Prva poslanica:

E TIRI BI TN A P RAVI LA
"El -kava' idul - erb ea"
Druga poslanica:

DESET DJEL A KOJ A PON ITAVAJU I SL AM

"En -n evakidu l -is lam"

Autor knjige: Muhammed b. Abdul-Vehhab, rhm.

Lektor: Muhamed Hodi, prof.

Prijevod: Hfz. Amir Smaji, prof.

Dizajn naslovnice: Edis Smaji

Komentar: Hfz. Amir Smaji, prof.

Tematika: Islamsko vjerovanje

erijatska recenzija: Hajrudin Ahmetovi, prof.

Izdava: www.iman.ba

UVOD
Zahvala pripada Allahu, delle e'nuh, Gospodaru svih svjetova. Neka je potpuni Allahov salavat i selam na Poslanika Muhammeda, njegovu asnu porodicu i sve plemenite ashabe. Doista, Allah, azze ve delle, stvorio je ljude, dinne i meleke kako bi Mu bili pokorni i kako bi Ga veliali, onako kako to samo Njemu, Uzvienom, dostoji. Allah, delle e'nuh, rekao je: "Dinne i ljude nisam stvorio osim zato da Mi ine ibadet." (Prijevod znaenja, Ez-Zarijat, 22) Naprotiv, sve mimo nepokornih dinna i ljudi velia i slavi Uzvienog Allaha. "Njega veliaju sedmera nebesa, i Zemlja, I oni na njima; I ne postoji nita to Ga ne velia, ali vi ne razumijete velianje njihovo." (Prijevod znaenja, El-Isra, 44) Istinsko velianje Allaha, delle e'nuh, upuujui svaki vid ibadeta i dobroinstva samo Njemu, Velianstvenom, je najbitniji princip i najvaniji temelj na kojem je sagraeno ispravno islamsko vjerovanje. Ujedno, Uzvieni Allah nas nije ostavio da lutamo u zabludi bez upute i smjernica. Naprotiv, poslao nam je poslanike, spustio knjige i olakao puteve spoznaje, kako niko od nas nebi imao nikakvog opravdanja za svoja loa djela. Allah, Uzvieni, rekao je: "... o poslanicima koji su radosne vjesti i opomene donosili, da ljudi posle poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali." (Prijevod znaenja, En-Nisa, 165) Svaki poslanik, kojeg je Allah poslao, ljude je pozivao da veliaju i slave Allaha ispovjedajui Mu jednou, a ujedno da se klone svega to je suprotno tome, kao mnogobotvo, idolatrija, bezbotvo isl. Allah, azze ve delle, rekao je: "Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allaha oboavajte i klonite se taguta (nevjerstva)!" (Prijevod znaenja, En-Nehl, 36) Imajui u vidu spomenuto, svaki musliman i muslimanka obavezni su detaljno spoznati islamsko vjerovanje, kako bi oboavali i robovali Allahu, delle e'nuh, onako kako nam je On to naredio u Svojoj Plemenitoj knjizi i putem Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Kada se period poslanstva i prvih, ispravnih, generacija udaljio, neznanje rasprostranilo, zabluda poveala a veina ljudi vjeri lea okrenulo, mnogi
3

bitni temelji islamskog vjerovanja postali su nejasni obinom narodu, pa ak i mnogim uenim muslimanima. Radi toga su islamski uenjaci, koji su naslijednici Allahovih poslanika i vjerovjesnika, nastojali da olakaju i prikau to vjerovanje obinom narodu, koji detaljno ne izuava vjerske znanosti, na pojednostavljen i pristupaan nain. Od onih koji su posvetili krajnji napor u uspostavi i irenju tog ispravnog vjerovanja, u nama blisko vrijeme, je imam, obnovitelj vjere i ejhul-islam Muhammed b. Abdul-Vehhab b. Sulejman Et-Temimi, rahimehullah. Imam Muhammed, rahimehullah, ivio je u podruiju Nedda na Arapskom poluotoku, koji se danas nalazi u provinciji Rijad glavnom gradu Saudijske Arabije. Na ahiret je preselio 1206 god. po H. Pozivao je Allahu danju i nou, i javno i tajno, odazivajui se naredbi Uzvienog: "Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj, i s njima se na najljepi nain raspravljaj!" (Prijevod znaenja, En-Nehl, 125) ivio je u vremenu kada je veina naroda lutala po tminama dehla, kufra, irka, pokuene i zabranjene pristrasnosti i slijepog slijeenja. Mnogi su pripisivali Allahu druga, oboavajui i obraajui se drugima mimo Allahu, traei korist i otklanjanje tete od drugih, mimo Allaha, zavjetujui se drugima mimo Allaha, a u isto vrijeme su govorili za sebe da su muslimani. Kada je ovakvo stanje bilo na Arapskom poluotoku, moemo zamisliti kakvo je stanje bilo na drugim mjestima i do koje mjere su ljudi bili zavedeni. Imam Muhammed b. Abdul-Vehhab, rahimehullah, odluio je da pokua vratiti ljude na ispravno vjerovanje, i na tom putu bio je potpomognut od strane Allaha, delle e'nuhu, iako je naiao na mnotvo onih koji su mu se suprostavljali dajui prednost svojim strastima nad istinom. Ali, "... Allah je odbio osim da upotpuni svjetlo Svoje..." (Prijevod znaenja, EtTevbe, 32). Na tom putu napisao je mnoga korisna djela i poslanice, od kojih su i jako kratka ali mnogo pouna, poznata, djela "ETIRI BITNA PRAVILA" i "DESET DJELA KOJA PONITAVAJU ISLAM", koja su pred nama, u kojima se autor na pojednostavljen i lagan nain osvrnuo na najbitnija pitanja vezana za islamsko vjerovanje. Prestavlja nam zadovoljstvo da ove poznate poslanice ponudimo bonjakom itateljstvu, molei Allaha, delle e'nuh, da se svi zajedno okoristimo.

Ovo izdanje obogaeno je i kratkim pojanjenjem odreenih pasusa kroz fusnote. Savrenstvo je dostojanstveno samo Uzvienom Allahu, a manjkavost je osobina ovjeka, pa onaj ko naie na odreene manjkavosti, propuste ili greke, neka ne krtari da na to ukae. Ustrajavanje na greki je manjkavost a vraanje na istinu je vrlina. Salavat i selam donosimo na Allahovog Poslanika Muhammeda, njegovu asnu porodicu, vjerne ashabe i sve koji ih budu slijedili u dobroinstvu i bogobojaznosti do Sudnjega dana.

Hfz. Amir Smaji, prof.

am.ibr.sm@gmail.com Ramazan 1432 god. po H.

