BIBLIOTEKA

KULTURNA
BATINA
Naslov originala
T ARIH-1 PE<;EVl
Predgovor, prijevod i biljeke
FEHIM NAMETAK
IBRAHIM
"
ALAJBEGOVIC
v
e
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
PREDGOVOR
Ibrahim
Nema nijednog pisca niti pjesnika na turskome jeziku
su djela jo za njihova ivota pobudila takvu panju kao to je
Historija Ibrahima A neposredno poslije
njegove smrti njegovo se djelo toliko prepisivanjem umnoila da
se prijepisi njegove Historije nalaze rasuti po cijelom svijetu.
Samo u Turskoj je registrirano preko primjeraka, a jo na
desetine u rukopisnim kolekcijama irom svijeta.
tampanim djelima u XIX kada se u Osmanskom carstvu
pokuavalo nadoknaditi zaostajanje u izdavatvu u odnosu na
Zapad, djelima objavljenim u Istanbulu, pub-
licirana je i Historija Ibrahima No nita
manji interes za Historijom, zbog njenog velikog
nije postojao ni na Zapadu. onima koji su se
zanimali za djelo spomenimo Karascona, Kraeglitiza,
Babingera, kod Turaka Ahmeda Refika i C. Baysuna, a kod nas
i
ta je to to je konstantno dralo pozornost na djelu Ibrahima
od njegova vremena do danas i to
danas daje posebno mjesto u naoj historiografiji ovakvom djelu.
Prije svega je to ozbiljnost i objektivnost kojima se autor sluio
svoje djelo tako da ono i danas predstavlja zanimljiv i
nenadmaan izvor. Koliko nam je poznato je ne samo
prvi nego i jedini koji se jo u XVII koristio
prvorazrednim turskim izvorima kao to su berati, fermani, buju-
ruldije, defteri. Kao narativne izvore navodi i pae kod
kojih je sluio, na prvom mjestu Ferhat-pau Lala
Mehmed-pau zatim navodi kazivanje svoga oca, zeta
i drugih Prilikom boravka Gazi Giraj-hana u na
5
pisac se svakodnevno s njim druio, od njega saznao mnoge stvari
i od njega kaligrafiju, a redovno je prisustvovao i razgo-
vorima koje je vodio serasker sa krimskim hanom. Nekim sudbo-
nosnim kao to su vezani za sul-
tana Osmana II, osobno je prisustvovao. Sve to dakle, vlastito
sudjelovanje u koritenje prvorazrednih izvora i litera-
ture daje poseban ali i zanimljivost kazivanju.
Vie puta do sada je u literaturi spominjano da je vrlo
savjestan u izvora kojima se koristi. Osim toga to obi-
lato koristi historiografska djela svojih prethodnika on ko-
risti i djela zapadne historiografije bilo izvorno sa jezika
koji mu je bio dostupan, bilo posredno, kada mu prijatelji
prevede historijske tekstove sa i latinskog jezika. Koliko
je za njega vano precizno navesti izvor i autora neka nam poslui
ovaj primjer: Kada govori o osvajanjima Sulejman-pae u Jemenu
i Indiji on se koristio jednom kronikom koja obuhvata
1539-40. godine, djelom pisca ne zna "jer mjesto gdje u knjizi
pisac stavlja svoje ime ovdje je zacmjeno tintom nekog zlikovca.
Ali kako se moe razumjeti iz onoga to je napisano, ova osoba je
bila koji je posebno dobro poznavao astronomiju."
Ako je katkad i samom bio sumnjiv neki podatak iz djela
kojim se sluio, on je pedantno naveo izvor i rekao da eventualna
proizvoljnost ili pada na duu autora od kojeg je
preuzeo podatak.
suvremenici su znali da on pie historiju pa su mu i
sami donosili podatke ili su mu ponekad sugerirali da neto zapie
kako se ne bi zaboravilo. Tako, naprimjer, navodi kako
mu je Ozin-efendi napomenuo da zapie kako su u pokretu iz V a-
rada u Budim i veziri vukli topove kad bi se zaglibili u vodu.
Ozbiljnosti njegovih opservacija doprinosi i to to je, kako je
spomenuto, koristio pored turskih i zapadne izvore.
Tako on na vie mjesta u Historiji donosi jednu vijest u dvije vari-
jante: onoj koju je naao kod turskih historiografa i drugoj koju je
naao u historijama. Dogodi se tako da on iznese sve
to pie u "turskoj" i varijanti opisa istog a
da i ne sugerira za koju bi se varijantu opredijelio, jed-
nostavno preputa da ta je objektivnije. Zanimljivo
6
je da se ustee kazati svoje miljenje. U tom kontekstu tre-
ba gledati i na da nekih godina pie ukratko,
turo, jer opis godine saima na jednu stranu ili manje,
dok neke opisuje potanko na desetinama stranica. Ovo
je tim jer je u kojima je sudjelovao ili im
bio suvremenik opisivao saetije nego one koje je prenosio iz dru-
gih djela ili po kazivanju drugih osoba. Ovo se posebno odnosi
na nakon smrti njegova zatitnika Lala Mehmed-pae
u se pratnji nalazio 15 godina. To su godine od
1605-1620. koje u knjizi zauzimaju razmjerno najmanje
prostora. Ovaj se postupak moe objasniti jedino time to
izbjegava, koliko god to moe, iznositi vlastiti sud, jednostavno
preputa zbivanjima da sama govore, a preputa da do-
nosi
Ipak, za nas je posebna dra ba u tome to on znatan
dio svoga djela pie kao To se moe za drugi
svezak djela, pa i za kraj prvoga. I ne samo da je vija
on je aktivan sudionik u zbivanjima. Tako 1595-96.
kao opisati detalje pregovora o miru u kojima je kao
aktivan sudionik sudjelovao: "U to vrijeme (1004./1595-96.) sam
se ja, kao slobodan od slube" - kazuje "nalazio u opko-
ljenom Ostrogonu. Iako nisam imao zaduenje, ja sam bio taj koji
je izaao iz i otiao pregovarati o predaji Dalje
kae: "Ova opsada i predaja sa svim pojedinostima, i
u rezimiranom obliku, zahtijeva da se napie na nekoliko punih
listova. Zbilja, mislim da je umjesno da opiem ono to mi je pre-
lo preko glave, koje sam osobno preivio, i kad bih
samo iznio saetak saetka." Tu u opisu pregovora govoriti o
detaljima kako je zajedno sa Bojali Husejin-begom pregovarao s
oko predaje ostrogonske Tu susrevi se sa
nekim konstatirati kako je jezik pomalo bo-
sanskom jeziku, iako se neke nisu razumijevate, dobro smo
se sporazumijevali." ovo nije njegova jedina opservacija o
jezicima, na nekoliko mjesta u Historiji on spominje bosanski,
hrvatski i vlaki jezik.
Veoma su zanimljive kulturne opservacije Ibrahima Alajbega-
to daje posebnu vrijednost njegovu djelu. Do u de-
7
talje opisuje dvorac u Ostrogonu sa svim njegovim umjetninama,
nakon to je pao u ruke Osmanlija. Najednom mjestu posebno go-
vori o slici koju je neki strani velika poslao Gazi Tirjaki-pai na
kojoj je prikazana scena iz rata, gdje padiah sjedi na konju zabri-
nut za ishod rata, dok ga Hoda Sadeddin hrabri i tjei. Na vie
mjesta spomenuti Ali Dede Bonjaka pa i to kako je u jednom
vojnom pohodu nastojao to vie biti uz njega, naporedo i
se s ovim velikim mutesavvifom i piscem, pomno i
mudre ovog sufi je i Za jedan rukopis do
kojeg je doao kae da ga je kupio stoga to je na njemu vidio pot-
pis ejhulislama Ebussuud-efendije, iako rukopis nije bio jeftin.
To dokazuje njegov odnos prema knjizi i pisanoj ali
govori i o potovanju pravih autoriteta njegova vremena. U takve
vijesti o suvremenicima spada i opis boja na Margaretinom otoku
kod Pete u kojem je poginuo na zemljak Dervi-paa Bajezida-
poznati divanski pjesnik na turskom i perzijskom jeziku iz
Mostara i znamenite zadubine u Mostaru.
biljei i stihove koje je ovaj recitirao prije
svoje pogibije, svoj zavretak.
vija veoma cijeni pjesnike pa se i sam okuao kao stihotvorac.
Pored njegovih stihova na koje se nailazi u Historiji i stihova ne-
kih poznatih pjesnika koje je uvrstio u svoje djelo, nailazimo i na
pjesme i izvan Historije, u rukopisnim zbornicima ne-
kih biblioteka. U Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu, u ru-
kopisu 5574, L. 10 b-ll b., nalaze se dvije pjesme tesavvufskog
sadraja, naslovljene: Ez an ejh lbrahim-efendi rahime-
hullahu. Prva od dvije pjesme ima 89, a druga 22 bejta (distiha).
To to je ovdje nazvan ejhom govori o njegovoj dervikoj opredi-
jeljenosti, o imamo i vie podataka u njegovoj Historiji.
Naprimjer, on dosta dugo, bi se moglo za
djelo ovakve vrste i za njegov pisanja, pravi digresije kad
govori o evlija, napose, pred kraj djela dosta
prostora kad govori o Abdulkadiru Gejlaniju, kadirijskog
dervikog reda, a s ponosom da je rukopis knjige o Abdul-
kadiru Gejlaniju koju je Sadeddin-efendi prevodio sa svojim sino-
vima, u njegovom posjedu. Da je bio sklon i sluanju djela
pobono-tesavvufskog karaktera i podatak u kome navodi
8
kako je prisustvovao Muhammediyye koju je napisao
Yazici-oglu, a recitirao eyh Sivasli Abdulmecid.
Dosta podataka u svojoj Historiji daje o svojoj slubi,
o neposrednim zadacima koje je obavljao. Iz tih podataka zaklju-
da je on bio u ulogama, vjerovatno iz
vie razloga: najprije to je znao vie jezika, zatim to je jako dobro
poznavao situaciju na granici, a potom i zato to je, se, imao
dara da u vrlo tekim situacijama za svoju stranu najpovolj-
nije rjeenje. Tako je on bio i oko predaje
Ostrogona kad su je Turci izgubili, a pregovarao je i kad su je po-
novo zauzeli o uvjetima preuzimanja.
se ipak da je sposobnost najvie dolazila do iz-
raaja u finansijskim i poreskim poslovima. 1003. (1594-95.)
pie da je bio dunavski defterdar. Potom ga, na osnovu njegova
pisanja, vidimo kako popisuje tri sandaka u (Eubeja,
Lepanto i Karliili). Isto tako je u tek osvojenom Egru po prvi put
ustanovio evidenciju svih Egerlija, bilo spahija, bilo gonullija,
utvrdio njihove dnevnice i ono to im pripada. U skladu s tim def-
terom izdati su s padiahovog divana hukmovi i berati. Na istom
se poslu (finansijskom) dokazao i kad je zaduen poslovima kov-
nice novca (1624.) to je obavljao nakon to je bio muhafiz Mardina.
Nakon to je osmanski novac dugo gubio na vrijednosti, tada je
iskovao novac prave vrijednosti.
Finansijske poslove je obavljao i kao defterdar Tokata (1625.)
kada mu je funkcija glavnog defterdara koju je odbio i
ostao na funkciji defterdara Tokata. Poslije je obavljao dunost
dunavskog defterdara, kada je dobio anadolski defterdarluk, cent-
ralni defterdarluk na padiahovom divanu (1631.). U vrijeme po-
hoda na Revan (1634-35.) se nalazio na dunosti temi-
varskog defterdara, a 1635-36. je defterdar u Bosni. Tada je dobio
padiahovo pismo da organizira izradu 5.000 topovskih te-
ine po 25 oka. Iako su doli livci iz Istanbula sa pripremljenim
kalupima to nisu uspjeli uraditi pa je to uradio jedan maj-
stor, Bonjak.
Sve ovo govori o kao vrlo sposobnom koji se
u raznim tekim situacijama uvijek uspio snalaziti. Tako mu je,
kao sandakbegu Stolnog Biograda, bila povjerena gradnja mosta u
9
Tati. Kada je boravio u Budimu i ostao bez novca, otiao je iz Budima
u odakle je usred zime dovezao tristo kola hrane za Budim.
Mada pie historiju, na osnovu prvorazrednih izvora i kazivanja
pouzdanih osoba, ali i na osnovu vlastitog
nije hladnokrvni zbivanja oko sebe. On vrlo otvoreno
kritizira loe postupke namjesnika, potkupljivost vezira,
mita kao legalnog puta dolaska do poloaja pa i spletke na samom
dvoru. U analizi propusta koje vlasti posebno je direktan kada
prikazuje stanje na granici, osobito u u kojoj je i
gdje je proveo dobar dio ivota pa je i najbolje u stanje tog
kraja. Time kao suvremenik Hasana Kafije koji je u
svome djelu Temelji mudrosti o svijeta
prve pojave krize i opadanja Osmanskog carstva i na njih
ukazao, biti drugi Bonjak koji svojim djelom kritizira
takvog stanja. kao tekog stanja objasniti da
je kriza koja je rezultirala zemlje i stvaranjem
kih grupa od 500-600 osoba nastala zapravo zbog toga to raja
nije bila Kao rezultat takvog nepodnoljivog stanja pu-
nog svakodnevne neizvjesnosti. kae: "U svojoj siroma-
koj u ja sam, bi se smrklo, opasivao sablju, uzi-
mao puku u i tako lijegao."
On tu osobinu otre i potene kritike podrava i kada govori
o jednom propovjedniku (vaizu) za kojeg kae "U vazovima je
bio vrlo hrabar i kad bi spomenuo dravne velikane nije ih tedio

one koji stvaraju krizu u dravi razumljivo, ub-
raja Turkmene alevite na granicama Anadolije koje zbog
njihove nonje (crvenih kapa) naziva kiztlbaama.
Naravno, oni su za njega krivovjerci (sapkin), pa ponekad i
nevjernici (kafir) i protiv njih je dozvoljeno ratovati jer ugroa-
vaju vjeru i dravu. No ktztlbaama on redovito naziva i Irance,
ne nikakav drugi izraz za njih. Ktztlbae su za
dakle svi: Turkmeni, Iranci, ali i druge skupine koje su se
poput Kurda ili Azera, na granicama Carstva odmetnuli
od centralne osmanske vlasti. Ipak, ktztlbae su uglavnom iiti ili
aleviti s tim to im vrlo dodaje epitet "rafizi" to
jednu iitsku sektu.
10
U vezi s ovim treba da je ipak jedan odani pripad-
nik Osmanskog Carstva, ortodoksni musliman, pa u skladu s tim i
gleda na mnoge stvari i Otuda opravdava upade koje
gazije u neprijateljske zemlje (darul-dihad). Ratne scene,
i brojna pogubljenja opisuje onakvim kakvi su se uisti-
nu zbivali u skladu s ratnom etikom toga vremena iako ponekad
usklikne da silnike Boija kazna. Stoga, usprkos njegovoj
veoma velikoj objektivnosti u pisanju kojom se ne moe
ni mnogo zapadnih ni na nipoto ne
smijemo gledati kao na modernog doba, iako je pita-
nje koliko su i kasnijih tendencije
da piu u korist svoga naroda, svoje vjere i svoje drave. Dakle,
iako je jedan od najobjektivnijih, ipak je 17. sto-
i ga kao takvog treba
Njegova Historija obuhvata period od 1520.-1640. godine i za-
nimljivo je da je kronoloki nastavak historije jednog drugog
Bonjaka, Husejina Bonjaka - Kode Muerrika, koji je napisao
Historiju Osmanskog Carstva do 1520. godine. Istina, Husejin
Bonjak koda Muerrih, koji je suvremenik namjeravao
je opisati i dalje periode, ali ga je smrt pretekla u tome, pa posao
nije zavrio kako je namjeravao. A na se nadovezao Bo-
njak Mehmed Halifa sin Husejina, koji vodi ljetopis u
Carstvu od 7.10.1650. do 1.3.1665. godine. I ovo je djelo dvaput
izdavano na turskom, ali kod nas nije prevedeno. Tako nai
imati priliku na bosanskom jeziku najprije Historiju
Ibrahima Poseban sve ove kronike,
kao narativni izvori, imaju u tome to se u XVII prestaju
voditi popisi stanovnitva kao to je to od prve polovice
XV Pa i kada su ti popisi, tahrir defteri, kronike,
ljetopisi, vakufname, kununame, sidili i drugi izvori bili su iz-
vanredna dopuna za cjelovitije i potpunije shvatanje situacije.
Ibrahim je u 980.
(1572.) godine. iz srednjovjekovne bosanske porodice, a
njegov pradjed Davud-beg dobio je zijamet Kakanj, na osnovu
tezkire rumelijskog beglerbega Jakub-pae Bonjaka 902. (1496.).
Berat o dodjeli toga posjeda bio je u Ibrahimovom vlasnitvu i on
ga je prepisao u svoju Historiju. Taj zijamet je bio u posjedu Davud-
11
-begovom i 922. (1516.) godine kada je imenovan kao Zijamet
Davud-bega Bosne. Upravo je ovaj naziv i potvrda
Davud-begovog porijekla. Taj naziv je koristio Davud-beg u vri-
jeme kada je sluio na dvoru Mehmeda Fatiha kao silahdar jer je
tek na dvoru spominjano porijeklo pojedinih dvorskih slubenika
koje nije isticano. Sam ne svoje bosansko
porijeklo kao to to ne ni drugi slubenici Osmanskog carstva
koji su dospjeli do visokih poloaja pogotovo ako je to porijeklo

Ibrahimov djed Dafer-beg, koji je bio alajbeg i kao takav i
poznat kao Koda Alaj-beg, bio je jedan od najbliih suradnika
Gazi Husrev-bega. Bio je poznat junak koji se isticao u
osvajanjima kasnijeg njegova unuka Ibrahima.
je sa vojevao po Bosanskoj krajini. U boju
na polju sudjelovao je sa svojih osam sinova, od kojih
je jedan bio i Ibrahimov otac.
Jedan ogranak porodice se iz vratio u
Bosnu gdje su imali posjed u nahiji Lepenici (u originalu se moe
Penica, to je svakako blie izvornom izgovoru mjesta, a ne
Biha kako to dok Ibrahimov otac ostaje na posje-
du u gdje mu se rodio i sin. Zanimljivo je da
iako spominje oca, nigdje ne biljei njegovo ime. Po
smrti, kada je Ibrahim imao 14 godina, 994. (1596.), odlazi daidi,
Ferhat-pai u Banja Luku. Kad je Ferhat-paa premje-
ten u Budim, s njim odlazi i Ibrahim. Majka Ibrahimova je dakle
iz porodice pa on za svakog kojeg spomi-
nje u svojoj knjizi napominje da je to njegov
Ibrahim za sebe pie da nije stekao neko temeljito obrazovanje,
ali naglaava da je volio i da je ivot proveo
historijska djela.
najprije stupa u slubu, ali kad se uvidjelo da
on ima velike sposobnosti u finansijskim poslovima gotovo
ivot se baviti defterdarskim poslovima popisivanja stanovnitva
i ubiranja poreza. Ipak, vidimo ga kako prilikom odbrane Ostrogona
pregovara o uvjetima predaje Ostrogona (2.9.1595.). U to vrijeme
se kao dunavski defterdar susreo sa kadijom Jerkoja
na Dunavu koji mu je pojedinosti o ustanku
12
Mihala. Godinu kasnije je kao izaslanik Lala Mehmed-pae Soko-
otiao u Istanbul da trai pri opsadi Egre. Nakon to
je u vojsci Saturdi Mehmed-pae opsjedao Veliki Varadin (danas
Oradea u Rumunjskoj) to je nakon neuspjeha Saturdije dovelo
do njegova smjenjivanja i dolaska Ibrahim-pae Novoeherlije za
velikog vezira, jedno vrijeme ne govori o sebi kakvu
dunost obavlja. Tek 1600. godine ga opet u vojsci
koja osvaja Kaniu (danas: Nagykanisza u a godinu
kasnije u vojsci Hasan-pae koja bezuspjeno pokuava
povratiti izgubljeni Stolni Biograd (danas: Szekesfehervar u
U zimu 1601-02. je iz Budima dolazio po-
kupiti Poege o pie: "Te zime sam ja, va sluga, kupio
Poege i poslom sam bio odsutan iz Budima pa sam serdara
o nekim stvarima pismima. Snijeg je bio do prsa. Zbog
snijega vie se nije moglo ni pomisliti da se ide. Htio sam obaviti
putovanje Dunavom, ali zbog toga to su propadali ljudi
sa konjima kroz led, jedva sam petnaesti dan ove muke i nevolje
stigao u U vrijeme kada su Turci branili Budim pokua-
napasti Petu koja je bila u rukama Austrijanaca,
se upoznao sa Dervi-paom koji mu je
neke koje je ovaj unio u svoju Historiju. je posli-
je toga postao sekretar Lala Mehmed-pae koji
je postao veliki vezir, pisao mu pisma i nosio ih u Carigrad. Tako
je, ovlaten od serdara, pregovarao i o preuzimanju Ostrogona od
Austrijanaca, a onda je vijest o zauzimanju toga grada sam odnio u
Carigrad gdje je primljen od sultana i odorom.
mu je dunost bila isplata vojsci
(baltik halki ili alti boluk) to je s velikim uspjehom sam obavio
iako je taj posao radilo osamnaest ljudi jer je trebalo ispla-
titi 75,000.000
Koliko god je Ibrahimu teko pala smrt njegova zatitnika Lala
Mehmed-pae se da ga se isto tako dojmio grub
postupak novog velikog vezira prema Mehmed-painoj djeci koju
je ovaj liio svakog nasljedstva. Nakon defterdarskih poslova u
kad je popisivao Eubeju, Lepant i Karliili, Ibrahim se izvjes-
no vrijeme povukao na svoj posjed u Tek, 1618. ga vidimo u
Moldaviji u gradovima Akkermanu i Benderu. U vrijeme
/-:T ' " '
/ :.'
sultana Osmana II nalazio se u Carigradu i bio
vezanih za smjenu sultana i pogubljenje Osmana II.
Godine 1033. (1623-24.) imenovan je defterdarom Dijarbekira,
a potom i beglerbegom Rakke, s rangom pae od Karamanije. Uz
to je dobio zadatak da grad Mardin sa 200 sejmena. Iza toga
je imenovan defterdarom Takata, a onda mu je mjesto
glavnog defterdara to on nije prihvatio. No onda je premjeten za
dunavskog defterdara (1625-26. ), pa l 040. (1631.) za anadol skog
defterdara. Najviu dunost koju obavlja u svojoj karijeri,
sandakbeg Stolnog Biograda, dobio je 10. maja 1633.
Nakon dvogodinjeg upravljanja tim sandakom opet je 1635.
dobio u zadatak popis dunavskih krajeva, a iste godine je postav-
ljen za bosanskog defterdara. Dvije godine kasnije, 1637., vidimo
ga opet kao temivarskog defterdara. To je i posljednja dunost za
koju se zna da ju je Ibrahim obavljao. Nakon
toga on se povukao u i pisao svoju Historiju. 1059./1649.
spominju ga kao umrlog pa je sigurno da je umro najkasnije te
godine.
* * *
U prijevodu djela sam se osim izdanja iz 1860-61. go-
dine koristio i izdanjima Bekira Sidki Baykala (Ankara,
1981.) i Murata Uraza (Istanbul, 1968.). Ipak pojedine nedoumice
sam istom uspio razrijeiti kad sam sporna mjesta uspio u
rukopisima Siileymaniye biblioteke u Istanbulu (rukopisi: Hamdiye,
N2 613). Moj boravak u Istanbulu su pomogli gospoda Mustafa
Edhem i Hasan na im ovom prili-
kom toplo zahvaljujem. elim izraziti zahvalnost gospo-
dinu Andrasu Riedlmayeru, koji mi je ustupio izdanje
Historije iz 1860-61. godine. Recenzentima, Behiji Zlatar i Amiru
zahvalan sam na korisnim sugestijama.
Rad na ovom djelu svojoj djeci: Ferihi, Lebibi,
Zejni, Salihi i Muhamedu kome sam zahvalan na
prilikom izrade termina.
F. Nametak
14
UVOD
U ime Allaha Milostivog
Neka je hvala Uzvienom Bogu od ovog bezvrijednog roba. I
selam neka je od odanog prijatelja Boijem uzvienom Prijatelju
(Poslaniku) i njegovoj obitelji koja je nala pravi put sa ljepotom
njegova duha i njegovim svjetiljkama (zvijezdama).
Nakon ovoga, neka prijateljima srca i odanim drugovima
ne ostane tajno i skriveno, govorit se o vezanim za
osvajanje moga drave, neka je uzvieni Allah
od nesretnih dumana i o osvajanjima umrlog i od Boga
oprotenog sultana Sulejman-hana, neka mu Bog ukae svoju mi-
lost. Tim povodom morne bezvrijednom urnu ta misao: da ja,
je znanje malo i nitavno, utvrdirn i opiem neke datume i oso-
be koje to o kojima sam neto saznao da bih to oivio.
Koliko god je to poput dervikih razbaruenih odora uplje sa sto-
tinama rupa, ili areno poput softanskih s obzirom na to
da je odvagan o na terazijama pametnih osoba i preneseno iz kroni-
ka koje su napisale pouzdane osobe, nadati se i da oni
pouzdani koji ovo vide prekriju zastorom oprosta i budu blagona-
kloni prema mojim nedostacima.
Kazat otvoreno da sve to uradim ne vrijedi.
Pa ipak, u ovaj sam posao uao sa eljom da napiem svakom
i svakodnevnim razumljivim jezikom od
stranih i srokova, ono to su u svojim djelima napisali Delal-
zade Niandi Mustafa-beg
1
, njegov brat Delalzade Salih-efendi
2
,
1
Delal-zade Niandi Mustafa-beg, poznat i pod nadimkom Koda Niandi
(Veliki niandija). oko 1490. godine, zavrio Sahn-i seman medresu.
Sluio kod vezira Piri Mehmed-pae kao pisar (1516.) i kasnije kao tezkire-
dija. Stalno je napredovao u slubi dok nije 1566. godine postao slubeni ni-
andija i pisar carskih fermana i berata, ovlaten da ispisuje car-
ski znak tj. nian (tugru). Umro je 1567. Napisao je djelo Tabakatul-memalik
koje citira.
2
Delal-zade 900./1494-95. u gdje mu je otac bio
na slubi kao kadija. Brat je Niandi Mustafa-bega. Bio muderis u Edreni.
Pisao pjesme koje su se svidjele velikom veziru Ibrahim-pai pa onda doveden
na medresu u Istanbul. Kasnije bio na poloajima muderisa i kadije. Najvia
15
Tevkii Ramazanzade
3
, rahmetli majstor pjesnik All-efendi
4
, Hasan
Beyzade-efendi
5
, Had1d1
6
i Katib Mehmed-efendi
7
. Uspjeh dolazi
od Allaha. O kako je lijep Allah i kako je dobar
funkcija mu je bila- egipatski kadiluk s od 80 dnevno, a onda mu
je data mirovina od 100 dnevno. Posljednje godine proveo je u Istanbulu
i brojne knjige. Djela koja spominje je Tarih-i Sul-
tan Suleyman (Historija sultana Sulejmana) i Tarih-i Misir (Historija Egipta).
3
Niandi) je osmanski dravnik i hi-
je XVI Sluio je kao Delal-
-zade Mustafe pa je prozvan i Niandi (Mali niandija). Sluio ja na
dvoru kao divan katib, 1552. godine postao je defter-emin, 1554. postaje rei-
sul kuttab (glavni pisar), a 1558. dobio je titulu niandije s tim da ide u Mo-
reju (Peloponez) na slubu. 1563. je umirovljen sa zeametom od 50.000
Umro je 1571. gtodine. Glavno djelo mu je poznato pod naslovom Tarih-i
Ramazan-zade ili Tmih-i Niandi.
4
Mustafa All-efendi, poznati osmanski i biograf. u Galipolju
(Gelibolu) 28. travnja 1541. godine. Zavrio je kolovanje u Rustem-painoj i
Semaniji medresi u Istanbulu. Sluio kod princa Selima, zatim bio u pratnji
Lala Mustafa-pae u Siriji gdje je sluio kao sekretar. Jedno vrijeme je sluio
u Egiptu, potom opet u pratnji, ovog puta princa Murada III. S njim se
u Istanbul. Kasnije slui u Bosni. Potom je sluio kao defterdar u Bagdadu,
Sivasu da bi 1596. bio postavljen za sandakbega Kajsarija. Zatim je bio postav-
ljen za sandakbega Dide gdje i umire 1600. godine. Napisao je vie djela
od koj ih je najpoznatije Kunhu 'l-ahbar (Historija osmanskog carstva) u pet to-
mova. Ima i 2 divana pjesama, po jedan na turskom i jedan na perzijskom jeziku.
Hasanbeyzade Ahmed-paa, osmanski dravnik i Sluio na dvoru.
U vrijeme pohoda na Eger (1596.) bio tezkiredija (biljenik) Damad Ibrahim-
-pae. i u pohodu na V arad 1598. Vratio se u Istanbul i opet slu-
io kao teskeredija kod Damad Ibrahim-pae u kojem svojstvu ide i na
pohod na Ujvar. Na konaku u Vukovaru (u kolovozu 1599.) imenovan je
glavnim tezkiredijom. Kasnije bio defterdar Dunavske oblasti, Karamana i
Halepa. Na koncu je bio pozvan da prati sultana M IV na pohodu u Re-
van (9. oujak-26. prosinac 1635.), a po povratku umire u Istanbulu 1046.
(1636-37.). Glavno djelo mu je dvotomna Historija. Prvi dio je saetak rani-
jih historija, a drugi je pisao kao svjedok
6
Hadidi, osmanski se ime ne zna, je poznat samo
kao Hadidi jer mu je otac bio (arapski hadid= eljezo). Umro je poslije
1530. godine. Napisao je Osmansku historiju u stihovima i to je jedino njego-
vo poznato djelo, ako se izuzme nekoliko njegovih pjesama razasutih po ruko-
pisnim medmuama. Njegovu historiju su od osmanskih koristili
Nasuh Hoda Sadeddin, Ibrahim i Ahmed Vasif.
Sa'duddin-efendi Mehmed je sin ejhulislama Hoda
Sa'duddin-efendije. je 975. (1567-68.) u Bursi gdje mu je otac sluio
16
KRATKO KA ZIV ANJE O VLASTI IRA TO VANJIMA SLAVNOG SUL-
TANA SULEJMAN-HANA PREDVODNIKA DIHADA I POBJEDA
O pero, opii sutinu Sulejmanova vremena
Je li mu par u i sjaju
Sve na svijetu mu se pokorava
I mlade na licu vremena je njegov ig
Njegova se naredba provodi javno i tajno
Pred njegovim zapovijedima glavu saginju ljudi i dini
Muhur plemenitosti s dostojanstvom je predat njemu
Roba koji mu se svidi nosiocem (velikim vezirom)
Sultan Sulejman je bio tako veliki vladar, koji nije imao dostoj-
na para, jer je kao biser doao na svijet iz slavnog roda i
plemenite utrobe materine.
U vrijeme stupanja na prijestol bio je jedini nasljednik pa je bez
grijeha zbog borbi za posjed i vlast i bez bilo pogubljenja
preuzeo prijestol. Stoga nije ostalo mjesta nikakvoj sumnji da se
moe tvrditi da mu je i onaj svijet ukraen kao to mu je bio i ovaj.
to se njegova blagoslovljenog izgleda bio je ovakav: lice
okruglo, svijetle, razmaknute obrve, orlovski nos to po mi-
ljenju umnih ljudi simbolizira dalekovidnost i otroumnost,
ljudska uske grudi, zubi poput bisera, rast umjeren i po-
godan, vrat dug i uzak poput srebrene surahije, turban, na-
i stil odijevanja lijepi, dopadljivog govora i ponaanja, proti-
njen, na mjestu gdje se razgovara bio je savrene
pameti, prijatelj vjetih osoba, filozofa i pjesnika, osoba
u kojoj su se nale sve i duhovne vrijednosti. Bio je veseo
vladar, da vie od godina na svijet nije doao njemu

kao mederris. Nakon temeljitog obrazovanja bio mulla od Mekke 1000. (1591-
-92.), 1004. (1595-96.) kadija Istanbula, anadolski kazasker, rumelijski ka-
zasker, da bi po smrti ejhulislama Sun'ullah-efendije postao ejhulislam 1010.
(1601-02.). Godine 1024. (1615.) umro je od kuge.
Pisao je pjesme, a je i nadopunjavati djelo Tadu 't-tevarih,
ali taj posao nije uspio Taj njegov nedovreni rad je koristio i

17
POJAVA CRVENOG KAUKA
U njegovo sretno vrijeme bilo je primjerno nositi crveni
turban. Do kraja njegova vladanja pojavili su se saruk-
Do tog vremena svako je svoj saruk savijao kako je znao i
umio. Vojne jedinice su se izdvajale iz skupine po saru-
cima. U ovom vremenu nije se stavljao saruk samo na carskom
dvoru kao to je bio vojska je svugdje stavljala kauke. Po
prvi put u uzvienoj Osmanskoj Carevini su stavljane
posebne kape na mjesto i tadova, a spahijama samci koji
su lijepo izgledali. U svojim neuporedivim i lijepim stilom
Hoda-efendi
8
jedan od Rumelije i najboljih nje-
nih pisaca, neka je rahmet njegovoj dui, napisao je, a mi to iz nje-
gova djela Tacu 't-tevarih na isti prenosimo:
"U i rumskim zemljama se odijelo i kapa od
vunene tkanine "suf' i "skerlet" podesno uvjetima njihove klime
i zraka, tamo se kape ute, crvene i crne boje. Povinovavi
se izreci da je "najpodesnija bijela u Osmanskom car-
stvu crne boje su zamijenili bijelim i tako zemlju
bijelom. Sve do vremena sultana Jildirim-hana (Bajezida I) odr-
ao se ovaj stil. Zbog greke u raspoznavanju jedi-
nica vojske kojih je bilo mnogo u vrijeme Jildirim Bajezida-
-hana napravljeno je vie vrsta Na nagovor beglerbega
Timurta-bega padiah je naredio da se spahijama i dvorjanima
obuku posebne bijele kape. Istaknutijim pripadnicima dvora i
vlasti i njihovim slubenicima je da nose crvene
kape. Gazi Sultan Mehmed-han, sedmi sultan osman-
ske dinastije i Istanbula, s obzirom na to da mu je za cilj
bio smjestiti se u zemlji Pejgamberovog suneta, objavio
je da je sunet omotati bijeli saruk i naredio da kao po-
sebno obiljeje nose ovaj saruk ukraen vezom sa srmom. Crve-
ne kape koje su koristili ljudi na visokim poloajima, u povodu
zbog proirenja drave, trebale su se ukrasiti raznim
ukrasima. A kapa us kuj, koja se koristila ko-
8
Sa'dettin, Tacu't-tewarih yay. I Parmaksizoglu. Istanbul, 1974., sv. I, str. 67-68.
18
mandantima pronalazak je Gazi Sulejman-pae, B alaj ira.
On je odabrao ovaj dio iz duboke ljubavi koju je gajio
prema Mcvlana Delaluddinu Rumiju
9
, neka mu je
tajna. U vrijeme Gazi sultan Murada, je mjesto Dennet,
bila je rairena pojava da sultana i velikodostojnika bude
ukraena finim zlatnim vezom. Na nekim pohodima i skupovima
osmanski su sultani ovaj uskuf (kapu) imali kao sultansku krunu.
Samci vezani na Jusufi ovijeni na zlatnim krunama koji
se sada vide povrh mezara Osmanovih potomaka- koji
izgledaju neuporedivo i su ukrasi zamotani na jedan takav
da ni oni koji ih gledaju s ne mogu vidjeti
gdje se nalazi kraj - su vrlo vjeto napravljeni, lijepo izgledaju
i njihovo gledanje raduje, a su na prijemima, u dami-
jama i mjestima gdje se dolazilo odavati pokornost."
NEKOLIKO PRIMJERA NJEGOVA PRAVEDNOG
I ISPRA VNOG POSTUPANJA
Visoko cijenjeni, rahmetli i od Boga oproteni njegov otac sultan
Selim-han- neka mu je zemlja lahka i neka mu je mjesto u Den-
netu - nakon to je osvojio Egipat otuda je protjerao i preselio u
Istanbul esto naroda. Kad je sultan Sulejman spoznao njiho-
vo stanje dozvolio je onima koji da se vrate u svoju zemlju
neka idu, a oni koji da ostanu neka budu slobodni u naem
glavnom gradu.
Rahmetli sultan Selim, neka mu je boravite u Dennetu, htio
je dravu dovesti u stanje da joj nita ne moe nakoditi. Zabra-
nivi stoga da neki trgovci stalno putuju u Iran, oduzet im je ime-
tak, jedan dio toga imetka stavljen je u dravnu blagajnu, a jedan
dio je potroen. Sultan Sulejman je naredio svojim slubenicima
da se svima vrati ono to je oduzeto i stekao je veliki sevab time
to je u potpunosti imetak njihovim vlasnicima.
9
Mevlana Delaluddin Rumi (1213.-1273.), veliki filozof i pjesnik,
u Belhu (Afganistan), a dio ivota proveo i umro u Konji (Tur-
ska), gdje mu se nalazi turbe. Napisao vie djela na perzijskom jeziku od ko-
jih su najpoznatija Mesnevi-i manevi, Divani-i Kebir i Fihi ma fihi. Na osno-
vu njegova iznesenog u Mesnevi-i manevi njegovi sljedbenici su osno-
vali tarikat (derviki red) mevlevi.
19
Vezano za zulume koje je Kanli Dafer-beg (Krvavi)
10
koji je bio sandakbeg Galipolja i komandant mornarice, na pri-
tubu od strane njegovog je da se izvri kontrola.
Kao posljedica istrage ustanovljeno je da je Kanli Dafer-beg
bezbrojna zlodjela pa je objeen da bi posluio kao primjer
drugim upraviteljima.
Prizrenski beg je prodavao djecu raje kao roblje, a neke je po-
slao kao poklon velikaima u Istanbul. Kako se ova prenosila
i o njoj se poslan na sve strane, je jedan sa
i izvrena je smrtna kazna.
Neki od silahdara su se okupili pa su se osmjelili da uznemiruju
vezire i dravne dunosnike, a kada je to dospjelo do padiaha, nji-
hov zapovjednik je s posla, a pet osoba je pogubljeno.
Ove su se stvari zbile u vrijeme kad je padiah stupio na prijestol.
Zbog toga su molitve, a oni kojima je nanesena nepravda
ponitena, prolijevali su suze radosnice, za svakoga ko bi za ovo
saznao nije bilo sumnje da padiah biti na oba svijeta,
da biti sretan i
U njegovu sretnom vremenu niko od njegovih upravitelja, kadija
i slubenika nije bezgrean i bez razloga bio udaljen s posla.
bilo je malo otputanja s posla, a oni koji su zbog velikih grijeha
otputeni s posla nisu lahko mogli dobiti novo zaposlenje. Zbog
toga su se svi zaposleni drali pravde i potenja i govorili bi: "Ako
budem otputen s posla zbog greke vie vidjeti slube". Zbog
toga nikom nisu padale na pamet ni loe primisli.
Na primjer, kadija Sereza bio je jedan od bliskih ljudi rahmetli
Delalzade Koda Niandi Mustafa-bega. Prema miljenju ovog
siromaha, to se vidi iz njegovih pisarna, ovaj je obavljao dunost
kadije Sereza petnaest godina. Klima Sereza je loa pa je ovaj zbog
toga to nije podnosio takvu klimu dugo vremena uzimao lijekove,
a zamolio je Delal-zadea u pismu da mu isposluje mjesto u nekom
drugom gradu. Ali ako mu Delal-zade ne moe promijeniti mjesto,
10
Dafer-aga (ili Dafer-beg) bio je kapudan-i derya (komandant mornarice,
godine u vrijeme sultana Selima I i najvanija mu je u to vrije-
me bila osigurati put sultana Selima u Egipat. Zbog okrutnosti bio je poznat
kao Kanli Dafer (Krvavi Dafer). Na mnogobrojne albe na njegovo pona-
anje sultan Sulejman je dao da se pogubi.
20
s obzirom da se ne moe priviknuti na klimu, neka ga se razrijei s
dunosti.
U to vrijeme je bilo malo upravitelja koji su otputani s posla.
Rahmetli Husrev-beg
11
je punih 33 godine upravljao Bosnom. U
ovom periodu je samo jednom zbog nekih ova dunost
dana Ulama-pai
12
, a kratko nakon toga je ponovo njemu predana i
onje kao sandakbeg Bosne preselio u Boiju milost.
Mislim da je Dundi Hamza-beg
13
, dok je bio sandakbeg
ili Solnoka, skrivio poraz. Zbog toga je dola padiahova naredba
da se ukloni sa dunosti i uhapsi u budimskoj Ali kad je
padiah saznao da je on ranije osvojio Tata, da je
brojna slavna djela, da je esto zarobljenika koje je zarobio u tim
krajevima kod sebe odkolovao, iako se ovaj jo nalazio u
postavio ga je ne novo mjesto kao sandakbega. Ali kad
je izaao iz kule pao je na zemlju i toga dana nije mogao nikoga
vidjeti. sam od ljudi koji su bili da je proveo
dugo vremena u kuli i da mu je vid zbog toga oslabio.
Onima koji su razrijeeni s dunosti, u vrijeme dok su bili bez
posla davani su posjedi s konjima, mazgama i sitnom stokom do-
voljni za njihovo preivljavanje. Svojim sam vidio da je sa-
danji vladar oduzeo posjede upravitelja Solnoka i Segedina i dao ih
da bi utolio glad bosanske blagajne. I sada u zbirnom defteru Sme-
derevskog sandaka nailazi se na biljeke o ovakvim posjedima (arpa-
lucima). Vidio sam stare berate rahmetli Husrev-bega, Kasum-pae
14
11
Husrev-beg (Gazi), (Serez, 1480.- Sarajevo, 1541.). Po ocu Ferhad-begu po-
tomak bosanske vlastele, a po majci Selduki potomak (unuk) sultana Selima
I. Namjesnik Bosne u tri navrata 1521.-1525., 1526.-1534., 1536.-1541. Pod
njegovom upravom Sarajevo postaje vaan ekonomski i kulturni centar Bosne.
Osnovao je brojne zadubine kojima je dao razvoju Sarajeva. - .
12
Ulama-paa, sandakbeg Bosne, sin je jednog spahije iz sandaka Teke.
Upravljao je Bosnom 1534. i 1536. godine kad je Gazi Husrev-beg
bio razrijeen s dunosti bosanskog sandakbega, a nalazio se na dunosti
smederevskog sandakbega.
13
O ovom sandakbegu nemamo bliih podataka. Vjerovatno se radi o kasni-
jem bosanskom namjesniku koji je bio na toj dunosti nakon i
Osman Dan-bega.
14
O ovom Kas um-pai znamo na osnovu djela da je bio defterdar,
potom dvorski (lala), kasnije kubbe-vezir.
21
i Tur Ali-bega
15
Ovo su posjedi koji donose po tovar ili dva
prihoda, nailazio sam i na biljeke o posjedima (hasovima) koji
daju prihode od petnaest, dvadeset hiljada prihoda.
U nae vrijeme koje dopire do granica hidretske 1050. (1640-41.)
godine, bezvrijedno i unieno stanje begova je, ne budi primijenje-
n o, hiljadu puta gore od jevrejskih radnika. Njihovi izdaci za mito
i ono to daju kao dug da se ne bi prenio u novu godinu, toliki su
da se samo mogu poeljeti.
Ali prije nego to ovi siromani upravitelji sandaka do
prihoda, kroz njihove ruke dva puta toliko u obliku mita.
Nije to da se uzima prihod kad vrijeme za to. Moda i ne
doavi u mjesto slubovanja, umrijevi, ili prodavi san-
dak drugom bijedniku ne u njemu ni dva mjeseca,
uzimano ime je mito. Dobiti nazad novac od onih koji su razrije-
eni nema ni govora, ni imena im se ne spominju, niti se ovim si-
romasima moglo prigovoriti. Kome se poaliti na ove nepravde i
od koga se nadati lijeku. Naa jedina nada je da Uzvieni Allah
ove i nepravednike svojih robova. Ali
ako se paljivo osmotri, vidjet se da oni koji neto to i na-
laze i svakom ko zla suprotstavlja se.
Nakon Mustafa-pae
16
kod kojeg smo rasli u danima naeg dje-
tinjstva, u Budim je doao i pedeseti beglerbeg. Od ovih su samo
ivi, pa i njihovi valiluci su blizu. Ako ne uzmu ono to
im pripada, siromani begovi nikada ne i:nogu ostvariti svoje elje.
Ali mi jo vie molimo od Uzvienog Allaha i nadamo se
i zatiti od strane duha rahmetli Gazi Sultan Sulejman-hana,
tako da stanje ovih siromaha popravi sto puta i da sadanji sretni i
ugledni na padiah ove siromane begove i druge ugroene jed-
nom nagradi. Neka se smiluje vrelim uzdasima, natopljenim krva-
vim suzama koje se slijevaju do dna, onih koji su bili nosioci zna-
15
Turalibeg sin Ejnehana, u osmanskoj vojsci. Posljednjih godina
ivota bio smederevski sandakbeg. Umro prije 15.2.1572. godine. Ostavio
vie zadubina u Tuzli, Iloku, i jedan most na rijeci Vid.
Sabrana djela, knj. III, Sarajevo, 1991., str. 71.
16
Ne znamo na kojeg se ovo Mustafa-pau odnosi, ali se pouzdano zna da je
nakon smrti otiao kod daide, Ferhad-pae u
Budim uz kojeg je i odrastao.
22
ko vlja (bubnja i zastave), a sada su doivjeli ponienja,
otputeni s posla i ponieni, neka im da dobrote i milosti koliko
im je potrebno da preive, neka se njihova djela upiu u biljenicu
dobrih djela kod Uzvienog Allaha. Dok teku ove kao samo
jedno zrno nakupljenih bolova u srcu, napisana je samo jedna
kap iz mora nepravdi i zala nanesenih jadnim begovima. A sada
da se vratimo temi i nastavimo o lijepim osobinama rahmetli
padiaha.
U njegovo sretno vrijeme nije se moglo ni govoriti o mitu. Dok
je bio veliki vezir rahmetli Rustem-paa
17
on je optuen za ovaj
grijeh. A beglerbegluci su bili veliki poput Anadolije, Sirije, Egipta
i donosili su prihode po 4-5 hiljada dukata. Pa kad neko ima beg-
lerbegluk u svojoj ruci po petnaest godina, a od njega se nita ne
trai, ne boji se ni razrjeenja. Jer ono to je dobivao nije bilo mito
nego samo poklon. rahmetli All -efendi u svojoj Povijesti
(Kunhu 'l-Ahbar) spominje da mu je jednom prilikom "erzurumski
beglerbeg poslao kao poklon pet hiljada zlatnika, a on je od ovih
novaca vratio 3 hiljade jer erzurumski prihodi nisu tako veliki".
Za vrijeme rahmetli Uzun Mehmed-pae
18
o ovakvom grijehu
nije se moglo ni govoriti. je optuivao svoje ljude da su toliko
puta ugroavali posjede vlasnika.
Eto ja siromah nisam daje prije hiljadite godine (1591-92.)
neko od visokih dostojanstvenika u rangu beglerbega uzeo mito
kao kompenzaciju za timar ili zeamet koji je dodijelio izuzev Sofu
Sinan-pae
19
, poznatog kao Potur Sofu. sam svjedok potpuno
17
Rustem-paa je po (Znameniti Hrvati, Bonjaci i Hercegovci u
Turskoj carevini, Zagreb, 1931., str. 65) rodom iz Skradina u Dalmaciji.
Odgojen na dvoru, napredovao je do rikab-age. Slui kao namjesnik Dijarbe-
kira, odakle dolazi u Istanbul za vezira 950. (1543.). Iste godine se eni Sulej-
manovom Mihrimah, a godine postaje veliki vezir. Umro
je 26. evala 968. (1561.) godine. Napisao je kratku kroniku Turske carevine
do njegove dobi.
18
Uzun Mehmed-paa ili Mehmed-paa Tavi! (Dugi) je Mehmed-paa Sokolo-
veliki vezir koji je kao dijete odveden iz kod Rudog na ko-
lovanje u Carski saraj gdje je vremenom dospio do najviih poloaja. Veliki
vezir je bio za vrijeme sultana, o se govori i u ovoj
Historiji.
19
Sofu Sinan-paa, budimski namjesnik nakon Ferhad-pae
23
suprotnog: bio sam jedan od najbliih ljudi rahmetli Ferhad-pae
20
,
moga daide koji je poginuo u Budimu. Imao je ljude koji su mu
svakog dana javljali da su spremni izvriti naredbu i dolazili su
mu na pozdrav. Ako je jednom poturu zapala dunost na granici
on bi pod zastavom mulazimbae sa vie od tristo slugu i
300-400 snanih momaka, boraca. Jednog dana se ovi skupe i iza-
pred pau pa mu kau: "Ti daje upranjene timare svojim lju-
dima, a mi se bez nadoknade borimo za padiaha zemlje,
hranimo konje i sluge i svaki dan dolazimo na divan da te pozdra-
vimo." Rahmetli Paa odgovori: "Moji su ljudi zajedno sa mnom
na front u Perziju, sluili su u mnogim slubama i sudje-
lovali u vojnama, bili su vezani za mene iz istih razloga iz kojih
ste vi sada vezani." Onda je od tri timara dati jedan ljudi-
ma koji su ga ranije sluili, a dva mulazimima koji su pod beratom
(koji su u aktivnoj slubi) i sve je tako provedeno u vrijeme dok je
rahmetlija bio iv. Poslije Ferhad-pae na njegovo mjesto je doao
Sofu Sinan-paa i on je za predane timare uzeo neto novca.
Dola je i hiljadita godina (1591-92.), otvorenje front, a
u povratku s vojne ostala su upranjena mjesta emina. se
uzimati za hiljade ljudi koji nisu u ratu po dvije ili tri
Upranjeni timari prodavali su se na otvorenoj drabi. Zbog
toga niko nije htio biti mulazim (nii oficir), ali zbog ovolike
pohlepe potpuno je oslabila snaga beglerbegluka. Nije bilo ljudi i
sluga koji bi se pobrinuli za konje, stoku, deve, mazge, koji bi vri-
jedili za bilo kakav posao niti onih koji bi odgovarali njihovu do-
stojanstvu i Na primjer, u vrijeme begova kod kojih smo mi
odgojeni, kod jednoga od njih se nalazilo dovoljno oruja,
oklopa, prostirke i posluge, a sada nema toliko opreme i ljudstva
ni kod trojice beglerbegova. Kod sadanjih nema nita osim neuredne
2
Ferhad-paa jedan iz porodice iz Bosne. Obavljao
dunost klikog sandakbega 974.-982. (1566.-1574.), osvojio Zemunik,
Ozren, Bradinu. Zarobio je kod kanonika Franju
koji je kasnije preao na islam. U vrijeme njegove uprave Bos-
nom, Bosna je podignuta na rang vilajeta i sjedite je prenio u Banjaluku.
Izgradio damiju u Banjaluci. Pomicao granicu osmanske Carevine u zapad-
noj Bosni. Poslije 1588. postavljen je za beglerbega Budima, gdje je na njega
izvren atentat.
24
skupine ljudi koji se samo postrojavaju u slubi. Kad nisu u slu-
bi, na kapiji ne ostaje nijedna osoba.
Snaga i velikih vezira od davnina se vidi po njihovim dje-
lima. Veliki vezir Mehmed-paa Dugi u svojoj slubi
je podigao jednog dvorjanina Kajtaza koji je bio povjerljiv
i u slubenim i privatnim stvarima, a je imao i jednog riz-
po imenu Radim Hasan-aga. Molio je Boga ovako: "Uzvi-
eni Allahu, ovom robu kraj sretnim, razrijei moje tegobe i
nedoumice i svojom otkloni moju zbunjenost". Pitao
sam jednog dana Kajtaza i Hasan-agu: "Rekli ste mi da
rahmetli veliki vezir nije uzimao mito, a da njegovi redovni priho-
di nisu bili od 150-160.000 A odakle je namirivao tro-
kove za ova dva saraja to iznosi hiljadu tovara imaret u
Burgazu trista tovara, imaret u Hafsi stopedeset tovara, pa troko-
vi za imarete u Istanbulu na Kasimpai, Maltepi, Siriji, Mekki,
Medini i druge?"
Odgovorili su mi: "Pokloni koji su dolazili naem rahmetliji su
bili tri puta od mita koji primaju dananji velikodostojnici.
Trokovi, osim za gradnju zgrada, uglavnom su se osiguravali iz
poklona. U ovim imaretima sluilo je hiljadu zarobljenika (bin ne-
fer farsa kulu). Rahmetli sultan Selim je za gradnju Novog dvora
koji je podignut kod Sultana Ahmedove damije poklonio svojoj


koja je odigrala prvorazrednu ulogu u gradnji dvora, l 00.000
zlatnika, ali veliki vezir nije ovaj novac uzeo za sebe nego ga je
poklonio sultaniji. Ovakvih primjera je bilo bezbroj. Ostavimo
ove po strani, rahmetlija je esnaest godina obnaao dunost ve-
likog vezira. Njegovi godinji prihodi od hasova su sto ezdeset
tovara
22
. Prema tome koliki je u esnaest godina mogao
biti ukupan prihod? A pored toga je bio devet godina vezir s niim
rangom. Uzmite olovku i ako je tu najmanje po sto hi-
ljada kurua godinje, postavite pitanje odakle su pristigli novci za
gradnju tolikih zgrada. smo zajedno s njima, i ti su se tro-
kovi popeli na sedamdeset do osamdeset puta po sto hiljada kurua.
Naalili su se: "Daba ti zarada kad se do ovog poloaja".
21
Ova sultan Selimova je bila ena Mehmed-paa
22
Tovar (yuk) je u to vrijeme iznosio 500.000
25
Nije bilo ni sa drugim upraviteljima visokog ranga.
Sluao sam vie puta iz usta jednog od posljednjih njima,
Tirjaki Gazi Hasan-pae
23
: "Dok sam bio beg Sigetvara imao sam
snagu i i mnogo junaka i posluge. Kad sam postao beglerbeg,
postao sam vezir, ali nisam imao ni toga." Ja sam drsko
upitao a ta je uzrok tomu? On je odgovorio: "Nema blagoslova,
nema postojanosti i trajnosti kao na slube (misli i na naj-
viim vrhovima). Upravljao sam vie od dvadeset godina Sigetvar-
skim sandakom. Godinji prihod je bio pedeset, ezdeset hiljada
kurua (dukata). Ako neke godine zarobim vie zarobljenika pri-
hod se penjao na vie od sedamdeset hiljada dukata."
Sluao sam i od rahmetli Kara Ali-bega
24
: "Upravljao sam Stol-
nim Biogradom (Sekefehervar) petnaest godina. Jedne godine mi
je brat pao u zarobljenitvo i da bih ga spasio vratio sam zaroblje-
nika u vrijednosti trideset hiljada kurua (dukata), bi mi pri-
hodi te godine preli sto hiljada kurua."
godinji prihodi ovih sandaka su bili petnaest do dvade-
set hiljada kurua (dukata). Ali upravitelji su postajali bogati jer su
od plijena i zarobljenika ostvarivali tri puta prihode. Nisu
imali elju da tri puta prihod ostvaruju od mita. su od ne-
ratnika koje su uzeli u ropstvo, osim onih od dvadeset
do trideset koliko je njima pripadalo, sve ostale slali padiahu za
njegovo zadovoljstvo.
Koliko god bi glava uzeli, napravili bi toliko ukrasa koje bi na-
ticali na kop lj a. Velikim vezirima se slalo po tri, pet, deset
zarobljenika. Vie puta sam vidio kako je rahmetli Hasan-paa po-
klonio po jednog zarobljenika abdalima i derviima koji su nosili
tap to su ga drali kao ukras. Nije mu bilo nimalo teko poklo-
23
Titjaki Gazi Hasan-paa ili Hasan-paa Tiro. Porijeklom je iz Bosne. Na dvor
je doao u vrijeme Selima II. Zatim postaje sandakbeg Sigetvara. God. 1003.
(1594.) postavljen je za namjesnika Bosne. Ukupno je bio puta valija
Bosne, tri puta valija Budima i dva puta valija Kanie. 1610. umirovljen je
kao vezir, ali opet se aktivira kao budimski beglerbeg gdje u dubokoj starosti
umire 1612. godine.
24
Kara Ali-beg glasoviti krajiki beg koji je svoj vijek proveo
po Ugarskoj. Bio je namjesnik u Stolnom Biogradu (Sekefehervaru)
i Ostrogonu gdje je poginuo l 004. (1595.).
26
niti po jednog zarobljenika i drugim prijateljima koji su mu dola-
zili u posjetu.
Na krajinama su se neprestano vrili upadi, nije manjka-
lo ove vrste plijena. Svaki put bi zarobili po pet, l O, 40, 50 pa
i vie od stotinu zarobljenika. Trgovci robljem koji su u ha-
novima odmah su preuzimali pristigle zarobljenike. Begovi su u to
vrijeme odabirali zarobljenike i polovicu uzimali za sebe, od osta-
lih su spahije uzimali svakog ratnike, bilo da
su pripadali katanama, hajducima, posadi ili drugim je-
dinicama begovi bi otkupljivali za 25 kurua (dukata). Po ovoj
cijeni se uzimalo i davalo (prodavalo) bilo da se zarobi stotinu,
dvjesto ili koliko god nevjernika. Bilo je zabranjeno da u
zarobljava bilo ko osim begova. Sada je malo ljudi koji
bi mogli shvatiti ovo stanje. Ponekad sam ovo objanjavao novo-
pristiglim Koliko god su se alili da je ovo nepraved-
no, ovi su se trudili ako je da nazad uzmu tanke
poput pruta.
Do hiljadite godine (1591-92.) ovako je bilo sa zarobljavanjem
u krajevima. Kasnije, nakon pohoda na Ugarsku, poto
begovi vie nisu imali rang vezira, ugled im je pao ne samo u gra-
oblastima nego i nevjernicima i rajom. Sada, kada su
nae gazije i raspoloene daju po jednog zarobljenika od deset be-
govima, i to izabiru ili ili sakatog. Ovaj poredak, ovaj za-
kon je uspostavio veliki vezir Koda Sinan-paa
25
.
Boijom bilo je tri vrste ljudi koji su bili eljni rata i
prije nego se krene u pohod. Nadali su se da sve biti kao u vri-
jeme rahmetli sultana Sulejmana, neka Allahova milost bude nad
njim. Ali tako nije bilo, drava je s kraja na kraj postala ruevina,
narod je skapao, jeli su uginule ivotinje. I ovome je uzrok bio
rahmetli Sinan-paa. Jer on je bio ratnik i mnogo je posla svrio.
Bio je u Jemenu i Halkulvadu, ozbiljan i iskusan starac.
Ali njegov nastup, k tomu jo oholost njegova sina, bili su prepreka
25
Koda Sinan-paa, pet puta veliki vezir u vrijeme sultana Murada III i Meh-
meda III. Porijeklom je Albanac. Valija u Malatiji, Kastamomu, Tripoliju,
beglerbeg u Erzurumu i Halepu. G. 977. (1569.-1570.) valija u Egiptu. Poslije
toga bio serdar-i ekrem i veliki vezir u pet navrata. Umro 1004.
(1595.-96.) u devedesetoj godini ivota.
27
da napravi korisne poslove za vjeru i dravu. njegova gre-
ka koju je bila je u tome to nije poklanjao panju disci-
plini vojske. Zbog toga je onim bliskim odgovarao "Dok se jedna
drava ne uniti ona se ne moe uzeti." Dozvolio je Tatarima da se
koliko god umijeaju pa su ovi zemlju i
odvodili njeno stanovnitvo u ropstvo. Obespravljeni
kralj sa svojom vojskom je doao i ono to ne bi uspio godinama
uspio je za jedan mjesec. Sve u svemu, raja su drava je
osiromaila, Erdelj, Moldavija i Vlaka su se pobunile. Ima tu i dru-
gih stvari, ali duga je o ovome.
Neka uzvieni Allah obaspe svojom sultana Sulejman-
-hana, on se za svaki postupak, za svaku akciju oslanjao na jake
povode i dobro je promiljao. Poslije njega niko nije iao njegovim
putem da bi naredbodavcima posluio kao primjer. Kad je po prvi
put poao u pohod na Budim naklonio se Erdelju, lijepim postup-
cima je osvojio srce Vlake i Moldavije. Tako oni nisu u
budimskom kralju i zbog toga je uz Boiju postigao
uspjeh i pobjedu, osvojio zemlju, ispunio cilj i postao
sretan. I svi padiasi koji su dolazili prije njega drali su se istog
puta i tako osvajanja. Rahmetli Jildirim Bajezit-han se
oenio Vuka po strani probrane
i lijepe vladara sa svih strana i tako se na velikoj svadbi vjen-
sa jednog nepoznatog nevjernika.
Nema sumnje da je taj postupak bio od dalekosenog
Kasnije se sultan Murad II oenio Stje-
pana) s je elio ostvariti pobjedu nad bosanskim kraljem i
drugim nevjernicima u Rumeliji. Na kraju je Smederevo uzeo iz
njegovih ruku. Naredio je ehabeddin-pai da u Beogradu sagradi
avalsku i da odatle vri upade u zemlje. Gradnja
Jergogu (Jerkoj ili preko puta
je iz Smedereva.
Sve na stranu, ali u ovim dananjim pohodima nije ostala nijedna
koja nije i spaljena, ni jedan jedini
grad. Spalili su Zemun koji se nalazi naspram Beograda i uzeli su
od beogradskih mlinova. i pohare u grado-
vima, kasabama i selima zbog toga to su se pobunile Vlaka i
Moldavija rairile su se sve do Edrene. Svi su ostali zbunjeni i
28
izgubljeni. Na drugim obalama pojavilo se mnogo delalijskih po-
bunjenika (bandi ta) pa je u dravi zavladala anarhija. put
rahmetli padiaha, veliki vezir Mehmed-paa uzeo je Ostrogon,
najprije je lijepo postupao prema erdeljskim nevjernicima, a onda
je njih odredio jednog nevjernika po imenu Bokaja za
kralja. Na taj je u toj sretnoj godini osvojen Ostrogon, a svi
zapovjednici i komandanti koji su bili u blizini
povili su iju. Njihovi vojnici pod komandom pod imenom
Nemet preli su na stranu Uz njega je bilo mnogo islamske
vojske koja je dola blizu poharala i popalila njegovu oko-
linu, austrijsku vojsku koja ih je napala tri puta estoko su
porazili i mnoge njihove zapovjednike i zarobili. Zbog
toga je Austrija bila prisiljena traiti mir i je godine mir

puno prelazi granicu. Kome se ovi re-
dovi neka kome se ne neka baci ove papire.
LIJEPI POSTUPCI S RAJOM I OSVAJANJE NJIHOVA SRCA
Prema kazivanju osoba u se moe vjerovati, u vrijeme
osvajanja beogradske koja je postavljena na teme-
ljima, islamskoj vojsci je da upada u Srijem pa
je to temeljito popaljene i porueno. Onda se padiah
okrenuo ratu na Na srijemskim prostorima nije ostalo
nita uzgor. Upravo u vrijeme kad se nakon pobjede sultan
je osobina da vlaka raja Slavonije se pobunila pro-
tiv svoga bana koji je bio prevarant i koji je prema njima ko-
liko je god mogao vie zla i na kraju su ubili ovog bana.
Kasnije su, da im tu vie nema opstanka, sa svom krup-
nom i sitnom stokom uli u osmanske zemlje i traili za sebe si-
gurno Smederevski valij a je upoznao sultana sa ovim sta-
njem i skrenuo mu panju na srijemsku ravnicu. Potom se sultan,
kad je ponovo krenuo u ratni pohod, kad je namjeravao
Beograd, uvratio ovdje i ezdeset knezova ovih prebjega izali su
pred padiaha i u Zemunskom polju poljubili su noge konja na
kome je sultan jahao. Svaki od njih je bio odjeven u kaftan. Sultan
Sulejman ih je pitao mogu li biti Pokazano im je mjesto
29
pred tugovima gdje dati odgovor, a njih ezdeset su radosno
otili kao da im se odaje I kasnije u pohodu na Sigetvar,
isto kao i ovaj put, ezdeset knezova je u svojstvu bilo u
sultanovoj sviti i doli su sve do Sigetvara.
Padiah sretni i visokovrijedni, kad je prolazio kroz srijemsku
ravnicu, davao je akama zlatnike raji i njihovim enama koji su
iznosili vojsci kokoi i i tako ih uvaavao. A postupci sa-
danjeg velikog vezira su potpuno u sretnom i po-
bjedonosnom sultanu. Na primjer, u vrijeme kad je veliki vezir bio
rahmetli Lala Mehmed-paa
26
, gore spomenuti Ostrogona,
skupljao je svu zalihu hrane u beogradsku U to vrijeme
brat segedinskog alajbega Kara Ali-bega, koji
se brinuo o gazijama, brina i paljiva osoba, pitao je tadanjeg
defterdara


"Koliko moe biti prihoda iz Rumelije od ovog velikog vaeg
truda"? odgovori: "Samo sedamdeset-osamdeset hi-
ljada kila
28
se moda moe a moda i ne moe." Na to rah-
metli alajbeg: "Kad se rahmetli sultan Mehmed-han uputio u pohod
na Egru, hrana za pohod, jelo za odlazak i dolazak i za vrijeme op-
sade Egre, osim onoga u beogradskim hambarima i onoga to je
ostavljeno budimskom muhafizu koji je bio vezir i osim hrane raz-
dijeljene beglerbegovima i komandantima vojarni, bilo je vie od
hiljada kila. S obzirom da sam alajbeg, ovo mi je dobro
26
Mehmed-paa (Lala) je brat Mustafa-pae a
Mehmed-pae (Dugog), glasovitog velikog vezira. Obrazovan je
na dvoru odakle izlazi s titulom mirahor. Bio bosanski namjesnik 974. (1566.),
a 982. (1574.) dolazi u Carigrad za odgojitelja (lala) nekog God.
990. (1582.) postaje onda beglerbeg Anadolije pa Rumelije. G.
1009. (1600.) postao je vezir, a 1013. (1604.) veliki vezir. Umro je 15. safera
1015. (14.5.1606.).
27
Ahmed-paa, porijeklom Albanac, u Edreni. Dugo vre-
mena sluio kao vojni defterdar, a glavni defterdar (badefterdar) postaje
1015. (u lipnju 1606.). Ovu dunost obavljao sedam i pol godina (razrijeen
u prosincu 1613.). Postavljen za vrioca dunosti velikog vezira (1616.), ali
nije stupio na dunost jer se razbolio. Umro je 1618.
28
Kila (ili Kejl) je zapreminska mjera za ito kaja je u krajevima imala
teinu pa se zato nazivala prema mjestima u kojima je koritena (npr.
edrenska kila, solunska kila, smederevska kila itd.)
30
poznato. A ako se uzme kila onako kako je bila u upotrebi
u narodu, nema sumnje da je to prelazi lo i petsto hiljada kila. Tako
niste mogli ni koliko je to vae hambare niti ste
ih mogli pustiti vojsci da ih
Nekako ste ih spasili od pohare, a onda su se Tatari ovdje ra-
irili. Trudili ste se da se u pet-est godina pred pohod nita ne po-
hara i da se ne ubiru veliki porezi, sirota raja je sve ovo podnosila
i nije se rasipala, na kraju u povratku pohoda prema V arad u, kada
je bio defterdar Satirdi Mehmed-pae i upravnik
svih njegovih poslova, sve Tatare ste tamo pustili a ovi su sve to
su mogli zgrabiti uzeli, ene i djecu su zarobljavali. Mogli ste sa
hiljadu muka poharati, ali nije li bilo bolje segedinski
sandak koji daje 100.000 kila zaliha hrane za Rumeliju, vrijedne
300-400.000 tovara A rahmetli veliki vezir (Lala Mehmed-
-paa) dao mu je za pravo.
Uistinu, stanje je bilo ovakvo. Segedinski sandak je imao
12.000 Dizjedan je jo vie nalazio i skupljao. Uzvieni
Allah zna, kao to je rekao rahmetli alajbeg moda
su namjerno harali. Nijedan vezir nije ove i njihova srca mi-
gledao. U to vrijeme jadna raja uzdizala je glave "Hej, Gazi
Sultan Sulejmane, podigni svoju blagoslovenu glavu, i pogledaj
ono to si ti napravio, to si i titio sirotinju kakvog je sada
stanja!" To zapomaganje raje vidio sam vie puta. Te sam
sluao iz usta rahmetli koji je svojim gledao
kako su knezovima koji su sluili kao u pohodu na Sigetvar
ogrtani kaftani.
0
Rahmetli ehid sultan Mustafa-han. je 921. h (1515.).
Ovaj princ u stvari bio je srca, se isticao
i Uvijek eljan znanja i umjetnosti.
Kako je bio visoko slavan bio je omiljen i od prvih ljudi
domovine i od svijeta. Kad mu se primakla
odselio je u milost Boiju 960. (1552/53.) u Eregliju-Karaman,
a pokopan je u Bursi. Na drugom mjestu ovo biti detaljnije
objanjeno.
31
Sultan Selim-han. je 930. (1523-24.). Slijedio je svoga
slavnog oca ne se od truda i problema, popeo se na sretni
prijestol Osmana
29
.
Rahmetli sultan Mehmed-han. Po i milje-
nju bio je princ vredniji od njihovih kojima gledaju svijet i
od njihova ivota, i zato su jo za ivota da ga pre-
stolonasljednikom. Ali zbog njegove iznenadne smrti, dok je bio u
Manisi, iz ovog turog svijeta odselio je u dvorac radosti. I kako je
ukraen dovezen je u Istanbul, pokopan uz damiju koju
je graditi i ova damija je stekla slavu po njegovom
imenu.
Rahmetli ehid sultan Bajezid. 928. (1521-22.). Izabrao
je put prevare starijeg brata
30
sultana Selima-hana. Kasnije je sa
loom namjerom svoje prijatelje okrenuo protiv brata, podigao
vojsku, pretrpio poraz i pobjegao iranskom ahu. Nekoliko puta
je poslano sultanovo pismo da se vrati. Na kraju je
jedno sa svojih pet sinova, tijelo mu je preneseno u Sivas i tu je
pokopan.
O njemu biti posebno. se zbio 15. muharema
969. (26. rujna 1561.).
Rahmetli sultan Dihangir. je 933. (1526-27.) Padiah i
zemalja, drao ga je stalno uza se, ni u ratu ni u miru se od
njega nije odvajao. Bio je izvor svjetlosti padiahovih i radost
njegova srca i na izletima i u lovu, a umro je u vojarni u Halepu.
Tijelo mu je doneseno u Istanbul i sahranjeno u turbe princa sulta-
naMehmeda.
Sultan Murad, sultan Mahmud, sultan Abdullah. 927.
(1520-21.). Ova tri princa jo kao mladi i potpuno ne dospjevi
ni do godina umrli su i sahranjeni uz svoga visokog oca
sultana Sulejman-hana (pie Selma) svaki od njih poput skrivene
nzmce.
29
Po Islamskoj enciklopediji, v. islam Ansiklopedisi, 10., Istanbul, 1966., str.
434, sultan Selim je 1524. godine.
30
Tako ovdje pie, iako po podacima i po literaturi ispada daje on
bio stariji od princa (sultana) Selima. prema Islamskoj enciklopediji
(v. Turkiye Diyanet Vakfi Islam Ansiklopedisi, sv. 5, Istanbul, 1992., str. 230,
princ Bajezid je 1526. godine.
32
0 ZNAMENITIM VEZIRIMA KOJI SU U OVOM SRETNOM
VREMENU POSTALI VELIKI VEZIRI
Karaman/i Piri Mehmed-paa.
31
iz roda Aksaraji ejh
Demaleddina. Bio je veliki vezir u vrijeme rahmetli sultana Selima-
-hana i nakon smrti padiaha ostavljen je na istom poloaju. Bio je
vrlo pametan i izuzetno sposoban i otrouman, razborit i is-
kusan, ozbiljan i star. Kad je ulazio u raspravu s njim, padiah se
pokazivao je mnogo panje i potovanja prema njemu.
Kad je odvojen od slube velikog vezira dobio je zasluenu miro-
vinu. Do smrti je ivio u Istanbulu, gdje je uivao potovanje i po-
a kad je padiah izlazio u pohod njemu je ostavljao Istanbul
u emanet kao muhafizu.
Maktul Ibrahim-paa?
2
Bio je jako blizak sa sretnim padiahom
jo od njegovih dana. I kad je sultan sjeo na prijestol,
nastavljena je ista bliskost. Padiahova se ljubav prema njemu toli-
ko da se govorilo da ga postaviti za velikog vezira.
je dola i do Mehmed-pae. Jednog dana je padiah pitao
Mehmed-pau: "elim dati vanu funkciju jednom mome slugi
kome sam jako zahvalan zbog njegova sluenja, ne znam na kakav
poloaj da ga postavim?" Mehmed-paa je odgovorio: Tako blis-
kom i cijenjenom slugi treba dati poloaj vaeg roba (tj. mene). Na
to je padiah Ibrahima unaprijedio na poloaj velikog vezira sa po-
loaja odabae.
Aj as-paa.
33
S obzirom da je bio u rangu drugog vezira u vrije-
me kad je pogubljen Ibrahim-paa, je redovnim putem
31
Piri Mehmed-paaje imenovan velikim vezirom 924. (1518.), a umirovljenje
929. (1523.) nakon to je na poloaju velikog vezira proveo 5 godina, 5 mje-
seci i dana (v. Ismail Hami Danimend, /zahti Osmanli Tarihi Kronolo-
jisi, V, Istanbul, 1971, str. 15-16).
32
Frenk Ibrahim-paa (Maktul), porijeklom je Talijan ili Hrvat. Imenovan je
velikim vezirom 1523. i na tornje poloaju ostao do pogubljenja 1536. Du-
nost velikog vezira obavljao 12 godina, osam mjeseci i 18 dana. (v. Danimend,
V, str. 16.)
33
Aj as Mehmed-paa je porijeklom Albanac. Dunost velikog vezira obavljao
od 15. 3. 1536. do 13. srpnja 1539., ukupno 3 godine, 3 mjeseca i 29 dana
(Danimend, V, str. 16-17).
33
u velikog vezira. Bio je amautskog porijekla, ali je bio osoba krajnje
pametna, razumna i razborita. Izaao je iz harema, postao
ski aga, rumelijski beglerbeg i na koncu vezir. nije bio
umjeren. Zbog sklonosti enama imao je poseban tretman. U nje-
govom saraju se u isto vrijeme ljuljalo po beika. Kad je
umro ostaloje iza njega vie od dvadesetero djece.
Lutfi-paa.
34
I on je bio amautskog porijekla. Kad je izaao iz
saraja sluio je u nekim sandacima, tako je u Janji dugo bio san-
dakbeg. Poslije je bio beglerbeg, zatim se popeo do stupnja vezi-
ra pa se oenio padiahovom sestrom. Ali je iz nekog razloga od
nje razveden. je poneto gramatiku i sintaksu pa je smatran
velikim svoga vremena. Prave koji su dolazili
u njegov medlis je uvijek zaustavljao i na taj je pred
ljudima svih nivoa pokazivao svoju ispraznost. Na kraju je otpu-
ten s posla i dobio je mirovinu.
Radim Sulejman-paa.
35
Dok je ovaj rahmetlija bio jedan od
haremskih aga poslan je u Damask u rangu vezira, a onda u Egipat.
Po njegovoj elji i njegovim trudom u Sueckoj luci su brodovi ukr-
cavani i otvoren je put iz Crvenog moru prema Indijskom oceanu.
Osvojio je adensku u Jemenu.
Poslije je stigao do luke (Diu) i vratio se u zemlju
sretno i sa mnogo plijena. Jo kasnije je doao u Istanbul i postao
veliki vezir. Od njega se nikad nije odvajalo hiljadu krupnih i sna-
nih slugu, opasanih srebrnim pasovima. Stekao je velik ugled i
vezirima po mnotvu slugu i ljudi koji su mu bili
On sam je bio na njih jako ponosan. Pazio ih je i cijenio. Godine
947. (1540-41.) smijenjen je s poloaja i u takvom stanju (bez du-
nosti) je umro.
Rustem-paa. Doao je iz reda slugu, po porijeklu je Hrvat. Po
izgledu nije bio ba ali pamet, misao i njegova sluba, nje-
34
Lutfi-paa, veliki vezir od 13. srpnja 1539. do 1541. godine je pori-
jeklom Albanac. Dunost velikog vezira je ukupno obavljao oko godinu i de-
vet i pol mjeseci. (Danimend, V, str. 17).
35
Hadum Suleyman-paa, regrutiranje kao ademi o gian, ali mu se ne zna pori-
jeklo. Dunost velikog vezira obavljao od 1541. do 28. studenog 1544., (Da-
nimend, V, str. 17).
34
gova zrelost, prefinjen odgoj, pobonost, izbjegavanje harama
nili su ga uglednim i kod sultana pa je i sultan prema njemu gajio
potovanje i ljubav. Padiah je razmiljao da ga unaprijedi za veli-
kog vezira i da ga carskim zetom. Ali neki njegovi neprijatelji
su se umijeali da on boluje od lepre. Da bi saznao pravu
istinu o ovome, padiah je po glavnog Glavnom
koji je dao odgovor "ako se na njegovoj koulji buha
nema bolesti" povjerovalo se pa je po jednom slubeniku
da dovedu Rustem-pau na pregled. Rustem-paa je zbilja imao
Svaki dan u vrijeme mijenjanja koulje je na njoj
buha. Tako je otklonjena sumnja o bolesti i padiah ga je
zetom
36
Ovaj je opisao Ali-efendi koji ga je
od istog koji se kasnije nalazio u Damasku sa zeame-
tom od hiljada Rustem-paa je 947. (1540-41.) po-
stao veliki vezir. Uistinu vrlo pametan i razborit, Rustem-paa je
upornosti koju je pokazivao dravne pri-
hode, za kratko vrijeme napunio i unutarnju i vanjsku riznicu, pa
je do vrha napunio riznicu Jedikule. Period njegovog vladanja
kao velikog vezira bili su sretni dani za narod jer je vladala sigur-
nost i stabilnost, a rad nije ostao U
krajevima nije nijedno selo, pa nijedna On je
bio taj za vremena je u ovoj dravi davanje mita,
nije dozvoljavao da se otpuste oni od kojih je jednom uzeto mito
koje je uvedeno u tefter. On sam je bio najpravedniji od onih koji
su uzimali mito. Kako se pripovijeda, jednog dana je od erzurum-
skog beglerbega dobio poklon od pet hiljada dukata na ime odra-
vanja ergele konja. Od ovih para Rustem-paa je uzeo tri hiljade, a
vratio je dvije hiljade odgovorivi: "Za taj poloaj dovoljno je po-
troiti ovoliko."
Nakon to je proveo dvanaest godina na poloaju velikog vezi-
ra, zbog sa Sultan-Mustafom smijenjen je s dunosti, pa
ipak je dvije godine kasnije ponovo na istu dunost da bi
nakon to je proveo est godina u ovoj slubi umro. Neizmjerno je
mnogo blaga Rustem-paa potroio u dobrotvorne i koristonosne
36
Zbog ovog Rustem-paa je prozvan "Kehle-i ikbal" (onaj koji je
postigao cilj, koji je dospio do zrelosti).
35
zadubine, na trokove rata i mira u njegovo vrijeme, na sultaniju
Mihri Mah. I pored toga je nakon smrti ostavio bogatstvo koje
nikako nije malo, tako da je All-efendi u svojoj knjizi
zabiljeio spisak njegove imovine da je to: "iz notesa
rahmetli Sinan-pae koji je umro na Cipru, a ovaj je to prepisao iz
biljenice Uzun Mehmed-pae
OSTAVINA RAHMETLI RUSTEM-PAE
Kaligrafski pisani Mushafi- broj: 8000
Draguljima ukraeni Mushafi- broj: 130
Razne knjige- broj: 5000
Robova- mukih: 170
Konja- glava: 2900
Deva - glava: 1160
za glavu (tulbent)- broj: 80.000
Gotovog novca- broj: 780.000
Raznih svilom vezenih broj: 5000
Zlatnih kapa (uskufe), broj: 1100
broj: 290
Oklopa i titova- broj: 2000
Srebrenih sedala- broj: 600
Zlatom ukraenih sedala - broj: 500
Srebrenih uzengija- parova: 130
Korice intarziranih zlatom - 860
Zlatom intarziranih kaciga - broj: 1500
Zlatnih topuza- broj: 100
Vrijednih dragulja- komada: 30
broj: 476
Novci od lijevanog i sirovog zlata
Priblino tovara: l 000
u Anadoliji i Rumeliji, broj: 1000
Priblino vrijednost: 11,300.000 (dukata)
Rustem-paa je imao raznih tepiha, sitnih stvari i drugih
poklonjenih stvari da ih nije nabrojati. Neka mu Uzvieni
Allah udijeli milost.
36
Veliki vezir rahmetli Ahmed-paa.
37
Porijeklom Arnaut, poznat
po lijepoj naravi, hrabrosti i junatvu. U pobonosti i pravdi nije
imao Iz harema je izaao kao kapidibaa, a kasnije je bio
aga, rumelijski beglerbeg i najzad je postao vezir. U
pohodu na Iran jednom je po opsjeo vojsku aha Tahmaspa.
Do toga vremena takva opsada nije se dogodila. Onda je postao
u pohodu na Temivar (serdar). Osvojivi ga kao i
mnoge druge krajeve, vratio se nazad. Potom, kad je veliki vezir
Rustem-paa smijenjen, on, koji je tada bio drugi vezir, postavljen
je, po redu, za velikog vezira. U u potpunosti eljama i
zadovoljstvu naroda, pravedno i je upravljao, ukazivao je
potovanje ljudskoj vrijednosti. Na dunosti velikog vezira je ostao
blizu dvije godine. Na kraju kao rtva enske spletke, u situaciji
kad nije bilo razloga ni da bude otputen s posla, a kamoli da bude
pogubljen, postigao je stupanj ehida. Neka mu se smiluje uzvie-
ni Allah.
Veliki vezir Kalin Ali-paa.
38
Porijeklom je iz Hercegovine iz
kasabe (Biraca) (?). Kako je bio velikog vezira
Ibrahim-pae, Dete Balija, stekao je dobro obrazovanje i pod
njegovom zatitom je uao na padiahov dvor. Kasnije je izaao
kao kapidibaa i postao aga i rumelijski beglerbeg.
Nije prolo dugo, poslan je za beglerbega Egipta sa titulom vezira,
zatim je kao vezir bio na slubi u Istanbulu i u vrijeme pogublje-
nja Ahmed-pae promaknut je s poloaja drugog vezira, na kome
se nalazio, na poloaj velikog vezira. Bio je toliko krupan, visok i
debeo da nije mogao za sebe konja koji bi ga drao. Istovreme-
no je bio vrlo duhovit. Njegove ale i neke izreke ule su u knjige.
Zbog toga to u ovoj naoj knjizi nema dovoljno mjes-
ta, nismo uvrstili njegove mudre izreke.
37
Kara Ahmed-paa, postao veliki vezir 6. studenog 1553., pogubljen 29. rujna
1555. godine. Dunost velikog vezira obnaao l godinu, ll mjeseci i 23 dana.
(V. Danimend, V, str. 18).
38
Ovoga Kalin Ali-pau Danimend biljei kao Semiz (Debeli). Kalin i semiz
su sinonimi pa je da je Ali-paa imao oba nadimka. Po Danimandu,
on je Slaven iz Dalmacije, a veliki vezir je bio od l O. srpnja 1561. do 28. lip-
nja 1565. dakle, ukupno 3 godine, ll mjeseci i 19 dana. (V. Danimend, V,
str. 18). Po je Semiz Ali-paa porijeklom iz
37
Veliki vezir Dugi Mehmed-paa.
39
Iz porodice je
u Bosni, to jest bio je vezir od Sokolovih potomaka,
visoke vrijednosti, uspravno se Iz padiahovog harema iza-
ao je s titulom kapidibae, zatim je uz sandakbega obav-
ljao dunost komandanta mornarice, a onda je stekao slavu kao
rurnelijski beglerbeg. Bio je beglerbeg i u vrijeme osvajanja
Temivara. Bio je u vrijeme rata sultana Selima
i sultana Bajezida. Kasnije, kao vezir, oenio se sretnom dje-
vojkom po imenu sultanija Esme-han, jednom od sretnih slav-
nog sultana Selima. Najzad, s obzirom da je bio na poloaju dru-
gog vezira u vrijeme smrti Ali-pae, postavljen je za velikog vezira.
Bio je veliki vezir dvije godine u vrijeme rahmetli sultana Sulej-
mana, vie od osam godina u vrijeme sultana Selima i oko est go-
dina u vrijeme sultana Murad-hana. U vrijeme sultana Selima bio
je istinski zapovjednik drave i postigao je neovisnost i samostal-
nost kakvu nije do njega postigao nijedan vezir. Na kraju je prese-
lio s ovog svijeta dostigavi da postane ehid.
Prema Hadirn Hasan-age njegova haznadara, jedne
je prema navici ustao, obnovio abdest i nakon to je klanjao nafilu
namaz (neobaveznu molitvu) traio je da mu spomenuti Hasan aga
nekoliko odlomaka iz Osmanske povijesti. Kad je ovaj
upitao koji odlomak eli da mu se traio je da mu
mjesto gdje se govori o torne kako je sultan Murad pao kao ehid
na Kosovu polju. Dok su se redovi o torne kako je jedan ne-
prijatelj vjere iznenada potegao handar i usmrtio sultana koji se
nalazio na putu vjere, rahrnetli paa digao je ruke i sa suzama u
izgovorio: "Uzvieni Gospodaru, i meni dodijeli takav ehid-
ski stupanj". Zatim je Fatihu sultanu Muradu i rukama se
potrao po licu. Po Boijoj mudrosti, molitva mu je brzo usliena:
na zasjedanju Divana probo ga je jedan rnalournnik, a
nakon manje od jednog sata stigao je do stupnja ehida. Sahranjen
je u moru milosti Uzvienog Gospodara.
Mehmed-paa je bio zastupnik trojice velikih padiaha i njihov
visokovrijedni glavni vezir. Od ulaska u padiahov harem do smrti
niti jedan jedini dan nije okusio otputanja s posla, stalno
39
Ukupno je obavljao dunost velikog vezira 14 godina, 3 mjeseca i 15 dana.
38
je postizao vie i vie i poloaje. Iako rahmetlija nije isku-
sio otputanja s posla, u vrijeme Murad-hana, susretao se
sa napadima na svoju i bivao je duboko Prvi put ga
je pogodilo to to su otpustili s posla Niandi Feridun-bega
40
i
pogubili njegovog Onda je sultan Murad naredio pai da
svoga i svoga kapidibau Sinan-agu otpusti
s dvora velikog vezira. Poslao je velikog mirahora Ferhad-agu u
Budim da pogubi Mehmed-painog budimskog begler-
bega Mustafa-pau
41
. Oduzeo je devetnaest zeameta od njihovih
aga pod izgovorom da pripadaju padiahovim hasovima, a onda je
naredio defterdaru Uvejs-pai
42
da ih da kao timare sa pri-
hodima. Na prijedlog rumelijskog kazaskera Kadizadea
43
naprav-
ljene su izmjene u postavljanju beglerbegova i visokih kadija (taht
kadiliklari), neki su smijenjeni, a drugi dovedeni na njihova mjesta.
Tako se ugroavalo njegovo pravo da upravlja poslovima koji pri-
padaju njemu.
Rahmetli sultan Murad je bio pravedan vladar, koji je vjerovao
u Boga, sve do vremena kada paa bezrazlono poginuti smat-
rao je sebe manje vrijednim. Ali prema njemu je gajio duboku
mrnju. Kako sam sluao od rahmetli Tirjakija Gazi Hasan-pae,
razlog ovoj mrnji je "Kad smo stigli u pristanite Muda-
niju Sultana Murada da bi ga postavili na prijestol, nismo
naili na brodicu koja je poslana za sretnog padiaha, ona je
4
Feridun Ahmed-begje postavljen na poloaj niandije 27. prosinca 1573., a
razrijeen u travnju 1576. godine. Dunost niandije je obnaao 2 godine i
mjeseca. (Danimend, V, 323.)
41
Mehmed-pae a brat Deli Husrev-pae. Bio je odgojitelj
(lala) Selimu. Beglerbeg Temivara, Erzuruma, Halepa, Damaska i
Budima. Po umro je 1580. V. Znameniti ... str. 57.
42
Kara Uveys (Paa), glavni defterdar (badefterdar) od oujka 1575. do
kraja listopada 1578. odakle je premjeten za budimskog beglerbega.
43
Kadizade Ahmed emsuddin-efendija. Otac mu je sluio kod velikog vezira
Had im Ali-pae, za kojeg je T. utvrdio da je Bonjak iz Drozgometve
kod Sarajeva (v. Tayyib Radim (Atik) Ali Paa Kimdir?, Necati Luga!
Armagani, Ankara, 1968., str. 50 1-515). Ahmed emsuddin-efendija je ro-
918. (1512-13.), bio muderris, kadija, kazasker i najzad ejhulislam (od
1577. do 1580.). Umro je 25. svibnja 1580. Napisao je nekoliko djela vjerske
tematike.
39
na drugom mjestu. Nali smo samo Niandi Feridun-bega
i krenuli prema mjestu gdje njega ukrcati. Ali zapali smo u
estoku oluju. S nama su se nalazili rahmetli Ibrahim-paa, silah-
dar, Devad Mehmed-paa, i merhum Hasan-paa kao
rikabdar. Sve nas je more uhvatilo. Jedino je ovaj siromah,
sam bio dijete s mora, ostao zdrav. Sretni padiah se naslonio na
moje koljeno i zaspao. Stalno sam milovao njegovu blagoslovlje-
nu glavu i brisao njegovo lice. Kad se bura stiala, prije
smo stigli do Ahirkapije i povikali da se kapija otvori. Odgovorili
su da su naredili da nas odvedu do dok ne stigne galija.
Na to smo doli do Nakon kratkog vremena pristala
je jahta velikog vezira i on je izaao na obalu, prostro je seddadu i
pozvao padiaha da napolje. Ali, sretni padiah nije bio mir-
na srca. Sumnjao je da je njegov brat postavljen na prijestol.
Nakon to je izaao iz brodice nageo se toliko kao da poljubiti
vezirovu ruku, a rahmetli veliki vezir, ne mu priliku za to,
sam se sageo i poljubio padiahovu ruku. Otvorila se
i dok nisu stigli konji sjeli su na seddade i on sam je pod-
vivi koljena sjeo preko puta padiaha. Padiahu su ponudili jednu
erbeta. Ibrahim-paa uze i u trenutku kada je pruao padia-
hu, veliki vezir uze popi malo i poslije toga je prui padiahu.
U to su stigli i konji. Uzjahali su ih i zajedno uli u dvor.
su sretnog padiaha na sretni prijestol koji se nalazi u Hasodi. Oko
njega su aputati ljudi koji su na koljenima. A mi,
se naredbi sretnog sultana, nismo se mijeali u poslove
starih aga. Nakon razgovora sa velikim vezirom, uao je da se vidi
sa caricom majkom, a i mi smo ili iza njega. Age nas nisu pustile.
Rahmetli padiah je rekao da Nismo se odatle odvojili
dok nismo glas carice majke. Eto, to stanje u
kome se naao kad se sageo da poljubi ruku velikog vezira, onako
kako ne padiahovoj nalo je mjesto u blagoslovljenom
padiahovom srcu i to je bio razlog za njegovu mrnju prema veli-
kom veziru. Veliki vezir Mehmed-paa je proboden handarom na-
kon ikindije namaza, u nedjelu 8. abana 987. godine (30.09.1579.),
a umro je nakon akam-namaza. Neka ga Uzvieni Allah obaspe
svojom neizmjernom
40
VISOKI VEZIRI KOJI SE NISU USPELI
DO POLOAJA VELIKOG VEZIRA
Vezir Mustafa-paa. Sagradio je imaret i damiju u Gebzi. Bo-
njak, srca, ljubitelj pravde i potenja bio je znamenit vezir.
44
Vezir Ferhad-paa.
45
Arnautskog je porijekla. Bio je jedan se-
i pohlepan Kad je otputen s posla poslan je za sme-
derevskog sandakbega pa ni tu nije mogao sputati svoju pohlepu
i obuzdati svoj jezik. Kako su zbog toga doli tuitelji, doveden je
na carski dvor u Edreni gdje mu je glava. Ovaj
se zbio 931. h. (1524-25.) godine.
Vezir Koda Kasim-paa.
46
Od vremena kad je rahmetli sultan
Sulejman-han bio prestolonasljednik bio je defterdar, kasnije lala
(dvorski pa kad je ovaj stupio na prijestol dao mu je mjesto
vezira. Broj kubbe vezira je tada prvi put izaao na Kasnije
je zbog starosti odvojen s posla i s mirovinom poslan u solunski
sandak i kao tamonji valija umro.
Ahmed-paa, izdajnik.
47
Porijeklom je Arnaut. Po izlasku iz ha-
rema postao je aga, kasnije u vrijeme osvajanja Beograda
rumelijski beglerbeg i iz pozadine se uspeo do ranga drugog vezira.
Kad je Ibrahim-paa bio veliki vezir, po vlastitoj elji je poslan u
Misir i tamo je zbog pobune pogubljen.
44
Mustafa-paa je bio kapidibaa, beglerbeg Rumelije, vezir na divanu,
namjesnik u Egiptu pa opet vezir. Kao drugi vezir je i umro 935. (1528.). (V.
Znameniti ... , str. 55.)
45
Po Danimendu je ovaj Ferhad-paa, carski zet (Damad) bio hrvat-
skog porijekla. Jednom mu je sultan Sulejman, je sestrom bio oe-
njen, oprostio prijestupe i poslao ga u Rumeliju, ali poto je on i dalje ne-
pravedno optuivao ljude da bi se dograbio njihove imovine, pogubljen
je. Po Danimendu, Ferhad-paa je pogubljen u Istanbulu. V. Danimend, II,
str. I 06.
46
Kasim-paa je bio u sviti jo u Manisi gdje je prijestolonasljednik
Sulejman kao sandakbeg upravljao tom pokrajinom. emsuddin Sami, Ka-
musu'l-a'lem, V, 3534.
47
Hain (izdajnik) Ahmed-paa je postavljen egipatskim namjesnikom 15. srpnja
1523. godine. on se tamo osilio, proglasio se za sultana i dao da mu
se kuje novac u njegovo ime. Zato je pogubljen, a glava mu je po-
slana u Istanbul. Pogubljen je u kolovozu 1524. godine.
41
Ljepukasti Kasim-paa.
48
Po izlasku iz harema, nakon to je
postao vezir, povukao se s posla. Nakon nedugo vremena dana mu
je mukata Moreje (Peloponeza). Nakon to je opsjedao
Inebolu tri godine, osvojio ju je na predaju. U blizini Istanbula
jedna damija i jedna kasaba (danas kvart) nose rahmetlijino ime.
Hadi Mehmed-paa je Sofu Mehmed-paa. unapre-
popeo se do stupnja vezira, a onda je smijenjen i poslan u
Budim gdje se skrasio u Boijoj milosti. Kako se uzrok nje-
gove smrti je otrovni napitak koji mu je dao jedan idovski
Kad je ovaj i podvrgnut istrazi, priznao je: "S ovim
sam prouzrokovao smrti osoba koje nose ime Mehmed".
Vezir Divane Husrev-paa.
49
je brat serdar Lala-pae.
Najprije je bio Zatim kapidija, rumelijski beg-
lerbeg, a odavde u rangu vezira stigao je u Misir. Po povratku u
Istanbul doao je do stupnja drugog vezira. U to vrijeme Sulejman-
-paa je bio veliki vezir, a Rustem-paa je bio vezir. Kako se
vjerovalo kao sigurno da ako jedan od njih bude ili smijenjen ili
umre on postati veliki vezir, do ovoga su dola oba ova
vezira. Na Divanu Husrev-paaje sa handarompoao na Sulejman-
-pau, a ovaj se sam Kad je za ovo padiah, oba su
razrijeena i Rustem-paa je postao veliki vezir.
Jahjali Mehmed-paa.
50
Sin je Jahja-pae koji je u vrijeme sul-
tana Bajezida bio velik vezir, a onda je kao umirovljenik poslan u
48
Guzelde (ljepukasti) Kasim-paa, imenovan je namjesnikom Egipta 929.
(1522.), ali je na njegovo mjesto otiao Hain Ahmed-paa. Potom postaje
drugi vezir i kajmekan na pohodu u Kao namjesnik Peloponeza
proveo je dosta vremena u Napulju i Veneciji.
49
Divane (ili Deli) Husrev-paa doao je kao adeni oglan iz Bosne
u dvor odakle je izaao kao kapidija. G. 1516. imenovan je namjes-
nikom u Konji, potom u Dijarbekiru, Damasku, Halepu i Rumeliji, a 1534. u
Egiptu. Odatle je doveden za vezira u Visoku portu, no zbog jednog inci-
denta on je smijenjen zbog je izvrio samoubojstvo gladovanjem 1544.
godine. Husrev-paa je bio brat Lala Mustafa-pae, a Mehmed-pae

50
Mehmed-paa (Gazi), namjesnik Vidina, Smedereva, Moreje
(936./1529.), pa opet Smedereva. Kao namjesnik Smedereva (1536.) osvojio
Poegu. Kasnije beglerbeg Budima s titulom vezir. Umro je kao budimski ve-
zir 958 (1551.) godine.
42
Bosnu gdje mu je dat sandak na upravu. Brat je Bali-bega
koji je u vrijeme bitke bio beg Smedereva. Nakon to je
rahmetli Bali-beg 933. h. (1526-27.) preselio u Milost Boiju, sme-
derevski sandak je dat Mehmed-pai koji je bio vi dinski sandak-
beg. Imao je velikih uspjeha u ratovima na krajini.
Potukao je vojsku nesretnog Kocijana i njegove vojske od
24.000 je pobio. kako je zapisano u kronikama,
kao nemilosrdni i snani neprijatelj Mehmed-beg je tom
prilikom toliko zagazio u krv da ih je jo hiljadu zarobio
i poslao po svome sinu Arslan-pai. Tom prilikom je osvojena
Poega i na insistiranje da se da na upravu njegovu sinu Arslan-
-pai, to je i Nakon toga to je u ruke nevjernika pala
Koron u Moreji, Smederevo je predano oglu
Mehmed-begu, on sam je poslan na Moreju i nakon to je osvojio
dobio ju je na upravu. Uz Uzvienog Allaha osvo-
jio je i pokrajinu. Nije prolo dugo i po smrti Bali-pae predat mu
je na upravu budimski ejalet. U je osvojio Viegrad (u
Novigrad, Hatvan, amoturna i neke palanke, neke je
zauzeo, a neke popalio. Imaret i medresa koji se nalaze u Beogradu
su zadubine koje je on napravio.
Hadim Ibrahim-paa. Spadao je u haremske age i bio je osoba
odgojena, uljudna i ozbiljna. Dospio je do stupnja vezira i na toj
dunosti ostao je dugo i na kraju je umirovljen. Njegova je zadu-
bina damija na ulazu u Sili vri i sada je jedna od najcjenjenijih.
Hadim Hajdar-paa. I on je bio kapuaga, a na sceni se pojavio
s titulom vezira. Kasnije, u vrijeme kad je sultan Mustafa uklonjen
s prijestolja, povukao se s posla, okrivljen da mu je bio blizak dok
je bio princ, dobio je prihode sandaka kao miro-
vinu. Kulturan, lijepog razgovora, ugodan subesjednik i u svakom
pogledu jedna ispravna osoba.
Pilak Mustafa-paa.
51
Porijeklom je iz Bosne. U padiahovom
haremu poznat je po nadimku Pilak. Razlog ovome jo nije objanjen.
51
Mustafa-paa Pljako (kod Danimenda Palak), sluio kao beg od Janjine
920. (1514.), potom postao kapudan (komandant mornarice) i ovu
dunost obavljao od 1520. do 1522. G. 938. (1531.) bio namjesnik u Siriji,
zatim u Egiptu. Umro u Istanbulu 940. (1533.). Iako je bio komandant mor-
43
Nakon to se uspeo do stupnja beglerbega, s obzirom da je bio bli-
zak dvoru oenjen je enom po imenu ahhuban i zbog toga je po-
stavljen za vezira.
Ferhad-paa.
52
Bio je enidbom sa princa
Mustafe. Njegov dvor, koji gleda u harem damije sultana Bajezida,
napravljen je na koja je izdvojena iz starog saraja. N akon to
je bio aga, dat mu je na upravu kostamonski ejalet, po-
slije je odatle doveden pa je u vezira i oenjen je sul-
tanijom. Imao je krasan rukopis i mnogo puta je prepisao
Kur'an pa ih onda prodavao po sto dukata. je da mu se
trokovi denaze i pokopa podmire iz tih halal para. Jedan njegov
prijepis Mushafa nalazi se danas u turbetu rahmetli sultana Bajezida.
Vezir Mustafa-paa. Govorilo se da iz loze Halid ibni
V eli da. Brat je emsi-pae. Kad je izaao iz harema imao je titulu
onda je postao miriahor, zatim rumelijski beglerbeg
pa je stigao do poloaja petog vezira. Kasnije je za serdara
sa zadatkom da osvoji Maltu, ali poto nije mogao
obaviti taj posao, umirovljenje. Otiao je na hadi tamo umro.
Behram-paa. Jedan od beglerbega koji nije uspio stupanj
vezira bio je i Behram-paa. Iz padiahovog harema je izaao kao
aga i kad je bio rume l ijski beglerbeg u jednom od pohoda na Ugarsku,
u dogovoru sa nekim agama udarali su ga kamenom u gla-
vu dok je spavao i tako ga ehidom. Na ovo su dvojica aga
i osamnaest proglaeni krivim i pogubljeni.
Davud-paa.
53
Slavu je stekao po pravednim i mudrim postup-
cima dok je bio beglerbeg u vilajetu Misir. Kako su ovi njegovi
lijepi postupci bili pohvaljeni pred sultanom, dana mu je titula vezi-
ra, ali smrt koja je presjekla put je da se ova elja ispuni.
nmice u vrijeme osvajanja Rodosa (1522.) u to vrijeme on nije zapovijedao
mornaricom nego je to Muslihuddin Reis, Hajreddina Barbarose.
V. Znameniti ... , 56; Danimend, V, 179.
52
Bio je peti vezir, kad mu je data sultana Sulejmana Humay. Umro je 982.
(1574.). . Sami, K A., V, 3401.
53
Davud-paa je odgojen na dvoru, a kasnije je bio namjesnik Egipta ll godina
u vrijeme sultana Sulejmana. Tamo je i umro 956. (1549.) . Sami, K A., III,
2111.
44
Uvejs-paa. Bio je na putu znanosti i kao muderis s pla-
od pedeset dnevno, poto su mu preci bili iz vojnog
stalea i on se opredijelio za taj put i kao valija ama dospio je u
Boiju milost.
Mehmed-paa. Duka u amaudskom jeziku
beg. Sultan Bajezid, sin sultana Mehmeda, je da spomenuti
Duka-beg ima dva prekrasna sina. kako ovu djecu
iz mraka, nevjerstva i stranputice, visoka panja padiahova,
svjetlo, pokazala je put toj djeci. Jednim izvanrednim nasto-
janjem oba su uzjahala prekrasne konje i doli u osmansku prijes-
tolnicu. Padiah ih je uzeo u harem i doli su pod brigu i odgoj
rahmetli sultana. Oba su uzeli imena Pejgambera, to
jest jedan je Ahmed, a drugi Muhammed. Ahmed je kasnije umro,
a Muhamed je dugo ivio i stekao slavu kao beglerbeg Halepa i
Misira. Imao je dva sina. Jedan se posvetio pravu, a drugi proveo
ivot u osami.
Uvejs-paa. Dok je bio valija Jemena, jedan hajduk od tamo-
njih razbojnika po imenu Pehlivan Hasan, zajedno sa jo nekim
nevaljalcima, upao je iznenada jednu u njegov saraj i njega
pridruio drutvu ehida. Sve to je imao razgrabili su.
Ozdemir-paa. U vrijeme osvajanja Misira bio je jedan od za-
ostalih Kad je Hadim Sulejman-paa kao serdar pri osvo-
jenju Jemena htio zajedno sa Ozdemirom, ovaj se nije htio
odvojiti od svoga konja i nastojao je ukrcati konja na Ovome
njegovom postupku su se smijali vojnici ga ludim
kezom, ali Sulejman-pai se svidio njegov postupak i iako je rekao
"on je ludi naredio je da se na mjesta i za njego-
va konja. Ozdemer konja natjera da pliva, zajedno s njim na
kopno i jurnu na neprijatelja. On je odsje-
kao glavu razbojniku Pehlivanu Hasanu koji je usmrtio Uvejs-pau.
Slava mu je naglo i za kratko vrijeme je za
beglerbega Jemena. Osvojio je i Abesiniju. Bio je nekoliko puta
beglerbeg Jemena i Abesinije. Tako je prispio u Boiju milost.
Kako se u est mjeseci je jednom mijenjao i koulju.
Ljeti-zimi, i na kraja u kome je boravio je
sa krznom.
45
Oenio se Salihom koja iz loze hazreti Abbasa u Egiptu.
Kad je razrijeen s dunosti doao je ivjeti u eninoj u Kairu.
Njihova su djeca veliki vezir Osman-paa i njegova sestra,
po imenu Huma. Imetak koji su posjedovali u Jemenu i
Abesiniji poslali su u Misir i tako je rahmetli Osman-paa skupio
mnogo imetka.
Gazi Kasum-paa, neka mu se uzvieni Allah smiluje. u
pohod na osvojio je Osijek. U povratku s pohoda
na kad je sretni padiah zasjeo na prijestol, izdao je naredbu
da se popravi radi srijemskog vilajeta i
drugih krajeva. Da bi se iznova sagradila
je tri hiljade ljudi, a Gazi Kasum-paa, istinski junak,
dodao je petsto azapa sa agom. Kasum-paa se nije
odatle vriti upade u Seksar i Tolnu koje je U takvoj si-
tuaciji je s osmijehom na licu odravao veze i s kra-
ljem. je kralj poklonio Kasim-pai tri sela koja se nalaze u
blizini Osijeka. Kasnije mu je padiah priznao vlasnitvo nad tim
selima. Potvrda da su ova sela mulk je na svako selo i
svaku mezru spahije imaju potvrdu od nevjernika i kad se ukae
prilika uzima se porez. spomenuta tri sela je kralj izbri-
sao iz deftera svoje zemlje. Zbog toga kod nevjernika nema spahija
u ovim selima. Kasnije, kad se vojska smjestila u
Kasim-paa je tamo postavljen za sandakbega. Jo uvijek u tapu-
defterima ne pie sandak nego sandak. Kas-
nije su njegovom sandaku dodati i Seksar. Jo kasnije je
postavljen za beglerbega Budima na mjesto Mehmed-pae Jahja-
Najzad mu je pridodat i Temivar. Kasum-paa je bio
jek, borac i junak. Neka ga Uzvieni Allah uzme u svoju milost.
Guzelde Rustem-paa. Postao je poznat u sultanskom haremu
po prijaznosti. Najzad je kao aga izaao na scenu i postepeno se
stigao do budimskog beglerbega. Djed je poznatog Mula
Hasbi-efendije koji je umirovljen kao egipatski kadija.
Sulejman-paa. I on je izaao iz harema i nakon to se nalazio
na nekim agalucima, kao karamanski beglerbeg umro je pri-
laz jezeru prema Stolnom Biogradu u vrijeme osvajanja Sigetvara.
Sahranjen je pred kapijama Stolnog Biograda.
46
Osman-paa. I ovaj je odgojen na carskom saraju. Bio je na aga-
lucima, a onda je za halepskog beglerbega.
je porijekla. Bio je veoma hrabra osoba. Za opsadu u ratu
kod stavio je na konje kalaisane bakrene posude pa
su ovi upavi po u ahovu vojsku napravili paniku. Sa tri
hiljade veoma hrabrih boraca napao je ahovu vojsku s jedne stra-
ne, mnoge je njegove borce zarobio, a mnoge je pobio. Zbog
uspjeha koji je postigao u tom okraju stekao je naklonost i zatitu
sultana.
Gazi Husein-paa. iz sandaka. Odlazio
je u Arabiju, Misir, Jemen i mnoge vjetine. Na
kraju je postao beglerbeg Temivara i stekao slavu kao gazi ja.
Solak Ferhad-paa. Najprije je bio beglerbeg Jemena, a nakon
rata u polju kod Konje bio je karamanski beglerbeg.
U tom ratu je ranjen. Onda je postao beglerbeg Bagdada i tamo je
umro. Bio je privren vjeri, daleko od poroka, portvovan,
vrijedan i slavan.
Baltadi Mehmed-paa.
54
Bonjak. Poznat u padiahovom ha-
remu kao jake i potpuno ispravan Svaka
mu je bila kao sjekira (balta) pa mu je zato dano ime Baltadi. Poto
je razrijeen s dunosti bagdadskog beglerbega, umro je u Istanbulu.
Hurrem-paa.
55
Bio je Bonjak. Napustivi padiahov saraj,
sluio je kao valija u mnogim krajevima i najzad dobio mjesto beg-
lerbega Damaska. Zarativi estoko protiv Druza dao je zasluenu
kaznu toj druini.
Piri-paa. Iz porodice je Ramazanogullari. Otac mu je pao kao
ehid u osvajanju Halepa i Mi sira. Rahmetli sultan Selim je posjede
njegova oca dao njemu uz prihode od 40 puta po sto hiljada
Njegova kapija ukraena je obilnim blagodatima, on je bio vrlo
ponosan i slavan, savren i
54
Nakon slube na dvoru je u sandakbega Anadolije. Potom bio
sandakbeg u Silistri, potom u Skadru pa u Sivasu. Beglerbeg Bagdada 956.
(1549.), potom opet slui u Sivasu, pa ponovo u Bagdadu. Povukao se u mi-
rovinu 968. (1560.) i umro u Istanbulu pod konac Sulejmanove vladavine.
Znameniti ... , str. 44.
55
Umro je oko 970. (1562.). V. Znameniti ... , str. 28.
47
Kubad-paa. Brat je po ocu gore spomenutog Piri-pae. I pored
toga to je upravljao svojom pokrajinom, u poslovnom ivotu nije
bio obljubljen i nije mu ukazivano potovanje. Slavni pjesnik Baki-
-efendi svoju kaside-i iamiju je napisao o njemu. Ali Kubat-paa
nije bio koji bi neto ovako mogao razumjeti. Stoga, uzalu-
dan je bio trud Baki-efendije. On je bio jedan neustraiv
koji je prolijevao krv.
Musa-paa. Bio je od roda Isfendijarogullari ili Kizilahmetli,
jedan probrani beg. Bio je beglerbeg Erzuruma i sa Grozi-
nima pao je kao ehid. Sve vrijeme je provodio u lovu, a neprijatelji
ga nisu jako cijenili.
Radim Ali-paa. Sa poloaja rumelijskog izaao je na
poloaj sandakbega, odatle u Temivar, a onda za valiju Misira.
Bio je osoba draga, milosrdna, okretna i znana u postupcima, otvo-
rene ruke. Kad je umro u Kairu u njegovoj riznici je samo
dvije hiljade dukata. Iz toga se vidi koliko je bio cijenjen.
Arslan-paa.
56
Sin je Mehmed-pae Bio je bezbri-
an i neceremonijalan. je postupke koje ne bi ni nje-
gove delije. I pored toga je mnoga dobra djela. On je popi-
sao budimsku riznicu i uspostavio red. On je da se poalje u
Budim kompletna egipatska riznica koja je tada iznosila trista
hiljada. Posebno je ustanovio baruthanu u Budimu. Kad se ilo u
pohod na Sigetvar u mjestu zvanom Maran mu je glava
pred padiahovim atorom. Kanjen je poto je optuen da je skri-
vio to je Tata pala u ruke neprijatelja.
Jularkisti-paa. Iziao je iz reda padiahovih slugu najprije na
poloaj sandak bega, a onda je izgleda bio i beglerbeg. Istina je da
je u ovim poslovima bio ispravan i uman.
Ajas-paa. Stariji je brat rahmetli velikog vezira Koda Sinan-
-pae. Optuen je da je podravao rahmetli princa Bajezida pa je
pogubljen. Govorilo se da se kasnije uvidjelo da je nevino
Odgojen je na padiahovom dvoru, bio je kulturan i
na poslu bez pogovora.
56
Poeki sandakbeg bio 938. (1531.), a poslije budimski vezir, na kojoj je du-
nosti i pogubljen 974. (1566.). Znameniti ... , 12-13.
48
Eski Behram-paa. U mladosti padiah ga je veoma volio. Obav-
ljao je dunost valije u Bagdadu, Dijarbekiru i Rumeliji.
bio je previe sklon mitu i uivanjima.
UZama-paa. Sin je jednog spahije iz sandaka Teke. Kad se
pojavio ah Ismail pokorio se njegovoj komandi i postao je "ahov
U nekim se ratovima pokazao vrlo uspjenim pa je stekao
slavu kao "estoki momak". Kad je imao oko godina po-
novo se vratio u Rum. Kad je veliki vezir Ibrahim-paa stigao na
iransku granicu 938. h. (1531-32.), ostavi svoj poloaj i stupanj
kojim je zastupao sultana, pred njega i njemu ukaza
Kasnije je poslan za bosanskog sandakbega. Bio je veoma hrabar
i razborit pa je imao i mnogo uspjeha. Kasnije, kad je opsjeo
Lipova, nevjernici su izaavi iz na prekrili
danu i njega su ehidom.
Denabi Ahmed-paa. Izaao je iz padiahova harema i napre-
postepeno stigao je do ranga valije anadolskog ejaleta.
Ovdje je neprekidno pravedno upravljao dvadeset godina. Bio je
uljudan i jako Ponekad je i stihove recitirao. je
bio sklon i i to mu je bila mahana. to je vrijeme vie
odmicalo sve je vie sjedio i nisu mu se mogli vidjeti ni zubi pri
osmjehu nije se nikad smijao).
ems Ahmed-paa. od Kizilahmedlija i brat je petog ve-
zira Mustafa-pae. Iz padiahovog dvora je izaao kao muteferika
koji obavlja razne poslove za vladara ili druge velikodo-
stojnike), a onda je postao buljukaga (komandant buljuka -
vojne jedinice), zatim rumelijski, pa anadolski beglerbeg. Bio je
malih sposobnosti da obavi neki posao, ali je mnogo govorio pa je
poput padiahovih nedima, kako je znao odlazio sa padia-
hima u lov. Bio je nedim uz rahmetli sultana Sulejmana, sultana
Selima i sultana Murada.
Hadi Ahmed-paa. I on je od Kizilahmedlija. Prvo je bio padi-
ahov miriahor, a onda je slavu stekao kao rumelijski, amski i
karamanski beglerbeg. Bio je veliki majstor u sokolarstvu. Poto
je znao rasplakati svojom veselom ili tunom i on je zajed-
no sa padiahom iao u lov.
49
Damad Hasan-paa. Dok je bio rumelijski beglerbeg postao je
zet sultan Selima. je bio dobar poznavalac oruja. Kako je
bio dareljiv, pametan i koji zna ta govori, poslan je u Iran
da rijei problem princa Bajezida.
/skender-paa. Kad je napustio poloaj bostandibae postao je
anadolski beglerbeg. Bio je pohlepan On je bio prvi
koji je uredio da se timari daju uz mito.
/skender-paa. Nakon to je bio kapidibaa Husrev-paa
postao je a onda ortadefterdar. Pri osvajanju Vana niko nije
elio primiti slubu da ostane u zbog toga to je to bilo
opasno. !skender-paa prihvati dobrovoljno ovu slubu.
Irancima koji su napadali nanio je teke gubitke. Odatle je premje-
ten u Erzurum. Zbog uspjeha koji je postigao porazivi sina iran-
skog aha postavljen je za valiju Dijarbekira gdje se nalazio vie
od petnaest godina tim krajem. Kasnije je smijenjen
pa je umro u Istanbulu. Neka je nad njim milost Uzvienog Allaha.
Temerrud Ali-paa.
57
Bonjak je. Izaao je s dvora. Bio je osoba
vrlo slavna zbog svoga odgoja i ozbiljnosti. Iako je bio pohlepan,
volio je i bio je vezan za vjeru.
Kara Mustafa-paa. Izaao je iz padiahovog harema i dat mu
je nadimak Kara ahin (Crni soko). Njegov je otac Rizvan-paa
koji je stekao slavu u pohodu na Iran. Slava koju je stekao otac bila
je putokaz da je stekne i sin.
Hizir-paa. On je izaao iz harema i bio valij a ama i Bagdada.
Bio je skroman
Kara Murad-paa. Kao jedan od dvorskih najprije je
dobio titulu a kasnije se popeo do ranga beglerbega. Ako je
bio neznalica, bio je dovoljno sposoban da fotelju.
Sofu Ali-paa. Izaao je iz harema, nalazio se na nekim valilu-
cima, a onda je postao lala sultana Selima. Kasnije je stekao slavu
kao beglerbeg Egipta i ama.
57
Za vlade Sulejmana bio je namjesnik u vie provincija. Umro je 971. (1563.).
V. Znameniti ... , str. 12.
50
Kapudan Sinan-paa.
58
Izaao je iz carskog odgajalita i postao
valija sandaka. Kasnije je postao kapudan (koman-
dant mornarice). Bio je osoba koja na svakog gleda s visine, ohol,
koji poniava druge, hladnokrvan i siledija.
Husrev-paa. Izaao je iz harema s titulom i dospio
do stupnja valije. Oko trideset godina se nalazio na poloaju beg-
lerbega. Jedno od njegovih nevaljalstava koje je je prodaja
diri ika.
Muzaffer-paa, Gulabi-paa, Gazanfer-paa i ejtan Murad-
-paa. Sva ovih su bili beglerbezi srednjih sposobnosti
bez posebnih karakteristika.
Mehmed-han. Kao pripadnik porodice Zulkadir otiao je ahu Is-
mailu i stavio se pod njegovu komandu. Kasnije je naao priliku i lice
poloio na noge sultana Sulejman-hana. Dati su mu visoki poloaji
u Rumeliji i Anadoliji. U dopisivanju oslovljavali su ga sa Denab.
Gazi Kapudan Hajreddin-paa. Otac i ostali njegovi preci su iz
Vardar Jenidesi (Veles), ali on se rodio na otoku Mitileni (Midilli).
Najprije je postao beglerbeg arapskog Alira, onda kapudan (ko-
mandant mornarice) pa beglerbeg alirske drave. Njegovu biogra-
fiju je All-efendi (u djelu Kunhu 'l-ahbar) ukratko ovako opisao:
940. h. (1533-34.) je stigao u Istanbul, odatle je otiao u Halep
kod velikog vezira Ibrahim-pae koji se tamo nalazio, zajedno sa
drugim poklonima je padiahu Alir i druge krajeve koji su uz
njega povezani, koje je osvojio. Iste pokrajine su njemu povje-
rene kao beglerbegluk i one su dobile njegovo ime- Hajreddin-paa.
A pjesnik poznat po imenu Jetim Ali-efendi ovako je rekao o
Hajreddinu:
Nekad je padao u neprijateljsko zarobljenitvo
nekad je zarobivi tolike neprijateljske velike pobjede
izvojevao.
58
Koda Sina-paa je brat Rustem-pae. Nakon izobrazbe na dvoru postavljen
je za sandakbega, a 955. (1548.) postavljen za komandanta
mornarice. Umro je 961. (1553.). V. Znameniti ... , 68-69; Danimend,
V, 181; . Sami, K. A., IV.
51
Onda kad je neprijatelj uzeo pokrajinu Anda/uziju
iz muslimanskih ruku, on je muslimane
s njihovih obala svojim prevozio u
Alir, tamo ih je okrijepio i naavi u njima
snagu u krajevima kojim je vladao
je nevjernike, vladao krajevima koje je osvojio, pokoravao
se padiahu.
Tarih smrti Hajreddin-pae je sadran
u stihu: "Zaplovi u more oprosta kapudan ". Pokopan
je na beiktakoj obali u Istanbulu. Neka ga
Uzvieni Allah obaspe svojim neizmjernim oprostom.
G. 97l.h. (1563-1564).
59
Salih-paa. Dok je bio jedan od leventa Kazdaga jednom je ga-
lijom mnoge bitke dobio. Na kraju se vezao uz Hajreddin-pau, pa
mu je dano mjesto sandakbega. Kasnije je kao beglerbeg Alira
mnoge slavne stvari.
Jahja-paa. I on je kao kapetan leventa stigao do poloaja san-
dakbega, a onda je postao beglerbeg Alira.
Turgut-paa. Kao kapetan leventa stigao je do poloaja sandak-
bega pokrajine Karli. Kasnije je postao belgerbeg Tripolisa i Alira.
U vrijeme opsade otoka Malte, dok je zaklone pukao je
top i on je, jednim gelerom, postao ehid. Ono to je ura-
dio objanjeno na mjestu ove knjige.
Mehmed-paa. Sin je Hajreddin-pae. Kao beglerbeg Alira bio
je jedan od najslavnijih pomoraca i njihov ponos.
0 SLAVNIM DEFTERDARIMA I BILJENICIMA (NIAN-
DIJAMA) U SLAVNOM VREMENU RAHMETLI PADIAHA
Defterdar Od svih koji su se nalazili na tom po-
loaju on je bio prvi, bilo po izgledu bilo po ugledu koji je stekao.
59
Barbaros Hajruddin-paa je bio kapudan od 6. travnja 1534. do 4. srpnja
1546. godine kada je umro. Prema tome datum smrti sadran u ovom tarihu
koji prenosi nije vjerodostojan. Nakon Barbarosine smrti kapudan je
postao Mehmed-paa koji je tu dunost obnaao od 1546. do 1550.
V. Danimend, V, str. 180.
52
Jedan je od onih koje je podigao Rain Ahmed-paa. Zbog sposob-
nosti koje je posjedovao, uao je u dvorsku kancelariju (defterhane)
kao sluga i postepeno je napredovao do stupnja glavnog defterdara.
Kad je velikom veziru Ibrahim-pai povjereno mjesto seraskera,
je dano mjesto (povjerenik za vojsku)
pa su svi poslovi vezani za carsku vojsku povjereni njemu. Tako
je za kratko vrijeme postao toliko slavan defterdar da u ovoj dravi
nije niko stekao toliki ugled, ne samo na poloaju defterdara i beg-
lerbega, nego i na poloaju velikog vezira.
Kako se rahmetli Ahmed-pau, koji je doao na mjesto ve-
likog vezira Mehmed-pae Dugog odgojio je Iskender-
Ahmed-paa je govorio: "Sposobnost i spremnost rahmetli
bila je od svih nas sedam vezira koji sada
sjedimo na divanu. U ovo je bio i rahmetli veliki vezir.
Uistinu, njegova vrijednost je bila od deset vezira u drugom
vremenu. U vrijeme kad se spremalo u pohod na Iran rekao je svo-
me "Pogledaj nae ljude koji u pohod s nama, koliko
ima vrijednih i sposobnih za posao majstora za oruje i ljudi koji
su se dokazali?"
Kad je donio defter vidjelo se da je ubiljeeno 1200 ljudi
bez (ljudi koji se brinu za i stvari).
Rahmetli objeen je u vrijeme pohoda na Bag-
dad na potvoru Ibrahim-pae. Kasnije je i padiah shvatio da je bio
nevin, ali stvar je bila zavrena. Nakon njegove smrti je
samo sto Ibrahim-paa je od ovih poslao deset za carsku
blagajnu. Od ostalih je neke preuzeo sam, a neke je dao dravnim
velikodostojnicima. na ponaanje jednog od slugu koji
su njemu poslani, sretnom padiahu se svidio pa ih je
dana uzeo sve sebi u harem. slugama koji su ostali nakon
smrti rahmetli su i sam spomenuti vezir Ahmed-
-paa, Behram-paa i Urus Hasan-paa. Tada je u njegovom defte-
ru bilo upisano est hiljada dvjesto slugu. A u ovom nisu
ubrojane robinje. Za njegove sluge svake godine je jedna iz
Trabzona dovozila platno, ali poto to nije bilo dovoljno njima za
i koulje, kupovalo se na pazaru da bi se to nadopunilo.
Kako se u vrijeme kad je objeen padia-
hu je dola misao da je ovaj sa rupcem oko vrata rekao: "Zato me
53
nedunog vjeate?" i htjede padiaha udaviti. Sultan Sulejman se
u strahu probudi iz sna i "elim, Ibrahime, da i tebe ovakva
smrt prije nego to godina!" Tako je uistinu i bilo.
Neka ga Uzvieni Allah obaspe svojom 8. ramazana 940. h.
(23.03.1534.).
60
Govori se da je iz Galipolja. Snanog pera, bio
je koji je znao destane. Dobio je mirovinu kao "biljenik
rashoda" kod
Lutfi-bej. Izaao je iz padiahovog harema i jedno se vrijeme
izdravao od zeameta. Ali kasnije, sa Rustem-painom podukom
uspeo se do poloaja defterdara i dugo vremena se nalazio na tom
poloaju.
61
Ebulfazl-efendi. Sin je Molla Idrisa Bitlisija. Bio je poput
oca. Kao kadija izvrio je popis vilajeta Karaman, kasnije je uzna-
predovao do glavnog defterdara ortadefterhane (centralna bilje-
kancelarija).
62
Bio je brat rahmetli (ovdje Cevvizade).
Poniznog duha, slabe sklon uivanju i poroku.
63
Bio je vrlo vjet na peru i u je
kao mukataadije (onoga koji se brine o izdavanju pod
zakup) da bi se ispeo do ranga defterdara pa je na tom poloaju
ostao dugo godina. Kad je lagiran, traio je da bude smijenjen s
mjesta defterdara, rahmetli padiah nije dozvolio pod izlikom
"njegovo postojanje je sama i blagostanje" pa je na nosiljci
donoen na zasjedanje divana. Ulazio je na nosiljci i da bi pod-
nosio predstavke.
60
Po Danimendu, !skender pogubljen 8. ramazana 941. godine to
odgovara 13. oujku 1535. godine. V. Danimend, V, str. 449.
61
je bio defterdar od 1553. do 1556., a onda je postavljen za
sandakbega u provinciju.
62
Vrio je dunost defterdara od 974. do 977. (1566/67.- 1569/70.). Pored bav-
ljenja poslovima defterdara, bavio se i pisanjem, a mu je djelo
Dodatak (Zeyl) djelu Het bihit (Historija Osmanskog carstva) koje je sasta-
vio njegov otac. V. Danimend, V, str. 252-253.
63
Abdullah-Abdi bio je defterdar od 1548. do 1553. Poznat
kao veliki za finansije. V. Danimend, V, str. 251.
54
Poznat je i kao Egri Abdioglu. Bio je
Nalazio se nekad na poloaju defterdara, a nekad na polo-
aju niandije. Umro je na dunosti niandije u vrijeme pohoda
na Sigetvar. Pokopan je uz damiju Kasim-pae u
kao pisar uzdigao se do glavnog def-
terdara. Slavu je stekao po pravednosti i lijepoj naravi.
64
onima je ruka drala pero bio je
istaknute individualnosti, kad je smijenjen s poloaja defterdara
postao je muteferrika.
On je iz Kilidulbaher. Bio je
defterdara pod imenom Nakka Ali-beja i nakon to je 12 godina
vodio defter za Arape i Perzijance, doao je u Istanbul i postao glav-
ni defterdar. Volio je uivanje i provod, bio je otvorene ruke
i sklon raji.
65
Delalzade

Koristio je nadimak Niani. Usti-
hu i prozi je imao malo ravnih pa je bio vrlo vrijedna osoba. Sin je
jedne ene po imenu Delal iz Tosje. Imao je tri brata i svaki od
njih je bio vredniji od vrednijeg. U vrijeme kad je Ibrahim-paa
bio veliki vezir, on je bio pain tajni pisar. Nekad je bio tezkire-
dija, nekad glavni biljenik (reisulkuttab ), a u vrijeme pohoda na
dva Iraka (lrakayn) postao je niandija. Nakon to je dvadeset tri
godine ostao na toj slubi, na vlastitu elju je razrijeen. Rustem-
-paa ga nije volio. Pod izlikom da na njegovo mjesto dovesti
njegova sina, smijenio ga je, ali nije odrao nego je doveo
drugu osobu. Htio je i da mu uskrati mirovinu, ali padiah,
koji zna vrijednost i kome je on sluio dok je ovaj bio mlad, rekao
je: "Zar da ga ovisnim u starosti?" pa je naredio da mu se
u mirovini daju potpuni prihodi hasa koji pripadaju niandiji. U
pohodu na Sigetvar bio je u funkciji glavnog muteferrike. U vrije-
me kad je umro sultan je opet smatrao umjesnim
da mu da slubu niandije. Nakon toga je napisao mnoge slube-
64
Ibrahim obavljao dunost defterdara od 1542. do 1544. V. Dani-
mend, V, str. 251.
65
Bio je defterdar od 969./1561-62. do 974./1566-67.
66
Vid. Biljeku I.
55
ne spise. I sada su mnogi spisi ispisani na divanu njegovo djelo.
Pisao je i kanunname koje se i sada u glavnoj kancelariji.
Vrlo malo mjesta u njima je promijenjeno. Jedno od njegovih djela
na polju historijske znanosti je Tabakatul-memalik - (Slojevi robova
ili stupnjevanje onih koji su u slubi sultanovoj). Napisao je ahna-
mu u prozi i stihu. Uistinu je mnogo truda uloio u stil, prozu i po-
eziju. Jedna od mahana njegova djela je to to pravi mnoge digresije.
Ramazanzade

