednu porodinu reviju. Nakon to je voz krenuo, ne smatrajui to uope glupim, spokojno je itao u praznom kupcu. Potom, osjeajui da se opet pribliio duboki i spokojni san, isprui noge, povi glavu i opusti se. Kada se probudio, sunce je bilo izilo i obasjavalo ga pokraj prozora. Omer se protegnu i zijevnu, osmjehnu se starcu koji je, dok je spavao, uao u kupe, zatim pogleda kroz prozor. Vidjevi da rijeka, koja se protee paralelno sa prugom, tee u smjeru suprotnom vozu, povjerova da to nije Catlisu, ve u Karasu i da je do Kemaha ostalo jo veoma malo. Nakon to su uli i izili iz dugog tunela i nakon to je vidio visoke stjenovite ponore, oslobaajui se uticaja sna, promrmlja: "Juer sam bio u Ankari, danas ovdje". Dok mu je, prilikom svakog putovanja, pred oima promicala zemlja, obuzet osjeanjem da se ivot treba sadrajno ivjeti, daje on neto dugo, sloeno i bogato, opet se osjeti vitalnim. Zatim se okrenu i osmjehnu starcu, koji je bio nestrpljiv da nekako opone razgovor. "Hvala Bogu, cijelu no si spavao!", ree starac, za kojeg po odjei vidi da je slubenik. Omer pogleda na sat: "Spavao sam gotovo jedanaest sati!" "Cijelu no", kaza starac klimajui glavom kao da eli rei da ne vjeruje mainama. "Ja nisam mogao spavati. Ja sam cijelu no ovako sjedio, posmatrao tebe i razmiljao", kaza i poe priati zato je iao u Ankaru - da radi u katastarskoj upravi, da e pruga, u ijim dobrotama sad uivaju, donijeti nevolja isto koliko i dobrote, daje u vrijeme boravka u Ankari, zbog svojih bolova, bio kod ljekara, ali da on nita nije uinio osim to mu je propisao lijekove. Kad

je saznao da je Omer radio na pruzi, pohvali njegovu mladost i, pokazujui burmu na njegovom prstu, kaza daje i sam jednom bio zaruen. Kada starac pokaza burmu na njegovom prstu, Omer se sjeti Nazli, ali se nikako ne osjeti uznemirenim, "Juer sam bio tamo, danas sam ovdje", pomisli i, namjestivi popustljivi osmijeh, da mladi mozak ne bi pribjegao runim mislima, obrati panju na starca koji je neprestano priao. Zbog toga to se ovog jutra nije elio niemu usprotiviti, s odobravanjem je sluao miljenja i stareve pritube, koji nikako ne slie stavovima kakve treba imati slubenik u vezi sa prugom, vremenom i razvojem zemlje. Na kraju se sasvim mirno, poput bezbrinih ljudi, polahko stenjui, nekoliko puta protegnu. Voz je esto ulazio u duge tunele, prelazio preko mostova sad na ovu, sad na onu stranu rijeke. Prilikom svakog ulaska u tunel, starac bi uutio, a ono o emu je govorio nastavio bi tamo gdje je stao nakon izlaska iz tunela. "Da, eto priroda... Snijeni vrhovi, stijene... Dobro je to dooh... Dobro je to tamo ima neto da se proda", mrmljao bi Omer onda kad nije osjeao zainteresiranost za starca. Kada se voz zaustavi na stanici Kemah, okruie ga djeca i znatieljni. Omer pogleda duge kue bijelih proelja koje su se naslanjale na brda. "Kako je mrtvo", pomisli. Neko dijete se prodera, zasvira pitaljka, potom se, zajedno sa kretanjem voza, starac ponovo dade na objanjavanje. Dvadeset minuta nakon stoje voz krenuo, Omer uze svoj kofer, oprosti se sa starcem i saeka pred vratima vagona. "Juer sam bio u Ankari, danas ovdje", pomisli dok se truckao na harmonici koja je spajala dva vagona. "Bio sam u Ankari, u Istanbulu, bio sam u Engleskoj, ivim, vidim...", promrmlja ljutei se na voz koji nikako da stane. Postade nestrpljiv: "Da? Osvaja! Istanbul...! Eto, eto! Staje!" Zato to, osim njega, nije bilo nikoga ko bi uao ili iziao iz voza, kad stupi na tlo, obuze ga osjeaj da se voz zaustavio radi njega. Kad voz zama-knu iza okuke, idui prema staninoj zgradi, shvati da u ovoj snijegom prekrivenoj ravnici, priklijetenoj meu planinama, vie nema nita osim tiine. Nikoga nije bilo u prostoriji u kojoj rade stanini slubenici. Prazna je bila i ekaonica. Iziao je iz zgrade i, dok se etao okolo, ugleda koko. Ugleda ih jo, i kokoinjac, ve povjean izmeu drvea i pletenu korpu punu vea. Zastade i s oduevljenjem pogleda ono to je vidio. Zbog toga to meu planinama prekrivenim snijegom nije bilo nikakvog vjetria, raznobojni ve je stajao nepomino. "Kako je lijepo, kako je stvarno!", pomisli Omer. "Kako je lijepo; ivim i vidim!" Upravo se okretao kad je, na zadnja vrata, koja su vodila prema nastambi eljeznikih slubenika, izie neka ena. Uoivi Omera, zbuni se i ruka joj sama od sebe ode na mahramu, ali mahramc joj nije bilo na glavi. "Da, ovo je stvarnije od svega", pomisli Omer i nasmija se. Kao da neko za njega ureduje okolinu da bi uivao onako kako niko nije mogao uivati; kao da ini ono to je potrebno da mu ne bude dosadno, da ne izgubi spokojstvo, a Omeru je preostajalo jedino da ivi uivajui u onome to mu se nudi. Kada se ponovo okrenu prema pruzi, u daljini ugleda dispeera koji se vraao od skretnica. Predstavi se slubeniku i ree da su ovdje, u barakama, njegove maine i vozila. Upita za Hadiju, koji je bio uvar sldadita i za kojeg se nadao da mu za veeras moe pronai gdje e konaiti. "On navrati ovamo", odgovori dispeer, smjekajui se pri pomisli na Hadiju. "Ali, ako hoe, mogu mu poruiti po sinu! Hajde, sjedi malo!" Omer sjede. Po zidu sobe bile su povjeane slike Ataturka i Ismet-pae. Slubenik ode nekud, vrati se: "Poslao sam dijete", ree.

Omer, koji je lagodno zijevao, klimnu glavom. "Hoe da igramo tavle dok se dijete ne vrati? Ubili bi dosadu..." "Naravno... Zato da ne?" Slubenik izvadi tavlu. Zasjeli su igrati.

52. Jo uvijek u potrazi Refik je sjedio za stolom u radnoj sobi. Vrata se otvorie. Proviri Osmanova radoznala glava: "Hah! Zar si tu?", a unutra ue i njegovo tijelo. "Nakraju si doao i opet tu sjeo!" Refik se osmjehnu bratu. "Da nakraju ovoga opet ne ispadne onako? Nemoj opet navaljivati da ide nekud." "Odjednom ponem navaljivati!" "Ali, ovaj put niko ti nee pokazati razumijevanje", ree Osman, zbunjen to je i Refik pristao na alu. "ak ti ni tvoja ena nee tolerirati..." "Tako?" "Da vidim ta ita?", pa prie kao otac koji kontrolira uenje svoga sina i pogleda u knjigu koja je stajala na stoliu."Hlderlin... Hyperion. Koje to?" "Nijemac. Pjesnik..." "Koji? ta kae?" "Zamren... Ako e pravo, ni ja nisam dobro shvatio. O Grcima, njihovoj civilizaciji i zatim..." "Da, da", ree Osman i iznenada zijevnu i protegnu se. "Htio sam te pitati ta e raditi ovog vikenda? "Danas sam kod kue... I sutra sam, najvjerovatnije..." "Ja u za sat ii u klub... A Nermin e, navodno, ii kod neke prijateljice..." "Jo uvijek mu nisam spominjao Nermin", pomisli Refik. "Zar je moje da mu to kaem...?" "A ti i Perihan ete paziti na majku!" "Hoemo!" "Deset dana boluje gripu i jo nije ozdravila. Brinem se. Da sluajno nije ona gripa... Kako zovu onu gripu? panska? Azijska? ta god daje!" "Nije..." "Nije, zar ne?", ree Osman i zijevnu jo jednom. "Htio sam ti ovo rei...", ali se zagleda u papire i knjige na stolu, kao da eli pripremiti ono to eli rei. "Hou li platiti klupsku lanarinu za tebe? "Stvarno, uope nisam razmiljao o tome! Nisam imao vremena da razmiljam o tome", uzvrati Refik uzbueno. Ne shvatajui nita, Osman pogleda u lice svoga brata. Poprimivi izgled kao da se brine za njegovo psihiko zdravlje, ree: "Pazi na sebe. Ja u malo sjediti dolje, a poslije u u klub", pa izae iz sobe veoma zabrinut. Refik se dade na crtanje slika i skica po kraju papira. Dok je, nakon izvjesnog vremena, sastavljao krajeve trougla i etverougla koji su prolazili jedan kroz drugi, proapta: "ta radim? Gubim vrijeme... A moram itati Holder-lina". Neko vrijeme je itao knjigu, koja u njemu nije budila nikakva osjeanja ni uzbuenje. Potom promrmlja: "Zato je moram itati...? Zato to sam je stavio na listu knjiga koje treba proitati prije pravljenja programa. Zatim, to je potrebno i za odgovor koji u pisati herr Rudolphu". Nastavio je itati, sad iz dosade. Knjiga je govorila o starim Grcima, Atinjanima, ljepote zlatnog doba

u kom su ivjeli objanjavane su spominjanjem grkog ustanka, za koji je Refik mislio daje bio protiv Turaka. Iako se prisiljavao i na francuskom naao dijelove koje je herr Rudolph citirao napamet, Refik nije nalazio eljenu zainteresiranost za knjigu. Kad se spomenu Grci, napamet su mu padali oni ljudi iz filmova i povijesnih knjiga; bradati i irokog ela, zamotani u arafe, za koje se misli da razmiljaju o neemu veoma dubokom. itao je jo neko vrijeme. Potom, primjeujui da je proitao samo etiri stranice, promrmlja: "Sta je bilo na ovim stranicama? Moj duh je pod uticajem Diotime, odnosno postie duhovnu ravnoteu Hyperiona i on, Bellarmin... Kao da je neko doao? Ne, nije, to je zvonce, to je bilo tramvajsko zvono... Da i atinska umjetnost, filozofija, spominjui formu drave govori da to nije korijen, ve plod... To je i nama potrebno... Kod nas je drava drukija... Da... Zato kod nas nema filozofije? I to je potrebno! A ovdje se govori i o razumu. U Atini je postojao razum i sve se na njemu zasnivalo... U Turskoj toga nema... Tamo se sve na tome zasnivalo. Uz to, razum bi se trebao ujediniti sa ljepotama duha i srca... Lijepa reenica... Gdje, ono, bi? Pronae to to je traio i, sa strane, obiljei olovkom. Zagrize drku olovke, potom, osjeajui okus drveta u ustima, pomisli: "Koliko sam izgrizao ovu olovku... Koliko je sati? ta e, ono, Perihan raditi danas?" Ustade i izie iz sobe. Nabrzinu se pope uz stepenice i ue u svoju sobu. Perihan je bila pokraj ogledala. Dijete je puzalo po podu i znatieljno gledalo u spiralne noge kreveta art nouveau. "Ne mogu se skoncentrirati na ono to itam", kaza Refik skrivajui pogled od Perihaninih oiju, koje je ulovio u ogledalu. "Moe, moe", uzvrati Perihan. "Potiten sam zbog neega..." I Refik se ushoda po sobi. Zaustavi se pred prozorom. "Vrijeme je hladno", ree. "Utuen sam zbog neega... Zanima me... Osman je maloas neto rekao...", pa se okrenu jer mu nita nije odgovarala. "Slua li me?" Perihan je nanosila ru na usne. Odmiui ru, ree: "Da", i ponovo napui usne i nastavi ih mazati. "Osman ree da... Ako se jo jednom ovako udaljim od kue, ako se, dakle, udaljim kao prole godine, ovaj put mi to niko nee tolerirati. ak mi to ni ti nee tolerirati! ta veli?" "Jesi li to opet odluio ii?", upita Perihan smijui se. "Zna, naravno, da sam to pitao samo iz znatielje." "Da... Mnogo te volim... Veoma mi je drago to sam te ekala i to sam sad s tobom. ekat u opet..." "Ne idem nikud", ree Refik uzbueno. "I ja tebe mnogo volim." Primaknu se Perihan i zagrli je, ali, zato to se vidio u ogledalu dok je to radio, postidi se i odmae se do prozora. "Zato nanosi ru?" "Otac hoe da me jednom vidi sa ruem." "Haa, stvarno, ti ide svojima! Zaboravio sam... Sta da radimo sutra?", upita Refik, pa mislei da se Perihan jo uvijek minka, jer nije davala odgovor, opet upita: "Sta da radimo sutra, ta da radimo preksutra, ta da radimo i onaj tamo dan, ta da radimo dokraja ivota, ta da radimo?" "Pa, ti ide na posao...", uzvrati Perihan. "Idem, ali opet ostaje vremena za razmiljanje. Znai da se pravim poslom ne zove odlaenje u kancelariju."

"Osman kae da mnogo radi u kancelariji... A i odluio si ne razmiljati o takvim stvarima. Gdje je ono da e se zabaviti poslom? Rekao si da e, umjesto ovih udnih razmiljanja, raditi u kancelariji, itati u kui, praviti program, ivjeti..." "Da, pa ivim, eto." "Ne alim se", uzvrati Perihan i, da bi pokazala da je ozbiljna, okrenu se i pogleda u pravog Refika, a ne u njegovu sliku u ogledalu. "Rekao si da e o svemu, u svjetlu tih iskustava iz Kemaha i Ankare, ponovo razmisliti, da e razmiljati o ivotu oboje nas, da e razmiljati o svemu to treba raditi u ispravnom i potenom ivotu, kako da se ivi, od najveeg cilja do detalja svakodnevnog ivota, da e poeti sa nekim programom, da e to uraditi bez zapadanja u glupe nevolje, lijenosti i krize!" Sluajui Perihan, Refik je prvo osjetio ponos to se njegova supruga, od rijei do rijei, sjea onoga to je rekao. Potom se oduevi s Perihan, zastidje se sebe i oznoji se. "ta veli o tome da iziemo iz ove kue i da ivimo negdje na drugom mjestu?", upita da bi pokazao daje u tim pitanjima dospio do ideje, makar i male. "Ne znam koliko su ozbiljne tvoje rijei", ree Perihan i ustade, uze svoju tanu sa kreveta i u nju stavi ogledalo sa izvezenom gazelom na poleini, maramicu i ealj, to je izvadila iz ladice. "Da , ovo je ozbiljno pitanje. Treba razmisliti, ali bi i ti trebala neto rei", ree Refik sa blagom ljutnjom. "Ja elim biti s tobom", uzvrati Perihan. "Ova guva u kui mijea se meu nas. Uz to, nakon to sam Nermin vidjela sa drugim i nakon to sam od tebe saznala za ono to i Osman radi, ivot u ovoj kui me prisiljava na dvolinost. Vie pred njima ne mogu biti ono to jesam." Govorila je traei po ladicama i na komodi neto to e staviti u tanu. "Razumije li me? Moda ovjek nije duan sve kazati, ali je nepravedno da mi znamo neto stoje bitnije njima i da im to ne kaemo. Ako ne kaemo, u tom sluaju... Aaa, izvadi to iz usta. Izvadi, izvadi!", Perihan dohvati dijete koje je puzalo po podu, otvori mu usta i iz njih izvadi dugme. "To sam traila. Umalo ga proguta. Boe!", pa sjede na tabure. "Boe! Boe...! Dugme koje je traila moja mama!" Dijete u prvom trenutku nije moglo shvatiti ta se dogodilo i zaplaka. Refik ga uze u naruje i zanjiha. Dijete uuti. Govorei da kasni, Perihan uze dijete od Refika, posadi ga na krevet i nabrzinu mu navue kaput koji je izvadila iz ormara. "Upravu si... I ja tako osjeam... Hou li rei Osmanu?", upita Refik. "Da kaemo? Ako ti kae, onda i ja moram rei Nermin..." Perihan uze dijete u naruje i otvori vrata, a Refik se dosjeti: "Moda oboje znaju", ree i nasmija se. Zastidi se ugledavi Perihanine drhtave usne; osjeti da je prost. Htjede neto rei Perihan, ali nije naao ta bi. Zajedno sioe. U hodniku sa ogledalom Refik je htio rei neto to mu pade napamet, ali tamo ugleda Jilmaza i smetnu to. Perihan otvori vrata. "Jesi li se naljutila na mene?", upita Refik. "Ne, ne... Zato bih se naljutila?", kaza Perihan, ali lice joj je bilo plano. "Sta se dogaa, o emu razmilja? Molim te, reci... Voli li me?" "Volim te mnogo." Refik poljubi Perihan ne osvrui se. Poljubi i dijete. "Sa im idete? Da dijete ne nazebe?"

"Nee nazepsti! Neka uzme malo zraka. Cijeli dan provodi u sobi! Put je kratak, pjeke u." Deset dana dijete nisu izvodili iz sobe da se ne bi zarazilo gripom od Nigan-hanume. "Da, ne ide to da svi budemo u jednoj kui", pomisli Refik i obuze ga osjeaj krivnje. Htjede neto rei. Drei za ruku Perihan koja je zakoraila prema bai, zagrli dijete. Potom, ne gledajui Perihan, uperi pogled u ivahne djeije oi i promrmlja: "Sve ovo, sva ova moja neotesanost koja te uznemirava, moja neodlunost, cijelo ovo moje runo i hravo stanje samo je zbog neega: elim da... elim da nas ova curica, naa kerka u budunosti, ako, naravno, bude pametna, svjesna onoga to se dogaa oko nje, da, ako bude obrazovana i inteligentna, ne okrivljuje nas... Da ne optuuje nas gledajui na moj ivot, na ono to sam uradio, na ono to smo mi uradili... Da nas ne doivi kao hrave ljude..." Okreui se djetetu, Perihan vidje da ju je Refik napokon uspio pogledati. "Naravno da e naa kerka biti obrazovana, kulturna i inteligentna kad bude Melekhanuma", ree i, smjekajui se, poljubi dijete. "Ne mora biti hanuma", promrmlja Refik. "Aaa, zato to?", upita Perihan i naini izraz kao da se ljuti u kerkino ime, zatim se nasmija... "Ne znam za kulturu i inteligenciju, ali e, hvala Bogu, naa kerka biti krupna", pa se brzo okrenu, sie niz stepenice i krenu prema kapiji. Refik je gledao za njima sve dok ih nije izgubio iz vida. Uao je kuu. Penjui se u radnu sobu, zastade na pragu stepenica i, vidjevi kroz odkrinuta vrata da Osman i majka sjede jedno naspram drugog, ue u salon. Osman je neto priao majci, koja je bila pod temperaturom. Nigan-hanuma nije htjela izgledati kao da je to naroito zanima, gledala je kroz prozor. Obradova se ugledavi Refika. "Je li Perihan otila?" "Da, otila je!" "teta! Ne poselamih njene roditelje. Zato se nije uvratila ovamo?", pa se okrenu Osmanu: "Kud Nermin ode?" "Nekoj prijateljici!" "Kojoj?" "Ne znam, majko, Boga mi. Hoete li Vi, molim Vas, odgovoriti na ono to sam pitao?" Nigan-hanuma naini kiseo izraz, kao da je govorila: "Vie nemam ta rei!" Okrenu se Refiku: "Sjedi!" "Govorio sam o poslu u vezi s tom stambenom zgradom", ree Osman oekujui Refikovo razumijevanje. "Zna da premjeravaju parcelu pokraj...? Jilmaz je pitao, a i ja sam se raspitivao, podiu zgradu... Tadettin-begovi, takoer, prave preko puta. Da i mi, ako ne ove, onda slijedee godine..." "Ni slijedee, a ni bilo koje godine...", uzvrati Nigan-hanuma, "Va otac je oporuio da se ova kua nee ruiti..." "Ali, to je glupost", ree Osman. "Osim toga, otac nam nikada nije rekao da ima takvu elju..." "Pa, kaem, rekao je meni...", ree Nigan-hanuma. "Koliko puta trebam ponoviti njegovo i svoje miljenje... Zajedno e se stanovati u jednoj kui, ivjet e se zajedno, svi e se meusobno paziti... Moja porodica je ivjela u velikim kuama... Ne u kutijama naslaganim jedna na drugu. Svi se moraju meusobno paziti, svi se moraju meusobno voljeti, niiji ivot se ne smije skrivati od drugih... To je ispravno! Ako se jednom, ne dao Bog, odvojimo jedni od drugih, onda u traiti da se pazimo, a ne da se selimo u posebne kutije. To je ispravno!"

Osman pokaza na Jilmaza, koji je, u meuvremenu, sa kantom i masama u rukama, doao i prebirao po pei. "Ali, ova kua se ne zagrijava... Eto, zbog toga imate gripu." "Ja sam se prehladila zato to nisam pazila na sebe", uzvrati Nigan-hanuma. "Izriito te molim, sine, ne otvaraj vie ovu temu..." Nastade tiina. Svi poee paljivo gledati u mladia koji je pred njima prebirao po pei, jer nisu mogli nai nita to bi rekli jedni drugima, ah i zato to su im nervi bili toliko napregnuti da bi neto poeljeli uraditi. Toliko su paljivo gledali da je, osjetivi teinu njihovih pogleda, Jilmaz izgubio kontrolu nad pokretima, koji su sliili pokretima njegovog oca, i poeo se pometati. "Kako je slian svom ocu...", pomisli Refik gledajui Jilmaza dok je, pokretima koji podsjeaju na aiju Nurija, prebirao po pei. "Otac mu je umro, i on e umrijeti... Sta mislimo o njegovom ocu? Nita! Koja korist da neto i mislimo? Svi emo umrijeti. Umrijet u, takoer, i ja i ono to misle o meni...", pa se okrenu uvi daje Osman neto rekao. "Koliko, pitam... Jesi li donio odluku?" "Kakvu odluku?" "Rekoh ti, lanarina...", odgovori Osman ustajui i pogleda u majku, pa u Refika: "Hajde, hajde, odoh ja u klub, inae e mi ivci..." "Sta se danas dogaa s tobom, janje moje?", upita Nigan-hanuma. Oholo, pokazujui da ima pravo na ljutnju i da nikome ne odgovara, Osman izie iz sobe. Za njim ustade i Refik. "Dobro, a ko e se danas brinuti o meni?", upita Nigan-hanuma. "Ah, Devdet-beg, Vi odoste, sve..." "Da, svi emo umrijeti", pomisli Refik penjui se uz stepenice. "Svi emo umrijeti, ali ja sad ne bih trebao razmiljati o takvim stvarima. Ja sad trebam itati knjige koje sam odluio proitati, razmiljati o nunim stvarima i trebam nainiti program koji sam obeao sebi i Pcrihani... Potom, moj ivot, koji je dosad protekao u lijenosti i neodlunosti, bit e uredan ivot. Moja kerka me nee optuivati... Neu se stiditi svoga ivota kad se sjetim bijede onih seljaka i radnika koje sam vidio u Kemahu. Ovaj programirani ivot oslobodit e me srama. Uope ne sumnjam da postoji takav svakodnevni ivot. Da, ne sumnjam da postoji ivot. Pronai u ga itajui. Tamo gdje sam stao, nastavljam sa itanjem jedne od knjiga koje trebam proitati da bih dospio do toga." Sjede za sto i poe gledati u knjigu koja je bila otvorena. "Iz onoga to sam dosad proitao moe se izvesti slijedei zakljuak: Antika Grka je najsretnija era i treba je oivjeti. Razlozi za to su slijedei, odnosno, kako pisac smatra... A ja? Meni je to neto dobro i bilo bi dobro kad bismo i mi imali. Nee biti pogreno ako kaem da trpimo nedostatak tih dobrota... To je slijedee: Razum, ravnotea, harmonija, da i jo neto... Pisat u to herr Rudolphu. Poslat u mu i jedan primjerak svoje knjige... ta li e rei? Hoe li rei da mu izgledam kao zanesenjak? Da, treba nam prosvijetljenost... Isto tako, moemo rei daje stara Grka bila era prosvi-jetljenosti. A da bi se to napravilo u Turskoj, potrebne su mjere u vezi sa kulturom, a ne ekonomijom, kao to sam ranije mislio... To je bitnije od onoga to sam predloio u toj knjizi. To treba pronai, ali to nije ono to sad traim. Program! Treba itati!" Poe itati. Nakon izvjesnog vremena se skoncentrirao na knjigu. Primijeti daje proitao est strana i obradova se. Potom se opet dao na itanje, ali se nije mogao potpuno predati, jer je mislio o maloprijanjem uspjehu.

Sva razmiljanja, koja su ekala u zasjedi, pre-oe u napad. "Citat u, itat u i ta e biti? Kako mogu izii iz ove kue? ta bi rekao Sulejman Ajelik da me vidi ovakvog? Kakav li je taj Mustafa, mu Perihanine prijateljice? Umjesto da radite sa dravom, Vi se bakete tim bezvrijednim stvarima zato to ste mehkog srca, rekao bi Sulejman Ajelik. Zvonce! Ovaj put neko..." Saeka presavijajui kraj papira. "Kada bi doao neko, pa da se lijepo ispriamo... Ko? Ali, ne postoji neko takav..." Ponovo odlui itati, ali iznenada poskoi. "Sta da radim? ta da radim?" etao je po sobi. Potom se okrenu zapazivi da se vrata otvorie. "Muhidin!", povika i rairi ruke, potom akama brzo udari po nogama, potra i zagrli prijatelja. "Pobogu, dobro je to si doao, dobro je..." "Ali, neu dugo sjediti...", uzvrati Muhidin. "Ne vie od deset minuta..." "Ee, kako si? Kako si?" "Dobro sam, eto. Bio sam u prolazu, pa, rekoh, da navratim!" Muhidin sjede u fotelju pokraj prozora, osvrnu se oko sebe uobiajenim paljivim pogledom, koji sve temeljito istrauje: "Ooo, iskreno reeno, oeva slika ba pristaje ovdje", ree. "Da vidimo kad e tvoja djeca objesiti tvoju?" "Ne znam hoe li objesiti moju..." "Ne sekiraj se, objesit e i tvoju", uzvrati Muhidin. "I ti si se odavno umijeao u ovu porodinu atmosferu!" Prisjeajui se starih rasprava, Refik se osmjehnu. Htio bi opet tako raspravljati sa Muhidinom, ali je osjeao da se to nee dogoditi. Nakon povratka iz Ankare vidio gaje tri puta. Prilikom prvog susreta meu njima je dolo do dubokog razilaenja u miljenju, a u toku preostala dva susreta nisu progovarali. Nastojei zaboraviti ova razilaenja, Refik ree: "Da ujem kako si, ta radi", ali, zbog toga to je to upitao razmiljajui o onome to kae, a ne tek da se neto upita, odmah pomisli sa ime je i sa kim Muhidin i zabrinu se. "Zato ne moe sjediti? Kud e?" "Na Beikta, u onu kafanu... Trebam se vidjeti sa svojim vojnicima..." "ta rade ta djeca?" "Dobro su. ta, zapravo, ti radi? Nekidan sam vidio Nurettina. Sreo se s tobom na utakmici. Ree da si veoma rasijan... Naeg, izgleda, opet zahvatila kriza. Pa, rekoh, da ga bar malo posjetim!" "Generalno mi nije nita", ree Refik ganut njegovom panjom. "A ima li ta privatno?", upita Muhidin podrugljivo, ustade i pogleda knjigu na stolu: "ita Holderlina? Ja sam se, kao pjesnik, jedno vrijeme zanimao za njega, ali mi se nije svidio... Njihov duh, duh cijele Evrope veoma je daleko od nas, burazeru. Osim toga, on je oduevljen Grkom... Oni su daleko od nas, sa njima nita ne moe uraditi. Osim toga, ovi ti pomute pamet..." "Ali, mnogo toga trebamo nauiti od njih", ree Refik uzbueno. "Staje to to, kao, trebamo nauiti?" Osjeajui da, iako u potpunosti nije vjerovao u to, pred Muhidinovim prgavim pogledima treba braniti ono to je proitao, Refik odgovori: "Trebamo, eto, nauiti to to nazivaju renesansom i starom Grkom. Renesansnu kulturu... Svjetlost razuma... Imamo potrebu za svjetlou razuma koja e kod nas

pobijediti despotizam i barbarstvo...", dodade nabrzinu strahujui pogledati Muhidina i da se ne postidi svojih rijei. "Oh, oh, oh", uzvrati Muhidin. "Ti si se, ovjee, sasvim evropeizirao! Za nas koristi i tu rije barbari, ha...?" "Ne, nije to ono to imam napameti... Ali, ta mogu? I ja sam njemu elio to rei, kad sam vidio da me gleda tim napadakim pogledom...", pomisli Refik. "Dobro, smatra li i mene barbarom? I ja sam Turin, nacionalist! Kaem ti da sam nacionalist, ta veli?" "Ne znam. Ne mogu nita rei... Ja tragam..." "Ti se evropeizira! Inae, onaj koji kod nas traga, taj se evropeizira. Osjeti ono za ime e tragati", ree Muhidin. "Zna, ja vie nisam stari Muhidin, priali smo... Ali, bilo bi dobro da se i ti malo promijeni, poto si, manje-vie, jo uvijek na istom mjestu gdje si bio prije pet godina; pa-razitira sa istom prostodunou. Pusti se upljih rasprava!", pa pokaza na knjige na stolu i policama. "Jo uvijek ita da bi naao ta u ivotu treba raditi, zar ne?" "Da, to radim..." "Evropeizira se i osjea se veoma sretnim, ha?", pa, gledajui u namrteno Refikovo lice, ustade. "Volio bih jo posjediti, maltretirati te jo malo, ali nemam vremena. ta mogu, drugom prilikom...", ali, dok je izlazio, dodade: "Zna kakvo je stanje u svijetu. Tvoje bakanje takvim stvarima u ovom svijetu... Recimo, jesi li uope razmiljao o tome kakve bi posljedice imalo to da svima iri svoja opaanja ili ncopaanja?" "Ja to ne irim!" "Ali ti je prelo u naviku da pie knjigu... Nema veze, bilo kako bilo, za tu knjigu se ne moe rei da je pretjerano opasna..." Saznavi da je Muhidin proitao knjigu, Refik se uzbudi, htjede ga upitati za miljenje, ali sustegnu vidjevi Muhidinovo usplahireno lice. "Da, ti, dakle, uvijek tako, svako jutro u kancelariji tri za trgovinom", ree Muhidin i, kao da donosi posljednju odluku, pogleda oko sebe. "Bavi se trgovinom, ita, eto. Svoju zamuenu pamet jo vie gura u tamu, potom ivi, eto, ovdje, u ovoj kui. I ovaj sat godinama kuca istim nervoznim tonom... Kako ti je supruga i dijete?" "Dobro su", ree Refik sputajui se niz stepenice za Muhidinom. Muhidin potvrdi glavom kao da misli: "A kako bi drukije i mogli biti?" Onda izie opratajui se sa zabrinutim i odsutnim izgledom; takvog ga Refik nikada nije vidio. Zato stoje pomislio da, dok se udaljava, Muhidin ne misli na njega, Refik nije dugo gledao za njim. A zbog toga to je plaio da e obratiti panju na otkucaje sata, nije se odmah popeo gore. Sjedio je malo dolje, sa majkom. Govorei da se nakraju uozbiljila veza izmeu Aje i Remzije, Nigan-hanu-ma upita Refika za miljenje. Refik joj ree da mlade treba ostaviti namiru. Potom su priali o ovome i onome. Shvativi da nee obraati panju na otkucaje sata, Refik se pope uza stepenice da bi itao. 53. Sa mladiima Muhidin naprijed, dva pitomca nazad, ne ukazujui se Ferida-hanumi, uli su u sobu otpozadi kue na Serendebegu. im uoe u Muhidinovu sobu, pitomci se iznenadie. Muhidin je pretpostavljao da oni ve dugo razmiljaju o ovoj sobi, da ih zanima ta je u njoj i kako je namjetena. Sjede na stolicu iza stola, ruka mu, sama od sebe, posee za

cigaretama, ali ne uze. Naljuti se na mladie, koji su, ukipljeni na nogama, paljivo razgledali oko sebe. "Razotkrivanje mi se nikako ne svia", pomisli. "Ali, ta da radim kad je sastajanje u kafani ve postalo neprimjereno... Jo uvijek razgledaju... Saznat e ta sam proitao... Htio bih saznati ta misle o meni, ali razotkrivanje mi nikako ne prija!" "ta gledate tako, sjedite!?" "Ha? Da", promrmlja Barbaros. "Hajde, ti proi ovamo, Tugaj! Eee, da ujem ta ste radili ove sedmice?" Nastupi tiina. Izgleda da su obojica oekivali da drugi neto kae. "Nita", promrmlja Barbaros. "Dakle, cijelu sedmicu nite nita uradili, ha? Dobro, pa zato ivite?" Barbaros poprimi izgled prestupnika, ali se ne postidi. Napokon je znao da je to nain na koji Muhidin pokazuje svoju ljubav prema njima. Odjednom, sjetivi se neega, odvoji oi od knjiga: "Tugaj nije odgovorio na pozdrav jednog potporunika Albanca!" "Stvarno?", upita Muhidin uzbueno. Tugaj skromno potvrdi dogaaj. "Kako se to dogodilo? Priajte!", ree Muhidin. "Bravo!" "Ja nisam vidio", ree Barbaros. "Sam mije rekao. Frajer ga pozdravio, ah ovaj, eto, nije primio. Ispriaj ti, ovjee!" "Nisam, eto, prihvatio njegov pozdrav", uzvrati Tugaj; zraio je naivnou zgodnog blesana, ali Muhidin gaje poznavao; vie mu nije izgledao glup. "Pa, kako nisi? Koje taj?" "Albanac! Inae ga niko ne voli! Zbog njega su jednog izbacili iz treeg razreda. Vidio sam ga na stepenicama, eto. Ali, na stepenicama na kapiji. Pozdravio je, nisam odgovorio!" "Opii taj pozdrav malo detaljnije..." "Da, nisam ni ja ba najbolje shvatio", ree Barbaros. "Da ne priam ako ne vjerujete. Pozdravio je. Pokraj njega sam, jednostavno, proao kao pokraj zida... Nita, pak, nije mogao uraditi. Ali, faca mu se pokvarila." "Zar nije pokuao isposlovati kaznu?", upita Muhidin. "Nije..." "Dobro, kako se to izvodi? Koji je postupak tog pozdravljanja? Ko prvi pozdravlja? Kad sam ja sluio vojsku, dogodilo se neto ovakvo i jednog su pretukli... Zar to nije opasno?" "Ja ne obraam panju na to", uzvrati Tugaj. "Inae, vojska mi se uope ne svia. Napustio bih je kad bih naao neki nain... Jesmo li mi zatoenici, ovjee?" "Ne dolazi uobzir, duo, ne dolazi u obzir", proapta Muhidin zabrinuto. "Treba ostati tamo! Takvih problema ima u svakom poslu!" "Ne, ne sekirajte se, brate, nee se nita dogoditi!", ree Barbaros. "Malo je nervozan ovih dana... Inae..." "Napustit u vojsku... Povui u se u samou i pisati poeziju", ree Tugaj; u to i nije ba bio ubijeen, ali mu se svialo da tako kae. "Ako se, u sutini, pogleda, nisi ba dobro postupio, Tugaj", ree Muhidin. "Mogao ti je natovariti probleme..." "I ja to kaem", ree Barbaros. "Je li, dakle, pogreno to to sam uradio? Ne govorite tako, brate. On je Albanac! Ovo je naa domovina! Zbog njega se turska djeca izbacuju iz turske vojske, a Vi kaete da nisam upravu!"

"Ali, ovakvo ponaanje nas nee dovesti do cilja", ree Muhidin osjeajui se ne kao stariji brat ve kao uitelj. "Da bismo postigli cilj, djelovat emo kako nam nalae razum, a ne emocije i srdba!" "A gdje je ono da su emocije vane? Pa, zar nije trebalo osjetiti, a ne razumjeti?", upita Tugaj. "Emocije su potrebne za vjerovanje", uzvrati Muhidin. "Da bi postigao cilj, koristit e razum. Na svakom koraku je potrebna pamet. Vidi, na naslovnu stranu asopisa stavili smo tu kartu, zabranjeno je izdavanje... Koliko god to tumaili kao brutalnu zavjeru usmjerenu protiv naeg lista, doivljavamo to, takoer, i kao svoju greku... Posljedica te greke jeste da je nacionalistikom pokretu onemogueno izdavanje bilo kakvog glasila." Opet nastupi tiina. Mladii su se uozbiljili zato to je razgovor doao na asopis Otuken, ije je izdavanje zabranio vilajet. Barbaros je gledao pogledom koji je govorio: "Ne zamjerite Tugaju, brate!", a Tugaj je izgledao tako kao da se zastidio svojih lahkomislenih djela. "Uredu, postali su posluni, kao i uvijek", pomisli Muhidin naslaujui se utivom tiinom. "Kao da su, vidjevi moju sobu i knjige, shvatili da sam i ja obini smrtnik i poeli se neuljudno ponaati." Podsjetio se reenice koju e izrei malo kasnije, ali je nije mogao izgovoriti. Malo se oraspoloi pomislivi na ono to mu, prilikom susreta sa ovim momcima, svaki put padne napamet. "Uzimam u ake Vojnu akademiju! Sa ovim sjemenom koje sam posijao, jednog dana e cijelu vojsku..." Odjednom se naljuti. "ta ako ovaj upljoglavac doista napusti vojsku...? Njegova hrabrost nije dovoljna da bi napustio kolu. Ali, ta ako ga izbace zbog ovih sitnih kabadahiluka? Svi su nacionalisti, ali niko ne posjeduje vojnika", pomisli. Kad je mislio da jo jednom posavjetuje Tugaj a, izgovori drugu reenicu, koju je namjeravao rei, predosjeajui da je, zapravo, to ono to e biti djelotvorno: "Ja uzimam koncesiju za novi asopis!" "Ooo, stvarno?", upita Barbaros. "Naravno! Niste valjda pomislili da e pokret stati?" "Nismo to nikad ni pomislili", uzvrati Tugaj kao da se elio iskupiti. "Ali, Vae uzimanje koncesije..." Odjednom se otvorie vrata i Ferida-hanuma ue. Nije se iznenadila ugledavi mladie. "Dobro doli, djeco", ree smjekajui se. "Bolje Vas nali, tetka", uzvrati Tugaj i ustade. "Nismo Vas maloas uzne-miravali?", pa, sagnuvi se iskrenim pokretom, poljubi enu u ruku. Isto to uradi i Barbaros. Muhidin ugleda kako zasja lice njegove majke, saali se na nju, a postupke vojnika doivi kao nepotrebne. U posljednje vrijeme ruku njegove majke najvjerovatnije niko nije tako poljubio. "Kakvu kahvu elite?", upita Ferida-hanuma; djelovala je kao da ne zna gdje e staviti maloas poljubljcnu ruku. "Srednje slatku", ree Muhidin. "Zar ne, momci? Da!", okrenu se majci: "Ja u doi da uzmem..." "Donijet u ja", ree Ferida-hanuma, ali se predomisli vidjevi Muhidi-novo lice; pritvori vrata. "Brate, Vaa majka je draga tetka sasvim nurli lica", ree Tugaj. Muhidin namrti lice.

"Priao sam o asopisu", proguna. "Sutra naveer idem na Vcznediler, Mahiru Altajliju... Meni su ponudili da uzmem koncesiju za novi asopis. Vjeruju mi, ali ja ne mogu vjerovati njima... I zbog toga za sad odgaam tu Vau elju za upoznavanjem!" "Zato ne moete vjerovati?", upita Barbaros. "Zato to je u Otukenu bilo samo ono to eli Mahir Altajli. Znate da nisam mogao objaviti ak i neke vae pjesme koju su mi se veoma svidjele. Njegove ideje ne smatram ispravnim!" Manirom koji je pokazivao da nema namjeru raspravljati, niti neto objanjavati, dodade: "Sada se neu uputati u detalje, ali..." Protegnu do cigareta i pomisli: "Podsjea me da sam jedno vrijeme itao Baudelairea... Namee mi osjeanje da sam kulturan, da sam se zatrovao zapadnjakom kulturom... Govori da neu moi biti skroman, jer je avo kulture uao u mene... S obzirom na to da je on ef, na meni je da budem skroman... A ja u, onda, raditi neto to nije uvjetovano skromnou! U novom asopisu u ja biti glavni!" Onda se zabrinu. "Ne! Idem barem uzeti kahvu, da mati ne donosi!" Izie iz sobe. Pomisli da su, im je zatvorio vrata, momci navalili na knjige. "Gledat e ta sam ja... Knjige, knjige... Jesam li ja zatrovan? Ne, samo sam pretjerano inteligentan i sumnjiav!" Ue u kuhinju. Majka je napravila kahvu i nalila je u findane. "A, jesi li doao", ree. "Kako su fina djeca... Cime se bave?" Nije se mogao odluiti da joj kae da su vojni pitomci. Malo zbog navike, a malo i zbog toga to Muhidin dogaanjima eli dati mistini karakter, mladii su jo uvijek uniforme ostavljali kod fotografa na Beiktau. "Zar nita nee rei? Sve skriva!" Ne dajui odgovor, Muhidin uze tacnu i izie iz kuhinje. Pade mu napamet da bahne u sobu i da ih zatekne kako gledaju knjige. Ionako je iao sasvim polahko, da se kahva ne bi prolila. Dok se tiho pribliavao vratima, u glasove koji su dopirali iznutra, zastade i znatieljno ih poe sluati: "Vidi, vidi, ima i Apollinairea!" "Aa, vidi ovo...! A mi nikako da nauimo taj francuski..." "Tevfik Fikret!" "Da vidim!" "Aa, ispodvlaio je! Vidi, i on podvlai kao i mi..." "Staje podvukao? Proitaj! Stara povijest" "Neminovno je jedan pobjednik, deset poraenih / Gazilac je upravu, pregaeni bespravan.." "Staje jo podvukao? Prevrni, prevrni..." "Najjasnija mudrost: nedostini biva ugnjeten... Ima i na ovoj stranici: Junatvo... njegova sutina je krv... I Fikret je bio pacifist, miroljubiv, ovjee?" "Naravno! Ali, zato je potctao ovo?" "Radi kritike!" "Ne deri se, ut e! Kakvo kritiziranje? Hajde, ovjee, zar je on bio takav prije est mjeseci?" "Kakav je bio? Vidi, Dostojevski. Francuski..." "Pssst!" "Zato si rekao da nisam prihvatio pozdrav onog Albanca? Naljutio se." "Ako se bude tako derao, opet e se ljutiti!" "Eee, dosta vie, ovjee...! Svi se ljute na nas... Eto, Baudelaire! Ja elim pisati neto ovako, a ne poeziju o junatvu i pitanjima!" "uti, glupane!"

