ALIJA

NAMETAK:

ISLAMSKI KULTURNI SPOMENICI

TURSKOGA PERIODA
U BOSNI I HERCEGOVINI

DRAVNA TAMPARIJA U SARAJEVU

ALIJA NAMETAK

I
TURSKOGA PERIODA
U BOSNI I HERCEGOVINI

DRAVNA

TAMPARIJA

SARAJEVU

1939

Sarajevska

sp

II 79
930.86(497.6):2Q(0.036.6) 0127445
COBISS

,SASAH KIK1' - SARAj

_JxJM^ 'm\22J&&~

Pretampano iz Glasnika Ivz. Kraljevine Jugoslavije u Sarajevu, god. VII, br. 13

PREDGOVOR
Godine 1933 u ljetu pozvala me Matica Hrvatska da napiem lanak o islamskim kulturnim spomenicima u Bosni i Hercegovini za Umjetniki zbornik koji je namjeravala te jeseni izdati, a u povodu stogodinjice Ilirskoga preporoda, iz koga se razvila i sama ona. Iako nisam strunjak za arhitek turu i slikarstvo, a trailo se da uglavnom o tome piem, ja sam se primio toga posla, jer sam sluei u sarajevskoj Drav noj srednjoj tehnikoj koli i druei se stalno s njezinim na stavnicima arhitektima, graevinskim ininjerima i slikarima ipak stekao neto i toga znanja, a jo vie ljubavi za ovu vrstu spomenika koje nam ostavie nai preci. Za nepun mjesec napisah lanak, jer se urilo da se knjiga izda to prije. Urednik Zbornika g. Ljubo Karaman, kustos Muzeja u Splitu, potvrdio mi je prijem lanka, odabrao slike iz onih koje sam uz lanak priloio i obeao lanak tampati. No kako te tako ni slijedeih godina Matica ne izdade najavljeni Zbornik, jer jo svi suradnici nisu svrili ni poslali radove. Godine 1937 u oktobarskom broju Glasnika Ivz. (go dina V, broj 10) napisao sam lanak Islamski spomenici u Jugoslaviji u kome sam pledirao, da se ovi tragovi kulture naih djedova i pradjedova ne zatiru naim nemarom ili neumjenou. lanak je bio zapaen i neki muslimanski listovi su se osvrnuli na nj, ili su ga skoro u cijelosti pretampali. To me je ponukalo da isti lanak koji sam prije pet i po godina poslao Matici Hrvatskoj tampam u naem Glasniku, jer e, nadam se, dati povoda naem svijetu da izmijeni krivo ste eni sud, da nai preci nisu na kulturnom polju uinili koliko

su pretstavnici drugih vjera. Iz njega e se vidjeti, da su nai preci, pored objekata za isto islamske vjerske svrhe, podizali i vane objekte za sve graane ma kojoj vjeri pripadali: napra vili su na hiljade kilometara kaldrme, vodovode, esme, mo stove, sahat-kule i banje kojima su se i drugi osim muslimana sluili. Tako su ovdje i opisani ne samo islamski nego i opi kulturni spomenici turskoga perioda, kojima su hair-sahibije (osnivai) muslimani. Naroito e me radovati, ako koji stru njak, nakon ovoga moga amaterskoga rada, nauno obrad isti predmet. Budui da je moj lanak ranije bio namijenjen uglavnom nemuslimanskoj italakoj publici, on je ovdje donekle izmi jenjen, a i nadopunjen, jer se ovih zadnjih pet godina uz neko liko sitnijih priloga iz ovoga podruja, pojavila i jedna velika radnja o jednoj grupi kulturnih islamskih spomenika, o hamamima (banjama) od Hamdije Kreevljakovia. Ako ovim lankom uspijem da pobudim interesovanje kod onog naeg islamskog svijeta koji die nove damije i druge hajrate ili restaurira stare, da osjeti ljepotu naih sta rih kulturnih spomenika i da mu ona bude vodiem u ovoj vrsti javnoga rada, cilj ovoga lanka je time postignut. S a r a j e v o , 20 decembra 1938.

Mjedena rozeta sa vrata Husrev begove damije

Godine 1453, padom Carigrada pod Turke, poinje novi vijek bal kanskih zemalja. Iako su i ranije pale neke pokrajine na Slovenskom Jugu i propala srpska drava, padom Carigrada za dugo vremena je zapea ena sudbina svih junih Slovena. Mladi i svjei turski narod, regrutovan u prvo vrijeme iz nomadskih plemena, navalio je svom silinom na drave balkanskih naroda. Posebna balkanska drava na historikom raskru Istoka i Zapada, kraljevina Bosna, bila je poprite meusobnih borba visokoga plemstva, te univerzalne katolike crkve i narodnog patarenskog pokreta. Iscrpljena zemlja je podlegla 1463. sultanu Mehmedu el-Fatihu, bosansko kraljevstvo je prestalo postojati, a velik dio patarena primi islam. Turska drava, sve do nedavna, bila je samo islamska drava, a kao takva, spona koja je okupljala veinu muslimana svijeta oko centralne linosti, halife, vladara nad turskom dravom i vrhovne duhovne linosti nad veinom muslimana. U prvo vrijeme su Turci, kao osvajai, samo muslimani, i, osim irenja islama sa irenjem dravnih granica i svoga politikog prestia, Turci nisu imali aspiracija da turciziraju pokorene

6 narode. Kod nas u Bosni to im nije uspjelo ni kad su htjeli, jer smo imali svoju nacionalnu dravu nekoliko vjekova prije nego su dijelovi naih zemalja doli u sklop Turske carevine. Nai preci u Turskoj carevini priroenom svojom sposobnou i jer je prosperitet bio svakom osiguran ko je bio u islamu, dravnoj vjeri

Gazi Ali pa.ina damija u Sarajevu

turskog naroda, zauzee prva mjesta. Zauzevi Carigrad, Malu Aziju i vei dio Balkanskoga Poluotoka, Turci su se ustalili u dravi velikoj opsegom, vjerski homogenoj, s rijetkim oazama isto kranskim, kojih

je prema XVIII. vijeku bivalo sve manje, i bogatoj zemaljskim proizvo dima, a ta je drava postala i nasljednica bizantijske kulture i civiliza cije. Vrlo malen razmak vremena je bio izmeu turskoga naroda pod nomadskim atorima i onoga u sjajnim palaama kasno-bizantijskog sloga. Ondje gdje je prestajao stvarati preivjeli bizantijski duh, koji je iz prefinjenosti naginjao u degeneraciju, nastavio je stvarati mladi turski duh, svje i bez tradicija, jednostavan kao to su bili jednostavni atori na turanskim visoinama. I prvi islamski spomenici u Carigradu i svoj Turskoj, u koliko nisu nastali na ranijim kranskim gradnjama preudeenima za novu

ejh Bagdadijin mesdid u Sarajevu

vjeru, nose biljeg jednostavnosti i smirenosti linija. (Ne treba zaboraviti da je sultan Osman, zaetnik dinastije Osmanovia u Turskoj, ivio u atoru, uvao svoje stado ovaca i poivao, iako sultan, na obinoj ovijoj koici). Prvi turski carevi su dobri muslimani, uvjereni da im je poziv iriti s granicama Turske carevine i islam, pa iako su pretrli razne narode, detronizirali mnoge vladare i prisvojili njihova imanja, oni ne troe ogromne svoje prihode na svoj dvor nego na podizanje javnjih grade-