ET IR I BIT NA P R A VILA
" El-k a v a 'id ul-e rb e a "

U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog! Imam, ejhul-islam i obnovitelj tevhida, ejh Muhammed b. Abdul-Vehhab b. Sulejman Et-Temimi, rahimehullah, rekao je: Allaha Plemenitog, Gospodara Ara velianstvenog, molim da bude tvoj zatitnik na dunjaluku i na ahiretu i da te uini korisnim gdje god bio. Molim Ga, Uzvienog, da te uini od onih koji su zahvalni na blagodatima, strpljivi na iskuenjima i koji trae oprosta nakon poinjenih grijeha. Jer, doista, te tri osobine su vodi ka istinskoj srei. Znaj, Allah te uputio da Mu bude pokoran, da je pravovjernost (ar. elhanifijje), to je vjera Ibrahima, alejhi selam, da oboava samo Allaha, Jedinog, iskreno Mu ispovjedajui vjeru. To je Allah, dele e'nuh, naredio svim ljudima i radi toga ih je stvorio. Allah, Uzvieni, rekao je: "Dinne i ljude nisam stvorio osim zato da Mi ine ibadet (da me oboavaju)." (Prijevod znaenja, Ez-Zarijat, 22)1 Pa kada si spoznao da te je Allah, delle e'nuh, stvorio samo da bi Mu inio ibadet, onda mora znati da se ibadet ne zove ibadetom osim uz ispovijedanje TEVHIDA2, isto kao to se i namaz ne smatra ispravnim bez prethodne istoe.3

Allah, azze ve delle, nije stvorio ljude zato to je potreban za njima ili iz razonode i zabave, niti ih je stvorio bez ikakve svrhe i uzalud, kako bi se naslaivali i provodili. Naprotiv, Uzvieni Allah, delle e'nuh, stvorio je sve ljude i dinne samo iz jednog i jedinog uzvienog cilja, a to je da jedino Njega oboavaju i da samo Njemu robuju. Allah, Uzvieni, rekao je: "Zar ovjek misli da e sam sebi preputen biti?" (Prijevod znaenja, El-Kijame, 36) Prenosi se od poznatih uenjaka, Mudahida, afije i drugih, da su protumaili ovaj ajet sa rijeima: "Tj. misli li da e biti ostavljen bez naredbi i zabrana." ("Tefsir Ibn Kesir" 7/441)
2

Pod tevhidom se misli na iskazivanje jednoe Allahu, delle e'nuh, u svim vidovima pokornosti, tako da se ne oboava i ne velia osim On, Uzvieni, koji nema sudruga. Takoer, tevhid obuhvata i ubjeenje da je Allah, Uzvieni, jedini gospodar svega to postoji i da Njemu pripadaju najljepa imena i najuzvienija svojstva i atributi. Tevhid je iskreno velianje Uzvienog Allaha s ljubavlju, strahom, udnjom, istinskim osloncem, nadom i upuivanjem dova samo Njemu, delle e'nuh. Tevhid je poetak vjere i njen kraj, unutranjost vjere i njena vanjtina i to je prvo i poslednje u to su pozivali svi Allahovi poslanici i vjerovjesnici. Radi ovog tevhida, stvorena su stvorenja, poslani vjerovjesnici, sputene knjige. Radi njega su ljudi razdvojeni na vjernike i nevjernike, sretne - koji su stanovnici Denneta i nesretne - koji su stanovnici Vatre. Kao rezultat njegove bitnosti i vrijednosti Allah, Uzvieni, zabranio je i
7

Kada se IRK4 pomjea sa TEVHIDOM pokvari ga, isto kao to gubljenje abdesta kvari istou za namaz.5 Nakon to si spoznao da IRK kvari ispravnost ibadeta, ako se pomjea s njim, upropatava djelo i biva uzrokom da njegov poinioc vjeno ostane u Vatri, onda zasigurno zna da je to najbitnije to ti je obaveza da spozna. Nadam se da e te Allah, Uzvieni, spasiti i izbaviti iz te zapetljane mree, koja se zove IRK, a za kojeg On, delle e'nuh, kae: "Allah, doista,
svetim uinio krv, imetak i ast onoga koji ga istinski uspostavi i ostvari. Uzvieni je zagarantovao onome ko umre na tevhidu ulazak u Dennet i zabranio Vatri da ga pri, to jasno upuuje na velianstvenu korist tevhida.
3

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Allah, doista, nee primiti namaz ni jednog od vas, nakon to obavi nudu, sve dok ne uzme abdest." Hadis su zabiljeili Buhari (6954) i Muslim (225).
4

Pod irkom se misli na iskazivanje, upuivanje i pripisivanje onoga to je svojstveno samo Allahu, delle e'nuh, nekom drugom mimo Njega. Primjer toga je vjerovanje u nekog drugog mimo Allaha, smatranje da postoji neko drugi ko upravlja kosmosom, u ijim rukama je dobro i zlo, sudbina, opskrba, stvaranje i rastvaranje, oivljavanje i usmrivanje. U to ulazi i smatranje da neko, mimo Allaha, poznaje gajb nevidljivi svijet, ono to je bilo i to e biti. irk je smatranje da Allah ima sudruga i da neko drugi moe i zasluuje da bude oboavan pored Njega ili s Njim. Kao da se neko drugi velia, slavi ili moli za pomo i otklanjanje nedaa, ili da se trai efa'at posrednitvo i zauzimanje kod Allaha, od nekoga od stvorenja, ili pada na seddu i ruku'u, ili zavjetuje i pokorava, nekom drugom mimo Njemu. Onaj ko razmisli o kur'ansko-hadiskim tekstovima moe zakljuiti da se irk dijeli na dvije vrste: Prva: Veliki irk, koji je prethodno definisan i za sobom povlai etiri posebnosti: 1.) da nikom nee biti oproten bez pokajanja, 2.) da e onaj koji ga ini vjeno biti u Vatri i nikad nee ui u Dennet, 3.) da se onom koji ini irk ponitavaju sva dobra djela koja je prethodno radio, 4.) da veliki irk izvodi poinioca iz vjere. Druga: Mali (manji) irk, kao djelimino uljepavanje ibadeta radi neijeg pogleda, pretvaranje, zaklinjanje neim mimo Allaha, delle e'nh, i svaki neciljani govor koji u sebi sadri umanjavanje Allahove, azze ve delle, velianstvenosti, kao da kae: "to Allah i ti hoete" ili "Da nije Allaha i tog nebi se spasili" i sl. Mali irk ne izvodi poinioca iz vjere ali je jedan od najveih grijeha kod Uzvienog Allaha, delle e'nuh. irk je najvei grijeh koji se moe poiniti prema Gospodaru, delle e'nuh. Allahova Plemenita knjiga prepuna je ajeta koji ukazuju na to ali, naalost, veina dananjih muslimana je prema tome nemarna. Allah, delle e'nuh, rekao je: "A onaj ko Allahu irk ini, Allah e mu ulazak u dennet zabraniti i boravite njegovo e dehennem biti; a nevjernicima nee niko pomoi." (Prijevod znaenja, El-Ma'ide, 72)
5

Allah, delle e'nuh, rekao je: "A tebi, i onima prije tebe, objavljeno je: 'Ako bude uinio irk, tvoja djela e sigurno propasti, a ti e od propalih biti.'" (Prijevod znaenja, Ez-Zumer, 65)
8

nee oprostiti da Mu se irk uini, a oprostit e sve mimo toga, kome On hoe!" (Prijevod znaenja, En-Nisa, 116) - ako spozna ETIRI PRAVILA koja je Allah, Uzvieni, spomenuo u Svojoj knjizi.