Smatrajui da je vrijeme da ude i ne obraajui panju na prolijevanje kahve, Muhidin je urno uao u sobu. "O emu razgovarate? Da ujem!", krajnje otro pogleda Tugaja, koji je, crven u licu i sa nekom knjigom u rukama, stajao ispred stalae na kojoj su stajale Baudelaireove knjige. "ta gleda? Baudelaire? On ti se svia?" Tugaj pocrveni. Naini pokret kao da eli sakriti knjigu koju dri u rukama. "Vi ste, brate, uticali da ga zavolimo", ree i knjigu vrati na policu, kao daje neto otrovno. "Ako sam uradio tako neto, pogrijeio sam", uzvrati Muhidin. "Ali, koliko ti moe voljeti Baudelairea sa tim svojim francuskim?", ponovo zapali cigaretu, koja je, ugaena, stajala u pepeljari. "Hajde, uzmite svoje kahve i pijte... A zahvaljujte se Bogu to se niste pretjerano zatrovali knjigama... Da sam jo malo zakasnio i nisam uzeo stvar u svoje ruke, bilo bi kasno, izgubili biste se... Razumijete li ta to znai? Postali biste izgubljeni, evropeizirani i jadni vojniii... Ne biste mogli biti ak ni pravi vojnici... Ja znam ta znai biti zatrovan i izgubljen itanjem", pa, da ne bi dao povoda pogrenom razumijevanju, dodadc: "Znam iz Refikovog sluaja... Sa njim ste se upoznali prole jeseni, zar ne...? Iao je u Kemah, vratio se, itao knjige, neto pisao, skicirao. Vidio sam ga prole sedmice. Opet mu je pomuena pamet, lebdi u zraku; isti besprincipijelni, bezvoljni i, to je najhitnije, besciljni turski intelektualac... Ili evropski intelektualac koji ivi u Turskoj... Razumijete li?" Jo jednom otro pogleda Tugaja. Vidjevi da se zacrvenio, malo se primiri, ali opet navali: "Od mene nita ne skrivajte! Ionako znam ta mislite! avo kulture uvijek e nastojati ui u vas, navoditi vas na lo put... Stavite svoju pamet u slubu svojih ushienja, emocija i vjere, a ne avolu kulture... A to stalno govorim..." "Upravu ste, brate", ree Barbaros; gledao je u sliku Niandi Hejdar-bega, koja je stajala na polici sa knjigama. "To je moj otac", ree Muhidin. "Trebate biti kao on... Bio je pravi vojnik. Ratovao je, ivio i umro! Ali, zapravo, nije ni imao neki cilj. Nije sudjelovao u Oslobodilakom ratu. Vi imate i cilj, ali nemate vremena za gubljenje! Trenutna situacija je ovakva: Vrijeme do izlaska novog asopisa treba dobro iskoristiti, treba raditi. Ako u novom asopisu Mahir Altajli i dalje bude nastojao provoditi isti, otar stav, trait u nova rjeenja... Jedno od tih rjeenja je Gijasettin Kagan, doista cijenjen ovjek, o kome sam napisao pohvalan tekst... Tako emo odmah zavriti i sa Mahirom Altajlijem... Zatim, prestanite sa neotesanostima kao stoje neodgovaranje na pozdrav... Ako uzmem koncesiju, asopis e biti na, a to vam..." "Izvinite, brate, kako e se asopis zvati?" "Altiniik.26 Ali, zar je forma bitna?" "Ne, pitao sam tek toliko da imam predstavu", odgovori Tugaj. 26 Altiniik - zlatna svjetlost

54. Vrijeme i istinski ovjek Po staroj navici, odmah nakon to se probudi, Omer pogleda na runi zglob, ali vie nije nosio sat. Zato to je soba starog konaka bila hladna, i spavao je u demperu. "Koliko je

sati?", promrmlja. Prevrnu se u krevetu i opet promrmlja: "U kom sam dobu? U dvadesetom stoljeu i na ivici srednjeg vijeka... U starom konaku, u blizini Erzindana." Okrenu glavu i pogleda gore. Na krajevima tavana bile su rune rczbarije u drvetu, koje su crvi izbu-ili kao reeto. Sav jedan zid, od kraja do poetka, bio je ormar. Iste rezbarije, isprepletene sa ajetima vav barki, vidjele su se i na kapcima ormara. "A moda nije ajet; jednostavno, Namik Kemal", pomisli gledajui u arapske harfove, koje nije mogao proitati jer su protruhli i iarani crvotoinom. Opet ga zainteresira kakav je bio taj ovjek to mu je Abdulhamid dao poloaj kajmakama i protjerao ga u Kemah. "Dok je bio u progonstvu, uzeo je zemlju, sagradio ovaj dvorac, a poslije je ili pomilovan ili se, nakon proglaenja republike, vratio. Kad u se ja vratiti?" Od dvadeset estog aprila, koji je utanaen kao datum svadbe, prole su dvije sedmice, a od naputanja Ankare sedam, ali je jo uvijek bio ovdje. Stanovao je u jednoj od soba tronog konaka na imanju na kome je nekad Hadija radio kao ehaja.27 Kad je doao na stanicu, Hadija ga je doveo ovamo, na drugi sprat konaka, govorei da nee moi nai drugo mjesto gdje bi prespavao. "Da, ja sam jo uvijek ovdje... Ali, napokon idem", pomisli prevrnuvi se jo jednom u krevetu. "Istanbul mi se priinjava pred oima. Ii u. Kada? U najskorije vrijeme! Koliko li je sad sati u Istanbulu?" Da bi shvatio koja su doba, pogleda na sjenu koja je, izmeu prozora, padala na pod. Vani je trebalo biti blistavo sunano. "Proljee", promrmlja, ali se nije dizao iz kreveta. "Da jo malo odspavam prije nego to ponem sa poslovima", pomisli. "Trebam spavati, inae se neu moi kako treba prihvatiti posla!" Prepusti se mirnom snu. Pomisli da je uo automobilsku svirenu, ali bilo je to mukanje krave. 27 Ekonom konaka "Koliko li sam spavao", zapita se. "Deset minuta ili sat?""Zar je uope bitno", ree sam sebi. "Spavao sam. Prijalo mi je. Sakupio sam potrebnu snagu da bih se latio posla." Zijevnu. "Da, poslovi... Koji poslovi? Upalit e se agregat...Treba uzeti mazut za agregat... Zatim u pisati odgovore na nagomilana pisma. Odnosno, ono to sam planirao pisati... Treba ii i u Erzindan..." Krava jo jednom muknu. Potom zaguna neka stara ena. Omer shvati da je to Hadijina ena, da njen glas dopire kroz otvorena vrata na tali, koja je sastavljena sa zidom konaka, i da se ljuti na kravu koja se pomjerala dok je muzla. "Veoma lijepo! Muze mlijeko", pomisli. Jednom se, radi zabave i promjene, usudio da to i sam oproba. Usprotivili su mu se Hadija i njegova ena, ali kad je ustrajao, odmaldi su se ustranu i, zabrinuti kako e to obavljati gospodin, paljivo gledali. Ali, kad su nakon izvjesnog vremena opazili da se Omer na neto naljutio, pomogli su mu; jedno je dralo kravu, a drugo kofu, koja nikako nije stajala ispod vimena. "Oni me vole, osjeaju potovanje prema meni", pomisli prisjeajui se tog neuspjelog pokuaja, ali ne povjerova u to. Spavao je tu, a, zato to ga je dobro plaao, Hadija mu je svakodnevno donosio tri obroka. Osjeajui se nelagodno od te pomisli, proapta: "Ah, ako nita drugo, ne pokazuje da to radi zbog novca. Ja razmiljanjem dolazim do toga. Nije uzaludno to to sam, nakon toliko toga, sedmicama ostao tu, u prirodi... ivim i vidim!" Uzbueno promrmlja: "ivim i vidim", ustade iz toplog kreveta i, bosih nogu, krenu do prozora. Nastojei ne praviti buku, otvori rezu na prozoru i duboko udahnu.

Sunce je odavno izilo, uskoro bi trebalo zai za drvee. "Kako je sve lijepo, sve stvarno", promrmlja Omer. "Ovdje se nita ne moe sakriti! Ovdje je sve onako kako treba biti!" U njemu se probudi elja da neto uradi, da, kao to je nekada govorio sam sebi, neto razbije. "ovjek bi se svako jutro trebao ovdje buditi, na ovom prozoru bi trebao udisati isti zrak, potom ii u gradove... Da postane osvaja..." Vjerujui da e sad nai snagu sa kojom e se moi boriti sa svojim onespokojavajuim mislima, proapta: "Gradovi, gradovi... Zato ja nisam tamo, nego sam ovdje?" Osjeajui opet da ima pravo na sve, pomisli: "Zato to mi se ovdje svia... Da, ovdje mi se svia! Ii u, naravno, i tamo. Istanbul mi se priinjava pred oima... Ali, to jutro... To jutro me zove da se latim posla. Nema mnogo toga to treba uraditi, ali u opet danas prionuti na to. Prvo agregat". Obradova se pomislivi na plan u vezi sa agregatom. Zato to je est mjeseci stajao u depou, agregat treba oistiti i podmazati, pronai kvar, potom ga upaliti i napajati strujom donji sprat i cijeli konak. Nakon to je malo razmislio o tome, prisjeti se da to nije njegova, ve Hadijina ideja. Hadija je imao jo jednu ideju; govorio je Omeru da kupi ovaj konak. Ako kupi, moi e sijati i eti plodnu zemlju koja se protee od pruge sve do obale rijeke. Hadija je rekao da se zemlja ne sije jer su se posvaali nasljednici biveg vlasnika, daje jedne godine sam nastojao zasijati, ali daje neko dojavio nasljednicama. Omer je mislio da e Hadiju neko opet prijaviti nasljednicima zato to gaje ovdje tajno smjestio i to e na tome zaraditi, ali tome nije pridavao panju, jer je svaki dan planirao da se ubrzo vrati u Istanbul. "Ii u tamo u najskorije vrijeme!"Uzbudi se razmiljajui o tome. "Rekao sam im i da namjeravam kupiti jedno imanje... Ali, ko su oni?"Jedno vrijeme se zamisli. Potom, iznenadivi se, shvati da mu, kad kae oni, napamet prvo padne Refik, zatim Nazli, Muhtar-beg te jo i Kcrim-beg. Primjeujui da mu je hladno, poe se oblaiti. "Zato se sjetih Kerim-bega?", pomisli dok je skidao demper. "On mi se ne svia! Kao da on pravi sve ono to ne volim u ovoj Turskoj. Gadi mi se i on i oni njegovi oholi pogledi..." Skide demper. Poe otkopavati dugmad na pidami. "ta da im kaem? Pitat e me ta sam radio tamo... Pitat e me tetka. Sreom da sam im napisao pismo... Ponovit u im ono to sam napisao u pismu: Dugo je potrajala prodaja nekih maina koje su tamo ostale... To u napisati i Nazli... ta ona misli? Odgovor jo nije sti-gao... Ali, ta u rei ako ovo kupim? Zato to uvijek vjeruju u mene i zato to me doivljavaju kao inteligentnog i promiljenog, mislit e da znam ta radim. Znam li?" Osjeti se vitalnijim zato stoje obukao istu koulju koju je oprala Hadijina ena. "Naravno da znam", ree. "Rei u da sam spoznao vrijednost ovog neiskvarenog svijeta ovdje... To nee shvatiti. Uz to, u to ne vjerujem ni ja... Zato sam onda ovdje? Zato to se bojim klonulosti svoje pohlepe!" Zastade. "Je li to tano? Ne, nije, jer imam toliko jaku pohlepu koja ne moe tako lahko klonuti... Dobro, zato?" Sjeo je na ivicu kreveta i skinuo donji dio pidame. Noge su mu zeble, pa nabrzinu navue pantalo-ne i, kao prilikom svakog navlaenja pantalona, obuzet ubuenjem tranja, skakanja i ivota, pomisli: "Zato to mi se tamonji obini prosjeni ivot ne ini primamljivim... Ovdje, u prirodi, sve je isto i stvarno... Ovdje nema krivotvorina; eto, zbog toga..." Uzbuen, pouri, prema izmama, koje je, da ne bi udisao, pred spavanje ostavio na drugom kraju sobe, i poe ih nazuvati. "Ovdje se osjeam kao srednjovjekovni vitez, timarski spahija, vlasnik velikog imanja, kao stvarni ovjek. Kako su samo lijepe te izme... Vie ih niko ne nosi" Nazuo je izme, koje je kupio u Erzindanu. Nogavice pantalona strpao je u izme i ustao.

"Eto, eto", promrmlja. "To! To je istinski ovjeld'Tao je udarajui izmama o drveni pod. "ut e dolje i pripremit e mi doruak! Da!" Zaustavi se nasred sobe. "Moda sam malo zalutao, ali ovo je tano: Ja sam stvoren da zapovijedam! To sam uvijek osjeao u sebi." Odjednom se sjeti Muhidina. "Sta li radi? Ah, jadni patuljak! Sve vrijeme naeg prijateljstva takmiio se sa mnom u inteligenciji. Osim toga, nije ni inteligentniji od mene! A nije sve u inteligenciji! Postoji volja; jo bitnije, postoji srea... Ja sam sretan, zgodan, bogat..." Odjednom pomisli: "Ludim, izgleda...", i zastade navlaei demper. "ta ja radim, ta elim postati?" I u djetinjstvu je ponekad, prilikom odijevanja ili svlaenja, kao to to sad ini, pomiljao da uvue glavu u demper: "ta sam uradio? Doao sam ovamo! Iao sam tamo-ovamo da prodam maine. Natovario sam maine na kamion... Odvezao sam ih na put za Erzurum. Kupac se nije pojavio. Vratio sam se, zabavio sam se. Tako je proao i datum predvien za svadbu... ta sam trebao raditi?" Naumpade mu ceremonija vjeridbe. Pred oima oivi uzbuenje: kako su ga svi gledali sa oduevljenjem i ljubavlju. "Pa, da sad uradim isto to? Ili smo u pronju. Priali smo. Banalnosti... Nije to za mene! Ja trebam ivjeti puni ivot!"Prisjeti se daje jednom rekao Refiku i Muhidinu: Prijatelji, ja kaem da treba ivjeti ispunjenim ivotom. "Kako je to runo, kako je to runo! elim zaboraviti sve to", proapta. "elim zaboraviti svoje lakrdije, svoja dvolinjatva iz gradova i elim biti ono to sam ja!" Obukao je demper, htjede i kaput, ali odustade; bio je vedar dan i osjeao se vitalnim. "Moj duh moe nahraniti jedino ovakav zanos, taj sunani dan, uzbuenje, euforija obavljanja neega stvarnog." Pa zastade. "Ali, elim ii u Istanbul; ii u! Sta tamo rade, ta rade oni poznati, dodijali i dosadni poznati ivoti? Kako je Istanbul? I to me zanima..." Iziao je iz sobe: "Otii u u Istanbul, vidjeti, donijeti odluku i doi", pomisli. Otvori vrata i, oslukujui bat izama, poe silaziti niz stepenice. "Ali, izgleda da sam donio odluku. Jesam li donio? Osvaja! Hah! Sta ete Vi osvojiti, her osvaja...? Ja silazim niz stepenice i ne elim razmiljati, herr von Rudolph! Sad u dorukovati i ivjeti..." Sie. Nikakoga nije bilo. Izie napolje. Sunce mu zaslijepi oi. Ugleda dlakavog Hadjinog psa. Zatim vidje Hadiju, koji mu poe spominjati agregate i doraak. 55. Sunetluk "Reci sada, sine, staje u ovoj ai?", ree maioniar. "Voda, gospodine", ree njegov sin. Doista mu je bio sin. "Gdje smo mi natoili ovu vodu? U Crnom moru, Kaspijskom moru ili u Indijskom okeanu, ili tu, iz ovog bunara?" "Tamo, iz onog bunara, toe koi jai", ree Osman. Nisu se mogli nasmijati maioniarevim nerazumljivim alama, ali, zato to su bili spremni na smijeh, poeli su se smijati svi koji su sjedili na balkonu. Nikako nisu uspijevali izii nakraj sa koijaima koji su se navadili na bunar uz kuu, dovodili konje do ivice bae i napajali ih. Zbog toga to se otvorila ova dosadna tema, Nigan-hanuma se, kao po navici, namrti, ali se potom prikljui veselju. Danas je trebala biti vesela, poto je njen unuk, Demil, jutros osuneen. "Nasuli smo tu, iz ovog bunara", odgovori dijete. Maioniar se nervirao zato to se ne smiju njegovim, ve drugim alama, koje je shvatao, a nije mogao kontrolirati, tapom pucnuo je dva puta sina po leima: "Sto se smije!? Ne smiji se, sluaj", ree.

Shvatio je da su se djeca na balkonu i osuneeno dijete, koje je lealo u krevetu, nasmijali udarcima tapa. Jo ga jednom pucnu po leima. "Treba nam jedan pomonik", ree. "Ko nam eli pomoi?", upitao je Demila. Demil pogleda po gostima i bliskim roacima koji su sjedili na stolicama i ezlonzima na irokoj izboini, koja je, umjesto balkona, vie podsjeala na terasu. "Amida Sait-beg!" "Ne moe", uzvrati maioniar. "Amida Fuad... Dobro, amida Refik..." "Ne moe, ne moe... Koliko ima amida, sinko? Ali, ne moe. Izaberi nekog izmeu svojih prijatelja, nekog od djece." Demil pokaza na jednog od prijatelja sa ostrva. Maioniar uhvati posueno dijete za ruku i povue prema sebi. Nastupi tiina. Izgleda da se nikome nije dopao ovaj maioniar; nije sliio na maioniare, za smijeh i nasmijavanje nije traio ono to oni trae. Refiku doe da uspostavi most razumijevanja izmeu gostiju i maioniara, kojeg je saalijevao, ali nije uspio pronai ta bi trebalo uraditi. Maioniar otpi gutljaj vode iz ae. Jedan gutljaj dade i svome sinu, koji je bio u dobi puberteta. Potom, pribliavajui au ustima djeteta u istoj odjei, u kratkim pantalonama sa tregerima, kojeg je doveo do sebe, ree: "Sad e i na mali gospodin popiti i voda e mu potei iz stomaka", a crvenom krpom brisao je znoj sa ela i vrata. "Nee piti iz te prljave ae", povika djetetova majka, koja je sjedila postran i. "Naravno, ni sluajno", ree Nermin i obrati se Emina-hanumi, koja je, smijui se, posmatrala ta se dogaa. "Donesi brzo istu au." Dijete, na ija usta je naslonjena aa, zbuni se i prepade. vrsto je sti-snulo usne i gledalo u majku, da ne bi uinio neto pogreno. "Ne treba aa... Uredu, uredu, popio je, eto", ljuti to povika maioniar i crijevo, koje je uzeo od svog sina, prisloni uz djetetov stomak. "Eto, tee iz stomaka", ree. Voda je iz crijeva tekla na balkon. Shvativi da ni ovo nee prijatno doekati, maioniar zatvori otvor na crijevu. Jo jednom pucnu tapom sina po leima i uini kao da je iza njega ispustio svoju kapu. Sage se i poe traiti kapu po podu. Nije je mogao nai, jer je sin stao na nju, a djeca su se smijala. "A, ovo je sasvim ala turka, duo", ree Nermin. "Zapravo, bilo bi lijepo da imamo dobro odigran karaoz"28, ree Sait Nedim-beg. "Ah, ni meni se pretjerano ne sviaju sunetske i ramazanske zabave! Jednom sam gledao Naita. Nisam shvatio emu se smiju. Ali, moj otac je to volio." Atija-hanuma je pronala ugao iz kog e moi gledati nasmijanu djecu, maoniara i Demila u krevetu, i fotografirala. Nermin se okrenu Osmanu: "Gdje pronae ovog ovjeka?" "ta mu fali, duo?", uzvrati Osman. "Pozvali su ga iTurgut-begovi. Djeca se, eto, smiju!" Refik htjede neto rei, ali mu opet nita ne pade na pamet. Samo: "Simpatian ovjek", ah, stidei se, odlui proitati knjige o karaozu i ortaoju-nu29. Potom, pomislivi da se ljudsko umijee zasniva na vizuelnim igrama, 28 Komino pozorite sjenki 29 Igra u prostoru, narodno pozorite u Turskoj

a ne na rijeima, napamet mu pade da bi, ako je pravi maioniar, trebao biti iluzionist. Ali, osim jedne igre sa kutijom, koju niko nije progutao, i ove glupe igre sa vodom, ovjek nije nita ni uradio. "Ovi, izgleda, rade u ortakluku sa sunetijama...", ree Fuad-beg. "Jadan ovjeuljak", ree Guler-hanuma. Refik pogleda Guler-hanumu. Potom, sjetivi se da je Perihan u sobi sa djetetom, i on ue unutra. Kad su maloas, sa kapama, maioniar i njegov sin izili na balkon, mala Melek se prepala i poela plakati. Svi su se smijali tome, ali Refik je sad alio meioniara. Perihan i Melek je naao u srednjoj sobi pokraj prozora, a ne u stranjoj. Perihan je djetetu davala aj. "Aja i Ramiz odvest e Melek do mora." "Moda oni ele sami etati", uzvrati Refik. "Ne! Sami su se ponudili... ta ti je? Je li ti opet dosadno? Jesmo li pogrijeili to smo doli?" Zato to je Refik trebao pisati ono to je potrebno za sasvim ispravan ivot u okviru rada na programu, koji nikako da zavri, i kao prvi rezultat ivota u kui, odluili su da ovog ljeta na idu na Hejbeliadu. Obradovali su se kad im je, poetkom juna, kad su svi otili, pripala cijela kua, a planirali su da se najesen i sasvim isele iz nje. Ali, kad je, krajem jula, pritisla vruina i kad su vidjeli udno crvenilo po nogama i rukama svoje male kerke, doli su na ostrvo u sedmici u kojoj e Demil biti osuneen. "Jook! Zato bismo pogrijeili? Dobro smo uradili! Malo smo se opustili", ree Refik. "Ali, ti se sutra vraa..." "Zna da se vraam da bih vidio Omera i Muhidina, a ne zbog dosade. Vraam se u ponedjeljak naveer, zajedno sa Osmanom. "ta pria Omer?" "Pa, rekao sam ti... Sasvim kratko smo priali telefonom. Ree da se prije etiri dana vratio iz Kemaha... eli se vidjeti sa mnom. Ja sam, onda, nazvao Muhidina. Izraunao sam, nas trojica nismo se sastali od Omerove vjeridbe; ve dvije i po godine." "Je li Omer napustio onu djevojku?" "Ne znam. Trebali su se najzad uzeti ovog proljea. Ali, s obzirom na to da se opet nita nije dogodilo i daje, isto tako, on mjesecima ostao u Kema-hu, ne radei nita..." "Da poem i ja sutra s tobom?", upita Perihan. "ta e raditi tamo? Mi emo se sastati u kui i priati meu sobom..." "A ja bih te sa djetetom ekala gore", uzvrati Perihan, pa, pogledavi Re-fikovo lice, brzo dodade: "Dobro, dobro, ne idem. Rekla sam to tek tako... Ali, ne svia mi se da mislim na tebe dok sjedi sa njima i pria, dok ozbiljno raspravlja. Ono njihovo ponaanje neoenjenih mukaraca, koji piju, koji sve omalovaavaju..." "Prije svega, zna da Muhidin vie ne pije. Potom, ne mislim da Muhidin sve omalovaava. Makar bilo i glupo, ima jednu vjeru. Omer, isto tako...", objanjavao je Refik. "Nemoj, Perihan, molim te, nemoj tako razmiljati. To su moji najbolji prijatelji", ree i trgnu se, pa sjede pokraj supruge. "Opet e ubaciti sumnje u tebe...", ree Perihan. "Hajde, ne kaem nita da se sa njima susretne odvojeno. Ali, kad su oni skupa, ti..." "Molim te, zavrimo razgovor o tome", ree Refik i, pokazujui na vrata, ustade. Ue Aja, a za njom Remzi. Aja uze dijete u naruje. "Pokazat emo ti more", ree. Perihan se smjekala. Remzi, koji je bio krupan i debeo, pokraj djeteta je izgledao jo nezgrapniji. "I ovi e se uzeti i osnovati porodicu", pomisli Refik pogledavi ih. Sie

sporednim stepenicama. Ugleda maioniara i njegovog sina u prostoriji u kojoj je bila pumpa za vodu i gdje se prao ve. Skupljali su svoje stvari. Pomislivi da ih treba oraspoloiti, Refik ue u prostoriju. "Majstore, bilo je veoma lijepo. estitam!" "Hvala!" "Kako idu poslovi, majstore?", upita Refik, ovaj put mislei da, u skladu sa programom na kome radi, treba nauiti neto novo i uspostaviti bliskost sa narodom. "Sada ima posla, sezona suneenja, ali poslije prestaje", ree majstor. "Posla bude jo u vrijeme ramazana." "Naravno, u ramazanu, u ramazanu", ponovi Refik kao da je to znao, osjeajui kao da sasvim razumije majstorove probleme ili elei da tako osjea. "A ta radite u preostalom vremenu?" "Ja sam, zapravo, jorgandija, gospodine. A dijete se zimi vraalo na selo. Ne eli, ismijavaju ga, navodno. Nisam ga poduio ni da pravi jorgane. Govorili su mi da je veoma nadaren, da ga dam u kolu da postane glumac. Odveo sam ga, ali su odbili jer nema diplome. ta sad da radim sa njim? Dolazi zima. Da ga poaljem u selo? Ni ja nemam nita... Ima i astmu. Ne moe ni u selo, na zemljoradnju!" Refik pomisli da odmah treba pronai rjeenje. "Momku bi trebalo pronai neki posao, zar ne?" "Da ima posla... Gdje? Vi ste bogati, imate mogunosti", pa se okrenu djetetu: "Hajde, uzmi tanu!" Refik natrenutak pomisli da momku nae posao u depou, ali se sjeti Osmana. "Boga mi, majstore...", promrmlja. "Da, da. Idemo kod Turgut-begovih, gospodine", ree maioniar. "Ako biste htjeli razgovarati o poslu", ree Refik, ali se postidi shvativi da mu se, uporedo sa idejama o zapoljavanju u firmi, i govor promijenio. "Da se ja raspitam", ree. Iao je do bae za maioniarem i njegovim sinom. "Naravno, nemogue je spasiti sve njih pojedinano", pomisli, ali se ne utjei. Pope se uz vanjske stepenice i krenu du ograde obrasle koelom. "Dobro, a ta radim da ih spasim sve zajedno?" Pomisli na knjigu koju je objavilo Ministarstvo poljoprivrede. Knjiga nije imala nikakvog odjeka, osim jednog teksta pod naslovom Utopija i naa realnost, koji je, na podrugljiv nain, napisao neki profesor i koji je vie odraavao njegovo enciklopedijsko znanje. "U sutini, pogrene su ideje koje sam tamo naveo...", proapta. "Ono to nam je u biti potrebno jesu mjere u vezi sa kulturom. Istraujem ta je to. to je jo hitnije, nastojim pronai nain ivota koji e nas uputiti tome." Ali, opet se nije utjeio. "Kako u se sutra lijepo ispriati sa Omerom i Muhidinom", pomisli da bi se pokuao smiriti. Osjeao je da sa njima nee moi priati kako bi to elio, pomalo zato to se ustruavao da ne ispadne komian, a pomalo i zato to je znao da su njihove misli fokusirane na neke druge take. Ali, opet se oraspoloi razmiljajui o tome. Sjede na praznu stolicu na balkonu pokraj Osmana, koji je sjedio izmeu Nermin i Sait Nedim-bega. "Maioniar je otiao. Sin mu je talentiran, ali ne moe nai posao. Razmiljam o tome moemo li mu moda mi nai neko mjesto!" "Je li to od tebe traio posao?", upita Osman. "Platio sam mu. Hoe, dakle, posao... Ali, ti, isto tako, zna da kod nas nema posla osim za nosae i administrativce!" "Trai posao?", upita Sait Nedim-beg. "Za sina ne znam, ali otac ba i ne slii na dobrog maioniara. Meutim, ima karakteristino lice. Moj otac je imao koijaa, isti on. Mi

smo ga oslovljavali sa Bajram-baba... Bio je dobroduan, na poseban nain je sjedio u fijakeru..." Osman se okrenu Refiku: "Nisi mu nita obeao, zar ne?", upita zabrinuto. "Ovo slii na, onaj...", ree Fuad-beg proteui se. "U vrijeme kojeg sultana...? Ma, znate, nakon ceremonije suneenja, upita: ta elite od mene?, a oni odgovorie: Janiarstvo. Janiarstvo se kvari! Hah, hah, ha!" U tom u krevetu zaguna Demil i ispusti zvukove jadanja. Sjedajui na uzglavlje kreveta prekriveno darovima, njegova majka, koja je priala sa Lej-la-hanumom, neto upita. Pogleda ih Osman, koji je priao sa Fuad-begom, i obrati im se ne ustajui sa mjesta: "Boli li?" Nastupi tiina. Refika zainteresira o emu razmilja Lejla i ostale djevojke koje su sjedile u oku. "U sutini, ovo to se zove suneenje je veoma glup, divlji i primitivni ritual", pomisli ustajui. "Stani, kud e opet? Sjedi malo, ionako te ne uspijevamo vidjeti", ree Nigan-hanuma. "Da, ovo je primitivan, divlji i ruan ritual, koji je ba za nas", promrmlja Refik i ue. "Sijeku komad koice za koji su odluili da je nepotreban... Zato je to potrebno?" Prisjeti se miljenja koja je tome uo i proitao u vezi sa zdravljem i higijenom. "Dobro, hajde, recimo, da je to potrebno... Ali, emu ova ceremonija? Svima to razglaavamo, svi znaju da se to dogodilo i donose darove... I dijete, koje se stidi tog dogaaja, raduje se zbog prispjelih darova." Prisjeti se svog suneenja. Kad je vidio da taj dogaaj, zbog koga se stidio i koji je htio sakriti od svih, drugi doekuju s radou i veseljem, da ga, kao da je napravio neko udo, obasipaju ljubavlju i darovima, i on je zaboravio na stid te, vjerujui u rijei pojedinih, zakljuio da se zbog toga treba ponositi i oholiti. "Zapravo, od tog vremena je bilo jasno da sam bez karaktera", pomisli dok je iao prema svojoj sobi. "Isto to, prikrivenim rijeima, sad govori i Perihan. Kad sam pokraj njih, pokraj njih dvojice, ja... Vjerovatno potpadam pod njihov uticaj..." Po sobama je traio Perihan i nije je uspio nai. Baci se na krevet. "Zato sam, zapravo, doao ovamo? Kamo sree da smo ostali kod kue. Djetetu smo dar mogli dati i kasnije." Pomisli da je, kao ostali, i sam kupio dar, te daje postupio isto kao oni runi i ogranieni ljudi koji su ga hvalili na njegovom sunetluku. "Dobro, a ta sam trebao uraditi? Da nisam uzeo dar, ljutili bi se na mene i mislili da ne volim dijete. to je najgore, i Demil bi tako mislio. Ako nita, barem sam mu uzeo knjigu. Uz to, Rousseau kae da je Robinson najbolja knjiga koja se moe darovati djetetu. Ali, naravno, pomislivi daje knjiga neto jeftino i da se, kako bih mu pokazao koliko ga volim, trebam izloiti veem troku, kupio sam mu i sat." Pred oima mu oivi zbunjenost i radost djeteta, koje je na ruku stavilo sve satove koje su mu jutros darovali i drugi. Lala, kojoj se nije mogla prirediti ovakva ceremonija, ostala je zapostavljena; rekli su joj da estita bratu. "Grozno, sve je grozno! Trebalo bi zabraniti ritual suneenja", pomisli. "Koja vlada to moe uraditi? Potrebna je reformistika vlada, ali gotovo je i sa reformama. ta se moe uraditi? Veze sa njima bi trebalo svesti na minimum... Trebalo bi, kao to smo Perihan i ja odluili, napustiti kuu na Niantau... Trebalo bi im naloiti da proitaju Daniela Defoa, cijelog Rousseaua." Demilu je uzeo Robinsona na francuskom. Obuze ga malodunost mislei da e djetetu biti mrsko itati na francuskom. Knjiga je imala skraen i lo prijevod pod naslovom 28 godina na pustom ostrvu, ali mu se nije svidio. "Dobro, a kako e narod itati Robinsona", pomisli i,

uzbudivi se neim to mu pade napamet, ustade iz kreveta i poe traiti Perihan. Ugleda je na donjem spratu, pokraj friidera. "ta je bilo?", upita ga Perihan pogledom; pila je vodu. "Doi, doi, imam ti neto rei!", i uhvati za ruku Perihan. "Da malo proetamo?" Perihan oima pokaza gore, na balkon. "Dobro, doi, onda, da ovdje priamo", ree Refik. Osmjehnu se Jilmazu, koji ih je znatieljno posmatrao. Pazei da se ne okliznu na opalim suhim borovim iglicama, proetao je malo sa Perihan baom koja se penjala prema brdu. "Hajde reci, ako e rei!", kaza Perihan. "Izgledamo komino!" "Jesi li ljuta na mene? Molim te, nemoj se ljutiti i voli me", izusti Refik nabrzinu. "Najesen neu ii ni u kancelariju..." "Sta e raditi?" "Osnovat u izdavaku kuu za izdavanje knjiga poput Robinsona Crusoa, koje svi trebaju itati. Zatim, razmiljao sam o slijedeem: suneenje treba zabraniti. Ne, to nije bitno. Treba osnovati izdavaku kuu, osnovat u je." "Jesi li dobro razmislio o tome? Je li to ono to treba uraditi? Moe li time zaraditi onoliko novca koliko nam treba?" "Novac i porodica ostaju u drugom planu u odnosu na ovaj posao", odgovori Refik gledajui u konicu, jer nije htio gledati Perihan u lice; u blizini se uo raspjevani cvrak. "Ne elim plakati... Ako stanemo ovdje, zaplakat u... Hajde da idemo tamo", ree Perihan. "Sta ima tamo? Prostaka i banalna zabava. Ceremonija suneenja. Zar ne moe zamisliti koliko je to neto ogavno i runo? Osim toga, to jadno dijete odijevaju ne skrivajui nita pred djevojicama, na glavu mu stavljaju smijenu kapu... Skupljaju se oko njega, i ona brutalna blebetanja... Ili njihova ismijavanja maioniara... Stani, past e... Hajdemo u nau sobu. Onaj maoniar zasluuje hiljadu puta vee potovanje od njih... Ona ena zvana Guler. Smatra da u ii i sjesti pokraj nje?" "Nita ne smatram i ne mislim..." "Dobro, ako hoe da i ja tako uradim. Ali, ta misli koliko to moe tako potrajati? Nisi se valjda naljutila na mene?" Perihan se okrenu i nasmija: "Nisam se naljutila". "I ja sam se iznenadio spominjui tu Guler", ree Refik veselo. "Ne misli, ako Bog da, da e poeti ista rasprava... Ha, da, nita ne misli... I Omera je nervirala ta ena... Okreni lice, smije li se?" Bi mu lake da vidje da Perihan nije namrtena. "Zna li ta je Omer, ili moda Muhidin, rekao za tu enu i tu porodicu?" "Ide sutra, zar ne?" "Da. Kud idemo sad?" Iao je iza Perihan, koja je ila prema balkonu. "Dobro, dobro, sjedimo sa njima. Bilo bi sramota da ne sjednemo. Da. Ali, da ponovim i to da sam ozbiljan u onome to rekoh..." Dok su ulazili na balkon, rasrdi se ugledavi advokata Denab-bega, koji je Niganhanumu ljubio u ruku. "Eto jo jednog klovna", ree. "Ako nita, duo, to je bezopasan i miran ovjek", ree Perihan smijui se.

56. Sasluanje "Nianta", promrmlja Omer i izie iz taksija. "A ovo je i sam kamen30 niana... Nikada se nisam zapitao ta pie na njemu..." Pogleda u Refiko-vu kuu i pree na suprotnu stranu. "Zatvoreni prozori, zavjese, prozorski kapci! Zar nema Refika? Ne, u kui je... Koji je ovo osjeaj koji se budi kad ugledam ovu kuu? Sta mislim? Sad mislim kako sam sa jedne preao na drugu stranu. Mislim kako je lijepo nedjeljno jutro. Koliko je sati? Jedanaest i pet minuta..." Iao je du zida i zastao pred avlijskom kapijom. "Sada e se uti zvonce, skoit e prijateljstvom i razgovorom zaneseni Refik, ije je uho ovdje..." Otvori vrata, zvonce zazvoni, ali se Refik ne pojavi. "O emu razmiljam?", promrmlja Omer. "Postavljat e mi pitanja. Sta u mu rei? Melanholino u mu rei da onaj posao sa Nazli, burazeru, nije uspio. Iznenadit e se i zapitkivati." Dok se penjao uz dva basamaka ispred kunih vrata, pomisli da ovamo nikada nije dolazio u ovo vrijeme, po ovom svjetlu. "Uvijek sam dolazio poslije podne, nou, poker i..." Otvorie se vrata. "Ee, kako si, kako si", ree Refik i zagrli Omera. "Dobro sam! Zar nema nikoga?" "Ne! Javio sam Muhidinu, ali jo nije stigao!" Dok je ulazio, Omer se ogleda na velikom ogledalu sa debelim ramom. Pri svakom ulasku u ovu kuu imao je osjeaj daje zgodniji nego to zaista jest, ali mu se sad ne uini tako. "Moda zato to nema nikoga u kui, to nema nikoga koga bih oduevio...", pomisli. "Doi... Haa, ogleda li se?" "Gledam kako izgleda vlasnik imanja, aga zemljoposjednik..." "Hah, ha! Je li se to sad poistovjeuje sa agom? A, to je posljednje, ha? A ta bi sa osvajanjem?" "Ne poistovjeujem se. Ve sam postao aga zemljoposjednik... Prije tri dana okupio sam sve nasljednike imanja, otili smo kod notara i gotovo." 30 Odnosi se na kamen (ta), po kome je Nianta i dobio ime (op. prev.) "Stvarno?!", povika Refik. "estitam! to si se tu ukoio, hajdemo unutra! Ali, ti ne moe biti aga zemljoposjednik... Koliko god je u vezi sa svojinom, to je pojam koji je u vezi sa kulturom... Da... Ja mislim da je kulturoloko odreenje bitnijc od svega drugog. To su, naravno, moja najnovija razmilja-nja, ut e, ako ih nee doivjeti smijenim i nepotrebnim..." "Ne, brate, zato...", ree Omer ulazei za Refikom u dnevni boravak. Iznenadi se vidjevi da su sve fotelje prekrivene bijelim prekrivaima, a tepisi podignuti sa poda. "Zar ti i Perihan ne provodite ljeto ovdje?" "Provodimo... Ha, da, mama je pomislila da e stvari opet upraiti. Sjedi... Napravio sam aj..." "Zar nema pia?" "U ove sate? Pije li ti tamo? Hajde, priaj ta si radio tamo mjeseci-ma? "Nita! Priat u ti... Ooo, objesili ste oevu sliku..." "Naravno, ti od tada nisi dolazio, zar ne? Oeve slike su povjeane na sve strane... Ima ih i u ostalim sobama. Je li mrano? Da otvorim kapke?" "Ne, ne, bolje je ovako... U ovjeku budi osjeaj kraja dana... Rahatnije emo priati..." "Priat emo", ponovi Rcfik s neskrivenim uzbuenjem i izie po aj.

Omer ustade i poe etati po sobi. "Da, priat emo", pomisli. "Saznat e ta sam radio, saznat e moje ideje i usporedit e ih sa svojim. Obradovat e se ako nae neto interesantno... Kao i uvijek... A ja, kao to to uvijek inim, poprimim izgled kao da nipodatavam takve stvari... Da smo barem popili!" Pa, ugledavi Refika sa tacnom i ajnikom u rukama, upita: "Ima li se ta pojesti?" Refik, svojom uobiajenom dobronamjernou, ponovo sie. "Kao da neto pokuavam odloiti", pomisli. "Tako sam radio i kad smo bili srednjokolci... Nisam volio da mi postavljaju pitanja... Ne, nije to dobro!" Zastade nasred sobe. "Kada bih mogao uutkati ovo neprestano blebetanje razuma", pomisli. "ta sam ja sad? Oh, oh, postao sam ovakav, a jo nisam ni popio!" Sjede u fotelju u kojoj je nekada sjedio Devdet-beg i poe nervozno ekati. Refik donese biskvite. Primijetio je, izgleda, da Omer jede biskvite tek toliko da neto radi. "Muhidin e najvjerovatnije uskoro doi", ree. "ta on radi?" "Zna da izdaje neki asopis. Uzeo je i koncesiju..." "Znam, znam. Bezvezni panturksistiki asopis... Uzeo sam zadnji broj. Ogavno neto", ree Omer. "De ti reci ta jo radi?" "Ne znam nita vie", odgovori Refik i poprimi izgled kao da je duan zabaviti Omera. "Ako hoe da priam o sebi... Idem u kancelariju. Radim na programu koji e stvarno biti koristan... Odnosi sa Perihan su dobri... Jesi li se iznenadio to ti to rekoh? To je zato to mislim da ponekad mogu biti i loi. Zna, ja nisam ovjek koji bi mogao sam ivjeti... Dijete raste. Dijete moda daje radost, ali je teko. Bilo bi loe kad bih imao jo jedno dijete. itam knjige. Zatim, ta jo radim?" "Die, jede, vjerovatno...", uzvrati Omer. "Jesam li ti pisao, u Ankari sam vidio Samima. ak sam sa Nazli jednom bio kod njeg, a izili smo i na veeru. Oenio se." Jaa. "Ima, eto, kuu, u kui namjetaj. Namjeravaju uzeti kvalitetne nove stvari, ele se upoznati sa novim kvalitetnim ljudima." Osmijehom koji je govorio: Ja, naalost, nikako ne uspijevam pronai takve "sale i lijepe rijei, Refik je gledao Omera, potapao biskvit u aj i omekavao ga. "I on, eto, ivi, die. Ha, neto je rekao u vezi s nama... O nama trojici... On se plaio nas... Je li to zvonce?" "Muhidin je... Plaio se, dakle, ha? ta to znai?", ree Refik proteui se prema prozoru. "Muhidin. Muhidin je", kaza i izie da bi otvorio vrata. Omer ustade, ode do prozora i kroz otvore kapaka pogleda Muhidina. Odjednom, kao da se u njemu probudi ljubav, ali se onespokoji ugledavi srditi Muhidinov pogled kojim temeljito pretrauje oko sebe. "Da, opet emo sukobiti svoje ivote, vidjet emo ko bolje funkcionira", pomisli. "Svako od nas e rei da je upravu. Kamo sree da sam Refiku ispriao za Nazli prije nego to Muhidin doe. Bar da pijemo! To e, naravno, sa uenjem doekati u ovom toplom ljetnom danu. Zato ive?" u Muhidinov glas i ustade. Kad shvati daje njegov glas u njemu neto probudio, pomisli daje uzaludno doao u Istanbul. "Eto, kao to sam oekivao... Hmmm... Kako si?", promrmlja Muhidin primiui se Omeru. "Hajde da se rukujemo", ree i isprui ruku; prihvati Omerovu ruku i pusti. "ta misli? Kako ti izgledam?" "Izgleda zdrav."

"Tako?", Muhidin je razgledao po stvarima, pa se okrenu prema Refiku: "Zato su stvari zamotane u efine?" Sala mu se izgleda nije svidjela, namrti se i sjede. "Hoe h aj?", upita Refik. "Hou... Uvijek iste stvari..." "Zasljepljuje li te dnevno svjetlo?", upita Omer. "Ne. Nema tete od svjetlosti! Hajde, priaj malo, da ujem..." "ta da priam? ivim, eto", uzvrati Omer, pa, zato to se uplai da izgleda nespokojno, dodade: "ivim mirno u lijepom konaku u Alpu..." "Dobro, a planovi, snovi, poude, elje...?", upita Muhidin. Omer pogleda Muhidina kao da gleda nekoga ko pria stranim jezikom koji ne razumije. Potom se okrenu Refiku i nasmijei se. Umiri se vjerujui da, kako to eli, njegov osmijeh slii osmijehu nekoga ko kae: "Ovaj naj-vjerovatnije pria neto prijatno, ali ja ga ne razumijem." "A planovi, poude...?", ponovi Muhidin. "ta je s time?" "Stoji", odgovori Omer i shvati da vie nee moi prikriti uznemirenost. "Stoji, stoji, eto... Da, i ja neto radim... Doveo sam, naprimjer, svjetlo u ono zabaeno selo... Odnosno, u onaj konak..." "Zaista?", upade Refik. "Doveo si, dakle, svjetlo tamo." Vjerujui da e ga ova naivnost uiniti jo smjenijim u Muhidinovim oima, ree: "Ali, ne filozofsku svjetlost, ve svjetlost sijalice". Kao da se zastidje svoje uzbuenosti, Refik ree: "Upotpunjuju se meusobno. Ali, ja mislim da je bitnije ono filozofsko..." "Zar nema pia, ovjee? Pia!" "Izgleda da sam doao na pogreno mjesto", ree Muhidin. "Obojica se, ovjee, prilino neukusno ponaate!" "Da idem kupiti pie?", upita Refik. "Sta e biti s ajem?" "Uzmi, ta eka!", uzvrati Omer, pa kad uoi da Refik gleda Muhidina, ree: "On vjerovatno ne pije. Hoe li ti piti? Nee, zar ne? Ti si se zatvorio u manastir Kizil Elma31 na planini Altaj... Ali, popovi piju, zna!" "Uope mi se ne svia tvoja ala!", uzvrati Muhidin; nastojao je izgledati hladnokrvno i odluno. "Svidjela ti se, ne svidjela", uzvrati Omer i okrenu se Refiku: "ta e uzeti? Uzmi rakiju. Neka bude domaa, tako bi kolega htio... Uzmi kumi32." Zadnja ala se ni njemu nije svidjela, ali, poto gaje htio naljutiti, okrenu se i sa smijekom pogleda Muhidina. "Ti, nedvojbeno, mnogo voli samog sebe", ree Muhidin. "Ne, ja nikoga ne volim", odgovori Omer. "Ja sam kao ti", pa pokaza na Refika. "On vjerovatno voli nekoga!.. Pa, ionako je to za njeg... ivi, dakle..." Refik je izgledao radosno to je naao razgovor koji je prieljkivao. elio je neto odgovoriti Omeru, ali nita nije uspio pronai. "Da uzmem i meze, zar ne?", upita. "aj je tamo, Muhidine, uzmi ako eli..." "Uzmi i meze", odgovori Omer. "Da nije tebe, mi se ne bismo mogli sastati!" "Nae prijateljstvo je posebno, prijatelju", dodade Refik izlazei. 31 Kizil Elma (crvena jabuka) - ideal panturkizma o stvaranju velike imperije od svih turskih naroda. (Op. prev.)

32 Kumi - pie od prokuhanog kobiljeg mlijeka (Op. prev.) "Vidi, da ti jo jednom kaem da mi se nisu svidjele ove tvoje ale ", ree Muhidin s hladnim izgledom. "Molim te, nemoj me prisiljavati na kajanje to sam doao ovamo. Vai? Inae, nisam mislio doi. Predomislio sam se u posljednjem trenutku!" "Jaa, nisi, dakle, mislio doi", uzvrati Omer. "Sta si mislio raditi, da ujem? Uzeo sam jedan broj tvog asopisa i proitao." "Ne zapoinji tu temu, ovjee", ree Muhidin i poe hodati po sobi. "Ne bih doao, naravno, da Refik nije pozvao..." "Ni sa Refikom se ne via esto... Zato se ne viate?" "Vjerovatno nemamo o emu razgovarati. Zatim, nemam vremena. A i Refik je postao udan..." "Kako?" "Ne znam, Boga mi, ali na onu njegovu dobronamjernost, koja dostie nivo gluposti, dodaj i napade na nain Sta se treba uraditi u ivotu? i shvatit e ta ti hou rei... Prije je bio vie kao jedan od nas, ali sad slii strancu... Rekao sam mu da se evropeizira...", pa se okrenu. "U tom smislu slii tebi!" "Uope se nisi promijenio, dragi Muhidine", ree Omer mirno. "Eto, jedno od tvojih povrnih opaanja... Ja sam se veoma promijenio! Ja sam ovjek misije!" "Tako misli?", uzvrati Omer krajnje nervozno. "Ti si uvijek volio izgovarati krupne rijei! Stvarno, vjeruje li u ono to vjeruje?" "Pusti se tih sitnih profinjenosti", uzvrati Muhidin. "Zar je bitno to vjerujem lija ili ne vjerujem? Radim neto na tom putu. Ta misija ima koristi od mene... Zar je bitno radim li to iskreno ili neiskreno? Neto radi i koristi neemu..." "Moemo li to shvatiti kao svojevrsno priznanje?", upita Omer. "Rekao sam ti da se okani tih prefinjenosti! Tebi jo uvijek nema nita bitnije od tvoje inteligencije, zar ne?" Zavukao je ruke u depove i gledao u namjetaj, a ne u Omera. Omer shvati da se zbunio. "Ne volim nita stoje slino meni", pomisli. "Staja radim ovdje? Tamo sam imao miran, bogat, uravnoteen ivot! Ne! Ili ne znam... Gdje bih trebao ivjeti?" Muhidin se etao ne vadei ruke iz depova. Ue u drugu sobu i oglasi se iz nje: "Sta misli o ovoj kui? Koliko godina smo ulazili i izlazili iz nje, ali je nijednom nismo zatekli ovako praznu kao sad..." Omer je takoer razgledao po stvarima. Odjednom iz druge sobe zau zvuk klavira. Muhidin je nasumce pritiskao tipke. Nakon to je neko vrijeme tandarao po klaviru, buno je zatvorio poldopac. "Kakav je odnos izmeu tebe i one djevojke?" "Vie nikakav", odgovori Omer. "Je li ona svirala na klaviru? Nije, dakle... Ja sam uvijek mislio da e se ti oeniti nekom koja svira na klaviru... Refikova sestra je, zapravo, bila za tebe!", nasmija se. "Bilo bi im veoma drago, ha... Ljubio bi Devdet-begovu ruku, a danas bi s potovanjem gledao njegove slike. Veliki ovjek, osniva nae kue, neuporedivi ovjek Devdet-beg, naa porodica osjea zahvalnost prema tebi!", pa ue u sobu. "Dobro se zabavlja sam sa sobom..."