8 vina, u prvo vrijeme damija, koje su bile u prvim vjekovima islama, a u nekim islamskim krajevima i danas, koliko mjesta gdje se vjernici oku pljaju na molitvu, toliko i kole gdje su se predavale razne znanosti. Prva damija je sagraena u selu Kuba, na putu iz Mekke u Medinu. Kada je Muhammed a. s. morao napustiti Mekku i kad se veina Njegovih prista lica ve bila sklonila u Medinu, 16 jula 622., krenuo je On sa svojim vjernim drugom i kasnijim nasljednikom halifom Ebu Bekrom u Medinu. Prigodom toga prvoga puta sagraena je damija u selu Kuba, ^^^^^^^^^^ koja je poznata pod imenom Mesdidi Kuba. To je bio pro stor u pjeanom tlu, ograen radi uvanja istoe, a vjernici su pri molitvi okretali lice prema hramu Mesdidul - Aksa u Kudsi - erifu TB . f^ \ 'VW .fc<JM i (.lerusalemu). Kasnije, za boravka Muhammedova u Medini, promije njen je smjer za stav pri mo litvi i to prema Kabi i gradu Meki, starom Ibrahimovu (a. s.) hramu, dotada nocionalnom sve titu Arapa, a otada prvoj vjer skoj svetinji svih muslimana. I danas su sve damije na svi jetu napravljene u tom smjeru, koji za Bosnu i Hercegovinu iznosi oko 44 stupnja od suna nog juga prema istoku, a 38 stup njeva na istok od juga magnetske igle. Aja Sofija, najprije crkva a zatim damija, nije smjerom oltara odgovarala svom pravcu kao da mija, pa je m i h r a b (oltar) po maknut u desno i pri molitvi Fatime-kadun damija u Mostaru se vjernici poredaju u redove, koji padaju koso na pobone zidove damije. Takva je damija u nas Fethijja u Bihau. U prvom vijeku turskog vladanja u naim krajevima graditeljstvo je u Turskoj na veoma visoku stupnju. Mimar Sinan (14901588), naj slavniji turski graditelj, podie nevjerojatno velik broj javnih i privatnih zgrada u Carigradu i ostaloj Turskoj, a jedno njegovo djelo je i u Bosni, most Mehmed pae Sokolovia u Viegradu. U monografiji o ovom velikom graditelju, koju je 1931 napisao i izdao Ahmed Refik, nalazi se

jedan popis, koji je istonjaki basnoslovan, ali obzirom na dug ivot ovoga graditelja dosta vjerojatan. Mimar Sinan je sagradio: 81 d a m i j u , 50 m e s d i d a , 26 t u r b e t a (mauzoleja) i d a r u l - k u r a a (zgrade, u kojima se tumaio Kur-an), 14 i m a r e t a (javnih dobrotvornih kuhinja), 55 m e d r e s a (kola, u kojima se sticala srednja i visoka naobrazba), 3 bolnice, 8 mostova, 16 k a r v a n s a r a j a (hotela sa sobama za goste i stajama za karavane), 33 dvorca, 6 magazina i 32 banje. Lako je mogue da je pod uiteljevo ime dola i gradnja kojega darovitoga uenika, kojih je imao Sinan sigurno velik broj. Iako i prije Mimara Sinana ima u Bosni i Hercegovini damija i drugih javnih zgrada, ipak su sve one znamenitije na stale u doba Sinanovo i malo iza njegove smrti. Prva damija bie ona u istonoj Bosni u Gornjem Podrinju, u mjestu Ustikolini, gdje je bilo prvo sjedite turskih vojskovoa, koji su zavladali ovim dijelom Bosne. Nekoliko godina prije definitivnog pada Bosne pod Tursku i u Vrhbosni, kasnijem Sarajevu, ima damija. Te prve damije, a veina i onih koje su kasnije nastajale, su sasvim jednostavne zgrade, kvadratine baze, nevisokih zi dova i obinog bosanskog drve nog krova. I zidovi su esto od balvana, oblijepljenih bukom i obijeljenih vapnom. Zidovi su Vrata Husrev begove damije rijetko od kamena, osim teme lja pod zemljom i nevelik dio iznad zemlje, gdje se nastavlja e r p i , cigla na suncu peena. Radi kia i snjegova, od kojih bi ovakvi zidovi stradali, krov se nadastire daleko izvan zidova i strm je da se na njemu snijeg ne zadrava. Uz damiju je prizidana i m u n a r a ili je, jo obiajnije, naslonjena uz desni (zapadni) zid damije iznutra kraj ulaza, pa prolazi kroz damijski krov. Munare su od kamena ili od drveta sa spiralnim stepenicama unutra do e r e f e t a , odakle m u e z i n doziva vjernike na molitvu. Horizontalni presjek munare je najee poligon, pri dnu obino kvadrat, a iznad njega 12-erokut.

10 Odmah uz damiju sa sjeverne strane, gdje je ulaz, ima redovno h a j a t (trijem), u visini neto iznad poda damijskoga, a izdignut prema ulici za kojih 50 cm. Od ulice je hajat ograen, ako damija nema jo i dvorite i groblje oko sebe, drvenom ogradom. Skoro redovno pred da mijom, u damijskom dvoritu ili na ulici ima i e s m a , gdje se u z i m a abdest. Prema tome, gdje je u okolici bilo ljepeg graevnog materijala, i graevine su ljepe. Gdje je bilo sedre ili miljevine koje se dadu lako obraivati, tamo su i graevine elegantnije, njenije i prefinjenije (vidi izradu erefeta Roznamedi Ibrahim ef. damije u Mostaru).

Trijem Husrev begove damije

Hercegovake su damije oblikom dosta sline bosanskima, jedino su sve od kamena, pa i munare, a kameni je i krov. Seoske damije, kao i one u gradovima iji osnivai nisu bili bogati, imaju i munare kvadratine baze, a erefeta su samo markirana s etiri prozora, kroz koje muezin promoli glavu kad o k u i e . Takva munara se zavrava piramidom. Veina mostarskih damija je od slatkovodnog vapnenca (Ca C 0,), mukle milje vine, koja se obino zove t e n e l i j a . Ovaj kamen, otporan na zraku, je vanredno pogodan za izraivanje raznih figura i ornamenata. Zato skoro sve mostarske damije imaju minuciozno izraena stalaktitima ukraena erefeta, mihrabe, ursove, mimbere, i mahfile.

11 U koliko se i danas podiu damije u pojedinim mjestima Bosne i Hercegovine, sve su graene prema spomenutom opisu. Skoro u svim gradovima Bosne i Hercegovine u kojima je bilo vie damija bile su i m u s a l l e , tj. mjesta za zajedniki namaz svih musli mana dotinoga mjesta u petak ( d u m a ) i na B a j r a m e. Ali kad je nakon gubitka Undurusa, Like i dalmatinskog Zagorja islamsko stanov nitvo u Bosni i Hercegovini radi stalnih ratovanja i epidemija se prori jedilo, u mnogim mjestima je naputeno zajedniko klanjanje na musallama, jer nisu htjeli muslimani da inovjerci opaze kako su brojano opali. Danas tek u nekoliko mjesta Bosne i Hercegovine odrava se lijepi vjerski

Mahfil u Husrev begovoj damiji

obiaj klanjanja Bajram-namaza na musallama (Konjic, Teanj i ne znam da li jo gdje drugdje) dok se u mnogim mjestima sauvalo ovo ime za neke trgove koji su kasnije nastali na naputenim musallama. Musalle su bile kao ograena livada s mihrabom, gdje je imam stajao pri namazu. U Donjem Kamengradu (kod Sanskog Mosta) za musallu (koja je pred svjetski rat pokrivena kubetom) postoji narodna tradicija, da je tu sultan Mehmed El-Fatih klanjao pred vojskom dum'u. Njegova je vojska zaista i osvojila Donji Kamengrad, ali se ne zna, da li je ba i sam sultan dopirao

12 Najznamenitiji graevni period u Bosni je cijelo 16 stoljee, a za giad Sarajevo od godine 1521 do 1541, kada je bio carski namjesnik na Bosni Gazi Husrev beg. Izmeu stalnih ratova i prodiranja s turskom voj skom u zemlje austrijskoga cara i madarskoga kralja ovaj veliki dravnik i pobjedama ovjenani vojskovoa je zatitnik i podupira svakog kul turnog nastojanja u zemlji. Najznamenitije njegovo djelo je damija u Sarajevu, koja se zove njegovim imenom, sagraena godine 1530. Graditelj joj je Mehmed iz kole Mimara Sinana. Damija Gazi Husrev begova je jedina u Bosni, kojoj baza nije ni kvadrat ni paetvorina nego poligon. Srednja laa damije pod glavnom kupolom je kvadrat sa stranom od 13 metara, ali kupola, 26 metara nad podom damijskim, ne poiva