Dok je bio
na put pisarstva bio je sekretar pisarnice, zatim je postao
glavni pisar, onda je da popisuje stanovnitvo Moreje
(Peloponeza) i na kraju je stigao do zvanja niandije. Kasnije je
ponovo bio tajnik pisarnice, onda je vodio pisarnicu za arapske i
perzijske krajeve. Kad je razrijeen te dunosti dat mu je Egipat u
svojstvu muhafiza sandaka, pa kad je ponovo upranjeno mjesto
niandije, sultan je izdao naredbu: "Dajem mjesto niandije Meh-
medu koji je popisao Moreju." Ali poto je veliki vezir to mjesto
htio dati drugom, Ramazanzade je odgovorio da odustaje od toga
mjesta i ostao je i dalje u Egiptu. Na ovo njegova uzvienost, spo-
sobni sultan, nije pridavao vanost miljenju velikog vezira pa je
naredio da "nije umjesno da one koji su sposobni s moga dvora a-
ljemo u Misir, nego da iz Egipta i drugih mjesta njih dovodimo u
prijestolnicu." Kad je doao iz Egipta jo je dugo radio na dunosti
niandije, a onda je umirovljen. Obavljao je pet dnevnih molitvi
u damiji sultana Mehmeda. Tako je dospio do Boje milosti (umro).
Napisao je jednu kratku povijest. Uistinu, ova je knjiga vrlo lijepa i
s njom je stekao veliku slavu.
UPRAVITELJI I KOMANDANTI VISOKOG RANGA U SRETNO
PADIAH OVO VRIJEME
Broj ovih je toliki da se ne bi mogli ni popisati. Ipak, se umjes-
nim da se spomene nekoliko slavnih njih.
Husrev-beg, beg Bosne. Sin je rahmetli sultana Bajezida.
Najprije je bio beg Skadra pa Smedereva i onda Bosne. Vodio je
67
Vid. Biljeku 3.
56
uspjene ratove i mnoge lijepe krajeve je osvojio. Vie od trideset
godina bio je sandakbeg Bosne i mnogo je puta zaratovao. Svaka
vojna i osvojenje ako Bog da, opisani na stranica-
ma kad za to vrijeme. U Sarajevu je sagradio jednu
damiju, imaret, lijepu tekiju, medresu i turbe za sebe. U vrijeme
borbi u Crnoj Gori sa neprijateljima iz plemena dostigao je
stupanj ehida, tijelo mu je preneseno do kasabe Podgorice, a
odatle je prevezeno u Sarajevo gdje je pokopan u turbe koje je bio
pripremio. Neka obilna milost Uzvienog Allaha bude nad njim.
68
Kara-Osman-beg. Sin je Kara Mustafa-pae. Na svijet ga je do-
nijela sestra rahmetli padiaha. Dosegao je samo stupanj sandak-
bega, a bio je slavniji i od beglerbegova pa moda i od vezira. Bio
je sandakbeg Moreje i Inebahta (Lepanta) u isto vrijeme, a bio je
i valij a Bosne. Ono to je elio padiah mu je odobravao.
Kako se u Inebahtu je susreo slubenika koji nosi novac
od dizje pokrajine Karli ili u Istanbul i rekavi mu "nemam novca
ni za dnevne trokove, jedva sam uzeo pozajmicu" dao mu je
priznanicu. Kad je stigao u Istanbul slubenik je onu priznanicu
ubrajao u njegov dug. I sada se u nekim ljetnikovcima Moreje nala-
ze njegovi hamami i druga djela. Bio je sklon uicima. U
ljetovalitima i mjestima gdje je ugodna klima zajedno sa prisnim
prijateljima se provodio, pravio je sjedjeljke za uivanje i razgovore.
Nije iao na padiahove pohode. ivio je po vlastitom ukusu. Po-
nekad bi pobjedonosni padiah kad bi mu bilo dosadno, govorio
"dovedite mi Kara-Osmana, stavit ga na vae mjesto."
O njemu i njegovim postupcima se i danas govori u narodu Moreje.
Kufuk Bali-beg. Sin je Jahja-pae. Stariji je brat budimskog
beglerbega Mehmed-pae o kome je bilo beglerbego-
vima. Prvi put kad je osvojen Beograd, Husrev-beg je premjeten
iz Smedereva u Bosnu, a Bali-beg iz Bosne u Smederevo.
Obojica su se spremno odazvala u pohod na Umro je kao
sandakbeg Smedereva, 933 h. (1526-27.). Neka milost Uzvienog
Gospodara bude nad njim.
69
68
Vid. Biljeku ll.
69
Bali-beg bio bosanski zairu (sa zeametom u Kaknju). Kasnije je
sandakbeg Smedereva, a 926. (1519.) je namjesnik Bosne. godine se
57
Ali-beg sin Bio je hrabar krajinik, mudahid i
gazija. All-efendi ovako objanjava, iz pouzdanog izvora:
"Dok je Ali-beg bio beg Poege dolo je nekoliko loih ljudi u
Istanbul i poalili su se na nasrtljivost Ali-begovih ljudi. Rustem-
-paa koji je upravo tih dana postao veliki vezir, da bi uveo
ni postupak prema svim begovima poslao je jednog bega i dvojicu
kadija da bi napravili kod Ali-bega. Kao posljedicu ovog
a napravili su neke izvjetaje.
Ali-beg se nije znao i na ove optube slabo je odgovarao.
Onda je svojim ljudima naredio "Ja tigrovu krunu, a vi is-
tjerajte raju sabljama, kako bilo, uz Boiju dozvolu nastojat do-
vesti drugu raju." To to je rekao i je. dan je dao
da se pogubi preko trista raje. Prepali su se i beg i
kadije koji su doli u kontrolu, ali ih je Ali-beg brzo smirio, dao
im je nekoliko robova i podosta novca. dan zasvirao je
rog da se ide u akin (da se izvri upad). !sljednici su o ovom sta-
nju izvijestili velikog vezira. Veliki vezir nije imao kad ni razmi-
sliti o tome ta je to bilo, Ali-beg se petnaestog dana iz aki-
na dotjeravi sa sobom oko 600 to odrasle to malodobne raje i
nastani ih na mjesto onih koje je dao pogubiti. Obavijestio je veli-
kog vezira o pravom stanju, izrazio je aljenje to je morao upotri-
jebiti sablju i traio oprotenje.
Nevbahar-zade. Sin je jedne dadilje s dvora i po tome je bio i
poznat. Dugo vremena je radio u pisarnici niandije Delal-zadea.
Onda mu je dodijeljena sluba defterdara. Tih dana je vaio zakon
da je defterdarsko mjesto po rangu iznad niandije. Predlagao
je da ga se razrijei te dunosti "jer nije pravo da ispred
dravnika koga sam toliko cijenio i u sam slubi bio", i taj
njegov prijedlog je doao i do sultana. Padiah je ovo pohvalio,
blagoslovio ga i naredio da se on postavi na to mjesto bez obzira
to je u viem rangu. I sada se vodi o ovoj naredbi o kojoj
je
zamijenio sa Gazi Husrev-begom i opet postaje sandakbeg Smedereva.
Zajedno sa Gazi Husrev-begom je bitku. U Sarajevu je sa-
gradio damiju u mahali koja se po njemu zove Balibegovica. V.
Znameniti ... , 13-14.
58
Kasim-beg. Kao drugi defterdar poslat je za sandakbega
Kefe (Teodosija na Krimu). Kasnije, kad je to mjesto podignuto
na rang ej al eta, njemu je dano mjesto valije. Kefa je do danas os-
tala kao beglerbegluk. Kako je bio jedan od ljudi velikog vezira
Mehmed-pae Dugog, do kraja ivota nije znao ta je to otputanje s
posla. Odigrao je veliku ulogu u pohodu sultana Selima na Ederhan
(Astrahan) i time doprinio velikom troku novca i opreme, spalji-
vanju i ruenju toga kraja i na taj nepotrebnom nanoenju
tete dravnoj blagajni.
Hadi-beg. Izaao je iz padiahovog harema. Bio je vrijedan i
plemenit Upravljao je istovremeno sa tri sandaka amskog
vilajeta: Safed, Adlun i Leddun. Upravljao je sa petsto do esto
ljudi koje je imao u slubi s kojima je stalno bio. U njegovo vrije-
me nikakvog nisu imali arapski odmetnici.
Kudur-beg. Sin je Deli Husrev-pae, biveg drugog vezira. Imao
je mnogo posluge i ljudi, sklon paradi, potpuno odan ui-
vanjima. Kako mu je amida Kara Mustafa-paa bio lala (odgoji-
telj i Kudur-beg je bio koji se druio s
Imao je oko hiljadu ljudi u slubi, a u sandacima kojima je uprav-
ljao provodio je pravdu. Jedno vrijeme je pravio drutvo princu u
Halepu, ali to je bilo tako da je on bio u centru panje cijelog
drutva. Stoga je sultan Selim jako njegovom go-
vorio: "Niko na nau kapiju nije dolazio tako odjeven, toliko ukra-
enih konja i daje tako jahao kao on. Neka mu Uzvieni Allah po-
dari svoju milost."
Danpolat-beg. Sin je Kasim-begov. Jo dok je bio dijete, rab-
metli padiah, kad ga je vidio pomilovao mu je uho u kojem je
bila i uzeo ga u svoj harem. Kad su kurdski hajduci po-
palili i poruili halepski kraj Denpolat-begu je dano mjesto san-
dakbega Klisa.
70
svoj posao unitio je tamo i tragove
hajduka.
Kako se kad je rahmetli padiah iao u Halep, vidio je uz
put vie od objeenih hajduka, zgadio se na ovo i rekao
da se pogubi onaj ko je to Rustem-paa se u ovo umijea i
70
Grad koji se nalazi 50 km sjeverno od Halepa u Suriji.
59
da je ovdje valij a Danpolat i da je dovoljno samo to ime da
ga spasi od smrti (Dan-pulad ivot, dua od Nije
prolo dugo a razbojnici su pokrali mnoge stvari iz padiahovog
harema pa se shvatilo da je potrebno da se Danpolat ostavi na po-
loaju sandakbega. Onda su pokradene stvari brzo i
predate jer je Danpolat-beg brzo krenuo sa sedamsto do osamsto
ljudi. Poto nije otputen s posla kako je spomenuto, nastavio
je ne obavljati posao, davati sadaku (milostinju), hra-
niti i pojiti siromane.
Husejin-beg, zapovjednik Dizre. On je jedan od cijenjenih
emira koji je u dopisivanju oslovljavan kao "emaret-meab". Iao
je u pohod sa pet do est hiljada za posao sposobnih Kurda. Nje-
govi darovi, hrana i bili su obilni. Do koga je dolo njegovo
more ako je bio siromah toga odjednom je do-
lazio do bogatstva koje nije mogao potroiti ivot.
Na granicama Vana, u Hakkariju, bilo je dosta slavnih emira
poput Zeynel-bega, Mehmed-bega, Hasan-bega i drugih. Ali u
ovako kratkom djelu nije ba umjesno govoriti podrobno o njima.
0 SLAVNIM VRIJEDNIM OSOBAMA I VELIKIM
EJHOVIMA U SRETNO VRIJEME
Ovih ima nebrojeno mnogo, ali nam se umjesnim opisati
samo neke obasjane.
Molla Hajruddin. Bio je padiahov u vrijeme dok je on
bio princ. Ta osoba ukraena raznim vrlinama posebno se is-
ticala u poznavanju prava.
Imao je probrano mjesto suvremenim
Nalazio se na poloaju kazaskera i muftije (ejhulislama).
Iz Kostamonua je. Bio je osoba za koju se
Bio je i ejhulislam.
Molla e j h Mehmed. Poznat je kao Dok je on bio ej-
hulislam, rahmetli Ebussuud-efendi je bio rumelijski kazasker.
Poto su neke njegove fetve bile izvan erijata, on ih je odbio pri-
mijeniti. O tome stanju je Rustem-paa upoznao sultana pa iako je
rahmetli Ebussuud-efendija bio kazasker, sluba izdavanja fetvi je
60
data Svima je bilo poznato da on ne priznaje neke slavne
ejhove. Ali o ovoj temi nije potrebno vie duljiti.
Kutbeddin Molla ejh Mehmed. Veoma ugledan, ozbiljan, pun
vrlina i molla koji je izvrsno poznavao pravo. Postepeno se penju-
dosegao je mjesto anadol skog kazaskera.
Molla, sin Ahmedov, unuk Adil-pain. Bio je osoba dubokog
poznavanja mnogih znanosti, u historijskim i civilizacijskim tema-
ma teko ga je kritizirati, spjevao je mnogo pjesama na turskom i
perzijskom jeziku, a u pojedinim njegovim raspravama teko mu
je premca. Bavio se kaligrafijom. Bio je ugodan subesjednik
jer je jako lijepo je u Iranu u gradu Berdaa.
Molla ejh Mehmed Tunusi. Doao je u Rum (Anadoliju) u vri-
jeme sultana Sulejman-hana i istakao se u mnogim gra-
nama. Posebno je bio veliki majstor u K ur' ana na sedam pa
i na deset vedhova.
Erdebili Molla Zahiruddin. Bio je ozbiljan, lijepog izgleda, lije-
pog govora, lijepo je pisao, cijenjen i koji voli raditi. Ste-
kavi naklonost sultana Yavuz Selim-hana, doao je iz Tebriza.
Na kraju je pogubljen u Egiptu zajedno sa Hain Ahmed-paom.
Molla Alaeddin. Nakon to je stekao dobro obrazova-
nje, doao je u Anadoliju. Bio je istaknuti kaligraf svoga vremena,
a stekao je slavu i u nekim znanstvenim granama.
Molla ah Kasim bin ejh Mahdumi. Dok je bio nastanjen u
Tebrizu, rahmetli sultan Selim doveo ga je u Anadoliju.
Molla Karabagli Muhittin. Vrijedan poznavalac hadisa
i tefsira i osoba puna vrlina.
Molla ejh uteri. Doao je sa sultanom Selimom u Anadoliju.
Bio je molla, veliki majstor u poeziji.
Molla erif Ademi. Preao je iz afiijskog u hanefijski mezheb.
Imao je velike sposobnosti u tefsirskoj znanosti.
Molla Mehmed sin Karamanli Mehmed-pae. je pre-
davanja kod rahmetli Kemalpaa-zadea, zatim je postao muid muf-
tije Alaeddina Kemala, onda je postao mu derris.
61
Molla Jakub poznat kao Ede Halifa. iz pokrajine
Hamid (lsparta). Umro je kao muderris Manise 922. (1522-23.).
Istaknut u mnogim znanstvenim disciplinama, imao je sposobnost
izraavanja na perzijskom i turskom jeziku. Molla
Damije u knjizi poznatoj kao Baharestan, napisanoj na perzijskom
jeziku, citirao navodni hadis sam u vrijeme jednog praved-
nog vladara." Zbog ovog objanjenja Ede-efendi se ovako obratio
Molla Damiju:
"Ej prijazni Je li da obilje Pejgamberove pra-
vednosti dolazi zbog jednog vatropoklonika? Kloni se takvog
govora. Ako pravo govoriti kai ovo: Iranski ah Nuirevan
je odbacio zulume zato to se u njegovo vrijeme rodio Mustafa
(poslanik Muhamed). Nije vrijedno govoriti o tih vrli-
na koji nema kao ni ja takvu vrijednost. Zbog toga ne moe se
govoriti- ne prolazim se ni od damije ni od Dema (simbol
pijenja vina)."
sultan Selim-banovog vremena bio je
po imenu Yakuboglu Molla, koji je bio poznat kao Ede-
-zade. Ako je ova osoba ranije spomenuti pjesnik on je Yakub-i
Hamidi poznat kao Ede-efendi. Nije sasvim sigurno kome od ove
dvojice pripadaju gore spomenuti lijepi stihovi. A kako je ovih sti-
hova malo, zbog njihove ljepote ovdje su ispisani, a umjesno je da
slavu dijele obojica.
Muftija Demali. Bio je istaknut u svojoj sredi-
ni, pun vrlina, potpun, skroman. koju je dobivao u Istanbulu
kao muftija sultan muje za pedeset dnevno.
Muftija Kemal-paa-zade.
11
Neka je Boja milost nad njim.
Najvredniji od svih od svih profesora koji su se
javljali, na svijetu, koji je skupio
najljepa saznanja i vrline putanja sunca istina, sredite
svih prefinjenih misli, sunce erijata, izvor i ukratko on je
bio takav molla bio da odavno ni kod Arapa ni Perzijanaca nije
71
emsuddin poznat i kao Ibn Kemal, obav-
ljao je dunost ejhulislama od 932./1525-26. do 940./16.4.1534. Na ovoj
dunosti se nalazio priblino osam godina. V. Danimend, V, 112.
62
da se pojavio neko njemu ravan. Do smrti je bio muftija
(ejhulislarn).
ejhulislarn Ebussuud-efendi. Bio je efendija poznat i kao
Hoda profesor). od svih Istoka
i Zapada, sposoban razrijeiti probleme svih rnezheba, veliko more
svoga vremena u znanosti, moda drugi Nurnan (Nurnan
b. Sabit Ebu Hanifa Imam-i Azarn). U pravedno vrijeme uzvie-
nog sultana koji je Boija sjena na zemlji, napisao je tefsir Kur'ana i
to takav da se ni u vrijeme ijednog sultana nije pojavio takav. Kad
je Ebussuud-efendi napisao tefsir do sure "Sad", padiah svijeta
mu je poslao pismo po kapidija tefsir. Ebussuud-
-efendi je uz poslao Malulzade-efendiju i, uz jedno pismo,
poslao je sultanu Sulejmanu-hanu tefsir. Padiah je bogato nagradio
rnollu koji je bio posrednik i koji je donio tefsir. Posebno
je nagradio ejhulislarna na taj da mu je koja je bila
trista za jo dvjesto dnevno, a kad zavri preos-
tali dio jo za sto dnevno.
Otac Ebussuud-efendije, ejh Yavsi-efendi, bio je halifa ejha
Ibrahima Tebrizija. Rahrnetli Ebussuud-efendi je kod svoga
oca Muhtasarat, Haiye-i tedrid, a kasnije i erh-i Miftah i erh-i
Mevakif. Onda je postao pripravnik kod zatim je
postavljen u rnedresu u Inegol uz od trideset odatle je
otputen, ali je brzo postavljen u Davud-painu rnedresu uz
od 40 dnevno, poslije toga do kraja slubovanja nije otputan.
Odatle je dobio posao na Sernaniye rnedresi, a onda je postavljen
za kadiju Burse, pa Istanbula, zatim je osam godina bio rurnelijski
kazasker i na kraju je postao ejhulislarn. Godine 952. h. (1545.)
postao je muftija (ejhulislarn), a 982. (1574-75.) prispio je u mi-
lost Boju (umro). Denazu namaz mu je klanjao Muhai Sinan-
-efendi.
Ebussud-efendi je napisao jednu knjiicu o torne kako je isprav-
no uvakufiti novac, tako je u toj temi otklonio razlike koje su se
pojavljivale kod je izdao fetve o zemlji-
nim pitanjima i razrijeio s kojima se svi
Ebussud-efendi je bio visok, mrava lica, nije pridavao panje
srnotavanju saruka, stanje i dranje bilo mu je potpuno hodijsko.
Do danas ga niko nije nadomjestio. Jedino je All-efendi za njega
63
rekao da mu je nedostatak to nije uao ni u jedan tarikat.
njegov rahmetli otac je bio murid i ejh tarikata i poto je Ebusuud
nastavu kod svoga oca, ove Ali-efendijine nemaju
uporita.
Arapzade Molla Muhiddin. To je osoba koju je rahmetli Ebussud-
-efendi osudio. Njegovo dranje i postupci se rijetko pa
zbog toga smatram da ga je ovdje potrebno opisati.
Molla Muhiddin je bio pripravnik Mevlana Hajreddina,
od Boga padiaha. Onda je postao profesor jedne od
medresa Semaniye. Nakon to je ejhulislam imenovao
ljudi Menteeli Muhidina za muzakerediju (korepetitora),
Arapzade se uspostavio, izaao izvan uljudnosti i uputio velikom
veziru Rustem-pai jedan gorljivi spis pod naslovom "Innema eku
bessi ve huzni ila'llahi"
72
u kojem je izlio svoju netrpeljivost i ot-
por prema Ebussuud-efendiji. je poslao i jednu fetvu u kojoj
je Men istehaffe bi.ejhilislami fe-ma dezauhu inde'l-
-eimmeti'l-izami el azlu'l-ebed veid-darbu'l-eedd ve'n-nefyia
ani-1-beled" (ejhulislamova kazna kod velikih ima-
ma trajni progon, batinanje i trajni izgon). Jedan od
toga vremena, koji je iz dubine
mrnju prema Ebussuud-efendiji i koji nije iz straha smio otvoreno
kazati to je mislio, Mula Mehmed sin Abdulevvela, poznat kao
Emir, na ove tri stavke je dodao u rimi. Ova fetva i
spis pun vatre je padiahu. Arapzade je doveden na di-
van, kanjen batinama, otputen s posla i prognan u Bursu.
Arapzade je bio zet rumelijskog kazaskera Bostan-
-efendije. U prije divana su Ebussuud-efendiji dva puta dola-
zili Bostan-efendi i anadolski kazasker Muhsi Sinan-efendi. Oba
su ponizno molila oprost za Arapzadea. Bili su ustrajni u tome da
je unitena Arapzadea, a da je ponos i njegova punca.
Ali se ejhulislam na sve to nije dao smekati. Kako je Ebussuud-
-efendi bio kurdskog porijekla i estoke naravi, Arapzadeu nije
moglo ni to to je sin velikog jednog ejha. Ebus-
suudova odbojnost i mrnja se iz dana u dan.
72
Ja svoju tugu i brigu samo Allahu povjeravam.
64
Kako se rahmetli Molla, poznat kao Koda pod-
cjenjivao je neke vrlo vane izreke rahmetli Kemalpaazadea, go-
o njima tu i tamo da su nevane prazne O ovome su
Ebussuud-efendiju obavijestili neki bliski ljudi mu da su
i njegova i ugled unieni zbog njegova On je
da i do padiaha ova vijest, a rahmetli sultan Sulejman, neka
Allahova milost i mir budu nad njim, na ovo je rekao da je na
Ebussuud-efendiji da odredi kaznu za mollu - ako kae da mu se
jezik ili da se izbatina ili da se baci u more tako se pre-
suditi: Kad je za ovu padiahovu naredbu strano se
prepao kazne i odmah se sakrio u jednog kojeg je pozna-
vao. Kanio je odatle prvom prilikom i tako zametnuti trag.
Ovaj je poznavao Ebussuud-efendiju i imao je sigurnost u
njegovu dobrohotnost i dareljivost, ponizno je kleknuo pred
nog efendiju i zamolio oprost za Na ovo se Ebussuud-
-efendija osmjehnuo, rekao da mu oprostiti zbog njegova hatera
i ajet "Vel-kazimine'l-gajza vel'abine ani-nasi ... " (Dennet
je dat onim koji obuzdavaju svoju srdbu i oprataju ljudske po-
greke) i rekao jo toliko lijepih istina i vrijednih poput zrna
bisera.
Ustvari, vrijedno panje je iako postoji velika razlika
krivice i Arapzadeovog neposluha, prvi je
oproten samo zbog molbe jednog drugi je kanjen iako su
za njegov oprost molila dva kazaskera od kojih mu je jedan bio
punac, a to govori koliko je rahmetli Ebussuud-efendi bio estoke
naravi. Arapzade se tokom dvije godine povukao u osamu i u veli-
koj stisci provodio ivot. Sultan se saalio na njegovo stanje, op-
rostio mu grijehe, ponovo ga imenovao u Semaniye medresu, oda-
tle je premjeten u Sulejmaniju medresu i na prijedlog velikog
vezira Ali-pae poslan je za kairskog kadiju.
Ali-efendi, koji je to od J akub-age, tadanjeg odabae, pri-
povijeda u svojoj Historiji: Nakon divana padiah je uao u svoju
privatnu rezidenciju (Hasoda). Vidjelo se da mu je teko. J akub-
-aga ga je upitao: "ta Vas dumanin se rastuio, da Bog
da?" Na ovo je njegova ekselencija sultan odgovorio: me
to je neznalica kojeg smo vezirom predloio za misirskog
kadiju jednog nemarnika koji je kanjen na divanu. Prvo bi trebalo
65
njemu dati ezdeset batina po tabanima da mu nismo dali
vezira, a mi smo sami postigli cilj da nas optuuje ulema Misira.
ta je bilo da bilo, daj Boe da ne stigne do Misira."
Kako se dalje pripovijeda, spomenuti Arapzade, kad se u Rodosu
ukrcao na otvori Kur'an da bi predvidio kakvo biti
putovanje i prvi red u Kur'anu na mjestu gdje mu se otvorio otpo-
je "Ve'n-nazi'ati garkan ... "
73
Na ovo je sve prisutne obuzeo
strah, ali sam Arapzade je objasnio da glas "v" dola-
zak (vusul) i radovao se tome to je gatanje ispalo dobro. Drugi
ljudi koji su se nalazili na smatrali su da nije doputeno
"gark" (potopljenje, utapanje) mijenjati i je
Ali Arapzade nije prihvatio njihovo objanjenje, je izbacio na-
polje jednog od onih koji su se snudili. Ostali nisu pregovarali.
Onaj to je izaao napolje na palubu, tuan i neraspoloen, nasloni
se na dno jarbola. Po Allahovoj volji, kad je isplovila nastala
je takva oluja, spustila se tako gusta svi su se strano
prepali i izgubili nadu u ivot. Do zore oluja se smirila, ali ta se to
vidi: niti ima kapetana broda niti ljudi koji su se uz njega nalazili.
se daje od estine oluje kapetanova kabina odletjela!
Siroti Arapzade je bio koji je negirao evlije, ali kada je
oluja rekao je: "U toku ivota nisam nikad veliki
grijeh, ako se stanje popravi, ja sam, dakle, evlija." ejhu Ibrahimu
Guleniju je rekao "Tvoje kosti spaliti na vatri." A sad je dobio
takav amar od evlije, je uz njega izgorjelo i nekoliko nedu-
nih osoba.
U vrijeme kad je rahmetli Ali-efendi pisao svoju Povijest, do-
ao mu je sin Muid Muhyiddina Menteevija i mu
koju je od svoga oca, koju je ovaj zapisao:
"Kad smo doli na Rodos, tamonji sandakbeg Husam-beg do-
ao je kod Arapzadea i rekao mu:
"Nemoj odavde dok ne dovu dobrom Borazan Ali
Dedi, su ovdje mnogo puta i je dova bila
primljena kod Boga."
Ovaj savjet je bio protiv Arapzadeovih uvjerenja, i samo je
zbog sandakbegovog hatera spomenutom muidu dao jedan dukat
73
Kur'an LXXIX. l.
66
za kurban i poslao tome dobrom starcu uz "neka ne zaboravi
moliti za mene." Muid Muhjiddin-efendi je stigao, spustio dukat
pred Ali Dedu i zamolio od njega dovu. U to vrijeme starac je po-
digao obje ruke i "Fatihu za njegovu duu." Muid, ne ra-
zumjevi ovo, da je dobri veoma ostario, malo postaja i
ponovi molbu. Ali opet je dobri o Fatihu za njegovu duu".
I put isto. Mujhidin-efendiju zbuni ovo stanje i ode
sam za sebe "Vidjet ta od ovog puhanja."
Te kad se otisnula na Arapzade je kao i sva-
ku tefsir. Bojom na temu o po-
topu za vrijeme Nuh-alejhisselama. U vrijeme preko puta
je ugledao jedan oblak maramice. tefsir, s
jedne strane se stalno oblak, i kad iz njegovih
usta "koji je najprije bio mali a onda je postao za-
klon za svijet", odjednom se njegove pretvorie u stvar-
nost, sam kijamet se pomoli i Arapzade se sa nestankom.
Muid Muhjidin, s obzirom da se nije nalazio na mjestu kapetanove
kabine i da mu smrtni jo nije doao, spasio se sa jo nekoliko
putnika. Oni koji su se spasili tek to su stigli na Rodos, pohitali
su dobrom i pali mu pred noge. Starac evlija ta je bilo i
kako se svrilo, a tajnu svoje istine ovako objasni:
"Kad ste mi donijeli novac za kurban ja sam u svom "osvjedo-
vidio da smo na bili zajedno. Hizir alejhisselam je u
rukama imao sjekiru i stalno je udarao i sjekao sa sve
strane. Ja sam zapitao Hizir alejhisselama "Zato to radi?" On mi
je, Arapzadea, rekao da eli uguiti toga Ja
ponovo zapitah: "A je li to teta za muslimane? Ako se eli samo
njega unititi, nije li dovoljno unititi kapetanovu kabinu? Hizir-
-alejhiselam mi dade za pravo, i sjekirom koju je drao pokida veze
na brodu i takvo stanje ostavi. Tako sam saznao kako se zavriti.
Zato je iz mojih usta izlazila Fatiha." Tako je All-efendi opisao ovaj

Spomenuti Borazan Ali Dede uputio je Abdi halifu, jednog od
halifa ejh Ibrahima Gulenija, koji je bio dobri. A rahmetli Arap-
je odbio evlijaluk. Ali u egzaktnim znanostima (ilm-i zahir)
bio je bez premca. je imao i neka znanstvena djela koja, me-
nisu poznata iako su u pisanoj formi.
67
Salihoglu Molla Ali. Autor je djela Humayun-name (knjiga o
vladarima). Sam prijevod ovog djela ima visoku i zato je ovdje
spomenuto. Kako je stasao uz vjerskog Abdulvasija,
postao je poznat kao Abdulvasi Alisi (Abdul-vasijev Alija). Pre-
davao je na jednoj od Semanije medresa, zatim je bio muderris
sultan-Bajezidove medrese u Edreni, potom kadija u Bursi, gdje je
i umro. Ali-efendi, od carskog tugradije,
rahmetli Ramazanzade Mehmed-bega, pie ovako:
Nakon to je zavrio djelo Kelila i Dimna (u turskom prijevodu
Humajunname - knjiga o vladarima), Molla Ali je dva pri-
jepisa od kojih je jedan poklonio padiahu, a drugi velikom veziru.
Ovu je donio na divan i izloio da je to knjiga u koju je uloio dva-
deset godina truda, da je ona puna pouka i savjeta koji biti ko-
risni padiahu. U to vrijeme veliki vezir je bio Lutfi-paa.
je da Lutfi-paa, koji pie knjige, koji zna koliko znanja i
truda treba za ovakvo djelo nije pokazao zanimanje za knji-
gu, nije ga ni u ruke uzeo rekavi: "teta da ste toliki trud uzalud
uloili, da ste umjesto ovom dvotomnom djelu posvetili panju e-
rijatskim pitanjima bilo bi korisnije." Tako ga je ovim poniavaju-
unizio. Molla Ali se na ove Lutfi-paine jako
raalostio i dok je zbunjen stajao ne ta bi uradio, veliki
vezir se smilova i naredi jednom slugi "Uzmi ove knjige" i
uputi ga kapuagi da sultanu, a drugi primjerak ostavi kod
sebe to se trebalo da ga je prihvatio. Ali kad je Molla
Ali otiao dao je knjigu svome prijatelju sekbanbai koji se zvao
Ali Spomenuti Ramazanzade, u to vrijeme se kao deftere-
min nalazio na divanu. Kad je Ali izaao vani prodao je knjigu
za pedeset zlatnika. Drugi primjerak je kapuaga predao padiahu.
Tu je padiah knjigu pa mu se puno svidjela, a sutradan
je Molla Alija poslao za kadiju Burse.
Kad je Lutfi-paa saznao za ovo htio je to pokvariti pa
"Ima toliko mladih kandidata kojima treba vri-
jednih muderisa koji su u dajte jednom od njih Bursu, za
Molla Alija neku drugu slubu." Ali uzvieni padiah
se nije dao smesti sa svoje nakane rekavi: "Ako ti ne zna vrijed-
nost toga molle, ja znam."
68
U knjizi Mevzuatul ulum koju je napisao otac Takopruluzade
Kemal-efendije, a koju je ovaj preveo na turski stoji ovo:
Indijski filozof Beydeba napisao je Kelilu i Dimnu u ime indij-
skog vladara po imenu Dabalom. Dabalom koji je vladao 120
godina, okrunio je Bejdeba zlatnom krunom i ga vezirom.
U Bejdebinovu djelu razgovaraju ivotinje i ptice.
Trudio se usrdno da bi filozofiju i znanosti od ljudi.
Kako se govori, kad je Nuirevan za Kelilu i Dimnu, u srcu
mu je zasjalo svjetlo elje, poslao je u Indiju filozofa po imenu
Berzevejh i dao mu mnogo novca da nabavi knjigu, pedeset torbi,
a u svakoj je bilo 50.000 dukata. Posebno mu je za put osigurao
sve to mu je bilo potrebno. Berzevejh je naao knjigu kod jednog
filozofa iz Indije, kupio je, preveo sa indijskog na perzijski jezik i
tekom mukom otklonio nerazumijevanja proistekla iz
jezika. Kasnije, u vrijeme halife Mehdija, preveo ju je sa perzijskog
na arapski Abdullah bin Hilal el-Emrazi za Jahja bin Halida el-
-Bermekija. Jo kasnije filozof po imenu Sehl bin Nevbaht ju je
prepjevao u stihovima za plemenitog i dareljivog vezira halife
Mehdija i Haruna, Jahja el-Bermekija. Za ovo ga je nagradio sa hi-
ljadu dukata.
Dok je Kelili i Dimni, kao to se vidi, pridavana tak-
va vrijednost, veliki vezir Lutfi-paa, pretjeranu krtost,
podcijenio je Molla Alija, a njegovoj knjizi nije pridavao nikakav
Ali ovakav njegov postupak samo je njega pokazao malim.
Vladar sposoban ocijeniti prave vrijednosti, kao to se i
valo nagradio je knjige i time svoje ime
do sudnjeg dana.
Molla emseddin Ahmed sin Ebussuud-efendije kao dijete sa-
zrijevao je u zadovoljstvu da oca zapitkuje i saznaje. Bio je nad-
nad svim suvremenim ljudima od nauke. Vrlinu govorenja
crpio je iz nauke o retorici. Uz obilno znanje je rastao, a
onda je predavao u Rustem-painoj medresi, zatim Haseki sultan
medresi i na kraju je postao nastavnik u jednoj od Semaniye me-
dresa. Rahmetli Ali-efendi kae: U toku godine u spomenu-
tim medresama sam od njega imao koristi upoznavi se sa visokim
znanostima. Znao je napamet neizmjerno mnogo arapskih kasida.
Bio je svim svoga perioda u govorenju i
69
pisanju. Ali imao je pretjerano mnogo estokih i neurnjesnih istu-
pa, a po karakteru je bio i egoista. Dosta je vrlo vrijednih
studenata napustilo njegova predavanja. Kolikim je znanstvenicima
poput Bostanzade Mahrnud-efendije i lbrahirn-efendije, poznatog
kao MolJa Arap, koji su bili njegovi profesori znao u toku nastave
dati duz, a oni ni glasa ne bi putali na ove njegove neumjesne
postupke prema njima kao da su njegovi Velike
njegova vremena poput i Denabi-zade
na skupovima je javno optuivao za nevjerstvo. Tadanji istanbul-
ski kadija, rahrnetli se alio: se pored neko-
ga kao to sam ja vodio je spor i nije se stidio rnoje mene
je drao kao zamjenika ne Vi ste tu, vi vodite spor!"
Jo njegov postupak je bio prema rurnelijskorn kazaske-
ru Sinan-efendiji koji je bio ravan njegovu ocu, kada je u sultan
Mehrnedovoj damiji digao njegovu sedadu i na to mjesto stavio
svoju. je zbog ovog postupka proklet i poslije toga nije dugo
ivio. Povrh svega druio se s nevrijednim ljudima i mnoga neu-
mjesna djela Stoga mu je rastueni otac, ga,
napisao pismo koje ovdje bez izmjena prenosimo:
"Moj gospodine! Znate da meni vie ne da se trudim da
steknem imetak, novac i poloaje. Moja i radost vezana je za
vau i radost. Na dugo i iroko sam objanjavao lukavstva
ovako loih osoba. Sada u ovim godinama, nakon to
sam iskusio gorke i izaao na vama irim svoje ruke
i krila da vi ne biste bili izloeni mrlj arna. trideset godina
postojano molim od Uzvienog Gospodara. Poniznog srca,
nisam dizao sa sedde uzvienim koje su do-
stojne svakog dravnog stupnja da me od loih i da
mi se smiluje. Vjerujem da u svojoj dunosti nisam na-
pravio neki propust. I vae greke prihvatili srno dobro-
namjerno. Pored toga, ni sada ne odstupamo uzvienog Allaha
da vam ne uskrati dok sam iv sve da vi dobro
postupate. Imat koristi i poslije smrti od vaih dobrih i Bogu ugod-
nih djela. Hvala Velikom Allahu da mi se smilovao i nagradio me
vie nego to sam zasluio, u ovim mojim poznirn godinama daro-
vao mi je tolike blagodati i znanja. je da vas ljudi iskreno
zavole, da stalno o vama govore i da vam daju visoko mjesto kojeg
70
ste vi dostojni. Tako ovu misao svestrano divljenje na-
roda bi moglo pozavidjeti sve veliko i malo. Ja nikad ne za-
boravljam zahvaliti Allahu na ovim velikim blagodatima. Ali vi
ne zahvaljujete ni na jednoj ovoj blagodati osim na obrazovanju.
Posebno, ne drite se u skladu sa visokim pravom Ebu Ejjuba En-
sarija, neka je Uzvieni Allah njime zadovoljan, i ne ukazujete mu
dostojno potovanje.
Danju sam u strahu da vam Uzvieni Allah ne uskrati na-
gradu i ne vau dobrotu. Vae obrazovanje je doseglo naj-
viu razinu. Dato vam je tako visoko mjesto da bi u vae ruke danas
sutra mogli biti predati erijatski dizgini nasljednika Poslanikovog,
neka je na Njemu blagoslov i mir Boji. elja mi je, Uzvienom
Allahu neka je hvala, da vaa postojana i misao bude mjesto
oslonca pametnih ljudi.
Sluajte i gledajte: li vama koji ste na tako visokom po-
loaju, da uzimate sebi za drutvo grjenike, prijestupnike,
ne i ljude ne se pritom Uzvienog Allaha i ne
se ovog siromaha i drugih velikih i malih ljudi, izbjegavate
se druiti sa osobama koje iriti i da se vaa dobra
djela i vae vrline. Ne lijepo sa ovakvim, se ne-
prestano sa nemoralnim osobama, sramotite se stalno pred Bogom i
ljudima. Sav svijet je za vae nepodoptine prema ljudima. Ne
panju kako se ja pojaviti pred Boga i svijet.
Ovako, dok su mi dumani za petama, i dok se govori na sve strane
o vaim nepodoptinama to ne dolazi i do najvieg mjesta,
uz Boju to je otklonjeno.
Sada kada ste na takvom poloaja, ako u vaem poslu date pri-
liku i za najmanju potvoru, vama biti pripisane kao da ste napra-
vili veliki grijeh. Kad je tako kako je, kad se otkloniti posljedice
vaih postupaka koje sada na tako visokom poloaju? Smi-
lujte se pobogu, udaljite te prokletnike od sebe. Izbacite nevjerni-
ke iz vae medrese. Od srca zatraite oprost od Uzvienog Allaha,
lijepo postupajte i na put koji vas od grijeha.
Trebate provoditi takav ivot u kome osim apsolutne dobrote i uljud-
nog odijevanja vai postupci i vai prijatelji moraju biti na putu
Bojeg zadovoljstva, da svijet shvati vau ispravnost i
tost. Na taj vaom dobrotom ispunjavate svoja sinovske prava
71
i za stotinu godina. Neka Uzvieni Allah va ivot i vau
trajnim. Amin, Stvoritelju svjetova! ako nastavite
kamo vas vaa glava vodi, moj Gospodine, neka vam je znano, a
svjedoci su mi Uzvieni Stvoritelj i meleci koji piu dobra i
djela, Bogu vas i sve veze s vama prekidam. Strplje-
nje mi se istroilo, nemam vie snage. Nemojte misliti da su ove
izgovorene u ljutnji ili da su plod pogrenih informacija. Ili
da su izgovorene zbog nedobronamjernosti prema vama. Istina je

To su misli koje su se iskristilizirale i nakon dubokog
razmiljanja i istihare, nakon to ste potpuno zastranili u loim po-
stupcima na koje ste nagovoreni, nakon to ste posluali osobe
koje su vas zavele u smutnju. Do petka ujutro razmislite i
Kako bi bilo uzvieno ako prihvatite. Ako ne izmijenite vae dra-
nje, nek se zna da niste prihvatili. Fesetegkun1ne ma ekulu lekunm
ve ufevvigu emri ila'llahi, innellahe basirun bil-ibad.
74
Sa ovom podukom koju je Ebussuud-efendija izrekao svome
sinu potanko je upoznat i njegova ekselencija sretni padiah je
sjena nad cijelom svijetom. se u jednoj tezkiri i molla
emseddin Ahmed dotakao ove teme i za uzvrat potvrdio svoju
privrenost i odanost.
Po pisanju AII-efendije, molla Ahmed bio je sklon
uivanju opijuma i opijumskog napitka, na kraju je upropastio sto-
mak i crijeva i, ne doivjevi ni tridesetu, umro je 970. (1562-63.) g.
Molla Mehmed, drugi sin ejhulislama Ebussuud-efendije, neka
je milost Uzvienog Allaha nad njim. Nakon to je stekao slavu po
svojoj otroumnosti kojom se isticao i po svojim
bezbrojnim vrlinama dobio je diplomu Muhjiddina Fenarija, zatim
je otiao na medresu sultan Selima-hana, a onda za kadiju ama
(Damaska). Sa emsi Ahmed-paom koji je tada bio beglerbeg najpri-
je je bio u dobrim odnosima, a onda su se udaljili. Nakon
toga obojica su smijenjena s dunosti pa je M olia Mehmedu dat ha-
lepski kadiluk. Tek to je preao u godinama koje se sma-
traju mladim, preselio se s ovoga u svijet, 971. (1563). godine.
74
"Sjetit se onoga to sam vam rekao, ja svoje stvari preputam Allahu.
Allah vidi svoje robove", Kur'an, XL, 44.
72
SAETAK O RATOVIMA I OSVAJANJIMA
U VRIJEME PADIAHA
Zbog podizanja bune protiv drave od strane podlog po
imenu Danberdi Gazali, koji je bio glava amskih emira, veziru
Ferhad-pai je dana vojska i poslat je na ovog koji je ubrzo
i Njegovi vojnici su potpuno postali meta sablji, kopalja
i strijela. Ovaj uspjeh koji je mnogo obradovao sretnog padiaha
obznanjenje kao sretan Datum: 7. safer 927. (17.1.1521.).
Jedan smutljivac po imenu !skender prigrabio je vlast u pokra-
jini Jemen. Ali ljudi koji su bili uz njega usmrtili su ga i njegovu
nesretnu glavu poslali u Istanbul. Neka je hvala Allahu, plodni je-
menski vilajet doao je pod vlast osmanskih zemalja i u padiahovo
ime se kovao novac i hutba. Datum: 927. (1520-21.).
0SV A JANJE BEOGRADA I OKOLINE. ODLAZAK ISLAMSKOG
PADIAHA ONAMO (11. DEMAZIJELAHIR 927. -19.5.1521.).
SAETAK
OSVOJENJE ABAC
I. abana 927. C7-7-I52I.). Jo ranije je Gazi Sultan Mehmed-han
opsjedao Beograd pa poto ga nije osvojio u povratku je sme-
derevski sandak dao Isa-begu, sinu lshak-pae, ili aban-begu.
Da bi se Beograd drao u stupici, je abac. Nakon
to je ova bila pet godina u muslimanskim rukama, nevjer-
kralj poalje na nju vojsku i osvoji je. Sada je Ahmed-painim
nastojanjima ponovo pripojena islamskim Na jeziku
srijemskih i nevjernika ova se zove abac (na
turskom Bogurdelen). Vidio sam u historijama da je
napisano da je ovo ime dobila zato to ju je sagradila osoba po ime-
nu aban.
OSVOJENJE ZEMUN
Godina 927. (1521.). Neprijateljski kralj je, da bi zatvorio beograd-
sku poslao trista vojnika naoruanih pukama u Zemun. Kad
73
su ovi doli, vidjeli su da smederevski beg Mir Husrev-beg
75
, po
padiahovom opsjeda Beograd pa su uli u zemunsku
Stigao je i rahmetli veliki vezir, vidio opsadu Beograda i
izgubio nadu da se moe u Beograd. Jedan od onih za koje se
mislilo da je otiao iz Zemuna i pobjegao na kraljevu stranu i
donese vijest. Veliki vezir odmah posla Husrev-begu petsto vojnika.
Kad je komandant pobunjenika gledao Husrev-bega i stanje
ve, jedan top. Bojom srui jedan zid i koman-
dant pade napolje. Gazije ga odmah opkole i zarobe. Drugi njegovi
pristalice i zapovjednik kad su vidjeli stanje, predadoe
Tada ih je mnogo pogubljeno. Tristo nevjernika je izalo
na viru. Stanje je izloeno padiahu, a on da je njihova predaja
bezvrijedna, naredio je da se dovedu na adu preko puta Beograda
gdje su pogubljeni.
OSVOJENJE SLANKAMEN
Godina 927. (1527.). Ove godine osvojene su Kornik,
Irora, In i dmge. Bali-beg, sin bosanskog beglerbega Jahja-
-pae, krenuo je na Slankamen. Nevjernici su ostavili i na-
kon to su pobjegli vojnici su u nju uli. Onda je akindijska dru-
ina krenula u haranje Srijema i Poege. Na ovom pohodu su se
akindije razdvojile u dva rukavca. Jedan odred pod komandom
Mihaloglu Mehmed-bega je da hara od Vlake do Erdelj a
i u okolini Temivara. Dmgi odred pod komandom Hasan-bega, sina
Omer-begovog, primivi naredbu da se pridrui padiahovoj ordiji,
harao je po kasabama koje se nalaze okolo. Tada su dovedene kao
robinje djevojke poput hurija koje su izgledale kao vile lica sjajnog
kao Jupiter, a bilo ih je tako mnogo da im se ni broja nije znalo.
OSVOJENJE BEOGRADSKE SU
TEMELJI OD K/\MENA
26. ramazana 927. (30.8.1521.). Jo ranije je sretni padiah poslao
jednog kao izaslanika kralju. Ali kako je
75
Ovaj Mir Husrev-beg je Gazi Husrev-beg koji je u to vrijeme bio smederev-
ski sandakbeg.
74
ovaj kao odgovor na ovakvo neuvaavanje, carskoj
vojsci je doputeno da sve do Budima, kraljeve prijestolnice.
Tako je na prvi beglerbegov plan osvojen Bogurdelen (abac) i
nakon to se prelo preko mosta koji je tamo napravljen, padiahu
je predloena ideja da se ide do Budima. I drugi veziri su ovaj plan
smatrali prihvatljivim i donesen je plan o akinu (upadu). Ali rab-
metli veliki vezir Piri Mehmed-paa
76
je rekao da nije ispravno
nama ostaviti jednu tako poput Beograda,
koliko god se on protivio, nije bio posluan. Velikom
veziru je donesena naredba da u abac i da odmah napusti
opsadu iako je opkolio Beograd. Piri Mehmed-paa je pravio
neke izlike i dva-tri dana je oklijevao. Vezir Mustafa-paa je kre-
nuo u akin, postavio se preko puta Beograda pa je veliki vezir odu-
stao od zauzimanja beogradske nakon to je dobio jo jednu
padiahovu naredbu. Povukao je topove i utovario ih u Vezir
Mustafa-paa koji je vidio stanje shvatio je da biti teko bilo ta
uraditi dok se ne osvoji beogradska Rekao je Piri-pai da
kod da. on jo jednom ode kod sretnog sultana i iz-
loi mu stanje. Nakon to je njegovo padiah sasluao
Mustafa-pau rekao je da je Piri Mehmed-paa u pravu i proavi
abac postavili su se kod Zemuna. Tako je i Mustafa-paa uao u
rovove u kojima se nalazio veliki vezir. A veliki vezir je s gornje
strane bombardirati Beglerbeg Ahmed-paa je for-
mirao zaklone na adi i svom silom Bojom
je uzeta na predaju. Data je dozvola da odu oni
koji to ele. A oni koji ele davati dizju mogu ostati slobodno u
i padiahovim zemljama.
nevjernici u svojim historijama piu ovako:
nama je bilo dvije hiljade nevjernika iz vojske. Ovi su
pobjegli iz i prili muslimanima i rekli kako treba bombar-
dirati i Nae snage u nisu prelazile sedamsto
ljudi. Zbog stalne opsade postojala je nevolja s i slabom op-
skrbom. Silom prilika je predana na viru. Ali, nije se dralo
76
Piri Mehmed-paa je bio veliki vezir za vrijeme sultana Selima I i Sulejmana
I i to od 25. 1518. do 27. lipnja 1523. godine. Bio je jedan od velikih
vezira Turaka, koji je uspio, kako kae Danimend, usprkos "partiji pripadni-
ka devirme" do toga visokog poloaja.
75
do branitelji su zarobljeni." Ovakve i albe izjavljuju.
Nakon osvojenja, Bali-begu je dato Smederevo, a Husrev-
-begu je data Bosna na upravu. Iz dravne blagajne je za popravak
beogradske dato dvadeset hiljada dukata i u kratkom vreme-
nu napravljenu su utvrde koje su lijepo i ukraene. Povratak sa ovog
pohoda i prispijevanje u Istanbul je 17. zilkade 927. (19 .l 0.1521. ).
SAETAK POHODA NA RODOS
Datum padiahovog polaska u pohod: 20. redep 928. (15.5.1522.),
a zauzimanje Rodos 5. safera 929. (24.12.1522.). Drugi
vezir i carske mornarice Mustafa-paa je da
pripremi pohod na Rodos, i on je deset dana prije rahmetli padia-
ha, 10. redepa iste godine, uao u bojni brod. Nakon oprotaja sa
vezirima, begovima i komandantima koji su mu doli zaeljeti sre-
krenuo je na put. U to vrijeme komandant Gali polja je bio Pi lak
Mustafa-paa. Kad je mornarica stigla u Galipolje, i Pil ak Mustafa-
-paa joj se sa brodovima koje je pripremio.
konake stigli su do otoka Sakiz (Hios). I ovaj je jo bio u rukama
nevjernika. Pred otokom su se usidrili. Nakon to su nekoliko dana
tu popunili svoje potrebe, krenuli su odatle i desno i lijevo i formi-
rali borbene poloaje. Pogodan vjetar otvarao je jedra
"Rodose, prui mi ruku".
Rahmetli padiah je kopnenim putem, konak po konak, stigao
do Kutahije gdje ga je anadolski beglerbeg Kasim-paa,
sa begovima ejaleta i sa vojskom. dana su doli
poklonjenje i poljubiti padiahove skute. I rumelijska vojska, pro-
avi galipoljski tjesnac na ovu stranu, devetog dana mjeseca a-
bana (4.7.1522.) sa rumelijskim beglerbegom Ajas-paom na
se carskoj vojsci. dana i oni su poljubili skute.
odatle brojna polja i planine smjestili su se u blizini ka-
sabe po imenu Jeniehir.
ZAUZIMANJE HELKE
Datum: 23. aban 928. (18.5.1522.). Dok je Mustafa-paa, otvorivi
jedra, hitio prema cilju s morske strane, Mahmud Reis, junak
76
snaan kao lav, dobio je zadatak da osvoji Helke, jedan od dva-
naest otoka (Duodekanezi) koji je bio prepreka koja presijeca put
osmanskoj vojsci, a oslonac nevjernicima. Razvio je jedra i sa
ma koje su stavljene pod njegovu komandu stigao je do otoka, i
nakon boja i okraja koji je trajao dan, uz Boju
uspio je osvojiti otok. Tako je i ova pridodana islamskim

Poslije je Mustafa-paa, ispravnih pogleda, postrojio
u borbene redove i prispio u blizinu otoka Rodos. Ovdje je
dao otru naredbu kormilarima da nastave put ne se pu-
i topovskoj vatri nevjernika. Nije prolo dugo upali su pod
vatru. Ispaljena kamena prelijetala su jarbole i jedra
brodova islamske vojske ne im nikakvu tetu. Vidjevi
da orujem ne moe nanijeti nikakvu tetu, neprijatelj je obustavio
vatru, skupio se u kuli i zaklonima i promatrati
osmansku mornaricu. Kako je u jednom bio veoma povoljan
vjetar, proli su mimo kao ptice koje iz visina i
uli u luku. Tu su se ovdje odmarali. Svi su proveli spo-
u dovama Boje ime "Ya Fettah" (0 Ti koji
sve otvara). jutra rano su sputeni s brodova kajaci,
ci i i sa ovima su gazije stigle na kopno. Brzo su napravili
skele koje im trebati za iskrcavanje topova s i pripremili
druge potreptine. Rahmetli paa je radio. je
paljba na iz topova koji su iskrcani na kopno. Ali poto
oni koji su branili nisu imali mnogo tete od ove vatre, is-
lamski borci su htjeli ne htjeli kopati rovove i topove jo vie
primicati
S druge strane njegovo padiah, je dobrota i
dobrohotnost obilna poput beskrajnog mora, se sa ogrom-
nom vojskom, stigao je na konak poznat kao Bozdogan suyu. Tu
su mu stigli ljudi koji su se alili na osobu poznatu kao Kara Kadi
pa je on na smrt. Ahmed-paa, jedan od Kub be vezira, po-
vukao je Mustafa-pau kao za koga je rekao da je
osoba koja je stekla slavu titulom vezira, ali da se ne razumije u
poslove oko i sam sebe je proglasio serdarom koji
upravljati svim stvarima. U tom smislu je dao da se poalje i od-
naredba vojsci. Kasnije, s ovoga konaka stiglo se u
77
Marmaris i se prelaziti na otok. ramazana iste
godine (28.7.1522.) i sretni padiah je nogom na otok. Sli-
dana prilo se bombardiranju iz zaklona u koje su
smjeteni. Ovdje ne treba ulaziti u detalje. Ravno pet mjeseci
na je Muslimani su se potpuno liili odmora, pa i sna, i to
u tolikoj mjeri da do sada toliko truda nije uloeno ni za jednu tvr-
kao to se vidjeti u daljem izlaganju. U svakom od preko
stotinu juria na prolivena je toliko ehidske krvi da je
svaki toranj i zid bio obojen poput lale. Na koncu postav-
ljene su mine u temelje. Islamski gazije su kopali hendeke krampa-
ma i lopatama. I kad su vidjeli da je dolo vrlo povoljno vrijeme za
napad, nevjernici su se predali, 5. safera 929. godine (29.9.1522.).
U se ulo sa krila koje je drao veliki vezir i sa krila
vezira Ahmed-pae. I aga je isti dan uao u Ovako
veliko osvojenje nije bilo nijednom od ranijih vladara. Hvala
Uzvienom Allahu koji je pomogao njegovom islam-
skom vladaru. Po nosiocima radosnih vijesti na sve strane
svijeta su otpremljene poslanice o osvojenju (fetihname) koje su
ovu veliku vijest.
OSVOJENJE ILIKE
IL eva/928. (3-9.1522.). Bojom osvojena je Ilike
i u njene kule su pobodene islamske zastave. Otok je sa svim mje-
stima koja mu pripadaju pripojen osmanskim zemljama. Ranije
spomenuti Mahmud Reis je zrnom u vrijeme
juria na spomenutu i zajedno sa drugim ehidima odselio
je na prvi kat Denneta. Neka mu se Uzvieni Allah smiluje!
OSVOJENJE INDIRLI
14. eva/928. (6.9.1522.). Indirli je jedan prostran otok od otoka
Radasa (dvanaest otoka) koji ima mnogo sela i za zemljoradnju
plodna tla, mnogo raje i panjaka, i dobro
sa tornjevima do neba. Nakon to su vidjeli ta se dogodilo na
Rodosu, kako se tamo rat, traili su milost od padiaha,
svijeta i donijeli mu i predali
78
TAHTALI
To je koja se nalazi na otoku Rodosu. Zbog pouke o
tome ta je snalo Rodos, njeno stanovnitvo je donijelo i predalo
i prihvatilo davanje
ISTANKOJ
I njeni stanovnici su donijeli i predali Otok, sva
njegova sela i zemlje su zauzeti.
V A BO DRUM
I ovi su sa otokom i onim to se na njemu nalazi pogeli iju.
Raji i narodu je obznanjen
Nakon ovih osvajanja i gaza, padiahov se ator preselio u luku
Marmaris. dana je nevjernik, poznat kao Me gal Mastori,
koji je bio komandant Rodos, doao na carski divan, po-
ljubio ruku, ponizno dao neto zlatnika i zamolio dozvolu da se
vrati u svoju zemlju.
77
Te je zajedno sa nevjernicima Dehen-
nemlijama, kojima je data dozvola, otiao na put prema Francuskoj
na brodu koji je za njih izdvojen. Sutradan je bio petak, blagdan
muslimana, safer, dvadeset drugi dan erbeina (zime/
8
.
Preuzvieni padiah, otoka, zajedno sa ulemom, vezirima,
begovima i vojnim komandantima uao je u Jeni damiju, klanjao
dumu namaz, a zatim je dat odmor vojsci koja je donijela pobjedu.
Padiah se vratio u dvor u Istanbulu krajem rebialahira 929. go-
dine (16.3.1523.).
OSVOJENJE SKRADIN
Godina 928.
79
Poznati junak Bekta vojvoda, jedan od ljudi her-
sandakbega-Mahmud-bega, dok je namjeravao sa ne-
77
To je bio komandant rodoskih vitezova reda Sent an. U to vrijeme je to bio
Pierre d' Aubusson.
78
Po Bekir Sitki Bajkalu, Historije to je 13.1.1523, ali
14. safer 929. godine je 2.1.1523. Bajkalje daje dvadeset drugi dan
erbeina 13.1.1523, ali se taj dan ne poklapa sa 14. saferom 929. godine.
79
928. Hidretska godina traje od 1.12.1521. od 19.11.1522.
79
koliko vrijednih krajikih gazija zauzeti Skradin, saznavi
da jedan buljuk dolazi u prokletim nevjernicima u
postavi zasjedu, iskoristi priliku i napade ih. Bila je to takva bitka
da su se i meleci na nebu zadivili. Uz Boju muslimani su
pobijedili. Tako su neprijatelje rasprili, a kasnije su bili sretni
osvojenjem Ja siromah, se grijesi ni izbrojiti ne mogu,
vidio sam ovu je na obali jednog zaljeva, na
suroj stijeni, na toliko uskom prostoru da ni tri u nju ne bi
mogle stati. U vrijeme nevjernika, u njoj se krilo stotinu do dvjesto
odmetnika koji su odavde neprekidno napadali muslimane. Sada u
njoj nema nikog osim straara.
Dok je sultan bio u pohodu na Rodos, doli su ljudi Mahmud-
-bega, sandakbega Hercegovine, koja se nalazi na granici Bosne i
donijeli sretnu vijest da je osvojena Skradin koja se nalazi
blizu ove granice.
POGUBLJENJE ALI-BEGA EHSUV AROGLUA
I NJEGOVIH SINOVA
Godina 928. (1522.). Kad je sultan bio u Jeniehiru, jedna radosna
vijest je bila i pogubljenje Ali-bega ehsuvaroglua. Kad je padiah
svijeta izaao u pohod, Ferhad-paa je zaduen da granice na
drugoj strani Anadolije. Ali pravi cilj je bio likvidirati ehsuvaroglua.
ehsuvaroglu je samostalno vladao zemljom Zulkadriye i bio je
podravan od padiaha. Stoga se smatrati velikim. Mnogo
puta su stizale pritube. nije sluao naredbe koje mu je
padiah slao nakon ovih pritubi, je na ove naredbe
neke podlosti. Eto stoga je Ferhad-paa stigao u blizinu Sivasa i
pod izlikom upoznavanja pozvao ga sebi i u atoru zavrio posao s
njim i njegovim sinovima.
SLANJE DRUGOG VEZIRA MUSTAFA-PAE
ZA MUHAFIZA EGIPTA
Drugi vezir Mustafa-paa poslat je za muhafiza Egipta 7. zulhi-
dde 928. (28.10.1522.). Za vrijeme opsade Rodosa, 2. zulhiddeta
(23.10.1522.) iz Egipta je dola jedna i donijela vijest da je
80
valija Kaira Hajir-beg, po Bojoj zapovijedi, umro. Na ovo je
poslan drugi vezir Mustafa-paa kome je dodijeljeno deset galija.
konake dospio je u Misir gdje su ga prvaci gra-
da i priredili izvanredno slavlje. Ali neki lukavi u je
srcima mrnja i koji su puni neprijateljstva i surevnjivosti, s obzi-
rom da je Hajir-beg bio njihov i da su u njegovo vrijeme
mirno ivjeli, pobojali su se to sada dolazi na Egipta slavni
vezir, iz Anadolije. Zapali su u sumnju da od bogatstava
Egipta sada pasti u potpunu oskudicu. Zbog toga su neki nitkovi
poput Hajir-begovog velikog mirahora, Kansu, haznadara Mokre-
babija i tufekdibae Budaka, sklopili savez i po svaku cijenu na-
stojali da Kansua proglase sultanom. Mnogo su smutljivaca prido-
bili i pobunili se. Jednog dana su da napadnu na divan,
ubiju pau, skupe na jedno mjesto Osmanlije koje se nalaze u kair-
skoj i da ih sve posijeku. Ali jedan od njihovih je o ovome
planu obavijestio vlasti. Na to je jedan dio organizatora i
javno pogubljen, rasijecanjem na dva dijela. orga-
nizatora je bio jedan smutljivac po imenu Danum Kaif. Ovaj
je imao mnogo pristalica, a potovanje je stekao svojim
imetkom, pa je nekoliko puta bio hadija (emir-i hadd).
Vidjevi da je sada plan izaao na vidjelo, odmah je podigao svoj
bajrak lukavstva. Stavio se na grupe od pet do deset
buntovnika i arapskih svoju iskon-
sku prevrtljivost, mnoge je smutljivce doveo Danim Kaifu.
S druge strane i Inal koji je bio kaif Zapada (kaif je titula na-
mjesnika u vrijeme Memluka), podigao je za sobom pet-est hiljada
smutljivaca iz kasabe koja se sada zove Mehalletul-kubra.
su ubojstva ljudi i imovine. Arapski ejhovi su obznanili
u pismima koja su razaslali da je raja jednogo-
dinjeg Sve su digli na noge da
biti upola manji, i kakve su jo smutnje i podvale izrekli. Reakcija
je bila takva da su svi putovi bili zatvoreni, a sve veze sa Egiptom
Ubijani su Osmanlije koji su u kasabama bili trgovci ili
spahije pa i hadije koje su ili da posjete Ka'bu. Osim Kaira, i sve
ostalo je bilo uskomeano, mir i sigurnost su u potpunosti nestali.
Mustafa-paa, srca, shvatio je da savla-
dati ovoliko neprijatelja sa onoliko vojske koja je stavljena pod
81
njegovu komandu. Da bi izolirao i njihove
izabrao je put da ugledne Arape i njihove begove s osmjehom mi-
luje i s njima blago postupa. Napisao im je pisma u kojima im je
neke povlastice i olakice od Dobavio ih je u
Kairo i svakog je odjenuo kaftanom i uz sva i milo-
vanja smanjio im je malo i Tako su arapski prvaci osjetili
sigurnost pa su se zakleli na Kur'an da ostati vjerni dravi i da
se buniti.
Svaki od ovih je po povratku u svoj kraj okupio oko sebe svoje
ljude i tako skupljanje pobunjenika. Shvativi ovo stanje,
uzvieni paa doveo je Hizir-agu, kapuagu za komandanta. Hizir-
-aga je poslan na pobunjenike sa tri do hiljade i os-
talih vojnika. Nakon mnogo okraja i borbi, uz Uzvienog
Allaha, odmetnici su razbijeni i rastjerani. Tako su drave
postigle uspjeh. Nesretne glave odmetnika koji su imali sultanske
ambicije krasile su koplja i eljezne kuke. je u
mjeseca abana 929. godine (15.6.1523).
POSTAVLJANJE ZA VELIKOG VEZIRA I
"POGUBLJENOG" lBRAHIM-PAE
80
Rahmetli veliki vezir Karamanli Mehmed-paa
81
, su napori i
trud bili veliki u vrijeme pohoda na Rodos i koji je 3. abana
929. (17.6.1523.) sebi pridodao i funkciju rumelijskog beglerbega,
zbog smutnji i spletki njegovih neprijatelja, nije bio jako omiljen.
Tim povodom postavljen je za vezira Ahmed-paa koji je pri osvo-
jenju Egipta protjeran iz Istanbula i kome je oproteno i data mu
dozvola za povratak za vrijeme padiahovog Veliki
vezir je optuen da je od sirotinje uzeo nebrojeno mnogo imetka
pa je kazasker Fenari

da istrai stvar.
80
Maqbul tj. i maqtul-pogubljeni su nadimci po kojima je veliki
vezir Ibrahim-paa poznat za ivota i poslije njegova pogubljenja. Vid. bi-
ljeku 32.
81
Karamanli Mehmed-paa je ranije spominjani Piri Mehmed-paa. Obzirom da
je porijeklom iz Karamana, nazivan je i Karamanli.
82
Fenari-zade Muhjeddin-efendi: potomak je emsuddina Fenarija, ejhulisla-
ma iz vremena Murada II. Ovaj Fenari-zade Muhjuddin-efendi je bio kadija
82
povjeruje lanim tvrdnjama Ahmed-pae, a poto
je vezirski red bio na Ahmed-pai, ukoliko bi on postao veliki ve-
zir njegovo uvaavanje i ugled bi jo porasli. Zato se Muhjiddin-
drao nezakonito i mnoge krivice je prebacio na Piri Mehmed-
-pau. Tako je sebe sruio i na ovom i na onom
svijetu, a Ahmed-paa nije postavljen na mjesto velikog vezira, to
je bila kazna za ovaj njegov cilj. Ovaj najvii poloaj na carskom
dvoru dat je Ibrahim-pai uz dodatak titula carskog odobae i age
dvorskih sokolara.
Glas o ovome se kao radosna vijest proiri na sve strane, radost
i veselje su obuzeli svakog. Prijestolju i divanu pravde je do-
ao sjaj i svjeina.
DAVANJE NA UPRAVU EGIPTA
HAIN (IZDAJICI) AHMED-PAI
2. ramazana 929. (I57I523-), u vrijeme kad je Ibrahim-paa ob-
na svoje pristalo tijelo vezirski kaftan, ranije spomenuti
Ahmed-paa bio je u sasvim suprotnim razmiljanjima, poklopila
ga je do krajnjih granica tuga i nevolja. U to vrijeme drugi vezir
Mustafa-paa, koji je bio doao u Egipat zbog odmetnika, pozvan
je u Istanbul, a njegovo mjesto je dato Guzelde Kasim-pai. A
Ahmed-pai, ne ostvarivi nadu za vezirstvom, ostalo je "ili strplje-
nje, ili pohod u rat", pa poto nije imao snage za strpljenje, zatra-
io je mjesto egipatskog valije za sebe. Niko od divana nije
se usprotivio ovom prijedlogu. I sam padiah je saznao da svi ele
Ahmed-paino udaljavanje pa je tako on mjestom valije
Egipta.
Nakon dolaska u Egipat, Ahmed-paino dranje i postupci nisu
bili ni kao u drugim beglerbeglucima. Blagonaklonost prema
tamonjim odmetnicima i zanemarivanje i izrugivanje
padiahovim naredbama nisu izostali. Digao se da izmijeni neke
propise i ugovore. Kad je stigao ovaj glas
u Istanbul, za egipatskog valiju je postavljen emir-i kebir po imenu
Edrene i Istanbula, anadolski i rumelijski kazasker i najzad ejhulislam. Du-
nost ejhulislama je obavljao dvije godine i l O mjeseci od 1543. do
listopada 1545. godine.
83
Kara Musa, jedan od uglednih egipatskih begova, a istom carskom
naredbom je ta treba uraditi s izdajnikom.
Ali Ahmed-paa je u sva pristanita postavio ljude u koje je si-
guran, koji su motrili ko ulazi u zemlju, a ko izlazi. je
sa padiahovom naredbom i njemu je podmetnuto da je doao
da razvije bajrak Kara Musine pobune. U Ahmed-paino ime se
kovati novac i njegovo se ime spominjati na hutbama.
Za vezira je postavio jednog hrabrog komandanta po imenu Mehmed-
-beg koga je sa sobom doveo iz Istanbula. Ali ovaj Mehmed-beg,
koji je bio pametan i razuman nije bio pristalica pobune,
ostavi vjeran padiahu, uz ostale dunosti koje je obavljao, isko-
ristio je jednu priliku kad je Ahmed-paa bio u hamamu i
je da ga uhvati. bezvjemi izdajnik je naao prolaz, uspio
i skloniti se kod arapskih ejhova u pustinji. Na ovo je
Mehmed-beg krenuo na njega s vojskom i s Bojom kaz-
nio ga odsijecanjem glave.
83
VESELA SV AD BENA CEREMONIJA VELIKOG VEZIRA
IBRAHIM-PAE
18. redeba 930. (22.5.1524.). Kako je jedan od elemenata
islama, Ibrahim-paa zamoli od padiaha dozvolu da se oeni nje-
govom Na ovo je padiah dao traenu dozvolu i uz to
da i sam svojim prisustvom
su osobe sa svih strana koje se razumiju u posao i koje
imaju sposobnosti da pripreme Nakon toga su
postavljeni ukraeni atori na Atmejdanu, koji je tako prostran trg
kao deveti kat nebesa. Pred pozornicom za vojnu muziku postavljen
je sretni prijestol za pobjedonosnog padiaha. Drugi vezir Ajas-paa,
sa agom i svim dvorjanima, uao je u dvor i pozvao
sretnog sultana da svadbi. Svi dvorjani i esnaflije
bili su po jedan dan ceremonijom i poklonima. Nikad
do sada na svadbama nijedne princeze nije se pred svijeta
pojavilo toliko obilje i radost. Sretni padiah je, da bi to
83
Hvatanje i pogubljenje Ahmed-pae zbilo se u kolovozu 1524. godine. V.
Danimend, II, str. 105.
84
jom svadbu, pod nogama imao zlato, desna i lijeva strana
su mu ukraene zlatnim vezom, a sve je bilo zastrto tkaninama po-
put dibe, atlasa i kadife. I ulice su bile pune ukrasa kao da su ure-
za izlobu. Veziri i svi drugi prvaci su kleknuli pred konja
kojeg je jahao padiah i sluili su kao i seiz na ramena su pa-
dali njegovi
Sjednuvi na prijesto koji je za njega postavljen, padiah pored
sebe s desne strane postavi ejhulislama i muftiju Kemal-paa-zadea,
a sa lijeve strane svoga hodu Molla Hajruddina. Drugi
visokog ranga, ajani, muderrisi semanije medresa sjeli su preko
puta padiaha zavisno od svoga ranga i sebe znan-
stvene diskusije. Onda su carski postavili posebnu trpezu
s jelom pred sretnog padiaha, su postavljene druge
trpeze. Glavni defterdar ponudio erbet sretnom
padiahu iz od firuza koja je poznata kao uspomena iz vreme-
na slavnog Nuirevana, a koja se zajedno sa tabacima i
u dvorskoj riznici, potom se ponovo vrati na svoje mjesto.
Nakon jela su na sofru postavljeni razni slatkii i napici. Svaki od
znanstvenika je osim eker-halve i raznim vrstama slatka,
a slatkii su poslati i njihovim
POGUBLJENJE VEZIRA FERHAD-P AE
4. MUHARREM 932. (21.10.1525.)
Dok je bio rumelijski beglerbeg, u vrijeme rahmetli sultana Se-
lima, Ferhad-paa je u vezira, postavljen za serdara i
poslat sa neto vojske da vidi ta je s pobunom koju u Anadoliji
vode delalijski pobunjenici i neki Turkmeni. Bojom voljom ovi
pobunjenici su raspreni od strane ehsurvaroglu Ali-bega, i prije
nego je tamo stigao, Ferhad-pai je da ostane kao muha-
fiz na mjestu koje se zove Ekedek. Ali u narodu su kruiti
da se princ Murad, sin rahmetli sultana Ahmeda koji se
upravo iz Irana, a koji se nalazi zajedno sa prvacima Ama-
sije, pobuniti. Ferhad-paa odmah o ovome obavijesti padiaha,
uze opremu, navali na princa i pobi esto nedunih ljudi. Pod ovom
izlikom je doao i do mnogo imetka. Na mnoge pritube koje su
stizale protiv njega otpremljen je za sandakbega Smedereva. Ali
85
otuda su stizale brojne albe protiv njega pa je ponovo smijenjen s
poloaja, pozvan u Edrenu i kad je tamo stigao, pogubljen je. Tako
ga je stigla zasluena kazna zbog anarhije koju je provodio.
ODLAZAK VELIKOG VEZIRA IBRAHIM-PAE U EGIPAT
U zulhiddetu 930. 1524.). Nakon sa hain (izdaj-
nikom) Ahmed-paom egipatski ejalet je dat na upravu Guzelde
Kasim-pai. Ali padiah je bio miljenja da samo Ibrahim-paa
moe srediti stanje u egipatskoj pokrajini. Tom prilikom su
ni da idu u Egipat zajedno sa Ibrahim-paom badefterdar Iskender-
aga ulufedija Hajreddin-aga, Sofuzade Mehmed-
-aga, trideset i Delalzade koji je dat pai
kao tajnik. Ibrahim-paa sa ovim, sa petsto i nekoliko pi-
sara, sa nekoliko ljudi iz drugih struka, ukrca se na deset i spo-
menutog datuma krenu na put prema Egiptu.
Kad su prispjeli do otoka Hiosa (Sakiz), gospoda do-
pau, daruju ga i prirede veselje. Odatle je prispio na Rodos
i tu ostao nekoliko dana. U se ulo u muharrem
932. godine
84
. Desetog dana toga mjeseca koje su isplovile
putovale su pod povoljnim vjetrom. se da
dana ugledati Aleksandriju, po Boijoj odredbi, zapuhao
je vjetar poznat kao keileme vjetar), prisilio je bro-
dove da se natrag i uz Boju ponovo su se vratili
na Rodos. nekoliko dana povoljan vjetar, ponovo su isplo-
vili i, iako se ilo do mjesta odakle se ugledati aleksandrijska
ponovo je zapuhao vjetar keileme i s mnogo muke i tru-
da ponovo su se vratili na Rodos. Na ovo su se okanili plovidbe
morem i krenuti kopnenim putom u Egipat. Rodoski beg
je imao est konja i oni su uzeti za pau. Njegovi slubenici i voj-
nici su pjeke, nakon mnogo truda, muke i opasnosti prispjeli do
kasabe po imenu Mugla. Ovdje su ljudi razaslani na sve stra-
ne pa su dovedene ivotinje za jahanje i klanje pa se tako stiglo u
grad Latakiju. Ali kako je pritisla estoka zima, tek u rebiulevvelu
su stigli do Haleba. Ovdje su dobra nebrojenoj sirotinji
84
18.10.1525. godine.
86
koja su im oduzeli i smutljivci. Tako se uvidjelo koliko
je bilo korisno to je morski put bio i to se moralo
putovati kopnom. 8. demazijelahira (2.4.1524.) stiglo se
u Egipat i napravljene su sjajne proslave.
Ibrahim-paa i oni koji su s njim, pravednom i umjerenom upra-
vom, donijeli su u egipatski vilajet potpunu sigurnost. Sirotinja raja
koja se u buljucima naselila iz susjednih zemalja u Egipat alila se
na koji je uziman od njih i na nasilja koja su im pri-
likom mjerenja i uzimanja novca. Na ovo je pravedni paa koji voli
pravdu i vjeruje u pravo traio da mu se donesu defteri propisa koji
su izdati proteklih godina. Propisi izdati u vrijeme Kansu Gavrija
85
zatim u periodu Hajir-bega, te u vremenima i izdajnika
su poniteni pa je izdat novi kan un u skladu s pravdom. Raji i naro-
du se svidio kan un pa je poslat sultanu na uvid. Svi su se molili da
padiah, sjena pada na svjetove izda naredbu o ovom zakonu i
da se postupati po novom zakonu. Poslije je sa dvadeset
iz sueske luke poslat put Jemena i Adena Sulejman Reis, u
koga se upiralo prstom, kao na gusara koji je proao sva mora. Sulej-
man Reis je doao tamo zbog nekih neposlunih ljudi koje je prisilio
da pognu iju padiahovoj naredbi. Stiglo se i do godine 932. (1526.).
SAETAK O BICI I DRUGIM OSVAJANJIMA
PADIAH OV POLAZAK U POHOD
n. redepa 932. (23-4.1526.) sastao se u Edreni veliki vezir Ibrahim-
-paa, kome je pridodana i uprava nad rumelijskim belgerbeg-
lukom, sa rumelijskim begovima i njihovom vojskom. I anadolski
beglerbeg Behram-paa se, poavi preko Galipolja,
carskoj vojsci. U Edreni je izvrena mobilizacija vojske koja je
pripadala "Altiboli.ik halki"
86
. Nakon to su se obavile sve potrebne
85
Kansu Gavri je dvadeset drugi vladar iz dinastije memluka u Egiptu.
Doao na vlast nakon pobune 906. (1500-01.), upravljao Egiptom 16 godina.
Ubijen u bici sa sultanom Seli mom u Siriji 922. (1516-17 .). Naslijedio ga je
Tomanbaj. . Sami, K. A., V, 3581.
86
Alti Boluk halki ili samo boluk halki su jedinice
vojske, nazivane jo i ebna-yi sipahiyan (sinovi spahija). Ovih est buljuka su
87
pripreme i krenulo na put, esnaestog dana blagoslovenog mjeseca
abana (28.5.1526.), padiah je u polju kod Sofije. U
vrijeme kad se krenuti odavde padiah je izdao naredbu da se
mobilizira sva rumelijska vojska pa su na konja postrojeni
svi oni koji su stigli do je da veliki vezir koji
je na rumelijske vojske ide jedan konak naprijed. Pod komandu
velikog vezira je stavljeno mnogo junaka iz jedinica bol uk halki
87
,
dvije hiljade strijelaca s pukama - i stopedeset topova
za opsadu 24. dana istog mjeseca (4.6.1526.) napravljena
je smotra anadolske vojske. Drugi vezir Mustafa-paa, vezir
Ajas-paa, anadolski beglerbeg Behram-paa sa vojskom boluk
haJki i vojskom stigli su kod padiaha i sa ostalim
vojnim jedinicama i njihovim komandantima krenuli naprijed. 19.
dana ramazana (29.6.1526.) padiahov ator je postavljen u Beo-
gradskom polju. dana mjeseca evvala (14.7.1526.) prelo
se na srijemsku stranu. Bojni poredak je bio spahije, silal-
dari, desne ulufedije, lijeve ulufedije, desni gari bi, lijevi gari bi.
88
OSVOJENJE V ARAD INSKE
Dok je 17. evvala 932. (28. 7 .1526.) sretni padiah boravio u
blizini po imenu Slankamen, veliki vezir i serdar Ibrahim-
-paa je dobio zadatak da osvoji spomenutu Ibrahim-paa
je stigao sa rumelijskim junacima i nakon sedmodnevne opsade
ruinirao ju je i uspio je zauzeti. Glavni komandant vojske zemlje
kralja postupaka s druge strane Dunava bio je nevjernik
po imenu Tomori Bali. Poto je drao navedeni komandant,
on je pripremio mnogo na njih postavio dosta strijelaca s pu-
kama koji su tukli tursku mornaricu ispred Ali oni nisu
mogli odoljeti napadima Sulejmana Reisa, koji je bio zapovjednik
osamsto dopremljenih iz Istanbula, i zapovjednik
je, htio ne htio, sam pobjegao u Segedinsko polje, a njegove
su pobjegle Dunavom prema Ilok. Kad su stigli u Ilok
se sastojali od spahija, silahdara, desnih i lijevih ulufedija i desnih i lijevih
gari ba.
87
Isto.
88
Garibi su vojska formirana od stranaca i onih koji su tek preli na islam.
88
smjestili su u neto strijelaca i sto do dvjesto konjanika i
vie nisu imali odatle bjeati.
OSVOJENJE VE ILOK
28. evala 932. (8.8.1526.) nakon osvojenja varadinske
islamska vojska i veliki vezir su u osvojenje
ve. Bojom i to mjesto je uzeto na viru, a Dehennemskim
prokletnicima je dano spasenje. Osvojeni su: Kortik, Dimi trica, Irig,
Gogorovce, Lukaj, Satin, Dalakva, Erdut, Crvenik, i Osijek
sa Ovdanje stanovnitvo strano se prepalo islamske
vojske pa su se neki potpuno izgubljeni razbjeali po brdima i rav-
nicama, a neki su traili milost padnuvi pred padiahom. I
je bila jedno od ovih mjesta. Da bi se prelo ovdje
na suprotnu obalu, postavljena je iroka i 12. zilkadeta
(20.8.1526.) prela je na zemlje cjelokupna vojska kojoj
je da Nakon to su svi preli po naredbi neumor-
nog sultana, je poruena i su veze s islamskim
pokrajinama.
KRAH NA POlJU KRALJA
KOME JE KRENULO NAOPAKO
20. zilkade 932. (29.8.1526.). Kao to je poznato ljudima koji razmi-
ljaju i razumiju: Koliko god je sramotna stvar kritizirati pretke,
nema nikakve sumnje da ja postati cilj strijelama tekih
mojih suvremenika kao koji to ovdje Ali vidio sam u
est sedam historija koje sam da jedna od druge
prikazuju bitku na polju. se ne slau to
su i objasnile osobe koje ovo piu i u se moe pouz-
dati. Eto to su razlozi to sam nastojao utvrditi pravu istinu koliko
god je to bilo prenijeti je u moju knjigu i dati informaciju.
Moj djed alajbeg Bosne i moj rahmetli otac sa sedmoricom
koji su krenuli u ovaj sjajni rat bili su uistinu pravi junaci. I danas
u nahiji Penica?
89
blizu Sarajeva gdje god ivi koji od
89
Kod koji ovaj toponim kao Biha, stoji da se radi o Lepenici,
kako se to vidi iz turskih katastarskih popisa iz 1528. i 1540. V. H.
89
narodom su dobro poznati. Kad je to tako treba neto kazati
o njima i njihovom stanju. Ako ovo neko od rodbine, neka
ovo bude povod da ih se po dobru sjete, a one koji imaju druga sa-
znanja molim da prihvate moju ispriku.
islamskim sultanima izabrani hrabri padiah, rahmetli i
od Boga Ebulfeth sultan Mehmed-han gazi - neka je
milost Uzvienog Allaha nad njim - godine 877. (1472.) osvojio
je mnoga mjesta bosanske drave, i kad je dolo vrijeme da postavi
jednog sandakbega, najprije je sandak predao Minnet-bej-oglu
Mehmed-begu
90
. Moj pradjed Kara Davud-aga u to vrijeme je bio
padiahov silahdar pa je ili zbog bliskosti sa spomenutim koman-
dantom ili iz nekog drugog razloga dobio zeamet od pedeset
kao alajbeg Bosne i tako napustio dvorsku slubu. Ali u vrije-
me rahmetli sultana Bajezida, Bali-beg prvi ko-
mandant u jednom ratu, izdao mu je berat na ovaj zeamet. Ovaj
berat je jo uvijek u mom posjedu. Htio sam ga unijeti u ovu
knjigu, ali poto nije tako lijep kao ako Bog da, poslije ovo-
ga donijeti jedan drugi uzorak. Pa i da se ne pomisli kako
su u tim danima kao i prema dananjim prilikama silahdari koji su
dobivali zeamete nailazili na bilo kakva ponienja. Uistinu poloaj
zaima sa pedeset u tom dobu bio je po prihodima
od poloaja dananjeg vezira. To sam mnogo puta sluao od svoga
rahmetli oca:
"U vrijeme Kara u Bosni smo vidjeli stvari koje
lica razvedravaju. Muslimanske gazije su dolazile do toliko plijena
da sam samo ja, zajedno sa svojim doao do plijena
od ezdeset
Spomenuti komandant je poslao mnogo zarobljenika i glava u
Istanbul, i kako je alajbeg bio glavni u odnoenju pobjede,
Knjievnost muslimana na orijentalnim jezicima.
Sarajevo, 1973., str. 294.
u rukopisu Historije kojim sam se sluio (Suleyma-
niye kutuphanesi, Esat-ef. .N!! 2094) ovaj se toponim moe i Penica, pa
se moe pretpostaviti da je prilikom prijepisa, grekom izostav-
ljeno slovo l na s kojim bi se moglo Lepenica.
90
Minnet-bey oglu Mehmed-beg je prvi bosanski sandakbeg postavljen 877.
(1472.) godine.
90
predloio je da se povisi mome ocu, a da se i meni da
jedna sluba za Kako je moj otac bio alajbeg, dodano mu
je jo petsto na njegovu a davanje slube
meni je do neke nove gaze (okraja, bitke). Po ovoj od-
godi sam u pohod na dva Iraka (Irakajn)
91
i sluio sam u
klancu Karakan. U to vrijeme je izdana padiahova naredba da mi
se da timar 'jer je kao sin alajbega Bosne krenuo u pohod."
Ja siromah sam, sam Uzvieni Allah zna, bio toliko da sam
rekao "Dolazim toliko radostan kao da sam dobio mjesto san-
dakbega Bosne", se kao uzor onima koji su u to vrije-
me podcjenjivali naredbu".
ULAZAK OVE BITKE U PJESMU
Kad su preli rijeku Dravu su odmah tamo na jednom
povoljnom mjestu. Najprije su islamski vojnici napravili rasvjetu.
Kao da su se zvijezde devet nebesa okupile na jedno mjesto, sve
se slilo u jednu sliku na kojoj bi mogao pozavidjeti i praznik pro-
Kao to je to bilo i na prethodnom Bali-
-beg bogat i razborit koji se uputio u ratni po-
hod sa hiljadu ljudi to su bili u slubi njegovog oca i njega samog,
a pod njegovom komandom je bilo i hiljade opremljenih ko-
njanika, doveden je pred islamsku vojsku, da uzme pred voj-
skom i da izvri pregled. I Husrev-beg, sandakbeg Bosne, sin
sultana Bajezida koji je predvodio bosansku vojsku sastavljenu od
slugu, vlastitih ljudi i jo mnogo junaka, izveden je naprijed.
Tako se napredovalo jo jedan konak, sagradila se blizu
Bermevara i proavi jezero veliki vezir je sa rumelijskom
vojskom i dvije hiljade strijelaca s pukama koji su bili pod njego-
vom komandom i sto pedeset topova za formirao
jedan kompletan poredak. Iza njega su ili anadolski junaci i nji-
hov beglerbeg Behram-paa sa vojskom svoga sandaka koji su se
jedni za drugim kretali u potpunom vojnom poretku. Padiah, sluga
91
Ova dva Iraka su arapski Irak i perzijski Irak, koji je u stvari jugozapadni dio
Irana sa Isfahanom kao gradom.
92
Praznik prvog dana (21.3.)- nevruz gunu- koji se u Osmanskoj ca-
revini tradicionalno obiljeava.
91
svijeta, napredovao je sa islamskom vojskom koja je ila otraga,
i konjanicima su odredi bili poredani poput crnih
brda. Dok se kretao, na blagoslovljenoj su mu glavi bila tri prekras-
na pera, blagoslovljeno tijelo mu je bilo u oklopu, izgledao je kao
omotan eljeznom tako da je svako ko ga je vidio molio
Boga i hvalio ga "Neka ti Uzvieni Allah pomogne!" U to
je mrski neprijatelj traiti izlaz. Rahmetli Bali-beg je u bli-
zini crkve Busu (Busu kilisesi), koja se nalazi na putu Bernevar,
skrenuo na desno i napredovao u podnoju brda prema
mjestu koje se zove A sretni islamski padiah, kad je
stigao na breuljak koji se zove Carski breuljak, a nalazi se na
polju siao je s konja, izaao na breuljak i sjeo na pri-
jestolje. Ja siromah sam u poletu tamo odlazio u lov
sa sokolovima prije hiljadite godine (1591-92.) i, Uzvieni Allah
zna, izlazio dva-tri puta na breuljak koji donosi mjesto gdje
se sultan molio Bogu. To je vrlo visoko mjesto i teko
se popeti na njega. Sada je pak na tom breuljku rahmetli Mir-i
alem Hasan-paa, dok je bio budimski beglerbeg, napravio jednu
malu vilu od drveta, a u blizini iskopao bunar. Ovaj breuljak je
neto vii od polja u okolici. Kako vrijeme prolazi i svijet se mije-
nja, ovdje to lahko opaamo!
Sluao sam iz usta rahmetli Ali-Dede, ejha sigetvarskog turbe-
ta, koji je bez ikakve sumnje evlija i keramet sahibija koji
ima nadnaravne osobine i da je u to vrijeme rahmetli Ibrahim-
-paa smjestio odrede svoje rumelijske vojske na njihova mjesta,
sam u pripravnosti doao kod sretnog padiaha koji je izdao nared-
bu da se pozovu krajiki begovi i da se formira obavjetajni centar.
Poslani su komandantima da bi se odazvali na poziv. Prije
svih je stigao bosanski beglerbeg Husrev-beg pa mu je
da se popne na breuljak. Ibrahim-paa je, zajedno sa ostalim ve-
zirima, u prisustvu sretnog padiaha stajao na nogama i ovako se
oglasio Husrev-begu:"Vi ste krajiki begovi, na sretni padiah
vas eli upoznati. Eto ovo je polje, a od neprijatelja jo
nema ni traga. ta bi se moglo
Husrev-beg ovako odgovori:
"Sretni padiahu, mi se posavjetovati sa iskusnim starcima
koji poznaju krajine, po naem miljenju, mi ovdje nemamo ta ra-
92
diti. Ako izdate mi razgovarati i donijeti sretnom
padiahu odgovor."
Na to sretni padiah naredi:
"Dovedite ljude koje vi poznajete!" Rahmetli Husrev-beg sa
mjesta gdje se nalazio povika:
"Brzo dolazite Koda Alajbeg, Kara Osman, Mehmed Subaa,
Adil Tavica i Balaban ceri baa, sretni padiah je naredio."
Za tren oka ukaza se junak po imenu Adil Tavica
93
.
Bio je to starac s orujem na kacigom na glavi, posivje-
lim vunenim ali brkovi koji su mu izvirivali ispod kacige
bili su kao strijela uperena na neprijatelja. Kad je Husrev-beg re-
kao Adile Tavica, sretni padiah je naredio da se upoznate",
on na to: "Zar ovdje ima ikakva drugog upoznavanja, osim bitke?
Mene je Koda Elmas-bej poslao vama, su neprijateljski
odredi, nai (prethodnica) su raditi. vaa
zastava je u dubini, spasite vae odrede iz To odgovori
podbode konja i krenu put svoga odreda. Odmah za njim dojuri
glasnik Bali-bega: "Neprijatelji se pribliavaju, njihovi od-
redi napreduju iz klanca prema polju. Na brdima i breuljcima vide
se neprijateljski bajraci. Izgleda da su oni koji se vide na vrhovima
breuljaka raja pjeaci, poredali su se u grupama, s nadom da po-
hvataju i poveu islamske borce uetima, bukagijama i lancima
koji su im u rukama."
Rahmetli padiah nakon odlaska Adila Tavice (Tuce) i usplahire-
nog Bali-begovog glasnika, odmah s brda, uzjaha konja, odredi
da ga od opasnosti i naredi im da dre jednu pristojnu
razdaljinu od opasnosti njihovih jedinica. Rahmetli Ibrahim-paa
sa pet do deset ljudi iao je iza sretnog padiaha na
mjesto gdje se zaustavila vojska. Ba u to vrijeme komandanti su
razvili svoje bajrake i vodili svoje vojnike u boj. Padiah,
gazija i mudahid podigavi ruke ispod svakog bajraka "Ej
Allahu, snaga i samo Tebi pripadaju, o Allahu, Ti si gospodar
i pobjednik, Ti si zatitnik, nemoj pokolebati jednu slabu skupinu
Muhammedovih sljedbenika, nemoj obradovati toliko snanog i
93
Prema prvom izdanju, (1861.) tampanom arapskim slovima ovo se ime moe
i Tuce
93
neprijatelja". Na ovo mu suze potekoe i glasno zaplaka,
a islamska vojska kad ovo vidje, sjaha s konja kao da je koje
pada u jesen, s licima i na zemlji, iz dubine due su plakali
da onima koji su to vidjeli nije ostajalo nikakve sumnje da su oni
spremni dobrovoljno dati svoje ivote. Na ustima svakoga se po-
navljao stih "Kakva je vrijednost ivota ako ga na putu
Veliki vezir Ibrahim-paa je mnogo govorio vojsci, svojim dru-
govima je nadugo i iroko govorio o raznim poklonima i blagoda-
tima sretnog sultana. bezbrojna toliko je uvjerljivo
govorio da su svi prestali mrmljati i bili spremni to prije dati i-
vot bez ikakvog kolebanja. Eto nakon tolikih bodrenja, milovanja,
vjerskih sugestija i dova (molitvi) Ibrahim-paa, svojim
putokazom bajir-dovu (blagoslov) sretnog padiaha, krenu sa svo-
jim osobnim odredom naprijed. Doao je pod bajrake pa-
diaha i sultana i stao na mjestu kao stoer svijeta. Jasna naredba
koja je izdana i vojne postrojbe od kojih nebo podrhtava su
se na neprijatelja kao vremenska nepogoda s neba i iznenadna bu-
jica. Sve je uzavrelo od buke talambasa i bubnjeva, zurni i svirala,
od glasa naja, ljudske vike, konjskog brzanja, lepranja bajraka.
Sve se zbilo, konj uz konja, uz sve se zalijepilo
jedno uz drugo da nije bilo da se odvoji.
polahko na ovaj ugledali su i
odrede. Dolazili su brzo kao crni oblak koga goni strani vjetar.
Na im je bio nevjernik koga su zvali Tomori Bali. Neki histo-
su ga zabiljeili kao popa, a neki kao viteza. Po znaku koji
je imao na glavi se ipak da je bio pop. svojim je nazi-
van komandantom. Prema njihovim vjerovanjima,
digao je ruke od ovoga svijeta i bio zanesenjak, to jest redovnik.
skupinu pod njegovom komandom nazivali su barat.
Eto na ovih bezvjernih prokletnika formiralo je jedan odred.
Svaki od njih je dolazio kao jedan iz stada krmaka koji idu na hranu.
Pred njima nije bilo nikakve prepreke. Odred velikog vezira, ne
se na zrna ispaljena iz puaka i topova, na ljudske i
konjske leeve ispred sebe, napredovao je ispred topova.
Najzad su upali u prazan prostor gdje se nalazio odred pjeadije.
To je koristilo svoj islamskoj vojsci, jer su, u vrijeme kad su se
jedni od drugih odvajali, odredi pod zastavom Bali-bega i bosanskog
94
sandakbega Husrev-bega slijedili jedni druge. Kako pie Denabi-
-efendi, tamo je poginulo pedeset nevjernika i
trinaest je zarobljeno, zarobljeno je i sto atora, sto ti-
i stoke.
Kad su prokletnici pogledali ispred sebe odrede sretnog padi-
aha, stajali su na mjestu ne svoje redove. Iza njih je
bilo nepregledno mnogo pozadinaca da ih ljudsko oko nije moglo
sagledati. Nevjernici su shvatili ta ih je snalo, htjeli su se vratiti
nazad i boriti se za svoju pozadinu koju su im uzeli islamski
borci. Rumelijski odredi su ih sa dvije strane opkolili da u jednom
nije ostalo ni traga od odreda. U to vrijeme je
glava nevjernika Tomori Bala i donesena pred sretnog
padiaha kao kraljeva glava. Odmah je nataknuta na koplje i pro-
nesena je kroz vojsku sa telal om ispred sebe. S druge strane je sam
kralj, su postupci bili loi, preao sa svojim odredom u napad
na anadolsku vojsku i naiao je na gazije su
odjednom zapucale iz puaka i komandanta i izabra-
ne vojnike odmah s duom rastavile. Kad su odredi iza njih vidjeli
ta ih je snalo, odmah su se dali u bijeg. S Bojom nepri-
jatelj je doivio potpun poraz. Kad je sunce zalazilo, na bojnom
polju nije ostao ni jedan prokletnik na nogama. Prokleti kralj, po-
se u bijegu s bojnog polja, stigao je do na kraju
polja koja se zove Kraljev most. Tu su se nevjernici koji su bjeali
jedan preko drugog toliko gurali da nije ostalo njima mjesta
kuda bi proao pas, a kamoli Oni koji su pristizali iz paza-
dine toliko su se zbili i zgusnuli da je nebrojeno mnogo nevjernika
stradalo u blatu. I kralj se s njima uguio i predao svoju duu De-
hennemskim zebanijama. Kad se sretni padiah vratio u Istanbul,
nevjernici su kraljevo truplo izvadili iz blata, odnijeli u Stolni Bio-
grad (Sekefehervar) i tamo ga pokopali pored drugih kraljeva.
Ba kad se bojno polje od nevjernika, stigao je akam pa
se trebalo na odmor. Glasnik je oglaavao da svako ostane
na mjestu na kome se nalazio. Bojom tako je estoka
kia pala da niko nije imao snage ni da trai ator.
Tako se na konja do jutra. Kad je svanulo vidjelo se
kako se nekoliko konja udaljava s bojnog polja, s kraja na kraj pu-
nog neprijateljskih leeva. Tu su postavljeni atori za padiaha i za
95
vojsku. Onda je pred sultanovim atorom postavljen ukraen pri-
jestol gdje su dolazili veziri, beglerbezi, komandanti i islamski
vojnici i pobjedu. Veliki vezir Ibrahim-paa je imao
poljubiti padiahove skute. Na glavu su mu postavili perjanicu i na
taj je da se razlikuje od drugih. Drugi veziri i ko-
mandanti su prema rangu dobivali kaftan i druge darove. Bubnjevi
su zabubnjali pa su na sve strane napisane fetihname (pove-
lje o pobjedi). Za carsku riznicu preuzeto je tristo komada i
manjih topova i drugih ratnih sredstava i opreme. Izala je i padi-
ahova naredba da se dovedu zarobljeni nevjernici. Odmah je do-
vedeno hiljade, ruku vezanih, a srca slomljenih nevjernika,
njih su uzeta za obavjetajce, a ostali su pogubljeni.
Ovaj konak je ispunjen i, zbog smrada leeva nesretnih
nevjernika, je da se dan ide dalje.
Istog dana sretni padiah sa uglednim ljudima pored sebe otiao
je da bojno polje. Kako sam sluao od rahmetli oca u vrijeme
moga rahmetli pradjeda Koda Alajbega u vojnih pohoda
upotrebljavali su se atori od crvene Ovaj znak je bio
vojskom tako da se razlikovao od sve vojske po ovom sim-
bolu. Kad je sretni sultan uzjahao konja sa zlatnim dizginima i
obiao bojno polje, vidio mrtve nevjernike je mjesto Dehennem,
se u svoj ator, proao je ispred crvenih atora koji su se
nalazili koraka ispred, je kako se zaustavlja
da pozdravi crvene atore Koda Alaj-bega. Naredio je Ibrahim-
-pai koji je bio pored njega: "Zovni Alaj-bega i pitaj ga ta biti?"
Nakon Ibrahim-painog oglaavanja, Koda Alaj-beg brzo
i pokaza ponizno odanost prema sretnom padiahu. Ibrahim-paa
zapita:
"Koda Alaj-bee, neka je hvala Uzvienom Allahu, na sretni
padiah je ovu borbu sretno i uspjeno ta bi sada trebao
sretni padiah?"
Ovaj u jednom neceremonijalnom stanju i na jedan oguski na-
ovako odgovori:
"Moj care, neka u krmkovom domu ne ostane ni dijete."
Sretni, pobjedonosni padiah lagahno se osmjehnu, njegovo bla-
goslovljeno lice pokaza radost i raspoloenje, spusti pregrt zlat-
nika Koda Alaj-begove bisage i nastavi put.
96
Istog dana izdana je dozvola akindijama i ostaloj vojsci da vre
upade pa se vojska razila na sve strane. Svaki dan je odlazilo po
pet-deset buljuka i isto toliko ih se u padiahovu vojsku.
Nije ostao nijedan grad, kasaba, selo ili posjed koji nije
Sam Uzvieni Allah zna broj koliko je islamska vojska zarobila pli-
jena i to: plavokosih ljepotica bez premca, lijepih i
i djece, srebrenih surahija i bardaka, srebrenih tepsija i
Ovaj rat je jedna od bitaka koje je imala islamska voj-
ska. Ne zna se da je i jednom padiahu do sada bilo neto
ovako. Iako ovom siromanom robu malih sposobnosti koji je rtvo-
vao ivot istraivanju povijesti nije da stekne velika
znanja, sve nae prirodne sposobnosti su prema polju hi-
storije. Iz historijskih knjiga koje sam istraivao saznao sam o
vojni i pobjeda islamskih padiaha. Savladati ovako brojne nevjerni-
ke, unititi njihove vladare, to je osobenost samo osmanskih sultana.
Uzvieni Allah, Gospodar svega stvorenog i onaj koji svime vlada
je osmanske sultane od drugih vladara odabranim i
nim. Kod tolikih vladara nikome nije bilo kao Gazi sultanu
Murad-hanu, poznatom kao Gazi Hudavendigar koji je ratovao na
Kosovu polju, sultanu Muradu ll koji je ratovao na Kosovu
i u Varni, Jildirim Bajezid-hanu Nikopoljska bitka, Ebulfethu sulta-
nu Mehmed-hanu rat protiv bosanskog kralja i Uzun Hasana
94
, rab-
metli sultanu Selimu ratovi protiv ah Ismaila
95
, Kansu Gavrija i
Tomanbaja
96
, rahmetli sultanu Sulejmanu rat o kome govo-
rimo, rahmetli sultanu Mehmedu, sinu sultana Murada rat za Egru,
nijedan od ovih ratova nije bio drugim vladarima. Veliki rato-
vi koje vidimo u historiji kao to su ratovi Melikaha


94
Uzun Hasan, Emiri Kebir Ebu'n-nasr Hasan bey je vladar iz dinastije
Bijelog ovna (Akkoyunlu). Formirao je veliku dravu koja je Is-
Anadoliju, Zapadni Iran i Sjeverni Irak. Umro je 882. (1477-78.).
95
Ismail ah b. ejh Hajdar b. ejh Dunejd b. ejh Ibrahim b. Hade Ali b.
ejh Musa b. ejh Safiyu'd-din Alevi, iranski je vladar iz safevidske dinastije.
U bici sa sultan Selimom i kod 920. (1514.) onje ranjen nakon
je iste godine i umro.
96
Vidi biljeku 85.
97
Melikah, Ebu'l-feth Delaluddin, i vladar koji je
vladao u Iranu. Naslijedio je oca Alp Arslana. Sa osamnaest godina je doao
97
vladara iz dinastije Danimendoglu Melika Mehmeda Gazija
98
,
egipatskog sultana Salahattina Jusufa
99
i jo toliko ratova koje su
vodili i pobijedili neprijatelje svakako su Ali ni oni ni
njihovi neprijatelji nisu imali vojske koliko je bilo na
polju. Samo je u vrijeme kad je sultan Jakub
100
, sin muvehhidin-
skog vladara Magreba Jusufa, preao Gibraltarski moreuz, panski
kralj Filip u ratu u Andaluziji imao 300.000 nevjernika to pjeaka,
to konjanika.
Kako pie Denabi-efendi
101
tamo je poginulo pedeset
nevjernika i trinaest je zarobljeno, zarobljeno je i sto
atora, sto i stoke, est konja.
Halifa Mu'tasim
102
je u bici kod Ma'muriye (Amorium) pobio ez-
deset hiljada nevjernika. Eto ako se ova bitka mjeri sa
bitkom, sam Uzvieni Allah zna, u bici je pobijeno i
zarobljeno dvjesto hiljada nevjernika, pa ako je i malo manje u
svakom ovo nije pretjeran broj. Na kraju, bitkama
koje su vodili muslimani, je ona u kojoj su u vrijeme hazreti Ebu
Bekira pobijedili Bizantiju. U vrijeme hazreti Omera je
Rustem ibn Ferahzad
103
, a kao plijen je bio sandak Gave
104
. Kada
je Sa'd b. Ebi Vekkas pobijedio Jezdiderda sa ezdeset hiljada
na vlast 465. (1072-73.), a umro je u Bagdadu 485. (1092-93.) u 38. godini
ivota, a pokopan je u Isfahanu, uz medresu koju je podigao.
98
Gazi Mehmed b. Ahmed Danimendli, drugi (od est) vladara iz dinastije Da-
nimendida. Prijestolnica im je bila u Sivasu. Ovaj Mehmed Danimendli je
poznat to je odnio veliku pobjedu nad krstaima koji su 518. (1124.) napali
Damask.
99
Salahuddin Jusuf Ej ubi, vladar Egipta, Sirije, Hidaza i Jemena, ejju-
bijske drave. Umro je u Damasku 589. (1193.) u 57. godini ivota.
100
J akub b. Jusuf b. 'Abdu'l-mumin, vladar iz muvehidinske dinastije koja
je vladala Marokom u dvanaestom Umro je 595. (l I 98-99.).
101
Emir Ebu Mehmed Mustafa b. el-Emir Hasan el-Kati, poznati pjesnik
i umro 999 (1590-91 ).
102
Mu'tasim bi'llah, Abu Ishak Muhammed b. Harun ar-Raid. Osmi halifa iz
dinastije Abbasija. Stupio na ha!ifat 218 (833), pobijedio bizantijskog impe-
ratora Teofila kod Amoriuma.
103
Brat i perzijskog vladara Jezdegirda iz dinastije Sasanida, pora-
en od arapskog Sa' d b. Vekkasa i pogubljen 15 (636) godine u
Kadisiji.
104
Mjesto gdje se nalazio dvorac ivanskih vladara.
98
vojnika, je dvorac Ejvan-i kisra
105
i kako tamo nije osta-
lo vie neprijatelja, nakon to je jedna petina plijena odvojena za
dravnu blagajnu i poslana hazreti Omeru koji se nalazio u Me-
dini, svakome je ostalo, osim dragocjenih stvari i nakita, po de-
set hiljada srebrnjaka. vrijednim stvarima koje su poslane
u bila je jedna halija tkana od svile, duga i iroka po
ezdeset arina, kad ju je halifa vidio, isjekao ju je i podijelio as-
habima. Hazreti Aliji je zapao jedan komad pedlja.
Ovo su prodavali po dvadeset hiljada O ratovima koje je po-
duzeo Amr ibn As za osvojenje Kaira i Aleksandrije, u vrijeme
hazreti Osmana te o onim blagoslovljenim ratovima u Perziji i
Africi nije potrebno govoriti. Nadati se da Uzvieni Allah
uskratiti svoju i liiti muslimanske sablje neprijatelj-
skih nesretnih glava, u znoja hazreti Pejgamberovog i njegove
porodice.
OSVOJENJE PRIJESTOLNICE
BUDIJ\1A I PETE
3- Zilhidde 932. (10.9.1526.) Nakon trodnevnog odmora na
i obavljanja neophodnih poslova, dana istog mje-
seca veliki vezir sa vojskom koju je za sebe odvojio, krenu i zako-
jedan konak dalje. dana sretni padiah sa brojnom
poput mrava islamskom vojskom zaputi se prema prijestolnici ne-
zemlje. Kad su stigli na konak- Kordar, dvije-tri
osobe nevjernika toga vremena dole su ponuditi Budima
i Pete milost. umjesnim "Oprost je zekat
pobjede", poklonio im je milost i dao uz njih ljude da ih odvedu u
Budim. 13. dana mjeseca zulhiddeta (20.9.1526.) Budimsko po-
lje je dolaskom islamske vojske izgledalo tako lijepo da bi mu i
nebo pozavidjelo, iz su izali mukarci i ene sa objeenim
o vrat sabljama i pali su na zemlju
i zamolili milost. U to vrijeme je pridavana velika panja discipli-
ni i nije se da iko nanese tetu imetku niti
da ko uznemirava stanovnitvo. dana padiah svijeta je
105
Dvorac iranskih vladara koji se nalazi u dananjem Iraku.
99
otiao u razgledanje Zaplijenio je kraljevu bogatu riznicu
i stvari visoke vrijednosti. Dvorovi i vile ukraene drvetom i abo-
nosovinom na bili su da ljube padiahove
noge. deset dana su ostali ovdje i priredili sjajne skupove i
proslave, i zabavne druine, i na saz
obilno su i jo brojnim drugim nagradama. Onda
se ilo u lovita nevjernog kralja. To je bilo jedno prostrano polje
koje je tako to je kamenim zidom u kome su se
nalazila polja, breuljci, doline i planine. Ovdje se zabavljalo
nebrojeno mnogo ivotinja. rajom i idovima
kojima je poklonjena sigurnost neki su na vlastitu elju sa
porodicama ukrcani na brodove i odselili u islamske zemlje. Mnogi
od ovih su se nastanili u blizini Jedikule. idovi su opet neki po-
slani u Solun a drugi u druge krajeve. stvarima koje su se
tamo nalazile, pobodene izvan vrata budimske nalazila su
se tri kipa od bronce kao tri djela. Po mom
miljenju je onaj bio spomenik jednom kralju koji je neka-
da bio vladar svim nevjernicima. Dva manja kipa napravljena na
isti bili su kipovi sinova koji su poslije ovog vladara doli
na kraljevski prijestol. Poto su ovi kipovi bili vrlo natovareni
su na i odvezeni u Istanbul da ih narod gleda. Svaki od njih je
postavljen na po jedan kameni pijedastal na Atmejdanu i narod je
bio ih.
O ovim kipovima su Figanijevi stihovi na perzijskom
koji
"U hram svijeta dola su dva Ibrahima
jedan koji rui idole, drugi koji ih podie".
Ovi stihovi su bili povod za pogubljenje pjesnika. Osim statua
u Istanbul su donesena dva vrlo velika i lijepa
od zlata. Sada su postavljeni s desne i lijeve strane mihraba damije
Ajasofije i na njima su napisani kronogrami.
Desetog dana zavrena je izgradnja mosta preko rijeke pa se
prelo na petansku obalu. Poljane oko grada potpuno su ugaene
stokom vojske. U Budimu su osim kraljevog dvora
sve ostale zgrade spaljene. Sav grad je bio jedno zgarite.
100
OSVOJENJE SEGEDINSKE
Muharrem 933- (ro.II.1526.). S ovoga konaka je veliki vezir sa voj-
skom koja je data pod njegovu komandu krenuo prema Segedinu.
Organizirani pod njegovom komandom, u nadi da op-
plijen ove nastojali su, koliko god su to mogli, da
ne zaostaju. Ali smederevske gazije pod komandom Bali-
-bega stigle su ranije u Segedin i pokupile su plijena. I kad
su stigli vojnici Ibrahim-pae ta god su mogli su.
Onda su neke gazije prele rijeku Tisu i i porobile taj
kraj.
OSVOJENJE TITEL
24. ZULHIDZDZE 932. (1.10.1526).
Nakon osvojenja i Segedina, vojska pod komandom veli-
kog vezira krenula je prema Titel. Ali nevjernici koji su
bili u njoj prepali su se padiahovog ugleda i slave i pobjegli pre-
ko rijeke Tise, stoga je okolina spomenute sela i
i poharana. Nakon to se tamonjim nevjernicima
nanesene razne tete, stiglo se prije sretnog padiaha preko puta
Varadina, tu se prilo poslovima oko podizanja mosta.
OSVOJENJE GRADA I CRKVE
Nakon to je veliki vezir krenuo u osvojenje Segedina, pobjed-
padiah se uputio dunavskim obalama. Kad je stigao u grad
tamonjeg stanovnitva se razbjeala, neki su se sa bla-
gom i porodicama sklonili u veliku gradsku crkvu. Islamski borci su
s dosta truda zauzeli crkvu i doli do veoma mnogo plijena.
tim, u ovom sukobu je bilo mnogo muslimana ehida.
RAT BOSANSKOG SANDZAKBEGA HUSREV-BEGA
Godina 932. (1526.). Jedan bezbonik po imenu i naro-
jedan izdajnik po imenu Nator Ipan napali su komoru i
pozadinu islamske bosanske vojske Husrev-bega, uhvatili i pogu-
101
bili mnogo ljudi i time izazvali smutnju. Na ovo je Husrev-beg po-
stavio zasjedu i uhvatio ih kad su bili nepaljivi. Kao posljedica nje-
gove klopke nije se mogao spasiti nijedan svi su
a on je dobio blagoslov padiaha svijeta i kao nagradu teki kaftan.
OSVOJENJE MADALINA I PLIJEN TAMO UZET
U blizini i Varadina, oko Dunava, na nevjernika pre-
sjekli su hendeke na i barovitom mjestu, utvrdili se
bezbrojne zarobljenike i mnogo imetka. Kad se ovo sazna-
lo, islamska vojska je udarila na njih. To je bila tako estoka borba
prsa u prsa da nije takva ni prilikom osvajanja dobro utvr-
su padiahov aga i lav na bojnom
polju uda-aga, samsundibaa, i mnogo pjeadijskih
komandanata-gazija u ovom ratu - popili ehitski erbet. Ni nakon
osvojenja, pakleni nevjernici se nisu povukli iz borbe do smrti za
porodice i imetak, ne se na vlastite ivote. Ipak, uzeto je
toliko blaga da nema broja ni Plijen koji je islamska vojska
uzela u ovom ratu, do sada je bio u ovom pohodu. Svi su
bacali i opremu osim one koja je bila neophodna i natova-
rili se zlatom, srebrom i skupocjenim tkaninama. Nema nikakve
sumnje da je broj zarobljenika koje su gonili ispred sebe kao stado
ovaca bio dvostruko od broja islamske vojske.
POVRATAK PADIAHA U PRIJESTOLNICU
Ista godina. ovaj put krajem zulhiddeta (7.10.1526.) do-
lo se do mjesta preko puta Varadina i se prelaziti preko
mosta na drugu obalu. Ovaj konak je uzvieni sretni padiah preao
preko mosta muharrema (10.10.1526.) i petog dana stigao u
Beograd, a dvadesetdrugog dana prispio u Edrenu. Osmog dana
mjeseca s afera (24.11.1526.) sretno i uspjeno je prispio u IstanbuL
102
Kron o gram
Car vremena i vladar Ruma, Sulejman
Mnogu vojsku povede i uniti nevjernike
Prijestolnicu uze, pisar sudbine je Bog
Njegov datum napisa: "Pobijedi kralja i osvoji Budim".
uzorak padiahovog bera ta
Ovaj blagoslovljeni berat izdat mom pradjedu rahmetli Davud-
-begu, preko mojih predaka predavan iz ruke u ruku, stigao je
meni, ovom siromahu. S ciljem da se shvati ustrojstvo i zakoni
toga vremena, ispisujem ga u ovu knjigu. Molim da bude povod
da se po dobru spominje:
"Odredba uzvienog padiahovog berata koja s Bojom
sjajnom tugrom je Sada je padiahova naredba i
potpuno jasna odredba da se Davudu, koji zauzima istaknuto mjesto
sebi ravnim, zamijeni timar koji uiva u bosanskom sandaku
sa Balijom a neki sa Ahmedom i Jusufom ove, de-
vetsto druge godine (30.4.1497.) i da se ovi njegovi posjedi ujedine
i time zeamet naraste na pedeset Slaem se i smatram
umjesnom preporuku beglerbega i velikog rumelijskog
beglerbega J akub-pae. Na osnovu toga
Selo Reek
77
na svaku 4
udovica 2
djece ll
neoenjenih 14
porez na prihod (bennak) lO
Ukupno 6538
Selo Berletkane
87
neoenjenih 13
batina 2
udovica 4
l
neoenjenih 6
benn ak 2
Ukupno 15814
Selo Gornja Vidanica
61
neoenjenih ll
103
batine 2
udovice 9
djece 8
benn ak 6
fi 4
Ukupno 855
Selo
2
batina 2
udovica 2
benn ak 4
Ukupno 8732
m ezra 2
njiva l
ir 45
Osim zamjene onoga to je dodano Jusufu i Ahmedu neka se
ovaj timar uzme i da spomenutom Davud-begu. Spomenutim su
data sela i timar koji je preostao to je svojom voljom ostavio
Davud-beg. Neka Davud-beg koristi zeamet ovog sela.
27. dana mjeseca abana.
Selo Kostan Makagri Selo Barak vezano za spomenuto
Ukupno 50000
prihod 2214
prihod koji ostaje izvan deftera 2225
Pet dijelova prihoda ova dva sela bilo je upisano na mene. Nare-
da od ovoga vremena, u skladu sa timar-defterom, bude vlas-
nik ovih mjesta kao nadoknada za razne slube i trud vrijedan po-
hvale. Od sada ni od koga i ni iz kojih razloga neka se ne
da ostvari svoja prava i neka ga svako, veliko i malo, uvaava kao
subau i ukazuje mu potovanje. Neka ga se slua u njegovim po-
slovima subae i neka se ne udaljava od njegove Neka se
ovo zna. Devetsto pedeset druge godine, dvanaestog demazijela-
hira, napisano u Istanbulu."
104
Sin spomenutog, a moj djed, bosanski alajbeg Dafer-beg dobio
je berat je isti. Taj berat izdat u vrijeme Dellak
Mustafa-pae nalazi se u mom posjedu. Razlog pisanja ovog bera-
ta je taj to su ova sela u okolini Trgovita ostala prazna nakon to
je odavde premjeten na drugo mjesto Ali-beg sin Vejsilov pa je
padiahovom naredbom, iz visokog carskog boravita, dato
sinu Davud-bega kao timar od 4986 To je
odredba cara, koji pravi hlad na zemlji, da ovako u timar-defter
i da to niko i ni pod kakvim okolnostima ne ometa. Napisano u
Edreni.
Selo !ranik koje pripada kadiluku Bergoste
10
neoenjenih 4
udovica 3
Ukupno 3159
Selo Dibes koje pripada istom kadiluku
19
neoenjenih 2
udovica l
Ukupno 1823
Zbir 4982
Na ovom beratu ima beglerbegov znak, a nema iga. I
ovo je prijepis berata rahmetli Dafer-bega:
"Odredba sa carskom tugrom kojom se provodi
uzvienog i sultana je Dafer koji je sada u
posjedu padiahovog fermana, na svom zeametu kojim
upravlja u okolini u bosanskom sandaku, poto je tra-
io da se upie u novi defter, berat je obnovljen i, u skladu s ci-
jenjenom preporukom mog vezira Sinan-pae, smatrao sam
umjesnim da se ubiljei. Naredio sam da se na taj upie
osam sela to ukupno iznosi 14315 Onome ko je u posje-
du ovakvog timara glavna je dunost biti vojnik. Neka se vlada
u skladu s odredbama timar deftera. Neka sve stanovnitvo toga
105
mjesta, malo i veliko, zna da je on subaa i neka mu ukazuju
potrebno potovanje, a on neka obavlja poslove slube i neka
mu se niko ne mijea u posao i da ga ne Neka se ovo
zna i neka se osloni na znak. Napisano u Edreni."
Prema tome ovo je primjer jednog berata od deset hiljada
0 IZUMIMA TAMPE I CRNOG BARUTA
Oni koji budu gledali ovu nau knjigu neka znaju i to da sam
turskih historija naeg vremena koje su mi dole
do ruku. Bio sam, znatieljan da saznam kako su nevjer-
nici u svojim povijestima opisali uspjene ratove rahmetli padiaha.
Kako u naem ima mnogo obrazovanih sam
o nekim vojnama rahmetli padiaha i sam ih preveo na turski.
Dolje navesti prijevod o ratu od ovih. kako
o ovim postoje razlike u opisima nevjernika i pretjeri-
vanja zbog kojih ih ne mogu koristiti za na posao, nisu sve ovdje
neodgojeni nevjernici kau da u njihovim djelima
nema pretjerivanja i da pisati o koji se nisu zbili.
Ali ja sam i neka pretjerivanja i smatram da su ten-
denciozno ili iz nepoznavanja. Za ovo navode dokaz to pisac koji
ima namjeru da pie knjigu moraju dati na potpis ljudima
ali i (neznalicama) a poslije toga je daje u tampu.
tampa onoliko primjeraka koliko misli da se moe prodati. Ako
je pisac pohlepan i kasnije eli prihod tiskar ga u tome ne spre-
Na taj pisac koji tiska knjigu sa najmanjim trokom,
prema interesu koji se ukae u svakom gradu ili pokrajini ide ta-
monjim trgovcima i prodaje onoliko koliko oni trae. Na taj
onoliko koliko uloi truda i pokae znanja.
Nevjernici su izdali zakon za pisanja i tiskanja
knjiga. Naprimjer, ako jedan tampar tampa knjigu bez dozvole,
pravo je da bude pogubljen. Oni koji potpisuju knjigu, ako vide da
u knjizi ima lai, pretjerivanja ili stvari suprotnih njihovoj vjeri,
potpis. Kau da knjiga koja nije potpisana ne vrijedi i da
se ne moe prodavati. Njihove tvrdnje su na mjestu, samo kad bi
bile istinite.
106
0 TOME KAKO SU NEVJERNICI IZUMILI TAMPU
proizvodnja knjiga tampanjem je
zapravo to je poseban izum. Piu da je tisak izumio jedan vrlo
pametan po imenu Ivan Gutenberg u gradu Majncu, 1440.
godine po Isa pejgambera. Od tada je do naeg vremena
prolo dvjesto godina. Nevjernici sve svoje knjige tiskaju. Ako se
eli jedna knjiga tiskati najprije se sva njezina slova poredaju to
je teko isto kao i rukom pisati knjigu. Ali poslije, postoji
nost, ako se eli, na primjer hiljadu knjiga u kratkom vremenu tam-
pati. Ovih hiljadu primjeraka je lake tampati nego jedan primje-
rak rukom ispisati.
PRVA UPOTREBA CRNOG BARUTA
Zapisano je da je i barut izumio jedan od maj-
stora, vrlo pametan po imenu Bertolo, 1370. godine. Od
tada do danas prolo je dvjesto sedamdeset godina. Spo-
menuti izumitelj bio je "Barat", to jest kao to kod nas muslimana
postoje "drutvo svjetlosti" nurdije koje predstavlja ljude koji su
se zbog svojih neprimjerenih vjerovanja izvan morala i zakona
proglasili "drutvom svjetlosti", tako isto i kod nevjernika postoje
inkriminirani "barati". Eto, spomenuti Berto lo bio je jedan od
ovakvih, ali on je digao i ruke i noge od ovoga svijeta i kao vrlo
inteligentan bio je suverena osoba u mnogim vjetinama sta-
rih znanja. Kralj toga vremena, na sve ovo mu se obrati: "Ti ima
sposobnost vrijednu potovanja, a izumio si takvo neto to liiti
sigurnosti i mira svijet", na ovo se naljuti i u bijesu ga usmrti.
Tako je o njemu zapisano.
PRIJEVOD IZ POVIJESTI
O BICI
Godine 1503. po Isa pejgambera na svijet je doao kralj
Lajo. On je sin kralja Lasla.
Majka mu Ana Gason, kralja Galske zemlje, umrla je
pri kralj je postao kraljem sa nepune dvije
107
godine, a sa godine postao je i kralj Kao i otac mu
bio je junak umilne i njene prirode. Ali zbog toga to je imao loe
odgajatelje bio je nemaran u upravljanju dravom. Bio je sklon
zabavi, igri i lovu. Stoga ga narod nije volio kao ni
oca mu. Erdeljski vojvoda Sapolaj Jano u svemu je vladao. je
jednom u narodu skupio vojsku i pokuao kralja skinuti s prije-
stolja. Ali bio je i zbog toga se njegovo neprijateljstvo i

Dok je bilo ovakvo stanje, godine 1526. kad je kralj uao u
godinu, turski car sultan Sulejman je krenuo sa
velikom vojskom na zemlju. Tada je dunost "Batora
Epana" bila na erdeljskom vojvodi. Bator Epan ili Batari Itvan
se kae za koji obnaa dunost glavnog upravitelja zemlje.
A spomenuti Sapolaj Jano je bio temivarski epan (upravitelj).
U ruci Sapolaja Janoa bio je i Ferenc I i kruna.
Komari-beg (ban) je bio irek (biskup) grada preko puta
Pake. Irek je pop koji se nalazi na jedan ili dva stupnja niem ran-
gu od pape. Sve zemlje su bile pod njegovom upravom.
On sam je bio vrlo hrabar junak i vie puta je ratovao protiv mu-
slimana. Najzad, iz nekog razloga se povukao sa biskupskog mjes-
ta, digao ruke od ovog svijeta i zaredio se kao "barat'' (redovnik).
Ali kad su Turci uzeli Donji Beograd, na insistiranje kralja i naroda
koji su govorili da jedan takav ne treba da sjedi u
ponovo je postavljen za biskupa i glavnog komandanta svih
oblasti. Vie puta je pisao kralju Lajou
ga da dolazi turski car. Kako nije bilo rezultata sam je doao u
Budim i sve je objasnio kralju s njim licem u lice. Na
ovo se kralj veoma zbunio i nije znao kako bi postupio. Najzad,
sazvano je savjetovanje na Jurjevdan i se planirati ta treba
uraditi u to vrijeme. Prema odluci donesenoj na zboru, svi
ski velikai sa potpuno opremljenom vojskom, svi nemei, tj. nao-
ruane skupine kneeva sa beratima, sve skupine formirane od
kmetova, okupit se u Talga drugog dana mjeseca srpnja
i suprotstavit se Turcima. Poslana su pisma papi, Austrijancima
i u lesku i Moravsku, caru, francuskom kralju i
ljudima svih drava ih za Kralj je pozivao da se pri-
u za spas vjere i da se ne ostave sami on i
108
narod u ovom bolu i Ali niti je ko elio niti je doao u

