David Day - Tolkinov prsten

I GLAVA TOLKINOV UM Tolkinov Prsten je vrsta literarnog detektivskog dosijea koji se svodi na istraivanje imaginacije D. R. R. Tolkina. U Tolkinovom Prstenu razmatramo izvore Tolkinove inspiracije za njegov roman epske fantastike, Gospodar Prstenova. U ovom istraivanju simbol prstena je od primarne vanosti. Razumijevanjem njegovog smisla i znaaja, poinjemo da shvaamo kako je Tolkinov Gospodar Prstenova proistekao iz drevne tradicije prianja pria koja se protee unatrag sve do osvita zapadne civilizacije. Tolkin je svojevremeno opisao kako je Bilbovo otkrie Prstena u jednoj orkoj peini predstavljalo isto toliko iznenaenje za autora kao i za njegovog hobitskog junaka. Tolkin je u to vrijeme znao isto toliko malo o njegovoj povijesti kao i Bilbo Bagins. Takoer je objasnio kako je prerastao od prostog predmeta zapleta u Hobitima u sredinju sliku njegove epske prie Gospodara Prstenova. Ba kao to je Tolkinov arobnjak Gandalf krenuo u otkrivanje povijesti Hobitovog Prstena, tako emo u ovoj knjizi i mi tragati za povijesti i porijeklom Tolkinovog Prstena. Kako je dolo do toga da Prsten bude tako nehajno odbaen i zaturen u piljama Tolkinovog uma? Istina je da je Tolkinov Prsten imao svoje porijeklo u tradiciji pria o potrazi za prstenom koje su nastale prije no to su sagraene egipatske piramide ili podignuti bedemi Babilona. Dok su se slavna grka civilizacija i mono rimsko carstvo uzdizali i padali, ova tradicija je nastavljala da ivi.

Ona je preivjela pad poganskih bogova, kao i uzdizanje Bude, Muhameda i Krista. Mada je tradicija potrage za prstenom prvobitno nastala meu plemenskim narodima mnogo prije no to su se pojavile pisane zabiljeke, to ne znai da nemamo predstavu o njenim ranim formama. Znaajno je to u dvadesetom stoljeu simbolini rituali potrage za prstenom ostaju neokrnjeni u jednom od svojih najelementarnijih oblika meu nomadskim plemenima Laponije i Sibira. Antropolozi koji su ivjeli meu amanskim Laponcima u dvadestom stoljeu esto su biljeili ritualne potrage za prstenom. U ovoj ceremoniji plemenski aman ili vra postavlja bronani prsten na gornju opnu svetog bubnja. are i oznake na koi bubnja su, u sutini, kozmika mapa ljudskih i duhovnih svjetova. aman poinje da pjeva bajalicu i njeno udara o ivicu bubnja svojim batom za bubanj, usljed ega se prsten pomie i plee. Kretanje prstena je putovanje ljudske due. Dok se prsten pomie po kozmikoj mapi, aman pjeva o opasnom putovanju due kroz ljudske i duhovne svjetove. Tolkinov prsten pokuava da povee knjikog oksfordskog nastavnika, kakav je bio Tolkin, i tog divljeg plemenskog amana u jedinstvenu tradiciju koja obuhvaa vie od pet tisua godina. Tolkin koji kuca po tastaturi svoje pisae maine dok se lutajui duh njegovog hobitskog junaka kree i igra po njenom taktu ne razlikuje se od amana koji udara svoj bubanj; niti je putovanje Tolkinovog Prstena preko mapa Srednje Zemlje u sutini razliito od putovanja amanovog prstena preko mape njegovih ljudskih i duhovnih svjetova na bubnju. U svom Gospodaru Prstenova D. R. R, Tolkin je probudio neto duboko u ljudskoj svijesti kroz univerzalni jezik mitskih slika izvuenih iz rane povijesti ovjeanstva. Njegova epska pria ini ga nasljednikom drevne tradicije pripovijedanja koja je koristila opi simboliki jezik mita da bi stvorila najobimniju cjelinu izmiljene mitologije u povijesti knjievnosti. U traganju za izvorima Tolkinovog Prstena italakoj publici otvaramo mogunost da shvati i procijeni svijet mita i legende iz koga je Tolkin crpio svoju inspiraciju. Bogatstvo ovog naslijea je oevidno u njegovim priama i njegovim kolosalnim mitolokim strukturama. Tolkin je bio duboko posveen prouavanju drevne mudrosti i poznavanja ljudske due kakve su sauvane u mitu i legendi. "Mene zanima mitoloka inventivnost i misterija knjievnog stvaralatva", napisao je Tolkin u pismu nekom itaocu. "Od svojih ranih dana alio sam zbog siromatva svoje voljene domovine; ona nije imala vlastite prie, bar ne onih vrijednosti koje sam ja traio, a koje su se mogle nai u legendama drugih zemalja. Postojalo je neto grko, i keltsko, i romansko, germansko, skandinavsko, i finsko; ali nita englesko, osim obezvrijeenih pjesmarica." Ovo je bila Tolkinova ivotna ambicija. Njegova opsesija bila je tako velika da bi moglo da se tvrdi kako je nesumnjiva knjievna vrijednost Tolkinove epske prie u Gospodaru Prstenova bila skoro od sekundarne vanosti. Koliko god da je ovaj roman znaajan, bilo kakvom analizom Tolkinovog ivota i rada shvatit emo da je njegova najvea strast i najgrandioznija ambicija bila usredotoena na stvaranje jednog cjelokupnog mitolokog sistema za engleski narod. "Namjera mi je bila da stvorim jezgro manje-vie povezane legende, koja bi se protezala od velike i kosmogonijske, do nivoa romantine bajke... koju bih mogao da posvetim jednostavno: Engleskoj, mojoj domovini." Veliina ovog poduhvata je zapanjujua. To je kao da je Homer, prije no to je napisao "Ilijadu" i "Odiseju", prvo morao da izmisli cijelu grku mitologiju i povijest. Zaista je izuzetan nivo na kojem je uspio to da ostvari. U velikoj mjeri Tolkinova izmiljena mitologija u popularnoj uobrazilji definitivno je postala mitologija Engleske. Osim toga, to je sigurno najsloeniji i najdetaljniji izmiljeni svijet u cjelokupnoj knjievnosti. Klju za Tolkinov svijet nije toliko u tome gdje bi se on mogao nai, koliko u tome kada bi se on mogao nai. "Pozornica moje prie je ovaj svijet, ovaj u kome mi sada ivimo, ali povijesni period je imaginaran", pisao je. "Radnja prie se odigrava na sjeverozapadu Srednje Zemlje, to je po geografskoj irini ekvivalentno obalskom podruju Evrope i sjevernoj obali Mediterana." To imaginarno vrijeme je mitsko, neposredno prije prvih ljudskih povijest i uzdizanja bilo koje zabiljeene civilizacije. Ono poinje sa stvaranjem svijeta poznatog kao Arda (Srednja Zemlja i Neumirue Zemlje) u prostranim sferama zraka i svjetlosti. Taj svijet naseljavaju poganski Bogovi,

Vilenjaci, Patuljci, Enti, Orci, Trolovi, Zmajevi - i, najzad, smrtni Ljudi. Nalazimo se trideset sedam tisua godina u povijesti ovog svijeta prije poetka dogaaja isprianih u Gospodaru Prstenova. Poslije Rata Prstena prolazi mnogo milenijuma prije no to se doe "konano i neizbeno do uobiajeno prihvaene povijesti". U fusnoti jednog od svojih pisama Tolkin procjenjuje da je nae povijesno vrijeme nastupilo nekih est tisua godina poslije Treeg Doba to, po njegovoj sugestiji, stavlja dvadeseto stoljee u Peto ili esto Doba sistema raunanja Srednje Zemlje. Dakle, kao oni koji pokuavaju da odrede datum stvaranja svijeta preko tekstova u Bibliji, mi sad moemo da izraunamo da je vrijeme Tolkinovog Rata za Prsten negdje izmeu 4000 i 5000. god. prije n. e.; dok stvaranje njegovog svijeta Arde mora da bude smjeteno u 41000 god. prije n. e. Naravno, Tolkinov svijet Arde nije se stvorio ni iz ega. On je predstavljao saetak svega to je Tolkin bio: kreativni pisac, filolog, povjesniar, poznavalac narodnih obiaja, mitograf, geograf, filozof, umjetnik. Jednom je o Danteu napisano: "Skoro sva enciklopedijska erudicija srednjeg vijeka je iskovana i zavarena, u bijelom usijanju jedne nesalomive volje, u od elika spletenu strukturu Boanstvene komedije." Slino tome, o Tolkinu bi se moglo rei da je saimanje svega to je proitao, znao, o emu je sanjao i u to je vjerovao od zapadnjake povijesti i kulture ulo u stvaranje njegovog svijeta Srednje Zemlje i Neumiruih Zemalja. Da bi se razumio kreativni proces Tolkinovog uma, zanimljivo je paljivo razmotriti njegov esej "O bajkama". Tolkin je nagovijestio da se proces kojim su se bajke tradicionalno stvarale dobro uklapa u udomaenu metaforu kuhanja juhe: "Govorei o povijesti pria, i naroito bajki, moemo da kaemo da Lonac Juhe, Kotao Prie, uvijek vri, a u njega se neprestano dodaju novi sastojci, ukusni i neukusni." Tolkin nas zapravo upozorava da se ne latimo zadatka da ispitujemo kosti u pokuaju da odredimo prirodu vola od koga se juha kuha. "Povijest bajki je vjerovatno sloenija od fizike povijesti ljudske rase, i isto toliko sloena kao i povijest ljudskog jezika." On nas upozorava da "razmrenje intrigantne mree Prie sad nadilazi vjetinu svih drugih osim Vilenjaka". Svakako, recept za Tolkinov Kotao Prie bio je veoma sloen. Njegove kosti i sastojci, ukusni i neukusni, crpljeni su iz mnogih povijest, mitova, pripovjesti, folklora, saga. Ovome je pridodat juni sastojak iste mate. Tokinov Prsten nije pokuaj da se ispita Gospodar Prstenova stranu po stranu, sliku, po sliku. On e ire pokuati da istrai onu bogatu knjievnu, mitoloku i povjesnu grau koja je inspirirala Tolkina pri stvaranju njegovog epskog romana. To su mitovi i legende sa kojima je profesor Tolkin bio blisko upoznat, i povodom kojih je esto oajavao jer ih je malo italaca u dvadesetom stoljeu ak i povrno poznavalo. Jedan od Tolkinovih glavnih pokretaa inspiracije za knjievno stvaranje bio je filoloki. On je sebe, iznad svega, smatrao filologom. "Poeo sam s jezikom, i naao sam se upleten u izmiljanje legendi iste arome", jednom je napisao. Sam jezik je navodio na predstavu o jednom svijetu, a ne obrnuto. Jedna od najuvenijih Tolkinovih izjava proistekla je iz odgovora na pitanje odakle su se pojavili Hobiti. "Sve ega se sjeam u vezi s poetkom Hobita je da sam sjedio i pregledao diplomske testove, jednako umoran od tog godinjeg posla koji je bio nametnut nama, siromanim fakultetskim nastavnicima s djecom. Na praznom listu nakrabao sam: 'U jednoj rupi u zemlji ivio je Hobit.' Niti sam znao niti sad znam zato." Poslije toga, njegov zadatak bio je da objasni sebi to je to tono Hobit i to on radi u toj rupi u zemlji. Osim Hobita, Tolkin je stvorio druge rase i stvorenja ija imena je sam izmislio, kao to su Balrozi, Urui i Nazguli. Tipinije za Tolkina, meutim, bilo je da uzima rijei iz fragmenata drevnih mitologija i legendi. esto je birao staroengleske rijei koje su nagovjetavale malo ili nita prosjenom itaocu. Nerazumljive rijei kao to su Orci, Enti, Vozi bile su njegovim matovitim umom proirene i pretvorene u upeatljive i originalne tvorevine. U drugim sluajevima, Tolkin je uzimao kliee mita i bajke kao to su Vilenjak, Patuljak, arobnjak, koje je energino preoblikovao. Svima je podario ustreptao, bujan ivot i prostrani novostvoreni svijet u kome su mogli da ive i diu.

Osnovni pokuaj u Tolkinovom stvaranju bio je da se stvori iluzija da je Srednja Zemlja svijet arhetipova koji su preivjeli u rasno podsvjesnom engleskog naroda. Sve to Englezi jesu i to znaju dolazi iz ovog svijeta. Svi veliki dogaaji engleske povijesti su preoblikovani u arhetipsku formu u ovom drevnom mitskom svijetu. U svom cjelokupnom pisanju o zamiljenim zbivanjima i linostima Tolkin upotrebljava omiljen knjievni izum, izmilja neku vrstu "prototipske prie" za koju nas ohrabruje da je prihvatimo kao "istinski dogaaj" koji bi objasnio kasnije dobro znane legende i prie mnogih naroda. Tolkinovo stvaranje i potonue njegovog monog ostrvskog kraljevstva Numenor bio je namjerni pokuaj da se napie "istinita pria" koja stoji iza mita o Atlantidi. U Gospodaru Prstenova, u poljupcu Princa Aragorna koji budi usnulu Princezu Eovinu, treba da prepoznamo "porijeklo" bajke o Uspavanoj ljepotici. esto nam se navode prototipovi vrste: Glaurung Zlatni je "Otac Zmajeva"; Durin Besmrtni -Jedan od "Sedam Otaca Patuljaka". Tolkin nam ak saopava "istinitu priu" koja stoji iza one dobro poznate fraze "Pukotine Sudbine", pretvarajui to u "istinsko" i zastraujue mjesto. Konano, sam Tolkinov Prsten treba da bude onaj arhetipski Prsten na kome se zasnivaju svi drugi ciklusi potrage za prstenom. Istina je, naravno, upravo suprotna, mada Tolkinov Prsten daje svoj jedinstveni doprinos toj drevnoj tradiciji. Ovo ne treba da nagovijesti da Tolkin jednostavno erupa likove iz mitova i legendi. Stvaralaka mata je kompleksna. Da bismo prikazali neto od stvaralakog procesa Tolkinovog uma, razmotrit emo jedan neznatniji motiv koji nije u vezi s tradicijom poslanja Prstena, a koji pokazuje kako se sirovi materijal preobraava u kreativnu knjievnost fikcije. Uzmimo primjer jednog izvora s kojim je veina italaca ve upoznata: Magbet Viljema ekspira. Nema sumnje da je taj komad bio jedan manje vaan izvor za neke aspekte Tolkinovog romana. Zaudo, on je bio izvor "negativne inspiracije". To je zato to Tolkin zaista nije trpio ovaj komad, mada je bio fasciniran povijesnom i mitskom priom o Magbetu. Tolkin je izgleda prilino uivao izgovarajui krajnju herezu za jednog Engleza, a to je da mrzi ekspira uope. U stvari, on je otiao ak i dalje, i bio sklon da objavi kako odbacuje dramu kao knjievnu formu u cjelini. U svom eseju "O bajkama" Tolkin zakljuuje da je drama u osnovi neprijatelj mnogo voljenoj "fantastici" zato to je, sama po sebi, neka vrsta izvitoperene fantastike. Tolkin je izjavio da je fantastici, vie od bilo koje druge knjievne forme, potrebno "voljno suzbijanje nevjerice" da bi opstala. U dramatiziranoj fantastici (kao to je scena s vjeticama u Magbetu) Tolkin nalazi da "nevjerica nije morala toliko da se suzbije koliko da se objesi, raspne i raerei". Ma kako da je udna Tolkinova odvratnost prema ekspiru i Magbetu, pokazalo se da je to veoma plodonosna mrnja, posebno u epizodama u Gospodaru Prstenova koje se tiu Enta. Mada su sami Enti proistekli iz tipino filolokog izvora, element zapleta silnog "Marsa Enta" bio je motiviran ekspirom. Objanjavajui porijeklo svojih Pastira Drvea, Enta, Tolkin je napisao: "Treba da kaem da su Enti sastavljeni od filologije, knjievnosti i ivota. Svoje ime oni duguju anglosaksonskom eald anta geweorc. Meutim, pored toga to je "Ent" naprosto anglosaksonsko ime za "diva", prava inspiracija za njih bio je Tolkinov pokuaj da napie prototip mita koji stoji iza, kako je on smatrao, prilino klimave ekspirove prie. "Njihov dio prie duguje, mislim, mom gorkom razoaranju i odvratnosti jo iz kolskih dana ekspirovim kukavnim koritenjem dolaska 'velike Birnemske ume na visoko Dansinejnsko brdo': elio sam da smislim okvir prie u kojoj e drvee stvarao moi da marira u rat." I tako nam je podario "istinitu priu" koja stoji iza proroanstva u Magbetu u epskom maru Enta na kraljevstvo Sarumana od Bijele Ruke. Tolkin nam, opet u djelu "O bajkama" kae: "Magbet je u stvari djelo autora koji je trebalo da, barem tom prilikom, napie priu, da je imao sposobnosti i strpljenja za tu vjetinu." Poto ekspir nije vie bio na raspolaganju da primi ovaj savjet, Tolkin je odluio da se sam prihvati tog posla. Trudei se da to uradi, Tolkin se uzdigao i proirio izvan samog motiva ume koja marira, uputivi izazov ekspirovom portretiranju samog Magbeta. Tolkinov zli Gospodar Utvara Prstena -Vjetac-

Kralj od Morgula - koji je prodao svoju smrtnu duu Sauronu da bi stekao prsten moi i iluziju o zemaljskoj vlasti treba da nam nagovijesti veliki i drevni arhetip za priu Magbeta o kralju koji je posjedovao ukletu i avolsku duu. Da nikom ne bi promaklo to usporeenje, ni Tolkinov izazov ekspiru, ivot Vjeca-Kralja je zatien proroanstvom koje je skoro istovjetno onom krajnjem koje titi Magbeta. Tolkinov Vjetac-Kralj "ne moe da bude ubijen rukom ovjeka" dok, na slian nain, zavarani Magbet "ne moe da bude ubijen od ene ili mukarca koje je ena rodila". Tolkinov izazov ekspiru je upuen najvie povodom onoga to on smatra prilino klimavim ispunjenjem proroanstva. to se tie uvjerljivosti zapleta, mora se priznati da je smrt Vjeca-Kralja od strane ene preruene u ratnika, s Hobitom kao pomagaem, mnogo bolji odgovor na kobnu zagonetku od ekspirovog advokatskog izgovora da nekoga tko je roen carskim rezom, strogo govorei, nije "rodila ena". Sr ovog knjievnog "maevanja" nije u tome da li je Tolkin zaista uspio u svom izazovu ekspiru ili bilo kome drugom; niti je posebno vano da li su itaoci Gospodara Prstenova zapazili tu aluziju. Iz toga proizilazi da je Tolkinov um bio potaknut da stvori originalne likove i dogaaje koji odzvanjaju dubinom i snagom koju nasljeuju od svog izvora. Ovo je bio jedan od najdubljih aspekata Tolkinovog genija kao pisca, jer je kombinirao prirodan dar i matovitost pripovedaa sa sposobnou uenjaka da crpi iz dubokog izvora mita, legende, knjievnosti i povijesti. On je udahnuo ivot u drevne tradicije koje bi, da nije bilo njega, ostale zauvijek nepoznate miljunima suvremenih italaca. U Tolkinovom Prstenu istrait emo ogromnu grau mita i legendi u potrazi za njegovim izvorima. Razmotrit emo druge prstenove i potrage za prstenom, i vidjet emo gdje je naen poticaj za nastajanje mnogih elemenata njegovog epskog pripovijedanja. Meutim, nikad neemo pogreno protumaiti da se Tolkinov stvaralaki proces svodio na to da uzme poneto iz drevnog predanja. Mada je Tolkinova knjievnost bogatija i dublja zbog drevne tradicije iz koje se napajala, Tolkinova umjetnost nikako nije samo podraavanje. Gospodar Prstenova je na visokom nivou ostvaren i originalno zamiljen roman koji je obnovio, oivio i najzad ponovo osmislio potragu za prstenom za dvadeseto stoljee. II GLAVA RAT ZA PRSTENOVE Piui svog Gospodara Prstenova D. R R. Tolkin nije izmislio pojam kralja volebnika koji vlada pomou natprirodne moi jednog prstena. Drevno vjerovanje u mo prstenova prisutno je u ljudskoj rasi jo od osvita povijesti; i to u tolikoj mjeri da je - u Evropi posebno - potraga za prstenom, tj. poslanje prstena, osnova veeg dijela njene mitologije. tovie, ovo vjerovanje u natprirodne prstenove nije se ograniavalo na legende i bajke; ono je u velikoj mjeri i dio same povijesti. ak i Tolkinova sredinja zamisao Rata za Prsten ima znaajnog povijesnog prethodnika. Ideja da je jedno carstvo mogao da proguta ruilaki rat zbog jednog prstena moda izgleda nevjerojatna kao povijesni dogaaj, ali Tolkinov izvor bio je uveni antiki znanstvenik Plinije, od koga potie obavjetenje da je prepirka oko jednog prstena bila direktan uzrok pada Rimske republike. Plinije je napisao da je svaa oko posjedovanja prstena izbila izmeu uvenog govornika i voe Druza i glavnog senatora Cepija. Spor je doveo do krvavog sukoba i izbijanja graanskih ratova, koji su za ishod imali propadanje i slom Rimske republike. Jo jedno povijesno predanje pad nekada mone pomorske imperije, Mletoke republike, pripisuje direktno jednom prstenu. U danima svoje slave, Venecija je vladala Mediteranom zahvaljujui svojim brodovima. Da bi proslavio svoju pomorsku silu, mletaki Dud bi jednog dana svake godine s velikom pompom i ceremonijama uplovljavao u Jadransko more. Da bi proslavio "vjenanje" Venecije kao "morske nevjeste", Dud bi bacao jedan zlatan prsten u duboko plavo Jadransko more. Nekoliko mjeseci poslije jedne takve ceremonije, Dud je priredio dravniku veeru na kojoj je za njegovim stolom servirana velika riba. Kada je riba stavljena na Dudev tanjir,

otkrilo se da je u njenom trbuhu bio zlatan prsten. Vraanje vjenanog prstena je protumaeno kao odbijanje mora da uzme Veneciju za svoju nevjestu - i predskazanje o propasti Republike. Povijesni dogaaji su potvrdili ovo proroanstvo. Ta ista godina oznaila je preokretanje ratne sree u pomorskim bitkama na tetu Venecije, i ubrzo je uslijedio slom imperije Mletoke republike. Daktilomantija, ili koritenje prstena za gatanje i magiju, ozbiljno je koriteno kroz povijest. Ovo vjerovanje u mo prstenova nije bilo predmet literarne uobrazilje; ono je bilo dio svakodnevnog ivota. Njeno upranjavanje je zabiljeeno u tisuama primjera. Vrijedi detaljno razmotriti nekoliko znaajnih sluajeva. Nizozemska, 1548. Godine 1548. u Arnhemu, u onome to je tada bio Gvelderlend, jedan od najpotovanijih graana toga grada je izveden pred Kancelara pod optubom za vraanje ili bajanje. Taj ovjek je uivao glas kao najueniji i izuzetan lijenik te oblasti, i znao je "lijek i medicinu za svaku vrstu bola i bolesti", prema uenom sveeniku Hegvudu. Ali njegova upuenost nije bila ograniena samo na medicinu. On je uvijek bio "upoznat sa svim novostima, stranim kao i domaim". Tuitelji su izjavili da je lijenik dobivao svoje moi iz prstena kojeg je nosio na ruci. Svjedoci su tvrdili da se doktor - koji je kasnije postao poznat kao Volebnik ili Vjetac iz Kortreja - neprestano savjetovao s prstenom. Reeno je da je "prsten imao u sebi zarobljenog demona, s kojim je trebalo da govori svakih pet dana". Usprkos tome to Kancelar oito nije bilo rado da donese presudu protiv tako cijenjenog graanina, on je naao da su dokazi toliko uvjerljivi da nije imao drugog izbora nego da presudi da je ovjek kriv. Lijenik je odmah zbog vraanja javno osuen i usmren. Zaudo, ak je vei znaaj pridat sudbini prstena nego sudbini volebnika. Kancelar je zapovijedio da poslije pogubljenja lijenika prsten mora da bude izrezan s njegove ruke. Kako bi svi mogli da budu svjedoci njegovog unitenja, prsten je trebalo odmah da se odnese na javni trg. Pred oima svih graana Arnhema demonski prsten je trebalo "da se postavi na nakovanj i eljeznim ekiem smrvi u komade". Engleska, 1376. U Engleskim kronikama (Chronicon Anglais) Sv. Albanija godine 1376. zabiljeeno je izuzetno suenje Alisi Perers od Anglije, ljubavnici Edvarda, Kralja Engleske. Alisa Perers bila je ena "ni pohotljiva ni lijepa, ali vjeta na jeziku" koju je parlament optuio da je zaarala Kralja koristei magine prstenove. Preko moi tih prstenova, tvrdilo se, Alisa Perers je odvratila Edvardovu naklonost od njegove kraljice, ukljuila ga u zabranjene seksualne ludosti i stekla uticaj nad njegovim odlukama na dvoru. Na sudu se objelodanilo da ima gospodara koji je arobnjak i za koga je naeno da ima figure Alise i Kralja. Saopeno je da je arobnjak koristio trave i bajalice koje je izumio egipatski mag Nektanabus, i "koristio prstenove, kakve je Mojsije pravio, prstenove zaborava i sjeanja kako Kralj nijednog dana ne bi bio sposoban da radi a da se ne posavjetuje s njegovim lanim proroanstvima". Zbog Kraljeve intervencije, pokazalo se da je nemogue primijeniti na optuenu punu i fatalnu silu zakona tog doba. Meutim, Alisa Perers je zauvijek prognana s dvora i iz otmjenog drutva. Bizant, 379. Godine 379, za vrijeme vladavine rimskog imperatora Valensa, jedna mona grupa plemia je strahovala da njihov monarh nije ni dovoljno snaan ni dovoljno mudar da dugo ostane na vlasti. Zabrinuti za vlastitu sudbinu i za sudbinu Carstva, plemii su se tajno posavjetovali s proroitem. Proroite se koristilo daktilomantijom, ili "gatanjem prstenom". Ovaj oblik predskazivanja se obavljao pomou kruga iscrtanog na podu hrama. Na krunici prstena su bila ispisana slova alfabeta, a jedan zlatan prsten bio je okaen na tavanici hrama na dugakoj niti, neposredno iznad sredita kruga. Kada je pitanje "Tko treba da naslijedi prijestolje Imperatora Valensa?" postavljeno proroitu, zlatni prsten se lagano ali odreeno kretao, lebdei od slova do slova, i ispisao "T-H-E-O-D". Svi koji su promatrali proroanstvo vjerovali su da ovo moe da znai samo Teodorus (Theodorus), ovjek plemenitog porijekla, koji se isticao dobrim osobinama i uivao veliku popularnost. Meutim, meu okupljenim plemiima bila je i neka uhoda odana Valensu. Kada je Valens saznao

za proroanstvo, zakljuio je da Teodorus moe da doe na vlast samo zavjerom. Mada nije bilo nikakvog dokaza da Teodorus ima ikakvu namjeru da kuje zavjeru protiv njega, Imperator Valensije je naredio da tog ovjeka odmah usmrte. Veliki britanski povjesniar Gibon daje opasku o udnoj ironiji ovog dobro dokumentiranog proroanstva u svom monumentalnom Usponu i padu Rimskog carstva. Jer, godine 378. divlja vizigotska plemena su se otvoreno pobunila protiv carske vlasti. Barbarske vojske su prele Dunav i zaprijetile marom na samu preijstolnicu. Carska vojska im se hrabro oduprla u krvavoj bici kod Adrijano-polja ali, brojno nadjaana i pod loim zapovjednitvom, poraena je od Vizigota i Imperator Valens je ubijen. Iz metea koji je uslijedio poslije osvajanja, jedan nemilosrdni general se mono uzdigao nad panjolskim legijama na zapadu. Ime ovog ovjeka bilo je T-H-E-O-D-osius. U skladu s predskazanjem prstena, ovaj nepoznati vojni zapovjednik prigrabio je vlast nad Carstvom. Krunjen je u Konstantinopolju i postao je Imperator Teodosije Veliki. Pored upeatljivih svjedoenja koja su ovdje dana, ima i tisue drugih tokom zabiljeene povijesti koja pruaju uvjerljive dokaze iroko rasprostranjenog vjerovanja u mo prstenova. U devetnaestom stoljeu Ser Valter Skot je napisao u svom djelu Demonologija i vradbine da zna za mnoge sluajeve pojedinaca koji su tvrdili da imaju sposobnosti da prinude duhove da uu u prsten - i da od zatoenog duha zahtijevaju odgovore na postavljena pitanja. Vrijedna pisana svjedoanstva bila su posebno esta u srednjovjekovnoj Evropi. 1431. jedna od mnogih ozbiljnih optubi protiv Ivane Orleanke bila je da je koristila arobne prstenove da zaara i lijei. Drugi sluaj, dobro dokumentiran, je sluaj Hijeronimusa, Kancelara Mediolanuma koji je doveden do propasti i prokletstva lanim uputstvima proroanskog prstena koji mu je "govorio". Jo jedan znaajan primjer je zabiljeio Doulijun od Kembreja 1545. U tom sluaju, jedno dijete bilo je rob kristalnog prstena u kome je "moglo da vidi sve to su demoni u njemu od njega zahtijevali". Demoni prstena su toliko muili svog roba da je u napadu beznaa dijete zdrobilo opaki kristalni prsten i razbilo njegove ini. Jedno od najivopisnijih povijesnih svjedoenja o vjerovanju u mo prstena je dogaaj koji se odigrao u Veneciji tokom petnaestog stoljea. Ovaj sluaj je predstavljao pravu faustovsku borbu za ovjekovu duu, koja veoma podsjea na mnoge borbe kroz koje je Gandalf proao dok je promatrao kako Jedini Prsten porobljava i kvari druge, i ak predstavlja prijetnju za njegovu duu. Venecijanski sluaj se ticao jednog darovitog slikara i kipara po imenu Pitonikes, za koga se govorilo da posjeduje zaarani prsten. Duhovi u prstenu su izgledali puni ari i mudrosti, i Pitonikes je vjerovao da je uz njihovu mo stekao ugled nadahnutog umjetnika. Meutim, s vremenom, Pitonikes je poeo da strahuje za svoju besmrtnu duu i poelio da se oslobodi bilo kakvih zahtijeva koje bi prsten mogao da mu postavi. Ne znajui da li ima snage da se sam rijei prstena, on je priznao jednom kalueru propovjedniku da ga posjeduje, jer je znao da je ovaj dobar i mudar ovjek. Pitonikes je zamolio kaluera da saslua otrouman govor duhova u prstenu kako bi mogao da odredi da li su oni dobri ili zli, ali je kaluer to odmah odbio. Kaluer je naredio Pitonikesu da smjesta uniti zaarani prsten, ali je umjetnik sad postao takav rob prstena da vie nije imao volje da to uini. Da bude jo gore, im je kaluer izgovorio tu zapovjed, kau da se iz prstena zauo jedan straan, alostan vapaj. Zli dusi u njima ponudili su svakovrsnu mudrost i slavu kalueru. Kaluer je shvatio da e uskoro i njegova dua biti u opasnosti ako ne djeluje odmah. Tako je, po rijeima srednjovjekovnog uenjaka Mengiusa, "Sveenik pobjesneo i sa arom, velikim ekiem smrvio prsten skoro u prah". O emu je ovdje rije? Mnogo histerije oko demona i vradbina? Moda, ali zato tu neprestano iskrsava slika prstena? I naroito, emu ta ideja o prstenovima koji govore i predskazuju? Ako zavirimo u anglosaksonsku Eksitersku knjigu - koja je sastavljena i napisana oko 1000. god. n. e. - nailazimo na jednu tajanstvenu reenicu ili nerjeenu zagonetku o prstenu.. Ona glasi: "uo sam o jednom sjajnom prstenu koji je posredovao pravedno pred ljudima, mada bez jezika, mada nije vikao jakim glasom i snanim rijeima. Dragocjena stvar je govorila pred ljudima, mada je bila tiha.

Kad bi ljudi razumjeli misteriozne rijei crvenog zlata, maginog govora!" Djelomino, Eksitersku knjiga moda upuuje na proroita koja su koristila prstenove mnogo prije dolaska Krista. Kao to smo vidjeli u sluaju prokletog bizantskog Imperatora Valensa, daktilomantija je bila uobiajena u antikom svijetu. Sluaj Valensovog proroanstva bio je, meutim, samo jedan nain da se prsten pusti da "govori". Drugi je ukljuivao vodu i, kao to to objanjava latinski uenjak Peucer, izgleda da je predstavljao sasvim prihvatljiv test otkrivanja lai: "Jedna posuda se punila vodom, a prsten kojvi je visio sa prsta bi se zanjihao u vodi, i tako se dobivala, u zavisnosti od toga kako je pitanje postavljeno, izjava, ili pak potvrda istine ili, suprotno od toga. Ako je ono to je izreeno bilo istina, prsten je, bez ikakvog podsticaja, udarao strane pehara izvjestan broj puta." Stari Rimljanin Numa Pompilius je oigledno koristio ovu metodu gatanja; dok je Eksecetus, fokidski tiranin, koristio metodu gatanja koji se zasnovao na zvukovima koji su dolazili od udaranja dva velika prstena. Drugi, koji su upranjavali daktilomantiju, radije su bacali prstenje ili kamenje u bazene s vodom i tumaili "prstenove" koji su se formirali na mirnoj povrini. (Ovaj poseban oblik gatanja nije daleko od proroanskih slika koje su se pojavljivale u vodenim prstenovima "Ogledala Galadrijelinog", kojim je gospodarila vilenjaka Kraljica Galadrijela pomou snage svog prstena, Nenje.) Ma kako bila zanimljiva i zabavna daktilomantija, ja, meutim, ne nalazim u njoj potpuno zadovoljavajui odgovor na eksitersku zagonetku o "maginom govoru" prstena. Ne vjerujem da je lijenik iz Arnhema spaljen, niti Alisa Perers prognana, niti Teodorus nabijen na kolac zato to su se igrali prizivanja duhova s prstenovima. to je bio odgovor na zagonetku "maginog govora" prstena? Da li je postojala tradicija zasnovana na simbolu prstena koja je tekla paralelno s tradicijom simbola kria? Da li je mogue da se ue u trag toj tradiciji i da se razumije gdje, zato i kako je zadrala svoju snagu i mo tokom vjekova potiskivanja i zabrana? Odgovor je da je prsten zapravo bio primarni simbol jedne tradicije za koju je Crkva smatrala da je u sukobu s ortodoksnim doktrinama kranstva. Da bi se ovo razumelo, mora se razmotriti kult vraanja. U Mjurijevom "Vjetijem kultu u zapadnoj Evropi" autor zakljuuje da takozvani "kult vraanja", u izvjesnom smislu, nije potpuni plod mate Crkve. "Jedino objanjenje za ogroman broj vjetica kojima je zakonski sueno i koje su usmrene u zapadnoj Evropi je da imamo posla s jednom religijom koja je bila rairena po cijelom kontinentu i u ije pripadnike su se ubrajali ljudi iz svih stalea drutva, od najviih do najniih." Mjuri identificira ovu "religiju" kao ostatak primitivnih poganskih kultova koji opstaju u raznim nesavrenim stanjima irom Evrope. Razumna je pretpostavka da su neki aspekti poganskih religija preiveli kransko preobraenje. U stvari, uobiajena taktika u preobraenju pogana bila je primanje mnogih aspekata poganskog oboavanja u crkveno Evanelje. U drugim prilikama, meutim, kranski oci su nalazili daje, ako su imali dovoljno moi, lake slomiti sve poganske obiaje za koje se vjerovalo da predstavljaju prijetnju ortodoksnim kranskim doktrinama. Ako je trebalo da ta preivjela poganska vjerovanja budu predstavljena bilo kojom jedinstvenom slikom, na nain na koji se kranstvo predstavlja kriem, nema sumnje da je ta jedinstvena predstava bio prsten. Kao to emo vidjeti u ovoj knjizi, u Evropi je prsten bio dominantan simbol svih poganskih tevtonskih plemena. On je posebno bio dominantan simbol vikinke ratnike kulture koja je predstavljala najveu prijetnju i muku kranskoj Evropi na kraju prvog milenijuma. Iznad svih ostalih, vikinki jednooki bog arobnjak Odin bio je "Bog Prstena". (On je bio Tolkinov osnovni izvor inspiracije za njegovog volebnika "Saurona, Gospodara Prstenova".) Isto kao to je oboavanje Krista bilo simbolizirano Kriem, oboavanje Odina bilo je simbolizirano prstenom. Poslije sloma rimske vlasti evropska kranska naselja, crkve i manastiri su doivljavali vijekove nemilosrdnog vikinkog terora. Nije udo da je, jednostavno reeno, Crkva vidjela u simbolu prstena najveu prijetnju autoritetu Kria. Naravno, ovaj problem je jo zamreniji. Prstenje mnogo stariji simbol autoriteta od kranstva, i sama Crkva je primjenjivala njegov autoritet u mnogim oblicima. Papa je nosio prsten kao simbol svog poloaja, kao to su to inili i svi drugi zvaninici Crkve. Kranska vjenanja su provoena i

dobijala punovanost onim to se svodi na poganski obiaj polaganja zakletve nad prstenom. Monahinje su bile "vjenavane" s Kristovim zlatnim prstenom; a u formi keltskog Kria predstava prstena i Kria su ak sjedinjene u jedan simbol prikladan za oboavanje u kranskoj crkvi. Pitanje je bilo gdje je ukorenjena mo nekog pojedinanog prstena. U liku rano pokrtenog vikinkog Kralja Olafa vidimo pravog krvolonog i vatrenog misionara koji je vjerovao da zna gdje se nalazi izvor moi posebnog prstena. Kada je Olaf pokrstio Farska otoja, junaki farski poglavica Sigmund Bresteson je prihvatio kranstvo kao novu vjeru svog naroda. Meutim, Olaf je saznao da je Sigmund zadrao u svom posjedu jedan sveti zlatni prsten iz poganskih hramova. Tono znajui dublji simbolini smisao Sigmundovog postupka, Kralj Olaf je zahtijevao da prsten bude predan Crkvi. Kranske vrline blagosti nisu se jo mogle vidjeti u Kralju Olafu. Kad je Sigmund odbio da preda prsten, Olaf je naredio da ga ubiju na spavanju. Prsten je takoer bio i simbol alkemiara. Alkemiarski prsten - u obliku zmije koja guta svoj rep predstavljao je potragu za znanjem koje je Crkva zabranjivala. Alkemiari su esto pogubljivani kao vjeci ili opsjenari. Obavljanje posla i vrenje obreda ovih alkemiara bilo je uvijek povezano s njihovim prstenovima. Stvarna ili zamiljena upotreba i trgovina takvim "prstenovima moi" smatrane su zlom koje mora biti iskorijenjeno. Srednjovjekovni Francuz Le Laje (Le Layer), u svojoj neobinoj studiji Des Spectres, o trgovini takvim prstenovima i njihovoj pretpostavljenoj upotrebi zapisao je: "U pogledu demona koje oni zarobljavaju u prstenovima, ili inima, magiarima kole Salamanke i Toleda, i njihovom majstoru Pikatriksu, zajedno s onima iz Italije koji trguju ovom vrstom robe, ni na pamet ne pada da kau da li su se ili nisu oni pojavljivali onima koji su ih imali u posjedu ili ih kupili. I zaista, ja ne mogu da govorim a da se ne uasnem o onima koji se pretvaraju da su tako vulgarno bliski s njima da ak govore o prirodi svakog pojedinanog demona zatvorenog u prstenu, bilo da je to merkurijalni, ovijalni, saturnski, Marsov ili afrodizijaki duh; u kom oblikuje on uobiajio da se pojavi kad se to trai; koliko puta nou budi svog vlasnika; da li je dobroudan ili okrutan po prirodi; da li moe da se ustupi drugome; i da li, ako jednom doe u neiji posjed, moe da izmijeni prirodni temperament, tako da ljude saturnske naravi naini ovijalnim, ili ovijalne saturnskim, i tako dalje." Zbog stalnih progona, alkemiari su obavijali svoja prouavanja tajnou i zapisivali svoje eksperimente i formule u ifriranim biljekama. Vodei povjesniar religija dvadesetog stoljea, Mira Elijade, zakljuio je da su alkemiarska prouavanja prenoena mistino, ba kao to poezija koristi basne i parabole. Elijade je o alkemiji napisao: "Ono sa im se mi ovdje suoavamo je TAJNI JEZIK kakav sreemo kod amana i tajnih drutava i meu misticima tradicionalnih religija." Ovaj "tajni jezik" veoma podsjea na "magini govor" prstena iz Eksiterske knjige. Vjerojatno je da se suoavamo s istom vrstom tajne komunikacije. "Magini govor" prstena i "tajni jezik" alkemije su jedno te isto. Dominacije simbola prstena u poganskim religijama - i u svim amanistikim plemenskim kulturama koje upotrebljavaju metal - povezana je s alkemijskim porijeklom prstena. Tajna prstena je u njegovom stvaranju. Da bi se nainio prsten, ovjek mora da posjeduje znanje da istopi i iskuje metal. "Tajni jezik" alkemiara simboliziran prstenom bio je njegovo poznavanje metalurgije. Konano, ovo se tie tajne topljenja i kovanja eljeza, za to se vjeruje da je otkriveno oko 1000. prije n. e. u oblasti Kavkaskih planina. Bila je to atomska tajna svog doba, tajna koja je strogo uvana: gdje se iskopavala ruda, kako se dobijao metal, kako se on kovao u orua i oruja. Oni koji su znali tu tajnu pokoravali su i esto istrebljivali neupuene. eljezno doba preobrazilo je narode bojaljivih pastira i ratara u okrutne ratnike sposobne za katastrofalna unitavanja njihovih nekad monih a sad podjarmljenih susjeda. Heroj koji bi zadobio alkemiarski "prsten" u obliku tajne topljenja eljeza bukvalno je spaavao svoj narod. Vjetine kovaa i okultne znanosti su tehnike koje se preklapaju i prenose u naslijee kao tajne zanata sa vlastitim obredima i ritualima. Misterije obreda inicijacije i tajni jezik rituala ovog zanata postali su simboli u mitskim priama. Robert Grejvs, pjesnik i izuavalac mita, daje nam odlian primjer deifriranja "tajnog jezika" mita u svojoj analizi Kiklopa, onih jednookih divova iz grke mitologije. Kiklopi su bili parnjaci

tevtonskim Patuljcima. Kao i Patuljci (ak i Tolkinovi Patuljci), oni su bili rasa kovaa koja je ivjela pod planinama i kovala udesno oruje. "Kiklopi su izgleda bili ceh heladskih kovaa u bronzi. Kiklop (Cyclops) znai "Prstenooki" (a ne "jednooki") i oni su vjerojatno imali istetovirane koncentrine krugove po elu, ba kao to su Traani nastavili da se tetoviraju sve do antikih vremena. Koncentrini krugovi su dio misterija kovakog zanata... Kiklopi su takoer bili jednooki i u smislu to kovai esto tite jedno oko od leteih varnica. Kasnije, njihov identitet je zaboravljen i postao je predmet fantazije." Mnogi znanstvenici, od D. Frejzera u Zlatnoj grani do Desi Veston u Od rituala do romanse, pokazali su kako su se rituali i obredi kultova plodnosti povezani s obradom zemlje manifestirali u jeziku mitologije. Ono to se manje esto prepoznaje je duboki uticaj koji su na mit imali metalurki rituali i obredi. Meutim, u ovim mitovima ne prenose se toliko tehnike metalurgije, koliko tajni rituali inicijacije u ove kultove i duhovni obredi koji su upranjavani u okviru esnafa i koji su evoluirali u simbole mita. Simbolini jezik potrage za prstenom, ili poslanja prstena, u svom najdubljem smislu, tie se "duhovnih" posljedica bronanog i eljeznog doba koja su promijenila zauvek ovjekov poloaj i gledanje na svijet. Mira Elijade naglaava ovu pojedinost: "Prije no to je promijenilo lice svijeta, eljezno doba je zaelo veliki broj obreda, mitova i simbola koji su imali odjeka tokom cijele duhovne povijesti ovjeanstva." Ako se razmotre mitovi o poslanju prstena veine kultura, u herojevoj potrazi za prstenom pojavljuju se odreene konstante: arobnjak, kova, ratnik, ma, patuljak, djevica, blago i zmaj. Oni se, prvobitno, svi odnose na obrede i procese metalurgije, a kasnije na "simbolini jezik" alkemiarskog prstena. U Gospodaru Prstenova imamo sve elemente potrage za prstenom, a ipak neto potpuno originalno u njegovom vlastitom Ratu za Prsten.