Nastupi tiina. Omer pripali cigaretu. Muhidin se opet etao po sobi. "Gdje se ovaj zadra?", upita. "Danas je nedjelja. Nije uspio nai otvoren duan", ree Omer i pomisli da govori kako bi izgledalo da govori i da je smiren. "Ooo, Nianta se razvio otkako si ti otiao", ree Muhidin. u se zvonce. Uskoro Refik otvori vrata. U rukama je imao pakete, izgledao je uzbuen. "Eee, o emu priate, o emu ste priali?" "Nita", odgovori Muhidin. "Odmah dolazim, odmah", ree Refik i otra u kuhinju. Dok je silazio, ispriao je staje uzeo, a ta nije uspio nai. Vrati sa tanji-rima i escajgom. "Da ne sjedamo za sto, da jedemo na tom tronocu?", predloi. "Nemoj sluajno da se tronoac ufleka", ree Muhidin. "Ne, nee se uflekati", odgovori Refik. Pogleda Muhidina i shvati da ga ismijava, ali se ne naljuti. Vjerovatno se radovao to su toliko bliski da mogu ismijavati jedan drugog. Otra i donese flau rakije i ae. "Vidi, Muhidine, ta ti je donio", ree Omer. "Ja neu piti... Ionako popodne idem na jedno mjesto", uzvrati Muhidin. "Nemoj, ovjee, kako bismo lijepo sjedili i razgovarali", ree Refik. "Sto god da bismo priali, moemo ispriati za dva sata!" "Da, ponimo, onda, gospodo", ree Omer, otvori flau rakije, brzo natoi u au i ustade. "Neoekivano doe veliki dan sasluanja. Oni meleki koji su na naim ramenima pisali ono to radimo... Jesu li to meleki? Nema veze... Sad e se sve ispostaviti staje ko uradio u ivotu, ko je u ivotu upravu", pa, ne dodajui vodu, iskapi au. "Zato postupam ovako? Nema potrebe za tim", pomisli. "Stani, ovjee, izgorjet e!", povika Refik. Muhidin nije progovarao, paljivo je posmatrao ta se dogaa. Kao da se htio izvui odavde. "Da, poeli smo", ree Omer. "Ko smo mi? Mi... Haa, da! Vidio sam Samima u Ankari. Ree mi da se plaio nas. Slua li, Muhidine? Skroman, ponizan momak. U ininjerskoj koli se plaio nas... Sto li?" "Vjerovatno se ustruavao pred tvojom odjeom", ree Muhidin. "Ti si uvijek dotjeran dolazio u kolu... S lulom i svojom snobovskom odjeom, nisi mogao nita prirodnije uiniti nego da kod tog siromanog momka pobudi osjeaj potitenosti!" "Prestani s tim! On se nije plaio mene, ve nas. A vjerovatno najvie tebe. Proitao sam tvoj asopis, preznojavao sam se kao da me spopala temperatura. Potom sam, naravno, prasnuo u smijeh. Eto, plaio se toga neeg kod tebe. Ne, plaio se tog neega kod nas... Dobro! Ne mrti lice! Odlaem ovu temu!" "Bilo bi dobro", ree Muhidin. "Ne, ne odlaem!", povika Omer. "Rei u sve to mi padne napamet... Zanima vas ta sam ja uradio, zar ne? Doi u i do tebe, ali prvo u svoju biljenicu... Zanima vas ta sam ja uradio... Ja..." "Ne pridaji sebi toliku vanost, ovjee", ree Muhidin; izgledao je raspoloen. "Ja sam postao aga. Refik ovu rije smatra nepodesnom. Eto, postao sam neto poput toga... Otili smo kod notara i gotovo... Rastao sam se i od vjerenice." "Jesi li se od vjerenice rastao pomou notara?", upita Muhidin.

"Shvati, ovjee", ree Refik, "pred notarom je uzeo imanje...", pa se okrenu Omeru: "Zar se taj posao ne moe obaviti u katastarskoj upravi?" "Ti si sad popio, a ti jo nisi, ali obojica ste ve pijani!", ree Muhidin. "Ti pij aj. Tebi je alkohol zabranjen!", uzvrati Omer. "Rekao sam da sam se rastao od vjerenice... Kako se to dogodilo? Sta se dogodi kad se do datuma svadbe mladoenja skriva, ako se ne pojavljuje? Napisu pismo... Da, Muhtar-beg je napisao pismo mom tetku. Da ga vidi, Muhidine, oduevio bi se. Naravno, moda bi ga sad prihvatio s ozbiljnou. Nema veze. Sreom, nisu se bavili niskostima kao to je vraanje vjerenikog prstena. Eto, ispriao sam." "Dobro. Sta tamo radi? Ispriaj i to", ree Muhidin. "Poslije e i ti ispriati, ha... Tamo ustajem ujutro, pronalazim sebi neki posao. Popravka agregata, kamiona, podmazivanje pumpe za vodu, ili neki slian slian posao... Nisam se uputao u neto drugo, jer sam do sad bio gost. Sad je red na zemlju. Potom, povremeno, radi kupovine sitnica, odlazim u Kemah, a radi druenja u Erzindan. Jaa, tamo imam svoje prijatelje: valiju, doktora... Igramo poker, askamo, pijemo. Toliko, eto... Je li dobro? Sad ti priaj, da ujemo. Ili ti priaj, Refik." "Ja sam ti maloas ispriao, ali da ponovim zbog Muhidina", ree Refik. Ono stoje ispriao Omeru, ispriao je i Muhidinu. Potom, odjednom se okreui prema Omeru, upita: "Sta Muhtar-beg kae za mene?" "Nikada nisam mogao zamisliti da e ti, ovjee, biti zabrinut zbog takvih stvari", ree Muhidin. "Nita nije rekao. Svidio si mu se, vjerovatno. Ali, mene uope nije volio, to znam!" "Je li se neto dogodilo meu vama?", upita Refik. "Red je bio na Muhidina", ree Omer ljutei se na neto. "Muhtar-beg me nije volio, znam. Kad mene vidi, shvati besmisao ivota!" "Opet se smatra vanim", ree Muhidin, pa, kao da se ustee, dodade: "Ne ljuti se, duo... Naravno da ne znamo ta se dogodilo...", i poe jesti salamu iz tanjira. "Ee, hajde ti priaj", ree Omer... "Zar ti nee priati? ta pria, ta pije? Da bar nisi ni doao..." "Dobro, popit u i ja", ree Muhidin i odjednom ustade. "Hah, tako! ivio, ovjee!", povika Omer. "To je prijateljstvo! Prijateljstvo se, eto, u takvim..." 57. Meduze "...Vremenima poznaje!" "Zato rekoh da u piti?", pomisli Muhidin; zabranio je sebi alkohol, ali sad ne moe misliti da e biti neke tete; bojao se da e doivjeti besmislenom svoju vjeru, koja to zabranjuje. "Hajde, hajde, ve si odluio... Uzmi tu au..." Muhidin uze au koju mu je Omer pruio. "Ali, nemoj misliti da pijem zato to si me ti prevario", ree. "Znam, ti se ne da prevariti, ti se da nagovoriti. Ti si avo! Znamo to... Ali, ne znamo ovo: Koji te avo napravi panturanistom?", Omer iskapi au prasnuvi u smijeh. "Zatrovan si ti. Ti si kulturom zatrovana jedna..., jedna..., jedna..., meduza, razumije li?!", povika Muhidin.

"Zato meduza?", upita Omer. "Spopalo te pjesniko nadahnue?" "Aaa, ni ja nikako ne volim meduze", ree Refik. Muhidin se nasmija. "Staja znam. Dolo mi, eto, navrh jezika", ree. "ivio!", povika Omer ustajui. "Vidi ta u ti sad uraditi... Poljubit u te... S obzirom na to da jo nisam pijan, niko nee moi rei da sam bio pijan i poljubio te", pa se odluno priblii se Muhidinu i poljubi ga u obraze. "Uredu, sad vie nema zahlaenja, zar ne?", upita Refik. Muhidin se osjeao priklijeten u stupici, ali nije previe obraao panju. "Neka mi neto malo drukije pree preko glave", pomisli umirujui se. Otpi gutljaj iz ae u koju je Omer natoio. Potom jo jedan i pomisli: "Nakon to se popije, isto je i gutljaj i bure!", pa isprazni cijelu au. "Eto, sada, zapravo, poinjemo!", ree Omer veselo. "Pij i ti, Refik... Ali, ti ionako nema potrebe piti..." "Da, on je, inae, uvijek dobar... Ih sve uspijeva vidjeti onako kako jest...", ree Muhidin. "Sretan je, hou rei..." "Prijatelji, nemojte misliti da sam veoma sretan...", uzvrati Refik. "Onda, priaj o svojim problemima, da ujemo!", ree Omer. "Ispriao sam, priam... Ja sam nespokojan u ovoj kui... Zatim, nisam zadovoljan ni poslom... Jedan novi ivot..." "Traga i ne uspijeva pronai", ubaci se Muhidin ljutei se. "Ne vjerujem u to, Refik, ne vjerujem!", ree. "To to se naziva traganjem ne daje nikakav rezultat, osim to nastavlja sa svojim prijanjim ivotom... U meuvremenu, to to si rekao, da, rije traganje, to sam ja koristio... Nema veze, ti radi to da bi umirio savjest. Kakvih problema ima da bi tragao?" "Sve mi se ini banalnim. Ne mogu raditi ono to sam ranije radio." "Koliko puta si mi to rekao, ovjee!?" "Da, tako", ree Refik i pokunji se kao prijestupnik. "Ne ide, prijatelji, ne moemo otpoeti", ree Omer. "Ponavljamo iste stvari. Meni je dosadno!" "Vi ste bez vjere", ree Muhidin. "To je ono to vas ini runim." "Mi ti, dakle, izgledamo runi?", uzvrati Refik. "Teoretski, tako je", odgovori Muhidin. "Stavie, polahko vas, kao prijatelj, poinjem tako doivljavati." "Ionako se moe rei daje nae prijateljstvo zavreno", ree Omer. "To govori iz svoje oholosti", uzvrati Muhidin. "Uznemirio si se zato to nisi ti taj koji je to prvi rekao..." "Ne... Dobro, recimo daje tako... Ali, najvanije je, zapravo, tvoje bjea-nje od nas! Zato bjei? Kae da si, ak dok si i ovamo iao, htio ii negdje drugdje, da nema vremena. Zar je vrijeme toliko bitno? Uope ne mislim daje tako. Boji se da te ne podvrgnemo ismijavanju. Koliko god su grozne tvoje panturanistike pjesme, isto toliko su i smijene, burazeru moj!" "Nisam trebao dolaziti ovamo!", povika Muhidin. "Smijene, dragi Muhidine, ta mogu, smijene", ree Omer. Muhidin ispi jo jednu au. "Sta ti kae, Refik? ita li ti njegov asopis?"

"itam." Muhidin se odjednom prodera: "Ti si jedan od onih koji, zbog straha da ne ispadnu smijeni, nita ne uspijevaju uraditi. Nasmrt se boji uraditi neto da to ne bi ispalo smijeno, banalno i povrno. Zato nita ne moe uraditi. eli da o tebi niko nita ne misli. Boji se biti banalan, ali nema straha da bude ruan. Zato? Jesi li uope o tome razmiljao?" "Stvarno, nisam nikada razmiljao", odgovori Omer uz podrugljivi osmi-jeh. Ali, Muhidin je shvatio da gaje ranio. Osjeajui daje upravu, upita: "Zato se toliko boji da ne ispadne smijean, a ne boji se biti ruan i nepravedan? Da, moda je, kao to sam to i ja nekada govorio, tebi najbitnije biti pronicljiv... Ali, zato bi te napravilo glupim to to bi neto uradio? Zato bi vjerovanje u neto, ta god bilo, nainilo ovjeka glupim?" "Ja vjerujem u sebe", uzvrati Omer; nastojao je izgledati veselo. "Vjerovao si... Trebao si biti osvaja, zaraditi mnogo novca, htio si osvojiti Istanbul, Tursku... Odlaem ustranu nakaradnost tog poriva. To nisi ni uradio... Nisi se oenio zato da drugi ne bi ismijavali tvoj brak. Nita ne radi. To je zato to uvijek tei pronicljivost gurati u prvi plan. Misli da e, ako neta uradi, izgubiti pravo na kritiziranje, ne, ne, samo ismijavanje. Ne eni se, jer onda nee imati pravo brakove drugih doivljavati prostim, runim, prosjenim i povrnim. Pobjegao si i iz Istanbula. Sklonio se tamo. Zato dolazi ovamo? Zato da vidi ta je ko uradio. Oraspoloit e se vidjevi koliko su svi prosti. Ti sam govori da si ovamo doao iz znatielje, zar ne? Ne dolazi ovamo zbog znatielje, nego, eto, zbog ovoga, dolazi zbog nesvianja. Mogu zamisliti tvoje uzbuenje kad si uzeo u ruke moj asopis: Ko zna kakvih smijenih stvari ima? Molio si se sam sebi da ih, ako Bog da, ima..." "Jesam li ja toliko prost, Muhidin-bee?", upita Omer. "Moda si sloen, ali meni je ta situacija toliko prosta", odgovori Muhi-din. "Dobro, reci, da ujem!", ree Omer. "Moe li se i ivjeti i ismijavati? Moe li ovjek biti i sretan, a i da iznosi kako je sve runo, onako kao u stvarnosti?", pa sam odgovori: "Ne moe to." "Moe", ree Muhidin. "Moe, moe. Ako vjeruje, moe!" "Ali, ionako je smijeno ono u ta ti vjeruje! Osim toga, sumnjam i da vjeruje!" "Onespokojen si, boji se, zar ne, mog vezivanja za neto?" "Ne! Samo kaem da mi se ini smijenim. A, zapravo, zato to te poznajem, zanima me kako se ponaa meu ljudima..." "Meu kojim ljudima?", upita Refik, koji je polahko pio. "Meu turskim nacionalistima, prijatelju, meu panturanistima!" "Nemoj ih vie spominjati tim runim, podrugljivim jezikom, uredu?!", ree Muhidin. "Niko mi ne moe oduzeti pravo da o svemu govorim kako hou", odgovori Omer. "Veoma runo, veoma prosto... Vrlo, vrlo si zaluen samim sobom", ree Muhidin. "Kao, tvoje je pravo da pria o svemu! Da ismijava! Na ta se oslanja dok to radi? ta je tebi ispravno? ta si ti? Nita! Ali, ja sam te vidio i na vjeridbi. Svima si se smjekao. Svi su te voljeli. Tada je u tvom dranju i u tvojim pogledima bilo neto jadno, neto to je govorilo: Ne ismijavaj me, Muhidine! Volio bih doi tamo, u Kemah, u Alpe, gdje god da je, da te vidim u svakodnevnom ivotu." "Momci, molim vas, prestanite!", ree Refik. "Plaite me. Najbolje je da ja ispriam neki vic da se oraspoloite. Koji da ispriam?", pa je razmislio, ali nije uspio nai ono to je traio. "Ja sam se, zapravo, plaio da ete se vas dvojica udruiti i da ete me

zadirkivati... Prije je bilo tako, ili se meni tako inilo. Ali, vi ste zaboravili da ste dugogodinji prijatelji..." "Brate, sve ima svoju granicu", ree Muhidin. "Vidi, vidi, nastoji omekati atmosferu", ree Omer. "Da omekam atmosferu, da ne kaem ono ta mislim o njemu, ako i kaem, da kaem malo mekim rijeima. To hoe. Zato je maloas i izbacio onu srceparajuu tiradu. 0, ininjeri, budite blagonakloni prema meni, postao sam vjernik, kae. Alija moram ismijavati, dati pravo svom razumu, postoje za mene, da, kao to rekoh, dragi Muhidine, razum dolazi iznad svega... ivio razum!", pa se okrenu prema Refiku: "Eee, ima li ikakvih vijesti od herr Rudolpha?" "Ima, dopisujemo se..." "Ko je to?", upita Muhidin. " Nijemac. Ali, nije od vaih! Potovan ovjek!" Refik poprimi povrijeen izgled. "Nisam uspio shvatiti ismijava li ili si ozbiljan", ree. "Eee, ta ja znam, ovjee!", povika Omer. "Prema emu ismijavanje, prema emu ozbiljnost? Ne znam. Haaa, rekoh razum, zar ne? Vidi, taj ovjek...", pa se okrenu Refiku. "ta piete jedan drugome? Iste stvari, isti razgovori?", i rukom naini pokret omalovaavanja: "Prosvijetljenost, tmina, due, ideje, ropstvo... Drugo? Jo uvijek je to?" "Da, to", odgovori Refik. "Kakve su to prosvijetljenosti tame?", upita Muhidin. "Ciste, bezazlene i, kao dua, lahke rijei, dragi Muhidine, koje nee moi spoznati ljudi to su, poput tebe i mene, zaglibili u blato svojih pouda i strasti", ree Omer. "Zato to je Turska, ili Istok, zemlja budala i gadosti..." "Nije tako, uope nije tako", umijea se Refik. "Ee, e, priaj, priaj!", ree Muhidin i, uzbuen, ustade. "Razumio sam", nepromiljeno e Muhidin i otro pogleda Refika, ali kad uoi da se kao malo zastidio, shvati da je pogrijeio. "Nisam mislio da e tvoja naivnost dospjeti do odvratnosti", ree. "Spominjao si mi nae barbarstvo, svjetlost razuma, ali, ako e pravo, toliko nisam oekivao... Dopisuje se sa kraninom i..., pa, vidjevi da se Refik snebiva, dodade: "Ionako si mi uvijek sliio kranima! Rekao sam: Ti si se evropeizirao!" "ta se dogaa, ovjee?", upita Omer. "Ozbiljno to govori?" "Izgleda da sam pretjerao", pomisli Muhidin i iznenadi se to mu Refik nita nije odgovorio. "Mora da je on doista sretan", pomisli. "Nije svadljiv i agresivan. Sad vjerovatno razmilja o tome kako razmilja ispravno, ali to mi nije odgovorio. Uskoro e aliti i zbog mene." Okrenuo im je lea i hodao po sobi. Najednom se okrenu: "Nisi se valjda naljutio, Refik", ree. "alio sam se", ali se pokaja to to ree. "Znam, Muhidine, ti si dobar ovjek", uzvrati Refik. "Hoe, dakle, rei da moje ideje brane loi ljudi?", upita Muhidin; prvi put se istinski zainteresirao ta se dogaa u Refikovoj glavi i zbunjeno se prisjeti da ga je jednom zatekao da ita Holderlina. "ita li jo uvijek Hol-derlina?" "Je li i tebi priao o njemu?", upita Omer. "Eto, onaj Nijemac ga je i-tao. "Nije priao, vidio sam. Nauio si, dakle, od Nijemca. ta si jo nauio od njega?" "Neto poput onoga to si ti nauio od Baudelairea...", odgovori Refik. "Jesi li dobio odgovor?", ree Omer i prasnu u smijeh. "Eto, to se zove stavljanje kamena u njegovu rupu!"

"Ne, nije, nije to to!", ree Refik. "Oni ne slie jedan drugome. Holderlin malo traga za neim zdravim. Ili on..." "Zdravo? Vidi, to je nova rije", ree Omer. "Ja se vie ne bavim time. Ali, ako mene pitate, nema razlike meu njima. Obojica su isti", ree Muhidin. "Da, ne znam ni ja...", ree Refik. "Ne znam. Nita ne znamo. Moramo jo mnogo itati. Svi trebaju itati. Da, da barem ohrabren alkoholom kaem: Mislim osnovati izdavaku kuu. elim objaviti dobre knjige, koje na najbolji nain svakome pruaju mogunost itanja Rousseaua, Defoa; svakome dobre i jeftine knjige", pa stidljivo pogleda u svoje prijatelje. "ta kaete?" "Bankrotirat e", ree Omer proteui se. "Novac nije bitan", uzvrati Refik. "A zato bih bankrotirao? Kad e narod itati neto dobro?", i pogleda u Muhidina. "Smatrate li da sam previe sanjar?" "Renesansna kultura... Grki klasici", promrmlja Muhidin, a potom se, ne shvatajui da gaje obuzeo alkohol, naljuti sam na sebe. "Da, oni", ree Refik uzbueno, ali, vidjevi svadljivo Muhidinovo lice, okrenu se Omeru: "Da, upravu sam; to je ono to nam treba. Juer sam bio na Hejbeliadi. Moj brati je osuneen. To je grozna ceremonija! Veoma runa. Djevojke i ene okupljaju se oko osuneenog, zatim dolazi onaj maioniar i oni..." "ta pria ovaj?", pomisli Muhidin. "Ja sam se ve napio. Idem sjesti. Koliko sam aa popio? Nisam obraao panju. Da bar neto prezalogajim." Metnu na tanjir malo salame i prenog patlidana. Teturajui se, sjede na praznu fotelju pokraj Omera. "Ee, pa vi ne sluate!", ree Refik. "Da, niko nikog ne slua", ree Omer. "Napili smo se kao luaci. Ne, nije zbog toga. Vjerovatno vie nismo interesantni jedni drugima. Svako misli na sebe. Svako je zauzet svojim ivotom. ivot! ta smo mi uradili? Nita!", ponovo napuni au. Omer se Muhidinu uini odvratnim. "Ti pria o sebi, ne o nama, o meni", ree. "Dobro, dobro", uzvrati Omer. "Stani, stani... A gdje je ono da e se ubiti ako ne postane dobar pjesnik?!" "Pa, kaem... Ja sam se promijenio od glave do pete", ree Muhidin. "Napustio sam i tu vrstu poezije, tu vrstu pesimizma. Inae, ono to sad piem ak se ne moe ni nazvati pravom poezijom..." "Da, pjesme...", promrmlja Omer. "Pjesnitvo sam ostavio malima", ree Muhidin. "Poeziju sam ostavio malim ljudima, prostim duama!" "Jesi li vidio, jesi li vidio...? Ne moe se ubiti! Zar nisam rekao? Rekao sam ti da e nai neki izgovor..." "Pa, ne znam zato jo uvijek priam sa nekim ko ne eli biti jadni Turin", uzvrati Muhidin. "Ne boj se, dragi moj, brzo e zaboraviti dananji dan", ree Omer. "Osvaja, ha...? Vidi ti osvajaa!", promrmlja Muhidin. "Mislio sam da nijedan osvaja ne moe biti toliko bijedan, bezvjeran, jadan i savladan. To bi, vjerovatno, trebao biti savremeni osvaja... Savremeni osvaja! Jadni osvaja je savremen, ali zemlja u kojoj ivi nije savremena... Kako se kae, Refik, ti zna bolje? Treba rei da zemlja u kojoj ivi

nije prosvijetljena, zar ne? Eh, ta e onda osvaja raditi? Nee biti osvaja; srdi se! On u sebi odgaja svoje strasti i poude... Udubi se u sebe i pogleda: Jao, kako sam ja uzvien! Ali svijet je nepodnoljiv! Misli ta e raditi ako nee ismijavati! Zar ne, osvaja? "Dobro, a ti? Donio si odluku da se umijea u masu! Ili zato to si bio sasvim lo pjesnik... Nastoji zaboraviti svoj razum, ali on dolazi za tobom zato to si se, kao to meni ree, i ti zatrovao kulturom, i ti, i ti... Nikako da zaboravi svoj razum... Nisam siguran ni da vjeruje u turski nacionalizam... To bi i ti trebao znati, ali tjei se da, navodno, neta radi... Mi, nas dvojica, ne moemo vjerovati ni u ta. To znam. Za Refika ne znam." "Ma, hajde molim te, Rastignac! Ja sam Turin", ree Muhidin. "Jasno mi je da sam pogrijeio to sam doao ovamo. Ovaj va prljavi, bijedni ivot je daleko od mene... Ja, sa svojim portvovanim, idealistikim prijateljima koji su povezani istinskim bratskim osjeajima..." "Aa, via li jo uvijek one vojnike?", upita Refik. "To su dobri momci!" "Vojnici?", upita Omer. "Pravi vojnik, vojnici...", proapta. "Uzeo si ih pod svoje tutorstvo?" "Zato dooh ovamo, moj Boe, zato dooh ovamo?", promrmlja Mu-hidin. "Ovdje je runo... Ovaj bijedni mangup... Zato dooh, zato toliko popih? Zato sam sad ovakav? Zato sam ovakav...?" "Uzeo si da im soli pamet", aptao je Omer. "Vojnike, znai... Hajde, proitaj nam jednu svoju pjesmu. Proitaj nam jednu tipa Kizil Elma33, Bo-zkurt34... Hah, hah... Mora da pie i da se prije svih sam smije... Zato to je i on meduza..." Omer je naslonio glavu na naslonja fotelje i priao gledajui u tavan. "Meduza, meduza... Aaa, melcki lete po tavanu, ovjee!" "Prvi put vidi?", upita Refik smjekajui se. "Gdje je zahod?", upita Muhidin. "Kako si brzo zaboravio? Gore", odgovori Refik. "Ala turka zahod je dolje!", povika Omer. "Da se malo pljusnem vodom po licu", pomisli Muhidin izlazei iz salona. Poe uza stepenice. Umiri se kad mu njihovi glasovi postadoe daleki. "Da, Muhidine, bila je greka to to si doao ovamo, ali ti si ovjek koji to moe ispraviti", promrmlja da bi se smirio. "Kasnije u napraviti kahvu... Proetat u. Koliko je sati...? Dva... Ba najtopliji dio dana... Otii su kui i prilei..." Na srednjem spratu u otkucaje sata. "Ko je ovo navio? Refik... IH u toku sedmice doe Osman i navije ga. ele da ne prestaje kucati!" Proe paljivo pokraj sata sa velikim klatnom, kao daje izbjegavao da ga dodirne. "Zato se plaim tog sata? Mogu ga i razbiti", pomisli dok je otvarao vrata na zahodu. "kolske godine su najbolje godine", promrmlja dok se umivao i prao ruke, prisjeajui se prvih godina prijateljstva sa njima. Izlazei, opet u sat i naljuti se. "Razbit u sat! Tome e se veoma iznenaditi. Jadni Osman, nee moi nita navijati, nita vie nee moi sastaviti", pomisli. Na tronocu pokraj sata bila je pepeljara. Uze je i podie ruku da bije bacio na sat, udari, ali se nita ne dogodi, jer se u posljednjem trenutku suzdrao i usporio ruku. "Nije se razbio", pomisli. "Nisam razbio." Ostavi pepeljaru. Bez razmiljanja ue u biblioteku. "Godinama smo ovdje igrali poker", pomisli. "U kakvom smo sad stanju... Ne, ne, ja... Otii u kod Gijasettina Kagana i rei u da su ostali, Mahir Altajli, izdali... Da radim sa vama... asopis va..." Odjednom ugleda Devdet-begovu sliku. "Devdet-beg... Dev-det-begov ivot", promrmlja. "Stvari, stvari, jedna porodica, guva, veselje, srea!"

Devdet-beg je gledao u Muhidina govorei: Ha, ni sluajno! Budi oprezan! Izie iz sobe. Upravo kad je htio sii, obuze ga znatielja. "Sta ima 33 Kizil Elma (crvena jabuka) - ideja panturkizma o stvaranju velike imperije od svih turskih naroda (op. prev.) 34 Bozkurt (sivi vuk) - simbol turskih nacionalista (op. prev.) u drugim sobama", promrmlja. Otvori prva vrata pred sobom. To bi trebala biti Osmanova i Nerminina soba... Zato to su bili zatvoreni kapci, unutra je, kao i u drugim sobama, bilo mrano. "Veliki krevet... Trgovac i njegova supruga... Miris sapuna i parfema... Kadife, fotelje... Ovdje ive..." Dolo mu je da sve porazbija. elio se i smijati, ali nije bio ustanju. Podigao je prekriva sa kreveta, ispod jastuka je izvukao Osmanovu pidamu, razmotao je, pogledao... Bila je plava sa bijelim prugama, ali se po kragni vidjelo daje to ipak pidama bogataa... "Neu vie oblaiti pidamu", pomisli. Nastojao je zamisliti Osmana dok u pidami razmilja o trgovini ili dok, glasom koji mirie na sapun pria sa Nermin. Potom sve ostavi na svoje mjesto i ue u sobu na drugoj strani. "Devdet-begova soba, njegov krevet", ree, razgledajui. Na zidu je opet bio Devdetbeg, opet je, izgleda, gledao govorei: Zaboga, pazi! Muhidin pogleda na krevet mislei kako je tu godinama leao Devdet-beg. "Devdet-beg, Devdet-beg", promrmlja. Kao da zau neko bajramsko veselje. Kao da su se vrata otvarala, zatvarala, dolazi masa gostiju, druga masa izlazi, priaju, smiju se, prepriavaju dosjetke, ive, a Muhidinu je preostalo da izdaleka slua glasove. "Pijan sam", pomisli. U uglu, koji je bio u prilinoj tami, ugleda ormar; potra i otvori ga. Na jednoj strani bile su povjeane Nigan-hanumine haljine. One ga nisu zanimale. Poe otvarati ladice na drugoj strani. Pekiri, stolnjaci, svileni tofovi, nekoliko porce-lanskih findana... Odjednom osjeti vrtoglavicu. "To koriste... Koristei to, ive vjerujui ivotu!" Strahujui da se ne svali na pod, pomisli da se baci na krevet. "Da barem ovdje malo prilegnem. Ustat u ako neko doe. Otii u kod Gijasettina Kagana, rei u da su ostali ostavili nacionalizam. Sta e mi rei? itam Vae tekstove... Krevet je mehak... ujem sat! Mahir i Hajdar! ujem li korake? Sad ionako ustajem. Da ustanem da ne bi pomislih da sam pijan... Da ustanem i da Refiku kaem da sam dobro... Doao je! Malo sam, eto, prilegao. Takav je ovjek, kad, naravno, malo popije! Nekoliko godina..." "Hah, tu si? Sta radi, ovjee? Legao!" Bio je to Omer. "Je li ti loe? Da povrati?" "Nije mi nita", odgovori Muhidin ustajui. "Aa, otvorio si ormare. Pregledao si, zar ne?" "Da pogledam, rekoh. Da vidim ta imaju. Kakve su stvari", odgovori Muhidin nastojei se smjekati. "Veoma si nesretan, zar ne? Stvari! Neto Nigan-hanumino?" "Zatvori, zatvori! Ide, izgleda, Refik", ree Muhidin. "Ne zna ta e uraditi sa ovom kulturom, zar ne?", upita Omer gledajui ladice, stvari, izuzetno istu sobu. "Devdet-beg je opet dobar", zapomaga Muhidin. "Druga, Osmanova soba je jo gora." "Niti moe biti sa ovom kulturom i stvarima, a niti bez njih... Ljuti li se na ovu kulturu ili na sebe? Srdi li se na ove stvari ili na svoju neodlunost?", upita Omer popustljivo klimajui glavom. "Kamo sree da moemo biti kao Refik!", uzvrati Muhidin. "Rukovi, izmjenjivanje osmijeha, zabave...", ree Omer zatvarajui ladice. "A ti ovo..."

"Brzo zatvaraj... Da, ta ima? Zar nisi shvatio da sam se alio?", ree Muhidin. "Povjerovao si, dakle, mojoj ali?" Dok je Omer zatvarao ormar, ude Refik. "ta se dogodilo, momci?", upita. "Uh, kako je ovdje zaguljivo!" "Traio sam pekir", ree Muhidin. "Zabrinuli smo se za tebe. Dobro si, zar ne? Mi smo krivi. Zar piti na ovoj vruini? Ovu sobu treba prozraiti! Poslije u napraviti kahvu" Refik rairi zavjese, otvori prozor i kapke. Sobom se rairie ist zrak i blistava svjetlost. "Oh, kako je lijepo vani!", ree Refik. "Kako je lijepa ova baa! Pue! Da kahvu popijemo u bai. Osvjeilo je pod drvetom. ujete li cvrke?" "Sa vama dvojicom vie se ne mogu viati", ree Muhidin. 58. Nedjelja "Pobogu, dragi Osmane, polahko vozi!", ree Nigan-hanuma "Kako u voziti, mamice? Ne prelazim pedeset", uzvrati Osman. "Ne mene, ne mene, gledaj kud vozi!", ree Nigan-hanuma. "Gledam kud vozim, ali me vi...", proapta Osman i poprimi izgled kao da zbog srdbe nije uspio dovriti reenicu, ali nije bio ljut. "Keriman! Poslije podne u se vidjeti sa Keriman", pomisli i smiri se. Nedjeljom popodne su se sastajali u stanu koji joj je Osman zakupio. "Aa, pustite se vie te igre. Razgledajte okolo", ree Nigan-hanuma. Kao to su to radili prilikom svake vonje autom, Demil i Lal su se opet igrali mire. Osman nije znao pravila igre, ali je znao da djeca zatvaraju oi i da ne gledaju kroz prozor. "Hajde, djeco, ostavite igru, vidite, prolazi parobrod!", ree Nermin. "Ljutite svoju nenu. Ovaj izlet je radi vas, a vi zatvarate oi!" "Vidjeli smo sve to idui tamo", odgovori Demil Nigan-hanuma prasnu u smijeh. Nasmija se i Nermin. Vraali su se iz uobiajene vonje nedjeljom ujutru. Bio je poetak septembra, ali je bilo toplo. Ove godine su se ranije vratili sa ostrva. Kad izbi rat, Nigan-hanuma ree da se stalno seldra i da eli biti kod kue. Mrtila se na one koji su govorili da neemo ui u rat, da e, ako i uemo, biti sigurnije da ostanemo na ostrvu, a govorila je i da eli obaviti pripreme za Ajinu vjeridbu. Do vjeridbe je bilo najmanje jo tri mjeseca, a rat je bio veoma daleko. Ali, zato to je namrteno Nigan-hanumino lice bilo vanije od svega, preseljeno je na Nianta. "Eto, jo jedna nova godina", pomisli Osman. "Opet emo nedjeljom ujutro autom ii na Bosfor, opet emo uzeti ribu, opet firma..." Po-mislivi da e rat oteati trgovinu sa Njemakom, obuze ga panika koja ga je posljednjih dana esto obuzimala. "Da se od vruine riba ne usmrdi?", ree Nigan-hanuma. "Bila je veoma svjea", ree Nermin. "Opet ti, Aja, keri, uzmi ovaj paket u krilo", ree Nigan-hanuma. "Dat emo da se to ispee na rotilju, zar ne? Da bar Refikovi ne zakasne na ruak." "Nee, nee", kaza Osman. Nastupi tiina. Refik je prije tri dana za rukom saopio da ele stanovati u drugoj kui. Nigan-hanuma se prvo rasrdila, potom plakala, te je, zato to od sina nije uspjela dobiti zadovoljavajui odgovor, kao i sve druge neprijatnosti, i to povezala sa Devdetbegovom odsutnou. Ali, traila je, izgleda, i druge razloge.

"Zato se oni odvajaju od nas? Reci, Osmane, zato." "Molim Vas, mamice, ne priajmo sad o tome!", odgovori Osman. "Sam je, eto, rekao... Soba im je, navodno, tijesna... Dijete raste!" "Pa, dajmo djetetu sobu koju eli", uzvrati Nigan-hanuma i okrenu se prema Aji: "Ti reci... Sta Perihan kae? Ti si bila dobra sa njom... Neto ti je rekla..." "Kae daje soba mala... Nita drugo nije rekla!" "Zato, zato?", proapta Nigan-hanuma. "I ti e se udati i otii!" "Tada emo, eto, kao i svi, sagraditi apartman", ne uspjevi se suzdrati, ree Osman. "Sagradit ete svoj apartman kad mene poaljete pokraj Devdet-bega", uzvrati Niganhanuma i htjede zaplakati. "Ah, Devdet-beg, Vi...", poe. "Keriman", pomisli Osman opet. "Poslije ruka... Sta da radim ako neu ii njoj? Keriman... Earpa!" Ljubavnici je uzeo earpu. Razmiljao je kako e joj to uruiti... Pred oima mu oivjee prvi dani braka sa Nermin. "Ostario sam", promrmlja. Krajikom oka pogleda Nermin, koja je sjedila pokraj njega. I ona se povukla u svoje misli. "Vie nije niko ni sa kim, ali to nije moja krivica", pomisli. "Ko je kriv? Eto, tako se dogodilo! Ali, firma je uredu." Prodaja se udvostruila odmah nakon izbijanja rata. "Dobro je i to to se Aja udaje za Remzija", pomisli. "Tako se vie ne bojim da e se firma raspasti. Naprotiv, jo vie jaamo." Poe se zabavljati ranijim matanjima koja su mu, zajedno sa jaanjem firme, padala napamet. "Zato da se i kod nas ne osnuje fabrika sijalica? Ili za elektrine instalacije... Ionako je otac oporuio... Sa Siemensom..." "I ovo su pretvorili u mjesto poara", ree Nigan-hanuma. Prolazili su kroz Beikta. Osman je u novinama proitao da e - da bi Barbarosino turbe bilo na vidnom mjestu - groblje biti izmjeteno, da e biti poruene stare kue i da e napraviti park. "Ovdje je stanovao jedan Refikov prijatelj. Gdje je on, nikako se ne pojavljuje?", upita Nigan-hanuma. "Muhidin?" "Ba je, nekako, bio naopak. Je li se na njih ugledao moj Refik?" "Mama, ne poinjite opet, molim Vas!" "Dobro, a o emu emo razgovarati...? Vie se nita ne pria." "Pa, izii emo sutra na Bejoglu", ree Nermin. Nigan-hanuma se poe smijati. Pridrui joj se i Aja. Osman se, isto tako, razveseli i jo jednom upita kako e pripremiti ribu. Potom Aja poe priati o ribi koju je jela u kui Fuad-begovih. Kad su ili Makom, Nigan-hanuma se prisjeti Kutsija-hanume, koja je umrla ovog ljeta, i rastui se, ali pred tevikijskom damijom pomisli na djetinjstvo i mladost i veselo poe priati o svojoj majci. Ree da e u toku sedmice ii u posjetu sestrama, a Osmana narui to nikako ne posjeuje tetke. Kad ugleda Azizov duan, pomisli da im baa vie nee biti ureena, a kad, izdaleka, ugleda kuu i graevinu koja je zapoeta pokraj kue, ree da ionako vie nee izlaziti u bau. Ali, kad to izie iz auta, krenu u etnju po bai da bi vidjela ta se dogaa na susjednoj parceli. Kada se pogleda u ogledalu u hodniku, Osman prvo pomisli na Keriman, a potom daje ostario. Odluujui da e manje puiti i daje to novina u sistematinom svakodnevnom ivotu, ustra uza stepenice, na zadnjim stepe-nicima pomisli da uope nije ostario, ue u sobu i pogleda je li earpa tamo gdje ju je sakrio. Bila je. Izie raspoloen iz sobe, a kad vidje da se Nermin penje uz stepenice, ue u kupatilo, s uitkom opra ruke i, prisjeajui se da je odluio iskoristiti meuvrijeme, sie, uze novine i poe itati. Novine su, od

poetka do kraja, bile pune vijesti o ratu: "Francuzi napreduju na liniji Sigfrid... Protunapad Nijemaca..." Prisjeajui se nekih filmova i godina iz vojske, pred oima je nastojao doarati situaciju u kojoj su ljudi koji ratuju i podijeliti njihove emocije, ali vijesti u njemu nisu pobudile nita osim osjeaja katastrofe i elje za skrivanjem. Osjeaj katastrofe nametnuo mu je razmiljanje o tome da je Istanbul bombardiran, da su izgorjela skladita u Karakoju i Sirkediju, da su unitene sve bilansne biljenice, vrjednosni papiri, svi kupci i zalihe, a sam je elio spavati dok se sve ne zavri i da ne izlazi s mjesta na kome se skriva. Odjednom primijeti da je drugi put zijevnuo i pomisli da mu je prijala kratkotrajna etnja Bebekom. Kad osjeti vitalnost, ponovo pomisli na Keriman, ta e sa njom raditi ovog popodneva, i neto jo uzbudljivije, te, osjeajui da eh kretnju, skoi na noge i, poput nestr-plivog djeteta, sie niz stepenice koje vode u kuhinju. U kuhinji su kuhar Jilmaz i Emina-hanuma istili ribe. "Kad emo jesti?", upita Osman i pomisli kako da e, kao i uvijek, oboje vrijeme mjeriti rijeima, a ne minutama, pa veselo promrmlja, kao da pjeva pjesmu: "Vrijeme je novac." "Jesu li stigli Rcfik-beg i njegovi?", upita Emina-hanuma. "Zar nisu stigli? U jedan su trebali biti ovdje. Stavite vi ribu odmah na vatru", ree Osman i kroz prozor vidje majku da eta po avliji. Nigan-hanuma je polahko etala baom. Zajedno sa njom, unuad su povremeno zastajkivala i gledala u susjednu parcelu. Nigan-hanumini pogledi bili su neprijateljski, a djeca su gledala nastojei shvatiti. Osman izie iz kuhinje. "Jedan, dva, tri, etiri, pet i est", brojei i, kako je to u djetinjstvu radio, preskaui posljednju stepenicu, nabrzinu ustra uz stepenice i ude u salon. "Ja sam bio dijete... Ovdje sam se rodio", promrmlja. "Prije trideset i tri godine!" Pomisli daje trideset i tri godine uzlazio uz ove stepenice, da se, izuzev nekoliko kratkotrajnih poslovnih putovanja i sluenja vojske, nikako nije odvajao od kue. Kad u uglu ugleda Nermin i Aju, opet obuzet navikom hvatanja ljudi na djelu, povika: "ta priate? Sta ima? Recite da ujem, recite!", ali se sjeti zbog ega je veseo, pa sjede i sakri lice iza novina. "Razgovarale smo o Ajinoj vjeridbi", odgovori Nermin. "Priale smo ta da obuem", dodade Aja. Skidajui novine sa lica, Osman se nasmija. Obradova se kad shvati da mu je osmijeh onakav kakav eli, da dolazi u znaenju: "S jedne strane, sluam vas, s druge itam novine, a sa jedne strane, eto, ivim". Ali, ugledavi oevu sliku na zidu, raspoloenje mu se zasjeni. "Imam ljubavnicu, to je veoma runo", pomisli. "Ali, ta mogu? Kako bih ivio da nije nje? Ne znam ta bih oekivao od ivota." Gledao je magazinsku stranu u novinama: Johnny Weissmller se rastaje od supruge! Sam nikad nije razmiljao o neemu takvom. "Kao domaica, kao majka moje djece, Nermin je neuporediva", promrmlja. Ah, zato to mu je dolo da se naljuti na nju, dodade: "Nerazumna je..." Razgovor u sobi je jo uvijek trajao. Prevrnu stranicu u novinama. "Dobro, kakvi su bili moji roditelji? Cijelog ivota otac nije poznavao nijednu enu osim moje mame! Da, poto je mama bila razumna. Sad je nervozna, ali prije je bila razumna." Zato to ovo objanjenje nije doivio kao dovoljno, ree sam sebi: "Oni su ljudi starog kova". Nije mu se dalo razmiljati staje time htio rei. "Ee, ta je sa tim jelom?", progunda, baci novine, ustade te, da bi ublaio nemir, promrmlja: "Ima i Selahattin, ima i Demirdi Mustafa, tavie i Fuad-beg je nekada imao ljubavnicu! Osim toga, Mustafina supruga je znala za njegovu i, navodno, nije putala glas!"

"O emu razmilja?", upita ga Nermin. "Staje sa Refikom i njegovim?" "Sad e", odgovori Aja. "To nije uredu", ree Osman, pa, osjeajui potrebu da obrazloi ta to nije uredu, dodade: "Nije uredu to toliko misle samo na sebe". Ne odgovarajui mu, Nermin i Aja su razgovarale. Osman se ushoda izmeu sedefne sobe i stepenica koje vode u kuhinju. "Kako si nervozan! Sjedi", ree Nermin. "ta e raditi popodne?" "Ii u u klub", odgovori Osman, sjede i ponovo otvori novine, poe itati, ah sad se ljutio na sebe zato to uzaludno mora ii u klub. "Neu dugo sjediti", pomisli. "Ui u i odmah izii! Pokazat u se svima! Ruak je, evo, gotov." Nigan-hanuma se polahko pribliavala. "Ee, gdje je Refik?", upita. "Nisu doli", odgovori Osman. "Servirana je riba. Hoemo li to poeti jo i odvojeno jesti? Samo je to nedostajalo!" "Sad e doi. Sad e doi!", ree Osman ustajui. "Ko im je rekao da postave ribu?", upita Nigan-hanuma. ,Ja sam rekao. Sad e stii, rekoh." "Ali, zar je to uredu?", uzvrati Nigan-hanuma. "Da bar za sofrom budemo skupa... Ako i to naruite..." "Draga mama, doi e, rekoh, doi e, sad e doi", bio je uporan Osman. Naljuti se kad shvati da mu je ruka posegnula za cigaretom. "Sta ovjek da radi ako ne pui, ako se ne zanima za drugu enu?", pomisli. Malo mu bi lake zato stoje mislio da mu je nainjena nepravda. "Vidjela sam susjednu parcelu. Dolo mi je da zaplaem", ree Nigan-hanuma. Osman klimnu glavom. Ponovo sjede. "Upropastie Nianta!", pa, poslije kratkotrajne tiine, Nigan-hanuma ree: "Kako je vrue". "Da, vrue je", uzvrati Nermin. "Gdje su djeca?" "Zar nisu bili s Vama u bai?" "Bili su u bai, ali..." "Evo, dolaze..." "Dolazi i jelo!", Osman se gotovo proderao. "Gladan sam kao vuk", ree mislei da su ga veoma udno pogledali. "Oh, oh! I mirie kao misk! A gdje je lovorov list?" Vidjevi da se Emina-hanuma nasmijeila, veselo sjede za sofru, ali primijeti da se majka nije podigla s mjesta. Zato to Nigan-hanuma nije sjela za sofru, nisu ustajale ni Aja i Nermin. Osman im se obrati. Ree da e Refikovi ubrzo doi. Salio se, ali Nigan-hanuma je uspjela sjesti za sofru tek nakon dugotrajnog pridobijanja Nermininim laskanjem, a ovu nevaljalost objanjavala je nedostatkom Devdet-bega. U to se u zvonce. "Doli su, eto", ree Osman. "Doli su, ali mi smo ve sjeli", ree Nigan-hanuma. Uoe Refik i Perihan. Jo uvijek su neto razgovarali. Ugledavi prisutne za sofrom, Perihan se osmjehnu. "Niste nas ekali? Dobro ste uradili", ree Refik. "Nismo dobro uradili, uope nismo dobro uradili", promrmlja Nigan-hanuma. "Gledali smo kuu", ree Refik. "Da biste pobjegli od nas, zar ne?", uzvrati Nigan-hanuma.

