druga knjiga

ZWEITES BUCH
Adolf Hitler

Prijevod: Kreativistiki Pokret Hrvatska, 2008. godine

Politika oblikuje povijest!

Bile su to rijei Adolfa Hitlera u njegovom nenaslovljenom, neobjavljenom i dugo skrivanom djelu, napisanom tek nekoliko godina nakon objavljivanja djela Mein Kampf (Moja Borba). Prvotno su postojale dvije kopije od po 200 strana, a samo jedna od njih je uope bila objavljena. Brino i u strogoj tajnosti uvan od strane Hitlerovog osiguranja, dokument je 1935. godine smjeten u skrovite u sluaju zranog napada, gdje je i ostao sve dotle dok ga nije otkrio ameriki asnik, 1945. godine. Autentinost ove knjige, napisane 1928. godine, potvrdili su Josef Berg (ranije zaposlen u nacionalsocijalistikoj izdavakoj kui Eher Verlag) i Telford Taylor (bivi general U.S.A.R. i odvjetnik na suenju u Nrnbergu), koji je 1961. godine nakon izvrene analize izjavio:

Ako se Hitlerova knjiga iz 1928. godine ita u pozadini svih onih zbivanja koja su se u meuvremenu odigrala, ona ne bi trebalo zainteresirati samo znanstvenike, ve i najiru italaku publiku!

Uvodna rije
olovoza 1925. godine, dok sam radio na prethodnoj knjizi, formulirao sam osnovne ideje Nacionalsocijalistike vanjske politike, u jednom vrlo kratkom razdoblje i kako su mi to ve prilike doputale. U okviru te knjige posebno sam se bavio pitanjem Junog Tirola, koje je dalo povoda za napade na nacional-socijalistiki Pokret, a koji su bili isto toliko grubi koliko i neosnovani. Godine 1926., osjetio sam neodoljivu potrebu da objavim ovaj drugi dio u vidu posebnog izdanja. Ni slutio nisam da u na taj nain preobratiti dotine protivnike, koji su, u svom tom burnom negodovanju u pogledu Junog Tirola, prepoznali prije svega najbolje sredstvo za borbu protiv omrznutog i mrskog im nacionalsocijalistikog pokreta. Takve ljude je jednostavno nemogue nauiti da razmiljaju na ispravan nain, jer pitanje istine ili greke, pravednosti ili nepravednosti, za njih apsolutno ne igra nikakvu ulogu. im sporno pitanje postane pogodno za koritenje, vano je da ono poslui koliko u svrhu politike stranke, toliko i u ime njihovih viih osobnih interesa, dok je istinitost ili pravednost danog predmeta potpuno irelevantna. To se jo vie odnosi na one sluajeve koji, na taj nain, mogu nanijeti tetu cilju sveopeg buenja nae nacije. to se tie ljudi odgovornih za unitenje Njemake, a koji su njeni sadanji vladari njihov stav iz tog doba nije se ni do dana dananjeg nimalo izmijenio. Naprotiv. Upravo tako kao to su u to vrijeme hladnokrvno rtvovali Njemaku u ime doktrinarnih pogleda stranke ili zbog vlastitih sebinih interesa, oni se isto tako sa mrnjom obruavaju na svakog tko proturjei njihovim interesima, ak iako dotini moda raspolae svim moguim sutinskim argumentima za preporod Njemake. I vie od toga. im se u njima pojavi vjera u preporod nae nacije, utjelovljen u jednom imenu, pa ak i uz samu mogunost da se jedan takav ovjek pojavio, obino zauzmu suprotan stav protiv svega to bi moglo proistei iz takvog imena. Najkorisniji prijedlozi, i to oito oni najuspravniji, bojkotirani su jednostavno zbog toga to je njihov zagovornik, kao pojava i ime, povezivan sa opim idejama protiv kojih su se, na osnovu njihove pretpostavke, morali boriti u ime njihove politike stranke i osobnih gledita. Sama elja da se ovi ljudi preobrate je beznadna. Iz tog razloga, 1926. godine, kada je moja broura o Junom Tirolu tiskana, nisam ni razmiljao o ideji da bih mogao ostaviti utisak na one koji su me, zbog njihovih opih filozofskih i politikih stavova, ve smatrali najljuim protivnikom. U to vrijeme sam gajio nade da e barem neki od njih, koji na samom poetku nisu bili veliki protivnici nae nacionalsocijalistike vanjske politike, prvo preispitati naa stajalita u okviru ovog podruja da bi ih tek nakon toga procijenili. To se nesumnjivo dogodilo u puno sluajeva. Danas sa zadovoljstvom mogu istaknuti da su veina mukaraca, pa ak i oni iz javnog politikog ivota, preispitali svoj raniji stav u pogledu njemake vanjske politike. ak i onda kada su povjerovali u to da ne mogu da se sloe sa nekim naim stavovima, ipak su prepoznali da su nas do njihovog formiranja vodile asne namjere. Tokom posljednje dvije godine, naravno, postalo mi je jasnije da je moj rukopis o tom vremenu bio u stvari izgraen na opim nacionalsocijalistikim stavovima kao osnovnim, polaznim pretpostavkama. Takoer mi je postalo jasnije da nas mnogi ne slijede vie iz neprijateljstva nego zbog toga to ih u tome neto spreava. U to vrijeme, u okviru usko naznaenih granica, nije bilo mogue pruiti realan sutinski dokaz osnovanosti nae nacionalsocijalistike koncepcije vanjske politike. Danas osjeam neodoljivu potrebu da to nadoknadim. Jer ne samo da su se u posljednje dvije godine napadi protivnika intenzivirali, ve je posredstvom njih veliki tabor indiferentnih takoer mobiliziran u izvjesnoj mjeri. Burna rasprava i napadi koji su se u proteklih pet godina sustavno vodili protiv Italije polako prijete da urode plodom rezultirajui moguim gubitkom i unitenjem posljednjih nada njemakog preporoda. Dakle, kao to to esto biva u drugim stvarima, Nacionalsocijalistiki pokret u okviru svoje vanjske politike zauzima potpuno usamljeno i izolirano stajalite unutar njemakog naroda i njegovog politikog ivota. Napadi zajednikih neprijatelja naeg naroda i domovine udruili su se unutar zemlje posredstvom ope poznate gluposti i nesposobnosti buroaskih nacionalnih stranaka, neznanja irokih masa i kukaviluka, kao posebno monog saveznika: kukaviluk koji danas moemo zapaziti meu onima koji po samoj svojoj prirodi nisu sposobni da prue otpor marksistikoj poasti, i koji, iz tog razloga, sebe smatraju pravim sretnicima to svoje glasove izlau panji javnog miljenja u pogledu stvari koje su manje opasne od borbe protiv marksizma, a koji, ipak, izgledaju i zvue kao neto nalik tome. Jer kada danas gromoglasno negoduju oko pitanja Junog Tirola, oni, izgleda, interesima nacionalne borbe slue isto tako kao to, nasuprot tome, nastoje da to je mogue vie odstupe u stranu od prave borbe protiv najgorih unutranjih neprijatelja njemake nacije. Ti patriotski nastrojeni, nacionalni, a isto tako jednim dijelom narodni prvaci, meutim, smatraju daleko lakim da oglase svoj ratni pokli protiv Italije u Beu ili Mnchenu pod svesrdnom podrkom i u savezu sa marksistikim izdajicama njihovog naroda i domovine, prije nego da povedu istinsku borbu protiv samih tih elemenata. Kako je to danas upravo postalo potpuno vidljivo, cjelokupno zalaganje za naciju od strane tih ljudi odavno se svelo tek na jednu vanjsku predstavu koja, zasigurno, njima priinjava zadovoljstvo, a koju velikim dijelom na narod ne prozire.

druga knjiga

Protiv ove mone koalicije, koja, promatrano sa najrazliitijih stajalita, nastoji da pitanje Junog Tirola naini centralnom tokom njemake vanjske politike, nacionalsocijalistiki pokret se bori nepokolebljivim podravanjem saveznitva sa Italijom protiv vladajue frankofilske tendencije. Na taj nain Pokret, nasuprot cjelokupnom javnom mnijenju u Njemakoj, posebno istie da Juni Tirol niti moe niti bi trebao biti prepreka ovoj politici. Ovo gledite je uzrok nae sadanje izolacije u podruju vanjske politike i svih napada na nas. Kasnije e ono, sasvim sigurno, biti uzrok preporoda njemake nacije. Ovu knjigu piem da bih tu vrsto zacrtanu koncepciju potkrijepio detaljnim dokazima i uinio je to jasnijom. to manje vanosti pridajem tome da budem shvaen od strane neprijatelja njemakog naroda, samim tim osjeam veu dunost da dam sve od sebe da predstavim i istaknem temeljnu ideju prave njemake vanjske politike onim ljudima kojima su istinski interesi naroda zaista duboko u srcu, a koji su samo loe informirani ili loe voeni. Znam da e, nakon detaljnog istraivanja ovdje predstavljene koncepcije, mnogi od njih odustati od prethodnih stajalita i pronai svoj put do redova Nacionalsocijalistikog pokreta njemake nacije. Oni e, na taj nain, ojaati tu silu koja e jednog dana konano dovesti do sporazuma sa onima koji se jednostavno ne daju nauiti zato to su njihove misli i akcije uvjetovane ne sreom njihovog naroda, ve ili njihovim osobnim ili interesima njihove stranke.

Rat i mir

olitika oblikuje povijest. Sama povijest predstavlja pravac borbe jednog naroda za opstanak. Namjerno ovdje koristim frazu borba za opstanak zato to, uistinu, borba za osnovna sredstva za ivot, podjednako u miru i ratu, i jest vjena bitka protiv tisua i tisua vrsta otpora, upravo tako kao to je i sam ivot vjena borba protiv smrti. Jer ljudi poput svih ostalih stvorenja na svijetu znaju isto toliko malo o tome zato ive. Jedino sam ivot ispunjen je enjom za samoodranjem. Najprimitivnija stvorenja se bore za opstanak samo instinktivno, a to je stvorenje na viem nivou, taj instinkt samoodranja se prenosi na enu i dijete, a kod onih koji su na jo viem nivou i na itavu vrstu. I dok se, oigledno, ljudi esto odriu vlastitog instinkta samoodranja u ime vrste, oni, u stvari, na taj nain slue jo vioj svrsi. Jer usporedi li se ouvanje ivota kod itavog naroda i pojedinca, ono nerijetko lei samo u ovjekovom odricanju. Dva mona ivotna instinkta, glad i ljubav, korespondiraju sa dubinom i snagom instinkta samoodranja. I dok zadovoljenje vjeite gladi garantira samoodranje, zadovoljenje ljubavi osigurava kontinuitet rase. Istinu govorei, ova dva instinkta su vladari ivota. I mada mravi esteta moe uloiti tisuu prigovora protiv jedne takve tvrdnje, injenica same njegove egzistencije ve pobija njegove argumente. Ne postoji bie nainjeno od krvi i mesa koje bi moglo izmaknuti zakonima to su odredili njegovo roenje. I im ljudski um povjeruje u to da je superioran u odnosu na njih, to unitava samu sutinu koja je nosilac uma. Meutim, ono to vai za ljudski um vai i za nacije. Nacija predstavlja samo mnotvo manje ili vie sposobnih pojedinaca. Njene prednosti lee u vrijednosti pojedinaca samih po sebi, kao i karakteru i stupnju istovjetnosti tih vrijednosti. Isti zakoni koji odreuju ivot pojedinca, kojima je on podreen, vae takoer i za narod. Samoodranje i produenje vrste su najjai nagoni koji se nalaze u osnovi svih aktivnosti, sve dotle dok se tijelo pokazuje kao zdravo, pa e otuda ak i posljedice ovih opih ivotnih zakona u okviru naroda biti osobne kao i na nivou pojedinaca. Ako, za svako bie na ovoj zemlji, instinkt samoodranja, u njegovom dvostrukom cilju samoodranja i produetka vrste, predstavlja najelementarniju silu, a u tom smislu, mogunost da se oni zadovolje bude ograniena, onda je logina posljedica toga borba u svim njenim oblicima za mogunost odranja ovog ivota, to jest, zadovoljenja instinkta samoodranja. I dok je instinkt samoodranja i udnja za produetkom vrste obiljeje bezbrojnih sojeva organizama na Zemlji, i neprekidno traje u pojedincima, ipak je prostor u kojem se itav taj ivotni proces odvija ogranien. Borba za egzistenciju i produetak vrste je proces koji se u milijardama i milijardama organizama odvija na samoj povrini Zemlje i koji se lako da izmjeriti. Neodoljiva potreba da se upuste u borbu za opstanak lei u ogranienosti ivotnog prostora, ali u borbi za taj ivotni prostor isto tako lei sama osnova evolucije. U pretpovijesno doba, dok jo nije bilo ljudi, svjetska povijest je prvenstveno bila prezentacija geolokih dogaaja: borba prirodnih sila jednih sa drugima, stvaranje nastanjive povrine, razdvajanje vode od kopna, formiranje planina, ravnica i mora. Bila je to svjetska povijest tog doba. Sa pojavom organskog ivota, zajedno sa ovjekom, ova koncepcija se promijenila. Isprva, procesi nastajanja i nestajanja tisua oblija bili su predmet ovjekovog interesiranja. Kasnije, kada je postao samosvjestan, kroz koncepciju svjetske povijesti on je poeo razumijevati, kao prvo i najvanije, povijest svog vlastitog bivstva, koja nije bila nita drugo do li njegova vlastita evolucija. Obiljeja ove evolucije bili su neprekidna borba kako ovjeka sa ivotinjama, tako i ovjeka sa ovjekom. Iz ove nesagledive zbrke animalnih odnosa obrazovali su se oblici socijalnog ivota: klan, pleme, narod, drava. Opisi njihovog nastajanja i nestajanja zapravo su samo opisi jedne neprestane borbe za opstanak. Ako, dakle, politika oblikuje povijest, a povijest sama po sebi predstavlja borbu kako ovjeka, tako i nacije za samoodranje i kontinuitet, onda je politika, u stvari, finalno izvrenje te borbe. Otud, politika kao takva nije samo borba za opstanak neke nacije, ve je ona i umjetnost provoenja te borbe. Poto povijest, kao slika do danas postojeih borbi za opstanak nacija, nepobitno prezentira i politiku koja prevladava u odreenom vremenu, ona je najbolja uiteljica naih politikih aktivnosti. Ako je najvii zadatak politike ouvanje i trajanje ivota naroda, onda je ovaj ivot vjeni zalog oko kojeg se vodi bitka, za koji se i nad kojim se ova borba odluuje. Stoga je zadatak politike da ouva ovu supstancu koja je sainjena od mesa i krvi. Samo uspjeh u politikoj akciji ini moguim to ouvanje, dok je neuspjeh destrukcija, odnosno, razaranje supstance. Sukladno tome, politika je uvijek lider u ovoj borbi za ivot, vodilja istog, organizator, a uspjeh politikog djelovanja ovisit e o tome koliko e ga ovjek pravilno dizajnirati, to e, na kraju, odluivati o ivotu ili smrti naroda.

druga knjiga

Nuno je razumjeti ovo na jasan nain, jer sa tim razumijevanjem dva koncepta, politika mira ili rata smjesta postaju nitavni. Poto je zalog oko kojeg se politika uvijek bori sam ivot, rezultat uspjeha ili neuspjeha bit e takoer isti, bez obzira na sredstva kojima politika pokuava izvesti borbu za ouvanje ivota nekog naroda. Politika mira koja ne uspije isto tako direktno vodi unitenju nekog naroda, to jest, ukidanju njegove supstance od krvi i mesa, kao to to ini i promaena politika rata. I u jednom kao i u drugom sluaju, oduzimanje preduvjeta ivota postaje uzrok umiranja nekog naroda. Jer, narodi ne nestaju na bojnim poljima: izgubljene bitke ih ne liavaju sredstava za ouvanje ivota, ili, bolje reeno, vode do takvog liavanja, odnosno nisu u stanju da ga sprijee. Zaista, gubici koji nastaju direktno od rata ni na koji nain nisu razmjerni gubicima koji nastaju uslijed loeg i nezdravog ivota jednog naroda, kao takvog. Tiha glad i zli poroci za deset godina pobiju vie ljudi nego to bi rat mogao uiniti za tisuu godina. Najokrutniji rat je, meutim, upravo ono to dananjem ovjeanstvu izgleda kao neto najmirnije, naime, mirni ekonomski rat. Po svojim krajnjim posljedicama, sam taj rat dovodi do rtava u usporedbi sa kojima ak i rtve svjetskog rata blijede do nitavila. Jer taj rat pogaa ne samo ive, ve zahvaa i sve one koji samo to se nisu rodili. Dok rat u najgorem sluaju ubija samo jedan dio sadanjosti, ekonomski rat ubija budunost. Jedna godina kontrole raanja u Europi ubija vie ljudi nego to ih je palo u bitkama od vremena Francuske revolucije pa do naih dana, u svim ratovima u Europi, ukljuujui i svjetske ratove. Ali, to je posljedica mirne ekonomske politike koja je prenaselila Europu a da nije ouvala mogunost za dalji zdrav razvoj broja naroda. U cjelini, trebalo bi takoer rei i sljedee: im neki narod zaboravi da je zadatak politike da sauva njegov ivot svim sredstvima i na sve mogue naine, pa umjesto toga odlui podvrgnuti politiku nekom odreenom modusu djelovanja, on unitava unutranji smisao vjetine voenja naroda u njegovoj odsudnoj borbi za slobodu i kruh. Politika koja je u osnovi ratoborna moe zatititi narod od raznih poroka i patolokih simptoma, ali ne moe sprijeiti promjenu unutranjeg sustava vrijednosti tokom mnogih stoljea. Ako to postane permanentan fenomen, rat u sebi sadri unutranju opasnost, koja se tim vie istie to su manje izraeni fundamentalni rasni sustavi vrijednosti koji konstituiraju naciju. To se ve pokazalo kao tono u svim poznatim antikim dravama, a posebno se odnosi na sve dananje europske drave. Priroda ratnog nasljea da, kroz tisuustruki individualni proces, dovodi do rasne selekcije u okviru naroda, oznaava povlateno unitavanje njegovih najboljih elemenata. Poziv na hrabrost i neustraivost pronalazi odziv u bezbrojnim ljudskim reakcijama, u onim najboljim i najvrjednijim predstavnicima rase, koji se iznova i iznova dobrovoljno odazivaju posebnim zadacima, ili se sustavno kultiviraju kroz organiziran sustav posebnih formacija. Vojnim liderstvom svih vremena je oduvijek vladala ideja o formiranju posebnih legija, izabranih elitnih trupa u vidu mnogobrojnih vojnih jedinica uvara i jurinih bataljuna. Garde perzijske palae, aleksandijske elitne trupe, rimske legije Pretorijanaca, strane trupe najamnika, obrambene regimente Napoleona i Fredericka Velikog, jurini bataljuni, posade podmornica i zrakoplovni korpusi Svjetskog rata dugovali su svoje porijeklo istoj ideji i potrebi za pronalaenjem ogromnog broja mukaraca, onih najsposobnijih za obavljanje tekih zadataka, i njihovom dovoenju u posebne formacije. Jer, prvotno, svaka trupa nije bila izvjeban korpus ve borbena jedinica. Slava koju podrazumijeva pripadnost jednoj takvoj zajednici dovela je do stvaranja specijalnog borbenog duha korpusa koji je, meutim, za posljedicu mogao da ga zakoi i na kraju zavri u istim formalnostima. Od tuda nije rijetko da takve formacije moraju podnijeti najvee krvave rtve, to jest, borbeno najspremniji su izdvajani iz ogromne mase ljudi i odvoeni u rat u zbijenim redovima. Tako je postotak najkvalitetnijih pripadnika nacije nerazmjerno iezao, dok se, nasuprot tome, ispostavilo da je visoki postotak onih najgorih uspijevao da se sauva. Nasuprot izuzetno idealistiki nastrojenim mukarcima, koji su spremni rtvovati svoj ivot za narod, stoji broj onih najpokvarenijih egoista koji na ouvanje svog ivota gledaju kao na najvii ivotni zadatak. Heroj umire, kriminalac opstaje. To izgleda oigledno u herojskim vremenima, a posebno za idealistiki nastrojene mlade ljude. I to je dobro, jer to je dokaz da u narodu jo uvijek postoji sustav vrijednosti. Pravi dravnik mora sa posebnom brigom gledati na ovu injenicu, i uzeti je u razmatranje. Jer ono to se lako da tolerirati u ratu, u stotinama ratova dovodi do laganog odumiranja najboljih, najvrjednijih predstavnika nacije. Zahvaljujui tome pobjede su zaista bile izvojevane, ali na kraju nije bilo naroda vrijednog te pobjede. A budui, saaljenja vrijedni, narataji, to se mnogima ini neshvatljivo, nerijetko predstavljaju rezultat uspjeha prethodnih vremena. Iz tog razloga, mudri politiki lideri ivotni cilj naroda nikada nee vidjeti u ratu, ve e to biti samo sredstvo njegovog odranja. Zato mora educirati ljudstvo povjereno najviem ovjeku, ali i vladati sa najviom savjesnou. Ako je potrebno, kada je ivot naroda u pitanju, oni ne bi trebalo izbjegavati i uzmicati od estokog krvoprolia, ali uvijek moraju imati na umu da jednog dana mir opet mora nastupiti i zamijeniti taj krvavi period. Ratovi koji se vode za neke ciljeve, kao i zbog svoje prirode, ne garantiraju kompenzaciju za prolivenu krv, pa stoga jesu svetogre poinjeno protiv nacije i grijeh protiv budunosti naroda.