III GLAVA SKANDINAVSKA MITOLOGIJA Nijedan narod u povijesti nije tako opsjedala mo prstena kao Vikinge. Prsten je ovom ratnikom narodu predstavljao bogatstvo, ast, slavu i sudbinu. Pod njegovim znakom oni su ucrtavali u karte nepoznata mora, vodili barbarske ratove, rtvovali ovjeka i zvjer, zaklinjali se u svoju vjeru, poklanjali ga kao veliki dar i, konano, umirali za njega. Njihovi bogovi su bili gospodari prstena na nebesima, a njihovi kraljevi bili su gospodari prstena na zemlji. Figura na kljunu njihovih dugih brodova bio je prsten: stegnut u zmajevim zubima ili sam, izrezbaren u vidu krljuti ovog gmizavca. Ulijetao je u vjetar sivog horizonta Sjevernog mora i Dablinskog zalijeva, pokazivao put prema paniji, Italiji, Tangeru i Bizantiji preko plavog Mediterana, i brisao kroz ledena mora Sjevemog Atlantika i maglovite obale Amerike. Brodovi s prstenom na pramcu bili su vjesnici vatre, smrti i unitenja. Nijedan zemaljski kralj ili velika koji nije bio "davalac prstena" nije dugo zadravao vlast. Jer kroz ove darove bogatstva i asti ratnik je oekivao da dobije nagradu za svoju odanost. Od zaplijenjenog zlata kraljev kova oblikovao bi teke izgravirane prstenove koji su se nosili na prstu, masivne prstenove koji su se nosili oko miice, i velike ogrlice u obliku prstena od upletenog zlata. Oni su bili simbol plemenitog roda, bogatstva i slave. Tako se esto mo kraljevstva mogla, s pravom, prosuivati prema kraljevoj "riznici prstenova". U mitovima potrage za prstenom Vikinga, te divlje ratnike kulture Nordijaca, vidimo jedan od osnovnih izvora inspiracije za Tolkinov fantastian ep, Gospodar Prstenova. Mada je simbol prstena bio iroko rasprostranjen i istaknut u mnogim daleko starijim kulturama, upravo su Nordijci doveli potragu za prstenom do najpunijeg izraza, i do same sri svog kulturnog identiteta. Praktino sve

sljedee prie o potrazi za prstenom u mitu i knjievnosti fantastike uveliko duguju staronordijskim mitovima. Tolkinov Gospodar Prstenova, mada zapanjujui po svojoj originalnosti i novinama, nije izuzetak. Meu Vikinzima je zlatan prsten bio neka vrsta valute, poasni dar i, ponekad, batina heroja i kraljeva. (Takav jedan prsten pripada vedskoj kraljevskoj kui, poznat kao Sviagris.). U drugim sluajevima, kad bi veliki junaci ili kraljevi poginuli, i kad se mislilo da nitko drugi ne bi bio vrijedan asti da posjeduje prsten, riznica prstenja je sahranjivana sa svojim gospodarem. Tako, u humkama i peinama, u jezerima i grobovima, na pogrebnom brodu potopljenom u more, prstenovi su poivali sa svojim gospodarima. Poslije toga su se ispredale prie o kletvama pokojnika i natprirodnim uvarima. U staronordijskoj mitologiji i u Tolkinovim priama uvari blaga i riznica prstenja uzimali su mnoga oblija: ukletih duhova, zmija, zmajeva, divova, patuljaka, utvara humki i demonskih udovita. Prstenovi skandinavske ili staronordijske mitologije - kao i Tolkinovi - obino su bili arobni prstenovi koje su iskovali Vilenjaci. Ti zlatni prstenovi su takoer bili obiljeja i moi i vjene slave, kao i simboli vrhunske moi: sudbine, nebeskog kruga usuda. Zaista, Domhring, Prsten Sudbine - prsten od monolitnog kamenja koji je stajao ispred Torovog Hrama - bio je simbol okrutnog zakona Vikinga koga su se moda najvie plaili. (Kod Tolkina, jedan istovjetno nazvani "Prsten Sudbine" stoji ispred kapija Valimara, grada bogova.) U centru ovog prstena od kamena bio je stub Boga Groma, Torstejn. Kronike nam kazuju za to je on sluio. U devetom stoljeu irski Kralj Malgula Mak Dangejl zarobljen je u vikinkoj enklavi Dablin. On je odveden do Prstena Sudbine i na Torstejnu mu je slomljena kima. O drugom takvom prstenu na Islandu jedan pisac u kranskom 12. stoljeu zapisao je da se krvave mrlje jo mogu vidjeti na centralnom kamenu. Meutim, u velikom hramu sa stubovima estokog, crveno-bradog Boga Groma bio je smjeten jo jedan veoma razliit, ali za staronordijsko drutvo beskonano vaniji prsten. Torovo oruje bila je munja, eki zvani Mjolnir "Mrvitelj", ali Torov najcenjeniji dar ovjeanstvu bio je oltarski prsten smjeten u njegovom hramu. Bio je to Torov Zavjetni Prsten, znamenje dobre volje i potenog postupanja. Na svetom oltaru nalazila se srebrna posuda, miropomazana granica i sam Zavjetni Prsten. Bez obzira da li je bio od zlata ili od srebra, morao je da tei vie od dvadeset unci. Torova statua, uzdignuta na njegovoj koiji s kozjom zapregom, dominirala je svetitem, dok je oko oltara bilo grupirano dvanaest kipova njegovih sadruga bogova, pogleda uprtih u prsten. Kad je trebalo poloiti zakletvu, uvoen je i ubijan vol i blaut, sveta krv, poprskala bi prsten. Zatim bi ovjek poloio ruku na kamen i, s Torom koji je odozgo zurio u njega, okretao bi se ka narodu i rekao glasno: "Polaem zakletvu na Prstenu, svijetu zakletvu; tako mi pomogli Frejr, Nijord i Tor Svemoni..." Vikinge je takva zakletva zakonski obavezivala, i kad je u Islandu ustanovljen prvi svjetski demokratski parlament, Alting, 930. n. e., sveenici su iz hrama iznijeli Zavjetni Prsten da bi osnaili njegovu zakonitost. Ipak, Tor nije bio jedini gospodar prstenova meu bogovima, niti je mo njegovog prstena bila vrhunska. Najvea mo bila je u prstenu na ruci Odina, arobnjaka-kralja bogova. Odin je bio sveotac, Gospodar Pobjeda, Mudrosti, Poezije, Ljubavi i Vraanja. Bio je Gospodar Devet Svjetova nordijskog univerzuma i, preko magine moi svog prstena, bio je zaista "Gospodar Prstenova". Ali Odin nije uvijek bio svemoan i njegovo stremljenje ka moi i potraga za maginim prstenom bili su dugotrajni i ostvareni po velikoj cijeni. Putovao je irom Devet Svjetova tragajui i skrivao se u mnogim oblijima, ali najee se pojavljivao kao starac: bradata lutalica s jednim okom. Nosio je sivi ili plavi ogrta i putniki eir sa irokim mlitavim obodom. Imao je samo jedan tap i bio je uzor arobnjaku Lutalici i Magovima, od Merlina do Gandalfa. Meutim, prije no to zaemo dublje u mit o Odinovom prstenu, vrijedilo bi i bilo bi neophodno napraviti iri pregled Tolkinove Srednje Zemlje i usporediti je sa zemljama skandinavske mitologije. Iako je Tolkinov svijet temeljno razliit u mnogim od svojih osnovnih moralnih i filozofskih

gledita od svijeta vikinke mitologije, slinosti su mnogobrojne i znaajne. Najneposrednija slinost za nekoga tko je makar i slabo upoznat s nordijskim mitom je to svijet smrtnih ljudi u oba ima isto ime: staronordijsko "Midgard" bukvalno se prevodi kao "Srednja Zemlja". Besmrtne bogove Nordijaca ine dve rase, Aesira i Vanira, dok se Tolkinovi bogovi prvobitno nazivaju Ainur, ali su postali poznati kao Valari u svom zemaljskom obliju. U oba sistema bogovi ive u velikim dvorima i palaama u jednom svijetu izdvojenom od Smrtnih zemalja. Aesiri ive u Asgardu do kojeg se jedino moe doi prelazei Dugin most na leteim konjima Valkira. Tolkinovi Valari ive u Amanu do koga se jedino moe. doi prelazei "Pravi Put" na leteim brodovima Vilenjaka. Skandinavska kosmologija bila je mnogo sloenija od Tolkinove u svojoj elementarnoj strukturi. Asgard i Midgard su bili samo dva svijeta od njenih devet "svjetova". Meutim, Tolkinovi "svjetovi" su daleko kosmopolitskiji, i veina stanovnika devet nordijskih svjetova se mogu prepoznati u njegova dva. Pored svjetova Midgarda i Asgarda, staronordijski mitovi govore o svjetovima zvanim Alfhejm i Svartalfhejm: kraljevstva Svijetlih Vilenjaka i Tamnih Vilenjaka. Oni su bili paralelni Tolkinovim Vilenjacima koji se dijele na dve rase: Eldare koji su (najveim dijelom) Svijetli Vilenjaci, i Avarije, Tamne Vilenjake. Patuljcima vikinke mitologije je takoer dat vlastiti svijet. Bio je to mrani podzemni svijet peina i pilja zvani Nidavelir, koji se nalazio ispod Midgarda, gdje su Patuljci neprestano radili u svojim rudnicima. Ovi Patuljci su imali mnogo zajednikih karakteristika s Tolkinovim Patuljcima, mada su kod Tolkina i Patuljci i Vilenjaci dublje i bogatije definirani kao pojedinci, i njihove genealogije su daleko sloenije. Moe se primijetiti da je Tolkin uzeo imena veine svojih Patuljaka direktno iz tekstova islandske dvanaestovjekovne Prose Edda. U Edi se kazuje kako su stvoreni Patuljci, a zatim se navode njihova imena. Svi Patuljci iz Hobita pojavljuju se na ovom spisku: Torin, Dvalin, Balin, Kili, Fili, Bifur, Bofur, Bombur, Dori, Nori, Ori, Oin i Gloin. Druga imena Patuljaka koja je Tolkin naao u Prose Edda ukljuivala su Traina, Trora, Daina i Naina. Eda takoer daje misterioznom tvorcu Patuljaka ime Durin, koje Tolkin uzima za svog prvog kralja Patuljaka od "Durinove loze". A na nae prilino iznenaenje, jedan od islandskih Patuljaka zove se Gandalf. Nema sumnje da je doslovno znaenje rijei Gandalf - "arobnjak vilenjak" - privuklo Tolkina kada je izabrao ime za svog arobnjaka. Nordijci su podarili dva svijeta svojim rasama Divova: Jotenhejm i Muspelshejm. Jotenhejm je bio dom Stjenovitih i Ledenih Divova koji su stanovali u peinama. U njima vidimo prepoznatljive karakteristike velikih, glupih udovita koje je lako nadmudriti i koji su evoluirali u Trolove skandinavskih bajki. Kod Tolkina oni su postali slino glupi Kameni Divovi i Snjeni Divovi. U svijetu Muspelshejm, meutim, nalazimo daleko opasnije i strasnije Vatrene Divove. Vatreni Divovi su nesumnjivo personifikacije vulkanskih podzemnih sila. Jer kad bi jednom bili puteni iz Muspelshejma, Vatreni Divovi su bili nezaustavljivi. U Ragnaroku, konanoj bici bogova i divova na kraju vremena, oni su igrali glavnu ulogu u unitavanju svijeta. Kod Tolkina prepoznajemo neto od tih stranih titana u njegovom stvaranju Balroga, vatrenih "demona moi". Jo jedan svijet bio je Vanahejm, dom druge rase bogova, Vanira - rase prirodnih duhova zemlje i zraka na koji su i arobnjaci sposobni da bace uasne ini. U nordijskom mitu ti bogovi arobnjaci nisu jasno definisani kao vladajui bogovi Aesiri, ali oni izgleda lie na Tolkinove Valare u njihovim ranim manifestacijama, u vidu duhova elemenata ili "sila prirode". Najdublji od svih svjetova je Niflhejm, mrana i maglovita zemlja mrtvih. U toj hladnoj i zatrovanoj zemlji bila je velika, bedemima opasana citadela Hele, boginje mrtvih. Kapiju Heline tvrave uvao je Pas Garm, a u njoj su bili zatoeni ukleti duhovi mrtvih. Ovo se moe uporediti sa hladnom i zatrovanom zemljom Angband ("eljeznom tvravom") kojom vlada Morgot, bog mraka, u Tolkinovom Silmarilionu. Kapiju tvrave Angband je uvao Karharot Vuk i u njoj su bili zatoeni mnogi Vilenjaci koji su jezivo mueni i pretvarani u rasu ukletih stvorova po imenu Orci. Pred poetak Rata za Prsten, Morgotov uenik Sauron pokuava da ponovo stvori Angband u svojoj

mranoj i zloj Zemlji Mordor. Konano, i nordijski mit i Tolkinova bajka imali su kozmologije kojima je zajedniki stoiki fatalizam u konanoj sudbini. U vikinkom mitu duhovi poginulih ratnika se skupljaju u Dvoru Valhali u Asgardu, dok u Tolkinovim priama duhovi poginulih Vilenjaka naseljavaju Dvore Mandosa u Amanu. I jedni i drugi ostaju tamo i ekaju vrijeme kada e biti pozvani da uestvuju u kataklizmama koje e dokrajiti njihove svjetove. To je veliki sukob sila elemenata koji su Vikinzi zvali Ragnarok, a Tolkin Kraj Svijeta. Tolkinova vizija Kraja Svijeta je namjerno zamagljena, ali moemo da vidimo neke slinosti izmeu vikinkog Ragnaroka - kada je pobunjeni bog Loki vodio Divove u bitku protiv bogova - i Tolkinove kataklizmine Velike Bitke u Silmarilionu. Kada je Eonve, Glasnik Bogova, zapuhao u trubu, Valari su uli u bitku protiv pobunjenog Valara Morgota i njegovih udovinih slugu na kraju Prvog Doba Sunca. Vikinki Ragnarok je bila bitka izmeu bogova i Divova koja je na slian nain poela kada je Heimdal, Glasnik Bogova, zapuhao u rog. Ragnarok se zavrio unitenjem svih Devet Svjetova. Tolkinova Velika Bitka se zavrila potpunim unitenjem Morgota i njegovog zlog kraljevstva Angband, ali je isto tako tragino dovela do toga da divna vilenjaka kraljevstva Belerijanda potonu u more. Neke prie u Tolkinovom pisanju su direktan odjek epizoda u toj kataklizmi Ragnaroka. U Potrazi za Silmarilom heroj Beren pokuava da iskoristi vatreni Silmaril da potisne Karharota, Velikog Vuka od Angbanda. Meutim, zvjer odgriza Berenovu aku do lanka i guta i aku i gorui dragulj. Karharot Crvene eljusti je ispunjen uasnim bolom, dok mu dragulj pri prokleto meso i plamen prodire njegovu zlu duu iznutra. Velika zvjer je kao pobjesnjeli meteor puten u tu zemlju, puna bola i mahnite snage, dok na kraju ne bude ubijena. U Tolkinovoj prii Karharot se moe usporediti s nordijskim mitom o Fenriru, Divovskom Vuku, koji odgriza aku Tira, herojskog Odinovog sina. Fenrir je bio udovini potomak zlog pobunjenog boga Lokija i, kao i Karharot, bio je najvei i najmoniji Vuk u sferama svijeta. Za vrijeme Ragnaroka Vuk je prodirao sunce koje ga je peklo i sagorijevalo iznutra, ali ga je ispunjavalo pomahnitalom snagom, sve dok nije ubijen. U Gospodaru Prstenova Gandalfova bitka s Balrogom od Morije odraava kao u ogledalu jedan drugi dvoboj u Ragnaroku. U divovskom Balrogu od Morije koji se bori s arobnjakom Gandalfom plamenim maem na kamenom mostu Kazad-dum imamo umanjenu verziju Surta, Vatrenog Diva koji se bori s bogom Freirom plamenim maem na Duginom Mostu Bifrostu. Oba dvoboja zavravaju se propau kada se mostovi srue pod njima i svi se sunovrate u dubinu pobjesnjelog plamena. Iako i Tolkin i Stari Nordijci imaju zajedniku kataklizminu viziju kraja svojih kozmologija, ova vizija nije beznadena. Iz ovih sukoba i jedni i drugi bude nadu, obeavajui da e ovaj kraj takoer oznaiti i promjenu: jedan novi, bolji i mirniji svijet e se roditi iz nasilnog, starog. Tolkin je crpio inspiraciju iz daleko ireg niza izvora nego to ovo kratko usporeenje kozmologija nagovjetava. Meutim, uticaj nordijskog mita u oblikovanju Tolkinovog svijeta je nesumnjiv. Ovo postaje jo oiglednije kada prouimo mitove o prstenu te civilizacije; a naroito one mitove koji se odnose na kralja vikinkih bogova, Odina.

IV GLAVA BOG PRSTENA Odin je bio vrhovni bog vikinke kulture. Bio je i pjesnik, arobnjak, ratnik, varalica, mijenja lika, nekromant, mistik, aman, kralj. Odin je takoer jedina najvanija figura u mitologiji bilo kojeg naroda koja je posluila kao izvor inspiracije za Tolkina u njegovom stvaranju Gospodara

Prstenova. U Odinovom liku moemo da prepoznamo oba Tolkinova velika arobnjaka: Gandalfa Sivog i Saurona, Gospodara Prstenova. U Odinu nalazimo jednu od najkompleksnijih i najambivalentnijih figura u mitologiji. On je kao neka prirodna sila koja je potpuno nesputana moralnim predstavama o dobru i zlu. U svojim postupcima i djelovanjima ne pokazuje brigu za moralna naela ljudi, nego za sticanje i primjenu moi. To je osnovna razlika izmeu nordijskog Midgarda i Tolkinove Srednje Zemlje. Skandinavski mitski svijet je u sutini amoralan, dok Tolkinov svijet satire velika borba izmeu sila dobra i zla. U skladu s tim, atributi najveeg arobnjaka nordijskog svijeta, Odina, neizbjeno su razdijeljeni u Tolkinovoj moralistikoj prii: "dobri" aspekti Odinove linosti se nalaze u arobnjaku Gandalfu, a "zli" su olieni u arobnjaku Sauronu. Cjelokupna epska pria Gospodara Prstenova je, prije svega, borba za upravljanje svijetom izmeu ovih sukobljenih sila, onakvih kako su utjelovljene u ovom dvoboju izmeu bijelog i crnog arobnjaka. A Tolkinova jedinstvena, velika poruka - potpuno neobjanjiva filozofiji i stremljenjima Nordijaea jeste da "mo kvari". Tolkinova pria o potrazi za prstenom je o kvarenju i izopaenju, bezuvjetno sadranim u potrazi za pukom moi, i o tome kako je stremljenje ka moi samo po sebi zlo. Ubrzo saznajemo da ak i kada se ka moi (kakva je utjelovljena u vrhunskoj moi Jedinog Prstena) stremi iz razloga koji se ine u sutini "dobrim", to e neupitno iskvariti onoga koji za njom traga. To vidimo kod Sarumana, prvobitno "dobrog" arobnjaka koji je pokazao klasinu moralnu pogreku povjerovavi da "cilj opravdava sredstvo". U pokuaju da srui snage "zlog" Saurona, Saruman okuplja snage koje su same po sebi isto tako zle, i sam postaje iskvaren svojom udnjom za moi. Nesvjesno, Saruman postaje slika u ogledalu i saveznik zlog bia koje je na poetku htio da nadvlada. Kod "dobrog" arobnjaka Gandalfa vidimo mudrost i snagu volje u njegovom odbijanju da posjeduje Jedini Prsten ma i jedan jedini trenutak, iz bojazni da se i sam ne iskvari. On zna veoma dobro da bi ga on nesumnjivo moralno unitio, kao to je i Sarumana. U mitovima Nordijaca nijedna od ovih pojedinanih dilema nije postojala. Svi ovi moralno sukobljeni aspekti su utjelovljeni u jednoj jedinoj figuri Odina arobnjaka u njegovoj potrazi za vlau nad Devet Svjetova. Vidimo usamljenu figuru Odina Putnika koji nije imao nita osim svoje domiljatosti da bi njome stekao mo za kojom je udio. U godinama njegovog lutanja vidimo da je njegov ivot u osnovi bio potraga za prstenom, njegovim vlastitim "Jedinim Prstenom". Bio je to arobni prsten zvani "Draupnir", ije je sticanje bilo objava svima da je Odin postao "Gospodar Prstena od Devet Svjetova". Mada svjetovi starih Nordijaca nisu bili iskomplicirani Tolkinovim moralnim skrupulama, oni su ipak bili svjesni da takva potraga zahtijeva neku cijenu. Odin lutalica je bio tragalac za znanjem i vizijama. Proputovao je Devet Svjetova postavljajui pitanja svakom ivom stvoru: Divovima, Vilenjacima, Patuljcima, Nimfama, i duhovima zraka, vode, zemlje i ume. Pitao je drvee, biljke i samo kamenje. Odin je esto prolazio kroz mnoga iskuenja i opasne pustolovine, ali iz svakog je crpio onoliko mudrosti koliko je bilo u svim stvarima i pojavama na koje je nailazio. Dok je Odin lutao neprimijeen po Midgardu - umnogome slino Tolkinovim "Istarima" arobnjacima (koji su, po porijeklu, poticali od valarske rase "bogova") koji su lutali Srednjom Zemljom - njegova mudrost i mo su rasli. Kao i Radagast Smei, Odin je nauio jezike ptica i zvjeri. Kao Saruman Bijeli, stekao je slatkorjeivost pjesnika i govornika. Kao Sauron Gospodar Prstenova, stekao je vlast nad vukovima i gavranima (ili vranama, u Sauronovom sluaju). Kao Gandalf Sivi, Odin je stekao arobnog konja koji je prestizao olujne vjetrove. esto je primjeivano da su skoro sve religije iznikle iz "natprirodnih" tradicija amanizma, skupa vjerovanja zajednikih gotovo svim plemenskim narodima, a za koje se znalo da su upranjavana od samog osvita ljudske kulture. aman je arobnjak, mistik, lijenik i poeta. On putuje izmeu svjetova ljudi i svjetova duhova i ivotinja, i ak do zemlje mrtvih. On se uzdie ili sputa padajui u trans. U tom stanju njegovo duhovno bie moe da postane ptica (esto gavran), ili moe da jae na leima neke ivotinje (esto arobnog konja), ili moe jednostavno da uzme njegovo ljudsko

oblije. Ali u kojem god da je obliju, amanovo duhovno bie najee stie do "drugih svjetova" penjui se uz "kosmiko drvo" koje prodire u srce raznih duhovnih svjetova. U staronordijskim mitovima postoji "Igdrasil", veliko jasenovo drvo, ije mone grane dre Devet Svjetova. Kronja "Igdrasila" je na nebesima iznad Asgarda, a njegovo korjenje je ispod Pakla. Osim toga to slui kao stub koji pridrava ove svjetove, Igdrasil je sredstvo kojim se putuje izmeu ovih svjetova. Tako izgleda da smo saznali razlog za ime "Igdrasil", to bukvalno znai "pastuh Iga (Odina)". Po mnogo emu, Odin je "vrhovni aman". Jer ba kao to se aman penje ili jae na svom drvetu u transu, tako Odin jae Igdrasil da bi doao do Devet Svjetova. Upravo na Igdrasilu je Odin proao kroz svoje najmunije obrede putovanja. Kao i raspeti Krist, Odin je ranjen kopljem i bio objeen na svetom drvetu devet dana i devet nai. Visei na drvetu i trpei veliki bol, Odin je meditirao o znacima uklesanim u kamenu kraj Igdrasilovog korijena. Do devete noi Odin je rastumaio znake i otkrio tajnu arobnog alfabeta poznatog kao "rune". Uz mo runa ostvareno je njegovo vlastito uskrsnue. Sa Igdrasila je odsjekao granu sa koje je visio i nainio svoj arobni tap. Uz magine rune Odin je mogao da lijeci, natjera mrtve da progovore, oduzme mo oruju, zadobije ensku ljubav, i stia oluje na kopnu i moru. Zatim, vjeno udei za novim znanjima, Odin je otiao da pije sa Izvora Mudrosti u podnoju Igdrasila - i za to je takoer postojala cijena. Za jedan gutljaj sa dubokog izvora Odin je morao da rtvuje jedno oko. Bez oklijevanja je ispio, i od tog doba je uvijek bio jednooki bog. U Gospodaru Prstenova vidimo neto od Odinovih obreda putovanja u naizgled fatalnoj bici Gandalfa Sivog sa Balrogom. Ovaj sukob i mistino unutranje putovanje koje je uslijedilo, slino Odinovom, imalo je za ishod uskrsnue svemonog Gandalfa Bijelog. Gandalf, koji je ve znao kako da ita rune, ubrzo demonstrira mnogo novih moi, od kojih je najmanja bila da oduzme mo oruju. U zlom Sauronu vidimo arobnjaka luaki opsjednutog sticanjem moi. Odin postaje jednooki gospodar zato to rtvuje drugo oko u potrazi. Sauron postaje jednooki gospodar zato to rtvuje sve osim tog jednog zlog oka. Nita ne ostaje od njegovog duha i due izuzev tog jednog plamenog zlog oka. U staronordijskom mitu posljednje unutranje putovanje Odina na Igdrasilu bio je njegov preobraaj u arobnjaka-Kralja. Odin se uspio u Asgard gdje su drugi bogovi vidjeli njegovu mo i mudrost, i svi su ih priznali. Slino tome, kod Tolkina svi "Slobodni Narodi" Srednje Zemlje priznali su i prepoznali mo i mudrost uskrslog Gandalfa; a sile mraka su priznale i prihvatile vladavinu Saurona kada je konano uskrsnuo kao "Oko". Odin je, u svom uskrslom obliju, bio bog u koga je strano bilo pogledati. Bio je strog, jednook, sive brade i divovskog stasa. Nosio je sivi ogrta sa irokom plavom pelerinom i ratniku kacigu s orlovim krilima. Kraj nogu su mu bila uurena dva divlja bojna vuka ("Otima" i "Pohlepa"), a na jednom ramenu su mu uala dva gavrana, glasnici-uhode ("Misao" i "Sjeanje"). Tolkinov kralj bogova, Manve Gospodar Zraka, vie je po uzoru na olimpskog Zeusa; meutim, on ima neke zajednike karakteristike s Odinom. Strog je, sivobrad, divovskog stasa, i nosi ogrta s plavom pelerinom. On je takoer bog poezije, i najmudriji i najmoniji od bogova. Kao Kralj Bogova, Odin je posjedovao tri velika dvora u Asgardu. Prvi je bio Valaskiaf, gdje je sjedio na svom zlatnom prijestolju zvanom Hlidskialf, osmatranici bogova. Odavde je Odinovo oko moglo da vidi sve to se deava u svih Devet Svjetova. U Tolkinovom svijetu ima tri varijacije na Odinovo prijestolje. Manve, kralj Valara, sjedi na prijestolju na Tanikvetilu, najvioj planini na svijetu, a njegove svevidee oi mogu da vide cijeli svijet. Sauronovo Jedno Oko ima slinu, moda neto ogranieniju mo, poto je sposoban da vidi i upravlja svojim carstvom sa Mrane Kule Mordora. A Frodo Bagins, Hobit, otkriva "Sjedite Gledanja" na Amon Henu, "brdu oka". Poto sjedne na njegovo kameno prijestolje, kao neki mali Odin, moe da vidi teleskopski stotinama milja u svim pravcima. Odinov drugi dvor se zvao Gladshejm. Bio je to Dvor Savjeta Bogova gdje je Odin predsjedavao nad prijestoljima dvanaest drugih bogova poredanim u obliku prstena. Ovo se moe usporediti s Prstenom Sudbine, ili Savjetom Valara, kojim je predsjedavao Manve, na kapijama Valinora u

Neumiruim Zemljama Amana. Najuveniji od svih Odinovih dvora bio je Valhala, "dvor poginulih", zlatni dvor ratnika. To je velika gozbena dvorana s 540 vrata i krovom oblikovanim od titova od uglaanog zlata, gdje upravlja Odin, Gospodar Pobjeda. Ovdje se ratnici koji padaju u bici nagrauju za svoju hrabrost beskrajnim svetkovinama s jelom i piem. I tu oni ostaju do vremena Ragnaroka. Kod Tolkina imamo prilino sumornu Dvoranu ekanja u Dvorima Mandosa itaa Sudbine u Neumiruim Zemljama. Meutim, isto kao i vikinki ratnici, duhovi poginulih Vilenjaka ekaju poziv za kataklizmu Kraja Svijeta. Kao oznake poloaja, Odinu su poklonjena dva velika dara. Odinov arobnjaki tap je odnijet u Alfhejm gdje je Vilin-kova Dvalin iskovao glavu koplja, Gungnira, najuasnije oruje Gospodara Pobeda. Kod Tolkina nalazimo odjek ovog oruja u maginom koplju "Aiglosu", najstranijem oruju Gilgalada, posljednjeg Uzvienog Kralja Vilenjaka Srednje Zemlje. Meutim, vrhunski dar i krajnja manifestacija bogatstva i moi arobnjaka-Kralja bio je prsten zvani "Draupnir". U Tolkinovoj prii sve umijee Vilenjaka Kelebrimbora, najudesnijeg kovaa Srednje Zemlje, i sva mudrost Sauronova unijeti su u kovanje Prstenova Moi. U staronordijskom mitu sve umijee Vilenjaka Sindrija i Broka, najveih kovaa u Devet Svjetova, i sva mudrost Odinova su uloeni u kovanje prstena "Draupnira". "Draupnir" znai "onaj koji curi", jer je ovaj magini zlatni prsten imao mo da iz njega istee osam drugih prstenova jednake veliine svakih devet dana. Odinovo vlasnitvo nad njim nije bilo samo simbolino obiljeje njegove vladavine nad Devet Svjetova, ve je i uvrstilo njegove nagomilane moi dajui mu izvor gotovo neogranienog bogatstva. Kao Kralju Bogova, Draupnir mu je podario najveu riznicu prstenova i omoguio mu da ostane najvei davalac prstenova u Devet Svjetova. Sticanjem Draupnira, Odinova potraga za vlau je zavrena. Ne moe biti sluajno to Draupnir raa osam drugih prstenova podjednake teine za devet dana. Preko Draupnira Odin je vladao Asgardom, dok je drugih osam prstenova Odin Gospodar Prstenova koristio kao darove bogatstva i moi kojima se upravljalo nad drugih osam svjetova. Kao i zemaljski vikinki kralj koji je kao "davalac prstenova" nagraivao svoje velikae, tako je i Odin odravao red u drugih osam svjetova darovanjem prstenova odabranim herojima i kraljevima. Prsten na njegovoj ruci je konani izvor svih arobnih prstenova i sveg bogatstva. Gospodarei Draupnirom Odin bukvalno postaje "Gospodar Prstenova". Od mnogih legendi o Odinu, jedna se najvie bavi prstenom Draupnirom. To je legenda koja se tie smrti Odinovog omiljenog sina Baldera. Poslije pogibije, Balder je postavljen na ogromni pogrebni brod zvani Ringhorn i svi bogovi su se okupili da mu odaju poast. Svaki od njih je stavio neizrecivo udesan dar u njegov brod. Ali Odinov bol bio je tako veliki da je on, izbezumljen od oajanja, poloio Draupnir na sinovljeve grudi ba kad je brod potpaljen i kad ga je oganj potpuno progutao. Bila je to tragina greka, jer se pojavila opasnost da, bez prstena, Odinovu vlast ospore Divovi. Prsten je bio neophodan da bi se ponovo uspostavio red u Devet Svjetova. Sreom, prsten nije uniten u pogrebnom ognju, nego je otiao zajedno s Balderovim duhom u mrano kraljevstvo Pakla, tamnicu mrtvih. Tako je moralo da se krene na putovanje niz "kozmiko drvo" kako bi se povratio prsten. Da bi ostvario ovu potragu, Odin je uzjahao svog arobnog osmonogog pastuha Sleipnira i otiao dolje, u najdublje kraljevstvo Pakla. Kad je stigao tamo, Sleipnir je preskoio Psa uvara Pakla vezanog lancima i veliku kapiju koju je uvao. I jaha i pastuh su uli u carstvo ukletih, oteli sveti prsten i odjahali nazad. Kad je Draupnir vraen Odinu u Asgard, mir i red su ponovo uspostavljeni u Devet Svjetova. U Tolkinovom Gospodaru Prstenova imamo upravo suprotan scenarij: Sauron, Gospodar Prstenova ide u zlu potragu da bi povratio svoj Jedini Prsten. Sauron je gospodar carstva prokletih -pakla-nazemlji zvanog Mordor - kad mu otimaju Jedini Prsten. Prsten zatim treba da izgori u plamenu Planine Usuda ali, umjesto toga, iznose ga iz kraljevstva prokletih u smrtni svijet gdje se gubi. Kad se Sauron vrati u Mordor, on alje svoje Crne Jahae u svijet ivih u pokuaju da povrati Jedini Prsten. Oevidno je da e, ako se Sauronova potraga za prstenom uspjeno zavri i Jedini Prsten mu

bude vraen u Mordor, rezultat biti upravo suprotan od Odinove prie. Kaos i rat bi sigurno progutali i unitili cijeli svijet.

V GLAVA VOLSUNGA SAGA Najuvenija nordijska legenda o prstenu je ispriana u "Volsunga Sagi". Ova epska pria predstavlja jedno od najveih knjievnih djela koja su nadivjela vikinku civilizaciju. U "Volsunga Sagi" nalazi se povijest mnogih heroja dinastija Volsunga i Nibelunga.1 U devetnaestom stoljeu Viljem Moris je napisao o ovom epu: "Ovo je velika pria Sjevera, koja bi trebalo da bude za cijelu nau rasu ono to je pria o Troji bila za Grke." Sudbine dinastija Volsunga i Nibelunga bile su povezane sa sudbinom jednog arobnog prstena zvanog "Andvarinaut". Bio je to arobni prsten koji je nekada pripadao Andvariju, Patuljku. Izgleda da je to bio zemaljski Draupnir. Njegovo ime znai "Andvarijeva batina" - zato to je on "tkao" svom vlasniku bogatstvo u zlatu; a uz to bogatstvo su ile mo i slava. Pria o Andvarinautu je postala arhetipska legenda o prstenu, a tie se ivota i smrti najveeg od svih nordijskih heroja, Sigurda Zmajoubice. Ova legenda o Sigurdu i Prstenu, kako je ispriana u Volsunga Sagi, i dalje ivi u suvremenoj mati kao "prava" legenda o prstenu. Viljem Moris je podario prvi zadovoljavajui, direktni prijevod Volsunga Sage engleskom jeziku. Njegova potonja dugaka epska poema "Sigurd Volsung", komad Henrika Ibzena Vikinzi Helgelanda i - iznad svih - veliki operski ciklus Richarda Vagnera Prsten Nibelunga, uveli su ovu epsku priu u popularnu evropsku knjievnost fantastike u devetnaestom i dvadesetom stoljeu. U ovom poglavlju prepriava se "Volsunga Saga". Treba primijetiti da je ovaj ep zbirka od preko etrdeset povezanih, ali posebnih saga. One su bile posljedica usmene predaje razliitih autora sastavljane tokom mnogo vjekova. Tekstovi koji su iz toga proistekli esto imaju poneto nepravilnu strukturu zapleta, mada je opi koncept jasan. U ovom prepriavanju oni dijelovi sage koji se tiu prstena su detaljno istaknuti, dok su sporedne pustolovine (naroito one koje prethode pojavi Sigurda) ispriane u formi sinopsisa. itaoci e pronai mnoge paralele izmeu Volsunga Sage i Tolkinovih Gospodara Prstenova i Silmariliona. Da se pria ne bi prekidala primjedbama, ove paralele e biti ispitane kasnije, zajedno s usporedbama s legendama o Kralju Arturu, Karlu Velikom, Ditrihu fon Bernu, i mnogobrojnim herojima i predanjima, ukljuujui i srednjovjekovni njemaki Nibelungenlied i mnotvo bajki. Volsunga Saga poinje priom o heroju Sigiju koji je smrtni Odinov sin. On je veliki ratnik koji svojom snagom i vjetinom postaje Kralj Huna. Sin Kralja Sigija je Rerik, koji je takoer moni ratnik, ali ne moe da podari svojoj kraljici sina i nasljednika. Zato bog alje Reriku vranu s jabukom u kljunu. Rerik daje tu jabuku svojoj eni koja je pojede i ostaje trudna. Ali dijete ostaje u maternici svoje majke est godina prije nego to ga oslobodi babiin no. To dijete je Volsung koji postaje trei u ovoj lozi kraljeva. Volsung je najjai i najmoniji od svih kraljeva Hunlanda. On je ovjek ogromnog fizikog rasta i otac deset sinova i jedne keri. Najstariji od njegove djece su brat i sestra blizanci, Sigmund i Signi. Jednog dana sivobradi stranac s jednim okom pojavljuje se u velikom dvoru Volsunga usred velikog skupa Huna, Gota i Vikinga. Bez ijedne rijei, starac koraa prema Branstoku, ogromnom hrastovom drvetu koje raste u sreditu Volsungovog dvora. On izvlai sjajni ma iz korica i zabada ga do balaka u stablo drveta. Prastari stranac zatim izlazi iz dvora i nestaje. Nijedan smrtnik ne bi mogao da ostvari takav podvig, i svi znaju da taj starac ne moe biti niko drugi osim Odina. Svi junaci u velikom dvoru ele taj ma, ali jedino Sigmund ima snage da ga izvue iz Branstoka. Svi znaju da je Sigmund, naoruan Odinovim maem, od boga izabrani ratnik.

Ovim maem koji sijee kamen i elik, Sigmund zadobija veliku slavu, ali porodicu Volsung uskoro zadesi strana tragedija. Sigmundova sestra se udaje za Kralja Gotlanda koji izdajniki ubija Kralja Volsunga na svadbenoj svetkovini. On zatim zarobljava Volsungovih deset sinova i stavlja ih u debla drvea na jednoj istini u divljoj umi. Jednog sina kida u komade svake noi tokom devet noi Vukodlak koji je zapravo kraljeva majka, vjetica. Meutim, desete noi, Sigmund, uz pomo svoje sestre Signi, uspijeva da prevari Vukodlaka i da ubije vjeticu, iupavi joj jezik zubima. Sigmund bjei i ivi mnogo godina kao odmetnik u kui pod zemljom u divljoj umi. Signina udnja za osvetom je tako velika da ona, ostajui ena Kralja Gotlanda, baca ini na Sigmunda. Kada doe u njegovu kuu pod zemljom, on ne prepoznaje sestru i tu je obljubi. Poslije mnogo mjeseci Signi dobija dijete iz ovog rodoskrvnog sjedinjenja. Sin se zove Sifjolti i, kad odraste, Signi ga alje Sigmundu u divlju umu kako bi zajedno mogli da osvete Volsungovu smrt. Poslije mnogih iskuenja, ukljuujui i krau i noenje koe Vukodlaka i to to su bili ivi zakopani u grobnoj humci, Sigmund i Sifjolti podmeu vatru u velikom dvoru gotskog kralja. Signi kriom vraa Odinov ma Sigmundu, i svi koji pokuavaju da pobjegnu iz poara bivaju ubijeni. Videjvi da su gotski kralj i njegov rod pobijeni, Signi priznaje kakvu je cijenu platila da bi ostvarila osvetu, ukljuujui i incest s bratom, i baca se u plamen. Sigmund se vraa sa Sifjoltijem u svoju postojbinu i polae pravo na oevo prijestolje kao Kralj Hunlanda. Uspjeno vlada mnogo godina, mada njegovog sina Sifjoltija ubiju otrovom. Ubrzo poto se Kralj Sigmund oeni Princezom Hjordis, dvije vojske Vikinga hvataju Sigmunda u zasjedu. Meutim, ne uspijevaju da ga ubiju zbog njegovog natprirodnog maa. U vrevi bitke pojavljuje se veoma star jednooki ratnik. Kada Sigmund udari drku starevog koplja svojim maem, sjeivo se lomi. Sigmund zna da mu je kucnuo kobni as. Stari ratnik ne moe biti nitko drugi osim Odina, i Sigmundovi neprijatelji ga obaraju. Sigmund zadobija smrtne rane od neprijatelja, ali ne oajava, jer je dugo ivio i zna da je njegova kraljica trudna. Sigmund na samrti kae eni da ona mora da uzme krhotine Odinovog maa. Jer Sigmund zna za proroanstvo da e zaeti sina koji e, s ponovo iskovanim maem, zadobiti slavu veu od bilo kog smrtnika. Sigmundova kraljica bjei sa bojnog polja i poslije dugog putovanja nalazi utoite u vikinkom dvoru Kralja Morskih Danaca. Tu izgnana kraljica raa sina Sigurda i odgaja ga u tajnosti pod zatitom Danaca. A u kraljevstvu Pomorskih Danaca ivi jedan majstor kova. On se zove Regin, i zbog tekog rada u kovanici njegovo snano tijelo je pogrbljeno i zakrljalo kao kod Patuljka. Ali, iz njegovog ognja i kovanice izlazi mnogo ljepote u draguljima i sjajnom oruju. Maevi, koplja i sjekire sijaju blistavim sjajem. Svi priznaju da im nema premca. Nitko ne zna koliko je Regin star niti kakva mu je prolost. On je doao u zemlju Danaca ranije no to dosee sjeanje i najstarijeg kralja. On nije velika meu ratnicima, ve kova i majstor i drugih zanata. Pun je mudrosti i upuen u rune, igru aha i jezike mnogih zemalja. Ali Regin hladnim okom gleda na ivot, i nije niiji prijatelj. Zato je Kralj Pomorskih Danaca veoma iznenaen kad Regin usvaja Sigurda i postaje njegov uitelj. Nikad nije bilo takvog uenika kakav je Sigurd, da tako brzo ui i da je eljan znanja. Kova ga dobro poduava mnogim vjetinama i disciplinama, mada se najvie istie u ratnikim vjetinama. Uitelj i uenik su udan par. Neki kau da je Regin suvie hladne naravi, a Sigurd roen kao suvie vatren. Koji god bio razlog, tokom mnogih godina uenja uitelj i uenik nikad nisu ostvarili odnos ljubavi ili bliskog prijateljstva. I mada Sigurd postaje mudar uz pomo Reginovog poduavanja, zov njegove krvi ga nagoni da ui stvari koje su ak izvan kovaevih poduka. Zato Sigurd esto ide u umu i danima luta. Na jednom takvom usamljenikom putovanju Sigurd sree veoma starog ovjeka s ogrtaem i mlitavim eirom irokog oboda. Starac ima bradato lice sa samo jednim okom, a potapa se kopljem. Ovaj ovjek kae Sigurdu da moe da izabere za sebe koga god konja eli iz njegovog krda na livadi. Kad Sigurd izabere jednog mladog drijepca, starac se nasmijei. "Dobro odabrano. On se zove Grani, to znai sivodlaki, okretan je kao iva i izrast e u najjaeg i najbreg drijepca koga je ikad jahao neki smrtnik. Jer Granijev otac je besmrtni Sleipnir, osmonogi

drijebac Asgarda, koji jae olujne oblake iznad svijeta." Nedugo zatim Regin alje po mladia. "Izrastao si i postao krupan i snaan, Sigurde. Sad je dolo vrijeme za pustolovinu", kae Regin. "Ispriat u ti jednu priu." Njih dvojica zatim izlaze napolje na zelenu travu ispred Reginovih dvora. Kraj jednog hrastovog drveta nalazi se kamena klupa na koju se kova smijeta, dok ogromni mladi sjeda na travu kraj njegovih nogu. "Upoznaj me sad, mladi Sigurde, jer saznat e tko sam ja u stvari. Ne ovjek, ve neko tko je roen u vrijeme prije no to su prvi ljudi uli u sfere svijeta. To je bilo prije nego to je postojalo Vrijeme. Divovi i Patuljci bili su ispunjeni stranom snagom, a bilo je i arobnjaka takve moi da su se ak i bogovi plaili da hode sami po zemljama Midgarda. U to vrijeme su bogovi Odin, Honir i Loki poli u avanturu u Midgard i usudili se da uu u zemlju mog oca, Hreidmara, najveeg arobnjaka Devet Svjetova. Prvog dana tri boga dola su do jednog potoka i dubokog jezera. Odmorivi se malo, uskoro su primijetili okretnu smeu vidru kako pliva u jezeru. Zaronivi duboko, vidra je uhvatila jednog srebrnog lososa u eljusti i, stigavi do udaljene obale, borila se da izvue svoj plijen iz vode. To je izgledalo kao prilika koju ne treba propustiti. Bez ijedne rijei, Loki je hitnuo kamen i razbio vidri lubanju. Loki se radovao to je osvojio i vidru i lososa jednim jedinim kamenom. Otiao je do vidre i odrao joj kou. Uzevi svoj dvostruki plijen, lososa i vidrinu kou, tri boga su nastavila da hodaju sve do veeri, kad su stigli do velike palae na svetloj ledini. Bila je to palaa Hreidmara arobnjaka koja je stajala na Svjetlucavoj Ledini, tik iznad mrane ume zvane Mrka uma. Kad su tri boga ula u palatu, poklonili su lososa i vidrinu kou domainu. arobnjak je istog trenutka pobjesnio i odmah zaarao bogove smrtonosnim inima. Zatim me je pozvao da donesem svoje u vatri iskovane lance od nesalomivog elika; i pozvao je mog brata, monog Fafnira, da vee ove bogove vrsto mojim lancima i svojom nemilosrdnom snagom. Kad je to uinjeno, niko osim arobnjaka-Kralja nije vie nikad mogao da oslobodi ova tri boga. Mada je moj otac veoma potovao moje umijee i Fafnirovu snagu, ljubimac mu je bio trei sin. Taj sin je predstavljao arobnjakove oi i ui. On je bio mijenja oblika koji je esto putovao u mnogim oblijima ptice ili zvijerke, i priao ocu to se deava po irokom svijetu. Zvali su ga Vidra, po omiljenom liku kojim se zaogrtao. To je izazvalo straan gnjev arobnjaka-Kralja. Vidra koju su bogovi ubili na jezeru, a zatim iz neznanja ponudili na dar, bila je odrana koa sina ljubimca njihovog domaina. Tako razbjenjen arobnjak je bio namjerio da satre svu trojicu koji su mu ubili sina. Ali Odin je govorio uvjerljivo, rekavi iskreno da je Vidra ubijena iz neznanja, i da je u takvim sluajevima plaanje krvnine blagom umjesto krvlju pravedna i asna nadoknada. Mada u velikoj alosti, arobnjak-Kralj je postavio uvjete. "Napunite kou mog sina zlatom i pokrijte je njime. Uinite to i ja u vas potediti", zahtijevao je bjesno i mrgodno. Poto je Loki bacio kobni kamen, on je odabran da nae otkupninu, dok su ostali ostali vezani. Odin mu je savjetovao da brzo nae Patuljka Andvarija, uvenog po svom bogatstvu. Tu riznicu zlata je skrivao u jednoj planinskoj peini ispod vodopada. Ali Odin je upozorio da je Patuljak Andvari takoer i mijenja oblija koji skriva svoj pravi lik. Najee preuzima oblije velike tuke koja ivi u jezeru ispod vodopada, kako bi tako mogao bolje da uva vrata svoje vodene riznice. Lokiju nije dugo trebalo da nae vodopad. Zurio je uporno u bistro jezero i ugledao veliku tuku koja se krila u vrtlozima pod stijenjem. Kada je izvukao tuku na obalu, Andvari je, borei se za zrak, preuzeo svoj pravi lik i preklinjao za milost. Loki nije bio blag. Uvrtao je Patuljka sve dok njegovi krici nisu zagluili zvuk vode. Najzad je Andvari predao svoju zlatnu riznicu Lokiju, ali je Patuljak zamolio da mu bude doputeno da zadri za sebe samo jedan crveno-zlatni prsten. Nagaajui koliko je prsten vaan, Loki je oteo i prsten od Andvarija i pourio svojim putem. To je bio prsten zvani Andvarinaut, to znai "Andvarijev", jer od njegove moi poticalo je zlato i riznica se sve vie poveavala. Zlatan prsten je raao zlato, premda je to bila samo jedna od njegovih moi; mnoge od njegovih drugih moi nepoznate su. Taj mali crveno-zlatni prsten kojeg je

Loki ukrao bio je vrijedan sveg ostalog blaga zajedno. Patuljak je vrisnuo za njim: "Proklinjem te zbog ovoga! Prsten i blago koje se iz njega mnoi zauvijek e nositi moju kletvu. Svi koji posjeduju prsten i njegovo blago bit e uniteni!" Loki se vratio u arobnjakovu palau sa zlatnom riznicom, njime dupke napunio Oterovu kou, i nagomilao zlato preko svega. Izgledalo je da je cijena krvnine plaena, ali je arobnjak-Kralj pomno gledao u blago i pokazao jednu dlaku na njuci koja je jo provirivala. Onda se Loki Ijutito nasmijeio i ispustio prsten Andvarinaut koji je zadrao. Prsten je pokrio i posljednju dlaku i isplata je zavrena. arobnjak-Kralj je spakovao blago u velike hrastove krinje, ali je uzeo prsten Andvarinaut i stavio ga na ruku. Zatim je raskinuo ini, zapovijedio Fafniru i meni da otkljuamo lance, i bogovima je doputeno da sogirno izau iz njegove zemlje. Neko vrijeme je izgledalo da sve ide dobro, ali i sam pogled na prsten predstavljao je muenje za Fafnira. I tako se jedne noi Fafnir priunjao do oevog kreveta i prerezao mu grkljan dok je spavao. Stavio je Andvarijev prsten na svoju ruku, a zatim se pojavio kraj mog uzglavlja sa svojim krvavim bodeom. "Doi", rekao je, "potreban si mi." Prestraen, uinio sam kako mi je reeno i odvukao blago preko Svjetlucave Ledine i nizbrdo do jedne peine pod planinskim ponorom u Mrkoj umi. "Dobar si nosa, brate moj. Zasluio si ivot, ali nita drugo. Ako se sad okrene i potri, neu te ubiti. Izbaci ovo zlato iz glave, er ono nikad nee biti ostavljeno bez uvara." Tako je Fafnir stekao prsten i blago Patuljka Andvarija krvlju naeg oca. Nad tim blagom je zauvijek bdio. Pohlepa puna mrnje otrovala mu je srce i um, i sve koji su prolazili njegovim putem sluajno ili namjerno ubijao je. Jer sad je njegov vanjski lik bio ravan njegovoj unutranjoj zloi, postavi zmija: veliki zmaj, najmoniji u ovom i svim dobima." Sigurd sad vidi svoju sudbinu i prihvaa Reginov izazov. "Ubij mi tog zmaja da osveti mog oca, i zadobi za sebe veliku slavu", nareuje Regin. "Pomozi mi da vratim svoj dio krvnine i, pored slave, dobie Andvarijev prsten i vei dio blaga." Za takav zadatak smjeli Sigurd eli oruje koje bi bilo ravno njegovoj snazi, i zato odlazi kod majke i trai krhotine oevog maa, Odinov dar. Te krhotine predaje Reginu u njegovoj kovanici. Regin se baca bjesomuno na posao, zagrijava ih u najvrelijoj vatri, ponovo kuje sjeivo i kali ga u krvi bika. Svete rune iznad balaka vraaju svoj sjaj, prstenovi ugravirani na eliku sijaju kao srebro, i dok kova iznosi ma na dnevno svjetio izgleda kao da plamenovi igraju po njegovoj otrici. Sigurd uzima oruje u svoje snane ruke, zamahne njime estoko i udara u kovaev nakovanj. Ma glatko presjeca elik kao i drveno postolje pod njim. Ipak, sjeivo nije ni okrznuto od udarca. "Ovo zaista ne moe biti drugi ma do onaj po imenu Gram, Odinov dar, za koji se moj otac zakleo da e jednog dana biti ponovo iskovan i predat njegovom sinu jedincu," kae Sigurd smjeei se. Tako naoruan i jaui svog pastuha Granija, Sigurd se upuuje u potragu sa Reginom. Najzad dolaze do vatrom sprenih i pustih pograninih predijela onoga to je nekad bila Svjetlucava Ledina. Sad je to mjesto divlja i ukleta pustara na rubu zle Mrke ume. To je jedna sprena pustopoljina na kojoj je zmaj ubio mnoge heroje. Na toj ledini je usjeena duboka kamena staza koja je sluzav trag zmajevog puta. Put vodi u Fafnirovu zmijsku peinu duboko u Mrkoj umi. Tu je zmaj nainio svoje legalo na hrpi zlata, riznici prstenova Andvarija Patuljka. Fafnir je naputao svoje zlatno legalo samo jednom dnevno kada je iao putem do neistog jezera na ledini gdje je pio u sumrak. "Iskopaj jarak u zmajevoj stazi i sakri se unutra," savjetuje Regin. Kad se nae iznad tebe, zari ma uvis u njegov mekani trbuh. Ne moe da promai." Dok Sigurd kopa, Regin bjei preko ledine i sakriva se u Mrkoj umi. Jedna sijenka pada preko jarka i Sigurd se osvre. To je onaj lsti jednooki bradati starac koji je dao Sigurdu sivog konja. "Mala pamet, kratak ivot", mrmlja starac, oslanjajui se na svoje koplje "Zmajeva krv e ti spriti kosti. Iskopaj nekoliko jaraka, i sakri se u onom s lijeve strane. Onda moe da zarije sjeivo u zmajevo srce, dok kljuala, otrovna krv pada u drugi jarak." Do veeri je ovaj posao zavren, i to ba na vrijeme. Smrdljivi zmaj silazi na pojilo, riui stravino i balei otrov po tlu. Saekavi svoj trenutak, Sigurd zariva otricu Grama u zmajeve grudi do