Velikai iz kraljeve okolice koji nisu vrijedili za posao oslabili
su dravnu blagajnu. Ne naavi druge da do
novca, kralj Lajo je bio prisiljen posegnuti za crkvenom imovinom.
Dvojica ljudi: Mahadi Laslo i Gorandi Miklo bili su zadueni za
kovanje novca. je da oni isplatiti one koji idu u rat. Za-
dueni su ljudi da skupljaju novac iz raznih izvora: od Cigana, od
erdeljskih posjednika, od idova. Dok su se pregledali ovi prispjeli
prihodi dola su pisma erdeljskog vojvode i Tomori Balija. U pis-
mima su izvjetavali da se turski sultan pribliio Beogradu. Na
ovo je kralj u pismu koje je poslao erdeljskom vojvodi naredio da
skupi svu erdeljsku vojsku, krene iz Temivara i udari Turcima s
Vlaki vojvoda je pak zaduen da sa svojom vojskom ide u
Trakiju u Bugarskoj i da sve redom rui, pali i Tako Turci
biti prisiljeni da tamo ostanu, a ako pak neka je barem nji-
hova zemlja poharana i Ali dok su se pripreme oba-
vile vrijeme je odmicalo i u svemu se zakasnilo. Sva planiranja
koja su napravljena na savjetovanju nisu dala nikakav efikasan re-
zultat. Turci su opet, u to vrijeme, pobjedom za pobjedom napre-
dovali. Dola je vijest da su preli rijeku Savu i tukli Varadin.
Uvidjevi da iz drugih zemalja i da
velikai izbjegavati da se odazovu pozivu na rat, kralj je uvidio da
morati skupiti sve raspoloive snage i suprotstaviti se neprijatelju.
Tako je dvadeset dana mjeseca lipnja krenuo iz Budima i
korak po korak napredovao uz obalu Dunava. Sa sobom je imao
snage koje su brojale svega tri hiljade ljudi. Slao je glasnika za glas-
nikom da Sapolaj Jano sa erdeljskom vojskom i da im se pri-
Kralju se najprije Batori Andra sa neto vojske.
U to vrijeme stie opet jedna loa vijest. Saznade se da Turci
opsjedaju varadinsku i U to vrijeme Tomori Bali je
preao Dunav sa dvije konjanika i pjeaka, pjeaka i
neto konjanika je postavio u i sa jednom flotom na
Dunavu je krenuo na Turke. Ali njih je tamo u odnosu na Turke
bilo vrlo malo. Dok je kralj jo bio na Dunavu mu se
gradska, tj. mjesna vojska. Zatim je doao i Spolaji Korok sa trista
konjanika a sa sobom je doveo i hiljadu dvjesta pjeaka. Druine
109
koje je poslao papa od hiljade pjeaka i i petsto vojnika
iz Poljske bile su izvrsna vojska, a komandant Egera i komandant
V arada su doli sa svojim vojskama. Njihov komandant je bio pop
na nioj razini od biskupa. Tada se saznalo da su Turci sruili Ilok.
Kralj se svaki dan savjetovao sa komandantima ih da li da
se ide naprijed i dokle. to god je bilo na Dunavu sve su
bile u turskim rukama. Svi su se komandanti sloili da se dri rije-
ka Drava i da se Turcima ne dozvoli da idu naprijed. Na to je kralj
zaduio Natora !pana za ovaj posao. A ovaj, usprkos tomu to je
bio malo bolestan, odmah prihvati dunost i krene, ali vojska koja
je stavljena pod njegovu komandu nije ga slijedila, jer prema za-
konima oni se nisu smjeli odvajati od kraljeve zastave.
Dok su se bavili ovim poslovima i Drava je izgubljena. Kralj se
veoma oalostio i zabrinuo nad ovim stanjem. Na sve ovo
"Vi da moja glava ode, a da vae ostanu u ivotu, jer ne e-
lite da idete na neprijatelja. Ali, ja idem i s Bojom ja sam
nosim svoju glavu. Gospode, samo Ti zna moje stanje i kako
se ovo sve zavriti."
dana kralj je krenuo iz Tolne i doao do Seksara, a
odavde je okrenuo na zapad i tamo je postavio dva komandanta
Tomori Balija i Spolaji Koroka. Oni su otili na polje.
Cilj im je bio drati to polje. Tada je doao budimski kapetan
Mihalj i obavijestio da je turski sultan s vojskom preao rijeku
Dravu. Kralj, svi velikai i vojska zapali su u veliku brigu. Odmah
je formirana savjetodavna skuptina. Ustvari, jo nije doao erdelj-
ski vojvoda niti je prispjela hrvatska vojska. Nisu dole ni
vane snage za iz Austrije i U razgovorima je Tomori
Bali rekao: "Borimo se s Turcima, ako je turske vojske mnogo,
malo je njima onih koji su vjeti Svi komandanti i
vojska su ovo miljenje smatrali ispravnim i donesena je u tom
pravcu odluka. varadski komandant Perenj Ferenc mislio
je On je govorio: "Vidim, elite se s Turcima, ali do
sada je od turskog poginulo samo deset a sada
ih biti dvadeset Odmah poalji Bodari Itvana papi neka
upie u spisak poginulih ovih dvadeset ljudi". Uistinu, kralj
tada nije ni imao vie od dvadeset vojnika. Istog dana iz Bu-
dima su dopremili prije nekoliko godina pripremljeni top, barut
110
i druge ratne potrebe, tada je dolo i dvjesto pjeaka, a stigli su i
Tomori Bali na pet hiljada vojnika, hrvatski ban na
postrojbe od tri ljudi i mnogo dravnih velikaa.
Kraljevoj vojsci se sedamsto konjanika i Dil Itvan sa
trista konjanika. Doao je s vojskom i ostrogonski biskup, a sa so-
bom je donio i nekoliko dukata. Prispjeli su i Jano
sa dvije vojnika i komandant na svoje vojske.
Svi su bili naoruani strijelama i naoruanjem. Doli su
u jednom danu. Dvadeset devetog kolovoza izbili su na
polje i formirati borbene poloaje. je i turska vojska.
Nator Ipan je zajedno s kraljem obiao tabore i odrede. Nator
Ipan je prstom pokazivao vojsci kralja "On se pripre-
mio za rat za drave i on ustrajati na tom putu do smrti."
Kralj je ohrabrivao vojsku i davao joj nadu ih
za bitku. Dok su se oni time bavili, turska vojska se pribliila. Sa
dvije strane su se bubnjevi i zvona. U njihovoj pozadini pristi-
zali su odredi jedan za drugim. U prvom naletu turska vojska je iz-
drala, a naa vojska je dola njima za ih i toliko
je napredovala da su se Turci, doavi svojim topovima, oslonili
na njih. Upravo tada su svi topovi odjednom zagrmjeli, a bilo ih je
vie od tristo. Od topovske vatre je mnogo nae vojske izginulo.
Zbog toga je nae desno krilo stradalo i vojska je bjeati.
Nae jedinice u sredini su se hrabro nastavile boriti. su napre-
dovale do jedinica. Ali su kao jedan otvorili
vatru i pobili bezbroj naih vojnika. Na ovo se
vojska razbila i otpor se Kad je ovo vidjela
turska konjica navalila je na njih. Na jedan estoki napad turskih
odreda koji su doli s krila mnogi su nai vojnici stradali. Turci su
sve do Crne rijeke gonili i tukli su se pomijeali
sa i svi su zajedno doli do obale rijeke. su sko-
naprijed u rijeku i preplivavi vodu izali na drugu obalu. Iz
pozadine je i kralj preao rijeku, ali kad se penjao uz obalu konju
se poklizne noga, on sam pade i otkotrlja se u vodu i zajedno sa
konjem i orujem potonu u vodu i ugui se. Kasnije su mu tu pro-
nali truplo. Tomori Bali je poginuo u borbi. Glavu su mu
odnijeli turskom caru, kasnije su je natakli na koplje i s njom pro-
lazili vojske.
lli
dan sve zarobljene su doveli pred sultana i odsjekli im
glave. Hiljadu petsto konjanika i pjeaka samo je tamo
Od onih koji su pali u ropstvo samo je serdar Ibrahim-paa ostavio
u ivotu Herceg Nikolu Poljaka, Janoa, Kara-Mihala, kra-
ljevog i Martina Barletanija da bi bili obavjetajci i da bi
od njih saznao pravo stanje u njihovim zemljama. Pred padiaho-
vim je pogubljeno mnogo velikaa koji su bjeali
iz boja. Od ovih se osamdesetorici znaju imena i ko su bili. Uku-
pan broj onih koji su se spasili je hiljade, petsto
nemea, tj. konjanika i pjeaka. Od pjeadijskih zapovjednika i ka-
petana mogle su se spasiti samo dvije osobe. Svi topovi su ostali
na bojnom polju, sav nebrojeni imetak i hrana vojnika dospjeli su
Turcima u ruke. Nakon boja Turci su tri dana upadali u
zemlje. Rezultat tamonjih teta, broj mrtvih i zarobljenih zna
samo Uzvieni Bog. Turci su potpuno razruili i spalili
okolicu Balatona i varo
Dok je bilo ovakvo stanje erdeljski vojvoda Sapolaj Jano je sa
svom svojom vojskom bio spreman u Segedinu. Izgleda da je
vao da nestati kralja Janoa i da on na njegovo mjesto.
On je tada doao padiahu i s njim razgovarao, napravio sporazum
i objesio sebi kai na vrat. je lo i zavretak mu
je lo." Ova treba biti poslovica za njega.
Kad je za ovu katastrofu ena mrtvog kralja Marija Itvan
izgubila se, pala u i pobjegla iz Budima u Poun (Bratislava).
Takav je strah i nemir zavladao cijelom zemljom da je narod bje-
ao dokle se god vidjelo, sve su ostale prazne. Napustili
su i Ostrogon i otili. je dopala u ruke jednog bijednog
hajduka N ak Banija i nekoliko razbojnika. Viegrad je bio u rukama
popova i redovnika. Kad je sultan doao u Budim, naao je
praznu i potpuno je spalio. Preao je na petansku stranu i poharao
obale Dunava s petanskog kraja na kraj i onda krenuo prema pri-
jestolnici. U zemlji je ostao samo dim i vatra.
MUSLIMANI OSVOJITI DO CRVENE JABUKE (KIZILELMA)
Neka se zna razlog ove izreke: narodom je kruila
Ako muslimani osvoje do Crvene jabuke (K1zllelma) tako i treba.
112
nije se znao izvor i povod ove izreke. nevjer-
povijesti o ratovanjima rahrnetli sultana Sulejman-hana
Gazije, srno na turski informaciju koju srno nali o ovoj
temi. Odbacili srno suvine koje o ovome govore i ovdje srno
donijeli samo saetak:
Kralj Matija
106
je bio svim kraljevima izvanredno jak i ozbi-
ljan i on osobno je bio sin komandanta koji je utvrdio kad je
sultan Fatih Mehmed-han opsjedao Beograd. Eto ovaj kralj Matija
je otjerao Polj ake iz svoje zemlje i kad je doao u Budim traio je
da u njegove ruke oni koji su protiv njega u okolini Budima.
Pozvao je gospodara Ostro gona, biskupa Janoa pod izlikom da pre-
govaraju, a poto ovaj nije imao sigurnosti, poslao mu je garantno
pismo. Biskup je znao da je ovaj vrlo lukava osoba i da ni za kralja
Janoa nema sigurnosti, ali se bez ikakva razloga odazvao i doao.
Kralj nije imao hrabrosti da pogubi biskupa, ali ga je uzeo pod pri-
smotru, navodno da ne izazove neku smutnju. Biskup je umro od
tuge zbog postupka provedenog prema njemu. Njegovu smrt je oalio
narod jer je on bio dobar On je sagradio ostro-
gonske dvore, napravio je od mermera vrlo lijepo
ki koridore, sofe, prozore, vrlo svodove, krovove
i vile. Na jednom zidu u unutranjosti dvora dao je da se naslikaju
slike kraljeva zemlje Sitije koja je kao umjesto gdje je
stigao narod. Na istom mjestu je dao da se naslikaju zadiv-
ukrasi u raznim crteima i bojama koji sluiti kao pouka.
Na nekoliko vitraa dao je da se naslikaju slike budimskih kraljeva, a
ovdje su stavljeni znakovi nebeskih zvijezda i stvari koje
slue kao simboli u knjigama starih filozofa. Cilj mu je bio da se
pokae kao znalac na ovom polju i da objasni onima koji ele stvari
koje biti u tim krajevima. Na jednoj slici na prvom
prozoru bio je na prijestolju koji je spavao sa oba zatvorena
oka. Smisao ovoga je da se kralj koji poslije kralja Matijaa
zanimati za dravne poslove i da biti koji je
106
Matija Korvin (Cluy, 1440.- 1490.), ugarsko-hrvatski kralj od 1458.
godine, sin je Janoa (Janko) Hunjadija. Najprije se borio protiv Turaka,
a onda se okrenuo Zapadu, osvojio i tamo prenio svoju prijestolnicu
(1485.). .
bezbrian i koji se ne budi iz sna. Uistinu je kralj Laslo bio
takvog karaktera. On je bio potpuno neznalica o svakodnevnim svjet-
skim stvarima. Naprimjer, ako bi mu doao glas da je neprijatelj
uzeo neko mjesto on bi rekao: kako se to tako dogodilo".
Nije bilo ni govora o tome kako neprijatelja istjerati, kako poslati
vojsku da se neto takvo.
I na drugom vitrau je bila slika jednog kralja. Pod nogama ovog
gorjela je vatra a na ovoj vatri su se na ranjevima pekli ljudi. S
ovim se htjelo simbolizirati bolno stanje jadnog kralja Lajoa. On je
bio kralj blage naravi, sklon i zabavi. U ustima naroda je kruila
da u njegovo vrijeme biti bitka.
Na vitrau nalazila se slika dva gola koji pod no-
gama kotrljaju kraljevu krunu. Ova je slika simbolizirala da dva
kralja biti neprijatelji i dugo ratovati i potroiti sav
imetak i posjede i na kraju ostati goli. Zbilja je ovako isto bilo.
Kralj Jano, koji se borio protiv rahmetli sultana Sulejman-hana Ga-
zije i austrijski kralj Ferdinand toliko su se borili oko kru-
ne da su oba ostala gola.
Na vitrau bila je slika lova. Lav lei na mjestu i rei.
kandama prednjih nogu dri krunu omotanu sarukom. Ovo bi
trebalo da turski sultan uzeti zemlje kralja i pri-
svojiti njegovu krunu, jer ovaj prozor je posljednji oslikani i na dru-
gim prozorima nema ni slika ni teksta. Svima je znano da je ovako
bilo ili biti. Jer je nekoliko godina kako su iz njegovih ruku
otili kraljevska prijestolnica Budim i Stolni Biograd gdje je kralj
krunisan. Sin kralja Janoa, vladar pokrajine Erdelj je stoga izabrao
Poun (Bratislavu) kao mjesto gdje biti okrunjen. Ali to je sada
sjena krune.
Neka se zna i to da u velikoj kaponskoj svake godine u
dan, i okolno stanovnitvo, veliko i malo, staro i
mlado napolje na poljanu i tamo na Crvenoj Kaponi i
popovi pjevaju jednu staru pjesmu. Kizi! Kapona (Crvena Kapona)
Kizilelma (Crvena jabuka). Postavljena je da bi bila znak kao
kamen. Sadraj pjesme koja se tamo pjevala je Turski
sultan sa svom svojom silom do ovog mjesta i tu treba da
umre po Bojoj naredbi. Treba se osloniti na Boga i neka turski car
114
ide prema gore i neka stigne do Kelna. Ni u jednoj pokra-
jini nije ostalo veselja jer je Kein tako dalek grad, toliko dalek da je
pao ispod povrine zemlje, on je u blizini mjesta na kome Rajna utje-
u more.
USTANAK KODA SDGLONOGLUA I ZDNNUNOGLUA
Godina 932. (1525-26.). Dok se sretni padiah, vjere, zajedno
sa svojom muslimanskom vojskom bavio haranjem,
paljenjem i ruenjem zemalja, razbojnici od Turkmena
Bozoka, su imena u naslovu spomenuta, najprije su ubili kadi-
ju Muslihuddina koji je bio tamo na slubi, zatim njegova tajni-
ka Mustafa-bega i sandakbega Mustafa-bega sina Ahmed-pae


Upali su u vilajet Sivas i tamo harali imetak i hranu
raje i ruiti i paliti.
Uzrok njihova ustanka ovako je opisan u Historiji rahmetli All-
-efendije:
"Za mezru u posjedu spomenutog Sugluna zapisali su porez od
dvjesta On je na sve pokuavao da mu se oprosti sto
i molio da samo sto ali to nisu htjeli Sulunoglu
je pak insistirao na svom traenju. Na kraju su slubeni-
ci uhvatili jednog Sulunogluovog posjekli mu dugu bradu
i ga. Kako nije molba i buntovnicu su
se okrenuli prevari. Eto zbog toga su se pobunili, se
povezali, one koji im se nisu pridruili pobili i njihovu
imovinu.
Bojom je u isti dan kad je lovac na neprijatelje pa-
diah krenuo u rat na kralja, karamanski beglerbeg
Hurrem-paa je krenuo na odmetnike. Hurrem-paa sin !skender-
-pae, bio je vrlo marljiv i veseo, koji je vjerovao u snagu
drave, ponosan i Samo je urio u ovom napadu. Obavijestio
je okolne begove i traio da mu se pridrue. Ali nije imao strplje-
nja koliko treba da njihov dolazak i prije vremena je krenuo
u napad. Zbog toga je on sam, sandakbeg Bostandi Ali-
107
Ovo se dogodilo 12. zulkade 932. (20.8.1526.). V. Danimend, II, 122-
-123.
115
beg, kajserijski kadija Behram-beg i mnogo posjednika timara i
zeameta ili poginulo ili palo u neprijateljske ruke.
Na sve ovo iznova je ustrojena sila protiv pobunjenika. Rume-
lij ski beglerbeg Husejin-paa sa svom vojskom Zulkadira, maraki
kadija Mahmud-beg, sin sandakbega Malatje Jularkisti !skender-
-bega koji je bio na dogovoru u Sivasu sa hiljadu ljudi poslan je da
motri pobunjenike. !skender-beg je napravio jedan plan po svojoj
volji. Najprije spahije postaviti zasjedu, a on se sa svojim
ljudima pribliiti pobunjenicima i pokuat ih namamiti u zasjedu.
se da su se njegovi ljudi za postavljanje zasjede bez
razloga prepali i pobjegli. !skender-beg o ovome nije bio obavije-
ten, pribliio se neprijatelju i napravio manevar da ih namami u
zasjedu. Ali u zasjedi nije niko ostao. U tom stanju vie od
stotine izabranih ljudi je tamo stradalo. Nakon ovog ru-
melijski beglerbeg Husejin-paa, ne posluavi savjet gospodara
Adane Piri-bega, krenu na spomenute odmetnike. S jedne strane
on, s druge Piri-paa tako su estoko navalili da se straniji napad
nije mogao ni zamisliti. Preko hiljadu neprijateljskih konjanika i
pjeaka je stradalo. Poglavar buntovnika, nesretnik po imenu Zunun
je tom prilikom podlegao. Zarobljene su sve njihove stvari, vrijed-
nost, veliki i mali atori. I pored toga oni nevjernici koji su mogli
skupili su se, estoko napali oko Husejin-pau i Piri-
-bega, razbili ili i rastjerali. Husejin-paa je ranjen doao u S ivas i
tamo umro. U to vrijeme beglerbeg Dijarbekira Husrev-paa razvio
je svoja krila kao soko i doao, i sa kurdskim junacima,
snanim poput Rustema, je tako navalio da su to odobravali i me-
leci na nebu. Tako se nijedan pobunjenik nije spasio, svi su bili
plijen muslimanske sablje. Kad je o svemu izvijeteno u Istanbul,
je da se svi vrate u svoja mjesta.
USTANAK I HVATANJE DOMUZOGLANA I BEJDEA
Demazyelevve/932. (13.2. - 14.3-1526.). Domuzoglan u oblasti Derendi
u sandaku Adana i Bejde u nahiji Ula u sandaku Tarsus, ukla-
odgovorne ljude, podigli su se sa petsto-esto odmetnika i
razvili zastavu i V alija Adane, ranije spomenuti
Piri-beg, sa svojim junacima zbrisao je s lica zemlje tijela ovih
ljudi.
116
USTANAK MUSTAFA-OGLU VELI-HALIFE
I NJEGOVO POGUBLJENJE
Godina 932. (1525-26.). Veli Halifa iz demata Karaisali, koji je
pripadao sandaku Adani, bio je poznat kao pripadnik rafiziluka
108
i
negiranja Bojeg jedinstva, predstavljao se kao "halifa" iranskog
aha i okupio oko sebe dosta loih osoba. On je na ovih kre-
nuo na grad Tarsus i napao tamonjeg sandakbega. Dolo je naj-
zad i do borbi u kasabi. Upravo u to vrijeme je stigao ranije
spomenuti sandakbeg, Piri-beg, ali nije uspio otvoriti neprija-
telju, jer je na obje strane bilo mnogo stradalih ljudi. Na kraju bun-
tovnici su stradali i svi su
POBUNA NESRETNOG KALENDEROGLUA
I NJEGOVO LIKVIDIRANJE
Godina 932. (1525-26.). Kalender je potomak Hadi Bekta Velija
109
tj. on je potomak Habib-efendije koji je pravi sin Hadi Bektaa
Velija kojeg mu je rodila Kadindik Ana. Po njihovim vjerova-
njima, Kalenderov otac je !skender, Iskenderov otac je Balim sultan,
od ovoga je otac a od ovog Habib-efendi. Balim sultan
je bio osoba koja je postigla visoki kerametll
0
. Rahmetli All-
efendi, se na pouzdane izvore, u svojoj Povijesti ovako
pie:
"Kad se pojavio ah Ismail, u vrijeme sultana Bajezida sina
Mehmed-banova, doao je u Anadoliju i u blizini bla-
goslovljenog mezara Hadi Bekta Velija. U to vrijeme mu u san
Hadi Bekta i mu:
108
Jedna ekstremna iijska sekta koja je uzdizala hazreti Aliju iznad svih osta-
lih, a gajila mrnju prema Ebu Bekiru, Omeru, Osmanu, A jii, M ua vij i i dru-
gim ashabima. Njihovo uvjerenje ide dotle da smatraju da je melek Debrail
pogreno umjesto Aliji, objavio Kur'an Muhamrnedu a. s.
109
Hadi Bekta Veli, jedan od evlija porijeklom iz Horasana. osmog
po hidri doselio u Anadoliju osnovao je tarikat bektailik i umro u
vrijeme sultana Murada I.
11
Keramet je nadarenost za nadnaravne stvari kojom su bili obdareni evlije i
neki derviki zbog velike bliskosti s Bogom koju postiu iskrenom
molitvom.
117
'Sinko, vrati se natrag ili ti nauditi.'
Na ovu opomenu ah Ismail se vrati natrag i ode u Azerbejdan."
Spomenuti Kalender ah toliko je stekao vanosti i potovanja
i stajao je na tako brojne skupine da tako neto do tada nije
polo za rukom nijednom pobunjeniku. Ove osobe iskrivljenog
vjerovanja i djelovanja koje su se nazivale "svjetlosnim"
(nurdu) ili "ludim" (abdal) uspjele su okupiti i izvesti na bojno
polje dvadeset do trideset odmetnika. Da bi se ovi na svaki
pohvatali, je veliki vezir, serdar Ibrahim-paa.
Ibrahim-paa na uskudarsku stranu sa tri hiljade i
dvije hiljade spahija i krenu na neprijatelja. Kad je stigao u aksaraj-
ski sandak poslani su na odmetnike anadolski beglerbeg Behram-
-paa i karamanski beglerbeg Mahmud-paa sa timarnicima i zai-
mima i njihovim komandantima. Ovi su se sukobili sa odmetnici-
ma u mjestu zvanom Dindilfe. Ali u sukobu odmetnici su bili
i savladali muslimansku vojsku. su ehidi-
ma bili ranije spomenuti karamanski beglerbeg Mahmud-paa, beg
Alaije, Sinan-beg, beg Amasije, beg Biredika, Mustafa-
-beg, anadolski timar-defterdar Nuh i karamanski
ejh Mehmed. Kad je ovu vijest glavni koman-
dant, ne ni u dan, hitao je na neprija-
telja. Kad je stigao u okolinu Elbistana dobio je potpune informa-
cije. Tada je za karamanskog beglerbega postavljen Isa-beg sin
Koda Ibrahim-pae a i ostala upranjena mjesta data su onim koji
ih zasluuju. Posebno je glavni komandant donio jednu umjesnu
odluku koja nije pala na pamet nijednom dosadanjem serdaru.
Zabranio je da se njegovoj vojsci i jedan jedini
koji je u prethodnoj bici kada su poraeni. Ako bude
takvih neka se dovedu na njegov divan i nagrade. A oni koji budu
imaju se pogubiti kako ne bi vojskom i i-
rili paniku. Ostavio je po strani veliku vojsku beglerbegova koju
je pripremio i krenuo je samo sa dvorskom gardom. Pored toga, na
mnogim mjestima je pravio plan. Mjesni begovi Zulkadira, kao
slavne osobe, osvojili su njegovo srce i nastojao je da ih izdvoji od
drugih jer su njihova soja bili i turkmenski odmetnici. U tom smislu
nije se ustezao od portvovanja i im je sve to trae.
118
Uistinu je Turkmenima bilo mnogo nepouzdanih osoba. Jer
kad je osmanski padiah osvojio turkmenski vilajet oduzeti su
im mnogi timari i pripojeni su padiahovom hasu. Stoga su se
mnogi kalenderskim pobunjenicima. Paa,
koji se razumije u posao, obasuo je kaftanima i drugim poklonima
mjesne begove da ih oraspoloi, a ovi su nastojali odvojiti Turk-
mene Zulkadira od Kalenderovih snaga. Zbilja su osigurali da
mnogi iz Zulkadira odreknu poslunost Kalenderu. Tako se ne-
sretna druina osipati. Mnogi buljuci su se povukli i
uz Kalendera je ostalo samo nekoliko nevaljalih odmetnika.
N akon to je o svemu dobro obavijeten, paa je odabrao
dvorskih dvojicu boraca na odmetnike, Bilal Mehmed-
-agu i Deli Pervanea i sa petsto odabranih junaka poslao ih na
odmetnike. Boijom ova snaga je dvadesetdrugog dana
ramazana
111
, u petak, opkolila neprijatelja na poljani zvanoj Ba-
saz i razbila odmetnike. je Kalenderova glava, objeen
je Veli Dundar jedan od sinova bega Zulkadira. Uzeto je sve nao-
ruanje i sprema. Kad su se vratili poslane su njihove zastave u
Istanbul. Kao naknadu za ovaj uspjeh serdar je sabljom
ukraenom zlatom, kaftanom, draguljima i jo mnogim
darovima.
POZIVANJE NA ODGOVORNOST
RATNIH BJEGUNACA NEMARNIKA I ONIH KOJI SVOJIM
POSTUPCIMA !ZAZIV AJU LJUTNJU
Nakon pobjede, Ibrahim-paa je pozivati na istragu ko-
mandante koji su u savladavanju pobunjenika i anadol-
skog beglerbega Behram-pau: "Zato ste pobjegli ispred jednog
buljuka bosonoge bande?" pitao je. Najprije se ovako otro obratio
Behram-pai, a Behram-paa je utio i nije odgovarao jer je ostao
bez daha. Onda je i druge komandante ispitivao na isti po-
ih, nekima da su napustili svoju dunost, a
drugima da su svojim bijegom pobjedu neprijatelja i tako
im tovario krivnje na vrat. Neki su se tako estoko opirali
Ill 2.7.1526.
119
da se gdje god zatreba. Ali nijedan od njih nije mogao od-
govorili na paina pitanja. U kad se dati znak delatima
koji su spremni ustade i pred vezira sandakbeg
Mehmed-beg sin Karamanli Piri Mehmed-pae koji je ranije bio
veliki vezir pa je u toj funkciji umirovljen. Najprije je hvaliti
molitvama i blagoslovima islamskog padiaha. Onda je nakon po-
hvale slavnog pae ovako nastavio:
"Kako smo sluali od naih starijih, u ovako velikim poslovi-
ma, nakon oslona na Uzvienog Allaha i nakon na mu-
dize islamskog Pejgambera, bilo je potrebno posavjetovati se sa
iskusnim ljudima. nai komandanti niti spominju Allaha,
niti se savjetuju s pametnim ljudima. se i ponia-
vaju oni koji ele da o se radi. koja nas je snala
je zbog ove okolnosti. Eto, to je osnova svega".
Pae su se toliko dojmile ove lijepe da je punih suza
pohvalio painog sina. Na ove ispravne komandantima je
oproteno. Vojsci je dat odmor, a on je uzeo uza se Piri-bega i sredi-
nom zilkadeta stigao u Istanbul i u prisustvu padiaha ga nagradio.
TvRDNJA NEZNALICE KABIZA I SUSTIZANJE PRAVDE
se zbio 8. safera 934. (4.11.1527.). Spomenuti Kabiz
provodio je vrijeme u glupostima i postupcima suprotnim moralu i
zakonima, mnogim prevarantskim tvrdnjama smatrao je i uzvisi-
vao hazreti Isaa iznad naeg Pejgambera, obilazio je mejhane i
nastojao narod usmjeriti u krivovjerstvo. Neki savjesni
koji ovakvim njegovim tvrdnjama nisu bili zadovoljni doveli su ga
na padiahov divan. Veliki vezir Ibrahim-paa je ovaj pre-
pustio tadanjem rumelijskom kazarskeru Fenari-zade Muhiddin-
-efendiji i anadolskom kazaskeru Molla Kadiri-efendiji
112
. Ali obo-
jica njih su bili jako ponosni zato to su se nalazili na visokim polo-
ajima i kako se nisu mnogo zanimali za erijatske probleme nisu
mogli dati odgovor koji bi uutio Kabiza. Nisu znali drugi odgovor
112
Hamidi kadija Burse i Istanbula, kazasker Anado-
lije i najzad ejhulislam 949./1542. zbog bolesti se nakon tri
mjeseca s ove dunosti, odlazi u Bursu gdje je 955. (1548.) umro. V.
Danimend, V, 113-114.
120
osim "Neka ga pogube!" Nevjernik je pak bio uporan,
mnoge ajete i hadise potkrepljivao je svoje ideje. Na ovo veliki
vezir Ibrahim-paa otrim glasom povika: krivicu ovog
i recite je, razrijeite sumnje u njegovoj glavi i nakon to
utvrdite njegovu krivicu proglasite ga krivim i osudite na smrt."
Ali nisu nikako mogli krivovjemika pokolebati u njegovim uvjere-
njima i on je izaao s divana i otiao. Na ovo je veliki vezir raspus-
tio skup.
Ali sretni padiah je sluao razgovor iza prozora. Obrati se ve-
zirima koji su u raspravi: "Na moj divan je doao jedan
krivovjemik i bacio sjenu na visoku slavu naeg Uzvienog pejgam-
bera, osmjelio se da ovdje lupeta, da te svoje gluposti i potkrijepi,
i poto ga nisu mogli uutiti izaao je i otiao, kakav je razlog tome?"
Veliki vezir na to:
"ta da radimo, kazaskeri nam nisu znalci u erijatskim pitanji-
ma da toga prokletnika dokazima dovedu u stanje da nema ta ka-
zati i da ga uute."
Na ovo dalekovidi padiah upozori:
"Znanje nije samo vlasnitvo kazaskera, sutra neka budu spremni
ejhulislam i gospoda kadije i neka se povede rasprava o erijatu."
Kad je paa ove posla i naredi da uhvate i do-
vedu krivovjemika, a izda i padiahovo da na padiahov
divan ejhulislam i istambulski kadija. U to vrijeme je ej-
hulislam bio rahmetli emsuddin Ahmed. Istan-
bulski kadija je pak bio

Sutradan, kad su ovi doli
na padiahov divan, rumelijski kazasker, pod izlikom da je njegovo
mjesto po protokolu da sjedi u vrhu, ustade i ode. Na kazaskerovo
mjesto je za ejhulislama i za kadiju preko puta njih postavljeno
po jedno postolje. Onda je muftija muslimana jednim vrlo blagim
glasom pitao Kabiza za njegove tvrdnje i sa strpljenjem je sluao
ono to je on govorio. Kabiz je citirao ajete i hadise kao dokaze u
korist svojih tvrdnji. Onda je ejhulislam objasnio da su oni koji
su ga sluali pogreno shvatili i metodom je stvar obj as-
113
Sa'dullah Sa'di efendi, muderris u raznim medresama, zatim kadija
Istanbula, a nakon smrti Kemal-paazadea (ibn Kemal) 1534. postaje ejhul-
islam. Na ovoj je dunosti ostao do smrti 21.2.1539. (4 godine, 10 mjeseci i
4 dana). V. Danimend, V, 112.
121
nio, otklonio sumnju i objasnio onako kako je pravo. Kad je ovako
istina dola na vidjelo, Kabizov jezik se blokirao, uutio je i postao
predmet podsmijeha. ejhulislam mu se iznova obrati:
"Eto, istina je objanjena, ima li jo to Odustaje li od
tvog pogrenog uvjerenja i li istinu?"
Ali nevjernik je ustrajao u svom krivovjerstvu i nije se dao po-
kolebati u svom znanju.
ejhulislam se obrati kadiji:
"Problem fetve je rijeen, dajte presudu u skladu sa erijatom."
Kadija ponovo upita:
"Jesi li uao na put vjere ehi-i sunneta i demaata?"
Ali Kabiz opet nije potvrdio sve ono to je pravo. Na ovo nje-
govo ustrajanje na svom putu, na osnovu erijatskih postavki osu-
je na pogubljenje. Nakon divana spomenuti krivovjemik je
pogubljen.
USTANAK I LIKVIDIRANJA SEJDIJA I INDIRJEMEZA
(ONAJ KOJI NE JEDE SMOKVE)
Dzematfjelevvel 935 1529.). Gore je spomenuto kako je
upravitelj Adane, Piri-beg, u drutvu velikog vezira doao u pri-
jestolnicu. Bojom kako je Piri-beg u to vrijeme bio
ophrvan raznim bolestima, boravio je u Istanbulu i stoga je pokra-
jina Adana ostala jedno vrijeme bez glavara. Saznavi za ovo
stanje beg sandaka Uzejr, Sejdi, Ahmed-bega podigao je
ustanak. Stavivi crvenu krunu na glavu najprije je pogubio spo-
menutog Ahmed-bega. Pogubio je i dvojicu zaima toga kraja po
imenima Jusuf i Husejin i njihovu imovinu. Skupivi
uza se pet bandita, najprije je i popalio nahiju
Berendi, a onda i kasabu Ajas. Iako je spomenuti Piri-beg bio bo-
lestan i u tekom stanju i pored toga se potrudio, skupio petsto
svojih ljudi i jo raje i stanovnitva vilajeta oko hiljade pje-
aka i strijelaca i krenuo na njega, a ovaj je tada i Kars
iz ejaleta Zulkadir.
U to vrijeme se uz njega pojavio jedan njegov istomiljenik,
poznat kao Indirjemez (onaj koji ne jede smokve) i sa svojih
petsto razbojnika se ovim nevaljalcima. Svi zajedno su
122
kasabu Sis i zauzeli njenu Upravo u to vrijeme
stigao je junak beglerbegovima i starjeina mladih junaka
Piri-beg i odmah navalio na njih. Kad se borba uestila, stanov-
nitvo, okupljeno u gradovima, nije moglo izdrati, pobjeglo je u
brda i rasulo se. Ali Piri-beg se nije nimalo dao pokolebati, potje-
rao je konja prema junacima koji su uz njega. Stekao je njihovo
povjerenje raznim potjerao konja na neprijatelje i s
Boijom rastjerao odmetnike. Najzad su se izdajnici raz-
dvojili. Jedan buljuk je krenuo prema nahiji Azir, a drugi buljuk
prema brdima Sisa. Ali slavni komandant nije posustao od borbe,
najprije je pohvatao pobunjenike na brdu Sis, a onda u nahiji Azir
i sve ih posjekao.
NAP AD NA JEDNU U BLIZINI DAMIJE RAHMETLI
SULTANA SELIMA I UBOJS1VO CIJELE PORODICE
3 dema::d}elahir 934 (24. 1528.). Ovoga datuma su neki razboj-
nici napali jednu i sve osobe koje su unutra zatekli pobili, a
stvari Kako god, niko se od tih koji su to nedjelo
nili nije mogao optuiti na osnovu sigurnih podataka i nije se
mogla provesti valjana istraga. Na kraju, pretpostavilo se da su taj
posao uradili neki od Arnauta koji besposleni lutaju sokacima tra-
posla. Ovu pretpostavku je osnailo i nekoliko podataka pa je
na kraju pohvatano osamsto ljudi kojima su bili nezaposleni
pekari, tellaci, i svi su na javnim mjestima
pogubljeni. Ovaj je preplaio razbojnike pa se otad ovakva
zlodjela nisu vie
POGUBLJENJE HALEPSKOG KADIJE
POZNATOG KAO KARA KADI (CRNI KADIJA)
I NJEGOV A MUHTESIBA
5 abana 934 (25. travnja 1528.). Prije nekoliko godina, dok je bio
finansijski kontrolar u Halepu, uradio je mnoge naopake stvari i
mnoge grijehe. Vie su puta dole pritube protiv njega,
ali su uvijek njegovi zatitnici uspjeli prikriti njegovu krivnju.
Najzad, jednog petka, napali su ga ljudi u V elik oj damiji u Halepu.
123
Devet ljudi su ga usmrtili. Zbog ovoga su mnogi
ugledni ljudi iz Halepa protjerani na Rodos, a mnogima se stanje
iz temelja promijenilo.
VJEANJE BALI-BEGA, SANDAKBEGA SKADRA
Godina 934 (1527-28.). Ovaj komandant je tamonjem narodu pra-
vio zulume preko svake mjere, je uzimao djecu raje i proda-
vao ih kao roblje, a jednom je prilikom koji je doao po
nekom poslu dao dva roba to je svako, staro-mlado, znao. Zbog
ovoga su poslana dva pa su krivci pred narodom toga san-
daka objeeni: on osobno, vojvode i ukupno osamdeset
ljudi.
BERAT O POSTAVLJENJU VELIKOG VEZIRA
IBRAHIM-PAE ZA SERASKERA
8. redepa 935 (8.3-1529.). Rahmetli Delalzade Niandi Mustafa-beg
ovog datuma je zapisao ovako:
"Jednog dana nakon to su veziri izali s divana da bi otili
svojim njegovo sultan je mene, ovog bijed-
nog roba, pozvao sebi i me kao biser sjajnim i

"Boijom voljom naa se drava brzo proirila. Zadaci musli-
mana i pitanja kojim se mi morati baviti su se umnoili. Ne
moemo se vie kako treba baviti svim naim poslovima. Postavio
sam Ibrahim-pau za seraskera da bi se bavio vjerskim i
vao ih sa vanim dravnim pitanjima. Napii i donesi mi jedan
uzorak berata da bi ga svi moji robovi sluali i bili mu pokorni."
Napravio sam te kao to mi je dunost, primjerak berata
i dana je visokom mjestu. Nakon to ga je sa-
sluao rekao je da se slae s njegovim sadrajem. Berat je prepisan
u jednim gustim i pompeznim stilom i nakon to je ukra-
en tugrom, koja svijet obasjava, predana je njegovom visokom
prijestolju.
Zatim je istog dana pozvan kod padiaha aga pa je
puk doao pred padiahovu kapiju. Sa spomenutim slav-
124
nim visokim beratom poslano je Ibrahim-pai po agi
petsto hiljada devet konja od kojih je jedan ukraen zlatom
sedlom i dizginima, jedna sablja ukraena draguljima,
komada prekrasnih kaftana, devet vrijednih tkanina i
jedan draguljima ukraen Nije potrebno ni nabrojati sve
poklone koje je ovim beratom dobio Ibrahim-paa. Osim prihoda
koji proizlaze iz na has koji mu je dat kao velikom
veziru na koritenje a koji je iznosio dvadeset puta po sto hiljada
sada je dodat i jedan od deset puta po sto hiljada pa mu
je prihod ukupno iznosio trideset puta po sto hiljada Kako
mu je na dunost velikog vezira dodana funkcija glavnog koman-
danta darovan mu je presvijetli tug, bubanj i zastava.
Do sada su bila padiahova bajraka pa je da ih
od sada budu sedam.
Toga dana su se skupili svi dvmjani, veziri, i velikai.
Nakon to je pred njima blagoslovljeni berat, oni su
tali i poljubili mu ruku. I oni su svi i su im

Kako sam od ljudi kojima se moe vjerovati, Ibrahim-paa
je smatrao malim has od trideset puta po sto Govorio je:
"Rahmetli sultan Mehmed-han Fatih svome velikom veziru
Mahmud-pai je dao berat od puta po sto ta
bi falilo vaoj carskoj milosti da je ovom vaem robu isto toliko
podarilo."
Na ovo sretni padiah sjena pravi hlad svjetovima:
"Oni su uspjeli osvojiti prijestolnicu Istanbul. Ako je i dato vie,
to je bilo na mjestu."
Na to Ibrahim-paa:
"Bagdad je prijestolnica velikih halifa, Budim je pak od starina
prijestolnica kraljeva. Bilo kako bilo, ako se ova dva grada ne mogu
smatrati ne mogu ni manjim od Istanbula". Padiah opet
ovako uzvrati:
"Istanbul je naa prijestolnica, kako se oni mogu uporediti s
Istanbulom? Nije nae da se mjerimo s tim velikim padiahom.
Neka je Allahova milost nad njim."
114
114
Misli se na sultana Mehmeda Fatiha.
125
OSVOJENJE JAJCE
Godina 934 (1527-28.). Ova je osvojena jo ranije u vrije-
me oca borbi i osvajanja sultana Mehmed-hana Gazija 866. ( 1461-
-62.) i u nju je postavljen dizdar i muhafizi Nakon to je
bila dvije godine u posjedu muslimana, jednog petka u vrijeme
dok su muslimani obavljali namaz, nevjernici su iznenada napali,
pobili muslimane ili ih zarobili, a mnoge su bacili u okove. Tako
je ravnih ezdeset osam godina ostala u rukama niskih nevjernika
dok nije jednom od vojvoda rahmetli Husrev-bega doao jedan
i obavijestio ga da voditi muslimane da jednim stepeni-
cama kroz jedna razvaljena vrata. Vojvode su o ovome obavi-
jestili Husrev-bega. Ali dok je doao Husrev-beg neprijatelji su se,
za plan, prepali i pobjegli i oni su istu uzeli
Dok je Husrev-beg dolazio, u putu je saznao za to pa je donosi ocu ve-
sele vijesti dao kao nagradu svoga konja i sve to je bilo na njemu.
SAETAK O OSVOJENJIMA U VRIJEME
POHODA NA
POLAZAK PADIAHA NA POHOD
2. ramazana 935 (IO. svibf!}a 1529.). Jo ranije, u vrijeme osvojenja
Budima, tamonje kraljevstvo dano je erdeljskom banu, kralju Janou.
Ali Jano, iz straha od Austrijanaca i nije smio u pri-
jestolnicu i tamo se nastaniti. Tako je austrijski car Ferdinand sa
mnogo austrijskih i prokletnika doao, naao prazan
Budim i prisvojio ga. Dok je to bilo tako, spomenuti kralj Jano
otiao je iz Budima i oslonio se na svoga punca,
kralja, i povezao se sa erdeljskim nevjernicima. Opet sa nadom u
neki izlaz za sebe, poslao je osmanskom padiahu
poslanika kao erdeljskog palatinoa. Izaslanik je preavi Dunav
kroz Silistru, stigao u Istanbul i stanje je izloio padiahu. Sretni
padiah je dao da u s islamskom vojskom,
kralju Janou, i otpremi izaslanika nazad. U to vrijeme je
u Istanbul stigao i izaslanik austrijskog cara Ferdinanda. Ovaj pro-
kletnik, koji je bio ranije kapetan Jajca, molio je za mir, ali je imao
126
osorno ponaanje pa je rekao da ako se padiah odrekne svih
zemalja koje je osvojio moe kao poklon dobiti jedan dio
zemlje. Vidjevi koliko se prokletnik dri oholo padiah se naljuti
i naredi da se odmah obave pripreme za rat. Otpremi poslanika s
pismom:
"Dolazim uz Boiju s pobjedonosnom islamskom vojskom na
vaeg kralja, ako ima imalo mukosti neka mi se suprotstavi u
Poslao je i posebno carsko pismo erdeljskom banu, kralju Janou.
U ovom pismu je traeno da Jano sa svom vojskom, koliko je
moe prikupiti, i svom opremom do Beograda ili do nekog
drugog mjesta gdje moe i tu se padiahovoj ordiji. Osim
zaliha hrane neka se ne brine za ostalu opremu.
Iste godine, desetog dana mjeseca abana (19.4.1529.) izalo se
na put sa zastavom rumelijskog beglerbega Kasim-pae i seraskera
Ibrahim-pae. U mjestu Davudpaa postavljeni su veliki atori boje
rue i krasni mali atori. Ovdje je njegova visost serasker priredio
veliku zabavu za vezire, zastupnike, istaknute komandante i vojsku.
Seraskerova zastava je poslana naprijed sa spomenutim rumelijskim
beglerbegom, a sam serasker se vratio u prijestolnicu.
Kako je u to vrijeme drugi vezir Mustafa-paa preselio sa ovog
praznog svijeta na drugi svijet, njegovo mjesto je dato Kasim-pai.
Rumelijski ejalet je pak kao i prije preputen velikom veziru i se-
raskeru Ibrahim-pai. Drugog dana mjeseca ramazana (10.5.1529)
krenulo se s vojskom. se dogodilo da se od kia koje su
tih dana stalno padale bilo teko kretati putovima, poljima i prela-
ziti preko rijeka nabujalih od nadolih potoka. Dvanaesti dan istog
mjeseca stiglo se u Edrenu, a dvadeset osmog dana u Plovdiv.
Kad je stigao Bajram, u skladu s su gozbe,
a onda su svi veziri, uglednici i velikai otili velikom veziru u
ator i mu Bajram. Kia koja je neprekidno padala prepla-
vila je mostove, a atori su izgledali kao da plove po jezeru. Zbog
ovakvog stanja, bili su prisiljeni ostati nekoliko dana u Plovdivu.
Onda su, da bi preduprijedili stisku, ili jedan konak naprijed
rumelijska i seraskerova vojska, na taj bilo je na
putu napraviti malo komocije i jedanaestog dana mjeseca zilkadeta
127
(17.7.1529.) se u okolici Beograda. Jo ranije je izdana
padiahova naredba da se u Osijeku postavi most. Osmog dana
mjeseca zulhiddeta ovuda se prelo u zemlje.
Trinaestog dana stiglo se na polje i tu se Jano
koji je postavljen za kralja, susreo se sa padiahom i sa
vojskom koja je bila pod njegovim zapovjednitvom, tu se ulogorio.
dan se tu odmaralo i postavljeni su atori. Svaka postroj-
ba na svome se mjestu postrojila i nakon to se ukrasila i obukla u
odijela, vojska sa njihovim kraljem na konju,
poredana u dva reda, proavi kroz kao more brojnu islamsku voj-
sku, kretala se ka sultanovom atoru. Ali vojska je pred
islamskom silom toliko bila zastraena da su se
njihov strah i zapanjenost vrlo lahko Kad je kralj doao
pred padiahov ator, siao je s konja, proao solaka sa ka-
pama "uskuf' i pozdravio se sa ljudima, a kad je stigao
pred padiaha, upravitelja svijeta, priao mu je da mu poljubi ruku.
Onda je postavljen na zlatom ukraeni prijestol pa se razgovaralo,
o i radovalo. U svakom pogledu mu je udovoljeno pa je na-
kon mnogih dogovora i kad je izlazio, na kapiji padia-
hovog atora darovan sa est kaftana, zlatom izvezenih. Ponovo je
uao i poljubio ruku u znak zahvalnosti, a na izlasku su mu daro-
vana konja sa zlatom ukraenom opremom. Nakon ove uka-
zane mu vratio se na mjesto gdje je Onda se kre-
nulo sa mjesta gdje se u pravcu Budima.
DRUGO ZAUZIMANJE BUDIMA
NAKON VELIKOG JURIA I BORBE
4 muharrema 936. (8.9.1529.). Dvadeset devetog dana mjeseca zul-
hiddeta (15.7.1529.) stiglo se u blizinu Budima i u mjestu Ba-'
glandu se Postavljani su topovi okolo da bi se
opsjela. Da bi se obranili, nevjernici su napadati.
dana muharrema nove godine, u srijedu, po padiahovoj naredbi
izveden je juri. Neprijatelj je mogao izdrati samo do podne sve
napade mudahida.
Poslije podne su se predali zatraivi milost. Prokletnici su iz-
lazili grupa po grupa i na austrijsku stranu, jedni su se sakrili,
128
da bi potegli oruje na islamske borce, u sanduke za i na
jedan poziv su se trebali odatle ali svi su nevjernici posje-
tako da je zemlja bila od njihovih prljavih tjelesa.
Za je Hasan-beg, sandakbeg Elbasana.
Pod njegovu komandu je stavljeno neto Zatim je njegova
ekselencija padiah krenuo sretno i zadovoljno odatle i na starom
mjestu blizu Budima se Na ovom mjestu se okupio di-
van da bi se proslavila pobjeda, pa su ljubljeni padiahovi skuti.
Svim kornandantirna i vezirima darovani su carski kaftani, naprav-
ljene su gozbe i veselja.
POSTA VLJANJE KRALJA JANOA ZA BUDIMSKOG KRALJA
II. muharrema 936. (159.1529.). Nakon osvojenja grada je kralj Ja-
no, se u padiahovu snagu i milost, zamolio da mu se
ponovo dadne budimska kraljevstvo pa je ovoj njegovoj elji udo-
voljeno. Obavezan je da da dri nekoliko
segbana u i postavljen je na kraljevski prijestol. Tako je on
tu zemlju kao i ranije uzeo u svoje ruke i pridruio se ostalim padi-
ahovirn robovima.
OPSJEDANJE PRIJESTOLNICE AUSTRIJSKOG,
I
23- muharrem 936. (27.9.1529.). Najzad je za preuzvienog padiaha,
koji upravlja i brine se o svemu, dolo vrijeme da
darnare i kralja,
Ferdinanda. Tako se sa spomenutog konaka krenulo i u
blizini ostrogonske Sa ovog konaka dana je uloga pred-
vodnika i srnederevskorn sandakbegu Mehmed-begu
J
115
i njegovim gazi jama. Odatle se krenulo u blizinu
Kamaran, a zatim se dolo pred Gole. Sadanji
naziv Gole je J anik. da je to ime dobila po torne
115
Mehmed-beg, kasniji Mehmed-paa je jedan od trojice Jahja-painih
sinova. Doao je na mjesto brata Bali-bega na poloaj smederevskog san-
dakbega, poslije bio beglerbeg Budima s titulom vezira. Umro je kao bu-
dimski vezir 958. (1551.).
129
to je u to vrijeme potpuno izgorjela
116
. Islamske gazije su nakon
toga, homi i raspoloeni, uli u neprijateljske zemlje i osvojili mno-
go plijena, upadali su na sve strane u zemlje i harali i
vratili se u padiahovu ordiju sa nebrojenim blagom. Dvadesetog
dana mjeseca muharrema, nakon to su proli Poun (Bra-
tislava) se. Istog dana je rahmetli Mehmed-beg Jahja-
stigao pred Padiah je s ordijom blizu
Poun. Tada se zametnula estoka bitka pred sa nevjer-
nicima koji su izali iz Smederevske gazije, koje su
i ranije pokazale nepobjedivost i ovoga puta su u borbi potjerali
prokletnike s bojnog polja koji su se u zatvorili. Od zarob-
ljenih nevjernika neki su uzeti za uhode i poslani su.
Dvadeset dana istog mjeseca, serasker je
sa vrijednim rumelijskim gazijama stigao u blizinu i tu za-
Sretni padiah je postavio ator na brdu koje se uzdie
blizu Opet u istom danu je izala iz brojna nepri-
jateljska jedinica pa se zametnula estoka bitka. U ovoj bici su pali
kao ehidi dva pjeadijska junaka u oklopima i je-
dan od carskih poznat kao Farfara. Prokletnici su, dan za
danom, svakog dana ovako izlazili iz i zametali kavgu.
Spomenuta je pak bila tako dobro a posebno je
bila okruena rijekom Dunavom koji je prepreka poput mora. S
kopna je bila tvrdo tornjevima. Okolo je bila
velika voda koja je tekla iskopanim opkopima. Ukratko, ova tvr-
poznata u svijetu po obilju ratnih sredstava i opreme,
po topovima i drugim artiljerijskim bila je izvan mjera
poznatih u svijetu. Nije bilo nikakve sumnje da biti veoma te-
ko osvojiti jednu ovakvu Posebno jer nije bilo
dovesti topove koji tuku zbog daljine puta. Svim timarni-
cima je dat zadatak da se ispune opkopi i otvori put minerima, car-
skoj gardi i anadolskoj vojsci je dat zadatak da kopaju
zidove i prave stepenice za akindije i da ispunjavaju opkope.
dana mjeseca safera je iz opet izalo mnogo
nevjernika pa se zametnula takva bitka kakva do tada nije
U borbi prsa u prsa islamske gazije su se toliko izmijeale sa ne-
116
Yanik u turskom jeziku izgorio, spaljen.
130
vjernicima da se jedni od drugih nisu mogli odvojiti. Kad su ovo
vidjeli nevjernici, zatvorili su iznutra kapije da ne bi Turci
nekako unili. Tako su se svi oni nevjernici koji su izali iz
uguili u krvi i zemlji. Do tog dana ovi nisu zatvarali
ske kapije kad bi izlazili. Poslije toga prokletnici nisu ni pokua-
vali izlaziti iz U to vrijeme ostrogonski biskup je doao
sa halkom o vratu koja je odavala ropsku pokornost.
Biskupom zovu druga glavnog ejtana koga sluaju svi popovi.
Njegov stupanj je znatno od ostalih estog dana
istog mjeseca, nakon ikindije, sa dva mjesta su eksplodirale mine i
na tim mjestima su kule i zidovi odletjeli u zrak. Gazije spremne
za juri, da je otvoren prolaz, krenuli su u napad. Ali kako
prolaz nije bio dovoljan i kako su nevjernici tamo doli da brane, s
obje strane je stradalo mnogo ljudi.
Po odredbi Uzvienog Allaha nije da se ta
zauzme. Odjednom je zazimilo pa su kia i snijeg sve prekrili.
Vidjevi da se ovako ne moe nastaviti uzvieni padiah je ukazao
svoju milost poput mora prema svojim podanicima. Za trud koji
su uloili je nagradio sa po hiljadu i naredio da se
obustavi opsada. Ali, do ovih vremena nije toliko upada i
zarobljenog plijena u zemljama i toliko tete od pa-
ljevine i pohara, da je to sve teko opisati. Jer u tim krajevima sa
velikim brojem tornjeva i kula, ako na svakom breuljku
nema tvrdih zidova i ako svaka crkva nije opasana nije
ostao nijedan iv nevjernik. Austrijska je drava ostala potpuno
prazna. I pored toga u vojsci i na trgovima su se prodavale ljepotice
lica poput jasmina, obrva poput strijela, lica poput vila, mirisnih
poput rua, a nije bilo ni granice zarobljenom plijenu.
Trinaestog dana mjeseca safera (17.10.1529.) izaao je iz
jedan nevjernik i traio milost od padiaha. Vratili su muslimane
koji su bili u nevjerni zarobljenitvu, a i padiah je oslobodio
ezdeset nevjernika koje je drao u zarobljenitvu. U drugom
okraju zarobljen je pas koji je bio bajraktar vojske rimskog pape.
Ibrahim-paa je rekao da ga dovedu i "Na padiah nije doao
da osvoji cilj mu je bio spoznati kralja Ferdinanda,
da se ne bi dogodilo da se odsad njegove granice ne znaju jer nije
upoznati njegove Rekavi to, oslobodio
131
je tog prokletnika. A ovaj je, pred hercozima i kontovima,
jednako ponavljao "Pravo je rekao". To sam u nev-
historijama.
estina zime je vojsci sve vie smetala pa je naputena opsada
krenulo se na put i u blizini Berdag. Istog
dana je pao takav snijeg kao u vrijeme potopa Nuh-alejhisselama
117
.
Na sve strane su bile zemlje. Nije bilo dovoljno
niti hrane za ivotinje. Ukratko, sa hiljadu muka, dvadeset drugog
safera se stiglo u Budim. Poto je pred Budimom bila postav-
ljena bez zastoja se prelo na petansku obalu.
Dvadeset dana padiah je sa i spahijama
preao vodu. Dvadeset petog dana u Peti je odran carski divan.
Doao je kralj da poljubi padiahovu ruku, a darovan je
kaftanom i drugim darovima. Molio je da mu se vrati kruna kralja
Lajoa koja je pohranjena u padiahovoj riznici jo od vremena
pobjede. Ova kruna je za imala posebnu vanost.
Niko ne slua kralja kod koga se ne nalazi ova kruna. Prema ono-
me kako on misli i govori, ovu su krunu imali u vlasnitvu tri
hiljade godina. Kruna je navodno ostala od Aleksandra Velikog
kao miraz Enuirvanu, a od njega je pripala Na ovu kra-
ljevu molbu, uzvieni padiah je poslao sina gospodara Venecije i
upravitelja ikloa Perin Petrea i ostrogonskog biskupa da donesu
krunu. Tako se ispunio i taj uvjet da bi stekao veliko uvaavanje
i imao ono to kralj treba da ima.
dana, u velikoj i raspoloenju krenulo se na put.
Ali kako je bilo jako hladno sa mnogo dolo se do vara-
dinske i tu je vojsci dat odmor. Onda se, konak
po konak, dana mjeseca rebiulevvela (16.11.1529.) stig-
lo u Istanbul.
PRIJEVOD OPISA OVE SJAJNE BITKE
IZ HISTORIJA
Nevjernici, je stanite Dehennem, pisali su o ovim sjajnim
vojnama visoko vrijednog padiaha, a mi to ovdje ukratko prevo-
dimo na turski.
117
Nuh (Noje), Boji poslanik priznat u svim religijama.
132
Godine 1526. erdelj ski vojvoda Sapolaj Janoll
8
, jedan od ni-
ih priznat je za budimskog kralja i postavljen
na prijestolje. Ali velikai i palatinu
naroda nisu bili ovim zadovoljni, otili su u i traili od Ferdi-
nanda119 da bude kralj. Doveli su ga u Stolni Biograd i tu
ga okrunili. Na ovo je Ferdinand istjerao kralja Janoa iz Budima i
zauzeo prijestolnicu. Ovaj Ferdinand je bio kralj i bio je brat
Karla Franciska i kralj Nijemaca, i drugih. Sada je postao
kralj i i Budima. Erdelj ski vojvoda je pobjegao iz Budima u
Poljsku. Kako mu je ena bila Poljakinja, imao je tamo dosta pri-
jatelja i poznanika. Sazvao je oko sebe one koji su ga podravali
od Poljaka, i erdeljskih prvaka i upoznao ih sa svojim pro-
blemom. Svi ovi su se sloili da poalju izaslanika turskom padi-
ahu, sretnom sultanu Sulejmanu, i da od njega zatrae Na
ovo su uputili padiahu palatinua erdeljskog vilajeta sa mnogo
darova. Izaslanik je, preavi Dunav, stigao u Istanbul. Naao se sa
velikim vezirom Ibrahim-paom i tri dana ga je molio da bude prim-
ljen kod sultana. Na Ibrahim-paino upoznavanje padiah je pozvao
sve vezire i age i naredio da izaslanik stanje izloi pred divanskim
izaslanik je doao na divan i sve potanko
objasnio. I padiah je sluao kroz prozor ta izaslanik govori. Na
ovo je padiah da godine i a iza-
slanika je nagradio kaftanom i drugim prigodnim poklonima,
nivi mu tako
Kad je ovo kralj Ferdinand, poslao je kao izaslanika u Istan-
bul biveg kapetana Ivana. U pismu koje je donio traeno
je produenje mira dvije zemlje. Ali kao uvjet za mir je
bio da padiah vrati ranije zauzetu Beograd i druge
Kad je ove izaslanikove padiah se mnogo naljutio i ova-
ko rekao:
"Neka kralj Budima bude Sapolaj Jano, a neka Ferdinand na-
pusti Budim. Ako pak ustraje, uz Boiju godine
ja i njega istjerati iz Budima. Ako ga ne u Budimu,
118
Sapolaj Jano je Ivan Zapolja, koga su Turci proglasili
kraljem.
119
Ferdinand (1503.-1564.), austrijski nadvojvoda, ugarsko-hrvatski kralj i rimsko-
car, brat Karla V koji mu je dao na upravu austrijske zemlje.
133
ga u Ako ima snage da me tamo ubije, koje
eli samo poslije toga moe uzeti. Ako ne, ako ja njega ubijem
uzet i druge koje su u njegovom posjedu. "Gotovo istog
padiah naredi: "Neka Sapolaj Jano skupi vojske koliko moe
i neka na polje, ako ne moe u neka
u Budim, to god mu nedostaje, to god treba ja mu nami-
riti, neka se pazi da ne bude nemaran."
Padiah je na sve to podrobno upozorio.
Kad se izaslanik vratio u Budim, nije tamo zatekao kralja Fer-
dinanda, naao ga je u A vir u dravi Austriji i objasnio
mu stanje. Kad je Ferdinand shvatio o se radi, odmah se dao
na neka mjesta gdje je to trebalo je
stio i u nju smjestio esnaest hiljada vojnika. Ali prije
nego su stigli svi vojnici u Sultan Sulejman je doao sa janji-
i velikim vezirom Ibrahim-paom. S druge strane se Sapolaj
Jano, na sultanovu zapovijest, spremati i doao do Valpova
na zborno mjesto. Uz njega je bilo u to vrijeme svega esto ljudi.
Odatle je poslao ljude u Poljsku, Erdelj i
A Sultan Sulejman je doao s vojskom. Vojska mu je bila vrlo
brojna. narodom se govorilo da je imao oko tristo hiljada
ljudi. U Beogradu je preao Savu, u Osijeku Dravu i stigao je na
polje. I Sapolaj Jano je stigao sa est
vojnika koji su bili ukraeni raznim nakitom. Ponudio ih je padi-
ahu, s kojim se naao i poljubio mu ruku. Sultan Sulejman ga je
vrlo lijepo primio i dao mu sve to treba za hranu i druge potrebe.
Odatle su krenuli i zajedno stigli u Budim. Raja i mnogi vojnici
koji su se zatekli u Budimu, razbjeali su se. Tek to je padiah
stigao u Budim uzeo je varo. Komandant vojske je bio
Nadadi Tamai, a komandanti Austrijanaca Kasperi Feretero i
Ivan. Oni su se s vojskom zatvorili u unutranju Turci su
traili da im se preda na "viru". Austrijanci su, vidjevi da
ima mnogo turske vojske i da se oduprijeti, predlagali
da predaju Ali Nadadi Tomai nije bio time zadovoljan.
Austrijanci su spomenutog zarobili i postavili neke uvjete da tvr-
predaju Turcima. Nakon dugih pregovora predali su
Rekli su: "Kad Austrijanci budu izlazili, neka ostave svu
opremu i oruje pred zid crkve, neka uzmu garantne papire i neka
134
u miru idu". Ali nije odrana i Austrijanci su svi
su nali Nadadi Tomaija svezanog, uzeli ga i odnijeli
pred Ibrahim-pau. Ibrahim-paa mu se obrati vrlo leerno i po-

"Zato si napustio i udruio se s Austrijancima, zatvo-
rio u i suprotstavio se padiahu?" Naredio je da ga odvedu
kralju Sapolaj Janou da ga ovaj baci u Dunav ili da ga usmrti
kako eli. Ostavili su dvojicu da ga uz Dunav, a To-
mai, vidjevi na obali Dunava, u njega. Uhvatie ga
za jaku od krzna, ali se on istrgnu i spasi i do kralja Janoa.
Nakon mnogih zakletvi, molbi i lijepih kralj ga uze sebi.
Tom prilikom je padiah uzeo Budim, predao ga kralju Janou i
poelio mu da sretno u njemu stoluje kao u svojoj prijestolnici. Uz
njega je ostavio i tri turskih vojnika. Ostavio je i Kasim-pau,
Mumin-agu i pau Trabzona i naredio da od strane
Dunava i da pripreme i brodove na Dunavu. Mislio je da
ponovo po povratku iz sve provjeri i vidi je li sve na svom
mjestu. U to vrijeme je Ibrahim-pai da pripremi vojsku
za pokret prema da odredi za svaki konak, da on sa
Behram-paom ne ide ispred vojske nego da se pobrinu za sve to
treba vojsci na svakom i najzad da mornarica sa
ide iza vojske. Mornarica se sastojala od malih kojih je bilo
sto ezdeset.
Dvadeset rujna su stigli i opsjeli Sultan je
naredio da beglerbezi opkole sa svih strana, na koga
da ga ubiju i tako zastrae one koji su u Padiah je s osta-
lom vojskom stigao pod u kome se od ranije nalo pripremljeno
i zatvoreno u osamdeset konjanika i pjeaka. Odavde
je dvadeset estog dana istog mjeseca izalo petsto ljudi odjevenih
u plavo, u eljeznim oklopima i oni su se sukobili sa Turcima. Ali
nisu imali mnogi su pobijeni, a mnogi i zarobljeni. Zarob-
ljen im je i bajraktar. Ovoga koji je bio bajraktar kr-
vojske i junak, kasnije je oslobodio sultan. Usprkos
tekim gubicima ovi su uspjeli beglerbega i islam-
sku vojsku koja mu je dola u da u Komandanti
su se zatvorili u Ovaj je bio palatina drave
Kalabrije i imperatorov zastupnik u Glavni komandanti su bili i
135
Milo Gorof i Rogandar. Rogandar je bio veliki junak u
bici. Bilo je i jo mnogo komandanata. Doli su i iskusni juna-
ci iz panjolske. Dvjesto vlakih vojnika su most. Ali Turci
su zapalili most. S druge strane, pounski kapetan je, iz
Aake, pritisnuo tursku i pobio sve koji su bili u njoj. Ali
opet se nisu mogli oduprijeti i spasili su se u
Kapetani koji su se tukli s Turcima, a koji su u
sobno se su da se suprotstave Turcima i da ih
da se priblie na taj to su rijeili da zapale
varo i to su One prekrasne i vile izgorjele su i
sa zemljom su sravnjene. Padiah je tako opsjeo da niti je
ko rnogao u nju niti je ko rnogao iz nje. Ibrahim-paa je
obilazio sa svih strana, gledao i postavio Od
Dunava do brda i do Kalenberg sve je bilo ispunjeno voj-
skom i samo je ostavljeno jedno mjesto za uzimanje vode. Padiah
je sa harernorn i spahijama boravio u okolini karavansaraja i Mar-
kove crkve u blizini Dunava. Beglerbeg je pak traio da mu vojska
bude ulogorena u blizini obale i zauzeo je jednu poljanu do
crkvene kapije i druge strane tabor sastavljen od
pod komandom Kasim-pae i tabor koji su
azapi, raja i rnineri smjestili su se na prostranu poljanu s
druge strane kapije. Ovi su tabori bili na tolikoj udalje-
nosti da su bili van topovskog dometa.
Nakon ovoga Turci su estoko pritisli Ali nisu imali
tekih topova, topovi s kojim su raspolagali nisu mogli nauditi tvr-
zidovima. Ibrahim-paa je rekao:
nije toliko Austrijanci predati
kad vide koliko je brojna turska vojska."
Zbog toga Turci nisu ni dovukli teke topove, a sa malim topo-
vima nisu mogli nisu mogli nikakav uspjeh.
Poslije toga su odmah prili pripremama miniranja, pa su uz jednu
kulu s jedne strane i uz drugu kulu s druge strane iskopali rupe i
napunili ih barutom. Ali Austrijanci su se dobro razumjeli u rni-
nerski posao, odmah su sa suprotne strane kopati za mine i
osigurati da se zid srui prema vani i da bi da Turci
unutra poduprli su zid sa vie od tristo direka. Uistinu se zid sa
bukom sruio vani ondje gdje su ga Turci minirali.
136
Iako su se Turci svim silama trudili da preko sruenog zida prodru
unutra, Austrijanci su se suprotstavili i odbili ih natrag.
Nakon toga su se dvije strane estoko sukobile jer su Turci nasto-
jali na svaki da unutra. Ali su Austrijanci s velikim to-
pom i pukama odbili napad. Dva, tri puta su Turci pokuavali na-
pasti, ali osim tete za sebe nisu mogli nita drugo
Na Miholj-dan, Kont Nikola je nakon savjetovanja sa drugim
kapetanima izaao izvan sa dvije hiljade pjeaka i petsto
konjanika da napadne na Turke. Ove snage su se nadale da
Turke udaljiti od unititi njihove topove, razbiti njihova
kola. Ali bitka se oduila i topovima nisu mogli nita nakoditi.
Jer topove je mnogo i azapa. Jedino su pobili oko
dvjesto Turaka, ali su se i sami vratili u sa gubi-
cima. Onda je vie od stotinu panjolaca izalo iz i drugim
putem napali Turke koji su brali u vinogradima i pobili
mnogo ljudi, ali kad su to vidjeli Turci iz tabora napali su ih i za-
metnula se estoka bitka. panjolci su se borili. Svi su bili
odabrani junaci s pukama. Vratili su se u a da nisu imali
mnogo gubitaka.
Vidjevi da ovako imati mnogo uspjeha, Turci su poslali
unutra trojicu Austrijanaca koji su ranije primili islam s mnogim
Ovi su se obukli u austrijske nonje tobo-
e da su bili u turskom zarobljenitvu i da su pobjegli. Imali su za-
datak da izazovu poar u Kako to izvesti ih
je jedan visokog rasta im: "Kad mi s velikom bukom kre-
nemo u napad, vi zapalite
U je pak bio jedan koji je ranije bio musliman,
ali se okrenuo u Ovaj je saznao namjeru uhoda
koji su doli i objasnio kapetanima o se radi. Na ovo su dru-
gog dana mjeseca listopada uhode ispitane i
na tekim mukama. Isti obavijestio je i o drugim na-
mjerama Turaka, kao to je da kopati rupe ispod
vrata i napuniti ih barutom i tako jo jednom iskuati i da
ulau veliki trud u taj posao. Kad su to saznali nai su borci pripre-
mili bubnjeve u posudama punim vode. Jer ako se voda i koa na
bubnjevima zatitra sigurno je da su radovi na miniranju
Da bi provjerili da li se priprema miniranje, jedna austrijska jedi-
137
nica je izala napolje. Tada su Turci masovno sa pukama i topo-
vima navalili. Zbog toga su poslali napolje osam
panjolaca. Oni su trebali otjerati Turke iz varoi i opkopa i vidjeti
ima li ili nema onih koji kopaju za miniranje. Tek to su panjolci
izali, Turci su ih sa svih strana napali. Jedan od panjolaca se
proderao: "Zato izlazite na ne idite s mjesta". panjolci
su se prepali od ovog glasa i svi su se vratili u ali su ovaj
put pobili mnogo Turaka. I sami su u ovoj izgubljenosti pretrpjeli
teke gubitke. I glavni komandant im je tom prilikom platio ivotom.
Kao rezultat svega je da nisu obavili puno posla, ali su vidjeli da
Turci zbilja na dva mjesta kopaju rupe. Tada su panjolci razvili
bajrake i ponovo izali u napad. Turci su potpalili vatru pod mine,
na dva mjesta oborili zidove i krenuli u napad. Ali su se austrijski
i panjolski kapetani zajedno s naom vojskom jedinstveno suprot-
stavili. Dvije su se strane toliko pribliile da su se rukama mogli
Bio je to straan sukob. Austrijanci i Turci su uli jedni
u druge. Ostavili su puke i tukli se i noevima i odmak-
nuli su Turke ispod Ali pae i su ponovo vodili i
ohrabrivati tursku vojsku pa su ovi ponovo krenuli u napad.
Turci su se osvrtali natrag, nisu kao prije mogli uloiti truda i po-
su govoriti "ako ne poginemo od austrijske ruke, poginut
od turske sablje." Tada su Turci strijelama i kumbarama pokuali
zapaliti a u procjepe su otvorili estoku topovsku vatru,
tako da su austrijski vojnici zapali u veliki strah jer su se mnogo
da oslobode zidove. Na ovo su i Austrijanci otvorili vatru
na Turke pa su se Turci u tekom stanju udaljili ispod zidova. Za
tri sata je pobijeno mnogo Turaka i spaeni su zidovi
Poginulo je preko dvije hiljade Turaka. Po njihovim kazivanjima
nisu imali tolike ljudske gubitke ni na Rodosu ni u Beogradu.
Turci su dana istog mjeseca preli u napad. Sada su
mladi vojnici krenuli i svi su korakom donijeli stepenice,
zemlju da ispune rovove. Austrijski i panjolski vojnici
su na ovo preli u napad i zapucali iz topova i puaka. I ovaj put
su Turci imali mnogo gubitaka.
Vidjevi da ni na ovaj zauzeti sultan
se mnogo rasrdi, pozva sve beglerbegove, agu i Ibrahim-
-pau i dobro ih izgrdi te naredi da se vojska dobro pripremi za tri
138
dana. dana su opet svi navalili. Unutra su jedan kapetan i
odabrani vojnici svih kapetana sastavili jednu jedinicu i napali na
Ibrahim-paino krilo i pobili mu mnogo vojnika. Ibrahim-paa je
zaokrenuo vojsku u drugom pravcu, ali je naiao na ranije priprem-
ljenu zasjedu pa mu je stradalo opet mnogo vojske, a mnogi su i
zarobljeni. Od ovih zarobljenika se saznalo da sultan jo jednom
okuati a ako ne zauzme se i Dola-
zila je i zima, jako je zahladnjelo, a uz to je austrijski imperator
pripremao veliku vojsku, pa se da je Ferdinand skupio mnogo
vojske. Zbilja, trinaestog dana istog mjeseca, sva vojska, bilo spa-
hije ili druge oruane postrojbe, odjednom su se pokrenuli u napad.
Izali su na minama poruene zidove i preko njih pokuavali
unutra. Nai vojnici su pak ta mjesta popunili velikim
direcima i kamenjem i tako ih doveli u sigurno stanje, moda i si-
gurnije nego to je bilo prije. Vidjevi s kakvom brojnom vojskom
idu na njih, nai su se vojnici jako uskomeali. Ali kapetani su is-
kupili odabrane vojnike, krenuli na njih i toliko zapucali topovima
da su Turke potpuno zbunili. Odmah su Ibrahim-paa,
aga Ferhad-aga i Behram-paa ohrabrivali vojnike i vo-
dili ih u juri. Ali turski vojnici, vidjevi da ne mogu napredovati,
okrenuli su se natrag i govorili: "Mi svi volimo da umremo od va-
ih sablji da ne idemo na austrijske i panjolske puke." Ni u ovom
juriu nisu se pribliili
Vidjevi da ne moe da srui padiah,
dana istog mjeseca, u napusti peti dan
u Budim i tamo oslobodi nae zarobljenike. Ibrahim-paa do-
vede ranije spomenutog bajraktara preda se i mu: "Sretni pa-
diah nije doao ovdje da uzme doao je samo da vidi kakve
su kralja Ferdinanda, njegovog neprijatelja. Eto za sada
toliko. Da ne zna njegove granice, opet bi doao ubrzo, upoznava-
nje je neizbjeno i on nije Bajraktar koji je puten na
slobodu doao je i svim kontovima i kapetanima ponovio Ibrahim-
-paine
Kad je padiah doao u Budim, krunisao je kralja Janoa, dao
mu u ruke kraljevsko ezlo i podario mu neovisnost za nje-
govu dravu. Okupio je sve Turke na divan i pred svima
ovako rekao:
139
"Na tvoju glavu je dola jer si se na mene oslonio i od
mene si traio. Kad god se susretne sa ti
uskratiti svoju te u svoje susjedstvo, ja stojim
nasuprot tvojim neprijateljima. Ko god ti nije posluan, obavijesti
mene, s Boijom ja ga kazniti."
velikaima se ovako obratio:
"Vi ovog priznajte za kralja i se da mu ne
Eto, njemu je data kraljevska kruna, kraljevsko ezlo i svi ostali
kraljevski znakovi i simboli".
Kruna je prela u padiah ove ruke. Od ranije, kruna je preda vana
kraljevima na cerernonijarna i nakon toga je pohranjena i
kod nekog ili nekog velikaa. Ovog puta je kruna
data na u gospodara ikloa Perin Petra. Nakon
to je kruna bila ukradena iz ikloa u vrijeme kad je padiah pre-
lazio Dravu, on je poslao dvjesto katana koji su spasili krunu. Tako
je kruna dola u padiahove ruke pa se stvorila da on
okruni svojom rukom Janoa.
Padiah je ovako nastavio govoriti:"Neka narod zna
da ko god protiv njega ustane, ja biti u stanju da ga u torne spri-
Onda je padiah stavio tri hiljade muhafiza, a sam je pre-
avi na stranu Pete i krenuo na put.
PODATAK O TOME KAKO JE KRUNA
DOLA U PADIAH OVE RUKE
Jo ranije su se okupili velikai i, poto je padiah uzeo
Budim, a oni nisu priznavali Janoa, otili su kralju Ferdinandu i
traili od njega da im bude kralj. Na to je doao Ferdinand, istjerao
kralja J an o a iz Budima i sam zasjeo na kraljevski prijestol. Prema
tradiciji, gospodari i velikai zemlje otili su u Stolni Biograd
120
,
tamo su ga okrunili i proglasili ga kraljem.
Od tada je kruna data jednom i poslana je u riznicu u
Viegrad
121
i sa igom i pod katan cem je tamo
120
Ovaj grad se u originalu pie !stolni Belgrad, ali se u naoj tradiciji uvijek
nazivao Stolni Biograd. Radi se o gradu Sekefehervaru.
121
Wissegrad (njem. Bolidenburg) grad u sjeverno od Budimpete.
140
Ovoga puta je kruna data Perin Petru, jednom
koji je bio zapovjednik Valpova. A on je, ili zato to je imao neku
smetnju ili s milju da je odnijeti kasnije, umjesto u Viegrad
odnio u svoju iklo. da tada dolazi sretni sultan,
uzeo je krunu iz ikloa i zajedno sa svojom obitelji uputio se kra-
lju Ferdinandu u Budim. komandant, koji je bio
na strani kralja Janoa, je za prijenos krune, poalje za njima
dvjesto tekih konjanika i pedeset hajduka. Ovi su stigli Perin
Petra na obali arviza u blizini Seksara gdje je ovaj
Pobili su mu mnogo ljudi, a njegovu porodicu i njega samog su sa
krunom doveli u Ali zapovjednik se ustezao da dri
krunu u svojoj i poslao ju je zapovjedniku oprona, koji je
bio povezan sa kraljem J anoem i sa gospodarom Lindove J anki
Janoem, poslao ih u opron. Kad je padiah stigao i kad je zako-
na polju je za ovo. Naredio je da se dovede
zapovjednik Pritisnuo je Janki Janoa i ovaj je, htio ne
htio, bio prisiljen predati krunu i Perin Petra. Nakon toga je padi-
ah poklonio krunu, a Perin Petra predao kralju Janou i upozorio
ga da ga dobro ispita jer je postupio protiv njega. Detaljne infor-
macije o ovome date su na mjestu u knjizi.
POPRAVAK OSIJEK
Godina 936. (1529-30.). U vrijeme osvajanja je poru-
ena do temelja. Padiah je u vrijeme povratka iz pohoda u Istanbul
izdao naredbu jedinicama i dao novac da se iz-
nova izgradi. Do tada su uloeni veliki napori da se Srijem i
okolina. Od sada je u postavljeno tri hiljade vojnika.
A na petsto azapa postavljen je rahmetli Kasim-paa koji je sa-
gradio u jednu damiju.
CEREMONIJA OBREZIV ANJA VISOKOSLA VNIH A
je o sultanu Mustafa-hanu, sultanu Mehmed-
-hanu i sultanu Selim-hanu. Proslava je 2l.evvala 936.
(18.6.1530.). Na mehterhani koja se nalazi na trgu Atmejdan iza-
brano je jedno mjesto pogodno za sretnog padiaha i tu je postav-
141
ljena jedna vrlo lijepa pozornica.
122
Za vezire i uglednike postav-
ljeni su visoki atori, s kraja na kraj ukraeni hladnjacima od svile-
ne tkanine. Jo ranim jutrom na padiahovom divanu su se okupili
drugi vezir Ajas-paa, vezir Kasim-paa, rumelijski beglerbeg i
drugi divana. Kao i uvijek, malo kasnije je doao veliki
vezir i serasker. Poslije ovoga padiah je uzjahao konja i sa ugled-
nom skupinom uputio se prema mjestu ceremonije. Kad je doao
preko puta lavlje (arslan hane) veziri su se pjeke pribliili
padiahu. Kad se odatle stiglo do sredine mejdana tu su ga
kali serasker Ibrahim-paa, beglerbeg, aga i
Kad je padiah pred prijestoljem sjahao s konja, aplauzi i pohvale
dizali su se do neba. Istom to je sjeo na prijestolje na koje
se oslanja kozmos, veziri, drugi velikai i komandanti poredali su
se u red da i ljube ruku i u tom redu su im podijeljeni
darovi. Onda su ruku ljubili ejhulislam, veliki muderrisi
i kadije, tu je i njima dato mjesto gdje su sjeli i jeli za padiah ovom
trpezom. Drugog dana mjeseca zilkadeta (28.6.1530.) padiah je
sazvao divan pa su tu ruku ljubili stari veliki vezir Karamanli
Mehmed-paa
123
, umirovljeni Zejnel-paa i neki od komandanata,
i ponudili su svoje darove. dan toga mjeseca napravljena je
proslava za ulemu. Padiahov Molla Hajruddin je uivao
veliko potovanje i postavljen je do velikog vezira pa je tako bio
ispred kazaskera. Za je drugog dana organizirana posebna
sjajna proslava. Desetog dana su na mjestima u Istanbulu
skupljeni i muderrisi ranga ispod pedeset dnevne
kadije bez posla, ejhovi, sufije, trgovci, mutevellije i drugi.
dana istog mjeseca, divana su stigli do sta-
rog saraja, su s potovanjem i na konje
i dovedeni na Atmejdan. Veziri su ih na nogama i skinuli
ih s konja na ulazu u ivanhanu. Petnaestog dana istog mjeseca je
122
U sultanovih sinova, 1530. godine; umjetnik pori-
jekla Nasuh je napravio dvije od papira koje su bile po-
stavljene na Atrnejdanu: Ovo pokazuje koliko se Nasuh razumio i
u poslove: Kako navodi ove su dvije imale pet
kula po vrata: Zidovi su bili lijepo ukraeni: V. A. Adnan Adivar,
Nauka kod osmanskih Turaka, Zenica, 1999., str. 165.
123
V. biljeku 31.
142
opet velika svetkovina. Za sretnog padiaha je pred pri-
jestoljem, preko puta ostalih, pripremljena sofa. Ovdje su se ispeli
i sjeli na desnu stranu veliki vezir Ibrahim-paa, Ajas-paa, rume-
lijski beglerbeg Behram-paa, Jakub-paa, gospodin kazas-
keri i sin tatarskog hana. S lijeve strane su redom sjedili umirov-
ljeni veliki vezir Piri-paa, Zejnel-paa, jedan od begova s
istoka Ferruhad-beg, Bajindir-oglu Murad-beg, sin egipatskog
sultana Gavrija Mehmed-beg, Abdullatif-beg jedan od sinova iz
dinastije Zulkadr. Nakon raznih jela, po su se pili i
mirisni napici. Padiahu je ponudio erbe sluga defterdara Iskender-
u onoj poznatoj posudi od piroza (plavi prirodni kamen).
Vezirima i drugim velikaima i agamaje erbe u skladu
s njihovim poloajima. dana je opet svetkovi-
na za ulemu. je pozvao ejhulislama, a debedibaa
hoda-efendiju. Na desnoj strani od sultana su sjedili ejhulislam
anadolski kazasker Molla a na li-
jevoj strani veliki hoda Molla Hajruddin, rumelijski kazasker
Molla Fenari-zade Muhjuddin, a preko puta drugi i vrle
osobe su sjedili na mjestima. Po padiaha-
vom odobrenju, razgovor je ejhulislam sure
Fatiha. Kako su mnogi jo ranije o ovoj temi izrekli svoja
miljenja, iznesena su njihova i napravljena su
Bili su tu oni koji su imali sposobnost da o ovoj temi
lijepo i govore pa su iznijeli i Oni koji su
bili slabanog a od stida su se guili u moru znoja. je jed-
nom od njih, muderisu Sulejman-halifi, pozlilo pa je u povratku
i umro.
Osamnaestog dana toga mjeseca su obrezani ( osunne-
u salonu za skupove Ibrahim-painog saraja. Dvadesetog dana
se izalo na Kag1dhane pa se prisustvovalo konjskoj trci. Tom pri-
likom je kako je jedna vitka kobila pretekla sve pastuhe.
Posebno je napravljena jedna srebrena tikva i postavljena na direk
kao meta za strijelom. Bezbroj je bilo raznih umjetnika
koji su pokazivali svoje vjetine. Svakog dana su
dolazili vjeti ljudi iz svih krajeva drave, maskara-
dije, dambazi, glumci kazalita sjena i razni vjetaci i znalci.
Zabave koje su velikani i narod koji je pozvan na njih, svi i
143
sve bilo je tako obilno i bogato da je objasniti i opisati
sve pojedinosti. Stoga smatram da je o ovoj temi nepotrebno opir-
nije pisati.
OPSJEDANJE KRALJA JANOA U BUDIMU. DOLAZAK
I NJEGOVO IZBAVLJENJE
Godina 937 (1530-1531.). Sretni padiah je poklonio kra-
ljevstvo Janou (Ivanu Zapolji), dao mu je i krunu, a to je pobudi-
lo zavist velikaa prema Janou i na kraju otvorilo put
suprotstavljanju njemu. Nakon to se sretni padiah vratio u prijes-
tolnicu, kralj je pozvao velikae da ga upoznaju. Ovom
pozivu su se neki odazvali, a neki se nisu odazvali. Na onih
koji su otkazali poslunost stavio se sigetvarski ban Terek Balent i
on je posijao sjeme razdora u narodu. U tom
da bi se osiguralo da drugi uzmu pouku iz njegova bilo je
potrebno da se Terek Balentu zavrne uho.
Tako je kralj odredio da age, Kasim-paa i tri hilja-
de vojnika koje je padiah ostavio da Budim, zajedno sa hi-
ljadu vojnika krenu na Sigetvar. Ovi su, uzevi iz
nekoliko topova za barut i druge potreptine, kre-
nuli na Sigetvar. Austrijski kralj, nevjernik Ferdinand, uvidjevi
da mu je to prilika za plijen, uputi na Budim veliku silu skupljenu
od Nijemaca, panjolaca i drugih naroda. Saznavi od pijuna ta
se sprema, kralj Jano posla vijest da hitno u Budim musli-
manski i vojnici koji su otili opsjedati Sigetvar i dovede
u Budim jo deset hiljada vojnika od drugih nevjernika. Istovre-
meno uputi ljude Mahmud-begu begu Smedereva i u
Istanbul. I austrijske snage su stigle iz i najprije su opsjele
Ostrogon. Gospodar Ostrogona je, dok je sretni padiah bio pred
doao iskazati poslunost i se kralju Janou. Sada
su austrijske snage uzele njenom gospodaru zavrnuli iju
i vezali ga za sebe, a u su ostavili tri hiljade vojnika da je
Nije prolo dugo uzeli su i Viegrad i Vac
124
. Krenuvi
odavde okrenuli su se Budimu i opsjeli
124
na sjeveru
144
Tada su stigli i islamska vojska sa Kasim-paom i
vojska koja je otila opsjedati Sigetvar. Ali kako je neprijateljska
vojska Budim drala u nisu mogli u vratili su
se, doli do Stolnog Biograda, uzeli otuda odanog kralju
Janou i s njegovom jedne tajno uli u budimsku tvr-
i sutradan izali i napali austrijske rovove. Na obje strane
je stradalo mnogo ljudi. I pored toga se kralj Jano
vratio u sa islamskom vojskom. Ali Austrijanci su nekoli-
ko dana stalno tukli i zidove na nekoliko mjesta potpuno
poruili. se u to svim silama su navalili. Ali Boijom po-
vratili su se natrag sa stotinu muka. U to vrijeme su obavijestili
kralja Janoa da su do stigli Mehmed-beg, beg Smedereva,
Husrev-beg, beg Bosne, Ahmed-beg
125
, beg Kruevca i posebno
vojska krajinika. Obavijestili su ga da je stigla sva lbrahim-paina
vojska, i rumelijska i anadolska vojska. Mehmed-beg je osim
toga smislio neke stvari. Od zarobljenih neprijatelja je saznao da
neki bjee. Ovi su prenijeli i vijest o lbrahim-painom dolasku.
Posebno se proirio glas da muslimanske snage u napad
odozdo a vojska iz odozgo, to je izazvalo strah kod Austri-
janaca i panjolaca. Preplaeni ovim vijestima nevjernici su obu-
stavili opsadu, povukli topove i bez oklijevanja se povukli i otili.
Pristalice Janoa su bile pod opsadom pedeset i dva dana. Uspr-
kos i stisci izdrali su sigurno i hrabro. dana
kasnije stigao je i Mehmed-beg i islamska vojska, i ne vre-
mena odmah se prelaziti na petansku stranu. Nije ostalo
vie nita da se radi. Razmiljalo se: barem da se ne vratimo pot-
puno praznih ruku. Uzeli su iz Budima i Pete i proavi
preko kvarta Novigrada, na obali rijeke Tatre, a u okolini Raga,
su upadi u zemlje koje pripadaju kralju Ferdinandu. S
Boijom islamska vojska je zarobila nebrojeni plijen.
Djevojaka kojima nema ravnih po ljepoti, pristalih i dru-
gih zarobljenika bilo je preko petnaest Broj zarobljene stoke
i vrijednih stvari nije dati jer su neizbrojivi. To
je s kraja na kraj poharano i popaljeno tako da niti je ostalo traga
125
Ahmed-beg sin je Jahja-pae i isto kao i mu Bali-beg i
Mehmed-beg bio jedan od krajikih begova.
145
ljudi ni ivota. je i kralj Jano ovo plakao i rekao da
za ovo pred Bogom odgovarati kralj Ferdinand. Njegova je
da je onaj koji bude povod zulumu.
POGIBIJA RUMELIJSKOG BEGLERBEGA BEHRAM-PAE
14. mjeseca abana 938. (23-3.1532.). Rahmetli paa je bio ispravna
osoba, koji je bio vjernik i upoznat s vjerom, koji je bla-
znao obradovati one kojima je potrebna milost, titio je si-
romane i Od Allaha je uvijek molio da umre kao ehid.
Dogodilo se da jedan nesretnik (dvorjanina), u na-
prijed spomenutoj potegne no i da u tom on
ispije ehidski erbet i put za Dennet. Sutradan su povezane
sve sluge i dovedene na padiahov divan. Nakon ispitivanja po-
gubljeni su jedan kapidibaa, jedan mirahor i osamnaest dvorja-
nina, i tako je svima data lekcija.
SAETAK O POHODU NA ZEMLJU
P ADIAHOV POKRET
12. Ramazana 938. (18-4.1532.). Ono to je bilo povod ovom pobje-
donosnom pohodu je austrijski, i kraljevi
i oholi psi koji nose titule bana, grofa, generala i hercega nisu
priznali da kraljevstvo pripada kralju Janou kojeg je na to mjesto
postavio sretni padiah pa su radili na tome da opsjednu Budim,
da ga savladaju ili da ga na neki drugi skinu s prijestolja. S
druge strane, gospodari koji su bili pokorni budim-
skom kralju i zapovjednici ovoga puta su otkazali poslu-
nost i vezavi se za austrijskog kralja iskazali su neprijateljstvo
kralju Janou. Jano je o svemu izvijestio padiaha. Na to je padiah,
koji je svojevremeno J an o u, kada ga je postavio za kralja,
krenuo i devetog dana zilkadeta stigao u Ni (13.6.1532.).
Ovamo su doli izaslanici preko Bosne od toga koji
se zove imperator. Kako je imperator
126
bio brat austrijskog kralja
126
Karlo V Habsburki (1500.-1558.), vladao od 1516.-1556., sin austrijskog
nadvojvode Filipa Burgundijskog, unuk cara Maksimilijana I, krunisan za
146
Ferdinanda, po izaslaniku je poslao pismo u kome je molio za mir.
Mislio je na taj zavarati padiaha. Saznavi za sadraj pisma,
padiah je odgovorio. Poslanici su, saznavi za padiah ove
vojske, vidjevi snagu i uzvienost islamskog padiaha, zapali u
strah i zbunjenost.
Krenuvi iz Nia, dvadesetog dana istog mjeseca stiglo se do
Beograda. Ovdje je stigao jedan francuski izaslanik i tim povodom
je veliko veselje. Podignuti su veliki i mali atori i tako
je priredba prikazana da takva nikada nije bila. Nakon
to se na srijemskoj ravnici iskupilo hiljada voj-
nika akindija i vie od deset ljudi tatarskog i mongolskog
porijekla pod.komandom Sahip Giraj-hana
127
, izaslanici imperatora,
kojima je ranije data dozvola da sada su dovedeni kroz
mnotvo vojske. Istog dana anadolski i rumelijski begovi su polju-
bili padiahove skute. I izaslanicima je dozvoljeno da prislone lice
na padiahove skute. Tim povodom su zabubnjali bubnjevi, a za-
svirale zurne. Bila je to lijepa predstava pa bi bilo dobro da se opet
nekad priredi.
Odatle se otilo u Osijek. Slavni komandant, rahmetli beg Bosne
Husrev-beg, je sa deset hiljada svojih ljudi i sa bosanskom vojskom
doao i se padiahovoj vojsci. Gospodar ikloa,
Perin Peter, jedan od poznatih gospodara nevjernika,
doao je ovdje ponovo sa vojnika. Ali
kako je padiah saznao da je on bio u savezu sa Austrijancima,
o ga je obavijestio kralj Jano, odmah je zajedno
sa svojim ljudima i otpremljen u beogradsku tamnicu. Kasnije je
Perin Peter, ponovo posredstvom kralja Janoa a kao
talac je uzet njegov sin. Na kraju je time to je postao
musliman. ..
Nije prolo dugo, a prela se rijeka Drava i stiglo se do svakom
poznate Arak nedaleko od Vukovara, je sagra-
cara u Bolonji 1530. Austriju je dao na upravu
bratu Ferdinandu.
127
Sahib Giraj-han je vladar Krima. Giraji su potomci Dingiz-hana i vladali
su Krimom od XIV st. do 1783. g., ali su bili ovisni o osmanskim sultanima.
Sahib Giraj je naslijedio Sa' adet Giraja (1524.-1532.) i vladao je od 1532.-
-1551.
147
na visokom brdu. Nije bilo potrebno uzimati ovu
se narod pokorio. Samo je zapovjednik poslat u Beograd.
Ovo mjesto ostavljeno je u istom poretku kao i prije pod uvjetom
da se vee uz kralja Janoa. Nakon toga je pobjedonosni padiah
proao putem i palanki koje su se nalazile na obje
strane: Kapoline, ablija, Bobovac, Belvar, Brezanci i Vato
se stanovnitvo predalo i poslunost kralju Janou. Peklo-
njen im je mir u blizini U nae vrijeme od spomenu-
tih palanki postoje jo samo Brezanci i Bobovce i u obje se nalazi
vie od po petsto islamskih gazija. Nakon toga se predalo stanov-
nitvo Zakana i Kanie. U to vrijeme je Kania bila mala utvrda, a
sada je u vrhu islamskim krajikim utvrdama po i
sigurnosti. I ovuda se sretno i sigurno prolo pa kad se dolo pravo
do Kapurnuka, Bake i ovara i od ovih su predati
i pod jasnim uvjetima njima je garantiran ivot. Prvog
dana muharrema kojim je devetsto trideset deveta go-
dina (3.8.1532.), dolo se u okolinu jake Kermendvar, pro-
kletnici koji su se nali u njoj, nemogavi odoljeti navali islamske
vojske, rasuli su se i razbjeali. Kako su pobjegli ostavivi stanov-
nitvo rimske i njihove domove, i posjedi su im za-
paljeni a imanja i razruena. Kasnije su osvojene i tvr-
Rekervar i Meter. Nije dugo prolo uzeta je i Hed-
vik, a za njom i Sunbatli i Meti je stanovnitvo pomrlo ili ra-
njeno, a neki su se spasili predajom.
Padiah i njegova vojska su nastavili napredovati. Za predvod-
nicu islamskoj vojsci je smederevski sandakbeg Mehmed-
-beg On je s vojskom proao blizu
Kosek koja je pripadala nevjernicima, ovi prokletnici su se povukli
u rovove koje su pripremili. Tu je dolo do takve bitke da se tea
ne moe zamisliti. Kasnije su: prokletnici zatvorili kapije. Islam-
ski vojnici su postavili topove i darbzen
128
i jednom
su udarili. Ovaj put padiahov cilj nije bio osvojiti tvr-
nego i razoriti zemlje kralja Ferdinanda i natjerati
ih na pokornost kralju Janou. Zbog toga i nisu doneseni
topovi za ruenje
128
Darbzen je posebna vrsta tekog topa namijenjenog za napade na
148
I pored toga, kako su oni iz zapucali iz topova po islam-
skoj vojsci i zatvorili put nakon dugotrajnog pohoda, ne
se na to to nema tekog naoruanja, padiah je naredio da se uloe
maksimalni napori kako bi se osvojila i stalo u kraj niskim
nevjernicima. Tako je paa koji je planirao napad postavio darbzene
na jedno uzdignuto mjesto, a minere je pripremio i osmog dana
istog mjeseca je pritiskati pukari su na-
pravili rovove i opsjeli zidove. Samo dok su mineri po-
stavljali mine, prokletnici su vidjeli o se radi, shvatili pouku
i ih neefikasnim. U nekim minskim kopovima je izbila voda
pa su zato postali beskorisni. Samo je jedan rov bio dobar i tu je
devetog dana istog mjeseca zapaljena vatra. Islamski vojnici su,
onako kako su to navikli, razvili bajrake, krenuli u napad i
uloili veliki trud. Ali u napredovanju estokom kiom,
toga dana nisu uzeli Dvadeset dana istog mjeseca
mine su zapaljene na dva mjesta. Islamska vojska je opet navalila
svom estinom. Ali ni taj dan se nije mogla zauzeti jer su
prokletnici ulazak u dubokim rovovima koje su
iskopali.
Tako je, izgubivi nadu da uzeti vidoviti paa smi-
slio da se rovovi ispune i da se preko njih juria pa je na-
redio da svaki vojnik donese po tovar drva i istrese na rub jarka.
je bilo mnogo u blizini Vojnici su odvedeni na
teren da skupljaju drva i da grane stavljaju na rub rova.
Onda je izdana naredba svakom spahiji sandaka da skupljenim
drvima pune jarak. Za dan-dva ovaj duboki jarak je
ispunjen na tri mjesta i napravljene su kule koje su bile vie
od kula. Kad su ovo vidjeli nevjernici, premazali su
i snopove sumporom i katranom i zapalivi ih
su ih bacati na drva. Tako su htjeli sva drva spaliti. Zbilja je
izgorjelo mnogo drva pa se islamska vojska stoga raalostila. Na
ovo su neki iskusni starci napravili oluke, skupili sve vodonoe i
gasiti vatru. Tako ova nakana prokletnika nije dala rezultata.
Od skupljenih drva i grana napravljena je jedna kula. Zamiljalo
se da se sa ove kule puca iz puaka, ali su i prokletnici sagradili
istu kulu, smjestili svoje pukare i na taj da su mnogi
islamski vojnici popili ehidsko erbe. Islamski vojnici su iznova
149
preko merdevina napadati. Veliki vezir i serasker je
vao razne nagrade kao dirlik, timar i zeamet, a svi su u sebi govo-
rili "ili osvojiti ili dati glavu". Prestraeni nevjernici, izloeni
velikim. gubicima, uvidjeli su da biti uzeta iz njihovih
ruku. Komandant iklo, jedan pas bez pameti, zatraio je
milost. Izaavi iz pao je po nogama milostivog padiaha.
Kako je zamoljena milost od padiaha koji je svijeta, on
je u skladu s izrekom "oprost je zekat na pobjedu", poklonio ivote
ljudima.
Mjesto odluke uzvienog padiaha nalazilo se na mjestu blizu
Nakon to je ovome uspjehu prisustvovao i
paa, izaao je na put da se postavi blizu Susreo se sa
beglerbezima koji su bili zadueni za opsadu i svom voj-
skom i onda je dozvoljeno da mu svi poljube skute nakon to su
doli u sretno i uspjeno do njegovog atora. Nakon toga je svaki
kaftanom, su im i dobili su jo
niz nagrada. Posebno je slavnom serdaru i velikom veziru dato
nekoliko od krzna, kapa s perjem, izrezbarena sablja, dosta
kasa novca i drugih darova pa se on guio u padiahovim blago-
datima. Osvojenje se dogodilo dvadeset estog dana istog
mjeseca.
Nakon tolike muke i umora, Kose, osim toga to je
predana psu koji je njen gospodar pod uvjetom pokornosti budim-
skom kralju, poklonjena mu je i zastava i ostavljen je na svom
mjestu. Ova zastava se jo uvijek u istoj 1012.
(1603-04.) godine, kad su neke gazije ile u erdeljskom
kralju Betlenu Gaboru, vidjeli su da je ova zastava na
toranj i da se s njom ponose. Ista zastava je na nekim
skupovima i danima iznoena napolje jer je smatrana
sretnom. Rahmetli sultan Sulejman-han Gazi je pobo zastavu u
ovu
Srce je radosno to u ovim vremenima uzvieni padiah koji
vlada u sedam klimata, koji je na slubi halife koji poklanja krune
vladarima, tj. Gazi sultan Murad-han, neka mu Allah
vladanje, tek to je postavio jednog sandakbega dao mu u zadatak
da ovu pripoji islamskim zemljama, u ime Allaha i Njegova
istinskog poslanika.
150
"Dua svijeta, povod mira i sigurnosti
Boija sjena, Mehdi za drugi svijet"
129
Proavi to mjesto se u opronu, velikom gradu okru-
enom visokim zidovima, dana u Zelen-
varu, a nakon dva dana u jednom lijepom gradu Bufondruku. Narod
ovog mjesta je, predavi se, traio milost. Odavde su slavni ratnici
Mihaloglu Mehmed-bega vie puta upadali u neprijateljske gradove
koje su palili i ruili. Opet, junak po imenu Kasim vojvoda, koji je
bio akindija, je da je u ovim upadima
vala pet hiljada akindija, a po drugim je upadalo oko
dvadeset hiljada, to akindija to gazija - dobrovoljaca. S istog
mjesta su upadali na strane gorja. Sretni padi-
ah je sa islamskom vojskom iao zapadnim krajevima pa su zemlje
s kraja na kraj izgaene pod nogama konja njegove pobjedonosne
vojske. Put su pronalazili po svjetlosti vatre, a danju po dirnu
koji se penjao do neba. Kasim vojvoda je preao preko strmih aus-
trijskih planina na drugu stranu gdje su mu neprijatelji zatvorili
prolaz, tako je mnogo gazija, ne naavi spasonosni put, ispilo e-
hidski napitak i nalo put prema Dennetu. Nakon to je sretni pa-
diah stigao u Osijek, nekoliko od onih koji su se spasili
su ta ih je sve snalo, a su to zabiljeili.
Na istom mjestu, prevrtljivo srce nevjernog kralja i imperatora
obuzeo je strah od islamske sablje, razaslao je vojsku koju je sku-
pio da se svako od njih skloni u planine i tako nije bilo da
se pojave, to se saznalo od zarobljenika. gmje se vidjelo
iz daljine i nije se smatralo uputnim uputiti se onamo nego se kre-
nulo prema zapadu. Proavi kroz klanac Leineberg, koji se nalazi
podno jedne visoke planine, spustili su se nanie. Sela, gradovi i
sva mjesta ovdje su bili prekrasni, livade, vinogradi, rua i
lala bi izazvale zavist eddadovih
130
vrtova.
129
Stih je sultanu Muradu u vrijeme je Ibrahim pisao svo-
ju Povijest.
130
Jemenski vladar, koji je vladao narodom Ad u vrijeme Bojeg poslanika Huda.
eddad je izgradio vrtove nalik raju. nije priznao poslanstvo
Hud alejhisselama, pa je stradao zajedno sa svojim narodom.
151
Sedmog dana spomenutog mjeseca padiah je krenuo odatle i
ulogorio se blizu koja se zove Kirchberg. Unutra su bili ne-
vjernici za pakao koji su se uzoholili i kako nisu htjeli pogeti iju,
nekoliko junaka je za kratko vrijeme zapucalo sa svih strana i
vu pretvorilo u gomilu pepela. dana se povuklo odatle i
smjestilo u blizini Ratenad, a odavde se krenulo na grad
Kordekondaz. Ali prokletnici, oslonivi se na svoje mnotvo, ustra-
jali su u inadu, povukli su se u crkvu su zidovi i tornjevi bili kao
u kakve jake i na islamsku vojsku zapucali iz topova darbze-
na i akaloza pa se tako braniti. Gazije su podmetnule vatru
pod crkvenu kapiju pa su tako svi u crkvi - malo i veliko - stradali.
Nakon toga, mjesto Klais je bilo padiahovo se
da je u to vrijeme mnogo ljudi uvaenog pae otilo na stranu. Tu
su trebali krenuti nakon to nahrane konje na livadi gdje su
Ali ban Beture, prokletnik po imenu Andrija, u
ranu zoru je iznenada napao. Nekoliko ljudi je poginulo. Uzeo je
konje i opremu i otiao, a paa, koji je znao napraviti dobar plan,
poslao je podosta ljudi da ih slijedi. Pratili su ih do vremena
jutra i podne, a onda su sa prokletnicima zametnuli takav uspjean
boj koji je vrijedan svake pohvale i S Uzvie-
nog Allaha islamska vojska je odnijela pobjedu i nevjernici su do-
ivjeli potpunu propast. Ni ban nije je, ruke su
mu vezane, a osim njega je jo mnogo nevjernika svezano u sin-
dire. Paa je, proavi ovaj sretno i uspjeno, sve ovo vi-
dio i sve ih kao ukrase natakao na vrhove kopalja i kuka. Kad je
padiah svijeta-neka Uzvieni Allah njegovu vlast do
sudnjeg dana - proao kroz to mjesto i kad mu je izloeno stanje,
bogatim darovima je gazije. Istog dana otvorena je vatra
na poznati grad Beslov, a stanovnitva mu je mnogo pobijeno.
Kasnije su uniteni i prkosni buntovnici koji su se oslonili na si-
gurnost crkve pa su se u nju zatvorili.
Jedanaestog dana istog mjeseca dolo se u blizinu jednog grada
koji nema a zove se Grac. I ako ima danas u
zemljama grad poput ovog on je prijestolnica nevjernog kralja.
Namjesnik ovoga grada je svakako ili imperatorov sin ili brat. Kad
umre kralj i imperator, namjesnik ovoga grada postati kralj.
Tako je to po njihovim zakonima od prije.
152
Krenuvi odatle, ulogorilo se pred Alome. U veli-
koj kasabi koja se zove Leibnitz bila je visoka i crkva. Kao
i druge crkve, i ova je zapaljena, a mnogo ljudi koji su se u njoj
nalazili je zarobljeno, dok su oni ugledniji poubijani. Odatle se za-
u blizini Setmani. U njoj je bilo nekoliko nevjernih
koji su izali i potukli se sa vojskom lovaca neprijatelja.
Mnogi su bili rtve sjajnih sablji, a oni koji su se mogli spasiti po-
bjegli su u
esnaesti dan istog mjeseca dolo se do rijeke Drave blizu
Osijeka kuda se neto ranije prolo. Ostavi ovdje dana, za
islamsku vojsku je napravljena Kako piu nevjernici, kad
se saznalo da se padiah uputio onamo, sve su zapalili uz
korito. Ne naavi islamski vojnici su praviti
Na kraju su nali takav izlaz: pet-est hiljada deva, mazgi i konja-
nika su, istovremeno uavi u rijeku donekle vodu pa je
neto nie sretni padiah sa vezirima i drugim velikodostojnicima
lahko preao na drugu obalu. Odatle su u Slavoniju. Gospo-
dar Tabuh, Slanica i Rafide, pokorio se padiahu.
Odatle i iz Bogovac i Zagreb, je komandant J anki
J an o, doli su ljudi koji su iskazali pokornost. Visoki padiah se
du obale rijeke Drave uputio prema Osijeku. Prevrtljivi nevjernici
su se pobunili u poznatom kao Poega, koja se nalazi u
blizini islamskih granica. Paa koji osvaja zemlje odmah krenu sa
rumelijskim junacima i lavovima koji su pod njegovom komandom.
Pod zvanom Harbonija zametnu estok boj s neprijate-
ljima koje je opsjeo. Na kraju, ne se na njihove topove i
darbzene, su ulaziti kroz kapije u Bitka je trajala
do zalaska sunca, a ta mrkla bila je plijena. Do jutra je u
padiahovu ordiju dovedeno djevica lica poput vila, poput
zlata, srebra i drugih stvari. Bilo je toliko toga da nije
izbrojiti i
Krajem mjeseca odatle se dolo u Tamonji
stanovnici su se predali i tako se spasili. I odavde se krenulo, i peti
dan mjeseca, u vrijeme kad se spustilo u polje Poege, neki pro-
kletnici u blizini koja na planinu Kaf,
postavili su zasjedu i islamsku vojsku. Poto je islamska
vojska bila jako brojna, pritisla je na sve strane da ih se ne moe
153
slijediti, jedna je grupa u tom pravcu nabasala na postavljenu
zasjedu buntovnika. Prokletnici su zapucali iz puaka, i upravo
kad su nanijeli neke tete, okruili su ih vojnici, napali ih i potpu-
no unitili nevjernike. One koji su bjeali stigli su kod
kapije i pobili. Nakon takvog okraja spustilo se u blizinu Poege.
Ovdanji ban i drugi velikai su doli iskazati pokornost. Onda su
se pokorile Podgorac i Nijemci. Ove dvije je uzvi-
eni padiah poklonio kao mulk uzvienom seraskeru.
Jedanaestog dana mjeseca rebiulevvela (11.10.1532.) stigli su
do pred Beograd i se carskoj ordiji. Nakon prijelaza
Beogradu anadolski beglerbeg i begovi pod njegovom komandom
te rumelijski komandanti su ogrnuti kaftanom pa im je dat odmor.
Dvadeset dana rebiulahira devetsto trideset devete godine
(22.10.1532.) dolo se u Istanbul. Prijestolnica, koja u svojim njed-
rima sve ljepote, proslavila je dolazak padiaha lijepe naravi
i savrenog. Sa ovom radosnom i veselom Istanbul i Galata
su pet dana i pet bili osvijetljeni vatrometom, a su
razna veselja.
Kako pie u kronikama, sretni padiah je poslao
natrag nakon osvajanja Kosega austrijskog izaslanika i po njemu
uputio pismo sadraja:
toliko vremena prikazuje se kao mukarac i govori da iza-
na mejdan. Koliko puta sam dolazio i radio ta sam htio u tvojoj
zemlji. Ni glasa ni znaka ni od tebe niti od tvoga brata. Za vas nije
poteno ni da ste vladari niti da ste mukarci. Ne stidi se svoje
vojske pa ni svoje ene. I kod ena ima neke ozbiljnosti, a kod tebe
nema. Ako si mukarac, trebao bi na mejdan. Ono to Uzvieni
Bog trai treba postaviti na svoje mjesto. Hajde da podijelimo mej-
dan za vlast na polju. Neka jadna raja odahne. Nemoj smat-
rati mukim loviti lahko poput lisice koja poslije lava prazan
mejdan. Ako i ovaj put ne na mejdan, uzmi iglu i konac, skini
s glave krunu i ne spominji da ima muko ime."
Izaslanik je s ovim pismom doao imperatoru. je ta
pie u pismu. Na ovo je imperator odmah iskupio vojsku. Ova voj-
ska se sastojala od osamdeset hiljada pjeaka i hiljada
154
konjanika. Ali nije krenula na padiaha nego na neku drugu stranu.
Jer u njegovoj vojsci je vladala glad, bolest i
POSTAVLJENJE SAHIP GIRAJA ZA HANA
ro. rebiu!ahir 939 (n.IO.I532.). Krimski han Saadetgiraj-han nije se
slagao sa tatarskom vojskom. Njegov brat Islamgiraj Mirza izdvo-
jio je Tatara i okrenuo ih s pravog puta. S vojskom je kre-
nuo na brata, a u hanu je sandakbeg Kefe koji je
sam u vrijeme borbi poginuo. Na kraju je od strane padiaha polo-
aj hana dodijeljen Sahip Giraju koji je doao u Istanbul, poljubio
skute pa su mu dodijeljeni hasovi od pedeset i jo tristo ti-
saljane
131
a time je jo viim poloajem nego to je
do tada bilo mjesto hana.
SMRT MAJKE CARICE,
MAJKE PADIAHA SVIJETA,
VELIKE ENE JE POSAO POBONOST,
ENE SU SVE MISLI SUTA DOBROTA,
FA TIME OVOG VREMENA, AIE OVOGA VIJEKA.
dana mjeseca ramazana, godine 940. (I9-3I534) Svi ljudi su
zgrabljeni u kande smrti. Niko nije mogao lijek za tu
bolest. U tome su ravni i padiah i prosjak. I mlad i star
preko te Uistinu, besmrtan je samo Allah.
PONOVNO OSVAJANJE KORON132 U MOREJSKOM
VILAJETU (PELOPONEZU)
IS. ramazana 940. (2-4.1534.). Ova je pripojena osmanskim
zemljama u vrijeme rahmetli sultana Bajezida ll hana, a u vrijeme
dok je sretni padiah bio zabavljen osvajanjem nekih u toku
pohoda na prokletnici su sa pedeset galija najprije doli pred
Motun i trudili se lukavstvom i zastraivanjima
131
Salyane je slubeno ubiranje poreza nazvano jo i tekalif-i orfiye.
132
Koron je na Zapadnom ulazu u Korintski zaljev na Peloponezu. Na-
lazi se na 30 km zapadno od Kalamata, 20 km od Motuna.
155
islamsku vojsku napolje. Ali motunske gazije su zasule njihove ga-
lije paljbom iz topova i darbzena sa pa su ovi pobjegli.
Kad su vidjeli da za ono to su se nadali nema nade za ostvarenje
neprijatelji su se uputili odatle ka Koranu. Upotrijebili su ista
sredstva pritiska pa i neto a dizdar i jedan-dva plaljiva za-
povjednika napustili su obranu, odabrali bijeg i otiavi iz
ve odmaglili dokle ih noge nose. Tako je pala u ruke ne-
vjernika.
Ja, siromah, sam iao u spomenutu hiljadu
godine (1630-31.). Motunske gazije i sada koronskom narodu pri-
pisuju nevjerstvo zbog tadanjeg dranja. Iako je u
prolo ravno stotinu godina jo se nisu oslobodili stida iz tih dana.
Tada je rahmetli sultan Sulejman-han podigao Mehmed-bega
iz Smedereva i poslao ga za sandakbega Moreje (Pelo-
poneza) i dao mu u zadatak da uzme spomenutu Mehmed-
-beg je jednim vrlo pametnim postupkom problem rijeio ovako:
U su bile tri skupine nevjernika: jedna skupina Franaka,
druga grupa pobunjenih Grka iz tog kraja i najzad grupa prkosnih
Arnauta. Sandakbeg je, svakoj grupi neto drugo, uspio
njima stvoriti nesporazum, a imao je i nevjernike koji su
izali napolje iz da Kasnije su se nevjernici raz-
dvojili na dvoje. Grci i Arnauti, koji su u svojim rukama drali
vanjsku su se predali: i Franci koji su se nalazili u unutra-
njoj traili su spas uz garanciju, pa su se bez borbe predali.
Ovako je ovaj spretni i sposobni Mehmed-beg, u sjeni slavnog sul-
tana, postigao ovaj veliki uspjeh.
SAETAK POHODA NA DVA IRAKA
PROLAZAK KROZ KARAMANSKI KLANAC, OSVAJANJE
BAGDADA I REV ANA I RUENJE HEMEDANA
Nikakve sumnje nema da je Bagdad kao dennet" i da se
spominje kao "rajski vrt". Nakon abasijskih halifa koliko je vla-
dara zbog njega izgubilo glavu, a koliki su opet postali tamo go-
spodari krune i prijestolja. Strani Timur je odatle maknuo mnoge
vladare i uzeo Bagdad u svoje ruke da bi u vrijeme njegove djece i
156
unuka vlast prela u ruke Kara Jusufa
133
iz dinastije Karakojunlua.
Onda je njime zavladao Bajindirli Uzun Hasan iz dinastije Akko-
jun/u. Kasnije, ah Ismail, ogrezao u krivovjerstvo, u 913.
(1507.), nakon to je na njega napao Alauddevle iz dinastije Zul-
kadr, preko strmih planina vratio se u Azerbejdan jer su
njegovu zemlju harali i Uzevi iz ruku Emir-bega, na-
mjesnika Dijarbekira Mosul i Dijarbekir, ah Ismail je dao namjes-
nitva Ustadlu Mehmed-hanu. Kad je 914.
134
godine krivovjemi
ah iznova doao u arapski Irak, Bajindirli Barak-beg, namjesnik
Ulug-bega Uzunhasana u tom kraju nije mu se mogao suprotstaviti
pobjegao je sa princem Jakubom, sinom sultana Murada. Tako su
Bagdad i drugi gradovi arapskog Iraka bez borbe pali pod vlast aha
Ismaila. Upravu nad njima ah je povjerio Hadim-begu. Naredio je
fermanom da Hadim-beg koristi zvanje halifa i da ga tako aslov-
ljavaju. Devetsto trideset devete
135
na uprave Bagdada doao
je Zulfikar-han, napustio je iijski mezheb i po pouzdanom
poslao je bagdadske osmanskom padiahu pa je tako osi-
gurao hitno slanje vojske na Bagdad.
ODLAZAK SERASKERA- VELIKOG VEZIRA IBRAHIM-PAE
3 rebiulahira 940. (22.10.1533.). Uzvieni veliki vezir sa tri hiljade
pod njegovom komandom i drugom dvorskom vojskom
na mjesto zadatka. Ali ovaj put, krivovjemi ah
136
, sa-
znavi da je Zulfikar-han preao na stranu Osmana poalje na
njega vojsku. od padiaha, Zulfikar-han
koji se zatvorio u opsjednutom Bagdadu, napadnut iznenada od
nekoliko ljudi koje je ah pridobio, bi i krivovjemi ah
ponovo zagospodari Bagdadom i Irakom. Serdar Ibrahim-paa pak
133
Kara Jusuf, sin je Kara Mehmeda Turkmena, dinastije Karakojunlua
(Crnog ovna). Vladao u Sjevernom Iraku, irvanu, Anadoliji i Azerbejdanu.
Umro je 932. (1525-26.).
134
Od 2.5.1508. do 20.4.1509.
135
3.8.1532.- 22.7.1533.
136
Iranski ah je tada bio Tahmasp l, sin aha Ismaila, prvog iranskog safevdskog
vladara. Na prijestolje je stupio 930. (1523-24.), a umro je 983. (1575-76.) u
65. godini ivota.
157
sa velikom vojskom pod njegovom komandom stie u Halep, pro-
vede tamo zimu i u to vrijeme zauze tamo mnoge
POKORAVANJE ULAMA-PAE,
GOSPODARA AZERBEJDANA, PADIAHU
Ista godina. Spomenuti Ulama-paa, u vrijeme sultana Bajezida II,
neka je milost Boija na njemu, po nagovoru ejtana se digao i
odmetnicima poznatim kao "vraje sluge", napustio
je timar koji mu je dao padiah u provinciji Teke i odmetnuo se u
brda. Sad se i od njih odvojio i pao pred sultanom. U ovo
vrijeme jedan kurdski beg, eref-beg, gospodar Bitlisa, zanemari
dug i povee se s odmetnicima. Na ovo je Ulama-pai dato mjesto
sandakbega Bitlisa, a da bi se unitila smutnja, prije nego je ve-
liki vezir krenuo iz Istanbula, poslana je njegova vojska na eref-
-bega. U boju koji je povela vojska na je bio paa od-
je eref-begova glava, a i vojska mu je doivjela potpuno
stradanje. glava je poslana velikom veziru koji je bora-
vio u Debbarliju. Kurdi su se pokajali i zakleli da se vie
sluiti nikakvim smutnjama. Uprava Bitlisa je na ovo povjerena
erefovom sinu emseddinu i njemu je u vezi s tim poslana padi-
ahova povelja (menura). I Ulama-paa je zadovoljen
da dobiti vrijednu slubu.
ULAZAK HAJREDDIN-PAE POD PADIAHOVU VLAST I
PREDA VANJE NJEMU ALIRSKOG VILAJETA I MJESTA
VEZANIH UZ NJEGA
Ista godina. Saetak ivotne i onoga to je uradio Gazi Hajreddin-
-paa napisan je na u odjeljku o paama. Kad je spome-
nuti doao s mornaricom i poljubio padiahove skute, na obavje-
tenje da sve dravne poslove vodi glavni komandant islamske voj-
ske, i on se uputio serasker-pai koji se nalazio u Halepu. Ibrahim-
paa ga je smatrao pouzdanim i vjernim dostojnim raz-
nih poklona pa je u njegovu vie puta priredio gozbu. Pokazi-
vao je potovanje prema njemu, a poklanjao mu skupocjene
ne kafuame i ga time da bude beglerbeg Alira. Do tada je
158
bio poznat kao reis
137
, a sada mu je s zvanjem beglerbega slava po-
rasla do neba.
SERASKEROVO PREUZIMANJE NEKIH V A
MIRNIM PUTEM
Ista godina. zemalja, Ibrahim-paa, s iskustvom koje je po-
tvrdio na mnogo mjesta uzetih u toku halepske zime, traio je put
kako preuzeti iranske koje su blizu islamskih zemalja. Na-
ao je dva-tri pouzdana sposobna i spremna da osvoje
srce, koji znaju lijepo govoriti, i poslao ih begovima koji dre
Adildevaz, Erdis, Ahlat i Revan koji su bliski Iranu. Svaki od
poslanih je najljepim pridobio srca begova i privukao ih
na stranu padiaha. Primili su da ovi predati islam-
skoj vojsci kad ona i vratili se pai.
OSVOJENJE VA ADILDEV AZ, ERDIS I AHLAT
Godina 940. (1533-34.). Dolo je i kad su poljane dobile
izgled i Ibrahim je pritegnuo dizgine i sa
nebrojenom vojskom okrenuo na tu stranu. Boija podrka je bila
na painoj strani jer je svaki od begova odrao i predao
Paa je da je ah zbunjen ovim njegovim pohodom, otiao iz
Tebriza put Horasana pod izlikom da u to vrijeme lovi, pa je paa
donio odluku da ide u Dijarbekir, pa u Mosul, a odatle u Bagdad.
Ali defterdar poznat i vojni
naao je za umjesnije da se ide u Tebriz. O ovome su ovako napi-
sali Niandi Delalzade i rahmetli All-efendi.
"U tim vremenima razdvojili su se jedan od drugog amski i di-
jarbekirski defterdarluk, a halepski defterdari su nazivani "defter-
darima Arapa i Perzijanaca". Halepski defterdar toga vremena,
Nakka Ali-beg, bio je poznat kao lukav spletkar i
njak. Paa se podobro ohladio od defterdara, bilo zato to je bio
protiv ili zbog toga to su mu punili ui bilo
137
Reis je prvobitno komandanta broda na jedra, a ovdje
pomorskog kapetana, posebno komandanta gusarskog broda.
159
stvarnim ili izmiljenim Ali-beg je i pored toga to je
znao da ne moe da se sprijatelji s defterdarom is-
traivao istinu kao za Ulamu i da je to rezultat podrke
nekih zlonamjernika. Cilj je bio njegove zasluge prikazati nitavnim
i osigurati da se od strane padiaha ponizi. Bilo da je ovo to su
pravo ili krivo, odgovornost je na onima koji su ga optuili.
ZAUZIMANJE POZNATE I SLAVNE VAN
IL zulhidde 940. (23-6.1534-). Kad je paa koji osvaja na
vojske koju su dvorska garda, anadolski, karaman-
ski, rumski, dijarbekirski, halepski, amski i kurdski vojnici doao
do mjesta zvanog Suvarbayhan, donosioci radosnih vijesti doli su
u tabor vojske sa Emuk. Ne vremena
odmah je za muhafiza postavljen Koda Husrev-paa, beg-
lerbeg ama, pa je on odmah i stupio na slubu.
OSVOJENJE SIJA V AN
Ista godina. Zapovjednik ove Mahmud Emin-beg je bio jedan
kurdski beg, junak koji je uz mnoge darove donio klju-
i pokorio se veziru. I zapovjednici Derem,
Bidkar, Dosi, Hil i Tennur su izvijestili da su tu vezani pa su tako
stekli prednost u odnosu na druge begove.
islamska vojska, koja je navikla uvijek u ratove sa
sretnim padiahom, a ovoga puta je bila prisiljena samo sa se-
raskerom, se uznemirivati i pokazivati zabrinutost. Serasker
je ovo shvatio i padiahu da Iako je rahmetli podu-
zetni padiah u pohod, to vojska jo nije saznala. Zbog
toga su jo od onog dana kad su nogom na neprijateljsku
zemlju vojskom kolati razne pekulacije: "Treba da
ide ah na aha, potrebno je da ima neko na koga se vojska
osloniti u najteim prilikama. Ako ah ko mu na
mejdan i kakvo biti stanje islamske vojske?" ovo, spo-
padao ih je strah. Kad je serasker vidio ovo stanje, odmah je, po
drugi put, po ulacima podrobno padiaha o svemu pismeno izvi-
jestio. Objasnio je da se i sam kaje to je poao kao na ovu
160
stranu i zamolio od vladara, dolazak bi vojsku, da to
prije
ODLAZAK U TEBRIZ I BAGDAD PADIAHA
JE DA
28. zi/kade 940. (ro.6.I534.). Kad je uzvieni padiah saznao u
kakvoj se stisci i tjeskobi nalazi islamska vojska, bez
je, uzevi u obzir razne pretpostavke, krenuo da joj se
se da je tada i ah krenuo iz Horasana i stigao do Tebriza.
Moda su ovi glasovi bili razlog velikoj uznemirenosti voj-
skom, ali s druge strane predvodnici komeanja i prkosnici nisu se
ustezali da pai kau ohrabrenja. Cilj im je bio pribliiti se
ahu jo nekoliko konaka se komeanje u vojsci jo pove-
i veliki vezir dovesti u teku poziciju. Govorilo se "Strah od
bitke na polju jo nije izaao iz ahove glave, zato sada
panju na da ah krenuti na nas i zastraivati nas
da se naa vojska razbiti?" I paa je na ovo uloio veliki trud i,
pokrenuvi se s toga konaka, postavio vojsku na polje zvano Sada-
bad i proirio glas da krenuti na aha. Toga dana sejjidi,
njaci i uglednici Tebriza su s potovanjem susretali vojsku i slavili
pain dolazak.
STRADANJE NEKIH JEDINICA NA KJ:ZILDADAGU
Ovdje je Ulama-beg uzeo defterdara i doveo ga
pred pau. Govorili su obojica istim Glavno leglo bun-
tovnika ovog kraja je visoravan Kizildadaga. "Bio bi lahak posao
sa jednim brojem vojnika unititi i brdo i to leglo" uspjeli su za-
interesirati pau. Na ovo je on dao Ulami deset hiljada probranih
vojnika i ta je jedinica poslana na Kizildadag. Taj veliki smutlji-
vac, Ulama, doveo je jedan buljuk da podnoja Kizildadaga i
rekao im: "Odavde bogat kraj, vi idite u a ja
vam izvana strau." Naveo ih je na tijesne i uske klance i
derbente poput Dehennema. Tako su mnogi vojnici stradali, a
konji i sitna stoka bez hrane postali su lahak plijen neprijateljskim
strijelama.
161
DOLAZAK MUZAFFER-HANA, AHA G ILANA
Ista godina. Toga tjedna se Muzafer-han, ah Gilana, sa vie od de-
set vojnika strijelaca, padiahovoj vojsci. U skladu
sa njegovom sultanskom i ponosom, postavljeni su ogromni
otag-atori, visoki atori i hladnjaci i u njegovu je
velika svetkovina na kojoj su mu raznovrsni darovi.
IZGRADNJA GAZAN
Loi ljudi, su kolebljiva srca puna smutljivih namjera, pred-
lagali su da se napravi jedna na tebriskoj strani.
Njegova visost paa, razborit i budan nije bio voljan to
prihvatiti "u ovom poslu skrivena je neka pokvarena za-
misao i to dati rezultata". Najzad su i ugledni ljudi,
za sobom veliku skupinu tebriskog naroda, stalno ponavljali svoje
gledite i ustrajavali u svojim namjerama "Ova lijepa
zemlja, kao posljedica nastojanja, otvorena je islamu, ovdje
se sunnijski mezheb moe ukorijeniti samo ako se sagradi jedna
jaka Na ovo je blagosloveno turbe Gazan-hana koji je iz
Dengizove porodice prvi primio islam i time bio a koje
je sada poznato kao enb-i Gazan, proireno i u jednu
u koju je postavljeno neto vojske i begova pod ko-
mandom Mirze Muhameda iz porodice Turan-aha.
NEKOLIKO TETNIH POSTUPAKA DEFTERDARA
I ULAMA-PAE
Krivovjemi ah, saznavi stanje na ovoj strani, bez je
uputio vojsku i stigao u vilajet Solakbulak. Ulama-beg, koji je za
ovo od prijatelja iz toga kraja, ponovo je s defterdarom Iskender-
neto isplanirao. Doli su pai i rekli mu: "Nije potreb-
no se ispred ahovih jedinica, dajte nam odmah neto
vojske da idemo u Erdebil da tamo sve to je ahovo, ne je
li mnogo ili malo, poharamo i poruimo." Uzvienog Allaha
je uvijek prijatelj i vjernika. Tako je
bilo i ovog puta.
162
Kao straa koja horasanske putove poslan je Murad-
-beg, jedan od iz dinastije Akkojunlu. S Boijom
on bi, ako bude da zauzme tu zemlju, bio postavljen za na-
mjesnika jedne oblasti jer je bio prijatelj i Osmanlija, a
neprijatelj Iranaca. Ovaj Murad-beg je uz Uzvie-
nog Allaha, zarobio jednog kiridiju koji je strau i njega
poslao natrag kao glasnika. Iz obavjetenja ovoga straara saznalo
se da je ah doao s konjicom da napadne pa se odustalo od slanja
vojske na Erdebil.
Ali kako je ah doao u blizinu, u vojsci se pojavila neka vrsta
i zbunjenosti. Jer iako je prispio glas da panje vrijed-
nom pai u padiah, vojsci jo uvijek nije stigao neki
pouzdan znak da bi u to povjerovali. Dok je paa bio u stanju velike
zabrinutosti i ne ta raditi kad ah sprema napad na nas i
li padiah prispjeti, otvorio je Divan Hafiza
138
, neka je Allahova
milost na njemu i na otvorenoj stranici bila je pjesma
koja
donosilac vesele vijesti od Asafa
I d S l
0
oV k l k "
139
o u e;mana stzze zna vese og s upa.
Na ovo se jako obradova, se Bogu zahvaljivati i dijeliti
milostinju. Iza toga podie se sa tog i smjesti se na
mjesto koje je poznato kao visoravan Odan. Nakon ovoga kod a-
hovih pristalica vie nije ostalo nikakve sumnje da padiah.
Tri dana kasnije, devetnaestog dana mjeseca rebiulevvela devetsto
prve
140
, svijetli padiah je stigao u Tebriz. Tebriski narod
je sterao pod noge njegovog prekrasnog konja najljepe prostirke
i tako su ga Dolazak padiaha je stigao do vojske na
138
Hoda emsuddin Muhammed Hafiz irazi jedan je od
iranskih pjesnika. Bio je majstor gazela (kratke lirske vrste).
ivio je u irazu gdje je i umro 791 (1389). Poslije njegove smrti njegovi
potovaoci su sabrali njegove pjesme u Divan (Zbornik poezije).
139
Asaf je vezir hazreti Sulejmana ili Solomona mudrog. I sam je bio poznat po
otroumnosti, hrabrosti i sposobnosti drave pa je njegovo ime
sluilo pjesnicima kao simbol tih osobina koje je on posjedovao.
140
To je 29.9.1534.
163
poljani Odan bez glasa kao to dua ulazi u tijelo. Atmosfera je
bila takva kao da su se dva ogromna mora se krajevi ne vide
mijeati jedno s drugim. Nakon mnogih valova, te doline i
polja zbog obilja raznih atora su se poput
lala. dana je divan na kome su serasker, beg-
lerbegovi, visoki komandanti i ostali uglednici ljubili ruku sultanu
i bili kaftanima i jo mnogim darovima. Slije-
dana opet je bio skup; bili su prisutni: Muzaffer sultan-padi-
ah Gilana i velikai vezani uz njega, ranije spomenuti Murad-beg,
jedan od Akkojunlua, te neki Timurovog porijekla.
Svi su oni podnosili trud i muku s nadom da u ovom ratu ostva-
riti neka osvajanja za sebe. Stigli su do da poljube noge padi-
ahovog prijestolja i doivjeli su vrlo blisku panju. Kratko
toga dana je vojska, koja je dolaskom padiaha
stigla do novog ivota i radosti.
Krivovjemi ah je bio stigao blizu, ali je bilo da islam-
ska vojska krenuti na njega. Zbog toga se s izrekom "Gdje
god ah bio neka se ide na njega, i s Boijom odredbom neka se ide
na mejdan", dvadeset estog dana istog mjeseca krenulo se s toga
konaka i smjestilo se u mjestu poznatom kao Puser-i Dem-han. U
to vrijeme su neki seraskerovi junaci naili naprijed na nekoliko
Iranaca, i nakon podobrog okraja, pobjedonosni vjetar je puhnuo
na stranu islamske vojske, nekoliko glava je nataknuto na koplja, a
nekoliko je zarobljeno i dovedeno da slue kao Odatle se
dolo u grad Sultanije. Mehmed-beg, sin ahruh-bega iz dinastije
Zulkadir, koji je ranije iz nekih razloga preao na stranu perzijskog
aha i postao han Tarim-i Halhola, sada je iskoristio priliku i na
ovom konaku priao islamskoj vojsci. Isti Mehmed-beg bio je ugle-
dan i potovan i kasnije mu je dato mjesto erzurumskog beglerbega
i sandakbega Nigbolua.
Dok se boravilo u ovom pogoralo se vrijeme. Hlad-
se toliko da su snijeg i kia koji su padali prelazili u
mraz, sela, boravita i putovi se gotovo nisu ni vidjeli. Nema puta,
nema nema ita, nema hrane. Na horizontu siva brda, uske
staze koje vode uzbrdo, nema nita osim snijega koji sve prekriva
i duu. Sva vojska je sa hiljadu muka i tegoba stigla do klanca
Karabag i sa velikim naporom ga prola. Onda se dolo do Derguzuna
164
u granicama Isfahana, odavde nasuprot Hemedanu i nakon nekoliko
konaka do Kasr-i irina. Kad se stiglo na obale velike rijeke je
ime Dokuz ulum, nadole su vode i rijeka se izlila. Zbog toga su
deve i mazge u karavanu, sa teretom i atorima upadale u bujicu i
poput slame nestajale u njoj. Ukratko, oni koji su se alili na teki
teret, zahvaljivali su Bogu to su spasili ivot. A onima koji su se
uduili u vodi nije bilo broja.
OSVOJENJE BAGDADA
24. demaifjelevvel 941. (I.I2.I535). Tekeli Mehmed-han, koji je
upravljao Bagdadom u ime krivovjernog aha kao jedan kolebljiv
valij a, traio je spas od padiaha, i ta njegova molba je dola prije
nekoliko dana u pismu poslanom po glasniku. Ali zbog velikog
straha koji im se uvukao u srce, jo prije nego je islamska vojska
dola da napadne, sve malo i veliko sa svim stvarima i imovinom je
pobjeglo na perzijsku stranu. Nakon prelaska rijeke o kojoj je ranije
bilo govora, poduzetni paa je na predvodnice, kao i uvijek,
otiao konak-dva naprijed. Tako je on bio prvi koji je uao u Bagdad.
Ukrasio je zidove i tornjeve islamskim bajracima,
to je ispunjavalo muslimane i veseljem, pa je istog dana
izaao pred padiaha mu grada.
Nakon dva dana, dvadeset devetog dana spomenutog mjeseca, i
preuzvieni padiah je doao pred Bagdad. Prije nego se smjestio
u svoj carski ator, sretan i veseo sa svom vojskom,
posjetio je svijetli mezar Imam-i Azama
141
, neka je milost Allahova
nad njim. Cilj ovoga je bio odati presvjetlom imamu i u isto
vrijeme okolinu od neprijatelja islama. Neka je hvala i za-
hvala Uzvienom Allahu koji je ostvario ovu elju padiahu.
Onda je svojom posjetom mezar imama Muse Kazima
142
141
Ebu Hanifa Nu'man b. Sabit, poznat kao Imam-i azam je jedan od
sunijskih imama. On je u ovom redosljedu sunijskih imama prvi.
je najrairenije islamske sunijske kole-hanefijstva. Umro je 150. (767.) u
Bagdadu.
142
Imam Musa b. Dafer Kazim (128./744.- 183./799.) sin je estog iitskog
imama Dafera Kazima. Kako je njegov stariji brat Ismail umro jo za
ivota to je imamet muslimana) pripalo Musi b. Dafer Kazimu.
165
- neka je uzvieni Allah njime zadovoljan - pa je zatim i sirotinji
podijelio neizmjernu milostinju.
Nakon toga, dvadeset sedmog dana istog mjeseca uao je i zasjeo
u dvor koji otvara unutranjost, a koji je bio stanite i boravite
starih halifa, a nalazi se unutar grada. Posjetio je blagoslovene me-
zarove svih evlija koji lee u Bagdadu i izdao da se po-
prave njihova poruena turbeta. Izdao je naredbu da se na mezaru
ejh Abdulkadira Gilanija
143
- neka milost Uzvienog Allaha bude
nad njim - podigne visoko turbe i sagradi imaret. Ovaj posao je
brzo zavren. Onda je ispunio elju posjetom mezara hazreti Alije,
predvodnika ehida Kerbele- neka je Allah njima zadovoljan. Neka
je velika hvala Uzvienom Allahu, na pobjede naviknuti padiah
povratio je izgled Bagdada u stanje da bi mu pozavidio iremski
(rajski) vrt, a padiahovi ljudi su ovaj kraj i sve njegove gradove s
kraja na kraj obili. Svoj kurdskoj vojsci i vojsci skupljenoj iz bli-
ih pokrajina dat je dopust. Planirano je da samo carska garda i ru-
melijska vojska provedu zimu u Bagdadu i okolini.
PRONALAENJE BLAGOSLOVENOG MEZARA IMAM-I AZAMA
IZ KUFE KOJI JE SJAJNO SVJETLO ISLAMSKOG UMMETA
Delalzade, autor djela Tabakat-i memfilik i rahmetli Ali-efendi u
svojim historijama su ovako pisali: Dok sretni padiah jo nije do-
ao do granice Hemedana doao je jedan dobri i dao vijest jednom
koji je bio iz reda sufija da se mezar Imam-i Azama ne
vidi jasno i objasnio mu je
"Kad su Iranci napredovali prema Bagdadu, u turbetu Imam-i
Azama bio je jedan sunnija. Jednom kad je pala njegova
preuzvienost Imam ovako mu se obrati: "ah i krivovjemi vojnici
pod njegovom komandom imaju namjeru ovdje i unititi sunnije.
No jedan ogranak iija se odvojio od ove matice da je Ismail, iako
je umro za ivota, ustvari nestao i da se pojaviti pred smak svijeta.
Taj ogranak iija se zove ismailije.
143
Abdulkadir Gilani ili Gejlani (470./1077.- 561./1165-66.). u Iranu u
gradu Gejlanu (ili Gilanu). tarikata koji je po njegovom imenu proz-
van Kadiriye ili Kadiri terikati. bio veliki u oblasti hadisa,
fikha i tefsira.
166
arko ele spaliti moje kosti. Podignite sanduk iznad mene i sta-
vite ga na drugo mjesto. Tamo je toboe zakopan nevjernik i do-
zvoljeno je ruiti. Jer zbog njihovog bezvjerstva i ja sam u tjeskobi
to sam ovdje naputen u mrklom mraku."
Onda je turbeta posluao kao dragulj ukraene
nog imama i postupio po njegovoj elji.
sufi ja, je to prenio slavnom seraskeru. A Ibrahim-paa ga
je upozorio: "Napomeni mi to ako s Boijom uspijemo
uzeti Bagdad." Kad se ulo u Bagdad rekao je: "Neka se svakako
svijetli Imamov mezar. da postoje ostaci turbeta koje su
izgradili islamski sultani". Za ovu dunost je zaduena jedna spo-
sobna osoba po imenu Takun Halife, jedan od njemu bliskih pro-
fesora, i tako je on zamolio da mu bude neko ko je ste-
kao slavu muderrisima. Serasker je uistinu ovako postupio i
spomenutom muderrisu sa nekoliko prepustio posao.
Nakon kratkog vremena muderris se vrati potpuno iscrpljen,
do seraskera i obavijesti ga: "Dok je jedan od radnika radio s
lopatom, ukaza se ostatak jedne zgrade. Moe biti da je to zgrada
koja se trai-rekli smo - i nastavili raditi. Kad se pomakao jedan
kamen odjednom se pojavio iznutra tako lijep miris da nas je sve
obuhvatio i ja sam napola onesvijeten pao, a radnik koji je kopao
predao je svoju duu (umro)". Paa odmah tamo i rad-
nika mrtva. I on sam se napuni tim ugodnim mirisom kao i oni oko
njega i vie nije ostala nikakva sumnja da svi isti miris.
Paa taj kamen postavi svojom rukom na njegovo mjesto. Doveli
su i sretnog padiaha i spustili do tog blagoslovenog mjesta gdje
se osjeti ugodan miris. Padiah je naredio da se na ovom mjestu
podigne turbe, a okolo njega da se sagradi U
su postavljeni topovi i derbzeni i vojska koja je Osnovani
su imaret i vakufi da bi se nahranili i napojili oni koji dolaze u obi-
lazak pa su postavljene i mutevelije.
U to vrijeme Gazan-han, gospodar Horasana, na izgled je pri-
mio sunijski mezheb i vezao se za Carstvo. se da mu
njegova drava biti darovana kao beglerbegluk doivio je mnoga
uvaanja. Ali, kako mu je od u duu utisnuta on
se ponovo vratio starom vjerovanju, pokorio se ahu to je bio po-
vod da u njegovu slubu. Kasnije je naao svoju kaznu.
167
A defterdar je objeen osmog dana ra-
mazana. Neka mu se Uzvieni Allah smiluje.
PADIAHOV ODLAZAK IZ BAGDADA U ISTANBUL
svijeta, sretni padiah, dok je bio u bagdadskom zimova-
litu, iranski ah je iz sakrivenog kuta izaao na vidjelo, krenuo je
prema Tebrizu, a islamska vojska koja je u enb-i
Gazan, nije mogla izdrati u toj pa se rasula. I Ulama-beg
je pobjegao i sklonio se u Van. Doao je ah i opsjeo Van.
se da se Ulama bori sa ahovim snagama.
U vrijeme kad je padiah saznao za ovo stanje, prola je zimska
estina i znaci su se smijeili na zemljinoj povrini. Sretni
padiah da se smjesta ide na Tebriz. Poslao je po ulacima
naredbe vojsci koja je u zimovalitu i dvadeset osmog dana blago-
slovenog ramazana krenulo se iz Bagdada prema Tebrizu. Kad se
stiglo na konak u mjesto zvano Goktepe, iranska vojska, koja je
bila pred Vanom, je za ovo, odatle se povukla i pobjegla. Na
to se krenulo iz Goktepe pa su se prola krevita brda.
tada na prostranim mjestima, islamska vojska je dola i
se padiahovoj ordiji.
U se ulo u devetsto drugu godinu.
dana mjeseca muharrema (5.7.1535.) padiah i seras-
ker stigli su u Tebriz. Obili su ahove dvore. U tom nemilosrdnom
vremenu je ezan na munari sultan Hasanove damije u
kojoj se ni duma nije klanjala i u kojoj je potpuno uniten erijat
Muhammeda alajhisselama. Kad su vjernici pozivali na Bajram,
muslimanski demat i padiah svijeta ovdje su klanjali dumu
namaz. Na istom mjestu svima dvorjanima su u skladu s tradici-
jom podijeljeni pokloni. Svim timamicima su
vojska je obradovana padiahovim ceremonijama i
poklonima.
Neprijatelj vie nije imao da se suprotstavi. Cilj mu
je bio sakriti se iza zavjese, islamsku vojsku u pustinje i
ostavili ga u opasnosti da nema ta jesti. Poduzetni paa je pak,
prevarivi se sjajnim prijemom na koji je naiao kod tamonjeg
svijeta, ne upoznavi pravo stanje stvari, izaao iz Tebriza i s ciljem
168
da slijedi aha, dana mjeseca safera (3.8.1535.) ulogorio se
u blizini grada Derguzina. Tamo su doli ahovi ljudi i ponovno
molili mir. Nakon toga uputio se prema Anadoliji, a dvadeset
prvog dana istog mjeseca (21.8.1535.) ponovo se vratio u Tebriz.
Nakon to je est dana ostao u Tebrizu krenuo je na put i
dana mjeseca rebiulevvela (2.9.1535.) posjetio je svijetli grob
ems-i Tebrizija
144
u Hoju. Odatle se dolo u Erdis, potom u
Amid
145
pa se prela rijeka Eufrat i dvadeset osmog dana toga mje-
seca spustila se na Halep. A odavde se sretno i uspjeno dolo u
Istanbul, dana mjeseca redeba (8.1.1536.). Kako je
sretni padiah dugo vremena ostao u daljini, narod ga je mnogo
poelio. Kad su Stambolije vidjele njegovo lice doivjele su sretan
praznik. Sve ulice, i pazari prijestolnice su ukraeni i naprav-
ljeno je veselje.
KAKO JE SERASKER I VELIKI VEZIR IBRAHIM-PAA
NALJUTIO PADIAHA
22. ramazan 942. (22.2.1536.). Ibrahim-paa je mnogim svojim po-
stupcima povrijedio srce preuzvienog padiaha, ali se da to
nema nikakav Jedan od postupaka koji su rasrdili padi-
aha je to to je za vrijeme pohoda vojska bila izloena stradanju
zbog zime. Druga njegova krivica je to je dao objesiti defterdara
Izgleda da je padiah upozorio seraskera u vrije-
me kad je poao u pohod je iskusan i sposoban
nemoj se suprotstavljati njegovom miljenju". A posebno
jo to je Ibrahim-paa svalio odgovornost zbog stradanja vojske u
zimskim uvjetima na ali se kasnije ispostavilo
da on nema krivice za to. Jedna od stvari koje se padiahu nisu
svidjele je i to to je stradalo mnogo vojske, a nije postignut ade-
kvatan uspjeh: osvojen je samo Adildevaz i jo nekoliko nevanih
Kad su opet Ulama i jo neke osobe iijski
144
emsuddin Muhammed b. Melik iz Tebriza, sufija (mistik) i (in-
spirator) Mevlana Delaluddina Rumija. Zbog prevelike bliskosti koju je
Mevlana Delaluddin Rumi gajio prema njemu, protjeran je od strane zavid-
nika iz Konje i otiao u nepoznatom pravcu.
145
Ami d je staro ime za grad Dijarbekir na jugoistoku Anadolije.
169
mu se govorili: "Koliko ima vladara koji kao
i ah koriste titulu sultan, a trebalo bi da su od sretnog padiaha na
nekoliko stupnjeva nioj razini, se za vrijeme halifa titula sul-
tana davala i velikim vezirima pa zato ne biste traili tu titulu",
veliki vezir se sasvim neumjereno ponaati. kad
je padiah doao u Tebriz, prije nego se vojsci, serasker
je dao da se po telalima obznane naredbe koje je navodno dao pa-
diah. se ovome usprotivio i to je bio iska-
zivanja seraskerove mrnje prema defterdaru. I kad je sretni padi-
ah ponovo doao u Tebriz, Ibrahim-paa je ponovo izdao naredbe
u ime sultana i dao da se obznane po telalima. Jo nekim postup-
cima poput ovih izazvao je srdbu sretnog padiaha, iako on nije
naizgled panju i uvaavanje prema njemu. Ali da je i
po Boijoj pravdi kazna bila ispravna, rahmetli Delalzade obja-
njava
IBRAHIM-PAE
Od svoga zaposlenja i od najslavnijeg perioda
do pohoda na Bagdad, ovaj siromah (Delalzade) je bio pisar padi-
ahovog divana. Ibrahim-paa nije nikad pokazivao u sluenju pa-
diahu nikakav nedostatak niti je zanemarivao slubu. Namjera
mu je uvijek bila dobra i uvijek se nalazio na strani pravde. Na di-
vanu, u skladu sa tradicijom iz perioda osmanskih sultana, ni veliki
vezir ni iskusni veziri nisu se udaljavali od naredbe, ni do jedne
odluke u svim dravnim i poslovima se nije dolazilo
bez dogovaranja. Svako pitanje se podrobno razmatralo, uvaavalo
se miljenje O svakoj temi je pitao i na
osnovu Boije naredbe erijatskih postulata i odredbi padiaha-
vih zakona i u skladu s njima je vladao. Posebno je do najvie
mjere uvaavao Kur'an, ako bi mu ko poklonio mushaf, uzimao
ga je rukama, stavljao na glavu i prsa i na nie mjesto ga nije
sputao.
Nakon osvojenja Bagdada uspostavio je bliske veze sa nekim
niim ljudima i s nekim neznalicama se stalno druio. Razgovara-
stalno s njima promijenio je moral, prema pravdi i pra-
vici je sasvim zbrisao, njegov razum je izbjegavao i da slua istinu.
170
Boe, zbog stalnog druenja s loim osobama, zbog blizine
s glupostima, zbog tijesnih veza sa neznalicama, zapao je na kraju
u muku i nevolju. Paa je potpuno pao pod utjecaj
ljudi, nije bio ravnoduan na njihove savjete. kad bi vidio da
mu neko eli pokloniti mushaf, otjerao bi ga odatle i ni na
kakav ga nije htio primiti. Ovo paino zastranjivanje bez
sumnje je padiah vidio i znao. Zato je serasker izazvao padiahovu
srdbu. Dok je mimo spavao u sobi odvojenoj za njega u padia-
hom haremu, rukom delata Alije je njegov ivot. Neka
mu se Allah smiluje!
UPAD U VILAJET GRUZIJU
15. muharrem 943- (5.8.1536.). Gospodar Bajburta, slavni komandant
Mehmed-han, skupljao je i pozivao vojsku pokrajine za akin (upad)
i onda uao u gruzijski vilajet. Kad je haranje gruzijski ne-
vjernici su se suprotstavili islamskoj vojsci pa se zametnula esto-
ka bitka. Vjetar pobjede zapuhao je na stranu islamske vojske pa
su bezbrojni nevjernici uniteni. Preostali su se rasuli i razbjeali,
a islamski vojnici su se dali u i toliko su plijena zadobili
da je objasniti. Nakon ovog efikasnog pokreta jo tri-
sandaka su iskazala pokornost pa su od strane padiaha od-
njihovi upravitelji.
OSVOJENJE KASTILIJE U POKRAJINI APULIJI OD
STRANE GAZI HAJREDDIN-PAE
2. rebiulahir943- (18.9.1536.). Gazi Hajreddin-paa, pomorski ratnik,
doao je sa sultanovom mornaricom do zemlje Apulije, okolinu
poharao, razruio gradove i sela. Kako se jedan broj
vojnika sklonio u jaku Kastiliju i kako se tamo branio,
krenuo je na njih i opsjeo je Izvukao je topove,
jedno vrijeme tukao i nakon otvaranja nekoliko rupa,
Boijoj napao je i uzeo. Islamski vojnici su doli do bo-
gatog plijena.
171
VELIKI BOJ U BLIZINI SOLINSKE POBJEDA GAZIJA I
OSVOJENJE KLIS U BOSANSKOM VILAJETU
PoslJednji dan ramazana 943 godine (12.3-1537.). Klis u
nom Bosne bila je zborno mjesto odmetnika i mjesto
druenja nevjernika koji su izigravali junatvo. ovih su
muslimanima povremeno nanosili tetu, ali kako im je
bila na takvom mjestu da joj je teko i kako su na nju posta-
vili topove, bilo ju je teko zauzeti i s drugih putova. Zbog toga je
beg svijetla lica i dravni komandant lijepe naravi, tadanji bosan-
ski valija, rahmetli Husrev-beg, planirao da se popravi solinska
koja se nalazi u blizini klike a odavno je u ruev-
nom stanju i dola je u stanje da u njoj obitavaju sove i slijepi mievi.
Izvijestio je padiaha o svom planu da u nju smjesti gazije koji bi
napadali nevjernike i opsjeli kliku i nadati se da bi se ta
mogla islamskim a padiah je
ovaj njegov plan prihvatio. Tako je Husrev-beg nakon popravke
onako kako treba stavio u nju potreban broj gazija. Na ovo
se opet okrenuo bombardiranju nevjernika, je mjesto pakao, a ka-
pije su stalno bile zatvorene. Nevjernici su obavijestili kralja
da u ovom stanju izdrati i da "ako vam je po-
trebna klika izbacite muslimane iz solinske
Na ovaj prijedlog nevjerni kralj poalje deset hiljada voj-
nika. Saznavi ovo, Husrev-beg uputi tamo Gazi Murad-bega
146
,
izuzetnog borca koji se na mnogim mjestima istakao i koji
nema u tome premcu i dade pod njegovu komandu pet oda-
branih ljudi. Kad su se muslimani s nevjernicima pred so-
linskom zametnuo se takav krvavi boj, takvo komeanje
da takvo to dosad nije a istina je da se od prokletnika nije
spasila ni jedna jedina osoba. U strahu i panici nevjernici su napu-
stili kliku i traili su put da spasu gole ivote. Iz i
od pogubljenih nevjernika uzeto je toliko plijena da je do sada to
rijetko Kad je rahmetli Husrev-beg o ovom boju i pobjedi
146
Gazi Murad-beg Gazi Husrev-bega i kasnije prvi sandakbeg
Klisa (944./1 537-38.) je u blizini Zadra. Preao je na islam i bio jedan
od najsposobnijih osmanskih komandanata. Pokopan je u turbetu
uz Gazi Husrev-begovo, u Sarajevu.
172
izvijestio padiaha, njemu su prihodi, a Gazi Muradu je
dat jedan zeamet.
Kako je ova bitka opisana u povijestima vidjet
se u dijelu iza ovoga.
OSVOJENJE IVARNA (VRANA) I NAD IN
Godina 944 (1537-38.). Gazi Husrev-beg je na ove poslao
vojsku i uzeo ih sabljom. Borci koji su u bici zadobili
su veliki plijen. O ovoj sjajnoj bici padiaha je obavijestio Husrev-
-beg sa spomenutim Muradom vojvodom. Zamolio je u isto vrijeme
da se neki krajevi bosanskog sandaka od strane klike
sastave sa dvije spomenute da se formira novi sandak i
da se na njegovo postavi Murad Gazi to bi mu bila nagrada.
Preuzvieni padiah je ovaj prijedlog prihvatio i napravljeno je
kako treba.
OSVOJENJE VA KNINA I OBROVCA
Godina 944 (1537-38.). I ove su kao plod napora Husrev-bega
i Gazi Murad-bega pripojene padiahovim zemljama. Spomenute
sam vidio ja, siromah. irina im je samo koliko u velike
kule, sada su izdvojene iz Klisa i vezane su za sandak.
Razdvojeni su prvi put dok su sandakbezi bili rahmetli Amaut-
-oglu Yahyali Mahmud-beg i kliki sandakbeg Solak Mehmed-
-beg. se da je zbog toga Veli-beg zamrzio Mahmud-bega.
Dok je jo bio vezan sa Klisom, Arnaut-Memi-beg, otac Sarho
Gazi Ibrahim-pae, ga je razdvojio i kako je granica ovom novom
sandaku rijeka Krka nazvan je sandakom.
SAETAK O POHODU NA OTOK KRF
P ADIAHOV ODLAZAK
7 zulhidde 943- (J7.5.1537) Venecija je velik grad podignut na
morskoj obali. A pored toga, to je drava koja ima mnogo otoka,
i sela. Njeno stanovnitvo je postalo poznato po tome
ima mnogo bogatih i sposobnih ljudi. Sa velikim brojem i lju-
dima sposobnim za mornaricu, poznati su i po lukavstvu i
ljim rabotama. Tu je domovina i izvor kadife i drugih lijepih
roba. Kako su im krajeva u susjedstvu sa padiahovim zem-
ljama i kako su u zavisnosti prema muslimanima zbog prehrambe-
nih artikala i trgovine, oni su se silom prilika iskazivali kao prija-
telji, a ustvari su bili ljuti dumani. Bili su dumani islama
od drugih nevjernika. Prema obavjetenjima osoba kojima se moe
vjerovati, neki njih su takvi. da ako sretnu muslimana licem
u lice, zatvore se u i tijesno mjesto i ne gledaju u dnevnu
svjetlost. Kao da bi okajali grijeh koji su musli-
mana time su kanjavali svoje Svi su se samo na silu prikazi-
vali prijateljima muslimana. nisu proputali da na svaki
iza zavjese, pomau muslimanskim neprijateljima.
sve ovo stanje, sretni padiah je odredio vezira Lutfi-
-pau za serdara i sa komandantom mornarice Hajreddin-paom
poslao ga u Apuliju, da im, uz Boiju odre lekciju. U vri-
jeme rahmetli Fatih sultan-Mehmeda, jedan od njegovih slavnih
vezira, Gedik Ahmed-paa
147
je s mornaricom doao u tu zemlju,
i harao pa se kao i da neke osvojiti. Ali
kako je padiah odselio s ovog svijeta i Gedik Ahmed-paa se, za-
jedno s mornaricom, vratio u Istanbul.
Da bi sada tu isputenu priliku nadoknadio, padiah je izdao na-
redbu da i sam krenuti u pohod, a pozvao je da mu se pridrue i
Mehmed i Selim koji su pretendenti na prijestol.
Nakon to se proslavio blagoslovljeni Bajram u mjestu zvanom
Indugez, petog dana mjeseca muharrema devetsto
(14.6.1537.), ulogorile se u polju Samakova. Odatle, preavi Skop-
je, dolo se kod elbasanske dvadesetdevetog dana toga
mjeseca. To je kraj bogat za lov. Organiziran je lov s po-
tjerom. Lov koji je trajao dva-tri dana, u kojem se lovilo po poljima,
147
Veliki vezir u vrijeme sultana Mehmeda Fatiha, od 1474-1477. godine, a
onda komandant mornarice 1478.-1480. Nakon Fatihove smrti, za vrijeme
sultana Bqjezida II dolo je do pobune Kako se znalo da jan j
podravaju ljudi koji su regrutirani devirmom, a njima je najistaknuti-
ji bio Gedik Ahmed-paa, koji je bio porijeklom Albanac ili Grk, on je
pogubljen 1481. godine.
174
brdima, dolinama i kru ne moe se u svako doba vidjeti. Zado-
voljstvo i uitak padiaha i nije opisati niti ikak-
vom mjerom obuhvatiti. Lovne ivotinje su se zamorile da stupnja
U tako izmorenom stanju, htjele ne htjele, kao i-
votinje su se primakle ljudima i blagost i milost traile
su da im se smiluje. Pri ovakvom prizoru kod svakog su izbili osje-
blagosti i Na kraju je sretni padiah oslobodio bez-
brojne skupljene ivotinje i izdao naredbu da ih niko ne smije
Petog dana mjeseca safera (19.7.1537.) ulogorilo se u polju
Avlonja
148
. Avlonja je jedna na krajini okruena s jedne
strane morem, a s drugih strana planinama Arnautluka. Arnautski
narod je kao bajrak predvodnik u ispravnosti i odanosti, a uz to,
se u svoju hrabrost, nikome ne poginje iju. A s druge
strane ne proputaju praviti smutnje i djela. Stalno
ju i haraju okolne muslimanske zemlje, bile one dalje ili blie, i
toliko su se osilili i ako se na ovo jo neko vrijeme zatvore jas-
no je da nanijeti veliku tetu islamskim zemljama. Zbog toga je
veliki vezir toga vremena Ajas-paa, i sam arnautskog porijekla,
podigao sretnog padiaha na ovaj pohod. U osnovi, glavni motiv
Ajas-paina odlaska u ovu zemlju je osigurati prihode i rashode za
ovaj kraj. Ova zemlja je bila uporite i sklonite nevjernika koji su
dolazili spolja. Uz Arnauta nevjernici postiu uspjeh,
nikad se ne da prave smutnje. A sada, posredstvom veli-
kog vezira, doli su buntovnici koji su se skrivali po krevitim i
mjestima, pokorili se i proli se tog posla.
su zemlji priskrbili poloaj sandaka. Novom sandaku, kome
je dato ime Delvine
149
, postavljen je sandakbeg, kadija i dizdar i
pripojenje padiahovim zemljama.
POJEDINOSTI O RATU KOJI SU PODUZELI LUTFI-PAA I
KAPUDAN HAJREDDIN-PAA
Ove pae su na naredbu padiaha sedam drava (klimata) doli u
dravu Apuliju i nanijeli su niskim nevjernicima velike gubitke.
148
Pokrajina na jugu Albanije.
149
Del vine, sredite pokrajine A vl onije.
175
sa dvanaest galija da se padiahovoj mornarici, ta-
danji - Ali Kethuda, u vrijeme dok je prolazio
ispred krfske doivio je napad ko-
mandanta Andrea Dorije
150
koji se tada nalazio u zaljevu. Bila je
estoka borba, ali kako su nevjernici bili mnogo brojniji, nije se
moglo oduprijeti. Svi muslimani su ili zarobljeni ili pali kao ehidi
ili se utopili u nemirnom moru.
Kasnije je vezirov izaslanik opet kao
prema otoku Krfu naiao na galije.
Rekao im je da ide u svojstvu izaslanika, ali ga oni nisu slu-
ali i sve su ih zarobili. Ali iz straha da se za ovo saznati poto-
pili su im brod, a njih su jednog po jednog ubijali.
Tada se jedan ne se da ovako umre guenjem u
moru, baci u more iako su mu ruke bile svezane. Uz Boiju
naiao je na jednu dasku, nekako se na nju ispeo i na nemirnim va-
lovima, potpuno iscrpljen, na brod Karamursel
151
koji je pre-
vozio ratne materijal i opremu za osmansku vojsku. Mornari su se
zapitali "Da ovo nije kakav morski podigli ga na brod, i
saznavi ta se s njim zbilo odveli su ga serdaru Lutfi-pai. Lutfi-
-paa ga odvede padiahu i odmah ga obavijesti ta se zbilo.
je preuzvieni padiah saznao za ova dva odmah je izdao
naredbu da se ide na otok Krf, a i sam se postavio nasprama otoku
Krfu. je naredba izdana opsjednuti je Krf. Mnoge jedinice
vojske odvojile su se iz padiahove pratnje i prele na otok. Okru-
ena s mora mornaricom, a sa kopna vojskom, je
pa su se na zidovima ukazale podesne upljine za juri.
Na sve strane svoga prostranog otoka razile su se akindije, palili
sela i zadobili bezbrojno mnogo zarobljenika i plijena. U toku mje-
sec dana, koliko je trajala opsada, nije ostao nijedan ugao
otoka koji nije poruen.
U je prola morska sezona. Zazimilo je i zbog ve-
like studeni nije ostalo vremena ni da se tu boravi niti da se ratuje.
150
Andrea Doria (1466.-1560.), kondotjer. Borio se na Mediteranu
protiv Francuza i Turaka i uz Karla V oslobodio od Francuza.
Uz istog kralja 1535. osvojio Tunis. Uspio vlast u
151
Karamursel je tip lahkih, brzih borbenih brodica koje su imale Osmanlije, a
prozvane su po jednom komandantu koji je nosio to ime.
176
kad se vojska postavljala prema Krfu toliko je obilna kia
pljutala da nije ostao nijedan ator pa ni konj ni
Sretni padiah je vidjevi stanje ocijenio da treba ovo od-
goditi i poslao je velikog vezira Ajas-pau na otok, izdavi naredbu
da je za sada bolje da se odustane od Padiah nije prihva-
tio preporuku Lutfi-pae i kapudana Hajreddin-pae, koji su rekli
da je teta da toliki uloeni trud propadne sada kada je osvojen je
izvjesno i kada su na zidu tolike rupe, pa da bi se vrijedilo
potruditi jo koji dan.
Ali rahmetli Ali-efendi, se na izvore kojima se moe
vjerovati objasnio je u svojoj historiji razlog naputanja opsade
time to su od jednog topovskog hica poginula
gazija. Kad je to padiah, rekao je ')ednog svoga borca ne dam
za ovakvih i odmah je zapovjedio da se obustavi
opsada.
islamske gazije u opsadi i u juriima dobile
su toliko krvavih rana od neprijatelja kao da su se borile u frontal-
nim borbama. Oni su zbilja i od sultana i drugih veli-
kodostojnika nagradama i pohvalama, ali istinske nagrade osim
nagrade Dennetom koji je Gospodar svjetova nema. Mi
samo vidimo svojim rane gazija i pogibije ehida koji idu u
rat.
Ja, siromah, bio sam svjedok jednom takvom Hiljadu
sedme (1598-99.) godine, u vrijeme opsade Varad
152
, bio
je serdar Satirdi Mehmed-paa i naao se sa brojnom
tatarskom vojskom krimskog hana Gazi Giraj-hana. Ostro-
gona rahmetli Mehmed-paa, tadanji rumelijski beglerbeg, bio je
zaduen da veliku kulu s desne strane varadske Tvr-
je dva puta minirana. Prva mina je samo odlomi la dio
skog zida s lica, ali nije nanijela nikakvu tetu bedemima. Od druge
mine je bedem odletio u zrak i pojavila se dovoljno velika
upljina za napad. Gazije su se ispele na zidove, pobole
bajrake i su ezani. Ali nevjernici su uzeli pouku iz napada,
na unutranjoj strani su postavili prepreke i iskopali rovove
su formirali jaku obrambenu liniju. Stoga se nije moglo u
152
V arad (danas Oradea) grad u Zapadnoj Rumuniji.
177
unutranjost Za vrijeme borbi izlazilo se iz zaklona i opet
se a da bi se teta od topovske i paljbe,
poredani su sepeti a iza njih je postavljen veliki direk. Dok su
vorica gazija sjedila na direku pukao je top i odsjekao osmorici
ljudi zdrave noge. Nekima je otkinuo koljena i bedra, drugima
pete, tako da su petorica postali ehidi, a trojica gazije.
ishodom, osam ljudi je samo jednim topovskim odjednom
ostalo bez nogu i to je bio vrlo
Ova uspomena je ovdje zapisana zbog sa
tiri ehida koji su pali u borbi za Krf.
Padiah je zajedno s vojskom koncem mjeseca rebiulahira
( 1537. - druga sedmica mjeseca listopada) odmakao od Krfa i
dvadesetog dana mjeseca demazijelevvela (25. 0.1537.) doao u
Edrenu. Jedno vrijeme se ostalo ovdje u lovu i etnjama,
a provodilo se vrijeme i u razgovorima u edrenskom saraju. S dru-
ge strane, vezir Lutfi-paa i kapudan Hajreddin-paa u povratku s
Krfa iskrcali su vojsku na otoku Kefaloniji koji pripada Veneciji,
uzeli mnogo robova i plijena i nevjernicima velike tete.
gazije su se vratile zadovoljivi se ovim bogatim pli-
jenom tako da su na primjer prekrasne djevice prodavane za tristo
zlatnika, a lijepi za tristo
OSVOJENJE POEKE
Godina 943- (1536-37.). Mehmed-beg sandakbeg Sme-
dereva, padiahovim fermanom je za serdara i komandanta
krajikim islamskim gazijama i komandantima. Mehmed-beg je sa
islamskom vojskom dojurio do Poege i s Boijom uspio
je uzeti U nju stavio brojnu vojsku i dizdara i dodao ovo
mjesto zemljama svoga sandaka.
STRAD/1.NJE NEVJERNI KOMANDANTA K\NA IV :\.K\
KOCI};\NA KOD OSIJEKA. I GORJANA
Godina 944 (1537-38.). Govorili smo kako je kralj
Ferdinand uzimanjem Poege od strane Mahmud-bega i osvajanjem
u Bosni od strane Murad-bega bio mnogo oalo-
178
kako je skupio vojsku i poslao na Klis i Solin i kako se od
dvanaest osoba nije spasila nijedna. Sada je nestalo Ferdinan-
do v og mira s jedne strane zbog Mehmed-bega, a s druge zbog
uspjeha Husrev-bega i Murad-bega u Bosni. osvojene u
Hrvatskoj: Obrovac, Budak i Dreslak, sam kraljevog namjes-
nika vidio kad sam bio tamo, koliko god su bile male, bile su bolan
gubitak za srca. Jer ocijenilo se da odavde biti ugro-
ena ne samo Hrvatska koja je pod njegovom nego u
velikoj mjeri i Venecija pretrpjeti tetu. One su predstavljale veli-
ku opasnost za susjedne na Bosanskoj krajini koje jo nisu
prele u muslimanske ruke. A Poega je bila na istinskom braniku
hrvatske i slavonske zemlje i gubitkom Poege smatralo se da
biti izgubljena ova zemlja.
Tada je Ferdinand, kad je vidio da je sretni padiah bio na vojni
za Krf s islamskom vojskom i da su krajevi prazni te
da se njegovoj vojsci imati ko suprotstaviti, poslao vojsku s
banom Kocijanom na da porui islamske Vukovar,
Osijek, Erdut i druge. Vojska koja je stavljena pod komandu bana
Kocijana sastojala se od osam hiljada konjanika i esnaest hiljada
pjeaka, i to Nijemaca, Madara, Franaka i Hrvata. Kad je
Mehmed-beg da su se skupili u blizini
Koprivnice, poslao je ljude bosanskom begu Husrev-begu,
kom begu Dafer-begu, svome bratu Ahmed-begu,
begu, klikom begu Murad-begu da to prije Doli su svi i
okupili se u blizini Vukovara. U to vrijeme je prokletnik ban
Kocijan postavio blizu Valpovo osam komada baljemez
topova za i trideset do darbzena, zatim je
premostio rijeku Kozaicu i krenuo na Osijek. U vrijeme kad je
na jednom mjestu iznad Osijeka udaljenom oko jedne
milje, Mehmed-beg je sa odabranim junacima-konjanicima jurnuo
na njih pa se zametnula estoka borba prsa u prsa. Ako je i bilo e-
hida islamskim borcima poslano je dvostruko vie prljavih
dua nevjernika Dehennemskim zebanijama. dana ne-
prijatelji su se ulogorili blizu Osijeka, iskopali rovove i
Mehmed-beg, drugi komandanti i gazije koje su dole iz
Vukovara u nevrijeme nisu neprijatelju otvorili i ostavili
su mu da
179
Mehmed-beg je imao jednu vrlo umjesnu zamisao: skupio je
sve, koliko god je bilo hrabrih i ljudi od vlaha, cigana, od-
metnika i lopova iz drugih skupina i sa hiljadu i jednim
pridobio je njihova srca, uputio ih na neprijatelja i traio od njih
da ukradu njihove volove koji vuku topove, konje i sitnu stoku
tako da su neprijatelji potpuno ostali im je
i pozadina za opskrbu s hranom. Oni su se nadali da od strane
Valpova biti povezani, ali su i ti putovi bili brzo od stra-
ne leventa. Iza toga poslali su tamo nekoliko buljuka nevjernika s
nadom da za vojsku hranu. lako su ovi imali nekog uspjeha u
Erdutu, nisu nali ni mrve hrane pa su se vratili u svoje tabore. Tako
su se nevjernici nakon bezuspjenog boravka bili prisiljeni vratiti
u svoje krajeve. Dok su prevozili topove preko mosta koji su po-
stavili na rijeci V adina, most se sruio pa se veliki top potopio u
vodu. U to vrijeme su na njih nahrupile gazije koje su ih slijedile,
a ovi su proavi se topa nastojali spasiti ive glave. Onda su for-
mirali dva reda od kola i topova darbzena, a vojska je ila
tih redova i pucala. Kad su izali u jedno iroko polje utaborili su
vojsku. Ali islamska vojska je prela u napad ne davi im da otvore
Bio je to tako estok i boj da je
komandanata i onih koji su se upustili u odvanu bitku stradala.
Preivjeli nevjernici su opet formirali dva reda kola i trudili se da
idu u tom poretku. Ali kako u ovakvom poretku nisu imali pogod-
ne putove za juri, prestrojili su se u jednu kolonu, nisu
mnogo napredovali, stali su. Od zarobljenih uhoda se saznalo da je
komandant, zajedno sa vojskom, po-
bjegao i da zauzeti put prema Valpovu. Sutradan su nevjernici
uzeti na metu, zapucalo se iz topova pa je toliko zarob-
ljenika da im ni broja nema.
U kronikama nevjernika ovakvi su podaci dati o ovoj temi:
Mehmed-beg je bio najnemilosrdniji neprijatelj Toliko je
prolio krvi da se i samom njemu kad je pobio
grupu i nesposobnih ljudi. On je tako odsjekao n oseve i
ui hiljadama neprijatelja, stotine ih je vezao jednim kanapom,
mnoge okovane slao je po sinu Arslan-pai padiahu. Kako je pa-
diah bio u Edreni, ovi su dovedeni na divan. Arslan-pai je kao
nagrada za njegove zasluge dat poeki sandak. Ovim uspjenim
180
ishodom postiglo se to da Poega postane sandak, a da se za san-
dakbega postavi Arslan-paa.
Kocijanovi sljedbenici su ovako opisali njegov kraj u svojim
kronikama: "Kocijan je u ovoj bici tekom mukom
spasio ivot, doao do Krbalija i uz neka izvinjavanja traio je da
ga daruje. Ali kralj ga zatvori u tamnicu. Kasnije je naao neki na-
pa se izbavio iz zatvora i doao u po imenu Kostajnica.
Odavde je napisao Mehmed-begu pismo u kome je molio da po-
stane musliman i usput je padiahu nudio razne usluge. A kralj
je, kad je on pobjegao iz zatvora dao velika onome ko
ga uhvati. Tadanji zapovjednik Kostajnice, Zrinski, odsjekao je
Kocijanovu glavu i poslao je kralju.
SAETAK O POHODU NA MOLDAVIJU
PADIAHOV POLAZAK U POHOD
ro. safir 945 (8.6.1538.). Kad je rahmetli sultan Bajezid Veli, neka
milost Uzvienog Allaha bude nad njim, osvojio Kili i
Akkirman, je da je oblast Moldavija ula u granice
islamskih zemalja. Moldavski velikai su donijeli da od-
sada prelaziti granicu, da prve godine poslati po jed-
nom povjerljivom a da od druge godine sobom dono-
siti i predavati ga u carsku blagajnu. U blagoslovljenim vre-
menima rahmetlije pridravalo se ovih uvjeta.
Kad je rahmetli sultan Selim postao padiah Arapa, Perzijanaca
i Grka i kad se pozabavio ozbiljnije poslovima osvojenja Irana i
Egipta, nije se mnogo zanimao za Moldaviju. Kasnije je i rahmetli
sultan Sulejman dao prednost osvajanju budimskih krajeva, a onda
i zauzimanju Bagdada i Iraka. iz naredbi koje je slao vidi
se da je imao na umu da moldavski nevjernici nisu u potpunoj po-
kornosti niti su pokazali hrabrost da se otvoreno pobune. Ovako,
ne stanje i ne da iko osjeti ta se to
sprema, su pripreme za rat. Kao prvo, je da se po-
sebna panja posveti mornarici i nakon obavljenih priprema uputio
je u pravcu neprijatelja.
181
Prije nekoliko godina je da i galije napravljene u
Sueskom zaljevu pod komandom egipatskog beglerbega Had1m
Sulejman-pae idu u Jemenu, Adenu i Bahadir-ahu, padi-
ahu Guderata, jedne od islamskih zemalja.
je komandantu mornarice da iz dravne mornarice
opremi dvadeset sa potrebnom opremom. Za muhafiza je na
tu stranu erzurumski beglerbeg Mehmed-han iz porodice
Zulkadir. Kada se jo ranije padiah spustio do mjesta Sultanije
153
,
ovaj Mehmed-han se odvojio od Iranaca, poljubio padiahove skute
i zbog toga je upravo njemu, pridat Dava-
njem spomenutom na upravu Sultanije i okoline, na tu stranu su
beglerbezi Ruma i Dijarbekira sa zadatkom da ih
Sandakbezi Karamana, ama, Adane i su da
svoje krajeve, a Ramazanogullarima
154
je da svoje.
Veli-beg, sandakbeg Sisa
155
, zaduenje da ostane u gradu Ankari
i da anadolski ejalet. Padiah je poslao pismo princu Mustafi-
-hanu da pripazi na svoj sandak- Saruhan
156
. Bivi veliki vezir
Kasim-paa, kome je more jski vilajet dat kao mukata (zakup), zadu-
en je da osvoji Anapoli (Napulj) koja pripada Veneciji i on
se ima godinu-dvije nalazi pred tom Kako jo nije uzeo
odvojeno je neto i vojske da mu se pridrue. Za
Istanbula je Ferhad-beg, sandakbeg Ajdina
157
.
Mehmed-pai rumelijskom belgerbegu
158
je poslana naredba dasku-
153
Grad u Iranu, 150 km sjeverozapadno od Kazvina.
154
Ramazanogullari su dinastija koja je vladala jednom malom dravom na
jugu Anadolije, oko Adane, Tarsusa i Sisa. joj je jedan turkmenski
beg, Ramazan. Drava Ramazanogullari je trajala od 780./1378.- 970./1562.,
u posljednje vrijeme kao ovisna kneevina dok najzad Osmanlije nisu dovele
valiju koji ne pripada njihovoj dinastiji da upravlja tim pokrajinom.
155
Grad na jugu Anadolije, sjedite istoimenog sandaka, 65 km
od Adane. Krajem prolog imao je 3500 stanovnika, 2 damije, tri
kole, tri crkve, jedan ermenski manastir sa velikom bibliotekom. Najprije su
njim ovladali egipatski Memluci, potom Ramazanogullari pa Osmanlije.
156
Saruhan, sandak na zapadu Anadolije, sa Mani som kao centrom. Nekada je
Saruhan bio samostalna kneevina, nazvana po svome Saruhan-begu,
a kasnije je bila kao jedan sandak kojim su upravljali osmanski
157
Sandak na jugozapadu Anadolije, nekad bio nezavisna kneevina koja je
dobila ime po svome Ajdin-begu.
158
Radi se o Mehmed-pai kasnijem velikom veziru.
182
pi vojsku u okolini Plovdiva. Stariji brat rahmetli Lala Mustafa-
-pae159, Husrev-paa, bio je beglerbeg Anadolije. I njemu su po-
slani da odmah sa vojskom ejaleta Galipolje i pridrui
se padiahovoj ordiji. je htio da upravo kad su sve pripreme
izvrene onako kako treba prema sultanskoj i vrijednosti,
umre vezir Mustafa-paa i zbog toga je izbio problem koga
vezira postaviti na njegovo mjesto. je da se upranjeno
vezirsko mjesto iza Mustafa-pae da rumelijskom beglerbegu
Mehmed-pai, rumelijski ejalet anadolskom beglerbegu Husrev-
-pai, anadolski ejalet beglerbegu Dijarbekira Rustem-pai, ejalet
Dijarbekira erzurumskom beglerbegu Bali-pai, a njegovo mjesto
halepskom beglerbegu Husejin-pai. Nakon ovoga, preuzvieni pa-
diah sretno krenu na put i u drutvu sa dva princa, sultan-Selimom
i sultan-Mehmed-hanom. dvadesetog dana spomenutog mJeseca
svojom posjetom Edrenu.
ZUZII'vfANJE BASRE I POKORA VANJE ZAPOVJEDNIKA
OVOG VILAJETA
Godina 945 (I538-39.). Kad je preuzvieni padiah, koji je navi-
kao na osvajanja, jo ranije osvojio Bagdad, zapovjednik basran-
ske zemlje je bio Emir Reid sin Megamisa. Dugo godina ovdje je
novac kovan i hutbe u ime njegovih predaka, a sada u nje-
govo ime, paje on kao nezavisan vladar iskazivao padiahu veliku
bliskost, dvije strane su se razmjenjivala pisma i
sobno su slani pokloni. Kasnije je imao ispravan stav prema bag-
dadskom beglerbegu i s njim se dobro pazio. Na kraju je po sinu
Maniju, veziru Mir Muhamedu i kazaskeru poslao padiahu mnoge
darove. Ovim darovima, koji su se sastojali od konja, raznobojnih
tkanina, sedefa, jako vrijednih bisera i merdana, saruka od kande-
hara i mermera, indijskih pekira, raznih slatkih jela, velikog broja
boca mirisa, pridodao je i grada Basre.
One koji su doli, dvadesetsedmog dana istog mjeseca
160
na pa-
diahovom divanu nagradili su jednom sjajnom onako
kako to dolikuje sultanskoj slavi, a oni su time to su
159
Lala Mustafa-paa i Husrev-paa su Mehmed-pae
160
To je 25.7.1538.
183
poljubili padiahove skute. Basranski vilajet je ostavljen na upravu
Emiru Reidu, a nakon to su beratom, zastavom i mno-
gim darovima, dozvoljen je povratak izaslanicima u Basru.
VIJEST O PADIAHOVOM ODLASKU U KARA MOLDAVIJU
Do ovog vremena svijetli padiah se drao one poslovice "Sakrij
svoj odlazak" pa je drano u tajnosti na koju stranu krenuti i nije
obznanjivano da bi narod o tome govorio. Od danas je izalo na
vidjelo da se na Kara Moldaviju, poslani su begovima
Silistre, Nikopolja i Vidina da postave most u