adolf hitler

Vjeiti ratovi, meutim, mogu postati uasna opasnost meu narodom koji posjeduje nejednake elemente u okviru strukture svoje rase da samo neki dijelovi mogu biti smatrani kao oni koji uvaju dravu, i kao takvi su, zato, posebno kreativne prirode. Kultura europskih naroda poiva na temeljima koje je nadahnue nordijske krvi stvaralo stoljeima. Kada bi posljednji ostaci ove nordijske krvi bili eliminirani, lice europske kulture bi bilo izmijenjeno, dok bi, meutim, vrijednost drava opala u skladu sa opadanjem vrijednosti naroda. S druge strane, politika, koja je u osnovi miroljubiva, prije svega bi se pobrinula da ouva nositelje najplemenitije krvi, dok bi, educirajui ga na taj nain, narod u cjelini zapravo oslabio, to bi ga jednog dana moralo dovesti do propasti, nakon to bi to, konano, zaprijetilo sutini njegove egzistencije. A tada, umjesto da se bori za hranu, nacija e radije smanjiti koliinu te hrane i, to je jo vjerojatnije, ograniiti broj ljudi ili kroz mirnodopsku migraciju ili kroz kontrolu raanja, da bi na taj nain izbjegla ogroman pritisak i stres. Jer oni narodi koji su, s jedne strane, izloeni neprestanom ratovanju, s druge strane su pogoeni emigracijom. Tim putem narod polako biva pljakan u pogledu najkvalitetnijih ljudi, i to u stotinama tisua pojedinanih ljudskih tragedija. Tuno je znati da cjelokupna naa nacionalna politika mudrost, koja toliko previa prednost emigracije, u najveoj mjeri ali zbog opadanja broja njenog vlastitog naroda, ili u najboljem sluaju, govori o kulturnom otpadu koji na taj nain biva poslat u druge drave. Ono to se pri tome ne zapaa je najgore. Budui da se emigracija ne odvija u skladu sa teritorijem, niti prema godinama starosti, ve umjesto toga ostaje izloena proizvoljnom zakonu sudbine, uvijek po pravilu dolazi do odliva upravo onih najhrabrijih i najodvanijih iz naroda, onih koji su najodluniji i najspremniji da prue otpor. U okviru omladine sa sela, koja je emigrirala u Ameriku pred 150 godina, nalazili su se isto tako najodluniji i najodvaniji mukarci kao to je danas sluaj sa radnicima koji odlaze u Argentinu. Kukavice i slabii bi prije umrli u domovini nego to bi skupili hrabrost da kruh zarauju u nepoznatoj, stranoj zemlji. Bez obzira na to da li se bijeda, siromatvo, politiki pritisak ili religiozna prinuda svalila na ljude, uvijek e oni najzdraviji i najotporniji na pritisak biti sposobni da izdre i podnesu jo vei pritisak. Slabi e se prvi podiniti. Njegovo ouvanje je uope isto tako vrlo malo znaajno za pobjedu kao i to to ostaje u domovini. Nerijetko se zakon akcije prenosi iz domovine u kolonije, zato to tamo sasvim spontano dolazi do koncentracije najviih ljudskih vrijednosti. Meutim, dobitak za novu zemlju tako postaje gubitak za domovinu. im tokom stoljea narod jednom izgubi svoju najbolju, najjau i najprirodniju silu u ljudstvu kroz emigraciju, teko da e vie ikada biti u stanju prikupiti unutarnje snage da prui neophodan otpor u kobnim vremenima. Zato e potom pribjei kontroli raanja. ak i ovdje gubitak u brojnosti stanovnitva nije presudan, ali je uasna injenica da, kroz kontrolu raanja, najvie potencijalne vrijednosti naroda bivaju unitene u samom zaetku s obzirom na to da su veliina i budunost naroda odreene zbirom njegovih sposobnosti za najvia dostignua na svim poljima. Meutim, to su one vrijednosti osobnosti koje se ne pojavljuju povezane sa pravom roenja. Ako bismo odstranili iz naeg kulturnog ivota, nae znanosti, zaista cjelokupne nae egzistencije kao takve, sve ono to su stvorili ljudi koji nisu bili prvoroeni sinovi, onda bi Njemaka postala gotovo balkanska drava. Njemaki narod onda ne bi mogao bude proklamiran za kulturan narod. tovie, mora se imati u vidu da, ak i u sluaju kada bi prvoroeni ipak stvorili velika dostignua za svoj narod, najprije mora biti preispitano da nije barem netko od njihovih predaka bio prvoroeni. Jer kada se u itavom rodoslovnom stablu lanac prvoroenih samo jednom prekine, onda on takoer pripada onima koji ne bi postojali da nai preci nisu uvijek odavali poast i potovanje tom principu. U ivotu nacija, meutim, ne postoje greke prolosti koje se smatraju ili koje bi bile ispravne u sadanjosti. Sutinski miroljubiva politika je, uz kasnije krvarenje nacije kroz emigraciju i kontrolu raanja, utoliko pogubnija to vie zahvati narod koji se sastoji iz nejednakog broja pripadnika rasa. Jer u ovom sluaju, kroz emigraciju, takoer dolazi do odljeva najplemenitijih pripadnika rase iz naroda, dok su putem kontrole raanja u domovini, oni koji su uspjeli da se zbog vrijednosti svoje rase izgrade i doguraju do vieg ivotnog i drutvenog nivoa zapravo oni koji su se prvi nali pogoenim. Postepeno bi potom uslijedila situacija u kojoj bi popunjavanje inferiornih irokih masa postalo nenadoknadivo, i na kraju, nakon stoljea, dovelo do opadanja cjelokupne vrijednosti naroda. Takva nacija bi postepeno izumirala sve dok ne bi prestala raspolagati jednom pravom ivotnom vitalnou. Tako e politika miroljubivog karaktera biti isto toliko tetna i razorna po svojim efektima kao politika koja u ratu vidi jedino oruje. Politika se mora boriti za opstanak i ivot naroda; tovie, ona uvijek mora izabrati oruje kojim e se boriti kako bi sluila ivotu u najviem smislu te rijei. Jer ovjek se ne bavi politikom da bi mogao umrijeti, prije bi se moglo rei da se od ovjeka povremeno zahtjeva da umre kako bi nacija mogla ivjeti. Cilj je ouvanje ivota, a ne herojska smrt, ili ak kukavika rezigniranost.

Neophodnost borbe

orba naroda za opstanak je, prije svega, odreena sljedeim faktorima: bez obzira na to koliko narod moe biti od visokog kulturnog znaaja, borba za osnovna sredstva za ivot stoji ispred svih vitalnih potreba. Svakako, briljantni lideri mogu drati velike ciljeve pred oima naroda kako bi od materijalnih stvari mogli krenuti dalje u pravcu viih duhovnih ideala. Uopeno gledajui, usredotoenost samo na materijalne stvari e se intenzivirati tono u onoj mjeri u kojoj iezavaju duhovni vidici. to ovjek ivi primitivnijim duhovnim ivotom, to vie postaje nalik ivotinji, sve dotle dok u hrani konano ne pone uviati jedini cilj ivota. Zbog toga narod moe vrlo dobro izdrati izvjesno ogranienje materijalnih ciljeva, sve dotle dok mu se daje kompenzacija u vidu ivotnih ideala. Ali, da ti ideali ne bi rezultirali unitenjem naroda, nikada ne bi trebalo da postoje jednostrano, sami po sebi, a na tetu zadovoljenja materijalnih potreba, tako da prijete da ugroze zdravlje nacije, budui da e izgladnjeli narod zaista zavriti tako to e kolabirati uslijed neuhranjenosti, ili e neizbjeno promijeniti svoj poloaj. Prije ili kasnije, meutim, fiziki kolaps donosi za posljedicu duhovni kolaps. A tada nastupa kraj i samih ideala. Zato su ideali dobri i zdravi sve dotle dok doprinose jaanju unutranje i ope snage naroda, kako bi u konanoj analizi mogli biti korisni u poduzimanju borbe za egzistenciju. Ideali koji ne slue toj svrsi, mada vama mogu izgledati tisuu puta ljepi, izuzetno su loi i tetni zato to narod sve vie i vie udaljavaju od stvarnog ivota. Ali, osnovna sredstva za ivot koja su narodu neophodna uvjetovana su ivotnim prostorom koji mu je dan na raspolaganje. Zdrav narod e barem tragati za tim da zadovolji svoje potrebe na vlastitoj zemlji. Svako drugo stanje je patoloko i opasno, pa ak i ako stoljeima omoguava odranje naroda. Svjetska trgovina, svjetska ekonomija, turistiki promet, i tako dalje, sve su to privremena sredstva da se narodu osigura odranje. Ona zavise od faktora koji djelomino prelaze proraune, i koji, s druge strane, lee izvan moi nacije. U svim vremenima najsigurniji temelj za egzistenciju naroda bilo je vlastito zemljite. Ali, sada moramo razmotriti sljedee: Broj stanovnika je promjenljiv faktor. On e uvijek narastati u zdravom narodu. I zaista, ve sam taj porast, prema realnim proraunima, garantira jednom narodu budunost. Meutim, posljedica toga je da zahtjev za komoditetom takoer raste. U veini sluajeva takozvani porast domae produkcije moe zadovoljiti samo rastue zahtjeve ovjeanstva, ali nikako narastajue populacije. To posebno vai za europske nacije. U posljednjih nekoliko stoljea, posebno u novije vrijeme, potrebe europskih naroda narasle su u tolikoj mjeri da porast produktivnosti zemlje, koji je mogue ostvariti iz godine u godinu pod povoljnim okolnostima, teko da moe ii u korak sa rastom opih ljudskih potreba. Porast stanovnitva moe biti izbalansiran samo kroz poveanje, to jest, proirenje ivotnog prostora. I dok je broj stanovnika jednog naroda promjenljiv, dotle zemlja, kao takva, ostaje ista. To znai da je poveanje broja stanovnika proces koji je po svojoj prirodi toliko oevidan da se ni ne smatra kao neto izuzetno i neobino. S druge strane, poveanje teritorija je uvjetovano opom raspodjelom imovine u svijetu, to je in posebne revolucije, izuzetan proces, tako da je lakoa sa kojom populacija raste stoji u otroj suprotnosti sa nevjerojatno tekim teritorijalnim promjenama. Pa ipak, reguliranje odnosa izmeu populacije i teritorija je od ogromne vanosti za nacionalnu egzistenciju. U stvari, moemo s pravom rei da se doivotna borba naroda, zapravo, sastoji u zatiti teritorija koji mu je potreban kao opi preduvjet za odranje narastajue populacije. Budui da broj stanovnika neprestano raste, a zemlja ostaje ista, postepeno mora doi do tenzija, to se prvenstveno ogleda u bijedi i nevoljama, a to za izvjesno vrijeme moe da se izbalansira kroz veu proizvodnju, vei broj ingenioznih metoda proizvodnje, ili posebno strogu ekonomsku politiku. Ali, onda nastupi dan kada sve te tenzije vie ne mogu ni na jedan nain da se otklone. A tada se zadatak lidera nacionalne borbe za opstanak sastoji u sutinskom eliminiranju nepodnoljivih uvjeta, to jest, u ponovnom uspostavljanju tolerantnog odnosa izmeu broja stanovnika i veliine teritorija. Postoji nekoliko naina da se u ivotu nacije korigira disproporcija izmeu naseljenosti stanovnitva i teritorije. Najprirodniji nain je adaptirati zemlju, s vremena na vrijeme, prema naraslom broju stanovnika. To zahtjeva odlunu borbu i rizik krvoprolia. Meutim, to krvoprolie je isto tako jedina stvar koja moe biti opravdana narodu. Budui da se tim putem osvaja prostor neophodan za dalji porast broja stanovnika, to automatski pronalazi viestruku kompenzaciju za ljudstvo koje je stradalo na bojnom polju. Tako sutina slobode izrasta iz ratnih nevolja. A ma utire stazu kojom e kasnije krenuti plug. I ako uope elimo da razgovaramo o ljudskim pravima, onda jedino u ovom sluaju rat slui najpravednijem cilju: on narodu omoguava da posjeduje zemlju koju eli marljivo i poteno obraivati za sebe, kako bi svojoj djeci jednog dana

10

adolf hitler

mogao osigurati osnovna sredstva za ivot. S obzirom na to da zemlja nije dodijeljena nikome, niti je kome poklonjena na dar, ona od same sudbine biva podarena narodu koji u svom srcu ima hrabrosti da je posjeduje i marljivost da je obrauje plugom. Zato svaki zdrav, snaan narod ne vidi nikakav grijeh u teritorijalnom osvajanju, ve jedan potpuno prirodan proces. Suvremeni pacifist koji porie ovo sveto pravo zasluuje prijekor, prije svega zbog injenice da je on sam ponikao i odgajan je na nepravdi prethodnih vremena. tovie, nema mjesta na zemlji koje je predodreeno kao prebivalite naroda za sva vremena, budui da je zakon prirode desetinama tisua godina primoravao ovjeanstvo da se seli. Konano, sadanja podjela posjeda na zemlji nije osmiljena od strane vie sile, ve od strane samog ovjeka. I upravo zato? Ja rjeenje donijeto od strane ovjeka nikada nisam smatrao vjenom vrijednou, koje sada sudbina uzima u svoju zatitu i uznosi ga na nivo budueg zakona. Na taj nain, kao to je povrina zemlje bila izloena vjenim geolokim transformacijama, inei da organski ivot odumire i da se neprestano mijenja kako bi pronaao novi oblik, isto tako su i ove granice ljudskih naseobina izloene neprekidnim promjenama. Pa ipak, mnoge nacije, u izvjesnim razdobljima, mogu imati interes da prikau postojeu podjelu svjetskih teritorija kao vjeito obvezujuu, iz razloga to to odgovara njihovim interesima, isto tako kao to druge nacije u istoj toj situaciji mogu vidjeti samo neto to je u principu ovjekova umotvorina, koja u tom trenutku njima ne ide u korist, i koja zbog toga mora biti izmijenjena svim sredstvima koja su u Ljudskoj moi. Svatko tko bi zauvijek odstranio ovu borbu sa lica zemlje moda bi uspio da zaustavi rat i iskorijeni bitke izmeu ljudi, ali bi isto tako unitio najjau silu koja ih pokree da se razvijaju; isto tako kao to bi, elei da u civilnom ivotu bogatstvo izvjesnog ovjeka ili veliinu odreenih poslovnih poduhvata uini vjenim, u tu svrhu eliminirao igru slobodnih sila, nadmetanje. Rezultat bi bio katastrofalan za naciju. Ispostavlja se da je dananja neravnopravna podjela svjetskog prostora takva da ide daleko vie u prilog pojedinih nacija, pa je potpuno razumljivo to one silom prilika imaju interes da nadalje ne dopuste promjenu trenutne podjele teritorija. Ali, prekomjerno bogatstvo teritorija koje uivaju ove nacije stoji u kontrastu sa siromatvom drugih, koje, usprkos vrhunske proizvodnje, nisu u stanju da proizvode hranu za svoje svakodnevne potrebe kako bi se odrale u ivotu. Ima li vieg prava od toga da jedna nacija poeli da im se suprotstavi ako i ona polae pravo na isto to podruje koje joj omoguava opstanak i odranje? Ne. Osnovno pravo ovog svijeta jest pravo na ivot, sve dotle dok je ovjek dovoljno snaan za to. Zato e, na osnovu ovog prava, jaka nacija uvijek pronai naine da veliinu teritorija prilagodi svom broju stanovnika. Kada nacija jednom dospije u situaciju da, bilo uslijed slabosti ili loeg liderstva, vie ne moe ukloniti nesklad izmeu porasta stanovnitva i nepromjenljive veliine teritorija poveavanjem produktivnosti njene zemlje, nuno e morati pronai neki drugi nain. I onda e tim putem broj stanovnika prilagoditi zemlji. Priroda, sama po sebi, izvodi prvo prilagoavanje broja stanovnika veliini teritorija koje nema dovoljno da bi mogla da ga ishrani. U tome su nevolja i bijeda njena sredstva. Narod, prolazei kroz takve nedae, biva toliko desetkovan da porast broja stanovnika postaje gotovo nemogu. Posljedice ovog prirodnog prilagoavanja naroda zemlji nisu uvijek iste. Prije svega, na scenu stupa vrlo otra i nemilosrdna borba za egzistenciju, koju samo najjai i najotporniji pojedinci mogu preivjeti. Visok postotak smrtnosti novoroenadi, s jedne strane, i visok postotak ostarjelih ljudi, s druge, glavni su predznak vremena koje se vrlo malo obazire na ivot pojedinca. Budui da pod takvim okolnostima svi slabii bivaju zbrisani kroz velike tekoe i akutne bolesti, a samo oni najzdraviji mogu opstati, dolazi do prirodne selekcije. Tako broj stanovnitva jednog naroda moe biti izloen ogranienju, dok unutarnje vrijednosti mogu ostati, to se zaista moe doivjeti kao unutarnji uspon. Ali, takav proces ne moe dugo trajati, inae se nedae mogu pretvoriti u svoju suprotnost. U nacijama sastavljenim od rasa koje nisu jednake po vrijednosti, stalna neuhranjenost na kraju moe dovesti do letarginog preputanja bijednim okolnostima, koje postepeno moe dovesti do opadanja nivoa energije, a umjesto borbe koja potie prirodnu selekciju, nastupa postepena degeneracija. To je sasvim sigurno sluaj onda kada ovjek, da bi kontrolirao kroninu bijedu, vie ne pripisuje nikakvu vrijednost tome da se razmnoi, i zbog toga pribjegava vlastitoj kontroli raanja. I tada, istog trenutka kree putem koji proturjei prirodi. Dok priroda, od mnogobrojnih ljudi koji su se rodili, potedi nekoliko njih koji su najzdraviji i najotporniji da se izbore u ivotu, ovjek ograniava broj djece koje e roditi, a tada pokuava da odri u ivotu onu koja su roena bez obzira na njihovu unutranju vrijednost. Ovdje je njegova humanost samo sluga njegovoj slabosti, dok je istovremeno zapravo najokrutniji unitavatelj njegove egzistencije. Ako ovjek eli da ogranii broj djece koju e roditi, a da pri tome ne proizvede uasne posljedice koje proizlaze iz kontrole raanja, onda mora sebi dopustiti slobodu da raa bez ogranienja, ali da svede na minimum trokove za svu onu ve roenu djecu. Postojalo je doba u kojem su Spartanci bili sposobni da primjene ovu mudru mjeru, ali ne i nai dananji, lano sentimentalni i patriotski nastrojeni

druga knjiga



pripadnici buroazije. Vladavina est tisua Spartanaca nad tristo i pedeset tisua Helena moe se zamisliti samo ako se ima u vidu da je to posljedica vie vrijednosti rase Spartanaca. Ali to je bila posljedica sustavnog odravanja i uvanja rase; prema tome, Sparta se moe smatrati prvom narodnom dravom. Naputanje bolesne, slabe, deformirane djece, ukratko, njihovo unitenje, bilo je prikladnije, pa ak, iskreno reeno, i tisuu puta humanije nego alosno ludilo naeg doba, koje uva najbolesnije pojedince, i to zaista pod svaku cijenu, dok, s druge strane, oduzima ivot stotinama tisua zdrave djece kroz kontrolu raanja ili kroz abortuse da bi kasnije proizvelo degeneriranu rasu optereenu bolestima. Od tuda se openito moe rei da ograniavanje stanovnitva kroz nedae i unaprijed zacrtane standarde od strane nekih ljudi moe takoer vrlo lako dovesti do priblinog prilagoavanja neadekvatnog ivotnog prostora, ali vrijednost postojeeg ljudskog materijala se konstantno sniava i na kraju istinski propada. Drugi pokuaj da se brojnost stanovnitva prilagodi veliini zemlje lei u emigraciji, pod uvjetom da se ne odigrava plemenski, to isto tako dovodi do devalvacije preostalog ljudskog materijala. Kontrola raanja ljudi unitava nositelje najviih vrijednosti, dok emigracija unitava vrijednost prosjeka. Postoje jo dva naina pomou kojih nacija moe pokuati da balansira disproporciju izmeu stanovnitva i teritorije. Prvi se naziva poveanjem unutranje produktivnosti zemlje, koji kao takav nema nikakve veze sa takozvanom unutranjom kolonizacijom; drugi je poveanje proizvodnje robe iroke potronje i promjena domae ekonomije u ekonomiju izvoza. Ideja o poveanju prinosa zemlje unutar granica koje su bile zacrtane jednom i zauvijek je zastarjela. Povijest ovjekovog obraivanja zemlje govori o stalnom napretku, unapreivanju i, od tuda, o poveanju prinosa. Dok prvi dio ovog napretka lei u podruju metodologije obraivanja zemlje, kao i u izgraivanju naselja, drugi dio lei u poveanju vrijednosti zemlje umjetnim putem kroz upoznavanje sa hranjivim materijama koje nedostaju ili ih nema dovoljno. Taj put vodi od motike iz ranijih vremena, pa sve do modernog pluga, od prirodnog gnojiva do dananjih umjetnih. Bez sumnje, produktivnost zemlje je pomou toga bezgranino poveana. Ali je isto tako sasvim izvjesno da je i u tome negdje bilo ogranienja. Posebno ako razmotrimo da je ivotni standard kulturnih ljudi u principu zajedniki, to nije uvjetovano koliinom nacionalnog proizvoda dostupnog pojedincu; prije bi se moglo rei da je to podreeno prosuivanju okolnih zemalja i, obratno, ustanovljeno uvjetima unutar njih. Dananji europski snovi o ivotnom standardu proistjeu isto toliko iz potencijala Europe, kao i iz aktualnih uvjeta koji prevladavaju u Americi. Meunarodni odnosi su postali toliko laki i bliski, zahvaljujui modernoj tehnologiji i komunikacijama, da Europljanin, esto i potpuno nesvjesno, amerike uvjete primjenjuje kao standarde za vlastiti ivot. Ali, on pri tome zaboravlja da je odnos broja stanovnika prema povrini zemlje amerikog kontinenta daleko povoljniji nego odgovarajui uvjeti u kojima ive europske nacije s obzirom na njihov ivotni prostor. Bez obzira na to koliko Italija, ili recimo Njemaka, naseljava zemlju, bez obzira na to na koji nain i dalje poveava produktivnost svoje zemlje putem znanstvenih i metodolokih aktivnosti, uvijek ostaje disproporcija broja stanovnika u odnosu na zemlju kada se mjeri prema brojnosti amerikog stanovnitva u odnosu na zemlju njihove Unije. I ako bi dalje poveanje broja stanovnika putem vrhunskog razvoja industrije i bilo mogue za Italiju ili Njemaku, onda bi ih na isti taj nain Amerika Unija viestruko nadmaila. A kada, na kraju, daljnji porast u ove dvije europske zemlje vie ne bi bio mogu, Amerika Unija bi mogla nastaviti da se dalje razvija stoljeima sve dotle dok ne bi dostigla odnos koji mi ve danas imamo. Efekti koji posebno nastoje da se postignu naseljavanjem poivaju na zabludi. Miljenje da moemo dovesti do poveanja produktivnosti zemlje je pogreno. Bez obzira na to kako je raspodijeljena zemlja, na primjer, u Njemakoj, bilo u velikim ili malim zemljoradnikim posjedima, ili u zemljitima za sitne doseljenike, to ne mijenja injenicu da, u prosjeku, 136 ljudi ivi na jednom kvadratnom kilometru. To je nezdrav odnos. Nemogue je ishraniti na narod polazei od ove osnove i pretpostavke. Zaista bi samo stvorilo konfuziju postaviti pred mase slogan o unutranjem naseljavanju, koje bi onda polagale svoje nade u to i mislile da su na taj nain pronale sredstva da se otarase njihovih sadanjih nevolja. To nikako ne bi bio sluaj. Jer nevolja i bijeda ni blizu nisu rezultat pogrenog naina raspodjele zemlje, ve posljedica neadekvatne koliine prostora, koja danas, u cjelini, stoji na raspolaganju naoj naciji. Poveanjem produktivnosti moe se, meutim, donekle ublaiti situacija u vezi s narodnim dobrom. Pa ipak, na duge staze to nas nikada ne bi oslobodilo dunosti da se ivotni prostor, kada postane nedovoljan, prilagodi poveanom broju stanovnika. Putem unutranjeg naseljavanja, u najpovoljnijim okolnostima, moglo bi doi samo do amelioracije, u smislu drutvenih reformi i pravde. To je potpuno nevano u pogledu potpunog ouvanja naroda. I to e, isto tako, esto biti tetno