Mihrab i mimber Gazi Husrev begove damije u Sarajevu

s june strane na zidu nego na velikom luku, na koji se naslanja jedna polukupola, visoka 16 metara, nad produenim dijelom srednje lae. Tim produenjem je damija postala prostranija, ime je omoguen smjetaj veeg broja vjernika prigodom molitve. Radi istoga cilja damija je pro irena s dvjema pobonim laama (tetimmama) kvadratinih baza, sa stra nicom od 6.5 m, presvodenim kupolama, visokim nad podnicom 14 m. Begova damija svojim savreno jednostavnim tlocrtom, njegovim loginim i konstruktivnim razvijanjem u prostornu masu vanrednih pro porcija, djeluje neobino monumentalno, a uz to i skladno. . .. Glavni

13 prostor, kroz uspjele omjere irine naprama visini i to vie kroz jedno stavnu i smiljenu diobu masa, djeluje dinamiki i mnogo prostranije nego to su same dimenzije. To je velika zasluga neimara, koji s manjim dimen zijama prostora postizava znatno vei dojam prostornosti. Iz donjega kubusa glavnog prostora sa lijepim bogatim stalaktitima, pandantivi ine prelaz u tambur, pa zatim na kugleni odsjeak svoda. (Ing. Mato Bajlon). Osim ovoga glavnoga prostora damije, srednje lae i dviju spo rednih, natkrivenih trima kupolama i jednom polukupolom, damiju vee s prostranim dvoritem predvorje, natkriveno s pet kupola, od kojih je srednja neto vea od drugih, naslonjenih preko pandantiva na sjeverni zid damije, etiri granitna stupa i dva pobona zida.

Koski Mehmed paina damija u Mostaru

Munara uz damiju je prilino glomazna i disharmonira, ali onakva kakva je danas, nije djelo graditelja damije nego se vjerojatno preure ivala tokom vjekova, a kad je pred okupaciju sagraena pravoslavna crkva u Sarajevu, koje je zvonik nadvisivao munaru Begove damije, na zahtjev muslimana produena je munara da bi nadvisivala zvonik. Ostale damije u Bosni i Hercegovini su prostorno manje i izgrad njom jednostavnije. Medu naroito lijepima su Gazi Ali paina damija (sagraena 1561) i Careva u Sarajevu (ona iz godine 1459, to ju je sagradio Isa beg poruena je i na njezinu je mjestu 1565 sagraena ona,

14 koja i danas postoji), Karadozbegova u Mostaru (1557), Ferhad paina u Banjoj Luci (1583), Alada damija u Foi (1550), Kalaun .lusuf paina damija u Maglaju i Kizlar agina u Varcar-Vakufu (1593). Sve one imaju kvadratinu bazu. etiri zida se preko pandantiva, obino ureenih bogatom grupacijom stalaktita, produuju u oktogoni tambur, s uglatim ili okru glim prozorima, na svakoj pojedinoj ili svakoj drugoj strani oktogona, ili bez njih, a na tamburu poiva kupola prekrivena olovnim ploama ili, u novije vrijeme, bakrenim. (AHpaina damija na Buni ima na kupoli izljevenu plou od betona.) Sve one imaju predvorje natkriveno manjim kupo lama, koje se naslanjaju na damijski zid i zid nastavljen na stupovima. Hercegovake damije uz to imaju jo i poseban krov, koji se prua od ovih kupola nad predvorjem, na dvo rite do 2V4 do 3 metra iznad zemlje,
Musalla Mchmcda El-Fatiha u Donjem Kamengradu

mmmmammmmmmmmmammmmmm

to ih titi od velika vjetra. Pored toga, kako su hercegovake damije veinom pravljene od miljevine, koja je podesna za izradu svakojakih uresa i ornamenata, sve su munare, od nosno e r e f e na njima, m ih r a b i i m i m b e r i okieni ukusnim stalaktitima. U nekim mjestima su kasnije uz damije pravljeni duani, pa je vrlo esto strancu teko razabrati gdje je ulaz u damiju. (Na pr. ekreki Muslihuddinova damija u Sa rajevu). Sulejmanijja damija u Travniku pak nainjena je tako, da su u prizemlju duani,a damija je na prvom spratu. U Kulen Vakufu sultan Ahmedova damija poiva na svodo vima i ispod nje je glavna ulica.

Cesta ispod Sultan Ahmedove damije u Kulen Vakufu

la
U veini damija u Bosni i Hercegovini m a h f i l je prilino malen prostor izdignut nad podom damijskim 2VL do 3 metra, a u desnoj strani damije odmah do ulaza. Povrina mu je svega desetak metara, i redovno na njemu bi bilo mjesto samo muezinu. Ali u nekim damijama, koje je

Gazi Husrev begova damija u Sarajevu

posjeivalo mnogo vjernika, mahfil nije nainjen samo za muezina nego i za demaat, pa je proiren du cijelog sjevernog zida. U nekim dami jama, osobito u Bosanskoj Krajini, mahfil je produen jo i uz istoni i

16 zapadni zid, pa na njemu moe klanjati malo manji broj vjernika nego u glavnom damijskom prostoru. Fethija damija u Bihau ima mahfil na dva sprata, jedan iznad drugoga, ali samo uz sjeverni zid kod ulaza. Mahfili su graeni obino od drveta, ali esto su im stupovi od kamena, s kapitelima lijepo ukraenim. U prva vremena su u islamskom svijetu damije sluile osim za vjerske obrede jo i kao kole, u kojima su ueni ljudi predavali nauku omladini, obino iza sabaha i iindije. Sluai su pravili h a l k u (krug) oko predavaa, koji je predavao razne teoloke znanosti i teologiji pomone nauke. Kasnije se kod islam skih naroda, najprije kod Arapa, otvaraju posebne kole ito: m e k t e b i , poetnike, i m e d r e s e , gdje se sticala srednja i via naobrazba. Prvu je medresu osnovao Nizamul-Mulk Tusi u Bagdadu godine 1067, koja se po njemu zove Nizamijja. Bogati ljudi su podizali damije, a uz damije, obino preko puta, i medrese, gdje su sluai imali potpunu opskrbu bes platno, da se materijalno osigurani mogu intenzivno baviti naukom. Sve nae medre se iz turskoga doba su pravljene na isti kalup. Prema dvorinim vratima damije su dvorina vrata medrese. Usred medresanskog dvorita je a d r v a n, gdje se moe uzeti a b d e s t . Okolo dvorita su ,-., ... v n . . .. sobe za jednoga s o f t u (sluaa) ili dvoDzamija Ali pase Rizvanbegovica
J b v

>

jicu, od kojih je po nauci mladi duan slu ati starijega, a prema glavnim dvorinim vratima je d e r s h a n a (predavaonica). Prema tome da li je osniva zadubine bio vie ili manje bogat i medrese su pravljene s vie ili manje komfora i smisla za umjetnost. Naroita je umjetnina Gazi Husrev begova medresa u Sarajevu, zvana spoetka, Selukijja, jer ju je Gazija napravio na ime svoje matere Seluke, keri sultana Bajezita II, ili kasnije k u r u m l i j a , jer je bila olovom pokrivena. Okolo nutarnjega dvorita poredano je dvanaest kvadratinih soba presvodenih kupolama, koje poivaju na masivnim zidovima to na vrhu prelaze u jednostavne pandantive. U dnu dvorita je d e r s h a n a , u koje su nad ulazom iz atrija stalaktiti kvaderskih oblika. Kako svaka sobica ima i pe, graditelj je nainio visoke dimnjake prekrivene strmim piramidalnim pokrovom, takoer presvuenim olovom. Dimnjaci su od cigle i kamena u slojevima. Uope,

na Buni

17 itava ova medresa je jedno malo arhitektonsko remek djelo, koje je u novije vrijeme izgubilo neto od svoje draesti, jer su izvoene i neke promjene. (Izvaeni su stari na luk svedeni prozori i umetnuti novi uglati.) Suprotno od Gazi Husrev begove damije dojam prostornosti medrese je manji negoli su stvarne izmjere, jer njena odlika nije u prostornom djelo vanju, to je neimar ovdje odlino uoio. Trebalo je stvoriti neto strogo i isto u proporcijama kao to je ist ivot i stroga disciplina odabranih za muderise (nastavnike). Kad unie ovjek u centralno dvorite, osjea se odije ljen od svijeta, od vanj skog ivota i kao posve en nekom drugom misao nom i lijepom ivotu, a plavi komad neba, koji se kroz okvir arkada vidi, po buuje jo jae misao beskrajnosti. (Ing. M. Bajlon). U Bosni i Hercegovini esto i u vrlo zabitnim kasabicama, pa i selima, bilo je za turske vladavine oko 100 medresa, koje su, u ona vremena, bile donekle i srednje kole, no malo / ih je bilo solidno izraenih da bi arhitektonski mnogo znaile. Drukije njihov je znaaj za kulturno podi Munara Roznamezanje naega svijeta u Jedan od est prozora dijine damije Roznamedijine damije vjersko-obrednom pravcu u Mostaru u Mostaru bio velik. Mektebi su bili obino male i neugledne zgrade i kao takve u arhitekturi ne znae nita. Koji su se do danas sauvali vie bi mogli posluiti kao tuitelji naih predaka, da se vidi gdje su neduna djeca zatvarana da bi mahinalno uila principe uzviene vjere islama, a esto ni to.