PRVO PRAVILO Obaveza je da zna da su nevjernici, protiv kojih se borio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, priznavali da je Allah, Uzvieni, onaj koji stvara, opskrbljuje i u ijim rukama je sva odredba, ali ih to ubjeenje nije uvelo u islam. 6 Dokaz za to su Allahove rijei: "Upitaj: 'Ko vas hrani s neba i iz zemlje, ko vam je dao sluh i vid i ko vlada njima, ko stvara ivo iz neivog, a pretvara ivo u neivo, i ko upravlja svim'? 'Allah'! rei e oni -, a ti reci: 'Pa zato Ga se onda ne bojite?'" (Prijevod znaenja, Junus, 31)

DRUGO PRAVILO Da su ti nevjernici govorili: "Mi se nismo molili kipovima niti ih dozivali osim to smo od njih traili da nas priblie Allahu i da se za nas zauzmu kod Njega."7 Dokaz da su od njih traili da ih priblie Allahu, delle e'nuh, su Njegove rijei: "Iskreno ispovjedanje vjere dug je Allahu! A onima koji pored Njega uzimaju zatitnike i govore: 'Mi ih oboavamo samo zato da bi nas to vie Allahu pribliili' Allah e njima, zaista, presuditi o onome u emu su se oni razilazili. Allah nikako nee ukazati na pravi put onome ko je laljivac i nevjernik." (Prijevod znaenja, EzZumer, 3)

Tj. nije dovoljno da ovjek vjeruje da Allah, delle e'nuh, postoji, da je On bog, da On usmruje i oivljava, da On opskrbljuje i slino, da bi uao u islam i bio musliman. Naprotiv, mora, uz to ubjeenje, da se odaziva Allahovim, azze ve delle, naredbama, da se kloni Njegovih zabrana i slijedi Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Najvea Allahova naredba je uspostavljanje tevhida, tj. da se samo Allah oboava, a najvea zabrana injenje irka.
7

Isto tako govore i oni koji oboavaju kaburove, evlije, ejhove, turbeta i sl. u dananje vrijeme, da nas Allah, Uzvieni, toga sauva.
9

Dokaz da su od njih traili EFA'AT - ZAUZIMANJE (zagovaranje, posrednitvo) su Allahove rijei: "Oni, pored Allaha, oboavaju one koji im ne mogu nauditi niti im mogu kakvu korist pribaviti, i govore: 'Ovo su nai zagovornici kod Allaha.'" (Prijevod znaenja, Junus, 18) A efa'at se dijeli na dvije vrste: Prva; Vjerski nepotvren i zabranjen EFA'AT, a to je svaki EFA'AT koji se trai od nekog drugog mimo Allaha, delle e'nuh, a to nije u stanju ispuniti niko osim Allaha, Jedinog.8 Dokaz za to rijei Allaha Uzvienog: "O vjernici, udijelite dio od onoga ime vas Mi darujemo, prije nego to doe Dan kada nee biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posrednitva! A nevjernici su pravi nepravednici." (Prijevod
znaenja, El-Bekare, 254)

Druga; Vjerski potvren i dozvoljen EFA'AT, a to je svaki EFA'AT koji se trai od Uzvienog Allaha, delle e'nuh. Svaki efadija9 je poaen tim zauzimanjem. A onaj za koga se on zauzima mora da bude od onih s ijim rijeima i djelima je zadovoljan Allah, azze ve delle. Takoer, nee se moi za njega zauzimati sve dok mu On, Uzvieni, to ne dozvoli.
8

Pod spomenuto ulazi traenje efa'ata od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rijeima: "efa'at ja resulellah!" ili od ejhova, evlija i drugih, to je prisutno kod velikog broja neukog naroda, koji se povode za svojim zabludjelim predvodnicima. efa'at je samo Allahovo, delle e'nuh, pravo i nije ga dozvoljeno traiti osim od Njega, Jedinog. Allah, azze ve delle, rekao je: "Reci: 'Allahu pripada svaki efa'at (zauzimanje).'" (Prijevod znaenja, Ez-Zumer, 44) I rekao je: "I opominji Kuranom one koji strahuju to e pred Gospodarom svojim sakupljeni biti, kad osim Njega ni zatitnika ni zagovornika (efadiju) nee imati da bi se Allaha bojali." (Prijevod znaenja, El-En'am, 51) to se tie efa'ata Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na Sudnjem danu, to je vid poasti koju Allah, delle e'nuh, eli da ukae Svom odabranom robu pred ostalim stvorenjima, radi visokog stepena kojeg posjeduje kod Njega, Uzvienog. Sam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije u stanju da se zauzme ni za koga kod Allaha, delle e'nuh, dok mu On to ne dozvoli i dok ne bude zadovoljan sa onim za koga se zauzima. Onaj ko eli da zaslui efa'at Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, neka se pokorava Allahu, Uzvienom, i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i neka direktno moli Allaha da uini Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovim efadijom na Sudnjem danu.
9

Tj. onaj koji e se zauzimati za drugog na Sudnjem danu.

10

Allah, Uzvieni, rekao je: "Ko se moe pred Njim zauzimati za nekoga bez doputenja Njegova?!" (Prijevod znaenja, El-Bekare, 255)

TREE PRAVILO Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je poeo sa vjerovjesnikom misijom zatekao je ljude kako ine razne vrste ibadeta. Neki od njih su oboavali meleke, neki vjerovjesnike i dobre ljude, neki drvee i stjene, a neki Sunce i Mjesec. On, sallallahu alejhi ve sellem, objavio im je rat, borio se protiv svih njih i meu njima nije pravio ikakve razlike.10 Dokaz za to su rijei Uzvienog Allaha: "I borite se protiv njih dok smutnja (irk) ne iezne i dok samo Allahova vjera ne ostane." (Prijevod znaenja, El-Enfal, 39) Dokaz da je zabranjeno oboavati Sunce i Mjesec su rijei Allaha Uzvienog: "Meu znamenjima Njegovim su no i dan, i Sunce i Mjesec. Ne padajte licem na tle ni pred Suncem ni pred Mjesecom, ve padajte licem na tle pred Allahom, koji ih je stvorio, ako samo Njega, Jedinog, oboavate." (Prijevod znaenja, Fussilet, 37) Dokaz da je zabranjeno oboavati meleke su rijei Allaha Uzvienog: "I On vam ne nareuje da meleke i vjerovjesnike bogovima smatrate. Zar da vam naredi da budete nevjernici, nakon to ste postali muslimani?" (Prijevod znaenja, Alu Imran, 80) Dokaz da je zabranjeno oboavati vjerovjesnike su rijei Allaha Uzvienog: "A kada je Allah rekao: "O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: 'Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!' on e rei: 'Hvaljen neka si Ti! Meni nije priliilo da govorim ono to nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to ve zna; Ti zna ta ja krijem u sebi, a ja ne znam ta Ti krije u Sebi; Samo Ti jedini sve to je skriveno zna. Ja sam im samo govorio ono to si im Ti naredio: 'Oboavajte Allaha, i moga i svoga Gospodara!'"
(Prijevod znaenja, El-Ma'ide, 116-117)

10

Tj. nema razlike izmeu onih koji oboavaju kamenje, drvee, kipove i sl. i onih koji oboavaju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, evlije, ejhove, turbeta, dobre i sl. Na sve se odnosi isti propis da su mnogoboci i da e vjeno ostati u vatri, osim ako se prije smrti ne pokaju i svaki vid ibadeta usmjere samo Uzvienom Allahu, delle e'nuh.
11

Dokaz da zabranjeno oboavati dobre ljude su rijei Allaha Uzvienog: "Oni kojima se oni mole sami trae naina kako e se to vie Gospodaru svome pribliiti, i nadaju se milosti Njegovoj i plae se kazne Njegove. A kazne Gospodara tvoga svako treba da se uva."
(Prijevod znaenja, El-Isra, 57)