"Iznenauje me. Kako moete misliti neto takvo?", odgovori Refik milujui majinu ruku, koja je bila poloena na stolu, pa izioe da bi se oprali i promijenili odjeu. "Kako ova djeca postadoe ovakva?", upita Nigan-hanuma. "Dobro smo, majko, svi smo dobro, hvala Bogu! Sve je dobro, zdravi smo, firma je, takoer, dobro, zato jadikujete?", uzvarti Osman i naljuti se na sebe primjetiviu da nervozno poigrava nogama. Potom, tek toliko da neto kae, poe opisivati smijean dogaaj u petak u kancelariji, ali se sjeti daje to ve ispriao te ree daje riba lijepo pripremljena. "Kad poinje ramazan?", upita Nigan-hanuma. "Petnaestog oktobra", odgovori Osman. "Petnaesti oktobar... Jo mjesec dana, petnaesti novembar", ree Nigan-hanuma i okrenu se Aji. "Hoe li se ti vjeriti izmeu dva bajrama?", pa, prisjetivi se neeg, ree: "Kad bi bilo narani, pa da Jilmaz napravi kadaif sa naranom... Moe li se to napraviti sa mandarinom? Ee, gdje se zadraste, gdje? Riba je ohladila", gledala je Perihan i Refika koji su ulazili. "Plakala je", ree Perihan u rukama drei dijete. "Hajde sjedi", ree djetetu i krupno tijelo smjesti na visoku stolicu u uglu, a ona sjede pokraj nje. "Nali smo veoma lijep stan na Dihangiru", ree Refik. "Odluili smo da ga zakupimo poetkom oktobra." "To je skorojeviki kvart", ree Nigan-hanuma. "Ima pogled na more, mama", uzvrati Refik. "Osim toga, ima centralno grijanje, vidi se more, nov, blistavo ist sprat zgrade. Prostran je i ima velike prozore. Dobro je osvijetljen suncem. Zidovi su bijeli-bjelcati..." "Moja riba je gotova. Sta ima slatko?", upade Osman. "Eto, i to je dijete... Boga mi, i to je dijete", ree Nigan-hanuma i poe se smijati. "Da, da, veoma sam gladan", ree Osman prikljuujui se veselom raspoloenju. "Eto, lijepo ivimo", pomisli. "Volim ove nedjelje... Koliko je sati? Jedan i dvadeset... Ah, sad jo moram ii u klub da se pojavim!" "Dolazit ete nam esto, zar ne?", upita Nigan-hanuma. "Ja elim viati malu Melek. Dola je da me utjei sedmicu poslije Devdet-begove smrti." 59. Krah? Naravno da je veoma interesantno to to ste ininjer", ree Gijasettin Kagan. "Zato, gospodine?" "Ininjer koji se zanima nacijom, koji, prije svega drugoga, misli na svoju naciju", ponovi stari profesor; izgleda daje mislio na sebe. "elite li rei da se ininjeri ne bave pitanjima koja nisu kategorina?", upita Muhidin. "Da, kategorinost, kategorinost", promrmlja Gijasettin Kagan, ali se zastidje: "Izgleda da u mojoj teoriji rase pronalaze fiksnu ideju kategorinosti i nauke?" "Ko?" "Pa, oni, eto... Vai bivi prijatelji... Mahir Altajli i njegova okolina. Oni to, naglabanjem Rassen Psychologie, razvodnjavaju nacionalizam." "A, da", kaza Muhidin kimajui glavom. Muhidin podie obrve kao daje iznenaujue to stoje tek saznao. Malo prije je stigao kuu Gijasettina Kagana na Uskudaru. Ponovio je ono to mu je prethodno indirektno rekao telefonom: Napokon je shvatio da vie nee moi biti zajedno sa Mahirom

Altajlijem i okolinom, izdavanje asopisa Altiniik, iju je koncesiju posjedovao, htio bi nastaviti uz pomo iskusnog profesora... "Veoma brzo ste zaboravili stare prijatelje", ree Gijasettin-beg. "Ne, gospodine, nisam ih zaboravio", uzvrati Muhidin, ustade i krenu prema prozoru sobe ispunjene knjigama. "Ni oni Vas nee lahko zaboraviti... Pretpostavljate, naravno, da e osjeati veliki bijes prema Vama", djelovao je kao da neto zna. "Ne obraam panju na to", ree Muhidin. Kroz prozor je gledao u bau. U daljini se, izmeu listova voaka, vidio kokoinjac. "Veoma ste uzbueni! Hah, Rassen Psychologie! Ima li neko meu njima ko to zna pravilno izgovoriti?" "Mahir zna njemaki", odgovori Muhidin. "Njemaki... Sve uzima od Nijemaca. Zbog toga nas nazivaju faistima. Mi nismo faisti, mi smo turski nacionalisti!", pa, viui, nastavi: "Rekao sam mu to, nije razumio. Mislio je da glumim. Smatrao je da skrivam svoje pravo miljenje. Koja razlika moe biti izmeu istinskog miljenja, izreenog i primijenjenog miljenja? Stvarnost je ono to radim. Sluate li me? Muhidin se odmaknu od prozora. "Sluam." "Sluajte, koja je razlika izmeu toga? Kaem, mi nismo faisti poto smo Turci. Ljuti se na mene to nisam dovoljno jasan. Ali, nije to razlog ljutnje! Prati moje rijei, razumijete li? Ne razumijete." "Sta ovaj misli da je?", pomisli Muhidin srdei se. "Ali, Mahir je pametan. Da, pronicljiv je. Cijenim pronicljive i umjene ljude, makar mi oni bili i neprijatelji. Ali, ne moe se rei daje pravi neprijatelj. Idite i recite mu to!" "Mislim da ga vie neu vidjeti", odgovori Muhidin. "Vidjet ete, vidjet ete. Ljuti se pomire! Koliko nas je svih zajedno. Ove ljutnje su prolazne." "Mislim da nisu prolazne! Da sam tako mislio, ne bih doao Vama!" Gijasettin Kagan zatrepta starim, malim oima. Gotovo da je izgledao simpatino. Brzo ustade, kao dijete, a ne kao starac. "Da, da", promrmlja hodajui polahko i lice mu poprimi izgled kao da kae: "inim kao da vjerujem u ono to si rekao". "Da Vam jo jednom kaem da nemam namjeru uspostavljati kontakt sa njima", ree Muhidin. "Dobro, dobro", uzvrati Gijasettin-beg smjekajui se. "Neete se vie vidjeti sa njima! Povjerovao sam", pa zastde nasred sobe. "Zar se nee vidjeti", promrmlja. "Nee vidjeti Mahira!", pa malo stade, potom upita: "Dobro, ta priaju o meni?" Muhidin shvati ta zanima starog nacionalistu, ali upita: "Ko ta pria?" Obradovao se to se suoio sa ovakvim pitanjem; paljivo je gledao u lice Gijasettina Kagana. "Oni, oni. Eto, Mahir i njegova okolina!" "Ne govore neto lijepo, gospodine!" "Recite, eto, ta kau, recite!" Muhidin poprimi izgled kao da ne eli rei neto nepristojno. "I ovog sam preuveliao u svojim oima", pomisli. "Hajde, sine, recite ta kau o meni!"

"Govore da ste rasist koji cijeni ljude po obliku glave!" "Hah! To znam. Ja to i ne skrivam! Dalje?" "Vae miljenje smatraju neispravnim..." "Dalje, dalje! To ne elim! Sta kau o mom karakteru, o mom karakterur "Gospodine, s obzirom na to da emo zajedno raditi u asopisu, ovakve stvari, ovi traevi vie ne bi trebali imati nikakav znaaj. Prekinuli smo vezu s njima!" Gijasettin Kagan ga pogleda otrim pogledom, koji je govorio: "Ah, lu-kavko!" Klimnu glavom i okrenu lea Muhidinu. Sa stola uze cigaretu i pripali. "Mladii... Osjeaju li mladii potovanje prema meni?", proapta. "Govore da gajite kokoi u bai, gospodine", ree Muhidin. Pomuti se lice Gijasettina Kagana. Obrazi se, kao da ih neka nevidljiva ruka vue, zategnue prema elu, a vilica se opusti. "Da, znam, opet se topim od zadovoljstva, ali ovaj put je ispalo loe", pomisli Muhidin. "Zato sam to morao rei. Sam sebi kopam mezar!" "ta, dakle, kau? Kokoi? Ostario sam! Nemam elana! Tako?" Izgledao je kao daje ljut na Muhidina, a ne na one koji traaju. "Nemojte Vi, gospodine, gledati na njih", ree Muhidin, a pomisli da je brzo svario rijei. "Ko to govori? Mahir? Pa, ja sam ga odgojio!" "Sve nas ste Vi odgojili, gospodine", ree Muhidin sjedajui na mjesto na kom je maloas sjedio, ali osjeti nespokojstvo zato to starac nije sjeo. "To sam naglasio i u tekstu koji sam napisao o Vama!" "Recite, ako uzmemo historiju kao osnovu za turski nacionalizam, koja je, onda, razlika izmeu toga i nacionalizma Narodne partije i narodnih domova?" "I ja tako mislim." "Osim toga, poeo je rat. Ako e ovaj rat proizvesti novi svijet, onda i mi trebamo rei neto novo. Kakva korist od ponavljanja nacionalizma narodnih domova? Objasnite im to!" "Ja njih, gospodine..." "Doista! Rekli ste", ree Gijasettin-beg i sjede za sto. Na licu mu je bio osmijeh koji Muhidin nije uspio shvatiti. Pogleda na papire i knjige na stolu, a potom i na sat. "Da. Tako, dakle, rezimirate razlog svoje posjete", promrmlja. "Kako rezimiraste?" Iznenaen ovom neoekivanom zvaninou, kao da paljivom doktoru ponavlja svoje probleme, Muhidin ree: "Sa Manirom Altajlijem i njegovim drutvom vie ne elim raditi u asopisu Altiniik. asopis emo zajedno osnovati na..." "Koliko, ono, Vi imate godina?" "Dvadeset devet." "Kako ste mladi! Ininjer ste, zar ne? Sta jo radite?" "Jo? Bavim se asopisom, gospodine!" "ime ste se ranije bavili?" "Ininjerstvom...", odgovori Muhidin, a upita se ta li smjera njegov domain. "Ne! Jo... Znam da ste pisali poeziju!" "Da, imam jednu lou knjigu poezije", ree Muhidin te pomisli kako gubi kontrolu nad situacijom i da uope nije uspio naslutiti ta starom nacionalisti pada napamet. "Zato lou?" "Zato to nisam imao vjere, gospodine." "Vjere, ha", promrmlja Gijasettin Kagan. "Jednu vjeru u svim vjerovanji-ma? "Ne! Ispravan stav", ree Muhidin, a upita se je li sagovornik pronicljiviji od njega.

"Umro Freud", ree Gijasettin-beg pokazujui novine koje su stajale pred njim. "Sta mislite?" "Kako?" "Jeste li uope itali? Kako Vam se on ini?" Muhidin nije uspio donijeti odluku izmeu biti pronicljiv i biti s vjerom. "Proitao sam." Gijasettin-beg poprimi zamiljen izgled i osmjehnu se: "Sa njim sam se sluajno upoznao u Beu. Da bi bio blizu seminaru orijentalistike, u Bergasse 9 zakupio sam sobu. Znao sam da se dolje nalazi neki institut, ali nisam znao koji. Jedne veeri mi vlasnica kue ree da me profesor eli vidjeti. To je bio Freud. Ree mi da se u institutu nalaze osjetljivi instrumenti te da, ako je mogue, po kui hodam u papuama. Ja sam bio proitao jednu njegovu knjigu i nije mi se svidjela. Rekao sam mu da za nas Turke ne vrijedi njegova tvrdnja da djevojica od est-sedam godina strastveno gleda svoga oca, da muko dijete strastveno gleda na svoju majku. Nasmijao mi se." Odjednom, kao daje Muhidina elio uhvatiti na djelu, stari nacionalist upita: "Sta vi mislite o njegovoj filozofiji?" "U izvjesnim pogledima mi se ini ispravnom...", odgovori Muhidin. "Eto, eto", ree Gijasetttin Kagan. "Smatram da Vi ne moete biti nacionalist! To sam, zapravo, znao!", kaza i ustade. "Ne razumijem?" "Vi ne vjerujete u turski nacionalizam!" "ta priate?!", zastenja Muhidin, takoer listajui. "Mislim da niuta neete vjerovati. Veoma ste samoljubivi i drski. Nastojite dokazati svoju pronicljivost." Stari nacionalist naini nekoliko koraka prema Muhidinu, potom uuti. Onda, polahko i poput maine sistematino, dodade: "Samo ste trebali shvatiti daje to neutivost prema ovjeku kao to sam ja. Ali, zanijeli ste se, gotovo je. U ovakav pokret se ne bi trebao uputati neko ko je sklon svojoj linosti i dostojanstvu...", pa se namrti. "Mahir je tamo povrijedio tvoj ponos i doao si meni. Zar nije tako? Sutra e ii nekom drugom. Hajde, hajde, idi odavde... Znam ja i Mahira. S njim se i viam... Kako gleda njegovu kerku?", pa krenu prema vratima. Nainivi korak prema vratima, Muhidin kaza: "Ne mogu rei daje ispao nesporazum." "Jo uvijek je zauzet sobom", ree Gijasettin-beg i uhvati za steku na vratima. "Smatra da je, kao, u odreenim pogledima Freud upravu! Jesi li namjeravao pokazati koliko si tolerantan? Ti ne moe biti dijete naroda koji ivi sa sabljom u rukama!", pa kao da mu natrenutak lice zasja. "Izvukao sam sve iz tebe. Ja sve znam. Kokoi, dakle, ha? Zato si to rekao? Samoljubiv si, ali sam te uzeo u aku!", otvori vrata. "Blento!" "Dobro, dobro", promrmlja Muhidin prelazei preko praga. "Kako ti se otac zove?" "Sta e s mojim ocem? Moj otac je vojnik", pomisli Muhidin idui prema vanjskim vratima. "Kako se zove? Hajdar! Alevit35", Gijasettin Kagan je iao korak iza Mu-hidina. "Mahir to zna, rekao mi je. Tvog oca poznaje iz vojske. Ne moe se, kae, rei daje bio naroito astan ovjek... Iznenadio si se, zar ne? Mahir mi je ispriao i kako te pridobio. Pao si u zanos kad ti je rekao da ti je otac veliki ovjek. Jaa! Zelen si ti!" "Ide za mnom, posmatra mi potiljak i govori", pomisli Muhidin. Otvorie se jedna vrata i izie mladi sa ajnom tacnom u rukama.

"Nee aj! Gost odlazi", ree domain. Muhidin se odjednom okrenu: "Pogrijeili ste, grijeite", promrmlja. "Moj otac je bio uzoran ovjek!" Stari nacionalist otvori vrata. "Moda sam pogrijeio kad je u pitanju tvoj otac, ali nisam kad si ti u pitanju ", ree pristojno. "Znam takve kao to si ti. Uradit e sve za svoju pronicljivost i ponos!" 35 Alevit - pristalica alevizma, ekstremne iijske sekte (op. prev.) "Kako Vi mnogo znate!", uzvrati Muhidin nastojei poprimiti podrugljiv izgled. "Znam, dakako! U najmanju ruku, znam da se ne radi sa takvim kao to si ti!", kaza i zavue ruke u depove. "Dobro, dobro, dosta!", ree Muhidin i okrenu leda. Preao je bau u tri-etiri koraka. "Gleda za mnom", pomisli. "Da se okrenem i pogledam? Zato!?" Nije se okrenuo. Izie na ulicu i krenu. Smrkavalo se. Bila je guva na kaldrmisanim ulicama Uskudara. Nebo je bilo isto i vedro. Muhidin ugleda nekoliko galebova. "ta se dogodi?", pomisli. "Maloas sam bio u dennetu, a sad sam u dehennemu! Tako sam izbaen iz denneta! Papiri su mi, navodno, nepotpuni! Smijeno!" Doe mu da se nasmije: "Iz opine trebam izvaditi potvrdu da nisam pronicljiv!" Sputajui sc, galeb mu se priblii, pusti krik i odletje. "Kia e", promrmlja Muhidin. "Kia... Svijet... Da, izbaen sam iz denneta... Zato?" Predosjeao je da se nee moi oraspoloiti, ali se prisiljavao. "Ah, to se matori rasrdi! Kako je smijean! Zato? Sta se dogodilo?" Iao je prema pristanitu. "Sta se dogodilo, ta se dogodilo, ta sc dogodilo?", proapta. "Rasrdio se! Zato? Naljutila ga je pria o kokoima! Uzmeniren je to mladii ne osjeaju potovanje prema njemu. Je li ga to naljutilo? Ne! Ljuti se na onu pohvalu koju sam napisao prije nekoliko mjeseci. A moda je i shvatio da smo ga ismijavali. Zato nije spomenuo taj tekst?" Odjednom zastade. "Sve zna!", promrmlja. "Mahir mu je ispriao sve o meni! Iako je u zavadi sa nji-me!" Obuze ga strah: "Da, moda, ona kavga nije bila lana?!", promrmlja. "Ali, sve one Mahirovc rijei ne mogu biti namjetene! Ako je tako, zato smo ga hvalili? Ne hvalili, hvalio! Primorali su me na hvalu! Iskoristili su me kao piuna!" Zbuni se. "ta se dogaa? Zato?" Odjednom promrmlja: "Sve je zbog tog Freuda! Da, zbog Freuda! Ali, ni ja nisam uspio otrpiti! Ne, sve je igra! ta se dogaa? Viaju se. Dobro, a ja sam izmeu!" Odjednom osjeti beznadenost. "Pojeli su mene izmeu sebe!", pomisli. "A moda me Mahir iskuavao? Nisam proao iskuenje, pao sam, ah!" Ne elei vie razmiljati, uze kartu na biletarnici, ali ga razmiljanja nisu prestajala progoniti. "Matori me otvoreno istjerao - doveo me pred vrata! A upravu je to se razljutio, jer sam bio drzak prema njemu, ismijavao sam ga. Uzgaja kokoi! Ali, lice mu se izobliilo. Eto, sad sam vani. Zato? Zbog svoje drskosti, zbog toga to sam pretjerano sklon svojoj pronicljivosti!" Sjeti se onog dana koji je, ljetos, proveo u Refikovoj kui i njihove rasprave. "Nita nisam uradio od onoga to sam rekao Omeru. Istjerao me. Rei e i Mahiru! ta sada, Boe moj?", promrmlja i nervozno ustade. "ivot? ta ubudue mogu raditi? Sve e ispriati svima. Kako sam, navodno, gledao Mahirovu kerku!" Uradio je to da pokae da nije uznemiren u kui Mahira Altajlija. "Moj otac je, navodno, alevit. La! Svi Hajdari... A ja sam mu rekao daje on uzoran ovjek! Prije sam se zaklinjao da neu biti kao on! Sta se dogodilo s tobom, Muhidine?" Zapali cigaretu. Prie mu neki mladi i njegovom

cigaretom pripali svoju. "Koliko ovaj ima godina? Osamnaest! Ugleda se! I ja sam volio svoju cigaretu pripaljivati tuim cigaretama. Sad sam star, ve sam ostario. Dvadeset devet! Pitao me je koliko imam godina. Sve zna. Jo etiri mjeseca do tridesete." Parobrod je pristao i putnici su izlazili. "Uredu, ubit u se!", pomisli odjednom i kao da se umiri. "Ionako sam se uzdao u to. Pa, i nema nita poslije smrti!" Otvorie se vrata. Polahko krenu prema brodu. Svje vjetar mu zamrsi kosu. Na brodu je bilo toplo. "Ali, imam jo toga uraditi", promrmlja sjedajui. "ta mogu raditi? Kako se izvui iz ove situacije? U narednom broju Altiniika, ovakav tekst: Tajne intrige Mahira Altajlija i Gijasettina Kagana. Veoma nisko! Dobro, a ovako: Ruku pod ruku oni koji turski nacionalizam ele pomutiti rasizmom po obliku glave sa onima koji ga ele pomutiti historiografijom. A ta u kasnije sa tolikim neprijateljima?" Pogleda kroz prozor. "Jo j,ednom treba razmisliti: Odnos izmeu Mahira i Gijasettina nije bio dobar, ali su se opet viali. Mahir je pridavao znaaj historiji, a kritizirao je rasizam prema obliku glave. Zato? Da kod njega ne bude u pitanju neko gruzijstvo, erkestvo i slino? Ali, on je bio onaj koji je opanjkao Hajdara? Zastoje rekao da ja uzmem koncesiju? Sta se moe raditi? Pisat u poeziju kao nekad. Pravu poeziju. Mrzit e me!" Ustade i izie na ist zrak. Odlui popiti aj. Utjei se dok je ekao da plati. Polahko popi aj. U daljini se ukaza pristanite na Beiktau. "Da se bacim izmeu broda i pristanita?", pomisli. Od djetinjstva se plaio da ne padne izmeu pristanita i broda koji pristaje. "Novine bi pisale. Kritiari bi pokazali interes za moju knjigu! Ionako piu da su moje pjesme obavijene atmosferom smrti. Tako bi odrao i obeanje! Da, to je najbolje!" Uzbudi se. "Ostala je jedna minuta", pomisli. Osvrnu se okolo. Neki visoki i mravi ovjek je puio. "Uredu! Nikada vie neu zaboraviti lice tog tipa! Ali, kamo sree da sam napisao pismo. Dugo, stravino samoubilako pismo! Kao da sam negdje proitao neto takvo", pomisli. "Kome bih ga trebao napisati? Refiku? Ne, ne! Sta se moe uraditi? Pronicljivost!" Ponovo pomisli kako e se izvui iz ove situacije. "Sve je zbog toga to sam pretjerano pronicljiv. Nije moja krivica! Nema potrebe ni za pismom. Pjesnik koji je odrao svoju rije!" Parobrod je pristajao. "Skoit u, prestat e ovo blebetanje! Deset, devet! Na dva u skoiti!" Pobrka brojeve. Debeli konopac bi baen na kopno. "Sada, sada! Tabanima odgurnu brod... "Hoooop, zaboga!" Stupi nogama na kopno i prepade se... "Pobogu, sinko, past e! emu tolika urba?" Vremenom slubeniku Muhidin uputi otar pogled. "Ne moe prije nego to se napie pismo", pomisli. 60. Dnevnik, III. 26. septembar 1939, utorak Zato sam u ovom meteu odluio pisati dnevnik? Izgleda da me odjednom obuzeo osjeaj da vrijeme prolazi veoma brzo i da je to zbog toga. Kupio sam knjige, papir, dosjee i ugledao dnevnik. Za etiri dana selimo se na Dihangir. Sad sam u biblioteci, radnoj sobi ili u onoj sobi u kojoj smo igrali poker, i sluam galamu po kui. Bacio sam oko na stranice ovog dnevnika. Zadnji put sam pisao prije godinu i po. Spominjao sam Kemah, herr Rudolpha, svoj projekt. Te gluposti su, uz pomo Ministarstva poljoprivrede, postale knjiga, koju, s pravom, niko nije proitao. Sad mi, u jednom trenutku, doe da odjednom sve piem, ali treba biti sistematian. Pisat u kasnije, zovu me dolje, na veeru.

Nakon sat i po. Pola deset. Veerali smo: ufte i grah. Inae, prilikom svakog poetka sa ovim dnevnikom bivam ovako zanesen pisanjem, poslije prekinem. Jo, ta bih jo trebao pisati? U ormaru sam naao oevu biljenicu. Stavio je naslov Moj polustoljetni trgovaki ivot. Potom neki mali tekstovi i vrljanja. Svi emo umrijeti... Proitao sam ono to napisah. Velika je razlika izmeu onoga o emu razmiljam i rijei. 27. septembar, srijeda Stavljam knjige u sanduke. Pri tome ih prelistavam i gubim mnogo vremena. Maloas sam prelistao Jadnog Neddetal Kako jednostavna knjiga! Sjeam se da sam ovu knjigu sa uzbuenjem proitao jedne noi kad sam imao esnaest godina, da me se veoma dojmila, ali da sam se sljedeeg dana, kad sam sa drugovima igrao nogomet, zastidio svog uzbuenja! A ima i knjiga iji sam sadraj zaboravio. Za oko mi zape jedna Husejin Rahmi. Uope mi se nisu sviale mahalske ene, tanije gadile su mi se. Ali, ta je sa omiljenim Rousseauom! Opet sam pogledao Ispovijesti, ali to nije knjiga koja se prelistava s nogu. Sanduke... Dola je Perihan i otila je. Pita hoemo li uzeti ormar koji stoji pred vratima nae sobe, pokraj stepenica. Iznenadio sam se. Veina stvari prije nije bila niija, bile su kune. Koristio ih je neko ili svi. Sad se stvari dijele na nae i njihove. Onaj ormar, naprimjer. Nije kupljen kad smo se mi uzeli, ali ga godinama mi koristimo. Nemamo ni komplet za ruak. Moja mama bjesni kad uje da se stvari ovako dijele, mrti lice kao da joj se gadimo. Optuuje nas, ali nas, zapravo, ne razumije. Ja sam upravu. U biljenicu bih nadugo i nairoko trebao zapisati zato smo napustili kuu. 30. septembar Preselili smo se. Tri sata je poslije ponoi. Perihan je otila u sobu i legla. I ja sam veoma umoran. Piem ovo i pijem zato to se bojim da neu moi spavati. Cijeli dan smo prenosili stvari... Navikavam se na stan. 1. oktobar, nedjelja Smjetao sam stvari kad je doao kuhar Jilmaz. Donio je dva pisma koja je poslao Osman. Jedno je bilo od Muhidina, a drugo od Omera. Odmah sam otvorio ono to je dolo od Omera. Muhidinovo pismo dolo je prije dva dana, ali je ostalo zaboravljeno. Jutros je Muhidin dolazio kui na Niantau i pitao za mene. Kad je saznao da sam odselio, zatraio je natrag pismo koje je napisao. Osman se vjerovatno iznenadio (ne pie da se iznenadio), ali mu nije dao pismo. Rekao je da je to, nakon to se poalje i dode, moje pismo! Muhidin je kazao da e porazgovarati sa mnom i zatraio adresu. Osman mu nije dao ni adresu. Koliko god je to uradio zato to je htio izgledati kao da me titi od loih prijatelja, uradio je to i zato to ne voli Muhidina. Kad je Muhidin otiao, poslao je pismo po Jilmazu. Nadugo je objanjavao zato Muhidinu nije htio dati moju adresu. Detaljno je opisao Muhidinove neuljudnosti koje je inio prema naem ocu, zatim bezobrazluke i prgavosti koje je ispoljavao prema njemu u kui... Nakon to sam proitao Osmanovo pismo, odmah sam proitao i Muhidinovo pismo. Bilo je grozno. Zato to je predveer Muhidin doao i uzeo ovo pismo (za adresu je saznao od Jilmaza, kojeg je sreo na ulici), nastojim ga rezimirati onime to mi je napameti. Pisao je ovako: "Refik, odluio sam izvriti samoubistvo. Rekoh, da to nekom saopim i sjetih se tebe. Ne ubijam se zato to u tridesetoj godini nisam postao dobar pjesnik (pa jo nije ni stupio u tridesetu). Ubijam se zato to nisam sretan i to neu biti sretan. A nikada i neu moi biti sretan. Ja sam previe pronicljiv da bih bio mogao biti sretan."Toliko. Moda je bilo

malo due, nakraju je jo spominjao i nae prijateljstvo, a meni je poelio dobar ivot. S obzirom na to da Muhidin nije umro, pomislio sam da je to ala. Kad je, poslije, bacio pismo, zakljuio sam da se pokajao. Muhidin je rekao da je ala. Doao je kui (to jest, Muhidin) i rekao mi da na Niantau ima jedno pismo koje je meni napisao. Kad je saznao da je pismo kod mene i da sam ga proitao, upitao me kakvom mi se ini njegova ala i nasmijao se. Pitao me ta se dogaa sa Osmanom, koji mi je odmah poslao pismo i koji mu nije dao adresu. Kad sam mu rekao da me je ala iznenadila i da se brinem da neto takvo ozbiljno ne uradi, rekao je da sam veoma naivan. Sve to priali smo na vratima, s nogu. Nije elio ui. Ali, znatieljno je virkao. Uobiajeni Muhidin, eto. Toliko je bio uporan da je bila ala, da u i ja povjerovati da je bilo tako, ali bio je ozbiljan. Muhidin je doao do takve odluke, poslije se pokajao. Ali, zato da napie pismo? Odmah sam ispriao Perihan, sluala je. Ree da joj je ao Muhidina. Muhidin ree da me vie nee vidjeti. To je, navodno, sigurno. Rekao mi je to i ljetos, onaj dan kad smo pili. Nastojao sam priati sa njim, rei mu da vie ne zbija takve ale, ali nije sluao. Nervozno je pogledao prema unutranjosti stana. Upravo kad je krenuo i palio svjetlo na stepenitu, rekoh: "Oeni se, Muhidine". Prasnuo je u smijeh i otiao. Proitao sam ono to sam napisao. Opet ne odraava ono to se dogaa. 3. oktobar, utorak Doao sam iz kancelarije. Ujutro idem pjeke. U povratku, ili taksijem ili, kao to sam to sad uinio, tramvajem do Taksima, pa pjeaim. est je sati. Malo sam razgovarao sa Perihan. Rekla mi je ta je danas radila. Jutros je dijete izvela u park, a popodne je bila u stanu. Sutra ide kod Sema. Nakon to smo priali, ja sam preao u ovu sobu, uzeo sam oljicu aja. ta u raditi poslije? Projekti? Program? 5. oktobar, etvrtak Doao sam iz kancelarije. A gdje je ono da najesen neu ii u kancelariju? Iziao sam iz kue. Namjeravam napustiti kancelariju kad stvarno isplaniram izdavaku djelatnost. Sad u sa Perihan ii u kino, a dijete emo uspavati i ostaviti u praznom stanu. elim pisati sistematinije i pravilnije. 15. oktobar, nedjelja Prolo je dvadeset dana otkako smo se preselili u Dihangir, jo uvijek namjetamo stan. Perihan je uzela platno za prekriva za krevet, pokazuje ga. Izbila je kavga. Perihan je pokazivala platno, a ja gledam u knjigu koju itam. Zapravo, podiem glavu sa knjige, ali jedno oko mi je na knjizi (Schopenhauerovi aforizmi). Perihan pita za moje miljenje, a ja izustim: "Dobro, dobro." Ree da se uope ne zanimam za kuu i za nju, da odmah ulazim u ovu sobu, ja sam rekao da neu cijeli ivot provesti gledajui platna za prekrivanje kreveta i zavjese. Vikali smo jedno na drugo. Ona je poslije plakala. Suze, pomirenje, ljubljenje! Uzeo sam aj i doao ovamo. Sad se, pokraj Schopenhauera, osjeam jadniji i bespomoniji. 20. oktobar, petak Napokon u okonati taj program na kome sam radio cijelo proljee i ljeto ili, inei se kao da radim, itao knjige... Turskoj je, doista, potreban novi kulturni pokret... Znam da e ovo moje miljenje, kao i ostale moje projekte, svi doivjeti kao utopiju. Ali, mata o razvoju sela bila je daleko od realnosti zato to se nije mogla ostvariti. Meutim, ovo u realizirati ja sam, svojim novcem i radom. Neprestano ispisujem naslove knjiga koje trebam proitati, neke precrtavam i dodajem nove. 27. oktobar, petak

Dobio sam pismo od Sulejmana Ajelika. Pita gdje sam i ta razmiljam. U nainu pisanja pisma, kao i u njegovom dranju, ima neto podrugljivo; ide na ivce to to me smatra naivnim. Odluio sam da ne piem odgovor. 28. oktobar, subota Pismo od Omera. Pie o svakodnevnom ivotu. Pie da e zimu provesti tamo, poziva i nas... To mi je nevoljno rekao i kad smo se ljetos vidjeli. Sad jo jednom, pie o tome. Zato da ne? Nastavljam nakon sat... Rekao sam to i Perihan. "Naravno, idemo", ree. Iznenadio sam se. "Uredu, onda idemo", rekoh. Idemo! "Napravit emo i pauzu u namjetanju kue", ree Perihan. Bio sam veoma uzbuen. Znam, ponekad bivam veoma djetinjast. Sad svi zajedno idemo na Nianta, mami na ruak. Bilo kako bilo, neu se moi rijeiti ove budalatine. Veer... Sad smo se vratili sa ruka. Perihan i ja neprestano razgovaramo o ovom putovanju. Ii emo. Za rukom sam to rekao i onima na Niantau. Kad su saznali da i Perihan ide sa mnom, nisu rekli nita posebno. Ionako emo ii na sedmicu. Mama pita to emo tamo po ovoj zimi. Kamo sree da smo joj malo slagali. Ali, Melek emo ostaviti kod njih. 29. oktobar, nedjelja Iao sam kupiti karte. Ve sigurno idemo. Perihan iz ormara izvlai toplu odjeu. Sutra popodne dijete emo odvesti na Nianta. Poslao sam pismo Omeru. Napisao sam mu da Perihan i ja sutra kreemo na put i da se ne iznenadi kad nas vidi. 30. oktobar, ponedjeljak U vozu smo... Ovo piem truckajui se u kupeu. Sam sebi sam napravio sto od malog kofera. Oh! Dva dana smo u vozu! Odluio sam itati i zapisivati. I Perihan ita neku knjigu. ita George Sanda, ali joj se, izgleda, ne svia, jer veoma esto zijeva, zatvara knjigu i odsutno gleda kroz prozor. Povremeno je gledam krajem oka. U kupeu je veoma toplo, a prozori su kao led. Spokojan sam, puim. "Nemoj puiti prije spavanja, da prozraim", ree Perihan. Sta sam htio pisati? Sad mi pade napamet: nismo, ni ja Osmanu, a ni Perihan Nermini mogli rei neto u vezi sa njihovim odnosima sa drugima. ivot na Niantau sve vie postaje ruan. Dobro je to smo se nastanili na Dihangir... Zato idemo Omeru? Moda radi promjene. Da Perihan vidi Tursku. A moda i zato da vidi zemlju i da mi da za pravo za moje napade, koje nije mogla shvatiti. Ovu rije napadi za mene je koristio Muhidin. Sta li radi Muhidin? Uope nije zvao nakon onog udnog pisma. Ja sam ga zvao dva puta ili ga nema u kancelariji, ili je rekao da kau da ga nema. Prolazimo kroz Izmit... Dobro je to sam se dosjetio da ovu biljenicu ponesem sa sobom... Po prozorima na stanici izvjeene su zastave... Proli praznik bio sam u Ankari. 31. oktobar, utorak Podne. U Ankari ekamo da voz krene. Prolaznici zagledaju ta to piem. Perihan pije aj. Rekao sam joj daje u aj stavila mnogo eera, da jo nije odrasla, alimo se... "Sta to pie s vremena na vrijeme?", upita. Zatraio sam jo jedan aj. Oh, dobro je to ivim! Krenuli smo iz Ankarc. Sad je je 12 sati i 30 minuta. Uzeo sam novine U/us. Vijesti o ratu. Veer. Mrtav sam umoran. 1. novembar, srijeda

Jutro. Maloas sam od slubenika saznao da smo proli Sivas. Perihan je zavrila sa Georgeom Sandom. Ja itam Anatole France. Divrikl Iziao sam iz voza. ula se pitaljka, odmah sam uao. Uzbuujem se kad vidim ove planine. Priam sa Perihan. Opet pita: "Sta pie". Jedanaest je sati... Prolazimo kroz tunele... Dvanaest... pribliavamo se... Zaustavismo se u Kemahu. Vidi se tvrava na brdu. U daljini, neto kao kupola. Do Alpa imamo najvie jo pola sata. Iziao sam i vratio se. U hodniku sam proitao uvijek isto obavjetenje: Ne pljujte u vagonima\ Voz krenu. Spremamo se... Veseli smo. Veer. Sta sad da piem? Vidio sam Omera... "Kamo sree da nismo doli?", mislimo Perihan i ja. Odakle bi trebalo poeti objanjavati? Agregat ne radi. Nalazimo se u hladnoj sobi u kojoj gori petrolejka, smrzavamo se. U Alpu smo izili iz voza, petnaest minuta smo pjeaili pomalo snije-nim i blatnjavim putom. Zapravo, ranije sam bio u tom konaku. Prvo smo ugledali Hadiju; iznenadio se. Pozvao je Omera i uveo nas unutra... U prostranoj irokoj sobi, u kojoj gori velika pe, Omer je rjeavao neki ahovski problem. Izgubio se kad nas je ugledao. Nije primio nae pismo. Priali smo o svemu i svaemu... Sjedili smo... Ispriao sam mu o Muhidinovom pismu. Ispriao sam mu ta radim u Istanbulu, da smo se preselili, sve. On je rekao da nita ne radi, da povremeno ide u Erzindan, da igra poker. Sam sa sobom, navodno, igra ah, sa staninim slubenicima igra tavlu... Zavrena pria. Naredio je da nam se pripremi soba. Smjestili smo stvari i sili dolje. Ee, ta emo raditi? Nastupi tajac, zahlaenje... Poeli smo priati o kol-skim godinama, uspomenama. Omer se neprestano okree i pria Perihan. Bili smo kao stari kolski drugovi koji su se, poslije mnogo godina, sluajno sreli i primorani su zajedno provesti nekoliko sati. Priali smo o tome ta radi ovaj, ta radi onaj. Hadija donese jelo, jedosmo. A prije pola sata smo izili ovdje... "Da, zato doosmo ovamo?" 2. novembar Vozom smo otili do Kcmaha, prohodali smo. Svi gledaju u nas, u Perihan. Prikljuie nam se neka djeca. Iziosmo na tvravu. Vrata su bila zatvorena. Jedno dijete pokaza na otvor meu kamenjem, ali vratismo se, poto se Perihan nije mogla tuda provui... Vraamo se na stanicu niza stepenice i ulicama. Svi su stajali ispred kua i duana i posmatrali nas. A Perihan govori: "Hajdemo tamo, hajdemo ovamo. Sta ima ovdje?" Na stanici smo etiri sata ekali voz. "Ne odvajajte se, svakog trenutka moe doi, neete stii", govorio je slubenik. Jutros je bilo lijepo vrijeme, opet se pokvarilo. U staninoj zgradi smo sjedili zamiljeni. Vraamo se preksutra. Uzeli smo karte. Ovo piem sada, uveer, pri svjetlosti petrolejke. "Hajdemo sutra u Erzindan, da te upoznam sa svojim novim prijateljima", ree Omer. "Ne, nema veze", rekoh. A ta bismo radili tamo? Ali, sad se brinem ta emo sutra raditi ovdje. Moda popriam sa Omerom. Sta e raditi ovdje, koje su mu namjere i tota drugo... ivot? 4. novembar: poslije podne U vozu smo. Perihan je prije sat spopao pla. "Zato plae?", pitam. Ne odgovara, ali znam, jer se i meni plae. Zagrlio sam je i utjeio... Iziao sam iz kupea. U vagonrestoranu sam naao prazan sto... Juer smo cijeli dan presjedili u Omerovom konaku... Omer je htio popriati sa mnom, to osjeam, ali se snebivao pred Perihan. Satima smo igrali ah... "Sta e raditi, kad dolazi u Istanbul?", pitao sam s vremena na vrijeme; izbjegavao je odgovor. Ree daje zasad zadovoljan ivotom ovdje. Priao je ale, pretvarali smo se da se smijemo. Opet

nam je Hadija donio jelo. Poslije podne, isto... Jednom odnekle izvadi pie. Konjak! Pijemo i igramo ah. Vani je propadavao snijeg. Cijelo popodne smo igrali ah. Predveer, opet jelo. Opet ah. Perihan je otila gore. Omer je malo vie popio. "elim igrati, ali da ne gledam u tablu", ree. Jednom je to i ranije probao. Okrenu lea tabli. Odigrali smo nekoliko partija. Jednu je i pobijedio. On je neprestano pio. I ja sam pio, napio sam se. Otvoreno sam ga pitao ta tu radi. Tjerao je egu sa mnom. Meu nama je proao samo ovaj: "Zna li ta radi Nazli i Muhtar-beg?", upita. "Ne znam." "Sjea li se kako sam izgledao na sveanosti vjeridbe?" "Da." "Ali, zaboravi, zaboravi. Ja sam zaboravio pronju te djevojke, sveanost vjeridbe; zaboravio sam ak i prugu... Nemoj me vie podsjeati na kolske godine..." Potom se nasmijao. A jutros, dok smo ekali voz, moda zbog nedostatka prie, sam je podsjetio na kolske godine. Poslije smo jo jednom igrali ah... Ima neOOOOOOOOOki Amerikanac koji okrenutih leda, bez gledanja, uporedo igra sa est protivnika, a poslije su ga smjestili u bolnicu... "Koje zadovoljstvo... Mora da je najvee ivotno zadovoljstvo ta misaona napetost" (ili neto slino tome), ree. Potom smo zavrili sa ahom. Iziao sam gore i legao... Ujutro je Omer sa nama doao na stanicu. Voz je kasnio... Nismo nalazili nita za razgovor. Opet sam mu priao o Muhidinu, o Dihangiru. Klimnuo je glavom... Ree da e sigurno doi u Istanbul i da e mi pisati... Voz je stigao, uli smo i smjestili se... Prolo je nekoliko sati poslije toga i, eto, Perihan poe plakati. Zato plae? Plae li jo uvijek? Da je idem utjeiti? Gledam kroz prozor... Planine, ravnice, stijene, drvee. ta ima u tome, ta? ta bi trebalo raditi u ivotu? 6. novembar, ponedjeljak U stanu smo. Ili smo na Nianta i uzeli dijete. Jeli smo, posjedili sa svima, ispriali se i vratili. 7. novembar, utorak ta sam danas radio? Kancelarija. Perihan je ila kod svoje prijateljice Seme. Njen mu je zanimljiv. Zavrio je ekonomiju u Francuskoj. Dao mi je na itanje Marxove knjige. Zanima me. 14. novembar 1939, utorak Ramazanski bajram. Ruak na Niantau. Popodne smo u stanu. Malo sam odspavao. Kod Marxa nisam naao ono to sam traio. Ne zanima me. 27. novembar, ponedjeljak Stan, kancelarija, dijete, Perihan, Nianta, nekoliko knjiga, projekti, projekti, kancelarija, kancelarija. 28. novembar, utorak A ta je sa programom za dobar i ispravan ivot? Ili realizacijom tog programa? Ali, s izdavatvom u sigurno krenuti. 1. decembar, petak Dolo je pismo iz Amerike od herr Rudolpha... Spominje rat... Opet je pisao o svjetlosti, tami i slinom... Znam da je sve budalatina, ali opet ivim. 2. decembar, subota Perihan ree da je trudna. Nisam mogao povjerovati. A toliko smo pazili. ta e se sad dogoditi u mom ivotu? Jesam li ostario? 10. decembar, nedjelja Piem herr Rudolphu. Sad sam ostavio pismo. Idem na Nianta, na Ajinu vjeridbu. Perihan se prehladila, veoma je bolesna i ne moe poi... Moj ivot e sigurno imati cilj i

ivjet u asno. Ono to sam napisao herr Rudolphu svodi se na istu dilemu: Tama, svjetlost? Uprkos svemu, sretan sam; zahvalan sam prirodi to ivim! Deset minuta poslije, ne. Sve je glupost. Ma, nikome neu pisati pismo. Htio bih utiti do beskonanosti, ali ne mogu, znam. Zato to sam blesav. 61. Larma Aja otvori vrata, ue u kuhinju i pomisli: "Opet, kao i uvijek, drage sluge vidim u poslu i smjekam im se". "Aja-hanuma, danas Vi ne ulazite u kuhinju", ree Emina-hanuma. "Zato? Moda Vam mogu ta pomoi. Da ti ogulim malo narani? Za kadaifl" "Danas, danas se pogotovo ne mijeajte. Ah, da se ja vjerim!... Haljina bi se zaprljala... Kako ti samo lijepo pristaje", a okrenuvi se prema aiji Jilmazu, Emina-hanuma ree: "Vidi, vidi je". Kao da se plai da mu oko ne zapne na nekom mjestu, Jilmaz natrenutak pogleda Aju i obori pogled preda se. Aji doe da mu kae: "Gledaj, gledaj, danas moe gledati!", ali se samo osmjehnu. "Vole me, svi me vole", pomisli. "Rade u naoj kuhinji. Pripremaju lijepa jela gostima. Naa kuhinja je topla... Kroz prozor se vidi baa, naa baa... Ostavljam ih ovdje i odlazim!" Pope se uz stepenice i ue u salon. "Kakva guva, kakvo veselje, koji agor, kako je lijepo, koje raspoloenje!", promrmlja. "Kuda u? Mogu svugdje ii, mogu sa svakim progovoriti po nekoliko rijei, inogu se odmah nasmijati... Tamo se, eto, fotografira. Da i ja pokraj Atija-hanu-me... "Saekajte, saekajte, ide i ona", oglasi se Guler-hanuma i kraj sebe napravi mjesto Aji. "Fotografiranje. Na kauu e nas biti tri: Lejla-hanuma, Guler-hanuma i ja", pomisli Aja idui prema njima. "Iza nas, brat Osman, Fuad-beg i Sait-amida. To u godinama kasnije gledati. Sijevnu blic. "Da se, ovaj, jo jednom...", ree Atija-hanuma. "Proite i Vi, Remzi-beg." "Da, da, on je pravi gospodin", pomisli Aja. Nakon to su se jo jednom fotografirali, Aja ustade. Ispred sedefne sobe priali su Fuad-beg i njegov bliski prijatelj Semih-beg. Pogledom im Aja ree: "Ako mi elite neto rei, zadirkivati, ako se elite aliti, uradite to, eto", i proe. Oni su se samo osmjehnuli na nain koji je pokazivao da su je vidjeli, da su se, vidjevi nju, obradovali. "Osmjehnuli su mi se", pomisli Aja. "Fuad-beg, moj budui svekar, i Semih-beg, trgovac sapunima." "Jesi li se navikla na prsten?" Bila je to tetka Sukran. Sjedila je na stolici pokraj klavira. "Navikla sam se, draga tetka!" "Dua moja! Kako je slatka, zar ne?", tetka Sukran se osmjehnu okreui se Semihbcgovoj supruzi. "A oni se, dakle, poznaju", pomisli Aja. "Svi se poznaju. Svi se smiju. Svi su zajedno. I ja u biti kao oni, uivat u!" "Svira li jo uvijek na klaviru?" "Kada poelim!" "Nemoj sluajno prestati kad se uda! Voli li Remzi klavir?"