18

Misticizam (arapski: tesavvuf) je religiozno filozofski pravac. Pristae ove struje tvrde, da je nemogue spoznati Boga putem znanosti i vjere, nego jedino uvstvovanjem i enjom za Njim. Priroda, koja ovjeka okruuje, a i sam ovjek, odraz je boanskog bia: promatrajui svijet i njegove pojave ovjek e doi do iste spoznaje o boanstvu. ovjek je kaplja vode, koja konano mora utonuti u beskrajno more boanstva kao u svoj praizvor. Sve stvari materijalnog svijeta proete su boanskim duhom i upuuju na Boga. Da ovjeja dua doe dakle do iste spoznaje Boga treba pregaziti sve to ima veze sa ovim svijetom i uriti se putem ljubavi praizvoru vasione, da se konano utopi u njemu .. . Neograniena odanost i slijepa pokornost prema Bogu i starjeini uope je karakterna crta ovih ljudi ( d e r v i a ) . Starjeina zadaje nova ku i duhovne vjebe, koje ovaj stalno obavlja. Ove se vjebe mogu vriti pojedinano, a i u zajednici pod vod stvom starjeine. Za zajedniku mo litvu dervia odreena kua zove se tekija. (Dr. air Sikiri). D e r v i i su se sastajali da obavljaju zikr u t e k i j a m a ili h a n i k a h i m a . Hanikah se od te kije razlikuje tim, to dervii u njemu stiu potrebnu vjersku nao Stalaktitima ukraeno erefe brazbu. U islamskom svijetu ima dva Roznamedi Ibrahim ef. damije naest glavnih dervikih redova, koji u Mostaru su bili zastupani i u naim krajevima. Do godine 1931 bio je sauvan jedan hanikah, to ga je podigao Gazi Husrev beg u Sarajevu. Od poara je stradao dva puta, a od ruenja upravo u svojoj jubilarnoj (400) godini, kad je morao ustupiti mjesto jednoj dvokatnici, gdje je sada smjetena Gazi Husrev begova medresa. Moda nije ni zgodno da se medresa (kola) nalazi u ovako ivom dijelu grada, ali svakako je bio grijeh zaguivanje Gazi Husrev begove damije visokim zgradama u koje je poela tonuti ve odmah iza okupa cije. Ruenje hanikaha, koji odavna nije sluio svrsi, i nadozidivanje na njemu zgrade za Gazijinu medresu bio je atak na estetsku cjelovitost to

19 su je inile damija, kurumlija i hanikah kao jezgra Sarajeva i njegove arije, i drugdje, u kulturnijem svijetu, ne bi bilo dozvoljeno ruenje ovakvih lijepih kulturnih spomenika, makar to i imalo praktine koristi,

Dvorite medrese Kurumlije

Dimnjaci Gazi Husrev begove (Kurumlije) medrese

kao u ovom sluaju gdje je jedna utrnula Gazijina ustanova ustupila mjesto jednoj ivoj njegovoj ustanovi.

20

Oko dugog a uskog dvorita sa adrvanom u sredini bile su samice, ispred kojih je jedan dio dvorita bio natkriven, a krov su drali vitki kameni stupovi. Do 1931 godine dralo se samo jedno krilo ovoga hanikaha, jer je jedno ranije u poaru nastradalo, pa se nije ni obnavljalo. Tekija ima jo ponegdje u Bosni, a osobito u fojnikom srezu. esto su to obine kue, u kojima je privatni stan kojega e h a , a drugi d e r v i i ili mu r i i iz toga mjesta dolaze tu i obavljaju zikr (obrede). Poznata je Sinanova tekija u Sarajevu, sagraena prije 1693. Znamenita je tekija na Oglavku u srezu fojnikom.

Trijem u Husrev begovu Hanikahu (ne postoji vie)

Islam zahtijeva od svojih sljedbenika naroito i tjelesnu istouMusliman mora prije molitve oprati pojedine dijelove tijela, koji nisu pokriveni odjeom, ime dolaze u direktan dodir sa zrakom. To pranje se zove abdest. Nakon izvjesnih tjelesnih inova moraju se musliman i musli manka bezuvjetno okupati. Radi toga ima i u najsiromanijoj musliman skoj kui banja, pa makar to bilo i sasvim primitivno ograeno mjesto

21 u sobi. Nije onda udo, da je javnih banja bilo i po malim mjestima ito ne jedna nego i po vie ih. U 34 mjesta Bosne i Hercegovine za turskog vladanja u njima postojale su javne banje. Danas malo selo Blagaj kod Mostara, imalo je nekada dvije javne banje, dok na pr. Mostar ima sada jednu, a i ta radi samo 3 dana u sedmici, i uza sve to je Mostar u zavidni jem poloaju od Sarajeva, gdje nema ni takve javne banje kakva je mostarska. U Sarajevu je prva banja nainjena 1462, dakle godinu prije pada bosanskog kraljevstva. Osniva joj je osniva i Sarajeva Isa beg, a i danas, preudeena na mjestu postanka, slui svojoj svrsi. Godine 1914 je prestala raditi Gazi Husrev begova banja. Ona je potpuno sauvani tip starih glasovitih turskih kupalita, u kojima se metoda kupanja sastoji u tome, da posjetnik prolazi kroz sistem odaja (soba), u kojima tem peratura postepeno raste, te je prema tome i parna atmosfera u njima raznoga stepena. (Truhelka). U ovoj banji dolazi osvjetljenje s poligonog prozora s vrha kupola u pojedine pregratke. Iako je ova zgrada mogla jo uvijek sluiti svrsi, za koju je napravljena, danas se nalazi u njenim prostorijama krma i kavana. Posluiti openitosti bilo je geslo onoga bezbroja naih predaka, koji su svoje veliko bogatstvo troili na javne ustanove kojega bilo reda, od velebnih damija u gradovima do neznatnih esama na planinskim putevima. ()groman broj esama i adrvana je podignut u Bosni i Hercegovini, mnogima se i ne znaju zakladnici, ali na usamljenu putu u bezvodnu kraju, kad se nade ovakav trag kulturna ovje Sahat-kula ka, dohode putniku pred oi uobiajeni natpisi u Donjem Vakufu s esama:

i|# \ Jf *M J* >
Starije esme su jednostavnije, obino bez natpisa, mlade su vrlo esto vanredno finih oblika s kienim natpisima, koji slave zakladnika i biljee godinu gradnje. Narodna tradicija vee nastanak gradnje ovakvih esama i vodovoda s raznim dt^gadajima i linostima. Izgradnja goleme esme od steaka zvane Careve vode na planini Romaniji pripisuje se sultanu Mehmedu el-Fatihu, osvajau Carigrada i Bosne. Za vodovod u Mostaru postoji prianje, da je zadubina nekoga stranca, kojemu se svidjelo to mjesto, pa je odluio da o svome troku dovede vodu iz rjeice Radobolje iz sela Cima. Po narodnoj tradiciji, taj

22

je ovjek dotjerao u Mostar tovar zlata na magarcu i svega ga utroio dok je vodu doveo do mostarske periferije. Kad mu je nestalo novaca, prodao je magarca, i za dobiveni novac nastavio s gradnjom. ovjek, koji je kupio od njega magarca, poklonio mu ga je, a ovaj ga je ponovo

adrvan pred Koski Mehmed painom damijom u Mostaru

Vrelo Rotim u selu Rotimlji kod Stoca

prodao i nastavljao s gradnjom. etrdeset je puta prodao istoga magarca i etrdeset puta su mu ga Mostarci poklonili, dok je vodu doveo u grad. Tako kae narodna tradicija, dok povijest zna Roznamedi Ibrahim efendiju kao hair-sahibiju mostarskoga vodovoda.