Obzna-
njeno je kao po ulacima i naredbama koje su poslane na
sve strane da vojska bude spremna. Dvadesetosmog dana, spome-
nutog mjeseca izalo se iz Edrene na put i kad se ulogorilo u kona-
Sultanski doli su nevjernik, kapidibaa Petra vojvode,
gospodara Moldavije, i njegov i, s obzirom da su
saznali da se sprema napad na njih, zamolili da se oproste grijesi
koje je njihov zapovjednik i da se smiluje jer odsad se
strogo drati padiahove naredbe. Njihova molba je usliena i uz
njih je poslan emin Kefe (Teodosija na Krimu) isku-
san i otrouman koji dobro poznaje stanje te zemlje. Odgo-
vor koji su nosili bio je umjeren i treba da
vladar, da padne pred padiahom i na taj se zakune da
od sada biti pokoran. Ako se povinuje ovim traenjima, prolost
biti zaboravljena, grijesi oproteni. Poslije toga se padiah nije
dan-dva odmarao ni na jednom konaku. Dvadeset drugog dana mje-
seca rebiulevvela (18.8.1538.) siao je na pristanite u
Sandakbeg Silistre je zavrio i to tako to je postavio na
tvrde temelje i utvrdio je da nije ni na jednu do sada
napravljenu. Vojska skupljena na ovom pohodu bila je toliko broj-
na da ovakva nije ni na jednom pohodu. Za dan-dva prelo
se preko Na tom konaku se vratio i doao spomenuti Sinan-
Rekao je da se sa spomenutim vladarom vidio u gradu Ja
Pazaru
162
, obavijestio ga o padiah ovoj naredbi, ali on je izbjegavao
161
M" D B k.
Jesto na unavu u ugars OJ.
162
Danas grad Jai u Rumuniji.
184
da pogne iju i s premiljanjem da se raznim lukavstvima i srnut-
njama suprotstaviti naoj vojsci brojnoj poput Plejada,
nije dao odreit odgovor. Odatle se otilo u blizinu rijeke Prut i
tamo se ulogorile. Vezir Lutfi-paa je zaduen da tamo postavi most.
Za kratko vrijeme ovaj posao je zavren i vojska je, ne
na i dan, prelaziti na drugu obalu.
STRADANJE NEKIH NEVJERNIKA
U OPSADI PREVEZE
Dok su bili u spomenutom mjestu, doli su ulaci Husejin ah-
-bega, sandakbega Karli llija
163
i obavijestili daje jedan nevjernik,
general, doao sa osamdeset tri to to manja broda
i napao Preveze koja se nalazi u spomenutom sandaku
(Karli lli), da je vie puta preko stepenica napadao i najzad otvorio
vatru iz topova sa brodova, napravio na nekoliko mjesta rovove.
Na to je beg skupio vojsku iz toga kraja i preao u napad na neprija-
telja, prokletnici iz rovova su stradali i htjeli ne htjeli ukrcali se na
brodove i pobjegli. Husejin-beg je glave i bajrake po-
slao i izvijestio o tome ta se zbilo. ovaj jed-
nim novim sretni sultan i islamska vojska su se mnogo
obradovali.
DOLAZAK U PADIAH OVU O RD IJU KAO MRAV A BROJNE
VOJSKE TA TARSKOG HANA SAHIP GIRAJ-HANA
Ista godina. Jo ranije je njegovom Sahip Giraj-hanu
poslana padiahova naredba kojom se trai da se na usluzi u
ovom pohodu. Han do gore spomenutog konaka i ulogori se
na jednom mjestu u blizini. Sutradan je preao rijeku Prut. Izdano
je da sa i uglednicima formira grupu koja
pokloniti se sultanu. Od ranog jutra vojska je pravila poredak
desno i lijevo. Padiah zemlje i vremena, bljetavu svjetlost
poput sunca, zauzeo je svoje mjesto. Pred njim su stajali svi na za
njih mjestima: veziri i drugi visokodostojnici.
163
Karli-Ili je sandak u
185
Komandanti koji su temelj bitke sa velikaima na razini beglerbe-
gova, sandakbegovi sa vojskom u jednom poretku, i na osnovama
osmanskih zakona napravljena je ceremonija. Naprijed su ila kola
s topovima, potpuno odjevene i naoruane tobdije i arabadije, a
iza njih jedinice. Izdana je naredba da bajrak,
bubanj i nakkare
164
, jo od vremena kad se prela na Dunavu
idu iza age Ahmed-age.
Dok se prolazile u ovako savrenom poretku, kad se dolo na
mjesto gdje je slavni han stao da pozdravi, ispaljena su tri
plotuna, a potom i tri topovske salve. Takva je buka nastala da je
svako od divljenja stiskao usne. Tatarski puk, koji na ovakav
nije nikad vidio osmanska pokoljenja, padao je iz u uz-
izgubio je glavu i potpuno se zbunio. Onda u poodmakle
prijepodnevno doba pojavili su se tatarski odredi. Stajali su na
desnoj strani ispred i hanovih sinova i da se pojavi
padiah. Kad se pojavio na vidiku padiah, stali su u znak pozdrava.
Nakon toga su pozvani da zajedno u konak i tu su
da s njima razgovara padiah. Iza toga su se oprostili i udaljili se
prema mjestima gdje Toga dana u vrijeme ikindije padi-
ah je sazvao divan. Sa rumelijskim beglerbegom stigli su i neki
sandakbegovi, a han je doao na skup sa begovima i mirzama.
Ovdje su ljubljenjem padiahove ruke, ponudili su svoje
darove i kao to treba dobili razna padiahova milodarja, a
su i carskom gozbom.
OBILJEAVANJE GRANICA ZEMALJA KILIJA
16
5 I AKKER-
NIANA l66, POSTAVLJENJE NOVOG VOJVODE I OBAVEZIV.'\NJE
MO LDA VSKIH NEVJERNIK.A NA DZIZ.JE
U ovo je vrijeme prokletnik nazvan moldavskim vojvodom sa
nevjernika zatvorio put za Potani, krevita brda je
sklonitem. Okolinu brda je utvrdio, putove i korita potoka zidovi-
ma i potpuno zatvorio, i da se tu suprotstavi.
Ali sretni padiah svijeta je naredio iz vlake vojske koja
164
Nakkare je bubanj u koji se udara sa dvije ipke.
165
Danas grad Kilija na Dunavu u Ukrajini.
166
Akkirman, grad u pokrajini Odessa, na Dnjestru u Ukrajini.
186
je bila uz njega da otvore irok prolaz i tako nije ostala nikakva
prepreka za prolaz islamske vojske. Kad vidje kakvo je stanje, pro-
kletnik se i pobjee ne se na vojsku. A njegova
vojska, koja se brinula da spasi porodice, razbjeala se na sve strane.
Tada je otvorena vatra na grad Ja Pazar i onje sravnjen sa zemljom.
Smederevske gazije i jedna grupa tatarske vojske su da
slijede prokletnike.
Nakon toga padiah ode u Sindav, glavni grad Moldavije
167
.
Sav narod se u strahu od islamske vojske posakrivao. Padiah svi-
jeta je pomilovao narod Moldavije i naredio da mu za dana
svi zapovjednici, sinovi ugledni redovnici i
popovi. Saznavi da se u dvoru u ovom gradu nalazi sav imetak i
bogatstvo pobjeglog vojvode Petra, zaduio je velikog miriahora
Hasan-agu da to potrai i da Prekopavi mjesta za koja je pret-
postavljao da se u njima nalazi zakopano blago, Hasan-aga izvadi:
razne zlatne posude, ukraene krstove izrade, gravirane
i sablje, bisere zlatom, razne stvari, dragulje i
tkanine. Sve ove stvari kojih je bilo tako mnogo da se nisu mogle
ni izbrojiti postale su vlasnitvo dravne blagajne. Posluni bojari
moldavske zemlje, i drugi uglednici svi zajedno
pred padiaha da mu iskau svoju odanost. Svi se zaklee na krstove
da posluati sve to im se naredi. Zamolili su da im se za vojvodu
postavi sin vojvode Stefana. Pod uvjetom da
njihova molba je usvojena.
U vezi sa granicama zemalja koje pripadaju Kiliju i
Akkermanu vie puta su se dogodili nesporazumi. Da bi se problem
razrijeio, je granica: da se uzme malo zemlje iz
srednje Moldavije i da ide preko rijeke Pruta od strane Akkermana
do rijeke Turle
168
(Torlu) preko puta grada koji se zove
Sklopljen je sporazum nakon to su uvjeti da se s obje
strane ove granice podignu da se povinuje svakoj naredbi
koja od padiaha i da svake dvije godine vojvoda, pokupivi
zemlje, osobno u Istanbul. Vojvodi su u ruke predani:
jedan blagoslovljeni berat, crvena kapa u skladu sa osmanskim
167
Danas je to grad Kiinjev u Moldaviji.
168
Turlaje turski naziv za rijeku Dnjestar.
187
tradicijama, zlatni uskuf i kaftan. Istovremeno je vojvoda
u skladu s tradicijama u prijestolnici Moldavije, Sindavu
sa bubnjevima, nakkarama i bajracima. Toga dana je Moldavija
kao pokrajina ula pod vlast Osmanlija. Ovdje je dat dopust tatar-
skoj vojsci. Doao je han sa svim prvacima, darovani su
kaftanima, ukazano im je potovanje i krenuli su na put
Jo ranije je doao izaslanik poljskog kralja i na-
ao se u carskoj vojsci. I njemu je predano padiahovo pismo upu-
njegovom kralju. Padiah je napisao i jedno pismo budimskom
kralju Janou da uhvati odbjeglog vojvodu Petra, ukoliko bi poku-
ao da se skloni na budimskoj strani. I najzad, dvadeset osmog dana
rebiulevvela (22.9.1538.) je povratak. Krenuvi iz Sin-
dava dolo se do velikog mosta u blizini Tamo su
ulaci koji su doli iz dravne mornarice i sa drugih mjesta. Ovi su
donijeli mnogo veselih vijesti. Nastavio se put i dvadesetdevetog
dana mjeseca demazijelevvela (24.10.1538.) stiglo se u Edrenu.
UKRATKO O POSLOVIMA KOJE JE OBAVILA
OSMANSKA MORNARICA
Kad se utvrdilo da sretni padiah na pohod pripremljena
je jedna izvrsna mornarica za kapudana Gazi Hajreddin-pau. U
mornaricu su najprije tri hiljade strijelaca s pukama, a
onda od komandanata Ali-beg, sandakbeg Kodaelija
169
, Hurrem-
-beg, sandak-beg Teke, drugi Ali-beg, sandakbeg Sayde
170
,
Mustafa-beg, sandakbeg Alaije
171
, svi sa zastavama i svojom
vojskom. Oni su devetog dana mjeseca safera devetsto
pete
172
krenuli u rat sa tristo izvrsnih brodova. eljeli su se uzeti
otoci pa se stiglo do Andre i Siriko, koje su bile
gnijezda nevjernika. Otok Istendil se pokorio i preuzeo obavezu da
svake godine u dravnu blagajnu tri hiljade i tristo kesa fra-
169
Kodaeli je provincija na sjeverozapadu Anadolije sa Izmitom kao glavnim
gradom.
170
Sa yd a je grad u Libanu 39 km jugozapadno od Bejruta.
171
Alaije, nekadanji naziv Alanije, grada u oblasti Antalije na jugu Turske.
Ime je dobila po Alauddinu Keykubadu I, anadolskom sultanu.
172
7.7.1538. godine.
188
zlatnika. Druga dva otoka su i poruena jer im
je narod pobjegao. Odatle se uputilo prema otoku Kreti. Zarobili
su dva velika broda ravnih podova koji su dolazili iz kandijske
Dok se jurialo prema po imenu Miloso-
mo, poto je narod pobjegao, i dvadeset sela je
i poharano. Odatle se dolo do Ajaro Kato. Kako je i
odavde narod pobjegao, je tristo sela na toj strani.
Onda su Istebid te visoke utvrde Iskalaja i
!stilo i sela koja su im pripadala. Nije prolo mnogo vremena, a
stiglo se do Krete. Stanovnici tri na Kreti su pobjegli i po-
traili spas u brdima. Pet dana su harali otokom i pohvatali odbjeglo
stanovnitvo.
Nakon toga, kad se stiglo u rodoski zaljev, i poslije toga i na otok
Istankoj, dobili su vijest da susjednim vodama krui jedna velika
mornarica. Saznali su da je to mornarica od preko tris-
to brodova koje su poslali papa, Francuska i panjolska.
Kapudan Gazi Hajreddin-paa, o jednom dobrom
planu, postavio je zasjedu na nekoliko mjesta blizu Preveze,
izabrao je i brze brodove i da neprijatelj
izvesti vojsku na kopno, su se smjestili iza kamenja.
U to vrijeme je dolo i nekoliko neprijateljskih brzih ali ne-
prijatelj je shvatio pouku i proao se iskrcavanja vojske na kopno
povukao se prema deset milja od Preveze i tu se usidrio. I
kapudan-paa je, se u Uzvienog Allaha i
se na duh Poslanika, razvio zastave, zabubnjao u bubnjeve i usid-
rio se na sedam milja od Preveze nasuprot neprijatelju i
da se iskupe sve njegove Ali poto je zalo sunce i pao mrak,
bilo je potrebno dan.
Te dok su sa dvije strane u i kajacima drali stra-
u, neprijatelji su, iskoristivi mrak, u pola digli sidra i dali
se u bijeg. koji su bili na strai dojave ovo kapudan-pai, a
on naredi gazijama da slijede neprijatelja. od neprijatelja
nije bilo ni traga ni glasa. jutra u petak zorom
su javili da su ih vidjeli na stranama Kefalonije. Odmah su prema
njima otvorena jedra. su vidjeli da dolaze gazije, neprijatelji su
poredali brodove u nizu i iskoristivi povoljan vjetar povukli se i
otili. Oazije ih nisu prestale slijediti i nastavile su na njih.
189
Boijom je stao vjetar, jahte su prisiljene da koriste vesla.
Gazije su stigle nevjernike i osule topovsku paljbu.
komandant po imenu Andrea Dorija sa izabranim galijama je iao
pozadi. se sa topovskom paljbom gazija, bjeao je. Iza
toga je, shvativi da se ne moe oduprijeti, ostavio pozadinske bro-
dove i sa svojom se dao u bijeg. I drugi zapovjednici brodova
su ga slijedili u i odlasku. su mali ratni brodovi,
ne naavi izlaz, pucali u svoje brodovlje i mnoge brodove su o-
tetili, a nae gazije su ove male ratne brodove uzele na nian, neke
otetili, a neke potopili zarobivi sve to su nali na njima.
Neka je hvala Allahu, ovako velika vojska koja je
dola samouvjereno, poraena je i pobjeda je bila na strani islam-
ske vojske.
Sretna osvajanja u moldavskom vilajetu blagoslovljenog padi-
aha se zrelost oslanja na nebesa, onda i ovaj uspjeh Gazi
kapudan-pae, cijeli islamski svijet su beskrajno radovali.
PAD, I RUENJE TROGIRA (fiRE)173
U BOSANSKOM EJALETU
Najodabraniji od islamskih gazija, bosanski sandakbeg Gazi
Husrev-beg, iao je na Trogir koji se nalazi na morskoj obali i koji
pripada nevjernicima, ali prokletnici koji su se nalazili
u pobjegli su. Zarobljeni su topovi i mnogo vrijednih stvari,
a grad i su preputeni vatri. Okolina je sravnjena sa zem-
ljom i na sve strane se
Komandant Zadra, u tim krajevima koja pripada
Veneciji, skupio je iz Splita, Atre i drugih mnogo morna-
vojske i doao ovamo s namjerom da uzme Klis, na nekoliko
mjesta postavio zasjedu i priliku. Saznavi za ovo ra-
nije, kliki beg Murad-beg je traio od Husrev-bega. Kad je
Husrev-beg doao s brojnom vojskom u sami nevjernici su
pali u zasjedu islamske vojske i s Uzvienog Allaha mnogi
su na sa nevjernikom komandantom konjice zadar-
ske a gazije su zarobile bogat plijen.
173
Pretpostavljam da se ovdje radi o Trogiru.
190
Nakon toga, kad je Husrev-beg poao prema Gradikoj, ne-
vjernici su pomislili da je prava prilika, skupili su pet-deset hiljada
prokletnika, izali iz Zadra s topovima i opsjeli Nadin.
se uspjehu, Husrev-beg se vrati iz Gradike i usput sazo-
ve u pokretu, te da sa krajikom vojskom napadnu na
neprijatelje. Kad su za ovo neprijatelji, traili su spas u tome
to su se zatvorili u i Husrev-beg i ulogori se pred
kapijama Zadra, a posla klikog sandakbega Murad-bega s neto
vojske da postavi neprijatelju zasjedu. S Uzvienog Allaha
mnogi prokletnici su i postigao se veliki uspjeh. Zarob-
ljeno je mnogo uglednih nevjernika na sa zapovjednikom ko-
njice, a glave su kao dokaz pobjede poslane u Istanbul.
Na taj su gazije stekle padiahov blagoslov i su
kaftanima.
NOVI
U SKANDAKU
9 rebiulahir 946. (24.8.1539). Nevjernici je mornarica stradala u
ratu koji su vodili sa Gazi Hajreddin-paom, poraeni i preplaeni
su u bijegu otili, krenuli su prema Novi koja se nalazi na
moru i opsjeli je. sandakbeg, Bali-beg, stigao je s
vojskom sandaka, tukao neprijatelja i, iako je sve to je
mogao, nije uspio uvesti vojsku u Bio je to rezultat Boije
kazne jer su ljudi iz napadali i prodavali raju iz okoline.
dan neprijatelj je uao u i pobio sve muslimane koji
su se unutra nalazili.
Uzvienog Allaha, je li to pod utjecajem toga pod-
neblja ili im je Allah to tako dosudio, sada hidretske i pe-
desete godine (1640.), stanje je jo gore nego prije. Jedni druge
ubijaju bez ikakva razloga i jo gora zla, umiru i bivaju ubijeni
bez povoda. Niti se kanjavaju niti bivaju ubijeni za to. Kad
komandanti u tu ne mogu opstati, ako unutra i
provesti vlast biraju
Eto kad je padiah za pad ove u dumanske ruke
odmah je poslao rumelijskog beglerbega Husrev-pau sa mornari-
com. Ovi su, ne davi neprijatelju otvoriti osvojili
191
CEREMONIJA PROSLAVE PRINCA BA JEZID A
15. redeb 946. (26.9.1539). Na Atmejdanu, mjestu gdje su se otprije
priredi vale ovakve svetkovine, i ova je lijepo i
Pozvani su u Istanbul beglerbezi Anadolije i Karamana da bi slu-
ili na ceremoniji. Pripremljena je ceremonija za tadanjeg
velikog vezira Lutfi-pau, drugog vezira Sulejman-pau, Mehmed-
-pau, Rustem-pau, za drugog Sulejman-pau, anadolskog begler-
bega, Ferhad-pau, karamanskog beglerbega i druge velikane i
prvake. Kao i na sunnetima drugih i ovaj put su nastupali
klovnovi i razni umjetnici. Sve ovo je trajalo trinaest dana. U ra-
nijim ovakve ceremonije su trajale po dana,
ovaj put velikim trudom velikog vezira zavrilo se u vre-
menu. Ovo se pripisuje velikom nastojanju Lutfi-pae,
ali nema nikakve sumnje da je to dolo s Boije strane jer je princ
glavu prema ocu da ovoliko smatra dovoljnim.
RATOVANJA SULEJMAN-PAE JEMENA U INDIJI
.Sredina mjeseca muharrema 945. (sredina lipnja 1538.). Ja, va sluga
(Ibrahim sam u nekim historijama o ovim osva-
janjima ukratko te stoga nisam mogao sasvim pouzdano o ovome
sve saznati. Ali sam saznao iz jedne kronike koja je obuhvatila
kasnije vojne sretnog padiaha do devetsto este godine
(1539-40.). Ime pisca ove kronike nije poznato. Jer mjesto gdje
u knjizi pisac stavlja svoje ime ovdje je zacrnjeno tintom nekog
zlikovca. Ali kako se moe razumjeti iz onoga to je napisano
ova osoba je bio posebno dobro je poznavao astro-
logiju.
Podaci o ovoj temi u spomenutoj historijskoj knjizi su
Sulejman-paa je bio veliki dravnik, vrijedan i marljiv, bez pri-
mjera ispravnog miljenja i ljubitelj dobra. Tako da je imao hilja-
du sluga sa zlatnim pojasevima i sabljama u rukama i svi kao da
su iz plemena Ad
174
, krupni, krni, probrani junaci, snani borci.
On sam se vrlo hvalio i ponosio svojim slugama.
174
Narod koji je bio nastanjen u Jemenu u vrijeme poslanika Huda.
192
Kad je veliki vezir Maktul (Ubijeni) Ibrahim-paa doao u Egi-
pat, njega je iz ama premjestio za beglerbega Egipta. Na tom je
mjestu ostao deset godina. Stalno je radio na osvojenju
Jemena i Adena. Rahmetli padiah je 937. (1530-31.) dao dozvolu
i sam poslao da se napravi i opremi u Suezu ezdeset bro-
dova. Tako je u Suezu napravljeno, to to manjih, osamde-
set brodova i onda, u vrijeme pohoda na Bagdad mjesto egipatskog
beglerbega je dato Deli Husrev-pai i mu je da se sa egi-
patskom blagajnom pridrui padiahu u pohodu na Bagdad. Nakon
pohoda bio je na dunosti vezira u Istanbulu, ali ne navrivi ni
dvije godine posla koji je ponovo je postavljen egipatskim
beglerbegom. Sretni padiah je u to vrijeme krenuo na pohod u
Moldaviju. Kapudan Hajreddin-paa, koji je bio na Sredozemlju
sa flotom, poslao je Sulejman-pai dvadeset i opremu i tako
je mornarica u Suezu bila opremljena kako treba.
je htio da je ba u to vrijeme padiah drave Guderat
175
koji je bio gospodar sedam-osam luka u Indijskom oceanu
koje su mu ostale u od predaka, doivio napad indijskog
padiaha, Humajuna sina sultana Babula. Na ovo je vladar Guderata
traio od osmanskog padiaha, protiv Humajuna. Humajun
padiah, otac Sahrabai Delaleddina Ekbera, kad je doao na pri-
jestolje, mnogo se oslobodio je od buntovnika Kandahar,
veliki grad koji se zove Agra i prijestolnicu indijske drave Delhi.
Onda je krenuo na Bahadir aha, vladara drave Guderat. Na ovo
se Bahadir ah sa haremom i riznicom uputio ka Mekki. U isto
vrijeme je poslao izaslanika sa bogatim darovima osmanskom pa-
diahu, od njega Izaslanik je 943. (1536-37.) doao
u Edrenu i bio time da poljubi padiahove skute. Jedan
od predanih darova bio je pojas koji je zasljepljivao vrijedan
ezdeset kurura-indijskog novca. Svaki kurur je bio sto zlat-
nika. Ovo kae neimenovani pisac "to je prema
njihovim a je li istina ili nije, neka ide na duu onima koji
su to rekli."
Dok je Bahadir-ah sa Humajun-padiahom nekad bio u dobrim
odnosima, a nekad u ratu, najbogatiju luku Diju preuzeli
175
Guderat je pokrajina na zapadu Indije, sada jedna od 21 savezne drave.
193
su portugalski nevjernici sa hiljadu lukavstava i na silu. Kad se
Bahadir-ah povratio u svoju prijestolnicu, naao je luku Diju u
neprijateljskim rukama.
Nadao se istinski da od osmanskog padiaha, ali
nije zanemario traiti put mira sa nevjernicima u je ruke pala
luka Diju jer je mislio da pod izgovorom mira moe unititi nepri-
jatelja. U to vrijeme je u luku Diju uplovila velika neprijateljska
flota. Bahadir-ah je planirao usmrtiti zapovjednika flote pod izgo-
vorom da ga zove na gozbu. Ali i nevjernici su pozvali njega, ili
na njihove brodove ili na koju su izgradili. Bahadir-ah se
ukrca sa vezirima na i prema mjestu gdje je pozvan
posumnja neto zbog dranja i postupaka nevjernika pa se odmah
vrati. U historiji rahmetli Niandi Delalzadea stoji da je najprije
Bahadir-ah ubio kapetana a poslije toga se i sam
uvrstio u ehide. Kad je o ovome vezir Sulejman-paa u Egiptu,
da Bahadir-ah nema nikakvog nasljednika, donese njegovu
riznicu koja se nalazila u Mekki i uputi je u Istanbul. Delal-zade,
o ovoj temi, daje pretjerane podatke: "Osim drugih dragocje-
nosti i skupocjenih stvari, u tristo olovom zalivenih i katancima
sanduka, livene zlatne poluge, srebro i novac dolo je
u Istanbul, izbrojano na padiahovom divanu, a onda predano u
riznicu."
Sada je vezir Sulejman-paa velikim trudom skupio oko dvade-
set hiljada Arapa u Egiptu i Siriji i pripremio ih. Iz Egipta i drugih
zemalja sa hiljadu i poklona uspio je upotpuniti mornaricu
i sa osamdeset opremljenih petnaestog muharrema
devetsto pete
176
, krenuo je iz Sueskog zaljeva i razvio jedra
prema Jemenu, Adenu, Guderatu i Diju. U luci Tur se zadrao
deset dana, a nakon toga je stigao u luku Diddu i tu proveo sedam
dana. Krenuvi odatle proao je ispred grada Zebida i svratio na
otok Gamrah (Kamaran). I tu je ostao nekoliko dana i koncem mje-
seca safera (27. srpnja 1538.) prispio u luku Aden.
Aden je grad na hridima od crvenog mramora. To je
bila tako koja se kao da se ne moe
na zidove, na njene tornjeve koji su u nebu, ne moe se
176
13.6.1538.
194
ni zamisliti kako se izlazi na njene kule kao da bi se popelo na neke
nebeske tornjeve. je bilo da se preuzme bez rata i
prolijevanja krvi, lijepim postupkom sa arapskim emirom Amirom
sinom Dauda koji je bio gospodar Adena. Sva mjesta koja pripa-
daju su se pokorila i na mjesto sandakbega doveden je
Behram-beg, jedan od komandanata.
Odatle su se pod povoljnim vjetrovima razvila jedra i prvog
dana mjeseca rebiulevvela (28.7.1538.) usidrila se pred
koja se zove Gogola, a ponekad i Garsija koja se nalazi
u rukama nevjernih Portugalaca, blizu luke Diju u dravi Guderat.
Iskrcani su vojnici i topovi na kopno i udareno je na i s
Boijom lahko je osvojena. Nakon to je pobijeno oko
hiljadu nevjernika koji su bili unutra krenulo se prema zaljevu Diju.
Tada su ljudi s pismom Meliku Mahmudu, koji je doao
na mjesto padiaha umjesto Bahadir-aha i od njega je traeno da
poalje namimica za hranu i da sam da se vidi i razgovara sa
islamskom vojskom.
U isto vrijeme je opsada koju su nevjernici
podigli u luci Diju. Prokletnici su podigli tako jaku okru-
enu s tri strane morem, a kopnena strana je visokim zidovima,
tornjevima i tvrdim kulama bila tako napravljena, da se
bolje ne moe ni zamisliti. Paa je iskrcao dvadeset hiljada ljudi iz
mornarice i topove i napravio rovove. Nakon ovakve opsade koja
je trajala mjesec dana neprijatelji unutra su poklekli i gazije su ule
u vanjsku
Rahmetli Delalzade pak pie da je Sulejman-paa tukao
vu dva i pol mjeseca. Melik Mahmud nije dao hranu niti se
pokorio Osmanlijama iz straha da mu se ne dogodi isto kao Emir
Amiru, vladaru Adena koji je nakon to je predao Aden likvidiran,
zbog toga je sretni padiah ukorio Sulejman-pau.
Kad su se gazije smjestile u vanjsku pritisle su unutra-
nju A od Melika Mahmuda nisu stigle prehram-
bene namirnice. Na mjestu gdje je trebala napravljena
je neka vrsta primirja sa razbojnicima, ali nevjernici,
svikli na smutnje i prijevare nikako nisu dozvoljavali da hra-
na, a uz to su poduzeli jo neke radnje. su da i ako
do predaje ona biti predana njima.
195
Zbog toga se osjetila ozbiljna potreba da se razmilja o po-
vratku. Tako su Osmanlije povukli topove iz rovova bez njihovog
djelovanja, ukrcali ih na brodove i, uzevi mnogo plijena, vra-
tili se.
Nakon ovog rata koji je trajao tri mjeseca u kome su na
razne pritisnuli nevjernike koji zasluuju pakao, dvadeseti
dan su stigli u luku grada po imenu ehr koji pripada adenskoj
Zapovjednik grada pokorno, izjavi odanost i ovaj je
kraj pridodat zemljama pod osmanskom Odatle se otilo u
luku adenske i tu se usidrila. Nakon to su popunili rezerve
hrane i vode, digli su sidra, proli kroz moreuz Bab-i sedd (Babul-
-mandeb) i prispjeli u luku grada po imenu Derbend (Moka). Neke
osobe iz Ruma
177
koji su se uvukli u ovu dravu, pre-
ko svake mjere su zlostavljali ljude ove zemlje. Sada je dalekovidi
vezir poslao Nahuda Emiru Ahmedu, gospodaru Zebida
178
koji je bio ovih buntovnika se uz razna da
ga pridobije za padiaha. Ali bolest odmetnitva zatvorila je nje-
gove tako da nije znao put, suprotstavio se painom za-
htjevu i sklonio se u brda. Paa je zatim poslao ljude za njim koji
su ga umilnim jezikom prevarili, o kovali u lance i kaznili. Onda je
paa poslao za jemenskog beglerbega Mustafa-bega, sina rahmetli
Bijikli (Brkatog) Mehmed-pae, biveg beglerbega Dijarbekira.
Nakon to je ostao tri mjeseca u ovoj lijepoj zemlji i stavio na svo-
je mjesto stvari koje je trebalo uraditi za dravu, digao je sidra i
dvadeset drugog dana mjeseca abana (13.1.1539.) stigao u luku
Didda i po ulaku poslao vijesti o svojim osvajanjima u Istanbul.
On je radi obavljanja hada otiao u Mekku, a mornaricu je uputio
u luku Suez. Nakon to je obavio dunost hada, s ostalim hadi-
jama je otiao u Egipat, a odatle se vratio u Istanbul. Ispunila mu
se elja da bude da padne pred padiahom i da
zasjedne na mjestu vezira. Jo kasnije postao je i veliki vezir na
mjesto Lutfi-pae.
177
Rum je bio simbol za Anadoliju, a kasnije je anadolski i evropski
dio Turske nazivan Rum.
178
Zeb id je obalski dio Jemena juno od Hudeyde. Tu je bio formiran prvi os-
manski vilajet.
196
PROCJENA VRIJEDNOSTI POHODA NA INDIJU
Osobe irokog znanja i oni koji su sposobni da znaju da
je ovaj pohod ostvaren beskrajnim trudom ovog vezira i
da je to Boanski dar koji se mogao pojaviti vrlo paljivim radom
poznavalaca geografskih karata, velikim nastojanjem islamskog
padiaha i izdanom Uzvienog Stvoritelja. Jer gdje je
Suez, gdje su luke Diju i Demen! Prikazan je odlazak iz Sueza, pro-
lazak kroz Diddu izlazak iz Bab el-Mandeba, onda preko Indijskog
oceana uz adenske obale pa kraj obala Sider i Zufer koje pripadaju
Jemenu, potom kraj Hurmuskog tjesnaca koji pripada Basri, onda
na istok do Diju i Demena, na ovako dalekom putu osvojene tvr-
toliko nevjernika pobijeno, i jagma koja je trajala u
tim krajevima dva-tri mjeseca i sjaj i ugled koji je priskrbljen islam-
skom padiahu. Kako sretan ishod, kako sretan Allahov poklon!
Neka hrabrog padiaha i odvane vezire Allah preplavi morem
milosti, neka ih nagradi Dennetskim vrtovima u ime Allaha i nje-
govog istinskog poslanika!
SAETAK O PADIAHOVOM POHODU NA
POSTAVLJENJE BUDIMSKOG BEGLERBEGA,
POLAZAK NA PUT
25. safir 948. (20.6.1541.). Kad je s Boijom uzeta budim-
ska kraljevstvo je predano erdeljskom banu Janou. Kako
je sada ovaj kralj umro, kralj Ferdinand, uz Karla
koji je bio imperator Nijemaca i Poljaka, poslao je jednu veliku
vojsku. Kako se Budim nalazio u rukama ene umrlog kralja i
kako se na njegovom nije nalazio kralj, on je mogao biti
lahko osvojen ukoliko ne padiahova Mislilo se da
ako se uzme u ruke Budim i sve druge se
pokoriti. A ako opet padiah da to oslobodi dosta
vremena dok ih sve osvoji. S tom nadom i ciljem Ferdinand je
skupio veliku vojsku i doao u Budim. Pod breuljkom Gerz lljasa
brdo) formirao je tabore i tukao dana i

197
Kad je ova vijest padiahu, ovome je poklonio veliku
vanost i naredio da odmah idu u rumelijski beglerbeg sa
rumelijskom vojskom, i vezir Mehmed-paa sa dva buljuka
vojske i dvorske vojske (kapikulu). Nakon to su ovi hitno
otili i sam sretni padiah se osobno na kako je to
pripremio i na sve vojske, sretno i zadovoljno krenuo na put
gore spomenutog datuma.
Samo je vezir Mehmed-paa stigao do Budima prije padiaha i
zauzeo poloaje naspram neprijatelja. Tako su nevjernici ostali iz-
i ordije i stalno su se morali boriti. Kako su bili vrlo
brojni, jedan dio ih se borio sa muslimanima u a jedan dio
sa snagama koje su dole u i nisu nikako uzmicali. Jedan
dio njihovih tabora bio je oslonjen na podnoje brda. Konjanici
koji su se pojavili na bojitu i pjeaci koji se nisu odvajali od topova
borili su se s islamskom vojskom, su bjeali u tabor i povla-
se na mjesta za topove. Ovako je to trajalo vie od jednog mje-
seca. Narod u doao je u teko stanje, pao je u depresiju. U
to vrijeme je njegovo padiah, kao sunce koje obasjava
svijet, ne se ni na jednom konaku u brzom juriu pre-
ao rijeke Savu i Dravu i kad je doao na razdaljinu od tri
konaka i kad je njegova, poput mrava brojna vojska, pritisla taj kraj
neprijatelja je zahvatio strah i briga. Na ovo stanje, dvadesetde-
vetog dana mjeseca rebiulevela devetsto osme godine
(24.7.1541.) islamska vojska je frontalno napala neprijateljske ta-
bore, upravo u vrijeme kad su imali namjeru da nakon akama
Dunav s namjerom da pobjegnu. Zbog straha je na
bila tolika stiska da neki nevjernici nisu ni stigli do a
bili su a neki su se iz straha za goli ivot toliko tis-
kali jedan preko drugog da su se, pretrpavi guili u vodama
Dunava. Bilo je malo onih koji su se spasili. I njihov komandant je
ranjen pa je svoju duu predao Dehennemskim zebanijama u bli-
zini Komarnog.
Ranom zorom vezir je obilazio neprijateljske poloaje.
On je u padiahovu riznicu donio topove kojima nema ravnih, topo-
ve za oruje i municiju, bezbrojna sredstva za rat.
I sam padiah je osobno dana mjeseca demazijelevvela
(26.8 .1541.) doao na isto mjesto. Izaao je ferman da se svi za-
198
robljeni nevjernici pogube to je i Visokom Uzvi-
enog Allaha i mudizom Pejgamberovom postignuta je ovakva
pobjeda koja moe biti uvodnik za historijske i biografske knjige.
Neka budu svi neprijatelji vjere i neka ne zakasni ni za
jedan pobjeda islamske vojske, amin!
POSTi\ VLJENJE BEGLERBEG A U BUDIM,
GLi\ VNI GRAD
8. (30.7.I541.). Bitka je uz Uzvienog
Allaha tako da je nakon zahvala Stvoritelju svjetova
dolo na red da se poslovi postave na svoje mjesto. ena
umrlog budimskog kralja bila je poljskog kralja, ime joj je bilo
Asun, a zvali su je kraljica. Kraljica na bosanskom i hrvatskom je-
ziku kraljeva ena. Sretni padiah ju je htio utjeiti.
elja kraljice bila je na vlast u Erdelju, a njegovo
padiah je nije htio slomiti pa je kao dar dao namjesnitva Erdelj a
malom sirotom sinu koji se zvao Simon Jano, koji je tada doao
na svijet. Izdana je zapovijest da se do punoljetstva o
njemu brinu iskusni velikai i da upravljaju poslovima drave. Na
ovo je kraljeva porodica sa svim ljudima i stvarima napustila
Budim i otila u Erdelj. Na budimskoj i kuli na koje je ne-
kralj Ferdinand bacio oko, a prieljkivali je i svi
ski vladari istaknuti su padiahovi bajraci. Velika crkva je
od kipova, slika i idola, a na njihovo mjesto je postavljen lijep
min b er i elegantan mihrab pa je u damiju tako da su u
njoj muslimani klanjali namaz i dovu. U sveti dan petak pre-
uzvieni padiah je sa velikaima i vezirima zajedno otiao tamo i
svojim dolaskom damiju.
JEDNA
se od nekih pouzdanih ljudi: U vrijeme ovog vojnog pohoda
je ishod bio pobjedonosan, rahmetli Ebussuud-efendija je bio
kazasker. Imao je dva koji su lijepo govorili i imali lijepe
glasove i obojicu je poznavao hrabri padiah, svijeta.
Kazasker je pitao padiaha jednog dana da izda naredbu koji od
199
njih dvojice hutbu. Rahmetli gazi padiah je rekao da nema
razlike njih dvojice pa neka obojica pripreme po jednu
hutbu s temom osvojenja pa koga kazasker neka on
Zbilja, vie se svidjela hutba onoga koji je sastavio na
i on je hutbu. Kao nagradu je dobio mjesto mulazi-
ma (kadijskog pripravnika) i pregrt zlatnika. Na povratku s pohoda,
kad su doli u Beograd, Ebussuud-efendi predloi padiahu da
istom da mjesto kadije. Ali padiah ne prihvati prijedlog
"Ne molla, jo je rano". Kad se vratilo u Istanbul, nakon
to je prolo dosta vremena, rahmetli kazasker nije vie ponavljao
svoj prijedlog. Jednog dana uavi u raspravu padiah "Zabo-
ravio si novog mulazima, poslije svega ovoga zavreno je s njego-
vim pripravnitvom". Neka Uzvieni Allah obaspe morem
toga hrabrog i pravednog padiaha, tako je dobro znao ko je mula-
zirn, ko kadija, toliko je sve motrio.
Kad je u budimskoj damiji majstor govornitva sa sabljom iza-
ao na mimber, nakon to je zahvalio Stvoritelju svjetova i najprob-
ranijeg poslanika spomenuo molitvom i kad je potom spomenuo
ime padiaha, svi muslimanski vojnici i veliki broj
vjernika su toliko bili oduevljeni, da su im suze tekle kao potoci.
Glavni rezultat ove vojne je bilo to da je Uzvienom Allahu upu-
toliko molitvi za islamskom padiahu da to nije mo-
objasniti ni opisati. Nadati se da od Boga biti usliane.
U knjizi naslovljenoj kao Tabakatul-memalik rahmetli Niandi
Delalzade lijepim stilom ovako pie: hilafeta, njegovo
padiah se sretno i blagorodno nalazio u damiji
na mjestu za namaz punom blagoslovljenih plodova. U skladu sa
tradicijom sve age su tamo bile spremne. Kako je ova blagoslov-
ljena damija ranije bila crkva te bila u susjedstvu sa gradskim
i kako su tu bile koje su sa visine gle-
dale na crkvenu kapiju to su pred vrata izale ene i djevojke da
vide preuzvienog padiaha, koji je hilafeta, dok je obav-
ljao namaz. Bilo ih je mnotvo. Izgovarale su neke u
zbunjenosti. Posredstvom jednog pitao sam ta to one
govore. Shvatilo se da su one ranije sluale te glasove i melodije
i ponekad jutrom i petkom da dolaze iznutra, su neki njihovi
popovi zbog toga ostavljali tu crkvu i odlazili u druge crkve.
200
U historijama ovako je napisano: "Padiah je sret-
no stigao i ulogorio se u starom Budimskom polju, a kraljici i ma-
lom poslao bogate darove. Na prvom mjestu sa
prekrasna tri konja sa zlatnim lancima, pokrivena sa vrlo vrijednim
kaftanom srmom, uz to zlatna sablja i topuzi jo mnogo
stvari, a za kraljicu vrijedni prstenovi, enski nakit od zlata, bisera
i razne ogrlice i prstenovi. Sve ovo je poslano u pratnji
Selima i Bajezida koji su se s njim nalazili zajedno na pohodu. A
to je odnio Ali-aga. Ali-aga je odrjeito traio "Sretni pa-
diah eli svakako vidjeti Kraljica se nekako kolebala,
ali su joj dravnici oko nje otklonili sumnju da je nemo-
da ga ne poalje, bilo kakva da je cijena toga. Tako su svi bu-
dimski kapetani, zastupnici krenuli ispred dje-
u padiahov ator. Bili su sjajno od padiaha, aga i
dvorjana. Kad su stigli u ator, dadilja i nekoliko najva-
nijih odgajatelja uvedeni su u odjel harema. Ostali nevjernici su od-
vedeni u vezirske atore na gdje su sa pa-
njom i
U to vrijeme grupice po pet, deset i uglednika, pod
izgovorom da idu etati i razgledati, napunili su i zauzeli
kapije. Nakon toga su obilazili telali koji su vikali:
"Nevjernici koji se nalaze u Budimu, neka ostave svoje bajrake, i
nek mirno i sigurno sjede kod koji su uli unutra
udruivi se po pet ili deset uzimali su sebi za Na
taj je padiah svijeta stekao budimsku vlast. Uistinu, ovo je
bio jedan postupak toliko vrijedan panje da je umjesno ako se
ovo spomene na istaknutim mjestima u historijama osvajanja. Jer
padiah je zbilja na razne mogao obavili ovaj posao i uni-
titi neprijatelja koji bi mu se suprotstavio. Ali koliko bi se potro-
ilo da bi se pobili toliki neprijatelji i koliko bi se krvi prolilo. Oni
koji su bili u gradu i koji su se trebali suprotstavili u su
govorili "bolje je umrijeti nego ovako ivjeti". Kad se na ovaj
moe dovesti u stupicu makar jednog nevjernika, svaki
postupak navodio bi na da "Sretni padiah nije
odrao pogazio je svoje Ovo nije potrebno pod-
robnije objanjavati, oni koji poznaju stanje na granici znaju dobro
ove stvari.
201
U to vrijeme doao je jedan visoki izaslanik kralja Fer-
dinanda i donio mnogo darova. Kralj je molio da se njemu preda
Budim pod istim uvjetima kojima se pokoravao Jano, tj. da
Njegovo padiah je izaslaniku ovako odgovorio:
"Neka Ferdinand ruke od i neka prihvati da daje
svake godine za Austrijance koji se nalaze u njegovoj ruci.
Ako bude mir, samo moe biti ovako, na drugi nikako." Iza-
slanik se s ovim tunim odgovorom vrati u svoju zemlju.
Defterdar i niandi paa su donijeli kraljici ugovor ukraen
zlatnom i plavom bojom. U sporazumu sretni padiah daje da
dok njen sin ne prispije do vremena da moe obavljati svoju kra-
ljevsku dunost da ona voditi poslove. Mislim da je u to vrijeme
Delalzade bio na dunosti niandije, ali je da u njegovoj
historiji nema ovakve zabiljeke. A moda jo nije bio na dunosti
niandije nego je to postao kasnije. Njegova biografija je donesena
na drugom mjestu i oni koji ele tamo je vidjeti.
Upravljanje Budimom i njegovo bilo je vrlo
posao i zbog toga je bio potreban snaan i iskusan Na
budimskog ejaleta postavljen je s titulom vezira za ovu dunost
dostojan bivi bagdadski beglerbeg Sulejman-paa,
koji se isticao po karakteristikama i lijepom ponaanju
nim. U isto vrijeme za kadiju je postavljen Hajruddin, osoba puna
vrlina i pravde. Postavljeno je dovoljno muhafiza, upotpunjeno je
koliko treba oruja i opreme. Za komandanta Pete koja se nalazi
preko puta Budima je sekbanbaa sa tri hiljade a
je opskrbljena sa svim to je potrebno.
Nakon ovih poslova njegova preuzvienost padiah se
dana toga mjeseca, ostavljao je za sobom konake i
osmog dana mjeseca abana (8.1 I .1541 .) stigao je u Istanbul. Nje-
govim dolaskom je prijestolnica ponovo dobila izgled na kome bi
joj i raj pozavidio.
OPSJEDA NJE PETA, UBOJSTVO l<:ARr\ HERCEGA
I STRr\DANJE VOJSKE
Godina 949 (1542-43-). I pored toga to je ova vojna bila jedna od
koje je vodila islamska vojska, je nije
202
opisala. U djelu pod naslovom Tabakatul-memalik, Delalzade se
zadovoljava da kae da je pohodom na Ostrogon i Stolni Biograd
(Sekefehervar) otvoren put za opsjedanje Pete. Ramazanzade,
Ali-efendi i drugi prelaze ne se ove teme. Samo
katip Mehmed-efendi vrlo kratko govori o ratu. U to vrijeme jedan
od komandanata u opsjedanoj bio je rahmetli Hizir-paa,
sandakbeg Neke opise sam preuzeo od njega,
ali na djed, alajbeg Bosne bio je zatvoren u sa zastavom i
vojskom. Ovo sam od svoga oca i svoga amide, a onda sam
kasnije saznao istinu iz historija. su, ukratko,
tekli ovako:
Njegova ekselencija sretni padiah je istakao islamske zastave
na u vrijeme kad je Budim beglerbeglukom i kad
je kralj Ferdinand poslao izaslanika u Budim, da mu
se da drava na upravu, pod istim uvjetima kao to je
data kralju Janou, tj. da svake godine Sretni padiah
je kraljevog izaslanika s panjom i uvaavanjem kako to
dolikuje i na poklone koje je dobio uzvratio je bogatim darovima
koje je po njemu poslao u njegovu zemlju. rekao je u
pismu koje je poslao, ako sa nama mir napravimo takav
mirovni sporazum da Austrija alje kako biste u vaoj zemlji
bili mimi, a to se Budima on je na, narod je vezan
za Budim i austrijski kralj nema s njim nikakve veze. Ova i
vijest da je vladara - koja se prihvata i uvaava - tako
se smjestila u srca nevjernika, da je za njih miran san bio nepoznat
i da im je nestalo spokojnosti.
su traili izlaz za ovakvo stanje. Imperator je raz-
mjenjivao vijesti sa rimskim papom, Poljacima, panjolcima,
Dancima, Holandezima, Flamancima, kra-
ljevima Ankone i Napulja sa hercezima i u vlastitoj
zemlji. Oni ili njihovi izaslanici su se nali u Torinu i odre-
dili da mjesto zbora bude jedan od austrijskih gradova
Ispirne. Ali francuski kralj, koji je ivio u nadi da zauzeti pa-
njolsko kraljevstvo uz islamskog padiaha i koji je sa sret-
nim padiahom uspostavio prijateljske veze, kad je saznao za ovo
stanje poslao je izaslanike sretnom padiahu i obavijestio ga o do-
govoru. Iako je u razgovoru sa nekim uglednim velika-
203
ima rekao da i sam na skupu. Svi su se iskupili na
dogovorenom mjestu nakon puta od dva-tri mjeseca. Nisu nali
drugi izlaz nego da skupe sve snage, vie nego ikad do
sada. Dogovorili su se da spremiti toliku vojsku koja samo
Budim, nego sve poruene do Beograda ponovo zauzeti,
da se niko od njih ustezati od napora, jedino ako sretni
padiah, ne treba se s njim. Svi su se sloili s kraljem. Svi
hercezi, i kraljevi dali su prema svojim voj-
sku, hranu, novac i ratna sredstva. Tako je skupljeno vie
od sto vojnika.
Boijom voljom i "kome daje, a od koga
uzima", tadanji budimski beglerbeg, vezir Sulejman-paa, umro
je od kuge. Novi beglerbeg koji je doao na njegovo mjesto, Bali-
-beg stigao je u Budim. Nakon to se od francuskog izaslanika
saznalo za pripreme, bosanski valija Ulama-paa za-
duen je da donese u Budim. je i rumelijskom
beglerbegu da bude spreman u Sofiji. Naredbe su dobili da idu u
Budimu sa Ulama-paom, svojim zastavama i vojskom i
smederevski beg Mehmed-beg, poeki beg, Arslan-
-beg, sin Mehmed-bega beg Hizir-beg,
kliki beg Murad-beg i beg Mehmed-beg. Kad se nepri-
jatelj ulogorio u polju Pete, svi ovi komandanti su uli u petan-
sku
Isti dan se zametnula estoka bitka sa neprijateljskom prethod-
nicom i straom i mnogo je nevjernika pobijeno. Dan-dva su ne-
vjernici kopali rovove i Ali poto su se nalazili
na velikoj razdaljini, nisu mogli nanijeti nikakvu tetu.
Postavili su se blie pa su i Iz tekih
topova su tukli Za dva-tri dana su ispalili hiljadu i esto
i u duini od sto arina su potpuno poruili zid. Sekbenbaa,
koji se nalazio na koji su preuzeli Budim, sa
je bio uao u Petu. Ul ama-paa je u smatrao
da je suprotno sultanskoj zatvoriti se u je
bio pomalo bezvoljan. Ali kasnije je i on sam uloio izvanredne
napore. Na mjestu gdje su neprijatelji sruili zid, iskopan je irok i
dubok rov. Na taj je nakon sruenog zida bila jo
dovedena je u jo sigurnije stanje. Onoga dana kad je
204
neprijatelj krenuo u napad, skupivi sve raspoloive snage, koliko
god je nevjernika ulo u ni jedan se nije spasio, svi su po-
su nevjernici u svojim historijama otvoreno napisali
"Da su Turci toga dana preli u napad, svu bi nau vojsku pobili ili
odveli u ropstvo."
Kako je Katib Mehmed-efendi zapisao u svojoj Historiji i kako
smo sluali od naih kad se dan njihov glavni ko-
mandant, sin Crnog Hercega, ponovo spremao u napad i pripasa-
vao pogotkom topa sa budimske je na dvoje
i njegova loa dua je predana Dehennemskim zebanijama. Zbog
toga su se nevjernici okanili napada, nasumice opalili nekoliko to-
povskih hitaca na budimsku i neka druga mjesta i pod krin-
kom pokrenuli se i pobjegli. Na ovo su nai vojnici, odred po
odred, izlazili iz i neprijatelja. Do
tog konaka su pobili toliko nevjernika i uzeli toliko plijena da
nema kraja nabrajanju.
Ali nevjernici su ovaj opisali:
Oni kau da smo mi za vrijeme napada imali mnogo gubitaka i
da bi presjekli nadu da zadrati tu nevjer-
nika Austrijanaca, Franaka, i drugih doli su kod gospodara
drave Brandenburg i se savjetovali. Franci i
su iz svoga neznanja nastojali da se zauzme i nipoto da se
ne napusti, a austrijski velikai i njihov komandant su smatrali
umjesnijim da se sretno vrate u Topove i druge teke stvari
su natovarili na Turci su ih slijedili i napadali pa je bilo esto-
kih sukoba. je konj austrijskog glavnog kapetana, koji dolazi
poslije glavnog komandanta, jednim topovskim hicem.
Turci su ga napali, odsjekli mu glavu i odnijeli je Ulama-pai.
Tijelo su oni spasili, odnijeli u Ostrogon i tamo sahranili. Tada su
svi Austrijanci ostavili svu i stvari i htjeli su bjeati, ali su
nastojanjima kapetana i kapetana zaustavljeni.
Nakon ovog sukoba, preivjeli su otili u
Istina je najvjerovatnije ovakva. Jer austrijski tabor,
ator glavnog komandanta, sigurno nije mogao biti postavljen na
dometu topova iz Budima i Pete. Tako da je tvrdnja da je glavni
komandant pao topovskim zrnom pogrena. Neka je hvala
Allahu da su toliko brojni nevjernici, kojima se ni sam padiah ne
205
bi mogao suprotstaviti, otili i pobjegli ispred ake po-
sade. Ovo je Allahova blagodat, Pejgamberova sretna
mudiza, padiahova velika
KAKO JE DOLO DO IMENA BREULJKA GURZ ILJAS.
Postoji rairena muslimanima da je Gurz Iljas bio
jedan junak u kasabi J aniji. Beograd je jo bio u nevjer-
rukama kad je on neprestano ispod nekad
hvatao nevjernike, a nekad im sjekao glave tako da vrata
nikome nije dao otvoriti. Kasnije su nevjernici iskoristili priliku,
njega ehidom pa je otiao u Dennet. Njegova slava se jo
uvijek opjevava u pjesmi na jeziku. Jedna duga
na bajke pripovijeda neke stvari ovako:
"Kad su ubili Gurz Ilijasa odsjekli su mu glavu i
odnijeli budimskom kralju, kralj navodno da je to glava
nog junaka i dade da se sahrani u Gurz Ilijasovom turbetu i zbog
toga je ovo brdo dobilo takvo ime." Ali u historijama
pie
narod je, prije nego je postao bio u krivo-
vjerstvu se vatri, vodi ili ivotinjama. Kad je na vlasti
bio kralj Itvan koji je bio sveta osoba, ali je i sam krivo vjerovao,
prvi put je tamo doao jedan pop iz plemena Batadama.
Na jeziku su ga zvali Kirazdus. Kralj, koji je da je
on sveta osoba, dovede popa sebi i postavi ga za svome
sinu. Ovaj je kraljevog sina tako da je i sin kao i njegov
otac i postao sveta osoba i dali su mu ime Sende Impre.
Nakon toga pop Kirazduz je skrenuo s uma, otisnuo se u poljane
i pustare i u polju zvanom Bel ivio je sedam godina u pobonosti
i isposnitvu. Onda su ga velikai, to pop ovako
besciljno tumara, uzeli sa sobom i postavili ga za svoga U
pokrajini Kanadin u Erdelju, kao je toliko dobra i ko-
risna djela i u takvom je stanju ivio da bolje nije zamisliti.
Potom je umro kralj Itvan, a njegov sin nije prihvatio kraljevstvo.
Zbog toga u narodu izbi smutnja i pokvarenost, proli
se toliko mnogo krvi za vjeru i domovinu, zemlja u potpuno
stanje. Zbog toga se naroda okrenu od
206
Poto se jo nije u potpunosti ukorijenila njima,
bili su u kolebanju. Ubili su mnoge a veliki broj ubijenih
su bili popovi tako da je izgledalo da tu ostati nijedan pop.
Spomenuti Kirazdus krenuo je na put, doao do crkve u Stolnom
Biogradu i ostao dugo vremena tamo u pobonosti. Jednog dana je
rekao svojim sljedbenicima da eli biti ubijen za
Svi su izrazili elju da smatraju da zajedno s njim poginu
pa su krenuli iz Stolnog Biograda u Budim. Oni koji su se okrenuli
od imali su kapetana pod imenom J an o. Ovi su napali
Kirazdusa i njegove pristalice i zasuli ih kamenjem. Uzeli su Kiraz-
dusa sa njegovih kola, iznijeli ga na brdo i odatle ga zakotrljali
prema Dunavu. Kad su sili dolje da vide njegovo mrtvo truplo,
zatekli su ga iva pa su mu zabili koplje u srce, a glavu na jednom
kamenu smrskah. Njegova krv se zalijepila za kamen i ostala go-
dinama u vodi Dunava ne se od njega. Nakon sedam
godina doli su popovi vidjeti ovaj dokaz, izvadili taj ka-
men i postavili ga na mjesto u crkvi u kanadinu tako da
noga na njega ne moe stati. Kasnije, kad je
naroda ula u vjeru, napravili su crkvu na tom brijegu u
spomen na njega. Eto, taj breuljak poslije toga kod je
poznat po imenu popa Kirazdusa.
OV :\KO SU NEVJERNICI U SVOJIM HISTORIJAMA OPISALI
UL\SKA ISL\MSKE VOJSKE U BUDIM I OVU SJAJNU
VOJNU SRETNOG PADIAHA
Pametnim i razumnima se obznanjuje da se ovdje daje saetak pri-
jevoda .. Iako je bilo da se prijevod ovakav kakav je uvr-
sti u ovu knjigu, i ovakav kakav je ne bi bio bez koristi, mi tako
nismo postupili i pojedinosti smo ostavili u konceptu, samo smo
vane dijelove ispisali u Tako slijedi opis.
Kad je budimski kralj Sapolaj Jano (Ivan Zapolja), koji je do-
ao na vlast uz padiaha, pao na smrtnu postelju,
velikai i su se okupili oko njega i on im je svima sa suzama
u dao ovakvu oporuku: "Pazite, nemojte glavu ispod
skuta islamskog padiaha. Ako sigurno se pokajati.
Ovo sam vie puta iskusio i nemojte to zanemariti." Kralj je padiahu
207
napisao neku vrstu oprotajnog pisma. "Dok ja nisam imao
vanja u vlastitom narodu, sretni padiah me napravio kraljem bu-
dimske zemlje. me je pobjednikom nad snanim i
kraljevima i nije dozvolio da me dumani gaze. Kada se u ovom
nalazim po Boijoj volji pred odlaskom s ovog svijeta, molim
od sretnog padiaha da ne dozvoli dumanima da moje tek
siroto dijete i moju sirotu udovicu i oduzmu im imetak."
Zavrivi pismo vrlo tunim i bolnim i krvavim suza-
ma poslao ga je padiahu po komandantu.
Kad je za smrt kralja Janoa, kralj Ferdinand pripre-
mio je dva izaslanika, jednoga je poslao sretnom padiahu, a dru-
gog budimskoj kraljici i umilnim jezikom traio je da se njemu
preda Budim. Kraljica je prispjelo g izaslanika pustila da dugo
Izbjegavala je da ga primi pod izlikom da je bolesna ili to to jo
ne moe zbog alosti za muem. Najzad, poto je to bio je-
dan vrlo pametan diplomata, u vrijeme kad ga je primila kraljica,
poto je imao veliko iskustvo u susretima sa kraljevima, pokazao
je veliko potovanje prema kraljici i ponudio joj razne usluge.
Nakon toga joj je predao pismo kralja Ferdinanda i objasnio
po ta je to elio njegov gospodar. Ali odgovor
je bio ovakav:
"Ovo je jedna velika stvar i nisam u dati decidan
odgovor. U ovako krupnom pitanju vana je uloga i
plemstva. Imam jo jednog vieg od sebe, to je poljski kralj, moj
otac. Moj otac je prijatelj kralja Ferdinanda. Poslat mu
da se posavjetujem. Moj otac je koji eli dobro objema
stranama, da vidimo ta on misli i ta o ovome. Ako Ferdi-
nand poalje vojsku da silom uzme Budim, li se zastidjeti da
ide na jednu udovicu i jedno tek Vjerojatno mu to
niko ubrojiti u zasluge. To je moj odgovor koji mu za sada
mogu dati. Ako skupi vojsku i krene na mene, ta ja mogu
Neka ne zanemari ono to mu je poznato."
Kad je izaslanik s ovim odgovorom doao Ferdinandu, rekao je
"Ako eli Budim, odmah poalji vojsku, prije nego to stigne pa-
diahova namjera te ene je da te i
Kralj odmah prikupi vojsku i posla na Budim. Ove snage su naj-
prije zauzele Viegrad, Vac i Petu i u ove postavili mnogo
208
austrijske vojske. Onda su otili do Budima i opsjeli ga. Ali ovaj
put je austrijska vojska pretjerala u postupcima prema
raji. Zbog toga su vojnici u Budimu pobili mnogo Austri-
janaca. Eto stoga je nastao razdor i vojskom koja
je opsjedala Budim i Austrijancima i na kraju su Austrijanci, pre-
plaivi se vojske, pobjegli u
U tim danima se vratio i zapovjednik koga je kralj
Jano poslao kao izaslanika u Istanbul u vrijeme kad je leao na
smrtnoj postelji, i donio je padiahove vijesti sa mnogo i
milosti. Padiah je malom kraljevom sinu sa beratom poslao i topuz.
Obavijestio je bosanskog sandakbega Husrev-bega, smederevskog
sandak-bega Mehmed-bega i klikog sandakbega Murad-bega
da prije zime stignu u Budimu. Prema izaslanikovim
ma, kad god je preuzvieni padiah dao da osigurati
uvijek je da u i sam Dan kad je
izaslanik trebao iz Istanbula susreo je izaslanika koga je kralj
Ferdinand poslao padiahu pa gaje padiah dao uhapsiti u Jedikuli.
To stoga to je ovaj ranije bio a onda se
okrenuo i sluiti kralju Ferdinandu.
Vojska i begovi poslani u stigli su do Tulisa. Ali pritisla
je teka zima i Dunav se zaledio. Kad je vijest stigla do kraljice
poslala je dvije hiljade konjanika pod vodstvom Bal joa Tereka u
susret Turcima. Baljo Terek je obavijestio o
elji. Na ovo su se snage za povukle u svoje vojarne i preu-
zele na sebe obavezu da u prije nego stigne nepri-
jatelj. I zaista odravi na Jurjev su stigli u uzeli tvr-
Vac i Viegrad, ali Petu nisu mogli uzeti jer se u njoj bilo
zatvorilo mnogo Austrijanaca. Tamo je izginulo mnogo ljudi i na
kraju poto nije bilo pjeadije za napad, okanili su se zauzimanja
Pete.
Na ovo kralj Ferdinand i njegov brat nevjerni imperator uloili
su napor i iznova poslali na Budim vojsku. S velikim snagama su
opsjeli i umilnim i s traili su
Budim. Ali se nisu na ovo obazirali, nisu ni odgovarali.
Na ovo su Austrijanci iskopali na dva mjesta rovove i
Sretni padiah prije svoga dolaska je poslao vezira Mehmed-
-pau, smederevskog bega Mehmed-bega, Ulama-pau koji je doao
209
na mjesto Husrev-bega i Murad-bega. Ovi su doli i postavili se
nasuprot brda. Imali su mnogo vojske. I Austrijanci su bili u veli-
kom broju, nastavili su a suprotstavili su se i musli-
manskim napadima. Ali kako se pribliavao padiahov dolazak,
Austrijanci su prebacivati svoju vojsku na stranu Pete.
Vidjevi ovo, turski vojnici su ih napali, potopili im mnogo bro-
dova, pobili im mnogo vojske, a mnogo ih i zarobili. Tako se sva
vojska rasula, Turci se dali u i mnogo plijena zadobili.
Glavni komandant austrijske vojske, herceg, bio je ranjen i kad je
stigao do Komamog tog dana je umro. Preivjeli, da
im se ime samo po loem spominjalo, napustili su Petu i otili.
Kad je sretni padiah stigao do Budima, ulogorio se u Starom
budimskom polju. Tamo je onima koji su se istakli podijelio titule
i poloaje i nagradio ih bogatim darovima. Svi zarobljeni Austri-
janci i dovedeni su pred njega i pogubljeni. Pomilovao je
samo dva komandanta. Dvadeset hiljade tatarskih vojnika
koje je sa sobom doveo poslao je odatle u akin, pa su ovi
i odveli stanovnitvo u roblje iz okoline Stolnog Biograda, iz oblasti
preko puta Ostrogona i obale Nitre. Samo je Svevinji Bog znao
broj zarobljenih ljudi i ivotinja.
Odatle je kraljevom sinu, malom poslao vrijedne darove:
zlatom ukraena sa tri konja, izgravirane sablje, topuzi, s
kraja na kraj zlatom izvezeni kaftani i jo mnogi darovi kojima ni
broja nema. I kraljici je poslao mnogo vrijednih prstenova, lanaca
i haljina koje se ne nalaze nigdje izvan padiahove riznice. Posebni
su darovi poslani i od Selima i Bajezida. Sve ovo je odnio
i predao Ali-aga koji je prenio sultanove izraze potova-
nja i ljubavi i posebne pozdrave.
Sultan je traio da vidi kraljevog sina "Neka zajedno sa
velikaima koji su od Austrijanaca odbranili grad,
neka se ne boje, s njima postupiti bolje nego to se nadaju, znate
sretnog padiaha, po i je od svih vladara svijeta,
prijateljima je prijatelj, neprijateljima neprijatelj, kraljicu smatra
svojom robinjom, a njenog sina priznaje kao svog"- je.
Kraljica je mnogo razmiljala, ne ta bi odgovorila. Nije
htjela poslati sina, ali njeni ministri i su joj govorili da nije
da postupi. Najzad je poslala sina sa dadiljom,
210
nekoliko ena i sa hiljadama misli i briga u jednoj pokrivenoj ko-
a sama je ostala u neutjeno Svi veli-
kai, strijelci s pukama i sva vojska, ukraeni su i ili naprijed
zajedno sa kraljevim sinom. Turski vojnici su ih tako i
sjajno da su zaslijepili onima koji su to gledali. I oni
su doli pred s kraljevim sinom i njega unijeli u padiahov
ator. Onda su njegovu dadilju i nekoliko odgojitelja uzeli
u padiahov harem. i vojnici su uvedeni u vezirske, begov-
ske i aginske atore gdje im je ukazano gostoprimstvo i prijateljstvo.
Izgleda da je sretni padiah dao naredbu da manje grupe janji-
njih po pet do deset kriomice u pod izgovorom
da je razgledaju. Tako su ovo uradili na takav da
niko nita nije ni osjetio. Prvo je jedna grupa prola kroz vrata za
lovce i unutra se smjestila. Odatle je na svaku kapiju stigla
po jedna grupa i u kratkom vremenu svi sokaci i
bili su puni Odmah su telali vikati: "Neka svi
ostave svoje oruje i predaju ga Turcima i neka pred svojom kapi-
jom u sigurnosti sjede, ko postupi, ode glava". Budimlije
tek sad uvidjee ta ih je snalo. U su ulazili po pet, deset ja-
i zauzimali ih za
Kad je padiah saznao da je Budim pun kraljevog
sina, dadilju i poslao je nazad njegovoj materi. Ali kraljica.
se mnogo prepala i rastuila to joj i komandanti nisu doli
pa posla Rustem-pai pismo u kome ga moli da ih oslobodi. Zadran
je samo Baljo Terek, a Fratali Kurajn koji je bio na mjestu prvog
ministra ostao je kao gost kod Rustem-pae.
Nakon toga je padiah traio savjetovanje, ali ga nisu pravilno
shvatili, zapravo nisu shvatili ta j e padiah htio s time Vezir
Mehmed-paa i Ulama-paa su rekli: "Neka se kraljica i njen sin
odvedu u Istanbul, pa kad dijete naraste i bude treba ga
uputiti prema tome za ta bude sposoban." Mehmed-paa Jahjapa-
poznat kao nemilosrdni neprijatelj i svih je
predloio: "Kraljicu, njenog sina i sve velikae treba po-
gubiti, stanovnitvo odvesti u roblje, do temelja poruiti,
kakvog je imao smisla ovoliki trud sretnog padiaha i islam-
ske vojske? Ako se eli kraljica u ivotu neka ju se poalje
njenom ocu, poljskom kralju, a Budim neka se preda ovom robu."
211
Na sve ovo Rustem-paa iznese padiahovo miljenje: "Padiah ne
odustaje od svoje kraljevstvo se opet daje njenom sinu i kad
god zaeli moe i vidjeti ga."
Nakon ovoga padiah po obavijesti kraljicu: "Dok moj
posinak ne odraste, u Budimu boraviti turski vojnici, jer
nije u stanju Budim. Neprijatelja je mnogo. Mi se nekad na-
lazimo na udaljenosti od dva-tri mjeseca i nismo u stanju na
vrijeme. Dok ne postane junak, dosta mu je erdeljska pokrajina, u
Erdelju ima soli, a proizvodi se dosta i zlata i srebra. Blizu je i
zemlji tvoga oca (Poljske). Neka tu boravi i nikome se ne suprot-
stavlja. U Budimu neka ostane kapetan po imenu Zendijus i on
biti komandant svom stanovnitvu, na beglerbeg se
mijeati u poslove vojske, njemu izdvajamo od
budimskih prihoda petsto dnevno. Svi zapovjednici
neka ostanu na svojim mjestima, sigurni. Kraljici biti dato
dovoljno da je odvezu u Lipo vu
179
gdje joj biti dom. Neka
mirno i udobno, bez incidenta i neprijateljstava i putuje."
Saznavi od ovu vijest, kraljica je od tuge i boli zapla-
kala. Sutradan su kod kraljice doli glavni defterdar i niandi-paa i
donijeli joj garantne papire od padiaha.
U to vrijeme su doli izaslanici kralja Ferdinanda sa bogatim
darovima, Budim pod uvjetom da za
i da otkupe austrijske zarobljenike koliko god ih ima. Padiah je
na to odgovorio: "Ako sa mnom mir neka poalju za
Austriju, a neka ruke povuku od a ako ih ne da svojom
voljom, s Allahovom sablju i sve mu zemlje
poruiti i popaliti, to se zarobljenika, ako prihvati ove moje
uvjete, sve ih osloboditi bez ikakve nadoknade." Na ovo je
izaslaniku dao pismo u ovom smislu i sa darovima ga otpremio
nazad.
Eto tako je veliki i ugledni sultan Sulejman na tako lahak
uzeo grad Budim, viestoljetno mjesto vladara, koji nema na svijetu
sebi i koji je trajno bio predmet vladara. Ovaj grad
je pripojio svojim posjedima, a drugi kraljevi i imperatori koji
poslije neka do sudnjeg dana liju suze.
179
Lipova, grad u Rumuniji, na rijeci Mure, 54 km od Temivara.
212
SAETAK O PADIAHOVOM POHODU
P ADIAHOV ODLAZAK, OSVOJENJE OSTROGONA I
STOLNOG BIOGRADA
18. muharrem 950. (23-4.1543-). Pokret nevjernika koji su napali na
Petu i doivjeli poraz, do te mjere su razljutili padiaha da je on
izdao naredbu islamskoj vojsci da se sprema za rat.
U to vrijeme je doao i izaslanik francuskog kralja i objasnio da
nitkov imperator koji gaji neprijateljstvo protiv francuskog kralja
moe efikasnu koju daje padiah i zbog toga moli
da poalje mornaricu. Na ovo je padiah naredio da se osim
koje su se nalazile u ratnoj luci napravi jo mnogo Izasla-
niku je da poslati Gazi Hajreddin-pau sa izvrsnom
mornaricom.
Ovaj put je dvadeset osmog dana mjeseca abana devetsto
deset devete (8.12.1542.) sjajno i pompozno krenuo iz Istanbula
put stare prijestolnice osmanskih vladara Edrene. Tu zimu je ostao
u Edreni je u etnji i lovu ili u prijaznim razgovorima sa
svojim najbliim.
U isto vrijeme, usred otre zime, uputio je u rumelijske strane
Ahmed-pau, rumelijskog belgerbega, najistaknutijeg od svih gazi-
ja, da skuplja vojsku.
Stigao je prvi dan i nakon to se slomila estina nepri-
jatelja koji se zove zima, komandant mornarice je iz istanbulskog
pristanita razvio jedra u pravcu neprijatelja. Zatim je i sretni padi-
ah, osamnaestog dana spomenutog mjeseca krenuo iz Edrene na
tradicionalan sa vojskom i princom Bajezidom, a prvi konak
im je bio u Odatle su konak po konak ostavljali put za
sobom i prvog dana mjeseca rebiulevvela (4.6.1543.) stigli su u
Beograd. Tu im se pridruio anadolski beglerbeg Ibrahim-paa s
vojskom, a onda se padiahovoj ordiji i rumelijska voj-
ska je predvodnik bio rumelijski beglerbeg Ahmed-paa. Odatle
su napredovali ka mostu koji stazi, a koji je postav-
ljen za vojsku u blizini apca. Za dana su sva vojska i
sretni padiah preli preko mosta.
213
ZAUZIMANJE VE VALPOVO
19. rebittlevvel 950. (22.6.1543.). Kako je izdat ferman da se ova
opsjedne i prije nego to stigne velika ordija, Hizir-bej
koji je doveden na mjesto sandakbega sa poloaja
malog mirahora, Muhsin-beg, beg Avlonije i Ahmed-beg
sandakbeg Inebahta
180
, izvadili su topove iz i po-
ugroavati valpovsku kako je ovo mjesto,
iako malo, na kako se dvorci, bilo je do-
vedeno u stanje jednog sklonita i doma za odmetnike. Oni to su
se nalazili unutra, svom silom su se trudili, pa su nekoliko puta
odbili nae vojnike, pa i kad je padiah osobno doao i kad su
ga vidjeli svojim odupirali su se i nisu pogeli iju. Osamna-
estog dana su islamski borci poduzeli estok napad. Ali opet nije
bilo rezultata, a mnogo gazija je popilo ehitski napitak. Ali je i
mnogo nevjernika otilo u Dehennem.
nije se stiglo do pobjede kojom bi se osvojila
Dolaskom padiaha kad je okolina izgledala tako da bi joj
pozavidio najgornji kat Denneta, kad su se poredali odredi kojima
su upravljali veziri, odredi remelijskih i anadolskih beglerbegova
te odredi \frugih komandanta, pa kad su to sve vidjeli
nevjerni neprijatelji, izgubili su snagu i traili da se predaju.
Rahmetli Katib Mehmed-efendi, autor djela pod naslovom
Damiu-tevarih kae: "Ovo je moj prvi pohod. Moj brat, kapidi-
baa Ahmed-bega bio je junak i heroj prema kome se
ukazivala i potovanje. Pred ovom i kasnije u
juriu na Ostrogon, je ranjen, ali je odsjekao glavu jednom pozna-
tom nevjerniku i donio je. Rumelijski beglerbeg Ahmed-paa pred-
stavio je padiahu njegovo junatvo pa su mu prihodi za
stotine
U naim danima ni hiljade pa ni deset hiljada nikom se ne
pa i ne prihvata. Poto je lakim putem do zea-
meta niko se ne eli i stoga se niko ne pita korisni-
cima timara je li vrijedan ili nije vrijedan.
180
Inebahti je grad i Lepanto koji se nalazi na Korintskom moreuzu u