Umjesto odgovora, Aja se osmjehnu, prie klaviru, otvori poklopac, proeta prste iznad tipki, ali ne zasvira. "Dragi moj klavir", pomisli. "U omiljenoj sedef noj sobi." Ustade i dalje se smjekajui i razgleda po stvarima. "Sedefni kompleti... Fotelje... Pozlata na prekrivaima me, dok sam bila mala, bockala po nogama i nisam mogla sjedati. I opet su mi drage te fotelje." Primjeujui da su ene zapodjenule razgovor, izie iz sobe. "Omiljena velika, velika soba... Na luster... Gledam visoku tavanicu... Oni aneli, koji su me plaili kad sam bila dijete... Oeva omiljena fotelja... Kaui presvueni kadifom... Karike lampe sa stalkom... Omiljeni mamin porculan u staklenom dijelu bifea... Koji je komplet danas izvadila? Onaj sa plavim ruama? Ali, dio njeg se porazbijao." Smjekajui se Atija-hanumi, potom i advokatu Denab-begu, krenula je prema bifeu da bi zadovoljila znatielju. "Crveni, naravno!" Potom ode do majke, koja je sjedila u svojoj fotelji. "Eee, kako si, keri, jesi li zadovoljna?", upita Nigan-hanuma. "Da!" "Svi smo zadovoljni", ree Osman; sjedio je u Devdet-begovoj fotelji i puio. "teta, nema Perihan", ree Nigan-hanuma. "Mama, veoma je bolesna, znate?", uzvrati Refik. "Popodne je imala temperaturu trideset osam", pa se okrenu Aji. "Ne znam ima li potrebe da kaem koliko je eljela doi?" "Naravno, naravno... Osim toga, ona je sada...", ree Aja i osmjehnu se. "Imat e bebu", pomisli. Aja i ustade. "I ja u imati dijete. Kuda to idem? Idem do vjerenika! I ja u imati dijete, sedefni komplet, namjetaj..." Remzi je priao sa svojim prijateljem. Zato to je njegov prijatelj bio visok, s tankim dugim vratom, Remzi je, kako je to uvijek inio kad pria sa njim, podigao glavu, a prijatelj se pogrbio. "Da, malo je debeo, ali kao i ostali", pomisli Aja i prie Remziju. Remzi je priao o ploama i gramofonu, koji je nedavno kupio. Ve su, priajui o neemu, spominjali i cijenu, a ne samo odlike pri upotrebi. Remzi je, sa Fuad-begom, poeo odlaziti u kancelariju, a njegov prijatelj je bio na advokatskom stairanju. I on e se, izgleda, uskoro vjeriti. "Potom emo se posjeivati, ruavati, smijati se", pomisli Aja i udalji se od njih. "Razgovaraju..." Zau glomoglasan smijeh. "Kud sam sad krenula? Ah, knjigovoa Sadik-beg! Zastoje on toliko po-strani?" Pogleda ih pokazujui im da ih voli te, sa istim osmijehom, prie djetetu koje prvi put vidi. Priblii se djetetu i sage se. Pri tom u neko od djece i podie glavu. "Ah, je li Vae, Kadrija-hanuma?" "Jaa. Narastao, zar ne?" "Ali mu je, izgleda, dosadno", ree Aja. "Nije, duo. Uplaio se buke. Vidi, neto u ti rei. Svakim danom sve vie slii svojoj majci." "Zaista?" "Da! Ja sam mislila da e biti na oca, ali... Trepe oima. Koliko ti je sada?" "Devetnaest", ree Aja i, smjekajui se, nestrpljivo odjuri, kao da mora prispjeti na neko drugo mjesto. Osjeti da Kadrija-hanuma gleda za njom. "Kadrija-hanuma", pomisli. Bila je supruga poznatog enskog doktora Agan-bega. Poznavala je i Agan-begove sinove. "I mi emo biti kao oni", pomisli oivljavajui pred oima tu porodicu. "Osim toga, mi emo imati snage uraditi jo mnogo!" Osman je rekao da e ovaj brak biti srea i za njihovu firmu. "Naa kua!", pomisli. Pred oima joj oivi neki stan u stambenoj zgradi. Stan joj se

pojavljivao pred oima: drage, razliite sobe, jedna do druge, sobe ispunjene sreom. Potom prie Sait Nedim-begu i Nermin, koji su razgovarah u oku. Tu je bila i Atijahanuma. Sait-beg je priao o svom psu. Uutie kad ugledae Aju, ali kasnije, kad Atijahanuma pohvali Ajinu haljinu, ponovo poee priati o psu. "Hou li i ja uzeti psa u svoju kuu?", zapita se, ali to samoj sebi nije mogla odobriti. Pomisli da ni Remzi nije ovjek koji voli pse i ivotinju koja e drsko etati po stanu. "Kakav je on ovjek?", promrmlja i bez razmiljanja dade odgovor: "Dobar, dareljiv, srdaan, dentlmen..." Bilo je jo rijei, ali joj nisu dolazile na jezik. Odvoji se i odatle, jer je Sait-beg poeo govoriti o ratu. Upravo kad se zapita kuda sad, ugleda brata Refika i raalosti se. "Zato je on postao takav?", promrmlja. "Zastoje moj brat postao tako tih, zamiljen, melanholian?" Krenu prema Refiku: "Kako je prije bio veseo!", pomisli. "Ja sam bila zlovoljna, namrtena, a on je bio veseo. Zadirkivao me, vukao me za pletenice, podsmijavao mi se ne vrijeajui!" Proe pred Refika i sjede. "Kako je Perihan?" "Ima temperaturu! Iscrpljena. Gripa...", odgovori Refik. "Da si bar dijete doveo", ree Nigan-hanuma. "Mislili smo da bi se prehladila!" "Nita ne bi bilo", odgovori Niganhanuma. Nigan-hanuma je gledala sliku na zidu. Izvjesno vrijeme je klimala glavom, pa se okrenula. "Sjedite tu, Sait-bee", ree. "Vi ste dobro poznavali Devdet-bega. Mi smo se u Vaem konaku, u konaku Nedim-pae..." "Najbolje ga poznaje Fuad-beg. Neka on govori", ree Sait-beg, ustade i krenu prema Fuad-begu, koji je priao sa Semih-begom. Neto mu ree i Fuad-beg se osmjehnu, polahko doe do njih i sjede. Nigan-hanuma zamoli Fuad-bega da joj pria o rahmetliji. Bilo je neko brujanje, koje je neprestano i nepresuno oivljavalo, blistalo, talasalo kuom, sobama. Fuad-beg ree da se sa Devdet-begom upoznao kad je, radi otvaranja duana, prvi put iz Soluna doao u Istanbul te se, gunajui svojim hrapavim glasom, pokuao sjetiti koje je to godine bilo. Aja neujno ustade. Krenu prema Remziju, koji je jo uvijek priao sa svojim prijateljem i ree: "Hajde, recite o emu priate!" Nasmjeie joj se. Pogrbljeni mladi neto ree. Aja se nasmija. Krenu prema bifeu. "Porculan", pomisli. "Moje tetke, stari konak. Danas sam se vjerila. Sad koraam po naem velikom salonu. Devetnaest mi je godina. ujem glasove, veselje, ljude. ujem ovo umilno i talasasto brujanje. Kuda idem? U kuhinju", pomisli. "Tamo su sluge... Ali, kako je ovdje tiho!" "Vidi, opet si dola", ree Emina-hanuma. "Rekoh, da bacim pogled i vidim ta radite." "Sad smo slatko stavili da se pee ", ree Jilmaz. "Aaa, progovorio je", pomisli Aja. Sjeti se aije Nurija. Sjeti se svog oca. Sjeti se Dezmija. Tek toliko da se neto uradi, otvori friider i napi se vode. Dok je pila vodu, itala je novine koje su bile na friideru. Ostavi au pokraj upa. Izie iz kuhinje, ali ne krenu uz stepenice, ve prema uskom i mranom hodniku. Mirisi, koji su izlazili iz prostorije za pranje vea, sobe posluge i ala turka zahoda, skupljali su se u hodniku kako bi je podsjetili na djetinjstvo. "Kopica", promrmlja udiui miris. "Roda, roda, rodica...

Putovanja, obilaenje Evrope, zabave..." Krenu prema stepenicama. Pela se uz njih. "Kue, stvari, sobe, djeca, godine, fotografije, tepisi, zavjese i brujanje. Kako je divno! Opet kao to sam i ostavila. Koji agor, koja zbrka, koje veselje! ivot! Kuda u?" 62. Sve je dobro Fuad-beg je ispriao o godini kad se upoznao sa Devdetom i preao na ostale godine. Priao je o republici, svom poslovnom ivotu, koji je oivio nakon proglaenja republike, koliko je rahmetli Devdet-beg radio ovih godina. Ove prie koje je od Fuad-bega sluao i dok je otac bio u ivotu, Refik je opet sluao paljivo, a povremeno bi iz toga izvodio i zakljuke. Znao je da je, poput ljudi koji osjeaju krivicu, u posljednje vrijeme svoj ivot uporeivao sa ivotima drugih, da je, radi pronalaenja gdje je grijeio ili da ne bi inio nove greke, iz drugih ivota izvlaio zakljuke potrebne kao primjer i da je to, u veini sluajeva, inio nesvjesno. Kad Fuad-beg ree da je Devdet-beg jedan od nekoliko ljudi koji su nakon proglaenja republike uspjeli uspostaviti dobre odnose sa Udruenjem za jedinstvo i napredak, a da nisu masoni, prvo pomisli daje njegov otac bio znatno odluniji od njega i daje bio ovjek koji je znao ta radi, potom se, shvativi da opet prikuplja primjere iz ivota, naljuti na sebe i, mislei na Perihan, htjede se vratiti kui. Ali, poto je Fuad-beg shvatio da ga Refik slua vie nego Nigan-hanuma i zbog toga to ga je gledao u lice dok pria, nije se uspio ni pomjeriti. Fuad-bega prekinu Atija-hanuma, koja se umijeala radi fotografiranja. Svi su se okupili oko Nigan-hanumc. Nakon stoje blic nekoliko puta zablje-tao, Refik izie iz salona, pope se uz stepenice i nabrzinu ue u biblioteku. Dok je izlazio iz kue, u njemu se probudio osjeaj kao da se ovdje nalazi neka knjiga koju je zaboravio odnijeti u Dihangir i kao da e u toj knjizi nai podatke koji objanjavaju ono za ime traga. Ali, im ue u biblioteku, u njemu se, umjesto tog osjeaja, probudi osjeaj kajanja i krivnje. "Jo uvijek nisam doao do odluke", pomisli. Shvati da na praznim rafama biblioteke nee nai ono to trai. U jednom odjeljku, gdje su nekada stajale knjige, bile su igle i vuneno pletivo. Na stolu je bila Demilova knjiga aritmetike i itanka turskog jezika. Na druge rafe stavljene su, jedna do druge, etiri tegle dema. "Sramota je zbog Perihan", pomisli Refik, iako mu je relda da se ne vraa rano i da se zabavlja. "Da se vratim kui. Da ne troim vrijeme." Strahujui od dugotrajnog prisjeanja na godine kad je u ovoj sobi radio, itao, sa prijateljima igrao poker, izie iz sobe, u otkucaje sata i sie niz stepenice. "Aji nee biti ao, ako Bog da", promrmlja ulazei u salon. Dok je traio Aju, pozdravi se sa nekim nepoznatim, potom ugleda Guler-hanumu i rasrdi se. "Sramota je zbog Pcrihan", promrmlja opet i doe mu da se na neto naljuti. Pogleda jo jednom krajem oka i ugleda: Guler ga je ponovo popustljivo gledala. "Idem kui. Gdje je ta Aja?", pomisli kad uoi da se Sait Nedim-beg odvaja od svoje sestre i ide prema njemu. Iz njegovog dranja razumio je da e ga neto pitati i saeka. "Osman ree da ste ili kod naeg Rastignaca", ree Sait-beg uzimajui Refika pod ruku. "Kod koga", upita zbunjeni Refik. "Rastignaca. Omer-bega.To ime mu je dala Atije. Sreli smo se u vozu." "Da, naravno, naravno", odgovori Refik. "Priao mije." "Eee, ime se sad bavi?" Refik nije mogao odluiti ta bi rekao. Odgovori: "Poljoprivredom." "Poljoprivredom? Doista? Simpatino!", uzvrati Sait-beg; naslaujui se tom rijeju, ponovi je nekoliko puta. "Dobro, a zato? Zar nema drugog posla?", upita smjekajui se

i sam dade odgovor: "Ovaj svijet mu je postao tijesan, zar ne?", pa mu se dopadoe te rijei, prasnu usmijeh i nabra obrve. "teta, teta! Bio je posebno vatren mladi. Govorio je da je pohlepan, a tako je i bilo." Sait-beg ugleda svoju suprugu i javi joj se: "Arija, da uje o kome priamo! O tvome Rastignacu!" "Stvarno, ta radi on?", upita Atija-hanuma. "Kod nas imaju njegove fotografije. Voljeli bismo ga vidjeti!", pa, milujui po kosi dijete koje je prolazilo pokraj nje, upita: "Sta ima, duo?" Namrtenog lica, sluala je dijete. "Ah, dobro, dobro", ree i, poprimivi stidljiv izgled, krenu prema Ner-min, neta joj apnu na uho, a uporedo je, maui kaiprstom, prekoravala dijete. "Vidite li, niko se ne zanima za savremene rastignace?", ree Sait Nedim-beg i prasnu usmijeh. "Osvaja... Mladi... ivot!..", promrmlja, pa, neoekivanim pokretom, stavi ruku na Refikovo rame. "Ali, ni Vi mi ne izgledate dobro. Lice Vam je namrteno, ne priate, ne smijete se... Izgledate kao da stalno razmiljate... O emu razmiljate?" "Ne znam! Jesam li takav?", upita Refik. "Izili ste iz ove kue?", kazaSait-beg smjekajui se. "Mislili smo daje dobro zbog djeteta", uzvrati Refik. "Zbog djeteta?", ponovi Sait-beg, ali napameti mu je bilo neta drugo; osmjehnu se eni koja proe pokraj njega; kao da htjede nainiti pokret prema njoj, pa odustade i povue ruku sa Refikovog ramena. "Razveselite se, Refik-bee, razveselite se!", ree kao daje nastojao podsjetiti ga na neta. "Razveselite se, ivnite, uite u ivot. ivite! Kao to je moj otac rekao: Spo-razumite se sa okolinom, pomirite se! Inae, bit ete veoma nesretni! Kad ostarite, vidjet ete da je bila uzaludna ova nedrueljubivost. Je li uredu to to sad radi na Rastignac?" "Ne, nije onako kako mislite. Osim toga, Omer u Istanbulu...", promrmlja Refik. Ali, Sait-beg je govorio kao da to nije uo: "ivite, ivite! Umijeajte se u ovaj veliki tok! Pa, ta smo mi...? Nismo ak ni jedna kap u poreenju sa tom ogromnom povijeu, sa tom rijekom koja prorie... Pustite se..." "Ali, to nisu nove ideje", ree Refik, jer se ustruavao da i iz Sait-begovih rijei izvue ivotnu pouku. "Da, govorio je to i moj otac", ree Sait-beg. "Naravno, nisu nove! Ne znam jesam li Vam isticao na konak kao primjer. Na stari konak je renoviran..." "Da, priali ste", ree Iju rito Refik. "Priao sam... A Va otac je najbolji primjer za to! ta bi, u tom sluaju, trebalo raditi? Nema nikakve koristi od te plahovitosti. Plahovitost ne daje nikakav plod. Ovom ovjeku..." Refik pomisli da Sait-begu kae da ima namjeru prevesti i objaviti Rou-sseaua i Defoa, ali odustade. Pokraj majke ugleda Aju. "O emu pria, Sait?", bila je to Guler. "Ulovio Vas je. Pria li ponovo oevu priu?" "Da, da", proguna Refik i nasmija se, jer je elio uiniti neta, neki pokret. "Aa, tamo su", promrmlja i pokaza na Nigan-hanumu, pa krenu prema oku u kom su one sjedile. "Sjedi! Gdje si bio?", obrati mu se Nigan-hanuma, ali shvati daje to rekla po navici kao da jadikuje i nasmija se. "Naravno, naravno", uzvrati Aja.

"ekam vas im ozdravi", ree Nigan-hanuma. "Odmah mi dovedi i moju malu Melek!", pa se okrenue prema Lejli, koja je sjedila pokraj nje, i poe joj priati o svojoj najmanjoj unuci. Aja isprati Refika do vrata. Refik je poljubi, osjeti ganutost, izie. Uvue tiinu u sebe. Oglasi se zvonce. Iznad Niantaa bilo je zagasitoplavo nebo bez oblaka. Vjetar mu podie krajeve kaputa. "Kao ljetno nebo bez zvijezda", pomisli Refik. Na drvenom zastoru gradilita bile su polijepljene plakate. Na jednom zidu bila je tabela: "Put za sklonite". Pogleda na sat: uskoro e sedam. "Perihan e se iznenaditi kad me ugleda. Kako li joj je?" Na uglu Niantaa nije bilo guve. Tu i tamo, ljudi u kaputima hitro su prolazili. Refik krenu prema stanici. Na donjem spratu nove zgrade proradio je duan s hladnom zakuskom. Mada je bila nedjelja naveer, nije bio zatvoren. "Da uzmem neto Perihan?", pomisli. "Ali, hoe li ona sad jesti? Da uzmem djetetu." Proe pokraj duana. "Dijete... Dolazi i drugo dijete", pomish. "ta u ja? Ali, neizostavno u uraditi ono to namjeravam... Rousseau. Jo to htjedoh ispriati Sait-begu... Odvratni gad... Guler!" ekao je na stanici, ali osjeti nervozu, jer niko drugi nije ekao. "Samo da se udaljim od ovog prljavog kvarta", pomisli. "Djetinjstvo i mladost sam proveo ovdje. Ali, opet, volim njegovo drvee, vjetar."Nae prazan taksi. "Sta u raditi kod kue?", pomisli. "Napravit u orbu Perihan. Dat u neto i djetetu. Poslije u sjesti za svoj sto... Sjesti, ali ta raditi? Da, ta li bi trebalo raditi?" Poeo se ljutiti na sebe. "Nemam nijedne ideje. Sta bi bilo da imam deset posto iste Schopenhauerove pameti? Uz to, i imam. Kulturni pokret... Prijevodi... Volim ivot! O emu li razmilja ovaj voza? Trebao bih uraditi neta da se trag, makar bio i mali, vidi i u ivotu ovog jadnika... Da, priznajem, projekt razvoja sela bio je utopistiki. Marx. Ni kod njega nisam mogao pronai ono to traim. On mi se ne svia zato to su mu ideje iste. Ali, ta bi trebalo uraditi, ta ja da radim? Nisam uspio pronai odgovor. itajui, mislio sam da, ionako, uvijek njega optuujem, da ga trebam osjetiti krivcem... Da, trebam se rijeiti svog imanja, kancelarije. Trebam osnovati izdavaku kuu... Treba nainiti najbolje prijevode. Ove knjige bi svi trebali itati... Sta li Omer radi? Muhtar-beg?" Zijevnu. "A kako je tamo bilo buno... Kako sam godinama ivio u kui, u toj gunguli? Moda je Omer upravu... Najbolja je priroda, tiina... Otvoren, ist zrak... Potrebno mi je tako neto... Sta treba uraditi za udisanje istog zraka? Nedjeljom treba ii na utakmicu... Ali, tome e se Perihan..." Voza je pitao u koji dio Dihangira idu. Refik mu je objasnio put. Potom je, kao i prilikom svakog pribliavanja kui, razmiljao o tome ta je radio i ta e raditi. "Jutros sam malo itao. Potom je zavreno i s tom vjeridbom... I Aja e se udati... Djeca... Moje drugo dijete... Volio bih da bude muko... Neka ne bude kao ja, neka bude kao svi... Jo emo mu dati i ime kao svi: Ahmet! Kakav li e biti?" Pribliavao se kui. " Vjeridba je gotova... Aa, nisam estitao tom Remziju, ili sam se zaboravio oprostiti izlazei iz kue... Nema veze!" Platio je i iziao. Oslukivao je srce penjui se uz stepenice zgrade bez lifta: "Ostario sam", pomisli. Dok je prolazio ispred vrata stanova, kao i obino, zanimali su ga ivoti u njima, ali opet nije uspio pronai nikakav nagovjetaj, jer se u veini stanova govorilo grki. Otkljua vrata i, im ue, obrati mu se Perihan: "Jesi li stigao?" "Jesam, jesam. Kako si?" "Dobro sam", odgovori Perihan; glas joj je bio dobar. Skidajui kaput, Refik osjeti nestrpljenje i, ne izuvajui cipele, ode do Perihan: "Jesi li stvarno dobro?", pa sjede pri dnu kreveta. "Ni meni nije jasno. Izgleda da mi je opala temperatura!"

Refik je poljubi. "Gdje je toplomjer? Pogledaj jo jednom", ree, pronae toplomjer i dade joj. Perihan stavi toplomjer ispod pazuha. "Kako je prola vjeridba?" "Kako je? Ma, dobro!", promrmlja Refik. "Dobro je to smo se preselili ovamo. Sta dijete radi?" "Maloas se sama igrala! Ko je bio?" "Bili su svi! Bila je i tvoja Guler-hanuma!" "Zato je moja?", upita Perihan. "Ako bude muko, neka se zove Ahmet", kaza Refik polahko pritiskajui po sredini jorgana. "Zna li o emu sam razmiljao...?" "Prvo mi opii vjeridbu. Staje Aja obukla?" "Haljinu", odgovori Refik bojei se zasjenjivanja njenog veselog raspoloenja, pa nastavi smjekajui: "Bila je zelena, ini mi se..." "Aa, uao si u blatnjavim cipelama", ree Perihan. "Hajde, idi i obuj papue!" Refik izie iz sobe. "Papue, papue", promrmlja. Kao da se prisjeti jedne Omerove izreke, ali se ne zadra na tome. "Ranije nisam navlaio papue, jer smo stanovali na Niantau. U toj kui nije bilo potrebno nazuvati papue", proapta i navue svoje papue. Potom ue u radnu sobu. Dnevnik je bio otvoren na stolu. Proita staje napisao, zastidi se, proita pismo koje je napisao herr Rudolphu, opet osjeti nelagodu. "Da se odmah latim posla? Da ponem sa prijevodima?", pomisli. Odloi pismo, zatvori dnevnik i sjede za sto. "Temperatura mi je dobra, veoma dobra", oglasi se Perihan. "Sve je uredu, normalno, dobro...", smijala se, izgleda, samoj sebi. TREI DIO: POGOVOR 1. Poetak dana im se probudi, Ahmet pogleda na sat: pola jedan. "Legao sam jutros u pet. To je sedam i po sati", pomisli. "To je i previe sna!" Hitro ustade, skide pidamu i protegnu se. "Opet sam zaboravio zatvoriti vrata", pomisli navlaei odjeu. Soba se osjeala na laneno ulje i petrolej. Negdje je proitao da lane-no ulje prouzrokuje rak. Otkako mu je, prije pet godina, otac umro od raka, i sam je poeo paziti na to. "Da negdje zapiem da ne zaboravljam zatvarati vrata kaci lijeem?", pomisli. Potom mu se uini da je previe oprezan. "Ne sviaju mi se oprezni ljudi, ali kad se pojavila epidemija kolere, potrao sam u bolnicu prije ostalih", promrmlja. "Ali, elio bih dugo ivjeti. eljene slike mogu naslikati tek poslije pedesete. Goya je ivio osamdeset i dvije godine. Picasso jo uvijek slika. A Russell je tek ove godine umro. Shaw je, izgleda, takoer savjetovao dug ivot." U glavi je imao jo mnogo toga ta je uo, proitao i mislio o koristima dugog ivota i koliko umjetnik treba ivjeti, ali nije ponavljao. Izie iz sobe. Zastade idui prema zahodu, priblii se slici naslonjenoj na zid velike sobe. Prethodnog dana je na tome radio, danas je, isto tako, elio raditi. Prstom dodirnu platno. Kad se uvjeri da se boja osuila onako kako je elio, veselo ue u zahod. U zahodu se, prvo, kao to je to radio svako jutro, naljuti na samog sebe zato to je uao bos, a potom poe razmatrati svoj dnevni plan. Zato to subotom niko nije htio uzimati

asove francuskog i slikanja, veina vremana bilo je njegovo. Predveer e moda doi Ilknur. "Kako li je nena?" Zdravlje njegove nane bilo je loe, doktori su ak spominjali i smrt. Cijeli dan lei u krevetu, udno mrmlja, a pokraj nje eka i bolniarka. "Stvarno, trebao sam uraditi djedovu sliku", pomisli. Kao i svako jutro, brijao se zato to nije htio sliiti bradatim, odrpanim i umjetnicima bohemima. "Slii li mi lice na Goyino? ", promrmlja. "udnju za Goyom poeo sam osjeati odnedavno!" Kao da se ljuti na sebe, opra lice, izie iz kupatila i uze novine, koje su ubaene ispod vrata. Pokraj novina ugleda i jednu kuvertu; bila je to pozivnica za izlobu. Otvori je i pogleda. "Gendaj odtampao pozivnice za izlobu! Iako je o tome priao sa mnom i toliko puta ponovio, opet alje. Koji tip!" Jo jednom pogleda pozivnicu. Sliila je pozivnicama za svadbu. Ba kad je htio rei: Mali burujski mangup, odustade; pomisli da osjea ljubav prema Gendaju te, uze novine i sjede u oak. Novine uope nisu bile prijatne: "Denaza je ispraena uz veliku ceremoniju. Pet hiljada mladia zaklelo se na neovisnost... 12. decembar 1970." Bila je i slika ene u zaru koja je zagrlila tabut i plakala. "Majka Husejina Aslantaa." Pogleda ispod slike: "Nesretna majka bacila se na sinov tabut i guila se u jecajima." Strese se: "ak i najozbiljnije pojedinosti saopavaju tim jezikom domaih filmova..."Neto drugo mu zape za oko: "Batur uputio notu Sunaju!" Uzrujano proita: "Komandant zrakoplovnih snaga general armije Muhsin Batur, 24. novembra 1970. godine, bio je u posjeti predsjedniku drave i, naglaavajui uznemirenost koja je u razliitim strukturama Oruanih snaga dola na zapaen nivo..." Odvoji se od novina. "Zija-beg je upravu", pomisli. Juer je amidi njegovog oca, pukovnik u penziji Zija dolazio u posjetu Nigan-hanumi. Kad je ugledao Ahmeta, popeo se gore i priao o tome kako e vojska, nakraju, neto uraditi. U svom uobiajenom misterioznom maniru ovjeka koji mnogo zna, ali koji je primoran to sakriti, rekao je da e se danas-sutra neta dogoditi. Potom su mu se iz usta iskrale, ili se pravio kao da su se iskrale, rijei poput gardijskog puka i vojne akademije. Na licu je imao izraz koji je govorio: "Jaa, vojska e izvriti dunost i uzeti svoje pravo!" Ahmet proita i preostali dio vijesti: "Jednu kopiju pisma Batur je uruio i Tagmau. Meutim, naelnik Generaltaba Tagma... Saznaje se da je u nastavku susreta Tagma prihvatio Baturo-ve stavove." "Dobro, uzeo gaje Batur pod svoje! Nainit e prevrat... Zar je mogue neto takvo", promrmlja prisjeajui se onoga to je proitao o tome. Potom se iznenadi: "A ta ako bude?" Uzbuen, ustade. Poe etati po sobi. Zatim opet sjede i, zadravajui se pojedinano na svakoj rijei, ponovo paljivo proita vijest. Bila je napisana veoma oprezno. "Ko li je ovu vijest doturio tampi? Sta znai uznemirenost koja je dola na zapaen nivo? Zato postaju uznemireni? Ko im je naruio mir? Brinu se, naravno, za domovinu. Nai unutarnji, socijalni problemi!" Jo jednom proita vijest: "Sunaj je ove sedmice izvijestio Demirela o pismu." Ustade. "ta li je on uradio?" Izie na terasu; elio je neta uiniti i zato to mu je naraslo uzbuenje. Otiao je skroz do ograde, naslonio se i posmatrao Nianta. Subota, nekoliko minuta do jedan, trg Niantaa bio je iv. Saobraaj zakren. Policajac je mlatarao rukama nasred bulevara i puhao u pitaljku. Trola trolejbusa otrgnula se od ice i nagela se prema asfaltu. Na otvorena vrata izlazi voza, a dvije srednjokolke u uniformama gledaju u njega. Na suprotnom trotoaru, Cigani sa korpama prodavali su nanizano cvijee. uvar na stanici dolmua36 obraao se nekome piskavim glasom. Sva trojica istaa cipela nali su muterije. I previe, izgleda; jedan muterija je ekao.

Otmjena ena vraala se iz subotnje kupovine. Mlada djevojka u mini-su-knji razgledala je izlog butika. Protuzakoniti pekar, koji je prodavao kruh bjelji od onoga koji je za Niantalije odredila Opina u statutu, prebacio je prekriva preko korpe i gledao u trolu trolejbusa. Pokraj njega je bio prodava lota. Ipsred njih je prolazila ena sa psom. Dva osnovca se se gurkala ispred I banke. Vratar Iiki apartmana uao je u prodavnicu preko puta. Saobraaj se otvori, prodavau lota na drugom uglu prie ena sa mahramom. U prionicu kahve ue gospodin u kaputu od kadife. "Vojni udar", pomisli Ahmet. "Ono to e sve ovo u korijenu ispreturati. Udar koji e jednim udarcem sve razbaruiti, cijeli Nianta i svu buroaziju!" Proteui se, zijevnu. "Nita nee biti", pomisli. "Izgleda da e ovaj mete trajati jo godinama." Ali, opet promrmlja: "A ako bude?", i nasmija se. "Ako doe do vojnog udara, niko nee smjeti izii na ulicu!" Pomisli na Zijabega. "Obojica mrzimo Nianta", promrmlja. Podie glavu i pogleda gore. Bilo je blijedo, neodreeno nebo, koje se nije moglo odluiti nizata. Ogoljele grane lipe, nad kojom je nena titrala, kao da su se protegle do neba, ali iza kronji su bili jo vii apartmani. Ahmet okrenu lea Niantau i pogleda prozore potkrovlja. "ta sam ja?", zapita se. etiri godine je ivio ovdje, u stanbai na krovu apartmana na Niantau. Prije etiri godine vratio se iz Pariza, u koji je otiao radi uenja slikanja, a nakon dugotrajnih preraunavanja saopeno mu je daje Melek i Ahmetu od oca ostalo samo u vrijednosti ove stanbae na krovu, ak i manje od toga, a zato to sestri nije bilo potrebno, nastanio se u ovom dvosobnom stanu. Zbog toga to nije plaao kiriju, to se nije odnosilo na trokove zagrijavanja apartmana, i to se hranio dolje, kod nene, nije imao potrebe za velikim parama. Povremeno bi prodao neku sliku, a, osim toga, trima osobama, koje je naao preko oglasa koji je objavio u novinama, davao je asove francuskog, a jednom djetetu i asove crtanja. "Sta sam ja?", promrmlja jo jednom, ali ga ne obuze potitenost. "Znam ta radim. Nudim svoj ivot da bih otkinuo plod sa stabla umjetnosti." Izgleda daje negdje proitao neto takvo, ali se ne naljuti na sebe. Odlui sii na donji sprat da bi vidio nenu i jeo. Uze kljueve i izie. Nigan-hanuminu bolest obrazlau kao generalnu starost. Izgleda da ima arteriosklcrozu ili neto slino tome. Silazei niza stepenice, Ahmet primijeti da se nije dovoljno zanimao za to. Samo, bilo je neto to je neizostavno znao: zbog nekog nedostatka u arteriji, do Nigan-hanuminog mozga nije dopiralo dovoljno krvi. Zato je njegova nena esto mijeala vrijeme, mjesto i lica, to je ponekad stvaralo tugu, a ponekad i veselje. Zato to su u bole36 Dolmu - vrsta taksija (op. prev.) sti stare nane nalazili neto zabavno, djeci Nigan-hanuminih unuadi, koja su stanovala na donjim spratovima, posljednih sedmica je bilo zabranjeno izlaziti gore. Zabrinut za nenino zdravlje, Ahmet svojim kljuevima otvori vrata i ue. im ue, u otkucaje velikog sata sa klatnom nakraju hodnika. Da bi kuharu Jilmazu rekao daje stigao i da eli neto jesti, odmah je uao u kuhinju, ali kuhinja je bila prazna. Dok je iao prema vratima koja iz kuhinje vode u salon, zastade uvi gromoglasni smijeh koji je dopirao iznutra. Kad u i smijeh kahara Jilmaza, progleda kroz odkrinuta vrata i gotovo da se uplai: na kosi njegove nene bilo je neto udno. Kad paljivije

pogleda, shvati daje to jedno od pokrivala rune izrade koja stoje na tronocima za cigarete. "Nigan-hanuma, kad biste samo znali kako Vam dobro stoji!", povika bolniarka i zasmija se. "Izgledate, Boga mi, kao mlada!" "Ah, nemojte, molim Vas! teta, teta", promrmlja Emina-hanuma. "Nigan-hanuma, Nigan-hanuma, ta mislite o meni?", upita kuhar Jil-maz. "Moj otac vam je trideset godina kuhao. I ja kuham trideset godina, jeste li zadovoljni sa mnom?" Nigan-hanuma kao da nije tamo, kao da pria sa nekim veoma dalekim, nepoznatim osobama: "Da, zadovoljna sam s tobom", ree. "Dosta vie, nemojte. Vidite li, jeste li vidjeli?", ree Emina-hanuma. "Hoete li zapaliti?", upita bolniarka. Kad Nigan-hanuma kimnu glavom, zapali cigaretu i dade joj. Nigan-hanuma je pokuavala uvui dim, ali cigareta se ugasi. Nekoliko puta puhnu i, jadikujui, ree neto. Kuhar Jilmaz prasnu usmijeh. Bolniarka ponovo pripali i prui. Gunajui, Emina-hanuma ustade i lati se da sa glave bolesne ene skine pokrivalo i uzme joj cigaretu, ali Nigan-hanuma nije e-ljela dati cigaretu. Ahmet svom snagom povue druga vrata na kuhinji, buno se zakalja, dade im vremena da se priberu i ue. Osjeao je bijes, a mislio je da ga ne treba osjeati. "Dobro joj je za nerve", ree bolniarka pokazujui na cigaretu. "Zar joj ne bi nakodilo?", upita Ahmet. "Kako je moja nena?" "Bolje nego juer", ree bolniarka. "Ahmct-beg, da Vam neto pripremim?", upita Jilmaz, pa se, vidjevi da Nigan-hanuma jo uvijek drobi cigaretu, nasmija. "Ah, kako je loe, kako je loe, teta, teta", ree. "Ahmet-beg, sad se smijem, ali ne obraajte panju na to. Znamo li ta radimo od tuge? Kad biste znali kako se osjeam! ta da Vam pripremim? Da skuham jaja? Ima suho ufte..." "Da, napravi jaja. Stavi jogurt na tacnu. ta ima, donesi, eto!", ree i sjede naspram nene. "Hvala Bogu, danas je bolje", ree Emina-hanuma; prekriva rune izrade paljivo je namjetala na tronoac. "Dobro jutro, nenice", ree Ahmet. "Jesi li to ti? Gdje si bio?", promrmlja Nigan-hanuma. "Bio sam gore, siao sam", odgovori Ahmet, izgovarajui slog po slog, kao da pria sa maloumnim djetetom. "Gdje ti je otac?", upita Nigan-hanuma. "Pa, mog oca vie nema..." Nastupi tiina. Nigan-hanuma se zadubi u misli. Kroz svoje naoare debelih stakala, sumnjiavo je gledala Ahmeta. Vjeruje da neto skriva od nje te, izgleda, istrauje ta bi to moglo biti. "Hajde, pozovi i oca, neka doe", ree. "Pa, otac mu je umro", ree bolniarka grubo i odue joj cigaretu. "Da, umro je", ree Nigan-hanuma. "ta da radim, je li moja krivica? Nije se trebao oeniti onom enom!" Shvativi da mozak njegove nene danas dobro funkcionira, Ahmet se obradova: "Kako se danas osjeate?" "U uima mi stalno odzvanjaju pjesme", ree Nigan-hanuma, a zaista joj je predstavljalo problem i to to joj se u dubini uiju neprestano ponavljaju neke pjesme koje je pjevala u djetinjstvu i mladosti.

"Jesu li iste pjesme?" "Iste pjesme!" Otpjevajte jednu, da ujemo!", ree bolniarka, kad uoi da je Ahmet otro pogleda, ustade i ode u kuhinju. "Ko je to?", upita Nigan-hanuma pokazujui na bolniarku. "Nigan-hanuma. Doktorica", odgovori Emina-hanuma, protegnu se, uze Nigan-hanuminu ruku, koja je zatezala jedan kraj deke, i poloi je nastranu; pomodrila ruka, izbuena zabadanjem i vaenjem igala seruma, poe se pomjerati. "Jo uvijek ne jede? Kad ete prestati sa serumima?", upita mirno Ahmet znajui da ga nena nee moi uti. Kuhar Jilmaz donese Ahmetu jelo. Spusti tacnu na tronoac. "Da vam donesem i kompot? Hoete li?", upita. "Ne, ne", odgovori Ahmet; na tacni su bili jogurt, jaje i suho ufte. "O emu priate?", upita Nigan-hanuma. "Ja jedem", odgovori Ahmet. "Gdje si bio?" "Bio sam gore, nenice. Pa, ja gore slikam!" Nigan-hanuma kao da se odjednom uzbudi: "Ah, ta tvoja nadarenost! Ta tvoja nadarenost! To je od Boga... Znaj to cijeniti", ree. "Znam... Slikam", uzvrati Ahmet oraspoloeno. " Slika li stalno?", upita Nigan-hanuma sumnjiavo. "Da." "Novac? Zar se ti nee eniti? Hoe li stalno sjediti u kui?" "Povremeno izlazim na ulicu", odgovori Ahmet smjekajui se. "I ja kaem, da odem do banke, da pogledam u svoju kasu." Ahmet klimnu glavom. Bolniarka se vratila, a Jilmaz je naslonio ruku na bife i gleda Nigan-hanumu. Izgleda da su svi ekali prieljkujui zabavu, da se dogodi neta lijepo ili loe, o emu e se kasnije priati. Jilmaz bi povremeno upitao Ahmcta kako su peena ufteta, ili eli li kompot. Kad se otvorie vanjska vrata i zaue koraci, okupljeni oko Nigan-hanume razio-e se. Po batu koraka Ahmet shvati da dolaze Nermin i Osman. 2. Apartman na Niantau "Kako ste, mamice", povika Osman im ude; i on je, kao i majka, slabo uo. "Gdje si bio?", upita Nigan-hanuma. "Bio sam u fabrici", odgovori Osman, ali shvati da majka ne uje: "Bio sam u fabrici, rekoh. Danas sam sa Demilom iao u fabriku." Lice Nigan-hanume se namrti. Potom zabrinuto pogleda Nermin, koja joj je prilazila. "Ja sam, ja sam!", ree Nermin. "Niste me prepoznali?" "Ko je ovo?", upita Nigan-hanuma okreui se Ahmetu. "Strina Nermin, neno, strina Nermin", uzvrati Ahmet. "Opet me nije prepoznala", ree Nermin. Posljednjih jedanaest sedmica pogoranja bolesti, Nigan-hanuma je prestala prepoznavati neke osobe. Izgleda da to to ni nju nije prepoznavala u Nermin budilo osjeaj nepravde. "Perihan?", promrmlja sumnjiavo Nigan-hanuma. "Pa, Perihan se udala za drugoga. Ja sam vaa snaha. Zar me ne poznajete?", povika Nermin. "Boga mi, namjerno to radi!", dodade, srdito se okreui Osmanu.

"Zato bi to, duo, namjerno radila?", uzvrati Osman. "Ne moe te prepoznati. Bolest, ta emo?" Gunajui, Nermin sjede ukraj. Ahmet se uplaio da amida i strina ponovo ne zapodjenu kavgu. Osman pripali cigaretu. Nermin mu ree da ne pui. Osman neta proguna. Nastupi tiina. "Sta ste radili u fabrici?", iznenada upita Nigan-hanuma. "Sta se radi u fabrici? Nadgledali smo, eto", povika nervozno Osman. "Gledali smo idu li dobro poslovi. Nema nita, nema nita, sve je uredu. Rade. Lijepo rade." "ta rade?" "Proizvode sijalice, draga mama. Sijalice!" "Ah, zar smo mi trebali postati ovakvi?", promrmlja Nigan-hanuma. Na pameti joj je, izgleda, opet bio trajk, do kog je u fabrici dolo prije dvije godine. Nakon tog trajka, Nigan-hanuma se fabrike sjeala s osjeajem katastrofe. Vjeruje da je to u vezi sa loim razvojem dogaaja, o emu je pisalo u novinama, te, ne samo sa politikim, ve zajedno sa svim loim vijestima koje uje, pomiljala je da poslovi ne idu dobro. "Nema nita, ne sekirajte se", ree Osman. Nigan-hanuma opet promrmlja: "Zato da se ne sekiram? Na ta smo spali. Zar da mi budemo takvi? Zar se takvo neto trebalo dogoditi neemu stoje osnovao Devdet-beg? Je li on tako htio? Niko nikoga ne poznaje. Zna li staje Zija juer rekao?" "Staje rekao Zija?", upita Osman. "Besramnik, bezobraznik, drznik!", promrmlja Nigan-hanuma. "Ako jo jednom doe, ne putajte ga unutra!", ree Osman okreui se Emina-hanumi. "Poaljite ga nama. Da ujemo ta to on hoe!" "Priao je sa Ahmet-begom", ree slukinja. "Stvarno, o emu ste priali?", upita Osman. Primjeujui da se Osman zabrinuo, Ahmet odgovori sa zadovoljstvom: "Nita naroito", a pomisli bi li mu rekao da e nastupiti pu, lijevi udar, da se Nianta rui; i on poelje da doe do prevrata. "Sta ti je rekao, o emu ti je opet priao? Koje je lai iznosio? Sedamdeset i pet mu je godina, ali se jo uvijek nije zasitio lai i prijetnji. ta pria?" Ahmet se nije uspio suzdrati: "Kae da e vojska napraviti neto nalik na 27. maj." "Kako on zna? I ta se to nas tie?" "Prevrat e, navodno, biti protiv montaera", ree Ahmet sa jo veim zadovoljstvom. "Tako kae! Lijevi pu, protiv Demirela i protiv montaera!" Osmanovo lice se uzburka. Ahmetu je dolo da se smije. Koliko prema Demirelu, u javnosti su, isto tako, vladale otre reakcije i protiv montaera. To je bilo pitanje koje je veoma rasrdilo Osmana. Govori da se u njegovoj fabrici ne montiraju, ve da se proizvode sijalice i to je brojano dokazivao. "E, da si ti barem rekao da se fabrika ne bavi montaom", ree Osman zabrinuto, ali se zastidi svoje zabrinutosti. "Ne pria se, ovjee, o fabrici sijalica", uzvrati Ahmet. "A ja i ne znam posljednje brojke. Do kojeg procenta se dolo?", dodade uz smijeh. "Osamdeset etiri posto", odgovori Osman. "Eh, osamdeset etiri posto se ve ne moe nazvati montaom", ree Ahmet.