adolf hitler

za poloaj nacionalne vanjske politike zato to budi nade koje narod udaljavaju od realnog razmiljanja. Obian, ugledan graanin e onda zaista prije vjerovati da moe zaraditi kruh u domovini kroz proizvodnju i vrijedan rad, nego to e shvatiti da snaga naroda mora biti usredotoena kako bi osvojila nov ivotni prostor. Ekonomija, koju posebno danas mnogi smatraju za spasitelja od nevolje i brige, gladi i bijede, narodu moe pruiti mogunosti za egzistenciju pod izvjesnim uvjetima, koji lee izvan njegove povezanosti sa vlastitom zemljom. Meutim, to je povezano sa brojem preduvjeta koje ovdje moram ukratko spomenuti. Smisao takvog ekonomskog sustava lei u injenici da nacija proizvodi vie izvjesnih ivotnih namirnica nego to joj je potrebno. Ona prodaje ovaj viak i izlazi na trite, i sa tako stvorenim prihodom osigurava te prehrambene namirnice i sirovinske materijale koji joj nedostaju. Tako ova vrsta ekonomije obuhvaa ne samo pitanje proizvodnje, ve u istoj toj mjeri i pitanje prodaje. Mnogo se pria, posebno u dananje vrijeme, o rastuoj proizvodnji, ali potpuno se zaboravlja da je jedan takav porast vrijednosti od znaaja samo dotle dok je kupac na vidiku. U okviru ekonomski povoljnog razvoja nacije, svaki porast proizvodnje e biti profitabilan do onog stupnja u kojem poveava koliinu robe dostupne pojedincu. Teoretski, svaki porast industrijske proizvodnje nacije mora dovesti do snienja cijena proizvoda, to sasvim logino za posljedicu ima poveavanje njihove potronje, kao i to da svaki ovjek iz naroda dospijeva u situaciju da posjeduje jo vie ivotnih namirnica. U praksi, meutim, to ni na koji nain ne mijenja injenicu neadekvatnog ouvanja i odranja nacije, kao posljedice nedovoljne koliine zemlje. Jer mi, svakako, moemo da poveamo izvjesnu industrijsku proizvodnju, i to bezbroj puta, ali ne i proizvodnju prehrambenih namirnica. Nae li se nacija jednom u situaciji da trpi zbog ove potrebe, to se moe regulirati samo ako dio njene industrijske hiperprodukcije moe biti izvezen kako bi iz vanjskih izvora nadoknadila potrebu za onim prehrambenim namirnicama koje su joj nedostupne u domovini. Ali, porast proizvodnje, koji ima taj cilj, ostvaruje eljeni uspjeh samo onda kada nae kupca, i to upravo onog izvan zemlje. Tako dolazimo do pitanja prodajnog potencijala, to jest, trita, pitanja od ogromnog znaaja. Dananje svjetsko trite robe iroke potronje je neogranieno. Broj nacija koje aktivno proizvode je u stalnom porastu. Gotovo sve europske nacije trpe posljedice uslijed neadekvatnog i nezadovoljavajueg odnosa izmeu koliine zemlje i broja stanovnika. Zato ovise o svjetskom izvozu. Posljednjih godina Amerika Unija se okrenula izvozu, a isto je uinio i Japan na istoku. Tako iz ogranienih trita automatski zapoinje borba, koja se zaotrava sve vie kako na scenu stupa vei broj nacija koje se bave proizvodnjom i, obrnuto, sa poveanjem njihovog broja, trite postaje sve zbijenije. Jer dok se, s jedne strane, izvjestan broj bori za to da se svjetsko trite povea, trite iroke potronje se polako smanjuje, djelomino kao posljedica procesa samoindustrijalizacije vlastitim snagama, a djelomino kroz poduhvate u okviru sustavno organiziranih ogranaka, koji se sve vie i vie poduzimaju u zemljama isto kapitalistikog interesa. Trebalo bi imati sljedeu stvar na umu: njemaki narod, na primjer, izuzetno je zainteresiran za to da se u njemakim brodogradilitima konstruiraju brodovi za Kinu, zato to e, na taj nain, izvjestan broj ljudi nae nacionalnosti dobiti ansu da se ishrani, to ne bi mogli od nae zemlje, koja vie nije dovoljna. Ali, njemaki narod nema interes da, recimo, aktivira njemaku financijsku grupu ili ak njemaku tvornicu, koja bi otvorila takozvani ogranak brodogradilita u Shangaju, gdje bi kineski radnici gradili brodove za Kinu i to od stranog elika, ak i ako bi korporacija stekla odreeni profit u vidu udjela ili dividende. Naprotiv, rezultat bi bio samo to to bi Njemaka financijska grupa zaradila na milijune, ali bi, kao posljedica izgubljenih narudbi, daleko vea milijunska suma bila povuena iz njemake nacionalne ekonomije. Jo istiji kapitalistiki interesi poinju odreivati dananju ekonomiju, i to vie zajednika sjedita svijeta financija i burze tu izvre vei utjecaj, to e vie sustav podrunica ostvariti i tako umjetnim putem izvesti industrijalizaciju biveg trita robe iroke potronje i posebno smanjiti mogunosti izvoza europskim zemljama. Danas mnogi i dalje mogu sebi priutiti da radosno gledaju na ovaj budui razvoj, ali kako na tom putu budu dalje odmicali, kroz trideset godina, u Europi e ljudi teko disati pod tim okolnostima. Kako se na tritu bude razvijalo vie problema, tako e biti i ogorenija borba preostalih uesnika. Iako glavno oruje ove borbe lei u formiranju cijena i kvaliteti robe, oko koje e se nacije utrkivati ne bi li te proizvode prodale to jeftinije, na kraju, ak i ovdje, vrhunsko oruje lei u mau. Takozvano miroljubivo ekonomsko natjecanje svijeta moglo bi se odigrati samo ako bi se svijet sastojao iz isto agrarnih nacija i samo jedne industrijski i ekonomski razvijene nacije. Budui da su sve velike nacije danas ekonomski razvijene, takozvano miroljubivo ekonomsko natjecanje svijeta nije nita drugo nego borba sredstvima koja e ostati miroljubiva sve dotle dok jae nacije vjeruju da mogu trijumfirati nad ostalima, u stvari, sve dotle dok su u stanju da druge i dokraje miroljubivom ekonomijom. Jer to je istinski rezultat pobjede jedne nacije nad drugom miroljubivim ekonomskim sredstvima. Tako jedna nacija dobiva mogunosti opstanka, a druga nacija biva liena istih tih mogunosti. Pa ak su i ovdje u pitanju ono to je uvijek najbitnije: meso i krv, koje mi oznaavamo kao

druga knjiga narod.



Ako istinski snaan narod vjeruje da miroljubivim ekonomskim sredstvima ne moe osvojiti drugi narod, ili ako ekonomski slab narod ne eli sebi dopustiti da bude ekonomski poraen od ekonomski jaeg, a budui da se mogunosti njegovog ouvanja postupno smanjuju i potpuno nestaju, onda e u oba sluaja isprazna ekonomska frazeologija iznenada eksplodirati, a tada e na scenu stupiti rat, koji je nastavak politike drugim sredstvima. Opasnost za narod koji tei ekonomskom razvoju nalazi se, u uem smislu te rijei, u injenici da suvie lako vjeruje u to da na kraju svoju sudbinu moe oblikovati kroz ekonomiju. Pa odatle, kasnije, iz isto sekundarnog mjesta kree ka primarnom, i konano se smatra ak formiranom dravom, i pljaka narod koji raspolae istim onim vrijednostima i karakteristikama, koje su, na kraju krajeva, naciji i dravama omoguile da ouvaju ivot na ovoj zemlji. Posebna opasnost takozvane miroljubive, pomirljive ekonomske politike, meutim, lei iznad svega u injenici da ona omoguava porast broja stanovnika, to na kraju ne stoji ni u kakvoj vezi sa produktivnou njene vlastite zemlje da ouva ivot. Ta prenaseljenost neadekvatnog ivotnog prostora takoer nerijetko vodi do koncentracije ljudi u poslovnim centrima, koji gotovo uope ne lie na sredita kulture, ve vie na ireve na tijelu nacije u kojima su se izgleda skupila i ujedinila sva zla, poroci i bolesti. Prije svega, oni su rasadnik mijeanja i pogoravanja kvaliteta rase, i srozavanja njenih vrijednosti, rezultirajui tako smeem inficiranim centrima, u kojima cvjeta idovska rasa crva, koja na kraju utjee na daljnju destrukciju. Upravo se na taj nain otvaraju vrata procesu propadanja u okviru kojeg unutranja snaga takvog naroda brzo kopni, sve rasne, moralne i narodne vrijednosti bivaju odreene za destrukciju, ideali obezvrijeeni, a na kraju preduvjeti, koji su narodu hitno potrebni da bi uzeo u svoje ruke i uspostavio kontrolu nad konanim ishodom borbe za svjetsko trite, bivaju eliminirani. Oslabljen ovim pogrenim putem pacifizma, narod vie nee biti spreman da se bori i prolije krv za trite za svoju robu. Odatle, im jaa nacija uspostavi istinski snanu politiku mo u mjestu u kojem vladaju principi miroljubivih ekonomskih sredstava, takva nacija e kolabirati. A onda e im se osvetiti vlastita delinkvencija. U njihovoj zemlji dolazi do prenaseljenosti, i sada, trpei posljedice gubitka realnih osnovnih preduvjeta, oni vie nemaju ni jednu mogunost da na odgovarajui nain ishrane tu nagomilanu, ogromnu masu ljudi. Nemaju snage da presjeku obru neprijatelja, niti unutranje vrijednosti pomou kojih bi dostojanstveno podnijeli sudbinu. Jednom su povjerovali u to da bi mogli ivjeti zahvaljujui miroljubivoj ekonomskoj politici, i odrekli se upotrebe nasilja. Sudbina e ih nauiti da narod na kraju opstaje i ostaje samo onda kada broj stanovnika, naseljenost i ivotni prostor stoje u potpuno prirodnom i zdravom uzajamnom odnosu. tovie, ovaj odnos mora biti uspostavljen u korist stanovnitva u istom omjeru u kojem se pomjerio u korist zemlje. U tom cilju, meutim, narodu treba oruje. Stjecanje zemlje je uvijek povezano sa angairanjem snaga. Ako je zadatak politike da provede borbu naroda za opstanak, a ta borba se na kraju krajeva sastoji u ouvanju koliine prostora neophodnog za ishranu odreenog stanovnitva, i ako je cijeli proces pitanje angairanosti narodnih snaga, iz toga, kao zakljuak, proistjeu sljedee definicije: Politika je umjetnost provoenja borbe jednog naroda za opstanak na zemlji. Vanjska politika je umjetnost zatite trenutno narodu neophodnog ivotnog prostora, kako u smislu kvantitete tako i kvalitete. Unutranja politika je umjetnost ouvanja neophodnih snaga za to u vidu njegovih rasnih vrijednosti i broja.

Rasa i volja u borbi za mo

ada, u ovom trenutku, elim raspravljati o buroaskom konceptu, koji na mo gleda uglavnom kao na snabdijevanje nacije orujem, i u manjoj mjeri, moda isto tako vojskom kao organizacijom. Da je koncept tih ljudi bio znaajan, to jest, kada bi mo nacije zaista leala u njenom posjedovanju oruja i vojske kao takve, onda bi sa nacijom koja je izgubila vojsku i oruje iz bilo kojeg razloga moralo zauvijek biti svreno. U to i sami ti buroaski politiari teko da vjeruju. Ve samom njihovom sumnjom, oni priznaju da oruje i organizacija vojske jesu stvari koje se mogu zamijeniti, i da prema tome nisu prioritetne, ve da postoji neto iznad njih, to je isto tako izvor moi. Oruje i vojne formacije su unitive i zamjenjive. U istoj mjeri u kojoj njihov znaaj moe na trenutak izgledati ogroman, toliko izgleda i ogranien tokom duih vremenskih razdoblja. Ono to je najpresudnije u ivotu naroda je volja za odranjem, i iva sila koja mu stoji na raspolaganju u tu svrhu. Oruje moe zahrati, formacije mogu zastarjeti, ali e sama volja uvijek obnoviti i jedno i drugo i pokrenuti narod u vid borbe kakvu zahtjeva trenutak. injenica da smo mi, Nijemci, morali predati oruje vrlo je malog znaaja u smislu u kojem sam ja mogao sagledati kako stvari realno stoje. Pa ipak, to je jedina stvar koju nai buroaski politiari vide. Ono to je obeshrabrujue u vezi sa predajom naeg oruja, najvie lei u popratnim okolnostima u kojima se sve odigralo, u stavu koji je to omoguio, kao i u nesretnom nainu na koji smo mi sve to doivjeli. To je prevagnulo unitenjem organizacije nae vojske. Ali ak i tu glavna nesrea nije bilo unitenje organizacije kao nositelja oruja koje posjedujemo, ve vie ukidanje institucije koja je na narod uila muevnosti i odvanosti, koju nije imala ni jedna druga drava na svijetu, i koja, zaista, nije bila potrebna nijednom drugom narodu toliko koliko njemakom. Doprinos nae stare vojske opoj discipliniranosti naroda za najvia dostignua u svim podrujima je neizmjeran. Upravo na narod, kojem po rasi nedostaju mnoge sposobnosti koje, na primjer, karakteriziraju Engleze, odluno zbijanje redova u periodima opasnosti dobije barem dio ovog, drugim nacijama uroenog, instinkta, usput dok prolazi kroz vojnu obuku. Ljudi koji tako razdragano askaju o socijalizmu uope ne shvaaju da je najvia socijalistika organizacija od svih ostalih bila Njemaka vojska. To je isto tako i razlog estoke mrnje tipinih kapitalistiki nastrojenih idova protiv organizacije u kojoj novac nije izjednaen sa poloajem, ugledom, da ne kaem sa asti, ve prije sa dostignuem, i u kojoj se pripadnost grupi ljudi koji su ostvarili velika dostignua vie cijeni od posjedovanja velikog imetka i bogatstva. Ovo je koncepcija koja se idovima uinila isto toliko nepoznatom i stranom koliko i opasnom, i koja bi, kada bi samo postala zajednikim nasljeem naroda, nagovijestila imunitet od svake daljnje idovske opasnosti. Ako bi, na primjer, asniki rang u vojsci mogao da se kupi, to bi idovima bilo razumljivo. Oni ne mogu razumjeti organizaciju, zapravo je smatraju udnom koja obasipa au ovjeka koji ne posjeduje nita, ili iji je prihod tek jedan mali dio prihoda onog ovjeka koji se u istoj toj organizaciji niti uvaava niti cijeni. Ali, upravo u tome lei sutinska snaga neusporedivo stare institucije, koja ipak, na alost, u posljednjih trideset godina mira takoer pokazuje znakove laganog hranja. im je to postalo moderno za pojedinane asnike, posebno za one plemikog porjekla, rasporeenim u parove sa, generalno reeno, idovskim ifutima, opasnost se nadvila nad starom vojskom koja bi jednog dana, ako se nastavi razvijati na prethodno reeni nain, mogla se pretvoriti u veliko zlo. U svakom sluaju, u doba cara Wilhelma I., nije postojalo razumijevanje za takve dogaaje. Pa ipak je, sve u svemu, njemaka vojska poetkom ovog stoljea bila najvelianstvenija organizacija na svijetu, a njen utjecaj na na narod vie nego blagotvoran. Rasadnik njemake discipline, njemake efikasnosti, odlunog rukovoenja, prave hrabrosti, samouvjerenog nastupa, osobne upornosti i nepokolebljivog potenja. Koncepcija potenja i asti cjelokupne profesije je polako, ali neosjetno postala zajedniko nasljee cijelog naroda. To to je ta organizacija bila unitena kroz Versaillski mirovni ugovor bilo je utoliko loe za na narod to su nai unutranji neprijatelji pomou toga konano dobili slobodan prilaz za izvoenje njihovih najgorih namjera. Ali naa nekompetentna buroazija, uslijed nedostatka genija i sposobnosti da improvizira, nije mogla pronai ni najprimitivniju zamjenu. Tako je, u svakom sluaju, njemaki narod izgubio oruje i njihove nosioce. Ali, to se u povijesti nacija dogaalo bezbroj puta, a da kasnije uslijed toga one nisu iezavale. Naprotiv: nita nije lake nadoknaditi od gubitka oruja, i svaki oblik organizacije moe ponovo da se stvori ili obnovi. Ono to je nenadoknadivo je pokvarena krv naroda, unitene unutranje vrijednosti. Jer, nasuprot dananjoj buroaskoj koncepciji da je Versaillski mirovni ugovor na narod liio oruja, mogu rei da pravi nedostatak oruja lei samo u naem pacifistiko demokratskom trovanju, kao i u internacionalizmu, koji unitavaju i truju najdublje izvore moi naeg naroda. Jer izvor cjelokupne snage naroda ne lei u posjedovanju oruja ili organizaciji vojske, ve u unutranjoj vrijednosti, koja je predstavljena znaajem njegove rase, postojanjem najviih individualnih, osobnih vrijednosti, kao i njegovim zdravim stavom prema ideji samoodranja.