Dokaz da je zabranjeno oboavati drvee i kamenje su rijei Allaha Uzvienog: "ta kaete o Latu i Uzzau, i Menatu, treoj najmanje cijenjenoj?"
(Prijevod znaenja, En-Nedm, 19-20)11

Takoer, dokaz za to je i hadis Ebu Vakida El-Lejsija, radijallahu anhu, koji kae: Krenuli smo sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na Hunejn12, a tek smo napustili kufr (nevjerovanje). Murici su imali lotosovo drvo, kod kojeg su kleali i na kojeg su vjeali svoje oruje13, koje se zvalo "Zatu-envat"14. Dok smo ili sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, proli smo poret lotosovog drveta, pa smo rekli: "O Allahov Poslanie, daj da i mi imamo drvo 'Zatu-envat' kao to i murici imaju 'Zatu-envat'?!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to je odgovorio: "Allahu ekber - Allah je najvei! Doista su to obiaji! Rekli ste, tako mi Onoga u ijim rukama je moja dua, isto kao to su rekli Israelani Musa'u: '... napravi i ti nama boga kao to i oni imaju bogove!' 'Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti!' ree on.'15
11

"Lat" je bila bijela stijena u Taifu na kojoj je bila isklesana kua, a oko koje je bilo naseljeno pleme Sekif, koji su je oboavali i njome se hvalisali meu drugim arapima. "Uzza" je bilo palmino drvo izmeu Mekke i Taifa, oko kojeg je bila uzdignuta graevina i na kojeg su bili objeeni zastori, kojeg je oboavalo pleme Kurej. "Menat" je bio kip u naselju Kudejd, izmeu Mekke i Medine, kojeg su oboavala plemena Huza'a, Evs i Hazred. Oko njega su obilazili (tevafili) i prinosili mu rtve.
12 13

"Hunejn" je dolina koja se nalazi na desetak milja istono od Mekke.

Tj. boravili su kod njega oboavajui ga, veliajui i traei od njega bereket, pribavljanje koristi i otklanjanje teta, jer su imali takvo vjerovanje. Takoer, na njega su vjeali svoje oruje iz istih razloga.
14 15

to bi u slobodnom prevodu znailo "Ono na to se neto vjea".

Iako oni nisu traili boanstvo, mimo Allaha, delle e'nuh, da ga oboavaju, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavjestio ih je da traenje berketa od drvea ini to drvee boanstvima koja se oboavaju mimo Allaha, azze ve delle, iako ih oni sami nisu nazvali bogovima.
12

(Prijevod znaenja, El-E'araf, 138) Vi e te, doista, slijediti obiaje onih

koji su bili prije vas."16

ETVRTO PRAVILO irk kojeg ine murici u dananje vrijeme je vei i opasniji nego irk kojeg su inili murici u prvo vrijeme. Murici u prvo vrijeme inili irk kada su u izobilju i blagodatima, a kada su u potekoama iskreno su oboavali samo Allaha, Jedinog. Dok murici u dananje vrijeme17 neprestano ine irk, bilo da su u lahkoama ili potekoama. Dokaz za spomenuto su rijei Allaha Uzvienog: "Kad se u lae ukrcaju, iskreno se mole samo Allahu, a kad ih On do kopna dovede, odjednom Mu irk ine." (Prijevod znaenja, ElAnkebut, 65)

Allah, delle e'nuh, najbolje zna i neka je salavat i selam na Muhammeda, njegovu porodicu i sve ashabe.

Hadis jasno upuuje da je vezivanje srca za drvee, kamenje i slino, radi traenja bereketa, irk Uzvienom Allah, delle e'nuh. Ako smatra da to drvee i kamenje samo od sebe daje bereket, otklanja nedae i sl. onda je to veliki irk, koji izvodi poinioca iz vjere. Dok, ako smatra da je Allah, azze ve delle, jedini taj koji daje bereket ali je to drvee i kamenje samo put da se doe do Allahovog bereketa, ili da je Allah u tome upravo dao berketa i sl. - onda je to mali irk, koji je jedan od najveih grijeha, ali ne izvodi iz vjere.
16

Hadis su zabiljeili Tirmizi (2180), Nesa'i u "Kubra" (11185), Ahmed (21897), Ibn Hibban (6702) i drugi s vjerodostojnim lancem prenosilaca.
17

Tj. oni koji oboavaju turbeta, kaburove, evlije, dobre, poslanike, meleke i dr. u dananje vrijeme.
13

14

D ES ET D JELA KOJA P ONI T A VA JU IS LA M

" En-ne v a k id ul-is la m"

15

U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog! Imam, ejhul-islam i obnovitelj tevhida, ejh Muhammed b. AbdulVehhab b. Sulejman Et-Temimi, rahimehullah, rekao je: Znaj, Allah ti se smilovao, da deset djela18 ponitavaju i rue ovjekov islam.19 PRVO DJELO irk u oboavanju Allaha, delle e'nuh. Uzvieni Allah rekao je: "Allah, doista, nee oprostiti da Mu se irk uini, a oprostit e sve mimo toga, kome On hoe!" (Prijevod znaenja, En-Nisa, 116) I rekao je: "Doista e Allah, onome ko Mu uini irk, ulazak u dennet zabraniti i boravite njegovo e biti vatra, a nasilnicima nee nai pomagaa" (Prijevod znaenja, El-Maide, 72) U irk spada i prinoenje rtve nekom drugom, mimo Allahu, kao dinnu ili kaburu. 20 DRUGO DJELO Onaj ko izmeu sebe i Allaha, delle e'nuh, uzme posrednike koje doziva, moli, od kojih trai efa'at (zauzimanje) i na koje se oslanja - poinio je nevjerstvo po jedinstvenom miljenju svih islamskih uenjaka.21

18

Djela koja izvode iz islama, u osnovi, moe bit vie ili manje od deset, ali se na kraju vraaju na ova djela koja je spomenuo autor. Zato su neki uenaci spomenuli da ima etiri stotine djela koja izvode iz vjere, a neki su spomenuli devedeset, a neki manje od toga. Namjera autora je da se sva ta djela vraaju na ovih deset djela, a Allah, delle e'nuh, najbolje zna.
19

Poznavanje ovih djela je veoma bitno za svakog muslimana, kako bi se toga klonio i druge upozoravao od upadanja u njih. Ako musliman ne poznaje ove stvari bojat je se za njega da ga ne zadesi neto od toga. Ove stvari su veoma opasne i bitne, zato to su to djela koja ponitavaju i kvare islam jednog muslimana. Otpadnitvo (ar. er-ridde) znai naputanje i vraanje od islama, od ar. glagola "irtedde" tj. vratiti se. Allah, delle e'nuh, rekao je: "A oni meu vama koji od vjere svoje otpadnu i kao nevjernici umru njihova djela bit e ponitena na ovome i drugome svijetu. Oni e stanovnici Vatre biti i tamo e vjeno ostati." (Prijevod znaenja, El-Bekare, 217) I rekao je: "O vjernici, oni od vas koji od vjere svoje otpadnu pa, Allah e sigurno umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite..." (Prijevod znaenja, El-Maide, 54)
20

Onaj ko prinese rtvu nekom drugom, mimo Allahu, azze ve delle, elei da mu se priblii ili ostvari neku dobrobit, kao mrtvim, turbetima, kipovima, evlijama i drugim, poinio je veliki irk. Zato to je usmjerio ibadet, koji je samo Allahovo pravo, nekom drugom mimo Njemu, Uzvienom.
16