23

U dvoritima veih damija, medresa, a i u pogdjekojoj veoma bogatoj privatnoj kui, podizani su a d r v a n i (vodoskoci). Obino su ograeni drvenom ogradom s vie irokih vrata. Uz ogradu su drvene

Most sultana Sulejmana (stara uprija) u Mostaru

Most preko Neretve u Konjicu

klupe za odmaranje i hladovanje. Bazen, iz koga iskae voda, je podignut iznad dvorine ravnine. Na stranama bazena su esme, a pred svakom

24

Tipovi niana: 1) iz vremena fetha, 2) vojniki sa sarukom, 3) derviki, 4) hadijski (trgovaki), 5) jeniarski

25

6) i 7) hodinski (hadijski), 8) djevojaki sa santraem i 9) enski iz prologa vijeka

26

esmom pravilno isklesan i uglaan kameni kvader, na kojemu stoji onaj, koji uzima abdest. Iz sredine glavnoga bazena izdie se na kamenom stupu drugi mnogo manji, a u njemu je vodovodna cijev, iz koje izbija voda uvis

Niani kod Ali paine damije u Sarajevu

Niani na grobovima brae Celja u Sarajevu (Maguda)

i prelijeva se preko oboda maloga bazena u veliki. I veliki bazen a i manji s njim su prekriveni eljeznom mreom u obliku kupole. adrvani u damijskim i medresanskim dvoritima obino su natkriveni krovovima, koji

27

poivaju na est ili osam drvenih ili kamenih stupova. Kameni stupovi su ili zidani ili klesani iz jednoga komada. Krov je u obliku kupole, prekri vene olovnim ploama ili je obini strmi krov, u Hercegovini, kao i u kua, od kamenih ploa. Najvelianstveniju sliku pruaju mostovi turskoga perioda u Bosni i Hercegovini. Ove zemlje u rimsko doba i doba svoje samostalnosti su neprohodne praume s vrlo blijedim tragovima civilizacije, bez veih gradova i bez dobrih cesta i mostova, koji bi vezali kraj s krajem i dovo dili u doticaj narod s na rodnim. Ono stoje posto jalo do 1463 i 1483, do pada ovih dviju pokra jina, je skoro bez ika kva znaenja prema onome to se podie pod konac 15 i kroz 16 i 17 vijek. U svoje vrijeme se na pr. govorilo i pisalo da su stupovi u predvorju Gazi Husrev begove damije uzeti od neke crkve u Blauju. Crkva s onakvim stu povima bi bila toliko golema, da bi bez sum nje bila poznata u cije lom ondanjem kran skom svijetu, dok me utim o njoj nema ni spomena. Mrnja na Turke, zavojevae na junoslovenske narode, prijeila je da se prizna i ono to su oni, ili pravije, Bonjaci i Her Nian Omer age Baia kod Glamoa cegovci za turskoga pe rioda, privrijedili kul turi i civilizaciji ovih krajeva poriui im svaki smisao za duhovni napredak. Tako se i nastanak raznih mostova pripisivao bez ikakva povoda Rimljanima, samo da se ne bi reklo da su islamski kulturni spomenici.

28 Najznamenitiji je most ovoga razdoblja mostarski, graen od 1557 do 1566. Graditelj mu je Hajrudin, suvremenik Mimara Sinana, to se vidi iz monografije o Mimaru Sinanu od Ahmed Refika (II knjiga, 5 strana); Evlija elebija u VI svesku Sejahatname pripisuje ga Koda Mimar Sinanu. Prvi turski geograf atib elebija ga pripisuje jednom domaem majstoru stolaru, koji ga je napravio nakon to ga nije mogao podii Sinan. Jedan ferman, sultana Mehmeda IV od 14 marta 1649 koji se nalazi u Zemaljskom Muzeju u Sarajevu pod br. 3930, zove mostarski most imenom sultana Sulejmana (umro pod Sigetom 1566). U jed noj turskoj m e d m u i (biljenici raznoga sadraja), koja se sada nalazi u Jugoslavenskoj Akademiji u Zagrebu, ima biljeka da je most tvrave Mostara ponovo sagraen 24 X 1557 pod nadzorom Karadozbega, a po nalogu Hajdara, zapovjednika Hercegovine. Ista biljeka se nalazi u jednoj Kanunnami u knjinici Zemalj skog Muzeja u Sarajevu u tur skim rukopisima br. 553, strana 96. I Evlija elebija i atib ele bija u svojim djelima piu da je neto nie od ovoga mosta bio u stara vremena most na lancima debelim kao ljudsko stegno, a da su stanovnici Mostara zamolili Nian Mahmut bega Brankovia sultana Sulejmana da im naini na Ladevinama kod Rogatice most i da je most nainjen 974 po Hidri; (ta je godina trajala od 19 VII 1566 do 9 VII 1567). Gore spomenuta hidretska godina je isklesana i u lijevoj nozi mosta, gdje poinje luk. Most je nainjen na jedno okno, iji je raspon 29.4 metara, a visoko 21 metar nad vodom, irina mosta je 4.3 metra. Ovaj most i danas zadivljava gledaoca, pa nije udo to Evlija elebija nema dovoljno rijei da ga opie. Ovaj most uporeduje S dugom i veli da je poznat u itavu svemiru. Most je pretrpio i veih teta, pa je zabiljeen u lijevoj nozi mosta i jedan popravak iz godine 1737, a u jednom mostarskom sidilu (sudskom protokolu), koji se sada nalazi u Zemaljskom Muzeju, zabiljeena je jedna naredba o popravku mosta od 15 srpnja 1779.

29 Koliko mi je poznata literatura o ovom mostu prvi ga naziva rimskim ruski konzul u Sarajevu Aleksander Hilferding u djelu BOCHJH, TepueroBHHa H crapa Cepin (Petrograd 1859). Na 43 strani Hilferding, koji je inae mrzio sve to je islamsko, kod opisa Mostara i njegova mosta pie: vrsti visoki most od velikih kamenova smjelo savijen jednim lukom preko dosta iroke tekue rijeke s tvrdim obalama, nosi biljeg rimske gradnje. U vakfiji (zakladnici) Muhamed bega Karadozbega, dobrotvora Mostara, iz poetka marta 1570 ima pasus: Zatim je odredio (M. Karadozbeg) da se poprav ljaju oni mostovi, koje je on napravio: jedan je blizu Blagaja na ri jeci Buni, drugi u Blatu (Mostarskom) na Listi i, a trei u Konjicu. Na rijeci Buni imaju tri stara kamena mosta iz turskoga vremena: je dan je u Blagaju na pet okana, drugi u Kosoru, a trei u selu Buni na 14 okana. Uz ovaj po tonji most nalaze se zemlje, koje su pripa dale Karadozbegovu va kufu. Medu osobito lijepe Prorezani nian u Bos. Petrovcu arhitektonske spomeni ke turskoga perioda u Bosni i Hercegovini spada kameni most u Konjicu, sagraen godine 1682/83, nakon to je raniji drveni Karadozbegov most Neretva odnijela. Nedaleko od Sarajeva na rijeci Miljacki je kozja uprija, most dosta slian starom mostu u Mostaru, samo to ima velike olakavajue otvore. Olakavajue otvore ima i Latinska uprija u Sarajevu, na 4 okna i sa iljatim pilerima u Miljacki, nainjena prije 1565. Obnovljena je iz ostavtine Hadi Abdullah age Brige u dananji oblik godine 1797, est godina nakon to ju je voda poruila. eher ehajina uprija iz 1617 odrvala se i najveim poplavama Miljacke, dok je Careva uprija uz istoimenu damiju dva puta stradavala od poplave. Godine 1628 ju je