druga knjiga

15

Istupajui pred javnost kao nacionalsocijalisti sa koncepcijom istinski snanog naroda, znamo da je danas cjelokupno javno mnijenje protiv nas. Ali, ovo je zaista najdublje znaenje nae nove doktrine, koja se kao pogled na svijet izdvaja od drugih. Budui da polazimo od ideje da jedan narod nije jednak drugome, vrijednost naroda takoer nije jednaka vrijednosti drugog. Ako vrijednost naroda nije jednaka vrijednosti drugog, onda svaki narod, neovisno o numerikoj vrijednosti koja iz toga proistjee, i dalje posjeduje posebne, njemu svojstvene kvalitete, koje ne mogu u potpunosti biti kao one kod drugog naroda. Izraavanje ovog svojstva, posebne vrijednosti, odnosno kvaliteta naroda moe biti najrazliitije vrste i u najraznovrsnijim podrujima, ali, sabrane zajedno, one rezultiraju standardom za generalnu procjenu naroda. Vrhunski izraz ove generalne procjene je slika povijesti i kulture naroda, koja odraava zbir svih znaenja vrijednosti njegove krvi ili rase ujedinjenih u tome. Ova posebna vrijednost naroda, meutim, nikako nije samo estetska, kulturna, ve je opa ivotna vrijednost kao takva. Jer to izgrauje ivot naroda, karakterizira ga i oblikuje, i stoga, takoer stvara sve one snage koje on moe prikupiti kako bi nadiao i savladao sile koje mu se tokom ivota suprotstavljaju. Zato to svaki in kulture, promatran u vezi sa ovjekom, uistinu jest poraz za do sada postojei barbarizam, a svaka tvorevina kulture na taj nain pomae ovjeku da se izdigne iznad njegovih prethodno zacrtanih ogranienja i tako ojaa poloaj tih naroda. Otuda, mo afirmacije ivota isto tako lei u takozvanim kulturnim vrijednostima naroda. Prema tome, to je vea unutranja mo naroda u ovom pravcu, vee su i brojnije mogunosti za potvrivanje ivota u svim podrujima borbe za opstanak. Dakle, to je vea vrijednost rase naroda, vee su i njegove ope ivotne vrijednosti posredstvom kojih moe da uzme uea u obrani svog ivota, u borbi i nadmetanju sa drugim narodima. Znaaj vrijednosti krvi jednog naroda, meutim, postaje potpuno oigledan kada to uvidi, prizna i ispravno procjeni on sam. Narodi koji ne razumiju ovu vrijednost ili koji za to vie nemaju osjeaj zbog nedostatka uroenog instinkta, na taj nain, isto tako odmah poinju da je gube. Mijeanje krvi i opadanje vrijednosti rase tada imaju posljedice koje, svakako, na poetku nerijetko bivaju stvorene i uvedene kroz takozvanu naklonost prema stranim stvarima, koja je, u stvari, podcjenjivanje vlastitih kulturnih vrijednosti naspram onih koje obiljeavaju strane narode. Kada narod jednom prestane cijeniti kulturno izraavanje vlastitog duhovnog ivota uvjetovanog svojom krvlju, ili ak pone da ga se stidi, kako bi skrenuo panju na nain ivota stranih naroda, on se odrie snage koja lei u skladu sa njegovom krvlju i ivotom kulture koji izvire iz nje. On postaje podijeljen, nesiguran u svoje prosuivanje slike svijeta i njegovog izraavanja, gubi percepciju i osjeaj vlastite svrhe i u tom trenutku tone u konfuziju internacionalnih ideja, koncepcija i kulturne zbrke, koja proistjee iz svega toga. Onda idov moe ui gdje god hoe i na bilo koji nain, i ovaj majstor internacionalnog trovanja i rasne korupcije nee gubiti ni trenutka sve dotle dok u potpunosti ne iskorijeni i, na taj nain, iskvari takav narod. Na kraju onda dolazi do toga da itava rasa gubi na vrijednosti, to rezultira konanim padom. Zbog toga je svaka trenutno postojea vrijednost rase naroda takoer uzaludna, ako ne zaista i dovedena u opasnost, sve dotle dok se narod svjesno ne opominje na vlastitu kvalitetu i ne njeguje ju, gradei i temeljei sve svoje nade prvenstveno na tome. Iz ovog razloga, meunarodna naklonost bi trebala da se smatra smrtnim neprijateljem tih vrijednosti. Umjesto nje, sam in vjere u vrijednosti vlastitog naroda mora da prevlada i odredi cjelokupan njegov ivot i akciju. to je iskonskiji faktor veliine i znaaja naroda manje prisutan u njegovoj vrijednosti, to e ova vrijednost kao takva tee postati u potpunosti djelotvorna, osim ako energiju i talent naroda, uspavanih u poetku, ne otkrije ovjek koji e ih razbuditi i probuditi. Jer kao to ovjeanstvo, koje je sastavljeno od rasa razliite vrijednosti u podjednako maloj mjeri posjeduje ujednaenu prosjenu vrijednost, u podjednako maloj mjeri je vrijednost pojedinca unutar naroda ista izmeu svih lanova. Svako djelo naroda, u bilo kojem podruju, jest rezultat kreativnosti pojedinca. U tom smislu, ni jednu nevolju ne mogu ispraviti samo elje onih koji su njome direktno pogoeni, sve dotle dok zajednikom eljom ne pronau rjeenje u jednom ovjeku, kojeg narod izabere za taj zadatak. Veina nikada nije ostvarila kreativna dostignua. Niti je ikada ovjeanstvu doprinijela nekakvim otkriima. Uvijek je pojedinana osobnost ta koja je pokreta i stvaralac ljudskog napretka. I zaista, narod odreene unutranje rasne vrijednosti, ukoliko je ova vrijednost uope vidljiva u dostignuima njegove kulture ili drugim ostvarenjima, mora kao prvo posjedovati vrijedne pojedince, jer bez njihove pojave i kreativnosti slika kulture tog naroda nikada ne bi ni bila stvorena, pa bi zato bila iskljuena i mogunost bilo kakvog zakljuka u pogledu unutranje

16

adolf hitler

vrijednosti takvog naroda. Kad ve govorim o unutranjoj vrijednosti naroda, ja je odreujem na osnovu skupa dostignua koja lee pred mojim oima, i na taj nain, u isti mah pronalazim potvrdu o posebno vrijednim pojedincima, koji su djelovali kao predstavnici rasne vrijednosti naroda i koji su izgradili sliku kulture. Isto tako kao to su izgleda vrijednost rase i pojedinca uzajamno povezane, zato to narod bezvrijedne rase ne moe proizvesti izuzetno kreativne pojedince iz tog izvora i kao to, u suprotnom sluaju, izgleda se ne moe zakljuiti, na primjer, da vrijednost rase postoji iako ne raspolae kreativnim pojedincima i njihovim dostignuima isto tako narod, usprkos tome, moe po prirodi grae svog organizma, narodne zajednice ili drave, unaprijediti izraz svojih vrijednih pojedinaca, ili im barem moe pruiti poticaj, ili ih, ak, i sprijeiti. Kada narod jednom ustolii veinu kao vladara njegovog ivota, u stvari, kad jednom uvede dananju demokraciju po zapadnoj koncepciji, to ne samo da e otetiti znaaj koncepcije osobnosti, ve e sprijeiti djelotvornost vrijednih pojedinaca. I to e kroz formalno izgraivanje njegovog ivota sprijeiti uspon i rad kreativnih pojedinaca. To je dvostruka kletva demokratskog parlamentarnog sustava, koji danas prevladava: ne samo da je sam nesposoban da dovede do stvaranja kreativnih dostignua, ve isto tako spreava pojavu i, na taj nain, rad onih ljudi koji se nekako pretei uzdiu iznad prosjeka. U svim vremenima, ovjek koji svojom veliinom prelazi prosjek ope zaglupljenosti, nesposobnosti, kukaviluka ali i arogancije, uvijek je izgledao kao najvea prijetnja veini. Svemu tome moe se dodati da, kroz demokraciju, inferiorne osobe moraju, gotovo po pravilu, postati lideri, kako bi se taj sustav dosljedno primijenio na svaku instituciju koja bi uvela princip devalvacije itave mase lidera, naravno, ukoliko ih ovjek uope moe tako nazvati. To je svojstveno neodgovornosti koja lei u prirodi demokracije. Veina predstavlja fenomen koji je suvie neuhvatljiv da bi mogao biti obuhvaen tako da se njoj, na neki nain, odgovornost moe nametnuti. Lideri koje ona postavlja u stvari su samo egzekutori njene volje. Zato njihov zadatak manje lei u osmiljavanju kreativnih planova ili ideja, da bi ih izvodili uz pomo podrke raspoloivog administrativnog aparata, nego u tome da okupe trenutno postojeu veinu, koja je potrebna za izvrenje konanih projekata. Tako se veina manje prilagoava projektima nego to se projekti prilagoavaju njoj. Bez obzira na to kakvi rezultati ovakve aktivnosti mogu biti, ne postoji nitko tko bi se mogao smatrati zaista odgovornim. To vrijedi, jo vie, ako je svaka odluka koja je usvojena, u stvari, rezultat brojnih kompromisa, koji e se isto tako mijenjati u svom karakteru i sadraju. Koga bi onda trebalo uiniti odgovornim za to? Odstrani li se isto osobna odgovornost, najjai razlog za uspostavljanje energinog vodstva otpada. Usporedite organizaciju vojske, okrenutu u najveoj mjeri autoritetu i odgovornosti pojedinca, sa naim demokratskim graanskim institucijama, posebno u vezi sa rezultatima liderske obuke na obje strane, i bit ete uasnuti. U jednom sluaju, organizacija ljudi koji su odvani i poletni u odgovornosti kao to su sposobni u izvravanju zadataka, a u drugome, horda nesposobnjakovia, suvie kukavikih da bi prihvatili odgovornost. Za etiri i pol godine organizacija njemake vojske pruala je vrst otpor najveoj neprijateljskoj koaliciji svih vremena. Graansko, demokracijom oslabljeno i dezintegrirano, domae liderstvo bukvalno je kolabiralo pod prvim pritiskom nekoliko stotina odrpanaca i dezertera. alostan nedostatak stvarno velikih liderskih umova meu njemakim narodom pronalazi najjednostavnije objanjenje u pustoeoj dezintegraciji, koja se odvija pred nama kroz demokratski parlamentarni sustav, koji polako nagriza cijeli na javni ivot. Nacije moraju odluiti. Da li ele vladavinu veine ili umova. Te dvije vladavine nikada nisu kompatibilne. Sve do danas, meutim, mozgovi su uvijek stvarali sve ono to je veliko na ovoj zemlji, a ono to su izumili opet je bivalo uniteno uglavnom od strane veine. Pa tako, narod, na osnovu svoje ope rasne vrijednosti, s pravom moe gajiti nadu da ona svakako moe roditi sjajne umove. Ali, onda mora tragati za modalitetima graenja svog nacionalnog tijela, koje umjetnim putem, u stvari, sustavno, nee ograniavati takve umove u njihovim aktivnostima, i podizati zidove gluposti protiv njih, ukratko, sve ono to ih spreava da budu maksimalno efikasni. U suprotnom, jedan od najmonijih izvora narodne snage bit e blokiran. Trei faktor snage naroda jest zdrav i prirodan nagon samoodranja. Iz njega proistjeu brojne herojske vrline, koje, same po sebi, potiu narod da se bori za opstanak. Ni jedno dravno vodstvo nee biti u stanju da postigne velike uspjehe ako je narod ije interese mora da predstavlja suvie kukaviki i pokvaren da bi stavio na kocku svoj ivot zbog tih interesa. Ni jedno dravno vodstvo, naravno, ne moe oekivati da je narod ispunjen herojskim duhom ako i samo nije educirano da bude

druga knjiga



takvo. Isto tako kao to je internacionalizam ozlijedio i na taj nain oslabio postojeu vrijednost rase, i kao to je demokracija unitila vrijednost pojedinca, tako je pacifizam paralizirao prirodnu snagu naroda da se izbori za samoodranje. Ta tri faktora vrijednost rase kao takve, postojee vrijednosti pojedinaca, kao i zdrav nacionalni nagon samoodranja jesu izvori snage iz koje mudra i hrabra unutranja politika ponovo moe potegnuti oruje neophodno za samoodranje naroda. Potom vojne ustanove i tehnika pitanja u vezi sa orujem uvijek pronalaze odgovarajua rjeenja da podre narod u tekoj borbi za slobodu i osnovna sredstva za ivot. Ako domae liderstvo naroda izgubi iz vida ovo stajalite, ili vjeruje da se mora naoruati za borbu samo u smislu tehnikog oruja, ono tog trenutka moe postii veliki uspjeh, ali budunost ne pripada takvom narodu. Zato ograniene pripreme za rat nikada nisu bile zadatak istinski velikih zakonodavaca i politikih lidera na zemlji, ve prije beskrajna unutranja i temeljna obuka naroda, kako bi mu budunost mogla biti zagarantirana gotovo po pravilu, prema svim zakonima zdravog razuma. Onda ak i ratovi gube izoliran karakter manje ili vie velikih iznenaenja, ve umjesto toga bivaju integrirani u prirodan, istinski jasan sustav osnovnog, dobro utemeljenog, stalnog razvoja naroda. To to dananji dravni lideri obraaju malo panje na ovo gledite djelomino je u vezi sa prirodom demokracije, kojoj duguju i samo njihovo postojanje, ali na drugom mjestu, sa injenicom to je drava postala isto formalan mehanizam, koji se njima ini kao cilj sam po sebi i koji ni najmanje ne mora da se podudara sa interesima odreenog naroda. Narod i drava su postali dva razliita koncepta. A zadatak nacionalsocijalistikog pokreta bit e da to iz temelja promjeni.

Elementi vanjske politike

ato, ako zadatak unutranje politike osim onog oiglednog da rjeava takozvana svakodnevna pitanja i probleme mora biti elienje i jaanje nacije sredstvima sustavnog oplemenjivanja i unapreivanja njenih unutranjih vrijednosti, onda bi zadatak vanjske politike trebao da se sastoji u tome da korespondira i surauje sa tom politikom kako bi uspostavila i osigurala vane preduvjete u inozemstvu. Zdrava vanjska politika e, stoga, kao najvii cilj uvijek zacrtavati stvaranje temelja za odranje svog naroda. Domaa politika mora osigurati unutranju snagu naroda za politiki razvoj. Otuda su unutranja i vanjska politika ne samo najue povezane, ve isto tako i uzajamno komplementarne. injenica da je sa velikom podudarnou u povijesti ovjeanstva unutranja podjednako kao i vanjska politika potovala druge principe nije uope uvjerljiv dokaz, ve bi se prije moglo rei da dokazuje greku jedne takve aktivnosti. Bezbroj nacija i drava je iezlo zato to nisu slijedile gore spomenute elementarne principe, a to nam prua upozoravajui primjer. Kako ovjek tokom svog ivota u sutini malo razmilja o tome koliko je izvjesna njegova smrt jest injenica vrijedna panje. I koliko malo sreuje i prilagoava dijelove svog ivota iskustvima kroz koje je bezbroj ljudi prije njega moralo proi, a koja su mu, kao takva, u potpunosti poznata. Uvijek postoje izuzeci koji to ne smeu sa uma i koji, svojom vrlom osobnou, pokuavaju natjerati drage im ljude da shvate zakone ivota, koji lee u samoj osnovi iskustava proteklih epoha. Odatle je vrijedno panje to da bezbrojne higijenske mjere koje idu u korist naroda, a koje mu, usprkos tome to mu ne padaju lako, moraju biti formalno nametane posredstvom autokratskog stajalita pojedinaca, ipak ponovo ieznu kada autoritet osobnosti biva zasjenjen masovnim ludilom demokracije. Prosjean ovjek uasno se plai smrti i o njoj stvarno rijetko razmilja. Vaan ovjek se njome bavi intenzivno razmiljajui, i uope je se ne boji. ovjek koji iz dana u dan ivi zaslijepljeno, bezobzirno grijei, da bi iznenada pokleknuo i pao pred onim to je neizbjeno. Drugi krajnje budno promatraju njen dolazak i sasvim sigurno se suoavaju sa njom hladno i pribrano. Upravo je to sluaj u ivotu nacija. esto je uasno gledati koliko ljudi malo ele da ue iz povijesti, kako sa imbecilnom ravnodunou maskiraju pravu prirodu svojih iskustava, kako nepromiljeno grijee ni ne pomiljajui da je upravo uslijed njihovih greaka toliko puno nacija i drava iezlo, zapravo nestalo sa lica zemlje. I koliko se istinski malo bave injenicom da su ak i u kratkom vremenskom razdoblju, u koji imamo povijesni uvid, nicale drave i nacije koje su povremeno dostizale i gigantske razmjere, da bi dvije tisue godina kasnije ieznule bez traga, da su nam o svjetskim silama koje su nekada vladale svim sferama kulture preostale samo legende, da su ogromni gradovi tonuli u ruevine i da je od njihove gomile ruevina ostalo vrlo malo toga to bi dananjem ovjeanstvu barem nagovijestilo gdje su bili locirani. Brige, tekoe i patnje tih milijuna i milijuna pojedinaca, koji su kao ivotna sila u jednom trenutku bili nositelji i rtve tih zbivanja, prelaze ak i najbujniju matu. Nepoznati ljudi. Nepoznati vojnici povijesti. I zaista, koliko je sadanjost indiferentna. Koliko je neosnovan njen vjeiti optimizam, i koliko je pogubno njeno uporno neznanje, nesposobnost da uvidi, i nespremnost da ui. I ako je to ovisilo o irokim masama, opepoznata djeja igra sa vatrom koju one ne poznaju ponavljala bi se uvijek iznova, i tako unedogled u sve veoj i veoj mjeri. Od tuda zadatak ljudi, koji se smatraju takozvanim uiteljima naroda, i jest to da ga upute da ui iz vlastite povijesti, i da to znanje danas praktino primjeni, bez obzira na gledite, nerazumijevanje, neznanje, pa ak i odbacivanje mase. Veliina ovjeka je utoliko vanija ukoliko on hrabrije uzima ulogu lidera koji, nasuprot prevladavajuem, ali pogubnom gleditu, u svom vodstvu osmotri iri uvid da bi na taj nain doveo do zajednike pobjede. Njegova pobjeda e izgledati utoliko vea ukoliko bude morao da nadie jae protivljenje i sile otpora, i ukoliko borba u poetku izgleda beznadnija. Nacionalsocijalistiki pokret ne bi imao prava da se smatra znaajnom pojavom u ivotu njemakog naroda, ako ne bi mogao prikupiti hrabrost da ui iz iskustava prolosti, i nametne ivotne zakone koje predstavlja njemakom narodu usprkos svim protivljenjima. Moan kao to e u ovom kontekstu biti njegov rad na unutranjoj reformi,on isto tako ne smije nikada da zaboravi da na duge staze nee biti preporoda naeg naroda ako njegova aktivnost u sferi vanjske politike ne uspije osigurati opi preduvjet za njegovo odranje. Zato je postao borac za slobodu i osnovna sredstva za ivot u najviem smislu te rijei. Sloboda i sredstva za ivot su najjednostavniji, pa ipak, u stvari, najvei vanjskopolitiki slogan koji uope moe postojati u jednom narodu: sloboda da se ureuje i regulira ivot naroda prema njegovim vlastitim interesima, i hrana koja mu je potrebna da bi opstao. Ako danas, iz tog razloga, istupim kao kritiar vodstva naeg naroda u sferi vanjske politike, kako prole tako i dananje, svjestan sam da greke koje ja vidim, isto tako vide i drugi. Ono to me izdvaja od njih moda je jedino injenica da u veini sluajeva to obuhvaa samo kritika zapaanja koja nemaju praktine posljedice, dok ja, na osnovu vlastitog uvida u greke i nedostatke bive i sadanje njemake unutranje i vanjske politike, nastojim utvrditi prijedloge za promjenu i unapreenje i osmisliti instrument pomou kojeg se te promjene i unapreenja jednog dana mogu ostvariti.

druga knjiga

19

Na primjer, vanjska politika Wilhelmovog razdoblja je u mnogim sluajevima bila smatrana od ne tako malog broja ljudi kao katastrofalna i okarakterizirana na taj nain. Stizala su bezbrojna upozorenja, posebno od strane krugova Pannjemake lige tog doba, koja su bila opravdana u najviem smislu te rijei. Mogu se postaviti u tu traginu situaciju i sudbinu svih tih ljudi koji su podigli glas u znak upozorenja, i koji su vidjeli kako i u kom pogledu narod iezava, a da su pritom bili nemoni da pomognu. U posljednjem desetljeu zlosretne vanjske politike predratnog perioda u Njemakoj, parlament, to jest, demokracija, nije bila dovoljno mona da izabere predvodnike za politiko vodstvo samog Reicha. To je i dalje bilo imperijalno pravo, pri emu se jo nitko nije usudio da uzdrma njegovo formalno postojanje. Ali, utjecaj demokracije je toliko ojaao da je, meutim, izvjestan pravac imperijalnih odluka izgleda ve bio predodreen. Zato je to imalo uasne posljedice, jer sada ovjek kome je stalo do nacije i koji je podigao glas u znak upozorenja, s jedne strane, vie nije mogao raunati na to da uzima uee u vrlo odgovornom poloaju protiv istaknutog nastojanja demokracije, dok, nasuprot tome, na osnovu zajednikih patriotskih ideja, nije se mogao boriti protiv njegovog visoanstva, Kaisera, orujem opozicije. Ideja Marta (Martovske Ideje, kada su republikanski zavjerenici ubili najveeg rimskog sina, Gaja Julija Cezara) u Rimu u predratnoj Njemakoj bila bi apsurdna. Tako se nacionalna opozicija zatekla u najgorim moguim situacijama. Demokracija jo nije trijumfirala, ali se ve upustila u estoku borbu protiv monarhijske koncepcije vladavine. Sama monarhija nije reagirala na borbu demokracije odlunom namjerom da je uniti, ve prije beskrajnim ustupcima. Svatko tko bi u to vrijeme zauzeo stav protiv jedne od dvije institucije izloio bi se opasnosti da bude napadnut i od jedne i od druge. Svatko tko bi se suprotstavio kraljevskoj odluci o nacionalnoj zemlji, bio je prognan od strane patriotskih krugova isto tako kao to je bio zloupotrijebljen od strane pristalica demokracije. Svatko tko bi se usprotivio demokraciji naao se na popritu na kojem bi ga njene pristalice potukle do nogu, tako bi na kraju ostao preputen milosti ili nemilosti patriota. Zaista, on bi doao u opasnost da bude najsramnije izdan od strane njemakih uglednika, jadno se nadajui da e kroz takvu rtvu dobiti Jehovinu pohvalu, i privremeno zaustaviti povike gomile bestijalnih idovskih novinara. U uvjetima koji su vladali u to vrijeme, nije bilo perspektive da sebi utre put ka odgovornoj poziciji u liderstvu njemake vlade protiv volje demokrata ili protiv njegovog visoanstva Kaisera, i da na taj nain bude sposoban promijeniti pravac vanjske politike. To je, dalje, dovelo do injenice da bi njemaka vanjska politika mogla biti dovedena u pitanje samo putem tiska, koji bi, pokrenuvi tako lavinu kritike, u duem razdoblju, nuno poprimio novinarski karakter. Posljedice takve prakse, meutim, sastojale su se u tome to su sve manje postavljani konstruktivni prijedlozi, s obzirom na nedostatak bilo kakve mogunosti njihove realizacije, dok su isto kritika razmatranja vanjske politike uzrokovala bezbrojne prigovore, koji su se mogli utoliko vie predoiti u njihovoj cijelosti to se oekivalo da bi pomou njih ovjek odgovorno mogao oboriti lo reim. Ope je poznato da to nije bilo ostvareno od strane kritiara tog vremena. Tada nije bio zbaen reim, ve njemaki Reich i, kao posljedica toga, sam njemaki narod. Sve ono to su desetljeima predskazivali, sada se i obistinilo. O ovim ljudima ne moemo razmiljati bez dubokog suosjeanja, ljudima ukletima po sudbinskoj predodreenosti da predvide pad za dvadeset godina, jednom rijeju, ljudima, koji danas, poto se na njih nitko nije obazirao i koji zbog toga nisu mogli biti od pomoi, moraju da doive to da vide najveu tragediju i katastrofu svog naroda. Ostarjeli s godinama, izmoreni brigom i ogoreni, a opet zaneseni idejom da, sada, nakon obaranja imperijalne vlasti, moraju pomoi, oni su ponovno pokuali izvriti utjecaj na preporod naroda. Iz puno, puno razloga to je bez sumnje bilo uzaludno. Kada je revolucija slomila carsku vlast i na tron postavila demokraciju, kritiari tog doba nisu raspolagali orujem pomou kojeg bi zbacili ovu isto tako kao to prethodno nisu bili sposobni da utjeu na imperijalnu vlast. U desetljeima njihove aktivnosti, oni su bili toliko ukljueni u literarnu obradu tih problema da ne samo da su im nedostajala sredstva moi kako bi izrazili njihovo miljenje o situaciji, koje je bilo samo reakcija na povike na ulici, ve su takoer izgubili sposobnost da pokuaju organizirati manifestacije moi, koje su morale biti daleko vie od mahanja pismenim protestima da bi stvarno postigle neke rezultate. Svi su oni vidjeli klicu i uzrok pada njemakog Reicha u starim strankama. Ispunjeni osjeajem vlastite istoe, morali su da ismiju prijedlog da i oni sada ele zaigrati igru politikih stranaka. Pa ipak, oni su mogli iznijeti svoje gledite samo ako bi im veliki broj ljudi pruio priliku da ga predstave. I mada su tisuu puta poeljeli da slome politike stranke, oni su ipak morali prvi formirati stranku koja bi imala takav zadatak. A evo i razloga zbog ega do toga uope nije dolo: to je vie politika opozicijska stranka tih ljudi morala da se izraava isto novinarskim putem, to je vie usvajala kriticizam koji je, usprkos tome to je kroz izlaganje svih slabosti sustava tog vremena bacio svijetlo na nedostatke pojedinanih mjera vanjske politike, propustila stvoriti pozitivne prijedloge zato to ti ljudi nisu imali ni trunku osobne odgovornosti, posebno zbog toga to u politikom ivotu praktino ne postoji akcija koja nema kako svoje mrane, tako i svijetle strane. Nema politike kombinacije u vanjskoj politici koju bismo ikada mogli smatrati potpuno zadovoljavajuom. Jer kako su onda stvari stajale, kritiar, prisiljen da kao svoj pravi zadatak vidi eliminaciju reima kojeg je smatrao potpuno nesposobnim, nije imao prilike da, izvan korisnog kritikog razmatranja aktivnosti ovog reima, istupi