214
OSVOJENJE IKLO I ZAUZIMANJE
NA PREDAJU
Godina 950. (1543-44.). Ove su se ranije pokorile budim-
skom kralju Janou, a nakon njegove smrti vezale su se za kralja
Ferdinanda. Stoga je padiah da se ide na njih. Dvadeset
estog dana mjeseca rebiulevvela (29.6.1543.) padiah je s vojskom,
brojnom poput mrava preao preko velikog mosta koji je u blizini
Valpova postavljen na rijeci Dravi. su okolina sami ru-
i vrtovi i je svaki ugao dennetska koja
na iremske vrtove, bio je stari grad i Kad su ili na
sandakbeg Murad-beg i beg Kasim-beg,
oni koji su se nalazili unutra nisu smogli snage da ratuju pa su se
pokorili. Donosioci radosnih vijesti na tom su obavijes-
tili padiaha o njegovu osvojenju.
dana je poput mora polje ikloa ukraeno atorima
uzavrelih gazija, i tek to su se smjestili je opsada
Na nekim mjestima se ulo u zaklone. U srijedu, koja se dogodila
prvog dana rebiulahira (4.7.1453.), odrano je zasjedanje divana.
Sa mjesta gdje su sjedili u padiahovom atoru, visoki veziri su
mogli promatrati borbu gazija i branilaca Anadol-
ske gazije su se ispele na tornjeve. Tamo je vrilo kao na
sudnjem danu, i kao rezultat te borbe prsa u prsa, osvojena je vanj-
ska Pogani koji su se spasili pobjegli su u unutra-
nju Nakon toga, borba se produila dan i
dana toga mjeseca
181
predajom na viru privedeno je kraju osvoje-
nje esnaestog dana istog mjeseca (19.7.1543.) ovu jaku
su obili padiah, veziri i komandanti. A dana,
oni koji su bili zadueni za osvojenje su u padi-
ahovu divanu kaftanima i da poljube noge
prijestolja kome se svijet klanja. Spomenute zajedno sa
selima koja im pripadaju, dodali su sandaku Murad-bega,
kog sandakbega.
dana je put povratka. Kad se stiglo do Budima,
u susret su izali budimski beglerbeg sa sekbanbaom i
181
7.7.1543.
215
koji su bili u slubi Budima. Okolina Budima sa
atorima bila je prava domovina muslimana.
OSVOJENJE OSTROGON
KAO PRIMJER ZA POUKU
2. dema:dfelevvel 950. (3.8.1543). Ostrogon je besprimjerna i tako
teka za postavljena na jednom visokom brdu
na obali Dunava, da ju je opisati i okarakterizirati. Posebno
je bila jedna crkva vrlo oblika tako da su joj zidovi
uz vrata bili prekriveni mramorom u bojama, unutra je bila ukra-
ena slikama i kipovima, a kao posljedica mjesto gdje je
mihrab za muslimane pokriveno je bakrom sjajnim poput zlata, u
obliku kubbeta. Ova crkva je bila takva da
do danas niko nigdje na svijetu nije vidio.
U visokog brda na kome se nalazi na
-pedeset arina duine jedne rijeke moru, poput Dunava
182
,
se mlinsko kolo, a okolo je kupalite s toplom vodom. Nje-
gov majstor je takvom velikom vjetinom vodu kupalita usmjerio
u bazene i kanale, ali se ne zna kako, kada i ko je ovo napravio.
je sto godina u rukama muslimana i do danas se nije
potreba da se popravlja. tavie, nema nikoga ko bi znao
gdje je izvor tople vode i gdje su podzemni vodeni kanali. Majstor
koji je to pravio je doveo vodu ispod zemlje do podnoja brda na
kojem je napravljena i tu je napravio rezervoar vode visine
dva ljudska stasa. Na dnu rezervoara je smjestio jedno veliko kolo
i ovim kolom vodu u uske mjedene cijevi izveo je do na
Iz jedne napravljene na vrhu voda.
Put koji vodi od dna kola do je prav i dug je
stotine ezdeset arina.
U dvoru su se nalazile slike nevjernog kralja u velikom broju,
koridori obloeni crvenim i bijelim mramorom, ukraeni
prolazi i saloni da to sve nije ni upoznati.
Mi smo ovo vidjeli puta prije opsade, prije nego je
porueno topovima i minama. Pored male varoi uz izvan
182
Ovdje se u Dunav ulijevaju dvije rijeke: Gran i Eipel.
216
je bila velika varo puna raznih i
crkava. Nijednu od ovih nije ni ukratko, opisati.
Ranije, kad je padiah zemlje pritijesnio nevjernike prilikom
opsade upravitelj ove bio je biskup, a to se ime daje
za dva tri stupnja niem od rimskog pape, ako Bog da o
ovome biti podrobnija informacija na drugom mjestu. Doao je
pred pokorio se sretnom padiahu i preao na stranu kralja
Janoa. Kad je kralj Ferdinand opsjedao kralja Janoa u
Budimu, uzeo je Ostrogon iz ruku ovog biskupa i u njega postavio
dovoljan broj strijelaca s pukama iz redova panjolaca i Austrija-
naca. Od toga vremena je kralj bio gospodar Ostro gona.
Dvadeset drugog dana spomenutog mjeseca ulogorilo se u Ostro-
gonskom polju. Bregovi i doline su bili puni islamske vojske, a
izabrani prokletnici panjolskih i austrijskih nevjernika ispunili su
hrabrost. se u svoju brojnost i
izdrljivost i s nadom da se nijedan kamen,
da se postaviti zakloni, pa i da ih se ni prijekim pogledom
pogledati, toliko su uloili truda da poredaju topove i puke,
da su stvorili privid da u okolini ostaviti glavu
pa ni prst. Ali muslimani su to tako da su Dehennemski
nevjernici ovako postupali iz straha. Svaki od vezira je s jedne
strane napravio zaklone i iste topovi su postavljeni, a gazije
su iskopale rovove da bi lake odlazile i dolazile. Do jutra su se
bavili ovim poslom, i zajedno sa zorom, uz Uzvienog Allaha
su dana demazijelevvela telali su
pozvali na juri. Gazije su se digle u napad prema otvorenim rupama.
Kao da je nastao kijamet, sve je bilo kao na sudnjem danu. S gla-
sovima "Allah, Allah" druina okamenjenih ejtana je pod sablja-
ma gazija presijecana na dva dijela. S obje strane je bilo mnogo
mrtvih. onima koji su u ovoj borbi prsa u prsa pali kao ehidi
bio je sandakbeg Bolua
183
Duhdi Sinan-beg i komandant moma-
rice Zehr-i Mar (Zmijski otrov) Mehmed-beg. Ali ovaj put je napad
bio takav da su srca nevjernika koja su odavala junatvo poklekla i
esti dan istog mjeseca su ponudili predaju. Zbog padiahove sa-
183
Bolu-grad u sjeverozapadnoj Anadoliji, stari su mu nazivi: Clandiopolis i
Bithynium.
217
milosti poklon jen im je mir, na su pobodene zastave i haj-
raci i od toga dana je Ostro go n postao dom muslimana.
U historijama su zapisali da je, nakon
od ljudskih trupala i svih drugih njima data do-
zvola za odlazak. Ustvari i ovaj postupak, koji je prirodan, je
junatvo, to je sposobnost vladara visokih karakternih vri-
jednosti, to do tada nije kod drugih vladara.
Velika crkva koja se nalazi u sredini kojoj nije
pretvorena je u damiju. petka, svijeta-
padiah, uzjahao je konja i obiao najprije dvorac na ulazu i veli-
Nakon toga je u novoj damiji klanjao namaz i
radosna srca iskazao svoju zahvalnost Stvoritelju. Odredio je jed-
nog kadiju da primjenjuje erijatske odredbe, a dizdara i posadu
vojnika da I sve ostalo to treba postavio je na
svoje mjesto. Budimski beglerbeg Bali-paa je preselio u Boiju
milost pa je pokopan na Bali-painom polju. Budimski beglerbeg-
luk je predat na upravu dotadanjem smederevskom sandakbegu
Mehmed-begu Ostrogonska je vezana za bu-
dimski sandak pa je iz dravne blagajne dato novca koliko je po-
trebno da se popravi, i za to je zaduen Mehmed-beg.
RUENJE TATA IVILAN
Ista godina. dana, gore spomenutog mjeseca, njegovo
padiah sretno i raspoloeno odatle krenu i ulogori se u
blizini Tata
184
. Nevjernici koji su bili unutra, pre-
pavi se imena i ugleda vojske padiaha sedam klimata, ostavi-
e praznu i pobjegoe. Po naredbi padiaha,
nakon pljenidbe vrijednih stvari, je poruena i sa zemljom
poravnata. Poto nije ostalo mjesta za boravak nije bilo ni potrebe
da se u njoj ostavlja vojska za
I u Vilan, gnijezdu i stanitu od-
metnika, a koja se nalazi na visokom brdu koje se zove Brdo J akon,
nakon jagme porueni su neki tornjevi i zidovi. Ova nakon
toga nije vie oivljavana i do skorog vremena je ostala u ruevnom
184
Tata je grad na sjeverozapadu 19 km od Komarona.
218
stanju. kasnije su nevjernici uredili i unutra se
smjestilo mnogo odmetnika, koji se nisu ustezah da napadaju na
islamske krajeve. Opet u blagoslovljenom vremenu
sretnog padiaha, dok je Dundi Harnza-beg bio sandakbeg u
Stolnom Biogradu, zarobljenici koji su bili u Tati poalju
jednog sebe Harnza-begu i obavijeste ga kako je na nekom
mjestu u i iz nje. Harnza-beg je samo
sa gazijarna iz Stolnog Biograda pod vodstvom spomenutog zarob-
ljenika uspio u i uzeti ogroman plijen. Ali kasnije, u
vrijeme kad je Gazi Sulejman-han- neka je nad njim milost Uzvi-
enog Allaha - poao u pohod na Sigetvar, nevjernici su doli s
vojskom i spomenutu ponovo uzeli.
Slavni Arslan-paa, sin Mehmed-bega budimski
beglerbeg, bio je na svoju ruku i postupaka. tavie,
kako se ono to bi on napravio ni lud ne bi rnogao napraviti.
Takav je blento bio. Zbog toga, u vrijeme kad je sretni padiah
iao na Sigetvar i kad se ulogorilo u blizini visokog brda po imenu
Haran, on je pogubljen pred padiahovim atorom. Neka mu se
Allah smiluje.
JEDNA SMIJENA ZGODA
O nekim smijenim postupcima spomenutog Arlsan-pae slualo se
od njegovih suvremenika. Kad bi se o njima due ne bi od-
govaralo obimu ove knjige. zadovoljit se da ovdje
opiemo samo jednu zgodu da bi se upoznali karakter i postupci
Arslan-pae.
Jednog dana je padiah naredio da se provede slavlje. Kao i uvi-
jek, ukrasio se trg i svako je prema svome rangu formirao drutvo
za sjedjeljku. U to vrijeme paa, dok je etao
vidio je kako jedan siromah digericu na smetljitu u blizini
Orta damije na sred trga. Uputi se tamo, a kad vidje da
paa ide prema njemu, ostavi svoj posao i ode. Paa na to
mjesto i "Kako je lijepo ovo mjesto za sjediti i okupiti drutvo
za sijelo". Sjede uz ognjite gdje se pekla digerica i naredi da se
je to i da se dovede. je bio jedan radnik-
nali su ga i doveli. Upravo kad se poveo ozbiljan raz-
219
govor, paa ustade na noge i uspravi se prema njemu. To je jedan
poloaj za levente, kad neto mole, leventi se i sada dre
te tradicije. Arslan-paa u ovom stavu, i s velikom
zapomaga: "Od svih vas molim, prekinuli smo jednog ovak-
vog bili smo nepristojni, neka oprosti nae grijehe!" Siro-
mah ta da radi! Odmah je oprostio. Prolo je opet neto
vremena, opet su se ponovile iste geste i paa se opet okrenu prema
njemu i obrati mu se "Molim te, primi me za brata!" ta jadni
pristade. Obojica su zarezali prste, jedan s drugim pomi-
jeati krv i postali Arslan-paa jo jednom ustade na noge i
"Imam jo jednu molbu, ja sam musliman, a moj brat je kr-
to nije u redu", i nevjernika muslimanom. se
neto poklona, dovede se jedan i na mjestu gdje su sjedili
osunetie ga. Zasvirae bubnji i napravi se veliko veselje. Ne
mnogo vremena, paa ponovo ustade i "Imam jo jednu mol-
bu, elim da moj brat za moju ljubav sa mnom zaigra" i podie jad-
nog novog muslimana, bez s kratkom kouljom, otkrivenim
stidnim mjestima. se rukom, ovaj ustade i zaigra.
Mnogo je painih ovakvih neumjesnih postupaka. Pa kad su neke
njegove zgode dole i do padiahovih uiju, rekao je da su svi nai
velikai pametni, a da se njima nalazi jedna ovakva budala. I
pored toga izgradnja baruthane i proizvodnja rude za barut
185
u
Budimu spada u njegova lijepa djela. Opet njemu svojstveno, egi-
patska hazna je ila u Budim u sanducima koji nisu raspakivani u
Istanbulu, a paa je ovaj postupak izmijenio. Osim toga on je, ve-
se za prihode deftera mukate i dizje, mobilizirao dvanaest
hiljada vojnika kao "dodatak". Kako su se u pohodu smanjivale
ovima naknadno dodanim, napravio je zakon da se odredima
belija daje dnevno po osam, mustahfizu - po est, a azapima i
martolosima po dnevno. Kad je rahmetli Sinan-paa bio
serdar u pohodu na J anik, u krajevima je
bili ovako.
U Bosni je pak do toga vremena bilo kako je odredio rahmetli
sultan Fatih Mehmed-han - neka je Allahova milost nad njim - a
to je da se belijama davalo po pet, mustahjizima po a azapima
185
Tur. guhercilb (lat. potasium nitrat).
220
po tri dnevne I u nekim koje su osvojene u
to vrijeme bilo je ovakvo stanje. S jednim povodom prelo se s
na i udaljili smo se od teme. Da se sada ponovo vratimo
na temu.
OSVOJENJE STOLNI BIOGRAD
3 demazyelahir 950. (39.1543-). Devetnaestog dana demazijelev-
vela (20. 8. 1543) veliki ator njegova hakana posta-
vljen je na jednom visokom mjestu preko puta Stolnog
Biograda koji je darul-dihad
186
i sretno i uspjeno se tu ulogorie.
Brojna vojska poput zvijezda na nebu, postavi svoje atore u oko-
lici i je opsjedati sa sve strane.
Spomenuta se nalazi na sredini irokog polja. Sa sve
strane okruena je jezerom. Bare i a ne da se
jezero bilo na ivotinjama bilo Stolni Biograd,
koji je postavljen na jednom takvom tekom terenu, bio je stara i
U njenoj sredini se uzdie crkva pod kubetom, bez
primjera na svijetu, kao da je oslonjena na deveti kat nebesa. Na
junoj strani crkve, kao zavretak je napravljena jedna kupola ispod
koje se nalaze grobovi kraljeva. Moda se ovdje nalazi sahranjeno
i deset prija vih kraljevskih leeva. I nakon osvojenja, ova je crkva
ostavljena nevjernicima. Ovdje su se kraljevi krunisali i ovdje im
je ceremonija sahrane. Jer, Stolni na hrvatskom jeziku
stolica, to jest dolazi u prijestolja. Kako je ovo bilo
mjesto sahranjivanja i stupanja na prijestol, Stolni Biograd je imao
veliki
Kad je padiah da se ide na Stolni Biograd, je
da se anadolski beglerbeg Ibrahim-paa uputi zajedno sa junacima
u Budim i da se donesu topovi. Kad su stigli topovi, su se
kopati zakloni, a pod krinkom su, s jedne strane vezir
Mehmed-paa sa agom, s druge strane vezir
Husrev-paa i s strane rumelijski beglerbeg Ahmed-paa,
kopali blizu rovove koji su u stvari bili skriveni putovi.
Istovremeno je pripremljena i druga ratna oprema.
186
DaruJ-dihad borbe) je koje muslimani jo nisu osvojili, a na-
lazi se u neprijateljstvu s njima.
221
Ovaj put bio je to takav okraj da ni oko kozmosa nije neto
vidjelo. Kako je osvojenje bilo samo s to-
povima, gazi je su sa njihov dolazak. A kad je
stigao glas da su se topovi pribliili, sve gazije su uzjahale konje i
pole im u susret. Toga dana su odmah topovi na una-
prijed pripremljena mjesta i postavljeni na vatrene Slijede-
jutra s dovom je topovska paljba i okolinu je prekrio
dim, a Dehennemske nevjernike je progutala vatra na mjestu gdje
su se nalazili. Nakon nekoliko dana ovakvog stalnog utvr-
su se pojavile pukotine. otvorenog srca i na svoju ruku,
kakav je bio Husrev-paa, razgovarao je sa gazijama i pitao svakog
za njegovo miljenje. Zbog toga se na njegovom krilu iskupilo vie
vojske nego kod drugih vezira.
Dvadeset sedmog dana spomenutog mjeseca, da se otvo-
rilo dovoljno rupa, potaknuo je gazije na napad. S ostalim vezirima
nije odravao vezu niti ih je Kad su gazije dole do pu-
kotina u stanje nije bilo onakvo kakvo se zamiljalo.
Vidjeli su da pukotine koje su otvorene nisu iroke koliko je trebalo.
Brojni nevjernici su im se suprotstavili i pred zidom su napojili
mnogo gazija ehitskim napitkom. Toga dana nije bilo
osvojiti Jo su pet-est dana tukli
Gazije su napunile prostor pod zidinama i naavi tu
zaklon su traiti priliku. Druge nedjelje mjeseca demazije-
lahira
187
od sretnog padiaha je izdana naredba za napad i po telalima
obznanjeno da plijen biti razgrabljen. Islamske gazije su tu
provele u ibadetu, bez odmora kao da je ta Lejletul-kadr
188

"Ako Allah neto on stvori za to povod" bila je prava
za ovo, i kako je da se ide toga dana u osvajanje
po Boijoj naredbi spustila se magla. Magla je bila toliko gusta da
se nije vidjelo ni pet koraka naprijed. Iskoristivi to, dok nevjernici
nisu vidjeli nijednog gazije su krenule. Zapucali su gro-
moglasno topovi, a glasovi "Allah, Allah, dellaanuhu" ispunili
su okolinu kao da se to iroko polje treslo. Jedan za drugim su ulazili
187
Demazijelahir 950. 1.9.1543.
188
Lejletul-kadr sudbine". To je dvadeset sedma mjeseca rama-
zana, kada je, po islamskom vjerovanju, objava Kur'ana.
222
u procjepe. Nevjernici su na kraju shvatili ta se zbiva, izali su na
mejdan, ali su tako da su jedan preko drugog padali mrtvi.
Veliki je broj i muslimana poginuo. Bitka je dugo trajala. U to vri-
jeme je padiah molio Uzvienog Allaha i dok su se blagoslovljene
suze kotrljale niz njegovo svijetlo lice, pao je na seddu i sve do
osvojenja nije dizao svoju blagoslovljenu glavu. Sigurno
zbog te iskrene dove Allah nije uskratio svoju pa su islamske
gazije samljele nevjernike i ule u Veziri i begovi su iza
vojske uli u Nevjernici, preivjeli od sablje, su u
unutranju s nadom da se spasu, ali prokletnici koji su bili
unutra zatvorili su kapiju. Gazije su tada sve one koji su se okupili
oko kapije i ispunili rovove pobili strijelama, pukama i sabljama.
Rahmetli Delalzade ovako pie:
"Tako su padali jedan po drugom i slagali se da se formirale
brdo leeva da je jedan ranjeni koji je ostao ispod njih pro-
tek tri dana kasnije kad se i iv na-
polje. Taj dan je tako osvojena koja je kasnije nazvana
Varo belija".
Sutradan, a to je padalo na demazijelahira
189
, nevjernici
u unutranjoj nudili su predaju. Sretni padiah je oprostio
austrijskim i nevjernicima "ali nema
oprosta, kad su se pokorili budimskom kralju Janou, zato su sada
pristali uz Ferdinanda bez ikakvog pritiska i bez slanja neprijatelj-
ske vojske na njih?"
Kad su vidjeli o se radi, nevjernici su bili sprem-
ni na smrt, ali poslije je i njima dat oprost kad su zapomagali da
biti raja sretnog padiaha i da dizju. Njima je
ostavljena crkva u kojoj se nalaze grobnice kraljeva. Svaki od njih
se smjestio u svoju i tu stanovao. Poloaj sandakbega je dat
Ahmed-begu bratu budimskog beglerbega uz hasove
od esto hiljada Ovaj Ahmed-beg je bio sandakbeg Inebahta
(Lepanta) i postavljen je za seraskera mornarice na mjesto Zehr-i
Mar
190
Mehmed-bega. U je postavljeno
mustahfiza i tri slugu (jerli kulu).
189
3.9.1543.
190
Zehr-i mar "Zmijski otrov".
223
nevjernici koji su prihvatili da budu raja i
da dizju, pod prividom da prenose vino, sakrili su u burad
ratnu opremu i mnogo odmetnika, prenijeli u i ove sakrili
u svojim ili u svojoj crkvi, uz to su pokazali put prema
hiljadama nevjernika. Saznavi ovo, sandakbeg i gazije
su iznenada upali u i crkvu i izvrili pretres. Na to su gazije
pobile sve ove nevjernike, gdje je bilo plijena uzeli su i
sebe podijelili. Onda je sandakbeg prodao njihove i s tim
novcem dao napraviti veliku kulu na kapiji gdje se izlazi u varo,
sve crkve i pretvoriti ih u damije. Na dvije strane kapije
ove bogomolje bila su dva tornja do neba. Prostor ispod tornjeva
bio je koriten kao podzemni depo za barut, na jednom je
ezan, a drugi je bio sahatkula.
desete godine (1601-02.), u vrijeme kad je
Hasan-paa bio serdar, kule su pale u ruke neprijatelja, na barut u
depou je pala vatra pa je sruena juna strana damije i oba tornja
od je bila gomila kamena kao brdo. Kasnije s tim kamenom
je podignuto pet visokih kula od kojih je svaka bila via od sto
arina.
Ovaj bezvrijedni pisac (Ibrahim je od
druge do pete (1632.-1636.), kako je to trebalo u
to vrijeme, obavljao dunost tamonjeg valije. nije imala
zatvor gdje bi se stavljali zarobljenici, tj. nije imala zindan. Zbog
toga su nam mnogi zarobljenici pobjegli, a mnogi su i izgubljeni.
Jedan zid kule na sjevernoj strani stajao je uspravno. Ispod njega
je bilo jedno mjesto koje se nalazilo na visini drugog kata i tu se
moglo sa malim trokom dograditi jedan prostor za zatvor. Sugeri-
rali su mi da se jo malo unutra zakopa i pripremi da bi moglo slu-
iti kao tamnica. Zbilja je to bilo vrlo povoljno. Samo je trebalo
jako paziti da se ne porui onaj zid koji je stajao uspravno. Gradi-
telj koga sam doveo i njegovi imali su svi mi-
ljenja. Na kraju je da se donesu tri velika borova direka
da bi se napravila skela do uzvienja. Ali ovo je zahtijevalo velike
trokove i mnogo vremena. Onda sam se sjetio jedne
bas nama.
Uzeo sam jedan kanap, za njega zavezao komad olova koliki je
pregrt i rekao nekim snanim momcima da ga prebace preko zida.
224
Mnogo su truda uloili, ali nisu odmah uspjeli. Ipak je jednom od
njih to uspjelo. Onda sam sastavio nekoliko konopaca, povezao ih
i povukao ih onim konopom na drugu stranu. Kasnije sam na isti
povukao i privezao za drugu stranu. Popeo sam dvojicu
kalfi na zid, davi im za to baki. ljudi su s klinovima i
za jednu sedmicu sruili zid do potrebne visine. Onda
sam dao da se kopa unutra. Kad su se spustili na dubinu visine
pojavio se jedan sanduk prernazan i rnalterorn.
Poklopac mu je bio od crvenog mramora u jednom komadu i u
njemu je bio uklesan lik ene. Bilo je i drugih natpisa, ali nismo
nali nikoga ko bi ih umio Dok se poklopac dizao, slu-
je pukao na tri dijela. je jedna lubanja, taj
sanduk je bio grob.
Opet sam oduljio s pa da se vratimo naoj temi. Pre-
uzvieni padiah je nakon ovih osvajanja, uz Boiju
otiao prema Budimu, dvadeset sedmog dana
191
spomenutog mje-
seca prelo se preko Dunava i ulogorilo u Petansko polje. Odatle
je dana mjeseca redepa stigao u Varadin, a desetog
dana u Beograd, a zatim konak po konak stigao je u
Istanbul.
SMRT PRINCA MEHMEDA
8. abana 950. (6.10.1543.). Nijednom padiahu prije nije polo
za rukom da, kao to je to bilo u ovom pohodu, zauzme toliku teri-
toriju, ali je istina, u ovom svijetu koji nema kraja, da uvijek ostane
neka elja koja se ne moe ostvariti i da na kraju svake slasti irna
neka Kad je sretni padiah svijeta u i veselju stigao
u blizinu Edrene, bolnu vijest o smrti sina, pao je u veliku
tugu i naredio da se mrtvo tijelo donese iz Manise u
Istanbul. Osamnaesti dan spomenutog mjeseca u Istanbulu je, pred
darnijorn sultana Bajezida, klanjana denaza, u velikom mnotvu
dernata bio je i padiah, a onda je princ pokopan na jedno lijepo
mjesto odvojeno za njega. Neka mu Uzvieni Allah podari obilnu
milost.
191
27.9.1543.
225
Sluao sam od jednog iskusnog starca: Princ je gradnju
damije i iz zemlje su se pojavili temelji. Kad je njegovo
tijelo tu doneseno i pokopano, je dovrena u
njegovo ime."
192
A Niandi Delalzade i All-efendi su bili znameniti ljudi toga
vremena. Prema onome kako su oni pisali u svojim historijama,
padiah je naredio da se sagradi damija i prekrasan imaret
tek poto je princ tamo pokopan. All -efendi govori da je u grad-
nju spomenute damije potroio sto pedeset tovara

Allah
najbolje zna, a trebalo bi da je ovo ispravnije.
OSVOJENJE VIEGRAD (U
Godina 951. (1544.). Zajedno sa kad je dola sezona
rata, na Jurjev dan, budimski beglerbeg Mehmed-paa
doveo je u Budimu komandante koji su vezani za njegov ejalet,
zajedno sa vojskom iz njihovih sandaka. Kad su doli Ahmed-
beg, brat sandakbega Stolnog Biograda, njegov brat rahmetli
Dervi-beg Bali-paa-zade, segedinski beg, sandakbeg
Kasim-beg i poeki sandakbeg Murad-beg, rahrnetli Husrev-
-bega, razdvojeni su na dva dijela u Budim,
Ostrogon i Stolni Biograd. Polovicu je ostavio u a drugu
polovicu je stavio pod komandu spomenutih komandanata. Uzeli
su sa sobom baljemez topove koje su izvukli iz Budima i
otili da opsjedaju Viegrad. Nakon to su potpuno poru-
ili juni dio donje branitelji su je predali na viru. Nakon
toga su se topovi gornjoj ali poto je ova
bila jako visoko bilo je teko topove. Kad se ispelo gore,
uli su u zaklone, postavili topove i nadnaravnim naporima
je Nakon deset dana je predana na viru. Ali janji-
su prekrili i pobili oko dvjesta nevjernika. Njihov ko-
mandant bio je jedan nevjernik. Mehmed-paa ga iz
ruku. sve to je potrebno za otilo se
odatle.
192
To je ehzade damija u Istanbulu.
193
Tovar (yuk) odgovara iznosu od 500.000 groa.
226
OSVOJENJE NOVIGRADSKE
IO. zulhidde 95I. (22.2.1545). Kad se preao Dunav i ulogorilo
se u blizini Vaca, nevjernici u Novigradu dobili su vijest da na
njih dolazi islamska vojska. Na to su svi pobjegli i ostavili praz-
nu Mehmed-paa je sa islamskom vojskom stigao u spo-
menutu Nakon to su popunili svoje oruje i opremu, osta-
vio je junaka, slavnog vojvodu, kao sandakbega u i
odatle, zajedno s islamskom vojskom, uputio se prema
Hatvanu.
OSVOJENJE HA TV AN
Godina 951. (1544-45.). Ova se nalazila u rukama Pavla i
Gabroa, dvojice nevjernika, sinova izaslanikovih. Kad su primili
vijest o dolasku islamske vojske, su prepustili vatri, a sami
se povukli u Egru. Rahmetli Mehmed-paa sa islam-
skom vojskom i spasi koliko se moglo od vatre. varo,
druge varoi i sela preuzeli su obavezu pokornosti prema musli-
manima i davanja Paa je poklonio veliku panju obnovi
i predavi je u ruke vojvode po imenu Veli Kurt, uz dovo-
ljan broj vojnika, napusti Odatle se vrati u Budim. Kasnije
je u Budimu odredio Veli-bega, jednu poznatu osobu, za sandak-.
bega i nakon to je njegova predstavka je
postavljenje.
OSVOJENJE EMENTURNA
Godina 951. (1544-45.). Gospodar ove bio je jedan nemo-
ralan po imenu Toma. Taj je neprestano
slao odmetnike koji su odlazili do Budima i se, presijecali
put i nanosili tetu. Na insistiranje bega Kasim-bega
krenulo se na njih. Ispred muslimana i snaga koje su ih ugrozile
prepali su se, ostavili praznom i pobjegli. Na ovo je rah-
metli Mehmed-paa uzeo sve to je potrebno dao je za
njenu opremu i pripojio je posjedu zemalja njegove ekselencije
padiaha.
227
OSVOJENJE VELIKA U BOSANSKOM SANDAKU
Ista godina. Bosanski sandakbeg Ulama-paa i san-
dakbeg su sa bosanskim junacima opsjeli ovu tvr-
kako nisu imali vojske koliko im je bilo potreb-
no, traili su od drave. U vrijeme osvojenja
ementurna dola je padiahova naredba, pa je odvojeno neto
vojske za Ulama-pau. Tamo su poslani i vojnici iz Poege, Srijema
i Smedereva. S Boijom kad su ovi stigli uspjeli su osvo-
jiti
U historijama pie da je Mehmed-paa, umjesto
to je izdvojio vojsku i poslao je u Bosnu, da ju je usmjerio na ma-
sve bi ih sigurno osvojio.
OSVOJENJE I AND ERIK
Godina 951. (1544-45.). Ahmed-beg, brat ekselencije Mehmed-bega,
sandakbega Stolnog Biograda, nije poputao u stalnim pritiscima
na nevjernike u spomenutim Najzad su nevjernici otu-
da pobjegli i on je uzeo onako kako je to i elio. Neka je
velika hvala Allahu to komandanti oblasti nisu
posustajali od ovako lijepih osvajanja. Neka nikad ne uzmanjka
ovakvih borbi i ovakvih pobjeda!
SKLANJANJE ELKASA MIRZE, BRATA TAHMASP-
AHA, IRANSKOG VLADARA, U ISTANBUL
Godina 954 (1547-48.). Dok je preuzvieni sretni padiah provodio
vrijeme u svome stanitu, Edreni, ponekad u lovu ili etnjama, a
ponekad u sjedeljkama u dvorcu poput Denneta, brat aha
Tahmaspa, Elkas Mirza, ostavio je svoju zemlju i doao u Istanbul.
Elkas Mirza je bio valij a oblasti irvan. Ali poto se nije slagao s
nekim postupcima krivovjernog aha, ovaj je na njega poslao voj-
sku. Kad je Elkas Mirza za ovo, ostavio je mjesto irvanskog
valij e, jedno vrijeme se potucao sa nekoliko svojih istomiljenika i
ne ta bi bilo najbolje da uradi zaputi se preko
stepa do Krima, a odavde s preko Crnog mora do
228
Bospora. Kad je padiah bio upoznat s njegovim stanjem, smjesti
ga u jedan lijep dvorac i naredi da se opskrbi jelom i da mu
nita ne fali. On sam se zaputi sretno i veselo iz Edrene i uputi se
prema prijestolnici.
Kad je padiah uao u Istanbul, Elkas Mirza se nalazio u etnju.
Kad bi vidio kako ispred prolaze age uzengija ili ljudi
aga, koji su ukraeni prema osmanskim usta-
jao bi na noge i pitao "Je li ovo padiah?" i pozdravljao bi. Kad bi
poslije toga vidio agu, zapovjednika konjunice i iza
njih visoke vezire i divljenje bi mu jo poraslo. A tek
kad je sretni padiah sa svom svojom svitom prolazio on je potpu-
no siao s uma od izgubljenosti. Nakon nekoliko dana, u skladu s
doli su u njegov konak i debedibaa i Elkasa
s potovanjem doveli na padiahov divan. Veziri su sjedili na svo-
jim mjestima, je gozba da se bolja nije mogla zamisliti.
Nakon jela vezir Elkasa Mirze i njegov zastupnik, poznati
Sejjid Azizullah irvani, nekoliko i uglednih ljudi, svi
zajedno su ljubljenjem padiahovih skuta, onda su na-
kaftanima pa su se zadovoljni i veseli vratili u
svoje konake.
Toga dana padiah se naao u bogatim poklonima. Poklonjeno
je nekoliko kesa zlata i novca, mnogo stvari, razne vrste
zlatnog i srebrenog vie srmali kaftana, krzna od
kune i lisice, razne vrste kadife, tkanina, razne vrste i lijepih
haljina, puni sanduci raznih tofova i nekoliko pari arapskih
atova, konjska oprema s dragim kamenjem, zlatne i sreb-
rene uzengije, sablje sa zlatom, zlatni pojasevi i jo mnogo
vrijednih stvari da im nema broja. Njegovom veziru, znamenitom
i drugim svim njegovim ljudima poslani su pokloni pre-
ma njihovom rangu.
Sutradan je Elkas Mirza doao ponovo da se zahvali i poljubio
je padiahovu ruku. Na ovu ukazanu panju i blagonaklonost, ne-
stalo je njegova straha, smogao je snage da progovori, pa je
se na svoga starijeg brata, aha Tahmaspa, predloio sretnom padi-
ahu da poduzme pohod na Perziju.
Nakon toga padiah je ponovo priredio i naredio
vezirima i vekilima da darivaju goste. U prvom redu poklone i
229
velikog vezira Rustem-pae nije pobrojati. Tada
je i padiahova ena, majka princa prijestolonasljednika, darivala
goste sa mnogo beznih haljina, haljinama vezenim srmom, dueci-
ma i jastucima, jorganima i vezenim posebnom vrstom
srme, specijalno za ene, sve to u vrijednosti od preko deset
zlatnika. O svemu ovome pie rahmetli All-efendi, se
na pouzdane izvore. Drugi veziri i vekili, defterdar, niandija pa
sve do aga buljuka, svaki od tih velikaa da bi upotpunili i
slavu vladara pokazali su izuzetnu dareljivost i
Tako je Elkas Mirza postao vlasnik velikog blaga, tako bogate
riznice kakve u ivotu nije vidio ni
Nakon toga, kad se spremao za put dato mu je velikih i malih
atora, hladnjaka, kuhinja i spremita, izvrsnih i dobro opremljenih
leaja, svim njegovim ljudima prema njihovom rangu impregnira-
nih atora velikih i malih i to u tolikoj mjeri da je bilo vie nego
to bi moglo zatrebati nekom velikom padiahu. se u to vrijeme
moglo narodom: "Odakle se ovoliki uzaludni
trokovi, ovaj nije doao da ukae potovanje sunijama nego
je doao da spasi glavu, povrh svega u njemu je klica nevjerstva i
rafizilika, teta je da se neko ovako beskoristan nalazi mu-
slimanima. Ogovaranja su stigla i do padiahovih uiju, na ta je
on rekao: "Mi smo ono to je u skladu s vladarskom
ako napravi izdaju preputamo Uzvienom Allahu da ga kazni."
SLANJE ELKASA KOJI JE PUN EJTANA
Ista godina. Sretni padiah je ranije vie puta zavrnuo uho krivo-
vjernog aha, pregazio je kopitima konja estokih i okretnih voj-
nika njegovu prijestolnicu Tebriz, a osvajanjem Revana, Erdisa i
Adildevaza postigao je potpunu pobjedu. Glavu zmije je
uzimanjem Bagdada, prijestolnice halifa, iz njegovih ruku. Ali on
se nije time zadovoljio. Nikako nije mogao biti miran dok sa lica
zemlje ne ukloni tjelesa nevjernika i rafizija, puna nevaljalstva.
Tako je s nadom da Elkasov dolazak ovu stvar osigurati, odmah
izdao naredbu za pokret, a uz to je smatrao umjesnim da Elkasa
poalje put Irana nekoliko dana ranije. Posebno je uzeo bosanskog
sandakbega Ulama-pau koji je godinama boravio u iranskim
230
krajevima i koji nema premca u poznavanju raznih vrsta njihovih
zamisli i lukavstava, odredio ga je za pratioca Elkasu, unaprijedio
ga u isto vrijeme u erzurumskog beglerbega, dao mu agu buljuka,
buljuk vojske, bubanj, zastavu i svu opremu i ovaj je krenuo na
put.
SAETAK O PADIAHOVA POHODA NA IRAN
DRUGI PUT OSVOJENJE VAN,
ODLAZAK PADIAHA
18. scifer 955 (29.3-1548.). Njegova preuzvienost padiah sa princem
Dihangirom napredovao je konak po konak i ulogorio se u blizini
Sejjidgazija. Ovdje je stigao u ordiju valija vilajeta Saruhan, nje-
gova ekselencija sretni i prijestolja dostojni princ Selim, koji je,
nakon to je poljubio ruku, poslan u Edrenu da se brine o
rumelijskim poslovima. Odatle se sretno stiglo u Akehir i tu je iz
Konje stigao princ Bajezid da poljubi ruku. Kad su se nala-
zili u Polju Sivasa doao je najstariji od Mustafa koji je
upravljao Amasjom i on je susretom sa padiahom.
Odatle se dolo do Erzuruma, a potom se ulogorilo kod Adilde-
vaza. Van je bila ranije zauzeta od strane padiaha. Ali
zbog nemara i nezainteresiranosti nekih komandanata loeg vlada-
nja i pokvarenih namjera, ponovo je pala u ruke Iranaca. Sada su
sa spomenutog logorita i poslani Ulama-paa i karaman-
ski begler-beg Piri-paa da opsjednu Van.
OSVOJENJE POKRAJINE IRVAN, BURHAN ALI SULTAN
SIN HALILA PADIAHA
Ista godina. Dok su boravili u Adildevazu, primljena je jedna vesela
vijest. Elkas Mirza je otiao u pokrajinu irvan samo sa jednim
padiahovim pismom, pa se ova pokrajina pokorila i uzeta je vlast
onako kako je bila i prije. Pojedinosti ovog su tekle
ovako:
Halil padiah, otac Burhan Ali-sultana, bio je jedan od starih
vladara dinastije irvanahi, oenjen aha Ismaila. Lahko
231
je zadobio vlast u pokrajini irvan, a da mu se niko nije
Kasnije, kad je on umro, poto je Burhan Ali bio jo dijete, vlast je
uzeo u svoje ruke njegov ahruh Mirza. Ali, on se
s napadom aha Tahmaspa koji je sedam mjeseci opsjedao
amah i kad je ahruh na predao nije odrana,
pogubljen je i od strane aha Tahmaspa uprava je predana njegovu
bratu Elkasu Mirzi. U to vrijeme Burhan Ali-sultan je vie puta
skupljao vojsku, ratovao sa Elkasom i svaki put je bio i
na kraju je naao kod osmanskog padiaha. U Istanbulu je
naiao na predusretljivost padiaha prema sebi i svojim ljudima i
provodio je lijep ivot u sjeni padiaha. Ba u to vrijeme i Elkas
Mirza je stigao u Istanbul traiti padiahovu podrku protiv stari-
jeg brata. Tako je Elkas Mirza, kojem je dato padiah ovo pismo u
ruke poslan preko Crnog mora u irvan. Kad je stigao u irvan,
ah Tahmasp je odredio da poslije njega irvan u ruke
njegova sina. pobijedivi kizilbae, Burhan je uzeo upravu
zemlje u svoje ruke. Nakon to je vladao dvije godine, umro je. Sin
koji je trebao zauzeti njegovo mjesto bio je mali i nedorastao pa ga
je njegov odgajatelj uzeo i odnio na Krim. Poslije je bio sa Lala
Mustafa-paom pri osvajanju irvana pa mu je povjeren jedan san-
dak u irvanu na upravu. Ne zna se ko je ostao kasnije od te porodice.
ODLAZAK SULTANA SVIJETA U TEBRIZ I ENB-I GAZAN
Ista godina. Kad se razmiljalo da se sa spomenutog konaka ide na
Van, padiah se uputio prema Tebrizu, kako je elio Elkas je
unutranjost puna vragolija, i dvadeset drugog dana mjeseca de-
mazijelahira iste godine (29.7.1548.) atori osmanskih gazija pre-
krili su okolinu enb-i Gazana. Odatle su poslani
buljuk aga i u Tebriz i on je osvojen na takav da se
nije razbilo jaje niti se da se neko poalio da mu je
koko ukradena.
Namjera u svijetlom padiahovom srcu bila je postaviti Elkas
Mirzu u Tebriz za aha i opskrbiti ga sa dovoljnim brojem vojske,
blagajnom, municijom, topovima i svom ostalom ratnom spremom.
Tako se mislilo da ga on s jedne strane podrati vojskom, a s
druge strane da Elkas uzeti pod svoju vlast raju, neke ha-
232
nove i begove. Ali Elkas nije bio tako sazdan da bi bio dostojan
ovakve dobrote i naklonosti. Povrh toga, kad je ranije bio valija u
irvanu, zbog raznih ugnjetavanja, bio je dosadio i sirotinji i bogatim.
A sada je u Tebrizu tekim nametima pritisnuo i sirotinju.
se stalno sa ljudima i ih rado,
bio je da se suprotstavi njihovim prijestupima. Kad je
padiah sve ovo saznao odustao je od toga da Elkasu da upravu
nad Tebrizom.
Padiah nije bio zadovoljan to su neke iznutra pokvarene i
smutljive osobe namjeravale pobiti sve stanovnitvo Tebriza da bi
mogli Zato je naredio da se neki zanatlije i trgovci
protjeraju, a da se od ostalih bez prisile uzme novac. I u ovom
pogledu je padiah bio milosrdan i nije dozvolio da se
iko ugnjetava. Samo su ahovi saraji i sravnjeni sa
zemljom.
Ispitivale se u kakvom je poloaju tih dana bio ah pa se zaklju-
da on nije u stanju da se odupre, pa je uzaludno da ga se trai
po brdima i pustinjama gdje se sakrio, zato se smatralo pametnim
krenuti peti dan iz Tebriza prema V anu.
OSVOJENJE V AN
ro. redep 955 (15.8.1548.). Tako je po povratku iz Tebriza, deseti
dan mjeseca redepa, postavljen padiahov ator u polju Van, a
velikom veziru Rustem-pai je da sa osvajanjem
Van. Odmah, istog dana su postavljeni zakloni i
je sve to je potrebno da se obori. Nakon
po sedam dana, kizilbai su se zabrinuli kako
spasiti glavu pa je deveti dan Ali-han, koji se nalazio u
spustio uetima nekoliko ljudi i posredstvom Elkasa Mirze tra-
io je milost. Deseti dan je uzeta i za njenog beglerbega
postavljen je !skender-paa koji se nalazio u Istanbulu na
dunosti anadolskog defterdara, a potom je opremljena potrebnim
sredstvima.
je dola zimska sezona, je put povratka. Ostav-
konake za dvadesetpetog dana mjeseca abana
(29.9.1548.) postavljeni su atori u polju Amit (Dijarbekir).
233
POSTAVLJANJE DRUGOG VEZIRA AHMED-PAE,
ZA SERDARA NA ERZINDAN, ADILDEVAZ I ERDIS
Ista godina.
194
Kad je krivovjemi ah saznao da je uzeta V an
i, nakon to mu je bilo znano da nema snage da se suprotstavi
islamskoj vojsci, napao je na raju u okolini Adildevaza i
polja Mua te oko Ahlata. Pobio je tamo sirotinju, svijet,
i udovice na koje je naiao a i konje, ovce,
koze, krave i bivole, sve to je naao, potjerao je ispred sebe kao

Sretni padiah je odredio pasinskog
195
sandakbega Zulkadiroglu
Ali-bega da popravi Kars
196
, koja je odavno ruevna i po-
stala je stanite sova i vrana, pa mu je dao neto graditelja i radni-
ka za taj posao. Iranci su ove iznenada napali, pobili i
Ovu vijest je sretni padiah u vrijeme popravke Van i
odmah krenu s brojnom vojskom u pravcu Adildevaza
197
. Ali
nije naiao ni na trag ahov koji se kao lisica skrivao iz jame u
jamu. Osim to je na mjestima gdje je boravila njegova vojska
pobijena stoka da ne bi ostala islamskoj vojsci, drugih njegovih
junatava se nije moglo vidjeti.
Najzad, kao to je gore zbog dolaska zime povratilo se
ka Dijarbekiru. Kako se oduljio njihov boravak u Dijarbekiru,
Iranci su ponovo napali na Erzindan i Terdan i tu su ponovili
koje su prema sirotinji Erdisa, Mua i Ahlata.
Kad je padiah ovu groznu vijest, poslao je na njih drugog ve-
zira Ahmed-pau, sa dovoljno vojske.
0SMAN-PAIN NAPAD
Kad je vezir Ahmed-paa s vojskom koja je stavljena pod njegovu
komandu, ne se preao brda Kurdistana i
prispio u blizinu Kemah, jedan iskusan ratnik
194
955. 11.2.1548.).
195
Sandak u okviru erzurumskog vilajeta. Nalazi se oko rijeke Pasin, sa Hasan-
kaleom kao sreditem.
196
Grad na krajnjem sjeveroistoku Turske.
197
Sredite kadiluka u vilajetu Bitlis.
234
porijekla po imenu Osman-paa je za predvodnika vojsci.
U tom pokretu je Osman-paa, koji je poslat naprijed s gazijama,
nakon izvjesnog napredovanja opazio kako se mnogo Iranaca iz-
dvojilo iz svoje vojske i ulogorilo se u svojim atorima. Na ovo su
Osman-paa i njegovi ljudi na livadama pohvatali
set brava koji su kao poludivlji lutali po panjacima. Iz sela su do-
nijeli kazane i drugo bakreno posude ta god su nali i pripremili
su to do Kad je padala povezali su ovo za repo-
ve ivotinja i udarivi ih natjerali ih na atore Iranaca. da
su ih napale Osmanlije, u tmini su kizilbai izgubljeni,
udarali jedni druge sabljama. U ovom mraku islamska vojska je
pobila kao pjeake. se i Osman-paa borio kao pjeak
pa je i ranjen. Na kraju je uzjahao konja i otiao sa bojita. Kako
se iranska vojska nalazila blizu, da treba biti oprezan
Osman-paa je smatrao da je dobro da se udalji, povukao se i otiao.
A Iranci, da su Osmanlije napale bjeali su glavom bez
obzira i do jutra se rasuli. ih je tjerala konje do Karabaga,
ne uzde.
Uzvienog Allaha bilo je ovako, a da je Osman-paa
bio i sa drugim dijelom vojske udario bi Irancima takav amar da
bi se i sada o tome pjevale pjesme. U povodu ovoga us-
pjeha spomenutog Osman-pae, je poloajem halepskog
beglerbega i izdignut drugovima.
ODLAZAK ELKAS MIRZE U HARANJE ISFAHANA,
KOMA I KAANA
Godina 955 (1548.). Neznalica Elkas, koji je znao koliko se krivo-
vjerni ah prepao, molio je da mu se da neto vojske da ide s njim
"Poznato vam je da su u Isfahanu, Komu i Kaanu nje-
govi dvori, vinogradi i njegova Sam i Behram Mirza
imaju dvorce, znate da toliko hanova i begova
tamo imaju konake i vile, u svakom od njih je mnotvo raznih stvari
visoke vrijednosti, samo Stvoritelj svijeta zna broj zlatnog i srebre-
nog sada je pravo vrijeme i prilika da se to plijeni."
Zbilja je Elkas nekada uivao uvaavanje i podrku od strane
padiaha, ali kako je padiah saznao za neke njegove neumjesne
235
postupke, iako je ranije bio u njega siguran, sada se u njegovo
srce uvukla zebnja.
Ni islamska vojska ga nikad nije shvatala i prihvatala, malo-ve-
liko prema njemu je odbojnost. Na primjer, islamska voj-
ska je smatrala da se nalazi uz njega. Sada su smatrali
blagodati to se ovakvim povodom kizilbai udaljiti i to ih
morati gledati. Tako je molbi Elkasa Mirze udovoljeno od strane
padiaha, ali se nije smatralo uputnim da mu se da bilo ko od voj-
ske iz reda dvorske garde (kapikulu), timarnika i komandanata.
Samo mu je dato neto kurdske pjeadije i raje koja zna jahati i
drati sablju, dovoljno ljudi i za putne trokove nekoliko tovara
Tako je Elkas otiao prema Bagdadu sa nekoliko hiljada ljudi.
U putu se njegova vojska iz dana u dan i sa velikom
vojskom je stigao u Bagdad.
PADIAHA, ZEMALJA
U ZIMOVALITE HALEPA
23- evva/955 (25.II.1548.). Sretni padiah je proveo blagoslovljeni
ramazan u polju Dulek. Na Bajram, prvog dana mjeseca evvala
(3.11.1548.) prema osmanskim traicijama postavljeni su visoki a-
tori i hladnjaci. Dok su u rano jutro udarali bubnjevi i svirali rogovi,
padiah je sjedao na zlatni prijestol. Visoki veziri, svi dravni ve-
likani, uglednici drave i naroda, visoki znanstvenici i age su u skla-
du sa svojim poloajem ljubili skute i Bajram. Kasnije je
jedna svetkovina. Veliko, malo, bogato i
siromano jelo je i pilo u izobilju. Nakon Bajrama vrijeme se iz-
mijenilo pa je zbog pretpostavke da bi mogao pasti snijeg, smatrano
umjesnim da vojska vie ne boravi na otvorenom prostoru. Zbog
toga su beglerbezima, sandakbegovima i ostaloj vojsci
zimovalita. Sam padiah, veziri, dvmjani i
divana otili su prema Halepu. Grad Halep, biser arapskim
gradovima, dolaskom sretnog padiaha dvadeset
dan mjeseca evvala (25.11.1538.) bio je u takvom stanju da bi mu
pozavidjeli i iremski vrtovi.
Nakon odmora od nekoliko dana u Halepu, otiao je petog dana
zilkadeta (6.12.1548.) u okolinu Hame u lov da bi odmorio glavu,
236
kao more punu misli. Pozvao je tamo i princa Bajezida da bi sudbini
ukrao nekoliko dana, a nakon predaha, ponovo se vratio u Halep.
DOLAZAK SEJJIDA AZIZULLAHA IRV ANIJA, VEZIRA ELKASA
MIRZE SA PLIJENOM IZ KOMA, lSFAHANA I KAANA
Godina 955 (1548-49.). U to vrijeme je Elkas Mirza preao granicu
Hamedana sa osobama vezanim za njega. Kao sila s neba
i kao iznenadna nepogoda, je dvorce krivovjemog aha i
njegova brata, Behrama Mirze u Isfahanu, Komu i Kaanu i pretvo-
rio ih u stanita i gnijezda sova. Koliko je jo uz to konaka zname-
nitih ljudi, i dvoraca vladara i namjesnika poruio i popalio,
a stvari unitio. Elkas Mirza je ovime navukao mrnju sirotinje u
Muu, Erzindanu i Ahlatu. Jedan dio plijena je poslao po veziru
Sejjid Azizullahu irvaniju. ostalim tu se nalazilo:
Mushafi napisani od hattata u koricama i kutijama
ukraenim dragim kamenjem, nekoliko svezaka lijepo uvezanih
tefsira i hadisa, erijatske i historijske knjige, izrezbarene i zlatom
ahname i druge vrijedne knjige, vrijedne po-
svete vladarima, draguljima sablje, handari, titovi, ka-
cige, prstenje sa almasima, jakutima i biserom, mnogo zdjela miska
i ambera, tovari mirisnog drveta, mnotvo kesa piroza, iz
Bedehana, zavjese od srme i stakla, ukrasi sa srmom i pozlatom,
svilene halije, tkanine od kozje vune, veoma luksuzna i po-
Sve ove stvari su natovarene na karavan deva i mazgi i
po Azizullahu irvaniju poklonjene padiahu. Vezir koji je ovo
donio je kaftanom. I Elkasu je poslana u nje-
gov ator ukraena sablja, kaftan i krzno.
Nakon toga je sretni padiah uzeo uza se velikog vezira i s njim
otiao u lov u okolinu Gunduzlua.
UBOJSTVO DUNBULLU HADI-HANA
I STRADANJE SNAGA HOJA
U godini o kojoj je u vrijeme kad je osvojena Van
od strane islamskih gazija, tamo je plemenima
uglednih ljudi jedan neodgojen po imenu
237
Dunbullu Hadi-han. Nekad je bio odan padiahovoj kapiji pa mu
je zbog toga dat i poloaj sandakbega. Ali poslije, kad se udaljio
od padiaha, krivovjerni ah je smislio da ga upotrijebi protiv islam-
ske vojske u Vanu, dao muje mjesto hana Hoja i tako se Dunbullu
nastanio u Hoj
198
.
!skender-paa, beglerbeg Vana stalno se i beskrajno trudio da
spozna kakve to loe namjere gaji Dunbullu Hadi. Tako je sasvim
pouzdano saznao da on ima u svojoj glavi smutnje. Ismail-paa je
zato ne krenuo na njega. Napravio je potpunu blokadu
Hoja. Nakon estokog okraja strijelama, i borbe iz blizine, Dun-
buHu Hadi je sa svojim ljudima pobjegao u i unutra se
zatvorio. Ali ni ovdje se nije mogao oduprijeti, Boijom
su kako njegova glava tako i mnogih njegovih ljudi, a
plijen i stoka su uzeti.
glave koje su krasile vrhove kopalja donesene su pred
padiahov divan u Halepu, a ova uspjena vojna je vojskom
i kod padiaha, poput lava, probudila veliku radost. !skender-paa
je uzdignut poklonima koji su se sastojali od kaftana i vrlo vrijed-
ne sablje ukraenih korica.
NEKE BITKE I OSVAJANJA ERZURUMSKOG
BEGLERBEGA MEHMED-PAE
Ista godina.
199
Kad je ranije njegova ekselencija padiah otiao da
upokori prkosne Arnaute, na gruzijskih nevjernika je izne-
nada napalo erzurumskog beglerbega Musa-pau i ga ehi-
dom zajedno sa mnogim njegovim gazijama. Od toga vremena u
glavi islamskog padiaha stalno je bila misao da se u nekoj prilici
osveti ovim prokletnicima.
Tako je 955. (1548.) godine Mehmed-paa da obavi
ovaj posao. Ovo su koje je rahmetlija osvojio uz padia-
hovu podrku: Berkan, Gomeke, Benak, Bernal<, Samagar
i Aha.
198
Hoj-grad u sjeverozapadnom Iranu, 110 km na sjeverozapadu od Tebriza,
nalazi se u polju gdje je dolo do okraja Selima I i safeved-
skog vladara Ismaila.
199
955. h. g. koja 11.2.1548.
238
Neke od spomenutih osvojene su borbom, a neke
predajom, i kad je o tome javljeno kapiji koja je kolijevka


srca svih muslimana su se ispunila veseljem.
DOLAZAK SRETNOG PRINCA BAJEZIDA
U HALEPSKO ZIMOVALI1E
Ista godina.
201
Sretni padiah je jako volio lov. Zbog toga su, na-
kon to je padiahu stigao princ prirode, pripremljena lo-
vita u okolini Halepa, pa je dotjerana iz polja i dolina mnogo
lovnih ivotinja koje su tamo skupljene. Dovedeno je tamo mno-
go iskusnih lovaca. Ulovljena je bezbroj raznih ivotinja. Padiah
i princ su uivali kako mnoge divlje ptice upadaju u
zamke. Nakon to su tako proveli mnoge ugodne sate vratili su se
u Halep.
estina zime je popustila pa je padiah koji je namjeravao
krenuti u vojni pohod naredio da se vojska priprema za put.
POLAZAK SRETNOG PADIAHA U VOJNI POHOD IZ
HALEPSKOG ZIMOVALITA
10. demazyelevve/956. (6.6.1549.). Stigla je sezona ratova, osva-
janja i pobjeda pa je njegova ekselencija padiah, kao to je to i
ranije u skladu sa svojim vladarskim krenuo iz
Halepa i petnaesti dan istog mjeseca stigao na konak u Dereseken.
Njegova ekselencija, princ Bajezid, dobio je dozvolu da se vrati u
svoj sandak pa je nakon organiziranja skupa na kojem se pozdra-
vio sa velikim vezirom i svim komandantima, i nakon jednog za-
konaka, poljubio ruku i vratio se u mjesto svoje
slube.
Dvadesetog dana istog mjeseca, nakon to se prela rijeka Eufrat,
sedmog dana mjeseca demazijelahira (3.7.1549.) stiglo se na ko-
nak u mjesto Elmali.
200
Misli se na Portu.
201
Kao biljeka I 99.
239
POZIV ELKASU, NJEGOVA NEPOKORNOST I
KONAC KOJI JE ZA VRIO NJEGOVE GLUPOSTI
Godina 956. (1549.) Sa konaka Elmali poslano je padiahovo pismo
Elkasu Mirzi i traeno je da on Ali u njegovo srce se uvu-
kao crv sumnje i kako je izvjesni strah od padiaha poslao
je neke isprike. Posebno je zazirao od vezira Sofu Mehmed-
-pae koji je jo ranije postavljen za muhafiza Bagdada kad je nje-
gova ekselencija ila u Halep, pa zbog toga nije mogao ostati u
Bagdadu. te je stoga zamolio neke ugledne kurdske begove da se
kod njih skloni i da ga Kad je u atorima sajed-
nom grupicom krivovjernika u mjestu uhvatila ga je
groznica. Jedan dan se potpuno izgubio, i dok je leao u tekom
stanju na postelji, izvjesni Suhrab, brat spomenutog kurdskog bega,
opkoli Elkasovo boravite, pobije mu vojsku i uhvativi njega od-
nese ga starijem bratu ahu Tahmaspu. Za uzvrat je dobio dosta
zlata i novca to mu je bilo ah ne odra ranije datu
zatvori brata u Kahkaha i ne mnogo vremena a on
otputova na drugi svijet.
0 BOLESTI SRETNOG PADIAHA- SVIJETA
Ista godina.
202
Po Boijem od iskona, kad njegovi robovi
spoznaju da su iscrpljeni, da imaju neke manjkavosti i
nedostatke, neko se rastui, neko zabrine, neko padne u
tim, za ona stvorenja koja su oslonjena na Stvoritelja, je vjero-
vanje i koji se dre Allahove upute sve ovo je opomena
koja otvara put sticanja na onom svijetu i osvajanja na ovom svije-
tu, to je poklon i blagodat.
Tako se i sretni padiah na spomenutom konaku razbolio. Zbog
toga je, kad je saznao da zrak i voda visoravni Karadadag koja je
blizu tog konaka daje ivot a da behar i duu razgaljuju i
daju raspoloenje, sa najbliim osobama iz svoje okoline otiao
tamo i u nekoliko dana popravio zdravlje, tako da je bilo
da iz Boije stekne zdravlje i krijepost.
202
956. h. g. koja 30. l. 1549.
240
ODLAZAK DRUGOG VEZIRA AHMED-PAE U GRUZIJU,
OSVAJANJA I PLIJEN KOJI JE STEKAO TAMO
Godina 956. (1549.). Kad je sretni padiah saznao da su se gruzij-
ski nevjernici pobunili i da su uradili neke nedoputene stvari, od-
redio je da njegova ekselencija drugi vezir Ahmed-paa, erzurum-
mski, zulkadrijski i sivaski beglerbegovi i njihovi sandakbegovi,
nekoliko hiljada i age i buljuk stranaca
(gureba) u vojni pohod na Gruziju. Oni su prvog dana mje-
seca abana (25.8.1549.) ljubljenjem padiahove ruke i
otili su na put. Najprije je osvojena Tortum nakon esto-
ke bitke. Onda su predate Nedah i Emirahor, je
zauzeta borbom, Tepekred, Ered, druga i jo petnaest
pokorile su se i pripale Carstvu. Organizirao se akin u po-
krajinu po imenu Divan gdje je zarobljeno mnotvo poput
sokolova i prekrasnih djevica. Onda je osvojena Pertekrek
i njoj jo dvije i nekoliko mjesta, potom po-
krajina Dad, koja je sa prekrasnim selima pripojena osmanskim
zemljama. U ovoj pokrajini je sravnjena sa zemljom sve osim pet-
naest Potom su Tortum, Tilhis, i Divane deresi
ujedinjeni i napravljen je jedan sandak pa mu je za sandakbega
jedan od begova. Nakon toga se sa dosta plijena vratilo
natrag i drugog dana mjeseca evvala (24.10.1549.) su stigli u pa-
diahovu ordiju u mjestu Gazije koje su se vratile dobile su
razna a su i padiahovom
i kaftanima. Tako su bili odabrani svo-
jim drutvom.
POVRATAK SRETNOG PADIAHA U PRIJESTOLNICU
14. fevva/956. (5.II.1549.). Upotpunjena je sigurnost i poredak u po-
krajevima, a dravni prihodi osigurani na
Svi su eljeli da se vrate u ovo hladno vrijeme. Tako
se trinaestog dana spomenutog mjeseca, u jednom sjajnom poretku,
izalo iz Dijarbekira i uzeo se pravac prema i blagoslovljenog
prvog dana mjeseca zulhiddeta (21.12.1549.) stiglo se u Istanbul.
Njegovo padiah u i raspoloenju je
prijestolnicu.
241
OSVOJENJE V ARAD,
LIPVE I OPSJEDANJE TEMIVARA
Godina 958. (1551.). Ove su se nalazile preko puta Beo-
grada, na desnoj strani od Budima i ubrajale su se u
kralja Ferdinanda. Kako su bile u granicama islamskih zemalja,
odmetnici se nisu iz njih napadati, posebno su bile pre-
preka brodovima koji su trebali hranu u Beograd i Sme-
derevo. Stoga je njegovo padiah bio primoran da na
njih poalje vojsku i da ih uz Boiju osmanskim
zemljama. Tako je komandant i predvodnik
vojske, rumelijski beglerbeg Mehmed-paa uz
Boiju za ovaj posao.
estog dana mjeseca redepa iste godine (l O. 7.1551.) Mehmed-
-paa je doao u Beograd i preao rijeku Savu na srijemsku stranu.
U to vrijeme su iz Istanbula stigle dvije i sto pede-
set topova za Kasnije, estog dana mjeseca rama-
zana (7.9.1551.), prelo se preko Dunava i nakon to se ostavilo
Segedinsko polje za sobom i prela se velika postavljena
na rijeci Tisi, je opsada na taj
to je sa deset topova Za nekoliko dana otvoreno
je na njoj dovoljno rupa pa su islamske gazije nakon napada
ule, uz Boiju u Ubijali su nevjernike u
skim sokacima, sokak po sokak. Nalazili su i one skrivene i vodili
ih. Nakon to je postavio u vojske koliko je potrebno,
Mehmed-paa je krenuo na i postavio je zaklone za
opsadu. Prije nego to je otvorio vatru, nevjernici koji su bili u
su se predali i tako su se spasili da ne postanu plijen sablji
islamskih boraca. Nakon to je i tu uspostavljen red, krenulo se na
Varad, Boijom i oni koji su bili tamo predali su
i spasili svoje ivote.
Odatle su stigli u malu Kanalak. I tamonji
su predali i izabrali da idu u svoju domovinu, gnijezdo
smutnji. Onda se polo na koja je bila ne-
vojske. Kad su nevjernici vidjeli da se pripremanju to-
povi za opsjedanje od straha su zatraili milost. I njima
su poklonjeni ivoti i njihove su predate osmanskim zem-
242
ljama. je opremljena svim to joj je potrebno od opreme i
naoruanja.
Zatim je red doao na Lipova. Ali ovdje je nasuprot
islamske vojske bio spreman jedan po imenu Batori
Andra, koji se stavio na vojske koja ne zna ta je
i je, a broji dvadeset ljudi. Stoga je odabrano nekoliko
naih vojnika i oni su poslani kao uhode. Boijom i ne-
vjernici su poslali mnogo konjanika da prikupe podatke o islamskoj
vojsci. Nai su se s ovima susreli u putu i zametnuli boj. Nakon
estokog okraja, s Boijom muslimani su izali kao po-
bjednici. nevjernika su posjekli, a mnoge su i ive i zdrave
povezali lancima i doveli. Nekoliko krmaka koji su izmakli sablji i
stigli u svoju vojsku, opisali su ta se zbilo, onako kako je i bilo.
Na ovo su nevjernici, bilo u vojsci bilo u po-
slovicu "Na dobitku su oni koji su glavu spasili", jedan za drugim,
glavom bez obzira, bjeali u svoju zemlju, gnijezdo smutnje. Ono
to je ostalo u pristalo je da kao raja i dizju
i postanu podanici sretnog padiaha. Za sandakbega u ovoj
je Ulama-paa i dato je sve to je potrebno od opreme i
naoruanja.
Odatle se stiglo do Temivara, gazije su ule u zaklone i
raditi na obaranju Ali naglo je zahladnilo i stanje je postalo
teko. Zbog stalnih kia dolo se u neizdrivo stanje, rovovi i isko-
pani putovi bili su puni vode. Jasno se vidjelo da osvajanje tvr-
biti ostavljeno za neko pogodnije vrijeme. Stanje je prikaza-
no padiahu pa je vojsci dat odmor. Izdat je ferman
da beglerbeg prezimi u Beogradu i da se upotpune vojna sredstva i
oprema.
BOJ HADIM ALI-PAE NA SEGEDINSKOM POLJU
Godina 958. (1551.). Raja segedinske varoi koja je digla glavu, spo-
razumjela se s nevjernicima u krajevima i
dali su jedni drugima da kada jedni krenu na ovi
drugi ih pustiti unutra. Stari gospodar ove nevjernika Tot
Mihal dao je da iznenada napasti uhvatiti nemar-
ne islamske vojnike i zauzeti
243
Segedinski sandakbeg Mihaloglu Hizir-beg je bio koji
je dobro poznavao neprijateljsko lukavstvo i junak koji zna svoj
posao. Posumnjavi u neke postupke raje, uveo je komandante koji
su bili u varoi u poduzeo je obrambene nakane i
neka mjesta koja je smatrao vanim. Tada su nevjernici doli sa
vie od deset konjanika i pjeaka, uli u varo i iz dana u
dan okruivi napadali je.
Saznavi za ovu vijest beglerbeg koji je bio u
Beogradu, s obzirom da mu je vojske bila na odsustvu kod
svojih htio ne htio, okupi oko sebe jedinice i sme-
derevskog sandakbega Rustem-bega sa vojskom sandaka i krenu
na neprijatelja. Izgleda da je istu vijest u isto vrijeme primio i bu-
dimski beglerbeg. I on je ne uzeo neto vojske iz po-
i neto iz Budima i krenuo na neprijatelja. Na
ovo su neprijatelji izali iz varoi, zauzeli borbeni poredak i suprot-
stavili se islamskoj vojsci.
Rahmetli Ali-paa je imao jednog po imenu Hamza-
-aga. Ova osoba je kasnije bila zaim u znala je napamet
Kur'an i na najljepi po svim pravilima je Kur'an,
a u isto vrijeme jako je lijepo govorila. Iz njegovih usta sam sluao
o ovom ratu.
Kad su se nevjernici povezali preko puta nas i postavili se za
borbu, i Ali-paa je postavio po est topova za sa
desne strane i est sa lijeve strane i upozorio da topovi ne otvaraju
vatru prije nego to on da jedan tih znak. Nakon toga paa je sja-
hao s konja, pao na zemlju i u suzama se molio. Tako je
molio Boga, da nije ostao nijedan vojnik koji nije zaplakao.
Nakon toga je ponovo uzjahao konja sa isukanom sabljom u ruci,
a ljudi iz njegova odreda svi su u borbenom poretku krenuli napri-
jed, nijedan borac se nije izdvajao. Kad su se odredi pribliili topo-
vima sa obje strane, topovi su zapucali. Pod ovom topovskom
vatrom jedinice su se potpuno razbile. Ba u to vri-
jeme mi krenusmo na neprijatelja s povicima "Allah, Allah delle-
anuhu". S Boijom nevjernici nisu mogli izdrati nijed-
nog odmah su se rasprili i bjeati. Neki su pali na
bojnom polju, neki pod konjskim kopitama, ali je
na
244
Ova se bitka smatra jednom od slavnih bitaka islamske vojske.
Tada je poslana vesela vijest rumelijskom beglerbegu. Rumelijski
beglerbeg, koji je upravo s vojskom prelazio Dunav, vratio se
nazad, sa svojim je ljudima otiao padiahu i izloio mu stvar.
Padiah ga je nagradio zlatnom sabljom i kaftanom.
ZAUZIMANJE LIPVE203 OD STRANE NEPRIJATELJA
I POGIBIJA ULAMA-PAE
Godina 958. (1551.). Pustolov po imenu Batori Andra, koji je po-
raen ranije kad je osvojena Lipve, ponovo je sakupio
vojsku i spomenutu iznova opsjeo. Mjesto na kojem je
bila ova je bilo tako tijesno ne da se nije mogla
opsjesti, ona nije bila pogodna da se u nju smjesti i koko.
Gdje je to bilo da se u ovom stanju mogla Ulama-
-paa je sve to je bilo u njegovoj da se
va, pa ipak nije naao drugi izlaz nego da preda na
Zbilja, Batori Itvan je odrao i da paa iz
sigurno, ali se posao nije na tome zavrio. Kad je svojevre-
meno sretni padiah doveo, u prisustvu kraljevog sina, u Budimu
velikae i kad je s njima doao i Torok Balend kao kra-
ministar, zbog pretpostavke da bi mogao neku nepro-
miljenost, uzeo ga je uza se i kasnije poslao u Istanbul. Sin tog
nevjernika koji je umro u Jedikuli, hajduk po imenu Torok Ferenc
sa petsto-esto hajduka je presjekao Ulama-pain put i u prvom
sukobu Ulama-paa se uzdigao do stupnja ehida. I drugi musli-
mani koji su izali iz tu su postali ehidi. Vrlo malo ih se
uspjelo spasiti.
BITKA U BLIZINI J I P AD
KA.JTAZ-AGE U ZAROBLJENITVO
Ista godina. Bezvjernik po imenu Loanci, zapovjednik Temivara,
doao je s mnogo nevjernika pred zarobio neke ljude
i odsjekao im glave. Aga konjanika iz Kajtaz-aga, izaao
203
Lipva je Lipova u Rumuniji, v. biljeku 179.
245
je napolje i se sa prokletnicima. pao je u
zasjedu spomenutog Loancija. Ovi su napali na gazije, oborili
Kajtaz-aginog konja i njega uhvatili. Kako je Kajtaz-aga bio jedan
od krajinika i poznatih junaka, ovaj je padiaha
mnogo rastuio.
OSVOJENJE SREM KAO POSLJEDICA NAPORA
RAHMETLI HADIM ALI-PAE
Godina 958. (1551.). Hamza-beg je bio od njego-
ve ekselencije padiaha za sandakbega Stolnog Biograda, stari
krajinik i pobjednik, pa kad je s neto koji su stavljeni
pod njegovu komandu iao na mjesto svoje slube u blizini mjesta
Kadrar bio je napadnut od nevjernika Sirema i jednog broja hajduka.
Hamza-beg i Iljas-aga, zapovjednik pali su kao ehidi, a
imovina koja je bila uz njih je Kad se o ovom
ju u Budimu, hrabri Ali-paa uzeo je to mu je bilo potrebno i
opsjeo je spomenutu Tukao je deset dana sa deset
topova baljemeza. Nevjernici nisu mogli izdrati ovu opsadu i
molili su milost.
Sirem je prvi put ovako osvojena i sve do osvojenja
Sigetvara bila je u rukama muslimana. Kad je sretni padiah iao
na Sigetvar, kralj je poslao vojsku i spomenutu
zajedno sa Tata, uzeo je nazad. Rahmetli Arslan-paa je
smatran krivim za ovaj poraz i zato je pogubljen.
IMENOVANJE DRUGOG VEZIRA AHMED-PAE ZA SERDARA
POHODA NA TEMIVAR I OSVOJENJE TEMIVAR
Godina 959 (1552.). Prisiljenost da se odgodi osvojenje temivar-
ske i ponovni pad Lipove u neprijateljske ruke
bilo je uzrokom padiahove ljutnje. Zbog toga je drugi vezir Ahmed-
-paa postavljen za serdara i sa nekoliko hiljada na
je stajao sekbanbaa i buljuka sa agama, tobdijama,
komorom i pripadnicima drugih vojnih jedinica koje su mu stav-
ljene pod komandu, dvadeset sedmog dana mjeseca rebiulahira
204
204
22.4.1552.
246
spomenute godine krenuo je iz Edrene u pohod. U Beogradu su se
njegovoj vojsci rumelijska vojska i beglerbegovi sa gazi-
jama zaduenim za taj pohod i postavili su jedan most preko
Dunava. Kad je vezir Ahmed-paa stigao tamo sa vojskom koja je
bila pod njegovom komandom, svi su zajedno preli most i petog
dana blagoslovljenog ramazana (22.8.1552.) doli pod Temivar i
opsjeli Postavili su esnaest baljemez topova i
je branio bezvjernik Loanci koji je tu ostao od lanjske
opsade. Pod njegovom komandom su bili Hrvati, a od
drugih nitkova tristo-do panjolskih strijelaca s pukama i
sto-dvjesto austrijskih boraca. povijesti piu da su
islamski vojnici onoga dana kad su se postavili pred toga
dana i uli u kralj je bio u Turinu. Loanci se
alio: "Ja sam od prole godine bio duan braniti islam-
ska vojska je pred juriom, pravi se most, a od vas ni spomena o
Oni koji su se zatvorili u zatvorili su se da umru".
Ali svi velikai, hercezi, pa i kralj
hrabriti su ga s mnogo Nakon ovoga se izljubio sa obite-
lji, oprostio se od njih i onda su se razdvojili uvjereni da se vie
nikada vidjeti. Kad je s ovim zavjetom Loanci doao u
vu izbrojio je vojnike u njoj i vidio je da ima dvije hiljade i petsto
vojnika.
Uistinu je prokleti Loanci pokazao veliko junatvo u ovoj
opsadi, nije propustio uraditi bilo ta to je u njegovoj Ali
islamski begovi i gazije bili su toliki junaci, takvi borci
da se bolji od njih ne mogu zamisliti. U napadu su bili tako jedin-
stveni da bi jedan za drugog dali ivot, nikad nisu okretali i
su u borbu kao ovca na sol. U jednom je zrno
pogodilo serdarevog konja, on je odmah uzjahao na drugog konja i
nije izostajao iz borbe. Ukratko, trideset pet dana se ovako nepre-
stano ratovalo. Na kraju su nevjernici ponudili predaju i je
uzeta na viru. Ali nije odrana, svi su zarobljeni i pogubljeni.
Razlog krenja date je igra koja je odigrana u Lipve
sa Ulama-paom. Ulama-paa je izaao na viru, a Torok Ferenc je
pogubio i njega i sve gazije, pa su zato Turci prekrili dogovor u
Temivaru. Kad su nevjernici izlazili i odlazili iz Temivara jedan
se nije odvajao od jednog Loancijevog inoe (inoa na
247
njihovom jeziku dvorjanin) to Loanci nije mogao izdrati i
spustio je sablju na je vira iznevjerena.
Loancija, teko ranjenog na dva mjesta doveli su pred Ahmed-
-pau. On se obrati pai: "ta da radim, mene narod nije prepustio
samog sebi, zakleli smo se da zajedno umrijeti, a koliko je
vaih ljudi stradalo dok ste uzeli Temivar." Loanci je skupio u
sedam hiljada za topove. Bilo ih je toliko da su pre-
lazili zidove i obruavali se unutra i podupirali zidove. Po
Loancijevoj zamisli, nakon Temivara planirao ih je
predati kralju kao poklon.
U knjigama pie da je Ahmed-paa, vidjevi da nema izgleda
da se oporavi dao da mu se glava i poslao je padiahu.
Temivarska je bila najvanije mjesto pokrajine iz sva-
kog motrita. Stoga se smatralo vrlo vanim ko biti beglerbeg
pa je za prvog beglerbega postavljen Gazi Kasim-paa. Kasim-paa
je u vrijeme kralja ostao u opsjednutom Budimu, a bio je osoba
koja je u osvajanja u su tri sela
u blizini Osijeka koja su vakuf rahmetlije njegov poklon koji je
dobio od kralja. Kasnije je i padiah to priznao kao njegovo vlas-
nitvo. Ta sela su i sada njegovi vakufi.
RAT TuRHAN-BEGA SANDAKBEGA DELVINA205
Ista godina. Kad je Turban-beg sa vojskom svoga sandaka krenuo
iz Beograda da se padiahovoj ordiji, susreo se sa nevjer-
vojskom koja je upravo krenula da se sukobi sa muslima-
nima. Zametnula se takva borba dvije strane da to nije mo-
ni objasniti ni opisati. Na kraju, uz Uzvienog Allaha,
neprijatelj je potpuno stradao, svi su sabljom. Oazije su
sablje pretvorile u plugove i presjekli su ivotne ile neprijatelja u
temivarskom polju.
STRADANJE TOT MIHALA
Ovaj prokletnik nije uzeo pouku od amara koji je dobio ranije
pod Segedinom, skupio je mnogo katana i kopiladi i pri-
205
Sjedite sandaka na jugu Albanije.
248
premao se da nanese tetu islamskoj vojsci. Saznavi da dolazi s
ovim ciljem, gazije su odvojile nekoliko ljudi i uputile ih na njega.
Pri susretu se zametnula estoka bitka i Boijom proklet-
nici su poraeni, ih je i pobijena. Zarobili su njegova sina i
doveli ga sutradan u ordiju. Ovaj je proizveo veliku radost
islamskom vojskom i bio je razlogom jo zahvaljiva-
njaBogu.
OSVAJANJE LIPVE PO DRUGI PUT I ZAUZIMANJE
SOLMUA, BERNAKA, EBREA, lUNE, JANKOTE,
MOREVARA, VELIKOG
MALOG NABLAKA, KANLAKA, SAKOVE,
SAMALOA I DRUGIH
Ista godina. Nakon osvojenja najvanije te zemlje, Temi-
vara, krenulo se na Sonluk. spomenute u naslovu
nalazile su se ili na putu prema Sonluku ili su bile desno i lijevo
od toga puta. Njihovo stanovnitvo je, impresionirano ugledom is-
lamske vojske u strahu zaboravilo na svoje i svoju domovinu
i bjealo kud ih vode. Ali u okolici, na brdima, u umama i
raja se sakrivala. Ovi su posredstvom krajinika koji
su njima odabrali ljude dali prisegu na pokornost i dobili su
papire o oprotenju.
OSVOJENJE SONLUK
Sedam dana nakon to se islamska vojska vratila iz Temivara,
ulogorila se pred Sonlukom. Izgleda da je budimski beglerbeg
Hadim Ali-paa jo ranije doao, opsjeo posta-
vio zaklone i tukao Prokletnici pod opsadom su bili izgub-
ljeni od pritiska budimske vojske, a sada vidjevi da u napad
dolazi jo vojske, pali su u pa su je pao mrak komandanti
i konjanici pobjegli na jednu stranu, a pjeaci na drugu stranu.
Islamski vojnici su vidjeli o se radi, napali su ih s i uni-
tili njihovih poganih tijela. Uhvatili su im i koman-
danta i s bubnjem i zumom ga doveli serdaru. Svi su dobili nagra-
de kojima su se nadali i tako im je elja ispunjena.
249
OPSADA EGRE I POVRATAK
NAKON TO NIJE OSVOJENA
Ista godina.
206
Osvojenje Egre je po Allahovoj odredbi su-
sultanu Mehmedu ill, neka milost Uzvienog Allaha bude
nad njim. Na koju je god iao rahmetli Gazi sultan Sulejman-
-han, sve ih je osvojio osim E gre i Malte. Ali osvojenje
ve Egre je svoje vrijeme, a to vrijeme je bilo upisano u sud-
binu rahmetli sultana Mehmeda. Iskrena molba je Uzvi-
enom Allahu da i vrijeme osvojenja i Malte i da to bude
i njegovom naem padiahu. U ime
Allaha, u Pejgambera, njegove rodbine i drugova, u ime poto-
vanja gazija koji su rtvovali duu i glavu.
Nakon osvojenja Sonluka, slavni serdar, beglerbegovi, begovi,
age i sve gazije stigli su do Egre i opsjeli je.
set pet dana su se bavili ovim poslom na kakav nisu naili ni kod
jedne opsade. U ovom okraju su mnoge gazije postale ehidi oti-
avi u ivot. Ali kako jo nije dolo vrijeme, svi ovi napori
nisu dali pravi rezultat. na koju god stranu su izvrili
upad zadobili su nebrojen plijen tako da nije bilo atora u kojem
nije bilo po jedan do dva i djevojke, neizmjerno mnogo
srebrenog i vrijednih stvari. Kako izgleda, jedina prepreka
da se osvoji bila je promjena vremena to jest dolazak zime.
Snijeg i kia nisu da se boravi u atorima. Na sve te-
i pri opsadi tokom godine, pritisla je i
zima pa se trebalo vratiti nazad. Tako je sedamnaestog dana mje-
seca evvala (8.10.1552.) obustavljena opsada.
NAPAD IRANSKOG AHA NA ADILDEV AZ,
ERDi207 I AHLA T208 TO JE UVJE TOV ALO
PADIAH OV POHOD NA AN
Godina 959 (1552.). Kad je krivovjerni ah saznao da je sretni
padiah, koji stvara hlad svjetovima, u Edreni, a da je vojsku po-
206
959. h. g. 29.12.1551. g.
207
Erdi (ardi) je mjesto u vilajetu Van, na sjevernoj strani jezera Van, nase-
lje iz starog vijeka. U vrijeme zvao se Arsisa.
208
Ahlat grad u vilajetu Bitlis, na sjeverozapadnoj strani jezera Van.
250
slao na na granicama, smatrao je to zgodnom
prilikom i sa svojom nesretnom vojskom doao je do oblasti V ana.
Okolinu Adildevaza, Erdia i Ahlata je spalio i poruio, sirotinju
Iako je opsjeo Erdi, jedan kurdski beg, Ibrahim-
-beg, koji po hrabrosti nimalo ne zaostaje za Rustemom
209
toliko
je zasuo Irance vatrom iz topova, puaka i drugog oruja iz
da im je presjekao nadu u osvojenje
Poslije toga su doli na Adildevaz. V alija ovog kraja Mustafa-
-paa, sin Jularkisti Sinan-pae, po slavi koju je stekao junatvom
bio je poznat kao mladi lav, pravije dostojno je nazvati ga
pravim herojem. Ne zatvorivi ni kapije sa nekoliko
iskusnih gazija sukobio se sa neprijateljskim jedinicama, to je bila
takva bitka da su je meleci na nebu pratili sa odobravanjem. Na
ovo su se prokletnici sa velikim gubicima povukli od ove i
krenuli na Ahlat. Ali i ovdje se njihovim nadanjima ispri-
jedan prkosnik. Na ovo su oni pribjegli lukavstvu i poslali
neka lana pisma u kojima je pisalo: "Va padiah je u Iraku, a vi
u ovako tekoj situaciji. Odmah u miru i idite, koliko
moete izdrati?" Ovime su neke zastraili, a neke zasmijali. Ali
kad su izali iz na sve veliko i malo, sve muslimane
su pobili i sravnili sa zemljom.
Kao posljedica ovakvog razvoja situacije povela se rasprava u
Erdiu Ibrahim-begom i nekim osobama koje su se tamo
nalazile. U raspravi su ubili Ibrahim-bega, ostavili i po-
bjegli. Kizilbai su doli i ovu poruili.
Nakon toga, ahov sin Ismail Mirza je sa hiljadama vojnika doao
u okolinu Erzuruma i, pokazavi jedan ili dva odreda, ostalu voj-
sku postavio u zasjedu. Cilj mu je bio iskoristiti priliku i uhvatiti u
stupicu !skender-pau. Ismail-paa je bio junak i iskusan
ratnik, ali kad je vidio neprijatelja uznemirio se i nije se mogao obuz-
dati. Ostavio je dao se u borbu i pobio mnoge kizilbae.
Kad je jo ranije njegovo padiah ta se zbilo
sa sirotinjom Ahlata i Erdia, odmah je poslao neto i
209
Rustem je najslavniji perzijski junak, sin Zala, Samovog sina. Za! je bio vla-
dar Sistana i Zabilistana. Po svojoj nevjerovatnoj hrabrosti i koja
je izvodio preao je u legendu pa su o njemu pjevani epovi.
251
neke begove sa zadatkom da Erzurum. Kako je stigla zima
i zbog toga se nije moglo mnogo vojske skloniti u !skender-
-paa je jednom dijelu vojske dao dopust i otpremio ih. U
su ostali samo komandanti, a vojske je bilo vrlo malo. Sa ovako
malim snagama nije se moglo oduprijeti neprijatelju. Kao poslje-
dica toga muslimani su poraeni. ehidi su postali begovi Trabzona,
Malatje, Bozoka i arki Karahisara. Sandakbeg Bige, Mahmud-
-beg, je zarobljen sa agama Erzuruma.
I pored toga istina je u i da je na mjestu !skender-
-pae bio neki drugi serdar, nijedan se ne bi mogao spasiti.
Ipak, da nije bilo njegova junatva, njegove gazijama koji
su ma bojnom polju padali s konja i na su glave kidisali nepri-
jatelji, stanje bi bilo jo mnogo gore. Svako je mislio da se pa-
diah naljutiti kad sazna za ovo stanje. on je poslao kaf-
tan, zlatom sablju i ukraen topuz je u potpunosti
osvojio paino srce. Napisao je i jedno pismo u kome je
Neka si svijetla obraza na oba svijeta, ti nisi u voditi rat
sa ahovim sinom, pokazao si ko si i u tvom junatvu nema
mahane. Pobijediti ili biti to ovisi o Allahovoj volji. Neka
se On lijepo spominje!
Njegovo padiah je upozorio i vezire da napiu
!skender-pai pisma utjehe da bi ga oraspoloili. Kakva Pa-
diah koji ovako procjenjuje stvari, pravedan i pa zato
njegove sluge da ne daju svoje ivote i da ne da to prije budu
rtve na tom putu?
Kako se paa je jedne sanjao da je uhvatio zmiju.
Kad je ljudima oko sebe jedan "U sni ti zmiju po-
piti otrov, to je znak brige i tuge". Drugi na to: "To je znak da
ahov sin udariti na vas i vi ga ako Bog da uhvatiti", objas-
nio je. Molio je Uzvienog Allaha da se dogodi ovo
drugo, to je bila njegova elja od elje za oba svijeta i to je
bio razlog njegovog tako hrabrog ponaanja u borbi.
Svi ovi su potrebnim padiahov polazak u ratni
pohod. Tako je Temivara, vezira Ahmed-pau, poslao sa
neto vojske da Budim, a rumelijskom beglerbegu Mehmed-
252
-pai Dugom naredio je da sa rumelijskom vojskom
preko Galipolja i zimuje u Tokatu, i svim beg-
lerbegovima u Anadoliji, begovima i vojsci su carske
naredbe da budu spremni. Onda, kako je potreban na drugoj obali
jedan serdar vojske, visokih sposobnosti i slavan to se i
u govorkanjima narodom, poslan je Rustem-paa, jedna slav-
na osoba sa ovim gazijama, agama buljuka i ljudstvom.
Kad se, konake za sobom, stiglo do Aksaraja, ne-
koliko niskih i sramotnih ljudi su podgovorili princa Mustafu. U
to vrijeme bio je to poznat i slavan, koji je iza-
zivao ljubomoru zbog toga to je bio iznad njih
u znanju, dareljivosti i omiljenosti, omiljen u vojsci i voljen od
svih. Ovi smutljivci su govorili princu Mustafi: "Va slavni otac je
ostario, izostao je od pohoda i pokreta i silom prilika je veli-
kog vezira postavio za serdara i poslao u ratni pohod. Kad bi bilo
po njegovoj elji, on bi svoje mjesto sigurno prepustio vama, u to
nema sumnje, ali tome je prepreka Rustem-paa, kad biste ga ubili
i proli na vojske, sva vojska bi eljela vas i podrala bi vas,
otac bi u svom dvoru u Dimotiki
210
preostale dane proveo u po-
bonosti i radovao bi se da od vas stekne sigurnost".
Princ, srca, povjerova ovim ispraznim pokrenu
se i pobode tu g i ba j rak. Kad je veliki vezir saznao za ovo, ne dan-
objasnio je stvar ems-pai, tadanjem agi spahija. A
bau Ali-agu poalje padiahu i objasni mu stanje. ems-paa u
svojoj knjizi ovu scenu ovako objanjava: Kad je padiah
pismo velikog vezira, strogo je "Boe Mustafa-
-han ne moe napraviti takvu glupost, neki smutljivci koji su veza-
ni za vlast potvorili su da je to se, nemoj takvu
stvar vie ni u usta uzimati i ne vjeruj takvim budalatinama". U
kratkom pismu velikog vezira izloeno je "Vojska eli da padiah
osobno krene u pohod."
Sretni padiah je svojom rukom napisao: "Ako Uzvieni Allah
htjedne, sam krenuti u pohod u odmah daj dopust
i drugoj dvorskoj vojsci, a ti u prijestolnicu". Na
ovo je dat dopust vojsci, a veliki vezir se vratio u Istanbul.
210
Dimotika, grad u u blizini rijeke Marice, 40 km juno od Edrene.
253
Krivovjemi ah je, saznavi da se padiah sprema u ratni po-
hod, traiti za mir. Ranije je u sa !skender-
-paom beg Bige
211
, Mahmud-beg zarobljen od nevjernika. Nevjer-
nici koji su ga doveli pred aha govorili su kako je taj ve-
liki junak pa je tako Mahmud-beg naiao i na ahovu panju i po-
tovanje. Zbilja, on je osim junatva bio osoba koja se oglaava
ljudskim srcima, koja u lijepa govora nema premca i koja
se zbog ovih svojih osobina vrlo nalazila u ahovom drutvu.
Kasnije se ah u povodu poslova oko mira s njim upoznao i poslao
Mahmud-bega u Istanbul s pismom da bi mu bilo dozvoljeno da
poalje jednog izaslanika. Kad je padiahu izloena ahova elja,
on, koji je svijeta, odgovorio je: "Nae mjesto je otvoreno
prijatelju i neprijatelju, prijateljstvu i neprijateljstvu". Na ovo je
ah, ne ni poslao u Istanbul jednog izaslanika, sejjida
212
visokog ugleda, iz roda Pejgamberovog. Ali padiah sedam klimata
ocijenio je da je najefikasniji lijek da se ne prisustvuje ovom susretu
jer je ahov cilj u ovom da skrene panju s glavnog problema.
SAETAK O POHODU NA
ODLAZAK PADIAHA
18. ramazana 960. (28.3.1553.). Po dolasku pogodne sezone za po-
hod i pokret vojske, padiah, svijeta, po starom
sa svojom dvorskom gardom, preavi more, stigao je u Uskudar.
Princ Dihangir bio je jo neolistali izdanak i neotvoreni pupoljak
rue u sretnog padiaha. Uzjahavi prekrasnog ata, pred pa-
diahom, kad gaje pozdravljalo mnotvo, uzviknuo je: "Neka Vam
Uzvieni Allah bude da je njegova molitva doprla do
neba. Kao mjesec koji obasjava svijet, svakog dana kad se krene s
jednog konaka i prispije na drugi, svako polje, svaka dolina popri-
mala je izgled jednog dijela iremskog vrta. Princ Bajezid, koji je
sretnog padiaha u blizini Jeniehira, je da
Rumeliju i u pravcu Edrene.
211
Sandak Biga je na sjeverozapadu Anadolije, a samo sjedite sandaka, grad
Biga, udaljen je od Mramornog mora 20 km.
212
Sejjid potomak Muhammeda a. s. preko njegova unuka Husejina.
254
Dvanaestog dana mjeseca evvala (21.9.1553.), kad se prispjelo
na konak u Bolvadin
213
, padiahov nasljednik, sretni i velikoduni
princ Selim, neka mu je uvijek visoko potovanje i
kao je oca sa vojskom saruhanskog sandaka. dana svi
veziri i velikai su stigli u ator i poljubili mu ruku. Obukli
su kaftane koje su dobili na poklon i odveli princa na prijem kod
padiaha. Princ je poljubio skute i dobio naredbu u vezi sa
pokretom u vojni pohod.
Dvadeset estog dana istog mjeseca prolo se kroz Eregli i uto-
gorilo se u po imenu Akoyuk koje se nalazi u blizini. Tu
je i princ Mustafa postavio svoj ator. dana, po starom
dravni velikani su mu doli, poljubiti ruku i svi bili na-
kaftanima. Nakon toga princ je uzjahao konja i
doao do padiahovog atora. U blizini mjesta za divan sjahao je s
konja i iao ispred vezira. Kad je doao pred padiahov ator, na-
zvao selam, u vrijeme kad je ulazio unutra, po odredbi Uzvienog
Allaha, tu je zavrio ivot. Od njegovih zapovjednika u istom
su mirahur i jedan aga. U to vrijeme veziri su sjedili na
svojim mjestima na divanu. Doao je kapidija, uzeo od
Rustem-pae muhur velikog vezira i veziru Hajdar-pai je dao vi-
jest da ide u njegov ator i da je posao zavren. Kasnije, ponovo je
donesen muhur velikog vezira, dat je veziru Ahmed-pai i
mu je postavljenje za velikog vezira. U isto vrijeme je
ulemi koja je zamjenjivala kazaskere da idu u Eregli da klanjaju
denazu, a tijelo je odatle odneseno u Bursu. Visoko po-
tovanje i uvaavanje prije jednog sata, u jednom su se okre-
nuli u takvu tugu i alost koja nije bila samo njegovim lju-
dima nego je svoj islamskoj vojsci bila kao sudnji dan. Kako je
Uzvien Visoki Gospodar i neizmjernog Carstva!
Nakon to je otiao princ kao rtva padiahove ljutnje, padiah
dobavi u ordiju defterdara hazne i zaplijeni za dravnu blagajnu
sve to je bilo u njegovoj blagajni, atore, stoku i sluge. Padiah se
smilovao njegovim ljudima pa se ispunila elja da zadre
timare i zeamete. Svi su znali da je ovo Rustem-paino maslo.
Pjesnici toga vremena spjevali su mnogo alopojki i tugovanki sa
213
Bolvadin, kadiluk u vilajetu Hudavendigar, 42 km od Karahisara.
255
\
tarihom
214
Sve su bile uperene sasvim jasno na Rustem-pau. Jedan
od tariba o smrti zavrava se "mekr-i Rustem"
(Rustemovo lukavstvo). Jedan drugi se zavravao "wa qad
qutila ahida"
215
Tubalica pisca djela pod naslovom ah ve geda
(Car i prosjak)
216
, nala je mjesta u starih zbornika poezije.
Ovdje nije uvrtena da ne bi previe oduljili.
Rahmetli AJI-efendi u svojoj Povijesti ovako je pisao: "Pitao
sam jednog dana rahmetli Jahja-bega, zar se ne boji padiahove
ljutnje kad pie ovakvu pjesmu. Na ovo mi je on objasnio:
Izuzetna bol za princem me svela s pameti i na ovo me natjerala.
Napisao sam odmah ono to mi je dolo na um, ali sam da
to ne objelodanjujem do smrti. Sasvim mi je doao jedan
stari prijatelj u ator i naao me da spavam. Kako nas nije
bilo ceremonijalnih prepreka prevrnuo je moj notes, vidio napisa-
nu pjesmu, odmah je prepisao i otiao. dana sam otiao
vojsku da proetam. Tamo sam vidio da se moja pjesma re-
citira na svakom neko a neko uzdie i pita kakav je
bio njegov grijeh. Kako god, nije bilo koristi da Razmi-
ljao sam ta bi mi uradio Rustem-paa koji me otprije mrzio samo
zato to sam pjesnik, a ta sad da radi kad vie nije veliki vezir.
Ali, kako je Rustem-paa nakon dvije godine ponovo postao veliki
vezir, spremio se da me pogubi pa je predloio padiahu: "Za
poredak treba unititi ovakve kao to je ovaj". Padiah koji je
imao lijepu narav, koji je vjerovao ljudima i cijenio pjesnike, koji
je bio poznat kao pjesnik i sam pjevao pod pseudonimom Muhibbi
217
nije dao odobrenje da me se pogubi rekavi "Ne sluaj ovakve kao
to je ovaj i ne razmiljaj o tome da od njih uzima dug".
Jednog dana je Rustem-paa poslao i pozvao me na divan
i nakon mnogih ponienja u vezi sa problemom vakufa rahmetli
sultana Bajezida, sam bio mutevelija, ljutito mi je rekao: "Gdje
ti je granica, uzvieni padiah se ponaa u skladu sa erijatom u
214
Tarih je datum nekog o kome se pjeva u pjesmi, pa se i sama pjes-
ma zove tarih.
215
Ar. "ubijenje kao ehid".
216
To je Dukagin-oglu Yahya-bey, autor vie djela, umro 990./1582-83.
217
Muhibbi "onaj koji voli" i pod tim pseudonimom je sultan Sulejman
spjevao zbirku (divan) pjesama.
256
vezi sa poretkom, a ti sretnog padiaha i vezire ocmjuje i
okrivljuje i koje ti padnu na pamet sklepa u stihove, daje
ih narodu i pravi smutnju." Aja sam mu odmah odgovorio
ma koje su mi bile na srcu:
"Mi smo rahmetliju pokopali zajedno sa ostalim koji su ubijeni,
zajedno smo plakali sa onima koji su ga oplakivali. Ali umjesto da
se kae da je na padiah uradio pogrenu stvar, u skladu s odgojem,
smatram daje bolje da su zli ljudi napravili smutnju." Paa se
smjesta rasrdi, namrgodi lice i raspravu. Nakon nekoliko
dana otpustio me s mjesta mutevelije."
Jahja-begu je poslije dat zeamet pa je bio prisiljen zadovoljiti
se prihodima ovoga zeameta do smrti.
Kratko nakon to se sa rahmetli princem Mustafom stvar
ovako na tom nesretnom konaku, njegovo
padiah uputio se prema Halepu. ahovom izaslaniku je darovan
kaftan i dozvoljeno mu je da se vrati. Poslaniku je dato u
ruke pismo u kojem je pisalo: "Ovu zimu se prezimiti u Halepu,
a ako Uzvieni Allah dozvoli, u se do perzijskih
granica i ono to se posijalo na ovoj strani, ponjet se na drugoj
strani." Izdat je ferman da princ Selim prezimi u Marau, a rume-
Ujski beglerbeg sa vojskom u Tokatu, pa se prvog dana mjeseca
zulhiddeta (8.11.1553.) stiglo sretno u Halep, arap-
skih zemalja.
SMRT PRINCA (DiHANGIRA) SINA PADIAHA KOJI DRI
PRIJESTOLJE SVIJETA, SVJEE RUE SA GRANE SUL TANSKE
Godina 960. (1553.). Prema ovom princu, koji je bio bezbrian i
daleko od svakodnevnih poslova, preuzvieni padiah je pokazivao
izvanrednu naklonost zbog njegove unutranje i zbog toga
to je bio od Druili su se u ratu i miru, danju-
su bili drugovi u dobru i nevolji, a onda se princ jednog dana
razboli. Lijekovi nisu mu pomagali i na kraju se nije mo-'
gao izbaviti iz kandi neumitne sudbine, njegova blagoslovljena
dua kao ptica odletje u Dennet i ode u drutvo meleka na najgor-
njem katu nebesa. Denaza-namaz mu je klan jana u Halepu, a tijelo
mu je preneseno u Istanbul.
257
DOKIDANJE NEKIH STRANPUTICA KOJE SU SE
DOGODILE U HALEPU
Godina 961. (1554.). Neki due i neki nasilnici i
odmetnici pruili su ruku na neke vakufe koji su u Halepu ostali
od bivih padiaha. Koliko su novotarija izumili da bi pod krinkom
erijatske desetine prihoda uzimali sebi, a ostavljali su va-
kufu moda jednu desetinu prihoda. Za neke nove koje
su se prema njihovim nalazile na dravnoj zemlji postavili
su posebne poreze. Zbog mnogih ovakvih nepravdi, ulema, ugledne
osobe i narod uputili su predstavke padiahu. Na ovo je
tadanji rumelijski kazasker Mueyyed-zade Abdurrahman-efendi
218
da postavi stvari prema erijatskim odredbama. Tako su uklonjene
odredbe koje su se kosiJe sa erijatom i tako je uspostavljen pore-
dak koji se po dobru spominjati do kraja svijeta. Ako Bog da
ovako se stvari odvijati do kraja svijeta.
DOLAZAK PRINCA SELIMA U HALEPSKO ZIMOVALITE
Da bi se oraspoloila padiahova dua, rahmetli
princa Dihangira, pozvan je iz Maraa njegova ekselencija princ
Selim. Po dolasku su svi zajedno otili na nekoliko dana
u lov u okolinu Hame, Sireza, Maarretu 'u-Nu'mana i Silmije
219

Nakon raznovrsnog lova i predstava, malo su se oraspoloili i vra-
tili se u Halep. I njegovoj ekselenciji princu je dozvoljeno da se vra-
ti u svoje zimovalite.
ODLAZAK ISLAMSKOG PADIAHA NA IRAN
6. demazyelahir 961. (7.5.1554.). Doao je praznik i kad su
polja i doline posute i kad je okolina postala kao sma-
ragd zeleni da bi joj na tom izgledu pozavidio i Dennet,
218
Mueyyed-zade Abdurrahman (Abdulkadir) eyhi-efendi, sin velikog mutesa-
vvifa eyh Kerim Haci-efendije, pa je potom i sam prozvan eyhi. Mueyyed-
-zade je obavljao dunosti kadije, kazaskera i na kraju ejhulislama (1587.-
-1589.). Umro je u osamdesetoj godini ivota 1002. (1594.).
219
Mjesta u Siriji Halepa i Damaska.
258
padiah svijeta krenuo je u vojni pohod, i naprijed spomenutog da-
turna ulogorio se u mjestu zvanom Gokrnejdan. U to vrijeme je iz
vojne slube otputen drugi vezir Ibrahim-paa koji je bio
da Istanbul. Gazi padiah je svaki dan, u nekoj do-
lini, napredovao pa nakon to se prelo rijeku preko mosta koji je
postavljen, u konaku se prolo kroz grad Ruha (Urfa)
220
i
devetog dana mjeseca dernazijelahira, u mjestu
u blizini Dijarbekira, ovo mjesto je poprirnalo izgled denneta.
PADIAH OV A DOZVOLA DA MU SVAKO MOE NA DIV AN
I OSVAJANJE SRCA PODANIKA NA TAJ
Dolaskom njegove ekselencije padiaha i dijarbe-
kirskog polja, dan padiah je naredio zasjedanje divana. S tim
ciljem postavljen je carski ator i hladnjak, a ispod njega je pos-
tavljen prijestol. Padiah je, vidno raspoloen sjeo na prijestol, dao
da se uklone zastori i dozvolio da svako unutra. U skladu sa
visokim divanskirn pravilima skupili su se i unutra unili zajedno
naprijed aga, i pisari, onda age odaka,
komandanti pjeadije, buljukbae, odabae, solaci i
veterani buljuka, sve skupa na hiljade ljudi. Poredali su se preko
puta padiaha i od do kraja sluali njegove poput bisera
Sretni padiah, svijeta, blagoslovljenim jezikom je
najprije pitao za njihovo stanje, i elio je da sazna s kakvim se
problemima na ovom pohodu. Onda je govorio o torne kako
je krivo vjerni ah izvrio napad na islamske zemlje, da je prisiljen
poduzeti ovaj pohod kao obavezu i ponosa Carevine. Do sada
su gazije za vjere i puta naih predaka
troile mnogo truda, sada se jo vie. je da biti
ukazana panja onima koji su u slubi i koji se iskau, a hiljadama
i je toliko osvojio njihova srca da su
oni svi, stari i mladi, veliki i mali, sa suzama u jednoglasno
uzvikivali: "Idi na Indiju ili Sind, poduzrni pohod na planinu Kaf,
ti okrenuti smatramo na ovom i
svijetu dati ivot za padiahovu to god naredi, slijedit
220
Ruha je stari naziv za Urfu, danas anliurfa, grad na jugoistoku Anadolije.
259
te." Iz due i srca molili su Boga za islamskog padiaha. Nakon to
ih je padiah blagoslovio, stali su mimo u znak pozdrava i otili.
Nakon njih, uli su kazaskeri, izloili ono to su trebali i
vratili se. Iza njih su zajedno uli visoki veziri, visoki dostojanstve-
nici, buljuk-age, i ostali veterani pripadnika buljuka
stali su preko puta padiaha i njegovo i naredbe. I
ovima se oglasio kao i postrojbama, iskazao panju i
dao razna koja se iskau drugarski. Tako su svi pripadnici
vojske toga dana bili sretni kao na Bajram. Padiahovo je
nje stvarno ostavilo dubok dojam, svi su ga u dovama spomenuli,
a zatim izali i otili.
PADIAHOV POKRET IZ DIJARBEKIRA
17. dema:djelahir 961. (2I.5.I554) Kad je trebalo krenuti iz Dijar-
bekira prema Erzurumu, poto je put vrlo tijesan, je da
krenu jedan dan ranije. svijeta, padiah, krenuo
je na put sutradan i konak je bio u Odatle se
prolo preko velike postavljene na rijeci Murad
221
i dvade-
setdevetog dana spomenutog mjeseca stiglo se na konak u Karga-
pazar. Tu je vojsci podijeljena municija. Dvmjanima,
desnim i lijevim
222
jedinicama podijeljeni su pokloni. Njegova
ekselencija padiah je kesama zlata okitio grudi svojih podanika,
oruja i ratna sredstva. dana mjeseca redepa (4.6.1554.)
dolo se do rijeke Tavla. Ovdje su ljudi lukavog kurdskog bega,
Zeynel-bega, doveli uhodu. dana stiglo se do jednog mjes-
ta po imenu Suehri, u kome je bilo trave i vode u izobilju.
Ovdje su veziri priredili smotru. Na desnom krilu veliki vezir
Ahmed-paa, a na lijevom krilu drugi vezir Ali-paa, tako su pre-
krasno uredili svoje jedinice da su svi koji su gledali bili oduevljeni.
Istog dana rumelijski beglerbeg Mehmed-paa stigao je u padia-
hovu ordiju sa rumelijskim alajima pokrivenim tigrovim koama,
kapama na glavama, elitnim i oklopljenim jedinicama ukra-
221
Murad rijeka u Turskoj, pritoka Eufrata.
222
konjanici se dijele na desne i lijeve ulufedije, desne i lijeve
gari bane.
260
enim bijelim i crvenim zastavama. estog dana, gospodar krune i
prijestolja, to jest princ Selim, sa svojim i dvorjanima,
sa raznovrsno ukraenim postrojbama i sa alajbegom saruhanske
vojske pod njihovom zastavom, anadolski beglerbeg Ahmed-paa
sa anadolskom vojskom, a preko puta njih karamanski vojnici i
junaci sa njihovim beglerbegom Hadum Ali-paom, za ovima junaci
Si vasa i Amasje sa njihovim beglebegom Temerrud Ali-paom
223
, a
iza ovih vojska Zulkadira, junaci Bozoka, turkmenski heroji sa
beglerbegom Hajdar-paom, stajali su i pokazali svoje postrojbe u
takvoj vjetini da je to nadilazilo
Na ovom je mjestu prema padiahovoj naredbi da
vojska Zulkadira i Sivasa ide na oni popunjavati jedini-
ce, poslije svih se ulogoriti, a prije svih se pokretati, pratit
svu vojsku i im na usluzi. Princ dostojan krune i prijestolja,
visoke sa anadolskim i karamanskim beglerbezima na des-
nom krilu, a rumelijski beglerbeg sa vojskom lijevim krilom.
Erzurumski beglerbeg, Ajas-paa, vrlo hrabar sasvim
naprijed, a za njim u prvim redovima beglerbeg Dijarbekira
!skender-paa sa begovima Kurdistana, amski beglerbeg Mehmed-
-paa kao predvodnik arapske vojske.
U ovom poretku, dana mjeseca abana (5.7.1554.) dolo
se u polje Karsa i poslano je pismo krivovjemom ahu.
PADIAHOVO PISMO AHU
Tahmaspe, neka te Allah uputi na pravi put!
Trebalo bi da postupi prema ovome pismu i kad pismo do
tebe, treba da zna ti i oni koji su uza te da se pokore ti krivovjerci i
nevjernici, loi i smutljivi ljudi, koji su izmijenili vjerska pravila, da
se prihvatite erijata jer zanemarujete dva visoka ejha
224
Ovo to
223
Kod Znameniti ... , str. 12, Ali-paa Temerot (nespretni). Rodom je
Bonjak. Uzgojen na dvoru. Za Sulejmanove vladavine bio je namjesnik u
vie provincija. Umro je 971. (1563.). Ostavio je glas kao uljudan, ponosan i
visoko cijenjen upravnik.
224
U tradiciji su dva visoka ejha, Ebu Bekir i Omer, u primjeni isla-
ma, imami Ebu Hanife i Ebu Jusuf.
261
ste vi napravili je po sva mezheba pouzdano kao ne-
vjerstvo i krivovjerstvo. Poto se nalazite na krivom putu islamski
znalci i vjerski ejhovi - neka ih Allah poivi do kijametskog dana -
izdali su fetve da je vaa krv doputena i va imetak nama halal.
Sada se dolo do vas, od due Muhameda Mustafe,
neka je nad njim spas, i od odabranih dua halifa. Dok se
drite toga krivovjernog pravca i pogrenog vjerovanja, s
Uzvienog Allaha, krenulo se u pokret da bi vae postojanje bilo li-
kvidirano. Svakako, sunnet je da vas se pozove da se pokajete i vrati-
te u islam prije nego to se upotrijebi sablja. Eto stoga poslan je ovaj
ferman da uskladi te svoje ponaanje i upozoreni ste da je vae stanje
konfuzno i
Sada, ako si muko, nemoj se plaiti i bjeati s bojnog polja kao
ena i sakrivati se. Nije lijepo, nakon to se povuku s poloaja lavovi
edni krvi i junaci poput lavova da jedna grupa krivovjernika
imovinu raje i naroda koje je Stvoritelj svijeta ostavio kao
emanet, da se nastoji da im se zatre trag, to ne valja onim muslima-
nima koji vjeruju do sudnjeg dana. Ako u tvom srcu ima trunka
svjetlosti vjere i ako u tvojoj ima makar jedan zelen list vjero-
vanja, pristupi muslimanima i pokaj se za krivovjerstvo, bezvjerstvo
i niskost koje si do sada U suprotnom, nemoj bjeati i skri-
vati se, napusti svoje i bezbrojne postupke, pre-
pusti vodstvo te gamadi bez pameti koja je kraj tebe, pred is-
lamsku vojsku i od Boije odredbe, jo sakriven glas
ta se zbiti. Ako su uzrok tvoga straha i bijega topovi i puke koje
imamo, nema razloga za to, jer ovakva ratna oprema nije priprem-
ljena za krivovjerce i nevjernike i mi je ne kanimo upotrijebiti. Za
vae jadno stanje i da vas se dovede u red dovoljne su sjajne sablje
u rukama borbenih lavova. Ipak, u skladu s ajetom Uzvienog
Kur'ana: "Wa anzalna 'l-hadida fihi ba'sun adidun"
225
sasvim
biti dovoljno upotrijebiti sablje, noeve i eljezna koplja da vas se
potpuno uniti.
Zavren je savjet koji se daje da bismo bili pokorni islamskoj
vojsci. Ves-selam.
225
"A smo stvorili u kome je velika snaga i koje ljudima koristi", Kur'an,
Hadid, 57/25.
262
REV ANA, KARABAGA I
Godina 961. (1554.). Ukratko, nakon toga ulogorilo se u mjestu
orogul. Lijepa mjesta ove zemlje u kojoj su na sve strane
sela, livade i brda, pretvorena su u ruevine od strane islamske
vojske. Nakon toga, nakon to se stiglo do mjesta araphane i do
konaka Nilfrak, sedamnaestog dana mjeseca abana (18.7.1554.),
stiglo se u grad Revan
226
koji je u pravom smislu jedan vaan grad
perzijske drave. Ovdje su porueni lijepi dvorci aha, njegova sina
i nekih poznatih hanova i sultana, i vinogradi, a posebno je-
dan prekrasan vrt poznat kao "Sul tanski vrt". Dvadeset dana
toga mjeseca, u jednom mjestu poznatom
kao je i poruena sva njegova okolina. Na
ovom konaku je beglerbeg Dijarbekira naiao na jedan broj kizil-
baa, zametnuo bitku i zarobio nekoliko i glava.
Dvadeset dana toga mjeseca
227
, dok se logorovalo u
konaku Karahisar na obali rijeke Aros, zaimi Karamana i druga
vojska vidjeli su u daljini neka sela pa su se polahkomili.
Iranci su ovdje pripremili zasjedu. Nakon njihovog napada, musli-
mani su imali mnogo gubitaka. Dvadeset petog dana istog mjeseca
ulo se u Karabag, jedan od najpoznatijih krajeva iranske drave,
jedan kraj i na sve strane. Ovdje se digla tolika
praina da nije mogao vidjeti i svijetli dan se pre-
tvorio u tamnu Narod se toliko rasprio da se nije moglo
ni na kakav trag. nalo se raznih stvari visoke vrijednosti
zakopanih na neka mjesta i mnogo riznica sakrivenih u pa
se uzeo bogat plijen. Stvari koje se nisu mogle nositi spaljene su.
Dvadeset sedmog dana toga mjeseca
228
polje po-
stalo je mjesto logorovanja za padiahov ator. Narod
gradova, sela, prepavi se buke vojske, tako
se izgubio, takvu je pusto ostavio da je sve li na boravite sova
i gavranova, za one koji su to vidjeli izgledalo je a kod
onih koji su ulazili izazivalo je strah. Odmah su se drijepci i drugi
vojnici eljni plijena bacili na dvorce i konake aha, njegova sina i
226
E l . dAnn ..
revan, g avm gra emJe.
227
25.7.1554.
228
28.7.1554.
263
drugih velikaa, ih, nali zakopano blago i razgrabili ga.
Sve su spalili i poruili da nije ostao kamen na kamenu. Na
pet dana hoda udaljenosti od ovog kraja nije ostalo ni traga gradu,
selu ili posjedu, sve je pretvorena u ruevinu.
Sam Uzvieni Allah zna broj mrtvih i ranjenih nevjernika koje
su pobili islamski vojnici. Razna zaplijenjena bogatstva ne mogu
se ni izmjeriti ni izbrojiti. Kako je rekao jedan koji je pro-
cjenjivao stvari, broj vojnika koji su ovoga puta krenuli u pohod
nije ni najednom pohodu.
Iranci koji su posijali sjeme pokvarenosti u okolini Mua i Ahlata
ponjeli su njegov plod, u otrovnu vodu i obilno se napili.
POVRATAK PADIAHA VISOKE SLAVE NAKON HARANJA
POKRAJINA REVAN I
Ista godina.
229
Kad se ulo u sveti mjesec posta, islamski padiah
je u svojoj blagoslovljenoj dui porive za uzimanje duga i unita-
vanje zamijenio tuge i zabrinutosti. Kako se saznalo od
zarobljenih Kazilbaa, krivovjerni ah sklonio se u pokrajinu Lor,
se u krevitih planina. ta nje-
gova procjena, uz Uzvienog Allaha, ne bi mogla biti pre-
preka napredovanju islamskih gazija koji se ne bi mnogo ni namu-
da dumana raspre. Uz to, i jo vie, bilo je da bi to bio
postupak koji nije u skladu s junatvom. Stoga se smatralo odgo-
da se odustane od takvog daljeg napredovanja i da se
zadovolji s ovom lekcijom koja je do sada data. konake
za sobom, sedmog dana blagoslovljenog mjeseca ramazana
230
ula-
gorilo se pored jedne poruene po imenu Bajezid. Kad je
krivovjerni ah za padiahov povratak, izgubio se, u nastupu
divljenja zahvaljivao je Bogu to je U to vrijeme, dok je
vojska bila na jednom jedan ranije zarobljeni spahija
donio je pismo od jednog ahovog velikodostojnika namijenjeno
velikom veziru. Iz ovog se pisma razumije da dok su se ovi
njaci kao lisice sakrili u krevita brda opet su se uporno drali svoga
229
961. h. g. 7.12.1553.
230
6.7.1554.
264
bezvjerstva. U pismu je pisalo: "Gledajte ta na ah nakon
ovoga kad u vau zemlju, to to ste se svetili na raji
dobit od nas dvostruko, vaa vjetina nije u koritenju sablje,
ona je u lukavstvu koritenja topa, puke i vatre. Vatri se ne moe
suprotstaviti, to junatvo nije vae, to pripada vatri." Pored ovoga,
bilo je jo dosta nerazumljivih poput: "I kad bi vas deset puta
vie dolo u perzijske zemlje, ah ne bi kao vrabac pao u vau stupi-
cu, ipak, u miru je spas i za obje strane je korisnije da se dre toga".
UPAD SULTAN HUSEJIN-BEGA, BEGA lMADIJE I UNITENJE
JEDNE IRANSKE VOJNE JEDINICE
Ista godina.
231
Jo ranije je sultan Husejin-beg dobio da
vri upade u okolinu Tebriza. On sam, koji je ratovanje
svojim zanatom, krenuo je na put sa Kurdima, proao kroz Tebriz,
stigao u krajeve Meraga i Sehand i tamo nije ostavio traga od bilo
kakve sva sela i kasabe je zapalio i poruio.
Kad je odatle otiao u Imadiju s ciljem da napadne Bagdad, je
da su plemenske i begovi tih zajednica: Hamisoglu Hamza-
-sultan, Sejfi-beg koji je pripadao begovima Betata, Ali-sultan,
Afarli Ebu'l-feth-sultan, Gozubujuk Hizir-sultan, Ibrahim kulu-
sultan i jo neki ugledni se dogovorili i skupili nekoliko hi-
ljada odmetnika u mjestu koje se zove Taht-i Sulejman. Na ovo je
sultan Husejin-beg, dana blagoslovljenog mjeseca ramazana
232
,
krenuo na njih i estoko su se sukobili. S obje strane je bilo mnogo
mrtvih i ranjenih. Na kraju, se osmjehnula sultanu Husejinu,
odmetnici su stradali, a tom prilikom je stradao i Hamza-sultan,
glava iija. Iz ruku su im uzeti bajraci, ukraena kruna, bubnjevi,
tugovi i nekkare. Uz Uzvienog Allaha islamski vojnici su
ovom uspjenom bitkom obradovali islamskog padiaha.
ODGOVOR VELIKOG VEZIRA NA DOBIJENO PISMO
Vae pismo je stiglo ovamo ovih dana. Kao rezultat takvog stanja
to je vae srce zatvoreno da bi razumjelo pismo
231
961. h. g. 7.12.1553.
232
2.8.1554.
265
poslano od strane naeg padiaha, svijeta, koji uz
Uzvienog Allaha zauzima mjesto hazreti Sulejmana, ono to ste vi
napisali nije nita drugo nego bezobzrazluk i bestidnost. Kad vam je
erzurumski valija Ajas-paa govorio o miru i sporazumu, shvatili ste
to da vam je padiah, kome Uzvieni Allah nije stvorio premca, na-
govijestio rat i neprijateljstvo i razumjeli ste to kao znak odbojnosti.
Jedno je pravilo koga se oduvijek dre veliki vladari: drati se jednog
puta padiaha. to se mira "Dobro je iz
mira" za mir raje i dobrobit naroda, nema sumnje da je on u skladu
sa vladarima koji su slavu stekli junatvom. Pored
toga, koliko je puta poslano pismo da je sretna kapija njegove ekse-
lencije naeg padiaha- neka mu Allah ugled - uvijek i za svako-
ga otvorena i ne moe biti predmet razgovora da se on ustegao i pobje-
gao od prijateljstva. Govorio je "Ne bjei se od mira i dobra".
S te strane se nije odustalo od toga da se postigne narodno bla-
gostanje, uvijek se trudilo da se ne iri poar smutnje. U godini o ko-
joj je od vas je stiglo uznemirivanje i napad na raju u osmanskim
krajevima. Ponavljanje neprijateljstva i nasilja na isti u vaim
zemljama koje ste vi naem narodu kao to je re-
zultat je "najnemilosrdnijih na to se bilo pri-
siljeno da bi se zatitila i spasila vjera. Iz toga razloga naa vojska
nekoliko mjeseci hara po krajevima Azerbejdana. to se vas
nigdje se ne nailazi na va trag, nekada se kao lisica sklanjate u vrho-
ve brda, a nekada od nae strane vojske preplaeni bjeite u strme i
krevite planine. Je li to koji odgovara sultanu i ahu, onome
koji vlast i dravu? Ako ste ah, na mejdan pa dobi-
ti zasluenu kaznu za nepravde koje ste raji. Pa neka se do-
godi ta god je zapisano u odredbi Uzvienog Allaha. Ali
mnogo je mahana u vaoj dunosti aha i zapovjednika, uvijek ste
i ne se licem u lice naoj vojsci koja hrli u
pobjede. Ako je tako, ako idete putem podanitva i traenja isprike,
bilo bi bolje da se sa vaeg vladarskog mjesta.
Vie puta su zemlje bile pregaene i unitene nogama ko-
nja naih vojnika, nikada niste izabrali ste mo-
da steknete loe ime i da bjeite. Ako je uzrok ovakvog vaeg
sakrivanja strah od topova i puaka, to je nerazumno, ako je tako,
padiah vam je u pismu da ovu prepreku ukloniti.
266
je s vae strane da su te izgovorene u prazno. Ako ima praznih
i besposlenih zna se na kojoj su strani. Njegova ekselencija pa-
diah odrava uspravnim prave naeg Pejgambera i da bi sa-
erijata, doao je u ove krajeve dugim putovima sa vojskom
irokom poput mora. Ovoga puta, put i poredak kojeg se drati
je jasan. Ako i u rupe u zemlji kao mravi, mi smo u nakani da
zimujemo u blizini granica da bismo se pripremili da, ako Bog da,
htjeli ne htjeli, na mejdan. Od kako smo se vratili sretno i us-
pjeno iz krajeva

u skladu s poslovicom "pred junake
je samo akal izaao" sada ste se tek oglasili da postojite. Neka je
znano da su spomenute zemlje jo pod sjenom naih bajraka! Ako
na mejdan, onako kako je ostavit topove i
puke po strani, zasjat se sablja koja unitava nepri-
jatelja i osvaja svijet, zasjat i se kao sunce koje osvjet-
ljava svijet.
Ovo pismo je poslano po jednom lrancu. Nakon to je pismo
stiglo, velikom veziru je ponovo pismo sa nekim uznemi-
i nekoliko, zbrda-zdola sklepanih fraza o vjer-
skim stvarima, a govoreno je i o miru. I na ovo je napisan odgovor
i njemu.
DRUGO PISMO VELIKOG VEZIRA
Dolo je pismo. U njemu je napisano da su ranije s nae strane
poslana miroljubiva pisma, ali da se kasnije ulo u postupke suprot-
ne miru. Da razjasnimo to u pogledu ovog pitanja da veziri koji su u
slubi njegove ekselencije naeg padiaha nisu vama poslali
neko pismo koje se odnosi na mir. Jer s nae strane traiti mir
bi da smo u tekom stanju. Neka je Bogu hvala, visoka Uzvi-
enog Allaha, mudize hazreti Pejgambera koje pokazuju pravi put, s
podrkom svetih dua njegove rodbine i drugova, do sada nijednom
vladaru nije bilo toliko snage, i kao to je to
naem padiahu. U kakvim smo to mi bili da bismo posla-
li pismo da s vama traimo mir, to nema veze s istinom. U pismima
233
Grad i oblast u Armeniji.
267
koje smo vie puta slali vama, objanjeno je: njegova preuzvienost
halifa, je osoba puna dobrote i ne bi odbio elje onih
koji s njim ele mir. Kad se to shvati, je mir. Ali to
ne da su vam sada pisma o naoj elji da se napravi
mir s vama. Jo ranije je u pismu predanom izaslaniku u Istanbulu
ovo sve detaljno napisano.
Drugo, sve spahije i raja koji ive u perzijskoj dravi su nevjerni-
ci, nae muftije su dale fetvu da su njihova krv i ivot halal. Kako se
na osnovu ovih fetvi moe da su nevjernici oni koji vjeruju u
Boije jedinstvo i koji poslanstvo Pejgamberovo? U Uzvi-
enom Kur'anu stoji: "Onome ko ubije vjernika kazna
biti - Dehennem, u kome ostati"
234
, a je da se u
skladu s ovim ajetom ne zabrinutost od kazne i odmazde. Zbi-
lja, nema nikakve sumnje da je kazna za onoga ko ubije muslimana
Dehennem, ali naa ulema koja je izdala fetve u vezi s tim smatra
da nije ko su ti to vjeruju. Vi pozivate na iman i islam, a-
ljete u vaim pismima ajete iz Kur'ana. Ali u dravama u kojima vla-
daju vjernici muslimani, nalaze se damije i mesdidi, klanja se pet
vakata namaza i se ezan, klanja se duma namaz i hutbe se s
minbera, se dove za Pejgambera, njegovu cijenjenu obitelj i
drugove. Pravo recite, kakvog traga ima u vaem ivotu i pona-
anju od islama i vjerovanja? Dok je va krivovjerstvo i bezvjer-
stvo, vi tvrdite da ste sejjidi
235
Vrijedne Muhammed a. s.
iz vremena njegova poslanstva, njegove drugove - daleko bilo
-vi i proklinjete. Onima koji su Pejgamberovim drugovi-
ma okrenuli se s vae strane doputa ta njihova smutnja i
Zar nisu svi nevjernici koji su gospodari svake zemlje u kojoj
se ne primjenjuje erijat i oni koji sjede u toj zemlji i odobravaju
bezvjerstvo? Pa ko je onda nevjernik? Ako se to kae onima koji
imaju crkve, pa vi nemate ni crkava. Vi ne znate ta je vjerovanje i
ta je islam. Moe li biti vjernik samo time to kae da je mu-
sliman? Ako ima vaih koji vam daju fetvu da ste vi vjernici i
muslimani, poaljite ih ovamo neka se ogledaju s naim
Pogreno vjerovanje izlazi na vidjelo. Ako ste shvatit
234
Kur'an, SuraAn-nisa, 4, 93.
235
Potomci Muhammeda a. s. preko njegova unuka Husejina.
268
na je strani pravo. Vjera islam se pojavila prije devetsto ezdeset
i jednu godinu, koje ste vi uveli jo nisu prisutni ni pedeset
godina. Gdje je do sada bila ta vjera koju vi vjerujete? Ona je suprotna
Pejgamberovom erijatu. Zar nisu nevjernici oni koji su veza-
ni za jednu ovako, kasnije nastalu, i bez temelja vjeru? Nije li vas
strah i stid Uzvienog Allaha? ta odgovoriti na sudnjem danu?
Pretjerujete sa svojim praznim o koji
o vaem bezvjerstvu na osnovu erijata.
stalo se na temama kao to su smak svijeta, sudnji dan,