30

ponovo sazidao Hadi Husejn aga Haralija, a 1791 Hadi Mustafaga Belija. Iza okupacije je poruena radi regulacije onoga kraja. Viegradski most Mehmed pae Sokolovia iz godine 1571 je jedno od najveih arhitektonskih djela u naim krajevima i jedino djelo Mimara Sinana u Bosni. Most je na 11 okana sa iljatim lukovima, iji je raspon od 13.7 do 18.6 metara. Duljina mosta je 170 metara, a irina 6.3 m. Rjeka Drina je tu vanredno brza, ali nikada nije uinila velike tete mostu, iako ga je jednom preplavila. Za vrijeme zadnjega rata poruena je sredina mosta i danas je na tom dijelu podignuta posebna eljezna konstrukcija. Od veih mostova treba spomenuti onaj na 5 okana sultan Sulejmana u Donjem Vakufu preko Vrbasa, most velkog vezira Rustem pae na rijeci eljeznici kod Ilide, na 15 okana, most Gazi Ali pae na Bosni u Sarajevskom Polju. U selu Arslanagia Mostu kod Trebinja preko Tre-

Gazi Husrev begovo i Murat begovo turbe

binjice stoji i sada stari turski most s karakteristinim olakavajuim otvorima, krunim otsjecima. lako se u prvo vrjeme islama nisu stavljali nikakvi nadgrobni spomenici (Vehabije, dananji purifikatori islama u Arabiji, rue sve mauzoleje kao b i d ' a t , (novotarije), ipak se dosta rano, a vjerojatno pod utjecajem jo stare svjee arapske poganske tradicije, podiu nadgrobni kamenovi. Prvi nadgrobni kamenovi (koji se u Bosni zovu n i a n i , a u Hercegovini b a l u c i ) u islamskom svijetu su bez natpisa i vrlo su maleni. Kasnije, razvijanjem dravne moi i sjaja, i mrtvacima se podiu vei nadgrobni kamenovi s natpisima. Postoji tradicija da je sa sultanom Mehmed el-Fatihom ilo 12.000 klesara, koji su podizali nadgrobne kamenove njegovim poginulim vojni cima. Na najstarijim nianima u Sarajevu kod Alipaine damije isklesane

31 su razne figure: ptice, maevi, lukovi i strjelice, topuzi i slino. Na prvim nianima bosanskih domorodaca natpisi su pisani bosanskom irilicom, t. zv. bosanicom ili begovskim pismom. Interesantno je, da ponekada jedan par niana slui za dvije osobe. Tako u selu Dubu kod Rogatice ima nian na kojemu pie irilskim slovima: . . . Hasan i Ahmat, dva Radilovia sina. Pri kraju na tom nianu, kao i na bogomilskim stecima stoji: Da je blagosloven tko e projti i proklet koji prevaliti. I niana ima vie vrsta i po obliku glave i po veliini. to je ovjek bogatiji nian je vei. Nian ili baluk je kamen najee etvrtast, visok 1 do 3 metra, a vrh mu je razliit, prema tome kakvu je staleu umrli pripadao. Na nianima iz prvih dana islama u naim krajevima ima raznih isklesanih ukrasa: maeva, lukova, topuza, balta (sjekira), bajraka, ali ima i raznih ivotinja: sokola, jele na i zmija. Iz novijeg vremena ima baluka s raznim biljnim or namentima u boji (ponajvie u zlatnoj i plavoj). Cesto ima ukle sanih izdubina na balucima, gdje se nahvata kinica. Takvi su niani na grobovima brae Celja u Sara jevu u Magudi. Ima i prorezanih niana, kakvi se vide na naoj slici jednog groba iz Bosanskog Petrovca. Najstariji su niani medu patarenskim stecima, jer su novi muslimani htjeli da lee uz svoje oeve i djedove dobre Bonjane. Takva groblja, gdje se musliman ski baluci ili niani nastavljaju na Krehino turbe u Mostaru patarenske steke, dosta su esta u Bosni i Hercegovini. Najvei nian se nalazi na grobu Omer age Baia kod Baia Mosta na putu izmeu Glamoa i Livna, iz godine 1798. Visok je 4.7 m, a i opseg saruka mu je 4.7 m. Kad se islam proirio na nearapske narode, poinju se mrtvacima podizati i t u r b e t a (mauzoleji). U nas ima uglavnom tri vrste turbeta: a) ozidanih i prekrivenih obinim krovom ili kupolama, b) na stupovima i prekrivenih i c) otkrivenih. Najvee je Gazi Husrev begovo turbe u Sarajevu iz 1541. To je oktogona zgrada s visokom kupolom, a u podu je grob Gazi Husrev begov, nad kojim je izdignuta kubura (sarkofag). Do njegova turbeta je turbe njegova vojvode Murat bega Tardia, rodom ibenianina, koje je neto manje, a baza mu je esterokut. (Ako pogle damo danas iz nove zgrade Gazi Husrev begove medrese na njegovu

32

damiju i ova dva turbeta, vidjeemo da se, poavi od glavnog kubeta nad sredinom damije, ostala kubeta, ono nad lijevom tetimmom i nad grobovima Gazi Husrev begovim i Murat begovim pravilno smanjuju, i jedna skoro prava linija, potegnuta od vrha damijskog kubeta do vrha Murat begova turbeta, dodirivala bi tjemena kubeta Gazijina turbeta i onoga nad tetimmom. Ako pak pogledamo u dvorite, gdje se takoer sputa jedan red kubeta: (nad sreditem damije, nad sreditem trijema i nad adrvanom, ne opaamo takvu pravilnost, a to je radi toga to je adrvan krajem prologa vijeka poveavan i u irinu i u visinu. Stari adrvan bio je arhitektonski ljepi i s okolinom harmoniniji. Jo jedan dokaz kakva je trebala biti i ostati arija oko Begove damije u Sarajevu). U Sarajevu takoer imaju dva lijepa turbeta iz druge pole XVIII vijeka. Oba su na isti nain pravljena. Na etiri stupa s jednostavnim kapitelima,

Seh Jujino turbe u Mostaru

s kojih poinju iljati lukovi (t. zv. dos dane) preko pandantiva, nastavlja se oktogoni tambur, a na ovome mala kupola bakrom prekrivena. To su mauzoleji Mehmeda Jahia, sina sarajevskog mulle, i Jusuf pae, zago netnog bjegunca iz Carigrada. U Mostaru je vrlo lijepo turbe eh Juje Ejubovia koje je podigao u prvoj poli prologa vijeka Ali paa Rizvanbegovi. Na est kamenih stupova s polukrunim lukovima nastavlja se poetak kamene eliptine kupole, od koje je ozidan samo jedan otsjeak, red klesanih kamenova, na kojima je markirana kupola od eljezne mree. Iz godine 1760 je dvostruko turbe Hadi Mehmedage Krehe uz ose Havade damiju u Mostaru. To je turbe na osam stupova s njenim

-1

/.

^
9

a,

33 ukrasima, danas neto oteenima, na kapitelima i s oblim lukovima, nad kojima se nastavlja zid od klesana kamena. Vrh zida je prekriven kamenim ploama, s kojih se voda cijedi van turbeta. I ovo turbe je bez krova,

Slika Meke na zidu u Miinoj damiji u Sarajevu

to je namjerno uinjeno, da moe kia, boji r a h m e t , padati po grobovima. Drugi grob u istome turbetu je vjerojatno njegove ene, to je obino bivalo kod bogatijih ljudi, koji su pravili dvostruka turbeta.

Slika Medine na zidu u Miinoj damiji u Sarajevu

U Travniku ima dosta turbeta, a najljepe je Abdullah pae (umro 1748) i Delaluddin pae (1822) zajedniko turbe na 8 mramornih stupova koji zatvaraju oktogon. Lijepo je turbe i Abdullah pae Deftedarije iz 1782.
3

34 Turbeta inae ima po svoj Bosni i Hercegovini. U vie gradova i gradia u Bosni i Hercegovini imaju To su etvrtasti zvonici, s kojih zvono otkucava vrijeme satu, po kojemu je uvijek zalaz sunca u 12 sati, kako se udeava. Sahat-kule su obino pravljene gdjegod u strani

sahat-kule. po a la turca svaki dan sat nad arijom.

Kopija levhe Hasan Kafi Ak-Hisarijine iz 1015 po Hidri

Najvia je sahat-kula uz Gazi Husrevbegovu damiju u Sarajevu. U nekim mjestima su stali satovi na sahat-kulama, a na pr. u Travniku je sahat-kula preudesena u vatrogasni toranj. Sahat kule su najvie nastradale za svjetskoga rata kad su skinuta s njih zvona za ratne svrhe, a iza rata nisu povraena na mjesta odakle su oduzeta, ali ih ima dosta, koje i dandanas uredno funkcioniraju. U nekim mjestima su bile i po dvije sahat-kule.