Osman se naljuti: "ta je jo rekao? Jo?" "Priao je o mome ocu, o djedu." "Pa, on ne poznaje Refika?" "Priao je, zapravo, o svome ocu... A ja sam ga pitao. Izgleda da je bio veoma interesantan ovjek... Bavio se, navodno, politikom..." "Boga mi, otac je govorio daje on bio pijanica." Ahmet srdito izgovori: "Izgleda da je bio revolucionar." "Da, otac je, takoer, priao i o zanesenjatvu amide Nusreta", ree Osman smijui se. "Dogodilo se neto veoma interesantno", promrmlja Ahmet i pokaja se stoje otiao toliko daleko. "Sta je bilo, ta je on opet uinio?", upita Osman, a kad uoio da se Ahmet oraspoloio, srdito ustade. "I ti si od njih! Opet, kakav si ti ovjek?!", govorili su njegovi pogledi. Izgleda da se neega sjetio ugledavi kuhara koji je ispred Ahmeta uzimao praznu tacnu, neodreeno se osmjehnu i ree: "A veeras, dragi Ahmete, doi nama na veeru. Nek veeras jede kod nas, zar ne?" "Naravno, naravno", uzvrati Nermin. "A veeras smo i mnogobrojni. Svi su kod nas." Osman poe hodati po sobi. "Kae, dakle, da smo mi montaeri", ree. "A ti mu nisi odgovorio." "Molim te, nemoj se vie nervirati", ree Nermin. "ezdeset etiri su mi godine", ree Osman u srdbi. "Do danas nisam nauio da se ne nerviram kad je u pitanju posao. Neu to ni nauiti!" "Kud on ide?", upita Nigan-hanuma. "Ne idem nikuda. Za ime Boga, mama, ovdje sam, eto!" Nermin se odjednom pridie. S lukavim, gotovo odvratnim pogledom, svoje lice primaknu Nigan-hanumi i brzo je upita: "Ko sam ja, jeste li me prepoznali? Hajde recite, da ujem, ko sam ja?" "Ti si Perihan, rano si se udala", ree Nigan-hanuma. Osman prasnu usmijeh, Nermin zbunjeno sjede na svoje mjesto. Kuhar Jilmaz upita ko eli kahvu. Nermin srdito ree da e sii u stan. "Odoh da neto pogledam u oevoj sobi", ree Ahmet pribliavajui se Osmanu. "Juer sam vidio stare knjige." "Knjige?", promrmlja Osman. "Nisi mu, dakle, mogao odgovoriti, ha!? Ako doe, poaljite ga dolje. Nemoj zaboraviti da se mora proi stadij montae da bi se podigla domaa industrija!" "Boga mi, dragi amida, ako Vas zanima moje miljenje, rei u Vam da sam ja protiv ovih puista", ree Ahmet i krenu. "To je tano, ali mu to nisam trebao rei", pomisli. "Zaboga! Dozlogrdio mi je i taj moralizam!" Iao jc oslukujui otkucavanje sata u hodniku. Od razvoda od majke do svoje smrti, njegov otac je deset godina ivio u toj sobi. Prije sedmicu, uporedo sa pogoranjem Nigan-hanumine bolesti, u apartmanu se, iz nekog razloga, probudilo interesiranje za starim stvarima, a Ahmet je poeo prebirati po oevim ormarima i knjigama. To je i ranije preturio preko ruku, uzeo staje htio, ali opet je poneto pronalazio. Prije sedam dana naao je neku biljenicu. Razumio je da je to dnevnik koji je otac vodio, a zbog toga to nije mogao itati staro pismo, dao gaje Ilknuri, koja je radila doktorat na povijesti umjetnosti i koja je govorila da ita staro pismo. Ahmet je htio saznati i ta pie u dnevniku i koliko djevojka barata tim starim pismom. Dok se pribliavao vratima, pomisli da bi bolniarka trebala biti unutra. ena se tu odmarala kad

bi Nigan-hanuma spavala i kad ne bi trebala biti pokraj nje. Ahmet pokuca na vrata i ue. ena je sjedila na ivici kreveta i puila. "Nemojte zamjeriti", ree Ahmet. "Smetam. Htio sam pogledati neke knjige", osmjehnu se i pomisli: "O, kako sam pristojan, ha!" "Molim Vas lijepo. Ovo je Vaa kua", odgovori bolniarka. Ahmet krenu prema policama s knjigama. Poe zagledati hrbate knjiga. Postade nemiran zato to mu knjige nisu pobudile panju, ali i zato to je ena puila i gledala ga. Samouvjereno, kao da zna da se tu nalazi ono to trai, otvori donji dio ormara. Preturi tamo gdje je prole sedmice naao dnevnik, ah nita ne nae. "Zar se maloas niste naljutili na mene?", upita bolniarka. "Zato?" "Ne mislite da sam neuljudno postupila prema Vaoj neni, zar ne?" "Otkud Vam to?", upita Ahmet sagnuvi se. "alili smo se", uzvrati bolniarka. "Ova privatna njega je teka. ovjeku dozlogrdi, dosadi. Oprostite, Vaa nena to ne ini, ali istimo tui izmet." "Da, naravno, runo", promrmlja Ahmet. "alili smo se. ovjeku se i nervi kvare." Ahmet brzo trai, ali, isto tako, nita ne nalazi. "Ja uvijek radim sa dobrim porodicama kao stoje Vaa. Znate li Gulme-nove? Poslije podne sam sa enom izlazila u etnje Bosforom." Ahmet nae biljenicu i uzbueno je otvori. Na prvim stranicama bilo je neta ispisano, ali opet starim pismom. Zatvori ormar i podie se. "ovjek osjeti dosadu", ree bolniarka. "Ako ima neki dobar roman, dajte mi da proitam. Slatko bih itala i zaboravila na sve. Jesu li ovo bile knjige Vaeg oca? Je li on bio profesor?" "Boga mi, ne znam", promrmlja Ahmet i izie iz sobe. Krenu prema salonu. Prolazei izmeu naguranih, nagomilanih stvari, prie Devdetbegovoj slici objeenoj na zidu. Razmiljao je da naini sliku Devdet-bega, ali kad se priblii fotografiji, zakljui da bi to bila veoma sirova skica i odlui to odgoditi. Opet je izvjesno vrijeme izbliza posmatrao Devdet-bega i pomisli da nee moi tako lahko osvojiti njegov unutarnji svijet. "ta radi tamo?", upita Nermin. "Zar ne vidi, gleda fotografiju", odgovori Osman. "Stvarno, napravi sliku mog oca!" Ahmet se, smjekajui, okrenu prema njima. Baci pogled na nenu. Nermin ponovi da ga veeras oekuju na veeri. Nabrzinu pogleda slike koje je radio posljednjih dana. Svako jutro, nakon to se probudi i pola sata nakon to neto pojede, paljivo se vraao na ono ta je uradio posljednjih dana. Vjerovao je da su sudovi koje donese prilikom ovakvog osvrta zdraviji i realniji od sudova koje donese u neko drugo vrijeme. Jo jednom nabrzinu pogleda slike nanizane du zida. "Da, ovdje je oito imitiranje... Nepotrebne pojedinosti. Ovo je dobro. Ne znam zato sam ovo uradio; gubljenje vremena. A ovi to jedu pokazuju koji je put kojim trebam ii. Ovu sam, sasvim oito, napravio da bih bio dopadljiv. Ovu sam, pak, naslikao sa tenjom da postanem domai slikar i da se nadvijem nad probleme zemlje, ali svia mi se. Ove starce bih trebao ponovo uraditi. Da ukonim tamo onu maku i stavim saksiju. Svoje male zabave ne bi trebalo mijeati sa slikom. A ovdje je jasan Goyin uticaj. Volim ove to sjede! Volim i ovu seriju Nogometne utakmice." Osvrnuo se ponovo na slike, ali ovaj put donosei sud o svom slikarstvu, a ne pojedinano o slikama. Potom uze veliko platno, iju je vlanost odmjerio nakon to

se probudio i poe raditi. Pogleda na sat: dva. Obradova se to, da bi poeo raditi, nije morao gledati u Goyine reprodukcije. 3. Starija sestra Kada zazvoni na vratima, Ahmet pogleda na sat: nekoliko minuta do pola etiri. "Ilknur", pomisli. Ali, dok je stigao do vrata, shvati da nije ona, poto je, kao da se ali, kao da pjeva pjesmu, zvonce jo nekoliko puta zazvonilo. Kad otvori vrata, iz polutame, poput lopte, iskoi krupno tijelo. Potom mu mirisni i mehki enski ten dodirnu obraz. "Sestra", pomisli Ahmet te isprui i drugi obraz. "ta ima", ree Melek. "Kako si? Ne izgleda veselo!" Poput vjetra ue u sobu, naini krug i ve je sve bila paljivo pregledala. "Ne, duo, dobro sam..." "Tako? A to ti je lijepa ta koulja na tebi! Gdje sije kupio?" "Stara koulja koju stalno nosim..." "Kako ti se ine ove izme?" "Nove?" "Da! Donio mi tvoj zet..." "Je li to on bio vani?" "Kako si zaboravan, dragi Ahmete", ree Melek, a leima okrenuta Ahmetu, razgledala je slike. "Pa, htio ti je donijeti boje, ali ti ne htjede..." "Stvarno, kako brzo ode i vrati se", uzvrati Ahmet. "Ti jo ovdje drijemaj... Aaa, kako je ovo lijepo!" Ahmet znatieljno pogleda. Bila je to slika kojoj uope nije pridavao znaaj i koju je mislio ostrugati i naslikati drugu. "Sta joj se svidjelo na tome?", pomisli, ali se nije zadravao na tome, jer je bio vian takvom razmiljanju. "Kako si pronaao lijepe boje! Pravi malo i one udne slike... Kako se kae na turskom? Bezobline; nije kao slika, a..." "Apstraktne", uzvrati Ahmet. "Hah, apstraktne! Nemoj zamjeriti, ja nove rijei ne uspijevam nauiti. Stjuardesa, gostoljubiva nebeska cura", zakikota se. "Apstraktnost! Stvarno, radi malo i apstraktne! Tvoj zet kae da u Evropi sad svi rade apstraktne... ta jo radi? Je li to i sad radi?" "Da." Po navici da bez ikakvog ustruavanja dodiruje stvari, Melek podie sliku sa stola, priblii je licu, potom, kao to je to obiavala, pomirisa, odvaga rukom, kao da eli izmjeriti teinu, okrenu je desno-lijevo i prema svjetlu. Ahmet ponekad misli da instiktivno, vie od svih drugih, njegova sestra shvata da je slika predmet. Gledao je u tijelo svoje sestre, koje je, moe se rei, zastraujue krupno. "Da", ree Melek. "Ja ovo nisam upotpunosti razumjela. Nije apstraktna, ali je opet ne razumijem. ta, dalde, eli rei ovime?" "Jo nije zavrena." "Ne znam kakva e biti kad je zavri... Boeeee!, uskliknu Melek, smijui se poput razmaenog djeteta koje sa pametnim ocem rjeava zagonetke i uzbueno pokaza na drugu sliku: "Dobro, ova je zavrena. Kai mi ta njome eli rei. Otmjen ovjek sa kravatom sjedi sa enom sa naoarima... ta to znai? ta eli rei?" "Kaem ono to slika kae!" "Uvijek tako bjei", ree Melek, pa se, kao da misli da se malo primirila i kao daje pred donoenjem prve presude, opet znatieljno osvrnu oko sebe i nabra obrve. "Nena je, izgleda, loe...", ree. Da. "Brinem se, zapravo..." "Za ta?"

"Staja znam. ao mi je. Juer sam je, Boga mi, cijelu no...", pa se, sjedajui na tabure, sumnjiavo trgnu. "Sjedi, sjedi. To je suho, nee se uflekati", ree Ahmet. "Uplaih se. A ovdje je veoma neuredno." "Vidi, to me vrijea", uzvrati Ahmet. "Ja ovo istim svaki drugi dan!" "Tako? Ko ti usisava pod? Emina-hanuma?" "Fatma dolazi jednom u petnaest dana", ree Ahmet potiteno. "Ko je to? Ona kod Dcmilovih? Zna, naa je pobjegla. Nije mi jasno zato. Prije tri dana...", pa uuti, nelagodno pogleda u Ahmeta i uzdahnu: "Veoma mije ao nene." "Da!" "Gnjavim li te? Da barem ispuim jednu cigaretu i da idem! Da ne pripaljujem ako e ti smetati. Tvom zetu te uvijek navodim kao primjer. Kaem, momak je prije etiri godine rekao: Neupuiti! i momentalno prestao", pa ukresa ibicu. "A zna li ta on kae? On je umjetnik, kae. Meutim, umjet-nici mnogo troe alkohol i duhan, zar ne? Stvarno, hajde i ti pusti bradu!" "Izgorjet e ti ruka", ree Ahmet. "Pardon! Priam li previe?" Melek pripali cigaretu. Ahmet sjede na stolicu. "Da, ao mi je nene!" "Jesi li je vidjela?" "Naravno...Tamo sam ostavila kaput i pakete..." "Jeste li priale?" "Pa, uvijek pria sa mnom. Priale smo. Odmah me je prepoznala, obradovala se. Potom me upita koliko imam godina. Kad joj rekoh trideset tri, kae opet: Eto, Devdet-beg ode, nakon sedam dana doe ti da me utjei. Tvoje mjesto je posebno, ree. Upitala je za zeta. Ja joj ispriah. Pamet joj je namje-stu, razborita je." "Ne, ovjee. Kad sam je ja vidio..." "I bolniarka se iznenadila. Ee, obraduje se kad mene vidi. Bolniarka je zatraila da odem, da se previe ne umori... ao mi je!" "Da..." Uutjee. "Uskoro e joj biti dosadno i otii e", pomisli Ahmet, ali Me-lek nije tako lahko postajalo dosadno. Opet ustade i poe razgledati slike, a Ahmet je gledao krupno tijelo svoje sestre, velika bedra i duge noge. Prilikom svakog gledanja ovog krupnog tijela otpozadi, mislio je kakav je to ovjek njegov zet, zanimalo ga je o emu razgovaraju za vrijeme veere. Njegov zet je bio poznati advokat. Smjekajui se, Melek se okrenu: "Sta jo radi? S kime se via? Kud ide?" "Ima neto napameti", pomisli Ahmet. "Ha! Vidio te zet na uglu policijske stanice sa onom djevojkom!" "Tako?" "Veoma mu se svidjela. Proli ste pokraj njega. Nabrzinu vas je osmotrio, ali paljivo. Hajde, reci mi koje ta djevojka. Pobogu, Ahmete, zar ja s tobom nita ne mogu razgovarati? Sasvim je, kae, oito da je cura na svom mjestu. Stvarno, ko je ona?", upita. "Oeni se ti, oeni se!" "Otkud sad to?" Melek sjede. "Tvoj zet kae da e mnogo toga uraditi ako se oeni. Oito je daje djevojka namjestu, dovela bi mu ivot ured, kae." "Dobro, dobro", proguna Ahmet.

"Vidi, zna da te zet veoma voli! U mladosti sam, kae, i ja bio kao on, nita mi se nije svialo, ali sam se opametio kad sam tebe upoznao." "Ja imam trideset godina", ree Ahmet. "Eto, dobro, eto", ubaci se Melek. "I tvoj zet je imao dvadeset i osam godina kad smo se upoznali. I ja sam, kae, bio poput njega, ali to nije bila prepreka da postanem uspjean advokat. Ko je, stvarno, ta djevojka?" "Prekini vie tu glupu temu", ree Ahmet. "Dobro! Sta u priati s tobom? Ionako ja odoh!" Pomislivi da se sestra uvrijedila, ree: "Sjedi, sjedi jo!", potom dodade, opet obuzet strahom od gubljenja vremena: "Jo nisi ispuila cigaretu?" "eli da idem kad ispuim, zar ne? Nemoj se ljutiti, ali za taj tvoj strah od gubljenja vremena ne moe se rei da je neto naroito pametno. Odmaraj se malo, etaj, putuj... Treba se malo odmarati. Tvoj zet zna vrijednost odmora. Ja, kae, ne mogu mnogo raditi u toku dvanaest mjeseci koliko mogu u toku jedanaest. Razumije li? Kad bi samo znao kako se ljudi odmaraju, zabavljaju! Aaa, vidi, nekidan smo u jednom restoranu bili zajedno sa tvojim kolskim kolegom iz Galatasaraja. Tundcr..." "Sta radi taj tikvan?" "Zato? Dobar je momak. Advokat. Ima slatku enu. Tvoj zet kae da ima svijetlu budunost!" "Sta se to mene tie!?" "Priamo, eto, duo,"Melek kao da se rastui. "Sta se dogodilo s tobom, dragi Ahmete? Veoma si nervozan. ini mi se da nisi sasvim dobro. Odmori se malo. Doi jedan dan kod nas na ruak. Zet bi te veoma volio vidjeti. Ili da odemo u neki restoran? Naravno, ako nas ne smatra kompradorima...!" "Ja ne uspijevam razmiljati tako modernim rijeima", uzvrati Ahmet. "Bravo, bravo, bravo", ree Melek milozvunim i pomalo podrugljivim tonom i nasmija se. "Kako imam pametnog brata, hvala Bogu! Moji komplimenti! Pametniji od svih!" Ahmet se uvrijedi. "Da hoe otii, pa da napokon ponem raditi", pomisli. "Dobro, onda. Obeaj da emo jedan dan ii u restoran. Gdje bi htio da idemo?" "Kod Abdullahd", odgovori Ahmet. Prije dvije godine su ga sestra i zet izveli u taj restoran. Tamo je, na dva stola do njih, vidio Delala Bajara. Od gledanja u njega nije stigao jesti. "Voli Abdullaha, ha?", upita Melek. "Biva zabavno ako na dva stola od tebe, klepeui svojim protezama, dere bivi predsjednik drave", ree Ahmet. "Kako je samo klepetao! Sa onim deranjem ovjek ivi ne sto, ve dvjesta godina!" Melek se osmjehnu, a potom opet poprimi tuni izraz. "Kako si nedrueljubiv! Zato si postao takav? Jesi li ranije bio takav? Kako si u djetinjstvu bio veseo, kako si bio simpatian! Svi su te veoma voljeli. Kako smo se lijepo zabavljali!" "Via li se sa mamom?", upita Ahmet. "Ila sam prije tri dana, popodne... Ne elim ii naveer i vidjeti onog ovjeka!" "Zato? I on je advokat", ree Ahmet smijui se. "A izgleda i da je veoma poznat. Advokat Denab Sorar! Kad to izgovorim, u meni se, ne znam zbog ega, budi osjeaj kao da itam novine, tanije kao da prelistavam graansko pravo." "Rekla sam, zar ne? aka nos. ta misli, zato je mama ostavila oca i udala se za tog tipa?"

"Mama je upravu, mama je upravu...", ree Ahmet. "Da, ti si u tome bio nastrani Perihan, a ja na Refikovoj strani", ree Melek; ponekad oca i majku spominje po imenima i kao da u tome nalazi neko udno zadovoljstvo. "Sta radi mama, ta pria?" "Ima reumu. Zali se na reumu." "Kako joj prolaze dani?" "Kako prolaze, je li?", ree Melek, razmisli i nasmija se. "Ima nekoliko prijateljica, idu u kino. Kako dan prolazi?", pa neoekivano zijevnu. "Ispuila sam i cigaretu. Hajde, ja konano ustajem", ree i ustade. "Na veeri imam goste. Ako se, ne dao Bog, nenino stanje pogora, nazovite me...", i krenu prema vratima. Ahmetu neto pade napamet: "Sjea li se ti amide Zije?", upita. "Babinog amidia, Zije?" "ini mi se da sam ga jednom vidjela." "Juer je dolazio, priali smo." "Kako se popeo uz stepenice?", upita Melek. "Ne, duo, zdrav je kao drijen", uzvrati Ahmet, pa joj je htio ispriati, ali kao da se plaio da ne ispadne zloban. "Ispriao je veoma zanimljive stvari. Izgleda da je njegov otac Nusret, to jest oev amida, bio revolucionar." "Zar je tada postojalo neto takvo?" "Ne, ne, nee uspjeti razumjeti", pomisli Ahmet. "Nee razumjeti. Ispriat u Ilknur." "Aaa, ti ovo ofarbao!", ree Melek. "Dobro si se sjetio, lijepo je!" "Tavan je prokinjavao", uzvrati Ahmet. "Tavan prokinjava, ha! Ba kao to to biva u umjetnikom ateljeu!", Melek se nasmija nastojei izgledati simpatino, prihvati steku, pa, da bi donijela svoju presudu, nabrzinu proeta oima po stanu i okrenu se Ahmetu: "Sluaj, pazi na sebe! Moe li?", ree i osjeti se patetinom. "Malo se odmori, izii, hodaj, onda e biti jo produktivniji... Tvoj zet kae, jedanaest mjeseci..." Ahmet se nije uspio suzdrati: "Vojska e napraviti prevrat", ree. "Lijevi prevrat!" "Napravit e prevrat?" "Rekao mi Zija-beg", Ahmet je paljivo gledao Melek u lice. "Kada?" "Uskoro!" "Tada se nee smjeti izlaziti na ulicu, zar ne?", upita Melek. "Nek prave kad god hoe, samo nek to ne bude veeras. Sutra poslije podne sa tvojim zetom idem u kino. Uzela sam kartu!", nasmija se blago gledajui u ozbiljno Ahmetovo lice. "Nek ide onaj Demirel, zar ne"?, ree i malo se zamisli. "Veoma je debeo!", pa se opet nasmija; sad zamiljeno i s upitnim pogledom. "Sve je postalo veoma loe", ree. "Katastrofalno je i stanje u zemlji! Nelddan, idui mami, dobacivali su mi nasred Niantaa! Prevrilo je mjeru! Nasred Niantaa!" "ta su rekli?", upita Ahmet. Melek otvori vrata: "Milo moje, drago moje, tako to. Ali, i ne oblaim preesto mini suknju... Tvoj zet ree da pazim." "Haa, reci zetu da e se napraviti lijevi prevrat", ree Ahmet s uivanjem. "Da vidimo ta e rei?"

Zainteresira ga kakvo e biti lice njegovog zeta kad to uje. Sa uivanjem, pokua oivjeti njegovo lice pred oima. "Reci da je vijest iz povjerljivog izvora!" "Zet e se veoma obradovati to misli na nas", ree Melek, poljubi Ahmeta u obraze i nestade je. "Zet je advokat! Sitna buroazija! Prevrat ne moe biti protiv njega", promrmlja Ahmet postidjevi se svoga bijesa. I opet se uzbudi, ali ne zbog miljenja iz knjiga, ve to mu se zetovo lice inilo stvarnijim. Potom, ljutei se na uzbuenje, promrmlja: "Nema veze." Izie na terasu i pogleda na Ni-anta. Na trgu je vladala ista guva, ista uskomeanost priklijetena izmeu apartmana. Dva goluba su ga sumnjiavo posmatrala sa drugog kraja terase. "Koliko je sati? Kad dolazi Ilknur?", promrmlja. "etiri. Vrijeme prolazi!" Utra unutra. Soba je jo uvijek bila ispunjena parfemom njegove sestre. Poe raditi. 4. Drug Zvonce jednom zazvoni. Ahmet pogleda na sat. "est. Ilknur! Ve je est!", promrmlja trei. "Gdje si, bubice, gdje si?", gunajui otvori vrata i zanijemi. Pred njim je bio Hasan. "Ko je, ovjee, ta bubica?", upita Hasan, zagrli Ahmeta i poljubi ga u obraze. "U prolazu sam, pa, rekoh, da navratim", Hasan zastade. "Imam jo neto napameti", ree smjekajui se. "estit momak", pomisli Ahmet. "Ipak je to revolucionar." "Sjedi, sjedi!" "Ti nekog oekuje, da ne sjedam ako ima posla?" "Ne, ne, sjedi", odgovori Ahmet. "Da malo popriamo. Nema te na trgu!" "Upravo sam isto to htio rei!" "Jesi li za aj?" "Hajde, napravi", uzvrati Hasan, pa snano udari Ahmeta po leima. "Jesi li dobro, bitango?" Ahmet se zatetura, ali to nastoja sakriti. Dok je pripaljivao mali plinski reo, osjeti da su mu leda utrnula. "Jo uvijek slikanje? Stalno slikanje", oglasi se Hasan. "Jaa!" "Ah, ah, ah! Napravi brzo aj! Ahmet je potpalio reo, nastavio vodu i vratio se. Hasan je sjeo na tabure nasred sobe, ispruio noge, pui i razgleda slike. Odjednom Ahmetu doe misao da mu nanese bol. "Sinko, primaknuo si se tridesetim, ali jo uvijek, poput osamnaestogodinjeg revolucionara, nosi bluze, postole i uvija brkove. Dolikuje li to nekome ko je zavrio Galatasaraj?" "Ja sam galatasarajlija, ali sam narodno dijete", uzvrati Hasan. "Poput tebe...", pa nakratko u uti. "Prilikom svakog dolaska u ovaj Nianta, u meni se budi mrnja", ree. "Kad vidim ove duane, butike, ene, u meni se otri mrnja prema buroaziji!" "Eh, onda doi ee, bit e korisno", uzvrati Ahmet. "Ja nemam potrebe za time. Ti vjerovatno ima, ali ti si postao bezosje-ajan! Uzajamno su se smijali. "Dobro je. Onakvi smo kakvi smo i bili", pomisli Ahmet. "Ne doivljava me dovoljno energinim, ali mc i opet voli. I ranije smo bili takvi... Ranije!" Kao da ga obuze melanholija. Hasana je poznavao iz Galatasaraja, ali njihovo prijateljstvo je uznapredovalo kasnije, nakon to se Ahmet vratio iz Francuske... Hasan je tri godine mlai od Ahmeta... Ba kad jc Ahmet poeo razmiljati o tome kakve su to bile

godine, naljuti se na sebe. Pogleda Hasana namjeravai se zasititi. "Ne vara me bluza, ni postole, i on je ostario", pomisli. "Eee, ta ti sad radi?", upita Ahmet. "Sjedim kod kue sa starim. Prije est mjeseci mije, to zna, umrla majka." "Znam. Bavi li se prevoenjem?" "Da, snalazimo se." "Zavrava li kolu?" "Ne svraam! Ne znam hoe li se zavriti, ih nee!" "Zar te ne izbacuju?" "Ja imam neogranieno pravo. Ha, naravno. Ti, zato to si zavrio fakultet u Parizu, ne zna ovdanje obiaje!" Ahmet se napravi kao da se uvrijedio, ali nije. Kad bi se i uvrijedio, uvrijedio bi sc to je studirao slikarstvo, ali ne zato to je slikarstvo studirao u Parizu. Privue stolicu, sjede naspram Hasana i zagleda mu se u lice. Hasan osjeti da ga gleda, ali oi nije skidao sa slika. Sasvim ozbiljno, kao da neto ita, paljivo je gledao u slike. Potom se okrenu i nasmijei Ahmetu. "Kako ti se ini?", upita Ahmet. "Ja se ne razumijem u slike", odgovori Hasan. "Veoma si oprezan." "Ne mogu biti oprezan koliko ti, neovisni socijalisto", ree Hasan ustaju-i. "Jesi li jo uvijek neovisni socijalist?" Hasan je bio lan Radnike partije. Ponosio se svojim lanstvom u Radnikoj partiji i time to mu je otac nastavnik. "Sad ima gomila socijalista koji nisu lanovi Radnike partije", ree Ahmet. "Uz to, svu galamu i gungulu podiu upravo oni." "Galamu i gungulu, ali ne ono to treba", uzvrati Hasan i paljivo doda-de: "Da ti kaem jo i ovo. Ne gledaj na me kao na potpunog partijskog aktivistu. Ima gomila drugova koji, poput mene, trae put izmeu partijskog stava i MDD-a. Sa ovim drugovima..." "Ali, uvijek si po svome, imao si neki stav", ree Ahmet. "Kada si prikli-jeten, poinje braniti sebe, a ne partijski stav." "Istruhnuo si, ovjee, od tolikog sjedenja u kui!" "Misli da e izborima donijeti socijalizam u Tursku?", ree Ahmet. "A na izborima smo vidjeli ta ste!" "Zar mi, ovjee, ve nismo priali o tome?", ree Hasan. "Dovoljno je jednom..." "Tjera egu sa mnom kao neovisnim socijalistom. Pusti da se malo naslaujem neovisnou..." "Ti se, burazeru, time naslauje ootkako si roen", ree Hasan. "Jo uvijek nalazi nasladu. Da bi naao slast tog posla, povremeno treba neto i uraditi, zar ne?", rekao je to prijateljski, a ne da bi branio Ahmeta. Ahmet bi ganut, ali kaza: "Eee, ta ako nita ne radim? Niko mi se, eto, ne svia. Zar to nije dovoljno? Ne svia mi se!" "Ako ti se ne svia, izreci kritiku, pa da raspravljamo!" "I to je tano", pomisli Ahmet. Potrai odgovor; kroz glavu mu prooe udne stvari, potom odjednom proguna: "Ja, eto, pravim slike", i rukom pokaza na slike, pa se okrivljeno nasmija i istra da napari aj. "Mora da bezizlazno izgledam, ali Hasan je dobar momak", pomisli. "Ne misli o meni nita loe!" Hasan sjedi i ponovo razgleda slike.

"Ee, ta veli?" "U kom kontekstu?" "Pa, za slike! Gleda, gleda, a nita ne kae." "Vjerovatno neta pravi, zna ta radi, ali ja ne razumijem", uzvrati Hasan. Ahmet se rasrdi, ali se smeka. "Hasan je dobar momak", pomisli. "Da je Metin ili Sadid, odmah bi pronali preplaenost, nepovjerenje prema masama ili predaju." "Opet, ti reci. ta ti pada napamet?" "Sta ja znam. Zna ta radi", odgovori Hasan. "Ne razumijem ja ove suptilnosti", ali, kad pogleda Ahmetovo lice, osjeti da treba neto rei: "Ne razumijem radi li ti ovo ozbiljno ili se ismijava sa ovim", ree. Ahmet se uzbudi: "Ozbiljno to kae?" Hasan kao da se iznenadi: "Kako to misli, ozbiljno?" "Znai, nije jasno je li ozbiljno ili ismijavanje", odgovori Ahmet, a onda se gotovo prodera od uzbuenja: "ivio, ovjee! Zna li da su isto to rekli i Goyi? Interesiralo ih da znaju ismijava li on aristokratiju ili je oduevljen njima! "Ti vjerovatno nisi oduevljen ovim ljudima", Hasan je rukom pokazivao na slike. "Nisam, naravno", uzvrati Ahmet. "Ali, opet ih, isto tako, pokuavam shvatiti. Ili poimati njih u vezi sa Turskom..." "Veoma si se uzbudio", ree Hasan. Ahmet se uvrijedi, ali otra i donese Goyine reprodukcije. Prelistavajui stranice debele knjige, poe pokazivati Hasanu. "Ovo, pogledaj ovo", govorio bi povremeno. "Tek sam odskora poeo shvatati Goyu..." "Sad imitira ovo?", upita Hasan i dodade: "Ono to radi uope ne slii ovome. Aaa, stani, zar ovo nije Gola Maya? Uredu, to znam. Igrao je i jedan takav film. Jesi li gledao? Tjera li slikar egu sa ovom golom?" Ahmet je stajao pokraj Hasana i nabrzinu prelistavao knjigu koju je drao u naruju. Nakraju, nae ono to je traio, Strijeljani: "Dobro, ta kae na ovo?" "Aaaa, vidi... Veoma lijepo... Poznata mi je, inae, ova slika." "Jaa", uzvrati Ahmet. "Jesi li vidio?", a potom se tre. Vie nije mogao razdvojiti ponosi li se s Goyom ili sa sobom. Kad se malo smiri, pomisli:"Zato mu to pokazujem? Da me shvati... Mora li razumjeti Goyu da bi razumio mene?" Naljuti se i pomisli da Hasanu kae neto runo. "Hajde, zatvori to", ree. "Ti ne razumije, ne voli!" "Da, zapravo su lijepe stvari", ree Hasan i, bez razmiljanja, dodade: "U posljednje vrijeme sam zapostavio umjetnost..." Znao je napamet izgovarati takve, esto upotrebljavane reenice... Ahmet se udaljio, ali je on, jo uvijek, listao knjigu. "Vidi, vidi! I on je, kao ti, nacrtao maku! Dijete, ptica, make..." Poprimio je djetinji izraz. "Da, i ovo je smijeno. Kraljevi, pristojne ene... Hah, ha! Svia mi se Goya. Svaka ast tipu!" Zatvori knjigu, ustade, protegnu se i polahko se osmjehnu. "ivio! Bio si razlog da provedem nekoliko prijatnih minuta", govorio je njegov osmijeh. "Da donesem aj?", kaza Ahmet. Paljivo je gledao u Hasanovo lice, a kroz glavu su mu prolazile pomuene misli o revoluciji, umjetnosti, revolucionarima.

Hasan opet pogleda Ahmetove slike. Potom mu se, prelazei iz sna u javu, veselo lice zgri: "Vidi, i ti si naslikao make... Naslikao si ove ljude, buruje ili, eto, ta god da su. Sad osjeam neto dok ih gledam!" Kao da se zastidi. "Zaista neto osjeam, ali... Ali, brate, sa ovim se, to i ti zna, ne pravi revolucija." Postade bojaljiv, kao da je sam krivac za to. "To je tako...", promrmlja Ahmet. "Ali, ni to, ove slike, ne znae nita!" "Da, naravno da ne znae", ree Hasan mirno i zijevnu. "Kako sam nasjeo na tu njegovu priu?", pomisli Ahmet. "Povrh svega, diskutabilno je i da ovo nee imati uticaja na revoluciju", povika nervozno. Zijevnuvi jo jednom, Hasan ree: "Da, ali nemoj da sad raspravljamo o tome", i pripali cigaretu. "Nekidan priam sa drugovima i sjetih se tebe..." "Saekaj da donesem aj", ree Ahmet i ode. "Sad e kazati zato je doao", pomisli. Nalio je aj i vratio se u sobu. Hasan je hodao po sobi. "Da, sjetih se tebe..." "Zato? Koliko e eera?" "Uzet u sam... Izdajemo asopis..." "Ooo", povika Ahmet i, iako je sasvim sigurno znao da to nije tako, upita: "Je li asopis za umjetnost?" "Ne, politiki asopis", uzvrati Hasan ozbiljno. "Rekli biste, umjetniki i politiki magazin. Pa, sad to ve tako rade." "Sluaj me, moj Ahmete, ozbiljan sam. Maloas sam govorio, zaepio si mi usta. Zna, ima izuzetno mnogo drugova koji etaju izmeu Radnike partije i MDD-a ili koji prihvataju ispravne stvari obiju strana. Ako hoe, moe ih, naslaujui se neovisnou, ismijavati i nazivati ih neodlunima, ali nisu. Uprkos tome to sam lan Radnike partije, i ja sam jedan od njih. Kao to rekoh, niti vjeruju u parlamentarizam Radnike partije, a niti u galamu i gungulu ovih drugih. Da bi se doveli ured, u situaciji smo da obje strane podvrgnemo otrim kritikama, a da iznesemo i svoje stavove. Zatraiti od tebe slijedee: Hoe li nam pomoi u umjetnikim poslovima kao to su korice asopisa, prijelom stranica i rijetki dezeni? Stani, sluaj me sekundu! Drugo, moe li nam materijalno pomoi; jednostavno, moe li nam novano pomoi?" "Naravno, mogu naravno", ree Ahmet bez ikakvog razmiljanja. "Stani, ovjee, razmisli malo. Odmah donosi odluku." "eli li ti moju pomo ili ne eli?", uzvrati Ahmet. "Da ne elim, ne bih doao ovamo", odgovori Hasan, pa se ispravi: "Da ne elim, ne bih otvarao ovu temu. Ali, elim da razmisli i donese zdravu odluku!" "Dobro, eto, razmislio sam i ak svestrano razmotrio. Samo da ti ovo kaem: Ja nemam mnogo novaca... tavie, nemam ga nikako", i sa zadovoljstvom dodade: "Otac je spiskao sve to je imao i to nije imao. Ja sam ti vorc!" Uzbudi se sa jo veim zadovoljstvom. "Moe se rei da je pola ovog sprata moje, ali ako ne doe do legalizacije, ode i ovaj bespravno podignuti sprat. Gdje je sprat tvog oca? U Jalovi. Ima bar malo neke zemlje, zar ne?" Gledao je Hasana u lice i smijao se. Potom ree: "Uradit u sve to je u mojoj moi. Dajem asove..." "Ma, nije bitan novac", ree Hasan kao da ga eli tjeiti. "Ti odmah donosi odluku. Ja elim rei: Jesmo li mi ideoloki na istoj liniji?"

"Zato pretjeruje sa razilaenjima medu nama?" "Ne pretjerujem. Ja elim da to bude zdrava saradnja. Neprincipijelni i nekritiki savez osuen je na raspad!" "Ti si kao knjiga, ovjee!" Hasan se naljuti i ustade. Krenu prema prozoru. Okreui lea Ahmetu, pogleda napolje. Vjerovatno nita nije, jer se ve odavno smrailo, a i zato to se unutranjost oslikavala u staklu, ali je gledao. "Jesi li se naljutio?", upita Ahmet. "Nemoj zamjeriti, danas sam loe volje." Hasan se okrenu: "Pa, sa tobom, burazeru, ni dvije reenice se ne mogu progovoriti! Odmah poinju podbadanja, ale, podrugivanja, napadi." "Nemoj zamjeriti", ree Ahmet i pomisli: "Dogodit e se prevrat, sve e se pokvariti... Ako e se dogoditi, neka se dogodi taj prevrat!" "Razumijem ja i tebe", ree Hasan. "Ti si ovdje bijesan, nervozan...", ali uuti. ulo se zvonce na vratima. "Jao, Ilknur", pomisli Ahmet, a nikako nije htio daje Hasan vidi, pa je, namjetajui tijelo tano na sredinu praga, otvorio vrata. "Opet sam dola", ree melodian glas; bila je to njegova sestra. "Dola je tetka Aja. Bila je i Mina. Dolje sam se zadubila u priu", ree Melek. "Idem kui, imam goste. Htjela sam ti neto rei", a po tome to je Ahmet, drei vrata, stajao nasred praga, nasluivala je neko unutra. "Htjela sam ti neto rei", promrmlja ponovo i, vjetim pokretom, svoje krupno tijelo uvue unutra. Naini dva koraka i iznenadi se ugledavi Hasana. "Mislila je da je unutra Ilknur", pomisli Ahmet. "Aa, merhaba, Hasan-bee", ree Melek. "Umalo da Vas ne prepo-znam!" kripei krupnim postolama, Hasan ustade: "Merhaba!" Rukovae se. Ahmetu je situacija izgledala veoma komina. Oboje su bili napeti, ali su opet znatieljno mjerkali jedno drugo. "Da vidimo ko e biti izdrljiviji", pomisli Ahmet i uoi da je Hasan smetnuo pogled. Dok se sekirao za Hasana i za sebe, sestra se okrenu prema vratima. "Htjela sam te pitati kad emo na veeru", ree Melek. Ahmet se obradova to je to sestra pitala tihim glasom, ali on zavika: "Ii emo u restoran! Odgovara li ti u srijedu naveer? Ja u doi do vas." "Moe", ree Melek iznenaujui se njegovim visokim tonom, pa se, kao da se prepala, izgubi i ne poljubivi Ahmeta. Zatvarajui vrata, Ahmet se okrenu Hasanu. "Tvoja sestra, zar ne?", upita Hasan. "Da, Hasan-bee", odgovori Ahmet imitirajui: "Umalo da je ne prepoznate, izgleda?" "Promijenila se, ovjee! Postala je, onaj..." "Reci, reci!", uzvrati Ahmet i vidje da se Hasan uozbiljio. "Ali, ne moe to rei. Ti si galatasarajlija i kod tebe je jaka kategorija starije sestre." I Hasan se nasmija. "Pusti vie tu priu o galatasarajliji", kaza i ustade. "Da i ja napokon krenem. Makar i povrno, dogovorili smo se, zar ne? Ionako smo na poetku puta. Ali, ako doe do okupljanja oko ovog asopisa, a doi e, u Turskoj e se mnogo toga promijeniti." Ahmet potvrdi glavom, "Prevrat, dogodit e se prevrat!", pomisli. "Hajde da napokon kaem."

"Razumije to, vjerovatno, poto postoji velika masa koja kritizira obje grupe i koja trai neki novi pokret. Zatim, trebala bi postojati ispravna linija. Dobar asopis bi sve okupio. Kao stoje i Lenjin objasnio u Sta treba raditi..." Ahmetu je dolo da kae "Sta treba raditi, ta treba raditi?", ali se suzdra da nc bi iznervirao Hasana. "Samo, naravno, jo uvijek smo na poetku puta. Kad bismo samo zapoeli sa ovim poslom, doveli bismo ga dokraja. A, kao to stoji u Sta treba raditi..., ishod toga je osnivanje stranke... Ali, jo smo na nivou priprema... Da te, rekoh, izvijestim jo na poetku, a ne kad se sve zavri." "Ko ima od mojih poznanika, ovjee?", upita Ahmet. "Sta te zanima?", upita Hasan ozbiljno i povjerljivo, pa. dodade: "Nemoj zamjeriti! Burazeru, i ja sam, nakraju krajeva, na rubu zbivanja, nisam ba unutra!" Ahmet se uvrijedi, ali je nastojao to prikriti. "Ima li Metin? Nema veze, nije to me zanima, pade mi napamet. Nekidan je napisao neki tekst. Pod uticajem Lenjinovih prijevoda, stalno pie ovi gospoini... ovi gospoini. Ako ga vidi, reci mu da bi ispravno bilo gospoda? "Ako ga vidim...", odgovori Hasan i, gledajui negdje, dodade: "Nc znam ima li potrebe da kaem da o ovome to smo priali ne govori nikome?" Ahmet se rasrdi, doe mu da kae neto loe, ali, obuzet osjeajem krivnje, kaza: "Ionako se ne viam ni s kim!" Hasan je iao prema vratima: "I to je, zapravo, veoma loe. Izii malo. Sluaj. Ako bude neto od tog posla u vezi s asopisom, ui e meu ljude, ve se privikavaj. ta Nazim kae?" Ahmet ne odgovori odmah. Samo je srdito gledao, jer mu napamet nije padala neka loa rije. "Nazim kae: Ono to trai nije u tvojoj sobi, vanije?" "Ovo nije soba, ve atelje!", uzvrati Ahmet, ali mu se to nije inilo dovoljnim; nervozno zavue ruke u depove. "Nastupa, navodno, prevrat", ree. "Vijest sam dobio iz veoma povjerljivog izvora." "Od koga, iz MIT-a?37", upita Hasan i osmjehnu se. "alim se! Od koga?" Ahmet htjede rei: "Od oevog amidia", ali to je smatrao smijenim, pa ree: "Od daljnjeg roaka. Pukovnik u penziji. udak", a potom, ne znajui zato, osjeti ganutost. "Reci i momcima!" "Mi emo ionako pokrenuti sedmicu protiv faizma", uzvrati Hasan i nasmija se. "Ali, nije lijevi prevrat, zar ne?" "Jaa... Kao to je Torrez napravio u Boliviji! Jesi li danas itao novine?" Hasan potvrdi. Gledali su se i smjekali jedan drugom. I Hasan je zavukao ruke u depove. Osjeajui pretjeranu ljubav prema njemu, Ahmet se raalosti. "Dii se, idemo u kino", ree Hasan. "Ma, pusti! Nemam vremena", odgovori Ahmet; Ilknur mu pade napamet i pomisli gdje se zadrala. "Ah, koja si ti kuna maka!", ree Hasan. "Neto u ti rei: Ponosi se to se nisi oenio, to nema sistematian ivot i posao, ali to nema nikakve veze sa interesima proleterijata!" "Znam", uzvrati Ahmet ali se ispravi: "Nema li, stvarno? A slike?" "Ne razumijem se u slike!" "Dobro."

Hasan otvori vrata, izlazio je: "Da pobjegnem prije nego to se zaprljam ovom prljavtinom Niantaa", ree. "ta veli za prevrat?", upita Ahmet i promrmlja tako da bude uvjerljiv: "Nee nita biti, zar ne? Ovo je Turska. Ako neto urade, sedmicu e prijetiti, poslije e se ublaiti i sve e biti po starome. Zar nije tako?" "Pa, ne znam...", odgovori Hasan, a i on je, izgleda, postao ganut... "Hajde, vidimo se!", zagrli i poljubi Ahmeta u obraze. "Doi i kad nita ne eli!" "Ja sam taj posao traio i zbog tebe", uzvrati Hasan i izleda da se opet raznjei te, zato stoje to smatrao neumjesnim, ovaj put lake udari Ahmeta po leima i sie niz stepenice. 37 MIT-skraenica od Milli IstihbaratTekilati (Nacionalna obavjetajna sluba), op. prev. 5. Telefon Ahmet proeta po sobi. Pogleda slike. "Ovim se, navodno, ne moe izvriti revolucija", promrmlja. Razbijesni se na Hasana. "Kako mu nisam odgovorio!? Ovim!" Gledao je slike. Na njima su stari trgovci, domaice, pristojne djevojke, mladii, gospodari, sluge, stoje uvijek meu istim stvarima i u istoj tronoj i priguenoj svjetlosti, u uvehlim baama, na stepenicama, u salonima; razgovaraju, kao da neto ekaju, ali i kao da ele obaviti svoje poslove prije nego to doe ono to treba doi, stoje neodluni, poluuspanieni, po-luumali, a pomalo i nestrpljivi, ponavljajui uvijek isto. "Nijedna niemu ne vrijedi", pomisli Ahmet. "Zato toliko radim ako ono to napravim ni Hasa-nu nita ne govori?" Za utjehu, pogleda seriju Nogometna utakmica. Naslikao je one koji ekaju u redu da odu na utakmicu, uline prodavae evapia, vatrene navijae, one koji viu, nogometae bezizraajnih lica. Odjednom, obuzet beznadenou, pomisli:."Ni to nema nikakvog znaaja. Staje, dalde, sad ovo? emu ovo koristi? Za koga ovo radim? Sve je loe! Sve je sirovo, povrno, izvjetaeno, neiskreno, otrcano! Bajato ponavljanje onoga to su, poslije Goye i Bonnarda, toliko puta radili svi impresionisti!" Uplai se i, kao to je to uvijek inio u ovakvim trenucima beznadenosti, pokua da se prisjeti suda koji je donio prije nego to je poeo raditi. "Da, tada mi se dopadalo! Nisam loe govorio o svima njima zajedno, vidio sam njihove nedostatke i uspjehe", pomisli. "Sad bih, takoer, trebao pokuati da ih gledam na isti nain!" U nadi da e opet uspjeti dati iskren sud koji je dao oko podne, jo jednom pogleda slike. Meutim, sve su mu se uinile banalnim. Dade pravo Hasanovoj nezainteresiranosti. Uplai se kajanja to je ovim slikama dao svoje vrijeme i svoj ivot. Veoma rijetko je zapadao u ovakvo kajanje, ali je i opet kolebljvo odluio misliti na neto drugo te promrmlja: "Gdje se Ilknur zadra?" Pogleda na sat. Prolo je sedam. "Nee doi", pomisli. "Zato nee doi? A danas je elim vidjeti!" Srdito odlui da sie i da joj telefonira. Vrata je opet otvorio svojim kljuevima i pree u salon, pokraj Nigan-hanume bili su bolniarka i Osman. Osman je itao novine, a bolniarka je veselim tonom neto priala Nigan-hatuuni i povremeno bi ruku bolesnice, koja je potezala deku, uzimala odatle i stavljala ustranu. "I novine piu", ree Osman kad je vidio Ahmeta. "Molim?" "Vojska, kaem. Zija je, dakle, tu proitao!"