20

adolf hitler

sa pozitivnim, konstruktivnim prijedlozima, koji bi zbog primjedbi pripisanih njima mogli isto tako lako biti podvrgnuti kritikom tumaenju. Kritiar nikada nee eljeti da oslabi utjecaj svoje kritike iznoenjem prijedloga koji bi sami mogli biti podvrgnuti kritici. Postupno, meutim, isto kritiko razmiljanje onih koji su u to vrijeme predstavljali nacionalnu opoziciju postalo je u tolikoj mjeri njihova druga priroda da oni ak i dan danas unutranju i vanjsku politiku razmatraju kritiki, pa se samo tako sa njom i nose. Veina njih su ostali kritiari, koji stoga ak ni danas ne mogu pronai nain da donesu jasnu, nedvosmislenu i pozitivnu odluku, ni u unutranjoj ni u vanjskoj politici, djelomino zbog nesigurnosti i neodlunosti, a djelomino iz straha da e na taj nain neprijatelja snabdjeti spremnim protuargumentima pomou kojih e sami biti iskritizirani. Tako e biti spremni da donesu unapreenja u tisuama stvari, a da pritom nee moi odluiti da naprave ni jedan jedini korak, jer e ga smatrati nedovoljno dobrim, uvijek u njemu sagledavajui nekakve sumnjive aspekte; ukratko, po pravilu e gledati na tamnije strane i pribojavati ih se. Sada, izvoenje nacije iz duboke i teke bolesti nije pitanje pronalaska recepta koji je potpuno lien otrova; nerijetko to podrazumijeva unitavanje otrova protuotrovom. Da bi se uklonili uvjeti prepoznati kao smrtonosni, mi moramo imati hrabrosti da smislimo i donesemo odluke koje u sebi nose opasnosti. Kao kritiar, imam pravo da istraim sve mogunosti vanjske politike i da ih detaljno izanaliziram u pogledu sumnjivih aspekata ili mogunosti koje u sebi nose. Kao politiki lider, meutim, koji eli da stvara povijest, moram se odluiti za jedan put, ak i ako mi ozbiljno razmiljanje tisuu puta govori da on sadri izvjesne opasnosti, kao i to da nee dovesti do potpuno zadovoljavajueg ishoda. Zbog toga ne mogu porei mogunost uspjeha zato to nije sto posto izvjestan. Ne smijem zanemariti ni jedan jedini korak zato to moda nee biti onaj pravi, ako bi mi mjesto u kojem bih se trenutno zatekao moglo slijedeeg trenutka donijeti bezuvjetnu smrt. Zato, isto tako, ne mogu da se odreknem politike aktivnosti zato to, osim toga to je blagotvorna za moj narod, isto tako donosi dobrobit i drugim narodima. Zaista, moda ovo nikada ne bih radio kada bi korist za drugi narod bila vea nego za moj vlastiti, i kada bi u sluaju neuspjeha poduzeo akciju koja bi mu sasvim sigurno donijela nesreu. U stvari, upravo sada se suoavam sa najupornijim i najtvrdoglavijim otporom u iskljuivo kritikom nainu na koji mnogi ljudi gledaju na stvari. Oni prepoznaju i vide ovo i ono kao dobro i ispravno, ali usprkos tome ne mogu da nam se pridrue zbog toga to je to i to sumnjivo. Oni znaju da Njemaka i na narod iezavaju, ali ne mogu da se pridrue akciji njihovog spaavanja zato to i tu takoer otkrivaju da ovo ili ono barem donekle kvari i naruava njenu ljepotu. Ukratko, oni vide pad i ne mogu prikupiti snagu da povedu odlunu borbu protiv toga, zato to u otporu i u samom tom dijelu opet vide i poinju slutiti neki mogui prigovor ili neto drugo. Taj bijedan mentalitet duguje svoju egzistenciju jo veem zlu. Danas ne tako mali broj ljudi, posebno oni takozvani obrazovani, koji, kad konano odlue da se sloe sa izvjesnom akcijom ili da je ak promoviraju, prvo paljivo odmjere postotak vjerojatnosti njenog uspjeha, da bi potom izraunali stupanj u kojem e aktivno sudjelovati takoer na osnovu tog postotka. Prema tome, to znai: zato to, na primjer, bilo koja odluka vanjske ili unutranje politike nije u potpunosti zadovoljavajua i zbog toga ne izgleda kao da e uspjeti, ovjek ne bi trebao bezrezervno se zalagati i davati sve od sebe. Te nesretne due nimalo ne razumiju injenicu da se, sasvim suprotno, za odluku koju ja smatram neophodnom, a iji uspjeh meutim ne izgleda sasvim siguran, ili iji uspjeh donosi samo djelomino zadovoljenje, mora boriti s jo vie zalaganja kako bi se ono to nedostaje u izraenoj mogunosti, nadoknadilo energinim izvrenjem. Prema tome, postoji samo jedno pitanje koje bi trebalo prouiti: da li situacija zahtjeva definitivnu odluku ili ne. Ako je takva odluka ustanovljena i priznata kao neosporno potrebna, onda njeno provoenje u djelo mora biti izvreno s najbrutalnijom nemilosrdnou i najveom energijom ak i ako su vrhunski rezultati krajnje nezadovoljavajui, ili ako se ukae potreba za tim da se unaprijede ili se ispostavi da postoje male anse da e uspjeti. Ako se ispostavi da ovjek ima rak i ako je bezuvjetno osuen na smrt, bilo bi besmisleno odbiti ga da se operira, jer je postotak vjerojatnosti da e to uspjeti vrlo mali, i zato to pacijent, ak i da operacija uspije, opet nee biti potpuno zdrav. Jo bi besmislenije bilo da kirurg odgaa operaciju, tek djelomino se zalaui za pacijenta zbog toga to su mu mogunosti toliko ograniene. Ali je isto tako besmisleno da ti ljudi neprekidno to oekuju u vanjskoj i unutranjoj politici. Jer ako uspjeh politike operacije nije potpuno osiguran ili nee imati sasvim zadovoljavajui ishod, ne samo da e odbiti da je provedu u djelo, ve oekujte da e, ako je ipak izvre, raditi sa upola snage, ne posvetivi se potpuno, i uvijek tiho raunajui da bi trebalo da zadre malu odstupnicu i izlaz kroz koji mogu da se povuku. Ovo je vojnik koga napada tenk na otvorenom bojnom polju i koji se, u pogledu neizvjesnosti da li e uspjeti pruiti otpor, u poetku ponaa tako kao da mu je preostalo samo pola snage. Bijeg jest njegova mala odstupnica, a smrt sasvim izvjesna. Ne, njemaki narod je danas napadnut od strane neprijatelja gladnih pljake, i to kako unutranjih tako i vanjskih. Trajanje ove dravne institucije je naa smrt. Mi zato moramo prigrabiti svaku priliku da je slomimo, ak i ako ishod toga moe imati tisuu slabosti ili strana kojima se moe prigovoriti. I u svakoj takvoj prilici se mora stoga boriti iz sve snage.

druga knjiga



Uspjeh bitke kod Leuthena je bio neizvjestan, ali je bilo neophodno da se ona povede. Frederick Veliki nije pobijedio zato to se prema neprijatelju ustremio samo sa pola snage, ve zato to je nadoknadio tu neizvjesnost uspjeha svojim genijem, hrabrim i odlunim rukovoenjem svojim trupama, i odvanim djelovanjem njegovog puka u borbi. Bojim se, u stvari, da me moji buroaski kritiari nee uope shvatiti, barem dotle dok im uspjeh nae aktivnosti ne bude pruio jasan dokaz. U ovome ovjek iz naroda ima boljeg savjetnika. On se uzda u svoj instinkt i vjeru u srcu, a ne u nadmudrivanje naih intelektualaca. Ako se u ovom dijelu i bavim vanjskom politikom, to inim ne kao kritiar, ve kao lider Nacionalsocijalistikog pokreta, koji e, pouzdano znam, jednog dana stvarati povijest. Ako sam, zato, ipak prisiljen da se kritiki osvrnem na prolost i sadanjost, to za svrhu ima samo da ustanovim jedini pozitivan nain, i da ga uinim to jednostavnijim. Upravo tako kao to nacionalsocijalistiki pokret ne samo da kritizira unutranju politiku, ve posjeduje vlastiti filozofski utemeljen program, isto tako u sferi vanjske politike on ne smije samo da prepoznaje to je to to drugi ine pogreno, ve i da izvodi zakljuke o vlastitoj akciji na osnovu ovog znanja. Od tuda dobro znam da ak i na najvei uspjeh nee doprinijeti stopostotnoj srei, zato to, s obzirom na ljudsku nesavrenost i ope okolnosti uvjetovane tom injenicom, vrhunska savrenost uvijek lei samo u programskoj teoriji. Takoer znam, dalje, da se ni jedan uspjeh ne moe postii bez rtve, kao to se ni jedna bitka ne moe izvojevati bez gubitaka. Ali svjesnost o nepotpunosti uspjeha nikada nee moi da me odvrati od toga da ga nastojim ostvariti ak i onda kada se prilike odvijaju u pravcu oevidnog potpunog pada. Ja u tada dati sve od sebe da pokuam nadoknaditi sve nedostatke u pogledu mogunosti ili razmjere uspjeha jo veom odlunou, i prenoenjem tog duha u Pokret koji vodim. Danas se borimo protiv neprijateljskog fronta koji moramo slomiti i koji emo slomiti. Raunamo na nae rtve, odmjeravamo postotak mogueg uspjeha, i koraat emo naprijed u napad, bez obzira na to da li emo naii na prepreku i zastoj nakon deset ili tisuu kilometara iza sadanjih linija. Kakav god rezultat naeg uspjeha bio, on e uvijek biti samo polazna toka nae nove borbe.

Nacionalsocijalistika vanjska politika

a sam njemaki nacionalist. To znai da proglaavam da moja nacionalna pripadnost i sve moje misli i aktivnosti pripadaju tome. Ja sam socijalist. Ne vidim ni jednu klasu niti drutveni stale preda mnom, osim te zajednice naroda, sainjenog od ljudi sjedinjenih istom krvlju, ujedinjenih jezikom i predodreenih istoj zajednikoj sudbini. Ja volim taj narod, a mrzim samo njegovu trenutnu veinu, jer smatram da ovi posljednji isto tako ne mogu reprezentirati veliinu mog naroda kao to ne mogu predstavljati ni njegovu sreu. Nacionalsocijalistiki pokret koji ja danas vodim, svoj cilj vidi u osloboenju naeg naroda, kako iznutra tako i izvana. On nastoji da naem narodu prui one naine ivota koji odgovaraju njegovoj prirodi, i koji mu pomau da je bolje izrazi, zatim stremi ka tome da, na taj nain, ouva karakter ovog naroda, kao i da ga dalje kultivira sustavnim odgajanjem njegovih najboljih ljudi i njegovanjem najveih vrlina. On se bori za slobodu ovog naroda, jer sloboda je jedina forma kroz koju narod moe napredovati. Bori se za osnovna ivotna sredstva naroda zato to titi njegova prava na postojanje i bori se za potreban prostor jer on predstavlja pravo ovog naroda da ivi. Svojim konceptom unutranje politike nacionalsocijalistiki pokret zato podrazumijeva napredak, jaanje i konsolidiranje egzistencije naeg naroda uvoenjem posebnog naina ivota i takvih ivotnih zakona koji korespondiraju sa njegovom prirodom, i koji njegovu elementarnu snagu mogu uiniti maksimalno djelotvornom. Konceptom vanjske politike, on podrazumijeva osiguranje razvoja putem ouvanja slobode i stvaranja najneophodnijih preduvjeta za ivot. Na taj nain, u vezi sa vanjskom politikom, nacionalsocijalistiki pokret se razlikuje od prethodnih buroazijskih stranaka, na primjer, u sljedeem: vanjska politika nacionalno buroazijskog svijeta je oduvijek, u stvari, bila politika granica, nasuprot tome, politika nacionalsocijalistikog pokreta uvijek e biti teritorijalna. U svojim najodvanijim planovima, na primjer, njemaka buroazija e teiti ujedinjenju njemake nacije, ali e, u stvari, zavriti tako to e se beznadno zaplesti u pitanja reguliranja granica. Nacionalsocijalistiki pokret e svoju vanjsku politiku, suprotno tome, uvijek odreivati prema potrebi kako bi osigurala prostor neophodan za ivot naeg naroda. On ne zna za germanizaciju ili teutonizaciju, kao to je to u sluaju nacionalne buroazije, ve samo za irenje vlastitog naroda. Nikada nee vidjeti u podinjenim, takozvanim germaniziranim, esima ili Poljacima, a kamoli drugom narodu, jaanje, ve samo slabljenje kvalitete naeg naroda. Jer njegova nacionalna koncepcija nije odreena prethodnim patriotskim idejama vlade, ve dubokim uvidom u narod, i njegovu sutinsku kvalitetu. Prema tome, polazna toka u njegovom razmiljanju potpuno je drugaija od one buroazijske. Od tuda puno toga to nacionalnoj buroaziji izgleda kao politiki uspjeh u prolosti i sadanjosti, u naim oima predstavlja ili neuspjeh ili uzrok kasnije nesree. I mnoge stvari koje mi smatramo oiglednim, njemaka buroazija vidi kao nerazumne ili ak monstruozne. Pa ipak, dio njemake omladine, posebno iz buroazijskih krugova, moi e me shvatiti. Ni ja, niti nacionalsocijalistiki pokret nismo ni raunali na to da pronaemo bilo kakvu podrku u krugovima, danas aktivne, politike nacionalne buroazije, ali sasvim sigurno znam da e barem dio njene omladine pronai put ka naim redovima.

Njemake potrebe i ciljevi

itanje nacionalne vanjske politike uvjetovano je faktorima koji djelomino lee unutar nacije, dok su dijelom odreeni sredinom. Openito gledajui, unutranji faktori su osnovni razlog za potrebu odreene vanjske politike kao i za koliinu snage koju zahtjeva njeno obavljanje. Narodi koji ive na takvom zemljitu na kojem je gotovo nemogue ivjeti, u osnovi nastoje da proire svoj teritorij, odnosno ivotni prostor, barem dotle dok se nalaze pod zdravim vodstvom. Ovaj proces, prvotno utemeljen samo u brizi oko odranja, ispostavio se kao toliko koristan u pogledu odgovarajueg rjeenja da je postepeno, zbog velikog uspjeha, postao vrlo popularan. To znai da je proirenje prostora, u poetku utemeljeno razlozima iste korisnosti, tokom razvoja ovjeanstva postalo herojsko djelo, koje se potom odigravalo ak i onda kada prvobitnih preduvjeta ili pobuda vie nije ni bilo. Kasnije, pokuaj da se ivotni prostor prilagodi naraslom broju stanovnika preobratio se u nemotivirane osvajake ratove, koji su u samom tom nedostatku motiva sadravali klicu kasnije reakcije. Pacifizam je odgovor na to. Pacifizam je postojao u svijetu od kako postoje ratovi, ije znaenje vie nije lealo u osvajanju teritorija radi odranja naroda. Od tada je on postao vjeiti drug rata. I opet e ieznuti onog trenutka kada ratovi budu prestali biti instrumenti gladi za pljakom bilo pojedinaca ili nacija koje ude za moi, i ponovo postane vrhunsko oruje pomou kojeg e se narod boriti za osnovna sredstva za ivot. Pa ak i u budunosti, proirenje ivotnog prostora jednog naroda u cilju borbe za osnovna ivotna sredstva zahtijevat e rizik i angairanje snaga cjelokupnog naroda. Ako je zadatak unutranje politike da pripremi ovo angairanje snage naroda, zadatak vanjske politike jest da tom snagom tako vlada i upravlja da najvii mogui uspjeh izgleda zagarantiran. To, naravno, nije uvjetovano samo snagom naroda, spremnou na akciju u svakom danom trenutku, ve isto tako i silama otpora. Disproporcija u snazi izmeu naroda koji se zbog zemlje bore jedan protiv drugog uvijek iznova vodi do pokuaja da se, uz pomo saveznika, ili iznenada pojavi kao osvaja ili da prui otpor nadmonom osvajau. Ovo je poetak politike saveznitva. Nakon pobjednikog rata 1870-1871. godine, njemaki narod je uspio stei ogroman ugled u Europi. Zahvaljujui uspjehu Bismarckovog dravnitva i vojnih dostignua pruskih Nijemaca, veliki broj njemakih drava, koje su ranije bile samo labavo povezane, i koje su se, u stvari, nerijetko tokom povijesti jedna sa drugom sukobljavale kao neprijatelji, sjedinjene su u jednom Reichu. Podruje starog njemakog Reicha (podruje Elzas i Lotaringija), izgubljeno 170 godina ranije, nakon kratkotrajnog osvajakog rata trajno pripojeno Francuskoj u to vrijeme, sada je bilo vraeno svojoj. Tako je, brojkama izraen, najvei dio njemake nacije, barem u Europi, bio udruen u okviru jedne unitarne drave. To je prouzroilo zabrinutost da e se ova drava na kraju sastojati iz x milijuna Poljaka i y milijuna Elzaana i Lotarenana koji e postati Francuzi. To nije korespondiralo niti sa idejom nacionalnosti niti narodne drave. Nacionalna drava po buroaskoj koncepciji mora barem osigurati jedan jezik, u stvari, poevi od kole, pa do naziva ulica. Dalje to mora ukljuiti njemaku ideju u obrazovanje i ivot ovog naroda i uiniti ih nosiocima te ideje. Bilo je nekoliko slabih pokuaja u tom pravcu, ali moda nikada ranije nije postojala ozbiljna elja, tako da je u realnosti bila ostvarena potpuno suprotna stvar. Narodna drava, obrnuto, ne smije ni pod kojim uvjetima anektirati Poljake, namjeravajui da jednog dana od njih naini Nijemce. Naprotiv, ona mora smoi snage i odlunosti da te strane elemente ili izolira, kako se krv naroda ne bi opet prolila, ili mora da ih bez daljnjeg odlaganja ukloni i preko neutralnog teritorija izrui njihovom narodu. Da buroaska nacionalna drava nije bila sposobna to uraditi sasvim je oigledno. Nitko ak nikada nije ni pomiljao na to, niti bi netko bilo to poduzeo povodom toga. Ali, ak i da je postojala volja, oni ne bi bili dovoljno jaki da to izvre, manje zbog posljedica u preostalom dijelu svijeta, a vie zbog potpunog nerazumijevanja da bi jedna takva akcija mogla uope i poniknuti iz redova takozvane nacionalne buroazije. Njihov svijet se jednom usudio sruiti feudalni poredak, dok je u stvari nastavio sa njegovim grekama posredstvom buroaskih trgovaca, odvjetnika i novinara. On nikada u sebi nije imao ni jednu svoju ideju, osim neizmjerne uobraenosti i novca. Ali svijet se ne moe osvojiti samo time, niti se tako moe izgraditi jo jedan. Zato e period buroaske vladavine u svjetskoj povijesti biti isto tako kratkotrajan kao to je i dostojan prijezira. Od tuda je, direktno iz temelja, njemaki Reich takoer upio otrove u novu dravnu strukturu ije opasne posljedice su mogle biti izbjegnute da buroaska ravnopravnost, kao najvii prioritet, nije dala idovima priliku da je upotrijebi kao