Natpis nad vratima Gazi Husrev begove damije u Sarajevu

Muhamed, Resul-ul-lah, nauavao je islam, monoteistiku vjeru, medu Arapima, koji su do Njegove pojave bili mnogoboci i idolopoklo nici. U Kabi, glavnom njihovu svetitu, veli se da je bilo onoliko kipova boanstava koliko i dana u godini, a iznad svih su bili kipovi bogova

35 Lata i Uzzata. Ovako primitivan narod kakav i ' rapski, koji primao jednu monoteistiku vjeru, po ijoj i, > nema g prilike, shvatio je da mu je zabranjeno prikazivanje ljudskih slici i kipu, iako to nije u Kur-anu i hadisu spomenuto. Pred je istom slike ni likova u uspjelom

Duborezni natpis u mihrabu u emalovia kuli na Buni slikom ovjek stane, promatra je i divi joj se, a primitivnu je ovjeku opasno dati sliku, jer e on iz divljenja prei u oboavanje, a oboavati se smije samo On, koji je bez slike i prilike. Tako je ova grana umjetnosti utuena u zaecima islama i nije se nikad razvila do najnovijega doba

Model kue Osman pae Skopljaka u Sarajevu medu muslimanskim narodima. Istina je, da se u prvom vijeku islama pojavljuju ljudske slike na zidovima palaa pansko-arapskih vladara, u Perziji se razvija naroito minijaturno slikarstvo i s prikazivanjem
3*

ljudskog ivota, ali kod Turaka i naroda, koji su preko njih islam primili, slikarstvo se ne razvija, pogotovu ne prikazivanje ljudskih likova. Ali umjesto toga razvilo se posebno umjetno pisanje arapskoga pisma, koje je malo po malo prelazilo u isti ornamenat. Natpisi nad damijskim ili medresanskim vratima, na nadgrobnim spomenicima, nad esmama i knjinicama su tako majstorski izraeni da se esto ne zna gdje prestaje slovo a gdje poinje ornamenat. Najobiniji su natpisi, klesani ili slikani, u m i h r a b u u damiji: <~*\^\ \fj Wc Jia \T\ na esjuama: w *J. $ *ll\ <> \~j J na knjinicama: o ^ ^ , dok se posebno razvio na papiru, samtu ili staklu, pisani natpis, 1 e v h a, u ko jima su citati iz Kur-ana, mudre izreke i slino, to se uokviri u drveni okvir i prekrije staklom, da tako bude ures zidova u kuama mjesto ljudskih likova. Levhe mogu biti izrezane u drvetu, kao to je ona to ju je napravio 1015 (1606) Hasan Kafi el-Akhisari, a uva se u njegovu turbetu u Pruscu. Na njoj je, pored godine kad je nai njena i imena vjetog duboresca i odlinog pisca, relijefnim slovima napisano: La ilahe illal-lah, Muhammedun Ressul-lah. Ista izreka se nalazi u jednoj levhi u ejh Sinanovoj tekiji u Sarajevu, samo to je ovdje ta izreka dvanaest puta u krugu napisana, naizmjeninQ u tamnijoj i svjetlijoj boji, da ini Pe i banjica (hamamdik) dvije esterokrake zvijezde s dva u Rudiji u Sarajevu Sulejman-muhura (Salamonova slo va) u sredini. Kod rukopisa nastalih u naim krajevima nalaze se veoma esto majstorski obojeni u vie boja unvani (okviri oko naslova djela ili bismille na prvoj strani teksta). (Unvan u bojama na petoj strani ove radnje uzet je iz djela Jjjal j\jA j JtJkN j\j\ od Kadi Bejdavije [ <5_>Uu ^ l * ], a prepisao ga je u Sarajevu Ahmed bin Ali el-Gazgani el-Bosnevi es-Saraji, koji je posao prepisivanja dovrio mjeseca muharema godine 1148 po Hidri [iza 24 maja 1735]. Ovaj unvan je donesen da se vidi majstorski rad ovog sarajevskog kazandije iz 18 stoljea koji se bavio i naukom. Samo pismo nije na naoj slici vjerno s originala preslikano, jer se slika izraivala u Ljubljani, gdje tiskar nije mogao

37 vjeto preslikati arapsko pismo kao to je preslikao polihromne ornamente. Knjiga je od davnina u porodici Spaha, a sada4 je vlasnitvo Nj. Pr. Reis-ul-uleme Fehim ef. Spahe). Ima i drukijih ukrasa u naim rukopisima kao to je na pr. u jednom starom turskom kalendaru, u kojem se nalaze i hrvatski narodni nazivi za mjesece: sianj, velja no, oujak itd., gdje se prostor oko slova ispise mastilom, a slova se razabiru iz nepocrnjena papira. Iako su zidovi veine damija kao i privatnih domova bili bijeljeni vapnom, ipak su neke damije bojene prema raznim uzorcima bojenja carigradskih damija. No e sto se nije pogodila sretna boja i ornamentika sa zgra dom. Lijepo je ouvana stara boja u Koski Mehmed painoj damiji u Mostaru. Osim ovakvih bojenja prema stranim uzorcima kod nas je esto koji bezimeni majstor zamijeao tri-etiri boje i na damijskim zidovi ma islikao vinovu lozu ili li mun (u Hercegovini) ili ljivu (u Bosni). Omiljeli je pred met i slikanje dvaju svetih mjesta: Meke i Medine. U Miinoj damiji u Sarajevu je ova dva grada na damijskom zidu odlino naslikao domai majstor-samouk Hadi Mustafa Faginovi, koji je bio godinu dana u Meki i Medini a jedno vrijeme i u Carigradu, gdje je prebojio jednu od carskih damija. Na slikama se vidi da je pozna Duborezna vrata na hamamdiku u emalovia kuli na Buni vao perspektivu, koju je pri mijenio kod slikanja obaju Haremi-erifa (dvorita), dok su mu kue u pozadini iste veliine kao i one naprijed. Palme, kojima je okruio Medinu, su do sitnica vjerno izraene. Nedostatak slikarskih radova u privatnim i javnim zgradama nadomjeten je bogatom ornamentikom. Ornamentika Alada-damije u Foi iz godine 1549, koje je zakladnik Hasan Nazir elebija, sin Jusuf Sinana, koja je u zadnje vrijeme skoro sasvim propala, pokazuje koliki

38 je bio umjetnik, koji joj je zidove islikao. Damija je bojena i svana i iznutra, a izraeni su razni motivi vegetabilnih i geometrijskih orname nata, od kojih je najljepa trotrana pletenica (bijela s crvenkastim ivicama na modru temelju). Mijeanje vegetabilne i geometrijske ornamentike vidi se esto i na okvirima natpisa. Muslimanski dom u Bosni i Hercegovini neugledan svana, jer se sav ivot uputio na dom i blinje, je rasporedom prostorija, ureajem i dekoriranjem esto umjetnina za sebe. Iako nema u njemu naroitih soba za spavanje i salona u evropskom smislu, on je ekonomino smjeten, pa je svaka soba, koja u danu slui za rad i primanje, u vee pretvorena, po po trebi, u spavaonicu. Za smjetanje po stelja, posteljine i pokrivaa u zidu su uzidani ili su pred zidom nainjeni or mari, a zovu se m u s a n d'e r e, iz kojih se u noi te stvari vade i prostiru po podu, pokrivenu ilimima. Mjesto sto lica su oko soba s e i j e ili m i n d e rl u c i (nepokretni divani). Uza zid, u kojemu su vrata, obino je zidana pe i banjica ili hamamdik. esto u poje dinim kuama i svaka soba ima banjicu. Musandere, pe i banjica su u istome redu, jedno do drugoga. U obinim kuama je sve to skromno i jednostav no, a u kuama bogataa, koji nisu dirali u starinski ureaj, u izradi ovog nepo kretnog pokustva se pokazuje veoma esto trag umjetnikoga rada. Osobito se posveivala naroita panja ukrasivanju i e t a (stropa), koje je redovno od drvene grade i obojeno. Osobito se Duborczna vrata u jednoj pazilo na izradu sredine stropa, gdje je , tajnikoj sobi bila bakrena ili pozlaena jabuka. Od pokustva su naroito ukrasivane: m a n g a l e (u Bosni) ili d a g a r e (u Hercegovini), i r a c i (svijenjaci), d e m i r l i j e , i b r i c i i t e s t i je, posude za vodu, t a b a c i , posluavnici, p e k u n i , stolii od orahovine (sada se najvie izrauju u Konjicu), rahle, posude za kahvu a i za jelo, to je sve rad domaih majstora iz Sarajeva i provincije. Od umjetnog obrta u prvom redu treba spomenuti k u j u n d i j e , zlatare, koji su izraivali, a i danas izrauju, razne predmete za dnevnu