balaka. Vrela krv koja pee i nagriza lije u jarak, i Fafnir malaksava. Njegovi greviti trzaji i kolutanja potresaju zemlju, njegova rika ispunjava zrak vatrom i otrovom. eljusti mu kljocaju na neprijatelja koga ne moe da dohvati, dok proklinje junaka koji ga je ubio i brata koji ga je izdao. Kada Sigurd izae iz svog jarka, Regin izlazi iz svog skrovita pretvarajui se da je i tuan i radostan. Tvrdei da eli da zbrie svaki krvavi grijeh sa Sigurda zbog ubijanja Fafnira, Regin trai od Sigurda da isjee zmajevo srce iz njegovog tijela i ispee ga. Regin tvrdi da e, poto pojede zmajevo srce, samo on moi da bude pozvan na odgovornost za njegovu smrt. Sigurd ini kako mu Regin kae, pali vatru i baca srce na plamen. Ali, dok se zmajevo srce kuha, njegov sok prsne i oprlji mladieve prste. On stavlja prste u usta i, okusivi krv zmajevog srca, odjednom otkriva da moe da razumije jezik ptica na okolnom drveu. Ptice govore s tugom, jer znaju za Reginovu izdaju: kako e kova stei veliku mudrost i hrabrost poto pojede zmajevo srce, zatim kako planira da ubije Sigurda u snu. Ptice znaju da Regin nikad nee podijeliti riznicu zlata niti prsten sa hrabrim mladiem, usprkos svojoj zakletvi. One takoer znaju da Regin eli da ukrade Sigurdu ma i pastuha. uvi ovaj ptiiji razgovor, Sigurd brzo radi. Svojim maem Gramom udara i skida glavu pritvornog kovaa s ramena. Zatim Sigurd sam jede zmajevo srce i daje se na posao da raisti Fafnirovu jazbinu. To je cjelodnevni posao, jer je zid peine prekriven zlatom kao ilimom. Ni tri konja ne bi izdrala pod takvim teretom, ali Grani ga nosi s lakoom. Dodatna teina Sigurda, koji sad nosi zlatni oklop, izgleda da mu ne predstavlja nikakav napor. Tako natovaren, s Prstenom Andvarijem na ruci, Sigurd Zmajoubojica izlazi iz te sprene pustare u potrazi za daljim pustolovinama. On traga za drugim poastima i dobija ih, jer ratuje sa svim kraljevima i prinevima koji su mu ubili oca i rodbinu, i sve ih ubija. Ovaj mladi prolazi kroz mnoge pustolovine, a zatim odlazi u Zemlje Franaka. Dugo putujui, jedne noi on ugleda, kao neku kulu svetilju, veliki plameni prsten na planinskom grebenu. Sutradan ujutru penje se na taj greben zvani Hindfel (Koutina padina) gdje ugleda jednu kamenu kulu usred plamenog prstena. Sigurd ne oklijeva i potjera Granija u vatreni prsten. Ni Grani se ne dvoumi. Skok mu je visok koliko i dug, i mada su mu rep i griva oprljeni, on mirno staje na noge poto su proli. Postoji i unutranji krug: prsten od masivnih ratnikih titova koji se preklapaju, s osnovama uvrenim u planinsku stijenu. Sigurd isue Grama i maem prosjee put kroz elini zid od titova. Iza njega je kamena kula, a u njoj je tijelo nekog ratnika na odru. Ili se samo tako ini. Kad Sigurd skine kacigu s ratnikove glave, vidi da je to jedna ena i da nije mrtva, ve da spava. Dok zuri u nju, Sigurd vidi da ona ima stas ratnika i ensku gracioznost. On takoer vidi drenov trn koji joj viri iz vrata. Kad ga Sigurd izvadi, uspavana ljepotica uzdahne i probudi se. Mirne sive oi vitez-djeve ga pogledaju s ljubavlju. Ova uspavana ljepotica je Brunhilda koja je nekad bila Valkira, jedna od Odinovih dijeva-ratnika njegovih lijepih anela smrti -koje su skupljale due heroja koji su ginuli u ratu i nosili ih u Valhalu. Ali jednom se suprotstavila Odinu po pitanju ivota jednog ovjeka. Zbog ovoga je Odin probo trnom koji ju je uspavao i postavio je u kulu okruenu plamenim prstenom. Samo junak koji ne zna za strah mogao bi da proe kroz vatreni prsten. Kad Brunhilda otvori oi, ona prepoznaje Sigurda kao junaka, a Sigurd zna da je u Valkiri naao sebi jednaku po hrabrosti i vieg od sebe po mudrosti. Kad Sigurd postane Valkirin ljubavnik, unutar vatrenog prstena, on saznaje ono to smrtni ovjek ne bi mogao da spozna ni tokom dvadeset ivota. Jer u tom ljubavnom zagrljaju mnogo toga se budi u Sigurdu i ispunjava ga mudrou bogova; dok se u Brunhildi mnogo toga uspavljuje i ispunjava neznanjem smrtnika. Sigurd, ljubavnik Valkire, zna da mora da prihvati borbu i vojevanje koje daju ratniku besmrtnu slavu. Ma kako da je to bolno, Sigurd zna da mora da ostavi Brunhildu i izae iz vatrenog prstena ponovo u svijet ljudi gdje bi mogao da zaslui slavu dovoljnu da bi postao vrijedan svoje nevjeste. Sigurd je rijeio da to uini, ali kao znak svoje vjene ljubavi i obeanje da e se vratiti, on stavlja Prsten Andvarijev - koji cijeli svijet prieljkuje - na Brunhildinu ruku. Dok Brunhilda spava, Sigurd

ustaje u zoru, uzjahuje Granija i izlazi iz vatrenog prstena. Kad se Brunhilda probudi, ne sjea se niega u vezi sa Sigurdom, niti Odinom, niti bilo ega u vezi sa svojom prolou prije tog dana. Na ruci joj je zlatan prsten, ali ona ne zna zato je tako. Sve to zna je to da mora da eka dolazak ratnika koji ne zna za strah i moe da proe kroz vatreni prsten. Tom ovjeku, i nikom drugom, zaklet e se na vjernost i postat e nevjesta. to se tie Sigurda, koliko god da je velika njegova ljubav prema Brunhildi, on zna da ima sudbinu ratnika. Kao i njegov otac, i on je izabranik Odinov, i u njegovoj slubi Sigurd putuje u mnoge zemlje i ubija ak pet monih kraljeva u boju. Poslije nekog vremena, Sigurd dolazi u zemlje Rajne kojima vlada Kralj Nibelunga. Kralj Nibelunga prima sad ve uvenog junaka, Sigurda Zmajoubojicu, veoma srdano i prijateljski. Vremenom Sigurd i kraljeva tri sina - Gunar, Hogni i Gutorm - postaju najbliskiji prijatelji i saveznici u ratu i u miru. Sigurd i Gunar se zaklinju na neraskidivo prijateljstvo, i postaju braa po krvi. Vidjevi da je prijateljstvo Sigurda Zmajoubojice toliko povealo mo i bogatstvo njihovog kraljevstva, Gunarova majka Grimhilda, Kraljica Nibelunga, eli da ga zadri u kraljevstvu. Da bi to ostvarila, nada se da e se Sigurd oeniti njenom kerkom, lijepom Gudrunom. Meutim, mada zna da Gudrun voli Sigurda, takoer zna i da Sigurd voli drugu. Grimhildina elja nije beznadena. I mada je Kraljica Nibelunga, Grimhilda je takoer u tajnosti velika vjetica koja je u stanju da baca ini i pravi mone napitke. Tako, jedne veeri, u gozbenoj dvorani Grimhilda daje Sigurdu arobni napitak. Ovaj napitak oduzima Sigurdu sjeanje na Valkiru kojoj se zakleo na vjenu ljubav, istovremeno ga ispunjavajui udnjom za lijepom Gudrun. Pokoravajui se inima, Sigurd uskoro zaprosi Gudrun i njihov brak blagosiljaju svi koji ive u zemljama Rajne. Godine prolaze, kraljevski par je sretan, a mo i slava Nibelunga se sve vie poveavaju. Ali prie o udnoj i lijepoj djevi zarobljenoj u vatrenom prstenu na planini stiu i do dvora. Te prie Sigurdu nita ne znae, mada Gunar eli da osvoji tu djevu i da je uini svojom kraljicom. Njegova majka Grimhilda je zabrinuta zbog ove pustolovine i moli Sigurda da poe sa svojim bratom po krvi. Sigurd to ini rado, a Grimhilda takoer daje Sigurdu jedan arobni napitak. Mo tog napitka ini da Sigurd moe likom da se preobrazi u Gunara. Gunar i Sigurd odlaze na konjima i najzad stiu do Koutine padine i planine s kulom okruenom vatrenim prstenom. Gunar mamuza svog konja, ali ivotinja se okree pri svakom pokuaju, a plamenovi se uzdiu vii i ei poslije svakog neuspjeha. ak iako Sigurd dopusti Gunaru da zajae Granija, on ne odmie. Gunar oajava to nikad nee osvojiti svoju kraljicu, zato preklinje Sigurda da to pokua umjesto njega. Sigurd uzme Grimhildin napitak i preobrazi se likom u Gunara. Zatim uzjahuje Granija i juria pravo na vatreni krug. Sigurdove izme su se zapalile i Granijeva griva i rep su upaljeni. Konj i jaha kao da lebde u tom paklu itavu venost, zagluem i zaslepljeni vrelinom, ali najzad prolaze kroz plamenove. Sljedea prepreka je zid od titova, ali, kao i ranije, Sigurd se maem probija kroz elini zid. Iza tog zida u kuli sjedi ljepotica - Brunhilda, sva u bijelom, na visokom prijestolju, kao gorda labudica koja jedri na pjenuavom valu. "Tko si ti?" pita Brunhilda ovjeka koji stoji pred njom. Sjeanja na prolost su se izgubila, ali ipak neto duboko u njoj govori joj da neto nije u redu. "Moje ime je Gunar od Nibelunga", kae jaha, "i ja te uzimam za svoju kraljicu." Prolazak kroz plameni prsten bila je cijena za Brunhildinu ruku, i ona ne moe da odbije takvog heroja. A i nema nikakvog razloga da to uini, jer je mukarac ispred nje dovoljno lijep; i - sudei prema podvigu koji je uinio - po hrabrosti nadilazi druge smrtnike. I tako ga Brunhilda grli i stavlja mu prsten Andvarijev na ruku kao zalog svoje vjene ljubavi. Onda ga u kuli odvodi u postelju i lee sa njim tri noi, mada su te noi za nju udne. Jer svake noi junak stavlja svoj dugi ma na postelju izmeu njih. On to mora da uini, kae on, jer nee da obljubi svoju novu kraljicu sve dok se oboje ne vrate u velike dvore Nibelunga. Na taj nain prerueni Sigurd se izgovara da ne bi izdao Gunara i obeastio njegovu nevjestu. Kad se vjenanje Brunhilde i Gunara odigra u dvoru Nibelunga, pravi Gunar se vjenava s

Brunhildom i odvodi je u postelju. U zemlji Nibelunga svi izgledaju zadovoljni. Ali jednog dana, dok su se kupale u rijeci, dvije mlade kraljice poinju da se prepiru. Brunhilda se hvali kako je Gunar vei ovjek od Sigurda, na osnovu podviga koji je izvrio kad je proao kroz plameni obru. Gudrun nee ni da uje za to, jer je Sigurd nepromiljeno ispriao svojoj eni pravu priu o toj pustolovini. Tako mlada kraljica okrutno otkriva istinu Brunhildi i, kao dokaz, pokazuje joj zlatan prsten na svojoj ruci. Ovime je Brunhilda slomljena, jer je to bio Prsten Andvarinaut za koji je mislila da ga je dala Gunaru onog dana na planini, ali ga je u stvari Sigurd uzeo i poklonio svojoj eni. Sad su sve tajne razotkrivene i Brunhildino srce se puni otrovom kad shvati kako je bila prevarena. Izvan sebe od bijesa, ona misli samo na osvetu. Brunhilda se obraa Gunaru i njegovoj brai Hogniju i Gutormu. Ona se podsmijeva i prijeti muu. "Sav narod se sad smije i kae da sam se udala za kukavicu", ruga se Brunhilda. "A moja sramota je i tvoja sramota, jer oni kau da ne samo da je drugi ovjek za tebe osvojio nevjestu, ve je zauzeo i tvoje mjesto u svadbenoj postelji. I nema vajde da se to porie, jer je Prsten Andvarijev - koji je Sigurd dao tvojoj sestri - dokaz da je tako." "Onda e Sigurd umrijeti. Ili ja", kune se Gunar. Ali on nema ni srca ni hrabrosti da sam neto poduzme i ubije svog prijatelja. Umjesto toga, on i Hogni raspiruju jarost u srcu svog najmlaeg brata Gutorma obeanjima i Grimhildinim napitkom, kako bi on ubio Sigurda. Te noi Gutorm se uunja u sobu gdje Sigurd lei i spava u Gudruninom naruju. Mladi Gutorm zariva ma takvom silinom da probode i ovjeka i postelju pod njim. Probudivi se na samrti, Sigurd ipak nalazi dovoljno snage da dohvati Grama i baci ga na svog ubicu. Straan ma u letu presjeca mladia napola kad je stigao do vrata: Gutormove noge padaju naprijed, a njegovo poprsje natrag u sobu. Kad Brunhilda zauje Gudrunin krik, glasno se nasmije, ali u njenoj stranoj osveti nema radosti. Jer te noi Brunhilda uzima Sigurdov ma i ubija se. Vjerna svojoj valkirskoj strasti, ona odluuje da e se, ako ne moe da se vjena sa Sigurdom za ivota, vjenati s njim u smrti. Ponovo, sad po posljednji put, Sigurd i Brunhilda lee jedan uz drugog - s Odinovim sjajnim maem izmeu njih dok ih estoki plamenovi na njihovoj pogrebnoj lomai polako gutaju. Tako se okonava ivot Sigurda Zmajoubojice, ali to nije kraj prie o Prstenu Andvarijevom, niti o Patuljkovom blagu. Jer prsten ostaje na Gudruninoj ruci, a blago uzimaju njena braa Gunar i Hogni, i skrivaju ga u jednoj tajnoj peini u rijeci Rajni. Gudrun je uasnuta Sigurdovom smru od ruku svoje brae, ali ne tuguje dugo prije no to njena majka Grimhilda doe da je utjei. Jo jednom je stara vjetica pripremila napitak koji kriom daje Gudruni da bi je natjerala da zaboravi svoju tugu i zlo koje su njena braa poinila. Umjesto toga, napitak je ispunjava ljubavlju i odanou u svemu prema brai. Ipak, Gunar i Hogni ele da Gudrun ode. Oni takoer ele da uveaju mo i slavu Nibelunga i vjeruju da to mogu da ostvare saveznitvom sa monim Atlijem, Kraljem Huna. I tako braa alju Gudrun Atliju. Gudruni se to ne svia, ali se pokorava i udaje za Kraja Huna postavi njegova kraljica. Atli je sada moan ovjek, ali je pun pohlepe. Mnogo je sluao o ogromnom bogatstvu koje je Sigurd Zmajoubojica nekad zadobio, i kako su Nibelunzi oteli tu riznicu sramnim ubojistvom. Svaki put kad se Gudrun proeta ispred Atlija, njen zlatni prsten zablista i Atli otkriva da ne moe da misli ni o emu drugom osim o toj zlatnoj riznici. Vrijeme prolazi i Gudrun podaruje hunskom Kralju dva sina, ali sve to vrijeme Atli smilja zavjeru i na kraju uradi. Kralj Atli poziva Gunara i Hognija i sve nibelunke velikae na veliku gozbu u svom dvoru. Ali kad Nibelunzi uu u dvoranu za svetkovine, ubrzo otkrivaju da ih je opkolila ogromna vojska Huna. Velika gozbena dvorana postaje klaonica. I mada Nibelunzi ubijaju desetoricu za svakog koga izgube, najzad ih nadvladavaju i ubijaju sve, izuzev brae Gunara i Hognija, koje okivaju lancima i zarobljavaju. Kralj Huna trai da Gunara dovedu pred njega u lancima, i obeava da e mu potedeti ivot ako preda zlatnu riznicu koju je oteo od Sigurda Volsunga. Ali Gunar kae da su on i Hogin sakrili blago u jednoj tajnoj peini ispod Rajne, i zakleli se krvlju da je nijedan nee otkriti dok je drugi iv. Atli

odmah izdaje nareenje i poslije jednog sata vraa se jedan vojnik. U ruci mu je Hognijevo srce koje mu je ivom iupano iz grudi. Gunar pozdravlja ovo gnusno djelo okrutnim smijehom. Objanjava da nije bilo nikakve zakletve. Gunar se plaio da e Hogni moda predati blago da bi spasao ivot. Ali sad kad je mu je brat ubijen, samo Gunar zna tajnu, a on je nikad nee odati. Bijesan, Atli nareuje da Gunara veu i bace u jamu gdje zmije pune otrova najzad smiruju tvrdoglavo srce ovog ratnika. ena Kralja Huna, Kraljica Gudrun, ispunjena je bolom zbog smrti svoje brae i istrebljenja Nibelunga. Mada je Andvarijevo blago izgubljeno, Andvarijev prsten i dalje nosi Patuljkovu kletvu dokle god je na Gudruninoj ruci. I Gudrun - kao posljednja od Nibelunga - odluuje da se krvavo osveti za Atlijevu izdaju. Mada je bitka s Nibelunzima skupo kotala Atlija, a donijela mu malo koristi, Kralj Huna poziva na pobjedniku gozbu u svom velikom dvoru. U tajnosti, Gudrun vri pripreme. Ona ubija svoju djecu, Atlijeve sinove. Od njihovih lubanja pravi dva pehara. Njihovu nevinu krv mijea s vinom; njihova srca i iznutrice stavlja u vatru i pee kao meso. Sve to posluuje Atliju na gozbi. Gudrun zatim, kasno te noi, uzima no i na spavanju presjeca grkljan Kralju Huna. Onda se iunja napolje, zabravljuje sva vrata sa vanjske strane i potpaljuje veliki dvor hunskog Kralja. To je najvea lomaa ikad viena u zemlji Huna, gdje svi Atlijevi vojnici i vazali stradaju u snu u tom poaru. Pred tim paklom Gudrun stoji zurei, dok je ludilo sve vie obuzima, a plamen vraa mnoge strane uspomene. Ona bjei iz zemlje Huna i luta, dok ne stigne do visokog grebena koji gleda na more. Jo jedanput pogleda blistavi zlatni Prsten Andvarijev na svojoj ruci, zatim s uzdahom puni svoju pregau kamenjem i baca se u more. VI GLAVA ARTURIJANSKE LEGENDE U Gospodaru Prstenova Tolkinovi junaci Aragorn i Gandalf se u popularnoj uobrazilji najee vezuju s priama o Kralju Arturu i Merlinu arobnjaku. To je djelomino zato to je Kralj Artur bez sumnje najuveniji britanski legendarni junak. U mnogim popularnim prepriavanjima Artur je izrastao duhovno i postao utjelovljenje britanskih vrlina i snage. Povijesni gledano, legende o Kralju Arturu bile su skor nepoznate do dvanaestog stoljea, ali su se u izobilju pojavile irom evropskih dvorova do etrnaestog stoljea. Meu prvim knjigama ikad tampanim u Britaniji bila je i Kokston-Malorijeva Le Morte d'Arthur ("Arturova smrt"), koja je uvela arturijanski ciklus u engleski jezik u pisanom obliku - jer iako su mnogi drugi autori pisali razne legende o Arturu, veina je to inila na zvaninom jeziku dvora - francuskom. Povijense osnove za Kralja Artura su veoma oskudne. Po svemu sudei, model za Artura je vjerojatno bio romanizirani Kelt, Amrozius Aurelianus. Po kasnijim prianjima, on je bio poznat pod imenom Artorius i rimskom titulom Dux Bellorum. Pria se da je izmeu 493. i 516. n. e. Artorius predvodio Britone protiv Saksonaca u dvanaest velikih bitaka, koje su kulminirale pobjedom na Mons Badonicusu. Vremenom, lik ratnikog kralja Artura postao je Privlaan usmenom predanju i keltskih i saksonskih bardova kao simbol kratkog romantinog doba reda i stabilnosti. Kad su red i stabilnost posebno strogog i nemilosrdnog tipa uspostavljeni od strane Viljema Osvajaa i normanskih vitezova, lik kralja Artura je narastao do jo vee duhovne veliine. Artur je bio izabrani predak - heroj britanskog naroda koji je u njemu vidio uzvienog kralja koji je vladao jednim pristojnim, idealiziranim svijetom. U Kralju Artura i njegovim Vitezovima Okruglog Stola Britanci su vidjeli jedno prolo doba veliine na koje su se s ponosom osvrtali. itaoci Gospodara Prstenova engleskog govornog podruja esto zapaaju nesumnjivu vezu izmeu Artura i Aragorna, i Merlina i Gandalfa. Meutim, ono to esto mnogi ne uoavaju je da se arturijanski srednjovjekovni viteki romani i sami uveliko zasnivaju na ranijim tevtonskim mitovima i legendama. Iako arturijanske legende kao izvor Tolkinu pruaju svoj vlastiti jedinstven

doprinos, u mnogo emu jo je vanije uvidjeti vezu izmeu Aragorna i Sigurda, i Gandalfa i Odina. Mada su arhetipske figure heroja i arobnjaka oito sline u poganskoj sagi, srednjovjekovnoj legendi i modernoj knjievnosti fantastike, konteksti za sve tri su veoma razliiti. Stvaranje srednjovjekovnog Kralja Artura i dvora zasnovanog u opm crtama na kranskim moralnim naelima prirodno je prouzrokovalo znatno preoblikovanje mnogih okrutnih i neobuzdanih aspekata rane poganske herojske tradicije. Heroj iz sage, Sigurd, je ratnik - divlja zvjer koji nesumnjivo ne bi ak dobio ni poziv na veeru za Arturovim utivim okruglim stolom. Zaudo, mada je Tolkinov svijet poganski, prereligijski, njegov junak zahtijeva isto toliko preoblikovanja kao i Artur zbog svog koncepta apsolutnog dobra i zla. Mada je Tolkinov Aragorn poganski heroj, on je esto ak jo ispravniji i moralniji od srednjovjekovnog kranskog Kralja Artura. Usporeenje tri heroja - Artura, Sigurda i Aragorna - pokazuje snagu arhetipova u odreivanju aspekata karaktera junaka legende i mita. Ako pogledamo ivote svakog od ove trojice, vidimo da su izvjesni ivotni obrasci istovjetni. Artur, Sigurd i Aragorn su svi siroii, sinovi i zakoniti nasljednici kraljeva poginulih u boju. Svi su lieni prava na svoja nasljeena kraljevstva, i prijeti im opasnost da budu ubijeni. Svi su posljednji od svoje dinastije, i njihova plemenita loza e se ugasiti ako budu ubijeni. Svi se odgajaju u hraniteljskim domovima pod zatitom stranog velikaa koji je neki daleki roak. Artura odgajaju u zamku Ser Ektora, Sigurda u dvoru Kralja Hjalpreka, a Aragorna u kui Gospodara Elronda Poluvilenjaka. Tokom svog odrastanja - u djetinjstvu i kao mladii - sva trojica ostvaruju podvige pokazujui snagu i vjetinu, znak njihove budue veliine. Sva tri junaka se zaljubljuju u prelijepe dijeve, ali svi moraju da savladaju nekoliko naizgled nemoguih prepreka prije no to se vjenaju: Artur s Gvineverom, Sigurd s Brunhildom, Aragorn s Aruenom. Sve ove dragane su, u izvjesnoj mjeri, tragine heroine: Gvinevera postaje monahinja i umire u manastiru, Brunhilda gubi svoje natprirodne valkirske moi i izvrava samoubojistvo, a Aruena rtvuje svoju vilenjaku besmrtnost i umire ljudskom smru. Najoiglednija razlika izmeu Kralja Artura i Sigurda je predmet njihovih potraga. Velika potraga koja se obino vezuje za Kralja Artura nije potraga za prstenom, ve Potraga za Svetim Gralom. "Gral" je putir koji je Krist koristio za vrijeme Posljednje veere, a takoer i isti onaj putir u koji je Josip iz Arimateje uhvatio krv koja je tekla s boka raspetog Spasitelja. Pria o Gralu je veoma kasni dodatak arturijanskom ciklusu vitekih srednjovjekovnih romana. Kau da je genije Richarda Vagnera prepoznao Prsten kao Sveti Gral svoje rase. U stvari, istina je upravo obrnuta, kako je i sam Vagner priznao kad je pisao svoju operu o Potrazi za Gralom, Parsifal. Vagner je otkrio da je Sveti Gral Kristijanizirano prepriavanje potrage za prstenom. U Parsifalu. Prsten se misteriozno uzdie i preobraava u Sveti Gral. I Richard Vagner i Alfred Lord Tenison u svojoj epskoj arturijanskoj poemi "Idile Kralja" vide Sveti Gral kao iskljuivo duhovni aspekt Potrage za Prstenom. Potraga za Gralom postaje propast za one koji u nju kreu kao to je potraga za prstenom propast za one koji tu potragu zavre I prstn pronau. U potragama za prstenom i u Gospodaru Prstenova i u "Volsunga Sagi" postoji poruka da one koji poseduju te prstenove unitava vlastita udnja za bogatstvom i moi. Tolkinove Utvare Prstena, na primjer, dobivaju Prstenove Moi koji ih ine bogatim i monim prodajui duu. Naposljetku, meutim, vladavina prstena nad svijetom je iluzija. Prsten na kraju porobljava svog vlasnika. To je stara moralna dilema: "to vrijedi ovjeku da dobije cijeli svijet, ako izgubi svoju duu?" Ne moemo nita posjedovati ako ne posjedujemo duu. U potrazi za Svetim Gralom deava se suprotno. Potraga je u sutini spiritualno putovanje due koje moe da se ostvari jedino ako se odbace svi izopaujui utjecaji tijela i materijalnog svijeta. Problem je to nijedno bie ne moe da egzistira samo na duhovnoj ravni a da i dalje ostane u smrtnom svijetu. Stoga, kad su Vitezovi Okruglog Stola poduzeli potragu koja zahtijeva duhovne kvalitete sveca, ishod je bila propast koja je gotovo unitila Arturovo smrtno kraljevstvo. Ako je potraga za prstenom zahtijevala pakt s demonima po cijenu neije besmrtne due, Potraga za Gralom bila je pakt s anelima po cijenu neijeg smrtnog tijela. Jednostavno reeno, Potraga za Gralom je srednjovjekovna kranska slika odabrana da pokae

duhovne aspekte Potrage za Prstenom. Ovo gledite bi moglo da se ilustrira ako se kae da zlatni prsten koji se uzdie na nebo postaje oreol, dok zlatni prsten koji se sputa na zemlju postaje kruna. Sama potraga u oba sluaja zavrava se tragedijom: i duhovne i tjelesne potrebe moraju biti zadovoljene. Jedno ne moe da opstane bez drugog. Ako ostavimo Potragu za Gralom po strani, u arturijanskim legendama nalazimo na Potragu za Prstenom koja je sudbonosna po sigurnost Arturovog kraljevstva. Meutim, srednjovjekovna kranska i viteka tradicija poneto mijenja njenu prirodu. Prsten koji je predmet Arturove potrage je zlatni vjenani prsten njegove voljene Kraljice Gvinevere. Da bi sebe uinio dostojnim proscem, Artur ubija dvanaest mrskih divova i pobjeuje dvanaest zavaenih kraljeva. Kako bi podario svojoj kraljici dostojno carstvo, Artur ponovo polae pravo na svoje zakonito kraljevstvo, i sklapa saveze s drugim dostojnim velikaima i vitezovima te zemlje. Poto se ovo ostvarilo, Kralj Artur i Kraljica Gvinever se vjenaju i svetom zakletvom zaklinju nad vjenanim prstenom. To je brak istinske ljubavi, ali je takoer i politiki brak. Simbolino, Kraljica Gvinevera donosi Okrugli Stol kao dio svog miraza u Kamelot. Oko ovog velikog stola vitezovi iskivaju elini prsten polaganjem zakletve Kralju i Kraljici. elini prsten e opstati sve dok god se ne prekri zakletva poloena nad zlatnim vjenanim prstenom. U Gospodaru Prstenova Jedini Prsten je zao; u "Volsunga Sagi" Prsten Andvarijev je proklet. U arturijanskom predanju, zlatni prsten je dobar dok je zakletva poloena nad njim neprekrena. Meutim, kakvo god da je porijeklo prstenova, lane zakletve poloene u njihovo ime ne prolaze nekanjeno. Pad Volsunga i Nibelunga neposredno proistiu iz Sigurdove nevoljno prekrene zakletve Brunhildi kad joj je dao Prsten Andvarija kao zalog vjene ljubavi. Kada Sigurd ne znajui, prekri zavjet, sve ih zadesi propast. Slino tome, krenje svete zakletve poloene nad vjenanim prstenom Artura i Gvinevere - Kraljiinom preljubom sa Ser Lanselotom - kao posljedicu ima rasputanje Okruglog Stola. rlini prsten vitezova je raskinut. Kaos i anarhija se oslobaaju i kraljevstvo biva uniteno. Oba predanja tumae prokletstvo prstena na isti nain: kua sagraena na lai ne moe da opstane. U Gospodaru Prstenova Jedini Prsten je sam po sebi zlo. Majstor preruavanja Sauron odlazi meu Vilin-kovae Eregiona s mnogim lanim obeanjima o stvaranju prstenova vrline i dobrih ini. Sauron uspijeva da u potpunosti obmane Vilenjake do te mjere da mu oni i ne znajui pomau da iskuje Prstenove Moi. Tek onda Sauror kriom odlazi u svoju kovanicu, na Planinu Usuda. Tu, sluei se lanim obeanjima i laima koje su smicalice volebnika jo od osvita vremena, Sauron kuje Jedini Prsten kojim tei da okuje i porobi svijet. Sredite Sauronovog zlog carstva je Mrana Kula Mordor, golemi temelj kule sagraen je uz mo Prstena. Meutim, kad Jedini Prsten biva uniten u vatrama Gore Usuda, iluzije Sauronovoj moi nestaju. Sauronova "kua" u obliku Mrane Kule sagraena je na udovinim laima Jedinog Prstena i ne moe da opstane. Temelji se raspadaju. Gospodar Prstenova i sve njegove sluge pretvaraju se u dim i pepeo i odnosi ih orkanski vjetar. Mrana Kula se rui u hrpu kamena i praine. Pored samog motiva Potrage za Prstenom, u sagi, vitekom srednjovjekovnom romanu i fantastici ima i mnogih drugih pojedinos| koje je mogue usporediti. Tolkinov junak Aragorn po mnogo eml lii i na Artura i na Sigurda; u neemu samo na jednog ili na drugog. Nasljeeni ma kralja-ratnika je naravno sudbonosan za sva tri heroja. Artur dokazuje svoje pravo na ma u uvenom nadmetanjl samo je on u stanju da izvue ma iz kamena. To je in kojim ponavlja nadmetanje iz Volsunga Sage kad jedino Sigurdov otac Sigmund moe da izvue ma koji je Odin zario u hrastovo drvo Branstok. Meutim, ni Sigurd ni Aragorn nisu suoeni s takvim nadmetanjem. Obojici je ma predat u nasljee; njihovi problemi su u tome to su oba maa slomljena, i nijedan ne moe da koristi ma i ponovo prisvoji svoje kraljevstvo sve dok se on ponovo ne iskuje. U Sigurdovom sluaju, ma je slomio arobnjak Odin u posljednjoj bici njegovog oca Sigurda, dok je Aragornov ma slomio njegov predak Elendil u svojoj posljednjoj bici s arobnjakom Sauronom. Kao i nasljeeni maevi Sigurda i Aragorna, i Arturov ma je navodno nesalomljiv; ali, u posebnim okolnostima, sva tri se lome. Sigmundov i Aragornov ma su slomljeni u bitkama sa natprirodnim

protivnicima, dok se Arturov ma lomi kad on nepravedno napadne Ser Pelinora. Izgleda da je kranskom mau podarena moralna svijest. Ser Pelinor tek to nije ubio Artura kad se pojavio Merlin i uspavao Pelinora dubokim snom. Tako je Arturovo oruje slomljeno, ali on nije ubijen kao Sigmund kad se njegovo oruje slomilo. Artura spaava arobnjak Merlin; on doivljava duhovno uskrsnue. Pokajniki i preobraeni Artur se ponovo raa; kao to - u izvjesnom smislu - Sigmund uskrsava u svom sinu Sigurdu; a Elendil uskrsava u svom potomku Aragornu. Poto Sigurd ponovo iskuje svoj ma Gram, odmah kree da povrati svoje nasljee. On to ini da bi osvetio smrt svog oca i povratio svoje kraljevstvo osvajanjem, ubijanjem zmaja Fafnira i zadobijanjem blaga i zlatnog prstena tog udovita. Sigurd nastavlja dalje da bi osvojio svoju voljenu Valkiru Brunhildu. Do izvjesnog stupnja, mada je Potraga za Prstenom razliita (budui da mu je cilj prije unitavanje nego osvajanje), Aragornov ivot je odraz Sigurdovog. Poto je Aragornov ma Anduril ponovo iskovan, on kree da povrati svoje nasljee. Sveti se za oevu smrt, povrati kraljevstvo osvajanjem, i poslije razaranja Jedinog Prstena osvaja svoju voljenu vilinsku princezu Aruenu. Element ubijanja zmaja iz prie o Sigurdu nije prisutan u Gospodam Prstenova, ali ga je Tolkin preuzeo u Hobitima. Mada je Zmajoubojica prilino sporedan u odnosu na glavne likove u prii o Hobitima, herojski obrazac je gotovo istovjetan sa priom o Sigurdu Zmajoubojici. Izgnanik lien svog nasljea, Bard Lukonosac, potomak je Kraljeva Dola koje je zmaj Smaug pobio i ije je blago opljakao. Bard nema nasljeeni ma, ve jednu crnu strijelu. Poto razumije jezik ptica, Bard sazna tajnu da je zmajeva slaba toka njegov neoklopljeni trbuh i probada mu srce crnom strijelom. Bar se sveti za svog oca i pretke, ubija zmaja i osvaja blago. On zatim ponovo ustanovljava kraljevstvo i eni se kraljicom. Priroda Aragornovog maa duguje poneto i arturijanskoj volsunkoj tradiciji. Aragornov ma se prvobitno zvao Narsil, to znai "crveni i bijeli plamen", a iskovao ga je najvei od svih kovaa Patuljaka, Telhar Kova. Narsila lomi Elendil na kraju Drugog Doba, a ponovo ga iskuju Vilinkovai Rivendela za Aragorna. Tada dobija novo ime, Anduril, to znai "Plamen zapada", a otrica mu sija crveno na suncu i bijelo na mjeseini. U predanju o Volsunzima, ma koji Odin zariva u drvo a Sigmund osvaja iskovao je najvei od Vilin-kovaa Alfhejma, Volund, koga su Saksonci zvali Vejland Kova. Ma Odina nema odreeno ime sve dok ga ponovo ne iskuje kova koji lii na Patuljka, Regin, za Sigurda. Ma zatim dobija ime Gram i njegova otrica se odlikuje plavim plamenovima koji igraju po rubovima sjeiva. Kralj Artur se razlikuje od Sigurda i Aragorna po tome to ne daje da mu se slomljeni ma ponovo iskuje. Ma se jednostavno zamenjuje drugim, jo izuzetnijim maem. Arturu njegov novi ma "Ekskalibur" daruje arobnica Vivijen, koja je poznata i kao tajanstvena Gospa od Jezera. U Gospodaru Prstenova Vivijen se moe usporediti s vilenjakom Kraljicom Galadrijelom od Lotlorijena. Dar vilenjake Kraljice nije ma, nego draguljima optoene korice maa koje spreavaju da se ma ukalja ili slomi. Ekskalibur takoer ima i draguljima optoene kanije, a blagoslovljen je inima da, dokle god ga Artur nosi, ne moe izgubiti ni kap krvi, ma kako teko da je ranjen. Otrica Arturovog Ekskalibura je ravna ovim drugim orujima i sija natprirodnom svjetlou. U bici, kau, isijava svjetlost kao trideset baklji. Kao i Gram i Anduril, moe da preseca elik i kamen, a da ipak zadri svoje britko sjeivo. Moda se najupeatljivija veza izmeu ova tri junaka pokazuje u slinosti njihovih uitelja i zatitnika: Merlina, Odina i Gandalfa. Sva trojica u odreenoj mjeri odgovaraju arhetipskom liku arobnjaka. Svi su neljudska bia, obdarena natprirodnim moima i proroanskim umijeem. Svi su savjetnici buduih kraljeva u miru i ratu, ali ih ne zanima svjetovna mo. U izvjesnom smislu, predstavljaju kotae sudbine koja vodi junaka. Meusobno su slini likom: ivahne, stare lutalice velike uenosti, s dugim bijelim bradama. Imaju arobnjaki tap i nose eir irokog oboda i duge halje. Po mnogim osobinama svoje linosti, Gandalf vie lii na Merlina nego na Odina. Odin je bio, naravno, besmrtni bog koji je hodao meu smrtnicima Mitgarda kao neki prastari putnik. Prvobitno je Merlin bio, po svoj prilici, stari keltski bog koji je na slian nain poseivao smrtnike u tom

arobnjakom obliju, mada su kasnija predaje tvrdile da je on bio potomak smrtnika i Vilenjaka ili Demona. Gandalf je po porijeklu polubog koji je odabran za jednog od petorice Istarija ili arobnjaka koji dolaze na Srednju Zemlju da ive meu smrtnicima. Po svojim moima, meutim, Gandalf je daleko vie nalik na skandinavskog Odina nego na keltskog Merlina. Za poetak, ime mu dolazi iz Prose Edda, i doslovce znai "arobnjak-Vilenjak". Po svom koritenju runa, bajalica, i ak po svojim arobnjakim moima, Gandalf se prije moe uporediti s Odinom. ak i Gandalfov konj dolazi direktno iz nordijske predanje. "Senko" znai "srebrnosivi" i veoma lii na Granija, "Sivog" pastuha Sigurdovog. Grani, koji je razumio ljudski govor, bio je srebrno-sivi potomak Odinovog natprirodnog osmonogog konja Sleipnira. Senko, koji takoer razumije jezik Ljudi, jedan je od Meara, rase konja koji su potomci Nahara, natprirodnog konja boga Oromea Lovca. Kad se njihov posao kao uitelja i savjetnika heroja okona, svi arobnjaci misteriozno nestaju. Nijedan od tri arobnjaka - Odin, Merlin, Gandalf - zapravo ne umire, ve naputa carstvo smrtnika. Odin, poto je posavjetovao svoje junake, odluta iz smrtnog svijeta, i (poslije hodoaa do Pakla) konano se uspinje Duginim Mostom u besmrtno kraljevstvo bogova Asgarda. Merlin odluta na usamljeniko hodoae sa kog se nikad nee vratiti, jer je zarobljen inima i ivi u obamrlosti u snu - prema razliitim predjama - u jednom grobu, drvetu, ili kuli na nekom otoku u zapadnom moru. Tolkinov Gandalf uzima elemente i iz Odinovih i Merlinovih pria, poto ima dvostruku sudbinu. Kao Gandalf Sivi, poslije bitke s Balrogom od Morije, on pada u utrobu zemlje gdje ostaje u stanju slinom smrt, ali u snu. Kad uskrsne kao Gandalf Bijeli, on po drugi Put doivljava kraj u Srednjoj Zemlji, kad otplovi na jednom vilin-brodu u besmrtno kraljevstvo bogova u Amanu preko zapadnog mora. Kraj Gandalfa u Srednjoj Zemlji s odlaskom Nosioca Prstena u bijelom vilenjakom brodu iz Sivih Luka je takoer i kraj Tolkinovog epskog romana. U traenju arturijanskih elemenata u Gospodarima Prstenova nema sumnje da je gorko-slatki zavretak romana svjesno modeliran po uzoru na prie o Arturovoj smrti. To je zavretak koji potie od keltske, prije nego od tevtonske strane predje o Kralju Arturu. Poslije Arturove posljednje bitke, smrtno ranjenog kralja odvozi na tajanstvenoj barci prelijepa Vilinska Kraljica. Barka nosi ranjenog kralja na zapad preko vode. U vilinsku zemlju Avalon, gdje e Artur biti izlijeen i gdje e mu biti I podaren besmrtni ivot. Ovaj kraj Arturovog smrtnog ivota je veoma nalik na kraj u Gospodaru Prstenova. Meutim, vano je istai da to nije Aragornov kraj. Aragorn ostaje da umre u smrtnom svijetu. Vrhunska nagrada - i ovo putovanje u zemlju besmrtnika - rezervirana je za drugog. "Ranjeni kralj" koji plovi na brodu vilenjake Kraljice Galadrijele preko zapadnog mora, pored vilenjakih kula Avalonea, nije Aragorn. To je Frodo, Nosilac Prstena, koji je s pravom istinski junak Gospodara Prstenova. Frodove pustolovine u poetku izgledaju kao pozadina Aragornovim velikim podvizima. Malecni Hobit je isuvie slabaan i ima isuvie ljudsku prirodu da bi odmah na poetku izgledao kao vjerovatni kandidat za ulogu heroja koji ide u potragu. Aragorn je, s druge strane, krupan, snaan, smio - i skoro neljudski u svojoj hrabrosti i vrlini. Meutim, na kraju, upravo ljudski kvaliteti Hobita je ono to je neophodno da prevagne u potrazi. Duboka mudrosti suosjeanja koja se nalazi u srcu ovjeka (ili Hobita) uspjeva tamo gdje herojska snaga to ne moe. Zaudo, tokom itave prie u Gospodaru Prstenova, mada se ini da su komina pozadina veim junakim likovima Ljudi i Vilenjaka, skoro sva velika djela ostvaruju, ili ih uzrokuju, ba Hobiti. Bilbove pustolovine za ishod imaju smrt Smauga Zmaja i pronalaenje Jedinog Prstena. Merjadok ubija Vjeca-Kralja od Morgula, i s Peregrinom potie Ente koji unitavaju Sarumanovu Kulu. Semvajs zadaje smrtnu ranu divovskoj elobi Pauku i, najvanije od svega, Frodo (s Golumom) unitava Saurona i Jedini Prsten u Mordoru. Na kraju, Hobiti ispadaju pravi junaci. Poslanje prstena ostvaruje skromni Frodo Bagins, a ne uzvieni Aragorn. On to ini po cijenu svog zdravlja gubei jedan prst i zadobivi zatrovanu ranu koja nee zacijeliti. Hobita - kao i ranjenog Artura - odvode da bi se izlijeio na natprirodan nain. Izabranik koji e otploviti u zemlju besmrtnih nije Aragorn kralj, ve Frodo - junak srca.

VII GLAVA KAROLINKE LEGENDE Kao to je Kralj Artur postao nacionalni junak Britanije oko koga se ispleo veliki ciklus legendi, tako je u ostalom dijelu Evrope povijesna linost Svetog Rimskog Imperatora Karla Velikog izrasla u jednu od velikih figura srednjovjekovne romantine knjievnosti. Kao to je sluaj i sa Arturovim vitezovima, legende o Karlu Velikom ukljuivale su mnoge prie o njegovim paladinima. Pustolovine tih kranskih vitezova povezanih s Karlom Velikim ispriane su u uvenim "Chansons de geste" (Pjesmama o junakim djelima). Sam Tolkin je esto isticao kako su mnogi itaoci uviali vezu izmeu Aragorna i Kralja Artura, ali je on smatrao da im je obino promicala veza izmeu Aragorna i Karla Velikog. Svakako, inilo mu se, Aragornov veliki zadatak da iskuje Ponovno Ujedinjeno Kraljevstvo Arnora i Gondora iz ruevina drevnog dunedainskog carstva poslije vie od tisuu godina barbarskog rasula imao je povijesnu paralelu u zadatku Karla Velikog da stvori Sveto Rimsko Carstvo iz ruevina drevnog Rimskog Carstva. to se tie zemljopisa, Tolkin je smatrao da je prostiranje Ponovno Ujedinjenog Kraljevstva iz njegovog epa daleko vie odgovaralo prostiranju kraljevstva Karla Velikog. Radnja Gospodara Prstenova odigrava se na sjeverozapadu Srednje Zemlje u Jednoj regiji koja otprilike odgovara masama evropskog Kontinenta. Hobiton i Rivendejl, kako je Tolkin esto priznavao, zamiljeni su da otprilike budu na zemljopisnoj irini Oksforda. Po njegovim izraunavanjima, to stavlja Gondor i Minas Tirit nekih esto milja prema jugu, na mjesto koje bi moglo da odgovara Firenci. Tolkin zapravo nije smatrao da je Gospodar Prstenova inspirisan u cjelini arturijanskim ili skandinavskim uzorima, ve je nagovijestio (u jednom pismu napisanom 1967.): "Tok prie se zavrava neim to je daleko vie nalik na ponovo uspostavljanje jednog postojeeg Svetog Rimskog Carstva sa sjeditem u Rimu." Svakako, veliina poduhvata kojeg se Karlo Veliki prihvatio pri stvaranju Svetog Rimskog Carstva je vie nalikovala na izazov sa kojim se suoio Aragorn u Srednjoj Zemlji, nego na djelo Kralja Artura. Paralela je prilino oigledna. U Gospodaru Prstenova saznajemo da je nekad ujedinjeno Numenorejsko Kraljevstvo podijeljeno na dva oslabljena kraljevstva sjevera i juga koja su bila u opadanju, Arnor i Gondor. To se moe usporediti s povijesnim Rimskim Carstvom koje je bilo podijeljeno na dva oslabljena kraljevstva istoka i zapada koja su bila u opadanju, Rim i Bizantiju. Sigurno je da je sam Tolkin razmatrao tu paralelu, poto je napisao da je vidio Gondor u vrijeme Rata Prstenova kao "neku vrstu ponosne, potovanja vrijedne, ali sve nemonije Bizantije". Mo i raznolikost neprijatelja Karla Velikog bile su sline onima s kojima se Aragorn borio u svom nastojanju da obnovi drevna Numenorejska Kraljevstva. Kao to je i Aragorn morao da se bori sa monim neprijateljem na jugu u liku Junjaka Harada, tako je i Karlo Veliki imao slinog protivnika u liku Saracena panije i Sjeverne Afrike. Na istoku, Aragorn je imao plemena Istonjaka i barbarske horde koje su oboavale zlo oko Saurona Mranog Gospodara, dok su na istonoj granici Karla Velikog bila plemena Germana i barbarske horde koje su oboavale jednookog boga Votena, koga su nordijci zvali Odin. Karlu Velikom se vie nego svim drugim ratnikim kraljevima Evrope obino pripisuje da je bio najei ruitelj kulta Odina i njegovog germanskog ekvivalenta, Votena. Uloga Karla Velikog kao "Branitelja kranske vjere" bila je znatno agresivnija nego to to ova titula nagovjetava. On je od Rajne nainio svoju borbenu liniju i surovo guio svaki nekranski kult. Unitavao je i ruio

mnogoboake hramove i spaljivao svete kumire poganskih religija. Svi koji su oboavali Odina/Votena su pokrtavani ili ubijani. Slino tome, na jugu, u paniji, zauvijek je zaustavio napredovanje Saracena. Odbio je plimu Islama i ubijao potovaoce proroka Muhameda. U Gospodaru Prstenova Aragorn ima slian potinjavajui uticaj na sve koji su potovali Saurona. Plemena Junjaka i Istonjaka se maem prisiljavaju da mole za mir. Kad je Mrana Kula razorena i sve orke legije gotovo istrijebljene, robovanje barbara Sauronu se okonava. Mada bez religijskih implikacija, barbari se preobrauju na miran ivot i mirovne sporazume kojima priznaju Ponovo Ujedinjeno Kraljevstvo Dunedaina. Naravno, ima i mnogo drugih osobenosti po kojima se Aragorn i Karlo Veliki mogu usporediti. Obojica nose arobne maeve predaka, obojica imaju mo da lijee arobnim travama, obojica imaju mudre stare uitelje, i obojica su se oenila vilenjakim Kraljicama. Aragornov ma Anduril - kog je iskovao Telhar Kova - parnjak je mau Karla Velikog po imenu Veseli, kog je iskovao Vejlend Kova. ini nam se, meutim, udno to je kranski unititelj poganskih religija naoruan maem koga je iskovao isti kova koji je nainio Grama, oruje vrhunskog ratnika Odinovog, Sigurda Zmajoubojice. U Gospodaru Prstenova Aragorn koristi biljku "atelas" da bi izlijeio one koji su smrtonosno oprljeni "Crnim Dahom" Nazgula. U karolinkim legendama Karlo Veliki je uivao glas da moe da izlijei one koje je oborila kuga ili "Crna Smrt" koristei biljku zvanu "sinja krijica" (Sonchus). U oba sluaja ove trave su dovodile do arobnih izljeenja samo kad bi njima rukovale iscjeliteljske ruke kraljeva - kako je i priznato u narodnim vjerovanjima Srednje Zemlje gdje je uobiajeno ime za "atelas" "kraljolist". Kljuna linost iz Gospodara Prstenova arobnjak Gandalf, kao Aragornov uitelj i duhovni voa, ne moe u pravom smislu da se prebaci u svijet Karla Velikog. Crkva ne bi dopustila da arobnjak bude uitelj i duhovni voa Svetom Rimskom Caru; naroito zato to je veina arobnjaka u velikoj mjeri tek neuvjerljivo zamaskirana, zemaljska verzija poganskog boga-arobnjaka Odina/Votena, najveeg neprijatelja Crkve. Shodno tome, u Kristijaniziranim priama o Karlu Velikom, lik Gandalfa/Merlina/Odina je zamijenjen mudrim postarijim sveenikom. Povijesna linost Biskupa Tirpina potiskuje arobnjaka i postaje Kristijanizirana verzija istog lika: sjedobradog, mudrog starog uitelja s biskupskom palicom umjesto arobnjakovog tapa. U izboru svoje kraljice, Aragorn i Karlo Veliki su parnjaci. Aragornovo zaruenje s vilenjakom princezom Aruenom se moe usporediti s zarukama Karla Velikog s egzotinom istonjakom princezom Frastradom. Naravno, i Frastrada i Aruena se smatraju najljepim enama na svijetu. Najuvjerljivija od svih karolinkih legendi o Prstenu je pria o enidbi Karla Velikog s Frastradom. Zaudo, ova pria o Karlu Velikom i "Zmijskom Prstenu" je karolinka pria koja najvie lii na Gospodara Prstenova u onim elementima koji se odnose na potinjavajuu mo prstena. "Zmijski Prsten" je takoer jedina legenda o prstenu koja se bar pribliava Tolkinovom moralnom polazitu po tome to se mo prstena odbacuje. To je takoer pria koja pokazuje kako jedan poganski prsten zadrava dovoljno moi u kranskoj eri da nadvlada ak i tog najpobonijeg heroja, Svetog Rimskog Imperatora. Pria o "Zmijskom Prstenu" poinje na dan kraljevskog vjenanja Karla Velikog i Frastrade. Vazali i vlastelini iz cijelog svijeta dolaze na dvor Karla Velikog sa svadbenim darovima. Meu njima je i jedna velika zmija sa zlatnim prstenom u ustima. Zmija ulazi u gozbenu dvoranu i gmie do kraljevskog stola. Tu se uspravlja i isputa zlatan prsten iz usta u Carev pehar. Zmija se potom okrene i odgmie iz gozbene dvorane. Shvaajui ovo kao dobar znak na dan svog vjenanja, Karlo Veliki podie prsten i stavlja ga na ruku svoje nove Kraljice, Frastrade. Meutim, ovaj zmijski prsten ima mo koju Karlo Veliki i ne sluti; i kad se on nae na Frastradinoj ruci, ta mo poinje da djeluje. Zmijski Prsten je zaarani prsten. Ljubav Karla Velikog prema Frastradi se odmah udvostruava, i tako stalno. Ona postaje neodoljivo, skoro neizdriv osjeaj. Njegovom moi Karlo Veliki neopozivo je prinuen da voli, titi i njeguje svakoga tko nosi ovaj prsten. On ne moe da podnese da ikad bude rastavljen od one koja ga nosi na prstu. Neko vrijeme je sve dobro, jer Frastrada uzvraa ljubav Karlu Velikom i njih dvoje su sretni i