24 njihove najsigurnije udarne jedinice.

adolf hitler

Osim toga, Reich je ipak obuhvaao samo dio njemake nacije, iako najvei. Oigledno, ak i da nova drava nije posjedovala veliki vanjskopolitiki cilj narodnog karaktera, barem je takozvana buroaska nacionalna drava trebala imati u vidu daljnje ujedinjenje i konsolidaciju njemake nacije, kao minimalni vanjskopolitiki cilj. Bilo je to neto to buroaska nacionalna talijanska drava nikada nije zaboravljala. Tako je njemaka nacija dobila nacionalnu dravu koja, u stvari, nije u potpunosti obuhvaala itavu naciju. Na taj nain su nove granice Reicha, promatrane u nacionalno politikom smislu, bile nepotpune. One su vodile pravo preko njemakog govornog podruja, pa ak i preko onih dijelova koji su, barem u prolosti, pripadali njemakom savezu, iako na neformalan nain. Ali ove nove granice Reicha bile su ak i loije, gledano sa vojnog aspekta. Posvuda su bila nezatiena, otvorena podruja koja su, posebno na zapadu, osim toga, bila od odluujueg znaaja za njemaku ekonomiju, prostirui se daleko izvan samih graninih podruja. Te granice su, u vojnopolitikom smislu, bile jo neprikladnije, jer je oko Njemake bilo grupirano nekoliko velikih drava ija je vanjska politika bila isto toliko agresivna koliko su i njihova vojna sredstva bila ogromna. Rusija na istoku, Francuska na zapadu. Dvije vojne drave, od kojih jedna baca gramzive poglede na istonu i zapadnu Prusiju, dok druga neumorno, stoljeima tei vanjskopolitikom cilju da podigne granicu na Rajni. Pored svega toga, tu je bila i Engleska, najmonija pomorska sila na svijetu. to su rasprostranjenije i nezatienije granice njemake zemlje bile i na istoku i na zapadu, to je ogranienija, nasuprot tome, bila mogua operativna baza za pomorske bitke. Nita nije moglo borbu protiv njemakih podmornica uiniti tako lakom kao prostorom uvjetovano ogranienje njegovih luka. Bilo je lake zatvoriti i patrolirati lukom u obliku trokuta, nego to je to bio sluaj sa obalom dugom, recimo, 600 ili 800 kilometara. Uzmemo li sve to u obzir, nove granice Reicha, kao takve, nisu nikako bile zadovoljavajue sa vojnog stajalita. Nigdje nije bilo prirodne prepreke ili obrane. Sasvim suprotno tome, meutim, svuda su bile visoko razvijene mone drave, neprijateljski nastrojene i pune skrivenih namjera. Bismarckovo predskazanje da e novi Reich, koji je sam osnovao, morati ponovo da se brani maem, bilo je duboko opravdano. Tako neadekvatne granice Reicha kao to su samo mogle biti u nacionalnom i vojnopolitikom smislu, one su ipak daleko vie, gledano sa aspekta mogunosti, odgovarale zahtjevima odranja njemakog naroda. Njemaka je, u stvari, oduvijek bila prenaseljena zemlja. S jedne strane, razlog lei u tome to se njemaka nacija nalazi u takvom poloaju da je stijenjena u centralnoj Europi, a sa druge strane, u kulturnoj i realnoj veliini ovog naroda, kao i, jednostavno reeno, u njegovoj plodnosti. A od kako je stupio na svjetsku povijesnu scenu, njemakom narodu je oduvijek nedostajao prostor. I zaista, njegovo prvo politiko istupanje bilo je iznueno upravo tom potrebom. Od samog poetka seobe naroda, na narod nikada nije bio u stanju rijeiti tu potrebu za prostorom, osim kroz osvajanje maem ili redukcijom vlastitog stanovnitva. Ta redukcija stanovnitva je ponekad bila posljedica gladi, ponekad emigracije, a povremeno beskrajnih nesretnih ratova. U novije vrijeme, do toga je dolo posredstvom kontrole raanja. Ratovi 1864., 1866. i 1870-71. godine, imali su smisao u nacionalno politikom ujedinjenju dijela njemakog naroda i tako su konano zavrili njemakom dravnom politikom fragmentacije. Crno-bijelo-uta zastava novog Reicha zbog toga nije imala ni najmanje ideoloko znaenje, ve njemako nacionalno u tom smislu da nadie bivu dravnu politiku fragmentacije. Tako je crno-bijelo-crvena zastava postala simbol njemake savezne drave koja je nadila tu fragmentaciju. injenica da je on, i pored svega toga i usprkos njegovoj mladosti, uivao idolopokloniko potovanje na jedan pozitivan nain, lei u modelu njegovog krtenja, jer se zaista samo roenje Reicha uzdie daleko iznad ostalih dogaaja. Tri pobjednika rata, od kojih je posljednji postao bukvalno udo njemakog dravnitva, njemakog vojnog liderstva, i njemakog herojstva, jesu djela iz kojih je novi Reich roen. I kada je, konano, carskim proglaenjem obznanio svoje postojanje svijetu koji ga je okruivao, posredstvom njegovog najveeg carskog glasnika, uz gromovite povike i tutnjavu oruja artiljerijskih jedinica na frontu oko Pariza odjeknule su fanfare i ratni pokli truba. Nikada ranije jedno carstvo nije bilo proklamirano na taj nain. Ali crno-bijelo-crvena zastava pojavila se pred njemakim narodom kao simbol ovog jedinstvenog dogaaja isto tako kao to je crno-crveno-uta zastava ostala i bit e simbol revolucije iz Studenog (Hitler ima na umu Weimarsku Republiku, koja je nastala na razvalinama Drugog Reicha).

druga knjiga

25

Kako se pojedine njemake drave sve vie i vie ujedinjuju pod ovom zastavom, i kako novi Reich sve vie izgrauje njihov dravnopolitiki presti i ugled u inozemstvu, osnivanje Reicha jo uvijek nije promijenilo nita u vezi sa glavnom potrebom, nedostatkom teritorije naeg naroda. Velika vojnopolitika djela nisu bila u stanju da njemakom narodu daju granicu u okviru koje bi bio sposoban da sebi osigura osnovne uvjete i sredstva za ivot. Naprotiv, u razmjeru u kojem potivanje njemake nacionalnosti raste posredstvom novog Reicha, jednom Nijemcu postaje sve tee i tee da se vrati takvoj dravi kao emigrant, dok, nasuprot tome, izvjestan nacionalni ponos i ivotni polet, koji danas smatramo gotovo neshvatljivim, ui tome da su velike obitelji blagoslov, a ne teret. Nakon 1870-1871. godine dolo je do vidnog porasta njemakog stanovnitva. Jednim dijelom njegovo odranje je poduprto vrhunskim razvojem industrije i velikom znanstvenom efikasnou pomou koje Nijemci sada obrauju svoja polja unutar sigurnih dravnih granica svog naroda. Ali velikim dijelom, ako ne i najveim, produktivnost njemakog zemljita bila je praena gotovo istim takvim porastom opih ivotnih zahtjeva, koje je graanin nove drave sada isto tako imao. Nacija koja jede kiseli kupus i tamani krumpir, kako su je Francuzi podrugljivo okarakterizirali, sada je polako poela prilagoavati svoje ivotne standarde onim standardima drugih naroda svijeta. Na taj nain je samo dio narasle proizvodnje njemake poljoprivrede bio dostupan sve veem broju stanovnika. U stvari, novi Reich nikada nije znao kako da se rastereti te potrebe. ak je i u novom Reichu, u poetku, postojao pokuaj da se odnos izmeu naseljenosti i teritorija putem stalne emigracije odri u razumnim granicama. A dokaz koji razbija sve sumnje u pogledu osnovanosti nae tvrdnje o sve veem znaaju odnosa izmeu naseljenosti i teritorija lei u injenici da su, kao posljedica tog nerazmjera, posebno u Njemakoj tokom sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih godina XIX stoljea, bijeda i nevolja dovele do prave epidemije emigracije, koja se ak poetkom 1890. poela vraati na brojku od priblino etvrt milijuna ljudi godinje. Prema tome, problem odranja njemakog naroda nije bio rijeen za masu Ijudi koji su tada ivjeli, na kraju krajeva, ak ni osnivanjem novog Reicha. Do daljnjeg porasta njemake nacije, meutim, nije moglo doi bez takve odluke. Bez obzira na to kakvo bi se rjeenje moglo pojaviti, ono se svakako moralo pronai. Zato je najvaniji problem njemake vanjske politike nakon 1870-1871. moralo biti upravo rjeavanje problema osnovnih sredstava za ivot.

Politiki planovi Drugog Reicha

edu bezbrojnim Bismarckovim izjavama teko da bi mogla nai citiranija od strane buroaskog politikog svijeta od one da je politika umjetnost sagledavanja mogunosti. to su manji politiki umovi morali upravljati ostavtinom ovog velikog ovjeka, to je za njih ova izreka bila privlanija. Budui da su uz pomo ove tvrdnje, svakako, mogli uljepati, u stvari opravdati ak i najgore rukovoenje, pozivajui se jednostavno na velikog ovjeka i pokuavajui da dokau da, u danom trenutku, nije bilo mogue uraditi nita drugo osim onog to je bilo uraeno, da je politika umjetnost sagledavanja mogunosti, i da su zbog toga postupili u Bismarckovom duhu i u skladu sa njegovom mudrou. Na taj nain ak i Streseman zasluuje da mu se olimpijski vijenac stavi oko glave, koja je, iako ba nije kao Bismarckova, onda barem elava. Bismarck je imao precizno razgranien i jasno naznaen politiki cilj pred oima. Vrlo je drsko nastojanje da mu se pripie ideja kako je svoje ivotno djelo ostvario samo tako to je akumulirao posebne politike mogunosti, a ne na taj nain to je iz trenutka u trenutak uspijevao upravljati posebnim situacijama, stalno imajui pred oima vizualizirani politiki cilj. Taj Bismarckov politiki cilj bio je: rijeiti njemako pitanje krvlju i eljezom; ukloniti Habsburg-Hoenzolern dualizam; formirati novi njemaki Reich pod pruskim vodstvom Hoenzolerna; osigurati najvii mogui stupanj sigurnosti ovog Reicha; organizirati unutranje rukovoenje po pruskom modelu. U postizanju ovog cilja, Bizmarck je koristio svaku priliku i radio na razvijanju diplomacije sve dotle dok je obeavala uspjeh, a posegnuo za orujem samo ako je ista sila mogla dovesti do odluke. Vrhunski politiar, za kojeg je sfera djelovanja obuhvaala podruje od salona obloenih parketom do krvlju natopljene zemlje na ratitu. Takav je bio ovaj veliki umjetnik sagledavanja politikih mogunosti. Njegovi nasljednici nemaju ni politiki cilj, pa ak ni politiku ideju. Za razliku od njega, oni lutaju od danas do sutra, i od sutra do prekosutra, a onda drsko i arogantno citiraju tog ovjeka kome su djelomino upravo oni sami, a djelomino njihove duhovne pretee zadavali najvee brige i protiv kojih je vodio najogorenije bitke da bi time samo predstavili svoj politiki besmisao i besciljnost, mrmljajui zlokobno o umjetnosti sagledavanja mogueg. Kada je, u tri rata, Bizmarck uspostavio novi Reich i sve to zahvaljujui njegovoj briljantnoj politikoj aktivnosti bio je to zapravo najvei uspjeh koji je mogao da se ostvari u to vrijeme. Ali to je bio samo nuan, neophodan preduvjet za bilo kakvu buduu politiku prezentaciju vitalnih interesa naeg naroda jer bez stvaranja novog Reicha, njemaki narod nikada ne bi otkrio monu strukturu bez koje se dalje u budunosti ne bi mogla povesti sudbonosna bitka. Bilo je isto tako jasno da u poetku novi Reich svakako mora biti jedinstven na bojnom polju, ali da unutranje drave iz kojih se sastoji prvo moraju da se priviknu jedna na drugu. Protekle su godine i godine prilagoavanja i usklaivanja prije nego to se ova konsolidacija njemakih drava u Uniju mogla pretvoriti u saveznu dravu. To se dogodilo kada je eljezni Kancelar odbacio vojnike izme da bi potom, beskrajno inteligentno, strpljivo, sa velikim razumijevanjem i izvanrednom osjetljivou, zamijenio pritisak pruske hegemonije snagom vjere i povjerenja. Uspjeh osnivanja dravne koalicije, na samom ratitu formirane u Reich, meusobno povezan dirljivom ljubavlju, spada meu najvee koji su ikada ostvareni politikim umijeem. To to se Bismarck u poetku ograniio na ovo uvjetovano je njegovim dubokim uvidom i svijetlom budunou njemake nacije. Uostalom, te godine mirnodopskog unutranjeg konstituiranja novog Reicha bile su neophodne, s obzirom na to da on nije elio podlegnuti maniji osvajanja iji bi rezultati bili neizvjestan, jer je samoj izvrnoj vlasti Reicha nedostajalo jedinstvo, koje je predstavljalo preduvjet za pripajanje dodatnih teritorija. Bismarck je ostvario svoj ivotni cilj. Rijeio je njemako pitanje, odstranio dualizam Habsburg-Hoencolern, doveo Prusiju do hegemonije sa Njemakom, to je za posljedicu imalo nacionalno ujedinjenje, konsolidirao novi Reich u granicama mogunosti u tom razdoblje, i razradio vojnu obranu na takav nain da itavom procesu novog osnivanja njemakog Reicha, za koji su zapravo bile potrebna desetljea, apsolutno nitko nije mogao stati na put. I to se Bismarck, kao kancelar Reicha, mogao vie osvrnuti na svoje dovreno ivotno djelo, u toliko se smanjivala mogunost da se nagovijesti kraj postojanja njemake nacije. Bismarckovim osnivanjem novog Reicha, njemaka nacija, nakon stoljeima dugog dravnog propadanja, ponovno je zasnovala svoju sutinsku organizacijsku strukturu, koja ne

druga knjiga



samo da je ujedinila njemaki narod, ve mu je takoer dala karakteristian ivotni izraz, koji je bio isto toliko stvaran koliko i savren. Ako su meso i krv ovog naroda bili sutina ijem se odranju u ovom svijetu moralo teiti, instrument moi pomou kojeg je nacija mogla ubudue ponovo polagati prava na svoj ivot u poretku ostalog svijeta stvoren je sa novim Reichom. Zadatak post Bismarckovskog perioda bio je da rijei koji korak dalje treba poduzeti u interesu ouvanja sutinskog bia njemakog naroda. Stoga je daljnja politika aktivnost ovisila od tim odlukama, koje su morale biti korjenitog karaktera, i koje bi za sobom povukle postavljanje novog cilja. Odnosno, to znai: kao to je Bismarck odluio utvrditi cilj svoje politike aktivnosti, koji mu je samo u tom sluaju omoguavao da na putu njegovog ostvarenja, iz situacije u situaciju, djeluje u skladu sa svim mogunostima, isto tako je i post Bismarckovski period takoer morao da zacrta jedan, koliko nuan toliko i realan, definitivni cilj, ijim bi se ostvarenjem neizostavno promovirali interesi njemakog naroda, i koje bi potom, na slian nain, doputalo da se koriste sve mogunosti, poevi od diplomatskih aktivnosti do vjetine ratovanja. Zacrtavanje ovog cilja, meutim, ostalo je nedovreno. Nije ni potrebno, pa ak ni mogue, detaljno opisati sve uzroke ovog zanemarivanja. Sutinski razlog prije svega lei u osobnom nedostatku ove zaista briljantne i impozantne politike osobnosti. Ali su i razlozi koji djelomino lee u samoj prirodi osnivanja novog Reicha podjednako snani. Njemaka je postala demokratska drava, i mada su lideri Reicha bili podreeni imperijalnim odlukama, ipak su te odluke samo uz velike tekoe mogle izbjei utjecaj opeg miljenja koje je svoj izraz nalo posebno u parlamentarnoj instituciji, iji su tvorci bile politike stranke, kao i tisak, a koje su zauzvrat primale najvie instrukcije od par prepoznatljivih nalogodavaca iz sjene. Na taj nain su interesi nacije sve vie i vie potiskivani u pozadinu u usporedbi sa interesima odreenih grupa. To je bio u toliko vie sluaj jer je u irokim krugovima javnog mnijenja postojala vrlo slaba predstava o pravim interesima nacije, dok su, naprotiv, interesi odreenih politikih stranaka ili svjetskog tiska bili daleko konkretniji zato to je Njemaka sada bila zaista nacionalna drava. Ali je koncept nacionalnog stava na kraju bio samo isto dravno-patriotsko-dinastijski i nije imao gotovo nikakve veze sa uvidom u narod. Zato je i prevladala krajnje maglovita predstava u pogledu sutranjice i usmjerenosti budueg vanjskopolitikog cilja. Promatrano sa nacionalnog stajalita, sljedei zadatak drave, nakon potpunog formiranja unutranje dravne strukture, trebao je da se sastoji u obnavljanju i konanom ostvarenju nacionalnog jedinstva. Ni jedan vanjskopolitiki cilj nije mogao biti oitiji, za strogo formalnu nacionalnu dravu tog vremena, od pripajanja onih njemakih podruja u Europi koja su, djelomino kroz njihovu raniju povijest, morale po svemu sudei biti dijelovi ne samo njemake nacije ve i njemakog Reicha. Usprkos tome, jedan tako oigledan cilj nije bio postavljen zato to je, osim drugih otpora, takozvani nacionalni koncept bio suvie nejasan i maglovit, malo osmiljen i analiziran, da bi bio u stanju da sam potakne na takav korak. Budui da ne bi bilo u skladu sa slubenim patriotskim idejama svim sredstvima provoditi udruivanje predstavnika njemake nacije na starim, istonim granicama Reicha, takoer ne bi bilo u skladu sa osjeajima neprikladno definirati naklonosti. Ugledna dinastija Habsburga bi, svakako, na taj nain izgubila tron. Sav kavanski patriotizam, graen za stolovima uz pivo, time bi bio najdublje uvrijeen, ali bi to usprkos svemu bio jedini razuman cilj koji bi Reich mogao da postavi pred sebe, to jest, sa stajalita takozvane nacionalne drave. Ne samo zato jer bi, na taj nain, broj Nijemaca koji ive u podruju Reicha razmjerno porastao, to bi se isto tako odrazilo u vojnom smislu, ve i zato to smo u to vrijeme mogli biti spaeni gubitka uslijed kojeg danas alimo. Da se Njemaka pridruila u podjeli besmislene habsburke drave, da je u stvari ovo uee sebi predstavila kao vlastiti politiki cilj iz nacionalno politikih razloga, cjelokupan razvoj Europe krenuo bi drugim putem. Njemaka ne bi stvorila sebi neprijatelje od svih onih brojnih drava koje same po sebi nisu imale nita protiv nje, a june granice Reicha ne bi prelazile preko Brenera. Isto tako i preteno njemaki dio Junog Tirola bi danas bio u Njemakoj. Ali injenica to je to sprijeeno ne lei samo u tadanjem nedostatku nacionalnog koncepta, ve i u jasno zacrtanim i naznaenim interesima odreenih grupa. Centristiki krugovi su bez obzira na okolnosti eljeli politiku usredotoenu na ouvanje takozvane katolike habsburke drave, u pogledu ega su mogli prijetvorno priati o brai iz klana, dok su u isti mah dobro znali da ista ta braa u habsburkoj monarhiji polako ali sigurno bivaju pritjerana uza zid i pljakana od strane lanova tog klana. Ali za Centar, njemaka gledita nisu predstavljala mjerilo, pa u stvari, ak ni njemaki tisak. Gospodi je bio drai svaki Poljak, zatim stanovnik Elzasa, spreman da u svakom momentu istupi kao izdajnik,drai ak i frankofil, prije nego Nijemac koji nije elio da se pridrui takvoj kriminalnoj organizaciji. Pod izgovorom da predstavlja katolike interese, ova stranka je ak i u mirnodopsko vrijeme pomogla u tome da se uzdrma i srui glavno uporite pravog kranskog pogleda na svijet, Njemaka, i to na sve mogue naine. I ova najpodmuklija stranka nije se ak ustezala toga