TREE DJELO Onaj koji ne smatra murike nevjernicima, ili sumnja u njihovo nevjerstvo, ili smatra da je njihova vjera ispravna - poinio je nevjerstvo.22 ETVRTO DJELO Ko smatra da postoji uputa, mimo upute Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koja je bolja i potpunija od njegove upute, ili misli da je neija presuda bolja od njegove presude, kao onaj koji daje prednost sudu taguta nad njegovim sudom - nevjernik je.23

21

Ovo djelo, tj. uzimanje posrednika izmeu roba i Allaha, potpada pod prvu vrstu, ali ga je autor posebno spomenuo i odvojio radi mnotva onih koji u njega upadaju i zato to je prisutno kod nekih koji se pripisuju islamu i smatraju muslimanima. Allahu, azze ve delle, Gospodaru svih svjetova, nepotrebni su posrednici izmeu Njega i robova, jer On sve uje i sve podrobno vidi i dobro je upoznat o Svojim robovima i onim to rade od dobrih ili loih djela. Uzvieni, delle e'nuh, rekao je: "A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu. Odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu." (Prijevod znaenja, El-Bekare, 186) Pod "uzimanjem posrednika" smatra se direktno traenje efa'ata i upuivanje dovi (molbi) Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ejhovima, evlijama, dobrim i drugima, kao to neki govore "efa'at ja resulellah!" i sl., injenje tevafa (obilazak) oko kaburova, prinoenje rtvi turbetima i slino to rade mnoge zabludjele sekte u islamu. Allah, delle e'nuh, rekao je: "Iskreno ispovjedanje vjere dug je Allahu! A onima koji pored Njega uzimaju zatitnike i govore: 'Mi ih oboavamo samo zato da bi nas to vie Allahu pribliili' Allah e njima, zaista, presuditi o onome u emu su se oni razilazili. Allah nikako nee ukazati na pravi put onome ko je laljivac i nevjernik." (Prijevod znaenja, Ez-Zumer, 3)
22

Takav je nevjernik zato to utjeruje u la Allaha, delle e'nuh, koji je jasno pojasnio u Kur'anu da su krani, idovi, vatropoklonici, murici i drugi - nevjernici. Takoer, utjeruje u la i Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji nas je obavjestio da su ti i takvi nevjernici u Allaha, delle e'nu, i da e vjeno biti u Vatri. Onaj koji smatra njihovu vjeru ispravnom je jo veeg nevjerstva od prvog, zato to, u osnovi, nije spoznao znaenje vjere islama. ejh Sulejman b. Abdullah Alu ejh, rahimehullah, rekao je: "Ako sumnja u njihovo nevjerstvo, ili pak ne zna da su nevjernici, pojasnit e mu se da su takvi nevjernici na osnovu dokaza iz Kur'ana i sunneta. Pa ako i nakon toga posumnja, ili bude neodluan, onda je nevjernik po konsenzusu islamskih uenjaka. Zato to je onaj koji sumnja u nevjerstvo nevjernika i sam nevjernik." (Pogledaj: "Evseku urel-iman" str. 61) Bitno je napomenuti da se ovaj propis odnosi samo na nevjernike u ije nevjerstvo nema sumnje, kao krani, idovi, vatropoklonici, murici Mekke, keramiti, batinije i dr. Dok, onaj koji sumnja u nevjerstvo onog oko ijeg nevjerstva postoji razilaenje meu islamskim uenjacima, kao ostavlja namaza, onaj ko ne sudi po Allahovom zakonu i sl., takav nije nevjernik.
23

Nema sumnje da je uputa Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, najbolja i najpotpunija uputa, zato to je to objava koja mu je objavljena od Uzvienog Allaha, delle e'nuh, iznad
17

sedam nebesa. "On ne govori po hiru svome to je samo Objava koja mu se obznanjuje." (Prijevod znaenja, En-Nedm, 4-5) Ubjeenje da postoji uputa koja je bolja i potpunija od upute Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pa makar se radilo i o uputama drugih poslanika, je jasno omaloavanje Allahovih svetinja i suprostavljanje Allahu i Njegovom Poslaniku koji su jasno pojasnili da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, peat svih poslanika i najbolji meu njima, alejhim selam, i da je islam derogirao i potisnuo sve prethodne objave. Onaj koji smatra da je neija presuda bolja i ispravnija od Allahove presude i presude Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je nevjernik po konsenzusu islamskih uenjaka. Isto tako i onaj koji daje prednost tagutskim, nevjernikim, laikim i drugim zakonima nad zakonom Gospodara svih svjetova, koji je najbolji i najpravedni sudija, delle e'nuh. Allah, Uzvieni, rekao je: "A oni koji ne sude prema onome to je Allah objavio, oni su pravi nevjernici." (Prijevod znaenja, El-Ma'ide, 44) I rekao je: "Zar ne vidi one koji tvrde da vjeruju u ono to se objavljuje tebi i u ono to je objavljeno prije tebe pa ipak ele da im se pred tagutom sudi, a nareeno im je da ne vjeruju u njega. A ejtan eli da ih u veliku zabludu navede." (Prijevod znaenja, En-Nisa, 60) ejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, rekao je: "Ako se vladar (sudija) pridrava vjere ali sudi bez znanja - bie od stanovnika Vatre. Ako zna ali sudi suprotno istini koju je spoznao bie od stanovika Vatre. A ako sudi i nepravedno i bez znanja - jo prei je da bude u Vatri. Sve spomenuto se odnosi na sud odreenom pojedincu. Dok, ako bi donio openiti sud, propis u muslimanskoj vjeri, pa uinio istinu neispravnom ili neispravno istinom, sunnet novotarijom ili novotariju sunnetom, dobro loim ili loe dobrim, zabranio ono to je naredio Allah i Njegov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ili naredio ono to je zabranio Allah i Njegov poslanik, to ima potpuno drugi propis kojeg je spustio Gospodar svih svjetova, Bog poslanika i Vladar Dana sudnjeg, kojem pripada sva zahvala na dunjaluku i ahiretu." ("Medmu'ul-fetava" 35/388) I rekao je: "Nema sumnje da je nevjernik onaj ko ne smatra da je obaveza suditi po onome to je Uzvieni Allah objavio Svome poslaniku. Onaj ko kae da je dozvoljeno da se sudi meu ljudima, sa onim to on smatra da je pravda, bez slijeenja onoga to je Allah objavio - je nevjernik. ("Minhadu-sunne" 5/130) ejh Muhammed b. Ibrahim Alu ejh, rahimehullah, rekao je: "A ono za to se kae da je 'nevjerstvo ispod pravog nevjerstva' - 'kufr dune kufr' kada vladar ne sudi po Allahovom zakonu ali je ubjeen da je grijean radi toga i da je Allahov zakon istina, to se odnosi na onog koji tako postupi jednom i slino. Dok onaj koji koji donosi i propisuje laike zakone i druge obavezuje da po njima rade - takav je nevjernik, pa makar smatrao da je grijenik i da je Allahov zakon bolji i pravedniji. Ovo je nevjerstvo koje izvodi iz vjere." ("Medmu'ul-fetava Ibn Ibrahim" 12/280) ejh Salih El-Fevzan, hafizehullah, osvrui se na prethodni govor Alu ejha, rekao je: ejh, rahimehullah, napravio je razliku izmeu pojedinanog suda, koji se ne ponavlja, i openitog suda (zakona), na kojeg se vraaju ljudi u svim propisima, ili u veini propisa. Zatim je pojasnio da je ovo nevjerstvo koje izvodi iz vjere, bez izuzetaka. Zato to postupak onoga koji potisne islamski erijat i zamijeni ga ovosvjetskim, izmiljenim, zakonima, upuuje na to da smatra te zakone boljim i korisnijim od erijata. Nema sumnje da je ovo veliko nevjerstvo koje izvodi iz vjere i ponitava tevhid." ("Akidetu-tevhid" str. 146-148) Kod nekih islamskih uenjaka takav je veliki grijenik i izloen Allahovoj bolnoj kazni, ali nije dostigao stepen nevjerstva sve dok ne bude smatrao da je dozvoljeno suditi po drugom zakonu, mimo Allahovom.
18