poslovi u kraljevstvu idu dobro. Ali, poslije nekoliko godina Frastrada se razboli od smrtonosne bolesti, i ak ni isceliteljske ruke Karla Velikog ne mogu nita da uine da je spasi. Ali, i kad ona umre, arolija prstena ne poputa. Ona treba da bude sahranjena u grobu u katedrali Majensa, ali Karlo Veliki odbija da se odvoji od Frastrade i nareuje da se ona poloi u jednu odaju gdje on danonono sjedi i bdi nad njenim tijelom. Mo prstena ga prisiljava da mu izgleda isto onako lijepa kakva je bila za ivota. Zato ostaje tu dan za danom, tjedan za tjednom, kopnei i zanemarujui svoje carstvo. Najzad, Biskup Turpin dolazi u odaju dok Karlo Veliki lei u zaaranom snu. Kao i mudri Gandalf koji prvi prepoznaje mo Jedinog Prstena, tako i stari mudrac Turpin prepoznaje mo Zmijskog Prstena. elei da oslobodi svog cara prstenovih ini, Turpin ga skida s Kraljiine ruke i bjei iz odaje. Kad se Car probudi, otkriva da je, mada je i dalje oaloen zbog Frastradine smrti, divlji bol koji ga je drao u ropstvu na voleban nain nestao. On se vie ne osjea prisiljenim da ostane uz nju i doputa da se njeno tijelo sahrani. Meutim, Karlo Veliki postepeno shvaa da mora hitno da potrai savjet i drutvo Biskupa Turpina. On osjea da nikad ranije nije shvaao kako je za njega vaan ovaj stari savjetnik. Sad mu se ini da jedino kroz prijateljstvo s Biskupom Turpinom njegov ivot dobija znaenje i smisao. Car odmah juri k Turpinu i proglaava Biskupa najmudrijim ovjekom i najboljim prijateljem. Odonda, objavljuje on, Car se nikad nee od njega odvajati, i u svim dravnim poslovima Turpinova rije e imati utjecaja. Prilino zastraen kad shvati da mo prstena moe da izazove takvu ljubav kod Karla Velikog prema mukarcu isto kao i prema eni, Turpin ipak koristi premo svojih moi kako bi natjerao Karla Velikog da povrati zdravlje, a zatim ga potie da se posveti hitnim poslovima u svom kraljevstvu. To Turpin uspijeva da postigne, ali konano Biskup odluuje da mora da odbaci mo prstena. Kao i Hobit Frodo u Gospodaru Prstenova, Turpin otkriva da teret prstena uskoro postaje preveliki. Meutim, stari Biskup je nepovjerljiv prema njegovim umjetnim moima i strahuje da prsten ne padne u zle ruke. On zna da e Cara Potiniti i oarati svatko tko ga stavi na ruku. Stoga, kao i Hobit Frood, on se tajno iskrade u divljinu i trai nain da se rijei prstena. Frodo nosi Jedini Prsten u vulkanski oganj Planine Usuda pokuaju da potre njegovu mo. Biskup Turpin nalazi udaljeno jezero u umi i baca prsten u njegove valove pokuavajui da potre njegovu mo. Kad se Biskup sutradan ujutru vrati kod Karla Velikog, otkriva na svoje veliko olakanje, da je Careva zaluenost njime svedena na jednostavno nekadanje prijateljstvo. Ali, ovo nije kraj prie. Jer zmijski prsten nije uniten kad jej baen u jezero, kao to ni Jedini Prsten nije uniten kad je izgubljen u Rijeci Anduin. I kao to je mo Jedinog Prstena prizivala Saurona, tako mo zmijskog prstena priziva Karla Velikog. Na Karlu neobjanjive naine, prsten ga proganja. On provodi dane nemirno, a raspoloenje mu ne doputa da se usredotoi na dravne poslove. Rastrojen, osjea da mora da putuje i tumara po udaljenim umovitim predijelima. esto poziva svoje lovce i luta po umama svog kraljevstva, nadajui se da e lov odagnati njegovo nespokojstvo. Jednog dana Karlo Veliki ulazi u umu i osjea da ga neto prisiljava da zalazi sve dublje, u samo srce ume, sve dok najzad ne; stigne na otvoreni proplanak gdje nalazi isto ono jezero u koje jej Turpin bacio prsten. Velika radost ispunjava Karla Velikog pri pogledu na kristalno jezero. Neobjanjivo, on postaje ushien jezerom na proplanku. Dok ga gleda, njegova ljubav prema tom mjestu sve vie raste. Nita ne eli toliko koliko da ostane na tom mjestu cijelog svog ivota. Tako bi da Car naredi da se ba na ovom mjestu podigne velika palaa i njegov novi dvor. Eto, tako je Aix-en-Chapelle postao prijestonica carstva Karla Velikog, jer tu su se nalazili taj proplanak i jezero, i tu je Car proveo najvei dio svog ivota. Prilino je zapanjujue nai u simbolinom centru kraljevstva prvog kranskog monarha arobni poganski prsten koga ljubomorno uva car naoruan arobnim poganskim maem. Ovo izgleda kao obrnuti odraz u ogledalu originalne staronordijske prie o Andvarijevom prstenu u

kojoj pohlepni Patuljak bdi nad zlatnim prstenom skrivenim u dubokom jezeru da bi ga sauvao od heroja koji ga trae. U karolinkoj legendi imamo vrlog cara koji bdi nad zlatnim prstenom skrivenim u dubokom jezeru da bi ga sauvao od zlih poganskih sila koje dolaze da ga svrgnu s preijstolja i unite njegovo carstvo. To je takoer obrnuto od iskvarenog Goluma u njegovoj mranoj podzemnoj lokvi koji bdi nad svojim prstenom; i zlog cara kao to je Sauron koji bdi nad zlatnim prstenom skrivenim u Mranoj Kuli da bi ga sauvao od dobrih vilenjakih sila koje dolaze da ga svrgnu s prijestolja i unite njegovo carstvo. Kao i Kralj Artur i njegovi Vitezovi Okruglog Stola, Imperator i Karlo Veliki bio je sredinja toka mnotva pria, poznatih kao "Chansons de geste" ("Pjesme o junakim djelima"), koje se tiu njegovih vijernih paladina. Neki aspekti ovih pustolovina i njihovih heroja izgleda da su doprli i do Tolkinovog Gospodara Prstenova. Jedan od najuvenijih paladina Karla Velikog bio je junak Rolando. Proslavljen u remek-djelu srednjovjekovne knjievnosti, "Pjesmi o Rolandu", ovaj vjerni paladin je najpoznatiji po svom uvenom posljednjem uporitu u Ronevalskom prelazu u odbrani protiv Saracena. Uhvaen u zasjedu i mnogostruko brojno nadjaan, Rolando nastavlja da se hrabro bori sve dok mu se ma ne slomi. Najzad ga savladavaju horde nevjernika. Na umoru, Rolando pue u rog da upozori Karla Velikog na napad. U Gospodom Prstenova ovaj dogaaj se moe usporediti s poslijednjom obranom zapovjednika umara Boromira u bici s Orcima na Amon Henu iznad Slapova Raurosa. Uhvaen u orku zasjedu pod Brdom Oka, Boromir pue u rog. I mada ubija desetine Orka branei Hobite, ipak je nadvladan. Njegov ma je slomljen a veliki rog smrvljen. Aragorn, kao i Karlo Veliki, juri na zvuk roga ali, kao i Karlo Veliki, prekasno stie do svog hrabrog prijatelja. Boromir uspijeva da izgovori samo nekoliko rijei i umire. Jo jedan od velikih paladina Karla Velikog bio je junak koga Danci potuju i veliaju vie od svih ostalih kranskih vitezova. Blo je to Ogijer Danac, sin Kralja Defrija od Danske, a njegova djela su proslavljena u "Chansons de geste" i mnogim drugim ciklusima legendi. U devetnaestom stoljeu Viljem Moris je pisao o Ogijeru Dancu u svojoj knjizi-poemi "Zemaljski Raj". Kao Holger Danske, Ogijer je i danas nacionalni junak Danske. Ogijer Danac je pripadao najveim vitezovima svijeta. On je poznavao dvor Karla Velikog, Artura, Langobarda, Huna i Saracena, i upustio se u avanture koje su ga odvele u Jerutalem i Babilon. U svojoj stotoj godini Ogijer se uputio u posljednju potragu po povratku iz Jeruzalema. Otputovao je na jedan otok na kome je veliki zamak, nainjen od prirodnog magneta, kidao eljezo sa brodova koji su pokuavali da plove kraj njegovih obala. Ogijerov brod se nasukao, ali se on probio do obale. Zamak je bio osvjetljen maginim svjetlom i Ogijer je uao unutra. Tu je, u njegovom centralnom dvoritu, naiao na veliku zmiju koja je uvala jedno drvo u vrtu. Ogijer je izvukao svoj ma Kurtejn i ubio ovog stvora. Ispod drveta bijae najljepa ena koju je Ogijer ikada vidio, a na prstu joj je bio zlatan prsten. Ova dijeva bila je Morgana de Fej, vilinska sestra Kralja Artura. Kad je Morgana stavila zlatan prsten na ruku starog ratnika, Ogijeru se istog asa vratila mladost. Njegovom moi Ogijeru je dodijeljena vjena mladost i besmrtni ivot. Ponovo mlad i zlatokos, Ogijer je sa Morganom otiao na posljednje putovanje preko mora u udaljeno vilinsko kraljevstvo Avalon. U ovoj karolinkoj legendi o prstenu nalazimo mnoge elemente koji se mogu usporediti s Tolkinovim priama. Imamo heroja u potrazi za prstenom koji ubija zmaja maem predaka. Uz pomo prstena osvaja svoju vilenjaku princezu i zadobija besmrtni ivot dok plove na vilinskom brodu na blagoslovljen otok besmrtnih preko mora. Najvanije je, meutim, da u Ogijeru i Morgani imamo model za Aragorna i Aruenu: brak smrtnog princa i besmrtne princeze koja izabira izmeu smrtnog i besmrtnog svijeta. Ogijer i Morgana biraju besmrtni svijet, dok Aragorn i Aruena biraju smrtni.

VIII GLAVA KELTSKI I SAKSONSKI MITOVI U traganju za izvorima i onim to je utjecalo na imaginaciju D. R. R. Tolkina mora se konano doi do mitologija dva velika naroda od kojih Britanci uglavnom vode porijeklo: Kelta i Anglosaksonaca. Kao profesor anglosaksonskog Tolkin je gajio veliku ljubav prema herojskoj pripovedakoj tradiciji ove odvane ratnike rase s njihovim divnim sagama, kronikama i pustolovnim pripovjestima. On je takoer bio itekako svjestan da su ovi grubi tevtonski ratnici zamijenili stariju, profinjeniju keltsku civilizaciju i njen tean jezik i poeziju. Razmatrajui arturijanske legende, mogli smo da vidimo snaan utjecaj keltskih predaja koja su se, proiena, pojavila u Tolkinovim priama. Osim onih elemenata koji su ve spomenuti, keltska mitologija je igrala fundamentalnu ulogu u oblikovanju Tolkinovog svijeta. Kada znamo da je najvaniji izvor velke keltske predaje sauvan u Crvenoj Knjizi o Hergestu iz etrnaestog stoljea, shvaamo da Tolkin pravi malu uenjaku alu nazivajui svoj "izvor" vilinskog predaja Crvena Knjiga Zapadne Mee. Crvena Knjiga o Hergestu je rukopis koji ukljuuje najvaniji Pregled velkih legendi, "Mabinogion". Ova zbirka sadri mnoge Pne o maginim prstenovima. Dijeva Luned, Gospa od Izvora, daje prsten Nevidljivosti heroju Ovainu. Gospa Lionesa daje svom heroju Garetu jedan arobni prsten koji ne dozvoljava da on bude ranjen. A Persival Dugo Koplje ide u potragu za zlatnim prstenom tijekom koje ubija Crnu Zmiju od Humki i zadobija kamen nevidljivosti i kamen koji pravi zlato. Meutim, najvaniji aspekt keltskog uticaja na Tolkinovu imaginaciju tie se doprinosa njihove mitologije stvaranju njegovih "Vilenjaka". U opim crtama, sasvim je lako uvidjeti da je Tolkin u velikoj mjeri vezao predaje starijih keltskih naroda za svoje Vilenjake; dok osvajaka rasa Anglosaksonaca ima karakteristike njegovih Ljudi. Tolkinovi Vilenjaci se u velikoj mjeri zasnivaju na tradicijama i konvencijama keltskih mitova i legendi Irske i Velsa. Meutim, vano je shvatiti da je prije Tolkina "Vilenjak" bio nejasno definiran pojam koji se najee povezivao s malim vilama, vilenjacima iz cvijea, gnomima, patuljcima i goblinima, siunim i beznaajnim. Tolkinovi Vilenjaci nisu rasa malih vila. Oni su snaan, punokrvan narod koji veoma nalii na praljudsku irsku rasu besmrtnika zvanih Tuatha De Danann. Kao i Tuatha De Danann, Tolkinovi Vilenjaci su vii i snaniji od smrtnika, ne mogu da se razbole, posjeduju nadljudsku ljepotu i ispunjeni su veom mudrou u svakom pogledu. Oni posjeduju amajlije, dragulje i oruje koji bi se po svojim svojstvima meu ljudima mogli smatrati arobnim. Jau natprirodne konje i razumiju jezike ivotinja. Vole pjesmu, poeziju i muziku - koje sastavljaju i izvode savreno. Tuatha De Danann su se postepeno povukli iz Irske kad su se smrtni ljudi tu doselili sa istoka. Svojom uvijek prisutnom temom o slabljenju vilenjake moi na Srednjoj Zemlji, Tolkin je slijedio tradiciju keltskog mita. Vilenjake plovidbe na zapad u bezvremena besmrtna kraljevstva preko mora, dok ljudska rasa ostaje iza njih i prisvaja jedan smrtni, umanjeni svijet zarobljen vremenom, bile su u velikoj mjeri i tema slabljenja i nestajanja Tuata De Dananna. Ostatak ove nekad mone rase bio je "Aes Sidhe" ili "Sidhe" (to se izgovara kao "ii"). Ovo ime znai "narod brda", jer se vjerovalo da su se ovi ljudi povukli iz smrtnog kraljevstva i sakrili u "upljim brdima" ili u drevnim humkama koje su im nekad bile svete. Kod Tolkina, kao i u keltskim legendama, imamo ostatke populacija ovih besmrtnika u svakojakim skrovitima: zaaranim umama (kao to je Lotlorijen), skrivenim dolinama (kao to je Rivendel), u peinama (kao to je Menegrot), u rijenim klisurama (kao Nargotrond), i na dalekim otocima (kao to je Ibl Ereseja). Tolkinovi Vilenjaci, kao i ii, rijetko se mijeaju u svijet ljudi. Oni se daleko vie bave vlastitim problemima i povijestima: sva keltska predaja vezana za iie mogu se prepoznati kod Tolkinovih Vilenjaka. Vilenjako vrijeme je veoma razliito od vremena smrtnika; kad Tolkinovi smrtni pustolovi prolaze kroz neko vilenjako kraljevstvo oni doive potres u vremenu, nalik onome koji

se desi smrtnicima koje ii zadravaju u svojim kraljevstvima - u krajnjin sluajevima, ponekad zamjenjujui godine za satove, ili satove za godine. Razlog tome su moda zakoni besmrtnosti kojima se upravljaju i Vilenjaci i ii. I Vilenjaci i ii su besmrtni u istom smislu: njihov ivotni vijek je neogranien, ali oni mogu biti ubijeni. Tolkin slijedi keltske predaje koje navode da besmrtnici ne mogu da preive u smrtnom svijetu; oni mogu tu da ostanu samo po cijenu opadanja svojih moi. Konano, postoji i izbor izmeu ostajanja u smrtnom svijetu odlaska iz njega zauvijek u besmrtni bezvremeni svijet izvan dometa ljudskog poimanja. Mada je Tolkin koristio elemente keltskog mita u stvaranju svoje vilenjake rase, njegov originalni doprinos ovim biima, tvorevinama njegove imaginacije je neizmijeran i izuzetan. Tolkin je preuzeo okvirne mitove i legende o iima i Tuata De Danannima i stvorio ogromnu civilizaciju, povijest i geneologiju za svoje Vilenjake. On im je podario jezike i ogromno kulturno nasljee koje je ukorijenjeno u stvarnoj povijesti, ali je procvjetalo u njegovoj mati. Postoje i neka zanimljiva usporeenja. U Gospodaru Prstenova, imamo Saurona Zlog Oka, gospodara i vladara Orka, Trolova, Balroga i veine drugih udovinih bia. U keltskim mitovima imamo Balora Zlog Oka, kralja udovine rase izoblienih divova zvanih Formori koji su bili glavni suparnici Tuata De Dananna za zemlju Irsku prije dolaska ljudi. Jezivi Balor imao je dva oka: jedno je bilo normalno, a drugo je bilo ogromno i napuhano. To ogromno oko drao je zatvoreno, jer je bilo ispunjeno tako uasnim posebnim moima da je praktino spaljivalo i pretvaralo u pepeo koga god i to god bi pogledalo. Balor je u ratu dovoen na bojno polje kao dio artiljerije. On bi zauzimao mjesto u formorskoj prednjoj liniji suoavajui se s neprijateljima, dok je najamnik koristio kuku da mu podigne oni kapak a njegovi ratni drugovi gledali su na drugu stranu. U Balorovom sluaju, pogled je mogao da ubije, i svi koji bi se nali na domaaju bljeska njegovog vatrenog oka bili su trenutno unitavani. Mnogi su nastradali od Oka Kralja Balora prije no to se pojavio vitez zatonik Tuata De Dananna, zlatokosi ratnik Lug od Duge Ruke. Ugledavi bljesak svjetlosti ba u trenu kad je Balorov oni kapak povlaen kukom, ovaj bog je odapeo kamen svojom prakom pravo u vatreno Oko. Zavitlao je kamen takvom snagom da je Zlo Oko satjerano pravo kroz Balorovo tjeme u redove vojske Formora razvrstanih iza kralja. Tu je gorue Oko spalilo pola Balorove monstruozne armije i Formori su potisnuti s bojnog polja. Ima i drugih keltskih likova koji su, izgleda, nali put do Srednje Zemlje. Tolkinov valarski bog, Orome Lovac, zvao se Arau u sindarskom jeziku Vilenjaka. Gotovo istovjetan i po imenu i po karakteru je velki bog Araun Lovac. Obojica imaju besmrtnog divovskog konja i opor natprirodnih lovakih pasa. U keltskim legendama esto nailazimo na mistino pojavljivanje neke "gospe u bijelom", a u arturijanskoj romantinoj knjievnosti takvi likovi su Gospa od Jezera i Morgana Vila. Kod Tolkina imamo vilenjaku Kraljicu Galadrijelu (ije ime znai "gospa od svjetlosti" i koju ponekad zovu "Bijela Gospa"); i arhetip svih njih -Vardu, Kraljicu Zvijezda. Varda je boginja koju Vilenjaci najvie vole, i valarska verzija Galadrijele. U ovim likovima vidimo da Tolkin prihvaa ustaljenu vezu izmeu Vilenjaka i zvjezdane svjetlosti, to je stalna odlika keltskih iia. ii (Sidhe) na slian nain vole da hode pod zvijezdama obasjanim nebom. Kao i Tolkinove Vilenjake, i njih smrtnici opaaju kao one koji imaju oi kao zvijezde, i tijela koja blistaju treperavom svjetlou. U keltskoj tradiciji, kad ta blistava bia - te "gospe u bijom" -uzimaju smrtne junake za ljubavnike, uvijek postoje prepreke koje treba savladati.Te prepreke su obino u vidu gotovo nemoguih zadataka. Ovo se najbolje moe usporediti s Tolkinom u velkoj legendi o prosidbi Olvine. Olvina je bila najljepa ena svog doba; oi su joj blistale svjetlou, a koa joj je bila kao snijeg. Olvinino ime znai "ona koja ostavlja bijeli trag", jer su pod njenim stopama pri svakom, koraku u umi nicale etiri bijele stabljike djeteline, a da bi se zadobila njena ruka, trebalo je izvriti gotovo nemogue poslanje, skupljanje "Blaga Britanije". Kod Tolkina imamo dve gotovo istovjetne "gospe u bijelom": Lutijenu u Silmarilionu i Aruenu u Gospodaru Prstenova. Obje ove vilenjake princeze smatraju se najljepim enama svog vremena; obje imaju oi koje isijavaju svjetlost, i kou bijelu kao snijeg. Obje se povezuju s bijelim

zvjezdolikim cvijetom zvanim Nifredil. To je cvijet koji je prvi put procvjetao u slavu Lutijeninog roenja, i cvjetao vjeno i na Lutijeninoj i Arueninoj grobnoj humci. I najzad, za osvajanje i jedne i druge bilo je neophodno izvriti gotovo nemogue zadatke. Da bi smrtni heroj Beren zadobio Lutijenu, morao je da otme Silmaril; a da bi smrtni heroj Aragorn zadobio Aruenu, morao je da uniti Jedini Prsten. Koliko su Tolkinovi Vilenjaci inspirirani keltskim uzorima najoiglednije se izraava onda kada se razmotri njegov izmiljeni vilenjaki jezik, sindarinski. Sam Tolkin je primijetio da su njegov izmiljeni jezik i vilenjaka imena osoba i mjesta "uglavnom namjerno oblikovani po uzoru na velki (veoma slini, ali ne i identini)". Strukturalno i fonetski postoje jake veze izmeu ova dva jezika.2 Mada su Kelti bili starija civilizacija u Britaniji, Anglosaksonci su bili dominantna rasa od koje su Britanci najveim dijelom naslijedili svoj jezik i, najveim dijelom, i svoju kulturu. S obzirom da je Tolkin bio profesor anglosaksonskog, moemo da vidimo kako je njegova strunost u ovoj oblasti uticala na njegovu imaginaciju u odnosu na aspekte njegovih ljudskih kultura, kao to je i poznavanje keltske kulture uticalo na njegove Vilenjake. Moramo se takoer sjetiti da je Tolkin esto izraavao elju da obnovi mitologiju i knjievnost rane Engleske i vrati je Englezima. Pod tim je podrazumijevao izgubljenu mitologiju i knjievnost anglosaksonske Britanije izmeu vremena rimskog povlaenja 419. n. e. i normanskog osvajanja 1066. n. e. Sa znaajnim izuzetkom "Beovulfa" i neznatnih odlomaka pjesama, normanski osvajai su skoro u potpunosti nemilosrdno zatrli anglosaksonsku kulturu. U svom imaginativnom pisanju, Tolkin je elio da povrati neto od atmosfere tog izgubljenog doba heroja i zmajeva. U skladu s tim, vidimo da anglosaksonski elementi imaju sudbonosnu ulogu u njegovom pisanju. Njegovi smrtnici uglavnom govore vestronski ili uobiajeni Jezik Ljudi koji se "prevodi" kao suvremeni engleski; meutim, mnoga od imena i mjesta koja se odnose na Ljude "prevode" se kao anglosaksonska - ili staroengleska. Upotrijebljeno je na stotine staroengleskih rijei. Zapravo, nalazimo da su sva imena Sjevernjaka i Rohirima (kao "Eovina" - "jahaica", i "Teoden" - "voa nacije") staroengleska - kao to su imena Patuljaka islandska, a imena Vilenjaka velkog porijekla. Isto tako, imena koja Ljudi daju drugim rasama esto imaju korijen u staroengleskom. Ent je staroengleska rije za diva, Ork (ore) je demon ili goblin, Meara je konj, Hobit (Hobbit) je izvedeno od staroengleskog "Holbytla" ili "rupo-kopa". Vozi (Woses) je od "wodwos", umski demon. Pukel Ljudi je od "puckle", to znai goblin ili demon, to je ekspir preveo u svom liku Paku.3 U tevtonskom herojskom ciklusu popularnom meu Anglosaksoncima moemo vidjeti neke elemente koji su nesumnjivo utjecali na Tolkinovo knjievno djelo. To posebno vai za prie koje odnose na prsten. Vanost legende o volsunkom prstenu u uspostavljanju kraljevske nasljedne loze i povijesne veliine moe se lako prepoznati povijesti i knjievnosti irom sjeverne Evrope. ak i u najstarijer sauvanom tevtonskom epu, remek-djelu anglosaksonske knjievnosti osamnaestog stoljea, "Beovulfu", mogu se nazreti legenda prstenu i njen junak Sigurd. Nema sumnje da je pria o Beovulfu bila anglosaksonski pokuaj da se suprotstavi veliini volsunkog junaka. Prije no to skald otpjeva svoju hvalu Beovulfu, on poinje pjevajui najprije o Sigurdu. Pod imenom Sigmund u anglosaksonskoj verziji, on je opisan kao najuveniji od svih junaka iji je najvei od mnogih podviga bio ubijanje jednog zmaja i osvajanje riznice prstena Skald daje tako skraenu verziju legende da je jasno da je to aluzije na legendu koja je svima poznata. Uz to, ona se koristi da nagovijest Beovulfovu bitku sa zmajem kojom e on zadobiti slinu slavu svom narodu. Kad Beovulf ubije udovite Grendela, kao nagradu dobija zlatne prstenove, alke za miice i ogrlice u obliku obrua od Kralja Hrotgara, "Gospodara Prstena-Danaca". Desetljeima iza toga Beovulf vlada kao Gospodar Prstena-Danaca na Hrotgarovom mjestu, a njegovo posljednje herojsko djelo je borba sa stranim leteim zmajem koji bljuje vatru i koji je uvar ogromne riznice prstena drevne iezle rase. Tolkin je kao profesor anglosaksonskog bio autoritet po pitanju Beovulfa, i priznao je da je "Beovulf meu mojim najvrjednijim izvorima" za priu o Hobitima. Ove dvije prie, na prvi

pogled nisu sline; meutim, postoje jake paralele u strukturi zapleta epizode sa zmajem u Beovulfu i one o ubijanju Smauga u Hobitima. Beovulfovog zmaja budi lopov koji pronalazi put u zmajevu peinu i krade iz riznice blaga jedan pehar optoen draguljima. Ovo se tono ponavlja u krai Bilba Baginsa u peini Smauga Zmaja, kad Hobit takoer krade pehar optoen draguljima iz riznice blaga. Oba lopova uspijevaju da ih zmaj ne otkrije i sami izmiu njegovom gnjevu; meutim, oblinja ljudska naselja u obje prie teko stradaju od zmajevog bijesa. Ostaje na njihovim vitezovima zatonicima, Beovulfu i Bardu Lukonoscu da ubiju zvjer. Ovo obojica ostvare, mada Bard preivi i postaje Kralj Dola, dok Beovulf ne preivljava. Po uzoru na Sigmunda u njegovoj posljednjoj bici, Beovulfov ma "Nailing" se lomi i, mada pobjeuje, Beovulf podlee ranama i umire. Beovulfova smrt ima svoju paralelu u Hobitima, ne u Bardu, nego u drugom ratniku-kralju te prie, Patuljku Torinu Hrastotitu, koji poivi dovoljno dugo da zna da je pobijedio, ali podlee ranama na bojnom polju. Tolkin koristi elemente Beovulfa i u Gospodaru Prstenova. Za poetak, hobitski heroj Frodo (koji je, kako nam je reeno na originalnom hobitskom, u stvari Froda) je nazvan po jednom liku u Beovulfu: Frodi, gospodaru Barda. Takoer, u njegovom stvaranju zlatokosih jahaa Rohana, a naroito njegovom opisu Zlatnog Dvora Meduzelda (staroenglesko za "dvor na livadi"), vidimo elemente Beovulfovog svijeta. Ovaj dvor za svetkovine sa zlatnim krovom Kralja Teodena oblikovan je u velikoj mjeri po uzoru na Herot, dvor Kralja Hrotgara u "Beovulfu", sa krovnim zabatima pokrivenim iskucanim zlatom koje je izdaleka sijalo na suncu - ba kao to se i Meduzeld vidio iz daljine. A oba ova zemaljska dvora su bila smrtne verzije Valhale, titanskog dvora sa zlatnim krovom boga Odina. I druge anglosaksonske prie takoer su dale veliki doprinos Tolkinovom knjievnom djelu. Jedna od njih je svakako bila legenda o prstenu o saksonskom heroju Vejlandu Kovau. Vejlandove prie su bile izuzetno popularne tokom srednjeg vijeka. On je bio saksonski Dedal, i najvei zanatlija svog naroda. To je, opet, bila pria koja je Tolkinu bila poznata. Hemfri Karpenter u Tolkinovoj biografiji beljei da je, tokom perioda u kome je pisao Gospodara Prstenova, Tolkin odveo porodicu na izlet na Brdo Bijelog Konja, manje od dvadeset milja od Oksforda na granicama Mercije i Eseksa. To je mjesto gdje se nalazi uveni bijeli lik Bijelog Konja urezan u kredi na zelenom brdu koji je dao Tolkinu ideju za njegovu zastavu Jahaa Marke: "bijeli konj na zelenom polju". Porodica je krenula dalje da, odmah iza ovog brda, vidi drevnu dugaku humku poznatu kao Vejlend Kova. U srednjem vijeku postala je tradicija da maevi velikih heroja potiu iz kovanice Vejlenda Kovaa. U Pjesmi o Nibelunzima Sigfridov ma Balmung bio je djelo Vejlandove ruke, kao i ma Veseli Karla Velikog. U Vilkina Sagi Vejland kuje ma Mimung ili Miming za svog junakog sina Vitiga, ali ovo sjeivo stie i do heroja Ditriha fon Berna. Vejland je takoer tvorac maa u Valtariusu za saksonskog junaka Valtera od Akvitanije. Najzanimljivija je pria o Vejlandu u kojoj se tvrdi da je, poto je pobjegao u kraljevstvo Vilinkovaa Alfhejma, ovaj heroj-kova dao svoj ma Odinu Sveocu. Bio je to isti onaj ma koji Odin odnosi u Midgard i zariva u drvo Branstok: Gram, vatreni ma iz Volsunga Sage. U Vejlandu Kovau imamo lik darovitog ali prokletog kovaa koji se kod Tolkina utjelovljuje u noldorskom Kralju Feanoru, koji je nainio Silmarile koje je ukrao Morgot. On se takoer moe usporediti i s Telharom Kovaem, vrhunskim patuljakim kovaem koji je iskovao dunedainski ma koji je naslijedio Aragorn i kojim je Elendil isjekao Jedini Prsten sa Sauronove ake. Telhafje isto tako iskovao i bode "Angrist" kog je Beren upotrijebio u Potrazi za Silmarilom da isjee dragulj iz Morgotove eline krune. Meutim, u prii o Vejlandovom Prstenu moemo vidjeti neto od linosti Kelebrimbora, Gospodara Vilin-kovaa Eregiona, koji je iskovao Prstenove Moi. Pria o Prstenu Vejlanda Kovaa - Njemcima poznatog kao Vejland (Weiland) - dolazi do nas uglavnom preko kasnije skandinavske verzije, u kojoj se saksonski junak zove Volund. Ona je zapisana u dugakoj islandskoj narativnoj poemi po imenu Volundarkvitha. Pria o Volundu poinje njegovim zadobijanjem nevjeste, Valkire koja je sila na zemlju preruena u labuu djevicu. Volund zapljeni perje ove labue dijeve, tako je spreavajui da pobjegne, i u njenom liku smrtnice uzima je za i enu. Poslije devet godina Valkira otkriva gdje je skriveno njeno perje i bjei iz smrtnog svijeta. Meutim, kao znak da ga i dalje voli, ostavlja Volundu jedan arobni

prsten od najistijeg zlata. Uz mo ovog prstena Volundovo ve ogromno umijee se uveava tako da nadilazi vjetinu svih ljudi. Oruje i oklopi blagoslovljeni fantastinim moima, i nakit izuzetne ljepote i sloenosti izlaze iz Volundove kovanice. Najcenjenije Volundove tvorevine su njegovi maevi, a od svih je najbolji njegov ma na kome uvijek poigrava vatra du oboda otrice. To je sjeivo koje nikad ne moe da se uprlja niti slomi, i svako tko ga ima u rukama postaje nepobediv u boju. Volundov prsten je takoer i izvor gotovo neogranienog bogatstva. Stavljajui prsten na svoje kovako ognjite, Volund udarcima ekia iz njega iskuje sedam stotina zlatnih prstenova jednake teine. Volundovo bogatstvo je tako veliko da Nidud, Kralj vedske, alje svoje vojnike da zarobe kovaa i otmu mu blago i arobni prsten. Zli kralj zatim Volunda pretvara u roba. On nareuje da kovau presjeku potkoljenu tetivu i tako ga obogalje, zatim ga progna na jedan stjenovit otok gdje ga prisiljava da sagradi tvravu-labirint koja slui kao Volundova tamnica. Tu je Volundu nareeno da pravi dragulje, ukrase i oruje koji slue za zabavu njegovog gospodara. Poslije mnogo godina Volund uspjeva lukavstvom da se osveti Nidudu tako to ubija Kraljeve sinove, napastuje njegovu ker i povrati svoj ma i prsten. Volund zatim primijeni svoju vjetinu kako bi iskovao ogromna krila slina krilima valkirske labue dijeve koja je nekad bila njegova ena. S tim krilima on odlijee sa svog otoja i daleko izvan Midgarda i kraljevstva smrtnih ljudi. On polijee u ono mjesto koje se zove Alfhejm, zemlja Vilenjaka, gdje ive najbolji kovai u svemiru. Ali Volundova vjetina je tako velika da ga Vilin-kovai doekuju kao sebi ravnog. S Vilenjacima Alfhejma i uz mo prstena Volung smilja i oblikuje mnoga udesna djela za bogove i heroje, sva vea od onih koje je nainio u svijetu ljudi. U nekim izgubljenim verzijama legendi izgleda da je Volsungov prsten u Alfhejmu ukrao Patuljak Andvari i odnio ga natrag u Midgard. Tu je postao Andvarinaut, onaj isti prsten koji se pojavljuje u Volsunga Sagi. Meutim, u verzijama prie o Volundu koje su sauvane, njegov prsten ima drugaiju sudbinu. On ne ostaje u Alfhejmu, nego ga krade odvani smrtni pirat Sote Odmetnik. Poto je oteo prsten, on postaje opsjednut njime. Strahujui da e ga netko ukrasti od njega, bjei iz Bretlanda i sebe sahranjuje ivog u jednoj praznoj grobnoj humci. U toj velikoj humci, s isukanim maem i bodeom, on luta prolazima, nikad ne spavajui, iekujui sve one koji bi mogli da pokuaju da otmu udesni prsten. Sote Odmetnik postaje ukleti, neisti duh. Opsjednut i proklet prstenovom moi, Sote postaje besmrtna utvara prstena, jedan od ivih mrtvaca koje su ljudi zvali Stvorenja Humki, koji pohode grobove ljudi. Volundov prsten je predmet potrage heroja Torstena. Kad Torsten najzad stie u Bretland, ulazi u uplje brdo koje je bilo grobna humka u kojoj se skrivao Sote Odmetnik. Iznutra dopire bolna vriska muenog prokletnika, krici ivog ovjeka i zvuk elika koje udara u kamen i kost, i moe se vidjeti treperenje volebnih plamenova. Konano Torsten izranja iz mranog prolaza, i sam blijed i krvav kao neki duh, a u njegovoj lijevoj ruci blista zlato Volundovog prstena. Drugi dio prie o Volundovom prstenu je svakako glavni Tolkinov izvor za njegov skoro kobni susret Hobita sa stvorenjima humki od Sprudova Humki. Naravno, razlika je u tome to je, iako su stvorenja humki imala svoja blaga, Frodo posjedovao prsten. Takoer, u Tolkinovoj prii u grobnu hurnku, da bi rastjerao stvorenja humki i spasao Nosioca Prstena i njegove suputnike, upada onaj udni Tolkinov lik, Tom Bombadil. Meutim, u predstavi duha, stvorenja humki - figuri Sotea Odmetnika - prepoznajemo zamisao o prstenu koji daruje smrtnicima besmrtnost i paklene moi, ali koji ih takoer i porobljava i unitava njihove ljudske due. Moda se u Soteu Odmetniku nalazi neto od Vjeca Kralja i Utvara Prstena iz Gospodara Prstenova - duhova koje mo prstenova pretvara u besmrtne, uklete duhove. U Soteovom paranoinom, udovinom ponaanju poto ukrade prsten moemo takoer da opazimo neto od lika Smeagola Goluma. Jer, poto Golum ubije svog roaka i ukrade Jedini Prsten, on, kao i Sote, postaje opsjednut tom "dragocjenom" stvari i u nekoj vrsti kukavnog ludila takoer se iv sahranjuje. U neistim podzemnim kanalima jednog naputenog orkog utvrenja pod brdima,

Golum se skriva (kao i Sote) i ubija svakog tko se usudi da prie, iz straha da bi mu mogli ukrasti dragocjeni prsten.

IX GLAVA NJEMAKI SREDNJOVJEKOVNI VITEKI ROMAN Srednjovjekovna nemaka legenda koja je najslinija imaginativnom zamahu i dramskom naboju Gospodara Prstenova je pria o heroju Ditrihu fon Bernu i Djevianskoj Ledenoj Kraljici od Jeraspunta. U ovoj prii ima aspekata koji su nagovetaj glavnih tema i likova i u Gospodaru Prstenova i u Silmarilionu. Od svih junaka srednjovjekovnog germanskog vitekog romana, Ditrih fon Berne je svakako najvei. Ovaj silni ostrogotski junak koga su zvali i Ditrih od Verone bio je, kao i Artur i Karlo Veliki, sredinja figura oko koje je nikao veliki broj ciklusa pria o junacima. Kao i Karlo Veliki, Ditrih je zasnovan na stvarnoj povijesnoj linosti: u ovom sluaju Teodoriku Gotu, koji je na kraju postao Teodorik Veliki, rimski Imperator iz estog stoljea (454-526). Iz Tolkinovih pisama saznajemo da je on bio opinjen Gotima. Kao student je nabasao na knjigu gotske gramatike koja ga je "osvojila napreac". On je smatrao da su mu sauvani elementi gotskog tekta kombinirani s itanjem latinskih povijesnih dokumenata pruali uzbudljiv uvid u autentinu drevnu germansku kulturu. I mada se vie zanimao za povijesnog Teodorika Gota, oevidno su mu matu podsticale avanture romantinog Ditriha fon Berna. Pria o Ditrihu i Ledenoj Kraljici poinje ulaskom junaka u carstvo jedne rase Planinskih Divova kojima vlada Orkis, Div Ljudoder, i njegov zli sin, Janibas arobnjak. Ditrih saznaje da Divovi ratuju sa najviim planinskim kraljevstvom Ledenih Vila na snijegom pokrivenim vrhovima Alpa. To je bilo carstvo arobnih snjenih dijeva kojima je vladala Virginal, Ledena Kraljica, iz svog svjetlucavog Zamka Jeraspunta, na najviem vrhu Alpa. Ditrih vodi dugaki ratni pohod protiv Planinskih Divova, ubijajui ih jednog po jednog i osvajajui jedan po jedan planinski zamak. U jednoj titanskoj bici on se suoava sa samim stranim Divom Orkisom i ubija ga. Meutim, kad stigne nadomak Ledenog Zamka, nae da mu je put preprijeio sin Kralja Divova - protivnik straniji i od samog Orkisa. Jer Janibas arobnjak je svojom zastraujuom vojskom Divova, zlih ljudi i udovita izvrio opsadu blistavog zamka. Svojim protivnicima Janibas se prikazuje kao utvara, Crni Jaha koji gospodari olujama i kome pomau demoni i zli duhovi u obliku pasa. Ali arobnjakova najuasnija mo je njegova sposobnost da zapovijedi onima koji su poginuli u bici da ustanu iz mrtvih i ponovo se bore. ak i vie od ambicije da prisvoji kraljevstvo Ledene Kraljice i Ledeni Zamak, glavna elja koja podstie Janibasa je da pojaa svoje volebne moi tako to e ugrabiti arobni dragulj iz krune Ledene Kraljice. Jer uz mo ovog dragulja ona moe da gospodari elementima u zemljama leda i snijega, i njime ona vlada planinama. Ditrih moe da vidi opsadnu vojsku kako lei kao crno more oko Ledenog Zamka, s mnogo kula. Oigledno je da, koliko god da je dobro branjen, Zamak konano mora da padne pod arobnjakovom armijom koja se nikako ne osipa i iji broj se ne smanjuje. Usprkos onome to bi se moglo uiniti kao nemogui zadatak, pogled na prelijepu Ledenu Kraljicu na bedemima najvie kule izazvau Ditrihu ratnu groznicu. Njena se blistavost moe mjeriti ak i sa sjajem zvjezdolikog dragulja u njenoj kruni koji treperi ledenom svjetlou. U smjelom pokuaju da probije opsadu Ditrih ubija sve pred sobom, ali se to pokazuje kao uzaludno, jer mrtvi jednostavno ustaju da bi se ponovo borili. Ditrih se zatim odluuje na drugaiju strategiju. Vidjevi da Janibas komandira svojim snagama uz pomo volebnike eliene tablice koju dri visoko podignutu, Ditrih pojuri za samim Crnim Jahaem. Oborivi Janibasa s njegovog fantomskog pastuha, Ditrih podie ma i smrska elinu tablicu. Kad se tablica razbije, planinski lednjaci se razlamaju i potresaju, obarajui se uz grmljavinu u ogromnim lavinama koje pod sobom sahranjuju cijelu zlu vojsku Divova, i

fantoma i neumrlih. Ditrih se pobjedniki upuuje prema Zamku dok se kapije irom otvaraju da ga pozdrave. Doekuje ga sama nesravnjena Ledena Kraljica, okruena svojom zasjenjujuom svitom snjenih dijeva, koje sve blistaju vilinskom svjetlou i sjajem dijamantskih velova. Tu, u Ledenom Zamku Jeraspunt, u kraljevstvu Ledenih Vila, Ditrih i Ledena Kraljica se vjenavaju. U legendi o Ledenoj Kraljici, Janibas Nekromant i Crni Jaha veoma lie na kombinaciju Saurona Nekromanta i njegovog glavnog zapovjednika, Vjeca-Kralja, gospodara Utvara Prstena. Jedini Prsten je zamijenjen elinom tablicom, ali klimaks prie zvui veoma slino Sauronovoj posljednjoj bici na Crnoj Kapiji na kraju Gospodara Prstenova. Posljedica unitenja eline tablice po Janibasove zle legije je istovjetna posljedici unitenja Jedinog Prstena po legije Saurona. Janibasov otac Orkis, Kralj Planinskih Divova, veoma je slian Sauronovom drevnom gospodaru, Morgotu Mranom Neprijatelju, koji je vladao zlim planinskim kraljevstvom Angband u Silmarilionu. Zanimljivo je primijetiti da su uzrok Morgotovih ratova s Vilenjacima zvjezdoliki dragulji Silmarili koje Morgot nosi u svojoj elinoj Kruni. Uzrok Orkisovog rata s Vilama je zvjezdoliki dragulj koji Ledena Kraljica nosi u svojoj kruni. Mada se Ledena Kraljica moe usporediti s vilenjakom kraljicom Galadrijelom u njenom zaaranom umskom kraljevstvu Lotlorijena, ili ak s vilenjakom princezom Aruenom u Imladrisu u Gospodaru Prstenova, opsada Ledenog Vilinskog Zamka Jeraspunta usred Alpa vie lii na opsadu vilenjakog grada Gondolina s mnogobrojnim kulama usred Okruujuih Planina u Silmarilionu. Iako u prii o Ditrihu i Ledenoj Kraljici aspekte prstena preuzimaju elina tablica i zvjezdoliki dragulj, ima mnogo legendi u njemakom srednjovjekovnom vitekom romanu u kojima je prsten, nasuprot tome, kljuni element. To zasigurno vai za herojske cikluse Langobarda i Amelunga. estoki Langobardi su bili jedno od mnogih monih germanskih plemena koja su nadirala u istone evropske pogranine zemlje Rimskog Carstva. Pripadnici tog ratnikog naroda kasnije su preli u sjevernu Italiju, gdje su bili poznati kao Lombardi i dali ime toj oblasti, danas zvanoj Lombardija. Langobarde su latinski povjesniari opisivali kao najbolje konjanike meu germanskim narodima i oni su Tolkinu posluili kao model za Rohirime. Povijesni opisi langobardske konjice su veoma slini dramatinom "Juriu Rohirima" u Gospodaru Prstenova. Heroj langobardskog ciklusa je Ortnit kome je majka dala zlatni prsten koji mu daje snagu dvanaestorice ljudi. Taj prsten mu omoguava da savlada jedno naizgled nevino, nenaoruano dijete obdareno ogromnom fizikom snagom koje je pobilo desetine vitezova. Kad Ortnit ostvari ovu prilino zbunjujuu i neprilinu pobjedu, otkriva mu se da je dijete u stvari nitko drugi do moni patuljaki kralj Alberih (germansko ime za Andvarija). On obznanjuje da je on onaj isti Patuljak iz legende i da je sada star preko petsto godina. Uz to, patuljaki Kralj otkriva da je prsten na Orthitovoj ruci nekada pripadao njemu, ali da ga je on dao Ortnitovoj majci kao dokaz ljubavi, jer je Alberih Ortnitov pravi otac. Patuljaki Kralj sad radosno daje svom sinu oklop i ma. I ma zvani Rozen i oklop iskovao je Alberih i iskalio ih u zmajevoj krvi. Ma je nesalomiv a oklop je neprobojan. On mu takoer kae da prsten ne samo da e poveavati njegovu snagu, ve da moe da se upotrijebi da izlijei bolesne i ranjene, a i da na magian nain dozove samog Alberiha. S maem, oklopom i prstenom, Ortnit zadobija slavu i bogatstvo i postaje Kralj Lombardije. Na kraju, meutim, Ortnit gine kada ga dva zmaja na smrt izgaze. Njegov ma i oklop ostaju u njihovoj peini, ali prsten zadrava Alberih, sve do dolaska heroja koji bi mogao biti vrijedan nasljednik Ortnita. Nasljednik prstena se pojavljuje u amelunkom herojskom ciklusu. Amelunzi su bili germansko pleme koje se uzdiglo i istaklo kada je ratniki kralj Anzius krunjen, kao Imperator Istonog Carstva u Konstantinopolju. Najvei junak amelunkog ciklusa je Volfditrih, koji je zakoniti nasljednik Imperatora. Meutim, poto su ga u djetinjstvu odbacila braa, njega odgijaju vukovi. Poslije mnogih avantura, Volfditrih dolazi u Lombardiju gdje ga Patuljak Alberih izaziva ha dvoboj. Poto pobijedi u oprobavanju snage s Alberihom, biva nagraen Ortnitovim prstenom i odlazi dalje da bi se borio sa dva Zmaja od Lombardije. Uzevi ma Rozen iz ruke mrtvog Ortnita u peini, Volfditrih ubija Zmajeve. Volfditrih pobjednik se eni Ortnitovom udovicom i postaje Kralj Lombardije. Naoruan prstenom, maem i oklopom, Vofditrih okuplja vojsku, marira na Konstantinopolj i

polae pravo na prijestolje koje mu po roenju pripada. Postaje krunjen Imperator Istonog Carstva, ali njegova sudbina jo nije ispunjena. Vraa se u Lombardiju s jo veom vojskom, zatim marira na jug u Rim, gdje se kruni i za Imperatora Zapada. Ponovo gospodar prstena ujedinjuje drevno razbijeno carstvo. U mnogobrojnim germanskim herojskim ciklusima najpostojaniji lik u predanju poslanja prstena je uvar prstena i blaga. To je Patuljak poznat kao Andvari u nordijskim priama, a Alberih u germanskim legendama. Mada moe da se obuzda, on je obino zlokobna figura; meutim, u kasnijim vitekim romanima njegov lik i moi se esto mijenjaju. On esto prua pomo drugim junacima pod raznim imenima: Alferih, Laurin i Elbegast. U sve veoj mjeri, ovaj lik postaje nosilac svih natprirodnih elemenata koji su sadrani u germanskom srednjovjekovnom vitekom romanu: u njemu se stiu svojstva patuljka, arobnjaka, vilenjaka, kovaa, uvara i boga. Do esnaestog i sedamnaestog stoljea on je potpuno preobraen. U Britaniji on postaje Auberon, i do ekspirovog vremena ve se pretvorio u izvanrednog Oberona, Kralja Vila. U ovoj ulozi u Snu ljetnje noi opisuje se kao blistavi bog ljubavi, i besmrtni sin Julija Cezara i Morgane de Fej. Sasvim jedinstvena evolucija od prilino opakog, runog staronordijskog Patuljka! Patuljci su kod Tolkina esto sakupljai i uvari raznih riznica blaga. Meutim, ekvivalentna figura Patuljku Andvariju/Alberihu u Tolkinovom Gospodaru Prstenova je utjelovljena u udnom liku Smeagola Goluma, biveg Hobita, pretvorenog u izmuenu sablast prokletstvom Jedinog Prstena. On nije daleko od toga da se pretvori u Utvaru Prstena koju u ropstvu dri mo jedinog Prstena, ali uspijeva na neki nastrani hobitski nain da ostane posebno, samo sebi svojstveno bie. U srednjovjekovnom germanskom vitekom romanu onaj isti Patuljak iz langobardskog ciklusa o Ortnitu i amelunkog ciklusa o Volfditrihu ponovo se pojavljuje u herojskim ciklusima Gota. Njihov heroj Ditrih fon Berne se neizbjeno susree s Alberihom. Legenda upuuje na to da je Ditrih fon Berne ukununuk amelunkog heroja Volfditriha. Ditrih odlazi u bitku s patuljakim Kraljem Alberihom, koji u ovom posebnom ispoljavanju vlada podzemnim kraljevstvom u tirolskim planinama. Poslije raznih spletki i bitaka, Ditrih rui s vlasti Patuljka i zadobija svoj magini zlatni prsten, pojas snage, ogrta nevidljivosti, ogromnu zlatnu riznicu i ma Nagelring. Ditrihovi podvizi kao prvog germanskog junaka isto su toliko zamani kao i podvizi Artura i Karla Velikog. Njegove pustolovine se ukrtaju s mnogim drugim ciklusima Potrage za Prstenom na mnoge neoekivane naine. Neminovno je da se lutalica Ditrih pojavi u najveem srednjovjekovnom epu germanskog naroda, Pjesmi o Nibelunzima. Kao vjeran podanik hunskog cara Ecela on je i protiv svoje volje uvuen u nibelunku tragediju. On postaje deux ex machina epske prie i nehotice se nae u poziciji da mora da zatre i posljednji trag nibelunke dinastije. Premda su mnogi ciklusi o junacima njemakih srednjovjekovnih vitekih romana koristili elemente staronordijske Volsunga Sage, srednjovjekovni ep Pjesma o Nibelunzima je najdirektnije ponavljanje te odreene prie. Njen heroj igfrid je definitivno nordijski Sigurd Zmajoubica. Pjesma o Nibelunzima je pokuaj njemakih kraljevskih kua da polau pravo na mitske pretke u uspostavljenoj herojskoj tradiciji, a djelomino je to autentina povijest. Herojsko doba za sve tevtonske (germanske i skandinavske) rase sjeverne Evrope bio je kaotino peto i esto stoljee, kad se vlast Rimskog Carstva slamala pred tevtonskim plemenima koja su se selila. Povijesni poglavari tih vremena postali su predmeti usmenih predaja koja su ih uzdigla do mitskog statusa. Dogaaji u Volsunga Sagi i Pjesmi o Nibelunzima su zasnovani na povijesnim dogaajima koji su bili u vezi sa katastrofalnim unitenjem Burgunana 436. godine od strane Atilinih Huna, koji su radili kao plaeni izvrioci rimskog Imperatora. Pjesma o Nibelunzima se bavi ranim germanskim narodom zvanim Burgundani koji su se rano, u petom stoljeu, naselili na Rajni blizu Vormsa, koja je u to vrijeme bila rimska teritorija. Godine 436. oni su se digli na ustanak protiv rimskog guvernera Etiusa. Do 437. skoro sve su ih istrijebile trupe Huna koji su dradili u ime carstva. Ono to je preostalo od satrtih Burgunana pobjeglo je u zemlje Rajne na zapad i naselilo se na Roni, otprilike u onom dijelu Francuske koji se sad zove Burgonja. Ovaj katastrofalan kraj nekad monog germanskog plemena ostao je u ivom sjeanju susjednih Franaka na Roni oko Kelna. Tu priu su prilagodili njihovi skandinavski susjedi i ukljuili je u Volsunga legendu, a zatim su je poslije mnogo stoljea - ponovo preradili i prisvojili