i mizan-terezija
237
pa je da je vlast od
-pet dana prolazna i da se na svijetu ne nalazi nita to nije prolazno.
Neka je velika hvala Stvoritelju svjetova to ekselencija na padiah,
koji je hilafeta, uvijek ima u vidu da se na ovaj svijet dolazi
i sa njega odlazi brzo. U tom pogledu nemamo potrebe za propovije-
dima i savjetima, jo da nas vi u tom pitanju savjetujete i da nam
propovijedate, pa to ni u kom ne dolazi u obzir.
Govori se da je anadolski narod sklon krivotvorenju i smutnji i da
je po tome poznat. Ovi krajevi su izvor gazija, u pravednim danima
njegove ekselencije padiaha, Boije sjene, oni su ukraeni Pejgam-
berovim erijatom i vjerskim zakonima. Smutnje su
perzijskom narodu. Od vremena kad je tamo uspostavljena islamska
vlast do danas stalno traju njihove smutnje i pokvarenost pa se nisu
mogli osloboditi Boijeg prokletstva. Tvrdnje protiv naeg Uzvie-
nog Pejgambera, ponosa svijeta i sri svega su rairene i
poznate i kolaju od usta do usta.
Na kraju vaeg pisma govori se o miru. Puna kapija naeg
padiaha, uvijek je otvorena. Niko nije s nje ni zbog prijatelj-
stva ni zbog neprijateljstva. Da ste eljeli mir, sjedili biste u vaoj
dravi, ne biste sa smutnjom i Ako zbilja
elite mir, poaljite nekog a ne neka
donese odgovor. U suprotnom, prezimit u krajevi-
ma pa grijeh raje na va S ove strane se uskratiti
dobrohotnost i padiahovo onima s kojima se to
god uradite, znat Neka je selam onima koji su na pravom putu.
236
S irat po islamskom vjerovanju most tanji od dlake, a otriji od sab-
lje preko koga ljudi morati prelaziti na onom svijetu.
237
Mizan-terezija- vaga na kojoj se na sudnjem danu mjeriti djela ljudi.
269
I ovo je pismo poslano po jednom zarobljenom lrancu. U po-
sljednjem pismu su se preplaili koje su kazivale da
ne izlaze pred islamsku vojsku i da bjee i skrivaju se po uglovi-
ma i da zato postoji namjera da se uz dozvolu Uzvienog Allaha u
porui Erdebil, glavni izvor i tok rijeke. Stoga
su uputili pismo erzurumskom beglerbegu Ajas-pai. Ako se pro-
Ajas-pain odgovor, shvatit se ta su oni pisali.
PISMO ERZURUMSKOG BEGLERBEGA AJAS-PAE
AH OVIM VEZIRIMA
Dolo je vae pismo. U ovom vaem pismu koje je odgovor na ranije
poslano pismo, ukratko se govori da ste dobili vijest da Tebriz i
Erdebil biti pa aljete neke u obliku propovijedi i
savjeta da bi se vatra ugasila i smirila. U tom pogledu krajnje je te-
ko gaenje vatre koja plamti na ognjitu srca. Jer kad na
padiah-sultan dva svijeta, vladar dva oceana, svijeta i Boija
sjena na zemlji- neka Uzvieni Allah svetim njegove pobjede i
mu vrijednost - bez vae dozvole u zemlje sa
vojskom uzburkanom kao rijeke, vas nestati, ili upla-
nine ili u pustinje ili se kao u doline i sakriti. Kad
se padiah sa i blagostanjem bude vi iz
mjesta gdje ste se sklonili i glumit junatvo i siledijstvo. Vai
postupci koji nisu za pohvalu i vae nedosljedne tek sada izla-
ze na vidjelo. Gdje ste bili dosad? Nije zatvoriti gradove
Tebriz i Erdebil, a u njihove varoi i planinske tjesnace. Ako
Bog da, sad se vidjeti ko ima snagu i Dobrotom Uzvienog
Allaha, ti dani su blizu, puno pa vidjeti. Junatvo je
ako se ne okrenete od vaih sadanjih
U isto vrijeme, to se greblja u Erdebilu, u vaem pismu su
spomenute poput bisera sjajne koje su izale iz usta njegove
ekselencije, nepobjedivog Allahovog lava, elje svih elja, glavnog
komandanta vjernika, vjere vjera, sultana muslimana, imama Alije -
nek je Allahova milost na njegovoj strani i neka je Allah s njim za-
dovoljan. Te su ispravne, ali kakve veze one imaju s vama i s
tim svetim mjestom? Vae skrivanje na to uzvieno mjesto je samo
vaa prevrtljivost i neodgojenost, to je od svijetlog dana.
270
Due velikih halifa se vama zgraaju. Oni koji su blizu Uz-
vienom Allahu ne uzimaju lani novac koji nema
J o se u vaem pismu govori o tome kako se prostor pod vaom
iri, da u neke krajeve oko padiahovih zemalja i u neke
pokrajine u blizini njih, s obzirom da se u njima nalaze narodi koji
su na krivom putu, poslati u svaku od njih, kadije, mirze, hanove i
halife da biste ih spasili, to su vrlo planovi. Kako i bez
temelja zamisao, kako i prazna matarija. Planovi ovima
pojavljuju se mnogo puta zbog iskvarenog miljenja i ludih matanja
ili su plod uivanja koje daje jedna materija, opijum,
onima koji ne znaju ta je to stid. Ako se pod utjecajem jednog od
dva navedena razloga budete drali, to nama svakako odgovara, na-
ma svanuti. Kad iz iranskih planina, spustite se u osman-
ske zemlje i padnete u stanje da biti u stanju bjeati, odakle
takva kolosalna prilika i blagodati? to blagdan za sluge
moga padiaha. Kamo da nas obaspe takva
Piete u vaem pismu da stoka u padiahovoj vojsci ostati bez
sijena i ita, da oslabiti i razbjeati se pa vojska
ostati kao pjeaci. Ne moe biti to je jednoj grupi nerazum-
nih ljudi nepoznato hadisa "Bog nije nita ivo stvorio da
mu nije dao opskrbu za ivot". vojska koja je u stanju
osvojiti svijet, na tovarnih ivotinja ima hrane za ljude i stoku
za vie mjeseci. Junaci koji se brzo i kad bi ili do Horasana
238
ili Samarkanda
239
brzo prelaze svijet i ovim konjanicima ne dolazi
umor i Zbog nedostatka razuma i neprijateljske
vojnike je zahvatio umor da islamski vojnici neki pasti
iscrpljeni, a neki stradati zbog oslabljenih ivotinja, to je sve stoga
to se oslanjate na tako pogrene procjene.
U vaem pismu je vijesti o miru na visoravni
u okolici Gok". ta ovo Ako elite da se
od strane padiahovih slugu neko s vama da trae mir, ta kapija
je zatvorena i Traiti mir bez ikakva nastojanja, besko-
ristan je posao. Neka je hvala Allahu to je izdana naredba da sva ha-
lifina vojska prezimi na mjestima blizu osmanskih granica. Ako Bog
238
Horasanje pokrajina u Iranu.
239
Samarkand je grad u Turkestanu.
271
da u kad se pripremi vojska poput lavova i na stotine hilja-
da graditelja i majstora, kad svi napadnu kao lavovi, u perzijskoj dra-
vi se pomijeati prah i dim, a Erdebil i Tebriz u skladu s uzvi-
enim "Mi sve prevrnusmo, ono to je bilo gore - bi dolje"
240
,
dobiti jedan sasvim novi izgled.
Ali ako na kraj da biste promaknuti i zlo i
ako biste s tim doli padiahu da molite mir, nema nikakvog razloga
da bi vaa elja bila usliena. i samilost naeg padiaha je
uvijek obilna 'a one koji mole. Neka je selam onima koji su na pra-
vom putu.
*
Poslije ovog i veliki vezir se sa vojskom koja je pod njegovom
komandom vratio u padiahovu ordiju.
P ADIAHOVA DOZVOLA NEKIM VOJNIM JEDINICAMA DA SE
VRATE I SLANJE VELIKOG VEZIRA PREMA GRUZIJI
Kad se prela i ulogorilo u blizini Hasankale da-
rovani su kaftanima beglerbeg Dijarbekira, kurdski begovi, begler-
beg Revana Ferhad-paa i sandakbegovi i nakon to su
ljubljenjem padiahove ruke data im je dozvola da se vrate. Beg
Imadije
241
, sultan Husejin-beg, koji je posjekao glave u mjestu Taht-i
Sulejman
242
i natakao ih na koplja i kuke kao ukrase, vratio se na-
trag sa bubnjevima i nekkarama pa su u vojsku doneseni bajraci i
ukraene kape. Njegova ekselencija padiah bogato je nagradio
one koji su to donijeli.
Na istom stigao je i blagoslovljeni Bajram pa je, u
skladu sa starim proslavljen na na
padiahovim ceremonijama. Krenulo se odatle i ulogorilo se u
mjestu zvanom Sazlik i na ovom mjestu svijeta, padiah,
24
Kur'an, Hud, XI, 82.
241
Imadiye-grad u Anadoliji, 150 km juno od Vana, a 80 km sjeverno
od Mosula.
242
Suleymaniye ili That-i Suleyman, grad u Iraku, 230 km od Mo-
sula, a 270 km od Bagdada.
272
obavijeten je da su neke u Gruziji dopale aka krivovjer-
nog aha. Na ovo je slavni veliki vezir za komandanta pod
su komandu stavljeni hiljade i sve age sa hulju-
cima vojske iz Rumelije, Anadolije i Karamana pa su poslani na
krivovjemog aha. Stigavi do Oltu, shvatili su da se ne-
prijatelj nada da neke koje pripadaju padiahu preuzeti
stoga to su neke pokrajine a u nekim je bila
oskudica pa su se nadali da se islamska vojska vratiti. Ali kad
su saznali da je veliki vezir stigao na vojske u Gruziju, odmah
su se vratili i bjeali su tako brzo da su svakog dana prelazili raz-
daljinu od dva konaka. Neki od lokalnih begova, kao U guri u beg i
Mir Jasak-beg sa zajednicama od dvije hiljade ljudi, su se pokorili.
Beg mjesta Bane, Mir Mehmed Sejf-beg, beg Sitare Jusuf-beg,
beg Burude Budak-beg i beg Orhana Dihanah-beg, predali su
i izjavili da se pokoravaju islamskom padiahu.
pokrajina ehrizol
243
i oblast Bulkas u pismu su obavijestili
o svojim eljama da se pripoje mjestima koja se nalaze pod padi-
ahovom zatitom i da im se od strane padiaha poalje jedan beg.
Ova vijest je pobudila veliku radost u islamskoj vojsci pa im je
postavljen i poslan beg, Murad-beg, jedan od komandanata.
DOLAZAK POSLANIKA KRIVOVJERNOG AHA DA TRAI MIR
U to vrijeme je u padiahovu ordiju doao jedan povjerljiv
vjek aha koji je skrenuo na krivi put, jedan od prvih ah ovih ljudi
po imenu ahkulu Aga, i donio je pismo u kome se moli za mir.
Kad je padiah obavijeten o tome prema koji se primje-
njivao od ranije, izaslanik je doveden na divan, time da
poljubi padiahove skute i predao je ahovo pismo. Nakon toga je
data dozvola da se formira grupa koja se baviti osiguranjem
mira i u granice dvije zemlje. A
poslije je dozvoljeno izaslaniku da se vrati ahu s padiahovim
pismom.
243
Pokrajina na sjeveru Iraka, jedan od tri sandaka, koji su formirali mosulski
vilajet. Iako konstantno pie ehrizol, ova se pokrajina u stvari zove
ehrizor.
273
OSVOJENJE ZEMLJE EHRIZOL I ZALIM
I MJESTA VEZANIH ZA NJU
Jo ranije, kad je njegova ekselencija padiah polazio u pohod,
odredio je Osman-pau i bagdadskog beglerbega Baltadi Mehmed-
-pau da zauzmu poznatu pod imenom Zalim kao
osvajanja pokrajine ehrizol. Zalim, jedno od mjesta koja
su pripadala Bagdadu, bila je vrlo okruena brdima,
bilo joj je i osvojiti je, nalazila se u sred pokrajine
Lori u njoj su se smjestili Kurdi. Osman-paa i Baltadi Mehmed-
-paa skupili su vojsku iz Bagdada, Loristana
244
i nekih brdskih
krajeva i dugo drali Zalim u opsadi. je Osman-paa
u vrijeme opsade umro. Na kraju, uz Boiju slomila se od-
vanost Kurda koji su bili u i njihov komandant, beg po
imenu Suhrab, zabrinuvi se za svoju glavu, jednu je ostavio
i pobjegao.
U isto vrijeme su osvojene Horara, Nakot, Paseke,
emihan i Faranda koje su spadale u mjesta, a pripadale
su Zalim.
U vrijeme kad se prolazilo kroz okolicu Erzuruma, s one strane
rijeke Aras, neki su Iranci lukavstvom i poslom iskoristili
priliku i napali islamsku vojsku. Ferhad-beg, beglerbeg Kirkkilise,
navukao je ove razbojnike u zasjedu, napao ih i sa glavama mno-
gih razbojnika se vratio u ordiju. Kad su u to vrijeme boravili u
mjestu Kutluda, Turhan-oglu Omer-beg je pobio mnogo krivo vjer-
nika i donio njihove glave i doveo zarobljenike. Njegova ekselen-
cija padiah je obojicu bogato nagradio.
TIMARNICIMA I IZMJENA MJESTA
NEKIM VELIKAIMA
Godina 961. (1554). Onda je padiah dao jednu generalnu nagradu.
prihoda zaimima za dvjesto na svaku hiljadu
i timarnicima za sto na svaku hiljadu pridobio je srca
vojske. Rumelijskom beglerbegu Mehmed-pai dao je
244
Lor ili Loristan je pokrajina na zapadu Irana.
274
poloaj vezira, njegovo mjesto pripalo je agi Pertev-
-pai, mjesto age dato je jednom od kapidibaa
!skender-agi. Nakon ovih radnji, padiah je dana mjeseca
zulhiddeta (30.10.1554.) otiao u Amasju
245
, smjestio se u ta-
monji dvorac i odmarao se vrijeme do u lovu i
etnjama.
DOLAZAK IZASLANIKA PERZIJSKOG AHA S MOLBOM
DA SE USPOSTAVI PUT PORETKA
6. dema?jelahir 962. (1.5.1555) se da njegova ekselencija
padiah, koji ima nebrojeno mnogo vojske kao to je zvijezda na
nebu, zimuje u blizini granica da bi u ponovo krenuo u
pohod na Iran. Stoga je ah, htio ne htio, nakon to je obavijeten
da Erdebil biti razmiljao o miru kao lijeku od smrt-
ne bolesti i s tim ciljem je poslao izaslanika sa raznim poklonima.
Izaslanik je doao u Erzurum i upoznao tamonjeg valiju koji mu
je ukazao panju pa je dola padiahova naredba da
se nagradi i da se poalje njemu. Kad je prema naredbi izaslanik
stigao u Amasju, prema starom doveden je na divan. Nakon
ceremonije, predao je padiahu poklone koje je donio,
time da poljubi padiahove skute, a onda, se jasnih propisa,
izloio ahovo pismo.
Koliko god ovog pisma oduljiti moju knjigu, da
bi se objasnilo sklapanje mira sa krivovjernim ahom, htjeli ne
htjeli, ovdje je'stavljeno.
PISMO AHA TAHMASPA
U ime Uzvienog Allaha koji je iznad svega na nebu i zemlji, Milo-
srdnog, Samilosnog, i Mudrog!
treba najprije s hvalom Njegovim sjajnim i plemenitim
osobinama
ta god se govorilo, pisalo, Njemu zahvaliti treba
245
Grad u Anadoliji.
275
Treba jasno staviti to na starog ili novog pisma
Kao od perja na krunu.
Pero koje kao kruna ukraava pismo, umjesno je da se kae da je
ono biser krune. Bez kraja i konca, hvale i pohvale pripadaju tome
padiahu, njegova sjena milosti je toliko prostrana, a stupanj dobro-
te, blagosti i blagonaklonosti je toliko visok. Iznad prijestolja, koje
podupire nebesa, rairena je pravda vladara. Eto zbog toga stoji u
jednom od Pejgamberovih hadisa "pravedan vladar je Boija sjena
na zemlji". Poto je njegov cilj osigurati ivot i poredak, svak se po-
vinuje njegovim naredbama i mora se povinovati. Zbog toga je nare-
se potpomaite u dobrim poslovima, budite po-
korni Allahovim naredbama, sporazumite se i lijepo se ophodite na
putu pobonosti".
Allah je jedan, istina je to. Blagodati daje on, njemu zahvala
pripada.
Usta i jezik stvoreni su za to
Usta hvale trebaju biti puna ove blagodati
A i zahvale ne smiju s usana.
Zahvalili Njemu, zbilja je to blagodat
Razlog je to, zbilja, da se hvali i uzdie On.
Pa treba redati jednu za drugom hvalu i zahvalu.
Dok je due u tijelu
Makar kao vrh dlake ona bila
Kad god se usta otvore da se neto kae
Za svaku dlaku sto puta treba zahvaliti
Ako se hvala dok god svijet traje
Nikad dovoljno biti ne moe
Ne moe biti dosta hvale Boija} milosti
Koliko si uzvien Ti, nije Ti zahvaliti
Kao da Ti sam sebe hvali.
Svima pametnima razum ne dopire do bezbrojnih,
selama i salavata onome ko je dostojan i pejgamber-
skog mjesta, na koga se odnosi "Ja sam poslanik poslat od Gos-
podara svjetova". U Kur'anu, u kome su skupljene najljepe
276
kae se da je Adem stvoren od zemlje, a hazreti Muhammed od vode
kao i ostali ljudi. Allah ovako kae: "Muhammed nije nita drugo do
poslanik." u pohvalu njemu Uzvieni Allah "Da nije
tebe ne bih stvorio nebesa." Svoga roba koji je uzvieni primjer pej-
gamberima i osobama Allah je svojim vodio i
uzdigao u putovanju, o kako je Uzvien Allah! Svi dobri
ljudi, bilo Arapi bilo drugog roda, obradovani da se na sudnjem
danu u Pejgamberovoj blizini. Na gospodin Pejgamber koji
je dobio sretnu vijest "Mi smo te stvorili u najljepem obliku",
blagom i uzvienom duom svima je pokazivao ispravan put. Allah
ga je uzdigao na najvii stupanj poslanstva da bi tvorio mir
narodima.
Padiah prijestolja li maa 'llah
246
Na devetom katu nebesa postavio je svoj ator
Prijestolje mu je od Levla
241
, a kruna Le-umruk
Uze nebesku kupolu i bi kapa na njegovoj glavi.
Kako je lijepo imati efaat, to je prsten na njegovoj ruci
To je milost svemu stvorenom, je
Allah ga je svim poslanicima
U ruku muje dao muhurpejgamberski.
Zauzimanje za druge (efaat) samo je svojstveno njemu. Allah ga
je toliko uzdigao da moe traiti milost za svjetove. Neka je mir nje-
govoj obitelji i djeci koji su Boanskim putem i posebno
onim koji su prispjeli do Boije milosti i samilosti, onome radi kojeg
je objavljen ajet "Hel eta ... ", koji je stekao slavu otkrivanjem pokri-
tajni, vlasnik bajraka na kojem su napisane hazreti Muha-
meda "Ja sam grad znanja, a Alija je njegova kapija."
Slavni Ali, predvodnik sultana,
Onje onaj koji je na stavio noge Allahovog poslanika
Jer je Allahov poslanik uzjahao njemu na
Idole u Ka 'bi on je nogama prevrtao
246
Skup najodabranijih, bogu najbliih ljudi.
247
hadisa "Levlake levlake, le-ma halaqtu'l-eflak". Da nije tebe
ne bih stvorio svijet.
277
Niko njegov stupanj ne moe
Iako se uz Boiju uzdigne ipak nii.
Drugi imami i sretne odabrane osobe, to jest Pejgamberovi
su unuci i sljedbenici hazreti Alije. Svaki od njih je zvijezda tornja
upute i i planeta na nebu plemenitosti i vjerovanja. Treba ih
slijediti i njihovim stopama.
To su pouzdane osobe koje treba slijediti u vjerskim i erijatskim
stvarima
To su predvodnici koji pokazuju pravi put
Njihova boravita su na nebeskim visovima
Zemlja i nebo su u njihovoj sjeni.
Horizont je s kraja na kraj ustalasana more
Valovi u ovom moru pjene se od njihove visine
Povrina zemlje se zabijelila u praine s njihovih nogu
Kako zabijeljila! ubori kao izvori elja.
O sultan-Sulejmane, sretni izvore, je vidljiva i jasna,
visoki poput neba, rairen kao svjetlost sunca, Demidove slave, stup-
nja hazreti Sulejmanova, poloaja i mjesta Alekskandra Velikog!
Ti si car careva prijestolja
T' . F 'd 248 d . . D v v. i249
1 1 sl en un ovog vremena, rug1 Sl zemsza
Ti si svijeta, poput planina si visok
Ti si onaj koji Demove provodi, si pravde.
Sigurnost tvoje zemlje je u tebi. Za svakoga ti si
Ti si tako pravedan jedan Sulejman
Hazreti Sulejman naeg vremena si ti.
Ti si sultan svijeta. od svih sultana, veliki imperator, i
najsjajniji od svih Cezara. Ponos i vladara i najuzvieniji od
248
Ferid un je prema iranskim predajama peti vladar iz iranske dinastije Pidadi-
jana i unuk Demidov, a prema nekim miljenjima je koja se spomi-
nje u indijskoj mitologiji.
249
Demid ili Dem je legendarni iranski car iz dinastije Pidadijana koji je vla-
dao, prema legendi, 300, 700, a po nekima i hiljadu godina. On je izumi-
telj vina i okupljanja uz
278
svih Husreva. Ti si pobo vjerske bajrake i ti njima mae, ti si
islamskih granica i muslimana.
Ti si takav padiah da je za tebe male han dio neba
Pod tvojom zastavom zemlja je nala hlad.
Ti i imperiju i dvor
Jer ti si poput Darija
250
i Aleksandra
Sudbina je uz tebe, nebo je sa tobom
Demov prsten je kod tebe, ti ima Kejhusreva
251
Takav si svijeta, da si sjajniji od sunca
Tvoja sigurnija su od majstora-sudbine
More si u kojem je svijet kao mala lopta
Sunce tvoje vrijednosti svjetlije je od sunca
Zemlju i vrijeme ljubi ono to je kao i oni
Bog je tvoj tije drugar.
Popeo si se do stupnja savrenstva, glave nevjernika, oso-
ba si koja je uzdigla bajrak pravde i Ti neprijatelja, ne-
prijateljstvo, nasilje iz korijena kopa i unitava, ti si osoba koja
islamske zemlje od zala i lukavstava. Die zla sa
zemlje. erijata. Rui neprijateljske napore, razbojnike,
silnike, dovodi u red ili razbija. Osigurava red i pore-
dak. Dobrotu, i blagodarnost iri.
Svijet je pod njegovom sjenom u miru.
Narodi zemalja pod njegovom sjenom su stigli do mira. Pod pri-
jetnjom njegove sablje svako mirno spava. Do smaka svijeta smutnja
i podvala se ne mogu vie pojaviti. Koliko god se Rustem nije sluio
lukavstvom, iako je njegov luk daleko dobacivao, lukovi svih strije-
laca bili su radosni zbog to ive u njegovom periodu. Ova
zemlja zbog toga to je on gazi pohvaljena je, a kad on izdigne glavu
prema nebu, njeno mjesto je iznad horizonta. Hvaljenje zvijezde Sa-
turna treba zahvaliti njemu i svoj red u njegovom drutvu.
U njegovo vrijeme su krvoedni tigar i ivotinje postali dru-
250
Darije je poznati iranski car, deveti i posljednji iz dinastije kejanida (vladao
od 342.-330. p. n. e.).
251
Kejhusrev je vladar perzijske dinastije kejanida, sin Sijavua, a unuk
Kejkavusa.
279
gari, ugodno provode zajedno vrijeme i voljeni. Lav
koji lovi u umi gazelu, sada joj se kao zaljubljenik. A kouta
koju mi zovemo gaza/ ako zgazi travku nogu s nje. Zahvalju-
pravdi toga padiaha svijeta porueni i naputeni svijet
je i Kakvo divljenje zavladati kad se srce onih
koji su tuni i nestrpljivi, koji se u stisci, na dobro i ako
se lijepo ukrasi!
sultanu, vladaru ovoga svijeta, razine Demove, Sulej-
manove, brojne vojske kao zvijezda kao to ju je Darije imao, slavan
i Boijoj beskrajnoj i blagodatima izloeni,
280
Ej vladaru, koji si na najviim visinama poput sunca
Tvoja i upute koje se na nebu iz mjeseca u mjesec
treba provesti u djelo!
Ti si vladar zemalja, Aleksandar, Ti si Sulejman svoga vremena,
drugi si Darije
Zamisli poput tvojih nikad i niko nije vidio
Ogledalo koje svijet pokazuje to kae.
Da u tvom vremenu vladaju drugi
Demovi i Aleksandrova djela.
Ej vladaru oceana!
Ti si najiskreniji sluga Mekke i M edine
Ti si onaj koji podupire direke visokog sultanata
I ti si onaj koji zgradu hilafeta!
*
na od dragog kamenja
Padiah si koji u rukama dri mora
Sedef si u nutrini svemira.
Po tvojoj je elji Demidov bajrak poboden
Tvoj suncobran pravi hlad od sunca.
Da bi te se hvalilo su ture
Kakav god se put uzme do tebe se ne dospijeva.
Pune riznice postaju posude samo da se tebe hvali
ta je more znanosti nego jedan okvir za
a izvor pohvale je voda bez snage i
S otvorenom podrkom Uzvienog Allaha kome pripadaju
zahvale
Stigao je do uspjeha s njegovom
Ti si osoba sretna, velika, i
Domovina tvoja velika je zemlja.
Ti si vlasnik kojoj se divi.
Ej sultane Sulejman-ahu! Neka se ne gasi zvijezda koja sjaji u
tvojoj sredini. Sjajna tvoja vlast neka ne zalazi, neka bude trajna i
beskrajna. Na putu vjere islama neka se tvoja stal-
no uzdie, djela tvoja neka se umnoavaju i ivot neka ti to due
traje. Na vrhu ovoga moga spisa, kao to knjiga treba da ima pohvalu,
kao to put u visinama ukraava nebeski svod i kao zvijezde
koje sijaju, kaem: "Od Sulejmana je i glasi - U ime Allaha Milosti-
vog, Samilosnog!
252
To osvjetljava Sulejmanovu
U vrijeme kad se rodilo sunce njegove i ahkulu-
-beg iz plemena koji se nalazio ispred prvaka, doao je u po-
godnom i sretnom satu nama. Njegova vesela vijest koju je donio
bila je da to bez ikakve sumnje biti za sve muslimane
i svjetlost za poredak. U tom smislu i na taj u srcu vjernika se
useli smiraj i ukazae se velike Allahove koje je poslao. artovi
koji su kao miris vjetra Dennetske obavie svi-
jet. Molitve su na horizontima je procvalo. Podije-
ljeni su darovi. Glavni dar su eto ovi Boanski zavjeti i artovi. Na
visokom skupu i na visokom poloaju jako je dobro primljen.
S Boijom dozvolom i po pravdi, ako Bog da, njegova svijetla
pravda i osvijetlit posvuda. Ovim njegovim djelima
ljubavi koliko god da se zahvali ljubavlju malo je. Ono to je u naim
srcima je da se pod vaom visokom zatitom ivi u miru. Ljubav i
uvaavanje nama se i bez sumnje obje strane od
toga imati koristi. Jer prihodi naih zemalja i naih do-
movina ovisi o tome.
Nadahnuti ovim, dravni velikani s najboljom namjerom potpi-
sati sporazum. Kao to se time ostvaruje za vjeru i svijet, i Allah
je ovima zadovoljan, a se zadovoljstvo dvanaest imama koji po-
iz loze hazreti Pejgambera.
252
Kur'an, Nem[, 27129.
281
Ej i visoko slavni sultane Sulejmane! Pismo koje stie va-
oj eminenciji, s od Uzvienog Allaha, nas do krajnje
granice sretnim, daje nam sigurnost i uvjerava nas da se vae
misli koje su na mjestu izmijeniti. Stoga vam aljemo naeg
izaslanika, kapuagu Kemaleddina Ferruhzade-bega, nama bliskog i
povjerljivog On raditi na naem zbliavanju i iskrenosti
da bi dobre odnose dvije zemlje i nae prijateljstvo
uvezao. Pojedinosti vam on izloiti. S Allahovom dozvolom i
vaom dobrom odlukom, siguran sam da dobro primiti i njega i
nae iskrene elje.
Mi od vas molimo da date panju i podrite ovu ideju o prijatelj-
stvu, toliko vanu i ozbiljnu, da svi muslimani, bilo vojnici ili gra-
ive sretno u miru i sigurnosti, da obje nae drave uspravno
stoje i neka se dove da njihov ivot traje. U sjenci pravednih
sultana ove dove bivaju primljene. Jer kad dove izgovaraju svi od
velikih do malih, zbog toga to to Allahovi robovi, s Allahove
strane bivaju primljene.
Moja druga molba je ovo: Nadam se i da produimo
nae dopisivanje na dobrobit obje strane i na korist muslimana. Tada
biti narod na obje strane zadovoljan, bavit se poslom i radom i
osiguravat napredak. Boije hramove u svetoj Mekki i
Medini i druga mjesta i grobove, te blagoslovljene zemlje, i ta sveta
mjesta uvaanje i i molit za trajanje naih drava.
Uvijek i uvijek, molim Uzvienog Allaha,
o sultan Sule j mane!
Da vlada svijetom poput hazreti Sulejmana, da ti traje i slava
i da se vladari Demidovog mjesta, poput Sulejmana i Aleksandra,
oslone na taj prijestol.
Ej Boe! Neka njegova kruna i njegov prijestol budu potovani.
Neka mu se uvijek smijei. Dok je on na prijestolju, neka je
svijet pod nogama njegovog carskog trona. A on, iako Boija sjena,
neka mu perjanica i kruna budu u Boijem hladu!
Kao to je slanje izaslanika od strane aha u skladu sa
zahtjevom vremena i tradicije, tako je i od padiaha da
282
se izaslaniku ukae panja. Tako je naloeno viso-
kirn vezirima da se prirede ceremonije u izaslanikovu pa je
izvanredna gozba. Svaki od vezira je na dobivene darove
uzvratio dvostruko pa su izaslaniku iskazali veliko uvaavanje.
Onda je da se napie jedno kratko padiahovo pismo pa
je to pismo predano izaslaniku na divanu. Samom izaslaniku i lju-
dima koji su bili u njegovoj pratnji, svakom od njih
su kaftani u skladu sa stupnjem na kojem se koji
nalazio, dato je jo mnogo darova, a iz padiahove konjunice da-
rovan je jedan konj ukraen zlatnom opremom. Spomenuto padi-
ahovo pismo glasi ovako:
PADIAHOVO PISMO IRANSKOM AHU
Uzviena ekselencijo, se poloaj uzdie do nebesa, blagotvoran
kao sunce, sretan kao planeta Jupiter, uzdignut kao planeta Saturn,
razuma Darijevog, stvaralatva Demidova, Demove, prijes-
tolja Husrevova, nebesko kube dobrote i plemenitosti,
gospodar mnogih stupnjeva, stupnja i poloaja koji se samo perom
moe opisati, sjajan kao zvijezda Danica, brojnih vrlina se bajra-
ci i uzdiu visoko, lijepe mjesto zvijezda
i plemenitosti, korijena roda sultanskog Kisra, sr
vladara kao Hatem, graditelj temelja veli-
nebesko sunce vlasti i biser dvorca i
nik uzvienog sultanata, oslonac cijenjene drave, ah Tahmasp, ne-
ka ne prestane Allahova uputa za sve njegove najblie. se u
tvojoj blizini mimo i ugodno. vjetar koji pue u tvoj
okolini, donosi miris anbera.
Neka ne ostane skriveno tvome svjetlom srcu koje obasjava sunce
da dok sam se jo ranije nalazio u Erzurumu, doneseno mi je jedno
vae pismo rukom U pismu se nalazila vaa elja da
ivite sa mnom u prijateljstvu i miru. vau molbu, po
spomenutom izaslaniku poslan vam je odgovor. U isto vrijeme gra-
komandantima je s nae strane da se ne mijeaju u
stvari izvan granica, o su strogo upozoreni.
Sada ste ponovo napisali pismo naem visokom poloaju da biste
pravim putem osigurali prijateljstvo, s nadom da zgradu
283
ljubavi i jedinstva i poslali ste vaeg izaslanika kapuagu Ferruh-zade-
-bega. Ovaj izaslanik je doao i, nakon to je time da polju-
bi moje skute, objasnio je u mome prisustvu ono to mu je
Upoznati smo s onim to je u vaem pismu. Sve ono to je re-
o zgrade ljubavi i prijateljskog poretka
smo razumjeli.
Svakom je poznato da je stvarni gospodar vlasti Uzvieni Allah i
u skladu sa ajeta: "Inna dealnake halifeten fi'l-erdi"
253
,
vlast je dola u na posjed. Svi poslovi gradova i robova predati su
mome miljenju koje svijet ukraava. Neka je velika hvala Allahu,
mudizama naeg Uzvienog Poslanika koje pokazuju pravi put, osla-
se na blagorodna svetih dua, Njegova roda,
njegovih drugova i halifa, naa namjera je uvijek okrenuta
dobru, postizanju blagostanja muslimana i dranju naih srca usprav-
nim u poretku.
U vaem pismu nanizanih bisera u kome ste traili da trajno ivi
mir, traili ste s nama mir i pokazali iskrenost prema nama, to je pis-
mo koje se pie prijateljima kojih postoji razumijevanje
i jedinstvo i koje je napisano u skladu sa carskim Neka je
znano vaem svijetlom srcu koje sunce obasjava, da je naa elja i
naa nada da se bliskih drugova i odabranih prijatelja nae-
ga Pejgambera. Ovo smo objasnili vaem izaslaniku koji je doao.
On nam je vijest da se od vas moe da zabranite i
ukinete u vaoj zemlji to to se ashabi i halife tretiraju kao nevjernici.
Zbilja, ovo je krajnji cilj naih namjera.
Na mjestu gdje se u vaem pismu govori o radu naeg Poslanika
su neke stvari koje se odnose na slavu imama hazreti Alije.
Nema nikakve sumnje da se ni njegova ni slava ne moe ni
opisati niti nabrojati. Ali to ne smije biti uvredljivo i neprijateljski za
ostale ashabe. Na Uzvieni Poslanik, radost svijeta i sr bitka je re-
kao: "Moji drugovi su kao zvijezde. Za kojim god krenete bit na
pravom putu" Gajenje vellke ljubavi prema svim tim velikanima
nit sretnim i na ovom i svijetu, u to nema sumnje.
Vae elje za prijateljstvom s nama smatraju se vrijednim da
budu va izaslanik je svoju dunost obavio kako treba i s
253
Kur'an, Sad, 38/25. "Mi smo te namjesnikom na zemlji
284
naim doputanjem poslan je natrag vama. Ako Uzvieni Allah
od sada nama biti veza i jedinstvo, prijateljske veze
i biti osnaene. da ne biste postupili su-
protno prijateljstvu, neka vrata vaih napada budu zatvorena prema
naim oficirima i vojnicima koji biti postavljeni na granici i neka
se nijednog ne udalje od ostvarenog prijateljstva.
mira, blagostanja i slobode o kojima govorite u vaem pismu i vaoj
elji u vezi sa s nae strane je Nijednom
muslimanu koji eli tavaf i posjetiti ta sveta mjesta ne smije
niko smetati, neka svoje elje i namjere provedu veselog srca i u si-
gurnosti. Ves-selam.
PADIAHOV POVRATAK U ISTANBUL
Godina 962. (1555.). S ovakvim izaslanikovog posla,
poslovi oko vojnog pohoda pri vodili su se kraju. Data je dozvola
rumelijskom beglerbegu, spahijama, zaimima i svoj vojsci koja je
bila u zimovitu da se vrate u svoje krajeve. Svi su krenuli
jedni za drugim, putovima koje su odabrali kao pogodne. Njegova
ekselencija padiah je prvog dana mjeseca abana, iste godine
(21.6.1555.) sa vezirima i divana krenuo na put i, ostav-
konake iza sebe, stigli su dvanaestog dana blagoslovljenog
mjeseca ramazana (31.7.1555.) u dvor u Uskudaru. Tako
je svijetu donesen novi ivot i beskrajna radost.
IZBIJANJE DELALIJEVOG PROBLEMA U RUMELIJI KAO
POSLJEDICA NJEGOVE TVRDNJE DAJE ON PRINC MUSTAFA I
UBOJS1VO DELAIJE
Godina 962. (1555.). Njegova ekselencija padiah, poredak
donosi zbog pohoda na bio je daleko od prijestol-
nice dvije godine. U to vrijeme se pojavio jedan nepoznata
porijekla u okolini Soluna i Jeniehira
254
Neki pustolovi - niske
osobe, poistovjetili su ga sa rahmetli princem Mustafom i u njegovu
glavu, punu smutnje, ulili su ljubav za On je tako produlji-
.'ZS4 Jeniehir je grad Larisa u
285
vao smutnju ljudima: "Zaboga, ne irite moju tajnu, za
ime Uzvienog Allaha, nemojte me izlagati opasnosti kad sam se
spasio iz delatovih kandi." Ova stvar se tako razvijala da su
mnogi pustolovi, pa i neki ozbiljni ljudi, vjerovati da je
on princ Mustafa. Toboe se na mjestu gdje je rahmetli princ
Mustafa trebao biti pogubljen naao u delatovim rukama jedan
drugi okrivljeni, princu Mustafi, on je pogubljen, a princ
Mustafa je ostavljen u ivotu. Ovo je objasnio osobama u koje je
imao povjerenja i koje su druge u to uvjeravali. Tako je ovaj
okupio oko Jeniehira i Soluna oko deset leventa na je
stao, jednog od akindija, Uveji Togda, postavio je na polo-
aj velikog vezira, a dvojicu so fti je postavio na poloaje kazaskera.
Odatle je sa svojim logorom i izbio softe Simavne u
Dobrudi i nekim bogataima, posebno zakupnicima, eminima,
dizje i drugim poreskim slubenicima nametnuo po-
reze te uspostavljati vojnu muziku, bajrake i druga obiljeja
i svitu.
O ovom stanju upoznat je princ Selim koji se nalazio u Edteni.
Na ovo je princ odredio za komandanta dvorskoj vojsci jednog od
aga uzengija, poznatog po junatvu, skupio sve junake koji mogu
nositi oruje iz Edrene i okoline i stavio ih pod komandu koman-
danta. Tada je naredio i sandakbegu Nikopolja Zulkadirli Mehmed-
-hanu, koji je imao zadatak da tjera tamonje razbojnike, da sa
svojim ljudima i likvidira ovu smutnju.
U to vrijeme je sretni padiah polazio iz Amasje. U vrijeme
puta padiahu je dolo mnogo pisama od kadija iz Rumelije, od
upravitelja i valija, te od princa koji se nalazio u Edreni. Na ovo je
njegova ekselencija padiah odmah uputio vezira Mehmed-
-pau na vojske od tri hiljade i buljuka aga.
Preavi more, Mehmed-paa je postavio atore u Edreni.
u to vrijeme beg Nikopolja Mehmed-han, posredstvom age krun-
skog princa Selima, domamio je sa mnogo Uveji Togdu,
vezira spomenutog buntovnika koji je uhapsio lanog princa. A on
je posredstvom spomenutog age proslijedio vezanog njemu posla-
nog prevrtljivca princu koji se nalazio u Edreni. Poslije je odmet-
nik doveden u Istanbul, izveden pred divanu i nakon batinanja
objeen. Uveji Togda je pak dobrim zeametom. Drugi
286
lanog princa i njegovi ljudi hvatani su jedan po jedan i
zatim kanjavani.
POGUBLJENJE VELIKOG VEZIRA AHMED-PAE
13. ;dlhade 962. (29.9.1555). Rahmetli Ahmed-paa je kao drugi ve-
zir nekoliko puta postavljan za serdara i osvojio je mnogo mjes-
ta, su se njegov rad i sluenje svidjeli islamskom padiahu i
narodu. On sam, po prirodi pravedan, sklon pravdi i povjerljiv
prema istinitoj bio je osoba koja se nije odvajala od
uvaavanja prava onih je pravica. Boijom u vrije-
me vezanih za rahmetli princa Mustafu, postavljen je na
mjesto velikog vezira, pa su svi mislili da je taj nesretni
njegovo maslo. Kod skupljanja vojske za pohod na istok, suprotno
od prakse, su neki nedostaci u slu-
enju sretnog padiaha. Da se u spomenutom pohodu dobro po-
stupalo s vojskom, i uz Boiju volju, ne samo da bi bio osvojen
Revan i nego bi Isfahan i jo mnogi gradovi
bili porueni.
Da je Ahmed-paa pogubljen ba u to vrijeme, pravi uzrok nje-
gova pogubljenja ne bi se mogao shvatiti. Jer i mnogim ranijim
svojim postupcima povrijedio je padiahovo srce i rastuio ga do
krajnjih granica. Na ovaj datum, nakon zasjedanja divana smotao
se svitak njegova ivota i on je pred sobom za predstavke.
Neka mu se smiluje Uzvieni Allah. Poloaj velikog vezira je po-
novo dat Rustem-pai.
KOMANDANTU FRANCUSKE
MORNARICE, PUTA NANOENJE PORAZA
PANJOLSKOJ VOJSCI I ZAUZIMANJE EST -SEDAM V A
Odlazak 3 redepa 960. (15.6.1553.). Ranije je govo-
reno ukratko o tome kako je gospodar francuske drave, kralj Fran-
cuske, imperator Karlo V, zbog spora sa panjolskim kraljevstvom,
uvijek traio od osmanskog padiaha. I ovog puta francuski
kralj je poslao padiahu izaslanike sa bogatim darovima ka-
o nekoliko brodova iz osmanske mornarice. Na ovo je slavni
287
morski vuk, tadanji valija sandaka Karli ili,
poslan na tu stranu sa vie od dvadeset odabranih jahti.
Sada su poznati izaslanici francuskog kralja sa darovima doli
u zimovalite u Amasju i izjavili da je neprijatelj njiho-
vog gospodara, samo u jednom okraju ubijeno je dvanaest
panjolskih nevjernika, otete su im iz ruku dvadeset dvije zastave,
islamskim gazijama je dopao kruku bogat plijen, vane panjolske
Narlo, Deme, Anja, Mojka, Marmos, Leps i Marianor
su osvojene i pripojene francuskim zemljama, neke su
i poharane, a zatim poruene. O svemu su ovome podrobno iz-
vijestili sretnog padiaha, mu i svoju
privrenost.
Koliko god su Delalzade Niandi-beg i Ali-efendi ovu vojnu
podrobno opisali, poto se to odnosi na
izvan osmanskih zemalja, nismo smatrali umjesnim da o ovoj temi
ovdje opirnije govorimo. Samo smo se na njoj kratko zadrali
stoga to govori o vezama osmanskog vladara i francuskog kralja i
o jednom od najpoznatijih morskih gusara.
0 UZROKU POHVALE VEZA FRANCUSKIH KRALJEVA
I OSMANSKIH VLADARA
U vrijeme sultana Murada ll, neka mu Allah pokloni milost, oca
rahmetli Fatih sultana Mehmed-hana, dva leventska kapetana koji
su se bavili gusarstvom i leventstvom, pod pogodnim
vjetrom, sreli su jednu veliku galiju i ne joj nikakvu mo-
odmah su je zarobili. Izgleda da je francuski kralj dao
nekom sebi ravnom kralju pa je u galiju stavio stvari, svitu i
poslugu i poslao ih. Muslimani, koji su s Boijom zarobili
saznali su istinu i ne ni dovezli su je njegovoj
ekselenciji padiahu i poklonili mu je. Sretni padiah vidje da je
ova djevojka takva da pero jo nije takvu naslikalo,
da je to ljepotica kakvu slikar kozmosa jo nije prikazao na
zemlji, da je to samo jedan dar Uzvienog Allaha. Izgovorivi kao
to glasi jedna oguska
255
poslovica "ko je zaplitao, ko rasplitao,
255
Oguzi su jedan stari turski narod.
288
kome govor koristi", uze je u harem, uvede u i ispuni
svoju elju. Kako se ova ena nije dugo bila muslimanka,
primila je islam samo dok je u utrobi nosila rahmetli sultana Fatiha
Mehmeda.
Ja, va ubogi sluga, sjedio sam jednog dana u sobi za predstavke
u vrijeme kad je vezir bio Hafiz-paa. Tamo je doao francuski
izaslanik. Veliki vezir napolje pa sam ja sat razgovarao
o ovoj temi sa izaslanikom, licem u lice. On se ovim hvalio i rekao:
"Svi padiasi koji su doli poslije Fatih sultana Mehmeda su
ci francuskih kraljeva. Kad su se nae zemlje ranije sa
osmanskim zemljama, s nae strane se prema njihovim
i zapovjednicima nije nita drugo osim prijateljstva. Eto,
francuski kraljevi ovako potovanje prema rodbini: ona
nije bila muslimanka, djevojka danas joj je turbe za-
tvoreno i mnogo puta Galatom svratim u ha-
rem damije i gledam njeno turbe".
Ali nekoliko dana ranije, Allahovom voljom, kao posljedica
jednog kao da sam htio pripremiti izaslaniku odgovor,
razgovarao sam sa nekim prijateljima o ovoj temi i nismo stvar iz-
veli na Onda sam otiao osobno jednog dana i pitao
turbeta. On mi "Svako jutro na sabah pokloni se u njenom
turbetu po jedna hatma Kur'ana, samo ne se kao u sultanskim
turbetima po dan i ne dri se kapija stalno otvorena. Na sabah,
nakon to se Kur'an, kapija se zatvara". Iako sam to izasla-
niku objasnio nije nikako prihvatio objanjenje i u
svojoj tvrdnji nije se pokolebao u svom uvjerenju.
POJA VA I NEKE NJEGOVE VOJNE
je iz Mentee
256
. Pridruio se mornarici, stekao glas
po junatvima, u nauci stekao je potpuno majstorstvo.
Najprije je plovio na maloj a kasnije je, sve vie,
postao zapovjednik forse. Vremenom se broj njegovih
od jedne je doao do pet, a na koncu je postao komandant
mornarice od dvadeset brodova forsa.
256
Mentee je stari naziv za vilajet Mugla.
289
U to vrijeme je brat velikog vezira Rustem-pae, Sinan-beg
257
,
bio beg Galipolja i komandant mornarice. Kad su ga napali nevjer-
nici, on je poslao glas a ovaj se sa svojim
pridruio dravnoj mornarici, zajedno su ili u borbu i mnoge po-
bjede izvojevali. Jednog dana se Sinan-begu pa su dvije
strane napravile vatromet. U vatrometu i paradi pokazala se
sposobnost to je rastuilo komandanta mornarice,
a osokolilo. On je zatim zbog svoje popularnosti
doveden u Istanbul, pa mu je dat na upravu sandak Karli ili.
Poznatim pomorcima Hasanu Gullu, Sandaktaru, Kara kadiju,
Aliju je dato po deset do petnaest ulufedija sa od
sedamdeset-osamdeset a svi oni su dati pod komandu
-bega koji je postavljen za komandanta brodogradnje. U to vrijeme
padiah upotpuni mornaricu sa brodova
i uputi ga da osvoji Solanta. Nakon to je
dana, s velikim naporom je zauzeta. Oslobodio je sedam
hiljada muslimana koji su bili zarobljeni u Vratio se s ve-
likim plijenom, pred padiahom pao pa mu je dat begler-
begluk Alira i komanda nad mornaricom, ali nije to prihvatio jer
se bojao da mu Rustem-paa ne neto naao. Kad je kasnije
sretni padiah otiao u Edrenu opet mu je pao zamolio da
mu se da beglerbegluk Tripolisa (Trablusgarb)
258
, pa mu je udovo-
ljeno elji.
je jedanaest godina pravedno upravljao ovim
krajem, toliko je izgradio tu zemlju da je bila Dennetu.
Ako nije imao neku svetost, onda je njegova nad-
nad neprijateljem dolazila od Boga. pomorcima se
jedan njegov doivljaj po kome je stekao slavu:
U prvim danima je sa osam brodova pristao u luku Katra na
otoku Derbe, a poto su ulaz u zaljev drali admiral imle-
admiral te i panjolski komandanti, oni su ga osta-
vili da mu nestati hrane i i da njegove brodove
257
Sinan-beg (Sinan-paa), brat velikog vezira Rustem-pae najprije je bio san-
dakbeg Hercegovine, onda je 1548. postavljen za kapudana (komandanta
mornarice). Na tom poloaju je umro 1558. i zakopan u haremu damije sul-
tanije Mihrimah, supruge njegovog brata Rustem-pae.
258
Trablusgarb Zapadni Tripolis to jest Tripolis u Libiji.
290
dobiti bez borbe. ako Allah nikakve koristi nema
od ulaza u zaljev. je vidio da iza brda koje
je na kraju zaljeva ne moe provesti brodove, ali je tamo postojala
i podvodan teren pa je naredio posadama broda
da kopaju. se na ajet "Ako Allah neto on dati
povod za to", otvori se u eljenom obliku moreuz, pa
nekoliko atora pod prividom da se nalaze tu na istom mjestu, po
prebaci kroz taj kanal i pobjegne.
da je spomenuti admiral poslao radosnu vijest u
da je uhvatio u stupicu Turgut-bega. Na ovo su neka
noveka gospoda uzeli brod i krenuli na put s nadom da vidjeti
propast Na putu su sreli flotu i svi
su zajedno sa zarobljeni. Nakon ovog
-beg je smatran pa su izgubili svaku nadu da ga
mogu pobijediti.
Rahmetli je, kad je imao osamdeset godina, pao
kao ehid Maltu. Neka je nad njim Allahova milost,
imao je bezbroj bitki i pobjeda.
Mogla bi se napisati posebna knjiga kad bi se pisalo o ovoj temi
sa nekim detaljima.
NEKI RATOVI I OSVAJANJA ALZIRSKOG
BEGLERBEGA SALIH-PAE
Godina 961. (1554.). Jedan prosti Arap po imenu Muhammed u po-
krajini Maroko, se u svoju pokvarenu glavu, brojne
rodove i plemena a i mnoge Arape koji su za njega bili vezani, s
tvrdnjom da je sejjid pao je u za sultanskom U isto
vrijeme se nalazio u vezi i sporazumijevao sa panjolskim nevjer-
nicima pa je procijenivi da uzeti neke preuzeo na sebe
da ih preda panjolskom kralju. Nakon sporazuma i
veza, krenuo je s nekim Arapima kopnom, a on sam je sa brojnom
panjolskom flotom opsjeo Paros, jednu od
muslimanskih U to vrijeme je jedan iskusan, razbo-
rit, ozbiljan i snaan junak, i to heroj koji je mnogo puta
u ratu, alirski beglerbeg Salih-paa, sa mnogo s mora i konji-
com i pjeadijom s kopna, napao na njih i toga koji je
291
sebe nazivao erifom
259
, uhvatio na snu, pritisnuo ga i unitio na
tom mjestu. U isto vrijeme je pogubio mnoge njegove ljude. Kad
su ovo vidjeli pomorci, dali su se odmah u bijeg bez
oklijevanja.
Poslije su gazije krenule odatle i napale na koja
spada u panjolske S su napali na jednu jaku
koju je kralj iznova obnovio i, s Boijom esti dan su je
uspjeli osvojiti. Unutra su zarobili bogat plijen koji se sastojao od
mnogo vrijednih zarobljenika i stvari. Njihovu crkvu su pretvorili
u damiju, u njoj hutbu u ime islamskog padiaha, u
vu postavili muhafiza, dizdara i potrebnu opremu i o svemu tome
poslali veselu vijest. Neka se uvijek muslimani ovako vesele osva-
janjima, a nevjernici neka nikada ne prestanu plakati i aliti.
BOJ KOJI JE VODIO U BASRI SANDAKBEG
GALIPOLJA I KOMANDANT MORNARICE PIJALE-BEG2
6
0-
ODLAZAK MORNARICE
6. aban 961. (5.8.1554). Kao posljedica poduzetnosti koju je sa
svojim sposobnostima pokazao Pijale-paa dok je bio galipoljski
sandakbeg i komandant mornarice stekao je i titulu beglerbega. U
toj sretnoj godini, francuski kralj je poslao izaslanika u Istanbul s
bogatim darovima, opet od padiaha da mu njegova mor-
narica pomogne jer se panjolski kralj pribliio.
Na ovo je Pij ale-beg i on je prema otoku Siciliji
onako kako je smatrao francuski kralj kao podesno. Ovdje je opsjeo
koja se nalazi preko puta velike Mesine, i
s Boijom uspio ju je osvojiti. Odatle se uputio prema
Zadaldika, Pavelje i Haro l. u vrijeme kad je
opsjedao stanovnitvo spomenute je na-
pustilo svoje mjesto i pobjegli su pa su se sklonili u strmim kame-
259
erif je potomak Muhammeda a. s. preko njegova unuka Hasana.
260
Pijale Mehmed-paa, sin Abdurrahmana je, po rodom iz Hrvatske,
dok Danimend pie da je kolovan je na dvoru. Najprije je bio ka-
pidi-paa, a 1553. postaje kapudan-komandant mornarice. G. 1566. postaje
vezir, a umro je kao drugi vezir, 1577.godine. V. Znameniti ... ,62;
Danimend, V, 181.
292
njarima. Herojski komandant mornarice, je dobio obavijest o
ovome, izdvojio je na hiljade sposobnih leventa iz mornarice i da-
im za ljude koji znaju njihov jezik poslao je na njih.
Allahovom gazije su bjegunaca pohvatale. Tada-
nji komandant panjolske mornarice Andrea Dori ja je sa ezdeset
brodova bio usidren pred napuljskom i kad se za to
Pijale-paa je podigao sidra i krenuo na njega. se da je nepri-
jatelj saznao da je osmanska mornarica krenula na tu stranu pa je
odatle pobjegao u drugo Na to je Pijale-paa, ne naavi
neprijatelja, digao sidra prema panjolskim Gazata,
Kajta, Eline, Kastilija i Kalja. Neke od ovih su osvojene
napadom gazija, a neke predajom pa je u njima zarobljeno jako
mnogo blaga. Kalja je elio imati francuski kralj. Njegova
mornarica je promatrala preuzimanje te Ova je,
nakon to su je osvojili islamski gazije, poklonjena francuskom
kralju. Ovaj poklon je jo vie otvorio put povezivanju francuskog
kralja sa slavnim osmanskim vladarom.
POVOD POGUBLJENJA PIRI-BEGA,
KOMANDANTA MORNARICE EGIPTA
Godina 961. (1554.). Sretni padiah, svijeta, pobijedivi
neprijatelja i unitivi ga, putove da se stigne do
onoga se nadao razmiljao je da nakon pripajanja Jemena i
Adena osmanskim zemljama, s Allahovom osvoji Basru
i Lahsu i zemlje u pozadini ovih krajeva, a zatim da zauzme otok
Hurmuz
261
Otok Hurmuz se nalazio na mjestu koje moe biti od
velike koristi Basri, a imao je veliku vanost za granica na
toj strani.
Jo ranije kad je vezir Sulejman-paa prolazio kroz Jemen i
Aden, proao je iransko more uz obale iraza i Barlara, odavde je
otiao u Ahmedabad, glavni grad drave Gudurat, a odatle je oti-
ao do Dijua, a onda se nakon bogatih osvajanja s plijenom vratio
natrag. U vrijeme ovog pohoda po Iranskom moru i na vrhu jemen-
261
Hurmuz (ili perz. Hormoz) otok na ulazu u Perzijski zaljev, od velike je stra-
teke vanosti za to
293
skog kopna, Hurmuz je ostao u pozadini vie od petsto milja. Kako
je to bilo tako, Boijom podrkom, nije bilo osvojenje
otoka. da se ovaj posao lahko ostvariti, padiah
je izdao ferman da se izvre potrebne pripreme u Sueskom zaljevu.
S tim ciljem napravljeno je trideset kvalitetnih brodova i nakon
to su dobro opremljeni i naoruani, Piri-beg je izvrio smotru ju-
naka i opreme pa je s velikim i nadama postavljen za
komandanta i poslan ka iranskim obalama. Piri-kapudan je doao
do obala Hurmuza, neka mjesta i nakon to je uzeo
bogat plijen, opsjeo je Hurmuz i je dugo tukao. Kad se s_
Boijom primaklo osvojenje, prkosni nevjernici pod opsa-
dom, koliko god je njihovo stanje bilo bezizgledno, s neto novca
zadovoljili su Piri-pau da prekine opsadu. A on, ostavivi posao,
povukao se i otiao u Basru da se odmara. Nakon izvjesnog
vremena odabrao je tri jahte i ostavivi ostale u Basri istim putem
kojim je i doao razvio je jedra. U oluji koja ga je zadesila uz
obale Jemena jedna jahta je razbijena, a sa ostale dvije je pristao u
Suez.
Kad je padiah saznao da su nevjernici dali novac da preokrenu
bezizglednu situaciju i kad se uvjerio da je to zaista izdao je
smrtnu presudu za Piri-kapudana i na egipatskom divanu mu je
sabljom glava.
SJAJNA VOJNA KLIKOG SANDAKBEGA
Godina 9(51. (1554.). Komandant hrvatske i slavonske zemlje, Zrinski,
poslao je jednog bestidnika po imenu Holsen koji je bio njegov
glavni komandant, sa nekoliko hiljada konjanika i pjeaka, na kli-
ku krajinu. Ovi su mnogo sela toga kraja nanijeli tetu
raji i beraji, preostalu stoku koja je preivjela su otjerali, napravili
mnoga nedjela i niskosti.
Saznavi ovo, je ne odmah sa islam-
skom vojskom slijediti nevjernike pa je za njima poslao agu
belija blagajske Hasan-agu i
upozorivi ih da ih gone dok ih ne stignu. Hasan-
-aga i su u brzom juriu napredovali i do pola
stigli nevjernike, ne upustili se u okraj i spasili ime-
294
tak koji su oni uzeli. Zrinski je sa dosta vojske bio u
zasjedi. Kad se zapodjenula bitka on je izaao iz zasjede i doao
svojim vojnicima u ali je tada pristigao i S
Boijom toliko su neprijatelja pobili da je Zrinski jedva bi-
jegom uspio spasiti glavu. Kasnije je poslao dio za-
robljenika i glava kao ukras padiahovorn divanu pa je pridonio
velikoj radosti muslimanskih srdaca. Neka se neprijatelji runih
misli nikad ne oslobode ovakvih
JEDNA SJAJNA VOJNA DEVLETGIRAJ-HANA
U KRIMSKOM VILAJETU
Ista godina.Neka je hvala i odanost Allahu to je u ovoj blagoslov-
ljenoj godini toliko pobjeda koliko nije irna
nekoliko godina. Jedna od ovih je jedna tako velika vojna i tako
ogromno osvajanje koje je uspjelo krirnskorn hanu Devletgiraju.
Devletgiraj-han je u ovo vrijeme poslao predstavku u Istanbul
kojom je izvijestio da je ruski ban Ivan pripremio ezdeset
vojnika s kojim planira u harati po islamskim zemljama.
Kad se za ovo saznalo, odmah je jedan iskusan komandant
po imenu Mehmed za serdara Tatara. Saznavi da Tatari
dolaze, nevjernici su im izali u susret. U podne se rasplamsala
vatra bitke i smrti pa su se dvije strane tukle do jutra bez pre-
daha. Kad se razdanilo borba se jo rasplamsala i u vrijeme pred
podne vjetar pobjede je zapuhao na stranu muslimana, a nevjer-
nici su spas potraili u bijegu. Oazije su ih slijedile i tukle. Allah
zna da se u ovoj vojni od ezdeset nevjernika spasilo vrlo
malo.
OSVOJENJE KAPOV ARA, BOBOVCA I KOR TINE
Godina 961. (1554.). U vrijeme dok je njegova ekselencija padiah
bio u ratu sa krivovjernim ahom sklopio je mir s kraljem Ferdi-
nandom, kako je to zahtijevala situacija. Ali prokleti hajduci i raz-
bojnici nisu se ustezaH od napada na narod i raznih pokvarenosti.
Sklonite i svih, jedino mjesto gdje su se sklanjali kad bi
ih napali gazije bila je Kapovar.
295
Zbog toga je budimski beglerbeg Tajgun-beg, lav u ratnom za-
natu sa begovima vezanim u njegov ejalet: begom Stolnog Biograda
Arslan-begom, sinom Mehmed-pae begom Ostrogona
Ahmed-begom, begom Novigrada Sulejman-begom, begom Seksara
Sinan-begom, begom Giriigala Ahmed-begom, begom Hatvana
Mehmed-begom, begom Sementume Nasuh-begom, a svaki od
njih je bio lav na bojnom polju i tigar ili panter na brdu junatva,
poslao na spomenutu iz spomenutih sandaka timamike,
azape i junake muhafize. Da bi ovi napali poslano je neto
vojske prije njih. Nevjernici su izali, pa iako su bitku sa
pridolim, kad su poraeni zatvorili su se u i zazidali tvr-
vrata. I stanovnitvo susjedne Sendikap, da
su doli muslimani, napustili su svoje mjesto i smjestili se u
Kapovar.
Kad je islamska vojska stigla blizu beglerbeg lavljeg
srca je postavio baljemez topove donesene iz ikloa u zaklone i
tukao Zapalivi drva kojima su napunili potok
Kapo koji kroz jarke oko ti podli nitkovi su grajom
stvorili dehennem od mjesta gdje su se zatvorili dok se dim dizao
do neba. Proao je i deveti dan od opsade. Prvog dana
mjeseca zilkadeta (28.10.1554.) islamski borci su ponovo preli u
napad. N akon dugog sukoba i borbe, vjetar pobjede je zapuhao na
islamsku stranu, poboli su se bajraci na toranj i zidove
je ezan, a sablje su se zadovoljile nevjerni digericama.
Na koncu su se Dehennemlije zatvorile u unutranju U
to vrijeme je mnogo muslimana koji su bili zarobljeni.
Na koncu su oni koji su bili u unutranjoj objesili i
pokrove o vrat i molili predaju.
Nakon to se vidjelo ta treba ovoj otilo se na
po imenu Kortina. Ali oni koji su bili unutra, nisu imali hrabrosti
da islamsku vojsku, shvatili su da nemaju snage da se od-
brane, ostavili su praznu i pobjegli. Odatle se otilo do
Bobovac u I tamo su njeni stanovnici ostavili
praznu i pobjegli. U namjeri da se odatle krene na
Sigetvar, spustilo se u sigetvarsko polje i nekoliko dana se bavilo
pripremama za opsadu. zbog toga to se pribliavala
zima, smatralo se pametnim odustati od opsade.
296
0 NAD NARA VNIM SPOSOBNOSTIMA GAZIJA
U tim danima kadija u palanki Giriigal napisao je prema svojim
epsku pjesmu u kojoj je objasnio svoja
Ustvari, da nema ovakvih osoba kako bi bilo drati se na
jednom ovakvom mjestu, okruenom sa svih strana
blizu Sigetvaru i kako bi bilo u je-
dan ovakav rat.
Kadija Giriigala kae ovako: Ahmed-beg, koji je beg u spome-
nutoj palanki, otiao je sa najboljim mudahedima u u osva-
janje Kopovara, a onda se poslije toga spustio u blizinu Sigetvara.
Da bi pripremio osvojenje i ovog grada, beglerbeg se savjetovao
sa begovima i drugim gazijama. Ali kako je vrijeme bilo kasno i
kako se pribliila zima, smatralo se pametnim da se za sada odu-
stane od osvojenja, taj posao je za godinu i poe-
ljevi beglerbegu on se udaljio u pravcu Budima. Kad su se
tako Ahmed-beg i njegove gazije udaljili est konaka od Giriigala,
nevjerni zapovjednik Sigetvara, da je sada prava prilika,
navalio je na Giriigal.
Kadijini stihovi, onakvi kakvi su, ovdje se prenose:
zapovjedniku koji je glavni unutra
Tom prokletniku ime je Karadin
Pojavi se jednog dana na
Namjera mu je bila uzeti Giriigal
Ako pita za decembar, znaj blizu je
A do Sigetvara je samo pola milje
!spaZismo mnoge topove glasnike
Da bismo muslimane obavijestili
Ali vrlo malo bijae gazija
Zato zamolismo od Allaha
Bilo nas je sto ljudi
Spremnih muslimana u tom trenutku
A nevjernika je dolo vie od
Neki pjeaci, a neki konjanici
Nije bilo koristi zapodjenuti boj
Kapiju zatvorismo i u
297
Nevjernici poslae jednog zimmiju
Trae da im na predamo Giriigal
Zakle se tamo na vatru i svjetlost
Na krst, Indil i Zebur
Na taj se zavjetova:
"Od nas stradati muslimani".
Mi smo smislili na kraju i ljuti boj zametnuti
A ni neprijatelji nisu ustuknuli
Svi su odjedanput bili spremni.
Spremni su bili i muslimani
Otvorili su kapiju i stupili naprijed.
Ja sam bio kadija muslimana
Grupi mudahida spomenuh vjeru
Rekli su lijepo "Otvori kapiju
Ostavi strah koji ti je u srcu
i obznanimo da smo spremni
Pourimo i stupimo u boj. "
Rekoh im "O junaci bojnog polja,
Za ljubav aha Gazi Sulejman-hana
Otvorite ui i sluajte ta vam se kae
Objasnio sam vam ta trebate znati
I elja mi je da pitate o tome.
A ne da vas od bitke
Danas nek se rtvuje ili glava ili ivot
A sutra nek bude blagdan rtava
elim samo da ovo
Danas je petak i dan arefe
262
I svima sam rekao: "Danas su islamski na Arefatu,
a ostali muslimani u damijama, mole Allaha i trae Nema
nikakve sumnje da mole za gazije i granice kao to smo mi.
Potrebno je da i mi sada klanjamo, zamolimo Boga i prolijemo
suze, jedan sa drugim se halalimo i da poslije toga idemo. Neka
oni koji ostanu budu gazije, a koji umru ehidi. Neka se na ovom
262
Dan arefe (yawmu'l-arafat), dan okupljanja na visoravni Arafat
kod Mekke, kurban-bajrama.
298
svijetu spominjemo po dobru, a na drugom svijetu da se iskupimo
pod bajrakom Boijeg miljenika naeg uzvienog Pejgambera.
Zbilja su svi gazije posluali moju i stali da klanjaju podne.
su i nevjernici pomislili da se mi zavjetujemo da bismo se
predali. Ali kad se zavrio namaz i kad je bila sredina dana, otvo-
rila se kapija svi su odjednom izali i krenuli u napad.
Svi ovi u pravom boju
u pobonosti, odanosti i molitvi
Ali njima dva su znalca
obojice su
Ti visoki ljudi su vjernici u jednog Boga i njemu se klanjaju
Poznati su najzad kao delije
Jedan je Deli Mehmed, junak pravi
A drugoga zovu Deli Husrev.
Obojica njih su dvije druine
A konji pod njima prekrasni
Muslimani koji su bili oko nas
Od strane muslimanskih
Primivi znak od njihovih topova ti dobri
Odmah su primili vijesti od ulaka
Tako brzo ovi
Pojavi se odjednom petsto gazija
Praina se digla putem kojim su doli
Zdesna s lijeva su se pojavili
Pomislio bi koliko je hiljada konjanika i vojnika
Dolo u ej brate!
Kad ovo pogledae i vidjee nevjernici
Propast im se ukaza, htjeli ne htjeli
Okrenue lica natrag i svi pobjegoe
A gazije su ih gonile i bile.
A prije nego to su ovi doli, sluaj ta je bilo:
S dvije strane dvojica g azija su juriali
Obojica su izgledali kao izvan sebe
Uli su u vojsku kao da su pijani
Dok su se borili u toj bici
Tamo pade Deli Mehmed kao ehid
299
300
Tvom robu se neto dogodi
To to se dogodilo nije nikakva pustolovina
Bog zna da ovo to govorim ne laem
U ime Mustafe, njegove porodice i ashaba
Vidio sam zatim De liju koji je pao kao ehid
glava odvojena od tijela
Nevjernik koji ju je odsjekao uze glavu u ruku
Da je odnese u svoju zemlju
Vidje to Deli Husrev pa zavika
to spava, uze ti glavu i ode
U redu to si dao ivot i rtvovao glavu
Ali to je i predstava.
Sluaj ovu mudrost i ovu tajnu
Taj gazijaje bio ehid glave
Odmah, smjesta ustade i
Rukom onog prokletnika udari i uze
Srui se, pade s konja, glava iz njegove ruke
Taj gazija uze glavu pade i nestade
Niti ga je ko vidio niti
Ovo vidje Husrev pa mu se svidje
Uzviknu "Neka tije svijetlo lice,
Dade znak meni
"Gledaj ta se zbilo ovome
Stao je kao okamenjen ovaj
Gledavi u ovo i
Naljuti se na mene i "ta tije?
to stoji, bori se, muslimanu!"
S njegovim mi snaga
U to vrijeme neprijatelja propast
Dok se tako borilo stie i vrijeme akama
Svi se mi vratismo i u
Neki u skupinama neki
lzbrojismo i ehide u taj
ehida je bilo devetnaest taj dan
Izbrojeni su i ubijeni nevjernici
ezdeset njihova lea leahu
Nita nismo vie
Donesosmo ehide na sredinu
Posebno onoga prijatelju
Sasluaj zbog je umro
Glavu mu odmah kraj tijela
je bila, kraj njegove ruke
Donesosmo ih i pokopasmo taj
Klanjao se namaz i Kur'an.
Tada u kao omamljen
smiren bijah, potresen
Kad ovaj bijednik u
Na putu prema sobi sretnu ga Husrev
Zovnuo sam ga jer je znao sve tog
"Evo me, sultanu svijeta"
Ja vie nisam govorio o stanju onoga
A on mi "Vidje li kako onaj delija uiva?"
Rekoh "Vidio sam uistinu onoga,
Jeste li vi odavde vidjeli njega?"
"Takvih je bilo ovdje mnogo"-
PRVO POJAVLJIVANJE KAHVE U TuRSKOJ
Godina 962. (I554.). Do devetsto ezdeset druge godine (1554.) u
prijestolnici Istanbulu, kao ni u Anadoliji i Rumeliji, nije
bilo kahve ni kafana. spomenute godine doao je iz
H al epa jedan zanatlija, po imenu Rakem, zajedno sa jednim
uglednim iz Damaska, po imenu ems, i oni su u Tahta-
kaleu otvorili po jedan veliki i prodavati kahvu. Neke
osobe sklone uivanju, posebno ljudi skloni i pisanju,
su se okupljati po dvadeset-trideset osoba i tako formirati
drutva. Neki su knjigu ili lijepe spise, drugi su opet igrali
tavle ili aha. Ponekad bi donosili novonapisane gazele pa bi se
govorilo o poeziji i knjievnosti. Osobe koje su troile velike nov-
ce gozbe da bi skupili prijatelje, sada su se oslobodili
tih trokova i sa novcem od jedne-dvije za kahvu, su
sjedjeljke.
Posao je tako krenuo da su kafane punili oni slubenici koji su
otputeni s posla pa su morali neki novi posao, kadije, mu-
301
derrisi, skupine besposlenih i nezaposlenih ljudi, tako da se u ka-
fanama nije moglo mjesto ni za stajanje, a kamoli za sjedenje.
Kafane su bile na tako dobrom glasu, da su njihovi vlasnici bili
ugledni ljudi, a imali su i stalne prihode u rukama.
Imami, mujezini i tobonji sufije u narodnim kafanama su ui-
vali u kahvi, govorilo se da niko ne ide u damije. Vjerski
su govorili:
"To je gnijezdo nevaljalstva, bolje je u mejhanu nego u
kafanu". Posebno su vaizi utroili mnogo truda da bi je zabranili.
Muftije su izdav ale fetve da je potpuni haram sve to se ugljenie i
gori kao ugalj. Rahmetli sultan Murad III- neka je nad njim Alla-
hova milost - mnogo se trudio da u svome vremenu zabrani kahvu.
Ali opet nije to uspio provesti. Neki prijatelji su u zatvorenim uli-
cama i pozadi nekih sa stranjih vrata raditi, naziva-
ove kafane - kafana iza ugla". Kasnije su posredstvom nekog
subae ili asesbai
63
dobivali dozvolu pa se nisu prolazili kahve.
bi rahmetli Manav Ivaz, kao istanbulski kadija, govorio: "Kad
se potpale kazani, poredajte sudove" pri tome na fin-
dane. Ali od toga vremena je to toliko prelo u praksu, da se pre-
stalo i sa zabranom. su i vaizi i muftije govorili da nema opas-
nosti da se pije ukoliko kahva nije crna kao ugalj. Dolazili su ulema,
ejhovi, veziri, visoki veziri kao na izvor, otvarali kafane pa vie
niko nije ostao ko nije pio kahvu. Bilo ih je koji su i zlatom
zakupninu za kafane.
POJAVA DUHANA RUNOG MIRISA
I TETNOG PO ZDRA VLJE
Duhan su l 009. (1600.) donijeli engleski nevjernici i prodavali
ga kao tobonji lijek protiv bolesti koje dolaze zbog vlage. Neki
prijatelji skloni uivanju postali su ovisnici o njemu da
on donosi uitak. Postepeno su ga upotrebljavati i oni koji
nisu imali uitka u njemu. su mu se odali i mnogi pripadnici
uleme i dravnih velikana. Kafane su bile pune dima od pretjera-
263
Asesbaa je naziv za dvadesetosme orte odaka. Imao
je policijske kompetencije.
302
nog puenja besposlenjaka i danguba pa se u njima ljudi nisu mogli
ni vidjeli. U i u bazarima nisu isputati lule iz
ruku, jedan drugom u lice. Zaudarala je i mahale, a o
tome su tolike pjesme napisane da su ih i i
U nekim prijateljskim krugovima vie je puta bilo rasprave o
ovome. Ruan miris duhana se u bradu i kapu, u a
posebno, ako se pui unutra, u Osim toga stvari poput prostir-
ke i mebla, postelje u na mjestima su proprene, a pepelom je
svaki kutak zaprljan. Poslije sna, pod utjecajem neugodnog
zadaha i od pretjerane upotrebe duhana, dolazi u stanje da ne
moe raditi, rukama ne za posao, a i druge brojne
tete su se ljudi pitati ta je u tome uivanje, a koliko je teta,
a oni koji su puili nisu mogli nita drugo odgovoriti osim "Prvo,
duhan je zabava, a osim toga prua uitak". nema nikakve
duhovne ili bilo kakve pretpostavke za uivanje. Taj odgovor ne
moe biti nikakav odgovor i nije nita drugo do neslanog i bezukus-
nog praznog laprdanja, a moe se ubrojiti i u velike grijehe. Sve na
stranu, a koliko je puta duhan izazvao poar u Istanbulu. Koliko je
stotina i hiljada ljudi u tim poarima izgorjelo. Ali zbilja, ne moe
se nijekati da moe biti koristan ako ga koriste galija gdje
rade galioti zbog toga to ovaj posao izaziva pospanost. A pomalo
i sui zrak gdje je previe vlano. Ali zbog ovako male koristi, izla-
gati se mnogim tetama niti je korisno niti je u skladu s tradicijom.
Do pete godine (1635-36.) duhan se toliko rairio, to-
liko je postao poznat da je to opisati i objasniti. Neka
Uzvieni Allah naem padiahu ivot, pravdu i pravednosti,
koji je u svim osmanskim pokrajinama ukinuo kafane, a na njihova
mjesta dao da se postave a zabra-
nio da se pui smrdljivi duhan. Na taj je tolike siromahe i bo-
gate iz ovog i dobrote nagradio i da mu
ovi do smaka svijeta zahvaljuju, ne mogu se koliko treba oduiti.
0 STANJU OSMANSKE MORNARICE KOJA JE OSTALA U BASRI
Gore je pisano o tome kako je Piri-paa poslat da osvaja Hurmuz
i kako je ostavio mornaricu koja je bila s njim u Basri. Ku bad-paa,
tadanji beglerbeg Basre odredio je Murad-bega koji je bio ranije
303
beg Katifa da dovede ponovo ovu mornaricu u Suez i predloio
padiahu da on ovaj posao, uz Boiju uspjeno obaviti.
Kad je prijedlog poslana je naredba da Murad-beg obavi
ovaj posao. Poto je stigla padiahova naredba, Murad-beg je oba-
vio pripreme i krenuo na put. Kad je doao preko puta Hurmuza
naiao je na mornaricu prokletih Portugalaca i dvije strane su za-
metle estoku bitku. Boijom najprije je pao kao ehid
Reis Sulejman, a onda i Reis Redeb. Jo nekoliko poznatih juna-
ka gazijama su popili ehidsko erbe. Mnogo im je brodova
neprijateljskim topovima. Nakon ovako velikog poraza
stigla je i pa su dvije strane obustavile borbe. Ali zbog veli-
kih se da jedna potonuti, pa su gazije na
njoj pokuale spasiti ivote na obalu Barlara. Nevjernici
koji su ih slijedili, neke su pobili, a neke lancima okovali. U ovoj
situaciji Murad-beg, ne da ide naprijed, bio je
prisiljen da se vrati i opet ode u Basru. O onome ta se zbilo poslan
je izvjetaj u Istanbul.
0 NEKIM KOJI SU SNALI U BRDIMA I PUSTINJI
SEJDI ALI-KAPUDANA264 KOJI JE DOBIO ZADATAK DA FLOTU
IZ BASRE DOVEDE U SUEZ
Tih dana je beglerbeg Basre izvjetajem upoznao padiaha sa
ovim zbivanjima pa je za komandanta egipatske mornarice
jedan od komandanata i znalac pomorstva, bro-
dogradnje Hizir Kethuda-bej-oglu Sejdi Ali-kapudan. Sejdi Ali-
-kapudan se vie puta s mornaricom nalazio na vojnim pohodima i
u mnogim bitkama sa rahmetli Gazi Hajreddin-paom,
a bio je po prirodi junak, a na polju znanosti malo mu je bilo ravnih,
je napisao neka djela iz astronomije i astrologije, bio je isku-
san i odvaan
264
Sejdi Ali b. Husejin (umro 1562.), admiral koji se bavio geografijom, a na-
Indijskim oceanom, ostavio je iza sebe geografska djela. Ratovao u
Indiji, a onda se vratio kopnenim putem u Tursku. S ovog putovanja (1557.)
donio je dvije knjige Miratu'l-memalik (Ogledalo zemalja) i Muhit (Ocean).
Prvo djelo je posvetio sultanu Sulejmanu Zakonodavcu. V. A Adnan Adivar,
Nauka kod osmanskih Turaka, Zenica, 1999., str. 112-113.
304
Postavi komandant egipatske mornarice, prvog dana mjeseca
muharema devetsto ezdeset prve godine (7 .12.1553. ), krenuo je
iz vojarne u Halepu i uputio se u pravcu Basre. Nakon to je upot-
punio ono to mu treba u Basri, sa petnaest galija, jahti i drugih
brodova, prvog dana mjeseca abana (2.7.1554.), krenuo je iz Basre,
pa krajem uz obale Lahse doao je do Katifa, odatle do Bahrejna i
poslije do otoka Hareka, nasuprot grada Reja. Od jednog zaroblje-
nika koga je uhvatio na nevjerni brodu koji je susreo, saznao
je da se portugalski komandant nalazi u opsjedanju po ime-
nu Dobai na indijskim obalama i da je, saznavi da se osmanska
flota nalazi u Basri, poslao dvanaest brodova da je prate. Da bi pre-
duhi trio neprijateljsku flotu, Sejdi Ali-kapudan je zaplovio prema
i deseti dan ramazana iste godine (9.8.1554.), nakon jedne
estoke bitke, Boijom dobrotom vjetar pobjede je zapuhao na
islamsku stranu. odatle, dan, u blizini Hortegana
naiao je na dvadeset neprijateljskih ratnih i brodova.
Bitka je trajala od kasnog jutra do pa je neprijateljska mor-
narica pretrpjela straan poraz put, sedamnaesti dan
bio je napadnut od neprijateljskog glavnog komandanta Gozna do
koji je bio sa trideset broda. Iako je jedan brod Sejdi
Ali-kapudana iz topa izgorio i je jedan brod
izgorio, a pet velikih i malih galija je potpuno uniteno. Na kraju
su se umorili pa nisu imali snage ni da veslaju ni da ratuju.
Onda su se usidrili pa su se tako nastavili boriti pa je na taj
dvjesto gazija palo kao ehidi. koji su bili Arapi
izali su na kopno.
Kako su tamo bile obale Nedda, doli su Arapi Nedda i mnogo
pomogli. Oni su uputili kakav put treba da slijede pa se na kraju
dolo do obala Kirmana, odatle do Berdaa, a odatle do zaljeva
ehbar. jednom levantskom jahtom na koju su ovdje naili,
doli su do zaljeva nazvanog Kevadar i tu su se jedno vrijeme od-
marali. Narod ovog kraja je bio pleme Belud, a vladar im se zvao
Melik Delaluddin b. Dinar. Glavni grad im je bio Bender-i Kevader.
Beludijci su izjavili da su vezani za naeg sretnog padiaha, dali
su jelo i a koga su poslali, su veliku
stvar. Osmanska mornarica se odatle otisnula na Indijski ocean. U
to vrijeme je po Allahovoj naredbi izbila estoka oluja koja se zove
305
slonovski uragan: deset dana i deset nisu se razlikovali
dan od i od dana tako da su bili prisiljeni tereta i
stvari baciti u more. Na kraju, opet, Allahovom dobrotom, puh-
nula je bura pa se ulo u zaljev Gudend. Ali tamo more se
uzburkalo. je obavijestio znakom na izlaz iz ovog kovitlaca.
Tako su se nakon velikog pretrpljenog straha uspjeli spasiti. Tamo
su pristali na obalu Guderat preko puta Diju. Ali nakon
ovakvih dana i provedenih na valovima, svi su pali umorni,
brodova je natopljena vodom pa su bili u stanju da se ne
mogu popraviti.
Odatle su stigli u zaljev Demon
265
. V naroda je smatrala
blagodati to je mornarica izala na kopno. stoga to se
saznalo da se tih dana portugalska mornarica nalazi u tim vodama,
leventa je ula u slubu vladara Demena Emira Eseda. U to
vrijeme je Imadulmulk, vezir padiaha Guderata sultana Ahmeda,
poslao jednog po imenu Aga Hamza koji je bio dizdar tvr-
Seret i kad je dobivena obavijest o neprijateljskoj floti, za-
je da je vrlo opasno zadravati se u zaljevu Demen i da
to biti ispravno pa je obavijestio da se odmah radi na tome da
se do zaljeva Seret.
Od polaska iz Basre bilo je tri mjeseca. Leventi i
koji su bili zajedno istinski su bili preplaeni. Gotovo sve preos-
tale Osmanlije su ule u slubu Imadulmulka i gospodara Serata
Hudavend-hana. Uz Sejdi Ali-kapudana ostalo je njemu odanih
samo pedeset ljudi. Serdar egipatskih pukara Ali-aga i
egipatskih Mustafa-aga ostali su kapudanu vjerni poma-
Sajdi Ali-kapudan na kraju posla svoje topove i drugu
opremu vladaru Sereta Hudavend-hanu, a ovaj mu posla potvrdu
da mu protuvrijednost biti i tako Sejdi Ali
muharema devetsto ezdeset druge (26.11.1554.) ode u glavni grad
Guderata Ahmedabad. Odatle je krenuo i pune tri i po godine
obilazio Indiju, Sind, Kabul, Samarkand, Bedehan, Horasan, Delhi,
Multan, Iran i Turan i nakon to je proao hiljadu i jednu muku i
tegobu, u mjesecu redepu devetsto ezdeset (svibanj-lipanj
1556.) doao je u Istanbul. Ne zadravi se ni ovdje, ode u Edrenu
265
Luka u Beludistanu, u Zapadnoj Indiji.
306
gdje se nalazio sretni padiah. Predade pisma koja je nosio od
vladara, ispripovijeda ta mu se sve dogodilo, a onda je dobio
mjesto muteferrike s od osamdeset a su na-
ljudi iz njegove egipatske pratnje, dati su im darovi i odje-
veni su im kaftani. N akon to je izdana naredba da dobiju zaos-
tale i sve to treba da im se isplati, uputili su se u Egipat.
Njemu je pak mjesec dana kasnije data sluba timar defterdara
Dijarbekira.
0 POSJETI EVLIJAMA I VELIKIM EJHOVIMA KOJE JE
RAHMETLI SEJDI ALI-KAPUDAN ZA VRIJEME SVOGA
POHODA PUNOG OP ASNOSTI, O GRADOVIMA I KASABAMA I
STVARIMA KOJE JE VIDIO
Odlazak na vojni pohod i povratak s puta rahmetlije, gore je u
saetom obliku opisano i objanjeno, onoliko koliko je to potrebno
u ovoj historijskoj knjizi. Ali, kako smo mi planirali dati mjesta u
naoj knjizi nekim stvarima koje se rijetko smatrali smo
umjesnim da iz djela pod naslovom Ogledalo carevina kojemu je
autor Sejdi Ali-kapudan ovdje preneseno imena velikih ejhova i
evlija koje je posjetio i opise gradova i kasaba gdje se odmarao.
elim od Stvoritelja svijeta da zbog ljubavi koju gajim u sebi pre-
ma njima, dobijem iz njihove duhovnosti i da dospijem
do svoje elje na oba svijeta. U isto vrijeme, s Boijom
prenio sam u tekst opise gradova i kasaba koje je obiao tokom
svoga putovanja i i stvari koje je vidio.
Prva posjeta koju je obavio po izlasku iz Istanbula bila je Sejid
Gaziju
266
, onda je u Konji posjetio hazreti Mevlanu, sultan Ve-
leda267, emsa Tebrizija
268
, ejha Sadruddina Konjevija
269
, u Kaj-
266
Mjesto u blizini Eskiehira (35 km Naziv dobio po legendarnom
turskom junaku Se jj id B atal G aziju, nad je grobom podigla turbe maj-
ka vladara Alauddina Seldukija. Kasnije su tu osmanski vladari
sagradili tekiju, damiju, medresu i imaret.
267
Sultan Veled je sin Mevlana Delaludina Rumija, pjesnik na perzijskom i
turskom jeziku. Pokopan je uz oca, u istom turbetu.
268
Tebrizi, emsuddin Muhammed b. Ali b. Melik, duhovni ems Mevla-
nin, koj i ga je inspirirao na putu tesavvufa.
307
seriju ejha Evhaduddina Kirmanija
270
, Burhaneddina Muhakkak
Tirmizija, ejha Bahaeddinzadea, ejha Ibrahima Aksarajija, ejha
Davuda Kajserija, u Halepu Davud pejgambera, Zekerijja pejgam-
bera, Belkija pejgambera i od ashaba ensarija Sa'id Ensarija, u
Urfi-grobnici dobrih ljudi posjetio je mjesto hazreti Ibrahima, u
Mosulu Junus pejgambera, Derdis pejgambera, ejh Muham-
med Garabilija, Kadibul-han Mevsilija, u Samarri imama Aliju'l-
-Hadija271, imama Hasana Askerija
272
, u Bagdadu Jua pejgam-
bera, Imami Azama Ebu Hanifu
273
, imama Ahmed ibni Han-
bela274, imama Jusufa
275
, imama Muhammeda
276
, imama Gaza-
lija277, :lj as ibni Ishaka, imama Musa Kazima
278
, imama Muharnmeda
269
Sadruddin Konjevi, Ebu'l-me'ali Muhammed b. Ishak, veliki poznavalac i
komentator djela Ibu Arebija, koji mu je bio Umro je 671./1272-73. u
Konji.
270
Evhaduddin Kirmani, poznati iranski pjesnik i jedan od velikih tesavvufskih
ejhova.
271
Deseti imam 'Ali b. Muhammed Nakijj (ponekad se navodi pod imenom
Hadi), sin je devetog imama, Mehammeda b. 'Ali Tekijj-a, u Medini
212./827., a umro (otrovan) u Samarri, 254./868. godine. V. Sejjid Muham-
med Husejn Tabatabai, i' a u islamu, Zagreb, 1996., str. 204-205.
272
Imam Hasan b. 'Ali Askeri, jedanaesti je imam, a sin je desetog imama Ali
b. Muhammeda Nakijja. 232./845., a umro (otrovan) 260./872. go-
dine. Tabatabai, i' a u islamu, str. 205.
273
Nu'man b. Sabit Ebu Hanifa- Imam A'zam je prvi od sunitskih
imama. Umro je u Bagdadu 150./767. godine.
274
Ebu Abdullah b. Muhammed ejbani, jedan od mezheba.
u Bagdadu 164./780-81., a umro u Bagdadu 241./855-56.
275
Imam Jusuf je jedan od dvojice najpoznatijih i sljedbenika Imam
A' zama Ebu Hanife.
276
Imam Muhammed je drugi od dvojice najpoznatijih i sljedbenika
Imam A'zama Ebu Hanife.
277
Huddetu'l-islam Zejnuddin Ebu Hamid Muhammed b. Muhammed b. Mu-
hammed b. Ahmed et-Tusi. Jedan od islamskih i afijskih
fakiha. 450./1058. u gradu Tusu, u Horasanu. Napisao veliki broj dje-
la iz oblasti islamskog prava, filozofije, tesavvufa. Umro 505./1111. godine.
278
Imam Musa b. Dafer Kazim je sedmi imam u sistemu 12 imama, sin je es-
tog imama Dafer b. Muhammeda, a brat Ismaila, koga druga iitska frakcija
(ismailiti) priznaje za sedmog imama iako je umro za ivota. Ismaili ti
vjeruju da se on sklonio i da se pojaviti kao Mehdi. Musa b. Dafer je ro-
J 28./744., a umro (otrovan) 183./799. godine. V. Tabatabai, i' a u isla-
mu, str. 201.
308
Nakija
279
, Kanber Alija
280
, ejha Abdulkadir Gejlanija
281
, ejha
Dunejda Bagdadija
282
, Maruf Kerhija, ejha iblija, Serijja Saka-
tija, Hallad al-Mansura
283
, Bira Hafija, Dumerda Kassaba, Beh-
lula Dana
284
, Fuzlej ibn Ijasa, ejha ehabeddina Suhraverdija
285
,
ejha Davuda Tajia, u Kerbeli imama Husejina
286
i mezarove onih
koji su s njim u tom pali kao ehidi, u Nedefu je posje-
tio hazreti Adema, Nuh pejgambera, em'un pejgambera, kufan-
ski mesdid hazreti Alije el-Murteda i pejgamberov mihrab te
hazreti Alijinu Kanberovo i Duldulovo mjesto, na putu za
Hasankale posjetio je Zulkifl pejgambera sina hazreti Harunovog.
U Halepu je posjetio mjesto imama Mehdija, hazreti Alijinog bra-
ta, imama Ukajija i Mesdid Ums. Na putu za Basru vidio je grob
Selmana Farisija
287
, a preko puta Regge mezar Uzejr pejgambera.
U Basri je vidio grobove Talhe, Zubejra, Enesa ibni l-Malika, Ab-
durrahman ibni A vfa i ashaba ehida, zatim mesdid imama Alija.
Na putu od atelaraba prema Mehrizi-ju i Abadanu vidio je mekam
279
V. biljeku o desetom imamu Ali b. Muhammedu Nakijj-u. Ovdje je kod Pe-
odnosno kod njegova izvora Sejdi Ali-Kapudana radi o nekoj zabuni
jer mezar desetog imama, pod dva imena, i u Samarri i
u Bagdadu.
28
Kanber je rob halife, odnosno prvog imama hazreti Alije.
281
Abdulkadir Gejlani, Gavsu'l-a'zam Muhjiddin Ehu Muhammed b. Ebi Salih
b. Denki Dost, jedan od evlija i pirova tarikata. u Iranu u
kasabi Gejlan 470./1077-78., a umro 561./1165-66.
282
Dunejd Bagdadi je u Bagdadu 207./822-23., kod ejha
afiija. Vremenom je priznat kao "stoer vremena" autoritet u svo-
me vremenu). Trideset puta pjeke otiao na had. Spada u velike evlije.
Umro je 298./910-11. godine.
283
Mansur Hallad, mutesavvif, porijeklom iz Bejse u Iranu. U vrijeme
halife Muktedir Billaha je neke protuerijatske radnje i 306./918-19.
pogubljen u Bagdadu.
284
Behlul Dana je brat Harun ar-Raida, koji je izigravao ludu, ali je uistinu bio
mudrac.
285
ihabuddin Suhraverdi Ebu Hafs 'Umar b. Muhammed ai-Bukri. Veliki mis-
tik i afiijski fakih, u Suhraverdu 539./1144-45. umro u Bagdadu 632./
1234-35.
286
Husejin b. 'Ali je unuk Muhammed a. s., sin hazreti Alije i imam u iij-
skoj hijerarhiji.
287
Selman Farisi, spada u ashabe, u blizini Isfahana. U mladosti bio zoro-
astrovac, kasnije primio islam i bio jedan od najprivrenijih vjernika.
309
(mjesto) hazreti Alije i mekam Hizir Alejhiselama, u Dezairi
Muhteremu tj. Hareku, imama Muhammed Hanefi ibn imam-Alija
i njegove drugove ehide. U vilajetu Guderat, u mjestu zvanom
vidio je grob ejh Ahmeda Magribija. U gradu Pen ejha
Nizameddina Pirpenija, a sa ejhom Abdulvehbabom koji pri-
pada sejjidima je razgovarao. je i posjetama ejha Mi-
reka i ejha Demalija. U nekim mjestima oko Mar naao
se sa ejhom Ibrahimom, posjetio je ejh Demalija i ejh Delalija
u gradu Belbanu bio je posjetama ejhu Behauddina
Zekerijjau, ejhu Ruknuddinu, ejhu Sadruddinu i ejhu Muham-
medu Edvibe.
U glavnom gradu Indije, Dehliju posjetio je ejh Kutbuddina
Pir Velija, ejh Nizamuddina Veli Ferid Mir Husrev
Dihlevija, Mir Hasan Dihlevija, u Delliju, u vilajetu Gejlan, Sejjid
Ali Hemedanija, u kasabi Dihani ehter u pokrajini Turan, ha-
zreti Hade Jakub Derhija, u blizini Kuhi egerda Hade Bak-a
i Hade Nema-a. U Semerkandu Danijal alejhisselama i mjesto
Hizir alejhisselama i hrku Hazreti pejgambera i njegovu te
rukopis Kur'ana koji je svojom rukom prepisao hazreti Ali, od ej-
hova: pisca Hidaje ejh Ebu Mansura Maturidija
288
, ejha Zindea i
Hade Abdullaha ejhul-ahrara, Hade Abdija Birunija
289
iRa-
de Abdija Enderuna, Hade Rumija
290
. U
Buhari: Bekra i grobove Maveraunnehra i grob
pisca fetvi hiljada sto fetvi". Onda je u Gud-
devanu posjetio grobove Hade Abdulhalik Guddevanija, a u
Buhari hazreti Hade Behauddina Nakibendija Kadi Hana, Ra-
de Ebu Hafsa Kebira, Hade Sadrueria, Pir Hade Behauddin
288
Ehu Mensur Maturidi je u selu Maturid u blizini Semerkanda. ivio
od 280.-332./893.-943. Spada u hanefijske
289
Muhammed b. Ahmad Harizmi Ehu Rejhan Biruni, veliki islamski mislilac,
sluio kod Sebuktegina. Boravio u Indiji, indijski jezik i filozofiju. Oko
450./1058. je jo bio u ivotu. Autor je brojnih djela iz islamske teologije i
filozofije.
290
Musa-paa b. Mahmud b. Mehmed Salahuddin (1337.-1412.) koji je slavu
stekao pod imenom Rumi, po mjestu slubovanja njegova oca. Bio
je poznati turski i astronom. Poslije ivio u Horasanu i Turkes-
tanu. Upravnik opservatorije u Samarkandu.
310
Nakibenda
291
, sultan Ismail Samanija, potom sina Ejub pejgam-
bera, Kabul-Ahbar ve emsul Emmeti as-Sarahsija.
U Horasanu u gradu imama sina Musa Riza, brata mu
Aliju Hade-i Mehed; u gradu Hoj Pehlivan Mahmud Pir Jari Veli.
U gradu Harezmu ejha Nedmuddina Kubra, ejha Ali Ramtinija,
ejha halvetija, imama Muhammeda Rubaija i pisca djela Kuduri i
Derrah Darullaha Zamaherija i pisca Tefsira Molla Husejina
Harzemija Sejjid Ata, Hakim Ata i njegovog starijeg sina Abdul-
latifa. U gradu Tusu Muhammed Hanefija i Firdevsija Tusija
292
.
U gradu Mehedu, u Horasanu. imama Ali Riza, u Niaburu imam-
Muhammeda Mahruka i ejha Attara, u Bistamu imama
Muhammeda Eknaha, ejha Bajezida Bistamija, Ebul-Hasan
Harakanija.
U Dehanu Dafera, u Simmanu ejha Alauddevle
Simmanija, u gradu Rej imama Abdulazima i enu imama Husejina
ehrbanu. U Kazvinu imama ehzade Husejina. Pored grada koji
se zove Ebher posjetio je grob Ibn Husejina ibn Ahi Evrena. Pro-
kroz Kurman vidio je ejh Muhammeda Demtiz ibn Hade
Ahmed Jesevi. U Hemedanu Ajnul Kudat hazreti Hemedanija i
bajraktara naeg pejgambera Pir Ebu'l-la-jia, muhadira iz Mekke.
U brdu Bl-sutun imama Kasima. U selu Vejselkaran Uvejsa el-
-Karanija, u Ergani-ju hazreti Zulkifl pejgambera. U Sivasu Abdul-
vehhaba Gazija i Ali Babu. U pokrajini Rum Hadi Bektai Velija
i Balim Sultana.
U Kirehiru Ahi Evrena, Aik-pau. U Ankari Hadi Bajrama
Velija i njegovu djecu i mekam Hizir Alejhiselama. U Gojnuku
ejha Akemseddina. U Izmitu ejha Nebi Hodu, neka Uzvieni
Allah utopi u mirisne vjetrove njihove due i neka uzvisi njihove
uspjehe bogatim nagradama.
291
Behauddin Muharnmed b. Muharnmed Nakbend, nakibendijskog
tarikata (1318.-1389.). u Kasri Arifan (Kasri Hinduvan) blizu Buhare
u Uzbekistanu.
292
iranski pjesnik i jedan od svjetskih pjesnika Abu'l-Kasim
Hasan b. Ishak b. erefah Tusi.
je u blizini grada Tusa u Horasanu 320./932., a umro 422./
ll 020. ili 416./1025. godine. Autor je iranskog epa ahname- knjige
o carevima.
311
0 OTOCIMA I OBALAMA NA KOJE JE SEJDI ALI-
KAPUDAN KAD JE OTIAO IZ BASRE I O GRADOVIMA I
KASABAMA KAD JE.IAO KOPNOM
Izaavi iz Basre stigao je na otok Kajs, to jest Stari Hurmuz i
Bireht. Prema Birehtu na obalama Dijavi naiao je na kasabe
Kimraz i Lime. Odatle, u blizini grada Hozengaha, susreo se s ne-
mornaricom, tu je bio estok okraj i je
neprijatelj. Tu je bila jedna muslimanska drava. Na brodove je
natovarena voda i napravljen je odmor.
Onda kasaba Oman u Omanskom vilajetu, tj. u gradu Sindaru,
odatle su doli u Maskat i Kalehat. I ovdje su doivjeli ne-
prijateljski napad i vodili veliku borbu. Ovdje se otvara put prema
Neddu i tu su doli Arapi Nedda i pomogli. Poslije se iz vilajeta
Mokran stiglo u Mali Mokran. Odatle za Bender ehbar, naili
su na jednog koji je bio od tamonjih muslimana. Ovaj ih je
vodio pa su pristali u luci Guadar. Tamonji narod se zove
Bulud. Ime njihova vladara je Melik Dinar ibni Delaluddin. Tu
je doao vladar Guadara, s njim su se vidjeli i on im je objasnio da
je srcem vezan za osmanskog padiaha. Kad god je osmanska mor-
narica dolazila do Hurmuza, uvijek im je pomagao. kad su
posljednji put bili, dopremio je hranu za pedeset-ezdeset osman-
skih brodova, ali poto su ti brodovi ranije isplovili nisu se susreli.
Ovaj put je i Sejdi Ali-kapudanu data opskrba i a sretnom
osmanskom padiahu poslao je jedno pismo.
Iz Bender Guadara isplovili su prema Indijskom moru, to jest
oceanu i du jemenskih obala, vratili su se. Kad su,
manje-vie, proli rt i pribliili se Zafare i zahva-
tila ih je strana oluja koju ovdje zovu Slonovski orkan.
deset dana i deset nisu se razlikovali dan od
Onda, kad se vrijeme malo smirilo, ljudi su izali na palubu. Na
susjednoj obali u gradu Damher mogli su se razabrati idolopoklo-
hramovi. put, prolo se ispred Kormijana i
Menkeluda pa se dolo do pred Sanare, a odatle do luke Diju. Pla-
se toga to se klanac Dijua nalazi u rukama,
se proli su tuda, pa su na kraju stigli u vilajet Guderat,
jednu od indijskih zemalja. Ovdje se preko puta nalazio tjesnac po
312
imenu Demen
293
. Tu se nalazio jedan upravitelj padiaha Guderata,
pod imenom Melik Esed. Sejdi Ali-kapudan je sa tri broda koja su
u gore spomenutoj oluji topove, municiju i opremu pre-
dao na Meliku Esedu. U to vrijeme se padiah Kalkute
apur nalazio pod tekim pritiskom portugalskih nevjernika.
Rekavi da velika osmanska mornarica iz Egipta i da
uskoro ovome vladaru, Sejdi Ali-kapudan je ohrabrio pa-
diaha apura. S druge strane, Melik Esed je dao vijest da se u tim
krajevima nalazi flota, pa osmanska flota, da bi se
udaljila od te opasnosti, nije imala drugog izlaza nego da ide u za-
ljev Sura. s ovom situacijom, Osmanlije su razvile jedra
prema Suretu. Ali osmanskih moreplovaca su preli u slu-
bu Melika Eseda. Preostali leventi i su, nakon to se dolo
u Surat, napustili mornaricu. I Sejdi Ali-kapudan je, sa preostalih
pedeset ljudi, da se kopnom vrati u Tursku.
Luke drave Guderat su gradovi po imenu: Demen, Surat,
Kijabe, Somnat, Mengalor, Formijan. Ali upravni centar je
grad Ahmedabad. Kad je izaao na kopno, Sejdi Ali-kapudan je
doao u Ahmedabad. Odatle je otiao u Patan, a onda redom Rad-
mebur, Sind, iz Sinda u mjesto Vanek, zatim grad Dune,
Bagi feth i grad Tute koji je glavni grad Sinda. U to vrijeme padi-
ah S inda je bio ah Hasan Mirza. Jedna prijestolnica je bila i tvr-
Nusretabad. Nakon dueg vremena otiao je u Saboran,
vu Bekr, odatle u Mar, onda u grad Multan, odatle u Sad-
kerab, odatle u Lahor i grad Sahrend pa u Menkut. Indijski
padiah Huma jun dobio je o ovome vijest pa je u znak panje koju
gaji prema osmanskom padiahu, poslao stotine slonova i na
vojnika da ih pa im je
slavlje i
Petnaestog dana mjeseca zilkadea iste godine doli su u grad
Dehli, glavni grad drave Sind. Humajun padiah je svima dao
obilnu nagradu i mnogo se trudio da osigura da oni ostanu u Indiji.
Ali Osmanlije to ne i su da se vrate u
svoju domovinu. Molio je, ako nita drugo, da ostanu barem jednu
godinu kao znanosti kojom se astrolaba
293
Daman, grad i luka u Indiji, sjeverno od Bombaja.
313
kretanje sunca i mjeseca. Pri tome manjkati nijednog trenut-
ka uvaavanje i Ova se nauka za tri mjeseca, a
Sejdi Ali-kapudan je bio veliki znalac na ovom polju. Zbilja, nije
se znalo da u to vrijeme postoje ljudi u Rumu, pa u Damasku,
Kairu i Halepu koji su u stanju astrolaba odrediti kretanje
sunca i mjeseca. Oni koji su ovo pravili nisu to izradili iz karata
zvijezda.
Na koncu, Osmanlijama je dozvoljeno da idu. Po tamonjim
zakonima padiah je izlazio na balkon jednog dvorca svakog petka
i pokazivao se vojnicima i cijelom narodu. Toga dana se u
okolinu toga dvorca okupilo na hiljade ljudi na tu ceremoniju koja
se zove padiah se, se stepenicama,
oklizne i padne i dan umre. Na njegovo mjesto je doao nje-
gov sin Delaluddin Ekber padiah. je i Sejdi Ali-kapudan u
povodu toga sastavio jedan kronogram:
ovaj bolan glas,
Kronogram smrti Humajun padiaha recite. "
Jo ranije, povodom osvojenja prijestolnice grada Agre
je kronogram i tim povodom
"Neka je blagoslovena Agra padiahu".
U mjesecu rebiulevvelu sve Osmanlije su krenule. Doli su do
Lahora, odatle u Pakipet
294
, odatle u Krtal, pa u grad Semanije u
Saniseru, pa u Madar, pa u Badvar, pa ponovo u Lahor, onda u
Bekr, pa u Hoab odakle su neki preli rijeku Nilab a neki
splavovima pa su stigli u Kabul. Tada je Kabul bio prijestolnica
vilajeta Zabulistan, bio je vrlo i lijep grad. Opisao je nje-
gove i obilje voda. se odatle proli su vi-
lajete Kalan, Bedehan, Anderan i Talikan. Glavni grad Bedehana
bio je Ke. Odatle su doli u grad Retat. Odatle u Bender preavi
rijeku Arnu Derja tj. Dejhun pa su stigli u Delli, onda u Kulabi,
zatim Bazari nevu pokrajini Turan, pa u Kasaba Sember, a odatle
294
Danas grad Pakpatan.
314
u Dagabatan to jest Hisar adman i Dehnur, a odatle u kasabu
Misir i Samarkand.
sretni padiah je kao Barak-hanu poslao po
hanovom izaslaniku, ejhu Abdullatifu neto i
nekoliko topova za U to vrijeme je ejh Abdullatif
umro, i Barak-hanu se da od posla biti nita. Komandant
Osmanlija uinro je u borbama. Osoba koja je dola na njegovo
mjesto, nakon mnogih borbi, vratila se putem Takenta i Turkistana
u Rum. I Ahmed koji se s njima nalazio, vratio se preko Bu-
hare i Harezma u Rum, dio koji su bili s njim
su se Sejid Burhanu a dio Barak-hanu. Uz njega je ostalo samo
sto pedeset ljudi.
Sejdi Ali-kapudan "Kad sam za ovo stanje upitao Barak-
-hana, on mi je odgovorio: "ta da radim, postali smo laljivci
prema sretnom sultanu, nismo nikakav posao zavrili, ali ako mi
ti pomogne, nadati se da se posao obaviti". Ja sam na to re-
kao: "Ja se ne mogu upustiti u proces dok ne dobijem naredbu od
padiaha".
On na to: "Sad ti poslati izaslanika da se obavijesti o sta-
nju" i uz izaslanika je poslao Haj dar Alem-ejha, jednog od poto-
maka Ahmeda Jesevija
295
.
Neka se Uzvieni Allah smiluje rahmetli Gazi sultan Sulejman-
-hanu. Eto to je padiahovo Gdje je Takent, gdje je
Samarkand da tamonjem vladaru za dobrobit vjere poalje vojnike,
lahke i teke topove. Kakvo sretno padiahovo kakva
kakvo islamsko nastojanje!
Onda se dolo do grada koji se zove Kale u Buhari, odatle u Sa-
markand, pa u Puli-i ribat, pa Hararos, odatle u grad Hajum, a onda
u vilajet Harezm. Vie od jednog mjeseca se l utalo besposleno po
pustarama i poto je bila jesen, a nije se mogla ni
kap vode ni rukovet trave, preli su preko ovog kraja, doli su do
mjesta koje se zove am, odatle u odatle u vilajetu Ho-
rasan u grad Derun, onda u grad Bagova, odatle u Lesa, odatle u
grad Tus, u Iraki Adem, kasnije u Mazenderan i Bistam, odatle u
295
Ahmed Jesevi, pjesnik, jesevijskog tarikata, jednog od rijetkih tari-
kata koje su osnovali Turci.
315
Damgan, odatle u Sima'n, a kasnije u grad Rej, pa u Kazvin, Der-
guzin, Hemedan, pa u kasabu Sadabad, Kuli Elvend i putem Niha-
venda u Kurdistan, Kuhi Bisutun, Zendir, grad Ban, zatim
u Bagdad i na koncu u mjesecu redebu devetsto ezdeset
stigao je u Istanbul.
0 NEKIM I RIJETKIM S1VARIMA KOJE JE VIDIO
RAHMETIJ SEJDI ALI-KAPUDAN ZA VRIJEME PUTOVANJA
Jedna od stvari je ovo: na perzijskom kopnu, tj. luka i-
raskog kraja, je grad Rej. Kad se ovuda i do Bahrejna
sazna se da je tamot1ii gospodar po imenu Murad Reis.
Ovdje na dubini od osam

ronioci su napunili
mjehove ovom vodom i izvadili je van pa su donijeli ovu vodu
svojim vladarima i uglednim osobama. Ova voda je u ljetnoj sezoni
hladnija od svih voda, a imala je i lijep ukus. Gospodar je uvijek
pio ovu vod_u. Ovom vodom su i Sejdi Ali Reisa, a kapu-
dan je rekao: "I mi smo je takvom nali, a s obzirom da smo tamo
bili i mi smo te vode pili". Zbog ovoga je objavljen ajet "Merede
'1-bahrejni jeltekijani"
297
i to je bio razlog to je ovom gradu dato
ime Bahrejn (Dva mora).
Jedna od stvari koje se rijetko u vrijeme kad je puhao
orkanski vjetar zvani "Slonovska oluja", vidjeli su ribe i morskog
konja duine jahte. Napisao je da su vidjeli ogromne zmije i kornj-
guvna. su im dali upozorenje da se dre blizu
kopna.
Jedna od stvari: u okolini Seret u dravi Gude-
rat uzgaja se jedno drvo koje zovu nari. je stablu hurme.
Odsijeku vrhove grana i provedu ih u testije. Kad se testija napuni
ovom vodom koja kapa iz drveta i kad uzavre na suncu, pretvori
se u vino. Oni koji su skloni u ovoj zemlji, piju ovo umjesto
vina. Ispod ima uvijek onih koji se bave tim poslom. Napi-
sao je i to da su neki leventi s zbog toga to su se opili ovim
i zametnuli kavgu, jednog sebe ubili.
296
je mjera za duinu, koliko se moe dohvatiti rairenim rukama.
297
"Pustio je dva mora da se dodiruju". Kur'an, Rahman, 55/19.
316
U stvari spada i ovo: kad se ide putem Danjameza
prema Ahmedabadu gledali su su vrhovi dodirivali
nebo. Na njima su bili imii ogromnih tijela. su izmjerili
raspon krila kod jednog od njih pa je izalo pedalja. Na
svakom drvetu bilo je bezbroj ovakvih imia. Grane istog drveta
koje se penju uvis savijaju se i prema dolje pa dodiruju zemlju.
Grane koje se oputaju do zemlje sputaju korijen, rastu i iz njih
nastaje drugo stablo. Tako iz svakog po dvadeset-trideset
stabala. U hladu svakog od ovih moe sjediti na hiljade ljudi. Ovo
drvo zovu tuba. Du istog puta uspijeva i drvo zakkum, nikakvo
drugo drvo ovdje ne moe uspijevati.
U rijetko stvari spada ovo: u toj dravi ima mnogo pa-
pagaja, isto kao u naoj dravi golubova. Ima i mnogo majmuna.
Gdje god su boravili dolazilo je na hiljade majmuna koji su punili
okolinu, u su bili mladi u rukama, pod pazuhom i na rame-
nima, igrali su i stajali prema njima. Kad padne svaki se po-
na svoje mjesto. Tako je zapisao.
U stvari spada: u istom vilajetu, kad putnici i trgovci
putuju u neko mjesto, mnogo se plae i u stalnoj su opasnosti od
nevjernika raputa, tj. razbojnika na konjima koji pripadaju indij-
skim nevjernicima. Ali postoji jedna grupa koja spada u bat-ove
nevjernika Bajnan, a bat je onaj koji spada u najdublje
ovog krivog vjerovanja. Ovi da trgovce i druge putnike
sigurno odvesti od jednog do drugog mjesta uz izvjesnu nadoknadu
za njihovu uslugu. A putnici idu na put i obavljaju svoje poslove.
Ako se jedan bat pored trgovaca i putnika, poto-
vanje prema njima, ne dodiruju prolaznike. Kratko ako ne-
koga dohvate, bat njega svojim handarom ubije. Kasnije su pro-
nali proklete tih raputa i raznim postupcima su ih sa njiho-
vim porodicama pobili i iskorijenili ih.
rijetkim stvarima napisao je da je vidio na putu prema
Mar u vilajetu Sind mrave od vrabaca.
stvarima: Guderatlije kau indijskim nevjer-
nicima Tabjan, a Indijci im kau Hindu. Oni nemaju svete knjige.
Vjeruju da kozmos nema ni ni kraja. Kad neko umre neko
natovari njegovo tijelo i donese na obalu mora i tu ga spali. Ako
umre mukarac, a ostane njegova ena, ako je ena ostarjela niko
317
je ne dira, ali ako je u dobu u kojem je bio mu, htjela ne htjela za-
pale je. Ako ena vlastitom voljom do vatre i zapali se svi
njoj bliski je hvale i naprave slavlje. Ako se udovica opire spale je
silom. Ako je pak spasu neki muslimanski vojnici, ena postaje
njihov imetak, iz njihovih ruku je ne uzimaju, ne pokazuju ni
takvu namjeru. Zbog toga, u to vrijeme, ona uzima od svo-
jih gospodara i da mu da sve dok ne izgori tijelo.
stvarima: u Indiji postoje dresirane gazele.
Ovima se na rogove zavee konopac pa se puste. Kad sretnu divlju
gazelu jedna se sa drugom njue pa kad se dodirnu rogovima, ue
se omota divljoj ivotinji oko rogova ili vrata, a kad se pokrene
jo je vie omota. Na to lovac i uhvati divlju ivotinju.
tavoj Indiji se gazele love na ovaj
rijetkim pojavama: u pustinjama se nalazi zvano
bivo. Mnogi su vrlo divlji. Da bi se lovac napravi sklo-
nite i ga vee na slona. Tako vodi slona na mjesto lova.
Kad sretne bivola slon ga tjera sa dva zuba i kad ga pritijesni, lo-
vac iz svoga sklonita, baci se na njega i vee ga. Na isti se
lovi i nilski konj. Ali oni imaju posebnu snagu koju nema
nijedna ivotinja. Ako konjanika udari jezikom, slomi ga. je
Sejdi Ali-kapudan ovako opisao ono to je od indijskog vladara
Humajun-padiaha: jednom je dananilski konj tjerao jednog
ka, i taj htio ne htio, prui se na zemlju i legne, dakle na
taj se htio od ivotinjske napasti. Na ovo je ivoti-
nja jezikom oblizala od vrha do dna i unitila ga. Sejdi
Ali-kapudan je zapisao u svojoj knjiici da se Humajun padiah
zakleo ove svoje Najbolji nilski konji ive u morima.
U stvari spada: u brdima oko grada Duaji vidjeli
su mlade nosoroge. Svaki od njih je bio u tijelu kao omanji slon, a
na su imali po dva roga duine pedlja. se i
zna da su nosorozi u Abesiniji od ovih.
U rijetke stvari spada: jedan od koji su
u planini Songordek, u gradu Dehnev, u vilajetu Turan. Na toj vi-
soravni bez prestanka padaju kapi iz neba kao kia, skupljaju se i
odatle velika rijeka.
stvari spada: du harezmanskog puta, uz rijeku
Arnu Derja (Dejhun) u dravi Horasan, bilo je mnogo lavova.
318
Stoga nije bilo da jedan ili dva odu i uzmu vodu.
Vodu smo uzimali samo se s lavovima, zapisao je.
RAT RAHMETLI SULTANA SELIMA-HANA DOK JE BIO
PRINC SA NJEGOVIM BRA TOM PRINCOM BAJEZIDOM. BIJEG
PRINCA BAJEZIDA PERZIJSKOM AHU. 0 TOME TA MU SE
TAMO DOGODILO I O NJEGOVOM KRAJU.
Dok je princ Selim pravno upravljao san dakom Manisom, a princ
Bajezid isto tako sandakom Kutahijom, sretni padiah im je pro-
mijenio sandake pa je princa Selima poslao u Konju, a princa
Bajezida u Amasju. Princ Selim se pokorio padiahovoj naredbi,
ali princ Bajezid je bio jako neraspoloen da napusti Ku tahiju koja
je blizu Istanbula i ode u jedan tako dalek sandak pa je izrazio
negodovanje i poslao ocu pisma u kojima ga moli da ga ostavi u
Kutahiji Princ Selim je krenuo, doao do Burse i tri dana da
se tu susretne sa princem Bajezidom, a kako ovaj nije doao uputio
je predstavku sultanu. Na to je padiah je dobrota beskrajna
kao more, poslao po jedno pismo-savjet i to princu Selimu po tre-
veziru Mehmed-pai, a princu Bajezidu po veziru
Pertev-pai. U pismima im je savjetovao i upozoravao ih da ne po-
stupe suprotno uputstvu. Ovaj put princ Bajezid nije imao snage
da se opire, okrenuo se prema Amasji i otiao. Ali otuda je pisao
vrlo otra pisma princu Selimu. nije mogao toliko otrpjeti
poslao mu je enske stvari poput i time
smutnju. Princ Selim je ocu poslao i pisma i stvari koje mu je
poslao brat. Kad je sretni padiah saznao za ove neumjesne postupke
i znakove pobune princa Bajezida, je da ovo
ponaanje ukazuje na to da je skrenuo s uma i nije vie ostalo ni-
kakve sumnje da nije dostojan krune i prijestolja i da bude oslonac
naroda.
Ali rahmetli Ali-efendi o ovoj stvari daje neto po-
datke. Ali-efendi je ranije bio divan katib Lala Mustafa-pae u
Damasku, a onda kad je ovaj postavljen za serdara u pohodu na
Iran, Ali-efendija mu je bio slavni bakatib u njegovoj kancelariji.
Osim pisama poslanih iranskom ahu u to vrijeme, iz njegova pre-
finjenog pera su izale obavijesti o osvojenju, druga pisma i oba-
319
vijesti. Dakle, Ali-efendija je godinama radio u slubi spomenutog
pae, nekada je biljeio ono to bi od pae, a nekada ono to
su govorili pouzdani ljudi. Mustafa-pau mnogo hvali pa ga
ponekad s Aleksandrom, a nekad sa Sahip-kiranom
298
pa ga u opisima uzdie do neba. S toga stanovita ne moe se pret-
postaviti da bi postupio suprotno istini u onome to je napisao i
treba bez sumnje biti sigurno ono to je on govorio. Ali-efendi u
svojoj povijesti kae: "Izvor i uzrok rata je smutnja i
lukavstvo Bajezida i uzrok to je njegovo ime pa na-
stavlja ovako objanjavati ovu tajnu:
"Bilo je poznato da je Mustafa-paa u bio tijesno vezan
za princa Bajezida. Ali veliki vezir Rustem-paa gajio je mrnju
prema Mustafa-pai da je on jedan od ljudi pogubljenog
Ahmed-pae. Stoga je njega koji je bio mali miriahor, preko pre-
poruke padiahu Onda ga je poslao za san-
dakbega Safeda. Kako je bilo poznato da je vezan za princa Baje-
zida, kojeg je princ Selim namjeravao ubiti, 963. (1555-56.) postavi
Mustafa-pau na poloaj lale i poalje ga u slubu princa Selima.
Princ Bajezid poalje za njim Mustafa-pau koji je
doao iz Safeda u Manisu postaviti kod sebe. Namjera mu je bila
da poslije poalje predstavku sretnom padiahu da ga postavi njemu
za lalu. Mustafa-paa, saznavi ovo, odmah posla pismo u kojem
izraava da je njihova veza prekinuta i da je treba U pis-
mu je "Za ovog vaeg slugu je lake osigurati vau u
slubi princa Selima, nego to bi to mogao u vaoj slubi,
ako ovog vaeg slugu ovaj put uzmete kod sebe i pored toga mjesta
u vaem srcu, to biti u redu, jer se shvatiti da ste istupili
protiv padiaha." Rahmetli princ Bajezid je bio daleko od lukavstva
i prevare, due i koji je vjerovao svaku koju je

Uistinu, padiaha koja dolazi iz ovoga visokog soja je
istog karaktera. jedan primjer na tu temu.
Sluao sam od rahmetli Korkut-bega, sina jednog drugog Mustafa-
-pae koji je bio lala njegova Egre sultana
298
Sahip-kiran je sretna osoba koja se rodila u vrijeme kad se Jupiter i Mars
sjedinjeni u jednom znaku, ovo ime je simbol za svijeta.
320.
Mehmeda III- neka je nad njim velika milost Uzvienog Allaha:
"Jednog dana je sultan Mehmed, dok je jo bio dijete, sjedio pokraj
bazena dvorca u Manisi i razgovarao sa bliskim i privrenim ljudima.
Kao posljedica nekog i u njegovom prisustvu
neko "Neki laljivci lau i izmiljaju stvari koje ne
postoje." Na to princ: "Kako je to kako se moe govo-
riti o to ne postoji, to ne moe biti". Jedan od aga
navede jedan primjer "Na primjer, ako neko za ono to vidi u ba-
zenu kae daje ili vino, ta osoba lae". Ovaj put princ
nije vjerovao: "Ovo je voda, i ako neko kae da je ili vino,
pa zar to moe pametna osoba?"
Svi nerazumni postupci princa Bajezida bili su rezultat spletki i
postupaka na koje ga je nagovorio njegov lala. pametan
kao Rustem-paa, razborit, sposoban da smisli razna lukavstva i
spletke, nije mogao shvatiti ovu pokvarenost njegova lale (odgoji-
telja). stoga to je lala padiahu pisao da mu je princ Selim
rekao: "Sve je ovo djelo Rustem-pae koji princa Bajezida
s pravog puta" i "On je taj koji potpaljuje princa Bajezida". Sretni
padiah je vjerovao da je Rustem-paa sklon princu Bajezidu pa je
mislio da veliki vezir sve ovo s nekim predumiljajem. Kratko
slavni lala je uao u slubu princa Selima i upoznao krun-
skog princa do najsitnijih pojedinosti. Kako je vremena pro-
vodio u zabavi i se nalazio u drutvu velikih ljudi, u
skladu sa izreke je na putu svoga gospodara"
on je, poto su se nalazili na istom kolosijeku, uvidio da su potpu-
no ostali po strani od strasti i udnje za Na ovo,
na lice masku lale koji eli dobro princu, govorio je: "Veliki vezir
Rustem-paa, njemu bliskih ljudi i aga, kao dravni visoki
dunosnici dre princa Bajezida, vi ste po naravi skloni teite
zabavi i stalnom druenju s vaim uljudnim intimnim prijateljima.
U ovakvom kretanju stvari, ako ispadne prilika, oni raditi da
sretnog padiaha udalje od vas i onda postoji da princ
Bajezid bude prestolonasljednik. Ako se prema ovome ne razmisli
na vrijeme, kada Allahovom odredbom sretni padiah s ovog svi-
jeta preseli na drugi, stanje na zlo. Ako ni od koga ne bude
kako se moe na vlast u ovoj ulj ulj anosti?"
Princ je odgovarao
321
"Sada da vidimo tebe, kako zna i kako misli da je najbolje
onako postupi, zamisao je tvoja, ako Bog da, ako mi bude
prijestol, ti biti prvi veliki vezir."
Na ovo je lala rekao:
"Za ovo je prvi plan oboriti princa Bajezida u padiahovim
Put za ovo je svesti ga s puta pokornosti i osigurati da se pobuni
protiv padiaha. Za ovo u ovaj posao i neka kao posljedica
bude pobuna."
je dobio dozvolu princa Selima, Lala Mustafa-paa se
odmah dao na posao i napisao princu Bajezidu pismo puno
koje odaju ljubav i privrenost. U pismu je napisao da se princ
Selim opija i zabavlja, da se nalazi u stanju nemara jer
je zbog toga to trai zabavu u digao ruke i od ovog i onog
svijeta pa ako se eli zavriti posao sada za to postoji
dok je on u ovako obamrlom stanju. Pismo je najprije
princu Selimu, a onda poslao.
Daleko od mrnje i smicalica taj princ srca, primivi
pismo povjerovao je lalinim laima jer je to odgovaralo njegovim
eljama. Napisao je odmah odgovor u kome je molio: "Pazite, ne
propustite priliku da uradite na vrijeme ono to je neophodno." Jo
pismo lala odnese princu Selimu i mu ga.
Onda napisa princu Bajezidu jo jedno pismo u kojem je pisalo:
"Napasti nekoga na mjestu gdje on spava je posao, padi-
ahu se svidjeti. Ali pisma puna nevjerstva i grdnje javno
ako to poaljite i (valu i feredu) i
druge enske stvari, skupite svoju vojsku i odmah kao padiah po-
dignite svoje zastave i sve to moete izvesti na mejdan
upotrijebite, tada se vidjeti u kojoj se slubi
I zbilja, rahmetli princ Bajezid je u potpunosti postupio prema
onome to je u ovom pismu. S druge strane, pod lalinim
utjecajem se pokrenuo i princ Selim. Poslao je sretnom padiahu
ensku koja je dola od princa Bajezida kao jamak, i
ostalo. Sretni padiah je poslao pismo princu Bajezidu u kojem je
stajalo: "Bajezid-hane, stidi se svojih neumjesnih postupaka, dobro
se ako eli moju hajir-dovu s bratom lijepo postupaj". Me-
pismo nije stiglo Bajezidu u ruke. Jer, opet lalinim
lukavstvom i ujdurmom na putove su postavljeni razbojnici i haj-
322
duci pa su sva pisma princa Bajezida i njegova oca odno-
sili lali. A lala ih je bacao u vatru, a one koji su ih donosili ubijao. S
druge strane je i princa Selima da je kapidije koje je
uputio princu Bajezidu ovaj ubio, a njegova pisma spalio.
i tadanji rumelijski kazasker, rahmetli Hamid-efendi ovako
pie: "Jednog dana sretni padiah u velikoj tuzi alio se na princa
Bajezida "Tolika sam pisma poslao, u njima sam izloio
prava i sinovstva, savjetovao sam da se lijepo ophodi
prema starijem bratu, nekad sam prijetio, nekad preklinjao, moja
pisma su zavrila u vatri, nuno je da na njega idemo s vojskom."
Nakon to je lukavi lala ovako pripremio svoje smutnje i potvo-
re, izvijestio je sretnog padiaha: "Princ Bajezid je skupio mnogo
odmetnika pod imenom "sretni". U njegovu su se vojsku upisali
anadolski, karamanski, kurdski i arapski odmetnici kao straa,
sekbani i dananji im je broj petnaest hiljada, a moda
se i dvadeset hiljada." Na ovo je njegova ekselencija padiah
naredio anadolskom beglerbegu Denabi Ahmed-pai, karamanskom
beglerbegu Solak Ferhad-pai, ranijem lali princa Selima beglerbegu
Zulkadra, Kejlun Ali-pai i valiji Adane Piri-pai da se sa svojom
vojskom okupe u polju kod Konje i ako bude kakvog pokreta od
strane princa Bajezida neka se trude da pomognu princu Selimu i
suprotstave se odmetnicima. Posebno je odmah poslao zeta princa
Selima, vezira Mehmed-pau Dugog sa tri
hiljade buljukom silahdara i jo buljuka,
topova za sa buljukom tobdija, odabranim junaci-
ma dvorskih i muteferrika.
UKRATKO O PADIAHOVOM PRELASKU U USKUDAR
28. aban 966. (s.6.I559) Saznavi za dranje princa
Bajezida, njegova ekselencija padiah, to je vie bio blag u postup-
cima, to se smutnja pa je da se poslije toga
mnogo muke naredio rumelijskom beglerbegu i sandak-
bezima ovog ejaleta da uzmu svoje insignije i oruje i da i
iskupe se u Istanbulu. Veliki vezir sa i ostalom dvor-
skom gardom i svom ostalom vojskom preao je preko mora pa su
postavili logor u Uskudarskom polju.
323
RAT U POLJU KOD KONJE
22. abana 966. (30.5.1559). Dvadeset drugog dana mjeseca abana,
princ Bajezid je u polju kod Konje na vojske koju je
iskupio. S ove strane je vezir Mehmed-paa postrojio vojsku u
borbeni poloaj. Kao to je bila praksa, topovi za tvr-
poredani su ispred vojske, su zauzeli svoje poloaje
u redovima iza tekih topova, a beglerbegovi su sa svojom vojskom,
svaki na po jednom krilu, bili nasuprot neprijatelju. Kad su se dvije
strane pribliite jedna drugoj, vojska je tako stisla zube
i sa nekoliko alaja tako estoko udarila, da ne bi izdrao ni planin-
ski masiv Elbursa da se nalazio pred njima. Nasuprot njima su se
nalazili karamanski i adanski vojnici. U prvom napadu mnogi iz
ova dva najodabranija alaja popili su ehidski napitak. Ali ostali
vojnici su pritekli u i unitili mnoge odmetnike u borbi
prsa u prsa. Bitka je trajala bez prestanka od izlaska do zalaska
sunca. Kad se spustio mrak, svi su se vratili pod svoje zastave,
dvije strane su se povukle na odmor i odgodile bitku za sutra. Do
jutra su strae budno motrile.
Sa dnevnom obje su strane podigle svoje bajrake, ule
opet u borbeni poredak, a tada je Lala-paa, u ime princa Selima,
obiao sve alaje beglerbegova i sandakbegova i svima prenio se-
lame i blagoslov princa, dao im je mnogo i sa lijepim
milovao njihova srca, podizao im moral. Strogo ih je upo-
zoravao: "Ako vam Uzvieni Allah da priliku i pobjedu,
se, nemojte biti pohlepni, koliko puta je pred sami neprijateljski
poraz to otvorilo put vojsci, dok su bili pred
pobjedom, zbog pretjerane pohlepe stradavali su i nestajali."
Nakon toga se rat ponovo uestio i niko se nije tedio da da sve
od sebe kako bi mogli pobijediti neprijatelja. Uz Uzvienog
Allaha, vjetar pobjede je zapuhao na stranu princa Selima i odmet-
nici princa Bajezida su bjeati. Nije bilo ni vrijeme kuluka,
poremetili su poredak i rasuli se.
Princ Bajezid, sav u bolu, zajedno sa sinom princem Orbanom,
pobjee prema Amasji. Njegova vojska, koju je tukla padiahova
vojska dok se nije mogla ni sebi ni princu. Kad
su stigli u Amasju, jedan naopak po imenu Kuduz Ferhad i
324
jedan bezvjemik koji se zvao Aksak Sejfeddin nali su se sa
vjekom koji se zvao alajbeg Mestare i s jo mnogo nesretnih i srnut-
ljivih ljudi i savjetovali se ta sada raditi kad im je propao
posao. Dok je tuni i princ Bajezid lio krvave suze i
dok su njegova sina, princa, neutjeno tugovala, dao je da se
napie jedno pismo. U pismu je govorio: "to god sam
uradio, uradio sam to provociran od Lala Mustafa-pae, on me
ponizio." Ovo pismo je poslao padiahu po jednom ili dva
vjeka. ali ovi su pali u ruke Lala Mustafa-painih hajduka koji su
presjekli putove. O njima se vie nije ni glasa niti im se na
trag nailo.
BIJEG PRINCA BAJEZIDA SA I
NJIHOVO SKLANJANJE KOD IRANSKOG AHA
Princ Bajezid, koji je shvatio da vie ostati u Amasi ji i da
tamo izdravati vojsku, silom prilika, sa
plodova njegova ivota i blagajnom koja je lahka po te-
ini a teka po vrijednosti, prolivi krvave suze, oprosti se od svoje
posluge, se i ode u perzijske krajeve.
Beglerbegu Sivasa i Ruma, Temerutu Ali-pai
299
, koji se iz stra-
ha od princa u poslana je otra naredba: "Ako
princ u te krajeve ne smije ostati na miru." Sada su ovaj beg-
lerbeg Ruma Temerut Ali-paa, beg Maletje Tajfun-paa, njegov
brat Mustafa-paa i beg Antepa Husrev-paa, krenuli za princem i
gonili ga kao divljeg medvjeda. Najzad sustigli su ga u mjestu
Ali uz princa se nalazilo dvanaest hiljada boraca koji
su u svakom trenutku bili spremni poginuti za njega, pa se zamet-
nula estoka bitka. vojnika iz tri sandaka tamo su pali kao
ehidi, ostali su, vidjevi da nemaju nikakvog izgleda, pobjegli
nazad. Ajas-paa, beglerbeg Erzuruma, stariji brat Koda Sinan-pae
Halkulveleda i Janika, nije uspio put princa i
onih koji su u njegovoj pratnji. je, saznavi da im treba potka-
vica i poslao nekoliko tovara tih proizvoda. Zbog toga je
princ Selim poslao predstavku padiahu pa su Ajas-pau pogubili.
299
Temerut Ali-paa je bio Bonjak. Vid. biljeku 223.
325
Tu je bio i neprijateljstva Sinan-pae i Mehmed-
-pae Dugog Beglerbegluk Erzuruma, smatran od
svih u ovom ratu vrlo predat je Mustafa-begu, begu
Malatje. Sandakbegluk Pasina dat je na upravu Husrev-begu.
Ali, jasno se vidjelo da je vojske u ovaj rat krenula sa iz-
vjesnom Jedan od razloga ovakvog stanja je
da su na obje strane islamski vojnici i i da imaju sinove
padiahskog porijekla. U toj situaciji se stvari mogu okrenuti i
naopako, razmiljali su da moe pobijediti jedan ili drugi. Kod ko-
mandanata se nije vidio nikakav nedostatak, ali vojska je ratovala
bezvoljno. Glavni razlog da se u ovakvim ratovima ne stremi elje-
nom cilju je upravo ovakvo stanje. Kad su stvari na ovo izale, dat
je dopust rumelijskoj vojsci zajedno s njihovim beglerbegom, Kizil
Ahmedli Mustafa-paom i anadolskoj i karamanskoj vojsci sa nji-
hovom beglerbegovima, pa su se vratili u svoje krajeve. Princ
Selim je dobio padiahovo da zajedno sa dvorskom stra-
om i vezirom Mehmed-paom ide zimovati u Halep. Nakon to
su u uitku i raspoloenju proveli tamo zimu, princ se vratio u
mjesto svoga sandaka Konju, a Mehmed-paa se zajedno sa dvor-
skom vojskom (Kapikulu), vratio u Istanbul.
0 OTPUTANJU LALA -PAE SA MJESTA LALE
Veliki vezir Rustem-paa je znao da sva ova smutnja dolazi od
strane Lala Mustafa-pae
300
, ali nije o tome sretnom padiahu mo-
gao govoriti sa Ali kako god bilo, imenovao je poe-
kog sandakbega Tutunsuz Husejin-pau za lalu, a
Mustafa-pau je imenovao poekim sandakbegom. Kad je za
ovo saznao princ Selim molio je sretnog padiaha da obustavi ove
izmjene. Ali padiah nije prihvatio da Mustafa-paa ostane na
300
Lala Mustafa-paa brat Deli Husrev-pae. Na dvoru sluio kao
berberbaa, rnirakor i a onda je da slui kao lala (odgojitelj)
princa Selima. U spletkama oko borbe za vlast pomogao je princu Selimu da
poslije smrti zauzme prijestol, s jednim ciljem da se on domogne mjesta
velikog vezira. Ne mogavi smrt Mehmed-pae
organizira atentat na njega, ali opet mjesto velikog vezira nije pripalo njemu.
Umro je 1580. godine.
326
mjestu lale, da bi udovoljio sinu dao mu je
temivarski ejalet. Ali paa nije htio ni ovo prihvatiti i opet je
uputio predstavku princu Selimu se da "problem sa princem
Bajezidom jo nije rijeen, da se sluba lale tek poslije toga
trebati razrijeiti i da je sve ovo dao napraviti Rustem-paa zbog
izdajstva." Na ovo je Mustafa-paa za beglerbega Vana da
bi bio blizu Irana.
Jedini cilj Lala Mustafa-painog organiziranja jedne ovako ve-
like smutnje je da u vrijeme dolaska princa Selima na prijestol sa
dobije mjesto velikog vezira. Ali Uzvieni Allah koji
upravlja svime nije mu ukazao tu U blagoslovljenom vre-
menu milosrdnog padiaha nije jo jedan koji toliko
obara vladarskog mjesta. Zbog toga su stradali toliki musli-
mani. Uistinu, onako kako je to objasnio i A11-efendi, iako je lala
povukao stvari na jednu stranu, Allah mu tome udovoljiti.
se panji i uvaavanju od rahmetli sultana Selima, i u
vrijeme njegove vlasti je tolike tolike neoprostive
greke koje su do srca zaboljele. i u osvajanju jedne zemlje
kao to je Cipar toliko je truda i napora uloio, i sve to uzalud.
Kasnije, u vrijeme sultana Murada, usprkos tome to nisu nikom
polazila za rukom osvajanja u Iranu, nije smatran dostojnim da mu
se taj posao povjeri. Zatim, kad je umro vezir Ahmed-paa, iako je
bio drugi vezir i otvoreno pretendirao na mjesto velikog Vezira,
opet je velikog vezira poslat Sinan-pai koji je u to vrijeme
bio sedrar u Iranu i vezir najnieg ranga na divanu, a Lala Mustafa-
-paa je postavljen za njegova zamjenika. Kad je odselio sa ovog
bolnog i prolaznog svijeta jo se jednom potvrdila ona
poslovica "Pohlepnik ostaje praznih aka".
TEKO STANJE PRINCA BAJEZIDA
NAKON PRELASKA IRANSKE GRANICE
Nakon to je proao nesretni prijelaz zvani princ
Bajezid je stupivi na Revana, naiao na veliku panju
ahkulu sultana koji je bio han u Revanu. Obavijestio ga je da se
ah Tahmasp u to vrijeme bavio nekim neprijateljima na stranama
Esterabada i objasnio mu da treba glas aha, a da mu on ne
327
moe dati doputenje da ide dalje. Tako je silom morao ostati dugo
vremena u Revanu.
je saznao za ovo, ah je odmah odgodio rjeavanje pro-
blema sa neprijateljima na stranama Esterabada, vratio se, i kad je
doao u prijestolnicu Kazvin, dozvolio je da princ u prijes-
tolnicu do njega. Uvijek je govorio svojim blinjim: "Ovo nam je
veliki dar od Boga kao uzvrat za Elkasa". Kad se princ pribliio
Kazvinu, ah je poslao vezire, zastupnike i druge dravne velikae
da ga Kad su se nali sa princem, ponaali su se prema
njemu sa velikim potovanjem i uvaavanjem. Za uzvrat iskusni i
majstorski ratnici koji su doli iz Anadolije pokazali su Irancima
predstavu jedne ratne igre, pa su se u rukovanju orujem prikazali
tako vjetim i tako spretnim da su ih Iranci gledali otvorenih ustiju.
U to vrijeme Kuduz Ferhad i mnogo hrabrih junaka koji su sa
visokim oficirima vojske traili su dozvolu
"Ne ispustimo ovu priliku da nam ime bude slavljeno do
smaka svijeta, s vaom dozvolom da pobijemo Irance". Na ovo je
princ strogo upozorio i zabranio: "Nemojte da neko to da
niste te vie uzimali u usta, ko to jo jedanput spomene
ja ga svojom rukom ubiti." U glavama nekih od njih rodila se
takva misao da ako bi bio ubijen ah da bi princ mogao ovladati
iranskom dravom. Ali ova zamisao je bilo daleko od razuma i
logike. Jer sve seosko stanovnitvo je bilo neprijateljski
raspoloeno prema sunnijama i nema nikakve sumnje da bi s na-
padima na svakoj strani na kraju unitili anadolsku vojsku.
Tako su se dvadeset dana mjeseca safera devetsto ezde-
set sedme godine
301
susreli sunnije i iije kao to se na nebu u jed-
nom znaku sjedine planete Venera i Jupiter i kao otac i sin su se
milovati i njeno i prijateljski razgovarali. kad su ili u ahov
saraj pod nogama su im bili prostrti cvjetni a ra-
mena su zasuta sa trideset tabaka napunjenih zlatom, srebrom, bi-
serom, pirozom i jakutom. Iskazali su radost i veselje. U
to vrijeme je ah, dok su sjedili na jednom zatvorenom balkonu,
stavio svojom nesretnom rukom vrijednu i skupocjenu kapu ukra-
enu zlatom na saruk i time objelodanio svoju veliku
301
5.11.1559. godine.
328
naklonost prema njemu. Kad je princ htio u svoj konak, daro-
vao mu je devet rasnih konja ukraenih s kraja na kraj zlatnom
opremom. Ovaj put u dui se probudio ponosa
osmanske vlasti pa je pozvao aha u goste u svoj konak pet dana
kasnije, od dvora do konaka put dao je zastrijeti skupocjenim
onima koji su u njegovoj sviti toliko je poklonio dra-
gulja i drugih vrijednih stvari da im nije bilo broja. Darovano je
pedeset konja ukraenih zlatnom opremom, nekoliko kesa
zlata i srebra, tasove pune bisera i dragulja, ukraen i handar,
tkanine za odijela. I Tahmasp se opet potrudio prirediti jo
jednu svetkovinu. Na toj svetkovini je darovano tristo kesa novca,
nekoliko pari konja, mnogo tkanina srmom vezeno i dvanaest pri-
bora za jelo od zlata i srebra, njegovim agama i vojnicima
obilja raznih kaftana i
Tako su s obje strane napravljene svetkovine i darivanja i nakon
takve pompe i prikazane ozbiljnosti i ljubavi, lukavi ah je uao u
jednu drugu igru. Rekao je princu:
''To to se nalazi ovoliko vaih slugu na jednom mjestu proizvodi
stisku i guvu. Svakako je i vama to teret. Ako to smat-
rate neka se poalju na zimovanje kod banova i
sultana svi osim vaih aga. Mnogima je putni umor sigurno dosa-
dio, sigurno vie niko mimo i ne spava nakon toliko dugog puta.
Ukratko, neka se svako smjesti na neko mimo mjesto neka tamo
uiva gostoprimstvo i mimo boravi. U kad se nemilo-
srdna sudbina bude eljela vratiti, je da se svi iskupe."
Iako princ nije neto ovako elio, u brizi da ne ispadne neki ne-
sporazum, htio ne htio, bio je prisiljen prihvatiti ovaj prijedlog i
tako je raspustio svu svoju vojsku.
SLANJE IZASLANIKA OSMANSKOG PADIAHA I
TRAENJE DA SE PRINC VRATI NAZAD
Ali kad je sretni padiah saznao kakva se bliskost razvila
aha i osmanskog princa, poslao je ahu s pismom jednog junaka
po imenu Sinan-beg koji je bio jedan od sandakbegova. I princ
Selim je sa svoje strane poslao sa lijepim pismom u Iran
-agu, svoga mirahora i nedima. Mnogo se truda uloilo da se preda
329
princa Bajezida ovim izaslanicima. A ah je sa pismenim odgovo-
rom padiahu uz Sinan-bega poslao jednog senilnog starca po ime-
nu kapetan Tabut-aga. A princu Selimu poslao je Sejfuddin Eri-
-agu i jednog po imenu Zulkadirli Bahtijar kojeg je hvalio
da je "najodaniji prijatelj i moj sluga od oca i od matere" i uputio
ih zajedno sa Durak-agom. U pismu koje je ah uputio princu pi-
salo je ovo:
I mi smo uvidjeli da je princ Bajezid neotesan neznalica i osoba
koja se ogluuje o pravo i oca i starijeg brata i da je po-
bezbrojne nevaljaltine i pred brojnom vojskom koja ga je
napala, vidjevi u ta je upao, bio je prisiljen bjeati i da
se moe osloniti na temelje prijateljskih veza vaeg
i nas, s nadom da zamoli zauzimanje da mu se oproste
grijesi, doao je do vaeg iskrenog prijatelja. Hvala Uzvienom
Allahu da nije doao nekoj osobi koja ne eli vae dobro.
Dobio je kaznu za neumjesne stvari koje je i za postupke
koje je napravio skretanjem s pravog puta, sam se, u i slom-
ljene volje, pokajao i traio oprost. U skladu s ajeta:
"Allah najvie cijeni pratanje onima koji su zgrijeili i blag
postupak onih koji se naljute."
302
, treba postupati, prihvatiti ispriku
i oprostiti, a cilj toga je dospjeti u Boije zadovoljstvo i Pej-
gamberov blagoslov.
Njegovo padiah Sulejmanovog ugleda su ukazali i
zahtijevali da ga ja uhvatim i predam. Zapravo jedan takav postu-
pak meni i mojim precima nije nikad bio u ni praksi. I u
starim su se vremenima osobe koje su neto skrivile i zgrijeile,
iz straha od sultana, sklanjale u vae visoko i sretno
i spaavale se od pogubljenja i kandi odmazde. Ostvarivanje toga,
to jest princa Bajezida natrag, nije dobro ako postoji mo-
za neki bolji put. Kad je njemu vae blagoslov-
ljeno pismo izrazio je kajanje za svoja runa djela i postupke i u
suzama je tugovao. Rekao je: "Ako me poaljete tamo prije nego to
budu oproteni moji grijesi, bljesnut padiahova ljutnja i grdnja
i sigurno je da i mene ubiti kao i rahmetli princa Mustafu." Stoga
je s mislima na padiahovog vladanja napisano ovo pismo kao
302
Kur'an, Abese, 34.
330
odgovor i od njegova padiaha moli se za princa
Bajezida, koji je uronio u more grijeha, a u skladu s naim iskrenim
prijateljstvom u koje nema nikakve sumnje, da napiete jednu ga-
ranciju koja bi dola kao pouzdanje za srce i poaljete
ovom vaem iskrenom prijatelju pa da onda budemo na usluzi kako
je dostojno obje strane.
U vaem pismu napisan je prekrasni stih Sa'dija ira-
zija303, neka mu Allah ukae milost i bude njime zadovoljan, koji
mirie kao mous, a je prekrasnim stilom:
"Da dva ne bi napravila djelo
neka se ne u dobru
Jer dobri ljudi opet dobra djela
To je ono to ih grli."
Ako se ovim stihovima pridoda i strofa, to bi bila naj-
blie, najdostojnije istina o i
"Feridunje rekao kineskim slikarima
Da ovo napiu na njegov saraj:
-E prijatelji, tamo se lijepo drite prema dobrim
Jer dobri su dobri, gdje god bili da bili. "
ah je jednim pismom odgovorio na pismo padi-
aha i pismo princa lijepih postupaka i se da se Bajezi-
dove krivice oprostiti dodao je osmanskim izaslanicima svoje i
poslao ih.
Ali ja sam u mladosti poznavao dvije osobe koje su znale sutinu
ovog problema. Jedan je Sinan-aga koji je odgojen u slubi gore
spomenutog i koji je bio buljuk ulufedija za vrije-
me dok je princ Selim bio prestolonasljednik. Ovaj Sinan-aga je
kao nagradu za svoje sluenje u ulafedijama Srijemskog sandaka
dobio timar i bio se smjestio u kasabi Grocka. On je starac koji
303
Sa'di irazi (587./1191. - 691./1292. Perzijski pisac i pjesnik svjetskog
glasa. Svoj dugi ivot je utroio tako to je trideset godina nauke,
trideset godina je putovao, a trideset godina proveo izoliran u pobonosti.
Napisao je vie djela od kojih su najpoznatija Bostan i Gulistan.
331
razumije stvari, dobar Izgleda da je bio u izaslanstvu zajed-
no sa Prema njegovom kazivanju, ah je najprije
predloio da se princu Bajezidu da na upravu bagdadski ejalet, ako
se ne bude smatralo umjesnim dati princu, onda moli da se da njemu.
Izaslanici na ovaj prijedlog nisu dobili nikakav odgovor.
Druga od dvije osobe koje sam poznavao u svojoj mladosti je
Plr1-efendi. Ovaj je bio blizak prijatelj Sinan-paazade
Mehmed-pae, osoba sposobna i dobar znalac povijesti.
tavie bio je jedan od pisara na aginskoj kapiji u
vrijeme pohoda na Iran. On je rekao da je stari senilni izaslanik
Tabut aga traio od padiaha Bagdad upravo za sebe kao uzvrat za
predavanje princa Bajezida. Veliki vezir mu je rekao: "Odgovor
za ovo se nalazi kod mene, van i dobit odgovor", pa je
ovim mnogo ponizio izaslanika i odgovorio mu