"Ali, Zija je to juer rekao", uzvrati Ahmct idui ka telefonu. "Nita, bolan, nee biti", progunda Osman vrtei se u fotelji. "Sta se dogaa?", upita bolniarka. "Je li to vojska dolazi na elo?" Ahmet sjede pokraj telefona. Uznemiri se pomislivi da e Osman i bolniarka sluati razgovor. Bezizraajno pogleda u telefon. Onespokojavali su ga njeni ukuani. Jednom je iao u tu kuu, vidio je da im se uope nije dopao, a Ilknuri je telefonirao rijetko, koliko god je to bilo u njegovoj moi. Ako bi htio telefonirati, onda bi to prethodno rekao Ilknur, tako je osiguravao da se u to vrijeme ona javi. Dok je bezizraajno gledao u telefon, otvo-rie se vrata i neko ue. Ahmet prepozna bat koraka koji su od drugih vrata ulazili u salon; bila je Nermin. "Sad vie pogotovo ne mogu telefonirati", pomisli. Nermin je bila veoma znatieljna za detalje Ahrnetovog svakodnevnog ivota. "Sta da radim? Popet u se gore i raditi", promrmlja. "Nema potrebe za glupi bijes i zapadanje u krizu nerazumijevanja, Nemam ni pravo na to!" Potom u glas strine Nermin. "Na veeri nismo kod nas. Silazimo dolje, kod Demilovih!" "Je li tako?", upita Osman. "Rekoh, da pozovem i Ahmeta. Poslije se momak ljuti, ne dolazi i ostane gladan. Vidjela sam, nema ga gore." Mora da je Osman rukom dao znak, pa Nermin povika: "A, je li ovdje?", pa se okrenu i nasmijei Ahmetu, koji je sjedio u oku. Ahmet pokua izgledati nezainteresirano, ali, osjeajui da bi bilo gore da se napravi kao da nije uo, ree: "Ja mogu i ovdje jesti. Jilmaz e mi neto pripremiti!" "Jilmaz ima slobodnu no, a i ele te vidjeti." "Mogu lija, ako hoe, ispei dvoje jaja", ree Emina-hanuma. Ahmet s ljubavlju pogleda slukinju. "Ja u, onda, ovdje jesti!" "Molim te. Svi e biti dolje", ree Nermin uvredljivo. "I Mina je rekla da doe. Navodno, ni njima ne navraa! Sta se, duo draga, dogaa s tobom?" "Dobro, dobro", ree Ahmet. "U koliko?" "Doi za pola sata", odgovori Nermin i pogleda u telefon: "Jesi li to htio telefonirati?" "Odustao sam", ree Ahmet i ustade, ali, mislei da bi Nermin mogla otii, odlui saekati i zijevnu. Prolazei ispred Osmana, Nermin krenu vani. Osman joj se obrati: "Moda bi te sad mama prepoznala. Hajde, upitaj je!", i prasnu usmijeh. "Ima toliko godina, ali si jo uvijek dijete", odgovori Nermin i izie. Ahmet sjede pokraj telefona i nabrzinu poe okretati. "Ee, ta u joj rei?", pomisli. Primijeti da mu je srce poelo ubrzano kucati. Na telefon se javi neka ena. Trebalo bi daje mama. "Molim Vas, elio bih razgovarati sa Ilknur", ree Ahmet i naljuti se na svoju pristojnost; krajem oka pogleda Osmana - itao je novine. "Ko ste Vi?" "Ja sam njen prijatelj." Nastupi kratkotrajna tiina. Zena htjede neto rei, ali odustade. "Saekajte minutu", ree. Prislanjajui slualicu sasvim na uho, Ahmet je ekao. Paljivo oslunu glasove koji su dopirali iz kue. u veseli, gromoglasni smijeh, viku i ala turka muziku. "Ee, bravo,

Nimet-hanuma!", povika neko. Ahmet ugleda Devdet-begovu fotografiju na zidu. Kao da se Devdet-beg smjekao, ali izgledao je i kao da daje savjet. Kao da je govorio: "Da, treba biti ovako oprezan, pedantan i odluan!" Neko se opet gromoglasno nasmija. Potom se uo bat koraka koji se pribliavaju. Ahmet primijeti kako mu srce jo bre zakuca. "Halo?" "Ja sam! Zato nisi dola?" "Ha! Jesi li ti? Nisam mogla doi... Nemoj zamjeriti, imamo goste..." "Rekla si da e doi!" "Ne, rekla sam da bih mogla doi." "Pa, ta se tebe tiu ti gosti?" "Ima i jedna prijateljica koju nisam vidjela od djetinjstva!" "Koje to? Dobro, zar te danas neu moi vidjeti?" "Moda naveer uspijem izii!" "Ve je veer", ree Ahmet podrugljivim tonom i dodade: "Kad da doem po tebe?" "Koliko je sati? Pola osam! Dobro, doi dolje u devet!" "U osam?" "U devet", ree Ilknur. "ta je s tobom danas?" "Nita! Loe sam volje. Sta ti radi?" "Pa, imamo goste! U devet, uredu? Ili, stani! Nemoj ti dolaziti, doi u ja!" "Zar u to vrijeme", ree Ahmet. "Osim toga, ak otamo." Ilknur je stanovala na Tcvikiju, na udaljenosti od deset minuta. Ahmet je traio drugi izgovor i sjeti se neega kominog: "Zar u to doba? Dogodit e se vojni udar!" Potom, prisiljavajui sam sebe, prasnu usmijeh. Pogleda Osmana - itao je novine. "Dogodit e se udar? Ne, duo!" "Sala! Priat emo, priat emo! Doi u u devet!" Ahmet se raznjei. Doe mu i da neto kae, ali, pogledavi jo jednom Osnama koji je itao novine, ne ree. U posljednjem trenutku mu neto pade napamet: "Haa! Uzmi i biljenicu sa sobom!" "Koju biljenicu?" "Zar nisi proitala? Onaj stari rukopis moga oca..." "Proitala sam, proitala sam!", uzvrati Ilknur veselim glasom. "Veoma zabavno... Tvoj otac je bio veoma zanimljiva osoba!" "Dobro, eto. Ponesi i biljenicu." "Veoma zabavno", ponovi Ilknur. "Ti se, inae, tamo dobro zabavlja...!" "Dobro, dobro!" Ahmet spusti slualicu. Udarajui nervozno prstima po stolu, prvo pogleda Devdetbegovu fotografiju, potom Osmana. "Da, trebalo bi uraditi Devdet-begovu sliku", pomisli. "Kako bi se mogla uraditi? Zajedno sa robom u skladitu, sa radnicima, sa kunim stvarima i porodicom..." Smjekajui se ustade. "Da, stvari", pomisli. Osvrnu se na stvari u sobi. Sve je bilo natrpano stvarima. Nigan-hanuma je jo uvijek ponekad priala kako je, one godine kad je na mjestu stare kue napravljen apartman, sve stvari iz kue prenijela na svoj sprat. Po zidovima su bili izvjeane police za pokrivala za kape, tespihi, sitni ukrasi i Devdet-begove fotografije. Izmeu sedefnog kompleta, stolica, pozlaenih fotelja, tronoaca i stolova, preostajalo je malo mjesta za hodanje. Nekoriteni klavir sluio je kao sto na koji su stavljene drangulije i druge stvari. Na njemu su bili Nigan-hanumini dragocjeni porculani, kineske vaze, oljice za aj i tanjiri. Zbog toga to Nigan-hanuma nikome nije dozvoljavala da to dira, da se ne bi razbilo, i zbog toga to ni sama mjesecima nije bila u stanju milovati ih i skidati prainu, sve je bilo prekriveno prainom debelom pola prsta. "Koliko li to novaca vrijedi?", pomisli Ahmet. "Kada bih zdipio nekoliko komada, Hasan bi est mjeseci mogao izdavati asopis!" Sjeti se svenja zveckavih kljueva, koje je od djetinjstva viao u naninim rukama. Priblii se

bifeu. "Kljuevi", promrmlja. Pomisli da je na udaljenosti kad prvi put moe dosegnuti porculan u staklenim dijelovima bifea. Meutim, sveanj kljueva nije vidio, a niti je uo njihov zveket posljednjih sedmica. Potom pomisli: "Primijetit e, a krivicu prebaciti na slukinju ili na nekog drugog", pomisli i odustade. "ta radi on tamo, pokraj bifea?", upita Nigan-hanuma. Ahmet se okrenu: "Nita, nanice", gledam", ree. "Mora da izgledam kao krivac", pomisli. Pogleda u Osmana. "Tvoj otac, tvoj otac je bio veliki ovjek", ree Nigan-hanuma. "Ko?", upita sumnjiavo Ahmet. "Tvoj otac", odgovori Nigan-hanuma. "Tvoj otac, Devdet-beg. Sve je on osnovao!", treptala je oima. Osman se osmjehivao. Bolniarka poe objanjavati da Ahmet nije sin ve unuk. Niganhanuma neto promrmlja. Odluivi jo jednom pogledati u ormar i knjige koje jutros nije uspio dobro vidjeti, Ahmet krenu prema hodniku. Ude u sobu pokraj kucavog sata. Pomislivi da je u toj sobi njegov otac ivio deset godina i da je tu umro, poe prelistavati knjige. Meutim, opet nita nije naao. Uze oevu knjigu koju je izdalo Ministarstvo poljoprivrede i knjigu poezije Muhidina Niandije i izie iz sobe. Zbog toga to ih nije elio nositi sa sobom kad sie na veeru, knjige je iznio u atelje.

6. Veera U petnaest do osam Ahmet sie niz troje stepenice. Pozvoni na Demilova vrata. Djevojka slukinja, koja je otvorila vrata kuhinje, nije otrala i, kao to je to inila ostalima, otvorila glavna vrata. Smijeei se, kao da vidi neto zabavno i veselo, uvede ga na kuhinjska vrata. Da bi malo osjetio kuhinjski miris, osmotrio uurbanost, saznao ta je za veeru, a pomalo i da bi se pripremio za guvu unutra, Ahmet u kuhinji popi au vode. Dok je zatvarao friider, koji je podsjeao na reklame iz novina, pomisli: "Da, ja sam slikar. Uvijek u se baviti slikanjem", i ue u salon. im je uao, prie tetki Aji. Ugledavi ga, tetka zabaci glavu natrag, kao da se nabrzinu sjeti neega to je zaboravila: "Hah", ree. "Htjela sam ti doi gore! Udaje se kerka jednog naeg prijatelja. Da joj, rekosmo, kao dar odnesemo tvoju sliku." "Kako da ne, draga tetka. Doite da Vam poldonim jednu", uzvrati Ahmet. "Ne, za pare", ree tetka Aja. "Onda neemo uzeti", dodade i obrati se svome muu, koji je pio neko pie: "Remzi, hoe da pokloni!" U jednom uglu pila su trojica mukarca: Remzi, domain Demil i Lalin mu Neddet. Ugledavi Ahmeta, javie mu se. Ahmet im prie. U sobi se osjeao teak dim. Na tronoac su stale ae pia, zdjelice kikirikija i lje-nika. Sva trojica zamiljeno pogledae u Ahmeta. Neddet Ahmetu pokaza mjesto pokraj sebe. "Hoe li neko pie?", upita Demil. "Viski, din-tonik?" "Zahvaljujem se, ne bih nita ", odgovori Ahmet. "Dobro, vino, rakiju", dodade Demil pogledom koji je govorio da prije jela treba neto uzeti. "Sok od narane? Dobro, sok od narane!", viknu,. "Kako si, da ujem, amidiu, nikako ne navraa?", ree okreui se Ahmetu; veoma esto je podsjeao na motiv njihove bliskosti.

Ahmet promrmlja, potom se okrenu i poe ga sluati. Neddet je priao o svom stcreokompletu koji je kupio, objanjavao gdje je u salonu smjestio zvunike, pitao Remzija jesu li ta mjesta odgovarajua, Remzi se, meutim, nikako nije uspijevao sjetiti rasporeda namjetaja. Odluujui da ih u toku sedmice Remzi posjeti, preinuli su razgovor o tome. Potom je Neddet Demilu postavio pitanje o osiguranju. Remzi je neto rekao o tome. De-mil kaza da svi koji prodaju benzin mijeaju vodu sa benzinom. Neddeta zainteresira je li Demil zadovoljan svojim novim tranzistorskim radijem. Remzi ree da je, kad je nelddan iao u Ankaru, u hotelu gledao televiziju i da misli da nai nee moi stupiti u taj posao. U meuvremenu je Ahmet popio sok od narane, koji mu je donijela Lala. Saznao je da je Lalin i Ned-detov sin Tamer tek doao iz vojske i da nije mogao posjetiti bolesnu nenu jer je otiao drutvu koje dugo nije vidio. Upitao je ta radi Tamerova sestra Fusun. Sjeti se da u Francuskoj studira filologiju. Nastupi tiina, a Neddet se okrenu Ahmetu i upita: "Ee, kako si? Da ujem. Priaj malo. Slika li?", a njegov pogled je govorio: "Ti si umjetnik, ko zna ta sve zabavno i zanimljivo doivljava, kako raznovrsne okuse probava! Poasti i nas, da ih i mi osjetimo." "Da, slikam", odgovori Ahmet, pa, mislei da treba neto rei to e ih zabaviti, kaza: "Radim neto u vezi s nogometnim utakmicama", ree. "Veoma interesantno", ree Neddet. "Te teme se niko nije dosjetio. Ide li na utakmice da bi prikupio materijal?" Ahmet mu ree neto o slikama, ali shvati da, htio ne htio, nije zanimljiv zato to se, makar i povrno, poveo razgovor o problemima slikanja. Neddet ga je sad gledao pogledom koji je govorio: "Da, i ono ime se ti bavi ima, naalost, svojih problema". Potom, odjednom ruke, upita: "Koliko otprilike sad kota jedna nova slika ove veliine?", a vidjevi da ga Ahmet gleda neodluno, ponovi: "Kaem, otprilike..." "Tri-etiri hiljade lira", odgovori Ahmet. "Ooo, priate o umjetnosti", ree Mina sjedajui. "Veera e uskoro." Mislei da opet treba neto rei da bi ih zabavio, Ahmet zapoe razgovor o cijeni slika. Prvo su im se cijene uinile visokim, a potom su, uzimajui u obzir da, u toku godine, umjetnik proda svega nekoliko slika i da se kod nas ne pridaje potrebni, znaaj umjetnosti, reldi da se moe rei da su cijene niske. Ahmet je, isto tako, ispriao prie za koje je mislio da e biti zabavne. Prvo je ispriao kako je jedan francuski slikar, kojeg prije deset godina niko nije zapaao, postao milioner. Potom ispria o avanturama poznatog falsifikatom, koji je sad u zatvoru u Njemakoj. Kad Remzi upita kako je ovjek falsificirao potpise, Ahmet mu ree da je to najjednostavnija strana ovog posla. Naglasi da su potekoe u tome kako pronalai stare slike na platnu i okvire te i suenje boja te pomisli: "Kamo sree da sam. jeo jaja, koja mi je Emina-hanuma htjela pripremiti". Dok je Demil priao daje gledao film koji je govorio o jednom takvom falsifikatom, ude Osmari, svi ustadoe i predoe za sofru. Ahmet pogleda na sat: bilo je osam i deset. "Gleda na sat! Ve ti je postalo dosadno", ree Mina. "Joook", uzvrati Ahmet. "Zato nikako ne navraa?" Ahmet joj je ponekada navraao na askanje, ali sad ne nalazi vremena. Nasmijei se i sjede izmeu Osmana i Demila. Donosili su jelo na sofru. Ahmet je vidio kad je ulazio u kuhinju, ali jo jednom paljivo pogleda: bonfile i preni krompirii. "Dobro je to nisam

jeo jaja. Moram paziti na ishranu", pomisli potiskujui oneposkojavajua razmiljanja. Isprui tanjir. "Ee, ta kae, ta e biti?", upita Demil. Poprimi melanholian izraz kad osjeti potrebu da pria o dravnim problemima, a prisjeao bi ih se kad ugleda Ahmeta. "ta e biti", ree Ahmet, ali potom dodade: "Neto e se izgleda dogoditi!" "Kako?" "Govori da e biti vojni udar", ree Osman. Rekao je to sinu na pedagoki nain, a kao da mu je pogled govorio: "Ti ne razmilja nioem osim o fabrici i svojoj kui." "Neto je bilo u novinama", ree Demil. "Zija je rekao, Zija", dodade Osman. "Doao je sino i rekao da e vojska sve uzeti!" "Aa, ja ga godinama nisarn vidio", ree Demil. "Ahmet i ja smo priali, mislimo da sc nita nee dogoditi! Zar nije tako, Ahmete?" "Jesmo li tako rekli?", promrmlja Ahmet; brzo je sjekao bonfile. "Volio bih vidjeti tog Ziju", ree Demil i okrenu se Neddetu: "Amidi mog oca, pukovnik u penziji, ali je izgleda veoma interesantan." "Mislio sam da e doi i ekao sam ga, ali ne doe", ree Osman. "Nee doi. Opet e se iznenada pojaviti nakon mjeseci i godina. Naravno, ako bude dugo ivio", ali se zastidje: "Doi e on, doi e", proapta. "Opet e doi. Kao onaj... Kao utvara... Utvara!" "Utvara, ha?", ponovi Demil. "Nekidan smo ili kod Tarika. Njegova supruga navalila da prizivamo duhove", ree Neddet i nasmija je. "Ja ne vjerujem, ne vjeruje ni Lala, ah su bili uporni i sjednemo za sto. Prepao sam se, bolan! Njegova supruga je sasvim ubijeena u to. Sva se predala tome... Znate, ao mi je Tarika. Kua je puna asopisa Duh i materija." "Njegova supruga je neko vrijeme bila u depresiji, zar ne?", ree Mina. "Mogu li uzeti malo salate?" "Da, da, malo je udarena u glavu...", ree Demil i nasmija se. "Izgleda da Tarik ima neto sa nekom drugom enom", ree Lala. "Nema ogovaranja pred djecom", ree Mina i osmjehnu se zaovi. "ta dijete zaboga?", ree Demil. "Jesu li djeca kad trae auto?" Svi se okrenue i pogledae u Dcvdeta i Kaju. "Ee, Dcvdete, zavrava srednju kolu; gdje e dalje?", upita Remzi. "Poslat u ga vani", odgovori Demil. "Pa, ovdje se ne ui!" Da bi shvatio je li njegova odluka potvrena, okrenu se i krajem oka pogleda Osmana, pa dodade: "Tako eli i njegov djed". "Da, katastrofalno je stanje na univerzitetu", ree Remzi. "Hvala Bogu, nai su zavrili!" "Samo na univerzitetu?", upita Neddet. "Sve je katastrofalno. Prije svega, riba smrdi od glave. Sta da radi rep?!" Doe do smjehuljenja, ali nastupi tiina. "Ti, Neddete, nemoj vie piti", ree Lala. "Ne, ovjee, upravu je", ree Demil. "ovjek mijea vodu s benzinom. Rekao sam, zar ne? Zato ovjek ne bi mijeao ako ga niko ne kontrolira, ako ga niko ne kanjava? Vidi da drugi mijeaju i pita se jesam li to ja jedini glupan, onda i on... Vidi, sad, ta sam ja mislio o spirali sijalice u naoj fabrici..." Postajui uznemiren, Osman ree: "I ti mnogo pije".

Sa izrazom bijesa, Demil pogleda oca. Zato to je sjedio izmeu njih dvojice, Ahmct pomisli da treba neto rei da bi omekao atmosferu; nita mu ne pade napamet. Ali, izgleda da veina nije bila u toku neprijatnosti koje su se dogaale na ovom kraju stola. "Prekjuer sam ila kod piljara Aziza", ree Lala. "Djed mu je svojevremeno mnogo pomogao. Izrazio je svoje potovanje i prema mom ocu i majci, potom mi dao najgore voe!" "Eto, vidite", ree Neddet. "Zato to ovjek tako radi?" "Iz navike", ree Remzi pruajui svoj tanjir. "Ti si ionako dosta jeo", ree Aja. "Nije zbog navike, ve zbog pokvarenog sistema", ree Mina i pogleda Ahmeta. "Aaa, da, pokvaren sistem", ree Demil. "Pokvareni sistem kompradora. Treba stupiti u akciju! Hah, hah, ha...", pa i on pogledao Ahmeta. "Dobro, spada li taj piljar meu kompradore?" "Ne! U to spadaju uvoznici i izvoznici!", ree Ahmet uvrijeeno i, da bi ga uznemirio, dodade: "Montaeri, takoer!" "Vidi, vidi, sad!", ree Osman, ali izgleda da nije bio uznemiren. "Da, svi se ale na pokvareni pokrajak, ali niko nita ne radi", ree Neddet i, gledajui u Ahmeta, dodade: "Postoji jedino omladina..." "Aa, znate li zadnju alu predsjednika drave?", upita Demil i poe priati neku alu. "To znamo", odgovori Neddct i ispria drugu alu. Svi su se smijali. Na sofru je dolo drugo jelo; spana sa maslinovim uljem. "Kako je lijepo! Zato se ee ne sastajemo, ovako, svi zajedno?", kaza Mina i, prisjeajui se zato su se svi ovdje okupili, osjeti nelagodu. "Kako li je mama?", upita Aja. "Otii emo do nje poslije veere", odgovori Remzi umirujuim tonom. "Otiimo svi zajedno poslije veere", ree Lala. "Dolazi li i doktor veeras?", upita Demil. "Da, otiimo svi poslije veere", ree Mina i, snebivajui se, dodade: "Stvarno, zato se ne okupljamo svi skupa?" "Kada je Bajram?", upita Lale. "Pa, Bajram je bio prije dvije sedmice", ree Neddet. "Kaem, da ne ekamo bajrame, moemo se sastajati i izvan toga", kaza Mina i okrenu se Ahmetu: "Pozvat emo i tvoju sestru". "Mi smo vani za Novu godinu", ree Neddet. "Zaista?", upita Mina, uzdahnu, pogleda Demila. "Sa Melek se nikako ne viamo", ree Lala. "Ni sa Ferruhovim. A ta bi s onim da e nas pozvati u Dennethisar!?" "Ee, pa nismo mi njih pozvali na ostrvo." "Kako se zagrijavate tamo?", upita Demil. "Kod Ferruhovih..." "Potpaljuje kamin. Ima i reo na plin. Okolina je mirna. Meni veoma prija", pa se okrenu se supruzi. "Zar nije tako? Pravo mjesto da se pobjegne preko vikenda! U fabrici u napraviti i elektrinu grijalicu." "Kako je Ferruhova supruga?", upita Mina. "Na njenim grudima..." "Da, mali tumor. Sreom, na vrijeme su otkrili. Pametna ena, jednom godinje, navodno, radi check-up!" "Pa, potrebno je tako raditi", ree Mina i okrenu se svome muu: "Ni ti nimalo ne pazi na sebe".

"Ali, kako od tolikih poslova? Da je sve sreeno, da je sve uredu, kad bi sve besprijekorno funkcioniralo kao u Evropi, tada bi ovjek mogao usvojiti odgovarajue navike, da posjeti doktora u odreenom periodu. Ali, zar je ovdje tako?" "Ovdje je sve loe, burazeru. Upravu si! Odakle poeti?", kaza Neddet. Ahmet je jeo spana. Polahko se podie. Primaknu se Mini i proapta: "Ja moram ii. Obeao sam nekome..." "Zar ide? Eto, opet ti je dosadno. Ide?", ree Mine. "Desert je, isto tako..." "Kao desert, naredila sam da naprave ekmek-kadaif sa naranom, a ti to voli", ree Mina. "Ako nita drugo, bar probaj prije nego to krene", pa se okrenu i pozva slukinju. Izvinjavajui se jo jednom, Ahmet ude u kuhinju. Odreza veliki komad ekmek-kadaifa i ugura u usta. Izie kroz kuhinjska vrata. Dok je, nartpanih usta, stravao niza stepenice, prisjeti se godina kad je iao u osnovnu kolu. Izie na ulicu. Subota naveer, oko devet sati. Niantaki trg je bio veoma iv. Veina duana su zatvoreni. Jo uvijek je bilo onih koji su ulazili i izlazili iz slastiarnica, duana sa hladnim predjelom, cvjearnica. Prodava prene kahve otvorio je vrata na duanu i prio leblebije. Ulini prodava lota jo uvijek je bio na istom uglu. Saobraaj je otvoren, ali su se vozila sporo kretala. Prodava novina smjestio se ispred banke. Berberin je sa vrata po trotoaru prosipao prljavu vodu. Na autobuskoj stanici je bila guva. Ispred kole su se parkirala vozila. Na uglu policijske stanice dolo je do zaepljenja saobraaja. Policajac koji je ekao pono, palio je i gasio svjetla na dipu. Nakon to je malo odmakao i udahnuo svje zrak, Ahmet se osjeti oienim od prljavtine. "Zato silazim kod njih?", pomisli. "Da bih vidio ivot", promrmlja. "Da bih vidio ljude, svakodnevni ivot, da bih ivio!" Potom se ispravi: "Ali, to nije ivot. Ne mogu se ukljuiti meu njih, a ponekad osjeam da mi je dosadno zato to to ne uspijevam u tome. Mora da izgledam samoljubivo. Ljubomoran sam na njih zato to se ne uspijevam ukljuiti u to veselje". Prolazio je ispred damije. "Ne, ovjee, nije ba tako", proapta. "Pozvali me, insistirali na tome, otiao sam. A bonfile su bile dobre!" Skrenu lijevo na uglu Tevikije. "Ilknur", promrmlja. Umiri se zato to e o svemu moi razgovarati sa njom. U dvije minute do devet poe ekati malo podalje od apartmana.

7. Zajedno Ubrzo se upali sijalica iza ulaznih vrata na apartmanu i pojavi se Ilknur. Ahmet pree na drugu stranu. "Merhaba! Jesi li dugo ekao?" "Ne, sad sam stigao", odgovori Ahmet i htjede se naaliti. "A ti ne izlazi bez svojih bisaga! I ti bisage, kao bluzu..." "Zar nisi rekao da donesem biljenicu?", upita Ilknur otro. Ahmet se zbuni. "Stvarno, izvinjavam se!", promrmlja. Krenue. "Ljuta je", pomisli Ahmet. Nita nisu priali. "A gdje je ono da u sve ispriati?" Osjeti da je zapao u beznadenost: "Meni ne gine nita drugo osim rada i slikanja", pomisli. "Mali sastanci i askanje nisu ak ni utjeha. Varam se ekajui to da bih pronaao snagu za rad!" Odjednom razmisli i uplai se: "Ionako svaki put elim da ode i da ponem raditi... Ne, ne", promrmlja zabrinuto. "Koliko ja nju poelim!" Krajikom oka pogleda Ilknur. "Nije lijepa, ali simpatina je", pomisli. "Da nije nje, vie ne bih ni mogao ivjeti! Ee, dobro, a zato jo uvijek uti?" Prolazili su ispred damije.

Ahmet razmisli ta bi joj rekao, ali mu se pokvarilo raspoloenje. Vidjeli su maku, pogledah je dok su prolazili pokraj nje, ali ni rije nisu progovarali. "Sporjekala sam se sa ukuanima", ree iznenada Ilknur dok su bili ispred policijske stanice i poprimi takav izgled kao da time obrazlae svoju utnju. Policajac je jo uvijek palio i gasio svjetlo na dipu. "Zato, dakle", pomisli Ahmet. "ta se dogodilo?", upita smireno. "Pitali su me kud idem u ovo doba i ja sam im rekla da idem tebi. Iste stvari!" "Da, uope im se ne sviam, zar ne?" "Zna", odgovori Ilknur. "ta mogu? I nisam dopadljiv", uzvrati Ahmet nastojei se osmjehnuti. Opet su utili, ali se Ahmet ve umirio; nije bio napet. "Uskoro e se sve stiati i oboje emo se otvoriti", pomisli. Sami od sebe, zaustavie se ispred knjiare pokraj kole i poee razgledati izlog. Izloeni su bili banalni policijski romani, jeftini ljubavni romani, kalendari, novogodinji darovi, luksuzne knjige. Medu skupim knjigama, Ahmet je prije dva dana vidio knjigu o Modigliani, uao je da je pogleda, a ne da uzme, ali prodava nije htio otvoriti paket s knjigom koju je zamotao u celofan i uvezao trakom kako bi kupce podsjetio daje za poklon. "Ako e uzeti, otvorit u je", rekao je. gledajui knjigu koja je stajala u izlogu, Ahmet pomisli da bi to trebao ispriati Ilknur, ali odustade. Upravo kad su se odvajali od knjiare, Ilknur poe priati priu koja je u vezi sa Saatli Maarif Takvimom38... Mama bi proitala jelo dana, a, ako mu se ne svidi, otac bi otkinuo jo jedan list, pa ako mu se opet ne svidi, otkinuo bi jo jedan. Tako je kalendar, koji je uziman svake godine, zavravao prije kraja februara, ali, zbog toga to je uvala listove, mama se koristila prijedlozima za jelo dana. Doivjevi priu zabavnom, Ahmet se nasmija, potom pomisli da osjea ljubav prema Ilknurinim roditeljima i kao da osjeti tugu to oni njega ne vole. Kad su stigli na ugao Niantaa, on je ispriao svoju priu. Zato to je dobro ispriao tu priu, to je vodio rauna o naglaavanjima, sitnim detaljima i boji glasa, uspio je nasmijati Ilknur i razveseli se. "Da, sve je uredu", pomisli. Kad su skrenuli na uglu, ugleda apartman i svjetla na etvrtom spratu. "Danas su svi kod Demilovih poto se nanino zdravlje opet pogoralo. Jo joj je gore." Ne progovarajui, polahko su uzali uza stepenice. Lift je ve dvije sedmice bio u kvaru. Kad su prolazili ispred etvrtog sprata, uli su buku. Sprat na kome je leala Nigah-hanuma bio je tih. Kad je bio pred svojim vratima, Ahmet je blago naruio Ilknur, koja je bila zadihana, zato to mnogo pui. Otvorio je vrata i upalio svjetlo. Ilknur ude unutra: "Oooh", ree. "Kako je lijepo! Poeljela sam ovaj miris." "Miris, ili mene?", upita Ahmet. Namjeravao je pristaviti vodu za aj. Dok je potpaljivao reo, pomisli da Ilknur razgleda slike i osjeti nestrpljenje. Stavio je vodu na reo, nabrzinu ga potpalio i vratio se. "Ee, da ujem. Kako ti se ini?" "Ovo si, izgleda, zadnje uradio. Dobro je! Ali, pokvario si starog trgovca!" "Pokvario sam? Gdje?", upita Ahmet uzbueno. 38 Saatli Maarif Takvim - kalendar na kome je za svaki dan odvojen po jedan list na ijoj poleini se navode praktini savjeti, citati, poune prie, recepti i si. "Pogledaj ovo. Detalji na odjei, kvadrati, nabori na maramici. Zato se zadrava na tim glupim pojedinostima?"

Ahmet kao da se uvrijedi. elio je povjerovati da je Ilknur najbolji kritiar. "Poinje neto. Dobra ti je ideja ili ono to namjerava uraditi. To, isto tako, postavlja na odgovarajue mjesto. Ali, potom, ne znam zato, poinje se igrati sa detaljima. Nabori maramice... Poput mladog slikara koji je tek nauio naslikati sjene, nastoji pokazivati majstorstvo. Uzmi, naprimjer, te fleke, benove na starevoj ruci. Moda je to ranije bilo nejasno, nismo mislili na njih, meutim, ta ja znam, u meni se budi osjeaj kao da tamo ima ben. Ali, sad mi to gura u oi, eli pokazati da si mislio na to. Zato?" "Moda iz nepovjerenja u sebe", ree Ahmet snebivljivo. "A moda i zbog nepovjerenja u posmatraa. Ili iz straha od nerazumijevanja. Jesam li pretjerani pametnjakovi?" "Danas je dolazio Hasan", uzvrati Ahmet. "Ree da mu moje slike nita ne govore." "Ti si se uvrijedio, naravno..." "Malo. Ali, ree i neto u smislu da se ne razumije jesam li ozbiljan ili se ismijavam!" "Oduevio si se, naravno, tom njegovom izjavom. Osjetio si se kao Goya! Mislim da je i to pogrena opsesija." "Da, pametnjakovi si", ree Ahmet smjekajui se. Nasmija se i Ilknur. Izvadi cigaretu iz torbe koja je bila slina bisagama. Da bi mogla vidjeti i slike i Ahmeta, sjede na stolicu na koju je uvijek sjedala i pripali cigaretu. Poslije nekog vremena, osvrnu se, kao da se eli pripremiti na zabavu. Potom kaza: "Da! Da ujem ta si radio otkako se nismo vidjeli? To je pet dana, zar ne? Sta Hasan radi?" "Zna li ti Hasana?" "I njega, duo, kao i sve ostale, znam zato to si mi ti priao o njemu." "Da, onda, ponem od poetka", ree Ahmet. "U ponedjeljak popodne bio sam s tobom. Naveer sam radio. U utorak popodne iao sam na dva asa francuskog. Nema nita vrijedno prie i to bi se moglo ismijavati. U srijedu sam imao as slikanja sa onim genijalnim djetetom. Dok sam djetetu davao as, dola je njegova majka i nekoliko gostiju. Hoe, navodno, da nas gledaju. Genijalno dijete, koje je bilo izloeno mojim instrukcijama i njihovim pogledima, obojilo je listove na drvetu. Boja mu uope nije prelazila ivice." "Ja sam u koli uvijek prelazila", ree Ilknur smijui se. "Kad sam bila imala, imala sam jo i bojanku; i tu sam prelazila." "Ja sam uvijek govorio da ti nema discipline", ree Ahmet, sjede i nastavi: "Ne upadaj mi u rije. Nastavljamo sa vijestima... U etvrtak sam iao onoj kranki na as konverzacije francuskog. Poastila me je eerlamama od kestena; jeo sam. Poslije sam otiao na veeru kao Ozera. On i njegova supruga pozvali su me ne veeru. Dok je njegova supruga pripremala veeru, servirala i uklanjala, Ozer i ja smo raspravljali o umjetnosti. Ali, prvo se Ozer - zna da se bavi grafikom u reklamnoj firmi - alio na svoj posao i rekao da mi zavidi. Nakon tog kratkog uvoda, optuio me je kao zakasnjelog imitatora klasine umjetnosti. Potom mi je pokazao svoje baklave. Zar ti nisi vidjela Ozerove slike? Kod njega je vidljiv uticaj kubizma: svi oblici se svode na paralelograme i kvadrate. Vjerovatno u djetinjstvu nije mogao jesti baklave do mile volje. Zna, on je dijete iz siromane porodice. Ponekad se pitam zato pravi baklave, a ne radi slike seljaka..." "Pa, i ti si jedno vrijeme radio slike seljaka."

"Nastavljamo sa vijestima", ree Ahmet. "Da ti ispriam stvarnu raspravu koju sam vodio sa Ozerom? Dobro... Kratim. Iste veeri, kao i sve druge, radio sam do pet sati. Juer popodne opet sam iao na as. Predveer, rekoh da posjetim nenu, ija se bolest pogorala. Sretnem oevog amidia Ziju, pukovnik u penziji, koji se primakao osamdesetoj... Veoma zanimljiva osoba. A otac mu je, izgleda, bio revolucionar..." "To jest, burujski revolucionar", ree Ilknur. "estitam! Veoma ti je jaka strana upuenost u povijest i marksizam", uzvrati Ahmet. "Sala, duo", dodade kako ne bi razbjesnio Ilknur. "Sluaj, sad je na redu glavna vijest. Pa, rekao sam ti i preko telefona, Zija-bcg ree da e vojska nainiti dravni prevrat!" "To, duo, svi govore", ree Ilknur. "Ali, on je to rekao prije nego to je vijest procurila u tampu." "Zaboga, Ahmeeeetc!", ree Ilknur. "Ovo je Turska! Svaka dva mjeseca pojavi se takvo naglabanje." "Ti, dakle, govori da nije vrijedno zadravati se na tome", ree Ahmet, a u njemu se probudi osjeaj kao daje nepravino postupila prema njemu. Prisjeajui se Zijinih rijei i ponaanja, uzbueno ustade: "Gardijski puk nam je u aci!, ree mi i ovako otvori aku, kao da u aci ima cijelu Tursku... Zato bi to uzaludno govorio? Zato?", zabrinuto se zamisli i prisjeti se Osmanove napetosti i naninog bijesa. "Ne razumijem, ne razumijem", ree. "Ionako me interesira ta se dogodilo u naoj familiji. Proitala si biljenicu, zar ne? Namjeravam napraviti sliku svoga djeda." "Vidi, ionako si zainteresiran za sruene i istruhle starine. Nemoj se jo interesirati i za svoju porodicu", ree Ilknur. "Upravu si. I Hasan je to izgleda htio rei. Ali, ja vrijeme i ivot..." "ta jo pria Hasan?" "Jo?", Ahmet natrenutak poostade neodluan, pa, ljutei se na neodlunost, dodadc: "Pokrenut e asopis, trai da im pomognem." "Kakav asopis?" "Nemoj nikome priati. Moe?", ree Ahmet stidljivo. "Dobro! Koji asopis?" "Vjerovatno neki koji e okupiti mlade koji trae put izmeu MDD-a i Radnike partije, ali su jo na samom poetku. Ne znam hoe li neto biti od toga", pa mu napamet opet pade prevrat, ali dodade: "Rekao sam mu da u uiniti sve to je u mojoj moi. Sad me raduje to e u toj orbi biti i moje soli." "Je li stvarno orba?" "Ne, nije pogodno za tvoju igru rijeima." "Jo?", upita Ilknur pripaljujui novu cigaretu. "Jo sam se vidio i sa sestrom. Dola je ovamo. Kao i uvijek. Opet je zapala u krizu: Tvoj zet kae... Ali, opet, volim svoju sestru..." "Ti se ionako uvijek sloi govorei opet volim", ree Ilknur. "Govori li to iskreno?", upita Ahmet. "Dobro, ala." "Ha, zet nas je vidio na Niantau! To mi se nikako ne svia. Paljivo te odmjerio." Izgleda da se i Ilknur uznemiri, ali upita: "Sta ti se ne svia?" "Staja znam. Kao da se sve zaprljalo. Nas dvoje je odmah nastojao shvatiti svojim kategorijama i poimanjem. Razumije, zar ne?" "Pomalo", uzvrati Ilknur. "Shvati to, duo", ree Ahmet nervozno i nevoljno promrmlja: "Interesiranja tipa kao to je moj zet: nivo seksulane bliskosti, brak, ekonomska situacija, porodica...", stidio se svojih rijei. "Jezivo je ak i pojaviti se pred nekim ko tako gleda." "E, da onda nikako i ne izlazimo na ulicu", ree Ilknur.

"Da, ne treba izlaziti", ree Ahmet iz inata. "Ionako ne znam zato i izlazim. Hasan je, isto tako, naveo Nazimov citat: Ono to trai nije u tvojoj sobi, vani je." "Bravo, Plasane", ree Ilknur. "Svia mi se." "Daj zapravo Nazimu, a ne Hasanu! Ee, dobro.. A ta si ti radila?" "Nita. Ila na fakultet i vraala se." "Staje bilo na fakultetu?" "Sta e biti? askanje, aktivnosti iza kulisa, traevi na katedri." "Hoe li te primiti za asistenta?" "Kadar, zna." "Jo uvijek iste stvari", ree Ahmet. "Suprotstavi im se, bona!" "Suprotstavit u se! Rekla sam im da idem u Austriju radi doktorata!" "ta?!" "Pa moda u ii u Austriju. Predala sam zahtjev. Primili su me." "Ide li, dakle?", upita Ahmet uspanieno i uplai se boje svoga glasa. "Od ovih nee nita biti", ree Ilknur. "Moda i da odem." "Sigurno e se pojaviti potreba za novim kadrom", promrmlja Ahmet, pa, nastojei sakriti lice, opet promrmlja: "aj", i ode do reoa, uze posudu za parenje aja, ali nije mogao nai kutiju sa ajem. "I ona odlazi", pomisli. "I ona odlazi, ta u ja?" Naljuti se na sebe. "Radit u, jo vie u crtati. Potom, radit u i sa Hasanom. Ionako nije uredu zatvoriti se ovdje, prildijetiti se pod izgovorom da slikam." Odjednom kao da se ugleda kako radi sa Hasanom i drugovima, uzbudi se. "Mnogo toga moe se uraditi, mnogo toga", promrmlja. Ali, dok je, nakon to je napario aj, ulazio u sobu, opet ugleda Ilknur i osjeti napetost. "Dobro, a ta e biti sa doktoratom koji si ovdje zapoela?" "Ha, to! Pa ionako ti se nije sviao!" Tema Ilknurinog doktorata bila je Briga za kompaktnost u osmanskoj arhitekturi. Ahmet se sjeti da je jednom zadirkivao Ilknur da ne postoji takva briga, a nema ni zabrinutosti. "alio sam se", promrmlja. "U kontekstu te brige..." "Znam! Ionako nije sasvim sigurno ni hou li ii." "Ali, isto tako, sigurnost je da se trai sigurnost posla", ree Ahmet. Ilknur ga pogleda pogledom koji govori: "Molim te nemoj se sad zadravati na tome". "ta si jo radila?", upita Ahmet. "Nita. Toliko." "Dobro, a kako to da ja, koji sam ovdje zatvoren, uvijek imam mnogo vie za prianje? Reci, da ujem", uzvrati Ahmet i ponosno dodade: "Zato to moje zatvaranje ovdje u vama, u tebi stvara iluziju. Ja ivim bogato i duboko. ovjek dnevno moe uspostaviti vezu, sukobiti se sa stotinu ljudi, ali ne moe nadii povrnost. Ja se sputam u dubinu", uzbudi se. "Da, ja se za cijelu zajednicu sputam u dubinu. ta prirodnije moe biti od mog ispunjenog i bogatog ivota?" Pogleda Ilknur i osmjehnu se, ali pomisli: "Postao sam grozan, zanio sam se." "Ta krilatica bogato ivjeti, ili neto slino, ima i u biljenici tvoga oca", ree Ilknur. "Da vidimo ta su radili? Jesi li mogla poitati? Ja sam naao jo jednu biljenicu", ree Ahmet i krenu prema mjestu gdje je ostavio biljenicu. "Da, vijesti su gotove", ree. "Sada sluamo komentar dana", pa uzbueno prui Ilknur biljenicu, ali povika sjeajui se stare ale: "ta bi u ivotu trebalo raditi, Katja Mihajlovna?! U emu je smisao ivota?" "Sveti Stjepan Stjepanovi", ree Ilknur smijui se. "Opet ste pogrijeili. Vie niko ne pita ta da se radi u ivotu. Vi ste zakasnili. Vie ljudi ne pitaju za smisao ivota ve za spas domovine!"

Bila je to ala koju su povremeno ponavljali jedno drugome. Jednom je Ahmet rekao da se cijela ruska knjievnost vrti oko ove jednostavne ale. "Kada bi barem bio ajnik ili neka pe na koju bi se moglo lei", ree Ilknur. "Duo, ovo je Turska", ree Ahmet sa zadovoljstvom. "Suoeni smo sa loom imitacijom, a ne sa samom realnou." "To je tebi tako", ree Ilknur. "Dobro, dobro. Hajde da pogledamo te biljenice. Da vidimo ta su radili."