srednjovjekovni Germani u epskoj prii Pjesme o Nibelunzima. Mada je Atila sigurno bio hunski kralj u vrijeme burgundske pobune, on nije uestvovao u njenom guenju i bio je u to vrijeme na drugom mjestu. Meutim, kako je legenda rasla, on je neizbeno postao dio te prie. (On je nordijski Atli i germanski Ecel.) Izvor za volsunku priu o smrti hunskog kralja Atlija od ruke njegove ene nesumnjivo je u vezi s povijesnim dogaajima koji uokviruju Atilinu smrt godine 453. Pouzdani povijesni prikazi nam kazuju da je Atila umro od krvarenja iz grla poslije pijanenja i goenja svoje prve brane noi s germanskom princezom po imenu Hildiko. Odatle je poteklo vjerovanje da je Hildiko ubila Atilu iz osvete za pokolj Burgunana. Imena dvije velike kraljice Pjesme o Nibelunzima su zapravo etimoloki povezana s ovom povijesnom germanskom princezom. Hildiko znai "Mala Dijeva Ratnik", to je prilino blisko i Krimhildi, "Dijeva ratnik s kacigom", i Brunhildi, "Dijeva ratnik s oklopom". Likovi Brinhilde i Krimhilde - i veliki dio zapleta Pjesme o Nibelunzima i Volsunga Sage - takoer su djelomino oblikovani po jo jednom povijenom liku: ozloglaenoj vizigotskoj Kraljici Brunhildi. Roena oko 540. n. e., Brunhilda je bila udana za Sigeberta, Kralja Istonih Franaka. Brat Kralja Sigeberta Kilperik bio je Kralj Zapadnih Franaka i oenio se sestrom Kraljice Brunhilde. U ratu dva brata koji je uslijedio Kralj Sigebert je ubijen na prevaru 575. i Brunhilda je zarobljena. Meutim, ivot joj je spasio i podario joj slobodu sin njenog porobljivaa, koji ju je uzeo za enu. Ona je uskoro postala mona sila meu Francima, i tokom trideset godina svog uticaja izazvala je ubojstvo ak deset velikaa kraljevske loze. Najzad, 613. jedna grupa franakih velikaa odluila je da okona njene spletke. Muili su Brunhildu tri dana, dali da je rastrgnu divlji konji, i zatim je spalili na lomai - spektakularan i barbarski kraj jedne izuzetne povijesne linosti. U Gospodaru Prstenova osnovni sredinji zaplet Pjesme o Nibelunzima moe se nai u sporednom zapletu koji ukljuuje etvorostruku ljubavnu priu Aragorn - Aruena - Eovina - Faramir. Vitezdijeva Princeza Eovina od Rohana se zaljubljuje u Aragorna isto tako beznadeno kao to se posredno kazuje da se amazonska ratnika Kraljica Brunhilda od Islanda zaljubljuje u Sigfrida. Sigfrid je zaruen s lijepom Krimhildom, isto kao to je Aragorn zaruen s lijepom Aruenom od Rivendela. Tolkinovo rjeenje ljubavnog trokuta u Gospodaru Prstenova je daleko sretnije i daleko vie dentlmensko, bez ikakvih niskih smicalica ili pak krvave osvete kakve nalazimo u Pjesmi o Nibelunzima. Pjesma o Nibelunzima iznosi mnoga gledita koja se ine udnim modernom itaocu. Ep Pjesma o Nibelunzima nije u osnovi nosilac radnje za heroja Sigfrida kao to je, recimo, Ilijada za Ahila. Takoer, izgleda da nae simpatije prema hrabrom Sigfridu iz prvog dijela treba da se prebace u drugom dijelu na herojska djela njegovih ubojica, Hagena i Guntera. Ep nije ak ni povijest jedne jedine dinastije ili naroda. Nibelunzi su prvo jedan narod, zatim drugi, potom trei, u zavisnosti od toga tko gospodari nibelunkom riznicom, koja se odvojila od prstena. Kao to je Richard Vagner zakljuio u svojoj studiji o ovom epu: "Riznica Nibelunga, kao jezgro koje simbolizira zemaljsku vlast, i onaj koji je posjeduje, koji vlada pomou nje, ili jeste ili postaje Nibelung." Postoje neki aspekti srednjovjekovne Pjesme o Nibelunzima koji su razliiti od svjetovnijih oslikanih u Volsunga Sagi. Jedan je da je riznica prstena iz Volsunga Sage pretrpjela ozbiljnu inflaciju do vremena kad stie do Pjesme o Nibelunzima. Meu Nordijcima, zlato je bilo rijedak artikal. Vidimo da je zlatna riznica koju je Sigurdov konj Grani nosio u Volsunga Sagi tako napuhena u Pjesmi o Nibelunzima da bi za njen transport bio potreban teretni vlak sa stotinu vagona. Postoje i druge zanimljivosti u vezi s epom. U Volsunga Sagi povijesni Atila Hun je Atli, okrutni i izdajniki tiranin. Meutim, u Pjesmi o Nibelunzima, hunski Kralj poznat kao Ecel je oslikan kao human i suosjeajan lik. To je svakako bilo zbog politike austrijskog dvora za koju je Pjesma o Nibelunzima sastavljena. Kranski moral i viteke tradicije su takoer uvjetovale promjene. Krajnje uglaeno ponaanje vitezova i smjernost u vezi sa razdjevienjem Brinhilde je u raskoraku s neuvijenom staronordijskom verzijom. U epu takoer postoji i nesumnjivi aspekt rata meu spolovima. Sigfrid to pojanjava u svojoj borbi s Amazonkom. "Ako ja sad izgubim ivot od ove djevojke, cijeli enski

rod e se uzoholiti i odsad nikad vie nee sluati svoje mueve", kae on. Izgleda da nije vano to Sigfrid i Gunter varaju i lau ovu oigledno nadmonu enu i na bojnom polju i u spavaoj sobi. Sve to slui viem moralnom cilju da se ene odre u podreenom poloaju. Ratnik-dijeva je takoer pokorena i preobraena - ali njenije i bez ponienja - u Gospodam Prstenova. Vitez dijeva Eovina koja je ubila Vjeca-Kralja od Morgula vjenanjem je preobraena u njenu i pokornu Faramirovu suprugu; ba kao to je nepobjediva amazonska Kraljica Brunhilda preobraena brakom u njenu i pokornu Gunarovu suprugu. Dupli standardi se takoer upeatljivo otkrivaju u posljednjoj cijeni Pjesme o Nibelunzima. Ovde narator nagovjetava da bi valjani i viteki stav Kraljice Krimhilde prema Hagenu - vitezu koji joj je ubio mua, ukrao blago, i odrubio glavu njenom sinu jedincu trebalo da bude milosre. Kada se ona usprotivi i odsjee Hagenovu glavu Sigfridovim maem, na njeno ponaanje se gleda kao na udovino. U vitekoj tradiciji tog vremena osveta je muka privilegija i ubijanje ak i najgrenijeg viteza od strane ene je neoprostivo. Odmah jedan vitez izvrava kolektivnu volju dvora. On isue svoj ma i pogubi je. U Pjesmi o Nibelunzima prsten je oevidno odvojen od blaga prije no to pria u pravom smislu poinje. On nije s blagom, nego na ruci amazonske Kraljice. Meutim, jednu od osobina prstena meu naenim blagom preuzima Tarnkape, ogrta nevidljivosti koji Sigfrid zadobija hrvajui se s Patuljkom Alberihom. (Na isti nain bog Loki zadobija prsten hrvajui se s Patuljkom Andvarijem; i Frodo se dvaput hrva s Golumom oko Jedinog Prstena.) Varka nevidljivosti kao svojstvo Jedinog Prstena nije prisutna u skandinavskim priama. U Pjesmi o Nibelunzima Sigfrid koristi Tarnkape, da bi postao nevidljiv, protiv Amazonke, dok i Bilbo i Frodo koriste nevidljivost Jedinog Prstena protiv raznih neprijatelja, zmajeva i utvara. Takoer je vano istai da ak iako blago i ogrta nevidljivosti preuzimaju aspekte moi prstena, prsten ostaje klju epskog traginog zapleta. Prsten koji Sigfrid uzima od Brinhilde i daje Krimhildi konano zapeauje sudbinu svih u Pjesmi o Nibelunzima; isto onako neminovno kako i kretanje Jedinog Prstena zapeauje sudbinu svih u Gospodaru Prstenova.

X GLAVA PJESMA O NIBELUNZIMA Nacionalni ep germanske rase je srednjovjekovni Nibelungenlied, "Balada o slomu nibelunke dinastije", ili "Pjesma o Nibelunzima". Pjesma o Nibelunzima je Ilijada germanskih naroda i napisao ju je anonimni pjesnik oko 1200. n. e. za izvoenje na austrijskom dvoru. Ep kombinira elemente mita s autentinim povijesnim dogaajima iz 5. stoljea n. e., katastrofalnim unitenjem nekad monih burgundskih naroda u zemljama Rajne od strane Atilinih hunskih legija. Mada mnogi srednjovjekovni herojski ciklusi koriste elemente skandinavske Volsunga Sage, Pjesma o Nibelunzima je najdirektnije prevoenje ba te prie. Sigfrid je nedvosmisleno staronordijski Sigurd, Gunter je Gunar, Krimhilda je Gudrun, Brinhilda je Brunhilda, a Hagen je Hogni. Osim toga to koristi germanska, a ne nordijska imena, Pjesma o Nibelunzima mnogo vie predstavlja uglaeni srednjovjekovni svijet nego primitivniji staronordijski svijet Volsunga. U Gospodaru Prstenova, nasuprot Hobitu i Sibnarilionu i njegovim nastavcima, svijet koji Tolkin definira blii je svijetu srednjovjekovnog viteza Sigfrida iz Pjesme o Nibelunzima nego svijetu herojskog ratnika Sigurda iz Volsunga Sage. U Volsunga Sagi bogovi i zmajevi lagodno se mijeaju sa smrtnim herojima; dok u uglaenom svijetu epa Pjesme o Nibelunzima bogovi i zmajevi nemaju stvarno mjesto. Sigfridov rani podvig ubijanja zmaja odigrava se, takorei, "izvan pozornice". To je dogaaj o kome se samo pria; vie je glas o tome nego stvarni dogaaj. Zmaj koji bi se pojavio na srednjovjekovnom bojnom polju u Pjesmi o Nibelunzima bio bi isto toliko neprimferen kao i bog Odin kad bi se pojavio kao gost na Sigfridovoj svadbenoj svetkovini u katedrali Vorms.

Ovo podjednako vai i za Aragornovo uglaeno kraljevstvo Gondora u Gospodaru Prstenova. Dogaaji kao to je ubijanje zmaja takoer se odvijaju "izvan pozornice": ili u bajkovitom svtfetu Hobita, ili u istinski mitskom svtfetu Silmariliona. Kao i za Pjesmu o Nibelunzima, moglo bi se isto tako rei da bi Smaug Zmaj koji bi se pojavio na bojnom polju u Gospodaru Prstenova bio isto toliko neprimjeren kao i valarski bog Manve kad bi se pojavio kao gost na Aragornovoj svadbenoj svetkovini u Gondoru. Nijedno istraivanje teme Potrage za Prstenom ne bi bilo potpuno bez osvrtanja na Pjesmu o Nibelunzima. Kao i u Volsunga Sagi, pria ovog epa bit e prepriana u cjelini i nee se prekidati primjedbama niti e se odmah vriti usporeivanja s Tolkinovim Gospodarem Prstenova. Pjesma o Nibelunzima je pria o suparnitvu izmeu dvije kraljice. Jedna je njena Kraljica Krimhilda koja sa tri brata vlada burgundskim kraljevstvom Rajne. Druga je Kraljica-Ratnik Brinhilda koja sama vlada u dalekom Islandu. Obje su djevianske kraljice velike ljepote. Kraljica Krimhilda se budi poto je usnila proroanski san. U tom snu jedan sokol je na Krimhildinom lanku prekrivenom nakitom. Ovaj sokol je bez premca; od svega to Krimhilda ima on joj je najdragocjeniji. Ali, bez upozorenja, dva orla se obaraju na pticu u letu. Pred Krimhildinim oima orlovi rastrgnu sokola na komade i site se njegovim mesom. Mlada Krimhilda odlazi kod svoje majke, ene upuene u tumaenje snova, ali ona svom djetetu ne moe da prui nikakvu utjehu. Sokol je princ koga e Krimhilda voljeti i za koga e se udati, dok su orlovi dvojica ubojica koji e izazvati propast tog princa. I tako, zbog ovog sna, Krimhilda se kune da se nee udati ni za jednog ovjeka. Mada mnogi gospodstveni vitezovi ude za njom i pjevaju joj pjesme pohvalnice, ona nee da se uda ni za koga. A i nema nikog tko bi je mogao prisiliti na to, jer njenu volju tite njena tri brata, moni kraljevi rajnskih zemalja: Gunter, Gernot i Giselher. Ipak, sudbina nee dopustiti Krimhildi da ispuni svoj zavjet. Sjeverno od kraljevtsva Rajne je Nizozemska i veliki grad Ksanten. Tu ivi heroj Sigfrid, sin Kraja Sigmunda i Kraljice Siglinde. To je moni ratnik koji je slavu stekao putujui daleko na sjever u zemlje Nibelunga, najbogatije kraljevstvo na svijetu. Tu Sigfrid ubija dvanaest straara, Divova, i uzima iz njihove oruarnice onaj drevni ma zvani Balmung, i njime pobijedi sedam stotina ljudi iz zemlje Nibelunga. Naposljetku se bori s dva mona Kralja Nibelunga osobno, i u jeku borbe posjee ih obojicu. Ali blago Nibelunga ima jednog posljednjeg uvara, lukavijeg i opasnijeg od svih ostalih. To je prastari Patuljak Alberih koji ne samo da posjeduje ogromnu snagu nego i nosi Tarnkape, ogrta nevidljivosti. Tako se Sigfrid bori s nevidljivim neprijateljem, ali najzad dohvati Patuljka i vrsto ga stegne, Obori ga i dobija od njega i magini ogrta i nibelunko blago. Nibelunko blago bilo je tako veliko da bi bilo potrebno stotinu teretnih kola da odnese samo drago kamenje; mada je ono bilo tek rasuto preko hrpa crvenog zlata nagomilanog po podu tajne peine u kojoj je uvano. Silom oruja Sigfrid postaje gospodar nibelunkog blaga i vladar zemlje Nibelunga. I mada se Sigfrid vraa u Ksanten da vlada Nizozemskom, on je priznat i kao kralj zemlje Nibelunga. Meutim, to nije kraj Sigfridovih podviga, jer pored nebrojenih bitaka s drugim ljudima, ovaj junak ubija i jednog zmaja. Uz to, ovim djelom Sigfrid ne zadobija samo slavu, ve i nepobjedivost. Jer, poto ubije udovite, on se okupa u zmajevoj krvi i koa mu postaje vrsta kao rog tako da nikakvo oruje ne moe da ga probode. Kad Sigfrid odjae na jug u potrazi za pustolovinama, on stie u zemlju Burgunana, i tu ga tri Kralja Rajne doekaju s poastima. Najvei dio te godine Sigfrid ostaje u zemlji Rajne u velikom gradu Vormsu, i on i kralj Gunter se zaklinju na vjeno prijateljstvo. Ali, postoji jo jedan razlog za Sigfridovo putovanje. On je uo za Krimhildinu ljepotu i nada se da bi mogao da je dobije za svoju kraljicu. Dobro je Sigfrid rasuivao; jer sa svoje kule Krimhilda esto promatra junaka u sjaju i u boju. Samo pri pogledu na Sigfrida, ispunjava je ljubav prema njemu, i ona uskoro odbacuje svoju odluku da nijednom mukarcu ne podari svoje srce. Kad se godina Sigfridove posjete priblii kraju, u Vormsu se poziva na oruje. Udruene armije Kralja Saksonaca i Kralja Danaca ujedinjuju se u ogromnu silu da bi zaratile s Burgundanima.

Sigfrid se bori na strani Burgundana. Sigfridovo junatvo je tako veliko da, iako predvodi vojsku od samo tisuu vitezova, uspijeva da razbije armiju od dvadeset tisua Saksonaca i Danaca za jedan jedini dan. Ubrzo poslije te velike usluge uinjene Burgundanima Sigfrid zaprosi od Guntera ruku njegove sestre. Gunter pristaje rado, jer zna da je sestrino srce ispunjeno ljubavlju prema tom ovjeku i da njegovo kraljevstvo nema odvanijeg i vreg saveznika i prijatelja. Meutim, objanjava Gunter, jo uvijek postoji jedna smetnja da bi se blagoslovila ova veza. Poto je Gunter najstariji kraljevski sin i Uzvieni Kralj Rajne, po zakonu te zemlje on mora da se vjena prije svoje sestre. Sad Gunter otkriva da je on zaljubljen u onu drugu prelijepu djeviansku kraljicu koja vlada na Islandu, kao to je Sigfrid u krasnu Krimhildu. Jedini problem je u tome to Kraljica Brinhilda nije obina ena. Ona je kraljica-ratnik obdarena natprirodnom snagom, koja se zaklela da se nee udati ni za jednog ovjeka ukoliko je ne pobijedi u tri odmjeravanja snage. Ako prosilac pokua i ne uspije, ona e ga ubiti. I mada su mnogi prosci pokuali da osvoje Brunhildu, svi su propali i poginuli. Tako dolazi do pogodbe. Kralj Gunter e pristati da da Krimhildinu ruku Sigfridu ako Sigfrid pomogne Gunteru da osvoji divnu Kraljicu Brinhildu. Sigfrid i Gunter zaplove ka dalekom Islandu. Sa sobom vode samo dvojicu Gunterovih hrabrih podanika: Hagena od Troneka i njegovog brata Dankvarta. Oni kreu u prosidbu, i zato ne nose ratno oruje, ve se oblae u svoju najfiniju odjeu. Grad-tvrava Kraljice Brinhilde ima osamdeset est kula i tri palae, a njen kraljevski dvor je podignut od mramora zelenog kao more. Putnike ljubazno prima Kraljica na prijestolju u svili i zlatu. Ona je lijepa kao to se i tvrdi u svim priama: na ruci nosi prastari crveno-zlatni prsten, a oko pasa joj je pojas ukraen dragim kamenjem: velianstven dragocjeni vez od finog svilenog gajtana iz Ninive. Gunter odmah poklanja srce Brinhildi, ali Brinhilda se prvo obraa Sigfridu. Jer Kraljica pretpostavlja da je Sigfrid najplemenitiji od njenih posjetilaca i da je on doao kao njen prosac. I evo prve od Sigfridovih prijevara. Brinhildi Sigfrid lano tvrdi da je on podanik Kralja Guntera koji je najvei i najjai od junaka, i da Gunter dolazi da se nadmee za njenu ruku. Pomalo nerado, Kraljica prihvata Gunterov izazov i pristaje na borbu. Kraljica Brinhilda stoji sama u areni, okruena elinim obruem od sedam stotina ljudi pod orujem koji e donijeti sud o nadmetanju. Kraljica-ratnik na sebi ima elini oklop ukraen zlatom i draguljima. Potrebna su etvorica da podignu Kraljiin sjajni oklop, a trojica da joj ponesu koplje: a i jedno i drugo ona uzima i dri kao djeje igrake. Zatim u arenu stupa njen prosac i izaziva, Kralj Gunter od Rajne. Ali, iako izgleda da on stoji sam nasuprot kraljice-ratnika, nije tako. Lukavi Sigfrid se pokrio Tarnkapeom, svojim arobnim ogrtaem, koji ne samo da ga ini nevidljivim, ve ima i drugu mo, a to je da dvanaestostruko povea snagu onog tko ga nosi. Tako, kad se odvija nadmetanje u bacanju koplja, nevidljivi Sigfrid stoji izmeu Guntera i njegovog tita i zaustavlja silinu Kraljiinog hica. Sigurna smrt bi stigla Guntera da je sam, jer ak i sa Sigfridovom udvanaestostruenom snagom oba junaka se zateturaju kad koplje udari i plameni jezik sukne iz probodenog tita. Brinhilda je zapanjena kad Gunter ne padne. Umjesto toga, izgleda da Gunter podie njeno koplje i, okrenuvi tupi kraj naprijed - da ne bi ubio djevu - baca oruje takvom snagom da je obara na tlo. Ali ovdje Brinhildu izgled vara, jer je koplje u stvari hitnula Sigfridova nevidljiva ruka. Zatim slijede druga dva okuavanja: bacanje velikog kamena i skok u dalj. Kamen je toliko teak da su potrebna dvanaestorica da ga unesu u arenu. Bez oklijevanja Kraljica Brinhilda podie kamen i baca ga tako da prebaci preko one dvanaestorice koji lee jedan iza drugog; zatim napravi silan skok kojim premauje rastojanje do kamena. Zauzvrat Gunter bez rijei dolazi do kamena i izgleda da ga die bez napora, ali u stvari ponovo nevidljivi Sigfrid izvri taj podvig i zavitla kamen daleko iza Brinhildininog belega. Zatim, drei Guntera oko struka i podigavi ga, Sigfrid skae, nosei Guntera sa sobom kroz zrak, i slijee daleko iza njihovog hica kamenom. Tako Sigfridovom snagom i lukavou Gunter zadobiva nevjestu, i u kraljevstvo Rajne stie gorda Kraljica Brinhilda. U Gunterovom dvoru u Vormsu je veliko slavlje i radost. Odigrae se dva kraljevska vjenanja: Guntera s Brihhildom i Sigfrida s Krimhildom.

Svatovi dobijaju darove: narukvice, medaljone i prstenje, dok elini obru naoruanih vitezova sveano stoji oko zarunika dok oni polau svoje svete zavjete. Gunter i Sigfrid radosno stupaju iz kapele s dvije najljupkije nevjeste. Kad doe no, oni se povlae u svoje brane postelje, dok gosti i dalje slave. Ujutru Sigfrid i Krimhilda sijaju od ljubavi; dok Gunter izgleda rastresen i zabrinut, Brinhilda je hladna i daleka. U Gunteru nema ni trunke od mladoenjine sree ni ponosa. I zaista, te iste veeri, Gunter dolazi da se povjeri Sigfridu i da mu ispria o svom ponienju. Prve brane noi Brinhilda kae Gunteru da mu, iako je zadobio njenu ruku svojom vjetinom u areni, ona nee dobrovoljno dati svoje tijelo. Jer ako se da nekom mukarcu, to e razbiti ini njene ratnike snage koju ona eli da sauva cijelog ivota. Kad Gunter pokua silom da ostvari svoja brana prava, Brinhilda mu se samo nasmije u lice. Ona ga vee svojim upletenim pojasom i objesi ga kao zaklano prase, i on visi na klinu s plafona sve do jutra. Ponovo je Sigfrid uvuen u spletku protiv kraljice-ratnika. Te noi u mraku, koristei Tarnkape, svoj arobni ogrta nevidljivosti, Sigfrid ulazi u Brinhildinu lonicu. Umjesto Guntera lee u Brinhildinu svadbenu postelju. Mislei u mraku da je to Gunter, Brinhilda udara Sigfrida takvom silinom da mu krv potee iz usta i on poleti preko sobe. hrvajui se s junakom, Brinhilda stee Sigfridove ruke tako snano da mu krv brine ispod noktiju i on bude satjeran uza zid. Ipak, naposljetku, Sigfridova ogromna snaga prevlada. On je podie s tla, obara je na postelju, i svom snagom je lomi u elinom zagrljaju tako estoko da joj svi zglobovi na tijelu odjednom pucaju. Tek tada se ona pokorava i jaukne molei svog pokoritelja da joj potedi ivot. Sad, veina onih koji priaju ovu priu kau da je u tom trenutku Sigfrid astan prijatelj Gunteru i da ne ostaje u divnoj koljevci Brinhildinih dugih udova te noi. Ali, to god da je istina po tom pitanju, na jedan nain Sigfrid ipak obeasti ovu gordu enu. Jer u mraku Sigfrid vidi mutan sjaj crvenog zlata. To je Brinhildin prsten i, u svojoj pobjednikoj sujeti, on joj uzima prsten s ruke. Zatim, poto napusti branu postelju, on joj uzima i draguljima ukraen pojas od izatkane svile iz Ninive. Sigfrid kriom bjei iz mrane sobe i Gunter dolazi u postelju poraene nevjeste koja se vie ne usuuje da se odupre njegovom nasrtaju. Kad osvane jutro, Brinhilda je slaba i smjerna kao najnjenija mlada. Jer s gubitkom djevianstva i prstena ratnika snaga naputa Brinhildino divno tijelo zauvijek. Ona postaje dobra i pokorna ena Kralja Guntera. Dvanaest godina protiu u srei. Sigfrid i Krimhilda ive i vladaju Nizozemskom i zemljom Nibelunga iz svoje palae u Ksantenu; Gunter i Brinhilda ive i vladaju u zemljama Rajne. Onda Gunter poziva Sigfrida i svoju sestru na svetkovinu u njegov dvor. Moda je na djelu bila drevna mo prstena, ili je moda za sve kriva Sigfridova sujeta. to god da je razlog, Sigfrid pravi traginu greku, jer u Ksantenu daje na poklon svojoj eni prsten i svileni pojas koje je uzeo od Brinhilde u njenoj branoj postelji. I, to je jo nepromiljenije, otkriva Krimhildi tajnu kako je zadobio prsten i pojas. Tako se jednog dana dve kraljice sreu na vratima katedrale i izbija svaa oko toga koja treba da ue prva. Brinhilda naprasito tvrdi da je Krimhilda pokazala neopravdanu drskost prema njoj; jer je jasno da je Sigfrid samo jedan Gunterov podanik. Krimhilda nee da otrpi ovu uvredu. Ona dokazuje da je Sigfrid vei ovjek i da nije niiji podanik. Razgnevljenu Krimhildu naputa razboritost i ona prestaje da se uzdrava. Ona podie i pokazuje Brinhildi ukradeni prsten od crvenog zlata i zatim otkriva draguljima ukraen pojas od izatkane ninivske svile koji je nekad nosila Brinhilda. Prezrivo, pred svima koji ih sluaju, ona tvrdi da je Brinhilda bila Sigfridova konkubina prije no to se vjenala s Gunterom; i da je Sigfrid uzeo te trofeje poto je bio prvi koji je uivao u njenom tijelu na branoj postelji. Poniena Brinhilda otri kod Guntera s ovom priom i zahtijeva da njena ast bude iskupljena. Razgnevljeni Gunter poziva k sebi Sigfrida. Uzbuen i zabrinut zbog ovog skandaloznog razgovora, Sigfrid kae Gunteru da je to to je njegova ena ispriala neistina i da on nije tako iskoristio Brinhildu one noi. Nimalo njeno Sigfrid izbatina svoju enu i zahtijeva od nje da se izvini zbog ove sramotne svae. U urbi da popravi stvar kako Brinhilda ne bi otkrila i druge smicalice kojima ju je obmanuo i pokorio, Sigfrid naredi da se oko njega obrazuje elini obru vitezova, i zaklinje se

svetom zakletvom da su sve te prie prljave lai. Ova lana zakletva konano zapeauje Sigfridovu sudbinu. Njegova ast je okaljana. Jer, iako izgleda da veina prihvaa njegovo odricanje, zlatni prsten i pojas kao dokaz ne mogu se povui i glasine o sramoti u branoj postelji se ire. Kod Brinhilde dolazi nepokolebljivi Hagen od Troneka, Kraljiin zatonik i Kraljev najodvaniji podanik. Brinhilda raesti Hagenovo srce i ovo dvoje uvjere Guntera da samo osveta u krvi moe da im povrati ast. U to vrijeme glasine o ratu s Dancima ponovo se ire oko Rajne. Sigfrid se opet sprema za rat, ali Krimhilda ima strane slutnje Hagen prijetvorno dolazi kod Krimhilde, govorei da i on ima zla predosjeanja u vezi s njenim muem, ali da ne moe da vjeruje u ta predosjeanja jer svi znaju da je Sigfrid zatien arolijom zmajeve krvi. Tada Krimhilda otkriva tajnu Sigfridove smrtnosti. Jer, dok se Sigfrid kupao u zmajevoj krvi, lipov list mu je pokrio jedno mjesto izmeu lopatica. Samo na tom mjestu Sigfrida moe probosti otro sjeivo. Po Hagenovim uputstvima Krimhilda kriom uije jedan siuan kri na Sigfridovom prsluku da oznai njegovo jedino smrtno mjesto. Onda se Hagen zakune da e uvijek biti Sigfridu za leima i a e uvati junaka od bilo kog neoekivanog udarca. Ve sutradan, Hagen, Gunter i Sigfrid krenu u lov u kraljevsku umu. Kad Sigfrid legne da se napije sa jednog potoka poslije duge potjere, Hagen zarije koplje u kri kroz Sigfridova lea do srca. Smrtno ranjen Sigfrid je kao divlja zvjer na umoru koja mlati po zraku. Ali poto Hagen udari, Gunter epa Sigfridovo oruje i pobjegne, da se junak ne bi posljednjim dahom osvetio. Kad najzad Sigfridova krv zajedno s ivotom istekne na umsko tlo i on prestane da die, ubojice se vraaju. Oni podignu njegovo tijelo i odnesu ga u dvor, objavljujui da je Sigfrida na prijevaru ubio odmetnik, drumski razbojnik. Sa Sigfridovom smru, Brinhilda vjeruje da su njenu ast uzdigli njen mu Gunter i njen zatonik Hagen. Ne samo da je dovela do smrti ovjeka koji ju je prevario, nego je i gorda suparnika kraljica koja ju je ponizila sad dovedena do oajanja. Osim toga, poto je Krimhilda bez mua, Gunter je uzima pod svoju zatitu, i pod tim izgovorom pljaka njeno nasljee, nibelunko blago. Na taj izdajniki nain Burgunani prisvajaju nibelunko blago. Danima i noima beskrajni karavan tovarnih kola punih zlata i dragulja prenosi ogromnu riznicu u veliki, bedemima opasani grad Vorms, u kome vladaju Gunter i Brinhilda. Blago do vrha ispunjava najveu gradsku kulu. Ali, ova riznica je tako bogata da Kralj Gunter nema povjerenja u njene uvare ili druge koji bi mogli da je pokradu. Kriom, tokom godina, pod. okriljem noi, Gunter i Hagen pljakaju sve to ogromno blago i nose ga na jedno tajno mjesto na Rajni. Tu Gunter i Hagen nalaze duboku peinu u rijeci i potapaju cijelu ogromnu riznicu zlata i dragog kamenja, tako da samo ova dvojica na cijelom svijetu znaju gdje je ona sakrivena. Neko vrijeme mo i snaga Gunterovog naroda je bez premca. S nibelunkom riznicom u svom posjedu oni uivaju glas najbogatije od svih nacija. Zapravo, poto to uveno blago sad lei u njihovoj Zemlji, Burgunani s Rajne uskoro postaju svima poznati kao Nibelunzi: vlasnici nibelunkog blaga - najsretniji od ljudi. Ali nisu svi u kraljevstvu zadovoljni. Oaloena Krimhilda, na primjer, nije zavarana priom o Sigfridovoj smrti. Ona nagaa sasvim dovoljno od istine o njegovom ubojstvu. Postepeno, njeno oajanje zamjenjuje elja za osvetom. Iz dana u dan ona zuri u zlatan prsten na ruci koji je podsjea na svau koja je bila uzrok izdajnikog ubojstva njenog heroja. Najzad Brinhilda odluuje da ne moe vie da dri Krimhildu u kraljevskom dvoru, jer se s pravom plai da bi Sigfridova udovica mogla da potakne na pobunu. Sluaj je htio da Ecel, Car Huna s Dunava, poalje poruku nibelunkom dvoru. Plemeniti i postariji vladar Huna eli da uini lijepu Krimhildu svojom kraljicom. On je esto sluao o njenoj ljepoti, a uz to bi bio poaen da se oeni kraljicom koja je udovica Sigfrida Zmajoubojice i da joj prui zatitu. Ovoj prosidbi Gunter daje svoj blagoslov. On daje ruku svoje sestre Caru Ecelu i alje je u hunski grad Gram na obalama Dunava. Gunter sad vjeruje da on i Brinhilda mogu da ive zauvijek sigurno, ne plaei se osvete zbog ubojstva Sigfrida. Nee biti tako. Jer, iako je Krimhilda odvedena u moni hunski grad Gram i Ecelovu palau na obalama Dunava, ona nikako ne zaboravlja elju za osvetom. Mada joj velikoduni Ecel prua svu

rasko i ona se pretvara da je sretna u njegovom prisustvu, Krimhilda neprestano radi sve sa samo jednim ciljem. Car Ecel nita ne zna o Krimhildinim spletkama, i izgleda da ga se ne tie to njegova Kraljica stie sve veu i veu mo meu Hunima. Na podaniku vjernost i poslunost kune joj se mnotvo Ecelovih vazala. Mnogi vitezovi iz saaljenja ili ljubavi ili pohlepe kunu se na vjernost Krimhildi iznad svih drugih. Poslije mnogo godina, kad Krimhilda povjeruje da je njena mo dovoljno velika, ona nagovori Ecela da pozove sve njene sunarodnjake u posjetu usred ljeta u grad Huna. Ecel je uvijek bio tako iroke ruke i otvoren s Nibelunzima da oni ne sumnjaju ni u kakve zle namjere. Tako u Gram dolaze tri nibelunka kralja: Gunter, Gernot i Gizelher; tu takoer dolazi i neustraivi Hagen i njegov brat Dankvart; moni ratnici Volker i Ortvin; i uz to jo tisuu junaka. Nijedan velika nije ostao u zidinama Vormsa, i sa svoje kule Brinhilda i njene sluge gledaju ih kako odlaze. U Carevom gradu proslave sredine ljeta su ispunjene raskonim sveanostima i sjajem. Ima turnira, igara i svetkovina igre i pjesme. Ali Nibelunzi ne uestvuju u proslavama, jer Gunter i Hagen vide plamenu mrnju koja sija u Krimhildinim oima. Oni dobro znaju njen uzrok, mada su se nadali da je njena mrnja odavno utihnula. A osim toga, imali su i zle predznake na svom dugom putovanju u zemlju Huna. Dvanaestog dana putovanja doli su do iroke obale Dunava. Tu je Hagen naiao na labudove dijeve, one kobne rijene sudce koje neki zovu Nikse, a drugi zovu Vodeni duhovi. Od njih je Hagen dobio proroansku viziju: svi Nibelunzi e poginuti od vatre i maa, i nitko nee preivjeti i vratiti se u zemlju Rajne. I zato, mada su se svi Nibelunzi nadali da su Nikse poslale Hagenu lanu viziju, Krimhildin straan pogled ih unaprijed upozorava na njihovu sudbinu. Odonda oni idu uokolo s punim naoruanjem meu drugima koji piruju. Ne moraju dugo da ekaju. Iste te noi Krimhilda stupa u akciju dok svi nibelunki vitezovi sjede u gozbenoj dvorani. U tajnosti, bez Ecelovog znanja, Krimhilda alje silu naoruanih ljudi u odaje nibelunkih titonoa, i svi ti hrabri mladii bivaju posjeeni. Kada vijest o ubijanju stigne do gozbene dvorane, Hagen skae na noge za trpezarijskim stolom. S nemilosrdnim divljatvom, on isue ma i odsjeca glavu djeteta Ortliba, Ecelovog jedinca, dok se igra na oevom krilu. Zatim Hagen doziva Nibelunge i govori im da su pali u klopku, i da e kao i titonoe i oni svi biti ubijeni. Nibelunki vitezovi skau u boj i dvorana postaje klaonica. Mada Ecel i Krimhilda pobjegnu, dvije tisue Huna gine u toj bici u dvorani. Na veliku Ecelovu alost, Krimhilda okuplja jo vie hunskih legija i saveznika. Gozbena dvorana je preobraena: stolovi su prekriveni odsjeenim udovima i glavama, srebrno posude je puno ljudskih iznutrica, a iz zlatnih pehara presipa se ljudska krv. I Krimhilda je preobraena, nekad najnjenija ena, ona je sad osvetniki aneo smrti. Ona nemilosrdno tjera Hune u borbu, i mada je vie od pola Nibelunga pobijeno, oni dre ulaz u dvoranu sve dok zid tjelesa ne prepreci vrata, a Huni moraju da raiste vlastite mrtve da bi produili borbu. Razjarena, Krimhilda trai baklje i zapovijedi da se dvorana zapali da bi istjerali Nibelunge na otvoreno. Ali vatra ne istjeruje Nibelunge, mada mnogi stradaju u plamenu, vruini i dimu. Oni nastavljaju da se bore u plamenoj noi. Nalazei zaklon iza kamenih lukova dvorane dok drveni dijelovi graevine gore oko njih, oni nastavljaju bitku i piju krv poginulih da bi ugasili e. Jedan broj Nibelunga preivljava uas te noi, ali u zoru kraljica poziva jo mnogo jarosnih hunskih vojnika. Oni osvetniki napadaju Nibelunge u spaljenoj ruevini gozbene dvorane. Ali ti ratnici otkrivaju da su ak i ostaci nibelunkih vitezova straan neprijatelj, i mnogi padaju pred njihovim nemilosrdnim orujem. Neki od Nibelunga bi ipak mogli da preive da onaj silni junak, Ditrih Kralj Verone, nije doao u pomo Hunima. Ditrih nema veliku elju da se suprotstavi sranim Nibelunzima; meutim, suvie prijatelja i roaka je sad poginulo od njihovih ruku. On zna da mora da djeluje, zato alje svog plemenitog namjesnika Hildebranda i njegove ljude kao prethodnicu u sruenu dvoranu. On trai od Hildebranda da sklopi nekakav sporazum izmeu Nibelunga i Huna, kako on ne bi morao da bude uvuen u ovu zavadu. Ali ovaj in izmirenja propada; primirje odmah prerasta u krvavu kavgu koja potpuno zbrie i

Ditrihovu vojsku i ritave ostatke Nibelunga. Samo ranjeni Hildebrand preivi i vraa se s nesretnim vijestima. Smrknuto i jarosno, Ditrih se i sam naoruava i dolazi u sruenu dvoranu, ali otkriva da su samo iscrpljeni ali prkosni Gunter i Hagen ostali ivi od svih Nibelunga. U oajnikom bijesu, Ditrih koristi svoju silnu snagu da satjera iscrpljene Guntera i Hagena uza zid. Mogao je to biti duh samog Sigfrida, tako je velika bila njegova snaga. Oruje Nibelunga - ak i ma Balmung koga je Hagen oteo - im je izbijeno iz ruku, i pomamni Ditrih ih pokorava i vee. Ipak, Ditrih je milostiv ovjek, jer on preklinje Krimhildu da se saali na te hrabre vitezove. Za trenutak se ini da e Krimhilda obuzdati svoj bijes. U stvari, Krimhilda je sad postala zao duh osvetnik kome nema spasa. U prijestolnoj odaji ona izjavljuje da ostaje jo da se rijei i pitanje njenog zakonitog nasljea: nibelunko blago mora da se donese na Ecelov dvor. Krimhilda je u tajnosti ve bila u zatvorskim elijama. Susree se s Hagenom i daje mu lano obeanje da e ga osloboditi ako joj kae gdje je skriveno nibelunko blago. Hagen je mraan i neosjetljiv ovjek, i ne vjeruje ni rije od onoga to Krimhilda govori. Hagen kae kraljici da se zakleo da nikad nee otkriti gdje je nibelunko blago zakopano dok je njegov gospodar Gunter iv. Kraljica Krimhilda nareuje da Hagen u lancima bude doveden u prijestolnu dvoranu. Zatim, na uas svih, Krimhilda baca odrubljenu glavu Kralja Guntera - svog roenog brata - na pod. Car Ecel i heroj Ditrih su zgroeni Kraljiinom surovou, ali se bijesni Hagen od Troneka prkosno i glasno smije. Nije bilo nikakve zakletve na utnju. Hagen je izazvao to ubojistvo zato to se plaio da e Gunter trampiti svoj ivot za blago. Ali sad, kad Guntera nema, Hagen jedini na cijelom svijetu zna gdje je sakrivena riznica, i nikakvo muenje ga nikad nee natjerati da to kae. Jer, ako ne moe da vrati blago svojoj Kraljici Brinhildi, on barem moe da uskrati tu nagradu njenoj suparnici. Hagen se glasno smije, hvalei se da e radosno istrpeti smrt i prokletstvo da bi sauvao ovu posljednju bogatu pobedu zabravljenu u svome srcu. Hagenova prkosnost toliko razbjesni Kraljicu Krimhildu da ona tren oka uzima u ruke Hagenov ma: ma Balmung, koji je nekad pripadao Sigfridu. Tu, prije no to su Car ili njegovi dvorjani mogli da se oporave od prvog oka zbog neljudskog ubojstva Gunterovog, Krimhilda odsjeca i glavu Hagena od Troneka. Svi sad vide kakvo je udovino bie postala Krimhilda. Na ovaj posljednji izdajniki in, cijeli kraljevski dvor ustukne od uasa. Svi znaju da jednog viteza ne moe zadesiti vea sramota nego da nastrada od enske ruke. Ditrihov namjesnik Hildebrand radi u ime svih okupljenih velikaa kad se baca unapred sa isukanim maem. Postupkom koji je ak moda i milostiv, on okonava muni ivot Kraljice Krimhilde jednim jedinim udarcem. S Hagenovom smru ubijen je posljednji nibelunki velika, a nibelunko blago se zauvijek skrilo od ljudskog pogleda. Nikse i Vodeni Duhovi Rajne jedini znaju gdje ono lei, a oni nemaju koristi od zlata i dragulja. Drevni prsten koji je bio uzrok sveg beznaa sahranjuje se s Kraljicom Krimhildom, koja je nekad bila najnjenija od ena; dok je njena suparnica, Kraljica Brinhilda, koja je nekad bila najjaa od svog spola, sad slomljena gubitkom mua, zatonika i sveg bogatstva. Ona ali zbog nesree koja je zatrla sve njene plemenite vojnike i ostavila je samu u sruenom i praznom kraljevstvu. Tako se zavrava pria o suparnitvu izmeu dvije kraljice.

XI GLAVA GRKI I RIMSKI MITOVI Postoji drevan grki mit koji nam govori o kovanju prvog prstena. Ova pripovjest poinje u osvit vremena, mnogo prije no to su postojali ljudi ili ak bogovi. U stvari, pria o prvom prstenu je vezana za pripovedanje o dolasku bogova i stvaranju ovjeka.