"Va ah, u skladu sa vladarskim nije u svome pis-
mu napisao nita a ti si tako nepristojan, ako su to i
samo prazne jesi li ti toliki neznalica da neto tako uradi ili
iz straha ili iz prisile. Mi se ne bojimo ni princa Bajezida ni vaeg
aha da bismo pali na tako niske grane da za njega dajemo zemlju.
Princ Bajezid je godinu-dvije podigao bajrak pobune i zasvirao u
rog i bubnjeve da okupi pobunjenike. Osim nekoliko anadolskih
razbojnika i hiljadu-dvije gologlavih Bozok Turkmena nije vie
mogao nikoga Od padiahovih slugu, uivaoca ulufe i dirlika
nije mogao izdvojiti nijednog su mu sluge koje je
padiah poslao da slue princa, kad je ovaj podigao ustanak, okre-
nule i vratile se na padiahovu stranu. Ako ah ustraje na prko-
su, jedinstvo i prijateljstvo dvije strane okrenut
se na neprijateljstvo. Jer padiah koji je vjernik, kao to
znate otprije, lovac je na neprijatelje i protivnike. Dobrotom Uzvie-
nog Allaha, on je u stanju i uzeti iz vaih ruku princa, htjeli
vi to ili ne htjeli. Ali nikada se ne ustee od zamisli da se ne treba
bilo suprotstaviti da bi se prijateljstvo i produbila
iskrenost pa i dobila bogata nagrada."
Nakon toga poslani su u izaslanstvo: Sofu Ali-paa ranije lala
princa Selima, koji je bio poznat po tome to je na svakom
mjestu i ukraenim umio govoriti, zatim kapidibaa
332
Hasan-aga, a ispred princa njegov kapidibaa Kara Ahmed-aga,
oni su nosili vrijedne tkanine i stvari kao darove ahu kojim bi ga
pribliili padiahu.
S druge strane, krivovjerni ah je pripremio jedan izgovor da bi
vojsku odvojio jedne od drugih jer ako bi trebao uhvatiti
princa, hiljade ljudi u njegovoj pratnji se ne bi odmah predalo,
tukli bi se i mnogo bi se krvi prolilo, zato je njegovoj ekselenciji
princu ovako rekao: "Imamo jedan vaan posao u okolini Estera-
moramo odgoditi na susret s vama. Sada od vas molim da
mi date nekoliko hiljada vaih vojnika da me podre u tome za nas
vanom poslu." Ugledni princ se nije mogao suprotstaviti ovom
traenju, izdvojio je svoje najbolje vojnike i na im je kao ser-
dara stavio svoga kapidibau Arap Mehmed-agu. Ali ah, koji je
iznutra bio sami vrag, nije se ni ovime zadovoljio, naredio je ha-
novima i sultanima koji idu zajedno sa vojskom da li-
jepo postupaju s Anadolcima da bi pridobili njihovu naklonost.
Hanovi i sultani su stalno priredivali svetkovine za Anadolce, is-
kazivali im uvaavanje i nisu se ustezaH da naprave bilo ta to bi
ih oraspoloilo. Kao posljedice ovoga, iz ove skupine luta-
lica bez interesa za vjeru, mezheb i naciju, a moda ih je i
ranije sklonost prema ahu, okrenula je leda princu i po-
vezala se sa ahom. Kad su odnijeli pobjedu na mjestu gdje su
otili, ove veze su se jo vie Kad su se vratili nakon po-
bjede, opet sa veselom i ah im je priredio prijem
u svome vrtu. Kasnije su etali vrtom, neki su se izdvajali, a neki
skupljali u grupama. Spomenuti Arap Mehmed, crna lica,
nije se odvajao od krivovjernog aha. U jednom trenutku, ne pri-
da im se iza leda nalazi jedan sin, da je
izvukao aha na osamljeno mjesto, rekao je:
"Moj ahu, pazite se, nemojte biti nemarni, ovaj zle
i neiskusan, koji se pobunio protiv svoga oca i brata, podstrekava
sa hiljadu jednog-dvojicu pukara da vas ubiju." ah
na ovo nije ni obratio panju i zbog bolova u stomaku izvukao
se jednim sporednim izlazom prema dvoru. Ali njegovi veziri
Masum-bej i Hasan-hej nastavili su jednako princa, ispri-
su aha, uzeli princa i sa svjetiljkama ga ispratili do njegova
konaka.
333
Iranci su odmah shvatili razlog ahovog loeg stanja,
su grditi strance i ponaati se neprimjereno kako to do sada
nisu nikad Nikakve sumnje nije bilo da je ah zanemario
princa, ali razlog tome nije se mogao nikako Vrlo tuan i
neraspoloen princ se vratio u konak. Ovdje je sin koji je
ta je rekao Arap Mehmed ahu, doao u drutvo, tres-
nuo kapom o pod i objasnio ono to je Princ ih odmah okupi,
dade da se dovede Arap Mehmed i mu glavu. lako je bilo
potrebno o ovome povesti malo rasprave, on to nije napravio i nije
dozvolio nikakvo izmotavanje.
Bezvjemik po imenu Aksak Sejfeddin i obijesni pas, budala i
sekbanbaa Miralaj Mestan bili su jako uznemireni ovim
estokim postupkom. da se princ i na njih naljutiti otili
su odmah ahu i rekli "Princ Bajezid je ubio jadnog Arap Mehmed-
-babu koji je osim toga to je sluio njemu i njegovom bratu, re-
kao ga: "Ovaj plemeniti ah je tebi pomogao i te
i zato si da mu nanese nepravdu. Tim povodom, poto
smo i mi istog miljenja, poslije ovoga priliku i nas
ubiti, mi se plemenitom ahu, tagod da uradi,
neka radi."
ah je prihvatio lai ovih ljudi i povjerovao da je princ osoba
koja na sve strane sije smutnju. Dao je nadu onima koji su mu
doli, podrao ih i prihvatio. dana su Perzijanci koji su
prekrili doli u konak. Kad su pretjerali sa nekim
neumjesnim postupcima, Kuduz Ferhad i nekoliko hrabrih drugova
su se potrudili da ih otjeraju kako su znali i umjeli
"Pravo je da nas jo vie brukate, jer kad smo doli u Kazvin
nismo to smo mogli nego smo pazili na
bater" time su objelodanili da se sada kaju to tada nisu unitili
Perzijance. da mu glave jadni princ Bajezid dovede
sebi sinove i im: "ta biti s vama poslije mene, barem da
budete ubijeni svijetla obraza s moje strane." I dogovore se da ih
ubiju. Saznavi za ovu odluku princa Bajezida, ah "Kakav
je razlog da ovi budu odmah ubijeni, nije dolo do nesporazuma
na relaciji otac-sinovi, kako je to stvar". alio je nad tim i
naredio ljudima princa Bajezida da ko bajagi njih pobiju. Ustvari,
princu i njegovim toboe ubijenim sinovima poslao je kaftan vezen
334
srmom i poslastice. Sutradan je pozvao na kao toboe
za uspomenu. Kad se ilo ahu i stizalo se do gubilita koje se
obruiti na glavu, a ahu svakako se tuda mora deset-
petnaest delata su se bacili na princa Bajezida i potpuno ga spen-
gali. su i njegove age i sluge koje su bili u njegovoj prat-
nji i vie od hiljade onih koji su radili s konjima ili bili najamni
radnici u Kazvinu, one koje su podigli glavu su pogubili, a one
koji su pogeli glavu su uhapsili. Poslani su ljudi i sinovima princa
Bajezida, svakog od njih, da bi bili uhapeni, poslali su kod jednog
hana. U ahovo ime oduzet im je sav imetak, hrana, sve vrijedne
stvari i oruje, mnogo dragulja, srebra i zlata.
Ovaj nesretni se zbio sredinom mjeseca demazijelev-
vela devetsto ezdeset sedme godine
304
Ali ah se i poslije toga,
zbog lukavstva i smutnje, pokazivao vesela lica. Jadnom princu
ovako se obratio: "Iako je ovo neugodno stanje trebalo iznijeti na
vidjelo nakon dogovora s vama, to nije to je jedina gre-
ka koju smo prema vama Znajte da je na izaslanik otiao
vaem ocu i tada ga je obavijestio 'Rasijani princ se po-
kajao za ono to je one koji su ovo skrivili mi smo po na-
em pogubili i da bi se pobune on
sam je uhapen.' Svakako ne elite ovog vaeg iskrenog prijatelja
napraviti lacem koji izgovara la i kad nije na to prisiljen. Da bi
ostali vezani za nau zakletvu, pogubljeno je nekoliko osoba, a
bilo je potrebno da i vi budete na neki ta se moe,
ovo je ispalo na vau tetu."
Ovim je ah rasplakao princa i ga jo vie po-
njegovu ranu.
DRUGI DOLAZAK IZASLANIKA SRETNOG PADIAHA
Kad su dolazili osmanski izaslanici predali su ahu pisma od padi-
aha i princa Selima, a posebno su i usmeno izrazili ono to su oni
traili, na to je ah odgovorio: "Mi ne istupamo protiv padiaho-
vog traenja, se puta prijateljstva i jedinstva ne odstupamo i
ne idemo drugim putem."
304
12.2.1560. godine.
335
Ali ah je, da bi bio od padiaha darovan i da bi stekao naklo-
nost, opet smislio jedno lukavstvo. Po jednom nesretnom
po imenu Bearet, koji je bio njegov kapuaga, poslao je jo jedno
pismo. U ovom pismu ah je napisao: "Kad je svojevremeno princ
Bajezid nogom u zemlju ovog vaeg iskrenog prijatelja, u
sporazumu koji je s njim napravljen je i da
biti predat ako bude zatraen od padiaha. Ali ovaj put, da ne
pokvarimo vae zadovoljstvo, je da se princ vrati na-
zad, da ne bismo pogazili nau zakletvu, nali smo
da ga ne predamo vama nego da ga poaljemo princu Selimu."
Ovim je ah htio uspostaviti bolje odnose sa princem prestolonasljed-
nikom nego sa ostatjelim padiahom i tako ponovo svoj
cilj. Ovako i mir biti obnovljen i bit postignuta stabilnost.
Kapu-aga Bearet, koji je izabran za izaslanika, stigao je s
ovom veselom princu Selimu mjeseca redeba
devetsto ezdeset sedme godine
305
. Kako je tada princu Selimu bio
dat na upravu sandak Kutahija, a njegovom miljeniku princu
Muradu sandak od Akehira do Manise, gdje se i on tada nalazio,
Selim se silno obradovao. Sada, sa vijestima koje su dole iz Irana,
radost se jo vie Ponovo su ahu poslani izaslanici, i to
ispred padiaha Husrev-paa, beglerbeg V ana, i kapidibaa Sinan-
-aga poznat kao zet Lalazade, i ispred princa Selima Ali-
-aga koji je dobar govornik i koji zna svoj posao. Ovi iza-
slanici su traili da budu predati princ Bajezid i njegovi sinovi. Tako
su predati u ove nesretne dane, u sedmici tunog mjeseca,
petnaesti dan mjeseca muharrema devetsto ezdeset osme godine
306
i s njima je posao zavren. Neka im se smiluje Uzvieni Allah.
Jadni i nesretni princ Bajezid tako je odselio sa ovog
skog i tjeskobnog svijeta. Njegov otac i stariji brat su, umjesto da
radili na pogubljenju njega i njegovih sinova, bili su
nici njihove smrti i radovali se.
Teko onoj djeci kojoj je dumanin mati.
ah je najprije pitao Sinan-agu: "Bi li poznao princa Bajezida
da ga vidi". Izaslanik je rekao: "Vidio sam ga u djetinjstvu, a dosta
305
28.3.1560. godine.
306
6.1 0.1560. godine.
336
mu puta i sluio, u svakom brkovi i brada koje sada ima na
licu ne mogu biti prepreka da ga prepoznam, mislim da ga poznati
po i obrvama." Na to je sirotom princu odrezana kosa i brada
pa je takav predat. U vrijeme predaje imao je na glavi veliki saruk, a
na tijelu staru za konja mu je bio od jeftinog vune-
nog platna zelene boje. Slabine su mu bile omotane pojasom.
Krivovjemi ah je pripremio sve ovo tako zbog du-
boke mrnje koju je prema osmanskom vladaru i na taj je
pokazao svoju Ali narod Kazvina je bio u ve-
likoj tuzi. Osim alopojki i hiljada prokletstava iskazanih izaslani-
cima, izricali su i na kletvi na aha.
Ranije spomenuti Ali-aga odnio je mrtva tijela u Sivas i tamo
su pokopani. Sada je nad njihovim mezarom napravljeno visoko
turbe. Za njihove due se svaki dan K ur' an. Izaslanik je odatle
doao do princa Selima i obavijestio ga o ovom stranom
do u pojedinosti. Kako se posao ovako u skladu s nared-
bama, oni koji su obavili posao bogato su darovani. S druge strane,
kako je ranije ugovoreno, od strane padiaha je dato tristo
zlatnika, a od strane princa jo sto zlatnika kao nagrada.
Darovi pripremljeni za aha poslani su do mjesta Kazabad po
vrtom veziru Pertev-pai, a odatle po lljas-begu, begu arki Karahi-
sara i po starom izaslaniku Kara Mahmud-agi odneseni su
u Kazvin i predati ahu. Od strane aha je opet razne robe,
zlatom ukraenih mushafa i drugih knjiga, mnogo dragocjenih stvari
i oruja pa su prijateljstvo i bliskost dvije strane
SLANJE VOJSKE DA SE OSVOJI MALTA
I NJEN POVRATAK BEZ USPJEHA
Godina 969. (1562.). U to vrijeme su komandant mornarice Pijale-
-paa i Mustafa-paa, stariji brat Kizil Ahmedli ems-pae koji je
postavljen za serdara sa tristo brodova, kadirga, kalite, i
batarda
307
, s iskusnim junacima, debedijama i tob-
dijama sa hiljadama strijelaca-pukara razvili jedra prema Malti.
307
Ovo su razni tipovi tadanjih ratnih brodova, kojima je teko dati sadanji
adekvatan naziv jer se sada takvi brodovi ne proizvode.
337
Tadanji veliki vezir Semiz Ali-paa
308
, veseo i aljiv za-
jedno sa ostalim vezirima, u skladu s tradicijom, ukrcao se na ko-
mandantovu batardu i zaelio mornarici
odatle Ali-paa je u ali rekao drugim vezirima: "Obo-
jica su poznati kao ljudi skloni poslali smo dvojicu jarana da
gledaju otoke, a brodovi su im svakako puni berea i kahve. Ne
znam ta uraditi, ali im bere i kahva podosta trajati." Rekavi
to ukazao je da obojica nemaju srce i spomenuo je njihova
razna nevaljalstva.
U to vrijeme

je bio beglerbeg Tripolisa. Od
strane padiaha su upozoreni: "On najbolje poznaje stanje otoka
Malte u svakom pogledu, koje treba gdje treba
postaviti rovove i zaklone. Pazite, nemojte postupiti mimo njego-
va znanja." Ali kad su ovi stigli do Malte, jo nije
upotpunio mornaricu Tripolisa i zbog toga nije mogao s njima.
Kapudan-paa i serdar ga nisu ni nekoliko dana. su
ga da opsjednemo Maltu, ali potrudit
se da zauzmemo St. Rem koja je tvrda kula koja dominira
Maltom, do tada i nakon toga idemo na Maltu".
Tako su napravili rovove i opkolili St. Rem.
Ali ni spomenuta sa stajalita nije zaos-
tajala za Mal tom. Kad je sedam dana kasnije doao mno-
go se rastuio to su se zalijepili za St. Rem. Govorio je se:
"ta nam vrijedi da uzmemo St. Rem, da sagradite deset St. Rema,
dok ne zauzmete Maltu, nije uzeti otok." I pored toga, uz
sedamnaesti dan je osvojen St. Rem. Ali ta vri-
308
Semiz Ali-paa je po (Osmanli Tarih, II cild, Ankara, 1975.,
str. 551) i po (Znameniti ... , str. ll) porijeklom iz koja je tada
pripadala sandaku. Po Danimendu (lzahli Osmanli Tarihi
Keonolojisi, V, str. 18) je Slaven iz Dalmacije. Veliki vezir je bio 3 godine,
ll mjeseci i 19 dana, od 10.7.1561-28.6.1565. kada je umro.
309
ili Turgut-reis, sin Velija, je u jednom selu u nahiji Seroloz,
koja pripada Mugli. Bio je ]event, a kasnije reis (kapetan) broda. Zarobljen
od je kad je Barbaros Hajreddin bio pred vom.
Kasnije je vodio mnoge uspjene pomorske bitke. Bio je beglerbeg Tripolisa
(u Libiji) na kojoj je dunosti poginuo od jednog topovskog gelera, opsjeda-
Maltu (18. juna 1565.). V. Osmanli Tarihi, II e. Ankara,
1975., str. 389-390.
338
jedi, odabrani borci su ranjeni, a mnogo osoba su postali ehidi.
Ukratko, i oruje boraca koji su bili u borbi se pokvarilo.
-paa je istinski alovao. U osvojenju St. Rema ratna sredstva i
oprema, kao i hrana, su se istroila.
Bez obzira to je to tako, na kraju su se opet okrenuli Malti,
iskopali rovove i Ali osvojenje je svoje
vrijeme, tada ono nije bilo jer su iskrsavati neke
prepreke. ranjen od eksplozije topa. Neki kau da
je ranjen gelerom neprijateljskog topa, a neki da je od naeg topa.
Odakle god bilo da bilo, kao posljedica ranjavanja, on je popio e-
hidski napitak i zaboravio ovaj oholi svijet. Nek milost Uzvienog
Allaha bude nad njim.
da neto svakako treba poduzeti, serdar je vojsku
bodriti a pored toga ih je i darivao, pa im i
Kapudan-paa nije pridavao toliku vanost
koji je bio borac ravan njemu, nije darivao gazije
koji su bili u njegovoj slubi i levente iz njegove mornarice.
Kapudan-paa nije mnogo do ovoga drao i nije mnogo cijenio ni
sluao ni serdara. Tako su njima odnosi zahladnjeti pa su se
najzad proli zauzimanja neuspjeno i s velikim gubicima
vratili su se u Istanbul.
U Istz -1bulu su krivili jedan drugog. Navodno dok je pucao top,
kapudan-paaje upozoravao tobdije. "Neka top ne puca, serdar je
na podnevnom drijemanju." Artiljerci su krivicu svaljivali na ser-
dara "ta da radi ovako upozoren tobdija, koliko je samo
truda uloila islamska vojska." Potroeno je uzalud toliko robe i
novca, a toliko gazija je izgubilo ivote. U tako tekom stanju, kad
su stigli u Istanbul, zbog ove krivice, serdar je smijenjen s vezir-
ske dunosti.
SAETAK O POHODU NA SIGETV AR
P ADIAHOV ODLAZAK NA POHOD
9 evva/937. (29-4.1566.). Povod pohoda iz kojeg se crpiti po-
uka, a koji je padiah poduzeo u posljednjim danima svoga i-
vota i za vrijeme ove sjajne vojne oprostio se s ovim svijetom je
339
budimski beglerbeg Jahjali Arslan-paa vie puta je pisao
padiahovom divanu da su se napadi sa granice
na osmanske pokrajine u da otkako je podignuta ranije
poduzeta opsada Egre, neprijatelj se iz dana u dan sve osionije
ponaa i da se razbojnitva i smutnje. Osim toga Simon
Jano, sin erdeljskog gospodara, alio se na napade kralja
Ferdinanda te da je zauzimanjem erdelj skih Sakmar i T okaj
stvorena osnova smutnji i spletki, i vie puta je traio
Ova su djelovala na padiahove iako je one-
od starosti i raznih bolesti koje su ga iscrpljivale. On je u
skladu s vladarske i ponosa sedmog dana mjeseca
evvala spomenute godine
310
postavio drugog vezira Pertev-pau
za serdara i uputio ga ispred sebe. On sam je krenuo iz Istanbula u
devetog dana spomenutog mjeseca, prema od ranije usta-
novljenim i zakonima. Kao i uvijek, u skladu sa osman-
skim sa padiahom su na put krenuli od vezira: veliki
vezir Mehmed-paa Dugi drugi vezir Pertev-paa,
vezir Ferhad-paa, vezir Ahmed-paa, peti vezir Kizil
Ahmedli Hamid-efendi, rumelijski beglerbeg ems Ahmed-paa, ka-
zasker Hamid-efendi, niandija (nosilac carskog znaka) Egri Abdi-
defterdari i
aga Ali-aga i drugi velikani i prvaci. Tako
su prolazili put konak po konak. Ali padiah se loe i ne-
stalo mu je raspoloenja zbog starosti u njegovom tijelu, i
pospanosti, i uz to zbog modane kapi. je putovao sjede-
u konjskim zapregama ili nosiljkama, a samo pri prolasku kroz
gradove i kasabe prolazio je na konju.
Onoga dana kad su se ulogorili u Zemunskom polju ems-paa
je sa rumelijskim alajima napravio tako sjajnu paradu da nebo nije
takvo neto vidjelo do toga dana. Nakon toga je i karamanski beg-
lerbeg Sulejman-paa s karamanskom vojskom napravio tako sjaj-
nu paradu da je zadobio padiahove pohvale i naklonost. Poslije
njih je sin erdeljskog vojvode koji je bio doveden za erdeljskog
vojvodu u vrijeme osvojenja Budima, na isti sa erdeljskom
vojskom pozdravio pa je potom osjetio radost to je stekao padia-
310
27 .4.1566. godine.
340
hovu pohvalu. Nakon to se ovo zavrilo, je
koj vojsci, na prijedlog sina erdelj skog bana, da ide na Egru, pa je
izdana zapovijest da se postavi most u Varadinu. Sinu erdeljskog
bana je na njegovo traenje dato u zadatak da zajedno sa tatarskom
vojskom, na sa mirzama, ide na Sakmar i T okaj. Ove dvije
je zauzeo prije godinu dana Ferdinand i pripojio ih svojoj
dravi. Sin erdelj skog bana je traio da on ponovo njima vlada. U
takvom je obliku napravljen ratni plan. Konjanicima je data do-
zvola da idu naprijed da i stignu do gdje ima
vie panjaka i vode. Ali ovi planovi nisu bili u skladu sa sudbinom,
posao se odvijao sasvim nego to je planirano.
Kad se sandakbeg koji je postavljen za muhafiza ulo-
gorio sa vojskom u blizini iklo, spomenutom sandak-
begu je doao !skender-beg, alajbeg koji se nalazio u ik-
lou i rekao mu da u jer je ovdje opasno
sandakbeg nije uvaavao njegovo miljenje jer "nije
opasno jednu provesti napolju" i postavio je jake strae da
vaju vojsku.
Ovaj postupak je izgleda i po Boijem bio povod
da se osvoji Sigetvar. Tih dana je zapovjednik Sigetvara Zrinski
Miklo
311
poslao hiljadu hajduka i stotine katana da spale i
varo i da napadnu na Od zarobljenika
koje uzeti trebali su saznati na koju stranu se uputiti njegovo
padiah. Kad su ovi prokletnici stigli Sigetvara i
ikloa u Petu dobili su vijest od raje koliko se vojske ulogorilo
pred iklo. Na ovo su se odmah uputili prema iklou
s milju da saznati ta je cilj islamskog padiaha, da najsigurnije
vijesti imaju upravo ovi, a od njih se svakako zadobiti i dosta
plijena. Te je po Boijoj odredbi pala tako velika kia da su
se svi straari bega sklonili strau,
da nema opasnosti od neprijatelja. I sam je beg smatrao da je kia i
blato sigurna brana za njegovu sigurnost. Prokletnici su pred zoru
opkolili spomenutog sandakbega i njega i njegova sina
ehidima. Stradali su i vojnici, a blago i imeci su im razgrabljeni i
uniteni.
311
Mikl o Zrinj i (Zrinski) je Nikola Zrinski, zapovjednik Sigetvar.
341
Eto, kad je taj bolni doao padiahu do uha, odustalo
se od kretanja prema Egri i je vojsci da ponovo u
Srijem. Sandakbeg sandaka Karli ili i najbolji junak,
najsposobniji u oblasti artiljerije i poznavanja
kapudan po imenu Ali Portuk dobio je ranije zaduenje da u dvije
preveze ono to je potrebno vojsci za hranu, je za ko-
mandanta dunavskoj floti i zaduen za postavljanje mosta. Sada je
poslano kapudanu Ali Portuku da tamo demontira most
i mu je da postavi most preko rijeke Drave. I
aga Ali-aga je dobio zadatak da radi na postavljanju mosta i da
prije islamske vojske u polje. Posao oko postav-
ljanja mosta zavren je za deset dana pa se sretni padiah spustio u
polje i odmah su prelaziti preko Pred veli-
kim brdom Aran ulogorile se u polju i tu se dva dana.
Budimski beglerbeg Arslan-paa sin Mehmed-pae u to vrijeme
je pogubljen pred padiahovim atorom. Neka mu se Allah smiluje.
Njegova krivica je bila neuspjeh doivljen pred Palata.
Kad je Arslan-paa da je padiah krenuo u vojni pohod, odmah
je skupio krajiku budimsku vojsku i opsjeo Palata koja se
nalazila u blizini Stolnog Biograda i koja je bila odmetni-
ka koji su preko svake mjere upadali u osmanske zemlje. Ali kako
je i prokleti austrijski kralj Ferdinand saznao da je padiah krenuo
u pohod, skupio je vojsku s kojom je raspolagao i poslao je na
Arslan-pau i tako ga prisilio da odustane od opsade
Kako je Arslan-paa bio prisiljen se u Budim i braniti ga,
nevjernici su zauzeli Vesprem i iza nje Tata, pri-
pojili ih svojim prljavim zemljama i pokret islam-
ske vojske.
Kao posljedica ovakvog razvoja, budimski ejalet je predat na
upravu dotadanjem sandakbegu Bosne Mustafa-pai, bratu veli-
kog vezira. Mustafa-paa najsposobniji od svih vezira koji su po-
stavljeni za valije Budima, prije godinu dana osvojio je
Krupu u Bosni i vie od hiljadu njegovih ljudi pozdravilo je pa-
diaha u blizini Volupara. Zbog toga se smatralo
da mu padiah ukae milost pa je budimski beglerbegluk predat
njemu. Kasnije je sa karamanskim beglerbegom postavljen kraj
jezera u blizini Stolnog Biograda da se Budim. Rumelijski
342
beglerbeg ems Ahmed-paa je na ovom da ide
naprijed i da opsjedne a poslati su Ali Portuk, jedan isku-
san komandant i poznati junak Nasuh-beg, sandakbeg Poege, da
idu razgledati mjesta gdje se kopati rovovi i zakloni. Sutradan
se pokrenuo i padiah i na drugo stigao je pod Sigetvar.
Veliki padiahov ator bio je postavljen kraj jezera s gornju stranu
Sigetvara. Ali kako se ovo mjesto nalazilo na dometu topova s tvr-
nije se smatralo umjesnim da se tamo boravi i prenesen je na
mjesto gdje se danas nalazi njegovo blagoslovljeno turbe. Samo
ovdje je sa svih strana bilo tijesno i teko prolazno zbog grmlja i
ume koji su se tu nalazili. Ali miriahorovi i padiahove
osobne sluge dali su se na posao i ovo i poravnali kao dlan.
Nakon toga postavljeni su drugi atori, a atori postavljeni ranije
nisu se dizali dok nije osvojena.
Njegovo padiah se ovdje dvadesetog dana
muharrema devetsto sedamdeset ili petog kolovoza
312
.
vezir Ferhad-paa i anadolski beglerbeg Mahmud-paa tukli su
junu i zapadnu stranu a peti vezir Mustafa-paa i njegov
brat rumelijski beglerbeg ems Ahmed-paa sjevernu stranu.
Ferhad-pae i rumelijskog odreda u rovove su uli janji-
aga Ali-aga i njegovi drugovi. Na zapadnu stranu
od Ferhad-pae su Ali Portuk-kapudan i poeki beg
Nasuh-beg. Tako se sa sve strane, dan-
Mehmed-han iz porodice Zulkadrije, koji je bio namjesnik
sandaka, je za strau i mu je da
s drugu stranu jezera i koje tvori rijeka Riga. estog
dana osvojena je varo i je vie od esto nevjer-
konjanika.
Nakon toga su sruili branu kako bi otekla voda jezero
okruuje unutranju i za nekoliko dana potpuno se is-
praznila voda jezera. Pa ipak da bi se ulo unutra bare i lokve bile
su prepreke tolike da bi se u njima utopili i divovi. Za nekoliko
dana su popunili sve lokve i bare i napravili irok put do
zidova Nakon toga rodila se ideja da se poloi ruka na
312
Po Tabelarnom pregledu hidretskih godina u godine nove ere,
Zejnila dvadeseti muharrem 974. odgovara 7. augusta 1566. godine.
343
palanku, neki su ulili ulje u podnoje palanke i zapalili
vatru.
U je bio jo jedan buljuk bezvjernika. Ovi su uloili to-
liko truda, rtvovali su se jedan za drugoga. Ukratko, na sve strane
bilo je tako da je svaki direk i prut gorio, neki su iza
prepreke, opet se pojavljuje prepreka, u obliku zemljom
ispunjenih zidova kojima ni topovi nisu nanijeli tetu niti je posto-
jala da se srue. Nevjernici su na to dopunjavati zem-
ljom zidove, sa unutranje strane su ih podupiranjem
Nikakve prilike nije bilo da se topom ili pukom neka upljina.
Kad su se, islamski borci za napad neprijatelji
su bacali bombe, a islamski borci su ranjavani okretali duga kop-
lja na suprotnu stranu i se. I gazije su zabacile duge kuke,
nevjernike napolje i odsijecale im glave. Nije
objasniti i opisati sve ratne igre koje su primjenjivane u vrijeme
ovih napada na dvadeset dana mjeseca
safera ili sedmi dan mjeseca agistosa
313
izdano je
za napad. Svi vojnici su se, u skladu s onim to su obavezni
kao muslimani, svom estinom bacili i neprijatelju nisu dali
otvoriti pa se s Allahovom uspjela osvojiti U ovom
juriu mnogi rumelijski timarnici, zaimi i junaci iz redova vojske
kao ehidi su preselili sa ovog ispraznog svijeta i prispjeli u bes-
mrtni ivot.
Kako se Zrinski Miklo, komandant nevjernik
poznat po junatvu, shvativi da mu je krqj, stavio je kapu na glavu,
obukao lijepo odijelo, u dep stavio stotinu zlatnika kao nagradu
za onoga gaziju koji mu glavu. Ako se obrati panja na to
ta piu nevjernici, oni kau da je imao jednu sablju koja mu je
ostala od predaka, pripasao ju je i krenuo na islamske vojnike. S
druge strane, jedan ga je gazija pogodio iz puke u prsa, a zatim ga
je i strijela pogodila u glavu pa je njegova prljava dua otputovala
dehenemskim zebanijama.
Nakon to se toga dana islamska vojska odmorila veziri i veli-
kani su otili i vidjeli neku opremu i sredstva koja se
tamo nalazila. Tako je u Zrinskog, koja na talu za
313
Dvadeset dan safera odgovara desetom rujnu 1566. godine.
344
svinje, bilo spremno skladite baruta. Ili su prokletnici postavili
fitilj ili je neko od onih koji su skupljali ratni plijen bacio vatru,
barut je planuo i nanio mnogim ljudima tetu, mnoge je odba-
cio do mjesta gdje je bilo spremite za strijele. Ipak, nikome od
dravnih velikana ova eksplozija nije naudila. Tako je sigetvarska
ula islamske a mjesto sandakbega je dato
alajbegu !skender-begu. Postavljeni su kadija, dizdar,
muhafizi i je sve to je potrebno za opremu i opskrbu.
Dok je islamska vojska bila pred Sigetvarom, peti vezir Mustafa-
-paa, koji se nalazio u akinu, dvadesetdevetog dana istog mjeseca
314
je sa bratom, rumelijskim beglerbegom ems Ahmed-paom, sa
dvije hiljade i dvojicom aga buljuka iz vojske,
poslat na osvajanje Kad su ovi doli preko puta
prokletnici koji su se nalazili unutra, tu su napustili
i pobjegli. Dobrotom Uzvienog Allaha i ova je
prela u ruke muslimana i za dana, nakon to su se upotpunile
sve potrebe, vojska se vratila i padiahovoj
ordiji. Nakon toga data je dozvola za akin. Veliki broj akindija
krenuo je u jagmu u okolinu Kanie, Berzenca i Konora i sa boga-
tim plijenom ivi i zdravi se vratili u padiahovu ordiju.
OSVOJENJE GOLE,JANOVA I DILAGO
Godina 974 (1566.). Dva dana prije nego je sretni padiah, je
mjesto Dennet, krenuo iz Istanbula, odredio je za serdara drugog
vezira Pertev-pau i poslao ga na te strane. Pod serdarovo zapovjed-
nitvo je dato dvije hiljade buljuci lijevih ulufedija i
desnih gariba, dovoljno artiljeraca i ljudi zaduenih za municiju, a
ovima je posebno pridodata vojska beglerbega ejaleta Smederevo,
Vidin i Temivar i vojska Tatara, Vlaha i Moldavaca pa je zadu-
en za osvajanje Gole. Stigli su s Boijom opsje-
dali dulje od trideset dana i na kraju je osvojili na viru.
Tako je rahmetli Jahja Sofu Mehmed-beg koji se u to vrijeme na-
lazio na mjestu sandakbega Varada, uao u i sporazumio
se o predaji. Kad su nevjernici izlazili iz neke gazije su
314
15.9.1566.
345
iznevjerile dogovor, pobile su sabljama nevjernike i sve ih mrtve
poredali po zemlji. Na istom pohodu su osvojene Dilago
i Janova. Veseo glas o ovim osvojenjima stigao je do islamske
vojske dva-tri dana prije osvojenja Sigetvara.
ODLAZAK RAHMETLI PADIAHA S OVOG SVIJETA
I NJEGOVO PRESELJENJE U
Godina 974 (r566.). se ni u kakvom ne moe spasiti
iz kandi smrti. Ni padiasi koji vladaju s kraja na kraj ovog svi-
jeta ne mogu lijeka za ovu bolest. su, se
na geometriju, nali put koji izlazi do neba uz merdevina,
postigli su svoj cilj, ali nisu nali lijek od smrti i od te nevolje se
nisu mogli spasiti.
I rahmetli padiah se oprostio od ovog oholog svijeta dva dana
prije osvojenja sigetvarske u devet sati u
dvadeset drugog dana, gore spomenutog mjeseca
315
, a u skladu s
naredbom iz K ur' ana: "O smirena duo, vrati se Gospodaru svome
zadovoljna a i On s tobom zadovoljan."
316
Neka nad njim bude
milost Uzvienog Allaha. Na ovo je veliki vezir Mehmed-paa
Dugi padiahovu smrt krio kao veliku tajnu. Bio je u
tome toliko oprezan da to nisu saznali ni visoki veziri. Ne obavjeta-
o ovome nikoga osim glavnog tajnika (reisulkuttab) Feri dun-
-bega, napisao je tajno pismo u kome je izloio stanje princu Selimu-
-hanu i zamolio ga da se stavi na vojske i pismo poslao po
ulaku Hasan Krajnjim naporom, ne se ni trena,
Hasan je rastojanje od Sigetvara do Kutahije brzo prelazio i
stigao osmi dan, predao novom padiahu i naiao nave-
liku naklonost. I sretni padiah je bez odmora i sna deveti dan stigao
u Istanbul i devetog dana rebiulevella (24.9.1566.) stupio na prijestol.
ejhulislam, velike kadije i drugi velikani koji su se nalazili u
Istanbulu, po su ljubljenjem postolja prijestolja.
!skender-paa, koji je izaao iz bostandibaa, postavljen je za
muhafiza Istanbula. Sutradan je obavljena duma-namaz u damiji
315
8.9.1566.
316
Kur'an, Beled, 28.
346
hazreti Ejjuba Ensarije- neka Uzvieni Allah bude s njim zado-
voljan, i su grobovi predaka. dan se sretno uputio
prema Beogradu i ne ni na jedan konak brzo je stigao
do Beograda.
S druge strane, veliki vezir je pod izgovorom popravke i opreme
sigetvarske ostao tri dana u sigetvarskom polju i
tek dana rebiulahira (18.10.1566.), blagoslovljeno tijelo pa-
diaha koji je stigao u Boiju milost izvadio s mjesta gdje ga je
privremeno zakopao, stavio na tahteravan i vratio nazad. S vreme-
na na vrijeme se primicao tahterevanu kao da se neto dogovara o
dravnim poslovima, malo bi se zadrao i onda se natrag.
Tako je to majstorski krio da slugu padiahova harema
nita nije mogla Tadanji silahdar Dafer-aga, koji je
kasnije postao zet toga vrijednog velikog vezira, sjedao bi na tah-
terevan sa mrtvim tijelom rahmetlije pa bi odgovarao velikom
veziru, tako je povremeno i tahterevan aputao. Veliki vezir je izla-
gao sadraje nekih problema, a silahdar, poto mu je rukopis bio sli-
padiahovom, na arzove je ispisivao odgovore. Sve ovo se
narodom pa iako je veliki vezir sve isplanirao, sumnja
se Niko nije znao sigurno je li padiah u ivotu ili nije.
Kad su se pribliili Beogradu na jedan konak, rairio se glas da
se novi padiah nalazi u Beogradu, ali niko to nije glasno i javno
izgovarao. Te je uao u veliki ator padiaha. Sutra ujutro
rano sjeo je na prijestol pa su, veziri i drugi
dravni velikani da mu poljube skute, zamotali su saruke
i klanjali namaz pred padiahovim atorom. Nakon toga odredio je
vezira Ahmed-pau, ejha Nureddin-zade-efendiju i Ferhad-agu do
kojeg je rahmetlija mnogo drao da se pridrue tabutu s mrtvacem
i uputio ih u Istanbul te naredio da se zakopa ispred mihraba bla-
goslovljene damije.
0 DOBRIM DJELIMA RAHMETLI PADIAHA
Na prvo mjesto dolazi velika damija u Istanbulu, koja je pozna-
ta kao Sulejmanija za koju je daleko i od pretpostavki da se
moe upoznati i da joj se mogu nabrojati pojedinosti. Majstori-
na polju kaligrafije koji su pisali tarihe i vrijedne osobe
347
koje su uklesavale svoj na ovom polju priznale su svoje
manjkavosti i nesposobnosti da upoznaju tu damiju i njene po-
jedinosti. Kad je tako, kako jedno piskaralo kao to sam ja to
perom opisati? Ukratko, ima munare, u unutranjem dvori-
tu adrvan i vodu na postavljene sa dvije strane radi
uzimanja abdesta, medrese, jedan darulhadis
317
, medicinska
kola, osim ovih zgrada jo; veliki imaret, hamami, bolnica, mjesta
za jelo i odmor, mnogo soba i bezbroj ukraenih zgrada. Njena iz-
gradnja je devetsto pedeseteste
318
, a nakon velikog truda
i zalaganja zavrena je ezdeset

Prema povje-
renika gradnje utroeno je tadanjih osamsto devedeset est hiljada
tristo osamdesettri Prema tadanjem to iznosi pet-
sto trideset sedam tovara i osamdeset dvije hiljade devetsto
Prema dananjem to je blizu dvije hiljade dvjesto
deset tovara


Jedan od velikih njegovih hajrataje i voda Prije nego
je ova voda dovedena u Istanbul, svako je imao potrebu za gutljajem
vode i mnogo se oko toga Sevab koji je stekao izgradnjom
ovog hajrata je deftera u koje se piu dobra padiahova
djela. Novac utroen za ovo nije mnogo manji nego za blagoslov-
ljenu damiju. Iznosi petsto sedam tovara i osamdeset hiljada
Jedan vaan njegov hajrat je i most u Bujuk Nema
potrebe da se o njemu govori i da se nabrajaju njegove pojedinosti.
Oni koji dolaze iz Rumelije u prijestolnicu svakako ga vide. Prije
nego je most, nije bilo ako se putuje
zimi, da se ne doivi da natovarene ivotinje ne padnu, a
da zaprena kola ne upadnu. Napisano je da je i za ovaj most utro-
eno sto petnaest tovara
Sultan Selim-hanova damija. Nakon to mu je pokopan otac,
rahmetli sultan Selim
321
, neka mu stanite bude u Dennetu, nad
317
kola za hadisa, Muhammeda a. s.
318
956. hidretska godina 30.l.l549., a zavrava se 19.l.l550. g.
319
964. hidretska godina 4.ll.l556., a zavrava se 23.10.1557. g.
320
Damiju, kao i most u Bujuk je gradio arhitekta Mimar
Sinan. Podigao je oko 400 monumentalnih objekata u Istanbulu i Edreni. i-
vio preko sto godina i umro 996./1587-88.
321
Selim l, poznat i kao Javuz Selim.
348
mezarorn mu je sagradio visoko turbe, blagoslovljenu damiju,
lijep imaret, kolu, bolnicu, medresu i hamam. iz njegove
blagajne za ovo je hiljada zlatnika.
Damija princa Mehmeda
322
. To je velika damija i ne zaostaje
za drugim sultanskim damijama. Uz nju su imaret, medresa, bol-
nica, bolnica za umobolne i drugi objekti.
HAJRATI MAJKE HASEK! SULTANIJE
Svakom su poznati velika damija, imaret, bolnica, medresa i drugi
njeni haj rati na A vrat pazaru. Izgranja haj rata Haseki Sultanije
323
na A vrat pazaru je znak panje koju je pokazivao u tom pogledu
rahmetli padiah.
Damija princa Dihangira
324
: To je blagoslovljena damija na
breuljku koji dominira nad tophanom.
U Bagdadu: Sagradila je nad mezarom Njegove ekse-
lencije Imami Azama - neka je Allahova milost nad njim - damiju,
lijep imaret, visoko turbe, bolnicu za umobolne. Nad mezarom
ejha Abdulkadira Gejlanija, neka je Allahova milost nad njim,
obnovljeno je visoko kubbe, blagoslovljena damija je nanovo
opremljena, imaret i drugi hajrati su obnovljeni i ostavljeni su od-
vakufi za to.
U Konji: U blizini svijetlog turbeta njegove ekselencije Mevlana
Delaluddina napravljena je visoka damija sa dvije munare
325
semahana, lijep mesdid, imaret, sobe za dervie i

U Damasku: Visoka damija, medresa, imaret i drugo.
U Kefi (na Krimu) i u Izniku: Iako je po jedna crkva bila pret-
vorena u damije, one su zbog dugog vremena bile u ruevnom
stanju. One su obnovljene i za njihovo izdravanje je ostavljeno
koliko je potrebno vakufu.
322
Ta damija danas poznata u Istanbulu kao ehzade Cami'i
damija).
323
Haseki sultanija ili Hurem sultanija je biva robinja Rokselana kojom se Su-
lejman oenio i do kraja njena ivota, a ni poslije njene smrti nije uzimao
druge ene.
324
Ova se damija nalazi na breuljku iznad Tophane, a u blizini kvarta Beikta.
325
Ova je damija u ime prestolonasljednika Selima i zove se Selimiya.
326
Radi se o kompleksu uz turbe Mevlana Delaluddina Rumija.
349
U svakoj kuli, palanki ili kasabi koje su osvojene u blagoslov-
ljeno vrijeme, ako je bila crkva pretvorena je u damiju, ako nije
postojala, damije su nanovo pravljene i upotpunjeno je sve to
treba za islam.
U blagoslovljenim Mekki i Medini napravljena su mnoga dobra
djela i podijeljena milostinja, u tim mjestima postavljeni su teme-
lji mnogim hajratima. Iako je i ranije davana milostinja, nekada je
to na mjestu, a nekada ne. Sada se milosti-
nja dijelila preko za to zaduenih pisara i svako je dobivao dio na-
mijenjen njemu.
Jedna od ovih milostinja je i dodjela itarica. Iako je ovo prvi
put primijenio njegov rahmetli otac, arapskih i perzijskih
zemalja sultan Selim-han, u blagoslovljenim vremenima sultana
Sulejman-hana ova sveta mjesta su ukraena, u njima se
broj onih koji svoj ivot provode tamo u pobonosti, stoga se osje-
tila potreba da se milostinja u itu i ona je za dvo-
struk iznos.
Od milostinje za istu namjenu, odvajano je od koji se
uzima od nemuslimana za stanovnitvo Mekke i Medine. Od ra-
nije je ovo bila vrlo mala stavka. Davana je samo nekim
izvan ovih nikome nije davana. u vrijeme
vlasti rahmetlije se davati mnogim stanovnicima Mekke i
M edine.
Jedna druga milostinja je u vodi. Ova voda je izvor sa
Arefata. U stara vremena ovu je vodu provela do grada
Zubejda, ali je vremenom se
oskudica u vodi, tako da se u dane voda prodavala za
zlatne novce. Rahmetli padiah je ovim hajratom dotok
za puta i oslobodio sve hadije od oskudice u vodi.
Jedno od njegovih dobrih djela u svetim mjestima je gradnja
medrese. Rahmetli padiah je dao sagraditi medrese u Mekki
za mezheba i prema pravilima koja su se primjenjivala u Rume-
liji i Anadoliji, dao je trokove u svaku od njih za po petnaest
nika i jednog profesora u svakoj grupi. Potpune
za sve njih, bez ikakvih manjkavosti, dolazile su svakom na ruke.
hazreti Fatime i druge djece koju je donijela na
svijet majka vjernika hazreti Hadida, neka Allah bude njom za-
350
dovoljan, nakon njihovih smrti pretvorene su u mesdide. Kako su
vremenom postale ruevne, rahmetli padiah ih je popravio i nad
njima podigao po jedno kubbe. Sada se tamo petkom do vremena
ikindije i utorkom do jutra okupljaju dervii i siromasi i
zikir.
Osim bogatog imareta koji je u ime rahmetli Haseki sul-
tanije, i u Medini je napravljena jedna velika zgrada - imaret tako
daje svaki dan sirotinja Mekke i Medine bivala tamo nahranjena.
U grad Edrenu je dovedena voda poput Ke v sera i napravljeno
je mnogo tako da je siromani svijet ponovo oivio i osje-
veliku radost.
U kasabi Mustafapaa kopriisii sagradio je damiju, lijep
imaret i veliki han, a i to je ubrojano u hajrate Haseki Sultanije.
Za njegovu Mihrimah sultaniju su na morskoj
obali u Uskudaru: dva karavansaraja, medresa, mekteb, damija i
imaret, i sva ova dobra djela su sa padiahovom naredbom,
a s novcem i sredstvima njegove Ima jo mnogo gradnji, pa
poto ih nije sve nabrojati s ovim se treba zadovoljiti.
Umjesno je da na prvo mjesto bajrata koji je rahmetlija napnt-
vio hajrat u blagoslovljenom Kudusu (Jerusalimu) - Sahra-
tullah je unutranja i vanjska strana od izrezbarenog drveta i
kamena, sa prekrasnim porculanom i ukraen sa raznim rezbarija-
ma, to je savreno djelo porculanske zadivljuju.
327
0 SPORAZUMIMA O MIRU KOJE JE SA PAKLENIM
NEVJERNICIMA SKLOPIO VELIKI OTAC SULTANA SULEJMANA,
ON SAM I NJEGOV SIN ZA VRIJEME NJIHOVIH VLADAVINA
Neka je poznato pametnim osobama da se ovaj siromah su
znanje i sposobnost sasvim nedovoljni, su rasuti listovi saop-
kao i moje vlastito stanje, usudio drsko ponuditi
Musa-pai, drugom veziru, listove pod naslovom Ratovi i osvaja-
nja rahmetli sultana Sulejman-hana, u vrijeme njegova dolaska u
Budim ovih dana, to jest 1051. (1640-41.) godine veziru kome
327
Ovako (Sahratullah) naziva poznatu damiju Kubbetu's-sahra (Ku-
pola na stijeni) u Jeruzalemu.
351
nema ravnog, sposobnom poput Aristotela, zamjeniku velikog ve-
zira, u vrijeme kad je njegovo Murad IV iao osvajati
Bagdad, najpametnijem veziru i jednom od najzrelijih velikana
svoga vremena. U vrijeme kad je drugi vezir, njegova ekselencija
Musa-paa, neka Bog trajnim njegove uspjehe, bio valija, narod
budimskog ejaleta bio je u miru i sigurnosti pod pravednom upravom.
Rahmetli paa je jednog dana naredio ovom siromahu da objasni
i najpotrebniju od svih tema u historiji kako i u kojim
su se uvjetima ostvarivali mirovni sporazumni za vrijeme svakog
padiaha. Rekao mi je: "Ni ti nisi ni dotakao ovu temu, ni
nisi napisao". Na ovo sam ja, va sluga, odgovorio
opravdanje za mahanu na koju mi je ukazano: "Ovaj va sluga,
ne se, skupljao je i istraivao poneto od nekada-
njih ali ni kod jednog nisam niti vidio nijedne
vezane za mir. Kako nije pisati o temi iz glave toga
se pitanja nisam ni doticao." Ali-paa na to odgovoriti: "Svaka-
ko je bilo potrebno to uraditi i nije nuno ostati vezan za druge".
Na ovo sam se, s obzirom da islamski nisu pisali o ovoj
temi, bio prisiljen obratiti stranim i kao plod istrai-
vanja koje sam obavio, naao sam ta su oni napisali o sklapanji-
ma mira za vrijeme ove trojice padiaha, i kao to sam to preveo
na turski, naao sam umjesnim da dodam mojoj knjizi.
O sklapanju mira koji je napravio njegova ekselencija sultan
Selim-han napisali su Dok je rahmetli sultan Bajezid-
-han bio u stanju mira, na granicama Bosne iskupilo se puno mu-
slimanske vojske koja je upadala u hrvatsku zemlju i je.
Komandant Vesprema bio je hrvatski ban. Kad je za ovo saznao,
skupio je vojsku i doveo je u Kad su
islamski vojnici upali u hrvatske zemlje, su na njih krenuli
i u bici na mjestu gdje se rijeka Una ulijeva u rijeku Savu,
su pobijedili. U to vrijeme mnogo je muslimana prispjelo u Boiju
milost.
U tim vremenima, naao se sa kraljem Vladisom
Lajoem, ocem kralja Lajoa, s kojim kasnije sultan Sulejman-
-han ratovati na Da bi mir, ili da bi iznova na-
pravio mir, poslao je kao izaslanika po imenu B arla B aj la
koji je bio komandant Severin. Severin je jedna ruevina
352
na obali Dunava ispod Smedereva. majstor pjes-
nik rahmetli Jahja-beg u svome djelu ah u Geda (Car i siromah),
ovu s ciljem da se prikrije ljubav, izrekao je
stih:
"Porui Severin
Sakri u srcu ljubav kao duu".
Izaslanik je doao u Istanbul u vrijeme kad je rahmetli sultan
Bajezid odselio s ovog prolaznog svijeta i kad su pripasali
oruje da bi zadobili vlast. Sultan Bajezid-han je za svoga nasljed-
nika ostavio starijeg sina sultana Ahmeda I i ovaj je princ nakon
njegove smrti trebao na njegovo mjesto. Ali sin, sul-
tan Selim-han se pobuni, krene na oca i silom uze prijestolje. Oca,
sultana Bajezida je otrovao i tako ga usmrtio.
O dolasku spomenutog izaslanika obavijeten je sultan Selim
koji je rekao: "Kako pitanje vlasti jo nije sasvim rijeeno, ne mo-
gu mu dati odgovor, neka sada ostane u Istanbulu i neka vidi kako
se stvar Nije prolo dugo vremena, naao je
da uhvati starijeg brata Ahmeda i brata Korkuta, zavri s njima i
sa svom njihovom djecom i blinjim i vlast je ostala njemu samom.
Ali opet nije dao odgovor izaslaniku, i od njega da mu se
pridrui s velikom vojskom, krenuo je u ratni pohod. U pohodu na
Egipat unitio je dva velika vladara, jednog je pogubio za vrijeme
bitke, a drugog je uhvatio i pogubio. Potpuno je osvojio Egipat,
Damask i Halep. narod, tj. druinu, potpuno
je pobio. Osvojio je veliku koja se na latinskom jeziku
zove Memfis. Mislim da bi to mogla biti Dijarbakir
328
.
Tokom pohoda, vodio je sa sobom izaslanika. Drao ga je
uza se u toku ratovanja i mira, punih sedam godina, i nakon toga
je sklopio s njim mir. Ovaj mir je ugovoren na osam godina. U isti
mirovni sporazum su i Austrijanci, Poljaci, i
Venecija. njihovi vitezovi nisu bili zadovoljni mirom i
oni su se spremati za rat.
328
Ovdje grijei jer stari grad Memfis u Egiptu nema nikakve veze s
Dijarbekirom.
353
Nakon ovoga izaslanik komandant Barla se vratio kralju s daro-
vima i milodarima koji pristaju vladarima, ali kralj je umro i na
njegovo mjesto je stupio kralj Lajo, njegov sin, koji je na
ratovao su sultanom Sulejmanom i se utopio u vodi. Iza-
slanik je ba u to vrijeme doao u Budim. A kasnije je i sultan
Selim, na pohod neposredno po odlasku iz Istanbula, dobio
kugu i umro, a na njegovo mjesto je padiah postao sultan Sulejman.
OV AKO SU STRANI OPISALI SKLAPANJE MIRA
SULTANA SULEJMANA
Godine hidretske devetsto pedeset koja odgovara 1544.
mi ladi godini
329
, austrijski kralj Ferdinand je traio mir s njegovom
ekselencijom sretnim sultanom Sulejman-hanom, neka mu se Allah
smiluje i oprosti, i spomenutog je datuma poslao izaslanika
u Istanbul s vrijednim darovima dostojnim vladara. Ovaj izaslanik
je osam godina proveo u osmanskoj prijestolnici i traio sklapanje
mira. U ovom poslu nailazio je na velike na mnoge muke
i tek nakon osam godina mogao je padiaha pridobiti za mir. Uvjeti
mira su
"S obzirom da kralj Ferdinand trai mir, a ni padiah se ne protivi
miru, pa neka svake godine poalje u prijestolnicu sretnog padia-
ha trideset zlatnika. A Jano Zidmon (Sigismund), sin kralja
Janoa koji je u Budimu postavljen za erdeljskog vojvodu, neka
bude miran, s obzirom da je vezan ugovorom sa sretnim padiah om,
i neka ne postupa suprotno."
Istim mirovnim ugovorom su i erdeljski
Batori Miklo i Melgijor Bla. Oni se moraju pokoravati kralju
Janou i sretnom padiahu dok god je Budim pod upravom kralja
Janoa. Kasnije, kad je umro kralj Jano, a njegov sin Jano Sigis-
mund je bio mali, ovi su prestali biti pokorni ovoj naredbi i sretnom
padiahu i vezali su se za kralja Ferdinanda. i kra-
jeva u pokrajinama Sakmar i Tokaj u Erdelju i u okolici Egre na-
padali su i kraljevi vojnici i sretnog padiaha, harali i
i sve ove krajeve doveli u stanje ruevina. Tako su i ovi
329
954. odgovara 1547-48., a ne 1544. godini kako to navodi
354
mirom i osigurano je da se ne napada na njihove zemlje.
U isto vrijeme je da se ne trai od raje, bilo musliman-
ske bilo austrijske, nezakoniti porez.
je da s obje strane ne krue i da se ne vre upadi u
kraljeve zemlje, mir treba biti na snazi osam godina i da obje strane
ive u miru i poretku. je da kraljev povjerljiv izaslanik
svake godine preda padiahu trideset hiljada crvenih zlatnika. Do-
kument o miru je s padiah ove strane napisan na arapskom. Prevo-
dilac Ibrahim je s padiahovim pismom i kraljevim izaslanicima
poslan u Austriju da mir.
U to vrijeme kralj Ferdinand se nalazio u gradu
Brankburgu
330
, imenovao je sina Maksimilijana nasljednikom pri-
jestolja i upravo ga je trebao okruniti. Kad su svi
skog naroda bili na skupu, stigao je tamo prevodilac Ibrahim-efendi
i predao kralju Ferdinandu padihove mirovne dokumente. Prevo-
dilac Ibrahim, hladnokrvna i ozbiljna osoba, osim to je prenio pa-
diahovo upozorenje, nije progovorio nijedne Samo je izloio
ono to mu je padiah zapovjedio, time je izvrio svoju
mir kako je trebalo i vratio se u domovinu.
i ljudima koji su bili prisutni tamo izaslanik
se jako svidio i rekli su "pravi predstavnik padiaha zemlje je nje-
gov izaslanik."
OV AKO JE NAPISAN MIROVNI SPORAZUM U VRIJEME
SULTANA SELIMA POSLIJE SIGETV ARSKE POBJEDE
Godine 1567. po Isaovom, prola je godina od osvoje-
nja Sigetvara. Turska vojska i erdeljski nevjernici su
neprekidno harali po krajevima Eger, Koe i Tokaj koje su
kali i ruili. Gospodar Erdelja, Jano Sigismund, sin kralja Janoa,
koji je bio turski oslonac, osvojio je od kraljevih zemalja Kardar i
Bornak i deset sa okolicom i pripojio ih zemljama erdelj-
skog gospodstva, islamska i erdeljska vojska kao cjelina
je pobjedu nad kraljevom zemljom. Zbog ovakvog stanja su se
330
Vjerojatno se radi o gradu Frankfurtu u kojem su se krunisali
kraljevi.
355
mnogo rastuili i zabrinuli kako (imperator) tako i ostali ne-

U to vrijeme je od turskog padiaha sultana Selim-hana, preko
jednog njegovog izaslanika, dolo pismo U pismu je
"Sretni padiah skuplja brojnu vojsku, mnogi su stigli u prijes-
tolnicu, za mnoge je opet izdat ferman da se okupe na odgovaraju-
mjestima, prema izvrenim analizama ovi vojnici biti poslani
na Austriju i u i u nakani su da sve izokrenu naopako u
tim dravama."
Kad je Maksimilijan primio ovo pismo i shvatio stanje,
sazvao je sve naroda, bilo ili Austrija-
naca, i o ovim pitanjima su se dugo savjetovali. Na kraju su
da pridobiju srce padiaha svijeta sklapanjem mira kakva god bila
da bila cijena. S tim ciljem su poslali dva izaslanika u Istanbul.
Jedan od izaslanika je bio komandant Egera, a drugi je
bio jedan od austrijskih ljudi. Ovi su sa mnogo zlata, srebra
i darova, milodara, novca i predmeta stigli u
Istanbul i predali padiahu, vezirima i dravnim velikanima ono
to su donijeli. Na kraju su pristali da sklope mir pod uvjetima
koje je postavio njegov otac, rahmetli sultan Sulejman-han, da mir
traje osam godina i da svake godine po trideset ma-
dukata. I gospodar Erdelja Jano Sigismund je u
sklapanje mira i obavezan je da se dri prema njemu. Ovaj mir je
sadravao i uvjet da se svaka strana zadovolji onime raspolae
i da ne zauzima vie prostora ako joj se prui prilika, da se
zaustavi s obje strane, da se ne vojska i artiljerija,
da se moli za sigurnost i blagostanje naroda i vladara i sve je to
dokumentima.
Mir sklopljen pod ovim uvjetima sa sveg srca su prihvatili i
sultan Selim-han, veziri i drugi zastupnici. U isto vrijeme pripremali
su se da poalju vojsku na Cipar. Nije prolo mnogo vremena, a
krenulo se u pohod na Cipar i taj prekrasni otok je potpuno osvojen.
0 NEKIM STVARIMA
Kad se ranije govorilo o izaslanstvima i izaslanicima, spomenuta
je Severin. U stara vremena je u blizini ove na naj-
356
rijeci na zemlji (Dunav) podignut veliki most, vrlo
koji izlazi izvan ljudskih U vrijeme kad opadnu vode
Dunava i sada se vide slonovske noge. Neki su ovdje prista-
jali, na njima jeli, pili i Bez obzira na sve postoje pitanja
ko je napravio most, prije koliko vremena i s kakvim ciljem je na-
pravljen, s obzirom da slui kao svijetu, kome je to palo
na pamet. Po pisanjima stranaca, odgovor se u historijama
starog vijeka.
Sto prve godine po Isa pejgambera, imperator Trajan,
koji je vladao Rimskom imperij om, na jedne velike vojske na-
predovao je prema Trakiji. Na nevjerni jeziku Trakija (Dacia)
se kae za Rumeliju, Bosnu, Vlaku i Moldaviju. U
tim vremenima na ove drave bio je kralj po imenu Kabal.
Trajan je pobijedio i unitio ovog kralja. Na kraju, napravili su mir
pod uvjetom da mu svake godine svotu novca. Ali,
kako se kralj nije drao imperator Trajan je ponovo doao
na kralja i opet ga je pobijedio. Na ovo je Kabal pao u i
kidisao je sebi. Eto u to vrijeme je imperator sagradio ovaj veliki
most. Cilj mu je bio da uniti i pomisao da se protiv njega podigne
bilo kakav kralj.
Spomenuti Trajan je punih godina prljao mjesto impe-
ratora i ne nadivjevi dugo Kabala, uputio se u Dehennem. Na
njegovo mjesto postao je imperator jedan nevjernik po imenu Adri-
jan, koji je naredio da se most srui jer su napadati
na imperatorove zemlje. Spomenuta mogla je uspravno
stajati samo dvadeset tri godine, ali njeni ostaci i danas se vide.
Ako se eli znati ko je sagradio Budim,
rovine, i to pie u stranim povijestima ovako:
"Iz kineske zemlje se pojavio jedan krivovjernik po imenu Atila,
zauzeo Trakiju, i sve do zauzeo
mnoge i gradove. Na n-Uestu gdje se nalazi Budim bila je
jedna varo koja je nosila ime av kan Berje. Ovo mjesto mu se jako
svidjelo pa je zaduio nevjernika po imenu Budin koji je bio nje-
gov brat da tamo sagradi veliki dvor i On sam je
nastavio svojim putem da rui i pali zemlje i mnogo godina je kru-
io i napredovao. Kad se saznao je da je njegov brat dao
onoj svoje ime. Na ovo je odmah svojom
357
rukom ubio brata i Budim je prijestolnicom. Jedne mu
krv udari na nos i njegova zla dua ode u Dehennem.
Atila je ivio 124 godine i iza sebe je ostavio ezdeset sinova.
Svaki od njegovih sinova je formirao svoj klan i tako se zemlja
od njihovih nesretnih tijela.
I srcu bliskog moga je jedan prljavi
pripadnik austrijskog naroda. Prvo su podignuti zidovi i
unutra su smjeteni njegovi stanovnici. Onda je prvi kralj
skog naroda Sende Itvan koga ovaj krivovjemi narod duboko po-
tuje, otjerao Austrijance i on sam je dao sagraditi pet velikih crkava.
na njihovom jeziku "pet crkava". Kasnije je drugi
kralj ovog krivovjemog naroda, Pitor, sin Itvanove dao sa-
graditi u unutranjosti crkvu je zgrada danas velika
damija. Nije prolo mnogo vremena, narod se digao pro-
tiv ovog kralja i nanio mu veliko zlo. Tri godine kasnije on je umro
i tamo je sahranjen. Sada, hidretske hiljadu i pedesete godine
331
,
proteklo je esto godina od tih vremena.
0 VLADAVINI PLEMENITOG, DARELJIVOG I BLAGOG
PADIAHA, SULTANA SELIMA-HANA, TLO POD NJIM
NEKA JE A MJESTO MU U DENNETU
je devetsto dvadeset devete
332
, a devetsto sedamdeset
vrte, devetog rebiulevvela
333
izaao je na prijestolje. Rahmetlija je
bio tako blage naravi, pravedan i dareljiv padiah da za vrijeme
njegove vladavine nije niko bio s njegove strane zlostavljan, ni
mrava nije zgazio. Uvijek veseo, sklon drutvu, s intimnim prija-
teljima je provodio i zabavljao se u razgovorima. Kako je
i sam bio vie od dvadeset poznatih i vrijednih
pjesnika bilo je kod njega, vie nego kod ijednog drugog princa.
Govorilo se da je i sam ponekad recitirao stihove. Na njegovim
skupovima uvijek su bili prisutni umjetnici lijepog glasa i dobri
mnogi majstori i muzike, znalci saza, uda i tambure.
331
1050. hidretska godina 23.4.1640., a zavrava 11.4.1641. godine.
332
929. hidretska godina 20.11.1522., a zavrava 9.11.1523. godine.
333
24.9.1566. godine.
358
ale i zgode poput onih Nakkaa Hajdara zasmijale bi i mrtve, tu
su bile mnoge slavne osobe, majstori maskara, njegovi sku-
povi su se guili u veselju i smijehu. sredstva i stvari priprem-
ljeni za ove zabave nisu se mogli ni kod Dema ni Demida.
Pored ovih, njegovo padiah bio je prijatelj i
vjerskih ljudi, zatitnik ejhova i siromaha. Onima kojima je tre-
bao, davao je obilne i darove, tako da je bio pravi oblak
koji sipa blagodati u vrijeme kada je to trebalo. Tjelesna
srednjeg rasta, irokih prsa, otvorenog tankih obrva, plavih
svijetao, svijetlo crvene prema utoj boji brade,
je govorio s kusanjem. U rukama je imao takvu snagu za natezanje
luka kakvu nisu imali ni atlete. Donja polovica tijela mu je bila
duga, vrat kratak, glava visoka, krupna i Tako je majstor
pjesnik, rahmetli Jahja-beg, sultan-Selima, ovako rekao:
"Na jedan pogled Hamzine
njemu po sjaju i
Po izgledu isti kao Alija, lav
veseo kao poslanik Hizir."
Nie se nalazi stih jednog suvremenog pjesnika koji objanjava
sposobnost sultana Selima u streljatvu.
"U ovo vrijeme nema toga ko bi nategao luk kao nebeski svod
Jasno je kao dan da to mogu samo njegove ruke, to nije
potrebno ni govoriti. "
O njegovim sultan Murad koji je osman-
skim prijestoljem nakon oca, princ sultan Mustafa, princ sultan
Osman, princ sultan Sulejman i jo dva princa imena nisu utvr-
Ovi su, kada je sultan Murad stupio na prijestolje, prema os-
manskim zakonima i tradicijama, odselili sa ovog prolaznog svijeta.
0 VISOKIM VEZIRIMA U NJEGOVO VRIJEME
Preuzvieni veliki vezir Mehmed-paa Dugi. O njemu su data
podrobna obavjetenja u tekstu gdje se govori o vezirima sultana
359
Sulejman-hana i o njegovu uspjenom prikrivanju smrti rahmetli
padiaha u vrijeme osvajanja Sigetvara. Od sultan-Selimovog do-
laska u padiah ovu ordiju on je opet ostao na poloaju velikog ve-
zira i tako je majstorski upravljao dravnom, da se sretni padiah
mogao potpuno predati uivanjima i sve dravne po-
slove prepustili svome veziru. Dok je obavljao dunost velikog
vezira, nijedan se nije usprotivio njegovim naredbama. On
sam je pak bio suta pravda i potenje. Ni neprijatelji mu nisu
mogli drugu mahanu osim to je na visoke poloaje dovodio
rodbinu i njemu bliske ljude. A da su se ljudi koje je dovodio na
poloaje vladali po svim zakonima i pravilima vremena, to su i
neprijatelji priznavali.
Drugi vezir Ahmed-paa
334
Amautskog je porijekla, da-
reljiv, dobar i ozbiljan dravnik. Izaao je iz harema Sulejman-
hana u svojstvu kapidibae, bio je aga i kasnije rume-
lijski beglerbeg. Kad se oenio velikog vezira Rustem-
-pae i Mihrimah-sultanije izbila je zavist njegovih kolega zbog
toga. Jedanput je imenovan serdarom za Rumeliju. Ali nije se na-
lazio ni u kakvoj slubi po kojoj bi bio spominjan nakon smrti.
Poto se neto zamjerio velikom veziru, ovaj ga je smijenio s po-
loaja drugog vezira i na njegovo mjesto doveo Pijale-pau. Kako
on nije elio na mjesto vezira, nekoliko dana je bio
bez posla. Kasnije, u vrijeme Murad-hana, postao je veliki vezir i
pravedno je upravljao. Nikada nije nevinog otpustio s
posla pa ga pogubio, nikad nije uzimao ni davao mito. Ali nije po-
ivio, u estom mjesecu obavljanja dunosti velikog vezira, oslo-
bodivi se ovosvjetskih muka, prispio je do da odseli u
svijet. Neka milost Uzvienog Allaha bude nad njim.
Vezir komandant mornarice Pijale-paa
335
. Porijeklom je Hrvat.
Iz harema je izaao kao kapidibaa, onda je dobio na upravu sandak
334
Semiz Ahmed-paa, porijeklom Arnaut. Bio jedan od protivnika vezira Mehmed-
pae Veliki vezir bio est mjeseci i 16 dana, od 13.11.1579. do
28.4.1580.
335
Pij ale Mehmed-paa je po Danimendu Ukupno je bio kapudan (ko-
mandant mornarice) 14 godina, a uspeo se do ranga vezira. Danimend,
V, 181; Znameniti ... , 62.
360
Galipolja i komandu nad mornaricom i ta slava i to se istovre-
meno nalazio na mjestu beglerbega i kapudana (komandanta mor-
narice) trajala je est godina. Bio je velike i ju-
natva. je u mnogim okrajima i osvajanjima. Jedno
od mjesta koje je osvojio je otok Sakiz (Hios). u osvaja-
nju otoka Derbe izgubio je jedrenjaka, to jest
brodova. Kasnije se oenio jednom od sultana Selima,
Gevherhan sultanijom, i to je bio razlog da je promaknut ispred
Ahmed-pae. Pravi razlog je bio pripremiti ga za mjesto velikog
vezira. Ali sudbina je bila bra i u vremenu Murad-hana odselio je
ne dospjevi do eljenog cilja.
All-efendi je doslovno paine zapisao:
"Dok sam upravljao dugi niz godina na visokim poloajima, samo
sam jednog osudio na smrt u znak odmazde. Ali kasnije
tolike dane sam zbog toga unitio svoj san i mir."
Koliko god je mogao vie uvijek se volio druiti sa lju-
dima, bio je dravnik za koga se govorilo da je po prirodi takav da
izbjegava zlo u svakom pogledu.
Vezir Zal Mahmud-paa. Iz harema je izaao kao kapidibaa,
onda je bio belgerbeg Budima, Halepa i Anadola, stekavi tamo
slavu, zatim se oenio jednom od sultanskih koja je ostala
udovica iza rumelijskog beglerbega Hasan-pae, pa je dobio rang
vezira.
U vrijeme kad je trebalo pogubiti rahmetli princa Mustafu i kad
je on, otevi se iz kandi delata prema padiahu, stigao je
Mahmud-paa i kako je bio snaan kao atleta, oborio je princa i
stavio ga pod sebe pa je zbog toga dobio nadimak Zal
336
. je
bio pravedan poznat po dareljivosti i Voljen je i
potovan sebi Kako se razbolio se istog dana
kad i sultanija kojom je oenjen, jedno su se s drugim halalili,
zagrliH i u isti ispustili duu. Ovakav mu i ena nisu
Ovaj objanjava ljubavi njima.
Lala Kara Mustafa-paa. Doveden je iz Bosne, je Soko-
a brat vezira Husrev-pae. Iz harema je izaao s buljukom,
336
Za! je iranski vladar (vladao u Sistanu), otac Rustemov. Poznat po snazi i
junatvu.
361
kasnije je osobnim sposobnostima postao mali miriahor, zatim
a nije prolo dugo i sandakbeg Safeda, uz to i lala
sretnog padiaha. U ratu u Konji, trudio se da sultan Selim
do vlasti. On sam se zasigurno nadao da stoga postati veliki
vezir, ali u skladu s izrekom "zavidnik ostaje elja mu
se nije obistinila. Ovaj je gore detaljno opisan. Ali Rustem-
-paa mu je priredio mnoge nevolje, s obzirom da je on sam bio
krajnje sklon spletkama. Jedanput ga je imenovao sandakbegom
Poege, jedanput ga je povukao u temivarski ejalet, a onda pod
zatitom slavnog princa imenovan je beglerbegom V ana, odatle je
preao u Erzurum, zatim je postavljen beglerbegom Damaska gdje
je ostao osam godina i na kraju je za serdara prilikom
osvajanja Cipra. Bio je serdar i u pohodu na Iran. Iranci nisu nikad
dobili batine kao to su ih od njega dobili. Pojedinosti o ovome
ako Bog, da biti objanjenje naprijed kad za to vrijeme.
Lala Tutunsuz Husejin-paa. Iz harema je izaao s buljukom, a
kako je bio Pertev-pain dospio je do mjesta poekog san-
dakbega. Odavde je postavljen na poloaj lale princa Selima na
mjesto Kara Mustafa-pae. Ali kako je bio velik krtac, u skladu s
izrekom "imena silaze s neba", i njemu je nadimak tutunsuz (bez
duhana) siao s neba. Kako se nalazio na mjestu lale u vrijeme kad je
sretni padiah stupao na prijestol postao je rumelijski beglerbeg. Onda
mu je data titula vezira, ali kako je bio malih sposobnosti
nije mogao zadovoljiti na ovom mjestu i upropastio je vezirsku
0 BEGLERBEGOVIMA OVOG VREMENA.
Kapudan Ali-paa. Kapudan Ali-paa, koji je pao kao ehid u
osmanskoj mornarici bio je sin jednog mujezina u Edreni.
je bio kapidija Visoke porte, nakon to je uao u Saraj, zahvalju-
vlastitim sposobnostima je napredovao, najprije je postao
nigir, onda kapidija, aga, beglerbeg Alira i ko-
mandant mornarice. Sa tri osvijetljene galije poraene osmanske
mornarice napao je brojem neprijateljsku mornaricu i
dostigao stupanj ehida. Bio je vrlo hrabar, dareljiv, pleme-
nita porijekla, prijatelj znanosti i umjetnosti, dobar govornik
dravnim velikanima, vjernik i lijepe naravi. Jednostavno, kako je
362
doao s ledine i kako mu se govorilo da je stranac, to mu je sma-
trano nedostatkom na visokom nivou u padiahovom haremu, eto
to mu je bila jedna mala mahana.
Sofu Ali-paa
331
Porijeklom je iz Bosne. Iz harema je izaao
kao aga, a poslije se begovima. Prije Lala Mustafa-pae
bio je lala princa Selima. Odatle je imenovan beglerbegom Zul-
kadra, Karamana, Halepa, Bagdada, Egipta i Damaska. Kako je
bio pouzdan i neceremonijalan medu Arapima je bio poz-
nat kao "Kilon". razbojnicima i kradljivcima koji bi se
zakleli da vie razbojnitva pratao je i ih.
Narod se smijao ovim njegovim postupcima "Zar se
moe vjerovati lopovskim zakletvama?" da je Boija
volja da su oni koji nisu drali a opet mu dopali ruku, bivali
kanjeni prema zasluzi. Ali takvih je bilo vrlo malo. Bilo je jo
neto kod njega. Bio je vrlo nemaran u raspoznavanju ljudi.
Naprimjer koliko puta nije poznao svoga sina pa mu je,
ga, govorio: "Dobro doli, odakle dolazite".
Potur Husejin-paa
338
Iz kasabe u Hercegovini. Izaao je
iz harema kao vezao se za velikog vezira Mehmed-pau i
u njegovoj sjeni postao je beglerbeg. Bio je beglerbeg Vana, Bag-
dada, Kaira i Damaska, a bio je umjeren i
Mahmud-paa. U vrijeme sultana Sulejman-hana bio je ulufedi-
baa egipatskog beglerbega Davud-pae. Onda je kao egipatski
muteferrika obilazio narod i iskazivao dareljivost. Povjeriocima
koji su mu se davao je priznanice na dvostruko iznos
i tako ih tjeio. Kasnije je podrkom velikog vezira Semiz Ali-pae
337
Sofu Ali-paa, porijeklom iz Bosne, doao na dvor ademi oglaninma.
S dvora izaao kao aga. G. 954. (1547.) postavljen za sandakbega u Bosni.
Kasnije lala princa Selima. 965. (1557.) beglerbeg Maraa, a 967. (1559.)
zajedno sa princem Selimom u pohodu na Perziju. G. 971. (1563.) namjesnik u
Egiptu, potom u Bagdadu. Umro 978. (1571.). Znameniti ... , ll.
338
Bit da je ovaj Potur Husejin-paa, Husejin-paa Bo za kojeg
na osnovu Muvekita kae da ga je uzeo sebi i uzgojio za dravnu
slubu. G. 981. (1573.) postao je vezir i namjesnik u Egiptu, a kasnije u jo
nekim krajevima. Na kraju karijere je bio namjesnik U Bosni. Podigao je li-
jepu damiju u Pijev ljima. Znameniti ... , 28.
363
postavljen za sandakbega, a odatle je za beglerbega
Jemena. U Jemenu je pogubio mnogo bogatih osoba, uzeo njihov
imetak i dunicima platio njihov dug u dvostrukom iznosu. Kad je
otputen s tog posla doao u Istanbul i kad je, prema kanunu, na-
kon to je darovao padiaha, podosta podijelio i vezirima i drav-
nim velikanima, odmah u tom je dostojnim poloaja
egipatskog beglerbega. I tamo je htio postupati isto kao u Jemenu,
navaljivao je na neke nedune osobe, pa je ubijen pukom, tako da
se narod oslobodio njegovih zala.
Mehmed-paa, sin Lala Mustafa-pae. Rahmetli Lala Mustafa-
-paa se oenio Kansu Gavrija i u to vrijeme na svijet je
doao Mehmed-paa koga je rodila ta ena. Ovaj vrlo hrabri
nakon to se nalazio u nekim sandacima kao sandakbeg, postao
je beglerbeg Zulkadra, a potom i Halepa i na tome visokom mjestu
je i umro. Daleko od pohlepe i zuluma, nije pokazao interes za pro-
laznim ovosvjetskim stvarima, bio je mio, bogata srca i gospodin
Kad je umro, kod njega se nalo svega dukata.
Halepski narod ga je godinama alio. Davao je upranjeni timar i
zeamet svakome ko bi mu ga donio. Niko nije vidio da je davao
novac svojoj posluzi niti da je od nekoga uzimao. Ali ako se neko
poali na njegove ljude, estoko ih je kanjavao. Kad je napustio
ovaj prolazni svijet imao je tek trideset godina. Neka nad njim
bude milost Uzvienog Allaha.
Abdurrahman-paa. iz Tosje
339
. Bio je tezkiredija
Rustem-pae, zatim reis
340
, a poslije toga timar defterdar za Ru-
meliju. Odavde je postavljen za egipatskog defterdara, zatim za
sandakbega Burse. Bio je vrlo i estoke naravi,
dareljivim i dobrim osobama poznat kao "neprijatelj Milosrdnog".
Kasnije, kao miljenik postao je beglerbeg Zulkadra, a potom
i Bagdada i na toj dunosti je odselio sa ovog prolaznog svijeta.
Davud-paa. Sa mjesta bostandibae postao je sandakbeg, a
onda je postao valija temivarskog ejaleta. Volio je dobro i bio

339
Grad u vilajetu Kastamonu.
340
Vjerojatno se misli na reisulkuttab to glavni tajnik.
364
Rus Hasan-paa. Nakon to je u nekoliko mjesta bio valija, po-
stao je beglerbeg Karamana. Oenio se jednom princezom. Njegovo
ime koje dolazi u lijep i dobar nije bilo u skladu s njego-
vom osobom.
Murad-paa. Izaao je iznutra, tj. iz enderuna (unutranji dvor),
pa nakon to je bio sandakbeg Gaze, postao je beglerbeg Jemena.
Poto je dozvolio da u Jemenu na vidjelo sukobi, otputen je
s posla, nakon toga je u tamnicu i tamo je umro.
Hadim Dafer-paa. I ovaj je ruskog porijekla. Bio je beglerbeg
Cipra i Tunisa i na ovim se dunostima nije pokazao spreman, to
jest nije se razumio u pomorstvo.
Dervi Ali-paa. koji je ispekao zanat u pomorstvu. Bio
je pod zatitom velikog vezira i uz njegovu podrku bio je valija
Basre, Lahse i Bagdada i tamo je umro.
Arap Ahmed-paa. U dravnoj je mornarici bio zapovjednik
broda, a onda je koja je prijatelj niim, postao beg-
lerbeg Alira, a potom i Cipra. Ali ciparska vojska nije ga rado
vidjela na tom poloaju pa su ga usmrtili.
Mustafa-paa. Arap Ahmed-pai bio je ovaj Mustafa-paa.
Bio je telal na trgu starih stvari, onda se kao levent otisnuo na brod,
obogatio se i kao beglerbeg Tripolisa umro.
Ne moe se do kraja nabrajanja begova i beglerbegova u
Osmanskom carstvu. Poto se ne mogu svi nabrojati smatra se
umjesnim da se ovdje ostane.
0 DEFTERDARIMA I NIANDIJAMA
ed-DefterP
41
Kad je sultan Selim doao na prije-
stolje, nalazio se na poloaju badefterdara i poslije toga je ostav-
ljen na tom mjestu. On sam je bio sin jednog vojnika iz
Radio je u slubi defterdara po imenu Nakka Ali, a nakon to je
uao u pisarnicu carske blagajne dva puta je bio defterdar Halepa i
341
je bio badefterdar (ministar finansija) 1561.-1566., oko pet
godina.
365
na toj je dunosti ostao osam godina. Odatle je postavljen za ana-
dolskog defterdara i na kraju za badefterdara, koju je dunost
obavljao do smrti. Sklon uicima, danju je uivao u jelu, i
zabavi pa ipak je u slubi defterdara i u poreskim poslovima bio
iznad svojih kolega.


Bio je sin ejh-baba Nakkaa i bio je pripadnik
buljuka ulufedija. Bavio se poljoprivredom. Kad je rahmetli sul-
tan Sulejman-han doao u tu pokrajinu u lov pripremio je "baba
yemegi" jelo) i s da je to "Bog dao" je
padiaha. Sretni padiah je kod sposobnost,
dao ga za glavnog pisara, a poslije ga doveo za defter-emina.
tim, u poslovima pisanja bio je slabaan. Kasnije je poslat za def-
terdara Halepa i tamo je za est godina skupio mnogo novca. Neto
kasnije uzdigao se do poloaja anadolskog defterdara. Na kraju,
postavi badefterdar, ostao je na toj dunosti do smrti. Bio je do-
dervitvo mu je bilo na mjestu, ispravna i pobo-
na osoba.
Lalezar

Njegov otac i on sam iz ja-
odaka. Nakon to je bio defterdar u Budimu, postao je
muteferrika sa zeametom od sto Kad je Rustem-paa
ponovo postao veliki vezir, oduzeo je jedan dio zeameta, pod izgo-
vorom da je to od Ahmed-painih ljudi i dao nekoj drugoj osobi.
Nakon to je ovako proveo dosta vremena, kad je veliki vezir po-
stao Mehmed-paa dao mu je defterdarluk Halepa koji je bio poz-
nat kao defterdarluk Arapa i Perzijanaca. Otiavi odatle, doao je
u Istanbul i postavljen na mjesto badefterdara umjesto umrlog
Kad je sultan Murad stupio na prijestol on je bio
badefterdar. Bio je jak na peru, vezan za poboan i
skroman.
Oglan Kao teskiredija Maktul Kara Ahmed-pae
napredovao je do timara od sto Rustem-paa mu je
342
Baba Nakka-zade bio je badefterdar prije
1561., a onda ponovo od 1569.-1574. godine.
343
Lalezar bio badefterdar 1574.-1575., priblino jednu
godinu.
366
oborio zeamet na pola kao da se sveti Ahmed-pai. Ni
nije dolazio na divan dok je Rustem-paa bio vezir niti ga je iko
vidio na kapiji velikana. Kad je na mjesto Rustem-pae postao ve-
liki vezir Semiz Ali-paa, promaknuo ga je za reisulkuttaba govo-
da mu je nanesena nepravda. Kasnije je postao defter-emin i
potom anadolski defterdar. Kako je bio koji je ispravno i
lijepo pisao, ostao je na toj dunosti do smrti.
Dok je Lalezar bio badefterdar, Sunbul-efendi,
drugi defterdar, a anadolski defterdar, jedan majstor
je jednim stihom svu trojicu spomenuo:
"Sunbulje bio Lalezarov drug
A njih je piao Oglan Memi."
Bio je sin jednog trgovca iz Burse i kao
kadija postao je muftija Tire. Nakon pogubljenja rahmetli Durak-
njemu je povjeren defterdarluk. Kad je sultan
Selim stupio na prijestol, on je postavljen za anadolskog defterdara.
Kasnije je po vlastitoj elji poslan za sandakbega Burse. Pridodano
mu je B urse, mukata svile( zakup poreza na svilu) i
jo drugi sitniji i krupniji prihodi. Ostavi na ovom mjestu do
smrti, rahmetlija je bio vrlo gostoljubiv i irokogrud
Najprije je bio defterdar Temivara. Kako je
bio velikog vezira Mehmed-pae Dugog, iako to nije elio,
doveden je za drugog defterdara. Onda, kako je elio mjesto san-
dakbega, poto je bio po svoj prilici iz Gole, postavljen je za
valiju Gole i na toj je dunosti ostao do smrti. Bio je gostoljubiv,
voljen i potovan dravnik.
0 NIANDIJAMA U VRIJEME SULTAN SELIMA
Delalzade niandi Mustafa-beg
344
U vrijeme padiahovog
stupanja na prijestol, rahmetlija se nalazio na dunosti niandije i
344
Koda Niandi Delal-zade je uz Tadi-zade Dafera i
jedan od niandija u Os-
manskoj Carevini. Stupio je na dunost jo u vrijeme vlasti sultana Sulejmana,
367
do kraja ivota ostao na tom mjestu. Njegova biografija je data
medu velikanima iz vremena sultana Sulejman-hana.
Firuz-beg el-TevfikP
45
Dok se sretni padiah nalazio na du-
nosti sandakbega, Firuz-beg je bio dvorski njegovih sino-
va, a bio je poznat po imenu Kasnije, kad je
umro Fazli-beg, pisac djela Rua i slavuj kako se u Istanbulu nije
naao niko dostojan u punom te slube dali su slubu ni-
andije Firuz-begu. Kad je sultan Selim stupio na prijestol i nakon
to je Delalzade postavljen za niandiju, Firuz-beg je ostao bez
zaduenja, postao muteferrika i uzeo zeamet. Kad je neto kasnije
umro Delalzade, mjesto niandije je ponovo dato Firuz-begu.
Ali kako nije bio majstor u sastavljanju pisama, upotrijebio je ne-
koliko izraza. Kad su ga pitali za on bi pogle-
dao u Ahtari i Devheri i davao bi odgovor. Kasnije je ob-
nevidio. Uvijek je pio pa je trajno bio u pijanom i obamrlom stanju.
Ponekad je iao u mejhane da su to mejhane
ljudi i pod utjecajem popijenog vina u povratku bi se sruio
u neki ugao i tu ostajao. Sluge su ga odatle dizale, odnosile u ber-
berski ili na neko drugo mjesto i da ga pijanstvo.
Usprkos ovakvim pretjerivanjima nije udaljen s posla. Ali jednog
dana neki pisari, napisavi jedno pismo puno psovki, stavili su ga
drugim padiahovim naredbama pred njega. Ne
nikakvu razliku stavio je tugru i na njega. Na ovo su pisari pismo
proslijedili velikom veziru. Zbog toga je otputen s posla i data
mu je mirovina.


Bio je sin sestre rahmetli Niandi Delalzadea
i Pir Ahmed-efendije, halepskog kadije. S obzirom da je bio najis-
taknutiji pisar, postao je niandija na mjesto gore spomenutog
1534. godine i ukupno ovu dunost obavljao 23 godine. Povukao se (ili je
otputen) s ove slube 1557. godine. Ponovo je na istoj dunosti od 1566.-
-1567. Danimend, V, str. 319. i 322.
345
Ovog niandiju biljei Danimend, ali nema precizne podatke o tome kad je
slubovao. V. Danimend, V, str. 318.
346
Kara Niandi Bojali bio je niandija poslije Firuz-
-bega pa sve do 1573. Dakle ukupno se na ovoj dunosti u prvom mandatu
zadrao 6 godina i dva mjeseca (1567.-1573.), a onda je bio niandija po-
novo od 1577.-1580. Danimend, V, str. 322 i 324.
368
Firuz-bega i na toj je dunosti ostao do smrti sultan Selima. Kako
je bio smrknuta lica, jedan od ljudi njegova vremena spjevao mu
je stih:
"Zar poput mrlje tamno lice koje se nikad ne smije,
Moe u vremenu pravde uvijek stavljati tugre."
uistinu nije bio ali se veoma trudio da
posao koji dri stavi na svoje mjesto.
0 NEKIM POZNATIM BEGOVIMA U SRETNOM VREMENU
SULTAN SELIMA-HANA
Toliko je mnogo begova visokog ranga da ih nije ni na-
brojati. Pametni ljudi pak znaju da ako se upoznaju begovi ejale-
ta i krajiki begovi i vojne svakog od njih na krajini to moe biti
upoznavanje samo sa suvremenicima. predstavljati njih sada
sve jednog po jednog bio bi posao kao prebrojiti zvijezde
osmog neba.
Koliko je, naprimjer, u skupini vojnih zapovjednika, admirala i
generala i koliko su ovi dobili bitaka. Veliki emiri koji ne postaju
tako lahko u Egiptu, komandanti i u Damasku, Halepu i
drugim arapskim zemljama, kurdski begovi koji su se uzdigli do
stupnja "Denab" u pismima koja su im pa oni iz vila-
jeta Erzuruma, Vana, Bagdada, ehrizura, Jemena, Adena, Alira,
Tunisa i Tripolisa, zatim begovi iz Rumelije, pogotovo oni kojima
su jo raniji padiasi dali ahdname kao Evrenoslu, Mihalli, Turhanli
i to je rezultat zasluga i napora i sjajnih bitaka koje su
ovi vodili. Svaki od njih je sa petsto, hiljadu ili vie od hiljadu
sjajnih junaka ulagao napore i pokazivao junatvo za padiahovu
Kakve tete to ovakvih vie nema, u naem vremenu nije
ostala nijedna osoba ovima ravna. koja se zove otputanje
s posla i porok zvan mito nisu bili tada poznati, njihovo postojanje
je zbrisano s lica zemlje. Zbog toga to je ovo ovako, rahmetli Ali-
-efendi se zadovoljio da zabiljei samo trojicu komandanata (emir)
iz vremena Selim-hana. A ja siromah progovoriti samo nekoliko
o krajikim begovima Budima gdje sam odrastao.
369
Dervi-beg. Sin je Piri-pae iz dinastije Ramazan-ogullari. Bio
je bez premca u svom vremenu po lijepom dranju, velikoj
i dareljivosti. U lovu je bio bolji od svih lovaca, u tro-
kovima mu je zapisano deset zdravih za sokolarske tro-
kove. I u svim drugim poslovima stanje mu se moe uporediti sa
ovim.
Sari Ali-beg. Nazvan je i Tur Ali-beg. Dugo vremena je bio
sandakbeg Sigetvara. Sa sedamsto-osamsto ljudi pod njegovom
komandom imao je snagu i kao da ima vie od hiljadu. Bio je
veliki komandant koji se rtvovao da neprestano upada u neprija-
teljske zemlje. On je bio taj koji je pokornim sela koja su se
nalazila na neprijateljskoj teritoriji u oblasti. Iako je
osvojio mnogo i palanki, u miru ih je poruio i razorio.
Kao to je u nae vrijeme jedna na islamskoj granici,
u to vrijeme je Kania bila katanac zemlje, on
ju je spalio, skupio plijen i doveo bezbroj zarobljenika. se i
sada kad je bio gost kod moga rahmetli oca u mene
koji sam bio malo dijete, uzeo je u krilo i milovao i poklonio mi
jednog zarobljenika koji je bio uz njega. Kasnije je da ide
na Perziju s obrazloenjem da dobro dri vojsku, da se trudi i za-
dovoljava potrebama, imenovan je beglerbegom i tamo je
odselio s ovoga svijeta.
Arslan-beg. Sin je Sari Ali-begzade Tur Ali-bega. Iako spada u
begove iz perioda sultana Murad-hana, na ovom je mjestu spomenut
zbog oca. Bio je i sandakbeg i beglerbeg dok se nalazio u
zajedno sa ocem. Po smrti elio se zajedno sa svojim ljudi-
ma vratiti na budimsku krajinu i u vrijeme osvojenja J anik
bio je vie od sedamdeset dana opsjednut u Hatvan. Kad je
Koda Sinan-paa bio veliki vezir i serdar dao mu je mjesto san-
dakbega Hatvana. Poslije toga, u vrijeme kad je sultan Murad-han
juriao na Egru ponovo je ostao opsjednut u Hatvan
i kako mu u toku dva mjeseca nije stigla pobijedili su ga.
U to vrijeme, zajedno sa svim gazijama koji su bili uz njega, pri-
se ehidskom karavanu.
Bio je veliki majstor u rukovanju U tom pogledu bio je
sposobniji od oca. bio je pomalo sklon uicima.
370
Kara Ali-beg. Vie puta je bivao valija Stolnog Biograda i Ostro-
gona. Kao osoba bio je junak poput Alije i Hamze. U znanosti i
umjetnosti i superioran nad kolegama. poput begova
svoga vremena nije drao mnogo ljudi spremnih za rat. Iz njegovih
sam usta "Bio sam valija Stolnog Biograda petnaest godina.
U to vrijeme sam jedanput ili dvaput otputen s posla i mijenjao
sam mjesto. Jedne godine sam zbrajao prihode od plijena i od po-
ljoprivrede pa je ukupan iznos bio sedamdeset hiljada kurua. Iste
godine mi je brat pao u ropstvo kod nevjernika. Da bih ga spasio,
dao sam zarobljenika u vrijednosti trideset kurua, bi
mi prihodi iznosili sto kurua".
Bio sam sa Kara Ali-begom zajedno u Ostrogonu kad smo bili
opsjednuti. Dok je, se pored mene, neprijatelja stri-
jelom, pogodio ga je metak i postao je ehid. Neka milost
Uzvienog Allaha bude nad njim.
Kara Ali-beg je ranije stanovao u Bed. Prije nego to
je bio opsjednut Ostrogon, dobio je dozvolu serdara Mehmed-pae
i otiao je Kad je neprijatelj opsjeo za dva dana je
doao u Budim i odavde je, uzevi jednu-dvije napao utvrdu
koju su nevjernici postavili na trgu i pobio mnogo ne-
prijatelja. Onda je opet napao na tabiju koju su postavili u tjesnacu
pa je i tu pobio mnoge i neprijatelja uao je u ostrogon-
sku
Nisu to svi uspjesi po kojima biti rahmetlija cijenjen od sva-
koga. Dok je bio beg Stolnog Biograda Vespremljanin i sin Mada-
ada, na hiljada nevjernika, uhvatili su ga u stupicu, ali nije
stradao, a opet kao ostrogonski beg uhvatio je u zasjedu ujvarske
nevjernike i posjekao. Ima jo mnogo vezanih za
njega koji se ne mogu ni u saetku, a kamoli detaljno opisati jer
nema za to mjesta u ovoj maloj knjizi.
Pirsiz Ali-beg. I ovo je jedan od najuglednijih begova toga
vremena. uvijek je drao pod orujem sedamsto-osamsto ljudi. U
slubi je imao vrlo slavnih i jako sposobnih ljudi. Imao je vojvode
koji su hranili po pedeset, sedamdeset, osamdeset konja
i ljudi. Mnogo puta je bio gospodar sandaka Fileka, Sonluka i
Gole. Poslije Sari Ali-bega njemu je predat sigetvarski sandak.
371
bio je sklon uivanju i zabavi. Stalno je zabave
gdje se obilno jelo i pilo. Svi njegovi ljudi su zajedno s njim
sjedili pa su te zabave trajale sedmicama. Njegove vojvode su ne-
prekidno ile u akine i nisu se ustezale od bitaka ni Neki
put bi na sjedjeljkama znao pokloniti konja, zaroblje-
nike, ili tkanine u vrijednosti od pet, deset kurua.
U vrijeme kad je umro u Budimu bio sam i ja tamo. Imetak mu
je naslijedio jedan Bez obzira to su stvari jeftino preko te-
lala prodate, za stvari, pribore od zlata i srebra, kau da je
uzeto hiljada kurua.
F erhad-beg. Ovo je Ferhad-paa koji je pao kao e hi d u Budimu.
Ferhad-beg, jedan od vojnih komandanata svoga vremena u vrijeme
Murad-hana, postavljen je za beglerbega Bosne. Bio mi je daida.
Stoga znam izbliza onoga to je uradio.
347
Bio je velikog vezira Mehmed-pae Dugog i dok je ve-
liki vezir bio u ivotu, on je bio ulufedibaa. Onda je postao valij a
klikog sandaka. U vrijeme kad je osmanska mornarica poraena,
kako se nalazio u tom kraju, osvojio je Zemunik, Ozren, Brodin,
Trogir i druge u blizini velike Zadar koja pripada
Veneciji, a zatim je vie puta potukao neprijateljsku vojsku. Onda,
kada je sklopljen mir s Venecijom, je granica
dvije drave i jo uvijek se dri ova granica.
U nae vrijeme begovi zbog svoje izgubili su
potovanje muslimanima i njihove se ne uvaavaju.
Poto ih ni nevjernici ne cijene, i Evropljani su zauzeli agresivan
stav, to je istina. I s tog stajalita, zbilja je veliku uslugu
Ferhad-beg Osmanskom carstvu.
Opet u vrijeme kad je Mehmed-paa Dugi bio veliki vezir,
Ferhad-beg je postavljen za sandakbega Bosne. je pod njegov
347
Ferhad-beg (paa) sin je Rustem-begov, brat Dervi-pae. Bio je
kliki sandakbeg 982./1566.-1574., vodio uspjene ratove sa u
Dalmaciji. Zbog zasluga je promaknut u beg1erbega Bosne, a on je sjedite
prenio iz Travnika u Banjaluku. Vrio upade u Hrvatsku, i doao do i
tu se sukobio s austrijskim generalom Herbertom Auerspergom (koga
vija biljei kao Aupergar). 1577. osvojio Mutnik, Ostroac, Veliku Kladu-
u, i Podzvizd. Od 1588. premjeten je u Budim gdje ga iz
potaje ubije njegov rob. V. Znameniti ... , 20.
372
sandak ulo sedamsto punih bajraka, dvjesto leventa koji su nosi-
li ime delija u koama i s kapama i dvjesto-tristo
ljudi. Imao je mnogo uspjeha u osvajanjima u Bosni, vie puta je
unitio nevjernika, tolike zemlje je poharao, u vrijeme kad je
Murad-han stupio na prijestolje, odsjekao je glavu prokletniku po
imenu Aupergar, koji je bio hrvatski komandant, a sina mu zaro-
bio. U vrijeme vlasti Murad-hana, bio je to prvi zarobljenik i prve
glave koji su stigli u Istanbul. Sretni padiah je generalovog sina
poklonio njemu. On ga je oslobodio uz cijenu trideset hiljada z lat-
nika i sto muslimanskih zarobljenika. S ovim novcem je dao da se
napravi damija u Banjaluci.
U vrijeme kad je serdar bio Osman-paa, Ferhad-beg je uzet iz
Bosne i za komandanta u pohodu na Kefu
348
zbog pobune
tatarskog hana Mehmeda Giraja. U to vrijeme mu se neto pokvari-
lo zdravlje pa je oslobodio osam osoba posluge koje je zarobio od
nevjernika u svojim ratovanjima. Svi su ovi dobili isprave o oslo-
od kadije Kefe. Svako od ovih slugu su bili rob ili robinja,
hadum i pratilac. U to vrijeme je jedan od njegovih ljudi,
po imenu Rastem vojvoda popisao stvari Ferhad-bega, koji je pao
na samrtnu postelju. Imao je samih robova tristo, a ostale stvari i
imetak treba prema ovome zamisliti. Nema potrebe da se u ovoj
kratkoj knjizi daje mjesta drugim njegovim vojnama i
djelima.
0 NEKIM ZNAMENITIM
U VREMENU SULTANA SELIM-HANA
Beiktali Jahja-efendi. Doao je na svijet u Trabzonu. U to
vrijeme rahmetli sultan Selim
349
obavljao je dunost valije u Trab-
zonu. Njegov sin sultan Sulejman bio je jo sasvim mali.
Majka Jahja-efendije je imala dozvolu da uvijek u dvor i tako
je time da doji sultana Sulejmana. Kasnije, kad je Jahja-
-efendi narastao preao je u znanosti i obrazovanju svoje vrnjake
i je time to je uao u slubu muftije Nakon
348
Kefa je turski naziv za grad Teodosij u na Krimu.
349
Misli se na Selima I, oca Sulejmanovog.
373
to je stigao do vanog ilmijanskog stupnja koji je u rangu profe-
sure na Semaniji medresi, da ima pravo da obnovi staro
pravo, napisao je padiahu jednu tezkeru. Ali sultan Selim, u skladu
s izrekom "nema vjernosti kod vladara", uzeo ga je odatle, Jahja-
-efendi je otputen s posla i dobio je mirovinu ezdeset

Na taj se Jahja-efendi oslobodio toga da obija pragove
velikana i povukao se na jedno mjesto na obali Beikta. Tu je
. dane i provodio u ibadetu. One koji su ga dolazili pohoditi,
je svime to je imao. U toj okolini zasadio je i nakalemio
mnogo Kako su dani prolazili su izbijati neka
(kerameti). Tako mu je uvijek bila puna svijeta, dolazilo je
malo i veliko. jedan za drugim poklone dao je da se
sagrade mesdid, tekija, medresa i hamam. Narod je vidjevi
koliko troi novca, govorio da je vjerojatno pronaao zakopano
blago. iako se zadovoljavao malim, to je bilo tako neiscrp-
no blago da oni koji su dolazili ovdje nikad nisu osjetili oskudicu.
Molla Mehmed. Otac mu je Abdulvehhab, a djed Abdulkerim.
Bio je poznat znanstvenicima kao Abdulkerimzade.
Njegov djed Abdulkerim bio je kazasker u vrijeme sultana Mehmed-
-hana, a otac Abdulvehhab bio je defterdar u vrijeme sultana Selim-
-hana. kolovao se kod Kemal-paazadea i nakon to je bio kadija
u Halepu, Kairu i Damasku postavljen je za kadiju Burse, a odatle
za anadolskog kazaskera. Na ovom visokom poloaju ostao je est
godina. U sutini je bio dareljiv, gostoljubiv i kad bi mogao u
jednom satu bi darovao hiljadu ljudi, a da ne bi uzimao ni kapi za
to. Umro je u sudbine (Lejletul-kadr), u ramazanu devetsto
ezdeset pete godine (31.10.1558.).
Molla Muslihuddin. Vrt znanja i vrta vrlina,
i poznati Bustan-efendi. Diplomirao je kod padiahovog
Hajreddin-efendije, pa je znanje u nekoliko medresa,
u skladu sa potrebama svoga vremena, pogeo iju pred sudbinom i
otiao sluiti u nekoliko kasaba kao kadija.
Kako se saznaje od osoba kojima se moe vjerovati, jednoga
dana je rahmetli padiah pitao njegovu ekselenciju ejhulislama:
"Koliko vjerskim ima osoba koje se mogu baviti
374
fetvama?", pa kad je dobio odgovor da ovakvih ima vrlo malo, na-
redio je: "Izaberite nekoliko ljudi koji se u mojoj dravi nalaze na
poloajima kadija, muftija i u drugim slubama koji to mogu ura-
diti i dovedite ih u na glavni grad." Tako je Mevlana Muslihuddin
bio jedan od sedam izabranih koji su dovedeni u Istanbul.
On je bio nakon nekih medresa i kadiluka u Bursi, Edreni i Istan-
bulu gdje je bio godine, anadolski kazasker. Nakon smrti
rahmetli preao je za rumelijskog kazaskera pa je i na
toj dunosti ostao pet godina. Uvijek je prijateljima govorio povjer-
ljivo da umrijeti u posljednjih deset dana ramazana i biti ukopan
u sudbine". Tako je zbilja i bilo, krajem ramazana, devetsto
sedamdeset sedme (26.2. - 8.3.1570.). Bio je jako lijepog ponaa-
nja, poboan, svake sedmice je po Kur'an (hatmu), a
narodom se da je imao i neke nadnaravne
M oila Dafer-efendi. Bio je rahmetli ejhulislama,
njaka, komentatora Kur'ana Ebussuud-efendije i otac rahmetli
Sun'ullah-efendije ejhulislama u vrijeme sultan Mehmed-hana.
Diplomirao je kod Molla uda-efendije, pa je, nakon to je pre-
davao u nekoliko medresa postao kadija Damaska. Nakon to je
prolo est mjeseci postavljen je za anadolskog kazaskera na kojoj
je dunosti ostao est godina. Poslije se zadovoljio od sto
pedeset da bi vrijeme provodio u ibadetu, a de-
vetsto sedamdeset sedme (1569-70.) je umro. Bio je molla u vjero-
vanju krajnje postojan, ispravan, poboan i skroman. Neka milost
Uzvienog Allaha bude nad njim.
Molla Ataullah. Bio je padiaha, oslonca svijeta. Iz kasabe
je po imenu Birgi u sandaku Ajdin. Nakon to je stigao do profe-
sure Rustem-paine medrese, kako je trebalo, postavljen je za prin-
U vrijeme kad je sretni padiah svijet svo-
jim stupanjem na prijestol, vrijednost spomenutog se pela iz dana
u dan i u toku pet godina doao je do poloaja na kojem je ravno-
pravno razgovarao sa znalcima. Zbog toga to je
vao potovanje i uvaavanje Ebussuud-efendiji, iako je od njega
vjerojatno ga je stiglo prokletstvo. Umro je u mjesecu saferu
devetsto sedamdeset osme (2.7. - 2.8.1570.). Denaze-namaz
mu je ipak obavio ejhulislam. Kau da se u vrijeme namaza vi-
375
dio jedan mali znak radosti na blagoslovljenom licu Ebussuud-
-efendije.
Po nekih prijatelja, Ataullah-efendi je nekoliko dana
prije smrti sanjao: "Dok je sjedio na mjestu naj-
uao je unutra jedan sa hrkom na
tapom u ruci, evlijanskog izgleda i obratio mu se -Ustani, idi s
ovog skupa, koji si zaboravio na odgoj - i jurnu na njega.
Poto se ovaj postupak ponovi tri puta, die ga s mjesta.
Kad je pitao ljude koji su bili tamo ko je ovaj, odgovorili su mu-
to je Iskilipli ejh Muhjuddin Javsi, potovani otac njegove ekse-
lencije ejhulislama."
Ali Molla Ataullah je uistinu bio poboan, na pravom putu,
koji je ukazivao potovanje bliskim i nije tedio truda za
njihovo napredovanje.
Mo/la Alaeddin. mu ime je Mehmed. Molla Alaeddin je
rahmetli Kinalizade Ali-efendi, izvanredan erudita i znalac. U raz-
nim znanostima se isticao sebi ravnih, a je bio
jedan pisac koji je dospio do savrenstva u poeziji i prozi.
Nakon to je bio kadija u

preao je za anadolskog ka-
zaskera i na tom je mjestu umro od iijasa u Edreni, devetsto se-
damdesete godine (1569-70.). Da je jo poivio, bez sumnje bi se
uzdigao do ranga ejhulislama jer je napisao mnogo znanstvenih
djela. Kako je bio suvremenik vrlo istaknutih i najviih
kao to su Ebussuud-efendi, Muhai Sinan-efendi i Bostan-efendi,
ovima njegovo svjetlo nije jako zasjalo. nema sumnje
da im je bio ravan, a u mnogim znanostima i
Molla i Ova dvojica su
bili poznati kao dva brata. Obojica su bili po znanstve-
nom rangu u sredini, nisu bili prazni, ali ni duboki znanstvenici.
je umro kad je uznapredovao do profesure na
Sulejmaniji. u vrijeme kad je otputen iz slube u
sultan Selimovoj medresi, umro i ne saznavi za bratovu smrt. Bio
je koji je unosio ivost u
drutvo.
350
Bilad-i selase (Trograd) su tri grada koja su danas istanbulski kvartovi:
Uskudar, Istanbul i Galata.
376
Molla Abdulkerim. Otac mu je Mehmed, a djed ejhulislam
Ebussuud-efendi. je kod svoga djeda. Drao ga je kao
nog sina, pa je ovaj najprije postao muderris sa pedeset a onda
je uznapredovao pa je sedam-osam godina bio muderris u Sulej-
maniji. Vrlo odgojen, obrazovan, od nadaren govorom,
vezan za istinu i sposoban da lijepo pie. Ali razroko oko
sudbine smatralo je da je previe da on ovako brzo napreduje pa je
zavilo svitak njegova ivota. Neka milost Uzvienog Allaha bude
nad njim.
0 U VRIJEME SULTAN SULEJMAN-HANA
I SULTAN SELIM-HANA
Mola Hekim Sinan. Kad je bio glavni u nekim bolnica-
ma uputio se u Trabzon radi sultan Selim-hana. U vrijeme sultana
Sulejmana bio je glavni Umro je devetsto pedeset prve
(1544-45.) kad je preao stotu.
Molla Hekim Isa. Bio je veliki i uspjean u