8. Stare biljenice "Vidi, danas sam naao jo i ovu biljenicu", ree Ahmet. "Proitaj da znamo staje unutra." Ilknur uze i otvori, ne nade nita, okrenu natrag, opet ne nade. "Izgleda da na poetku ima nekoliko stranica", ree Ahmet. "Tako je uradio i tvoj otac", ree Ilknur. "Pismo ide zdesna nalijevo, ali biljenica ide ala franga, s lijeva na desno!" "Molim te lijepo, mentalitet je ala franga", ree Ahmet smijui se. "Ali, stvarno je tako...", uzvrati Ilknur. "Ja sam mislila da smo mi vie ala franga. Tvoj otac je mnogo dalje od ovog naroda nego to smo mi." "Doivljavati prolost kao jednu cjelinu, zabluda jc stara koliko i prolost", ree Ahmet. "Tako razmiljaju oni koji prolost smatraju rajem!" Sne-bivljivo dodade: "Ja sam uio marksizam!" "Zna li da ga je uio i tvoj otac?" "Stvarno? E, u njegovoj biblioteci nema nijedne knjige o tome." "Pie da je uzimao od nekog svog prijatelja!" "Zato nije kupovao kad je iao u Evropu? Dok je bio u Francuskoj...?" "Ali, je li on kasnije iao u Francusku?", upita Ilknur uzbueno. "Kad je, navodno, iao?" "Nije navodno iao, ve je iao, poto sam ja bio svjedok njegovog odlaska", a pokazujui na biljenice, Ahmet ree: "Da, i ja sam, eto, junak tih bajki koje si proitala. Jo uvijek nisi zavirila u onu biljenicu." Ilknur okrenu nekoliko stranica i, ugledavi neto, nasmija se: Moj polu-stoljetni trgovaki ivot." "itaj dalje! To je, eto, mog djeda!" "Nema nita posebno! Ista reenica je napisana deset puta. I neitko je! rukopis tvog oca blii je tampanim slovima. Pisano je rukom. Veoma je teko itati arapsko pismo." "Jasno. Ti e vani doktorirati." "Eee, ne otvaraj to pitanje", ree Ilknur; gledajui biljenicu, polahko je proitala: "Ovdje sam zajedno sa Nigan... Berlin... Bilo je pouno... Fotografije su neto lijepo... Ovdje nema nita. Ako emo gledati, da onda gledamo onu drugu... Zato je tvoj otac iao u Francusku?" "Ne znam. Vjerovatno mu duhnulo uglavu i otiao. ta jo ima, priaj!" "Pisao je o svojim razmiljanjima i problemima. Tvoj otac je bio pomalo budala, a pomalo i zabavan ovjek." "Ma, pusti, bona, kritiku, priaj! itaj!" Ilknur poe itati:

13. septembar 193 7. Juer sam iao na Beikta. Vidio sam se sa Muhidinom. Sjedili smo u kafani i razgovarali. Nije mi rekao nita posebno, a, osim toga, bio je u onom svom podrugljivom raspoloenju. Nakon susreta sa njim, svakidanji ivot poeo mi je izgledati kao neto to mi je zabranjeno, kao grijeh koji se ini svake sekunde. Novi red: Danas sam iao u kancelariju i tamo presjedio cijeli dan. Ilknur se zakikota. "Sta ima toliko smijeno u tome?!", upita Ahmet nervozno. "Svi koji imaju vremena i kojima je dosadno piu ovakve gluposti." "Ozbiljno to kae?", upita Ilknur. Kao da se razoarala. Ali, da bi ugodila Ahmetu, nastavi itati: "Zato su oni takvi, a mi ovakvi? Zato mi se svia itati Rousseaua ili Vol-tairea, a ne uivam u Tevfiku Fikretu ili Namiku Kemalu?" Podie glavu: "ta kae?" "Je li sve tako?", upita Ahmet. "Da, poput toga. Ima, naravno, i radnje." "Sta se dogaa? Pie li daje iao u prodavnicu i da je obavio kupovinu?" "Zato si mi dao biljenicu ako si toliko nezainteresiran?", upita Ilknur. "Sta ja znam... Mislio sam da e se pojaviti neto zanimljivo." Ilknur nastavi:. "Svako jutro prelistavam novine u nadi da u naii na neto to e me promijeniti, izvriti uticaj na moj ivot." Prevrnu list. "itam veoma mnogo. Proitao sam neke ekonomske i filozofske knjige." Prevrnu jo jedan list. "Proitao sam ovo to napisah. To ne oslikava moj svakidanji ivot. Veina mog svakidanjeg ivota protie u sitnim, jednostavnim stvarima, u eretanju sa Perihan, bratovom djecom, Ajom i mamom." "Vidi, to je tano", ree Ahmet. "To je, eto, prosjean ivot, kao svaiji. To je ovjek koji se nije uspio izdii iznad povrnosti." "Da. Izgleda da si upravu", ree Ilknur. "Dobro, a zato ti se svia dok itam?" "Tui dnevnici su uvijek privlani!" "Da! Dok ovo itam, i ja razmiljam o tome svia li mi se. Meutim, kod tvog oca ima i zanimljive prostodunosti pomijeane sa glupou... Priao si mi. Trait u, naravno, da jo pria. Ali, da te pitam ovo: Gdje to ima da se ovakvim stvarima bavi bogati trgovac, koji, sa suprugom i dvoje djece, vodi prilino lagodan ivot?" "Dogaa se to u Turskoj", uzvrati Ahmet. "I to veoma esto." "Ko? Navedi primjer... Nemoj mi spominjati penzionere koji piu sjeanja i zanesenjake umjetnou. Sluaj, gubi sve dok je trgovac... ak i supru-gu!" "Mama je upravu", uzvrati Ahmet. "Zar emo, duo, o tome raspravljati?", upita Ilknur mehkim glasom. "Vidi, da jo malo proitam i dat e mi za pravo!" "itaj, ako toliko eli." "14. mart 1938., ponedjeljak. Sino smo opet ili kod Herr Rudolpha." "Ko je taj ovjek?" "Neki Nijemac", odgovori Ilknur. "Kod tvog oca bi trebala biti njegova pisma. Moda e ih nai meu tim starinama. Pogledaj. Dopisivao se, zatim, i sa Sulejmanom Ajelikom." "Sta se dogodilo? Jesi li to sad ti zainteresirana za akanje po starinama i buavim stvarima?" Ilknur klimnu glavom na nain koji je govorio: "Pa, zabavljamo se, duo", nasmija se i nastavi itati:

"Rudolph je opet napamet citirao Holderlina. Iznio je svoje miljenje o duhu Istoka i onome to Omer radi. Iznio je i miljenje o meni. Meni je, pod navodnicima, savjetovao da se ne odvajam od racionalizma!" Ilknur podie glavu: "Dobro, ta veli na ovo?" "Nita! Priaj dogaaje. Ili ono to misli da su dogaaji." "Sve, cijeli svoj ivot vezao sam za te tekstove, to sam ih ovdje napisao, za te planove i projekte u vezi sa razvojem sela i Turske!" "To je, izgleda, pisao u Kemahu." "Da! Jesi li znao?" "Mama mi je priala. Ti projekti su i objavljeni, knjiga je, eto, tamo!" Ilknur ustade i uze knjigu sa stola. Otvori je, prelista, a iz nje ispade isjeak iz novina. Naglas proita: "Utopija i naa realnost. Neko je napisao kritiku o knjizi tvoga oca." "Da. ak i naslov govori koliko je ovjek bio upravu. Naa realnost! Gdje je naa realnost? Moj otac joj se nije ak ni pribliio." "Tano. Ja ne kaem daje tvoj otac pronaao realnost. Meutim, realnost je on sam. Razumije li me? Realnost to se bavio utopijama!" "Da, da! Razumijem to eli rei", ree Ahmet. "Ali, to meni ne izgleda naroito bitno. To je, kao to kae, zbog toga to je bio ala franga!" "Tako?" "Dobro, a ta? ta pronalazi u svom tom pisanju?" "Ne znam. Moda i ne nalazim neto posebno. Zanima me i to je sve." Kao da se Ilknur opet ponada. Nastavi itati: "26. septembar 1939, utorak. Zato sam u ovom meteu odluio pisati dnevnik? Izgleda da me odjednom obuzeo osjeaj da vrijeme prolazi veoma brzo i da je to zbog toga!" Ni njoj se ne svidje to to je proitala. Uuti neko vrijeme. Zatim, kiko-ui se, proita: "Pola deset. Jeli smo ufte igrah". Ahmet se nervozno pridie sa mjesta na kome je sjedio: "Zato to ita? ta je komino u tome? Jadnik! To je ozbiljno jo i zapisao! tavie, nije se postidio, nije mu bilo dovoljno, pa je to i sauvao. ufte, grah... A moda te podsjea na one prie to su sad u modi. Dajmo to Hasanu. Neka sa tim izdaje jo i umjetniki asopis... Jesi li ti itala Izgorjeli konaci? ufte, grah... ta ima u tome? Pusti vie. Ne itaj, strano me nervira." "Dobro, a ta si ti oekivao?" "Zna da namjeravam napraviti djedovu sliku. Mislio sam da u, ako mi proita to ta pie u tim biljenicama, uspjeti malo ui u atmosferu slike. Prevario sam se. Ako se budem bavio time, nainit u pogreku, na koju si maloas skrenula panju. Pria o sjenci maramice... Da, upravu si; volim pokazivati da vodim rauna o detaljima. Isto tako, volim pokazivati i svoju umjenost! To su loe tendencije. A to to ita hrani takve tendencije. Ako u raditi djedovu sliku, ne bih trebao polaziti od ovoga, ve matanjem i ujdurisanjem.... Slika e tada biti realnija. Jer, ovi glupi detalji zavaravaju. Gdje je cjelina? Moram nainiti cjelinu. Razumije li me? Zato osjeam utuenost. Mislio sam da u uz te biljenice uhvatiti ivot, konkretan ivot. Meutim, opet, po ko zna koji put, beznadeno, sa aljenjem i s tugom vidim da je moje osvajanje ivota i poimanje konkretnog ivota na nekom drugom putu. Umjetnost bi se trebala baviti matanjem, radom, radom, radom." "Je li to govori da si, uprkos tome to ne izlazi iz sobe, opet spoznao najdublju istinu?" "Da. Ako nita vie, zar nisam upravu to to tako smatram?" "Je li, dakle, apsolutno sve, cijeli ovaj tok, zamreni ivot, povijest, cijeli vanjski svijet, sve radi tvojih slika?"

"Meni je to tako. Kad ne bih mogao vjerovati u to, ne bih mogao ni slikati!" "To je veoma individualistika teorija kojom sebe smjeta u centar svega", kaza Ilknur sa pomalo stidljivim, ali odlunim izrazom lica. "Iznenaena sam, zapravo. Ti nisi govorio tako neto!" "Znam! Znam i da je to runo", uzvrati Ahmet. "Ali, molim te lijepo, molim te, veeras nemoj o meni suditi prema onome to si proitala u knjigama. Procijeni me prema onome kako osjea. Sa pravom e rei da to ide zajedno. Ali, veeras nastoj povui granicu. I ja znam ono ta pie u knjigama, proitao sam. Smatram to i ispravnim. Isto tako znam i da je pogreno to to rekoh." "Dobro, dobro", ree Ilknur. Zabrinuto je gledala u Ahmeta. Potom poprimi djetinjast izraz: "Da ovo sad ne itam? Dobro! ta da radimo? Da ti ispriam dogaaje? Da, prema onome to se razumije iz biljenice, dok su svi ivjeli u kui koja je bila na mjestu ovog apartmana, tvoj otac je odjednom prestao ivjeti kao svi ostali. Odlazi u Keman. To i ti zna. Tamo je bio neki njegov prijatelj Omer. Ko je taj Omer?" "Ah, kako si znatieljna", ree Ahmet. "Omer ili amida Omer, kako sam ga u djetinjstvu zvao, to je neko zgodan i krupan. Izgleda da je iao u isti razred sa mojim ocem. Krupan. Trebao bi biti jo iv. Posjeivao nas je u naoj kui na Dihangiru. Prilikom svakog dolaska, sve krupniji i deblji. ini mi se da ima neko zemljite u Kemahu... Jo? Na licu, na elu ima dva oiljka nalik na rez noa. Bojao sam ga se kao dijete. To je od zemljotresa u Erzindanu." "Dobro, je li bio oenjen? ime se bavio?" "Oenjen, oenjen! I njegova supruga je dolazila kod nas. Znam da mu je supruga bila veoma glupa. Bili su, ini mi se, bogati. Tohko je i ona bila glupa, poto je mama spominjala i biserne ogrlice, koje je ena nosila, ili prstenje." "A tvoja mama je takoer bila sitna burujka!" "Doktorova kerka. Ee, hoe li ti mene sluati?" "Ne razumijem", ree Ilknur zamiljeno. "ta eli razumjeti?" "ta su uradili? Moda njen ivot. Zato je tako? Onaj Omer je otiao u Kemah, zatvorio se u udni konak ne viajui nikoga, sam sa sobom je igrao ah. Zato?" "Utuenost! Utuenost", ree Ahmet. "Vjerovatno je elio imati i malo individualnosti. Nisam ga volio. alio se sa mnom, ali oito je da su njegove ale bile da bi me zabavio, a ne zato to me volio, i da bi bockao moje roditelje. Moja sestra ga bolje zna." "Dobro, ispriaj mi o tom Muhidinu", ree Ilknur zijevajui. "Zar mu ne zna prezime?" "Ne!" "Niandi. Pa, on je onaj Muhidin Niandi, narodni poslanik Partije pravde." "Aaaa!", povika Ilknur. "Jaaa! Vidi, tu ima i njegova knjiga poezije." Smijali su se uzajamno. Ahmet dade Ilknur njegovu knjigu poezije. Ilknur je malo prelista, otvori prvu stranicu i proita: "Mom prijatelju Refiku, mladom trgovcu iji ivot s uivanjem pratim..." "Zaboga, zatvori to", ree Ahmet. "Zato se bavimo takvim stvarima? Hajde to sam se ja bavio, a zato ti?" "Dobro, kako su se rastali tvoji roditelji?"

"Otac se jednom opet napio. Ja sam bio u internatu u Galatasaraju. Opet je odrao jednu od svojih uobiajenih besjeda. Rekao je daje zloin ne raditi nita dok je devedeset posto zemlje gladno, jadno i bijedno..." "On se napio, poeo sa priom... To je, naravno, komentar tvoje mame." "Bilo kako bilo, zapoinje svoju besjedu, ili neto drugo pria, pria i, nakraju, kae da je napokon dolo vrijeme da se neto uradi. To jest, povikao je: Akcija! Akcija." "Tano!" "A mama kae ovo: Jedino to sam mogla uraditi bilo je da spakujem kofere! I, spakuje kofere." "Veoma dramatino!" "Ali, to svako ne moe uraditi. A moja majka se godinama ponosi svojim postupkom!" "Kakvo jc tada bilo materijalno stanje tvog oca?" "Ravno nuli! Prodao svoju udio u firmi, osnovao izdavaku kuu, pojela mu je novac. Jo je otiao i u Pariz." "ta je radio u Parizu? Kad je otiao?" "Ne znam. Moda je tragao za smislom ivota. Izgleda daje otiao 1951. godine." "Ne! Koliko god je tragao za smislom ivota, tvoj otac je tragao i za spasom svoje domovine. Ko bi ostavio posao i objavljivao knjige koje uope nee prodati..." "Da. Robinson koji je spas domovine traio u svojoj sobi... Ili u nekoj hotelskoj sobi u Parizu. Haa, jo neto to e te zainteresirati. Vidio je Sartrea u jednoj kafani u Parizu." "Stvarno?", upita Ilknur uzbueno. "ta je radio Sartre?" "Sjedio! I to na jednoj stolici, kao i svi ostali... Osim toga, iz jedne oljice je, kao i svi drugi, pio aj! Stani, izgleda da je bila kahva!" "ta je uradio tvoj otac?" "Nita! Gledao. Vjerovatno je mislio: U ovom trenutku gledam u Sartrea... Sto te, bona, to zanima?" "Priamo, eto, duo", odgovori Ilknur stidljivo. "Dobro, da ti, onda, ispriam: Koji je smisao ivota, gospodine Sartre? upitao je otac Sartrea. Kako li se domovina spaava?" "Nije tako rekao! Kako da u Tursku doe prosvijetljenost?, upitao je." "Gospodin Sartre je vjerovatno ovako odgovorio: Gospodine, da sam na Vaem mjestu, kao intelektualac iz neraz,vijene zemlje, ja ne bih ovdje pio kahvu sa mlijekom, bio bih uitelj u svojoj zemlji. Potom je Sartre ispijao svoju kahvu sa mlijekom." "Sto je smijeno! Da se bar nasmijem", ree Ilknur, pa, da bi pokazala da se naljutila i da ne obraa panju na njegove ale, poe gledati biljenicu kojuje drala u rukama. "Sta znai ta rije prosvijetljenost?", upita Ahmet napeto. "Zaboga, ovjee!", uzvrati Ilknur kao da je nezainteresirana. "Zna kad, ono, kau svijetao dan i slino. I tvoj otac se zavezao za tu rije. Prosvijetljenost, tama, svjetlost... Da, zbog svoje neupuenosti, sve nastoji time obuhvatiti..." "Shvatio sam", ree Ahmet. "I, ti mi sad daje za pravo, zar ne?", pa zi-jevnu i nasmija se. "Ee, o emu smo priali?", aspoloi se. "Recite, duo, Katja Mihajlovna, o emu smo priali?" "O tami, svjetlosti, ivotu, oslobaanju domovine, drugim ivotima, smislu ivota", promrmlja Ilknur. "Ali, zatvorimo, napokon, druge ivote i stare biljenice. elim Vam malo priati o umjetnosti!" "Dobro, priajte o umjetnosti, Stjepane Stjepanoviu", ree Ilknur smijeei se. "Ali, prvo donesite aj!"

"Doista, aj smo zaboravili, zar ne?", dodade Ahmet.

9. ivot-umjetnost Ahmet nali aj u iste oljice, a oljice na malu tacnu. Ue u sobu. "Aaa, sad e jedanaest sati", ree Ilknur. "Ja uskoro idem!" "Kuda? Pa, nita nismo ni priali!" "Nismo priali", uzvrati Ilknur; izgledala je zamiljeno. "Tek si stigla. Trebao sam ti priati..." "ta?" "Sve", promrmlja Ahmet. "Rekao si, umjetnost." "Da! Ponekad se bojim nevjerovanja u umjetnost." Ahmet paljivo pogleda Ilknur da bi razumio njenu reakciju. "ta ako ne budem mogao vjerovati u umjetnost?" Ilknur je izgledala oputeno i spokojno. Kao da je mislila: "Uskoro u ispiti aj, proetat u desetak minuta, obui spavaicu i spavati". "Ako, rekoh, ne budem mogao vjerovati u umjetnost", ponovi Ahmet. "Da, sluam te!" "Slua, ali kao da slua bajku" "Zapalimo, onda, cigaretu", ree Ilknur. "Bajka se ne slua dok se pui cigareta, zar ne?" "Bit e uasno ako ne mognem vjerovati u umjetnost", ree Ahmet. "Da, to bi umjetniku trebalo biti neto veoma loe." "Ne razumije. ta znai loe!? To bi bila katastrofa! A sad se toga bojim. Bojim se poto je, izgleda, Hasan upravu kad kae da se sa tim, sa ovim slikama, ne pravi revolucija." Ahmet zauti ekajui Ilknurin odgovor. Potom nervozno ustade. "Hajde reci, ta misli? Hasan je upravu, zar ne? Reci mi da on nije u pravu! "Rei u ti, ako eli", ree Ilknur. "Hasan nije upravu!" Ahmet poe etati po sobi. Potom stade i pogleda svoje slike: "Koji je sad smisao ovoga?", proapta. "Dobro, ta bi sa tvojim teorijama umjetnosti?", upita Ilknur. "Ja sam mislio da su one teorije i tvoje isto koliko i moje. Doktorira na povijesti umjetnosti!" "Povijest umjetnosti, ali u arhitekturi. Arhitektonska zdanja nemaju problema u pronalaenju svoje nunosti. Osobito osmanlijska zdanja. Nijedan arhitekt vjerovatno nee pasti u sumnju nunosti ove damije. Ako sluajno i padne, bit e to sumnja u njenu formu. Ali, to nije tvoj problem. Ti ne moe povjerovati da su tvoje slike nune!" "Da", ree Ahmet beznadeno. "ta da radim?" "Jaaa! A gdje je ono daje stara zabluda da je starina jedna cjelina?", ree Ilknur. "Moe li se, kao, ismijavati sa brigom o kompaktnosti u Osmanlij-skoj arhitekturi?!" "Hoe li se svetiti ili biti prijatelj?", upita Ahmet. "Rei u svoje miljenje." "Hajde, reci!" "Kad osjeti ovakvo nespokojstvo, tada ili ne razmiljaj o toj temi ili razmiljaj i idi dokraja!" "ta e biti ako idem dokraja?" "Ostavit e slikanje. Ili nee slikati ovakve slike. A moda e se dati na slikanje seljaka, kao to si to jednom pokuao." "Bolje da se bavim politikom nego time. Efikasnije je."

"Ne! Mislim da ova dilema nije dobro postavljena. Problem je u mogunosti bivanja realnim", Ilknur se nasmija. "Ali, shvatio si zato si nespokojan. Rastrojen si zato to si odluio pomoi Hasanu, ili to si odluio raditi za taj asopis." "Kako moe rei tako neto", kaza Ahmet plaei se njenih misli. "Sluaj, zato si odluio raditi za asopis? Njihovi stavovi su ti bliski, doao Hasan, zatraio, tvoja mukost nije dozvolila da ga odbije i slino. Ja mislim da to nije bitno. Ti se nelagodno osjea zato to si pokazao da si dao zapravo onima koji uzvikuju Akcija, akcija!" Odluio si se na akciju, ili ta god da je, da uradi neto ija se korist i nunost moe lake shvatiti i objasniti. Zato osjea potrebu za neim takvim?", i Ilknur rukom pokaza na slike. "Zato to ovo ne moe obaviti taj zadatak. Tebi se tako ini poto ove slike ne mogu biti sve. Zar nije tako?" "Recimo da je tako", odgovori Ahmet. "Recimo? Tako?" "Tako, dobro, tako je, pa ta?", ree Ahmet ljutei se. "Zato se ljuti? Eto, zato si nespokojan. Nespokojan si zato to tvoje slike nisu sve, zato to tvoje slike nisu cjeline. A odlukom da radi u Hasa-novom asopisu shvatio si da si to prihvatio nesvjesno!" "Dobro, ta da radim?" "Sjeti se svoje teorije", ree Ilknur, ispi aj i oljicu paljivo spusti na tacnu. "Teorije. Moje teorije? Nisam je ja naao. Ja sam nastojao povjerovati u nju. Umjetnost je vrsta saznanja. Ee, pa ta ako je tako? I ove slike daju neko saznanje. Alije li potrebno to saznanje? Naravno, odlaem ustranu i to dosee li to saznanje do onoga ko ga treba saznati. Da bi ovjek napravio ove slike, treba, kao to sam ja, biti malo udan. Svi oni koji uzvikuju Akcija, koji me bockaju, svi su upravu. Gdje je vieno da se pametan ovjek bavio umjetnou? Nipodatavaju umjetnost. I, upravu su. Ali, mi se uputamo u takvu propagandu protiv onih koji nipodatavaju da govore: Zaboga, nemojmo sekirati te angrizavce! Odmah nas utjee jednom od velikih rijei: Naravno, prijatelju, ne moe se osporiti mo umjetnosti! Mi smo zapostavili umjetnost! I Hasan mi je to rekao... Molim te, popij jo jedan aj." "Popit u ako ga odmah donese i ako bude rjei", ree Ilknur. Ahmet otra u kuhinju. "Da, ona ide", pomisli. "A nisam joj, vjerovatno, posebno ni bitan. Iznosim joj svoje najdublje probleme, a ona misli na kuu i spavanje. Ionako ide u Austriju. A ja sam zajedno sa Hasanom. Ui u u neki posao. Da kaem Ozeru... Da me u onu reklamnu firmu... Odmah e me primiti... Zaposlit u se negdje i ukljuiti u revolucionarni pokret." "Sta pria sam sa sobom?" Ahmet se zbuni ugledavi Ilknur pokraj pei. Nije joj uo korake. "Ja? Sta ja da radim?", promrmlja i, osjetivi se slobodnim, zagrli Ilknur; poljubi je nespretnim i drhtavim pokretom i okrenu se prema pei. Nastupi tiina. Ahmet uze tacnu i ue u sobu. "Sta misli o tome to rekoh?", upita. "Sta da kaem? Ne optereuj se previe." "Daje mi, dakle, za pravo. Tano je to to sam rekao, zar ne? Sa ovim slikama nita se ne moe napraviti", pokaza na novine. "Ove slike nemaju nikakvog znaaja, naroito dok se ljudi ubijaju... Glupost je baviti se time. ta glupost?! Drskost i samoljublje!" "U tom sluaju, takvo je i generalno bavljenje umjetnou, historijom umjetnosti, ne, bavljenje naukom je takvo. tavie, glupost je baviti se svime to direktno nije politika." "Glupost je", povika Ahmet. "Je li glupost? Sta misli?" "Da bi to trebalo biti pogreno."

"Da, i ja to, dakako, shvatam razumom. Ali, moje emocije mi govore da nije ba ispravno praviti slike starog trgovca dok ubijaju Husejina Aslantaa. Razumije li me? Sta da radim?", pa se opet uzbnemiri, kao stoje to bilo kad postavio ovo pitanje: "Goya... Goya protiv smrti, nisam ravnoduan, eto... Misli na Strijeljane? "Da. Ali, ne moe se rei da si i ti ravnoduan." "ta da radim...? Sta da radim?", promrmlja Ahmet. "Dok su Maratovi vojnici strijeljali ljude, sta lije, saznavi za to, mislio Goya?" "Mislim da je to prolazna sumnja", promrmlja Ilknur. "Umjetnost u Turskoj nije nikad zapala u sumnju nunosti kao to si ti sad zapao." "To je bilo ranije", uzvrati Ahmet. "Ranije, odnosno dok se umjetnost proizvodila u narodu. Ili dok se, sama od sebe, proizvodi na dvorcu ili na nekom drugom mjestu. Sad? Jesmo li sad takvi? Ja nisam iz naroda, nema nikoga ko takvo neto oekuje od mene, a i sad se, napokon, sasvim otvoreno objanjava ono to se prije deset-dvadeset godina prekriveno objanjavalo umjetnou." "Vjerovatno zna, ove tvoje rijei su kontradiktorne sa teorijom o tome da je umjetnost vrsta saznanja. Ono to se otvoreno objanjava jest jedna vrsta saznanja, a drugo ono to se objanjava umjetnou." "Da, da, sve znam. Znam to. Ali, vidi da postajem nespokojan. Reci mi da, vjerujui kao nekad, mogu raditi." "Pria kao da ubudue nee moi raditi", ree Ilknur. "Moda e ovaj nemir brzo proi. Radit u, naravno, ako i ne proe. Ali, staje sa sumnjom? Ja elim da umjetnost bude sve!" "Eh, ta da radimo, ne moe. Ali, situacija nije tako loa kako to ti misli...", Ilknur se opet nasmija. "Dobro, a ta se sa mnom dogaa, duo? Pala sam u zanos, govorim sve to mi padne napamet", protegnu sc. "Spava mi se. Zar nema neka poslovica koja bi odgovarala situaciji? Ima, naravno. Ti e rei: ija je? Ars longa, vite breve. Dobro sam je zapamtila, zar ne? Ooohh!", zijevnu. "Ii kui i spavati. Uh, sad i oni kod kue..." "Umjetnost je duga, ivot kratak", promrmlja Ahmet uzbudljivo. "To je Hipokratova izreka, Goethe je neprestano ponavlja." "Bilo bi dobro da ovih dana i ti ponavlja", ree Ilknur. "Koliko god ponavljao, znam da me opet nee umiriti ", ree Ahmet. "Dobro je da si doao, Hasane, jer slikati u Turskoj je neto poput odabira utnje u zemlji u kojoj ovjek treba priati nasav glas." "Zaboga!", uzviknu Ilknur. "A maloas si govorio da sve, sav vanjski svijet postoji radi tvojih slika!" "Tako sam rekao, zar ne?", upita Ahmet zbunjeno i doe mu da se nasmije. "Nemoj mi vie zamjeriti. Ja sam umjetnik. Zna da se ono to umjetnici jednom kau ne slae sa onim ta kau drugi put." "Uredu. Ionako sam razumjela. Shvatila sam da e odbiti na alu!" "Dobro, a ta da radim?", upita Ahmet nastojei da ne izgleda daje ljut. "Nemoj toliko misliti na sebe", ree Ilknur. "Nemoj se ljutiti, ali ini mi se da je loe toliko misliti na sebe. Zato razmilja o tome?" "Da, ja sam odvratni individualist", ree Ahmet. "I to e, izgleda, otvorenim isticanjem ili guenjem u ali, nastojati omekati. Ali, malo se pripazi da ne bude odvratni individualist. Nemoj, kad malo osjeti nespokojstvo, odmah mijenjati ono u ta vjeruje."

"Drugo?" "Drugo? Nemoj me ni gledati tako runo." " Ide li zaista u Austriju?" "Sad idem kui", odgovori Ilknur i pogleda na sat. "Kasnim. Uh! Sad i u kui...", pa ustade. "Sjedi jo malo!" "Hajde, odoh!" "Zapali jo jednu cigaretu, razdrijemat e se", ree Ahmet, ali, vidjevi da je Ilknur krenula prema vratima, uze kljueve i pokua smisliti neku zabavnu priu, koja bi jo malo zadrala Ilknur; nita mu ne pade napamet. Otvarajui vrata, tek toliko da se neto kae, proguna: "Dobro, koji je smisao ivota?" "Spas domovine! Dobro je to te Hasan potraio." "Je li to sve? Zbog toga ivimo? "Da", uzvrati Ilknur. "Osim toga, ja sam mislila da ti ozbiljno iznosi tu alu Smisao ivota, spas domovine." "I ti kae da je ala", uzvrati Ahmet, a, ugledavi njeno namrteno lice, zaueno dodade: "Naravno da sam ozbiljan. Zna me, duo. Ali, udno mi izgleda to ta se sve vezuje za spas domovine." "Sve je vezano za to", ree Ilknur, a njen pogled je govorio: "Otvori vie ta vrata!" Ahmet otvori vrata. "U tom sluaju, mi nemamo nikakvog znaaja. Mi smo... Mi smo samo orue. Nama nita ne preostaje." "Ne sekiraj se; tebi je ostalo mnogo toga", ree Ilknur. "To zna... To je ak i previe za tebe. Ova tvoja razmiljanja, voenje rauna o sebi, poimanje, zadovoljstvo da bude rastrojen! Zar to nije mnogo?" "Da, mnogo", ree Ahmet klimajui glavom. Silazili su niz stepenice. Nigan-hanumin sprat je bio tih. Kad su prolazili pokraj Osmanovih vrata, Ahmetu se uini kao da u Nerminin optuivaki glas. Kod Demila je jo uvijek trajalo veselje. ...ste li vidjeli, tek je stigla..., govorio je nepoznati glas. Na drugim spratovima, isto tako, bilo je tiho. Kod vratara je ugaeno svjetlo. Ahmet zapazi da hoda na prstima. Dok je otvarao vanjska vrata, Ilknur se okrenu: "Zar ti nee biti hladno u tom demperu?" Ahmet naini pokret kao da kae: "Nema veze!', ali ree da mu nije hladno, poprimajui izgled grubog, jakog mukarca koji niemu ne pridaje vanost. Izioe napolje i krenue. Opustio je trg Niantaa. Ponekad projuri neko auto, na raskrsnici etiri puta niko nikoga nije ekao. Po trotoarima se razlila sapunica vode kojom su oprani duani. Veliko rastinje, izraslo pokraj kamenih ploa trotoara i podno drvea i plastini panoi oslikavali su svjetlost neonskih sijalica. Niko nije iao ulicom. ovjek sa vreom na leima prebirao je po kantama za smee nanizanim po trotoaru. ovjek bosih nogu kitio je jelku u izlogu duana s odjeom. Policijski dip se iunjao ispred policijske stanice. Dok su prolazili pokraj damije, sreli su dotjeranog gospodina sa kiobranom. Ahmet krajikom oka pogleda Ilknur na uglu Tevildje. "O emu razmilja?", promrmlja. "Uskoro e spavati, ali e se, zbog mene, prvo prepirati sa ukuanima." Ne htjede razmiljati o tome. Zijevnu. Kao to je to inio u djetinjstvu, itao je imena apartmana koji su se nastavljali jedan za drugim. Odsutno je itao i drugo tota: nazive restorana, oglase sunetli-ja polijepljene po stubovima, slova na prozoru berbernice, tabelu cvjeara, ukraene reklame nacrtane na prozoru trnice prehranom, telefonske brojeve na izlogu duana za nekretnine.

Kada su stigli do vrata, Ilknur se okrenu: "Da, vidimo se poslije." Prerovi svoju torbu nalik na bisage i izvadi kljueve. "Kad poslije?", promrmlja Ahmet. INe znam. "U srijedu popodne?" "Zar ti srijedom popodne ne daje asove genijalnom djetetu?" "Ne dajem ove sedmice", uzvrati Ahmet. "Genijalno dijete ima ispit iz matematike." Nasmjeie se. "Dobro, onda. U srijedu u etiri, u pet u svratiti kod genijanog slikara!" "ekam", promrmlja Ahmet nastojei da izgleda veselo. Ilknur je otvorila vrata. "ta se mrti?", upita i Nasmija se. "Jo uvijek misli na isto? Ponaaj se pravedno. Vidi, oboje emo jo dugo ivjeti. Ko zna ta e nas zadesiti!" "Ide li u Austriju?" lNe znam. Ahmet pokua nainiti jedan pokret, ali nije uspio. Zavue ruke u depove. Iz usta mu izie udan, priguen glas: "Da se uzmemo?", potom pomisli da mu se lice iskrivilo. "Veeras si udan", ree Ilknur, ali i ona nije uspijevala biti kao to je uvijek bila. "Vidi, sad idi kui, ne razmiljaj previe, radi...", ula je u zgradu. "Poeljet u te do srijede!" "Ugodno spavanje", ree Ahmet krajnje smireno i iznenadi se svom spokojstvu. Ilknur zatvori vrata. Mahnu rukom, upali svjetlo na stubitu i nestade iz vida.

10. Pohvala toku vremena "ta, zaboga, rekoh?", pomisli Ahmet. Iao je prema damiji. "Brak", promrmlja kako bi poveao svoj stid, a potom i kaznio sam sebe, ali nije se postidio onoliko koliko je oekivao. "Pobogu, ta ako sam se malo glupirao? Ilknur e shvatiti!" Nainio je nekoliko koraka. "Hoe li shvatiti?" Razmiljao je o onome ta joj je veeras priao. "ivot! ta da radim? Umjetnost? Da, danas sam pretjerano uzbuen", proapta. "ta misli o onome to sam joj priao?" Naini jo nekoliko koraka. "Razumije me. Opravdava ono to joj priam. Nije to samo moj problem." Pokraj njega prooe buna sportska kola. "Ne, duo moja! Uope ne misli tako. Rekla je ta misli. Doivljava me kao pretjeranog individualistu." Prolazio je ispred damije. "I upravu je. Ja previe razmiljam o svojim problemima. Moji problemi!" Namjeravajui tjerati egu sa samim sobom, nasmija se. "Moje slike su nejasne. Niko ne misli na revoluciju gledajui ih. Dosadno mi je. Jo?" Ali, mislio je o tome kako mu ne uspijeva ni poprimiti podrugljiv izgled, a niti da svojim problemima da potreban znaaj. "Eto, idem neodluan izmeu dva puta teturajui as na jednu, as na drugu stranu. Na jednoj strani je ivot, na drugoj strani umjetnost! Ne! Na jednoj strani je revolucija, na drugoj?" Ova klasifikacija nije mu se svidjela. Malo je razmislio i zakljuio da mu se ne sviaju zato to e mu nanijeti bol. "Dobro, a koje je moje miljenje?", proapta. "Do kog miljenja dolazim o sebi?" Prolazio je pokraj policijske stanice. "Pitanje guim u blebetanju zato to se bojim dolaska do loeg miljenja. Toliko sam ga uguio da vie ne mogu doi do miljenja!" A nakon to je nainio nekoliko koraka, zakljui da je i to blebetanje. "Drugi znaju ta sam ja", promrmlja. Pomisli na Hasana. "Dobar momak! Da, malo djetinjast. Kako odmah vjeruje tom asopisu? Ali, moda i bude neto!" Nastojao je povjerovati da e ojaati pokret oko asopisa, da e se rairiti i narasti sve do nove partije. Uzbudi se; kao daje i sebe vidio negdje u tom pokretu. "Vojni udar, dolazi vojni udar", promrmlja. "Doi e do

vojnog udara i sve e se promijeniti!" Pogleda mokri trotoar. Ulini pas ga nespokojno odmjeri pogledom."Nita se nee dogoditi. ta Hasan misli o meni?" Sjeti se da mu je Hasan jednom rekao: "Ti nisi prostak", i da ga je doivio djetinjastim. Nasmija se prisjeajui se njegove parke, postola i rukovanja sa njegovom starijom sestrom. Jo uvijek je bio u izlogu ovjek koji je ukraavao jelku. "Dolazi Nova godina! Ovamo e doi i Djed Mraz koji prodaje lutriju..."Jednom je vidio kako veliki, odrasli ljudi kupuju lutrije od Djeda Mraza, sa kojim su se sprdala kolska djeca. "Nova godina! Prolazi jo jedna godina... A ja jo uvijek razmiljam u stilu otrcanih novinskih naslova... Godina 1970. Slike u novinama... Odlazi jedan djed sijede brade, s radou se doekuje snano dijete, koje dolazi sa pojasom na kome je ispisano: 1971. Karikatura iz novinskog nedjeljnog dodatka. Samo da dolazea ne bude gora od odlazee... Mali buruj strahuje od budunosti! Neka vrijeme tee! Godina 1970.! Juni, 16.-17. Jo uvijek je bio u izlogu! Devalvacija! Moje slike! I jedan vojni udar. Sedamdeset minus etrdeset jednako je trideset mi je godina. Jo uvijek sam u centru svega, a nisam uspio postati dralo nekoj sjekiri!" Prisjeti se starog pukovnika koji mu je savjetovao dok je bio u vojsci. Pitao ga je za posao, a kad je saznao ime se bavi, savjetovao mu je da se oeni, da nekoj sjekiri bude sjekirite, da pusti korijene u zemlju... "Oni vojnici sad... Moj zet..." Zaustavi se na uglu Ni-antaa. Zaputio se prema prodavau novina preko puta, a ne kui. Zajedno sa sutranjim novinama, na stolu i po zemlji poredana su, jedna do drugih, seksualna izdanja, kauboj za djecu, kino i porodini asopisi u boji za odrasle. Oborivi glavu, Ahmet proitao naslove na jednim novinama: "Komandanti su i juer zasijedali... U noti se predvia formiranje kemalistikog osnivakog medlisa...""Tamam, eto", pomisli Ahmet. "Podnijeli ostavke iz Partije pravde. Predloeno usvajanje izmjena za most na Bosforu... Doktori donijeli odluku za trajk..."Htjede uzeti novine, ali odustade. Krenu prema kui. "Dobro, eto. Nadrljali smo! Udar! Torrez! Kakav li e ovo biti udar? Da bar bude brzo, da vidimo ta je bez pretjerane znatielje. Brzo, brzo, neka bude to e biti, nek se zavri! Da se kutariemo ovog iekivanja!" Nasmija se, zijevnu, izvadi kljueve i otvori vrata. Promrmlja kritike spontanosti, hunte. Sa Demilovog sprata jo uvijek je dopirala galama. Kod Osmano-vih, tiina. Kod nane je jo uvijek gorjelo svetio. Izgleda da je bolniarka nekoga dozivala. Dok je otvarao svoja vrata, promrmlja: "Radit u". Ue i udahnu miris; dopadoe mu se slike i on sam. Dolazilo mu je da godinama radi, bez prestanka. Uzbudivi se, pogleda sliku na kojoj je radio popodne. Htjede negdje nainiti potez etkicom, ali poe ekati da ga ne bi obuzelo prvo uzbuenje. Odnese oljice od aja i pepeljaru, koju je Ilknur napunila. Upravo kad je sklanjao oeve knjige i biljenice, odlui da snese dolje kako to vie ne bi viao i razmiljao o tome. Dok je silazio niz stepenite pomisli da u biljenicama nije uspio pronai ono to je oekivao. Vrata je otvorio kljuem i uao je u salon mislei da se, prije nego to ue, pojavi pred bolniarkom i nenom. Osjeti da se tamo dogaa neto udno. Emina-hanuma sjela je u fotelju i prestravljeno gledala Nigan-hanumu. uvi bat Ahmetovih koraka, bolniarka se okrenu. "Veoma loe", proapta. "Nikako da joj napipam puls!"Preznojila se. "Je li joj oslabio puls?", upita Ahmet. Bolniarku obuze panika, dohvati Nigan-hanuminu ruku. Prstima pritisnu puls. Ahmet paljivo pogleda bolniarki u lice. Nita nije uspio proitati. Pogleda nenu. Izgledala je kao da spava. Ponovo pogleda bolniarku. Prolo je vremena, ali na njenom licu nita se

nije mijenjalo. "Ve je trebala napipati", pomisli Ahmet. Bolniarka uhvati za drugo mjesto na zglobu, potom nabrzinu prihvati i za ostale take. "Je li puls mnogo oslabio?", upita Ahmet. Gledajui u Nigan-hanumino lice, bolniarka uhvati i za drugu ruku. "Ne znam, baca li?", upita. "Kako?" Bolniarka ne dade odgovor. Drei puls, svoje lice je pribliila Nigan-hanuminom licu. "Doktor! Da telefoniram doktoru", povika Ahmet. "Doktor nee uspjeti stii", uzvrati bolniarka. Grubim pokretom se navali na Nigan-hanumu. Poe joj masirati prsa. Jedno vrijeme je svom snagom trljala njena prsa. Potom se, na nain koji je pokazivao da vie ne vjeruje u ono to radi, okrenu i pogleda Ahmeta. Izgleda da je htjela neto rei, ali odustade i uspanieno uhvati za jedan od zglobova, potrai puls i zbog toga to je ovaj put, izgleda, bila sigurna da ga nee napipati, zglob je dugo, dugo drala u svojoj ruci. Uzdahnu. Paljivo pogleda Nigan-hanumine zjenice. Okrenu se Ahmetu i uputi mu pogled koji je govorio: "A ta ja mogu?" Ponovo uzdahnu. "Ne baca... Ne baca", proapta. Potom zglob, koji joj je stajao u ruci, spusti paljivo ustranu, kao da na sto sputa pokvaren sat. Pomodrjela i izbodena od seruma, ruka se uope ne pomjeri. "Umrla je", pomisli Ahmet i htjede neta rei da bi utjeio bolniarku. Bolniarka ustade i obrisa znoj. "Emina-hanuma, javi dolje!", ree. "ta u rei?", upita uspanieno Emina-hanuma. "Reci da je umrla." "Aaah, gospoo!", zajea Emina-hanuma i izie probijajui se sa uobiajenom opreznou izmeu namjetaja. Bolniarka pogleda Ahmeta. Zabrinut da e neto rei o njegovom poslu, Ahmet se okrenu prema neni. elei misliti samo na svoju nenu, punom koncentracijom pogleda Nigan-hanumino lice. Uspio se sjetiti da je kao dijete sa ocem doao ovamo iz Dihangira, da je nena svakome pokazivala blato na njegovim nogama koje su virile ispod kratkih pantalona, sjeti se zvuka njenih papua, zveketa svenja njenih kljueva, njenog nepotpunog raspoloenja za vrijeme Bajrama i pokazivanja na Devdet-begovu sliku, koju je uvijek gledao sa strahom. I jo je gledao, ali se zastidje zato to je poeo razmiljati o svome ocu, svome djetinjstvu, smrti, o vlastitom ivotu. Potom, pomislivi da je ono u ta gleda mrtvo tijelo, okrenu leda neni i krenu prema prozoru. Prislonivi elo uz staklo, kao to je to radio kad je bio dijete, poe gledati na trg Niantaa. Ubrzo dooe Osman i Nermin. Osman nabrzinu primaknu stolicu i sjede pokraj majke. Nermin neta proapta. Nakon izvjesnog vremena, Osman upita bolniarku zato mu se nije ranije javilo. Bolniarka mu ree da se sve dogodilo veoma brzo, da, uprkos tome to se nikako nije odvajala od haste, nije mogla primijetiti da je puls oslabio. Potom dodade da je uradila sve to je bilo u njenoj moi, da ni masaa nije koristila. Rukom je pokazala u Ahmeta. "I opet ste mi mogli javiti", proguna Osman. "Gdje je Jilmaz?" "Pa, veeras je slobodan", odgovori Nermin. Ue Aja, primaknu se majci, osvrnu se okolo i poe plakati. Ahmet se odjednom sjeti zato je siao. Uze knjige i biljenice koje je popustio ostavio i krenu prema hodniku. Ue u oevu sobu i zatvori vrata. Osjeajui neodreenu krivnju,

ostavi knjige i biljenice na njihova mjesta. Potom, zato to nije uspijevao odluiti ta treba uinitii, sjede na stolicu i poe razgledati po knjigama. U knjige je gledao kao da gleda kroz prozor. Vrata se otvorie. Bolniarka se zbuni ugledavi ga. "Zar ste vi ovdje?", upita. "Da, izlazim", uzvrati Ahmet, ustade i krenu prema vratima. "A da se ja veeras vratim svojoj kui?", upita bolniarka. "Da." "Moe li me neko odvesti do Lalelija?", dodade bolniarka pazei na boju glasa. "Odvest e Vas Demil-beg", odgovori Ahmet. "Da mu kaem?" "Ako vam nije teko." Ahmet izie iz sobe. Kad je nainio nekoliko koraka, obuze ga osjeaj da neto nedostaje i primijeti: sat sa klatnom nije kucao. Okrenu se i pogleda sat: pokazivao je neto iza devet. "Neka vrijeme tee", promrmlja, pomisli da navije sat, ali mu bi mrsko. Dok je iao prema salonu, odlui da ode gore i da radi. U salonu je bila guva. Popeli su se svi sa Demilovog sprata. Sobu je preplavio gusti dim cigareta. Svi su se saaptavali. Ahmet se iznenadi ugledavi da Mina plae. Remzi je nastojao utjeiti Aju. Lala je paljivo gledala u svoju nenu. Neddet je neto govorio Demilu. Ugledavi Ahmeta, ustade, prie mu i udari ga dvaput po leima. Potom se okrenu prema svojoj eni da bi saznao je li je ona vidjela to to je uradio, a kad je shvatio da je vidjela, poe klimati glavom. Kao daje govorio: "Ja sam znao da e se tako dogoditi!" "Bolniarka hoe da ide", ree Ahmet primaknuvi se Demilu, koji je razgovarao sa svojim ocem. "Neka malo saeka", odgovori Demil i okrenu se prema Osmanu: "Da, babo?" "Ovaj put e ti na sebe preuzeti cijeli posao", ree Osman. Da. "Neka sve bude kako je najbolje. Neka bude onako kako dolikuje naoj porodici. Zaboga, pazi!" "Djeca su uzela kola! Ne znam ko e odvesti tu enu", ree Demil okre-nuvi se prema Ahmetu. "Neka eka!" potom se okrenu prema ocu. "Pazi i na oglase", proapta Osman. "Proli put, u oglasima o mom ocu, pogreno su napisali sva imena." "Naravno, naravno", ree Demil; okrenuo je glavu ustranu da dim od cigarete ne bi puhao prema ocu. Pomislivi da je neprimjereno da izie, Ahmet odlui ostati. Upravo kad je namjeravao sjesti, Aja ga zamoli da joj donese au vode. Otiao je u kuhinju, promrmljao neto da bi utjeio Emina-hanumu, napunio au vodom i odnio je Aji. Potom, zato to je htio gledati negdje drugdje, a ne u Nigan-hanumu, poe razgledati stvari, Devdet-begove slike, porculanske oljice, bife. Ugledavi skupocjeni porculan u staklenom dijelu bifea, sjeti se Hasana i asopisa. Odlui da se popeti u atelje i raditi, podie se sa mjesta na kome je sjedio. Neujno se uspeo uza stepenice. Uavi u svoju sobu, shvati da nee moi odmah raditi i izie na balkon. Naslonjen na ogradu, poe gledati Nianta. Trg je bio pust. Pas je iao sredinom ulice. Automobil se primakao prodavau novina i ekao otvorenih vrata. Najednom mjestu prema kraju ulice treptalo je reklamno svjetlo. Buno proe taksi. Njegova sirena sa muzikom odzvoni na prozorima zgrada. Potom se zatvorie vrata automobila ispred prodavaa novina i automobil krenu. Nastupi tiina. Cak iz potkrovlja, Ahmet je uo kripu svijetlee reldame na uglu. Kad neoeldvano izbi

neka larma, nagnu se i pogleda: poklopac kante za smee se kotrljao niz kaldrmu. Iz kante iskoie make i sakrie se. Odmah potom, kad oslunue daje, kao i obino, sve uredu, poee se ponovo uvlaiti u kantu. Kao da se oraspoloi, Ahmet podie glavu: nebo nije izgledalo neto posebno. Ue u sobu da bi radio. 1974.-1978.