Titani su bili prva rasa koja je vladala praiskonskim svijetom. Oni su bili divovski sinovi i keri Gee, koja je Majka Zemlja. Titani su bili visoki kao brda i istovremeno mudri i snani. Oni su posjedovali i magine moi kojima su na svijet donosili bezgranino bogatstvo i obilje. Titani su izrodili mnogo djece: sinove i keri koji su postali duhovi rijeka i uma. Svu prirodu su oivljavali njihovi potomci: morske nimfe, sirene, najade, satiri i silfi. Jedan od najmudrijih Titana bio je obdaren darom proricanja, i iz tog razloga je nazvan Prometeus, to znai "dalekovid" ili "vidovit". Uz pomo ovog dara Prometej je predviao kraj tog doba. On je vidio da e umijeem i lukavstvom Titane sruiti manja rasa bogova. Uz to, on je znao da e se njegova osobna sudbina razlikovati od sudbine njegove uskoro-iezle rase; da e ona biti vezana za sudbinu tih mladih bogova. Kad se poveo rat izmeu Titana i bogova, on je skoro progutao svijet. Deset dugih godina uas rata je razdirao zemlju. S visine Olimpa Zeus, bog oluje, bacao je svoje gromove; dok je njegov brat Posejdon, bog mora, trozupcem potresao zemlju. Stijene su se topile i tekle kao rijeke. More je kljualo, para i vatra su ispunjavali zrak. Veliki kanjoni su zjapili i kontinenti su se cijepali i pomicali. Ipak, svojom snagom i arobnjakim moima Titani su izdravali i borili se protiv bogova sa svjetlucavim oklopima i sjajnim kopljima. Ali ma koliko da su Titani bili srani, bogovi su ih ipak nadvladali. Prili su ih udari groma i zemlja se cijepala pod njima, i oni su padali u duboke jame Tartara gdje je vladao okrutni Had, bog Podzemnog Svijeta, odakle nitko nije mogao da pobjegne. Titan Prometej nije bio osuen na onakvu sudbinu kao njegov brat Atlas, koji je vjeito drao teinu nebesa na svojim ramenima; niti je pak bio postavljen na vatreni kota kao Iksion; niti je mrvljen teinom stijene kao Sizif; niti potopljen u siguran kljualo more kao mnogi drugi Titani. Prometej nije sudjelovao u ratu protiv bogova, i mada je alio za svojim narodom, on je ve odavno znao njegovu sudbinu. Prometej je otiao meu nove bogove i darovao ovim osornim novim vladarima mudrost i znanje. Prometej se sve vie posveivao vjetini obrade metala i materija zemlje koju je volio. Izabrao je za svog pratioca Zeusovog hromog sina po imenu Hefest, najmanje oholog i uznositog od bogova. Hefestu je donio vatru i kovako ognjite, i s tim bogom podijelio nedokuiva znanja o zemlji. U vulkanskim srcima planina Prometej je uio Hefesta vjetinama kovanja metala. Tu su oni iskovali krune s draguljima, skiptre i zlatne prijestolje za bogove Olimpa. Nainili su oruja i oklope blagoslovljene arobnim moima. Hefest Kova je uskoro postao tako cijenjen da je Zeus dao hromom bogu ruku Afrodite, prelijepe boginje ljubavi. Ali dalekovidi Prometej je upotrijebio i druge vjetine pri kopanju i kovanju. Jer, umijeima arobnjaka kao i kovaa bili su obdareni oni od titanske rase, tako da mu se s vremenom otkrila i tajna samog ivota. I, kao to je dobro poznato, Prometej je bio boanstvo koje je oblikovalo ljude od gline i udahnulo im dah ivota. Uz to, upravo Prometej je donio ljudima dar vatre, jer su na poetku oni ivjeli u tami. S ovim darom vatre dola je i svjetlost mudrosti i ar neutaive udnje, i sve ono to ini ljude veim od zvjeri i potie ih da tee besmrtnoj slavi. Bogovi sa Olimpa su bili veoma nezadovoljni, jer nisu eljeli da imaju suparnika na svijetu, i tvrdili su da je Prometej dao smrtnicima ono to jedino bogovi treba da posjeduju. Ali, ono to je uinjeno nije se moglo ponititi, i vatra nije mogla da se ugasi. Zeus je u bijesu naredio Hefestu da iskuje veliki lanac od nesalomljivog dragog kamena adamanta, eljeza bogova. Zatim je zapovijedio da Prometeja odvedu u azijsku divljinu meu Bijele Planine izmeu skitskih i kimerskih zemalja i da bude okovan na planini po imenu Kavkaz. Za tu stijenu, zakleo se Zeus, Prometej e biti zauvijek vezan. Na Prometeja je Zeus poslao jednog velikog orla i ogromnog leinara. Ove okrutne ptice su kljucale Prometejev bok i kidale mu jetru. Svake noi njegova jetra je ponovo izrastala, samo da bi sutradan bila iupana. Do njega su takoer stizali arko sunce i ledena kia i grad. Tako je, kao i njegova braa pod zemljom, Prometej bio ispunjen vjeitim bolom. Ipak, Prometej je trpio i nije se pokajao za svoja djela. Nou su dolazile mnoge nimfe, silfi i duhovi koji su ga alili i pjevali mu pjesme koje su mu ublaavale bol. ak se i nekoliko njih od ljudske rase usudilo da doe u tu stranu divljinu i potrai njegov savjet. Ali nitko nije imao snage da skri njegove okove, i izgledalo je da je osuen na ove muke zauvijek. Kako su duga doba proticala, kae se da su bogovi postali manje okrutni, i mada njihovo postupanje

prema ljudima nije uvijek bilo asno niti dobro, mnoge meu smrtnom rasom su poeli da tite ili ak vole. Izmeu bogova i ljudi nikla je veza i dolo do sjedinjenja, i iz tog sjedinjenja je proizalo mnogo potomaka. Najmoniji od svih bio je Herkul, sin Zeusov. Zeus je najzad poeo da ali to je kaznio Prometeja. Meutim, on je bio vezan svojom neprekrivom zakletvomo vjenim okovima. Meutim, kad je Herkul otiao u azijsku divljinu, Zeus ga nije otjerao od Bijelih Planina i dozvolio mu je da pronae Prometeja. Zeus je znao da samo Herkul ima snage da skri neraskidive okove; hrabrosti da ubije orla i leinara: Kad je Prometej najzad osloboen, Zeus mu se obratio gromovnim glasom. Zeus se zakleo da e istovremeno odrati svoju zakletvu o vezanosti, a ipak dopustiti Prometeju da ostane slobodan. Zato je Zeus uzeo od lanca od adamanta jednu slomljenu kariku i od Planine Kavkaza je uzeo komad stijene. Besmrtnom rukom Zeus je spojio kamen sa karikom. Zatim je uzeo ruku Prometejevu i oko prsta mu zatvorio kariku od adamanta. Ovim lukavstvom Zeus je odrao svoju zakletvu da e okovati Titana za kavkasku stijenu zauvijek, a ipak je ispunio svoje obeanje da pusti Prometeja da se kree slobodno. Eto kako je nainjen prvi prsten. Kasnije, pria se, ljudi su poeli da nose prstenje u slavu Prometeja, donosioca vatre i oca ljudi. Tvrdi se da je prsten obiljeje kovaa koji je gospodar vatre, i arobnjaka koji je gospodar ivota. A oni koji su kraljevi ljudi nose prsten kao simbol svog porijekla od Prometeja i Titana koji su nekad vladali zemljom. U Prometeju, dobrom Titanu koji je donio ivot i vatru ljudskoj rasi, imamo kao odraz u ogledalu suprotnost Tolkinovom Sauronu, zlom volebniku koji je donio smrt i tminu. Meutim, kad se Sauron u Drugom Dobu pojavio preruen meu Vilin-kovaima Eregiona kao tajanstveni stranac Anatar Gospodar Darova, mora da su u njemu Vilenjaci vidjeli sve ono to je Prometej predstavljao za Ljude. Jer Anatar Gospodar Darova je bio takoer i arobnjak kova koji je, kao i Prometej, prkosio bogovima odajui zabranjene darove znanja i vjetine. Uz Anatarovo vodstvo Kelebrimbor i Vilin-kovai Ostin-Edila u Eregionu nauili su tajne kovaa i arobnjaka s kojima su se mogli mjeriti samo sami valarski bogovi. Tek poto je Anatar prevario Vilenjake da iskuju Prstenove Moi, oni su spoznali stranu cijenu Anatarovih darova. Cijena koja je morala da se plati za Prometejeve darove bila je da sam Titan bude vjeno vezan i porobljen. Cijena koja je morala da se plati za Sauronove darove bila je da Vilenjaci budu vjeno vezani i porobljeni. Grka legenda o prvom prstenu oigledno vezuje prsten mnogim iskonskim oznakama moi koje se kasnije pojavljuju tradiciji Potrage za Prstenom i oigledno su u vezi s alkemijom metalurgijom. U ovoj prii prvi prsten je vrsto povezan sa moima arobnjaka i kovaa. Zanimljivo je da Prometej, otac ljudi, donosilac vatre i gospodar kovaa, ima prsten iskovan od eljeza i Kavkaskim planinama: ba na onom mjestu gdje je otkrivena tajna topljenja eljeza. Tolkin je itao na latinskom i grkom i imao je obimno znanje o grko-rimskoj mitologiji i povijesti. Meutim, Tolkinova mitologija Srednje Zemlje bila je namjerno ukorijenjena u sjevernoevropske mitske tradicije, a ne u mediteranske. Ipak, ba kao to ima aspekata grko-rimskih predaja koji se mogu nai u tevtonskim i keltskim legendama, tako ima i aspekata grko-rimskihj predaja koji su uoljivi u Tolkinovim priama. Razmatrajui uspon i pad Rimskog Carstva, ve smo istakli mnoge povijesne slinosti s Tolkinovom povijesti Ujedinjenog Kraljevstva Dunedaina. Povijest Gondora kao prijestonice junog dunedainskog kraljevstva i Arnora kao prijestonice sjevernog dunedainskog kraljevstva moe se usporediti s povijesti Konstantinopola kao prijestonice istonog rimskog carstva i Rima kao prijestonice zapadnog rimskog carstva. Tolkinova fantastina knjievnost je oslikala istonjake barbarske horde (u slubi zlog oka Saurona Nekromanta) koje su neprestano ugroavale istone granice dunedainskog carstva. Ovo se moe usporediti s tevtonskim barbarskim hordama (u slubi jednookog boga Vodena Nekromanta) koje su neprestano ugroavale istone granice Rimskog carstva. Gondorski veliki suparnici na jugu su bili gospodari Umbara, ije su silne ratne flote bile strah i trepet na morima i ije su mone najamnike vojske bile potpomognute bojnim slonovima i predstavljale strah i trepet na kopnu. Ovo se moe usporediti s drevnim rimskim suparnicima na jugu koji su bili gospodari Kartagine, ije su silne ratne flote bile strah i trepet na morima i ije su mone najamnike vojske bile potpomognute bojnim slonovima i predstavljale strah i trepet na

kopnu. Jedna od najoiglednijih veza izmeu legendi starih Grka i Tolkinove imaginativne fikcije lei u prii o Atlantidi. Tolkinovo kazivanje o "Akalabetu" ili "Padu Numenora" je njegova prerada legende o Atlantidi. Ovo je bio jedan veoma jasan sluaj Tolkinovog preuzimanja drevne legende i njene knjievne prerade na nain koji sugerira da je to prava povijest na kojoj je mit zasnovan. Da ne bismo propustili poantu, Tolkin nam kae da je Visoko-vilenjaka (kvenijska) rije za Numenor "Atalante". Tolkin je esto spominjao da ima "kompleks Atlantide" u vidu stranog sna, koji se ponavlja, o Velikom valu, kako se uzdie kao kula, i nailazi nesavladiv preko drvea i zelenih polja". On je izgleda vjerovao da je to bila neka vrsta racionalnog sjeanja na drevnu katastrofu potonua Atlantide. Ne jednom je izjavio da vjeruje da je naslijedio ovaj san od svojih roditelja, i da je kasnije otkrio da je on preao na njegovog sina Majkla. U Gospodaru Prstenova on dodjeljuje istu takvu nonu moru Faramiru, sinu posljednjeg Namjesnika Gondora. Tolkin je, meutim, otkrio da je, piui o "Padu Numenora", uspio da se rijei zlog duha ovog uznemirujueg sna. Oevidno se san nije ponovo vraao otkako je on dramatizirao dogaaj u svojoj vlastitoj prii o ovoj katastrofi. Originalna legenda o Atlantidi potie iz Platonovog "Timeja" u kojoj je jedan egipatski sveenik pria atenskom dravniku Solonu. Sveenik kae Solonu da je najmonija civilizacija za koju je svijet znao postojala devet tisua godina prije njegovog vremena na otonom kraljevstvu Atlantide. Atlantida je bila jedan otok otprilike veliine panjolske u zapadnom moru iza Herkulovih Stupova. Njegova vlast se protezala nad svim narodima Evrope i Mediterana, ali nesavladiva oholost ovih monih ljudi ih je dovela u sukob s besmrtnicima. Konano, velika kataklizma u obliku vulkanske erupcije i plimskog vala uvjetovala je da Atlantida potone u more. Tolkin je preuzeo Platonovu legendu kao okvir za "Pad Numenora". Meutim, Tolkin izgleda nije bio u stanju da uradi ono to bi mnogi autori uinili - da jednostavno napie neposrednu dramsku priu zasnovanu na legendi. Tipino za njega, on izgleda prosto nije mogao a da ne doda malo osobne obojenosti i pozadinskih detalja: kao to je kompilacija tri tisue godina detaljne povijesti, sociologije, geografije, prirodopisa, lingvistike i biografije Numenora! Zanimljivo je da se osniva Tolkinovog izgubljenog kraljevstva Numenora vezuje za jedan drugi, potpuno odvojen grki mit. Prvi numenorejski kralj, Elros, i njegov brat blizanac Elrond, bili su sinovi blizanci smrtnog ovjeka i besmrtne vilin-djeve. Zbog svoje mijeane krvi ovi blizanci Poluvilenjaci bili su prisiljeni da odaberu svoj narod i svoju sudbinu: smrtni svijet Ljudi, ili besmrtni svijet Vilenjaka. Elrond je odabrao da bude besmrtan i na kraju postao vilenjaki gospodar Imladrisa. Njegov brat Elros je odabrao da bude smrtan i postao je osnivaki kralj Numenora. Elros i Elrond se mogu usporediti s grkim mitom o brai blizancima Kastom i Poluksu. Ovi heroji su bili sinovi blizanci smrtne ene Lede i besmrtnog boga Zeusa. U ovom sluaju Kastor je bio smrtni ovjek, a Poluks je bio besmrtni bog. Kada je smrtni brat Kastor poginuo u boju, a besmrtni brat Poluks bio ispunjen bolom to nikad ne moe da se ponovo sastane sa svojim bratom, ak ni u Podzemnom svijetu, Zeus se saalio na njih i pretvorio brau u sazvjee Nebeskih Blizanaca. Tolkinova braa nisu sjedinjena postavljanjem meu zvijezde. Meutim, i ovdje postoji zvjezdana veza u liku Elrondovog i Elrosovog slavnog oca, Earendila Moreplovca. (Earendil je prvobitno bio jedan mraan lik iz tevtonskog mita, koga Jakob Grim povezuje s jutarnjom zvijezdom). U Tolkinovim priama Earendil Moreplovac vezuje sjajni Silmaril za svoje elo i vjeno plovi svojim leteim brodom preko nebeskog svoda, gdje u obliku jutarnje zvijezde (Zornjae) vodi sve mornare i putnike. U Gospodaru Prstenova postoji jedna epizoda u opsadi Gondora koja najtonije odraava klimaks grkog mita o Tezeju i Minotauru. U grkoj prii atenski heroj Tezej isplovljava u brodu s crnim jedrima koji se alje kao danak na Krit gdje mladi princ zajedno s drugim atenskim mladiima treba da bude rtvovan udovinom Minotauru u palai Kralja Minosa. Na odlasku Tezej obeava ocu, kralju Atene, da e, ako ubije Minotaura i oslobodi svoj narod od ropstva, zamijeniti crna jedra bijelim kao znak da je pobijedio. U sjaju trijumfa, meutim, Tezej zaboravlja svoje obeanje.

Zlosretno, njegov otac vidi kako se vraa brod s crnim jedrima. Vjerujui da mu je sin mrtav, a njegov narod i dalje porobljen, kralj se baca s jedne visoke litice u more. U Gospodaru Prstenova imamo Denetora, Vladajueg Namjesnika Gondora, koji vidi brodove s crnim jedrima neprijateljske korsarske flote kako se pribliavaju plovei rijekom Anduin u sudbonosnom trenutku u Bici od Pelenorskih Polja. U to vrijeme Denetorov najstariji sin biva ubijen, i on vjeruje da e i njegov preivjeli sin poginuti. On tono pretpostavlja da e neprijateljsko pojaanje u brodovima s crnim jedrima onemoguiti obranu Gondora. Denetor poludi od alosti i oajanja i vri samoubojstvo, ali kao i Tezejev otac, i on je napravio traginu greku. On ne zna da je korsarske brodove s crnim jedrima oteo Aragorn, koji dovodi saveznike Gondora na bojno polje, to preokree bitku u korist Gondora. Ba kao to Atena stie slobodu i Tezej nasleduje oca, tako i Gondor stie slobodu i Denetorov sin Faramir nasljeuje svog oca. Mada u veini aspekata Tolkinov svijet i kosmologija moe da se usporedi sa svijetom i kosmologijom sjeverno-evropskih naroda, u njegovim bogovima, Valarima, moemo nai mnogo slinosti s grko-rimskim panteonom bogova Olimpa. Tolkinov kralj bogova je Manve Gospodar Zraka, koji vlada sa svog prijestolja i hrama na vrhu Tanikvetila, najvie planine svijeta. Orao je posveen Manveu, koji je estoki, bradati bog oluja. On je veoma nalik na Zeusa - koga su Rimljani zvali Jupiter - kralja bogova koji je vladao sa svog prijestolja i hrama na vrhu Olimpa, najvie planine svijeta. Orao je takoer bio posveen Zeusu, koji je bio estoki, bradati bog oluja. Manveova najmonija braa, Ulmo, bog mora, i Mandos, bog mrtvih, imali su direktne parnjake u grko-rimskoj mitologiji. Ulmo ima veinu zajednikih karakteristika s Posejdonom, grkim bogom mora - koga su Rimljani zvali Neptun. Obojica su bili divovski bradati gospodari mora koji su vozili pjenuave morske koije koje su vukli morski konji na krijesti plimnog vala. Mandos ima mnogo zajednikih karakteristika s Hadom, grkim bogom mrtvih - koga su Rimljani zvali Pluton. Obojica su vladala Kuom Mrtvih u podzemnom Donjem svijetu, i obojica su znali sudbine kako smrtnika tako i besmrtnika. Meu valarskim boginjama Javana, koja je kraljica zemlje, i njena sestra Vana, koja je kraljica procvalog cvijea, imaju direktne paralele u grko-rimskom panteonu. Grka boginja majka-zemlja je Demetra - koju su Rimljani zvali Cerera - dok je njena ker boginja proljea, Persefona - koju su Rimljani zvali Prozerpina. U Tolkinovom valarskom bogu Auleu Kovau imamo tonog parnjaka grkom Hefestu Kovau koga su Rimljani zvali Vulkan. Obojica su bili u stanju da iskuju neiskazane divote od metala i elemenata zemlje. Obojica su bili oruarnici i draguljari bogova. Drugi Valari koji se mogu usporediti s grko-rimskim bogovima su: Tulkas Jaki, koji ima mnoge zajednike karakteristike s grkim snagatorom Heraklom (rimskim Herkulom); i Orome Lovac, koji ima djelomine slinosti s grkim nebeskim herojem, Orionom Lovcem. Grki bog Had i rimski parnjak Pluton ne samo da se mogu usporediti sa strogim, ali relativno dobroudnim Mandosom, ve po svojoj mranoj strani imaju neke zajednike karakteristike sa Tolkinovim zlim Valarom Melkorom, koji postaje Morgot Mrani Neprijatelj. To je Had - ili Pluton - u svojoj najozloglaenijoj formi kao gospodar Podzemnog svijeta. To je Had koji mui mrtve; koji otima Persefonu i riskira da svijetu donese vjenu tminu zime. On je gospodar Donjeg svijeta koga moraju da prevare da bi oslobodio zarobljene due. To je Had iz grke ljubavne prie o Orfeju i Euridici, koja ima paralelu u avanturama Tolkinovih ljubavnika Berena i Lutijene u Silmarilionu. U ovoj prii Lutijena je pjevala i uspavala Karharota, vuka uvara pred kapijama Morgotovog mranog, podzemnog kraljevstva. Kad se obrela unutra, Lutijena je ponovo pjevala tako divne pjesme da su ona i Beren zadobili dragulj Silmaril od Morgota, Gospodara Donjeg Svijeta. Lutijena je uspjela da pobjegne iz Donjeg svijeta, ali je u posljednjem trenutku, na izlazu iz tunela, izgubila svog ljubljenog Berena. Mada su muka i enska uloga zamijenjene, ovo je u mnogome prepriavanje grkog mita. Orfej je svirao harfu i pjevao da bi uspavao Kerbera, psa uvara pred kapijama Hadovog mranog, podzemnog kraljevstva. Kad se obreo unutra, Orfej je ponovo pjevao tako divne pjesme da je dobio ivot Euridike od Hada, Gospodara Donjeg Svijeta. Orfej je uspio da pobjegne iz Donjeg svijeta, ali je u posljednjem trenutku, na izlazu tunela, izgubio svoju ljubljenu Euridiku.

Da bi podvukao vezu izmeu grkog mita i svoje prie, Tolkin duplira putovanje time to Lutijena ide u potragu za Berenovom duom poslije njegove smrti. Ovog puta, u pravoj Kui Mrtvih u Neumiruim Zemljama, Lutijena tono ponavlja Orfejevo putovanje pjevajui Mandosu - Hadu i zadobijajui drugi ivot za svog ljubljenog. Za razliku od Orfeja i Euridike, meutim, Lutijeni i Berenu je doputeno da proive svoje nanovo steene smrtne ivote. Karakteristike Hada koje se mogu usporediti sa zlim Morgotom Mranim Neprijateljem su takoer oevidne u ranoj rimskoj verziji Plutona. Ovaj rani rimski vladar mrtvih je bio demonsko bie zvano Orkus. Zaudo, ovo latinsko ime boga mrtvih dua ili demona "Orkus" bilo je korijen staroengleske rijei "Ork", to znai "demon". Prelazei puni krug, ta ista staroengleska rije "Ork" se kod Tolkina koristi da se nazove zla rasa demonskih zlih duhova koje je okotio i u ropstvu drao njihov pakleni gospodar, Morgot Mrani Neprijatelj. XII GLAVA BIBLIJSKE LEGENDE Doprinos judejsko-kranske tradicije Tolkinovom imaginativnom pisanju je istovremeno paradoksalan i - posebno u jednoj legendi - dubok. U mnogim aspektima rani judejsko-kranski svijet je veoma razliit od Tolkinovog svijeta. Tolkin je namjerno stvorio jedan svijet koji je bio bez formalne religije. Mada Tolkinovi likovi nisu u punom smislu oboavali valarske bogove, njihova vjerovanja su bila mnogo blia panteizmu poganskih Tevtonaca, Kelta i Grka nego estokom monoteizmu Starog Zavjeta idova. Meutim, u Tolkinovim priama o stvaranju njegovog svijeta Arde u Silmarilionu i knjigama koje su uslijedile moemo da prepoznamo biblijski jezik i teme koje dodaju nesumnjivu velianstvenost tom dogaaju. U njegovim priama o stvaranju takoer vidimo da iza viestrukosti pojava Tolkin zainje prvobitan uzrok u obliku jednog jedinog entiteta, to nije daleko od judejsko-kranskog monoteistikog Boga. U Tolkinovom Eruu Jedinom koga Vilenjaci zovu Iluvatar - sve stvari i pojave ulaze u veliku Prazninu svemira. Na poetku su to bile njegove "misli" u obliku Ainura "Svetih". Ovim veoma monim ainurskim duhovima podareni su ivot i nezavisne moi, i u Bezvremenim Halovima Iluvatar im zapovijeda da pjevaju u nebeskom koru. Ovo je znano kao Muzika Svijeta, iz koje je sve proisteklo. Najmoniji od silnih ainurskih duhova bio je velianstveni lkr, koji je - kao gospodar tame - vidio stvari na drugi nain. To je imalo za posljedicu raskol u nebeskoj muzici, i konano rat sila na nebesima, koji se kasnije prenio na rat sila na zemlji. Kad se ainurski duhovi nau u Ardi, oni se preobraavaju i postaju valarski bogovi koji jako lie na rane poganske bogove Olimpa i Asgarda. Meutim, u svojim ranim nebeskim manifestacijama, Ainuri su veoma nalik na mone judejsko-kranske Anele i Arhanele. Svakako da veliki konflikt koji izbija izmeu Erua i Melkora duguje mnogo ratu izmeu Boga i njegovog pobunjenog anela, Sotone, kako je portretiran u "Izgubljenom raju" Dona Miltona. Melkorova pobuna i u nebeskom obliju i u okviru sfera svijeta uveliko nalikuje na kataklizmini rat na Nebesima kada je Sotona poveo svoje pobunjene anele protiv Anela Boijih. Po karakteru i postupcima Melkor veoma lii na Miltonovog Sotonu koga unitava gordost i koji na kraju biva proklet. Njegov sluaj je u velikoj mjeri sluaj onoga koji e, kao Miltonov Sotona, radije "vladati u Paklu, nego sluiti na Nebesima". Melkor Gospodar tmine i njegov potonji nasljednik, Sauron Mrani Gospodar, ratuju protiv Iluvatara preko zastupnika u okviru sfera svijeta. Njihova kivnost i mrnja prema Iluvataru nagoni ih da unitavaju i kvare sve to je On stvorio. To je osnova za cjelokupni sukob na Tolkinovoj Srednjoj Zemlji iz koga proistiu moralna naela apsolutnog dobra i zla. Mada je Tolkinov svijet poganski, apsolutan smisao dobra suprotstavljenog zlu i tmine suprotstavljene svjetlosti u njegovom knjievnom djelu ima svoj korijen i inspiraciju u judejsko-kranskoj tradiciji. Pored filozofskih usporeenja, meutim, najjae veze izmeu biblijskih legendi i Tolkinovih pria odnose se na vjerovanja u mo prstena. Do biblijskih vremena sva kraljevstva i narodi su dugo

prihvaali tradiciju prstena kao simbola autoriteta monarha. Kraljev prsten ne samo da ga je obiljeavao kao monarha, ve bi se moglo rei da je prsten sam po sebi posjedovao mo. esto je u odsustvu kralja prsten ili peat prstena mogao da bude upotrijebljen da prenese puni autoritet vladara. Na takav nain kralj je mogao da izda proglas svim svojim zemljama ili da opunomoi svoje sluge i podanike. Ovi prstenovi punomoja su izraivani u raznim oblicima. Najei su bili peatni prstenovi s urezanim ili obiljeenim simbolom ili imenom vlasnika na fiksiranim peatima od kamena, kristala, ilibara ili ak tvrdih dragulja. Njima je onda mogao da se naini znak kraljevog peata mastilom, ili na vosku ili glini. Asirski monarsi su nosili prstenje s ugraviranim cilindrinim peatima usaenim u leita dragog kamena na prstenu. Neki nisu nosili nikakva obiljeja, a u nekim sluajevima vlasnitvo nad svetim kamenovima ili dragocijenim metalima je predstavljalo simbol autoriteta. Egipatski faraoni su nosili veliki skarabej-prsten od kamena crnog kao abonos s umetcima od zlata. Skarabej je bio usaen na obrtnom leitu tako da je mogao da se okrene da bi se otkrila kartua: veliki peat Faraona. Gospodarenje nad prstenom je donosilo gospodarenje nad Egiptom, jer peat je bio rije Faraona, a rije Faraona je bila sveti zakon. U Starom Zavjetu postoji pria o Josipu kome je dan Faraonov prsten da vlada cijelim Egiptom. Josipa su njegova braa prodala u roblje, a ena njegovog gospodara izdala, i on je baen u tamnicu. Ali, poto se Josip pokazao tako dobro upuenim u tumaenje snova, najzad je doveden pred Faraona i zatraeno mu je da protumai dva proroanska sna. Premda nijedan arobnjak ni sveti ovjek u Egiptu nije bio u stanju da rastumai Faraonove vizije, Josip je uspio da obavi taj zadatak. Faraon je vidio da je Josipova mudrost tako velika da ga je uinio svojim glavnim savjetnikom. U svojim prostranim odajama, s tisuu slugu koji su se klanjali pred njim, Faraon je pruio ruku Josipu. "I Faron je skinuo prsten sa ruke, i stavio ga na Josipovu ruku, i odijenuo ga u odjeu od fine tkanine i stavio mu zlatan lanac oko vrata. Onda je Faraon rekao Josipu: "Bez tebe nijedan ovjek ne smije da podigne ruku ni nogu u cijeloj zemlji egipatskoj." Pored Josipa, i mnogi drugi idovski heroji i voe povezani su s prstenovima vrhunske vlasti i moi. U srednjem dobu, Mojsije, koji je predvodio egzodus idova iz Egipta natrag u obeanu zemlju Izrael, obino je povezivan s koritenjem arobnih prstenova. Ako ostavimo koritenje arobnih prstenova po strani, Tolkin je povukao jo jednu biblijsku paralelu u Silmarilionu izmeu svojih Vilenjaka i Mojsijevih idovskih plemena. Kao i Mojsijev narod, Vilenjaci su "izabrani narod" koji podnosi strane nedae prilikom masovne seobe u "obeanu zemlju". "Veliko putovanje" Vilenjaka preko divljina Srednje Zemlje vodi u Eldamar, obeanu zemlju Vilenjaka u Neumiruim Zemljama; ba kao to idovi dolaze u Izrael, obeanu zemlju idova. Mogu se usporediti po tome to su i jedni i drugi pozvani od boga: Vilenjaci od boga Manvea, idovi od boga Jehve. Mnogo kasnije, Tolkin opisuje drugu seobu noldorskih Vilenjaka natrag u Srednju Zemlju koja je takoer podjseanje na idovski egzodus. Meutim, ona se razlikuje po tome to idovski voa, Mojsije, postupa po nareenju svog boga, Jahove, dok vilenjaki harizmatini voa, Feanor, postupa protiv nareenja svog boga, Manvea. Tolkin koristi izvjesne biblijske teme koje povezuju njegove Vilenjake s idovima. Isto tako je oigledno da njegovi smrtni Numenorejci lie na biblijske Egipane. Tolkin to saopava direktno i detaljno u jednom od svojih pisama iz kasnih pedesetih. "Numenorejci Gondora su bili gordi, neobini i arhaini, i mislim da se najbolje oslikavaju (rijeimo) preko Egipana. U mnogo emu oni su liili na "Egipane" - u ljubavi prema podizanju i sposobnosti da konstruiraju gigantske i masivne graevine; i u njihovom velikom interesu za porijeklo i grobove. (Ali, naravno, ne u "teologiji": u tome su bili "idovski" i ak jo puritanskiji.)... Mislim da je kruna Gondora (junog Kraljevstva) bila veoma visoka, kao egipatska, ali s dodatim krilima, postavljenim ne unatrag, nego pod kutem. Sjeverno Kraljevstvo je imalo samo dijademu - usporedi s razlikom izmeu Sjevernog i Junog Kraljevstva Egipta." Samo unitenje Numenora je u prilinoj mjeri odjek biblijske kataklizme - kad vojska egipatskog Faraona goni Mojsijeve idove koji bjee u Izabranu Zemlju. Poto Faraon nee da prizna autoritet idovskog boga, njega i njegovu vojsku gutaju vode Crvenog Mora. Ovo se moe usporediti s

Kraljem Numenora ija mornarica ide morskim putevima Vilenjaka u Neumirue Zemlje. Poto Kralj Numendra nee da prizna autoritet valarskog boga, njega i njegovu monu mornaricu gutaju vode zapadnog mora. Najuvenija legenda u judejsko-kranskom predaji bila je legenda koja se vezuje za Kralja Solomona. Predaja nam govori da je Soloman smatran ne samo monim kraljem i mudrim ovjekom, nego se vjerovalo i da je on najmoniji arobnjak svog doba. Te arobne moi su u velikoj mjeri pripisivane njegovom posjedovanju arobnog prstena. Legenda o "Prstenu Kralja Solomona" je svakako pria judejsko-kranske tradicije koja je imala duboki utjecaj na Tolkinovu imaginaciju pri pisanju Gospodara Prstenova. Nema sumnje da je Tolkin bio upoznat s ovom drevnom biblijskom priom o kralju-arobnjaku koji je (kao i Sauron) koristio arobni prsten da upravlja svim demonima na zemlji, potinjava ih da bi vladao svojim carstvom. Ba kao to Solomot koristi svoj arobni prsten da sagradi svoj veliki hram na Moriji, tako Sauron koristi Jedini Prsten da sagradi svoju veliku kulu u Mordoru. Od svih prstenova iz legendi i mitova Solomonov prsten najvie podsjea na Jedini Prsten iz Gospodara Prstenova. Solomonov prsten je takoer nalik na Sauronov Jedini Prsten po tome to njegova mo moe da iskvari njegovog gospodara; ak i tako mudrog kao to je Soloman. U liku demona Asmodeusa vidimo vjetog i podmuklog zastupnika zla koji kvari mudrog ali kobno oholog Kraja Solomona od Izraela, i preko prstena uzrokuje njegov pad. U liku demona Saurona vidimo vjetog i podmuklog zastupnika zla koji kvari mudrog ali kobno oholog Kralja Ar-Farazona od Numenora, i preko prstena uzrokuje njegov pad. Zanimljivo je da u prii o Solomonovom prstenu ima elemenata koji nameu usporeenje s drugim udotvornim predmetima Tolkinove mitologije. Ba kao to vilenjaki Kralj Tingol uspjeva da doe do blistavog dragulja koji isijava svjetlo, zvanog Silmaril, idovski Kralj Soloman uspjeva da doe do blistavog dragulja koji isijava svjetio, zvanog amir. Oba su batine njihovog naroda: Silmaril je nekada bio sveti dragulj praoca i voe Vilenjaka, Feanora; dok je amir bio sveti dragulj praoca i voe idova, Mojsija. Kod Tolkina, Silmaril je napokon umetnut u zlatnu traku za elo i sija s ela nebeskog putnika, Earendila Moreplovca, u obliku jutarnje zvijezde. Kad se amir vrati idovima, sjajni dragulj izgleda savreno odgovara zlatnom leitu za prsten Solomonovog Prstena. Dragulj udvostruuje mo Solomonovog Prstena, i isijava "Jedino Ime" Boga. Pria o tome kako je prsten stigao do Solomona je povezana s priom o graenju Hrama Jahvina, Gospoda Boga Svemonog. Soloman je zapovijedio robovima Izraela i zanatlijamaTira da rade na udesnom Hramu na Gori Moriji, ali Jahve je zabranio da se u njegovom graenju koristi eljezo. Mada je ogroman broj ljudi nastojao da sagradi Hram, napredovanje je teklo sporo. Robovi i zanatlije su naporno radili sve due i due svakog mjeseca, ali izgledalo je kao da se nita ne postie i svakog dana kraljevi graditelji su postajali sve bljei i mraviji. Najzad je jedan po imenu Dair, koji je bio glavni graditelj i Solomonov omiljeni rob, doao kod njega. Nekad mlad i krepak, Dair je sad bio usahnuo i potpuno ispijen. Svaki noi, tvrdio je on, jedan vampir dolazi i pije mu krv i krv njegovih radnika. A isti demon nekom arolijom odnosi i hranu i zlato, i materijale za gradnju: mramor, cedar i kamen. Duboko uznemiren, Soloman se popeo na visoku izboenu stijenu na Gori Moriji i molio se Jahvi. Iznenada se, u viziji bljetave svjetlosti, pred njim pojavi arhanel Mihovil sa smaragdno zelenim krilima, koji je nosio jedan zlatan prsten, i on mu ree: "Uzmi, o Solomone, Kralju, sinu Davidov, dar koji ti je Gospod Bog, najuzvieniji Zebaot, poslao. Njime e zarobiti sve demone zemlje, muke i enske; i uz njihovu pomo ti e izgraditi Jeruzalem. Ali mora nositi ovaj peat Boiji." Soloman je bio zapanjen, ali je uzeo u ruke prsten koji je bio mali i od istog zlata. Na leitu za prsten bio je peat Boiji: petokraka zvijezda pentagrama i etiri slova imena Jahvina (Yahwh, YHWH). To je bio prsten koji se prije toga nalazio ispod Boijeg prijestolja, za koji su neki tvrdili da je bio Adamov prije pada ovjekovog, a drugi da je bio Luciferov prije izgona pobunjenih anela. Stojei sam na Gori Moriji, Soloman je stavio prsten na prst iznenada bio ispunjen zvukom velianstvene muzike. Bila je I muzika mnogih sfera univerzuma u simfoniji njihovog okretanja.

Sad je najednom bio u stanju da razumije ivot i ljepotu to je bilo izvan moi poimanja drugih smrtnika. Uz mo prstena razumeo je jezik ptica, zvjeri i riba. Mogao je da razgovara s drveem i biljem i spoznao je nedokuive tajne zemlje i kamena. U okvirima svijeta nita nije bilo skriveno od njega. Opremljen prstenom, Soloman se sad usudio da primijeni njegove najvee moi i dozvao je vampira Orniasa koji je bio oslabio Daira i ometao graenje Hrama. Rekao je Orniasu da mora da mu to nadoknadi time to e danju klesati kamen za hram, i Ornias se duboko poklonio i posluao zapovjed gospodara prstena. Ali najprije je Soloman upitao Orniasa tko je gospodar svih demona. Ornias je odgovorio "Bilzebul". Soloman je dao Orniasu prsten i rekao mu da dozove Bilzebula k njemu. Ornias ga je uzeo, otiao kod Bilzebula i rekao: "Hodi, Soloman te zove." A Bilzebul se nasmijao i rekao: "Tko je taj Soloman?" Zatim je Ornias bacio prsten na Bilzebulove grudi, govorei: "Soloman Kralj te poziva u ime peata Jahvina.". Bilzebul je glasno kriknuo silnim glasom, ispustio ogroman plamen i doao pred Solomona. Tako se Bilzebul, gordi gospodar demona, poklonio duboko pred nogama gospodara prstena i ekao da mu uini po volji. Na Solomonovu zapovjed Bilzebul je sazvao sve demone zemlje pred kralja. Nikad nije toliko mnogo velikih duhova okupljeno po nareenju nekog smrtnika. Bilo je demona od dve vrste: obinih demona smrtne zemlje koji su dusi bolesti; i sinova Neba, palih. U prvoj grupi bilo je trideset est "Dekanija", duhova bolesti za svaki dio tijela, i sedam, koji u obliku zvijezda, izazivaju moralno oboljenje. Svi oni su bili izoblieni i sablasni. Na njih je Soloman stavio svoj peat i oni su pali zaraeni vlastitim bolestima; zatim ih je zatoio u bakarne cilindre. Neki kau da se nijedan ovjek nije razbolio sve dok Hram nije zavren; drugi da vie nije bilo bolesti sve dok Haldejci nisu poharali Hram, u neznanju otvorili boce i ponovo donijeli bolest na svijet. U drugoj grupi bili su pali aneli u mnogim oblijima. Bio je tu Rabdos, koji je putovao zemljom u pseem liku i uvijek imao pseu glavu. Bio je tu Pterodrakon, Krilati zmaj, i zmaj s tri glave. Bila je tu Zavist, koja je imala udove ovjeka i bila bez glave, i zbog toga jela ljudski mozak u potrazi za glavom. Bile su tu tri Lilite, bajne arobnice: Onoskelis lepokoa i naga; Enepsigos krilata; i Obizunt zmijorepa; zajedno s hermafroditskim Akefalosom koji je imao oi urnjesto bradavica. Bio je tu Epifas veliki vjetar, Kunopeigos gospodar Crvenog Mora, Liks Teraks Pjeana Oluja; i mnogi drugi izmjenjenih ili kombiniranih oblija: magaree ui iznad lavljih griva; slonovske surle pod krilima slijepih mieva; kande leinara u krljutima ribe; zubata stopala; glavate ruke; i neki sastavljeni cijeli od iznutrica i organa. I mada je Bilzebul bio njihov gospodar, on nije bio Solomonov glavni protivnik meu svim demonima. To je bio veliki Asmodeus: visok, podrugljiv, zlurad i lijep, premda s krilima slijepog mia i rascjepljenih stopala. Pred ovim stranim mnotvom Soloman je podigao ruku ukraenu zlatnim prstenom i zapovjedio im svima da rade na Hramu Jahvinom. Oni koji su se pobunili bili su pod velikim peatom zatvoreni u upove, kao i demoni bolesti. Tako je sve vrijeme Soloman koristio mo prstena samo da ispuni djelo Jahvino i sve je ilo dobro njemu i njegovom kraljevstvu. Ali ipak, zbog Boije zabrane da se upotrijebi eljezo, graenje je ilo sporo, jer je klesanje velikih kamenova Hrama bio dugotrajan i naporan posao. Soloman je odrao savjetovanje sa svojim mudracima i ueni meu njima su mu ispriali o sjajnom arobnom dragulju zvanom amir koga je Mojsije upotrijebio da uree imena plemena izrailjskih na drago kamenje odede Uzvienog Prvosveenika. Oni su tvrdili da je mo tog dragulja tako velika da on moe da rasjee i razree bilo koju materiju. Ali ni uenjaci ni demoni nisu mogli da kau Solomonu gdje se amir moe nai. Samo je Asmodeus to znao, a on je pobjegao tokom Solomonovog odsustva. Ali Soloman ga je gonio i uhvatio u klopku, i prstenom ga prisilio da otkrije gdje se amir moe nai. Asmodeus je rekao da je amir povjeren Anelu Mora poslije Mojsijeve smrti, i da je sad pod zatitom enke Morskog Orla. Soloman je potraio gnijezdo ove divovske besmrtne ptice i postavio kupolu od kristala nad njim. Kad je enka Morskog Orla stigla i nije mogla da dopre do svojih mladunaca, odletjela je i vratila se sa amirom. Postavila ga je na kristal koji se istog trena smrskao. Solomonovi robovi su se pojavili i bacali koplja i eljezne strelice na Morskog Orla. Prestraena, ona je pobjegla, i robovi su povratili arobni dragulj koji je mogao da sjee stenu kao putar.

amir je tono odgovarao leitu Solomonovog zlatnog prstena. Kroz njega su se pentagram i Jedino Ime mogli vidjeti kako blistaju i trepere takvom bojom i sjajem da su neki tvrdili da su u prsten umetnuti i dijamant, safir, smaragd i rubin. Ali je tu uistinu bio samo jedan dragulj, i uz pomo njegove moi rezano je kamenje hrama. Jahve se obratio te noi Solomonu, upozoravajui ga da je mo njegovog prstena sad udvostruena. On je rekao Solomonu da vie ne smije da zanemari Mihaelovo prvo uputstvo da nosi prsten neprestano. On e ga sauvati od zla i odrati ga na prijestolju. Poslije pronalaenja amira, Soloman je Asmodeusa drao u okovima u svojoj palai. I od njega je kralj saznao mnoge tajne budunosti palih sinova Nebesa, koji su zvijezde zodijaka, prislukuju na kapijama Nebeskim, i uju planove Jahvine i njegovih anela. Ali Soloman je potcijenio Asmodeusa, koji mu nikad nije ispriao punu istinu o Boijim djelima, ve ga je umjesto toga uljuljkao u lanu sigurnost. Osim toga, kad je Hram zavren, Soloman je obraao vie panje na zadovoljstvo nego na pobonost; a Jahve nije dao da mu se podsmjehuju. Jednog dana Asmodeus je oarao kralja priom o moi i vizijama demona. Soloman je upitao kako je mogue da oni budu tako sretni i daroviti kad jedan obian smrtnik kao to je on moe da dri njihovog najveeg princa u okovima. Asmodeus je odgovorio da Soloman treba samo da razlabavi njegove okove i posudi mu prsten i on e dokazati svoju mo i zanosnu viziju. Soloman je pristao. Asmodeus je uzeo prsten i stavio ga sebi na ruku. Uz njegovu udvostruenu mo demon se pred Solomonom uzdigao kao planina i rastao sve dok jedno krilo nije dotaklo Nebo a drugo Zemlju. On je epao Solomona i zavitlao ga iz Izraela u prostranu divljinu juga. Neke legende kau da se Asmodeus potom izdavao za kralja, ali autorizirana verzija otkriva da je prizvao i uvraao lanog Solomona koji se inio u svemu nalik na kralja (mada su neke od njegovih ena i konkubina bile zbunjene i zabrinute zbog udnih novih prohtjeva svog gospodara). Sam Asmodeus je odletio iz Izraela i vratio se u slobodu svog planinskog utvrenja, zavitlavi prsten u dubine Crvenog Mora. Tokom tri godine Soloman je lutao kao prosjak koga niko nije mogao da prepozna, ispatajui za svoje grijehe, dok je lani kralj sjedio na prijestolju. Stigao je u grad Amon, primljen u slubu kao sluga u kuhinji u palai kralja, i pokazao se tako talentiran da je postavljen za glavnog kuhara. Kraljeva ker, Naamah, zaljubila se u Solomona, i amonitski kralj je zapovijedio da se ljubavnici odvedu u pustinju da umru od gladi. Ali Soloman je jo uvijek znao jezik divljih stvorenja i njegovom mudrou on i Naamah su nali dovoljno hrane i vode da preive dok nisu stigli od mora. Tu je Soloman pomogao jednom ribaru da dovue mree do obale i ovaj mu je za nagradu dao ribu. Kad je Naamah oistila ribu, nala je jedan prsten u njenom trbuhu - prsten kojeg je Asmodeus bacio u more. Soloman je stavio prsten, zahvalio se Jahvi, i prebacio sebe i Naamah u Jeruzalem za tren oka. Lani Soloman je pao pred pravim kraljem i nestao pod prstenovim peatom. Pravi Soloman se vratio svome carstvu i svome velikom bogatstvu. Ali, kako je vrijeme proticalo, Soloman se ponovo iskvario. Postao je pohlepan i hedonista i tako izgubio milost Jahvinu. Poeo je da prinosi rtve bogovima svojih raznih ena isto kao i idovskom Bogu. Povrh svega bio je zaluen svojom jevusitskom kraljicom i upotrjebio je prsten da sagradi njenoj boginji, Ataroti, veliki hram i kip na obroncima Gore Morije. Onda je Asmodeus, koji ga je navodio na zlo u svemu tome, sa svojih prislukivanja na nebeskoj kapiji doneo glas da e kraljevstvo biti rascepano po Solomanovoj smrti; da e Hram i njegove knjige biti uniteni, a da e demoni bolesti biti ponovo osloboeni. Soloman se pokajao, ali bilo je prekasno, i Asmodeusova proroanstva su se ostvarila. Meutim, priaju da je Soloman umro uspravan, naslanjajui se na svoj tap, i da su demoni nastavili da ostvaruju njegove zamisli jo mnogo godina iza toga, ne znajui da je mrtav i da prstenom sad nitko ne upravlja. Naposljetku se jedna zmija uvila oko tapa i on je pukao i potom su se demoni ratrkali. Za prsten se misli da je poloen meu svetinje nad svetinjama u samom Zavjetnom Kovegu i da nikad nije zapljenjen. Jedan potonji arobnjak je otiao da ga spasi kad su Totovi vojnici razarali hram. On ga je vidio i dodirnuo, ali se potom onesvijestio i odnijet je u neku udnu zemlju gdje mu je jedan glas rekao da je prsten vraen na Nebo.

XIII GLAVA ORIJENTALNI MITOVI Tibetski epski junak, Gesar od Linga, bio je ratnik, arobnjak, kova i kralj koji je vladao najveim kraljevstvom na Tibetu. Ep o Gesaru je zabiljeen u mnogo verzija, ali u cjelini ga narodni pjevai Tibeta tradicionalno recituju ujutru i popodne puna etrdeset dva dana. Heroj Gesar koji je posjedovao mnogo vjetina postaje Kralj Linga zahvaljujui mnogim junakim djelima i arobnjakim podvizima. Potvruje se kao kralj kada ga natprirodni uvari kraljevstva putaju da ue u kristalnu planinu gdje se uvaju Blaga Linga. Kao Kralj Linga Gesar uzima u posjed nebrojeno blago velikog dvora. Bez sumnje najvanijii je simbolino prijestolje kraljevstva na kome poiva jedan ogromni zlatni mandalin prsten koji je poznat kao "ivot Linga", s kristalnom posudom na sredini, iz koje teku sjajne "vode besmrtnosti". Gesarov ivot u mladosti nije bio lak. Mada je roen kao princ, jo u djetinjstvu ostaje bez roditelja, koje ubija Kurkar, zli arobnjak i Kralj Hora. Siroe Gesara na gomili ubreta nalazi i usvaja jedan siromani kova koji ga podie kao svog egrta. Pod imenom Kori, koje je prisvojio, on uspjeva da preivi mnoge pokuaje arobnjaka da ga ubiju. Postaje izuzetan alkemiar kombinirajui svoje kovako umijee s nasleenim volebnim moima. Stvara mnoga uda u svojoj kovanici za svog gospodara, a za sebe iskuje jedan nesalomivi ma od nebeskog (meteorskog) eljeza. Gesar se priprema za konani dvoboj sa svojim velikim neprijateljem, Kraljem Hora. Meutim, on zna da Kurkar ne moe da bude ubijen sve dok ogroman eljezni mandalin prsten ili talisman koji se uva u riznici palae ne bude uniten. Taj ogromni eljezni talisman sadri u sebi "ivot" ili "duu" Kurkara i svih njegovih predaka. Pjesnik nam kae: "Ovo sveto eljezo je potovano tokom mnogih stoljea i u njemu poiva ivotna sr dinastije Kraljeva Hora." Dok sam zli Kurkar kae: "To je 'ivot' mojih predaka. Ponekad se iz njega uju zvukovi, a u drugim prilikama on govori." Gesar prevari Kralja Hora da mu dopusti da prie eljeznom talismanu. Meutim, vjeruje se da je Kurkar siguran jer eljezo ne moe da se istopi niti iskuje nikakvim poznatim sredstvima. Sveto eljezo ak i ne pocrveni od vatre iz pei za topljenje metala. Gesara upozorava majstor kova: "Ludost je i pomisliti da e ono dopustiti da se iskuje." Gesar nije obian kova, i prihvaa izazov. On saziva svoju natprirodnu brau i mnotvo duhova koji uspijevaju da sazidaju ogromnu kovaku pe i napune je "ugljem nagomilanim visoko kao planina". Ishod toga je pakao koji je dovoljan da se iskuje eljezna mandala. Gesar i njegova natprirodna braa udaraju eljeznu mandalu udarcima malja koji zvue kao grmljavina. Najzad je eljezni "ivot" Kralja Hora skren, mada nam se kae da se "tri svijeta potresaju" pri njegovom unitenju. Poto ovo ostvari, Gesar od Linga oblai sjajni oklop i uzima ma od nebeskog eljeza. U svoj svojoj blistavoj slavi Gesar se pojavljuje pred zlim Kraljem Hora. Gesar otkriva Kurkaru svoj pravi identitet i svoju misiju osvete. Zatim, jednim jedinim udarcem, Gesar od Linga odrubi arobnjaku glavu. U Tolkinovom Gospodaru Prstenova njegov zli Sauron Gospodar Prstenova ima mnoge zajednike karakteristike i sa Gesarom od Linga i sa Kurkarom od Hora. Kao i Gesar od Linga, Sauron je i natprirodno obdareni kova sposoban da stvori u svojoj kovanici divote kojima nema ravnih, i arobnjak sposoban za strane vradbine. Obojica imaju planinska utvrenja i obojica moraju da uvaju u sigurnosti zlatne prstenove pomou ijih moi vladaju svojim kraljevstvima. U ovoj toki slinost izmeu Gesara od Linga i Saurona od Mordora uglavnom prestaje. Gesar postaje osvetniki aneo svjetla; dok je Sauron Mrani Gospodar mnogo srodniji vrijednostima zlog Kralja Hora. Kurkar - kao i Gesar i Sauron - takoer ima prsten ili talisman koji mora da se uva u sigurnosti i ijom moi on vlada svojim kraljevstvom. Meutim, Kurkarev eljezni talisman je

mnogo vie nalik Sauronovom Jedinom Prstenu, jer oba u sebi sadre zlo i s njim su nerazluivo vezana, i ivoti volebnika zavise od opstanka prstenova. Kurkarev eljezni prsten od Hora ima jo jednu zajedniku karakteristiku s Jedinim Prstenom, a to je da je skoro neunitiv. Metal od kog se sastoji ak se i ne zaari od normalnih vatri. I za jednog i drugog, da bi se istopili, neophodne su natprirodne vatre vulkanskog intenziteta. Razaranje Kurkarovog eljeznog prstena od Hora u Gesarovoj vulkanskoj kovanici izaziva kataklizmu u kojoj se "tri svijeta potresaju". Ne sa ciljem da se nadmai, ovo ima paralelu u klimaksu Gospodara Prstenova kad razaranje Sauronovog Jedinog Prstena u vulkanskoj kovanici Planine Usuda izaziva slinu kataklizmu u kojoj se "zemlja trese, planine uzdiu i pucaju i ... nebesa eksplodiraju u grmljavini i saiu ih munje." Tibetanski ep o Gesaru od Linga - s njegovim zlatnim i eljeznim mandala prstenovima - sasvim oigledno ima korijen u prastarim alkemiarskim predajama. Alkemija je udruila znanje kovaa/topioniara/rudara s natprirodnim moima arobnjaka-volebnika-amana. Gesar je kraljratnik koji je i kova i arobnjak. Za takvog heroja sve je mogue. On uzima mnoga oblija, stvara neodbranjiva oruja, priziva sablasne vojske, i stvara bogatstvo i blagostanje za svoj narod. U azijskom mitu i povijesti veza izmeu alkemije ili metalurgije i moi kraljeva i heroja je esto oiglednije izloena nego u Evropi. Predaje, na primjer, neprestano naglaava da je veliki povijesni mongolski osvaja, Dingis Kan, potekao iz porodice kovaa. Isti je sluaj i sa legendarnim tatarskim herojem Kok anom koji je posjedovao prsten koji je - kao i Sauronov Jedini Prsten - u ogromnoj mjeri poveavao njegove ve strahovite moi. Legende koje govore o herojima ili zlikovcima koji posjeduju vanjske due koje se uvaju predmetima izvan tijela mogu se nai u mnogim kulturama irom svijeta. Te legende potiu iz brojnih izvora. Meutim, kad se dua uva u nekom metalnom predmetu ili prstenu, moemo biti sigurni da je izvor takve legende arobnjako-kovaka tradicija alkemije. Epski dogaaji iz Gesarovog ivota pokazuju drevno alkemiarsko vjerovanje da ne samo da due ili ivoti pojedinaca mogu da se uvaju u prstenu ili talismanu, nego da je to isto mogue i s duama ili ivotima itavih dinastija ili cijelih nacija. Ovo svakako ima paralelu u Tolkinovoj epskoj avanturi u kojoj se itavo zlo kraljevstvo Saurona Mranog Gospodara rui s unitenjem Jedinog Prstena. Ova ideja je nagovjetena ili se podrazumijeva u evropskim epovima Potrage za Prstenom, kao to su Volsunga Saga i Pjesma o Nibelunzima, ali je ee eksplicitno istaknuta u azijskim epskim priama. Moda zato to istonjake religije ili filozofije, kao to je Budizam, nisu u protivrjeju sa svojim amanistikim i alkemiarskim tradicijama. A izgleda i da one nemaju potrebu kranske crkve da omalovae ili ponite te tradicije. irom Azije veza izmeu arobnjaka i kovaa je bezuvjetna i nesumnjiva. U Sibiru, burijatski narod dijeli kovae u dvije kategorije, crne kovae i bijele kovae. Tono tako oni dijele i svoje amane ili arobnjake. I crnih kovaa i bijelih kovaa se plae, zato to su oni u stanju da zarobe i unite ljudske due. Nekoliko azijskih plemenskih naroda je i dalje zadralo vjerovanje da "volebnik i kova dolaze iz istog gnijezda". I kovau i arobnjaku se dodjeljuje poasna titula "gospodar vatre". Ova sjeverno-azijska tradicija arobnjaka/kovaa se proirila u sjevernu Evropu. Njena najjaa manifestacija se vjerojatno nalazi u mitologiji ugro-finskog naroda. Finske i Estonije. Po porijeklu, oni su bili nomadski azijatski narod koji se selio prema zapadu do Baltikog mora. Rasno i lingvistiki, oni nisu u vezi ni sa jednom drugom evropskom rasom. Vrhunsko predstavljanje njihove kulture je nacionalni ep Finske, poznat kao Kalevala. (Estonci imaju varijantu ove predaje koji se zove Kalevipoeg.) i Tolkin je proitao ovaj ep kao student i odmah se zaljubio u tu priu i jezik. U svojim pismima on esto priznaje utjecaj Kalevale, izjavljujui da je ona bila "prvobitni zametak Silmariliona". Tolkin takoer priznaje da je njegov vilenjaki jezik Kvenija (kog je on vidio kao neku vrstu "vilenjakog latinskog") bio lingvistiki uoblien prema finskom, isto kao to je sindarinski ili sivovilenjaki uoblien prema velkom. Mogue je da su dragulji Silmarili iz Silmariliona bili Tolkinova verzija Sampoa, misterioznog blaga za kojim tragaju junaci iz Kalevale. to je tono Sampo zapravo se ne moe utvrditi.