Molla Hekim Osman. Doao je iz Perzije i bio osobnim
Selim-hana. Postao je poznat kao ispravan, poboan i
ozbiljan
Molla Hekim /shak. Kao bio je temeljit u filozofiji, a
kod Tokatli Molla Lutfija je logiku i astronomiju. Kasnije se
dao na teologije i stigavi do ideje da je islam prava
vjera, sa preokretom koji je doao iznutra digao je prst i postao
musliman. Nakon toga je ostavio medicinu, dao se na
djela Imama Muhammeda Gazalija i se na Imami Azama
napisao komentar djela Fikh-i ekber. Vezao se za vjeru uz Kur'an
i sunnet, ali nije prihvatio tesavvuf.
Hakim Bedreddin Mehmed. Ocu mu je bilo ime Mehmed, a on
sam bio je poznat kao Kajsumi. je u Kairu. Nakon to je
diplomirao medicinu doao je u osmansku prijestolnicu i primljen
dvorske Vremenom je napredovao, postao glavni
i na toj dunosti ostao trideset godina. Sretni padiah je
377
bio lagiran. Zbog velikih bolova nije rnogao spavati, s mjesta se
nije rnogao micati, a od njegova zapomaganja ni dvorjani nisu
mogli spavati. Spomenuti je napravio jedan lijek i umirio
padiahove bolove. Nakon toga, osim to je bio darovan lijepim
darovima i vrijednim kaftanima, davano mu je da podijeli svojim
ljudima nekad po pedeset, ezdeset, a nekad i po stotinu darova
dnevno. A on je, to svojim i mladim i starim
mnoge ljude vezao za sebe. kad je rahrnetlija ostario doivio
je veliko potovanje na razini padiaha pa su i visoki veziri morali
kao pred carskom kapijom ostavljati konje i dolaziti mu pjeke.
Ali kad mu je na zapisano da sudbina, ni ni
trud koji je ulagao za bolesnih ni uvaavanje tadanjeg
padiaha nije nita pomoglo. Dvije godine nakon to je Selim-han
stupio na prijestol oprostio se od ovog prolaznog svijeta. Neka mi-
lost Uzvienog Allaha bude nad njim.
Hekim Sin je gore spomenutog Hekirna Ise. Vrlo
znanstvenik koji je u medicini postigao zrelost u pravom
te Postavljen je za profesora medicinske kole koja
je otvorena uz damiju Sulejrnaniju, uz od ezdeset
dnevno. Ali nije mnogo ivio, nije rnogao lijeka od bolesti
sudbine i iste je godine otiao sa prolaznog svijeta. Neka milost
Uzvienog Allaha bude nad njim.
0 NEK.IM VELIKIM EJHOVIMA U SRETNOM
VREMENU SULTANA SULEJMAN-HANA
I U PERIODU SULTANA SELIM-HANA
ejh Alaeddin, Neka mu je tajna iz kasabe
Aksaraj u Kararnanu. Bio je evlija kod kojeg su se duhov-
nost i nadnaravne sposobnosti. malu knjigu Anka-yi
Magribi njegove ekselencije ejha Ekbera (Muhiddin Arabi), ovdje
je nekim simbolima sadranim u slovima nagovijestio da se u
Konji susresti sa sultanom Sulejrnanorn, to se i obistinilo kad je
sultan Sulejman, devetsto (1533-34.) poao na Bagdad.
On je padiahu poklonio tu knjiicu zajedno sa svojim komentarom.
je jo mnogo njegovih nadnaravnih ali u ovoj knjizi
nema da im damo mjesta.
378
e j h Abdulkarim. je kod velikog profesora po imenu Imam-
Kako je bio dubok koji se istakao svojim vazovima
u damiji Aja Sofija, od strane padiaha je ocijenjeno da je
sposoban da izdaje fetve. u izolaciju koja
traje dana, dao je iskopati rupu grobu, tu je uao,
obavljao molitvu i postio.
ejh Arif-billah kolovao se na Krimu i vezao
se za njegovu ekselenciju Sejjid Ahmeda Buharija, neka milost
Uzvienog Allaha bude nad njim. Jedno vrijeme je u njihovo drutvo
i ejh Abdullah-i llahi-i Simavi pa je se i nje-
govim blagoslovljenim napredovao. Bio je duhovnjak
ozbiljan, odgojen, uzdran od prohtjeva.
ejh Ebu Said. Neka milost Uzvienog Allaha bude nad njim,
doao je iz Perzije. Veliki vezir Semiz Ali-paa imao je veliko po-
vjerenje u njega. ga je sa sto dnevno. Ali bio je pretje-
rano
Kako se jednog dana mu Ali-paa poalje od sa-
murovine. Ali ovaj se krajnje ustezao da ga primi. Na kraju, na
jadvite jade je to prihvatio, ali pod uvjetom da se nekoliko puta
opere sapunom i objesi na jedno mjesto pokraj Tri mjeseca
je visio tamo, kisnuo na kii i suio se na suncu. Onda je,
pretpostavivi da se vie rekao jednom derviu da nekoli-
ko puta opere ruke, obrie ih bezom i mu krzno.
Ali na krznu nije ostala nijedna dlaka pa je izgledao kao mjeina.
Dlake velikog krzna rasule su se po svim uglovima Stao je
po hiljadu puta proklinjati Ali-pau i sebe. U tuzi i boli plakao je
do akama i duboko uzdisao. Sutradan je poslao jednog-dvojicu
svojih murida na pazar radne snage da dovedu pedeset dobrih
radnika da dobro i skupe sve dlake. Narod se
smijao i njegovoj zamisli da sve i tome to je toliko rastuen
ovim.
Jednog dana je Ali-paa sretnom padiahu o ejh Ehu
Saidu, o njegovim duhovnim vrijednostima i pretjeranoj sumnji-
i stavio mu u uho da je to veliki dostojan poziva i
da uzme od njega blagoslov. Sretni padiah "Tu je neka tvoja
smicalica", nasmija se i dozvoli da ejh dan kad
379
ovaj priblii se padiahu, da ga ne dotakne stade dalje
i u tom poloaju nazva selam. Haremske age, u skladu s padiaho-
vim upozorenjem, ustegli su se da ljube padiahovu ruku i skute,
na dvije strane su se pogeli i tako su upotpunili scenu potovanja i
susreta. Ali nasmijani vezir, priao je da poljubi skute
nog padiaha, koji upita: "Kolika je ovog tvog po-
tovanog prijatelja?", a onda "U ivotu nisam vidio ovako
sazdanu osobu." Vezir odgovori: mu je sto
a padiah na to: "To je malo, neka mu se samo sto
za sapun, moda i prljavtinu Time
je izrekao i uvaavanja veziru a i to to ovom
duhovnjaku.
ejh Njegovo blagoslovljeno ime je Muhjidin, i
kako je bio imenjak sa Muhammedom, to jest hazreti Pejgambe-
rom, i istaknut nakibendijskim ejhovima, te kako je bio
vrlo u znanosti i kako se nalazio blizu stupnja starih filozofa
u filozofskim znanostima, stekao je slavu pod imenom Hakim-
Stekao je obrazovanje kod ejh Muhammeda Buharija
- neka milost Uzvienog Allaha bude nad njim, i zauzeo poslije
njega njegovo mjesto. Za njega se vezao veliki vezir Rustem-paa
i vie od dvadeset godina nije nijednoj njegovoj A
rahmetli ejh nije od pae nikad molio za ovosvjetske stvari. Bio je
vrlo postojan, i dobar vjernik, neka milost Uzvienog Allaha
bude nad njim.
ejh ]akub Germijani. Kao timar sahibija uao je u slubu hal-
vetijskog ejha Sumbul Sinan-efendije. Trajno je bio u pobonosti
i isposnitvu, jeo je svaki dan, a navikao se da svaki esti
mjesec popije vode. Kad je ejh Sumbul-efendi umro, na njegovo
mjesto je preao Merkez Muslihuddin-efendi. Kad je Jakub Ger-
mijani da se ne vee uz njega, usnio je da hazreti Pejgam-
ber, njegovi ashabi i velikani prisustvuju vazu koji dri Merkez-
-efendi. A turban na njegovoj glavi mu se zelen, cm.
Upita one pored sebe kakav je razlog to se mijenja boja, a oni mu
351
Hakim mudrac, filozof, a osobu prije svega u
teolokim, ali i u drugim znanostima.
380
rekoe da je zelena boja znak erijata, a crna znak savrenstva u
tarikatu. Kad je Merkez-efendi umro, on je proao na njegovo
mjesto u Mustafa-painoj damiji.
ejh Sarho Bali-efendi. Bio je sin rahmetli princa sultan
Ahmeda. Kao profesor u medresi usnio je kako muridi
sa jednim velikim ejhom zikir pa mu se ejh obratio: "Zato
se i ti ne pridrui halki u kojoj se zikir?". Nakon izvjesnog
vremena, sasvim doao je u medlis ejha Ramazan-
-efendije i vidio potpuno isti medlis i ejha kao to je ranije sanjao.
U tome se za njega iskreno vezao i sa isposnitvom i
ibadetom.
Poslije toga nikad vie nije iao vezirima i velikanima. Izbjegavao
je narod i sasvim se povukao. Ponekad bi tek umrlim telkin.
Njegov suvremenik rahmetli ejh Nuruddinzade nije vjerovao u
telkin i nije elio mrtvim telkin. A rahmetlija je odgovarao:
"Nakon smrti vidi On, li se ili se ne
Na skupovima je kao tema citiran njegov stih:
"Puk svijeta na taj negira duhovnost
to negiranje djela ako sugerira mrtvom.''
Sahranjen je pored Kurumli-turbeta, a na prozoru turbeta je
napisan tarih Bali-efendijine smrti.
ejh Ramazan Bihiti. Iz kasabe je Vize. Nakon to se obrazo-
vao u slubi Safa-efendije i muftije Sadi-efendije, boan-
skom uao je na put sufijstva. Zadovoljio se slubom
hatiba u Ahmed-painoj damiji u Slavu je stekao nadim-
kom Bihiti, lijepo i uljudno je govorio, po prirodi je bio aik i jed-
nostavan
ejh Muhjiddin Birgivi. Bio je sin jednog murida
352
u Balike-
siru. se stazom ilmije, upotpunio je svoje obrazovanje kod
kazaskera Abdurrahman-efendije, zatim je krenuo putem tarikata
pa se Karamanli Abdullahu, jednom od ejhova Hadi
Bajramova tarikata (bajramijski tarikat). Strogo se uzdravao od
352
koji u tajne tesavvufa- islamskog misticizma.
381
barama. Narodu je stvorio sumnju propovijedanjem da nema se-
vaba od toga to se za duu "ajetelkursija" i "duz" od
vakufskih sredstava, da nema sevaba ako se za novac obavlja
imamska dunost i Kur'an. Na kraju gaje ejhulislam Ebussuud-
-efendi, neka milost Uzvienog Allaha bude nad njim, doveo sebi i
rekao mu otro ga "Ne govori koje biti uz-
rok kolebanja u vjeri." Ali padiahov Ataulah-efendi mu je
mnogo vjerovao i kad je napravio jednu veliku medresu postavio
je uvjet da se on dovede za mutevelliju. Znanje i su mu bili
iznad ibadeta i pobonosti. Kasnije je doao u Istanbul. Vremenom
je stigao do medlisa velikog vezira Mehmed-pae Dugog i iz-
govorio mnogo o tome da se dokine nepravda. Bio je kao
otra sablja u iznoenju istine na vidjelo. Devetsto osamdeset
prve (1573-74.) je umro. Neka milost Uzvienog Allaha bude nad
njim.
VOJNE I OSVAJANJA U VRIJEME SULTANA SELIM-HANA
POBUNA AGANOGLUA U BASRANSKOM KRAJU
I NJEGOVO UPOKORENJE
Godina 97 (1567-68.). Spomenuti Aganoglu bio je arapskih
ejhova koji ive u pustinjama Basre. Pod svojom je imao
neka naselja, sela i kasabe. Nije mogao prihvatiti teke angamane
koje su beglerbegovi Basre i Bagdada traili od njega, podigao je
glavu, oko sebe je okupio zlonamjerne pustinjske Arape i nanio
je velike tete na mnogim mjestima osmanskih zemalja. Kad je
za ovo stanje saznao njegova ekselencija padiah poslano je iz
Istanbula na njega dvije hiljade mnogo tobdija, borna
kola. Bagdadski beglerbeg Skender-paa, koji je ranije kao erzurum-
ski beglerbeg vodio rat sa Ismailom Mirzom kako smo to opi-
sali, s obzirom da je bio vrlo sposoban i uspjean postav-
ljen je za serdara. Pridodati su mu beglerbegovi ehrizora i Basre
sa odabranim ljudima kurdskih begova. Ovi su stigli, porobili i op-
mnoga sela i krajeve koje je drao Aganoglu i prisilili ga
da htio ne htio pogne iju.
382
POHOD NA E::DERHAN (ASTRAHAN) I GAZAN
Godina 976. (1568-69.). Uzvieni veliki vezir Mehmed-paa Dugi
nije nikad naputao misli kako bi lake osvojio perzijske zemlje.
Na samom priprema postavilo se pitanje kako da se to
lake osigura hrana za islamsku vojsku. Neki poznavaoci stvari su
na ovo stavili velikom veziru u uho da rijeka Don, koja se
ulijeva u Crno more, i Volge koja se ulijeva u Kaspijsko more, nije
velika razdaljina i da bi bio vrlo lahak posao, uz padiahovo preg-
njih dvije povezati. Tako je drugi defterdar Kasim-
-beg postavljen za sandakbega Kefe. Osim to je bio sposoban, on je
tavie dobro poznavao tu oblast, a je bio blizak velikom
veziru. Tako je Kasim-beg zaduen da skuplja potrebne informacije.
Kasim-beg je stupio na dunost i osim to je skupljao informa-
cije od onih koji su ih znali, poslao je na mjesta dru-
ge pouzdane osobe da vre istraivanja i mjerenja. Obavijestio je u
Istanbul da je rastojanje dvije rijeke est morskih milja.
Ako se realizira ovaj teki posao uz Boiju islamska voj-
ska imati problema sa ishranom u pohodu na Perziju, a pokra-
jine irvan, Karabag i Gruzija opstati a da se ne
pokore padiahu.
Na ovaj izvjetaj veliki vezir pripremi mnogo tekih topova za
topova-darbzena, alata za kopanje - lopata, kram-
pi i drugog - i sve ostalo to bi moglo zatrebati, i velikom flotom
posla na obale Kefe. Uputio je i drugih rodova vojske u
velikom broju. A krimskom hanu je poslao mnogo stoke i naredio
mu da se sa svom tatarskom vojskom u vojni pohod. Kefu
je dao kao ejalet spomenutom Kasim-begu. Iz okoline Kefe, iz
pokrajine Tat, uzeo je mnogo stoke od raje Balklora, Menkup i
Taman pa su i oni ispunili svoju Preli su pusti-
nju poznatu u svijetu i ispasita naroda nogajskih Tatara u dolina-
ma i stepama, stigli do rijeke Volge i prispjeli pred jedan stari grad
koji se zove Ederhan (Astrahan).
U ovom su se gradu u kojemu su u stara vremena ivjeli, musli-
mani jo uvijek vidjeli ostaci zgrada damija, hamama i medresa,
ali u njemu nije bilo ni ive due. Na obali rijeke su odabrali
pogodno mjesto i kopati kanal pa su radili tri mjeseca, ulo-
383
ili su maksimalan trud i nisu napravili nikakav propust. Ali mogli
su obaviti tek posla. Ovdje je dolo trideset hiljada nogaj-
skih Tatara, i oni su u radove. Boijom nije
bilo nikakvog razloga da se boje neprijatelja i dok su imali dovolj-
no hrane i sredstava za rad, u vojsci su se iriti
Govorilo se: "Ovdje zima nastupa tri mjeseca ranije, tada svi
morati prestati raditi". U ovo se povjerovalo i niko nikog nije
kao nego su se svi razili. Neki su ljudi vjerovali da je krimski han
lansirao ovakvu vijest da zaplai vojsku. Han se opet nalazio u
jednoj drugoj stisci: ako osmanska vojska uspije kopnom i morem
do stepe i irvanskih krajeva, opast ugled Tatara,
a pomiljalo se da bi i Krim mogao iz njihovih ruku. Tako
se ta irila kao pouzdana vijest. Ukratko, ovaj ratni pohod
pokrenut je uzalud. Toliki je novac potroen, toliko se tete pretrp-
jelo. Municija i druge stvari koje je teko prenositi zakopane su
tamo u jedan rov. Svi su se utrkivali da se vrate natrag. Kad su o
svemu izvijestili sretnog padiaha, mnogo se naljutio i, ponizivi
velikog vezira pred visokim vezirima, "Trebalo bi sve tro-
kove i gubitke i od tebe namiriti."
KRATKE INFORMACIJE O STANJU STEPSKOG NARODA
I EZDERHANSKIH STEPA
Za onu koja bace oko na ovu nau knjigu, ukoliko ele znati
makar i ukratko kakva su to mjesta pustinja i Ederhan
(Astrahan), kakav narod tamo ivi napisat ovdje o ovoj opirnoj
temi onoliko koliko znam. i razumni ljudi neka znaju da su
Altiparmak-efendi, Senabi-efendi i pisac djela Timurname ovako
opisali stepu.
Na junoj strani stepe se nalaze Kaspijsko i Crno more.
koje se nalazi ova dva velika mora je brdovit
kraj i nastanjuju ga Gruzini i ova dva naroda je
od davnina bio zid se ostaci mogu jo uvijek vidjeti.
Ovaj zid zovu i Aleksandrov zid. mnogim piscima i sultan
komentatora Kur'ana, njegova ekselencija Kadi
353
, neka milost
353
Misli se na mufessira-komentatora Kur'ana, Ebu'l-hajr Nasiru'd-din Abdullah
b. Omer Kadi el-Bejdavi, u Bejdi u irazu, umro u Tebrizu 685./1286.
384
Uzvienog Allaha bude nad njim, spomenuo ga je u svom drago-
cjenom Tefsiru. I Ibn Abbas, neka je Allah njime zadovoljan, u
jednom blagoslovljenom hadisu koji prenosi, objanjava da je ovu
veliku branu Debrail alejhisselamom podigao !skender
Zulkarnejn (Aleksandar Veliki), a s druge strane Nuirevan pra-
vedni. Vrata svih vrata, poznata i pod imenom Gvozdena vrata,
glavna su kapija brane. Ona su okrenuta na stranu
stepe prema Harezmu, Sogunaku, Turkistanu, Hitaju, Hotenu sve
do Kine. Na sjevernoj strani su mora pustinje i pijeska bez kraja i
konca. Kad je Timurleng ovuda prolazio, je veliku stisku i
tjeskobu to Hatifi opisuje na
"Vojska bezbrojna, a put bjee beskrajan
Velika vojska se s
je toliko stiala bat nogu
Da uz hranu nije bilo vodu za ivot.
Od gladi je i slama bila bolja
Jer nekad je na sebi imala zrno
Sav strah je dolazio na usta
Do mravijih rupa iz padiahovih hambara . ..,
Zapadna strana je bila okrenuta Rusima, Po ljacima, Bugarima,
Vlasima, Moldaviji i Osmanskoj dravi. Prema astro-
nomskih znalaca, duina joj je hiljadu fersaha
354
, a irina
est stotina fersaha. Nai izvori su napisali da kad je silni Timur
jurio na Tokatmia, ovuda je mogao za est mjeseci. Na sred
stepe nalazi se visoko brdo, pa je Timur, izaavi na tu uzvisinu,
dao da se tu podigne munara. Zabiljeili su da je datum ovog po-
hoda na njegovom kovanom novcu i mermernoj uklesanoj u
ovoj munari. Do vremena kada je Timurleng napravio ovaj pohod,
jedan karavan koji bi otiao iz Harezma sa natovarenim kolima za
tri mjeseca mogao bi do Krima. I pored toga nisu po-
trebu da usput uzimaju hranu, prelazili su iz jednog karavana u
drugi i Svi ovi karavani, kojih je bilo mnogo, bili su
ili 691./1292. Pored poznatog komentara K ur' ana napisao jo mnogo djela iz
kelama i drugih teolokih disciplina. . Sami, K. A, II, 1440.
354
Fersah je duina od priblino pet kilometara.
385
tatarski. Gradski ivot kod ovih je bio vrlo od gradova i
kasaba u njihovim rukama su bili samo naseljena mjesta Saray,
Azak, Asvahan, Hadi Torhan, i Karasu. Ostali narod je
ivio nomadski pod atorima. Kao mesdide i mjesta za molitvu
imali su razne vrste atora koje su sa sobom prenosili na zaprenim
kolima. Kad je doao silni Timur, neke od ovih je uhvatio i
ih robovima, a neke je sabljom posjekao. Mnogi od njih su pobjegli
u zemlje poljskih i ruskih nevjernika i tamo se nastanili. Danas
ima ezdeset njihovih sela u Poljskoj. U svakom selu ima po jedna
damija, hutbe se u ime poljskog kralja i sva su sela vrlo lije-
po Oni bi eljeli da u svakom selu naprave po nekoliko
damija, ali nevjernici to ne dozvoljavaju.
rahmetli !skender-pae, dobra i pouzdana
osoba, bio je u Poljskoj u zatvoru deset godina. U to vrijeme
se susreo sa mnogim tatarskim seljacima, jedanput su za rjeenje
jednog vjerskog problema poslali svoga akkermanskom
muftiji, on se sa ovim vidio i on mu je objasnio stanje
Tatara. su i Uzvieni Kur'an pisali arapskim pismom, samo
kad su ga to su jezikom poljskih nevjernika. Kralju
nisu davali nikakav porez, samo su mu slali godinje tristo ljudi da
ga slue, oni su prenosili pisma i druge stvari. Kralj se vie pouz-
davao u ove Tatare nego u svoje istorodne nevjernike.
I veliki broj spomenutih tatarskih plemena nastanio se u mol-
davske i vlake zemlje, pa se, zajedno sa mjesnim nevjerni-
cima, pomijeao s njima i na kraju su postali mol-
davskih nevjernika iz ovog naroda.
Kada je Timur tri dana i tri vodio borbu sa Tokatmi-hanom
na rijeci Volgi, mnoga tatarska plemena je pozvao u pokornost
im tajne glasove. A oni, u Timurova lana
nja, pristupili su njegovoj vojsci. Zbog toga je Tokatmi-han pobi-
Onima koji su prili Timuru govorili su "posrnuli". Oni su s
Timurom preli u Rumeliju pa su se neki nastanili u okolinu Edrene,
a neki u kadiluk Baba
355
. Danas u kadiluku Baba ima nekoliko nji-
hovih sela. Kada begovi Silistre u vojni pohod, s njima ide i
stotinu njihovih ljudi. Njihova je dunost pobrinuti se za konje i
355
To je grad Babaeski Istanbula i Edrene.
386
hranu za konje. Na ovom pohodu je silnom Timuru palo u
ruke, tj. u dravni posjed osim ovoga to su razgrabili njegovi voj-
nici, sedamsto dvadeset hiljada robova, sto osamdeset hiljada
i ivotinja, to je sve objanjeno u knjizi Altiparrnak-
-efendije Futuhat
356
. Je li ovo ili nije- odgovornost pada na
one koji su to
0 NEKIM BANOVIMA !<RIMA I STEPE
Nije sasvim sigurno ko je zbilja ustanovio hanluk ste-
pe i Krima. Samo se zna nekoliko pojedinosti onoliko koliko je
napisano u historijskim i knjigama, izvan toga ne zna se
nita. Ali kao sigurno se zna da je Dengiz dao hanluk
stepe, Bulgara (na Volgi), Usuna, Rusije i Nenekrija najstarijem
sinu Dudiju. Dudi-han je doao na Krim i uzeo vlast ove
drave u svoje ruke. Dudi je umro est mjeseci prije Dengiza.
Nakon mnogo ratova koji su izbili njegovih sinova, hanluk
je ostao na njegovom sinu po imenu Berke-han. Do njega je stigla
uputa Uzvienog Allaha i on je postao musliman pa je naredio
tavom tatarskom narodu da u islam. On je izgradio grad Saraj
na Krimu. Zbog razlike u vjeri sa nevjernikom Hulaguom, izbila
je razmirica pa su zaratili esto ezdeset prve godine (1262-63.).
H ulagu je izgubio i jedva je spasio glavu i nekoliko ljudi. Onda je
Berke-han juriao na Istanbul, pa je nakon haranja i sklo-
pio mir s bizantijskim imperatorom. Kad su zebanije uzele Hula-
guovu nesretnu duu i odnijele je u Dehennem, on je ratovao sa
Abaka-hanom koji je naslijedio Hulagua pa je i njega pobijedio.
Nakon toga je Berke-han nastavio podravati i pomagati muslimane.
Ali vladari na drugim mjestima, koji su Dengizovi po-
tomci, pobili su mnogo ljudi u Iranu i Turanu, upadali su i ugroa-
vali muslimane. Zbog toga su se mnogi sejjidi, i ejhovi
priklonili Berke-hanovoj pravdi. ovima: Allame Kutbuddin
356
Mehmed-efendi Altiparmak, turski mutesavvif i alim, u Skoplju gdje
se i kolovao. Sluio kao muderris u Fatihovoj medresi u Istanbulu, a kasnije
otiao u Kairo gdje je ivio do kraja ivota 1033. (1623-24.). Ukopan je uz
svoju damiju koju je podigao u Kairu. Turkiye Diyanet Vakfi Islam Ansiklo-
pedisi, 2, Istanbul, 1989 ., str. 542.
387
Razi
357
, Ahmed Hudendi, Muhtar Mahmud Zahidi, Sadettin Taf-
tazani358, komentator djela Hadibije Sejjid Delal, Hafizuddin
Bezzazi i druge znamenite osobe, posebno kadije, muderrisi i oda-
brani ejhovi afiijskog i hanefijskog mezheba. Oko njega se oku-
pilo toliko mnogo znanstvenika i velikana da je ta prekrasna zem-
lja postala izvor visokih i ljudi pa je i u narodu bila poznata
"tatarski
Kasnije, naredbom Uzvienog Allaha, Berke-han, je stigao do
Dennetskih hurija, a na njegovo mjesto doao je Mengu Temur-
han sin Togan-hana, potomak Tulija, sina i prestolonas-
ljednika Dengiza. Mengu Temur je, ne se od Berke-
-hanovog puta, vodio dravu putem reda i pravde. Nakon njegove
smrti, han je postao njegov brat Nidan, Toganov sin. Nakon to se
u na mjestu hana smijenilo nekoliko osoba, esto
devedesete (1291.) za hana je doao Tagtogay, sin Mengu Temura
koji se vratio pradjedovskoj vjeri i oboavati kumire i zvi-
jezde. Ali mudizom hazreti Muhammeda nije pravio nikakve
smetnje muslimanima, a visoku ulemu je i dalje potovao i uva-
avao. Poslije je na prijestol stupio Ozbek-han. Ovo je bio vrlo po-
boan han, odvaan ratnik i borac. Poslije njega je bio Sabin-han,
iza njega Insanoglan-han pa Dani-beg-han. Najzad, kad je vlast
dola do Urus-hana protiv njega se pobuni Tokatmi-han, pobijedi
ga i prikloni se Timurlengu te tako otvori put Timuru da u
stepu.
Timurleng je dva-tri puta na brojne vojske doao do Kip-
stepe i Krima i kao posljedica toga ovi krajevi srav-
njeni su sa zemljom pod kopitima konja grabeljive tatarske vojske.
I sada se na poljima (Ozije) vide mnogi mezari. Na mnogim
kamenim nianima ispisani su ajeti iz Kur'ana, Kelime-i tevhid
359
,
na nekim je pisalo "ovo je me zar ejhulislama", na nekim da je tu
357
Kutbuddin Razi, autor djela "Muhakemat bejne'l-enam" je Nasiruddin
Tusija je neke knjige komentirao.
358
Sa'duddin b. Mes'ud b. Omer Taftazani, jedan od islamskih
ka, u Horasanu 722./1322, a umro u Samarkandu 792./1390. Autor je
brojnih teolokih djela.
359
Ke lime-i tevhid je izraz kojim se tvrdi da nema drugog boga osim Allaha. To
su "La ilahe illa'llah".
388
pokopan ejh, muftija, vezir, mirza. sam ja siromah, l 027.
(1618.) kad sam iao u Akkirman i Bender, tuda,
to vidio. Od zgrade jednog velikog turbeta preko puta Bendera, na
mjestu je bio samo dio zida iznad vrata. Na njemu je deli pismom
360
,
arapskim jezikom, pisalo: "Ovo je mezar irin .. .'', ostali dio natpi-
sa je poruen. Svojim smo vidjeli da je u toj zemlji od svih
sela i gradova, nakon oholog Timura, ostalo samo toliko tragova.
Danas su opet ta polja i doline pune stotinama i palanki
nesretnih Rusa i prkosnih kozaka.
pa smo se udaljili od nae osnovne teme.
se sada ponovo naoj temi, da na opisivanje
ratova i osvajanja padiaha koji je stigao do Boije nagrade.
0 NEREDIMA KOJI SU IZBILI U JEMENU I NJIHOVOM
LIKVID IRANJU UZ ALLAHA UZVIENOG
Godina 976. (1568-69.). Jasno je kao dan da su se svi neredi i smut-
nje koji su izbili u osmanskim zemljama mogli pojaviti zbog ne-
potrebnih i u nevrijeme napravljenih izmjena i novih propisa. Bilo
bi dovoljno da dravnici uzmu samo jedan primjer, a ovako niko i
ne ukazuje ni na jedan od niti ih uzima kao primjer.
Kad je stupio na dunost Ridvan-paa, sin Mustafa-pae koji je
doveden na ejaleta Jemen i Aden je vriti pritisak pre-
ko svake mjere na ljude koji su ostali tamo od ranijeg beglerbega
Mahmud-pae. Kad je za to stanje saznao Mahmud-paa, razmiljao
je: "Da i ja njemu neto tako napravim, da ruke iz Jemena
i da se sam o svom jadu zabavi." Onda je doao u Istanbul i potro-
ivi mnogo novca, domogao se valiluka u Egiptu. U isto vrijeme
je utjecao na mjestima; "Jemen
je prostrana zemlja kao prostor od Istanbula do Sirije, moe se po-
dijeliti u dvije oblasti i ako budu dva beglerbega jedan drugog
podupirati i tako olakati mira." Tako je Jemen podije-
ljen na dva ejaleta pa je od Sane i Taeza sa okolinom to br-
dski dio Jemena napravljen jedan sandak i na njegovo je do-
360
Deli pismo je vrsta ukraenog arapskog pisma kojim se ispisuju natpisi, na-
slovi i neki tekstovi.
389
veden Murad-paa. Zahid sa okolnim kasabama i selima su
njeni drugim sandakom koji je dat na upravu Hasan-pai ... to se
musellima ovih paa, Ridvan-paa nije ni da oni
nije mogao izdrati od tuge, ostavio je slubu i otiao. Ovu priliku
je iskoristio Mutahhar Leng i, da se domogne plijena,
opsjeo je Sanu. I Murad-paa je doao u Taez, ali se nije usudio da
krene na Mutahhar Lenga, mislio je da je dovoljno da poalje neto
hrane onima koji su opsjednuti u Sani. Ali i hrana koju je poslao
dola je u ruke Mutahhar Langa. Povrh toga, Mutahhar Lang je
pobio sve vojnike koji su ranije doli u Sanu. Na ovo je Murad-paa
uloio krajnji napor i krenuo u Sani. Kad je s vojskom uao
u dehennemsku dolinu koja se zove Vadi Huban, Zebidlije su ih
sa svih strana zasuli kamenjem, tako su ih potukli da nije ostala
nijedna zdrava i sposobna osoba. Tjerali su Anadolce kao stado
ovaca, a Murad-pau su ubili. Tako Molla ahabi sin ukrua, autor
djela Futuhat-i Yemen (Osvajanja Jemena) koji je posebno spjevao i
poemu Selimname (Poema o Selimu) u svojoj pjesmi ovako kazuje:
"Skinuli su i ostali goli
Uetima ih povezali i vodili ko slijepce
U ovim ponienjima su postali ehidi
Neka Uzvieni Gospodar osvijetli njihove grobove. "
Ukratko, painu glavu poslali su opsjednutim vojni-
cima koji su se nalazili u Sani. A vojnici, padnuvi u pre-
dali su na Onda su pobunjenici uzeli Taez i napali
Aden. Odavde su doli u Burgu i Moku gdje su im se vrlo hrabro
suprotstavili Mahmud-beg i sandakbeg po imenu ehla, ali poto
je Zebidlija bilo vrlo mnogo, svi su prispjeli do ehidskog stupnja.
Pokrajina je potpuno prela u ruke Ibn u vaja, koji je bio serasker
Mutahhar Lenga. Onda su doli do Zebida. Urus Hasan-paa je
izveo odabrane vojnike pred i suprotstavio im ih, i uz
Allahovu neprijatelji su izgubili i okrenuli natrag. Tako je
samo Zebid ostao u rukama Osmanlija.
Kad su se pojedinosti o ovome saznale u prijestolnici, Kara
Mustafa-pai, koji je bio beglerbeg Damaska, data je vezirska ti-
tula i postavljen je za serdara. Jemenski ejalet je dat Ozdemiroglu
390
Osman-pai i mu je da stupi na dunost prije serdara i
krene na put. Znalo se da je jo ranije jemenskih pokrajina
i cijelu Abesiniju osvojio Ozdemir-paa sa Osman-paom. Valiluk
Egipta je dat Koda Sinan-pai. Ali sa Mustafa-paom se nisu spo-
razumjeli u pogledu priprema ratne opreme i sredstava i oba su
stanje i vlastita miljenja izloili prijestolnici. Smatralo se da je
Sinan-paa vie u pravu i njemu je serdarluk, a Osman-
-pai, ako jo ne bude otiao, stiglo je est sa padiahovim
da ga se u tome Ali Osman-paa se prije
mjesec dana zaputio sa hiljadu jemenskih vojnika i hiljadu odabra-
nih egipatskih dobrovoljaca.
konake iza sebe Osman-paa je stigao do grada
Zebida, odavde se povukao do grada Taeza i otiao. Poslije je sti-
gao do Taeza, a onda do visoke zvane Kahira koja
je jo od Taeza, gdje je postavio topove i uao u rovove. Sa
nekoliko topovskih hitaca poruio je jednu jaku kulu i po-
slao u Dehennem duu jednog visokog emira od Zebidlija koji se
nalazio tamo. Na ovo su i ostali vojnici bez pobjegli i sklo-
nili se na breuljke i brda u blizini Taeza. Od Taeza su digli ruke.
Islamska vojska odmah osvoji Taez i prisvoji toliko plijena da se
nije mogao izbrojiti. U to vrijeme se dogodilo da je stigao sretan
glas: u mjesecu redepu iste godine Sinan-paa je krenuo iz Egipta,
doao do Kabe i sada je uniao u grad Zebid. Zbilja, u dan-dva,
jemenske doline su bile pune islamske vojske. I Osman-paa je
izaao u susret serdaru. U tom susretu je naiao na veliku naklonost
i uvaavanje serdara, ali zbog bliskosti koju je gajio prema Mustafa-
-pai, htio-ne htio ovog uvaavanja je nestalo. A Osman-paa nije
smatrao da je siguran. Kasnije, Sinan-paa je poslao Osman-pau
na veliku vojsku Ibn uvaja, Mutahhar Lengovog serdara, to jest
na narod Mahat koji je tada doao u Taezu. S
Uzvienog Allaha on je stigao i neprijatelja rasprio. Serdar je
opet na tom kraju, posadnicima Kahira, uspio
osvojiti tu Mevlana ehabi je o ovom osvojenju ovako
spjevao tarih:
"Mnogo borbe je i Kahira bi uzeta
mirnim putem. "
391
Onda serdar Sinan-paa, Memi-beg i kapudan Hizir-beg, sve
slavni komandanti, bijahu poslani da osvoje Aden, pa je i on osvojen.
Islamski borci su doli do nebrojenog plijena.
Ali zbog Osman-painog prigovora na Kara Mustafa-pau, niti
je on osobno imao iskrenog povjerenja u Sinan-pau niti Sinan-paa
u njega. Osman-paa je Sinan-painih ljudi pridobio obilnim
darovima i osigurao da ga oni tajno obavjetavaju.
U ta vremena je serdarima dato nekoliko praznih listova na ko-
jima je od tobonjeg niandije na stavljena tugra, a kas-
nije je od njih traeno da polau za ta su ih upotrijebili. Sa
tugrom koju je on ispisao kao da je sada napravljena nije mogao
izdavati naredbe. Jednog dana je Osman-pau obavijestio jedan
vrlo blizak Sinan-pain da je serdar na bijelom papiru sa
tugrom dao da se napie padiahova naredba da se Osman-paa
razrijei dunosti. Jo ranije su doli u Egipat s naredbom da
ga pogube ako ga pa je povjerovao u ovu vijest i s oko
ljudi nepoznatim putom uputio se prema Mekki. Susreo je beduin-
ske ejhove koje je bogatim darovima pridobio da ih u putu niko
ne uznemiruje pa je napredovao prema svome cilju. Vezir Sinan-
paa, obavijeten da se Osman-paa krije, bio je veoma
Ali ta da radi kad mu nita ne moe osim to je poslao izvjetaj u
Istanbul. Da bi Osman-pau prikazao krivim, koliko god ga je mo-
gao pametno optuiti, on je toliko i napisao. Odatle se pokrenuo s
vojskom, osvojio po imenu Teasker i otiao u Ibb.
Muhafizi koji su se nalazili unutra ostavili su i pobjegli pa
su i grad preli u ruke islamske vojske. Nakon to je ovo
gnijezdo gavranova sravnjeno sa zemljom, krenulo se na Sanu. Do
tog vremena je Mutahhar Leng Sanu svojim centrom i tu je
boravio sa svojom vojskom. Sada je pobjegao, otiao prema Tuli i
ostavio na svome mjestu jednog crnca po imenu Katran. Ali junak
po imenu Memi-beg krenu na njega, pa i on pobjegne, tako bi os-
vojena i grad Sana. A Hasan-paa pritijesni s islamskom vojskom
i nabiju Eser i Hisn-i Mermer pa ih raspri.
Odatle su krenuli na Kevkeban. Nakon velikih i krvavih
bitki uzee je i sravnie sa zemljom. vidjeli su da unutra-
nju ne mogu uzeti napadom. Poslavi i neto vojske s
nisu ostvarili nikakav rezultat. U ponovljenim napadima mnogo je
392
begova i slavnih serdarevih aga prispjelo do stupnja ehida.
U to vrijeme je doao Mutahhar Leng s namjerom da opkoli vojsku
i slomi snagu islamskih boraca. I serdar je izaao s islamskom voj-
skom i suprotstavio mu se, uz Uzvienog Allaha savladao
ga i natjerao u bijeg.
Arap crne koe Katran-i Ali ir, osoba koja se isticala
emirima Zebida po iskustvu i junatvu, ponovo su napali Sanu.
Serdar je pak na njih poslao i Ali Subau, dva pozna-
ta junaka. Ovi su uz Uzvienog Allaha odsjekli glave toj
dvojici prokletnika, razbili i unitili njihovu vojsku i natjerali je na
Najzad, Ibn emseddin, koji se naao opsjednut u
Kevkebanu, zamolio je predaju. Udovoljeno mu je molbi pa mu je
predat sandakbegluk Kevkebana sa basovima od esto hiljada
A on je dvije Arus i Mesar sa okolinom koje su mu
ostale od predaka prepustio padiahu i predao brata kao taoca. ukru-
-oglu Molla ehbani je o ovom spjevao poseban tarih:
"Uzet je Kevkeban sedamdeset sedme. "
Odatle se vratio i vezir i doao u Sanu. Mutahhar Leng je pak
poslao ljude u Sanu i obavijestio da eli da se pokori u skladu s
"U miru je dobro" te zamolio da mu se daju prihodi polja
Vejn i vilajeta Umran. Sinan-paa je ovo prihvatio pa je
dvije strane sklopljen mir. Serdar je nakon toga ostao jo dva mje-
seca u Sani. Kad je odatle otiao u Di mar, jemenski ej al et je dat na
upravu Behram-pai, sinu Mustafa-pae koji je bio sandakbeg
Gazze, pa je stigla vijest da je Behram-paa stigao do grada Zebid.
Hidretske godine sedamdeset osme (1570.) uao je u grad. Krvo-
Behram-paa, preavi Nukajli ahmer, brdo kuda je teko
imao je nakanu demonstrirati pred Arapima silu. Na to je
Mutahhar Leng naredio da se na Nukajli ahmeru okupi trideset
arapskih beduinskih plemena. Bilo je tu pedeset hiljada ljudi. Ali
junak poput Behram-pae nije bio koji bi se prepao njiho-
vog iskupljanja i bez ikakvog kolebanja nastavio je napredovati
prema svome cilju. Ali od umora i vatre, njegova poput stakla
njena priroda, teko je stradala. I pored toga, kako nije bilo nita
izvjesno, obruio se na okupljene Arape kao sokol na vrane. S desne
i s lijeve strane proao je i otiao kuda je elio.
393
U to vrijeme je vezir, zemalja pozvao sebi toga junaka,
lovca neprijatelja, i rekao mu: "Svaki put pobune u Jemenu dolaze
sa strane Hab, snaga ovih se slomiti ako se uzme
Hab." I pjesnik ehabi je ovako rekao u svojoj pjesmi:
"Jer Jemen pripada Hah
Ko je osvoji uzeo je vlast
Ko smutnju iz Haba i lbba
Opet se prikloniti Hah"
U tom smislu je napisao odgovor i opsjeo Hab. Tvr-
depo baruta bio je na trgu. Nali su jednu svezali
joj za rep fitilj, za jedan komad trske i ubacili je kroz pro-
zor u depo. Malo poslije barutna kula odletjela je u zrak tako da je
i gotovo sravnjena sa zemljom.
Kako se Behram-paa je imao jednog tobdibau. Ovaj
vrlo vjet svome zanatu, jednog dana osjetivi da ga se ne
cijeni i ne uvaava dovoljno ponosno "Da neprijatelji imaju
ovakvog artiljerca-majstora kao to sam ja, da li biste vi mogli
mirno sjediti i da li biste mogli Iako je paa ove
nije se na njih obazirao. Ali nesretnik je ostvario svoju naka-
nu i jednog dana pobjegao i otiao neprijatelju u Paa se
jako rastuio i zbunio. Kod Behram-pae je bio ranije bli-
zak Ibn Irnamu, preko kojeg je paa poslao Imamu pismo. U pismu
je pisalo da je tobdija uao s ciljem u Ibn
Imam pismo i zovnu tobdiju pa ga upita: "Zato si ti doao
ovamo?". Tobdibaa vidje da se Ibn Imam naljutio pa se zbuni i
neto promrmlja. Odmah su mu tu odsjekli glavu i bacili je s
zida. Tako su oslobodili brige pau koji je bio
postojan u svojim odlukama.
Nakon to je ravno sedamdeset pet dana, na
slavnog pae Ibn Imam je umro. Oni koji su bili u
predali su se na Behram-paa je u sredio stvari kako
treba i upravu nad njom povjerio je visoko uglednom serdaru. Dvije
strane su se sjajno susrele, zagrlih su se kao otac i sin,
su se darivali kaftanima sa krznom i konjima opremljenim zlatnom
i srebrenom opremom, a u uvaavanju nije bilo nikakvih manjka-
394
vosti. Poslije toga sjajni vezir je otiao u Egipat. Probleme jemen-
skog vilajeta je razrijeio, a Behram-pai je povjerio posao uspos-
tavljanja poretka. Slavni paa je naredio da svi arapski beduinski
ejhovi trajno budu prisutni na jemenskom divanu, a ako nekoliko
dana budu odsutni s dozvolom, na njihovom mjestu ostati nji-
hovi sinovi ili uz to sredite beglerbegluka se premjeta iz
Sane u grad Kahiru. U Kahiri je sagradio dvorac beglerbega, da-
miju i imaret, za sve ljude je dao da se naprave zgrade za boravak
i na kraju je ime grada promijenio u Behramije.
U redepu mjesecu iste godine
361
, Mutahhar Leng je preselio na
drugi svijet u vrijeme kad je imao preko devedeset godina. On je
bio jedan magarac na krivom putu, rune naravi, strano krt, koga
je Uzvieni Allah stvorio u ljudskom obliku. A u Hab je
jedan njegov brat otiao u Dehennem. Jedan drugi njegov brat po
imenu Abdurrahman sklonio se kod Behram-pae.
U vrijeme dok je Behram-paa bio beglerbeg Jemena, osvojene
su Din i Hisni A ver, pokrajine Meldan i Haffa i jo neki
drugi gradovi. Ipak, u skladu sa stihom:
"Zemlja Jemen nije liena smutnje
Sluaj o jednom njenom
sada, to jest l 050. (1640.) godine, Jemen i Aden su opet pali u
ruke drskih neprijatelja. A uzrok su bezrazlone promjene koje su
Ako Bog da u skorom vremenu, s Allahovom
opet se osmanskim zemljama i mi ovu nau
knjigu zavriti opisom ponovnog osvajanja Jemena.
0 STANJU SINAN-PAE SERDARA JEMENA
I NEKIM
Kad se vrlo samopouzdani Serdar Sinan-paa vratio iz jemenskih
zemalja, stigao je u Mekku. U to vrijeme je erif Mekke
362
bio
Ebu Yunin ibn Berekat. Paa mu posla i zamoli da poalje
361
Redep 978. traje od 29.11.1570-28.12.1570.
362
erif Mekke je koji vodi porijeklo iz porodice Muhammeda a. s. koga
je i osmanska vlast priznavala kao upravitelja grada.
395
pisma arapskim plemenima koja se odnose na osva-
janja koja je on izvrio. J o ranije, kad se na putu za Jemen svratio
u Mekku, isti erif je priredio prekrasan i slatka i sve to za-
jedno sa preko hiljadu lonaca i drugih stvari po-
slao pai kao dar i izraz dobrodolice po svome vekilu i povjerlji-
vorn Kadi Husejinu. Ali paa je zbog toga to erif nije
osobno doao iskazao ljutnju na taj to je dao da konji izgaze
sva jela i vrijedne kineske Zbog toga se erif, sada
neprijateljstvo prema pai, kolebao da poalje traena pisma odgo-
da srno mu mi bili potrebni i da bi naa pisma
koristila njegovom poslu, zato se ranije onako nerazumno pona-
ao", i sa potvrdom o mirotvorstvu dao je da se napie onako kako
je paa elio i stavio rnuhur na njega. Do tog vremena erifi se nisu
mijeali u prihode carine iz Dide. Sada je paa kao protuuslugu
za ovu uslugu erifa odredio da se pola prihoda carine daje erifirna.
Ali je da hadije i trgovci dvostruko carin-
ske pristojbe.
Kad se Sinan-paa odatle vratio u Istanbul, postavljen je na
mjesto sedmog vezira. U to vrijeme veliki vezir je bio Mehmed-
-paa Dugi, drugi vezir Pertev-paa, vezir Pijale-paa,
vezir Ahmed-paa, peti vezir Zal Mahmud-paa, esti vezir Lala
Mustafa-paa.
U tim danima u idovskoj mahali izbio je poar, prijestolnica je
gorjela sedam dana i sedam pa je zavladao strah da grad
sav izgorjeti. Zet velikog vezira Dafer-aga bio je aga.
Poto je bio neto bolestan nije rnogao da radi na gaenju vatre.
Na to je doveden na mjesto age Sijavu-aga koji je bio
kapidibaa i istovremeno veliki rniriahor i koji je zapeo za
oko padiahu, zemalja. je Sijavu-aga poduzeo napo-
re da ugasi poar, odmah je vatra stavljena pod kontrolu i ugaena.
Ovaj Sijavu-aga je Sijavu-paa, veliki vezir u vrijeme Murad-hana.
Jedan Jedan siromaan od anadolskih
Turaka doveo je malog sina u Istanbul. Pola lica djeteta, jedno oko
i pola nosa bilo je potpuno crno i sjajno, a isti dijelovi na drugoj
strani lica potpuno bijeli. Svi su da vide ono Boije i s
novcem koji su davali taj siromani se obogatio i vratio u
svoj kraj.
396
ZAUZIMANJE GRADA GRANADE OD STRANE MUSLIMANA U
PANJOLSKOJ I NJIHOVO TRAENJE
Godina 978. (1570.) Na slanje vojske panjolskih nevjernika na
luteranske protestante, muslimani su iskoristili priliku, zauzeli
grad Granadu pa nakon to se pojavila osoba pod imenom Melik
Muhammed Mansur od vladarske Benu Ahmer, on je postao
padiah toj pokrajini. Ali kad su nevjernici spoznali o se
radi, odmah su se vratili i udarili na muslimane. Izbio je veliki rat
u kojem su muslimani izvojevali pobjedu. Tada se pojavio jedan
nedorastao koji je izjavio da Mansur ne moe biti vladar
nego to treba biti on, koji iz stare vladarske porodice, na-
ao je put do Mansura, ubio ga i zasjeo na njegovo mjesto. Zbog
toga se muslimanima pojavila nesloga, a nevjernici su ponovo
napali pa su se muslimani morali u brda. Ponekad su u okr-
ajima ponekad gubili, i nakon to su tako odolijevali
dvije godine poslali su ljude u Istanbul Ali kako su
upravo tada vrene pripreme za vojni pohod na Cipar, dobili su
da nakon uspjenog ovoga vanog posla,
ako Bog da, poslati svu mornaricu njima u i tako su se iza-
slanici koji su traili vratili s nadom i Ali na-
kon osvojenja Cipra niti je dola njihova molba niti je mornarica
poslana. Narod Mudedera
363
, koji je iskazivao hrabrost te godine,
poslije toga protjeran je iz panjolske.
OSVOJENJE OTOKA CIPRA I MJESTA KOJA MU PRIPADAJU
Godina 977 (1569-70.). Kako god su nevjernici s nama
sklopili mir, ljudi, trgovci i hadije koji su ili u Egipat nisu
se mogli spasiti napada ciparskih odmetnika. Kao reakcija na ovo
stanje bilo je nuno da se pokrene padiahov vojni pohod na
Veneciju. Pitanje je podneseno njegovoj ekselenciji ejhulislamu
Ebussuud-efendiji. Ovdje dajemo prijepis njegove sretne i blago-
slovljene fetve koju je tim povodom izdao:
"Ako se da je jedan vilajet od ranije spadao u islamske
zemlje, a kasnije pao u neprijateljske ruke, da su njegove medrese
363
Ime andaluzijskih muslimana koji su pod prisilom primili
397
i mesdidi doli u ruevno stanje, da su njegovi minberi i mahfili
puni nevjerstva i krivovjelja da se sve da se zanemari i ponizi
islam, pa ako njegovo padiah, u skladu s pregalatvom
za vjeru, spomenuti vilajet uzme iz ruku nevjernika i pripoji ga is-
lamskim zemljama, te ako se u skladu sa ranije sklopljenim mirom
spomenuti vilajet ostavi u posjedu neprijateljskim zemljama, je li
dozvoljeno po islamskom erijatu ponititi mirovni ugovor? Neka
se ovo razjasni!
Odgovor: Allah zna da ne moe biti pretpostavke da bi
bilo zapreke. Pravljenje mira s nevjernicima islamskog padiaha,
neka Uzvieni Allah svetim njegove pobjede, samo pod pret-
postavkom da su korisni svim muslimanima u skladu je sa erija-
tom. Ako nije korisno, nije u skladu sa erijatom. Ako
se smatra korisnim, trajno ili privremeno, da se taj mir poniti,
njegovo ponitenje je nuno i obavezno. Tako je hazreti Pejgamber,
selam neka je na njega, u estoj godini po hidri (627.-628.) sklopio
mir na deset godina. Mirovni ugovor je sastavio i napisano hazreti
Alija i posao je Ali godine, da je
vrlo pogodno vrijeme da se mir poniti, u osmoj godini po hidri
naredio je da se ide na Mekku i da se ona osvoji. halifa
Allaha, Gospodara svjetova, neka Uzvieni Allah sjenu njegove
vlasti nikad ne uklanja iznad glava muslimana i neka je
nim pobjedama i sretnim osvajanjima, neka se prilagodi u svojim
postupcima blagoslovljenom sunnetu naeg hazreti Pejgambera.
Ovo pie: Siromah Ebussuud."
Poslije ovoga je za serdara postavljen esti vezir Lala Mustafa-
-paa. Anadolski beglerbeg Dafer-paa i njegov sin Mustafa-paa,
halepski beglerbeg Dervi-paa sa begovima ejaleta i timarnicima
i zaimima, Muzaffer-paa koji je sa valiluka ehrizor,
beglerbeg Karamana Hasan-paa, beglerbeg Sivasa !skender-paa,
vojska rumelijskih sandaka Tirhale, Janje, Elbasana i Prizrena sa
njihovim begovima, - Jahja Kethuda sa pet
hiljada i dovoljno tobdija, kolara i sjajnih junaka narodne
vojske, svi su oni stavljeni pod komandu visoko vrijednog serdara.
Svi spomenuti su se mjeseca rebiulevvela spomenute
godine (3.8.1570.) sa osmanskom flotom otisnuli na more i zaplo-
vili prema svome cilju.
398
Vezir Pijale-paa i kapudan Ali-paa su napravili borbeni pore-
dak od blizu stotine brodova tipa: kadirga, mevna, i
kalite i dobili su zadatak da, dok se islamski borci budu bavili osva-
janjem na otoku, oni paze na prilaze s morske strane. Kad
se bacilo sidro u zaljev otoka, po serdara, Pijale-paa,
koji je po rangu tri stupnja vii od serdara i jo k tomu padiahov
zet, kao i drugi visoki komandanti, pokorio se serdarevom nare-
iskrcao serdarov ator na otok i postavio ga na mjesto. Sli-
dana, sa svom vojskom, potovanje i uvaava-
nje, otiao je do serdara i smjestio ga u ator. Nakon toga, najprije
je opkoljena rovovima u polukrunom obliku sa sedam mjesta tvr-
Nikozija (Lefkoe) i su je Uzvienog
Allaha, pedesetprvog dana je osvojena i sva islamska voj-
ska u radosti je dola do eljenog cilja. Nakon toga su
glave u borbi ubijenih komandanata poslane nevjer-
nicima u Kireniju (Gime) koji biti napadnuti. A oni su, pod uvje-
tom da im se pokloni ivot, poslali
Nakon osvojenja Nikozije i Kirenije Pijale-paa je odredio da
polovica mornarice okolicu otoka. A kapetan-paa se usidrio
u nikozijsku luku da bi sa drugom polovicom mornarice uao u
Kasnije je kapetan Ali-paa, s obzirom na to da je bio
mlad i snaan junak, uao u rov, a vremeni !skender-paa, begler-
beg Si vasa, je za komandanta mornarice u luci. Nakon to
su sve potrebe dvije novoosvojene podmirene, s obzirom
da su se pribliili zimski dani i da je sezona mora prola, osman-
ska mornarica se vratila u Istanbul.
Razboriti i ozbiljni serdar je, sa vojskom koja je bila pod njego-
vom komandom, u pola mjeseca opkolio Magosa i
je Oko nje je iskopao tako dubok rov da, osim ptice
brzih krila, niti je ko mogao iz niti u nju Prona-
ao je jedno mjesto za napad na i tamo je nasuo zemlju.
prokleti nevjernici su ispod toga mjesta iskopali jedan
straan rov za eksploziv i unutra stavili barut. U vrijeme napada,
zajedno sa tom nasutom zemljom u zrak je odletjelo hi-
ljade ljudi, ih je ostala pod zemljom da im se ni za trag ne
zna. Tu je stradao beg Malatje Ferhad-beg koji je stekao slavu kao
ugledni kapidibaa Ferhad-aga koji je u posljednje vrijeme bio u
399
drutvu sultan Selim-hana, a s njim su postali ehidi trojica sandak-
begova, timarnika i zaima sa bezbrojnim ljudstvom.
Nakon toga je Mogosa dana.
Do tada su stigli sa mornaricom Pertev-paa i Kapudan-paa. Ovaj
put nevjernici su pali u i traili predaju. Jo ranije je raz-
boriti serdar jednom-dvaput pisao nevjernicima Dehennemlijama
i traio da oslobode pedeset muslimana koji su zarobljeni kad je i
pala. U dobivenom odgovoru je pisalo: "Jednog dana
naa mornarica pa potpuno razbiti vau vojsku i vau mor-
naricu. Tada pjeke pred mojim konjem i zemlju kojom si
napunio jarak na iznijeti."
Sada pak, kad se trai predaja pisali su da vratiti
zarobljenike. Ali kasnije, u vrijeme kad su se potpisivali ugovori
s obje strane, napisali su o ovome "Odgovorit vam kad se
vidimo". U to vrijeme nevjernici su postavili svoje atore, iznijeli
ih izvan i uzevi od serdara dvadeset brodova natovarili su
ih na njih. U vrijeme opsade, prema biljekama iz deftera, broj ne-
vjernika je bio deset hiljada. Sada je broj onih koji su izali iz tvr-
jedva prelazio hiljade. Jedan od pomorskih oficira Arap
Ahmed-beg je da ide s ovim i da vrati natrag i u tu
svrhu mu je dato dvadeset
Kad je sve bilo spremno za pokret, doli su serdaru da se po-
zdrave. Jedan od jedanaest zapovjednika koji su doli i koji je go-
vorio u njihovo ime bio je pravi pas. Data im je po jedna stolica i
oni su sjeli preko puta serdara. Na ovo je vidoviti serdar rekao:
"Dato vam je toliko brodova, vi imate svoju flotu na moru, neka
ostane jedan va zapovjednik kao talac dok se moje ne vrate
nazad". Njihov prokleti govornik pocrveni i odgovori: "Ni zapo-
vjednik, ni psa dobiti." Serdar se na ove jako rasrdi i
"A gdje su islamski zarobljenici?" Prokletnik ovako odgovori:
"Oni nisu svi moji, neki pripadaju drugim zapovjednicima i vojni-
cima, u vrijeme kad smo dogovorili predaju svi su pobijeni." "A
ta si ti uradio sa svojim?" "Kad ste vi ubili nae zarobljenike, i ja
sam vae". Serdar na to: "U tom ti si prekrio dogovor"
i naredi da ih sve poveu i pred atorom posijeku. I nevjernici s
su iskrcani napolje, su vezani halkama za noge, a mor-
narica se vratila na brodove. Prokletom govorniku su
400
oba uha, odveden je do broda i nekoliko puta zaronjen u more i iz-
jer su ovako isto muslimanski zarobljenici. Onda su
ga donijeli pred serdara. Pri ulasku u njegov oklop mu je
natovaren na je ispred konja i sve dok se obavljao
durna-narnaz drao je u rovu zemlju na Kad je paa zavr-
io namaz i kad su begovi doli u njegov saraj, vidio je na trgu po-
boden jedan direk, a pored njega su se nalazile dvije halke. Na pi-
tanje ovo slui, prokletnik je priznao da se time musli-
mani. Na ovo je on sam privezan za isti direk, a halke su mu stav-
ljene na ruke i noge. Poslije toga mu je oderana koa, napunjena
slamom i objeena na direk. Njegovo prljavo truplo je
na i poslano na kapije.
Ovako je ovo opisao u svojoj historiji rahrnetli Ali-efendi koji
je na ovom pohodu, a kome je to Mustafa-paa.
OSVAJANJE TUNISA I ZEMALJA SJEVERNE AFRIKE
OD STRANE KILI ALI-PAE
Godina4)77 (1569-70.). U spomenutim zemljama od eststote
godine (1203-04.) trajala je vlast vladara Beni Hafsa. Ova
porodica je tvrdila da od roda halife Omera bin el-Hattaba
- neka je Allah s njim zadovoljan -koji je bio jedan od prvih dru-
gova i oslonaca Pejgarnberovih. Neto ranije njihova vlast je osla-
bila i poto nisu pokazivali snagu kojom bi se suprotstavili nepri-
jatelju, nevjernici su zauzeli Tripolis i ovaj kraj je ostao
ravnih dvije godine u rukama nevjernika je
glavni posao razbojnitva. Nakon toga je kapudan Sinan-paa, brat
velikog vezira Rustem-pae, osvojio ovu zemlju u vrijeme sultana
Sulejman-hana i poredak kakav treba doveo je u
civilizirano stanje.
U to vrijeme je umro Mehmed bin Hasan koji je bio sultan
Tunisa i iza njega je ostalo pet sinova. njima je
sultan Hasan stavio ruku na vlast i pobio gotovo svu Samo
su se dvojica njegove spasili, sklonili kod arapskih plemena
i kod njih se krili. Sultan Hasan se pak prepustio uicima i
zabavi. Veoma sklon seksualnim uivanjima i prekrasnim mladim
enama, silom je oduzimao lijepu djecu gdje god bi da ih irna.
401
Tako je na dvoru skupio preko stotine lijepih Zbog
toga svijetu se na njega zgadilo, pa su poslali njegovu
bratu Reidu i pozvali ga da na prijestol. Kad je sultan
Hasan saznao za ovo stanje, pobi nekoliko ljudi umijeanih u ovo,
posla nekoliko ljudi u ono pleme gdje je bio sakriven njegov brat
Reid i zatrai da njemu predaju brata. toga ple-
mena se dosjetie lukavstva i, da bi malo stvar, rekoe:
"Mi se bojimo da ga javno predamo, kad padne mrak uzmite ga i
vodite da niko ne vidi." Reidu su pak dali konja breg od jutarnjeg
vjetra. A on je uzjahao konja i pobjegao. Saznavi da je on pobje-
gao, sva su plemena krenula za njim, ali mu ni traga nisu nali.
Tako je Reid stigao u Alir i sklonio se kod Hajreddin-pae.
Kad je sultan Hasan vidio o se radi, poslao je ljude sultan
Sulejman-hanu s darovima, molio je da se njemu preda Reid, a-
se pritom na Hajreddin-pau. Sretni padiah je ovako odgo-
vorio: "Mi uskoro Hajreddin-pau i Reida dovesti u Istanbul
i zbog toga ne dozvoljavamo da idu tamo."
Uistinu, nije mnogo prolo Reid i Hajreddin-paa su doli u
Istanbul pa je Reidu osigurana od petsto dnevno i sve
druge potrebe iz dvorske riznice. Hajreddin-paa je ovako izvijestio
padiaha: "Ta zemlja je vrlo daleko od Istanbula, stanje islamske
vojske tamo vrlo je teko. Ako se Tunis da Reidu, a zaljev Halkul-
vad preuzme od strane padiaha, i ako osmanska mornarica ostane
due vremena u tom zaljevu, bit ih lahko odatle osvojiti."
Ovaj prijedlog je zemalja smatrao pametnim pa je Hajreddin-
-pau s mornaricom poslao na tu stranu.
Hajreddin-paa je doao u Tunis, i kad je rekao da je doveo
Reida, narod je priredio sjajan uzeli su pau i doveli ga u
grad. Sultan Hasan se sklonio kod arapskih plemenskih ejhova.
Ali gradski narod kad je saznao da Reid nije doao zajedno s njim
borbu protiv Hajreddin-pae. Hajreddin-paa im je pobio
trideset hiljada ljudi. Na kraju sklopie mir i prestadoe ratovati.
jedne sultan Hasan napade grad i pobi oko
hiljadu tristo ljudi. Ali ne mogavi se zadrati u gradu ode u pa-
njolsku da trai Prema panjolski kralj je sedam-
osam dana drao sultana Hasana kod sebe i za svakodnevne nje-
gove potrebe davao po hiljade zlatnika. Nije prolo ni mjesec
402
dana sultan Hasan je doao u Tunis sa stotine to velikih to
malih Hajreddin-paa je jo bio u Tunisu i ravno trideset dana
je bio opsjedan. Na kraju napasti nevjernike i jednog dana
iz Grad prepusti Frenk Dafer-agi.
ovaj prokletnik jo nije postao musliman, bio je estoki
nevjernik. Odmah je oslobodio hiljada zarobljenika u
uzeo i osuo topovsku paljbu po muslimanima.
silom, odustade od plana i se. Islamska
vojska se rasu, pretrpjevi velike gubitke. Sultan Hasan i za-
sjede na prijestolje. Po sultana Hasana, panjolci su od-
veli u roblje sedamdeset hiljada muslimana. Franaka
ostade tamo i u luci Halkulveled sagradie
Neto kasnije, kad je sultan Hasan ratovao s neprijateljem, grad-
ski svijet se pobuni i postavi sultan-Hasanova sina Hamida za sul-
tana. Rekli su mu: "Zna li kakav smo zulum pretrpjeli od tvog oca.
Ako ti ne prijestol, dovest tvoga amidu Abdulmu-
mina i postavit ga na prijestol." Hamid silom prihvati vlast.
Sultan Hasan na ovo opet ode traiti u panjolskoj, i ne
dugo, sa ezdeset hiljada nevjernika na sina.
svi arapski ejhovi i njihova plemena, gradski svijet i srcem i
se ujedinie i suprotstavie. Nevjernici pobjegoe, a sultana Hasana
iva uhvatie. Njegov sin dade da ga oslijepe i samostalno
vladati.
i on se drao puta i po stranputici. Gdje
god je da ima lijepa ena, htjela ne htjela, dovodio je u dvor i
prisvajao. Tako je skupio tristo ena u dvoru. Sa ovakvim bahana-
lijama vladao je dvadeset pet godina. Na kraju, narod mu je okre-
nuo povezali su se i sprijateljili s alirskim beglerbegom Ali-
-paom. Jednog dana kad je sultan Hamid iao na jedno arapsko
pleme, Ali-paa, u Tunis, i do riznica Beni Hafsa
koje su se punile godina. U zemljama sjeverne Afrike
se hutba u ime vladara vremena sultan Selim-hana sina sultan
Sulejmana.
Kara Mustafa-pai, veziru bez premca, dok se bavio osvajanjem
Cipra, donesena je vesela vijest o osvojenju Tunisa. On osobno
sa dvadeset brodova ode u Istanbul. Objasnio je padiahu ta se
dogodilo, poklonio je padiahu mnogo blaga i stvari koje su za-
403
plijenjene a naiao je na naklonost i dareljivost vie nego to je

PORAZ OSMANSKE MORNARICE
17 demazyelevve/979 (7.IO.I571.). Kad se osmanska mornarica
vratila s Cipra i popunjavala svoje ratne potrebe u dravnom bro-
dogradilitu, i Ali-paa je sa svojih dvadeset brodova uplovio
u brodogradilite. Kako se vezir bez premca Mustafa-paa, na
islamske vojske, jo uvijek bavio osvajanjem Magosa, to
je on (Ali-paa) nastojao da to prije poalje na Cipar osmansku
mornaricu s milju da se ne bi mornarica prije nas
oporavila i udarila na nau vojsku. Drugi vezir Pertev-paa je po-
stavljen za serdara, a kapudan Ali-paa
364
, poznat kao Muezzin-
-zade, pridodat je Ali-pai
365
.
Te godine safera dogodio se prvog dana (nevruz)
u petak, i toga dana je vie od tristo brodova ispl ovilo iz istanbul-
ske luke. Sa brodovima i leventskim lahkim bro-
dovima koji su bili van luke bilo je ukupno preko stotine
brodova. poto je ove godine flota isplovila ranije nego
to je to bilo kada, oskudijevala je u i borcima. I
pored toga svi su doli do Cipra i pomogli tamonjoj vojsci. Onda
su se uputili prema neprijateljskim otocima da bi nadzirali i
more. Vojsku su iskrcali na otok Kefaloniju da bi tamo i
harali. I na neke druge otoke su poslali levente gdje su ovi doli do
izvjesnog plijena. Odatle se stiglo do Krfa i zaljeva Preveze. Najzad,
usidrili su se u zaljev Inebahti (Lepant).
Ovdje je stigao glas da je neprijateljska flota spremna i da dolazi
da udari na islamsku flotu. Na ovo su se komandanti iskupili i do-
govarali se ta da urade. Pertev-paa, koji je imao organizacione
sposobnosti, uzevi sve pretpostavke u razmatranje, izbjegavao je
paljivo da ne kae najgore pa je ovako govorio: "Uvijek se alite
364
Muezzin-zade Ali-paa bio je komandant mornarice od 1568. do pogibije
1571. godine.
365
Ali-paa, kasnije zbog neustraivosti prozvan Ali-paa bio
je komandant mornarice oko 15 godina od 1572. do smrti 1587. godine. Da-
nimend, V, 182.
404
da je boraca i malo, a ovdje se razumije da su vojnici
timara sandaka na ovim obalama dobili dopust pod nekim izgo-
vorom. Istina je da je naa mornarica oskudna u svakom pogledu.
Stoga je na mjestu da u ovom naem stanju ostanemo i, ako ne-
vjernici na nas, da se borimo." kapudan-paa je
uzvratio: "Na taj se nikako ne iskazuje muslimansko preg-
i i ponos padiaha svijeta. Ako kaemo da na svakom
brodu nedostaje po pet-deset ljudi, to je istina, ali nadati se, ako
Uzvieni Allah zbog toga imati tete" i predloio da
je pametnije u susret neprijatelju. I Ali-paa nije smat-
rao pametnim da se krene u bitku i da se ide na nevjernika. Ali
kapudan-paa je insistirao: "U naredbama koje su mi jasno dole
iz Istanbula, ja sam se sa mnogo prijetnji. Ja se ne bojim za
sebe osobno, nego je to odgovornost moga poloaja." Na ovo insi-
stiranje ostali komandanti se nisu protivili. Na kraju, donesena je
odluka da se ide na neprijatelja.
Nakon odluke, Ali-paa je predloio da je potrebno da
osmanska mornarica dri stranu od mora. Kapudan-paaje istrajao
na svom miljenju da biti bolje da pazi na stranu od kopna. Na
ovom pitanju bile su vrlo polemike. Na kraju se uhvatio
za bradu i otiao "Gdje ste Hajreddin-paa i Turgut Reis,
zato ne govore iskusni borci, zbog pretpostavke da se potopiti
brod topovskim metkom treba prema kopnu, ovo drugo
otvara put propasti." Ove njegove pritube nisu sluane. Tako su
naa mornarica s kopna, a neprijateljska s mora dolazile jedna dru-
goj u susref.
svoju sirovu i primitivnu hrabrost, kapudan-paa se
u prvom naletu bacio na neprijateljske brodove. A nevjernik je
brodovima odmah prepoznao kapudanovu
zato to je imala tri svjetiljke i svoje flote su usmjerili na
njega. U tom kapudan-paa je postao ehid, a sinovi su mu
zarobljeni zajedno sa brodom. Vojska i mornari s drugih brodova
usmjerili su se prema kopnu. Pertev-paa je izaao na kopno i kao
pjeak dohvatio se brda i nakon svih muka i problema uspio je
spasiti ivot.
Ja, siromah, vidio sam mjesto na kome se odvijala bitka. To se
nalazi na jednom mjestu u sandaku Karli ili gdje je more plitko, s
405
donju stranu jednog velikog sela po imenu Anatoikoz koje spada u
padiahove hasove, preko puta male kasabe koja se zove Ergili
Kasri koja pripada sandaku Karli ili i pod jednim strmim
i krevitim brdom. Spasili su se oni koji su se mogli ispeti na to
brdo.
Ali-paa je pak, skupivi dvadeset brodova koji mu pripa-
daju, napravio jedan poredak i udario na lijevo krilo neprijatelja,
borio se s koje su dolazile na njega iz pravca
desnog krila osmanske flote, nekoliko ih je otetio, a mnoge ne-
vjernike pobio. I njegove brodove su neprijatelji pogodili sa jednim
ili dva hica. Na kraju je vjetar zapuhao od strane gdje je bio nepri-
jatelj, to je za njega bilo vrlo povoljno pa se potpuno iv i zdrav
spasio. Zarobio je jednu ili dvije neprijateljske galije, a on je bez
ikakvih gubitaka doao u Istanbul. Postavljen je za komandanta
mornarice, a izdan je ferman da se on umjesto zove
(Sablja). Tako se u naredbama koje su mu pisane on oslov-
ljava
Ovako nesretan rat nije ne samo u islamskoj dravi, on
nije na svjetskim morima otkako je Nuh pejgamber izumio
Sto devedeset brodova prelo je u neprijateljske ruke. Topovi,
puke, druga ratna sredstva i oprema, na galijama, islamski
borci kao i ostali pobijeni su rezultat ovih gubitaka. Na svakom
brodu je bilo najmanje po tristo ljudi. Ako se to zbroji samo ljud:-
skih gubitaka je bilo dvadeset hiljada.
U to se vrijeme njegova ekselencija padiah - neka ga Allah
uzvisi i bude mu na - nalazio u Edreni. je za do-
vratio se u Istanbul i ubrzavao je napore da se naprave novi
ratni brodovi. Odvojio je dio dvorske koja se nalazila ubli-
zini brodogradilita i tako je brodogradilite dobilo prostor da se
moe odjednom graditi osam brodova. Kako se pripovijeda,
Ali-paa je uvijek govorio velikom veziru: "Moe se napraviti
brod, ali za dvjesto brodova o kojima je nema
kompletirati esto sidara, drugih alata za brodove, uadi, jedara i
svega ostalog to opremu broda." Rahmetli Mehmed-paa je
ovako odgovarao: "Ekselencijo paa, ti jo nisi upoznao ovu osman-
sku dravu! U ime Boga vjeruj: Ova drava je takva da ako eli
sva sidra moe napraviti od srebra, debelu uad od svile, a jedra
406
od atlasa, i to bez ikakvih problema. Svu opremu koju ti ne priskr-
bim uzmi od mene u ovom obliku kao to sam ti rekao." Na ovo je
Ali-paa ustao, poljubio velikog vezira u ruku i rekao: "Sada si-
gurno vjerujem da ti kompletirati ovu flotu." Zbilja, preko
dvjesto brodova tipa kadirga i batarde bilo je pripremljeno prije
i nakon to se popunilo sve od alata i sredstava, i
boraca, topova i puaka, ratnog oruja i opreme i to bez nedosta-
taka, na vrijeme pojavila se jedna flota koja je ispl-
ovila u Sredozemlje. Ni od koga nije uzeta ni za jedan brod
nijedne
Nevjernici su pak mislili da ne postoji da se ovo sve
proizvede za pet mjeseci, pa i ako se naprave brodovi se
ljudi, u to su bili sigurni. Ali kad su vidjeli da je isplovila jedna
izvrsna osmanska flota, bili su zapanjeni i izgubljeni. Govorili su:
"Jo uvijek su oni taj narod koji je u jednom toliko brodova
izgubio, a nije prolo ni est mjeseci imaju flotu kao prije, a mo-
da i jo bolju."
KOJI SU IZBILI ZA VRIJEME POHODA
OSMANSKE MORNARICE
Godina 980. (1572-73.). Osmanska mornarica se najzad komple-
tirala kako treba. Bilo je pripremljeno dvjesto pedeset brodova
tipa kadirga i batarda pa su pod komandom kapudana Ali-
pae krenuli prema neprijatelju i uplovili u zaljev A v arin u Moreji
(Peloponez). I flota je dola na isto mjesto. Bilo je
blizu zalaska sunca. se jedna drugoj, dvije strane su
otvorile vatru jedna na drugu. Ali kako je stigla i pritisnuo
mrak to je bila prepreka da se bitka nastavi. Nevjernici su to isko-
ristili i te pobjegli. Nije se moglo razumjeti na koju su stranu
pobjegli. Kapudan-paa krenu odatle i ukotvi se u zaljev Koran.
Nevjernici, su postupci i napori skupili su veliku flotu i
opet doli do Korana. Jedno vrijeme se vodila bitka. Ali musli-
mani su se plaili da se ne ponovi ono s prole godine pa
su bili mnogo oprezniji. I neprijatelj se se zbog uspjeha od
prole godine, vratio i otiao. Ali-paa je pak sa flotom zdravo i
veselo prispio u Istanbul.
407
NEKOLIKO POPRAVAKA S VANJSKE STRANE
KABEUMEKKI
Godina 979 (1571-72.). Neka mjesta na vanjskom dijelu svete Kabe
dola su u stanje da ih je trebalo popraviti. Zbog toga je erifu Meke
napisana naredba i poslani mubairi te je fermanom da se
ponovo izgrade visoka kubbeta. Na ovo su napravljene lijepe i
i vanjsko ukraavanje pa je 982. (1575.) u Istanbul
stigla predstavka kojom erif izvjetava da su popravci zavreni.
UPAD TA TARSKOG HANA U RUSKU ZEMLJU
Godina 979 (1571-72.). Ove godine je stigla tatarskom hanu padia-
hova naredba da izvri upad u rusku zemlju. Na ovo je han sa
mnogobrojnom i poput vjetra brzom tatarskom vojskom krenuo,
preao rijeku Volgu, uao u moskovske zemlje, poharao i
kao njihovu prijestolnicu i vratio se s bogatim plijenom. Smatra se
da je ovo jedna od tatarskih vojni.
POJA V A ZVIJEZDE REP A TICE
Godina 980. (1572-73.). Ove godine je na sjeveru vrlo velika
i svijetla zvijezda. Astronomi su smatrali da je ovo znak da na
mnogo mjesta padati estoke kie, pojaviti se bujice, i to su zabi-
ljeili u kalendare. Tako je zbilja i bilo. Bilo je kia i bujica, a
mnogo je porueno i u Rumeliji i u Anadoliji. Samo je u Istan-
bulu srueno vie od stotine putovi su zatvoreni, dugo
vremena putnici i karavani nisu ni odlazili ni dolazili. se rai-
rila da su hadije i posjetioci u Kabi obilazili Bejtullah u vodi
od dva arina.
STRADANJE NEVJERNIKA KOD NOVA
Godina 980. (1572-73-). Ove godine je Nova dola u posjed
nekih nevjernika. Na ovo su kliki sandakbeg Ferhad-beg i herce-
beg stigli tamo i unitili nevjernike, a tristo nevjernika su
kao zarobljenike odveli u Istanbul.
408
VANJE BLAGOSLOVLJENE DAMIJE AJA SOFYA I
IZGRADNJA DVIJE NOVE MUNARE UZ NJU
Godina 981. (1573-74.). Naredbom sultana Selim-hana - neka
Allahova milost bude nad njim- je da se naprave
nja kao osiguranje velikog kubeta, dvije munare bez premca i dvije
medrese, a i turbe za padiaha i sve je to za kratko vrijeme
Samo je turbe zavreno nakon to je padiah ovdje
pokopan.
POHOD VEZIRA PIJALE-PAE
I ALI-PAE
Godina 981. (1573-74.). U ovoj blagoslovljenoj godini vezir Pijale-
-paa i kapudan-paa otili su na otok Panarka koji pripada Vene-
ciji. Ali kako je sklopljen mir sa nisu izvrili napad.
Onda su nekoliko puta isplovili prema Mesini, ali kako im je nepo-
voljan vjetar bio prepreka nisu mogli do cilja. Nakon ovog su
se bili prisiljeni vratiti pa su stigli u Istanbul zdravi i bez gubitaka.
ZAUZIMANJE TUNISA OD STRANE NEVJERNIKA
Godina 981. (1573-74.). Sultan Hamid, ranije spomenuti vladar iz
dinastije Beni Hafs, sa sto pedeset doao je na
Tunis. Tuniki beglerbeg Hajdar-paa sa muslimanima u
nije se mogao oduprijeti i povukao se u Keman. Kasnije je Harnidov
brat Mevlana Muhammed, koji se odavno nalazio u zarobljenitvu
u Mesini, opet zajedno sa Francima doao na sultana Hamida pa je
sultan Hamid i odveden u Nevjernici koji su
spomenutog Mevlana Muhammeda sultanom, ostavili su uz
njega osam hiljada vojnika i otili su.
ZAUZIMANJE TuNISA OD STRANE SERDARA SINAN-PAE I
RUENJE HALKULVELED
Godina 982. (1574.) Kad su o ovom stanju obavijestili padiaha,
je dobrota i dareljivost beskrajna poput mora, on postavi vezira
409
Sinan-pau za serdara osmanske mornarice i uputi ga u Tunis za-
jedno sa Ali-paom. Nakon njihovog pokreta najprije su otili
u Kalavritu. Odatle su stigli na Mesinu, udarili na neka njena
mjesta, harali i Na Mesine zarobili su jednu veliku
galiju i poto su ispraznili plijen koji su u njoj nali, su zapa-
lili. Nakon toga su krenuli na Tunis i tu su popravili jednu ruevnu
po imenu Kalibe i u nju smjestili vojsku. Kad su nevjernici
vidjeli da je islamska vojska vrlo brojna, ostavili su Ben
Garad i sklonili se u Halkul v ad.
Kasnije, marljivi serdar je poslao beglerbega Tripolija Mustafa-
-pau i Hajdar-pau koji je izaao iz Tunisa sa dovoljno vojske da
opsjednu Halkulvad. Mevlana Muhammed, koji je bio sul-
tan u Tunisu zatvorio se u zvanu Medine sa sedam hiljada
ratnika. I on se odavde izvukao i uao u Halkulvad. Halkul-
vad je bio jaka i dobro s dvije strane okruena
morem, a njih duboki rovovi, tornjevi i kule uzdignute do
neba. U tom kraju i njoj ravna nije postojala. je tu-
preko jednog mjeseca. Na koncu, uz Uzvienog Allaha,
estog dana mjeseca demazijelevvela (24.8.1574.) osvojena je na
juri. Pet nevjernika koje su zatekli unutra su posjekli, a nji-
hovog koga su zvali Mevlaj Muhammed iva su uhvatili.
Nakon toga je Halkulvad na mnogo mjesta miniran, sve je poru-
eno, tako da se nikad ne moe popraviti. Poruene su obje
od kojih se jedna zvala Buhajre-i Halkulvad a druga Ma'kal-i Hal-
kulvad. Odatle je uzeto dvjesto pet tekih topova i preneseni su na
osmanske brodove. Nakon toga tuniska je kako treba pop-
ravljena, a Ramazan-paa je postavljen za valiju. Serdar i kapu-
dan su se s flotom vratili i u slavlju u mjesecu
abanu iste godine (16.6.1574.) doli u Istanbul i predali flotu u
brod o gradili te.
SMRT RAHMETLI SULTANA SELIMA-HANA
I8. abana 982. (3I.II.I574) Ovaj niski i nemilosrdni svijet ni ahu
ni siromahu nije mjesto gdje trajno ostati. je htio da su
neka kubbeta posebnog padiahovog hamama u dvoru ukraena, a
neka iznova napravljena. U to vrijeme njegovo padi-
410
ah, sklon uitku, htio se osamiti u kupatilu i radosno i veselo je
uao unutra. Ali, u to nesretno vrijeme padiah je bio i previe pre-
puten uitku. po hamamu okliznu se na mramoru i pade
na stranu pa kako je kamen bio otar i tvrd, strana na koju je pao
potpuno je pomodrila. Sluge i age ga podigoe i prenesoe u nje-
govu osobnu odaju. i glavni i da je podesno da
mu stavi obloge. Ali ba tada ga zahvati i na kraju od ove
boli i muke dobi proljev. Ukratko, stigao je sudbinom propisani
smrtni ta god se radilo nije pomoglo. Kao to ljudsko do
sada nije pronalo lijek od smrti ni oni ga nisu mogli Sa pe-
deset sedam godina, u ponedjeljak, drugog dana zemherija u podne
stigao je na najvii kat nebesa u drutvo hurija. Neka milost Uzvi-
enog Allaha bude nad njim.
Sretni i krune i prijestolja dostojni princ sultan Murad, osmog
dana ramazana (22.12.1574.) u dvor, a dana telali
su obznanili njegov dolazak. Na ovo je poslije podne namaza ej-
hulislam, rahmetli Hamid-efendi, kao imam predvodio denaze-
namaz sultanu Selimu. Sultan Selim je bio prvi osmanski vladar
koji je umro u Istanbulu. Nakon ikindije je klanjana denaza peto-
rici bezgrenih Neka im se svima smiluje Uzvieni Allah.
Kraj prve knjige
411
KAZALO IMENA
54
Abdi, halifa, 67
367
60
Abdulkerim, 374
Abdullah bin Hilal ei-Emrazi, 69
Abdullah, sultan, 32
Abdullatif-beg, 143
Abdulmumin, 403
Abdulvasi, 68
Abdulvehhab, 374
Abdurrahman-paa, 364
Abu'I-Kasim Hasan b. Ishak b.
erefah Tusi, 311
Adem alejhisselam, 277
Adil-paa, 61
Adivar, Adnan, 142, 304
Adrijan, 357
Afarli Ebu'l-feth-sultan, 265
Aganoglu, 382
Ahmed l, 353
Ahmed emsuddin-efendija, 39
Ahmed, 103-104
Ahmed, princ, 353
Ahmed, sultan, 85, 306, 381
Ahmed-aga, 186
Ahmed-beg, 179, 223, 226, 228,
296,297
376
Ahmed-paa, 37, 53, 73, 75, 77-78,
82-84,213-214,221,234,241,
246,248,252,255,260-261,287,
320,327,340,347,361,366,396
Ahmed-paa, Hain (izdajnik) 41-42,
53,61,83,86
Ajas-paa, 33, 48, 76, 84, 88, 142,
143,175,177,261,270,325
Ajdin-beg, 182
Aksak Sejfeddin, 325, 334
412
Aksaraji ejh Demaleddin, 33
Alaeddin Kemal, 61
Alauddevle, 157
Aleksandar Veliki, 132, 385
Ali 68
Ali Portuk, 342, 343
Ali Subaa, 393
Ali, sultan, 265
Ali-aga, 201, 210, 306, 340
Ali-beg sin 58
Ali-beg sin Vejsilov, 105
Ali-beg, 188
Ali-Dede, 92
Ali-efendi, 16, 23, 35, 36, 51, 63,
65-69,72,115,117,159,166,
177,203,226,230,256,288,
319,327,361,369,401
Alija, hazreti, 99, 166, 309, 398
Ali-paa, 244, 260, 352, 399, 403
Alp Arslan, 97
Amir sin Dauda, 195
Amr ibn As, 99
Andrija, ban, 152
Arap Ahmed-beg (paa), 365,400
Arap Mehmed, 333, 334
Arapzade Molla Muhiddin, 64,
66-67
Arnaut-Memi-beg, 173
Arnaut-oglu Yahyali Mahmud-beg,
173
Arslan-beg sin Sari Ali-begzade Tur
Ali-bega, 370
Arslan-paa, sin Mehmed-bega
43 , 48, 180, 204,
219-220,246, 342
Askeri, Hasan b. 'Ali, 308
Ataullah-efendi, 376, 382
Aupergar, 373
Azizullah irvanija, 237
Baba Nakka-zade 366
Bagdadi, Dunejd, 309
Bahadir-ah, 182, 193, 194, 195
Bajezid II, 155, 158, 174
Bajezid sin Mehmed-hanov, sultan,
117
Bajezid, Veli, 181
Bajezid, princ 32, 50, 192,201, 210,
213,231,237,239,254,319-
-325,327,330-332,334-336
Bajezid, sultan, 32, 44-45, 90-91,
225,256,352,353
Bajindirli Barak-beg, 157
Bajindir-oglu Murad-beg, 143
Bajka!, Bekir Sitki, 79
Baki-efendi, 48
Balaban, ceribaa, 93
Jano, 112
Bali-beg, 43, 92, 94, 124, 129,
191, 204
Bali-efendija, 381
Balim sultan, 117
Bali-paa, 43, 218
Baljo, Terek, 209, 211
Baltadi Mehmed-paa, 47,274
Barak-han, 315
Barbarosa, Hajreddin-paa, 44,
52, 338
Bari Bajla, 352, 354
Barletan, Martin, 112
Safvet-beg, 23, 37, 39, 44,
47,48,50,51,58,261,292,
338,360,363,372
Batori, Andra, 109, 243, 245
Batori, Itvan, 245
Batori, Miklo, 354
Behauddin Muhammed b.
Muhammed Nakbend, 311
Behlul, Dana, 309
Behram, Mirza, 235, 237
Behram-beg, 195
Behram-beg, kadija, 116
Behram-paa, 44, 53, 87, 91, 118,
119, 135, 139, 143, 146, 393,
394,395
Bejde, 116
Bekta, vojvoda, 79
Berke-han,387,388
el-Bermekija, Jahja bin Halid, 69
Bertolo, l 07
Berzevejh, 69
Beiktali, Jahja-efendi, 373
Betlen Gabor, 150
Beydeba,69
Bezzazi, Hafizuddin, 388
Bijikli, Mehmed-paa, 196
Bilal, Mehmed-aga, 119
Bodari, Itvan, ll O
Borazan, Ali Dede, 67
Bostandi, Ali-beg, 116
Bostan-efendi, 64, 376
Bostanzade, Mahmud-efendije, 70
Bokaj, 29
Vuk, 28
Budak-beg, 81, 273
Burhan Ali, sultan, 231-232
!skender-paa, 50, 233
Kasim-beg, 59, 383
sin vojvode Stefana, 187
290
54, 65, 375
Damad, Hasan-paa, 50
Damad, Ibrahim-paa, 16
Danimend, Ismail Hami, 33, 37,
41,54, 75,292,338,360,368
Danimendoglu, Melik Mehmed
Gazi, 98
Darije, 279
Davud-beg, l 03-104
Davud-paa, 44, 364
Defterdar 52
Deli Pervan, 119
De Ilak Mustafa-paa, l 05
l O l
Dervi Ali-paa, 365
Dervi-beg 226
Dervi-beg sin Piri-pae, 370
Dervi-paa, 398
413
Devletgiraj-han, 295
Domuzoglan, 116
Dorij, Andre, 176
Mehmed-paa, 45, 204
Dukagin-oglu Yahya-bey, 256
Dunbullu, Hadi-han, 238
Durak-aga, 329
331, 367
Dafer-aga, 347, 396
Dafer-beg, l 05, 179
sin Davud-bega, l 05
Dafer-paa, 398
Dani-beg-han, 388
Danpolat-beg, 59, 60
Danum Kaif, 81
Delaluddin Ekber padiah, 314
Delalzade, 15
Denabi Ahmed-paa, 49, 323
Denabi-efendi, 95, 98
Denabi-zade 70
Dengiz-han, 387
Dete Bali, 3 7
Devad Mehmed-paa, 40
Dihangir, princ, 231, 254, 257-
-258, 349
Dihangir, sultan, 32
Dihanah-beg, 273
Dil Itvan, Ill
Dudi-han, 387
Duhdi, Sinan-beg, 217
Dundi, Hamza-beg, 21, 219
Ebu Bekir, 98, 261
Ebu Ejjub Ensarija, 71
Ebu Hanifa Nu'man b. Sabit,
v. Ebu Hanife,
Ebu Hanife, 63, 165-166,261, 308
Ebu Jusuf, 261
Ebu Mens ur Maturidi, 31 O
Ebu Said, 379
Ebu Yunin ibn Berekat, 395
Ebu'l-hajr Nasiru'd-din Abdullah b.
Omer Kadi el-Bejdavi, 384
Ebulfazl-efendi, 54
414
Ebulfeth sultan Mehmed-han gazi,
v. Mehmed el-Fatih
Ebussuud-efendi Hoda 60,
63-65,72,199-200,375-377,
382, 397-398
Egri Abdioglu, 55
Egri Abdi-zade 340
Ahmed-paa, 30-31
Elkas Mirza, 228-233, 235-237, 240
Emir Amir, 195
Emir Esed, 306
Emir Reid sin Megamisa, 183-184
Emir-beg, 157
Erdebili Molla Zahiruddin, 61
Eski Behram-paa, 49
Evhaduddin Kirmani, 308
Zejni!, 343
Fazli-beg, 368
Fenari, 82
Fenari, emsuddin, 82
Fenari-zade, Molla Muhjuddin, 72,
120, 143
Ferdinand, 114, 126, 129, 131, 133-
-134, 139-141, 144-148, 178-
-179,197,199,202-203,208-
-209,212,215,217,223,242,
295, 340-342, 354-355
Ferhad-aga,39, 139,347
Ferhad-beg (paa) 22,
24,372-373
Ferhad-beg, 182, 399
Ferhad-paa, 41, 44, 73, 80, 85,
192,272,340,343
Feridun-beg, 346
Ferruhad-beg, 143
Ferruh-zade-beg, 284
Firuz-beg el-Tevfiki, 368-369
Frenk Dafer-aga, 403
Gabro, 227
Gaso, Ana, 107
Gazali, Danberdi, 73
Gazanfer-paa, 51
Gazan-han, 162, 167
Gazi Sulejman (han)
v. Sulejman Zakonodovac,
Gedik, Ahmed-paa, 174
Gevherhan, sultanija, 361
Gilani (Gejlani), Abdulkadir, 166,
309
Giraj-han, Gazi, 177
Giraj, Mehmed, 373
Gorandi Mikl o, l 09
Gorof, Milo, 136
Gozubujuk Hizir-sultan, 265
Guli, Hasan, 290
Gurz Iljas 206
Gutenberg, Ivan, 107
Guzelde (Ljepukasti) Kasim-paa,
42,83,86
Guzelde Rustem-paa, 46
Habib-efendije, 117
Hadid!, 16
Radim Ali-paa, 39, 48, 243,
246,249
Radim, Dafer-paa, 365
Radim, Hajdar-paa, 43
Radim, Hasan-aga, 25,38
Radim, Ibrahim-paa, 43
Radim, Sulejman-paa, 34,
45, 182
Radim-beg, 157
Hadi Ahmed-paa, 49
Hadi Bekta Veli, 117
Hadi Mehmed-paa, 42
Hadi-beg, 59
Hafiz, irazi, 163
Hafiz-paa, 289
Hajdar Alem-ejh, 315
54
Hajdar-paa, 255, 261,410
Hajir-beg, 81
Hajreddin-aga, 86
Hajreddin-efendija, 374
Hajreddin-paa, 52, 158, 171, 175,
177-178, 188-189, 191, 193,
213,304,402-403,405
Rakem, 301
Rakim Bedreddin Mehmed
(Kajsumi), 377
Halid ibni Velid, 44
Hali!, padiah, 231
Hallad, Mansur, 309
Hamid, sultan, 403, 409
Hamid-efendi, 323
Hamisoglu Hamza-sultan, 265
Hamit-efendi, 340
Hamza-aga, 244
Hamza-beg, 246
Hasan Beyzade-efendi
Ahmed-paa, 16
Hasan 346
Hasan Mirza, ah, 313
Hasan, sultan, 401-403
Hasan-aga, 25, 187, 294, 333
Hasan-beg, 60, 129
Hasan-beg, sin Omer-begov, 74
Hasan-bej, 333
55, 340
Hasan-paa, 26, 361, 390, 392, 398
Haseki, sultanija, 349, 351
Hekim 378
Herceg Nikola Poljak, 112
Hizir alejhisselam, 67
Hizir-aga, 82
Hizir-beg, 204, 214, 392
Hizir-paa, 50, 203
Hoda Sadeddin, 16
Hoda-efendi, 18
Hud alejhisselam, 151
Hudavend-han, 306
Huddetu'l-islam Zejnuddin Ebu
Hamid Muhammed b.
Muhammed b. Muhammed b.
Ahmed et-Tusi, 308
Hudendi, Ahmed, 388
Hulagu, 387
Humajun, padiah, 193,318
Humay, sultanija, 44
Hurrem-beg, 188
Hurrem-paa sin !skender-pae, 115
Hurrem-paa, 47
Husam-beg, 66
415
Husein-paa, Gazi, 47
Husejin b. 'Ali, 309
Husejin ah-beg, 185
Husejin-beg, 60, 185,
Husejin-beg, sultan, 265, 272
Husejin-paa, 116, 183
Husrev-beg, Gazi, 21, 56-57,74,
76,91-93,95,101,126,145,
147, 172-173, 179, 190-191,
209-210, 226, 326
39
Ibn Abbas, 385
Ibn Imam, 394
Ibn emseddin, 393
Ibn uvaj, 390, 391
Ibrahim kulu-sultan, 265
Ibrahim, prevodilac, 355
Ibrahim-beg, 251
55
lbrahim-efendi, 355
Ibrahim-efendija v. Molla Arap,
Ibrahim-paa, 33, 37, 40, 41, 49, 51,
53, 55, 83-84, 86-88, 92-94, 96,
101, 112, 118-120, 124-125,
127, 133-136, 139, 142-143,
145, 157-159, 167, 169-170,
193,221,259
Iljas-beg, 337
Imadulmulk, 306
Imam Jusuf, 308
Imam Muhammed, 308
Imam Musa b. Dafer Kazim, 308
Imam-i Azam, v. Ebu Hanife,
Isa-beg sin Koda Ibrahim-pae,
118
Isa-beg, sin Ishak-pae, 73
Isfahanli, Molla Alaeddin, 61, 376
!skender-aga, 275
130
53, 54, 86, 143,
159, 132, 168-170
!skender-paa, 50, 252, 254, 346,
386,398,399
Iskilipli ejh Muhjuddin Javsi, 376
416
lslamgiraj, Mirza, 155
Ismail, Mirza, 251, 382
Ismail, ah, 49, 97, 117, 118,
157,231
Itvan, kralj, 206
Itvan, Marija, 112
Ivan, kapetan, 133
Jahja Kethuda, 398
Jahja Sofu Mehmed-beg, 345
Jahja-beg, 256, 257, 353, 359
Jahja-efendi, 374
Jahjali Arslan-paa, 340
Jahja-paa, 52, 74
144
Ahmed-beg, 145, 214
Bali-beg, 57, 103, 145
Bali-beg, 57, 74,
90-91, 93, 101
Mahmud-beg, 144
Mehmed-beg (paa),
(Gazi)- Jahjali Mehmed-paa,
42,46,48,57, 129,130,145,
148, 156, 178-179,211, 218,
226-228,296
J akub b. Jusuf b. 'Abdu'l-mumin,
98
Jakub-aga, 65
Jakub-paa, 103, 143
Janki Jano, 153
Jano (Ivan Zapolja), v. Sapolaj,
Jano
Jano (Janko) Hunjadi, 113
Jano Zidmon (Sigismund),
354-356
Jano, kepetan, 207
Jano, kralj113-114, 126,
128-129, 133, 139-141,
144-146, 147-148, 197,203,
208,215,217,354-355
Jano, Simon, 199, 340
Hasan-paa, 224
Jesevi, Ahmed, 315
Jetim, Ali-efendi, 51
Jezdegird, 98
l!
Jildirim Bajezid-han, 18, 28, 97
Jularkisti-paa, 48
J us uf, l 03-1 04
Jusuf-beg, 273
Kabiz, 120, 121, 122
Kadi Husejin, 396
Kadindik Ana, 117
Kadizade Ahmed emsuddin-
efendija, 39
Kajtaz, 25
Kajtaz-aga, 245
Kalender, ah, 117-119
Kalin Ali-paa (Semiz), 37
Kanber, 309
Kanli Dafer-beg (Krvavi), 20
Kansu Gavri, 87, 97, 364
Kapu-aga Bearet, 336
Kapudan Ali-paa, 362
Kapudan Hajreddin-paa, Gazi, 51
Kapudan Sinan-paa, 51
Kapudan-paa, 339, 400
Kara Ahmed-aga, 333
Kara Davud-aga, 90
Kara Jusuf, 157
Kara kadi, 77, 123,290
Kara Mahmud-aga, 337
Kara 90
Kara Mehmed Turkmen, 157
Kara Murad-paa, 50
Kara Musa, 84
Kara Mustafa-paa, 50, 57, 59,362,
390,392,403
Kara Niandi Bojali
368
Kara Osman, 57, 93
70
393
Karamanli Abdullah, 381
Karamanli Mehmed-paa,
v. Piri Mehmed-paa,
Kara-Mihal, 112
Karlo Francisko, 133
Karlo V, Habsburki, 133, 146, 176
Karlo, 197
Kasim, vojvoda, 151
Kasim-beg, 59, 215, 226,227
Kasim-paa, 76, 127, 135-136,
141-142, 144-145, 182
Kasim-paa, Gazi, 248
Kasperi Feretero, 134
Kasum-paa, Gazi, 21, 46
Katib Mehmed-efendi, 16
Katib Mehmed-efendi, 205,214
Katran-i Ali ir, 393
Kejhusrev, 279
Kejlun Ali-paa, 323
Kemal-efendija, 69
emsuddin
(Ibn Kemal),
61-62,65,85, 121, 143,374
Kethuda, 176
Keykubad, Alauddin, 188
Kili Ali-paa, 40 l
Kinalizade Ali-efendi, 376
Kirazdus, 206, 207
Kizi! Ahmedli Hamid-efendi, 340
Kizi! Ahmedli Mustafa-paa, 326
Kizi! Ahmedli ems-paa, 337
Kocijan, Ivan, 178,179,181
118
Koda Alajbeg, 93, 96
Koda 65
Koda Elmas-bej, 93
Koda Husrev-paa, 160
Koda Kasim-paa, 41
Koda Niandi Delal-zade
367
Koda Sinan-paa, 27, 48, 325,
370,391
Kon t Nikola, 137
283
Korkut, princ, 353
Korkut-beg, 320
Korvin, Matija, kralj, 113
Hamdija, 22
Kubad-paa, 48, 303
Bali-beg
v. Bali-beg
Kudur-beg, 59
417
Kuduz Ferhad, 324, 328, 334
Kurajn, Fratali, 211
Kutbeddin Molla ejh Mehmed, 61
Lajo, kralj, 107, 114, 132, 352, 354
Lala Tutunsuz Husejin-paa, 362
Lalezar 366-367
Laslo, kralj, 107
Laslo, Mahadi, l 09
Loanci, 247, 248
Lutfi-paa, 34, 54, 68, 69, 174, 175,
176, 177, 178, 185, 192, 196
Mahmud Emin-beg, 160
Mahmud Reis, 76, 78
Mahmud, sultan, 32
Mahmud-beg sin Jularkisti
!skender-bega, 116
Mahmud-beg, 80, 173, 178, 252,
254,390
Mahmud-paa, 118, 343, 363, 389
Maksimilijan, 355, 356
Maktul, Ibrahim-paa,
v. Ibrahim-paa
Maktul, Kara Ahmed-paa, 366
21, 30, 31, 228,
294,295
Malulzade-efendi, 63
Manav l vaz, 302
Mani, 183
Toma, 227
Mastori, Mega!, 79
Masum-bej, 333
Mehdija, halifa, 69
Mehmed bin Hasan, 401
Mehmed el-Fatih, 18, 30, 32, 51,
73, 90, 97, 113, 125-126, 141,
171,174,182-183,220,288-289
Mehmed III, 250, 321
Mehmed, princ, 174,225
Mehmed, subaa, 93
Mehmed-beg sin egipatskog sultana
Gavrija, 143
Mehmed-beg sin Karamanli Piri
Mehmed-pae, 120
418
Mehmed-beg sin ahruh-bega, 164
Mehmed-beg, 60, 84, 145, 156, 179,
180-181,204,209,228,296
55, 340, 369
294
Mehmed-efendi Altiparmak, 387
Mehmed-efendi, 203
Mehmed-han (Zulkadrija), 343
Mehmed-han, v. Mehmed el-Fatih,
Mehmed-paa sin Hajreddin-pae,
52
Mehmed-paa, 238, 261
Mehmed-paa, Dugi,
v. Mehmed-paa
Melgijor Bla, 354
Melik Delaluddin b. Dinar,
305,312
Me lik Esed, 313
Melik Mahmud, 195
Melik Muhammed Mansur, 397
Melikah, Ebu'l-feth Delaluddin, 97
Memi-beg, 392
367
Mengu Temur-han, 388
Menteeli Muhidin, 64
Merkez-efendi, 381
Me vlaj Muhammed, 41 O
Mevlana Delaluddin Rumi, 19, 169
Mevlana Hajreddin, 64
Mevlana Muhammed, 409, 410
Mevlana Muslihuddin, 375
Mevlana ehabi, 391
Mihalj, kapetan, 110
Mihaloglu, Hizir-beg, 244
Mihaloglu, Mehmed-beg, 74, 151
Mihrimah, sultanija, 23, 36, 290,
351,360
Mimar Sinan, 348
Minnet-bej-oglu Mehmed-beg, 90
Mir Husrev-beg,
v. Husrev-beg, Gazi
Mir Jasak-beg, 273
Mir Mehmed Sejf-beg, 273
Mir Muhamed, 183
Miralaj Mestan, 334
Mir-i alem Hasan-paa, 92
Mirza Muhamed, 162
Mokrebabi, 81
Mola Hekim Sinan, 377
Molla Abdulkerim, 377
Molla Ahmed, 72
Molla Ali, 68-69
Molla Arap, 70
Molla Ataullah, 375, 376
Molla Dafer-efendi, 375
Molla Dami, 62
Molla Hajruddin, 60, 85, 142-143
Molla Hekim Isa, 377, 378
Molla Hekim Osman, 377
Molla Idris Bitlisi, 54
Molla J akub Ede Halifa, 62
Molla 120, 143
Molla Karabagli Muhittin, 61
Molla Mehmed (Abdulkerimzade),
374,376
Molla Mehmed, 61, 72
Molla Muhiddin, 64
Molla Muslihuddin, 374
Molla ah Kasim bin ejh
Mahdumi, 61
Molla ahabi sin ukrua, 390
Molla ejh Mehmed 60
Molla ejh Mehmed Tunusi, 61
Molla ejh uteri, 61
Molla emseddin Ahmed, 69, 72
Molla erif Ademi, 61
Molla uda-efendija, 375
Mu'tasim bi'llah, Abu Ishak Mu-
hammed b. Harun ar-Raid, 98
Mueyyed-zade Abdurrahman-
efendi, 258
Muezzin-zade Ali-paa, 404
Muftija Demali, 62
Muhammed alejhisselam., 268,
277,398
Muhammed b. Ahmad Harizmi Ebu
Rejhan Biruni, 310
367
Muhai Sinan-efendi, 63, 376
Muhsi Sinan-efendi, 64
Muhsin-beg, 214
Muhtar Mahmud Zahidi, 388
Muid Muhjiddin-efendi, 67
Muid Muhyiddin Menteevi, 66
Muktedir Billah, 309
Mula Hashi-efendija, 46
Mula Mehmed sin Abdulevvela
Emir, 64
Mumin-aga, 135
Murad II, 28, 82, 97, 288
Murad III, 16, 302
Murad N, 16,352
Murad Reis, 316
Murad, Gazi, 173
Murad, sultan, 32, 38-39, 49, 97,
151,327,359,366,370,411
Murad-beg (Akkojunlu), 163, 164
Murad-beg Gazi, 172-173
Murad-beg, 178-179, 190-191,204,
209-210,215,226,273,303-304
(ed-Defteri), 55, 340,
365-366
Murad-han, 19, 38-39, 97, 150,
360-361, 372-373, 396
Murad-paa, 365, 390
Murad, princ, 85, 336
Musa b. Dafer Kazim, 165
386
Musa-paa b. Mahmud b. Mehmed
Salahuddin, 310
Musa-paa, 48, 238, 351-352
Muslihuddin, Reis, 44
Mustafa, princ, 44, 182, 231, 253,
255,285,287,330,361
Mustafa, sultan, 35, 43, 141, 359
Mustafa-aga, 306
Mustafa-beg sin Ahmed-pae
115
Mustafa-beg, 118, 188, 196, 326
54, 85
Mustafa-han, 253
Mustafa-paa 22, 44,75-77, 80-81,
83,88, 127,183,325,337,
342-343,365,391,393,398,
401,404,410
419
Mustafa-paa 41
Mustafa-paa Pljako (Pilak), 43, 76
Mustafa-paa, sin Jularkisti
Sinan-pae, 251
Mutahhar Leng, 390, 391, 392,
393,395
Muvekit, 363
Muzafer-han, 162, 164
Muzaffer-paa, 398
Muzaffer-paa, Gulabi-paa, 51
Nadadi Tamai, 134
Nahuda Emir Ahmed, 196
Nak Bani, 112
Nakijj, 'Ali b. Muhammed,
308-309
Nakka Ali (beg), 55, 159, 365
Nakka Hajdar, 359
Nasuh 16, 142
Nasuh-beg, 296, 343
Nator, Ebah, 101
Nator, Ipan, 101, 110, Ill
Nevbahar-zade, 58
Niandi Delalzade,
Mustafa-beg, 15-16, 55, 58, 86,
124, 159, 170, 194-195,200,
202-203,223,226,288,368
Niandi Feridun Ahmed-beg, 39-40
Niandi Mustafa-beg, 15
Nuh-alejhisselam, 67, 132
Nuirevan, ah, 62, 69, 385
Oglan 366
Taib, 39
Omer bin el-Hattab, 401
Omer, hazreti, 98-99, 261
Orhan, princ, 324
Osman Dan-beg, 21
Osman, hazreti, 99
Osman, sultan, 359
Osman-paa, 46, 47, 235, 274, 373,
391,392
Ozbek-han, 388
Ozdemiroglu Osman-paa, 391
Ozdemir-paa, 45
420
Pavao,227
Ibrahim, 16, 151,309,
351, 353-354
Pehlivan Hasan, 45
Pejgamber, v. Muhammed a. s.
Perin Peter, 132, 140-141, 147
Pertev-paa 275, 337, 340, 362,
396,400,404,405
Petar, vojvoda, 184, 187-188
Pierre d' Aubusson, 79
Pij ale-paa, 292, 337, 360, 396,
399,409
Pir Ahmed-efendija, 368
Piri Mehmed-paa, 15, 33, 61, 75,
82, 142
Piri-beg, 116, 117, 120, 122, 123,
293,294
Plri'-efendi, 332
Piri-paa, 47-48, 143, 231, 294,
303,323
Pirsiz Ali-beg, 371
Potur Husejin-paa (Husejin-paa
363
Jeilde-Mehmed-
367
Ramazanzade Mehmed-beg, 68

Niandi), 16, 56
Ramazanzade, 68,203
Rastem, vojvoda, 373
Razi, Allame Kutbuddin, 388
Redeb, Reis, 304
117
Reid, 402
Ridvan-paa sin Mustafa-pae,
389-390
Rizvan-paa, 50
Rogandar, 136
Rus Hasan-paa, 365
Rustem ibn Ferahzad, 98
Rustem-beg, 244
Rustem-paa, 23-34, 35, 37, 55, 58,
183, 192, 211-212,230, 233,
255-256,287,290,320-321,326,
360,362,364,366,367,380
Sa' adet Giraj, 147, 155
Sa'd b. Ebi Vekkas, 98
Sa'di irazi, 331
Sa'duddin b. Mes'ud b. Omer
Taftazani, 388
Sa' duddin-efendija,
v. Hoda Sadeddin
Sa'dullah 60, 121
Sabin-han, 388
Sadi-efendija, 381
Sadruddin Konjevi, 308
Safa-efendija, 381
Sahip Giraj-han, 147, 155, 185
Salahuddin Jusuf Ejubi, 98
Salihoglu Molla Ali Abdulvasi
Alisi, 68
Salih-paa, 52, 291
Sami, emsuddin, 41, 51, 87, 385
Sandaktar, 290
Sapolaj, Jano, 108-109, 112,
133-135, 144,207
Sarho Gazi Ibrahim-paa, 173
Sari Ali-beg (Tur Ali-beg), 370, 371
Satirdi, Mehmed-paa. 31, 177
Sehl bin Nevbaht, 69
Sejdi Ali-kapudan Hizir Kethuda-
bej-oglu, 122, 304-307,
309,312-316, 318
Sejfi-beg, 265
Sejfuddin Eri-aga, 330
Sejid Burhan, 315
Sejjid Ahmed Buhari, 379
Sejjid Azizullah irvani, 229, 237
Selduk, Alauddin, 307
Selim l, Javuz, 19, 20-21, 61, 75,
348,373
Selim, princ, v. Selim II
Selim Il, 16,25-26, 32-33,38-39,47,
49-50, 59, 62, 85, 87, 97, 141,
174, 181, 183,201,210,231,
255,257-258,261,319-325,327,
329-331, 335-337, 346, 348, 350,
352-354, 356, 358-360, 362-363,
365,367,369,373,377-378,
382,400,403,409-411,
Selman Farisi, 309
Semiz Ahmed-paa, 360
Semiz Ali-paa, 338, 363,
367,379
Senabi-efendi, 384
Sende Itvan, 358
Sijavu-paa, 396
Sinan-aga, 39, 331, 336
Sinan-beg, 118,290,296,329-330
184
Sinan-paa, 27, 36, 105, 220, 326,
327,391,392,393,395,396,
401,409
Sinan-paazade Mehmed-paa, 332
Skender-paa, 382
Sofu Ali-paa, 50, 332, 363
Sofu Mehmed-paa, 240
Sofu Sinan-paa (Potur Sofu), 23, 24
Sofuzade Mehmed-aga, 86
Husrev-paa, 39,42,
50-51, 59, 183, 191, 193, 221,
222, 325-336
Kara Ali-beg, 26, 30, 371
Lala Mehmed-paa,
30-31,42
(Lala) Mustafa-paa, 16,
30,39,42, 183,232,319,320,
322, 323-327, 361, 363-364,
396,398
Mehmed-paa, 23, 25,
29-30, 36, 42, 52-53, 59,
182-183,192,198,209,211,
221,242,253,260,274,286,
323-324,326,340,346,360,
363,367,372,382-383,396,
406
Mehmed-paa, sin Lala
Mustafa-pae, 364
Solak, Ferhad-paa, 47, 323
Solak, Mehmed-beg, 173
Spolaji, Korok, l 09-110
Suhrab, 274
Suglun, 115
Suhrab, 240
Sulejman Reis, 87-88, 304
421
Sulejman, Zakonodavac, 15, 17, 19,
22, 27-29, 31-32, 41, 44, 47,
49-51,61,75,97, 113-114,
133-134, 150, 156, 181, 212,
219,250,256,304,315,350,
352,354,360,366,368,373,
377-378, 401, 403
Sulejman-beg, 296
Sulejman-halifa, muderis, 143
Sulejman-paa (Gazi), 19, 46, 192,
193,194,195,293,340
Sulunoglu, 115
Sumbul-efendi, 367, 380
Sun'ullah-efendija, 17, 375
54
aban-beg, 73
Hazim, 89
70
ahhuban,44
ahkulu Aga, 273
ahkulu, sultan, 327
ahruh Mirza, 232
apur, ah, 313
ehabeddin-paa,28
ehabi, 394
ehla-beg, 390
ehsurvaroglu Ali-beg, 85
ehsuvaroglu, Ali-beg, 80
ejbani, Ebu Abdullah b.
Muhammed, 308
ejh Abdulkarim, 379
ejh Abdullah-i Ilahi-i Simavi, 379
e j h Abdullatif, 315
ejh Alaeddin, 378
ejh Arif-billah 379
ejh Ebu Said, 379
ejh Ekber (Muhiddin Arabi), 378
ejh 380
ejh Ibrahim Guleni, 66-67
ejh J akub Germijani, 380
ejh Mehmed, 118
ejh Muhammed Buhari, 380
ejh Muhjiddin Birgivi, 381
ejh Nuruddinzade, 347, 381
422
ejh Ramazan Bihiti, 381
ejh Sarho Bali-efendi, 381
ejtan Murad-paa, 51
ems Ahmed-paa, 49, 340, 343
ems, 301
emseddin, 158
emsi Ahmed-paa, 72
ems-i Tebrizi, 169
emsi-paa, 44
ems-paa, 253,340
eref-beg, 158
ihabuddin Suhraverdi Ebu Hafs
'Umar b. Muhammed
al-Bukri, 309
uda-aga, l 02
ukru-oglu Molla ehbani, 393
Tabatabai, 308
Tabut-aga, 330
Tadi-zade Dafer, 367
Tagtogay, 388
Tahmasp, ah, 37, 157, 228-229,
232,240,261,275,327,329
Tajfun-paa, 325
Tajgun-beg, 296
Takun Halife, 167
Tavica (Tuce), Adil, 93
Tebrizi, emsuddin Muhammed b.
Ali b. Melik, 307
Tekeli Mehmed-han, 165
Temerrud (Temerut) Ali-paa, 50,
261,325
Terek Balent, 144
Timurleng, 156, 385-389
Timurta-beg, 18
Tirjaki Gazi Hasan-paa
(Hasan-paa Tiro), 26, 39
Togan-han, 388
Tokatmi-han, 386, 388
Tomanbaj, 87, 97
Tomori Bali, 88, 94-95, 109-111
Torok, Balend, 245
Torok, Ferenc, 245,247
Tot Mihal, 243, 248
Trajan, 357
Tur Ali-beg sin Ejnehana, 22
Turgut, Reis, 405
(paa), 288-291,
338-339
Turgut-paa, 52
Turban-beg, 248
Tutunsuz Husejin-paa, 326
U gurlu beg, 273
Ulama-beg, 161-162, 168-169
Ulama-paa, 21, 49, 158, 204, 211,
228,231,245,247
Ali-paa, 290,
404-407' 41 o
Ulug-beg Uzunhasan, 157
Urus Hasan-paa, 53, 390
Urus-han, 388
Ustadlu Mehmed-han, 157
Uveji Togda, 286
Uvejs-paa, 39, 45
U zu n Hasan, 97
Uzun Mehmed-paa,
v. Mehmed-paa
338
V asif, Ahmed 16
Veled sin Mevlana Delaludina
Rumija, 307
Veli Dundar, 119
Veli Halifa, 117
Veli Kurt, 227
Veli-beg, 173, 182, 227
Stjepan, 28
Y akub-i Hamidi, 62
Yakuboglu Molla, 62
Yavsi-efendi, 63
Zal Mahmud-paa, 361, 396
Zehr-i Mar Mehmed-beg, 217, 223
Zejnel-paa, 142-143
Zeynel-beg, 60, 260
Zrinski, 181,294-295
Zrinski, Miklo v. Zrinski, Nikola,
Zrinski, Nikola, 341, 344
Zubejd, 350
Zulfikar-han, 157
Zulkadirli Mehmed-han, 286
Zulkadiroglu Ali-beg, 234
423
SADRAJ
Predgovor ............................................................................................................ 5
Uvod .................................................................................................................. lS
Kratko kazivanje o vlasti i ratovanjima slavnog sultana Sulejman-hana
predvodnika dihada i pobjeda .................................................................... 17
Pojava crvenog kauka ........................................................................................ 18
Nekoliko primjera njegova pravednog i ispravnog postupanja ......................... 19
Lijepi postupci s rajom i osvajanje njihova srca ............................................... 29
O ..................................................................................................... 31
O znamenitim vezirima koji su u ovom sretnom vremenu
postali veliki veziri ...................................................................................... 33
Ostavina rahmetli Rustem-pae ......................................................................... 36
Visoki veziri koji se nisu uspeli do poloaja velikog vezira ............................. .41
O slavnim defterdarima i biljenicima (niandijama)
u slavnom vremenu rahmetli padiaha ......................................................... 52
Upravitelji i komandanti visokog ranga u sretno padiahovo vrijeme ............... 56
O slavnim vrijednim osobama i velikim ejhovima
u sretno vrijeme ........................................................................................... 60
Saetak o ratovima i osvajanjima u vrijeme padiaha ....................................... 73
Osvajanje Beograda i okoline. Odlazak islamskog padiaha onamo
(ll. demazijelahir 927.- 19.5.1521.). Saetak ......................... 73
Osvojenje abac ................................................................................... 73
Osvojenje Zemun ................................................................................. 73
Osvojenje Slankamen ........................................................................... 74
Osvojenje beogradske su temelji od kamena .................................. 74
Saetak pohoda na Rodos .................................................................................. 76
Zauzimanje Helke ................................................................................. 76
Osvojenje Ilike ..................................................................................... 78
Osvojenje Indirli ................................................................................. 78
T ah tali ................................................................................................. 79
Istankoj ............................................................................................... 79
Bodrum ............................................................................................... 79
Osvojenje Skradin ................................................................................ 79
Pogubljenje Ali-bega ehsuvaroglua i njegovih sinova .................................... 80
Slanje drugog vezira Mustafa-pae za muhafiza Egipta .................................... 80
Postavljanje za velikog vezira i "pogub ljenog" Ibrahim-pae ...... 82
Davanje na upravu Egipta Hain (izdajici) Ahmed-pai ..................................... 83
Vesela svadbena ceremonija velikog vezira Ibrahim-pae ................................ 84
424
Pogubljenje vezira Ferhad-pae 4. muharrem 932. (21.10.1525.) ..................... 85
Odlazak velikog vezira Ibrahim-pae u Egipat... ............................................... 86
Saetak o bici i drugim osvajanjima ................................................ 87
Padiahov polazak u pohod ............................................................................... 87
Osvojenje varadinske ........................................................................... 88
Osvojenje Ilok ...................................................................................... 89
Krah na polju kralja kome je krenulo naopako ............................... 89
Ulazak ove bitke u pjesmu ................................................................................ 91
Osvojenje prijestolnice Budima i Pete ................................ 99
Osvojenje segedinske ......................................................................... l O l
Osvojenje Titel24. zulhidde 932. (1.10.1526) ............................... 101
Osvojenje grada i crkve ............................................................................ l O l
Rat bosanskog sandakbega Husrev-bega ...................................................... 101
Osvojenje Madalina i plijen tamo uzet ............................................. 102
Povratak padiaha u prijestolnicu .................................................................... l 02
O izumima tampe i crnog baruta .................................................................... l06
O tome kako su nevjernici izumili tampu ...................................................... l 07
Prva upotreba crnog baruta ............................................................................. l 07
Prijevod iz povijesti o bici.. ....................................... 1 07
Muslimani osvojiti do Crvene jabuke (Kizilelma) ...................................... ll2
Ustanak Koda Siiglunoglua i Ziinnunoglua ................................................... 115
Ustanak i hvatanje Domuzoglana i Bejdea ................................................... 116
Ustanak Mustafa-oglu Veli-halife i njegovo pogubljenje ................................ ll7
Pobuna nesretnog Kalenderoglua i njegovo likvidiranje ................................. 117
Pozivanje na odgovornost ratnih bjegunaca nemarnika
i onih koji svojim postupcima izazivaju ljutnju ......................................... 119
Tvrdnja neznalice Kabiza i sustizanje pravde ................................................. 120
Ustanak i likvidiranja Sejdija i Indirjemeza (onaj koji ne jede smokve) ....... 122
Napad na jednu u blizini damije rahmetli sultana Selima
i ubojstvo cijele porodice ........................................................................... l23
Pogubljenje halepskog kadije poznatog kao Kara kadi (Crni kadija)
i njegova muhtesiba ................................................................................... 123
Vjeanje Bali-bega, sandakbega Skadra ........................................................ l24
Berat o postavljenju velikog vezira Ibrahim-pae za seraskera ....................... l24
Osvojenje Jajce ................................................................................... l26
Saetak o osvojenjima u vrijeme pohoda na .......................... l26
Polazak padiaha na pohod ............................................................................. 126
Drugo zauzimanje Budima nakon velikog juria i borbe .................... l28
Postavljanje kralja Janoa za budimskog kralja ............................................. 129
Opsjedanje
prijestolnice austrijskog, i ................................. 129
Prijevod opisa ove sjajne bitke iz historija ................................. 132
Podatak o tome kako je kruna dola u padiahove ruke .................. 140
425
Popravak Osijek ................................................................................. 141
Ceremonija obrezivanja visokoslavnih ............................................. 141
Opsjedanje kralja Janoa u Budimu. Dolazak i
njegovo izbavljenje .................................................................................... 144
Pogibija rumelijskog beglerbega Behram-pae ............................................... 146
Saetak o pohodu na zemlju ............................................................ l46
Padiahov pokret ............................................................................................. 146
Postavljenje Sahipgiraja za hana ..................................................................... 155
Smrt majke carice, majke padiaha svijeta, velike ene je
posao pobonost, ene su sve misli suta dobrota,
Fatime ovog vremena, Aie ovoga vijeka .................................................. 155
Ponovno osvajanje Koron u morejskom vilajetu (Peloponezu) .......... 155
Saetak pohoda na dva lraka ........................................................................... l56
Prolazak kroz Karamanski klanac, osvajanje Bagdada i Revana
i ruenje Hemedana ................................................................................... 156
Odlazak seraskera- velikog vezira Ibrahim-pae ........................................... 157
Pokoravanje Ulama-pae, gospodara Azerbejdana, padiahu ........................ 158
Ulazak Hajreddin-pae pod padiahovu vlast
i predavanje njemu alirskog vilajeta i mjesta vezanih uz njega ............... 158
Seraskerovo preuzimanje nekih mirnim putem ................................... 159
Osvojenje Adildevaz, Erdis i Ahlat... .............................................. 159
Zauzimanje poznate i slavne Van ....................................................... 160
Osvojenje Sijavan ............................................................................... 160
Odlazak u Tebriz i Bagdad padiaha je da ..................... 161
Stradanje nekih jedinica na Kizildadagu ....................................................... 161
Dolazak Muzaffer-hana, aha GiJana .............................................................. 162
Izgradnja Gazan .................................................................................. 162
Nekoliko tetnih postupaka defterdara i Ulama-pae .......... 162
Osvojenje Bagdada ......................................................................................... 165
Pronalaenje blagoslovenog mezara Imam-i Azama iz Kufe
koji je sjajno svjetlo islamskog ummeta .................................................... 166
Padiahov odlazak iz Bagdada u lstanbul ....................................................... l68
Kako je serasker i veliki vezir Ibrahim-paa naljutio padiaha ....................... 169
lbrahim-pae ......................................................................................... 170
Upad u vilajet Gruziju ..................................................................................... 171
Osvojenje Kastilije u pokrajini Apuliji
od strane Gazi Hajreddin-pae ................................................................... 171
Veliki boj u blizini solinske pobjeda gazija
i osvojenje Klis u bosanskom vilajetu ........................................... 172
Osvojenje Ivama (Vrana) i N adin ...................................................... 173
Osvojenje Knina i Obrovca ................................................................ 173
Saetak o pohodu na otok Krf ......................................................................... 173
Padiahov odlazak ........................................................................................... 173
426
Pojedinosti o ratu koji su poduzeli Lutfi-paa i kapudan Hajreddin-paa ....... 175
Osvojenje poeke .............................................................................. 178
Stradanje komandanta bana Ivana Kocijana
kod Osijeka i Gorjana ................................................................................ 178
Saetak o pohodu na Moldaviju ...................................................................... 181
Padiahov polazak u pohod ............................................................................. 181
Zuzimanje Basre i pokoravanje zapovjednika ovog vilajeta ........................... 183
Vijest o padiahovom odlasku u Kara Moldaviju ........................................... 184
Stradanje nekih nevjernika u opsadi Preveze .................................. 185
Dolazak u padiahovu ordiju kao mrava brojne vojske
tatarsko g hana Sahipgiraj-hana ................................................................. 185
Obiljeavanje granica zemalja Kilija i Akkermana, postavljenje novog
vojvode i obavezivanje moldavskih nevjernika na dizje ............ 186
Ukratko o poslovima koje je obavila osmanska mornarica ............................. 188
Pad, i ruenje Trogira (Tire) u bosanskom ejaletu ................. 190
Novi u skandaku ............................... 191
Ceremonija proslave princa Bajezida ............................................. 192
Ratovanja Sulejman-pae Jemena u Indiji ........................................ 192
Procjena vrijednosti pohoda na Indiju ............................................................. 197
Saetak o padiahovom pohodu na ................................................. 197
Postavljenje budimskog beglerbega, polazak na put ....................................... 197
Postavljenje beglerbega u Budim, glavni grad ................................ 199
Jedna ...................................................................................................... 199
Opsjedanje Peta, ubojstvo Kara Hercega
i stradanje vojske .................................................................... 202
Kako je dolo do imena Breuljka Gurz Iljas ................................................. 206
Ovako su nevjernici u svojim historijama opisali ulaska
islamske vojske u Budim i ovu sjajnu vojnu sretnog padiaha .................. 207
Saetak o padiahovom pohodu ..................................................................... 213
Padiahov odlazak, osvojenje Ostrogona i Stolnog Biograda ............ 213
Zauzimanje Valpovo .......................................................................... 214
Osvojenje iklo i zauzimanje na predaju .................. 215
Osvojenje Ostrogon kao primjer za pouku ......................................... 216
Ruenje Tata i Vilan ........................................................................... 218
Jedna smijena zgoda ...................................................................................... 219
Osvojenje Stolni Biograd ................................................................... 221
Smrt princa Mehmeda ..................................................................................... 225
Osvojenje Viegrad (u ..................................................... 226
Osvojenje novigradske ....................................................................... 227
Osvojenje Hatvan ............................................................................... 227
Osvojenje ementurna ........................................................................ 227
Osvojenje Velika u Bosanskom sandaku .......................................... 228
Osvojenje i Anderik .................................................................. 228
427
Sklanjanje Elkasa Mirze, brata Tahmasp-aha,
iranskog vladara, u Istanbul ....................................................................... 228
Slanje Elkasa koji je pun ejtana ..................................................................... 230
Saetak o ima padiah ova pohoda na Iran .......................................... 231
Drugi put osvojenje Van, odlazak padiaha ....................................... 231
Osvojenje pokrajine irvan, Burhan Ali sultan sin Halila padiaha ................ 231
Odlazak sultana svijeta u Tebriz i enb-i Gazan ............................................. 232
Osvojenje Van .................................................................................... 233
Postavljanje drugog vezira Ahmed-pae,
za serdara na Erzindan, Adildevaz i Erdis ............................................ 234
Osman-pain napad ................................................................................ 234
Odlazak Elkas Mirze u haranje Isfahana, Koma i Kaana ............................... 235
padiaha, zemalja u zimovalite Halepa ......................... 236
Dolazak Sejjida Azizullaha irvanija, vezira Elkasa Mirze
sa plijenom iz Koma, Isfahana i Kaana .................................................... 237
Ubojstvo Dunbullu Hadi-hana i stradanje snaga Hoja ................................... 237
Neke bitke i osvajanja erzurumskog be gl erbe ga Mehmed-pae ...................... 238
Dolazak sretnog princa Bajezida u halepsko zimovalite ................................ 239
Polazak sretnog padiaha u vojni pohod iz halepskog zimovalita ................. 239
Poziv Elkasu, njegova nepokornost
i konac koji je zavrio njegove gluposti ..................................................... 240
O bolesti sretnog padiaha- svijeta ................................................... 240
Odlazak drugog vezira Ahmed-pae u Gruziju,
osvajanja i plijen koji je stekao tamo ......................................................... 241
Povratak sretnog padiaha u prijestolnicu ....................................................... 241
Osvojenje V arad, Lipve
i opsjedanje Temivara .............................................................................. 242
Boj Hadim Ali-pae na Segedinskom polju ..................................................... 243
Zauzimanje Lipve od strane neprijatelja i pogibija Ulama-pae ......... 245
Bitka u blizini i pad Kajtaz-age u zarobljenitvo ..................... 245
Osvojenje Srem kao posljedica napora rahmetli Hadim Ali-pae ...... 246
Imenovanje drugog vezira Ahmed-pae za serdara pohoda na Temivar
i osvojenje Temivar ..................................................................... 246
Rat Turban-bega sandakbega Delvina ........................................................... 248
Stradanje Tot Mihala ....................................................................................... 248
Osvajanje Lipve po drugi put i zauzimanje Solmua, Bemaka,
Ebrea, Iline, Jankote, Morevara, Velikog
Malog Nablaka, Kanlaka, Sakove,
Samaloa i drugih .......................................................................... 249
Osvojenje Sonluk ............................................................................... 249
Opsada Egre i povratak nakon to nije osvojena ................................ 250
Napad iranskog aha na Adildevaz, Erdi i Ahlat
to je uvjetovalo padiahov pohod na ....................................... 250
428
Saetak o pohodu na ....................................................................... 254
Odlazak padiaha ............................................................................................ 254
Smrt Princa (Dihangira) sina padiaha koji dri prijestolje svijeta,
svjee rue sa grane sultanske ................................................................... 257
Dokidanje nekih stranputica koje su se dogodile u Halepu ............................. 258
Dolazak princa Selima u halepsko zimovalite ............................................... 258
Odlazak islamskog padiaha na Iran ............................................................... 258
Padiahova dozvola da mu svako moe na divan
i osvajanje srca podanika na taj ........................................................ 259
Padiah ov pokret iz Dijarbekira ...................................................................... 260
Padiahovo pismo ahu ................................................................................... 261
Revana, Karabaga i .......................................................... 263
Povratak padiaha visoke slave nakon baranja pokrajina Revan i .......... 264
Upad Sultan Husejin-bega, bega Imadije
i unitenje jedne iranske vojne jedinice .................................................... 265
Odgovor velikog vezira na dobijeno pismo ..................................................... 265
Drugo pismo velikog vezira ............................................................................ 267
Pismo erzurumskog beglerbega Ajas-pae ahovim vezirima ......................... 270
Padiahova dozvola nekim vojnim jedinicama da se vrate
i slanje velikog vezira prema Gruziji ......................................................... 272
Dolazak poslanika krivovjernog aha da trai mir .......................................... 273
Osvojenje zemlje ehrizol i Zalim i mjesta vezanih za nju ................ 274
timamicima i izmjena mjesta nekim velikaima ......... 274
Dolazak izaslanika perzijskog aha
s molbom da se uspostavi put poretka ............................................. 275
Pismo aha Tahmaspa ..................................................................................... 275
Padiahovo pismo iranskom ahu .................................................................... 283
Padiahov povratak u Istanbul ......................................................................... 285
Izbijanje Delalijevog problema u Rumeliji kao posljedica njegove
tvrdnje da je on princ Mustafa i ubojstvo Delaije .................................... 285
Pogubljenje velikog vezira Ahmed-pae ......................................................... 287
komandantu francuske mornarice, puta
nanoenje poraza panjolskoj vojsci i zauzimanje est-sedam ...... 287
O uzroku pohvale veza francuskih kraljeva i osmanskih vladara ....... 288
Pojava i neke njegove vojne .................................................... 289
Neki ratovi i osvajanja alirsko g beglerbega Salih-pae ................................. 291
Boj koji je vodio u Basri sandakbeg Galipolja i komandant mornarice
Pij ale-beg- odlazak mornarice ................................................................. 292
Povod pogubljenja Piri-bega, komandanta mornarice Egipta ......................... 293
Sjajna vojna klikog sandakbega ............................................. 294
Jedna sjajna vojna Devletgiraj-hana u Krimskom vilajetu .............................. 295
Osvojenje Kapovara, Bobovca i Kortine .......................................... 295
O nadnaravnim sposobnostima gazija ............................................................. 297
429
Prvo pojavljivanje kahve u Turskoj ................................................................ 301
Pojava duhana runog mirisa i tetnog po zdravlje ......................................... 302
O stanju osmanske mornarice koja je ostala u Basri ....................................... 303
O nekim koji su snali u brdima i pustinji Sejdi Ali-kapudana
koji je dobio zadatak da flotu iz Basre dovede u Suez .............................. 304
O posjeti evlijama i velikim ejhovima koje je rahmetli
Sejdi Ali-Kapudan za vrijeme svoga pohoda punog opasnosti,
o gradovima i kasabama i stvarima koje je vidio ....................... 307
O otocima i obalama na koje je Sejdi Ali-Kapudan kad je
otiao iz Basre i o gradovima i kasabama kad je iao kopnom .................. 312
O nekim i rijetkim stvarima koje je vidio rahmetli
Sejdi Ali-kapudan za vrijeme putovanja .................................................... 316
Rat rahmetli sultana Selima-hana dok je bio princ sa njegovim bratom
princom Bajezidom. Bijeg princa Bajezida perzijskom ahu.
O tome ta mu se tamo dogodilo i o njegovom kraju ................................. 319
Ukratko o padiahovom prelasku u Uskudar ................................................... 323
Rat u polju kod Konje ....................................................................... 324
Bijeg princa Bajezida sa
i njihovo sklanjanje kod iranskog aha ..................................................... 325
O otputanju Lala-pae sa mjesta lale .............................................................. 326
Teko stanje princa Bajezida nakon prelaska iranske granice ......................... 327
Slanje izaslanika osmanskog padiaha i traenje da se princ vrati nazad ........ 329
Drugi dolazak izaslanika sretnog padiaha ...................................................... 335
Slanje vojske da se osvoji Malta i njen povratak bez uspjeha ......................... 337
Saetak o pohodu na Sigetvar ........................................................................ 339
Padiahov odlazak na pohod ........................................................................... 339
Osvojenje Gole, J anova i Dilago ...................................................... 345
Odlazak rahmetli padiaha s ovog svijeta i njegovo preseljenje u ..... 346
O dobrim djelima rahmetli padiaha ............................................................... 347
Hajrati majke Haseki sultanije ....................................................... 349
O sporazumima o miru koje je sa paklenim nevjernicima sklopio veliki otac
sultana Sulejmana, on sam i njegov sin za vrijeme njihovih vladavina ......... 351
Ovako su strani opisali sklapanje mira sultana Sulejmana ............. 354
Ovako je napisan mirovni sporazum
u vrijeme sultana Selima poslije sigetvarske pobjede ................................ 355
O nekim stvarima ......................................................................... 356
O vladavini plemenitog, dareljivog i blagog padiaha, sultana Selima-hana,
tlo pod njim neka je a mjesto mu u Dennetu .................................. 358
O visokim vezirima u njegovo vrijeme ........................................................... 359
O beglerbegovima ovog vremena ..................................................... 362
O defterdarima i niandijama ......................................................................... 365
O niandijama u vrijeme sultan Selima .......................................................... 367
O nekim poznatim begovima u sretnom vremenu sultan Selim-hana .............. 369
430
O nekim znamenitim u vremenu sultana Selim-hana .................... 373
O u vrijeme sultan Sulejman-hana i sultan Selim-hana ................. 377
O nekim velikim ejhovima u sretnom vremenu sultana Sulejman-hana
i u periodu sultana Selim-hana .................................................................. 378
Vojne i osvajanja u vrijeme sultana Selim-hana ............................................. 382
Pobuna Aganoglua u basranskom kraju i njegovo upokorenje ........................ 382
Pohod na Ederhan (Astrahan) i Gazan ................. , ......................................... 383
Kratke informacije o stanju stepskog naroda
i Ederhanskih stepa ................................................................. 384
O nekim banovima Krima i stepe ................................................... .387
O neredima koji su izbili u Jemenu i njihovom likvidiranju
uz Allaha uzvienog ....................................................................... 389
O stanju Sinan-pae serdara Jemena i nekim ............................... 395
Zauzimanje grada Granade od strane muslimana u panjolskoj
i njihovo traenje .......................................................................... 397
Osvojenje otoka Cipra i mjesta koja mu pripadaju .......................................... 397
Osvajanje Tunisa i zemalja sjeverne Afrike od strane Ali-pae ............ .401
Poraz osmanske mornarice .............................................................................. 404
koji su izbili za vrijeme pohoda osmanske mornarice .................... .407
Nekoliko popravaka s vanjske strane Kabe u Mekki... ................................... .408
Upad tatarskog hana u rusku zemlju ............................................................... .408
Pojava zvijezde repatice .................................................................................. 408
Stradanje nevjernika kod Nova ......................................................... .408
blagoslovljene damije Aja Sofya
i izgradnja dvije nove munare uz nju ........................................................ .409
pohod vezira Pijale-pae i Ali-pae .................................... .409
Zauzimanje Tunisa od strane nevjernika ........................................................ .409
Zauzimanje Tunisa od strane serdara Sinan-pae
i ruenje Halkulveled .................................................................... 409
Smrt rahmetli sultana Selima-hana ................................................................. .41 O
Kazalo imena ................................................................................................... 412
431

El-Kalem
Orijentalni institut
Za
Muhamed
Behija Zlatar
Glavni urednik: Selim
Urednik: Mustafa
Recenzenti:
Amir
Behija Zlatar
Lektor: Sead Trhulj
Korektor: Mahir Sokolija
urednik: Mahir Sokolija
Likovna oprema: Mehmed
Tira: 1000 primjeraka
tampa: BEMUST Sarajevo
Za tampariju: Mustafa
CIP- Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
94 (496.02) "1po/164o"
PE<::EVI, Ibrahim
Historija l Ibrahim
predgovor, prijevod i biljeke Fehim Nametak. -
Sarajevo: El-Kalem [etc], 2000. - 2 knj.; 24 cm
Prijevod djela: Tarih-i Bibliografske i
druge biljeke uz tekst. -Sadri: Knj. 1:
1520-1576.-432 str.
ISBN 9958-23-051-8 (cjelina)
ISBN 9958-23-052-6 (knj. 1)
I. Ibrahim vidi
Ibrahim. - Il. Ibrahim vidi
Ibrahim. - III. Ibrahim vidi
Ibrahim
COBISS/BiH- ID 7376134