28

adolf hitler

da ide ruku pod ruku, kao najbliskiji prijatelj, sa ljudima koji otvoreno poriu Boga, ateistima, oskrnaviteljima religije, sve dotle dok su na taj nain mogli da nanesu tetu njemakoj nacionalnoj dravi i njemakom narodu. Tako je u osnivanju bezumne njemake vanjske politike, Centar, kransko katoliki poboni Centar, imao idovskog boga koji se odrekao marksista kao divnih saveznika na svojoj strani. Jer kao to je Centar uinio sve da se zatiti od bilo kakve anti habsburke politike, tako su i socijaldemokrati, kao ondanji predstavnici marksistikog pogleda na svijet, uinili isto, mada iz sasvim drugih razloga. Svakako, zadnja namjera kod obje stranke bila je ista: nanijeti tetu Njemakoj to je vie mogue. to slabija drava, to neogranienija postaje dominacija ovih stranaka, pa tako i vea korist za njihove lidere. Da je stari Reich elio da,na osnovu nacionalnih politikih gledita, ponovno ujedini sve pripadnike njemake nacije u Europi, onda bi rasputanje habsburkog konglomerata drava, nuno povezano s tim, iziskivalo novo grupiranje europskih sila. Oigledno da je takvo raspadanje habsburke drave bilo nezamislivo bez uspostavljanja odnosa sa drugim dravama koje su morale imati osobne interese. Tako bi europska koalicija za ostvarenje ovog cilja, koristei pri tome sve mogunosti, automatski bila oformljena, to bi odredilo sudbinu Europe barem u nekoliko sljedeih desetljea. Svakako, Trojni savez je prvo morao, u stvari, biti likvidiran. Kaem u stvari, zato to je u praksi likvidacija ostvarena ve odavno. Savez sa Austrijom je imao pravi smisao za Njemaku sve dotle dok je posredstvom njega mogla da se nada da e dobiti dodatne snage u trenutku opasnosti. Meutim, on je postao besmislen onog trenutka kada su dodatne snage postale manje od njemakog vojnog tereta, to je bilo prouzroeno od strane te alijanse. Kada se malo bolje razmisli, to je bio sluaj od prvog dana Trojnog saveza ako je zbog, ili na osnovu ovog saveza, na primjer, Rusija trebala postati neprijatelj Njemake. Bismarck je takoer krajnje savjesno i paljivo promislio o ovome, i tako shvatio kako je neophodno da zakljui takozvani Reosiguravajui sporazum sa Rusijom. Ukratko, njegov smisao se sastojao u tome da e Njemaka, ako posredstvom saveza bude gurnuta u sukob sa Rusijom, u tom sluaju ostaviti Austriju. Tako je Bismarck ve zapazio problematian znaaj Trojnog saveza u njegovo vrijeme, i u skladu sa njegovom sposobnou sagledavanja mogunosti, poduzeo neophodne mjere opreza kako bi preduhitrio sve okolnosti. U to vrijeme, ovaj Reosiguravajui sporazum doprinio je progonstvu najveeg dravnika naeg doba. U stvari, situacija koje se Bismarck pribojavao ve se nagovijestila poetkom 1890. godine, nakon okupacije Bosne od strane Austrougarske, i to zbog panslavenskog pokreta koji se zbog toga snano rasplamsao. Savez sa Austrijom donio je neprijateljstvo sa Rusijom. Neprijateljstvo sa Rusijom, meutim, bilo je razlog zbog kojeg su marksisti, iako nisu bili suglasni sa tadanjom njemakom vanjskom politikom, u stvari koristili sva sredstva da drugu onemogue. Odnos Austrije sa Italijom oduvijek je bio isti. Nekadanja Italija ula je u Trojni savez iz predostronosti u pogledu Francuske, ali ne iz ljubavi prema Austriji. Naprotiv, Bismarck je ak i ovdje tono zapazio srdaan odnos izmeu Italije i Austrije kada je tvrdio da postoje samo dvije mogunosti izmeu te dvije drave: ili savez ili rat. U Italiji sa izuzetkom nekoliko frankofilskih fanatika prava naklonost postojala je samo prema Njemakoj. I to je isto tako bilo potpuno razumljivo. O neizmjernom nedostatku politikog obrazovanja i neznanju njemakog naroda, poglavito njegove takozvane buroaske nacionalne inteligencije, posebno govori to to su vjerovali da mogu preobratiti Trojni savez, zasnovan na politikom zakonu, u sferu prijateljske naklonosti. To ak nije bio sluaj izmeu Njemake i Austrije, jer je ak i tu Trojni savez, ili tonije, savez sa Njemakom, prirastao za srce vrlo malom dijelu Nijemaca u Austriji. Habsburzi nikada ne bi pronali put u Trojni savez da je postojala bilo koja druga mogunost da sauvaju svoj le od drave. Kada je tokom srpanjskih dana 1870. godine, njemaki narod planuo od nezadovoljstva zbog neuvenih francuskih provokacija i ubrzano se pripremao za staro ratite u obranu njemake Rajne, u Beu se vjerovalo da je nastupio pravi as za osvetu. Konferencije su slijedile, brzo se niui jedna za drugom, krunski savjet se smjenjivao jedan za drugim, glasnici su hitali simo-tamo, i prvi saziv rezerve se okupio na broju kada su, odjednom, naravno, isto tako poeli stizati slubeni izvjetaji sa ratnih poprita. I kada je nakon Weisenburga uslijedio Wort, a nakon Worta Gravelot, Metz, i, konano, Sedan, onda su Habsburzi, pod pritiskom iznenada upuenog glasnog zahtjeva njemakog miljenja, stidljivo poeli otkrivati svoje njemako srce. Da je u to vrijeme Njemaka izgubila samo nekoliko prvih bitaka, Habsburzi bi, a sa njima i Austrija, uradili apsolutno istu stvar zbog koje su kasnije uputili veliki prijekor Italiji. I, tovie, ne samo da su to uradili po drugi put u Svjetskom ratu, ve su zapravo poinili

druga knjiga

29

najelementarniju izdaju drave koja je isukala ma zbog njih. Za dobro i u ime ove drave, Njemaka je na sebe preuzela najgore krvoprolie, a bila izdana ne samo u tisuama pojedinanih sluajeva od strane te drave, ve konano od strane samih njenih predstavnika, to su sve stvari i istine koje nai buroaski nacionalni patrioti radije preuuju, kako bi danas bili u stanju da diu galamu protiv Italije. Kada je kasnije dinastija Habsburga polako ula u Trojni savez, to je zaista bilo samo zato to bi bez njega odavno bila svrgnuta i to bi se daleko ranije nalazila tamo gdje se nalazi danas. Kada ponovno malo bolje pogledam grijehe ove dinastije u povijesti njemakog naroda, meni se ini posebno tuno to to su ovaj put boje namjere pokrenule sile koje lee izvan njemakog naroda. Ali, Habsburzi su takoer imali jake razloge da ele savez, posebno sa Njemakom, zato to se taj savez u stvari odrekao nijemstva u Austriji. Habsburka politika denacionalizacije u Austriji, njena ehizacija i slavenizacija pripadnika njemake nacije, nikada ne bi postala mogua da sam Reich to nije stavio pod svoje okrilje. Jer sa kojim su pravom njemaki Austrijanci imali protestirati, i to na nacionalnoj osnovi, protiv dravne politike koja se podudarala sa sutinom njemake nacionalne ideje, onako kako je ona bila utjelovljena u Reichu za njemakeAustrijance? I, obrnuto, da li su Nijemci sada uope mogli vriti pritisak kako bi sprijeili postupnu degermanizaciju u Austriji ako su, na kraju, svi Habsburzi bili saveznici Reicha? Mi moramo poznavati slabosti politikih lidera Reicha kako bismo znali da bilo to uskoro moe postati mogue, a ne da pokuavamo da se vjebamo u energinom utjecaju na saveznika kako bi djelovali na njegove unutranje prilike. Lukavi Habsburzi znali su ovo vrlo dobro, kao to je, uope, austrijska diplomacija bila daleko superiornija u odnosu na njemaku u uvjebanosti i prepredenosti. I, obrnuto, upravo ti Nijemci, kao zaslijepljeni, nisu imali ni najmanju predstavu o dogaajima i uvjetima u zemlji njihovog saveznika. Samo je rat mogao otvoriti oi veini ljudi. Prema tome, sam savez zasnovan na prijateljstvu Habsburga prema Njemakoj bio je u toliko sudbonosniji to je, upravo preko njega, vrhunsko potkopavanje preduvjeta za ovaj savez bilo garantirano. A budui da su sada Habsburzi bili u poziciji da postupno unitavaju nijemstvo u Austriji, i bez brige da e se Njemaka u to umijeati, vrijednost cjelokupnog ovog saveza postajala je sve problematinija. Koji bi smisao za Njemaku trebao imati savez u okviru kojeg nisu postojale iskrene namjere od strane ljudi na vlasti. Jer dinastija Habsburga nikada nije uzimala u obzir njemake interese, u pogledu saveza, zdravo za gotovo, tako da je nekoliko pravih prijatelja ovog saveza silom prilika polako podleglo degermanizaciji. Naime, u preostalom dijelu Austrije, savez je promatran u najboljem sluaju potpuno ravnoduno, a u veini sluajeva je bio omrznut. U razdoblju posljednja dva desetljea prije rata, gradske novine u Beu su ve bile vie profrancuski nego pronjemaki orijentirane. Tisak slavenskih provincija, meutim, bio je svjesno i otvoreno neprijateljski raspoloen prema Njemakoj. Razmjerno tome koliko su Habsburzi poticali slavensku kulturu do krajnjih granica, i koliko su danas Slaveni u svojim glavnim gradovima stekli sredita vlastite nacionalne kulture, isto toliko su im omoguili i formiranje centara njihove posebne politike volje. I to je prava povijesna kazna za dinastiju Habsburga to nisu sagledali da e ova nacionalna mrnja, koja se prvo okrenula prema Nijemcima, jednog dana unititi samu Austriju. Ali za Njemaku je savez sa Austrijom postao posebno besmislen u trenutku kada su, zahvaljujui utjecaju njemako-austrijskih marksista, izdajnikom po narod, takozvanim univerzalnim pravom glasa pokvarili hegemoniju nijemstva u austrijskoj dravi. Jer su, u stvari, Nijemci predstavljali samo treinu populacije austrijske polovice austrougarske drave. Kada je univerzalno pravo glasa jednom postalo temelj austrijskog parlamentarnog zastupanja, Njemaka se zatekla u bespomonoj situaciji, tim vie to su klerikalne stranke eljele namjerno da zastupaju nacionalna gledita u toliko maloj mjeri koliko su to inili marksisti, koji su ih svjesno izdali. Isti socijaldemokrati koji danas licemjerno govore o nijemstvu u Junom Tirolu zapravo su ga izdali i prodali u staroj Austriji na najbesramniji nain, u svakoj prilici koja im se ukazala. Uvijek su stajali na strani neprijatelja naeg naroda. Najdrskija eka arogancija uvijek je pronalazila svoje predstavnike u redovima takozvane njemake socijaldemokracije. Svaki okrutan postupak usmjeren protiv Njemake nailazio je na njihovo odobravanje. Svaki primjer pogoravanja situacije u Njemakoj, socijaldemokrati su promatrali kao suradnici neprijatelja. I to je onda, pod takvim okolnostima, Njemaka mogla oekivati od drave od ijeg je politikog vodstva, i to posebno u parlamentu, etiri petine bilo svjesno i otvoreno antinjemako? Savez sa Austrijom ide samo u njenu korist, dok Njemaka uslijed toga mora pretrpiti tetu. I to daleko veu nego to se na prvi pogled ini. Priroda austrijske drave imala je za posljedicu to da su sve okolne drave kao cilj svoje nacionalne politike postavile njeno razbijanje. Jer ono to post Bismarckova Njemaka nikada nije uspjela izvesti, polo je za rukom ak i najmanjim balkanskim dravama, odnosno to da uspostave odreen vanjskopolitiki cilj i pokuaju ga ostvariti u skladu sa svim raspoloivim mogunostima. I sve u izvjesnoj mjeri novoosnovane nacionalne drave, koje lee na austrijskim granicama,

30

adolf hitler

vidjele su svoj najdalekoseniji politiki zadatak u tome da oslobode pripadnike svoje nacije, koji su ivjeli pod vlau Austrije i Habsburga. Bilo je oigledno da do osloboenja moe doi samo putem vojne akcije, to bi isto tako moralo dovesti do unitenja Austrije. S druge strane, austrijske sile otpora su mogle utoliko manje raditi na tome da to sprijee, jer su ovisile prvenstveno o onima koji su trebali da se bore za osloboenje. U sluaju koalicije sa Rusijom, Rumunjskom i Srbijom protiv Austrije, Slaveni na sjeveru i jugu automatski bivaju iskljueni iz okvira austrijskog otpora, tako da su, u najboljem sluaju, kao nosioci sutinske borbe ostali samo Nijemci i Maari. Sada, iskustvo pokazuje da eliminiranje posebnih vojnih trupa sastavljenih iz naroda vodi do dezintegracije, pa tako i do potpune paralize austrijskog fronta. Sama Austrija bila bi u stanju da prui vrlo slab otpor takvom opem ofenzivnom ratu. To je bilo poznato i u Rusiji i u Srbiji, a isto tako i u Rumunjskoj. Na taj nain, ono to je istinski podravalo Austriju bio je njen moni saveznik, na kojeg je mogla da se osloni. Ali, to je bilo prirodnije od toga to se do ovog asa u umovima vodeih antiaustrijskih dravnika, kao i u javnom mnijenju, stvorila ideja da put do Bea mora voditi preko Berlina? to je vie drava nastojalo da naslijedi Austriju, a u tome nije uspijevalo zbog vojnog partnerstva, tako je rastao i broj drava ije je neprijateljstvo Njemaka navukla na sebe. Na prijelazu iz jednog u drugo stoljee, koliine naoruanja ovih neprijatelja, koji su se zbog Austrije okrenuli protiv Njemake, bile su mnogostruko vee nego to je Austrija ikada mogla da joj poalje kao vojnu pomo. Tako je unutranji smisao ove saveznike politike otiao u suprotnu krajnost. Stvar je jo vie zakomplicirala trea zemlja lanica saveza, Italija. Kao to je ve spomenuto, odnosi Italije prema Austriji nikada nisu bili srdani, i to gotovo bez ijednog razloga, ve samo iz iste potrebe. Talijanski narod prije svega, kao i Talijanska inteligencija, uvijek su gajili simpatije prema Njemakoj. Na prijelazu iz jednog u drugo stoljee stekli su se ve svi uvjeti za savez Italije sa Njemakom. Miljenje da e Italija biti nepouzdan saveznik toliko je glupo i neosnovano da ga politiari iz fotelja mogu plasirati samo pred takozvanom nacionalnom buroazijom. Najmoniji protuargument prua povijest naeg naroda, odnosno, razdoblje kada je Italija ve jednom bila saveznik Njemake protiv Austrije. Svakako, Njemaka je u to vrijeme bila Prusija voena Bismarckovim genijem, a ne nekim politikim nesposobnjakoviima, koji su kasnije pogreno upravljali Reichom. Italija je u to vrijeme svakako pretrpjela poraze u kopnenim i pomorskim bitkama, ali je asno ispunila obveze kao saveznik, to Austrija nije uradila u Svjetskom ratu, u koji je gurnula Njemaku. Jer u to vrijeme Italija je ponosno i sa negodovanjem odbila, usprkos vojnim porazima i gubicima koje je trpjela, ponueni separatni mir, koji joj je pruao mogunost da sve ostvari kasnije. Austrijski vladari ne samo da su prieljkivali takav mir, ve su ak bili spremni da u to ime odmah izdaju Njemaku. To to do toga nije dolo, nije bilo zbog toga to je austrijska drava pokazala snagu karaktera, ve zbog prirode zahtjeva koje joj je postavio neprijatelj, a koji su u stvari za sobom povlaili njen slom i raspad. injenica da je Italija pretrpjela vojne gubitke 1866. godine, nije u stvari mogla da se smatra znakom njene nelojalnosti savezu. Ona bi svakako i sama vie eljela skupljati pobjednike trofeje nego trpjeti poraze, ali se Italija nikako nije mogla usporediti sa Njemakom u to vrijeme, pa ni kasnije, zato to joj je nedostajala superiorna mo jedne vrsto utemeljene vojske, koju je Njemaka stekla u Prusiji. Njemaki savez bez podrke pruske vojne moi isto tako bi pokleknuo pred napadom iskusnih i jo uvijek jedinstvenih vojnih trupa, kakve je posjedovala Austrija, kao to je bio sluaj sa Italijom. Ali sutinska stvar lei u injenici da je Italija u to vrijeme omoguila donoenje odluke u ekoj u korist Drugog njemakog Reicha, tako to je zaustavila ogroman dio austrijske vojske. Jer tko god zamisli kritinu situaciju na dan bitke kod Konigsgraza ne moe tvrditi kako nije bilo ni od kakvog znaaja po sudbinu Njemake da li je Austrija na ratitu bila sa dodatnih 140.000 ljudi, u emu je sprijeila talijanska vojska. Sasvim je razumljivo to Italija u to vrijeme nije sklopila ovaj savez da bi omoguila nacionalno ujedinjenje njemakog naroda, ve Talijana. Stvarno je potrebna ope poznata politika naivnost pripadnika lige patriota da bi se u tome prepoznao cilj njenog pristupanja ili da bi se on oklevetao.Tako formulirana ideja ulaska u savez, koji bi od samog poetka morao biti samo u nau korist ili putem kojeg je neto trebalo da uinimo, obina je djetinjarija i glupost, budui da su Talijani u to vrijeme imali pravo da isto to zamjere Prusiji, kao i samom Bismarcku, odnosno, to da su uli u savez ne iz ljubavi prema Italiji, ve radi vlastitih interesa. Naalost, prema tome kako ja vidim sve te dogaaje, moram izjaviti da je poniavajue to to je ta glupost poinjena ne samo sjeverno od Alpa, ve i juno od njih. Takva glupost se moe shvatiti jedino ako razmotrimo Trojni savez, ili jo bolje, savez izmeu Njemake i Austrije, koji je stvarno rijedak sluaj u kojem jedna drava, Austrija, dobiva sve od saveza, dok druga, Njemaka, ne dobiva nita. Savez u kojem jedna strana riskira svoje interese, dok druga koristi sva sredstva da ih zatiti. Jedna iza svega toga vidi svoj smisao,

druga knjiga



a druga nibelunku lojalnost. To se ipak dogodilo samo jednom u povijesti u takvoj mjeri i na takav nain, ali je Njemaka pretrpjela uasne posljedice svog dravnog vodstva i saveznike politike. Prema tome, ako je savez sa Italijom, barem to se tie odnosa Austrije prema njoj, od samog poetka bio problematian, to onda nikako nije bilo zbog toga to su Habsburzi, recimo, uinili potpuno pogrean izbor u pogledu partnera, ve zato to za Italiju sam ovaj savez nije obeavao nita za uzvrat. Italija je bila nacionalna drava. Njena budunost neizostavno je morala leati na obalama Mediterana. Na taj nain je svaka susjedna drava manje vie predstavljala prepreku na putu razvoja ove nacionalne drave. Ako uz sve to uzmemo u obzir da je sama Austrija unutar svojih granica imala preko 800.000 Talijana, i da su dalje sami Habsburzi koji su, s jedne strane, prepustili Nijemce procesu slavenizacije, a s druge strane, vrlo dobro znali kako da Slavene i Nijemce okrenu protiv Talijana imali interes da ovih 800.000 Talijana izloe utjecajima denacionalizacije, onda je budui vanjskopolitiki cilj Talijana bio potpuno jasan i razumljiv. On je trebao biti antiaustrijski, a pronjemaki koliko god je to mogue. I ta politika je takoer pronala najenerginiju podrku, pa ak i zanosno oduevljenje medu talijanskim narodom budui da su nedjela i nepravde koje su Habsburzi uz pomo Austrije kao politikog oruja stoljeima inili protiv Italije, gledano sa talijanskog stajalita, dosezale do neba. Stoljeima je Austrija predstavljala prepreku ujedinjenju Italije. Habsburzi su uvijek iznova pruali podrku korumpiranim talijanskim dinastijama; u stvari, ak je na prijelazu iz jednog u drugo stoljee teko dolazilo do toga da se stranaki kongres klerikalnog i kranskog drutvenog pokreta zavri bilo im drugim osim zahtjevom da se Rim ponovo vrati Papi. Direktno se izjanjavalo u prilog injenici da se to smatra zadatkom austrijske politike, ali su, s druge strane, bezobzirno oekivali da ljudi u Italiji neizostavno izjave veliko oduevljenje u vezi saveza sa Austrijom. Tako austrijska politika prema Italiji stoljeima nije imala skrupula. Ono to je Francuska stoljeima predstavljala za Njemaku, to je Austrija uvijek bila za Italiju. Predjeli na sjeveru Italije uvijek su bili polje djelovanja na kojem je austrijska drava ispoljavala svoju prijateljsku politiku prema Italiji. Hrvatski puk i vojnici bili su donosioci i nosioci kulture austrijske civilizacije, i tuno je to se sve to, djelomino, takoer pripisalo imenu Njemake. Ako danas i ujemo arogantne osude i neodobravanje, u stvari, besramno vrijeanje njemake kulture od strane Talijana, onda njemaki narod moe da zahvali tome to je drava, izvana kamuflirana kao Njemaka, dopustila da karakter njenog unutranjeg bia Talijanima bude predstavljen posredstvom grubih vojnika, koji su u vlastitoj austrijskoj dravi bili smatrani ne samo ljudima koji su ivjeli o dravnom troku, ve i zbog toga kaznom od Boga. Ratna slava austrijske vojske dijelom je izgraena na uspjesima koji su nuno proistekli iz vjeite mrnje Talijana. Bila je prava nesrea za Njemaku to to nije uspjela shvatiti, nesrea, naprotiv, skrivana i zatakavana indirektno, ako ne i direktno budui da je Njemaka na taj nain izgubila dravu koja je, kako su onda stvari stajale, mogla postati na vjerni saveznik, kao to je jednom bila izuzetno pouzdan saveznik Prusije. Tako je stav irokog javnog mnijenja u Austriji povodom rata u Tripoliju bio presudan za unutranji odnos Italije prema Habsburzima. Da je Be trebao gledati poprijeko na pokuaje Italije da kroi u Albaniju ipak je bila razumljiva stvar. Austrija je smatrala da su tu ugroeni njeni vlastiti interesi. Ali je zato ope i neosporno umjetnim putem stvarano neprijateljsko raspoloenje prema Italiji, kada je ona krenula u osvajanje Tripolija, bilo nerazumljivo. Korak koji je Italija nainila, meutim, bio je jasan. Ni jedan ovjek ne bi mogao optuiti talijansku vladu to je pokuala odnijeti talijansku zastavu u podruja koja su po svojoj lokaciji, morale biti priznate kao kolonijalne za Italiju. Ne samo zato to su mladi talijanski kolonisti krenuli stopama drevnih Rimljana, ve zato to je talijanska akcija i iz drugih razloga trebala naii na pozitivne reakcije upravo u Njemakoj i Austriji. to je Italija bila angairanija u Sjevernoj Africi, to se, po prirodi stvari, ona sve vie suprotstavljala Francuskoj. Superiorno dravno vodstvo Njemake je trebalo svim sredstvima barem ometati prijetee irenje francuske hegemonije preko Sjeverne Afrike, i, openito, njeno otkrivanje crnakog kontinenta, uzimajui pri tome u obzir da to je mogue vie otea potencijalno vojno jaanje Francuske na europskim ratitima, budui da francuska vlada, i posebno njeni vojni lideri, nisu ostavljali mjesta ni najmanjoj sumnji da su za njih afrike kolonije imale jo neki znaaj osim da predstavljaju samo eksponate francuske civilizacije. Zato to su u njima odavno prepoznali izuzetne izvore iz kojih su mogli regrutirati vojnike za sljedeu europsku utrku u naoruanju. Da se to moglo odigravati samo u Njemakoj bilo je jasno kao dan. to je onda moglo biti prirodnije, sa njemakog stajalita, nego da potpomae svako mijeanje druge sile, posebno ako je ona jo i bila njen saveznik. tovie, francuska nacija je bila sterilna i nije imala potrebe za irenjem svog ivotnog prostora, dok je talijanski narod, isto tako kao i njemaki, morao nekako pronai put iz tog problema. Neka nitko ne tvrdi da bi to podrazumijevalo pljaku Turske, jer bi u tom sluaju sve kolonije zaista bile ukradeni teritoriji. Samo bez njih Europljani ne bi mogli ivjeti. Mi nemamo interes, i ne bi ga trebali imati, da stvaramo distancu i otuenje sa Italijom iz potpuno neosnovanih osjeaja naklonosti prema Turskoj. Ako je ikada postojala vanjskopolitika aktivnost u kojoj bi Njemaka i Austrija mogle u potpunosti spremne da stanu iza Italije, onda je to upravo trebala biti ova. Bilo je