Meutim, kae se da je to predmet velike i svete vrijednosti koga je iskovao majstor kova Ilmarinen, dar koji se krade i trai, lomi i gubi (mada opstaje u fragmentima). Ovo nije mnogo razliito od sudbine Silmarila - mada opisi kovanja Sampoa nagovjetavaju da nije vjerojatno daje to dragulj. Postoji takoer i snani nagovjetaj da je Tolkinov heroj Turin Turambar u Silmarilionu u velikoj mjeri zasnovan na ukletom heroju Kulervu iz Kalevale. Ima jo nekoliko drugih slinosti, na primjer imena: Ilmatar i Ilmo iz Kalevale su slini Iluvataru i Ulmou iz Silmariliona. Meutim, bilo kakvo detaljno prouavanje Kalevale dokazuje istinitost Tolkinove izjave da je ovaj ep samo "prvobitni zametak" inspiracije, a ne model za Silmarilion. Uzevi sve u obzir, ovi epovi se mogu usporediti samo po sporednim elementima. Mitologija Orijenta ima nebrojene legende koje se bave arobnim prstenovima. U arapskom svietu koritenje arobnjakih prstenova moi smatralo se ak uobiajenijim nego to je to bilo na zapadu. udesna antologija istonjakih legendi, Tisuu i jedna no, sadri mnoge prie koje ukljuuju i magine prstenove. Najuvenija od njih je pria o Aladinovoj arobnoj lampi. U originalnoj prii vidimo da je duh iz Aladinovog prstena daleko jai i korisniji nego duh iz lampe. Duh iz lampe ga dovodi u neprilike kojima nema kraja, dok mu duh iz prstena spaava ivot tri puta. U Indiji se prsten esto koristi kao simbol za prepoznavanje boanstva u smrtnicima. Medu mnogim ovakvim legendama o prstenu je i legenda poznata kao "Bodisatvin prsten". U ovoj prii se sin Brahmadate, Kralja Benaresa, podie u tajnosti kao nedodirljivi skuplja prua. Nedodirljiva majka i dijete se dovode u prijestolu dvoranu. Do prepoznavanja dolazi tek kad majka baci dijete u zrak. Nosei jedan rubinov prsten u ruci, dijete ne pada na pod, nego levitira u zraku. Kralj prihvaa dijete kao svog zakonitog nasljednika i inkarnaciju Bude. U Indiji, potraga za prstenom moe da bude skoro potpuno duhovne prirode. To je u vezi sa indijskom vedskom tradicijom koja ui da "prsten vatre" sagorijeva sve neznanje i privid. Hodoasnik ili ratnik koji prolazi kroz njegove plamenove postie mistino stanje savrenog mira. Ono je nalik na budistiko meditaciono stanje atori. To je prsten vatre u sreditu univerzuma i Kidambaram, "sredite univerzuma koje je u srcu." To je jedno vjeno mjesto bez vremena, gdje moe da se uoi istinsko stanje due i gdje e se ono uzdii do savrene mudrosti. U izvjesnoj mjeri ovaj vedski prsten vatre moe se usporediti sa zaaranim vatrenim prstenom kroz koji je projahao Sigurd Volsung da bi stigao do svoje valkirske nevjeste. On se takoer moe usporediti sa vilenjakim prstenovima zaaranosti koji su titili skrivena vilenjaka kraljevstva Lotlorijen i Dorijat od zla i proticanja vremena. Zatim, tu je takoer i njegova zla suprotnost, sotonski vatreni prsten koji je goreo oko zlog Oka Sauronovog i uvao njegovu ukletu duu od smrti kojoj podleu smrtnici. Drevna povijest Kine nam kazuje kako su monarsi Kine nosili prstenje koje nije bilo nalik na prstenje zapada. Alkemiari Kine su vjerovali da je ad najistija i najsvetija supstanca, i najvea vrijednost je pripisivana tom tvrdom kamenu. Prsten njihovog vladara nije bio od zlata ili nekog dragulja, nego je bio jednostavan kameni prsten izraen od jedinstvenog plavog ada. To je bio znak moi i slave ovih svemoguih careva tokom skoro etiri tisue godina. Ovaj plavi ad je bio poznat kao Nebeski Prsten ang Dinastije, i sudbina ovog prstena je bila povezana sa sudbinom Kine. Postoji drevna pria koja se tie jednog od Careva koji nije uspijeo da odri njegovu tradiciju i koji je stradao zbog prokletstva prstena. au Hsin je bio trideseti, posljednji od careva ang. On je bio iskvaren, pohlepan, surov i nerazuman: i nije trebalo po pravu da dobije prijestolje. au Hsin nije posedovao nita od mudrosti niti boanske uravnoteenosti ang vladara. On je zloupotrijebio svoju mo. Odao se samozadovoljstvu i razmetanju, i nije posjedovao jedini istinski prsten od plavog ada zvani Nebeski Prsten anga. au Hsinov otac, Car Ti-juh, imao je jednog starijeg sina po imenu Ki koji je roen dok je kraljica jo uvijek bila samo njegova omiljena konkubina. Ki je bio skroman, uen i poboan. Njegov otac ga je proglasio svojim nasljednikom i, u tajnoj ceremoniji na samrtnoj postelji, predao mu Nebeski Prsten od plavog ada koji je bio sveti simbol dinastije ang. Ali po smrti cara Ti-juha ambiciozni au Hsin je tvrdio da njegov brat Ki nema prava na prijestolje,

poto je vanbrano roen, i au je uzurpirao prijestolje. Odonda je au Hsin vladao carstvom, ali je uvijek bio ljubomoran i ogoren na Kija i kovao je zavjere protiv njega. Ki se povukao na svoje posjede u Veju i neka sila ga je titila od svih nasrtaja na njegov ivot i imovinu. Su ing (Knjiga povijesti) nam kazuje kako su, sve do vladavine ovog iskvarenog kralja, mo i mudrost anga bili bez premca. Tokom est stoljea Dinastija ang je vladala Kinom i za to vrijeme narod je napredovao kao nikad ranije. Po svom porijeklu angovi su bili majstori u obradi ada i donosili su na svijet tako divne nesanjane oblike ovog nevjerojatno tvrdog kamena da su u cijelom narodu bili hvaljeni i oboavani. Jer ad je najsvetija od supstanci na svijetu: sinovi Neba se hrane adom, a samo Nebo ima pet planina od ada i etiri mora od ada. ad je nebeski izaslanik: most izmeu smrtnika i carstva s one strane. Postojalo je devet nijansi ada, od kojih je plavi ad bio najrjei i najcjenjeniji, jer na Zemlji je postojao samo taj jedan plavi kamen koji je pao s Neba. Taj jedini pravi ad s Neba bio je u rukama ang kovaa, a takoer je kod njih bio i K'ung Vu, arobni no koji je sekao ad kao vosak. Ova dva velika dara dodijelio je angovima jedan arobnjak koji je obitavao u Bijelim Planinama na zapadu, s one strane unutranjeg mora. Tako su angovi posjedovali ad i gospodarili njime, i to im je podarilo mudrost poznavanja ravnotee izmeu neba i zemlje. K'ung Vuom izrezali su od plavog ada s Neba sveti Nebeski Prsten anga. Svake godine vladavine anga odravali su sveane obrede Nebeskog Prstena; rtvovanje Nebu teladi, svile i rie. angovi su svom narodu donijeli mnoge vjetine koje su ih uzdigle iznad svih drugih: pisanje, astronomiju, proricanje budunosti, koritenje novca, lunarni kalendar, kovanje bronce. Dokle god je Nebeski Prsten prelazio s oca na prvoroenog sina carstvo je izgledalo blagoslovljeno. S prstenom je car mogao da ostvari harmoniju izmeu Neba i Zemlje. Ali s vladavinom au Hsina velika neravnotea se pojavila u carstvu. Ceremonije prstena su ukinute; mudrost prstena je izgubljena. au je tlaio svoj narod i sakupio za sebe veliko bogatstvo dok je uivao u mnogim dekadentnim i hedonistikim zadovoljstvima. Kau da je au Hsin imao konkubine bez broja, ali je uvijek udeo za jo vie njih. uvi za ljepotu Ta i, princeze jednog susjednog kraljevstva, odmah ju je zatraio. Kad je odbijen, nije oklijevao da povede svoj narod u krvavi ruilaki rat. Po velikoj cijeni zadobio je biser tog nedunog kraljevstva, i okrutnim muenjem usmrtio je Ta iinog oca, majku i brau. Okrutni au Hsin je otkrio da je ova ena zaista divna. Lice joj je bilo bijelo kao puni mjesec i njena ljepota je blistavou zasjenjivala ljepotu drugih auovih konkubina kao to mjesec blistavou zasjenjuje zvjezde. On ju je proglasio najljepom enom na svijetu, a neki su vjerovali da je divna Ta i zaarala Cara kako bi pronala nain da se osveti za pokolj svoje porodice. Mada je narod ovog carstva ve teko postradao u ratu zbog ari ove princeze, au Hsin je zahtijevao da sazidaju palau koja e odgovarati njenoj ljepoti. To e postati Jelenska Kula ("Luhtae"), najvea graevina na svijetu. Ona je stajala kao strma planina koja se pomaljala nad gradom Po. Bila je pola milje dugaka i imala tisue soba. Njena vrata su bila ukraena adom i draguljima a prostrane odaje bile su opremljene bronanim posuem, namjetajem od tikovine i ornamentima od slonovae i zlata. Da bi ostvario ovaj jalovi cilj, au Hsin je drao u ropstvu cijeli svoj narod sedam dugih godina i osiromaio narod. Zanemarujui sve druge dunosti svog visokog poloaja, dopustio je da zemlja ostane u ruevinama. Vladali su glad i boletine, a au Hsin nije ak uspio ni da zadri vojnu snagu koja je omoguavala angovima da toliko dugo ive u miru. Na granicama carstva vojni zapovjednik Van Vang, Vojskovoa auov, gledao je na zemlje anga sa zabrinutou i obeshrabrenou. Uznemiren onim to je vidio, zatraio je boanska uputstva gatanjem kostima. Podigao je vojsku bojnih kola, konjice i pjeadije i, poto je dobio povoljan znak od proroita, poao u rat. S velikom pompom Van Vang je preao Rijeku Huang i uao u carstvo anga ne naiavi na otpor. Sad je ao Hsin izdao svoj narod posljednji put. Zapovijedio je da mu rizniar donese sve to je preostalo u riznicama naroda i sav drevni Carski ad anga. Zatim se popeo na vrh Jelenske Kule i zapalio sebe i sve bogatstvo carstva. Njegov narod je ostao bez iega i sav sedmogodinji trud je uniten. Van Vang se pridravao ceremonije tog vremena. Tako je, kao pobjednik, odjahao do ruevina

Jelenske Kule i ispalio tri strijele iz svojih bojnih kola. Onda je izaao i odrubio glavu s au Hsinovog tijela svojom utom sjekirom. Glava je nataknuta na njegovu veliku bijelu zastavu. Potom je Van Vang zapovijedio da konkubinu Ta ing dovedu pred njega i zadave. Ponovo je ispalio tri strijele i zatim joj odrubio glavu svojom crnom sjekirom. Ukraena glava je nataknuta na njegovu malu bijelu zastavu. Sad je on bio pobjednik, ali, poto je sav Carski ad uniten u poaru, nije mogao da bude car i otac naroda. Onda je u Van Vangov tabor doao Ki, inei tradicionalne geste predaje i samortvovanja. Doao je nag do pojasa, s vezanim rukama, i vukui prazan koveg iza sebe. U ustima je drao sveti Nebeski Prsten anga. Van Vang je primio Kija ispred svog poljskog paviljona. Podigao je Kija svojim rukama, odvezao mu ruke i primio od njega prsten od plavog ada. Van Vang je spalio koveg umjesto Kija i vratio ga na njegove posjede u Veju. Kad je Van Vang postao car, obnovio je svoje carstvo i ponovo uspostavio rtvovanja prstenu. Mir i blagostanje su se vratili u zemlju. Gospodarenje adom i broncom i vinost njihove obrade su uzdignuti do novih visina i vjetine koje su angovi donijeli ponovo su cvjetale. Bio je to poetak Dinastije au koja je trajala devet stoljea. Van Vang je koristio Nebeski Prsten od jedinog istinskog ada s Neba kako je i odreeno. Nebo i Zemlja su ponovo bili u harmoniji. XIV GLAVA ALKEMIARSKI PRSTEN Simbol za alkemiara bio je zlatni prsten u obliku zmije koja guta vlastiti rep. Ovaj zmijski prsten bio je Ouroboros, to znai "koji grize rep", simbol vjenosti koja se nalazi u mnogim mitologijama. U mnogim kulturama nalazimo u velikoj zmiji prvi oblik koji je izronio iz kaosa; ona zatim okruuje prazninu i stvara vrijeme i prostor oblikujui prsten, postajui Ouroboros i hvatajui vlastiti rep. Vidimo taj nebeski zmijski prsten u babilonskoj zmiji zvanoj Ea, grkom Ofionu, indijskom eni, kineskoj Nagi i skandinavskom Jormagandu. Prsten je bio simbol alkemiarske profesije i vizija alkemiarske potrage. Bio je to prsten veoma slian onom koga je u jednoj viziji vidio metafiziki pjesnik iz sedamnaestog stoljea, Henri Von, u svojoj pjesmi "Svijet": Vidjeh Vjenost prije neko vee Kao veliki Prsten istog svjetla bez kraja, Sav hladan, kao i pun sjaja, I okruglo ispod njega Vrijeme to u satima, danima, godinama tee, I po sferama se kree... Za alkemiara je prsten u obliku "vjene zmije", ili s ugraviranim njenim likom, nainjen od "besmrtnog" zlata, predstavljao simbol umverzalnog znanja. On je bio - moglo bi se rei - "Jedini Prsten" kojim se vladalo nad svima ostalima. Mo alkemiara se tradicionalno razvijala kroz kombinaciju prirodnih znanosti i natprirodne mudrosti koje su utjelovljene u zanimanjima amana (ili arobnjaka) i kovaa. One su izvedene iz simbola i misterija metalurgije, i u krajnjoj liniji oznaavaju fiziko i duhovno ovladavanje vatrom. Alkemiaru se, tradicionalno - kao i arobnjaku i kovau - daje titula "gospodar vatre". Kovaevo gospodarenje vatrom je oevidno dovoljno pri njegovom kovanju metala. arobnjak od najmranijeg plemenskog amana do arobnjaka kao to je Gandalf - upravlja vatrom i plamenom kao demonstracijom ovladavanja duhovnom moi. Zaista, u mnogim kulturama arobnjaci, fakiri i amani tradicionalno su uveni po tome to hodaju po vrelom ugljenu i bljuju vatru. Alkemiar upotrebljava i fiziku i duhovnu vatru da bi preobrazio prirodni svijet. U Tolkinovom Gospodaru Prstenova imamo krajnje zlog alkemiara u liku Saurona, Gospodara Prstenova. Sauron je i arobnjak (ili volebnik) i kova koji kuje natprirodni Jedini Prsten Moi. On

ima savreni rodoslov zlog alkemiara. Prvobitno je bio dobar vatreni duh, egrt valarskom bogu, Auleu Kovau. Izdao je svog majstora i postao uenik Melkora Mranog arobnjaka. Karakteristino je da Sauronova sredstva osvajanja nisu ograniena na silu oruja. Udruujui svoje vjetine arobnjaka i kovaa, on stvara vrhunsko oruje u svom Jedinom Prstenu Moi. Kae nam se da su smrtni Istonjaci i Junjaci vidjeli Saurona i kao kralja i kao boga i da su ga se plaili, jer je okruio svoje prebivalite vatrom. Sauron je sagradio Mranu Kulu Mordor pokraj vatrenog vulkana Planine Usuda. Vulkanske "Pukotine Sudbine" dovodile su ga u blizinu "srca zemlje pri njegovim vradbinama i pri njegovom kovanju" gdje je "usred zemlje Mordor oblikovao Jedini Prsten". Mnoge rase su brzo i lako pale pod uticaj arolije Jedinog Prstena, a oni neprijatelji Saurona koji nisu odmah mogli biti porobljeni bili su otporni uglavnom zato to su i sami posjedovali elemente alkemijske moi. Bili su to noldorski Vilenjaci, Patuljci i Numenorejci. Najvei od ovih, noldorski Vilenjaci, bili su ve obdareni "vilinskom magijom" prije no to su postali uenici i egrti Aulea Kovaa. (U Tolkinovim prvobitnim konceptima Noldori su se u stvari zvali Gnomi, od grkog "Genomos" to znai "stanovnici zemlje"; dok Noldor na vilenjakom znai "znanje".) Najvei od noldorskih Vilenjaka bio je Feanor (to znai "duh vatre"), koji je u Silmarlionu udruio vilenjaeke arolije i kovake vjetine da iskuje uvene Silmarile. To su "dragulji svjetla" koje je ukrao Sauronov gospodar, Melkor Gospodar Tmine, i oko kojih su se vodili ratovi Prvog Doba. Feanorov unuk bio je noldorski princ Kelebrimbor, Gospodar Vilinkovaa Eregiona, koji je iskovao Prstenove Moi, oko kojih su se vodili ratovi Drugog i Treeg Doba. Patuljci su takoer bili vrsti protivnici, jer su bili rasa koju je oblikovao Aule Kova. Otporni na vatru, i fiziku i volebniku, bili su tvrdoglava rasa koja je na svoja oruja i oklope stavljala oznake u obliku patuljakih runa i bajalica. Najvei od Patuljaka bio je Telhar Kova ija su oruja bila blagoslovljena takvim moima da je jedno (no zvani Angrist) upotrijebljeno da se izree Silmaril iz Melkorove (Morgotove) eljezne krune; a drugo (ma Narsil) je upotrijebljeno da se izree Jedini Prsten sa Sauronove ake. Numenorejci i njihovi potomci Dunedaini u Srednjoj Zemlji nauili su svoje alkemiarske vjetine od noldorskih Vilenjaka i Patuljaka; i u nekim tvorevinama ak su nadmaili svoje uitelje. Poto su Dunedaini Sjevera i Ljudi Gondora bili preivjeli potomci tih velikih ljudi i glavni nasljednici drevnog znanja koje im je davalo mo da se odupru zlim iskuenjima, ove ljude je Sauron vidio kao glavne prepreke svojoj vladavini nad Srednjom Zemljom. Meutim, bili su tu i Istari ili arobnjaci koje su poslali Valari u Srednju Zemlju kao protivnike Saurona Gospodara Prstenova. Ali, od pet arobnjaka koji su doli, samo je Gandalf bio u stanju da se suprotstavi Sauronu a da se ne izopai. Jer Gandalf, koji je nosio Narju - vilenjaki "prsten vatre" - najbolje je razumio alkemijsku prirodu sukoba sa Sauronom. Upravo je Gandalf otkrio i preveo "tajni jezik" Jedinog Prstena koji je bio "napisan vatrom". Gandalfov vilenjaki prsten i Sauronov Jedini Prsten su, ij edan i drugi, bili simboli upravljanja alkemijskom vatrom, ali alkemijskom vatrom razliite vrste. Zla alkemija koja je nainila Jedini Prsten upravljala je stonskom vatrom iz utrobe zemlje. Ta mo je izobliila materijalni svijet - ili je barem stvarala takav privid, kao i privid o svjetovnoj moi koji je iao uz to. Dobra alkemija Gandalfovog vilenjakog prstena upravljala je nebeskom vatrom duha. Kad je Gandalfu Kirdan dao Narju, Brodograditelj je rekao: "Uzmi ovaj prsten, Gospodaru... to je Prsten Vatre, i njime moe da zaari srca u svijetu koji se hladi." Ta "dobra" alkemijska vatra nema moi nad materijalnim svijetom. Meutim, vatra duha ima mo da ostrasti i uzdigne duu zato to je njen prvobitni izvor sveti "Neunitivi Plamen" Erua Jedinog - Vrhunskog Bia koje je svemu podarilo ivot. Taj duel izmeu dvije vrste alkemijske vatre vidimo ivo oslikan u Gandalfovoj bici sa Sauronovim najmonijim demonom - Balrogom od Morije - na Mostu Kazadduma. U Gandalfovom izazovu Balrogu vidimo jasnu razliku izmeu dva tipa alkemijske vatre. Gandalf kae udovitu: "Ja sam sluga Tajne Vatre, nosilac plamena Anora. Ne moe da proe. Mrana vatra ti nee pomoi, plamenu Udunov. Vrati se u Sijenku! Ne moe da proe."

Ovaj sukob "elom u elo", naravno, doveo je do meusobnog unitenja. Gandalf je to predvidio, ali se rtvovao zato to nije bilo drugog naina. Meutim, Gandalf je takoer shvatio da jedini nain da se porazi Sauron i njegov Jedini Prsten nije pokuati da se on zbaci ili se doepati moi prstena, nego ponititi alkemijski proces kojim je Jedini Prsten nainjen. Kad je Gandalf razumio "jezik prstena", znao je da Sauron moe da bude poraen samo vraanjem alkemijskog procesa unatrag. Upravo kako nam narodno predanje kae da ovjek moe da poniti bajalicu recitujui je unatrag, tako je i Gandalf shvatio da je jedini nain da se Jedini Prsten uniti taj da se obrne proces kojim je on nainjen. To je bio razlog za "naopaku" Potragu za Prstenom u Gospodaru Prstenova. Jedini Prsten je morao da bude odnijet natrag do kovakog lonca za topljenje gdje je i nainjen. Samo tu, u ognjenoj pei "Pukotina Sudbine" gdje je i iskovan, mogao je Jedini Prsten da bude poniten i Sauronova mo unitena. Stvaranje Sauronovog Jedinog Prstena bila je najvea hereza uperena protiv alkemiarske tradicije. On je bio zla suprotnost Ouroborosu ili zmijskom prstenu alkemiara. Kada je Sauron doao kod Vilin-kovaa Srednje Zemlje i uvjerio ih da iskuju druge Prstenove Moi, doao je preruen, kao Annatar, "davalac poklona". Pojavio se kao dobronamjeran alkemiar koji veoma lii na grkog heroja Prometeja. U stvari, on je bio njegova potpuna suprotnost. Prometejev prsten je oznaavao spasitelja koji je porobio sebe i podario smrtnicima slobodu, znanje i ivot. Sauronov prsten je oznaavao tiranina koji je porobio svijet i podario smrtnicima ropstvo, neznanje i smrt. Kad se razmatra alkemiarska tradicija zmijskog prstena, Ouroborosa, bitno je prepoznati da je on takoer simbol rane kranske religije i filozofije poznate kao gnosticizam. U svojim uenjima Isus kae Djevici Mariji: "Vanjska tama je velika zmija, iji rep je u njenim ustima, i ona je izvan cijelog svijeta, i okruuje cijeli svijet." Gnosticizam je takoer uio da su zmija i Krist meusobno zamijenljivi likovi, i da su i jedan i drugi spasitelji, ili "iskupitelji". Do prvog stoljea nove ere gnostika religija i zapadna alkemiarska doktrina su bile u velikoj mjeri nerazdvojive. To se naposljetku pokazalo kobnim po stariju tradiciju alkemije. Gnosticizam je postao tako uspjean takmac za konvertite da su Sveti Ivan i Sveti Pavao stalno napadali (i besramno ismijavali) njegove misionare i svece. Kasniji krani su tako nemilosrdno suzbijali gnostika uenja da je posjedovanje prstena Ouroborosa bio dovoljan osnov za optubu za herezu i vradbine. Rezultat toga je bio da su, ak i poslije praktinog iskorjenjavanja gnosticizma do estog stoljea, kranski fanatici bili skloni da gledaju na alkemiarski prsten kao na sotonsku relikviju. Ako je Tolkinov Jedini Prsten bio zla verzija Alkemiarevog Prstena sa svojom tajnom bajalicom i jezikom napisanim vatrom, to su bile misterije alkemiarskih prstenova? Naravno, u neprijateljskom svijetu kranskih zabrana, nejasni i simboliki jezik alkemiara i gnostika postao je jo zamagljeniji i tajanstveniji. Drevni alkemiarski tekst Hortulanusa, "Rosarium Philosophorum", upozorava da takva prouavanja moraju biti "prenoena mistino kao to poezija koristi basne i parabole". Kamen temeljac - zapadnjakog alkemiarskog vjerovanja je uenje uenjaka i vizionara iz treeg stoljea, Zosimosa od Panopolisa. U "Vizijama Zosimosovim", nalazimo rituale i stvarni proces alkemiarskog pretvaranja metala u zlato. Kao to je uvijek sluaj sa alkemijom, da bi se opisali ti rituali i procesi koristi se "tajni jezik" ifriranih simbola. (U jednom sistemu taoistike alkemije, kae nam se, na primer, da je tigar simbol za olovo i zmaj simbol za ivu. Oigledno je, meutim, da su razliiti sistemi koristili razliite ifre, i da su "kljuevi" tih ifara obino bili dugo izgubljeni u minulim vremenima.) Zosimos naglaava znaaj razumijevanja "tajnih rijei" svoje vizije. "Ovaj uvod je klju koji e ti otvoriti besjednike slike rasprave koja e uslijediti, naime, istraivanja vjetina, mudrosti, razuma i razumijevanja, djelotvornih metoda i otkrivenja koja bacaju svjetlost na svete rijei." Ono to je neobino je da simboli i narativna era njegovih "Vizija" daju svoj doprinos onome to je u osnovi jedna Potraga za Prstenom. "Vizije" Zosimosa od Panopolisa su mistina vizija iz sna u kojoj on nalazi sebe utjelovljenog kao hodoasnika na dugom i opasnom putovanju: "Iao sam putem sam... Ponovo sam zalutao, ne znajui put, i zastao sam u oajanju. I ponovo, kako je izgledalo, vidio sam jednog starog ovjeka posijedjelog od godina... I navaljivao sam na njega: 'Pokai mi pravi put'."

Najzad Zosimos kao heroj iz sna dolazi do okruglog hrama, koji sam ima oblik ogromnog kamenog prstena. On ga opisuje kao izrezanog "iz jednog jedinog kamena, koji u svojoj konstrukciji nema ni kraj ni poetak." Tu heroj dobiva uputste: ".. .uzmi ma u ruku; zatim potrai ulaz, jer usko je mjesto gdje se nalazi otvor. Jedan zmaj lei na ulazu i uva hram. Dograbi ga; prvo ga prinesi na rtvu... zatim, poto poloi udove zajedno s kostima na ulazu u hram, napravi od njih stepenicu, popni se na nju i ui, i nai e ono to trai." U Zosimosovoj viziji imamo tipinog heroja u potrazi, kome pomae prastari savjetnik i voa (kao Gandalf, Merlin, Odin) koji mu kae kojim putem da krene i kako uz pomo svetog maa moe da savlada zmiju uvara na vratima hrama (koji je sam po sebi prsten) gdje se moe nai predmet njegove potrage. Meutim, postoji izvjestan broj veoma specifinih aspekata Zosimosovih "Vizija". Jer Zosimosova vizija zapravo ne poinje s junakom koji kree u potragu, kao veina tradicionalnih pria. Zaudo, "Vizije" zapravo poinju Zosimosom koji vidi oima zmaja ili Ouroborosa, dok ga (s njegovim pristankom) ubija junak koga on naziva "prinosilac rtve". Tako Zosimosove "Vizije" poinju: "I dok sam govorio tako padoh u san, i vidjeh prinosioca rtve kako stoji preda mnom... koji me je nadvladao, i probo me maem, i raereio me je u skladu sa zakonom harmonije." (I tako se ovdje podsjeamo da su, za gnostike, i zmija i Krist dobrovoljne rtve, i "iskupitelji"). Jedno od najdubljih istraivanja alkemiarskih uenja i simbola u dvadesetom stoljeu proveo je jedan od osnivaa moderne psihologije, Karl Jung. Poto je proitao i prouio radove Zosimosa, a "Vizije" posebno, Jung je napisao: "Zosimos govori ovdje na svjesnom jeziku svog zanata, i izraava se terminima koji su oigledno poznati njegovom itaocu." San o potrazi je Zosimos svjesno napisao da bi istovremeno saopio i alkemiarsko vjerovanje u preobraenje metala, i vjerovanje u preobraenje duha. U terminima Jungove suvremene psihologije, ovaj san o potrazi je san o ujedinjenju sukobljenih aspekata ljudske linosti i ivotnoj harmoniji. "Jo jednom se odigrava univerzalna borba heroja sa zmajem, i svaki put na njenom pobjednikom zavretku sunce izlazi: svijest svie, i primjeuje se da se proces preobraaja deava unutar hrama (u obliku prstena). U stvari unutranji ovjek, koji prolazi kroz stanja koja preobraavaju broncu u srebro i srebro u zlato, tako biva podvrgnut postepenom poveanju vrijednosti... Suvremenom uhu zvui veoma udno da unutranji ovjek i njegov duhovni razvoj budu simbolizirani metalima. Ali u povijesne injenice ne moe se sumnjati, niti je alkemiarima ta ideja neobina." Karl Jung je takoer uoio znaaj alkemiarskog prstena u "krunom razmiljanju" sna-vizije i sanjaevom poistovjeenju i sa herojem i sa njegovom rtvom, zmijom. Jung je zakljuio da je heroj isto toliko Ouroboros koliko i zmija "ija je kruna forma nagovjetena oblikom hrama, koji u svojoj konstrukciji nema ni poetak ni kraj." Zosimosove vizije su veoma nalik na zagonetku ugraviranu na uvenom prstenu Kraljice Meri od kotske, koja je glasila: "U mom poetku je moj kraj." to je predmet Zosimosove potrage iz sna? Karl Jung ga u psiholokim terminima vidi kao integraciju psihe. Alkemiari su vidjeli postavljeni cilj, pokuaj da preobraze metale nie vrijednosti u isto zlato, kao materijalnu manifestaciju duhovne potrage pri preobraavanju smrtne due u ist besmrtni duh. Zosimosov hodoasnik ulazi u hram u obliku prstena koji je kovaka pe u kojoj se metali nie vrijednosti pretvaraju u "isto alkemiarsko zlato", koje se zove "Duh Merkuriusov". Zatim nam se govori o prirodi istog alkemijskog duha: "Merkurijus ima krunu prirodu Ouroborosa, otuda je simboliziran circulusom simplexom kojeg je on u isto vrijeme sredite". Stoga on moe za sebe da kae: "U sebi sam Jedan i u isto vrijeme Mnogi." Jednostavnost i sofisticiranost ove izjave je izuzetna, i u odnosu na Jungovu psihologiju, i po tome to moda dosee do mistine vizije univerzuma. U Merkurijusu Ouroborosu koji je alkemiarski prsten, daje nam se najjednostavniji simbol vjenosti, pa otuda i osnovna predstava Boga.

Jungovo otkrie alkemije je bila jedna od najveih intelektualnih avantura njegovog ivota. On je postepeno poeo da vjeruje da "je nabasao na povijesni dublet psihologije nesvjesnog". U alkemiji i mitovima vidio je simbole podsvjesnog, univerzalnog jezika - "tajnog jezika" psihe koji je nesvjesno razumio, ak iako razum nije. On je ak usvojio alkemiarski Ouroboros kao simbol svog Instituta za psihijatrijska istraivanja. Meutim, ako se vratimo temi "jezika prstena", zanimljivo je promatrati tu ideju povijesti, u vezi sa mnogim vjerovanjima u mo prstenova koja su proimala nau kulturu. Vaan primjer je bila jedna od glavnih povijesnih figura u alkemiji i gnosticizmu, Apolonijus od Tijane. Apolonije je bio ueni ovjek koji je u petom stoljeu n. e. bio iniciran u uvene Pitagorine kultne misterije Grke, zajedno s nekim od najmudrijih ljudi svog doba. Poslije mnogih godina uenja, on se zatim pet godina pridravao zavjeta utnje i lutao je po zemljama indijskih Bramana gdje je stekao jo vee znanje i mudrost. Kau da je tu dobio sedam prstenova na dar od bramanskog uitelja i indijskog princa, Jarkusa. Svaki prsten se izdvajao po razliitom kamenu, i Apolonije ih je nosio jedan za drugim po utvrenom redosljedu odreenim danima u tjednu, "jer kau da ih je potovao kao boanske, tako da ih je mijenjao svakog dana i od njih inio sauesnike u svojim velikim tajnama." Povijesni dokazi ukazuju na to da je Apolonije bio bezgrean i samilostan uenjak koji je donosio izljeenje i pruao znanje mnogima tokom svog ivotnog vijeka. Ipak, postao je rtva petnaestovjekovnih kranskih napada. Postao je tako ozloglaen u kranskoj propagandi da su njegova savjetovanja s prstenom poela da zvue u prilinoj mjeri kao Tolkinov lik Golum, koji se u ludilu obraao svom "dragocjenom" zlom prstenu. Tolkin nam govori da je Jedini Prsten izgleda posjedovao Goluma vie nego to je Golum posjedovao prsten, i da "mu se on obraao, ak i kad prsten nije bio kod njega". to se krije iza sveg tog "razgovora s prstenovima"? Da li su ta svjedoenja o ljudima koji su u bliskoj vezi s duhovima u prstenovima potpune izmiljotine smiljene da bi se osudili kranski heretici? Ili je bilo neke stvarne osnove za te udne optube? Hajde da blie razmotrimo sluaj Apolonija. Pretpostavljam da je veoma vjerojatno da se Apolonije od Tijane zaista "savjetovao" sa svojim prstenovima kao to se govorkalo. tovie, tih sedam prstenova su zaista sadravali mnogo od njegovog tajnog znanja. A kako je on bio proslavljeni uitelj, kau nam - vjerojatno tono - da su i drugi, kad su dolazili pod njegov utjecaj, takoer dobijali sline "arobne prstenove" sa kojima bi se i oni savjetovali isto kao i njihov gospodar i uitelj. Prilino je oevidno da su Apolonijevih "Sedam Prstenova" bili memorijski sistem mistinog znanja slian japanskom sistemu samurajskog uitelja Mijamota Musaija iz esnaestog stoljea. Japanski sistem je vodi u strategiju i ratne vjetine poznate kao "Go Rin No o", ili "Knjiga Pet Prstenova". U japanskom sistemu svaki prsten je od razliitog elementa - Prsten Zemlje, Prsten Vode, Prsten Vatre, Prsten Vjetra, Prsten Mraka - i svaki prsten poduava o jednom razliitom vidu vojne strategije. Kao to je prouavalac povijesti Fransis Jejts zabiljeila u svojoj knjizi Vjetina pamenja, esto jedino sredstvo poduavanja u antikim i srednjovjekovnim vremenima bilo je usmeno, i znanje se uvalo samo ljudskim pamenjem. ak i sa pojavom pismenih znanstvenika i rukom pisanih knjiga i biljeaka, sve do pronalaska tamparske maine znanje nije bilo u irokom opticaju ako se izuzmu usmene tradicije poduavanja. Za veinu evropske populacije sve do devetnaestog stoljea to je ostao primarni nain uenja. Shodno tome, prioritet svih uenih ljudi ili potencijalnih uenih ljudi je bilo ovladavanje sistemom pamenja kojim bi steeno znanje moglo da se uskladiti i ponovo nae kad je potrebno. Svaka obrazovna ustanova ili sekta imala je neku vrstu sistema. Ti sistemi su se u mnogome razlikovali po obliku i sloenosti. Najee su, navodi Frensis Jejts, uzimali oblik neke graevine, kao to su masivni hramovi s prostranim dvoritima i vrtovima. Svaki dio graevine predstavljao je razliitu kategoriju u okviru koje bi bile pohranjene informacije o razliitoj vjetini ili nauci. U okviru tih veih sistema nalazili su se esto manji koji su ukljuivali stepenita, ljestvice, konopce i prstenove. Sasvim je oigledno da je Apolonije predavao izvjestan memorijski sistem koji je bio vrsta "proricanja prstenom" ili intelektualna forma daktilomantije. Bio je to memorijski sistem u kome je

svaki prsten bio jedan kitaloki dosije biblioteke gnostikog i alkemijskog znanja. Tako, zaudo, ove neprestane optube o vradbinama u vezi sa savjetovanjem s prstenovima poinju da imaju smisla. Takoer, shvaanje da poznavanje nekog tajnog jezika prstenova slui kao sredstvo za sticanje mudrosti i moi ima svoje racionalno objanjenje. Nesumnjivo, kazivanje naizust znaenja svakog prstena da bi se ono zadralo u sjeanju bilo je neophodno sredstvo za odravanje jednog sistema pamenja. Kao ueni pitagorejac, Apolonije je svakako ve posjedovao barem jedan glavni memorijski sistem razvijen i u upotrebi; njegovih "Sedam Prstenova" bili su vjerojatno novi dodatni sistem koji je sam izumio. Problem je bio to su* rani kranski protivnici gnosticizma bili po svojoj prirodi u osnovi fundamentalisti i anti-intelektualci. Kranski nadbiskupi su s ponosom spaljivali stare grkorimske biblioteke, zatvarali univerzitete i tjerali znanstvenike u izgnanstvo. Mnogi ueni ljudi su morali da pobjegnu u Bagdad i druge krajeve muslimanskog svijeta. Zaista, da nije bilo tolerancije i intelektualne prosvjeenosti voa Islama u to vrijeme, mnogo od umjetnosti, znanosti i knjievnosti staro grko-rimske civilizacije bilo bi izgubljeno zauvijek. Ludilo i paranoja fundamentalistikog kranstva iznova su izranjali tokom srednjeg vijeka i neizbjeno su za posljedicu imali progon svih osoba s intelektualnim pretenzijama koje nisu bile pod neposrednom zatitom Crkve. U skladu sa tim lako je vidjeti kako su optube da alkemiari i drugi ueni ljudi "razgovaraju s avolima" zarobljenim u prstenovima dobijale znaaj. Bilo kako bilo, sa tako pojednostavljene toke gledita, svaka vrsta memorijskog sistema ili ponavljanja naizust koritena da se sauva ili prenese znanje bila je sumnjiva. Sa takvim apsurdnim standardima ne bi bilo potrebno mnogo mate da se optue poboni krani da "razgovaraju s avolima" zbog njihovih daleko manje intelektualno optereujuih navika brojanja brojanica ili deklamiranja Stradanja Kristovih. Alkemiari i gnostici su bili takoer poznati po tome to su koristili jedno drugo srodno, ali razliito "prorokovanje" meditacionog tipa. To je bila ofiomantija ili proricanje sudbine pomou zmija, koje je najvie razvila gnostika sekta Ofita. Sve gnostike sekte su koristile prsten Ouroboros kao svoj simbol, ali Ofiti su posebno zmiju smatrali gospodarem sveg znanja i ocem svih vjetina i nauka. U stvari, ofiomantija kao sistem proricanja je mnogo starija od gnosticizma. Tokom itavog helenistikog perioda, veina proroita i centara za lijeenje koristila je ofiomantiju kao tehniku proricanja i meditacije. Hodoasnici i sveenici su uzgajili i promatrali bezopasne zlatne hramske zmije da bi tumaili ili olakavali proroanske snove. Meu nekim ofitskim sektama ofiomantija je pretvorena u visoko razvijenu meditacijsku tehniku za asocijativno miljenje koja je omoguavala slobodnu igru radoznalom umu. Kranskim zelotima, koji su teili pretjeranom uproavanju, ovo je bio jasan znak oboavanja zmije i "sotonskih obreda". Pitamo se to bi ti strogi crkveni oci uradili po pitanju Fridriha Augusta Kekulea, znanstvenika iz devetnaestog stoljea? Kekule je znao dosta o alkemiji, i zapisao je kako je jedanput primijenio ofiomantiju kao tehniku meditacije, to je za ishod imalo najvanije znanstveno otkrie u njegovom ivotu. 1865. najvei prodor u modernoj kerniji i u razumijevanju strukture materije dogodio se kad je formulirana "Kekuleova teorija". Tvrdi se da je tri etvrtine moderne kemije direktno ili indirektno proizalo iz ove teorije. Kekuleov opis vlastitog otkria pokazuje kako je on priznavao i upranjavao alkemiarske meditacione tehnike. "Sjedio sam i pisao po svom notesu; ali posao nije napredovao; misli su mi bile negdje drugdje. Okrenuo sam stolicu prema kaminu i dremuckao. Opet su mi pred oima skakutali atomi. Ovog puta manje grupe su se skromno drale u pozadini. Moje mentalno oko, postavi otrije usljed ponovljenih vizija tog tipa, moglo je sad da razlikuje vee strukture raznolikog sklopa; dugake nizove, ponekad vre spojene; svi su se obrtali i uvijali zmijolikim kretnjama. Ali, gle! to je to bilo? Jedna od zmija je epala vlastiti rep, i taj oblik se podrugljivo kovitlao pred mojim oima. Probudio sam se munjevitom brzinom; i ovog puta sam ponovo proveo ostatak noi razraujui izvode ove hipoteze."

Ovdje nalazimo Ouroborosa kako ulazi u svoje enigmatsko, sjajno ja ponovo prelazei stoljea. Hipoteza na koju je Ouroboros naveo Kekulea za ishod je imala otkrivanje molekularne strukture benzola. To je bio prodor koji je kerniji podario sad prihvaenu hipotezu da je sva organska priroda zasnovana na strukturi ugljikovog prstena. Za alkemiare i gnostike zmijski prsten Ouroboros sadravao je tajnu samog ivota. U Kekuleovoj viziji pokazano nam je kako je alkemiarski prsten, ako i nije izrazio pravu "tajnu ivota", svakako bio sredstvo kojim nam je jedna od tajni otkrivena. Osvrui se na tradiciju alkemiara u povijesti prstena, u Sauronu Gospodaru Prstenova moemo da vidimo neto od mrane vizije kranskog svijeta o zlom alkemiaru koji koristi "prsten moi" da bi razorio ili porobio ivot. Bilo je dovoljno drevnih prstenova s otrovom i prstenova ispunjenih svicima na kojima su ispisane kletve, da bismo znali da su prstenove ponekad koristili volebnici. Nema sumnje da su neki koji su se bavili vradbinama zaista koristili prstenove u zle svrhe; meutim, u najveem broju sluajeva gospodari prstena "istinske" alkemiarske tradicije imali su u vlasti i oboavali prsten potpuno suprotne prirode. XV GLAVA VAGNEROV PRSTEN Prvo izvoenje Prstena Nibelunga 1876. esto se navodi kao prvo veliko potvrivanje identiteta nedavno ujedinjene njemake nacije. Vagner je svakako vidio umjetnost kao politiki isto koliko i estetski in, i sa svojim Prstenom pokuavao je da polae pravo na mitoloku batinu i potvrdi nacionalnu umjetnost. Umjetnost i mit za Vagnera su bili povezani. On je vjerovao da prava umjetnost mora da iznikne iz iskonskih dubina kolektivnog bia naroda, "volk"-a. Njegov Prsten je bio namijerni in objavljivanja njemakog identiteta i tvrdnje da korijen tog identiteta moe da se nae u germanskoj epskoj tradiciji mitova Potrage za Prstenom. Koliko god da je mogue kritizirati Vagnera zbog manipuliranja skandinavskim mitom i srednjovjekovnom germanskom knjievnou, kao i njihovog iskrivljavanja, upravo njegov genije prepoznao je znaaj mita o prstenu, i vanost njegovog obnavljanja u njegovom vlastitom vremenu. Uz to, mora se priznati da Vagnerova opera sjajno odraava divovski duh ove drevne prie na zaista epskom nivou. Ba kao to su Volsunga Saga i Pjesma o Nibelunzima bili tumaenja potrage odgovarajua svom vremenu, tako je i Prsten Nibelunga predstavljao istinski duh svog vremena. U drugoj polovini devetnaestog stoljea dolo je do buenja i cvjetanja interesa za tevtonske mitove u Evropi, i Potraga za Prstenom izronila je kao glavna tema u evropskoj knjievnosti. Viljem Moris (sa Erikom Magnusinom) podario je Evropi prvi "punokrvni" prijevod Volsunga Sage 1870. On je ovaj islandski ep proglasio Ilijadom sjeverne Evrope. Kasnije, Moris se nastavio na njega vlastitim epskom poemom, "Sigurdom Volsungom", koja se pojavila 1876, iste godine kad je Vagnerov Prsten Nibelunga prvi put postavljen na scenu u Bajroitu. Dramaturg i kritiar Dord Bernard o je vidio Morisovog "Sigurda" kao jednu od najmonumentalnijih poema stoljea. o je takoer napisao i sigurno najbriljantnije ekscentrino razmatranje Vagnerove opere u svom "Suvrenom Vagneristi". (o je vidio Prsten Nibelunga kao alegoriju o socijalizmu: manestersku radniku klasu kao u paklu roene, bijedne patuljke-robove zlog diktatorskog akcionara korporacije Alberiha!) Norveki dramatiar Henrik Ibzen je preradio Volsunga Sagu u svom ranom komadu Vikinzi u Helgelendu, a kasnije je koristio mnoge iste elemente i teme u zrelim radovima kao to je Per Gint. Tokom tog perioda engleski pjesnik, Metju Arnold, napisao je svog "Mrtvog Baldera"; dok su Endrju Lang, Dord Mekdonald i Henri Vedsvort Longfelou bili meu mnogima koji su popularizirali tevtonski mit i legendu u svijetu engleskog govornog podruja. U ostalom dijelu Evrope bila je prisutna trilogija Kristijana Kebela Die Nibelungen, i monumentalna i iroko uticajna studija Tevtonska mitologija Jakoba Grima. Meutim, od svih njih, prava legenda o prstenu svog doba je Vagnerov Prsten Nibelunga. U ovoj

operi vidimo sve ono to joj mitski, povijesni i duhovno prethodi. Upravo Vagner je u etiri dijela svog operskog ciklusa ("Rajnsko zlato", "Valkira", "Sigfrid", "Sumrak bogova") ponovo iskovao prsten za svoje vrijeme. Rajnsko zlato SCENA PRVA U bistrim zelenim dubinama jedne rijeke tri vodene nimfe - rajnske dijeve - igraju i pjevaju. To su bajne keri Rijeke Rajne koje uhodi Alberih Nibelung. Runi Patuljak se upuuje dolje u njihovo vodeno carstvo gdje poudno i bezuspjeno juri nimfe koje ga zadirkuju. Razbjenjen njihovim ruganjem, Patuljak je iznenada zatoen i osvojen blistavim zlatnim sjajem. Sunevi zraci padaju na vrh zlatne stijene koja ispunjava mranu rijeku svjetlucavom zlatnom svetlou. Nimfe pjesmama veliaju ovo blago, rajnsko zlato, koje je kamen koji bi - ako se iskuje u zlatni prsten - omoguio svom vlasniku da zagospodari svijetom. Meutim, rajnsko zlato moe da uzme i da njime zagospodari samo onaj tko je spreman da prokune ljubav i odrekne se svih zadovoljstava ljubavi. Poto je Alberih i inae suvie ruan da bi zadobio ljubav, on e uzeti mo: polae zavjet kojim se odrie ljubavi. Nibelung zatim epa rajnsko zlato sa iljate stijene i bjei u mrak. SCENA DRUGA Svie nad planinskim vrhovima iznad Rajnske doline gdje Votan, kralj bogova, i njegova kraljica, Frika, spavaju. U daljini stoji velianstven zamak sa svjetlucavim zupastim otvorima na kulama i bedemu, uzdignut na nevjerojatno visokom vrhu. Frika budi Votana, i bog je ispunjen radou pri pogledu na novo kraljevstvo bogova. To je bilo kraljevstvo podignuto sirovom snagom divova, ali zamiljeno u Votanovim snovima. Naalost, cijena obeana divovima Fasoltu i Fafneru za izgradnju ovog kraljevstva je ruka Frikine sestre, Freje, boginje mladosti. Meutim, s Frejom e bogovi izgubiti i zlatne jabuke besmrtnosti koje ona uva, a bez tog voa e ubrzo ostariti i umrijeti. Kad divovi dou po svoju plau, Doner, bog groma, Froh, bog proljea i Loge, prepredeni bog vatre, dolaze da se prikljue Votanu da bi obranili Freju. Ali pogodba ne moe da se prekri, poto se Votan nad svojim svetim kopljem prava zakleo da e platiti. Na Logeu je da nae izlaz i predloi drugu isplatu kao zamijenu. Divovi pristaju: oni e dobiti Prsten Nibelunga kog je Alberih iskovao od ukradenog rajnskog zlata, zajedno sa svim bogatstvom u zlatu koje je nagomilao pomou njega. Loge takoer otkriva da e Alberih, ako prsten uskoro ne bude otet od njega, i inae zavladati nad svima njima. Divovi uzimaju Freju kao taoca dok Votan i Loge silaze u utrobu zemlje u potrazi za kraljevstvom Alberiha Nibelunga. SCENA TREA Podzemne peine Nibelhejma, doma Nibelunga Patuljka, su ogromni kameni labirint tunela i odaja. To je mraan i sumoran svijet osvjetljen jedino crvenim svjetlom pei i kovanice. Ovdje Alberih, gospodar prstenova, mui svog zarobljenog brata Mimea, koji je upravo zavrio kovanje arobne kacige zvane Tamhelm po Alberihovom nareenju. Tarnhelm ima mo da uini onog tko je nosi nevidljivim ili da ga preobrazi u bilo koji oblik koji on eli. Ona moe takoer i da ga prenese na bilo koje mjesto koje on eli. Alberih stavlja Tarnhelm na glavu i odmah nestaje. Nevidljivi Alberih zatim surovo nogom uka i udara Mima sve dok on ne povie molei za milost. Oduevljen novom igrakom, Alberih odlazi da plai i mui druge patuljke koje je zarobio. Mirne nastavlja da oplakuje svoje ropstvo kad bogovi Votan i Loge ulaze u peinu. Alberih se ubrzo vraa, tjerajui pred sobom Patuljke koji nose njegovo blago. Oni nagomilavaju hrpu najistijeg zlata. Alberih prezrivo pozdravlja svoje goste, i drsko otkriva kako e stvoriti tako ogromno bogatstvo i mo da e naposlijetku zbaciti bogove i vladati svijetom. Votan se jedva uzdrava od bijesa, ali lukavi Loge laska Patuljku i raspituje se o moima Tarnhelma. Da li ona stvarno moe da ga preobrazi u svako oblije, pita on. Naravno, odgovara Alberih, i smjesta postaje ogromni zmaj. Loge se pretvara da je preplaen i zapanjen a zatim kae da bi sigurno bilo upeatljivije kad bi Patuljak mogao da postane neto stvarno malo, kao to je aba krastaa. Alberih ludo udovoljava toj elji i pretvara se u siunu

abu. Votan smjesta zgrabi abicu, dok Loge grabi Tarnhelm. Kad Alberih povrati svoj uobiajeni lik, on je vezan i vuku ga kao zarobljenika. SCENA ETVRTA Vezanog Alberiha vode u maglovite planinske visove iznad Rajne gdje je sklopljena pogodba s divovima. Da bi stekao slobodu, Alberih je prisiljen da preda svoju riznicu zlata, Tarnhelm, i svoj arobni prsten. Razbjenjeli Alberih to odbija, ali konano mu sve otimaju: Kad ponienog Alberiha oslobode, on u srdbi baca kletvu: da svakome tko gospodari prstenom on donese propast i smrt. Ubrzo potom svi bogovi se sastaju s divovima, Fasoltom i Fafnerom, i njhovim taocem Frejom. Fasolt je zaljubljen u Freju, ali pristaje da primi zlato samo ako je ono potpuno sakrije od njegovog pogleda. Bogovi gomilaju sve zlato oko nje, ali Fasolt i dalje moe da vidi sjaj njene kose, pa Loge predaje Tarnhelm da bi joj pokrio vlasi. ini se da je ona potpuno pokrivena, ali Fasolt povie da jo uvijek moe da vidi zvjezdani sjaj njenog oka. Divovi trae prsten da bi zapeatili pukotinu, ali Votana je porobila mo prstena i on nee da ga preda. Loge u meuvremenu tvrdi da prsten pripada zakonitim vlasnicama, rajnskim dijevama. Usred svae raspukne se zemlja i Erda, boginja zemlje, izranja iz tla. Ona je duh svijeta i proroica bogova. Ona zapovijeda Votanu da preda prsten ili e bogovi i cijelo njihovo carstvo biti prokleti. Prokletstvo prstena se gotovo odmah pokazuje na djelu, jer se divovi posvaaju oko toga kome e on pripasti. Fafner surovo ubija Fasolta i uzima i prsten i blago. Poslije Fafnerovog odlaska Doner ulazi u planinske magle odakle se uje grmljavina njegovog bata i vide bljesci munje dok on iskiva most od duge. On se protee kao luk kroz zrak i vodi do velikog zamka bogova, kome Votan sad daje ime Valhala. Votan predvodi boansku povorku preko duginog mosta do Valhale, dok daleko pod njima rajnske dijeve plau zbog gubitka svog zlata. Valkire IN PRVI, SCENA PRVA Bjesni oluja, a junak Sigmund Valsung ulazi u veliki dvor ratnikog poglavice Hundinga. Usred kue je stablo ogromnog jasenovog drveta ije grane dre krov. On je ranjen i iscrpljen od gonjenja neprijatelja kroz umu. Gubi svijest i pada na medvjeu kou pred vatrom u velikom kamenom ognjitu. Hundingova ena Siglinde ulazi u kuu i, vidjevi Sigmunda koji je sad bez svijesti, saali se na njega i osvijesti ga. Odmah se izmeu ovo dvoje javlja snana privlanost. SCENA DRUGA Hunding stie kui i nerado nudi zaklon i hranu Sigmundu. Kada upita Sigmunda za ime, mladi mu daje svoje odmetniko ime, Vehvalt Volfing. Njegovo ime znai "alostan": njegov otac Volfe, njegova majka i sestra bliznka su svi ubijeni ili za njega izgubljeni. Dok opisuje svoje nedavne nedae, ubrzo se otkriva da su njegovi neprijatelji Hundingovi roaci. Hunding kae svom gostu da je siguran te noi, ali ujutru mora da nae neko oruje i oni e se boriti na ivot i smrt. SCENA TREA Sigmund je sam u velikom dvoru i uskoro mu se pridruuje Siglinde, koja je dala Hundingu uspavljujui napitak. Siglinde kae Sigmundu kako je ostala siroe u djetinjstvu, i kako je kao zarobljenik predata Hundingu i postala mu nevjesta protiv svoje volje. Ali na vjenanje je doao jedan neznanac: starac odjeven sav u sivo, sa eirom mlitavog oboda i samo jednim sjajnim okom. Taj starac je donio sjajan ma i zario ga u mono jasenovo drvo koje dri krov Hundingove kue. Mnogi junaci su od tog doba pokuali da ga izvuku, ali to nitko nije mogao da uini. Kad Siglinde prizna da je nesretna, Sigmund joj se kune da je voli i obeava da e je osloboditi prisilnog braka. Poto mu se zauzvrat Siglinde takoer zakune na ljubav, oni priaju jedno drugom o svom prethodnom ivotu. Kada heroj otkrije da je pravo ime njegovog oca Valse, Siglinde iznenada shvata da je on njen davno izgubljeni brat blizanac, i strast koju oseaju jedno prema drugom se udvostruuje. Sigmund izvlai sjajni ma iz velikog jasenovog drveta dok se dvoje ljubavnika raduju ovom ujedinjenju valsunke krvi. Zatim istravaju napolje u no.