to se tie onoga koji smatra da je Allahov sud jedini ispravni sud i da nije dozvoljeno suditi osim po njemu i zalae se za njegovo uspostavljanje i primjenu, koliko je u mogunosti, ali nije u stanju da sudi po njemu iz odreenih razloga, kao strah, nemo i slino - takav nije nevjernik, a Allah najbolje zna. ejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, rekao je: "Uzvieni Allah je obavjestio na vie mjesta da ne optereuje ovjeka preko onoga to je u mogunosti. Kao Njegove rijei: "Gospodaru na, ne stavljaj nam u dunost ono to ne moemo podnijeti." (Prijevod znaenja, ElBekare, 286) "A oni koji budu vjerovali i dobra djela inili Mi nikog ne zaduujemo mimo njegovih mogunosti." (Prijevod znaenja, El-E'araf, 42) "Niko nije zaduen iznad mogunosti svojih." (Prijevod znaenja, El-Bekare, 233) "Allah nikoga ne zaduuje vie nego to mu je dao." (Prijevod znaenja, Et-Talak, 7) Naredio je bogobojaznost shodno mogunosti kada je rekao: "Zato se Allaha bojte koliko moete." (Prijevod znaenja, EtTegabun, 16) A vjernici su Ga dozvali rijeima: "Gospodaru na, ne tovari na nas breme kao to si ga tovario na one prije nas! Gospodaru na, ne stavljaj nam u dunost ono to ne moemo podnijeti." (Prijevod znaenja, El-Bekare, 286), pa je rekao: "Uradio sam!" Ovi tekstovi upuuju da osoba nije obavezna ono to nije u stanju da izvri, za razliku od dehmija i mudbira, i upuuju da onaj koji pogrijei ili zaboravi nee biti radi toga kanjen, za razliku od kaderija i mu'atezila..." Zatim dalje, u kontekstu, kae: "Onaj do koga doe poziv Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok je u nevjernikoj dravi i spozna da je on Allahov Poslanik pa povjeruje u njega i u ono to mu je objavljeno i boji se Allaha onoliko koliko je u mogunosti, kao to su uradili Nedai i drugi, koji nisu bili u stanju da uine hidru u islamske predjele, niti da se pridravaju za sve propise, zato to im je bilo zabranjeno da uine hidru i da javno ispoljavaju svoju vjeru, niti su imali kod sebe nekog da ih podui svim propisima - ovakav je vjernik, od stanovnika Denneta. Kao to je bio vjernik iz faraonove porodice sa njegovim pristalicama i kao to je bila faraonova ena. Pa ak kao i iskreni Jusuf, alejhi selam, sa Egipatskim narodom koji su bili nevjernici. Nije bio u stanju da radi sva djela koja je znao od islama, jer ih je pozvao u tevhid i vjerovanje pa mu se nisu odazvali. Kao to kae Uzvieni na jeziku vjernika iz faraonovog naroda: 'Jusuf vam je, jo davno, donio jasne dokaze, ali ste vi stalno sumnjali u ono to vam je donio. A kad je on umro, vi ste rekli: 'Allah vie nee poslije njega poslati poslanika!' (Prijevod znaenja, El-Mu'min, 34) Isto tako i Nedai, iako je bio kralj kranima, nisu mu se odazvali u primanju islama, osim male skupine. Zato kada je umro nije bilo nikoga da mu klanja denazu, pa mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao denazu u Medini. Obavijestio je ashabe o njegovoj smrti i rekao: 'Doista je umro jedan od vae pobone brae u Abesini (Etiopiji).'" Zatim dalje kae: "Nije bio u mogunosti da se pridrava mnogih od erijatskih propisa, nije uinio hidru, niti vodio dihad, niti obavljao hadd, ak se prenosi da nije obavljao ni pet dnevnih namaza, niti je postio mjesec Ramazan, niti je udjeljivao zekat. Zato to bi ga to otkrilo pred njegovim narodom, a nije bio u stanju da im se suprostavi. Takoer, znamo, bez imalo sumnje, da nije bio u stanju da meu njima sudi po Kur'anu, a Allah je naredio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u Medini da kada mu dou ehlu-kitabije, ne sudi meu njima osim po onome to je Allah objavio i opomenuo da ga sluajno ne odvrate od neega to je Allah objavio. Nedai nije bio u stanju da sudi po Kur'anu, zato to bi mu se njegov narod suprostavio. esto se desi da neko postane kadija meu muslimanima i tatarima, moda i vladar, koji je pravedan i eli pravdu sprovesti, ali to nije u stanju. Naprotiv, postoje oni koji mu to zabranjuju, a Allah ne optereuje nikoga mimo njegove mogunosti. Omer ibnu AbdulAziz, rahimehullah, napadan je i ometan radi pravde koju je uspostavio. ak se kae da je radi toga i otrovan. Nedai i njemu slini su od sretnika u Dennetu, iako se nisu pridravali od

19

PETO DJELO Ko prezire neto od onoga sa ime je doao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa makar i radio po tome - poinio je nevjerstvo.24 ESTO DJELO Onaj koji se bude ismijavao i izrugivao sa neim od vjere, sa kojom je doao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ili sa neim od Allahove nagrade i kazne, poinio je nevjerstvo. Dokaz za to su rijei Allaha, delle e'nuh: "Reci: 'A zar da se sa Allahom i Njegovim ajetima i Poslanikom Njegovim ismijavate!' 'Ne ispriavajte se! Doista ste postali nevjernici nakon vjerovanja.'" (Prijevod znaenja, Et-Tevbe, 65-66)25 SEDMO DJELO Bavljenje sihrom. U to spada sihr sa kojim se razdvajaju ili spajaju suprunici, ovjek i ena. Onaj ko to bude radio ili bude s time zadovoljan poinio je nevjerstvo.

erijartskih propisa osim onoliko koliko su bili u mogunosti, naprotiv sudili su samo po zakonima koje su bili u stanju sprovesti. ("Medmu'ul-fetava" 19/216-219) Onaj koji eli da detaljnije istrai spomenutu tematiku neka se vrati na djelo "Hukmu bi gajri ma enzelellah" od ejha dr. Abdur-Rahmana El-Mahmuda, hafizehullah, koje je veoma korisno i pouno, ali za onog koji ima ope predznanje.
24

Primjer toga je da prezire namaz, zekat, hadd, post, vieenstvo, dihad i dr. Smatra da u tome nema koristi, da je to odvratno, zaostalo, ponienje i slino tome. Allah, delle e'nuh, rekao je: "To e biti zato to su ono to izaziva Allahovu srdbu slijedili, a ono ime je On zadovoljan prezirali; pa je On djela njihova ponitio." (Prijevod znaenja, Muhammed, 28)
25