39 upotrebu i ukras. Naroita je vjetina inkrustacija i tauiranje te fili granski rad sarajevskih zlatara. B i a k d i j e, noari, su pravili naroito lijepe velike noeve sa usjeenim srebrnim icama u elik (tauiranje). T u f e k d i j e , pukari, su izraivali t. zv. male puke s ukrasnim jabu kama. Najbolju sliku kulturnog ivota u Bosni i Hercegovini za turske uprave pokazuje umjetniki obrt knjigovea, m u d e 11 i d a, koji se javljaju u Sarajevu ve godine 1580. Danas u Sarajevu imaju dvije ulice: Veliki i Mali Mudellidi, gdje su se knjige uvezivale.

Ortaluk (srednji dio ieta) u emalovia kuli na Buni

Nekih islamski ustanova je ve nestalo u naim krajevima kao to su i m a r e t a (besplatne kuhinje za nemone, siromane i strance) i m u s a f i r h a n e , gdje je svaki stranac mogao ostati tri dana, da ga nitko ne upita ni odakle je. No od nazad nemnogo vremena pokazuje se i suvie OCita tendencija, da se zbriu s povrine i ostali kulturni spomenici turskoga, dakle islamskoga, perioda u Bosni i Hercegovini. Planovi

40 gradova su obino tako udeeni, da regulacione linije zahvataju mnoge damije. Burmali damija u Skoplju morala se sruiti dinamitom kao ruevna i sklona padu, da se na njezinu mjestu podigne oficirski dom. S vremena na vrijeme se piu lanci po lokalnim novinama i aso pisima, kako je nesuvremena nastava u medresama, ne radi toga da bi se to stanje poboljalo, nego da se takve medrese zatvore i po malo rue. A i ono to nesumnjivo potjee iz turskoga perioda u naoj zemlji nastoji se opovri i na ozbiljnu mjestu (kakve bi trebale biti Enciklopedije).

ie u staroj Rudiji u Halilbaia ulici u Sarajevu

Vjerska nesnoljivost, produkt vjekovne borbe naroda raznih vjera, zasljepljuje esto i uenjake, pa ne e da vide ni ono to je oito. Islamski period u ovim zemljama ostavio je vidljive tra gove materijalne kulture. Ta kultura nije ni neznatna ni nevrijedna da bi je trebalo zaboraviti ili prezreti. Ono to Bosnu ini Bosnom, to je islamski period njezin i njegovi kul turni spomenici, koji su vrste grade, koji vijekovima pr kose zubu vremena i koji se nee dati zbrisati.

Literatura
E d m u n d S t y x , Das Bau\vesen in Bosnien und der Hercegovina, Wien 1887; K e l l n e r J o h a n n , Baukunst (Bosnien und Hercegovina in Wort und Bild, W i s s e n s c h a f t l i c h e M i t t e i l u n g e n aus Bosnien und der Hercegovina, Wien, I. Bd. 1893; B a a g i dr. S a f v e t b e g , Znameniti Hrvati, Bonjaci i Hercegovci u turskoj carevini, Zagreb 1931; D i z d a r M u h a ni e d E m i n, Nastavni zavodi kod starih Arapa (Tridesetgodinji izvjetaj eriatske sudake kole u Sarajevu), Sarajevo, 1917; A h m e d R e f i k , Mimar Sinan (dvije knjige), Istanbul, 1931; M i r z a S a f v e t (dr. Safvet beg Baagi), Gazi Husrev beg, Sarajevo, 1907; S p a h o Me h med, Gazi Husrev beg, Sarajevo, 1907; T r u h e l k a dr. i r o, Gazi Husrefbeg, (G. Z. M., XXIV), 1912; S p o m e n i c a Gazi Husrev begove etiristogodinjice (Suradnici: Hamdija Kreevljakovi, Salih Ljubuni, Alija Nametak, Ing. Mato Bajlon, dr. iro Truhelka, Muhamed Emin Dizdar, Fehim Spaho, dr. Jusuf Tanovi, ing. Aleksander VVundsam i efket abi), Sarajevo, 1932; S v a r a M a k si m, Arhitektura Husrevbegovih graevina (Novi Behar, IV 1930-31); M u l a b d i E d h e m , Magnetska igla Kblenama (Novi Behar, III 1929-30); K em u r a e j h Se jf ud din, Javne muslimanske graevine u Sarajevu (G. Z. M., XX, XXI, XXII i XXIII, 19081911); Z u h r i O m e r, Najstarija damija u Bosni (Novi Behar, IV, 1930-31); Z a r z i c k v M i r o n, Varoica Ustikolina (G. Z. M., III, 1883); Z a r z i c k y, A r n d t, S t r a t i m i r o v i , Alada damija u Foi (G. Z. M., III, 1883); R a k i F r a n j o , Prilozi za geografsko-statistiki opis bosan skoga paalika (Starine, XIV, 1882); M a n d i dr. M i h o v i l , Vezirski grad Travnik, Zagreb, 1931; K a l a b i M e h m e d , Hadi Sinanova tekija (G. Z. M., II, 1882); S i k i r i dr. a i r , Sarajevske tekije (Narodna Sta rina, XIV, 1927); P e e /. K a r 1, Mostar und sein Kulturkreis, Leipzig, 1891; M u h i b b i M u s t a f a H i 1 m i, Stara uprija u Mostaru (G. Z. M., I, 1881); N a m e t a k A l i j a , Stari most u Mostaru (Sarajevo 1932); H o e r m a n K o t a , uprija u Viegradu (G. Z. M., I, 1881); K o r k u t D e r v i , Obnova natpisa na Sokolovia mostu u Viegradu (G. Z. M., XLI, 1929); K r e e v l j a k o v i H a m d i j a , Sarajevska arija, njeni esnafi i obrti za osmanlijske uprave (Narodna Starina, XIV, 1927); S v a r a M a k s i m , Propadanje bosanskih umjetnih zanata (Novi Behar, IV, 1930-31); S p a h o F e h i m , Nai narodni nazivi mjeseci u turskim kalen darima (G. Z. M., XLII, 1930); S p o m e n i k Srpske kraljevske akademije, XVIII, (Stojan Novakovi), Beograd, 1892; u r i V e j s i l , Uglednija muslimanska kua u Sarajevu (Narodna Starina, XIV, 1927); J e l a vi V j e k o s lav, Francuska izvjea o Bosni (G. Z. M., XVIII, 1906); r H JI fa ci} ep AH Hrb A., BocHia, PepueroBHHa H Orapafl Cepm, Petrograd, 1859; Evi i ja e l e b i j a , Sejahatnamesi, Istanbul, V i VI sv., 1897 i 1900; H a m d i j a K r e e v l j a k o v i , Hamami (javna kupatila) u Bosni i Hercegovini 14621916 (Beograd, 1937); H a m d i j a K r e e v l j a k o v i , Damija i vakufnama Muslihuddina ekrekije (Glasnik Ivz., god. VI, br. 1, 1938).

Slike na stranama: 6, 8, 17, 18, 22, 23 (donja), 28, 31 i 34 (gornja) foto Sulejman S u l j a g i , blagajnik Financijske direkcije u Sarajevu. Slike na stranama: 15, 35 (donja), 36 i 40 posudila je N a r o d n a s t a r i n a iz Zagreba, a izile su u tom asopisu u 14-om svesku (broj 1, knjiga VI) od 1 XII 1927. Crtee na stranama 24 i 25 napravio je g. Slavko M a r k e , a na strani 26 akademski slikar Karlo M i j i .

Sarajevska

sp

II 79
930.85(497.6):28(0.036.6)

0127445

COBISS

CIJENA 20 DINARA