IN DRUGI, SCENA PRVA U krevitoj planinskoj divljini moni Votan razgovara sa svojom kerkom Brunhildom i kae joj da mora da ide u boj i njegovom smrtnom sinu, Sigmundu Valsungu, podari pravednu pobjedu nad Hundingom. Ona ga s radou poslua i odlazi, ba kad Votanova kraljica Frika stie na koiji koju vuku dva ovna u brazdi oluje. Kraljica Frika, koja je takoer i kraljica braka, istie da Hundingova sveta brana prava moraju da se brane i Valsung kazni za preljubu i incest. Votan je protiv svoje volje prisiljen da primijeni zakon, jer e ga njegova mo napustiti ako to ne uini. Votan se kune da e narediti da Sigmund Valsung umre. Kraljica Frika se pobjedniki odvozi u svojoj koiji. SCENA DRUGA Razljuen i rastuen, Votan sad pria Valkiri Brunhildi kako je Valhala kupljena prstenom i kako je prsten dvostruko proklet: na njemu lei kletva Patuljka i rajnskih dijeva. Da bi sprijeio nesreu, Votan je otiao kod boginje Erde, s kojom je zaeo pet Valkira. One e okupiti u Valhali ogromnu vojsku heroja koja e u asu nevolje pomoi da se obrane bogovi. Ipak, sudbina svijeta zavisi od Alberihovog prstena, jer Patuljak Nibelhejma i dalje neprestano kuje zavjeru da otme prsten od divovskog Fafnera koji bdi nad svojom zlatnom riznicom i uva je danju i nou. Ako se Nibelung naposljetku doepa prstena, sudbina bogova bit e zapeaena. Uz njegovu mo, Alberih e okrenuti Votanovu herojsku armiju protiv njega i zbacie bogove. Poto je Votanu zabranjeno da posjeduje prsten i samo Alberih koji je prokleo ljubav moe da upravlja njegovom moi, jedina nada za bogove moe biti smrtni heroj koji je dovoljno hrabar i snaan da ubije diva i doepa se prstena u njihovo ime. S ovim ciljem zaet je smrtni heroj Sigmund Valsung i dat mu je boanski ma zvani Nortung. Ali prokletstvo prstena djeluje, jer zakoni Frike nalau da Votan mora da naredi Brunhildi da ubije Sigmunda. SCENA TREA Valkira Brunhilda vidi kako se Sigmund i Siglinde pribliavaju jednom stjenovitom klancu i provlae se kroz njega. Sigmund tjei svoju sestru-nevjestu koja uje lovaki rog Hundinga u potjeri i kae Sigmundu da je ostavi i bjei. Sigmund to nee i zaklinje se da e je zatititi svojim maem, Notungom, i njeno je tjei sve dok ona od iscrpljenosti ne padne u san. SCENA ETVRTA Sigmundu se u viziji pojavljuje Brunhilda koja vodi svog konja. Samo ratnici koji su osueni na smrt mogu da vide Valkire, i Brunhilda saopava Sigmundu da e ga odvesti u Valhalu. Sigmund kae da nee da ostavi svoju sestru-nevjestu i ode u ratniki raj. Valkira mu govori da nema izbora, ali Sigmund kae da e osigurati da oni budu zajedno u smrti. On isue svoj ma u namjeri da ubije i Siglinde i sebe. Valkira mu zaustavlja ruku i zaklinje se da e prekriti volju Votana i podaradariti pobjedu Sigmundu Valsungu. SCENA PETA Sigmund ostavlja uspavanu Siglinde i odlazi da potrai Hundinga. Dok olujni oblaci sijevaju i tutnje, poinje bitka dva heroja na udaljenom planinskom grebenu. Siglinde se budi i na mukama je dok gleda ovu borbu. Sigmund je zatien Valkirinim titom i Hunding je potisnut. Ali ba kad Brunhilda vodi Sigmundov ma da sigurno ada kobni udarac, olujni oblaci se razdvajaju i zatrepere od uarene svjetlosti. Pojavljuje se razjareni Votan; on stoji nad Hundingom i zaustavlja Sigmundov udarac drkom svog koplja. Sigmundov ma se lomi i Hunding istog asa zariva svoje koplje u nebranjene Sigmundove grudi. Brunhilda, vidjevi da je junak izgubljen, brzo podie Siglinde na svog konja i odjae. Votan ostaje i tuno gleda tijelo svog smrtnog sina Sigmunda. Hunding izvlai koplje iz Sigmundovog tijela, ali stoji preblizu bogu. Prezrivim zamahom ruke, Votan udarcem ubija Hundinga; zatim nestaje u bljesku munje. IN TREI, SCENA PRVA

Na stjenovite visove valkirske stijene Valkire stiu jedna po jedna s mrtvim ratnicima preko svojih sjedala. Osam vitez-dijeva se okupljaju da bi saekale Brunhildu prije no to odjau u Valhalu. Zaprepaene su kad vide pobunjenu Valkiru kako stie s jednom ivom dijevom na svom sedlu. Preplaene su kad uju to se desilo. Siglinde oajava i ne eli da ivi sve dok joj Brunhilda ne kae da nosi Sigmundovo dijete. Zbog ovoga je ona zahvalna i rijeena da ivi. Uzima krhotine herojevog maa od Valkire, koja joj kae takoer i da e ime njenog sina biti Sigfrid - pobjednik i slobodan. Siglindi kau da pobjegne u borovu umu pod stijenom, jer Votan izbjegava to mjesto. U njoj ivi zli div Fafner, koji je poslije dugih godina bdijenja nad svojim blagom i prstenom postao veliki zmaj. Siglinde bjei; dok Brunhilda hrabro iekuje da se suoi s Votanovim bijesom. SCENA DRUGA Votan se pojavljuje pred Valkirama u bljesku uarene crvene svjetlosti. U jarosti osuuje Brunhildu: ona e izgubiti sve svoje natprirodne moi i postati ena smrtnog ovjeka. Druge Valkire su uasnute sestrinom sudbinom i preklinju Votana da se saali na nju. Votan ih uutkuje i otjera ih prijetnjom da e doivjeti istu sudbinu. SCENA TREA Votan i Brunhilda ostaju sami na stijeni. Ona tvrdi da je prkosei njegovoj zapovijedi u stvari izvravala njegovu volju i titila njegovu omiljenu smrtnu djecu, Valsunge. Ali Votan ne moe da povue svoju osudu. On joj kae da e je inima uspavati. Bit e ostavljena na toj stijeni da je nae bilo koji smrtnik, a kad se probudi ona e mu biti nagrada. Votan s tugom njeno ljubi Brunhildine oi i ona pada u zaarani san. Votan je polae njeno na zemlju, zatvara joj vizir na kacigi preko lica i stavlja joj njen valkirski tit na grudi. Prizivajui Logeovu vatru, Votan stijenu gdje uspavana ljepotica spava okruuje vatrenim bedemom. Udarajui stijenu na odlasku, Votan priziva ini kojima svakome tko se plai njegovog koplja zabranjuje da prie stijeni. Sigfrid IN PRVI, SCENA PRVA Velika peina na rubu duboke ume slui kao kovanica onom zloudnom Patuljku Mimu, bratu Alberihovom. Mime naporno radi za kovakim mjehom, alei se na svog nezahvalnog usvojenog sina, Sigfrida. Pohlepni Patuljak ne gaji ljubav prema monom mladiu, ali njegov plan je da navede Sigfrida da ubije zmaja Fafnera koji ivi u blizini i tako osvoji prsten i blago za Mimea. Problem je to Mime ne posjeduje umijee da ponovo iskuje ma Notung, a nijedan ma koji napravi nije dovoljno jak za mladia. Odjeven u ivotinjske koe, mladi Sigfrid ulazi u kovanicu vodei jednog ogromnog medvjeda na uzici, i u ali tjera medveda da juri kovaa po peini sve dok mu ne da njegov novi ma. Kad Sigfrid isproba sjeivo, ono se i ovog puta lomi, i mladi grdi Patuljka. Sigfrid se udi to ne lii na ovog Patuljka koji ga je othranio; neto mu je uvijek govorilo da je Mime zao. Poto mu Sigfrid zaprijeti, Mime konano ispria mladiu kako je njegova majka, Siglinde, umrla na poroaju. Sigfrid trai dokaz za to, i zato mu Mime pokazuje komadie maa Notunga. Sigfrid se raduje i nareuje Mimeu da ponovo iskuje ma. SCENA DRUGA Veoma stari jednooki ovjek u tamno plavom ogrtau ulazi u kovanicu. On je umoran od svojih putovanja i koristi koplje kao tap i nosi veliki eir irokog oboda. On se zove Lutalica, ali je u stvari Votan u svom zemaljskom obliju, i trai od negostoljubivog Mimea da ga primi na konak. Patuljak pokuava da otjera putnika sa svojih vrata, ali ga Lutalica izaziva na nadmetanje u rjeavanju zagonetki, iji e rezultat biti da onaj tko je poraen izgubi i glavu. Lutalica lako odgovara na tri Mimeove zagonetke - tko ivi pod zemljom (Patuljci ili Crni vilenjaci Nibelhejma), na njoj (divovi Rajzenhejma), i iznad nje (bogovi ili svijetli duhovi Valhale). Zauzvrat, Mime odgovara na dve od Lutalicinih zagonetki - ime porodice koju Votan najvie voli ali se ipak prema njoj ponaao najnemilosrdnije (Valsunzi), ime maa Valsunga (Notung). Ali, kad ga Lutalica pita za

ime onog tko e ponovo iskovati Notung, Mime je potuen. Odgovor na ovu zagonetku je: taj ma moe da iskuje samo onaj tko nikad nije upoznao strah. Tom istom ovjeku, kae Lutalica na odlasku, ostavit e u zalog Mimeovu glavu. SCENA TREA Sigfrid se vraa po svoj ma i nalazi da on jo nije gotov. Mime sad shvaa da je Sigfrid "onaj koji nikad nije upoznao strah" i oajniki se trudi da ga naui to "znai strah". Pokazuje se da je to nemogue, zato Mime predlae da odu da posjete Fafnera zmaja kako bi mladi mogao da se naui strahu. Sigfrid je nestrpljiv da upozna ovo novo osjeanje, ali odluuje da sam ponovo iskuje oev ma poto Mime to nije u stanju. istom barbarskom energijom i demonskom snagom Sigfrid uspijeva u onome u emu je Mime podbacio. Dok on radi u kovanici, Patuljak kuha uspavljujui napitak za mladia. On vjeruje da e mladi sad ubiti Fafnera zmaja, tako da je jedini nain na koji Mime moe da doe do prstena i spasi svoj ivot da opije mladia i ubije ga na spavanju. Najzad, mahnitost u kovanici se zaustavlja. Sigfrid podie sjajnu, ponovo iskovanu otricu Notunga. Zatim, jednim jedinim udarcem, rascjepa nakovanj na dva dijela. IN DRUGI, SCENA PRVA U dubinama ume u tmini noi Alberih Nibelung promatra Fafnerovu peinu i premilja o prstenu. Votan Lutalica ga pozdravlja u mraku. Alberih ga odmah prepozna, ali bog uvjerava Patuljka da on ne trai prsten. On upozorava Alberiha da mu je pravi suparnik njegov brat Mime. Mladi Sigfrid ne zna nita o zmajevom zlatu i prstenu, a Votanu je zabranjeno da ga obavijesti ili da mu pomogne. Zatim Lutalica vie da bi probudio Zmaja. I Lutalica i Alberih se nude da spasu Fafnerov ivot u zamijenu za prsten, ali zmaj to smatra smijenom ponudom. On se nikoga ne plai i nastavlja da spava. Votan se na odlasku smije i kae Alberihu da je probudio zmaja samo da bi pokazao Patuljku kako sudbina ne moe da se promijeni. SCENA DRUGA Dok svie dan, Sigfrid i Mime se penju do jednog uvika iznad ulaza u zmajevu peinu. Mime ostavlja Sigfrida samog i mladi pue u rog i budi zmaja. Iznenaen, ali ne i uplaen Fafnerovom veliinom, Sigfrid se ali s udovitem, a zatim ga upita da li bi mogao da ga naui to je to strah. Zmaj gubi strpljenje i rasrdi se na razmetljivog mladia. Slijedi divovska bitka. Borba se zavrava kad Sigfrid probode srce udovita. Na umoru, Fafnir upozorava mladia na prokletstvo prstena. On Sigfridu takoer kae i da e zbog prstena i sam junak uskoro umrijeti. Neto zmajeve krvi kapne na Sigfridove prste i on ih stavlja u usta. Otkriva da iznenada moe da razumije jezik ptica. umska ptica ispria Sigfridu o zmajevom zlatu, arobnom Tarnhelmu i prstenu koji se nalaze u peini udovita. SCENA TREA Braa Patuljci Alberih i Mime pojavljuju se iz skrovita. Vidjevi da je Fafner mrtav, odmah poinju da se svaaju oko toga kome pripada blago. Sigfrid izlazi iz zmajeve peine s prstenom na ruci i Tarnhelmom vezanim za pojas. umska ptica ga sad upozorava na Mimeovu zlu namjeru. Kad se Mime priblii i ponudi Sigmundu otrovni napitak, mladi junak odrubi Patuljku glavu, dok se Alberih smije u daljini. Sigfrid preprijei ulaz u peinu s blagom zmajevim tielom. Zatim kree u novu pustolovinu kad mu umska ptica ispria o uspavanoj dijevi koja se nalazi na valkirskoj stijeni okruena vatrenim prstenom. IN TREI, SCENA PRVA U divljem planinskom prevoju Votan u svom zemaljskom obliju poziva boginju-proroicu Erdu i zahtijeva da sazna sudbinu bogova. Kad Erda nee da da odgovor, Votan shvaa da se kob Valhale primakla. Njegova preostala nada lei u mladom junaku Sigfridu, koji sad ima u posjedu prsten, i u Brunhildi. On ostavlja svijet u nasljede Valsunzima i rasi smrtnih ljudi.

SCENA DRUGA Usred boanskog sanjarenja, prilazi Sigfrid. Lutalica ga zadrava i preprijei mu put. Ponovo iskovanim Notungom Sigfrid jednim jedinim udarcem lomi drku Votanovog koplja. Gromovi i munje sijevaju pri ovom podvigu i Lutalica nestaje. Sigfrid nastavlja svojim putem i ubrzo nailazi na vatreni bedem. On pue u svoj rog i neustraivo zaranja u plamenove. SCENA TREA Sigfrid izranja iz plamenova na valkirskoj stijeni gdje nalazi naoruanog ratnika u snu. Ali, kad skine oklop, otkriva dijevu Brunhildu i nadvladan je njenom ljepotom. Po prvi put on kae da zna to je strah, ali obuzdava drhtanje i budi uspavanu ljepoticu dugim poljupcem. Brunhilda se budi za svog ljubavnika. Ubrzo shvaa da e, predajui se Sigfidu, izgubiti besmrtnost, ali ini to s radou. Sumrak bogova PROLOG Plamenovi obasjavaju Valkirsku stijenu gdje tri sestre suaje, Norne, pjevaju o starim danima Votanovih velikih podviga, dok tkaju zlatnu nit sudbine. One pjevaju o lomljenju Votanovog koplja zakona i kako je to oslobodilo Logea, boga Vatre, iji e plamenovi uskoro progutati Valhalu. Pokuavaju da saznaju kada e doi kraj, ali se nit prekida. Shvaaju daje njima samima doao kraj i u strahu bjee u peine Erde. Kad svane zora, Sigfrid i njegova nevijesta Brunhilda izlaze iz peine. Mada se Brunhilda plai da e moda izgubiti svog voljenog, ona zna kako srce ratnika udi za pustolovinama. Daje mu svoj oklop i konja Granea da mu pomognu u potrazi. Sigfrid se kune na vjenu ljubav i daje Brunhildi prsten kao zalog vjernosti prije no to krene u dolinu Rajne. IN PRVI, SCENA PRVA Gunter kralj Gibihunga i njegova sestra Gutrun sjede na prijestolju u prostranoj dvorani zamka na Rajni. Oni se savetuju sa svojim mranim, u teke misli utonulim polubratom Hagenom, koji im daje savjet kako da poveaju bogatstvo i mo dinastije Gibihunga. On im kae da se oboje moraju vjenati: Gunter mudrom i bajnom Brunhildom, a Gutrun Sigfridom Zmajoubojicom koji posjeduje riznicu nibelunkog zlata. Ovo moe da se postigne samo prijevarom i lukavstvom. Oni se slau da junaku koji se pribliava, kad stigne, Gutrun da arobni napitak koji e uiniti da Sigfrid zaboravi Brunhildu i zaljubi se u Gutrun. SCENA DRUGA Sigfridov rog se uje s amca na rijeci dok se on pribliava zamku. Hagen i Gunter ga doekuju prijateljski i s poastima, a Gutrun mu donosi pehar od roga s kobnim arobnim napitkom. Mada im on nazdravlja u ime svoje ljubljene Brunhilde, im mu pie sklizne preko usana, oi i srce mu se otvaraju za Gutrun. Kune se u besmrtnu ljubav prema njoj i zaprosi joj ruku. Gunter pristaje pod uvjetom da Sigfrid osvoji za njega lijepu Brunhildu, ije ime sad opijenom Sigfridu nita ne znai. Hagen savjetuje Sigfrida da postignu taj cilj Tarnhelmom, ijom magijom on moe da preobrazi svoj lik u Gunterov. Gunter i Sigfrid polau zakletvu bratstva po krvi i odjau u svoju pustolovinu. SCENA TREA Na valkirskoj stijeni Brunhilda uzvikuje pozdrav i dobrodolicu jednoj sestri Valkiri. Ali Valkira donosi vijesti o nemiru i rasulu u Valhali otkako je Votanovo koplje slomljeno. Votan nema moi da vlada ili radi, i kletva prstena e biti opozvana samo ako se on vrati svojim zakonitim uvarima. Ali Brunhilda ljutito odbija da vrati prsten rajnskim dijevama, i tjera sestru. Prsten je zalog Sigfridove ljubavi i nita je nee natjerati da se odvoji od njega. Meutim, poslije Valkirinog odlaska, jedan nepoznati ovjek probija se kroz plamenove vatrenog bedema. To je Sigfrid koji nosi Tarnhelm koji ga je preobrazio u Gunterov lik. Kao Gunter Gibihung on polae pravo na Brunhildu kao svoju nevjestu poto je poloio ispit vatrenog prstena. Poto joj otme prsten s ruke, Brunhilda nema snage da mu se odupre. On je odnosi u peinu kao svoju nevjestu, ali odluuje da postavi ma izmeu njih dok spavaju da ne bi osramotio svog brata po krvi.

IN DRUGI, SCENA PRVA Ispred dvora Gibihunga na obali Rajne Hagen, naoruan kopljem i titom, spava naslonjen na stepenicu pred pragom. Mrano je, ali na mjeseevoj svjetlosti Alberih Nibelung se pojavljuje Hagenu u snu. Otkriva se da je Hagen Alberihov sin iz veze bez ljubavi s Gunterovom majkom. Alberih natjera svog nesretnog sina da se zakune da e povratiti nibelunki prsten. SCENA DRUGA Kad svane zora Hagen se budi i Sigfrid se radosno vraa i pozdravlja njega i Gutrun vijestima da je osvojio Brunhildu za Kralja Guntera. On pria kako je ostao vjeran te noi, i kako je zatim na putu natrag Gunter doao i zauzeo Sigfridovo mjesto, dok je Sigfrid iskoristio mo Tarnhelma da stigne u zamak Gibihunga prije njih. SCENA TREA Hagen je pozvao sve podanike kraljevstva da pozdrave Kralja Guntera i njegovu novu kraljicu. Oni polau rtve na oltare bogova i kunu se da e braniti ast nove kraljice. SCENA ETVRTA Kad Gunter doe da bi predstavio svoju novu nevjestu, Brunhilda vidi Sigfrida s prstenom na ruci. Ona odmah shvaa da ju je Gunter izdajniki osvojio, na prijevaru. Sigfrid Valsung, kae ona svima, je njen pravi mu. Sigfrid se kune pred vrhom Hagenovog koplja da nikad nije upoznao ovu enu kao nevjestu. Brunhilda je razjarena jer se osjea iznevjerenom i kune se da je ta zakletva lana i da je njegov ma visio na zidu, a ne izmeu njih. Sigfrid odbija optubu i odlazi s Gutrun, mada podanici oito vjeruju u Brunhildinu priu. SCENA PETA Brunhilda se osjea potpuno potuenom i rijeena je na osvetu zbog ovog izdajstva. Okree se Hagenu i kae mu da Sigfrida od svih oruja tite magine ini koje je ona izatkala. Meutim, postoji nain na koji Sigfrid moe biti ubijen: poto je ona znala da on nikad ne bi pobjegao iz borbe, arolija mu ne titi lea. Tako, ako Hagen zarije koplje u Sigfridova lea, on e umrijeti. Brunhildino podsmijevanje i Hagenova obeanja da e doi do bogatstva i moi konano uvjere Guntera da se prikljui zavjeri o ubojstvu, dok Sigfridova svadbena povorka prolazi pored njih. IN TREI, SCENA PRVA U umovitim predijelima na obalama Rajne tri rajnske dijeve-vile ale za svojim izgubljenim zlatom. Kad se pojavi Sigfrid, koji je izaao u lov, one ga uvjeravaju da vrati prsten, ali on odbija. One ga upozoravaju da e, ako ne vrati prsten u Rajnu, poginuti tog istog dana. SCENA DRUGA Kad stigne ostatak druine lovaca, Hagen i Gunter nagovaraju Sigfrida da ih zabavi priama o svom djetinjstvu s Mimeom i o ubijanju Fafnera Zmaja. Najzad, poto mu daju pie da mu osvjee sjeanje, Hagen mu trai da pria o osvajanju Brunhilde. Pod izgovorom Sigfridove povrede estitosti, Hagen zariva koplje u herojeva lea. Posljednjim dahom uzvikujui da voli Brunhildu, Sigfrid umire. SCENA TREA Ispred dvora Gibihunga po mjeseini Gutrun zabrinuto i nestrpljivo eka, poto ju je usred noi probudio ruan san. Hagen dolazi da joj kae da je Sigfrida ubio divlji vepar. Ali, kad unesu njegovo tijelo, Gutrun ne vjeruje nita od toga. Ona optuuje Guntera za ubojstvo, ali Gunter to porie i proklinje Hagena. Hagen prkosno priznaje ubojstvo, ali kae da je ono bilo pravedno. Zatim polae pravo na zlatni prsten. Kada Gunter ospori njegovo pravo, Hagen ga ubija. Ali, dok se

sprema da otme prsten, ruka mrtvog Sigfrida se prijetei die na njega. Hagen ustukne u strahu, dok Brunhilda zapovijeda svima da se odmaknu od junaka. Ona nareuje da se napravi pogrebna lomaa za Sigfrida. Zatim uzima prsten i stavlja ga sebi na prst. Brunhilda zatim upali lomau, poziva rajnske dijeve da uzmu prsten natrag iz njenog pepela, zatim pojae Granija i natjera ga u plamen. Rajna preplavljuje obale dok dvor Gibihunga takoer nestaje u plamenu. Rajnske dijeve dolaze s nabujalom rijekom. One radosno grabe prsten i osvetniki vuku prokletog Hagena u njegov vodeni grob. Poplava se povlai i ostavlja samo spaljene ruevine dvora, a u daljini, na nebesima, moe se vidjeti Valhala kako se pali i konano potpuno nestaje u plamenu koji je prodire. XVI GLAVA TOLKINOV PRSTEN U Tolkinovom Prstenu pratili smo simbol prstena i tradiciju Potrage za Prstenom tokom tisua godina. Vidjeli smo kako se Tolkin oslanjao na mit, povijest i knjievnost mnotva kultura u stvaranju svoje mnogoslojne epske prie Gospodara Prstenova. Ne odbacujui naslijee Potrage za Prstenom, Tolkin ju je, meutim, radikalno transformirao i pretvorio u neto ivo i primjenljivo na dvadeseto stoljee. Svako doba je koristilo Potragu za Prstenom na svoj nain, a posebne okolnosti ili "udesi povijesti" u dvadesetom stoljeu uinili su Tolkinovu verziju te potrage ne samo prikladnom i smisaonom, nego i, do izvjesne mjere, proroanskom. Neemo ovime da kaemo da je Gospodar Prstenova alegorija naeg vremena. Tolkin je s pravom odbacio alegorijsko gledanje kao preusko za svoju priu. On se naroito gnuao pitanja tipa: "Da li su Orci nacisti ili komunisti?" Tolkinova namjera je bila kako specifinija tako i univerzalnija. Jednom je napisao: "Mislim da mnogi brkaju 'primjenljivost' s alegorijom', a jedno se sastoji u slobodi itaoca, a drugo u namjernoj dominaciji autora." U Gospodaru Prstenova Tolkin nam daje pustolovinu u vidu potrage za prstenom sa jednostavnom ljudskom moralnom istinom u njenom sreditu. Meutim, priroda te pustolovine i to moralno stanovite su bili nesumnjivo "primjenljivi" na najdramatinije sukobe dvadesetog stoljea. Mada Tolkin nije namjeravao da podraava dogaaje svog doba, priznao je, kad je poeo da pie Gospodara Prstenova 1937, da se neto od predstojeeg sukoba s nacistikom Njemakom moglo nazrijeti u mranoj atmosferi njegove kompozicije. Osim toga, poto je glavni dio knjige napisan tokom mranih godina Drugog svijetskog rata, neki aspekti pravog rata neizbjeno podleu usporeenju s njegovim "Ratom Prstena". Zanimljivo je obratiti panju na Tolkinove komentare u vezi s tim u njegovim pismima iz ratnog perioda upuenim sinu Kristoferu, koji je bio stacioniran u britanskoj vojsci u Junoj Africi. On je Kristoferu slao poglavlja u nastavcima kad bi ih napisao, zajedno s osobnim pismima sa stalnim upuivanjima na Hobite, Orke i Prstenove - kao metafore za pojedince i pitanja koja se odnose na stvarne dogaaje u sukobu s Njemakom. "Pa, tu si: jedan hobit meu Urukhajima," pisao je Tolkin. "Sauvaj svoj hobitizam u srcu i misli da su i sve prie takve kad si ti u njima". Ipak, ovo nije znailo da su pravi dogaaji u ratu uobliili Tolkinov izmiljeni rat. Njegov "Rat Prstena" se vodio zbog ideala, a ne zbog politike realnosti. On se u osnovi vrtio oko ljudske moralne krize koju je on opaao u stvarnom ratu, ali ne samo kod neprijatelja. U jednom pismu Kristoferu Tolkin je napisao: "Mi pokuavamo da pobijedimo Saurona Prstenom. I mi emo (izgleda) uspjeti. Ali globa za to je, kao to e saznati, to e se okotiti novi Sauroni, i polako pretvoriti Ljude i Vilenjake u Orke. U stvarnom ivotu stvari nisu tako jasno isklesane kao u prii, a mi smo poeli s previe Orka na naoj strani..." Oito, Tolkinov rat je iao vlastitim pravcem koji nije imao paralela s ratom protiv Njemake. Time neemo da kaemo da je Tolkin bio neutralan u svojim gleditima u odnosu na Hitlera i nacistiku Njemaku - daleko od toga.

1941. pisao je svom drugom sinu, Majklu, koji je bio u to vrijeme oficirski kadet na Kraljevskoj Vojnoj Akademiji u Sendherstu. "Proveo sam najvei dio svog ivota, jo otkako sam bio tvojih godina, prouavajui germanska pitanja (u opem smislu, koji ukljuuje Englesku i Skandinaviju). Ima mnogo vie snage (i istine) u "germanskom" idealu nego to neuki ljudi zamiljaju... U svakom sluaju, ja imam u ovom ratu jednu goruu osobnu mrnju i kivnost - koja bi od mene vjerojatno napravila boljeg vojnika u etrdeset devetoj nego to sam bio u dvadeset drugoj: prema tom prokletom malom neznalici Adolfu Hitleru, koji rui, izopauje, zloupotrebljava i ini zauvijek prokletim taj uzvieni sjevernjaki duh, vrhunski doprinos Evropi, koga sam uvijek volio, i pokuavao da ga predstavim u pravom svjetlu. Nigdje, igrom sluaja, nije on bio uzvieniji nego u Engleskoj, niti ranije osveen..." Zaista, moglo bi se ak primjetiti da je ta "kivnost" na Hitlera imala veze s Tolkinovom ambicijom da napie jednu novu verziju Potrage za Prstenom. U devetnaestom stoljeu Richard Vagner je prepoznao da je u obimnim mitologijama evropskih, a naroito germanskih naroda, potraga za prstenom bila apsolutno centralna tema. On se svjesno dohvatio prstena kao simbola germanskog identiteta, nasljea i drave. U dvadesetom stoljeu muzika Vagnerovog Prstena Nibelunga je postala tako blisko povezana s nacistikom partijom i usponom Treeg Rajha da su oni postali sinonimni u svijesti ljudi. Tokom Drugog svetskog rata velike teme i tradicije Potrage za Prstenom su uzurpirane (ili, kako je Tolkin to vidio, unitene, izopaene i zloupotrebljene) od strane njemake drave s kojom je Tolkinov narod bio u ratu. Na jednoj ravni, Gospodar Prstenova je svakako Tolkinov pokuaj da ponovo prisvoji prsten kao simbol "tog uzvienog sjevernjakog duha" koji je izaao na tako zao glas u Njemakoj. Djelomino opravdano, Tolkin je krivio Vagnera i njegove nasljednike za zamagljivanje "pravog svjetla". Mada je Vagnerov genije bio nesumnjiv, njegova politika shvaanja bila su odbojna. lanovi porodice velikog muziara nisu bili nevino obmanuti od nacistike partije. Vagnerovo ideoloko stajalite moe do izvjesne mjere da se procijeni injenicom da je odabrao da posveti svoja sabrana djela Arturu de Gobinou, ocu arijevske rasistike teorije - teorije koju je Tolkin s pravom odbacivao kao intelektualno smijenu, isto koliko i moralno odbojnu. Tolkinu ide u prilog to je od poetka vidio prirodu nacistike opsesije Vagnerovim Ciklusom Prstena. Naciste je u potrazi za prstenom privlaila idealizacija tenje ka moi zbog nje same. Tolkin je procjenjivao tradiciju Potrage za Prstenom na mnogim nivoima, ali poto je ve preivio jedan svjetski rat, razumio je prirodu prokletstva "prstena moi" koliko je to jednom ovjeku mogue. On je vjerovao da je ak i za dobrog ovjeka stremljenje moi samo po sebi zlo koje e porobiti ljudski duh i duu. A za poetak, u Treem Rajhu i nije bilo mnogo "dobrih ljudi". Nema sumnje da je dio motivacije koju je Tolkin duboko osjeao prilikom pisanja Gospodara Prstenova bila elja da ispravi svjedoanstva - obnavljajui i "vraajui na pravi put" predaje potrage za prstenom, i predstavljajui "uzvieni sjevernjaki duh" Evrope u njegovom "pravom svjetlu". Ba kao to je Tolkin odabrao da u manje vanim pojedinostima "uputi izazov" ekspirovom koritenju mita i povijesti u Magbetu, tako je na mnogo grandioznijem nivou "uputio izazov" Vagnerovom koritenju mita i povijesti u njegovim operskom Ciklusu o Prstenu piui Gospodara Prstenova. Tolkin je razumio duboku moralnu krizu u sreditu Potrage za Prstenom onakve kako ju je Vagner shvaao. On je vidio pustoenje koje je mentalitet Potrage za Prstenom eljeznog Doba nanijelo svijetu, i odluio je da iz osnova preoblikuje Potragu za Prstenom za dvadeseto stoljee. To je uinio obrui potragu naglavake. Prsten moi je "poniten" preokretanjem arolije. Heroj potrage ne ugrabi prsten, ve ga baca u pakao u kome je i stvoren. 1937. Tolkin je poeo u mati da kuje svoj "Jedini Prsten" kao simbol apsolutne moi koja moralno i fiziki zagauje sve koji je dotaknu. On ak nije mogao ni da nasluti kako e ubrzo povijest dostii njegovu mranu viziju i uiniti da njegova pria postane skoro proroanska. On svakako nije mogao da zamisli da e znanstvenici stvarnog svijeta uskoro stvoriti neto to je do tanina bilo isto tako mono, zlo i zagadujue kao "Jedini Prsten" Saurona, Mranog Gospodara. Mada je Gospodar Prstenova bio uglavnom pisan tokom ratnih godina, on nije objavljen sve do

1954. i, do tog vremena, atomska bomba je obuzela matu irokog sloja ljudi. Publika je bila manje sklona da izjednai Saurona s Hitlerom nego Jedini Prsten s Bombom. Mnogima je bilo teko da povjeruju da ideja o Jedinom Prstenu nije bila inspirirana Bombom. Sigurno je, izjavljivali su neki, da nijedno mjesto ne bi moglo vie da lii na teren za nuklearne probe od pepelom zasute gole zemlje Mordor? Nema sumnje da je Tolkin bio protiv atomske bombe. Devetog kolovoza 1945. pisao je Kristoferu: "Dananja vijest o 'Atomskim bombama' je tako uasavajua da se ovjek oamuti. Krajnje je bezumlje tih sumanutih fiziara koji su pristali da obave taj posao u ratne svrhe: da mirno kuju zavjeru o unitenju svijeta!" Ipak, Tolkin se potrudio da ukae na to da je Jedini Prsten bio u potpunosti uoblien davno prije no to je on imao i pojma o djelatnostima atomskih znanstvenika. U jednom pismu napisanom 1956. smatrao je da je neophodno da izjavi: "Naravno, moja pria nije alegorija moi Atoma, ve samo Moi (primjenjene u cilju Dominacije)." Meutim, morao je da prizna da u irem smislu poruka ili pouka njegovog romana sigurno nije iskljuivala ni atomsku silu. Zaista, Tolkinova stanovita o nuklearnom oruju ne bi bila nimalo neumjesna na nekom sastanku tipa "Zabranite Bombu" ili protestnom maru. "Nuklearni fiziari mogu da budu iskoriteni u tu svrhu. Ali ne treba da budu. Oni ne treba uope da budu iskoriteni. Ako uope ima ikakvih upuivanja na suvremenost u mojoj prii, onda se ona odnose na, kako se meni ini, najire rasprostranjenu pretpostavku naeg vremena: da ako smo u stanju da neto uradimo, to moramo da uradimo. Meni se to ini potpuno pogrenim. Najvei primjeri djelovanja duha i razuma su u odricanju. Kad kaemo da je Atomska energija 'ovdje da bi ostala', to me podsjea da je esterton rekao da, kad god to uje, on zna da e, na to god se ovo odnosilo, to biti uskoro zamijenjeno i smatrano bijedno izlizanim i staromodnim. Takozvama 'atomska' energija je, dakako, vea od bilo ega na to je on mislio (uo sam ovo o tramvajima, plinskom osvjetljenju, vlakovima na paru). Ali svakako je oigledno da e morati da bude nekakvog 'odricanja' u njenoj primjeni, namjernog odbijanja da se uradi poneto od onog to je mogue uraditi njome, ili nita nee preostati!" Meutim, ak i ako se danas osvrnemo u prolost, i dalje izgleda sasvim nevjerojatno da bi jedan takav, po vlastitim priznanju, "staromodni matorac" od profesora anglosaksonskog, piui o nekom udaljenom imaginarnom svijetu punom nemogue, nerazumljive, izmiljene mitologije, mogao iznenada da okupi ogroman kult sljedbenika jednog amerikog kampusa usred radikalnih, politiki nabijenih ezdesetih godina. Tolkin ni za koga nije predstavljao pojam radikalnog profesora, dakle, to je to bilo u njegovom pisanju to je iznenada postalo tako relevantno za ivote i politike stavove kulture mladin iz ezdesetih, i izbacilo ga kao katapultom u kategoriju jednog od najpopularnijih pisaca ovog stoljea? Odgovor je da je Tolkinov prilaz drevnoj velikoj temi Potrage za Prstenom bio isto toliko nekonvencionalan i inventivan kao to su to bili i njegovi nevjerojatni heroji, Hobiti. Zapravo, pokazalo se da je Gospodar Prstenova savrena studentska anti-kulturna knjiga. Ona je bila puna akcije i avanture, ali je izgledalo da u osnovi sadri jednu pacifistiku poruku usmjerenu protiv dravnog aparata. Frodo Bagins moda nije bio ba hobitski Gandi, ali je odbio iskuenja svjetovne moi uzdigavi se skoro do svetakog nivoa. Studentski antiratni pokreti tipa "Zabranite Bombu" iz ezdesetih godina otkrili su jednog anti-heroja u Hobitovim skromnim vrijednostima, kao to je to inila i otpadnika hipi kultura sa svojom filozofijom "povratak zemlji". Tolkin ne bi mogao da se vie takne osnova kulture mladih iz ezdesetih ak i da je proveo ispitivanje trita. Ako je Tolkin i bio dvosmislen u vezi sa "znaenjem" svoje prie, nema sumnje da paralele izmeu Jedinog Prstena i Bombe nisu promakle aktivistima u kasnim ezdesetim i ranim sedamdesetim. Treba samo da proitamo Kronike Grinpisa Roberta Hantera da bismo vidjeli kako je blisko povezana kontra-kultura sa Tolkinovim svijetom. Grinpis je nastao 1969. u Vankuveru, Kanadi, kao ekoloka gerilska organizacija koja je pokuavala da sprijei amerike nuklearne probe na otoku Amitka na Aljasci. U tom cilju zakupila je svoj prvi brod i pokuala da sprijei eksploziju bombe uplovljavajui u oblast proba. Piui o ovom djevianskom putovanju Grinpisa, Hanter nam kae kako su stigli do toke gdje se

ak i odvanim srcima njegovih brodskih drugova njihov zadatak uinio kao upravo komino uzaludan. "Bilo je neeg krajnje kominog u tome: eto nas, osam amatera odjevenih u zeleno, na putu da se suoimo s najsmrtonosnijom vatrom naeg doba, kao Hobiti koji nose prsten prema vulkanu Mordora." Ovo usporeenje ih je odvelo daleko. Kao iscrpljeni Hobiti oni su istrajali. Kad su Hobiti mogli da nadvladaju sile Saurona, zato ne bi mogla odrpana druina hipika da nadvlada vojno-industrijski kompleks Sjedinjenih Drava? U jednom trenutku ventili i klipovi stare maine njihove prilino otrcane lae zahtijevali su takvo ulagivanje i stalnu brigu na dugom putovanju du sjeverne obale Pacifika da su aktivisti sebe proizveli u "Druinu Klipnih Prstenova". U Tolkinovoj prii, kad Jedini Prsten konano biva uniten, vulkanska erupcija koja uslijedi veoma lii na nuklearnu eksploziju, ali eksploziju koja unitava samo zle sile Gospodara Prstena. U tom eksplozivnom "ponitenju" Jedinog Prstena takoer moemo vidjeti izvrtanje tradicionalne Potrage za Prstenom i u moralnom smislu. Mentalitet eljeznog Doba - "mo je jednaka opravu" - koji je uinila poslanje prstena, tj. potragu za moi, tako vanom, zavrava se nuklearnim dobom - kada posjedovanje takve moi povlai za sobom samo uzajamno razaranje. Albert Ajntajn je upozorio svijet: "Osloboena snaga atoma je promijenila sve izuzev naeg naina razmiljanja... nama je potreban sutinski novi nain razmiljanja da bi ovjeanstvo opstalo." Tolkinovo izvrtanje Potrage za Prstenom pokazuje taj "novi nain razmiljanja". Njegova verzija potrage predstavlja elju da se izmijene strukture moi. Tolkin je vidio posljedice tenje ka pukoj moi u dva rata, i to je odbacivao. U svom privatnorn mitskom svijetu on je shvatio ljudsku istinu koju je moderna tehnologija uvjerljivo dokazala ovjeanstvu stranom osvetom u obliku nuklearne bombe. Ako je ikad postojala neka manifestacija krajnje moi Jedinog Prstena, to je bila Bomba. "Hladni rat" je bio posljedica nevoljnog priznanja da je mo takvog tipa kakva je predstavljena nuklearnim orujem u osnovi samodestruktivna. Tolkin je takoer pokazao taj "novi nain razmiljanja" u svom nadahnutom izboru heroja. Ne smijemo zaboraviti vanost njegovih Hobita; ne bi nita vrijedilo promijeniti prirodu potrage a da se ne Promijeni priroda heroja. Tolkin nije obrnuo naglavake samo Potragu za Prstenom; on je takoer izvrnuo karakteristike koje se obino oekuju od heroja u potrazi. Napisao je: "Hobiti su, naravno, zapravo zamiljeni kao jedna grana izriito ljudske rase (ne kao Vilenjaci ili Patuljci)... Oni su potpuno lieni neljudskih moi; predstavljeni su kao oni koji su vie u dodiru s 'prirodom', i za ljude neuobiajeno, lieni ambicije ili pohlepe za bogatstvom. Stvoreni su mali dijelom da bi prikazali malenkost ovjeka, jednostavnog, nematovitog, malograanskog ovjeka... a uglavnom da bi otkrili u stvorenjima veoma male fizike snage zapanjujui i neoekivani heroizam obinog ovjeka kad se nae 'u kripcu'," Konano, najvea snaga Tolkinovih Hobita u epskoj borbi protiv svih nastranih udaka je njihova osnovna ljudska estitost. Njihova sutinska ovjenost, jednostavne ali iste ljudske due, omoguili su im da na kraju odnesu pobjedu. I ba taj ljudski element, udruen s grandioznou i sjajem velianstveno zamiljenog mitskog svijeta, bili su i ostali klju Tolkinove trajne popularnosti. Tipino je, meutim, da Frodo Bagins, Hobit, u stvari ne uspijeva da se pokae vrijednim klasine predstave o "heroju" u trenu svog krajnjeg iskuenja. U posljednjem trenutku, na rubu Pukotina Sudbine, Hobita naputa odlunost i on odbija da uniti Jedini Prsten. Ma koliko da je Frodo pun vrlina, ne biva Jedini Prsten uniten i Srednja Zemlja spaena snagom njegove volje, ve Frodovom niim potaknutom i skoro nerazumnom milostivou prema neprijatelju koji to ne zasluuje. Zbog oseanja samilosti Hobit puta izdajnikog Goluma da ostane u ivotu. Razum bi trebalo da kae Frodu da e ga Golum ponovo iznevjeriti, ali Hobit odluuje da poslua srce. Na kraju Jedini Prsten biva uniten samo zato to se Frodo saali na neprijatelja, i Golum poivi dovoljno dugo da ga opet izda. Na rubu Pukotina Sudbine Golum se hrva sa Hobitom. Naposljetku, on nadvlada oslabljenog Froda. On divljaki odgrize Hobitov prst na kome je prsten. Zatim, epavi Jedini Prsten, Golum se stropota naglavake unatrag u vatreni ambis. Jedini Prsten je uniten. U Frodu Hobitu Tolkin je naao Obinog ovjeka dvadesetog stoljea koji ima, i nastavie da ima, univerzalnu privlanost za ljude na bilo kom mjestu i bilo kom vremenu. U Tolkinovom Gospodaru

Prstenova Hobit nas ui da "pokuaj da se pobijedi Sauron prstenom" nije vie cilj potrage. Na kraju, svijet ne spaavaju mo uma niti tjelesna snaga, ve nagoni ljudskog srca. Prosta ljudska sposobnost da se osjeti saaljenje na kraju omoguava da zlo bude pobijeeno. 1 U najranijim zabiljeenim sagama Nibelunzi su se zvali Gvikinzi. Meutim, izgleda da su se ova imena upotrebljavala usporedo. Islananin Snori Sturluson, u Mladoj Edi iz trinaestog stoljea, kae: "Gunar i Hogni su se zvali Nibelunzi ili Gvikinzi; zato se zlato zove nibelunka riznica." Da bih zbrku s obzirom na kasnije germanske predaje sveo na najmanju mjeru, koristit u za ovu dinastiju ime Nibelung. 2 Nekoliko rijei je identino: "mal" znai "zlato" i na velkom i na sindarinskom jeziku. Druge su sline: "du" znai "crn" na velkom a "sijenka" na sindarinskom; "calan" znai "prvi dan" na velkom a "dnevna svjetlost" na sindarinskom; "ost" znai "mnotvo" na velkom i "grad" na sindarinskom; "sarn" na velkom znai kameni "nasip" a na sindarinskom znai "kamen" u gazu. Ima i mnogo drugih koje su bliske po pisanju i/ili znaenju: "tvrava" je "caer" na velkom a "caras" na sindarinskom; "drud" na velkom znai "divlji, okrutni", dok "dru" na sindarinskom znai "divlji"; "dagr" na velkom znai "bode", dok "dagor" na sindarinskom znai "bitka". Neke rijei su istovjetne, a s razliitim znaenjem: "adan" je "ptice" na velkom a "ovjek" na sindarinskom; "nen" je "nebo" na velkom a "voda" na sindarinskom; "nar" je "gospodar" na velkom a "sunce" na sindarinskom. Neke druge su na udan nain povezane: "iar" na sindarinskom znai "star", dok velko "iar" znai "kokoka"; meutim, velka rije "hen" (engl. kokoka, prim. prev.) u stvari znai "star". Istovremeno, nekoliko Tolkinovih linosti preuzima imena direktno iz velkih rijei: "Morvena" znai "dijeva, djevica"; "Bard" znai "pjesnik"; "Barahir" znai "dugobradi". 3 engl. Puck, srp. avolak iz "Snovienja u no ivanjsku", Prev. V. ivojinovi, prim. prev.