Abdullah b. Omer, rahijallahu anhu, rekao je: "Neki ovjek je u vrijeme pohoda na Tebuk, na jednom od skupova, rekao: 'Nismo vidjeli sline ljude ovim naim uenjacima, punijih stomaka, laljivijih jezika i straljivijih u borbi!' - mislei na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove ashabe. Na to mu je rekao jedan od ljudi: 'Slagao si! Ti si uistinu licemjer. Doista u o tome obavjestiti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.' Pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o tome bio obavjeten i objava je bila sputena radi toga." Ibn Omer, radijallahu anhu, zatim je rekao: "Ja sam lino vidio tog ovjeka kako se dri za kolan deve Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok su njegove noge udarale od kamenje i ponavlja rijei: 'O Allahov Poslanie, mi smo se, doista, samo igrali i zabavljali!'", a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je na to samo odgovarao: 'Reci: 'A zar da se sa Allahom i Njegovim ajetima i Poslanikom Njegovim ismijavate!''" Hadis su zabiljeili Ibn Derir (14/333), Ibn Ebi Hatim (7/313) i drugi s dobrim lancem prenosilaca.
20

Dokaz za to su rijei Uzvienog Allaha: "A njih dvojica nisu nikoga uili dok mu ne bi rekli: 'Mi smo samo iskuenje, i ti ne budi nevjernik!'" (Prijevod znaenja, El-Bekare, 102)26 OSMO DJELO Potpomaganje i podravanje murika protiv muslimana, a dokaz za to su rijei Allaha, Uzvienog: "A onaj, meu vama, koji ih za zatitnike (meusobne pomagae) prihvati je od njih; Allah uistinu nee ukazati na pravi put narodu nepravednom." (Prijevod znaenja, ElMaide, 51) 27

26

Sihr je svaki tajni i nepoznati vid ljeenja ili izazivanja bolesti putem izuavanja, aranja, zapisa, trava i sl. to koristi sihirbaz kako bi na tajnovit nain pomogao ili naudio odreenoj osobi. Takoer, u sihr ulazi i svaki vid magije koja izokree stvarnost u oima ljudi. Sihirbaz je onaj koji se bavi sihrom i pravi ga putem saradnje sa ejtanima i pokvarenim dinima, koji mu se pokoravaju i pomau, ali za uzvrat od njega trae da ini neka odvratna i Allahu mrska djela; kao injenje sedde ejtanima, ili bacanje Mushafa u izmet, ili psovanje Allaha, azze ve delle, i sl. Svaki vid bavljenja sihrom, bilo da ga ini, ili poduava, ili da je zadovoljan njime, je jasno nevjerstvo u Uzvienog Allaha, delle delaluh, i oito otpadnitvo od vjere islama, kao to se da zakljuiti iz spomenutog ajeta. Isti propis vai i za sve vrste gatara, vraara, proricatelja sudbine i njima slinih, koji putem dina, ejtana, zvijezda i odreenih prirodnih pojava obavjetavaju o budunosti, sudbini, izgubljenim stvarima i sl. Allah, azze ve delle, rekao je: "Reci: 'Niko, osim Allah, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna to e se dogoditi'; i oni ne znaju kada e oivljeni biti." (Prijevod znaenja, En-Neml, 65)
27

Ibn Derir Et-Taberi, rahimehullah, komentariui ovaj ajet rekao je: "Onaj koji ih za zatitnike uzme i pomogne ih protiv vjernika takav je sljedbenik njihove vjere..." ("Tefsiru Ibnu Derir" 10/400) Ibn Hazm, rahimehullah, rekao je: "Ispravno je da je znaenje rijei Uzvienog Allaha "A onaj meu vama koji ih za zatitnike prihvati on je njihov" upravo ono na to u vanjtini upuuju, da je on nevjernik kao i ostali nevjernici. Ovo je istina po pitanju koje se ne razilaze dva muslimana." ("Muhalla" 11/138) Kurtubi, rahimehullah, rekao je: "U ovom ajetu Allah, delle e'nuh, pojasnio je da je stanje onoga koji to radi isto kao i njihovo stanje. To za sobom povlai da je zabranjeno muslimanu da naslijeuje imetak murteda (otpadnika)..." ("Ahkamul-Kur'an" 6/217) Ibnul-Kajjim, rahimehullah, rekao je: "Uzvieni Allah je presudio, a niko bolje ne sudi od Njega, da je onaj, koji uzme krane i idove za meusobne zatitnike, od njih. "A onaj meu vama koji ih za zatitnike prihvati on je njihov" Ako je onaj koji ih uzme za meusobne potpomagae i zatitnike od njih po tekstu Kur'ana onda ima i isti propis kao i oni." ("Ahkamu ehli zimme" 1/195)
21

ejh Abdul-Aziz b. Baz, rahimehullah, rekao je: "Islamski uenjaci su sloni da onaj koji pomogne nevjernike, od ehlu-kitabija i drugih nevjernika, protiv muslimana, bilo kojom vrstom pomoi i na bilo koji nain, da je postao nevjernik kao i oni." ("Fetava Ibn Baz" 1/269) ejh Abdul-Aziz Er-Radihi, hafizehullah, rekao je: "Potpomaganje nevjernika i ljubav prema njima je riddet (otpadnitvo) od islama i nevjerstvo po tekstu Kur'ana." ("Tebsirul-enam bi erhi nevakidil-islam" str. 53) ejh Sulejman el-Ulvan, hafizehullah, rekao je: "Znaj, da se pomaganje nevjernika ogleda u svemu s ime se potpomau i ojaavaju u borbi protiv muslimana bilo materijalno ili brojano." ("Tibjan erhu nevakidil-islam" str. 60) ejh Abdul-Aziz Et-Tarifi, hafizehullah, rekao je: "Ni jedan musliman nema nikakvog opravdanja ako uzme nevjernike za meusobne zatitnike i pomae ih protiv muslimana. Korist (masleha) tevhida je najvea korist koja je potrebna ummetu, a teta (mefseda) irka je najvea teta od koje je obaveza sauvati ummet. Nije dozvoljeno potpomagati nevjernike protiv muslimana radi neke dunjaluke koristi kao uvanje imetka, vlasti i pozicije, pa ak i uvanje vlastitog ivota, zato to je poznato da je pomaganje nevjernika protiv muslimana nevjerstvo i otpadnitvo od vjere." ("I'alam bi tevdihi nevakidil-islam" str. 58) (Po ovom pitanju postoji i drugo miljenje kod nekih islamskih uenjaka) Bitno je napomenuti na razliku izmeu pomaganja nevjernika koji su u ratu protiv muslimana i potpomaganja od strane skupine muslimana sa nevjernicima protiv drugih muslimana sa kojima su u ratu. Ibn Hazm, rahimehullah, rekao je: "to se tie onih muslimana, koje je strast navela, pa su se potpomogli sa muricima u borbi protiv muslimana, sa kojima se razilaze - ako su oni (muslimani) predvodnici i jai a nevjernici samo u njihovoj pratnji kao ispomo, takvi su otili u propast i krajnju granicu nepokornosti, ali nisu radi toga postali nevjernici. Zato to nita u Kur'anu i konsenzusu islamskih uenjaka ne upuuje da je to nevjerstvo. Ako ako su nevjernici predvodnici i glavni u borbi onda su time poinili nevjerstvo, kao to smo spomenuli. Ako su iste jaine i niko od dvije skupine nije predvodnik ne vidim da su time postali nevjernici a Allah najbolje zna." ("Muhalla" 11/200-201)
22

DEVETO DJELO Onaj ko bude ubijeen da je dozvoljeno nekome od ljudi izlaziti iz erijata koji je objavljen Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, kao to je bilo dozvoljeno Hidru da izae iz erijata Musa'a, alejhi selam, takav je poinio nevjerstvo. 28 DESETO DJELO Okretanje od Allahove vjere, ne uei je niti radei po njoj, a dokaz za to su rijei Allaha, Uzvienog: "A ima li nepravednijeg od onoga koji, opomenut rijeima Gospodara svoga, njima lea okrene? Mi emo, zaista, kazniti zlikovce!" (Prijevod znaenja, Es-Sedde, 22)29 Nema razlike u svim ovim djelima izmeu onoga ko to radi iz ale, namjerno i ozbiljno, ili iz straha, osim onaj ko je na to prisiljen. 30 Sva spomenuta djela su veoma opasna i esto se u njih upada, tako da je obaveza na muslimanu da ih se pripazi i boji za sebe od upadanja u neka od njih.31
28

Kao oni koji smatraju da su krani, idovi i svi ljudi dobre volje, vjernici i da e ui u Dennet. Takoer, kao i oni koji smatraju da je odreenim ejhovima i evlijama dozvoljeno da ne slijede Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da sami od sebe propisuju propise i ibadete. Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Svi od mog ummeta e ui u Dennet osim oni koji odbiju!" Bi reeno: "A ko e to odbiti o Allahov poslanie?" Ree: "Ko mi se bude pokoravao ui e u Dennet, a ko mi se ne pokori taj je odbio!" Hadis je zabiljeio Buhari (7851).
29

Misli se na nemarnost i nezainteresovanost za djelima bez kojih ovjek ne moe biti musliman i neizuavanje temeljnih stvari vezanih za osnove vjere, to upuuje da mu vjera i njeni propisi nisu bitni i da im ne pridaje panje. Na spomenuti propis se ne odnose muslimani koji su ne poznaju detalje vezane za erijatske propise, jer nije obaveza svakom muslimanu da bude uenjak.
30

Allah, delle e'nuh, rekao je: "Onoga koji zanijee Allaha, nakon to je u Njega vjerovao, - osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane vrsto u vjeri -, eka Allahova kazna." (Prijevod znaenja, En-Nehl, 106) Onome ko je prisiljen na nevjestvo, dozvoljeno je da se toga spasi rijeima i djelima, ako mu je srce vrsto i sigurno u vjeri. Ovo je ispravno miljenje, za razliku od onih koji kau da je to dozvoljeno samo rijeima, jer je to suprotno znaenju na kojeg upuuje vanjtina ajeta, a Allah najbolje zna.
31

Napomena: Prevodom ove poslanice se ne ele podrati oni koji su pitanje tekfira shvatili na sektaki nain, koji proglaavaju muslimane nevjernicima bez ispunjavanja svih uslova i otklanjanja svih prepreka i koji su na razne naine pogazili svetost islamskih uenjaka dananjice, htjeli priznati ili ne. Takoer, smatramo neispravnim put i onih koji pitanje tekfira u potpunosti zanemaruju i ne uzimaju ga u razmatranje, smatrajui to nebitnim pitanjem, ili uzrokom podjele muslimana i sl.
23

Utjeemo se Allahu od uzroka Njegove srdbe i Njegove bolne kazne. Neka je Allahov mir i spas na Njegovo najodabranije stvorenje Muhammeda, njegovu asnu porodicu i na ashabe.

Slijedimo i podravamo umjerenu stazu, stazu uenjaka ehli-sunneta, koji smatraju pitanje tekfira bitnim i vanim pitanjem, koje nikako ne treba zanemariti ili mu umanjiti bitnost. Ali sputanje tog propisa, na mase ili pojedince, je dozvoljeno tek nakon nakon to se za to ispune uslovi i otklone prepreke, koje su za to postavili islamski uenjaci, uz detaljno i podrobno izuavanje tog pitanja iz ehli-sunetske literature i pred povjerljivim islamskim uenjacima. Ti uslovi i prepreke se razlikuju shodno vrsti djela i stanju onog koji ini to djelo nevjerstva i detaljno su pojanjeni u literaturi koja se bavi spomenutom tematikom. Svaki musliman obavezan je smatrati djelo nevjerstva nevjerstvom, dok proglaavanje dotine osobe nevjernikom nije dozvoljeno osim sa jasnim znanjem, pogotovo kada je rije o djelima po pitanju kojih se razilaze islamski uenjaci, dali su nevjerstvo ili ne, ili se razilaze o odreenim detaljima vezanim za to djelo nevjerstva. Poznati alim Sulejman b. Nasir el-'Ulvan, hafizehullah, rekao je: "Neka se zna, da musliman moe rei ili poiniti djelo, na koje Kur'an, sunnet i konsenzus uenjaka prvih generacija upuuju da je od djela nevjerstva i da je odmetnitvo od islama, ali islamski uenjaci nisu smatrali usko povezanim ubjeenje da je dotino djelo nevjerstvo i proglaavanje osobe koja ga ini nevjernikom. Nee se svaka osoba koja poini djelo nevjerstva proglasiti nevjernikom, jer odreeni govor ili djelo mogu biti nevjerstvo ali se nee rei da je onaj koji to kae ili uradi nevjernik dok se ne ispune uslovi i otklone zapreke. Moe se desiti da je ovjek tek uao u islam i da radi djelo nevjerstva a nije sa time upoznat, pa kada mu se pojasni odmah se povrati. Moe se desiti da neto negira iz pogrenog shvatanja i tumaenja i sl. od prepreka pri proglaavanju nekoga nevjernikom. Ovo je veliki temelj i pravilo kome je obaveza posvetiti panju i ispravno ga shvatiti, zato to tekfir nije pravo stvorenja, da proglaava nevjernikom ko koga hoe iz svojih strasti. Obaveza je u tome vratiti se Kur'anu i sunnetu, po shvatanju prvih i ispravnih generacija ovog ummeta. Onaj koga su Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proglasili nevjernikom i nad njim je uspostavljen dokaz - takav je nevjernik, a suprotno - ne." I rekao je, hafizehullah: "Ukratko, pravac ispravnih uenjaka je pravljenje razlike izmeu smatranja odreenog djela nevjerstvom i proglaavanja onoga koji radi to djelo nevjernikom. Isti sluaj je i sa proglaavanjem nekoga novotarom. Postoji razlika izmeu smatranja djela novotarijom i smatranja onoga koji radi dotino djelo novotarom. Ne biva svako ko uradi neku novotariju novoratom. Onaj ko detaljno pogleda i razmisli o stanju prvih, ispravnih, generacija ovog ummeta jasna mu je istinitost i ispravnost ovog stava i vidie da je ovo, to smo spomenuli, upravo njihov pravac i put. Jasno e mu biti da je pravda, odbrana istine i udnja za uputom ljudi, koja se pri njima nalazila, bila uzrokom da ih Allah poasti korisnim znanjem i dobrim djelima. Obaveza na svim ljudima je da im namjera bude prenoenje istine i uklanjanje neistine, sa pravednou i umjerenou, kako bi kompletna vjera pripala samo Allahu i neka je zahvala Gospodaru svih svjetova." ("Tibjan erhu nevakidil-islam" 75-76)
24