adolf hitler

naprosto skandalozno kako se austrijski tisak tog vremena, zapravo cjelokupno javno mnijenje, ponijelo prema talijanskoj akciji, iji krajnji cilj nije bio nita drugo do pripajanje Bosne i Hercegovine od strane same Austrije. Mrnja se iznenada rasplamsala u to vrijeme, koje je objelodanilo pravo unutranje raspoloenje ovog austrijsko-talijanskog odnosa utoliko vie to nije postojalo pravog razloga za to. Ja sam u to vrijeme bio u Beu i potpuno mi se smuio glup i besraman nain na koji je tada savezniku zabijen no u lea. Dakle, pod takvim okolnostima, zahtijevati od istog tog saveznika lojalnost, koja bi u stvari predstavljala samoubojstvo za Italiju, isto je toliko nerazumno koliko i naivno. Budui da u svemu tome postoje i sljedei faktori: prirodan vojno geografski poloaj Italije uvijek e prisiljavati ovu dravu da formulira politiku koja je nee dovesti u konflikt sa superiornom pomorskom silom, kojoj talijanska mornarica i flota zajedno nee biti u situaciji da, prema realnim procjenama, prue otpor. Sve dotle dok Engleska posjeduje neospornu dominaciju na moru, i sve dotle dok ta prevlast moe biti jo vie ojaana Mediteranskom francuskom flotom, pri emu Italija i njeni saveznici ne mogu da im prue pravi otpor, Italija ne moe ni pomiljati na to da zauzme stav protiv Engleske. Ne smijemo od dravnih lidera traiti da, iz idiotske naklonosti prema drugoj dravi, ija je uzvraena ljubav bila jasno izraena upravo ratom u Tripoliju, zavri tako to e vlastiti narod dovesti do unitenja. Svatko tko i letimino proui pomorske uvjete talijanske drave mora istog trenutka shvatiti da borba ove protiv Engleske u postojeim okolnostima nije samo beznadna nego i apsurdna. Tako se Italija zatekla u apsolutno istoj situaciji u kojoj se svojevremeno nala Njemaka; odnosno, kao to se nekada Bismarcku rizik ulaska u rat protiv Rusije, prouzroen od strane Austrije, inio toliko monstruoznim da se na kraju posvetio tome da, kroz uveni Reosiguravajui mirovni sporazum, zanemari stvar inae postojeeg saveza. Na slian nain je za Italiju savez sa Austrijom isto tako bio neodriv onog momenta kada je od Engleske uinila svog neprijatelja kao rezultat toga. Svatko tko ovo ne eli shvatiti, potpuno je nesposoban da razmilja politiki, pa zato, u najboljem sluaju, nije u stanju ni da vodi politiku u Njemakoj. Ali njemaki narod moe vidjeti rezultat politike ovog tipa ljudi, pa zato mora i snositi posljedice. Sve su to aspekti koji su morali da svesti vrijednost saveza sa Austrijom na minimum. Jer je na taj nain bilo izvjesno da bi Njemaka, zbog njenog saveza sa Austrijom, po svoj prilici isto tako stvorila neprijatelje, ne samo u Rusiji i Rumunjskoj, ve isto tako u Srbiji i Italiji. Jer, kao to je ve reeno, nema saveza koji se moe izgraditi na osnovu potpune naklonosti, lojalnosti ili zahvalnosti. Savezi e biti utoliko jai ukoliko drave uesnice mogu iz njega izvui veu korist za sebe. Nerealna je sama elja da se savez formira na bilo kojim drugim osnovama. Nikada ne bih oekivao da Italija ue u savez sa Njemakom iz ljubavi prema njoj, sa namjerom da joj na taj nain donese korist. Kao to nikada ne bih poelio da uem u taj sporazumni odnos iz ljubavi prema drugoj dravi, iz iste naklonosti, ili iz elje da joj sluim. Ako se danas zalaem za savez izmeu Italije i Njemake, to radim samo zato to vjerujem da te dvije drave na taj nain mogu imati obostranu korist. Dakle, tako da obje drave iz toga ostvare napredak. Prednost Trojnog saveza lei iskljuivo na strani Austrije. Svakako, zbog odluujuih faktora u politici pojedinanih drava, samo bi Austrija mogla imati neke koristi od tog saveza. Jer, po svojoj prirodi Trojni savez nije imao agresivnih sklonosti. To je bio obrambeni savez koji je kao najvii cilj, prema njegovim odredbama, trebao zadrati i sauvati status Q. Njemaka i Italija su, uslijed nemogunosti da ishrane vlastite narode, bile prisiljene da upotrijebe agresivnu politiku. Samo je Austrija trebala biti sretna da na kraju sauva svoju trulu dravu, to je ve samo po sebi bilo nemogue. Zato to njena obrambena mo nikada ne bi bila u stanju uspjeti u tome, ofenzivne trupe Njemake i Italije su kroz Trojni savez, angairane u slubi ouvanja austrijske drave. Njemaka je bila obvezana da ostane u toj ulozi i na taj nain bila unitena, Italija je brzo istupila i tako se spasila. Samo bi ovjek, kome politika ne predstavlja dunost ouvanja naroda svim sredstvima i prema svim raspoloivim mogunostima, mogao eljeti da osudi takav postupak. Da je stara Njemaka, kao formalna nacionalna drava, pred sebe postavila za cilj samo daljnje ujedinjenje njemake nacije, Trojni savez bi se odmah poeo rasputati, to jest, odnos sa Austrijom bio bi promijenjen. Ona bi sebe na taj nain potedjela brojnih neprijatelja, koji nikako nisu mogli biti preplaeni parolama o carskoj moi. Prema tome, ak ni predratna Njemaka vie nije trebala dopustiti da njena vanjska politika bude odreena isto formalnim nacionalnim gleditima ako oni nisu vodili u pravcu neophodnih narodnih ciljeva. Ve u predratnom razdoblju, budunost njemakog naroda se sastojala u pitanju rjeavanja problema njegovog odranja. Njemaki narod vie nije mogao sebi osigurati osnovna sredstva za ivot unutar postojeeg teritorija. Cjelokupna industrija i sposobnost, kao i znanstvene metode obraivanja zemlje, mogli su u najboljem sluaju samo donekle ublaiti oskudicu, ali nisu mogli da je sprijee. ak i u godinama izuzetno visokih prinosa etve, oni vie nisu

druga knjiga



mogli pokriti vlastite potrebe za prehrambenim namirnicama. A kada su oni bili prosjeni ili loi, onda su ve u znaajnoj mjeri ovisili od uvoza. ak je i snabdijevanje raznih grana industrije sirovinama zapalo u tekoe, i moglo se osigurati samo iz inozemstva. Postojali su razliiti naini da se prevlada ova oskudica. Emigracija i kontrola raanja morali su se kategorino odbaciti ak i sa stajalita tadanje nacionalne drave. U tom sluaju, znanje o biolokim posljedicama bilo je manje uvjerljivo nego strah od desetkovanja. Prema tome, za tadanju Njemaku, postojale su samo dvije mogunosti da se stvore uvjeti za ouvanje naroda u budunosti, a da se pri tome stanovnitvu ne nametnu ogranienja. Ili su morali da se uloe napori kako bi se rijeila potreba za prostorom, to jest, da se steknu novi teritoriji, ili se Reich morao preobraziti u veliku izvoznu firmu. To je znailo da proizvodnju odreene robe treba poveati tako da prelazi domae potrebe, kako bi se putem izvoza mogla razmjenjivati za prehrambene namirnice i sirovine. Svijest o potrebi za proirenjem njemakog ivotnog prostora je postojala, mada u to vrijeme samo djelomino. Postojalo je uvjerenje da se najbolji nain na koji se moe ponaati u takvim okolnostima sastojao u tome da se Njemaka svrsta u redove velikih kolonijalnih naroda. Meutim, u stvarnosti, nedostatak u razmiljanju ve se ogledao u nainu provoenja ove ideje u djelo. Budui da smisao ispravne teritorijalne politike lei u injenici da se ivotni prostor naroda povea podjelom novih podruja za stanovanje onom dijelu stanovnika koji predstavlja viak, a koji, potom, ako ne poprimi karakter emigracije, mora biti u bliskoj politikoj i dravnoj vezi sa domovinom. To se vie nije odnosilo na kolonije koje su krajem devetnaestog stoljea i dalje stajale na raspolaganju. Njihova prostorna udaljenost, kao i posebni klimatski uvjeti tih podruja sprijeili su naseljavanje kakvo su Englezi mogli poduzeti u njihovim amerikim kolonijama, Nizozemci u Junoj Africi, i opet Englezi u Australiji. Kada se svemu tome jo dodao cjelokupan karakter njemake kolonijalne politike, problem naseljavanja je pao u drugi plan da bi se na to mjesto postavili poslovni interesi, koji su se u izuzetno maloj mjeri poklapali sa zajednikim interesima njemakog naroda. Tako od samog poetka vrijednost njemakih kolonija lei vie u mogunosti stjecanja odreenih trita, koja bi proizvodnjom razliitih kolonijalnih proizvoda i, djelomino, sirovina, uinila njemaku ekonomiju nezavisnom od drugih zemalja. To bi svakako u izvjesnoj mjeri bilo uspjeno u budunosti, ali nikako ne bi rijeilo problem prenaseljenosti Njemake osim ako to ne bi garantirano osiguralo odranje njemakog naroda na jedan sutinski nain putem izvozne ekonomije. Tako bi njemake kolonije, putem povoljnije isporuke sirovina, jednog dana, razliitim industrijama pruile vee mogunosti da se nadmeu na meunarodnom tritu. Prema tome, njemaka kolonijalna politika je u najdubljem smislu te rijei bila teritorijalna, ali je postala sredstvo njemake ekonomske politike. U stvari, ak i veliko olakanje u pogledu unutranje prenaseljenosti Njemake putem naseljavanja kolonija bilo je potpuno beznaajno. Ako je, osim toga, neko elio prijei na pravu teritorijalnu politiku, onda je kolonijalna politika, voena prije rata, bila utoliko besmislenija budui da nije mogla dovesti do rjeenja problema prenaseljenosti Njemake. Nasuprot tome, meutim, jednog dana, prema svim realnim predvianjima, samo njegovo izvrenje iziskivat e isto riskiranje krvoprolia kao to je bilo iziskivano u najgorim sluajevima za stvarno korisnu teritorijalnu politiku. Jer dok je ova vrsta njemake kolonijalne politike u najpovoljnijoj situaciji mogla da donese samo jaanje njemake ekonomije, jednog dana je morala da postane uzrok fizikog sukoba sa Engleskom. Jer njemaka svjetska ekonomska politika nikada nije mogla izbjegnuti odluujuu borbu sa Engleskom. Izvoz, svjetska trgovina, kolonije i trgovaka mornarica morali su onda da se zatite maem od te sile koja se, sa istog stajalita samoodranja kao Njemaka, davno zatekla u situaciji da bude prisiljena krenuti tim putem. Zato je ova miroljubiva ekonomska borba za osvajanje mjesta pod suncem mogla da se odigrava sve dotle dok je Engleska mogla raunati na to da e doprinijeti propadanju njemake konkurencije isto ekonomskim sredstvima, jer se onda vie nikada ne bismo pojavili iz sjene. Ali, da je Njemaka uspjela u tome da potisne Englesku na miroljubiv ekonomski nain, onda je jasno da bi fantom ovog mirnog ekonomskog osvajanja svijeta bio zamijenjen otporom bajunetama. Bez sumnje, bila je to, meutim, politika ideja dopustiti njemakom narodu da postaje sve brojniji putem porasta industrijske proizvodnje i prodaje na meunarodnom tritu. Ova ideja nije bila narodna, ali je korespondirala sa dominantnim idejama buroaskog nacionalnog svijeta tog vremena. Ovaj put je mogao biti prevaljen u svakom sluaju, samo to bi to tada u potpunosti jasno naznailo i strogo odredilo dunost njemake vanjske politike: kraj svjetske trgovinske politike Njemake mogao je samo predstavljati rat sa Engleskom. Ali je u tom sluaju zadatak njemake vanjske politike bio da se naorua, putem dalekosenih saveznikih mjera, za sukob sa dravom, koja na osnovu iskustva dueg od sto godina ne bi propustila provesti opu mobilizaciju saveznikih drava. Ako je Njemaka eljela braniti svoju industrijsku i ekonomsku politiku

34

adolf hitler

od Engleske, onda je prvo morala zatraiti od Rusije da joj prua podrku u pozadini. Rusija je tada bila jedina drava koja se mogla smatrati vrijednim saveznikom, jer nije imala nikakvih razloga da se sutinski protivi Njemakoj, barem ne u tom trenutku. Pri tome je svakako cijena za ovaj savez sa Rusijom, s obzirom na to kako su stvari stajale, leala samo u odustajanju od saveza sa Austrijom. Jer bi dvojni savez sa Austrijom bio ludost, u stvari, pravo ludilo. Tek kada je njemaka pozadina bila potpuno pokrivena od strane Rusije, ona je mogla prei na pomorsku politiku koju je svjesno usmjerila na dan obrauna. Tek tada je Njemaka mogla isto tako dodijeliti ogromna sredstva neophodna za upotpunjavanje flote koja je, budui da nije bila modernizirana u svim detaljima, zaostajala pet godina, posebno u pogledu brzine, i na taj nain bila deplasirana. Ali zamka u austrijskom savezu je bila toliko velika da se rjeenje vie nije moglo pronai, i Rusija, koja je ponovno poela da se obnavlja nakon rusko-japanskog rata, morala je zauvijek biti otpisana. Meutim, tako je cjelokupna njemaka ekonomska i kolonijalna politika bila vie od opasne igre. injenica je da se Njemaka takoer klonila konanog obrauna sa Engleskom, i, u skladu s tim, godinama je njen stav bio uvjetovan principom neprotivljenja neprijateljskoj strani. To je odredilo sve njemake odluke koje su bile neophodne za njenu obranu ekonomske i kolonijalne politike, sve dotle dok, 4. kolovoza, 1914. godine, Engleska deklaracija o ratu nije okonala ovaj nesretni period njemake zaslijepljenosti. Da se Njemaka tada manje upravljala prema buroasko-nacionalnim nego prema narodnim gleditima, razmatrao bi se samo drugi put do rjeenja siromatva i oskudice u zemlji, odnosno, onaj koji je bio u vezi sa sveobuhvatnijom teritorijalnom politikom u samoj Europi. Od tuda je njemaka kolonijalna politika, koja nas je nuno dovela u sukob sa Engleskom pri emu je Francuska uvijek mogla da se smatra zemljom koja staje rame uz rame sa neprijateljem bila posebno nerazborita zato to je naa baza u Europi tako bila slabija nego bilo kojeg drugog kolonijalnog naroda od svjetskog politikog znaaja. Pa je tako, na kraju, sudbina kolonija bila jasno odluena u Europi. Zbog toga je svaka njemaka vanjska politika bila usmjerena prvenstveno na jaanje i uvanje njemake vojne pozicije u Europi. Tako smo mogli oekivati vrlo malu pomo od naih kolonija. Naprotiv, svako irenje nae teritorijalne baze u Europi automatski bi vodilo u pravcu jaanja nae pozicije. Nije isto ako narod ima naseljeno podruje od 560.000, ili, recimo, milijun kvadratnih kilometara. U sluaju rata, tako, tekoa borbe za samoodranje, koja mora ostati to nezavisnija od utjecaja neprijateljskih aktivnosti, kao i to to je vojna zatita omoguena ve samom povrinom teritorija, pa u skladu sa tim i nae operacije, koje doprinose tome da nuno vodimo rat na naoj zemlji sve bi to bilo daleko podnoljivije. Openito gledajui, dakle, odreena obrana protiv iznenadnih napada lei u veliini dravnog teritorija. Prije svega, meutim, samo putem teritorijalne politike u Europi ljudski resursi se mogu pomicati i biti sauvani za na narod, ukljuujui njihovo vojno koritenje. Dodatnih 500.000 kvadratnih kilometara u Europi mogu snabdijevati poljoprivrednim dobrima milijune njemakih seljaka, i uiniti dostupnim milijune vojnika za oruane snage njemakog naroda u trenutku odluke. Jedino podruje u Europi koje bi mogla doi u obzir za takvu teritorijalnu politiku stoga jest Rusija. Slabo utvrene zapadne granice podruja, koja su ve jednom primila njemake kolonizatore kao donositelje kulture, mogle bi isto tako da se razmotre za novu teritorijalnu politiku njemake nacije. Zato je cilj njemake vanjske politike bezuvjetno morao biti da se oslobodi pozadine protiv Engleske i, nasuprot tome, to je mogue vie izolira Rusija. Potom, sa neustraivom logikom, mi smo morali odustati od ekonomske i svjetske trgovinske politike i, ako je to bilo potrebno, potpuno dignemo ruke i od mornarice da bismo opet koncentrirali snagu cjelokupne nacije na kopnenu vojsku, kao i nekada ranije. Onda je, vie nego ikada, savez sa Austrijom morao biti raskinut, jer onda nita ne bi stajalo na putu da se Rusija izolira od drave ija je obrana bila zagarantirana od strane Njemake, iju propast su eljele mnoge europske mone drave, ali koju su mogle ostvariti samo u savezu sa Rusijom. Budui da su te drave u Njemakoj prepoznale najveeg branitelja opstanka Austrije, utoliko su bile prisiljenije da budu protiv izolacije Rusije, jer je carska imperija vie nego ikada mogla da im izgleda kao jedini mogui faktor moi za konano unitenje Habsburga. Bilo je oigledno, meutim, da sve te drave zasebno nisu eljele jaanje jedine austrijske obrane po cijenu najjaeg neprijatelja habsburke drave. Poto bi u ovom sluaju, takoer, Francuska uvijek stala na stranu neprijatelja Njemake, mogunost formiranja antinjemake koalicije bi stalno bila prisutna ukoliko ne bismo odluili raskinuti savez sa Austrijom krajem stoljea i prepustiti je njenoj

druga knjiga sudbini, ali time spasiti njemaka podruja za Reich.

35

Dogodilo se neto potpuno drukije. Njemaka je eljela mir u svijetu. Zato je izbjegavala teritorijalnu politiku, koja je kao takva jedino mogla da se vodi na agresivan nain, i na kraju se pretvorila u jalovu ekonomsku i trgovinsku politiku. Mislili smo da emo osvojiti svijet mirnim ekonomskim sredstvima, i na taj nain nismo podrali ni jednu ni drugu mo, ve smo se utoliko grevitije drali habsburke drave koja je postupno trulila i odumirala, to nas je stavljalo u sve veu politiku izolaciju. iroki krugovi unutar Njemake su to pozdravili, djelomino iz pravog politikog neznanja, a djelomino i zbog pogreno shvaenih patriotskih, slubenih ideja, i na kraju, iz nade, i dalje gajene, da bi mrsko carstvo Habsburga, jednog dana, na taj nain moglo biti srueno. Kada je buknuo krvavi svjetski rat, 2. kolovoza 1914. godine, predratna saveznika politika je ve pretrpjela straan poraz. Da bi pomogla Austriji, Njemaka je bila gurnuta u rat, koji se potom vodio samo oko njene egzistencije. Protivnici Njemake su zapravo bili neprijatelji njene svjetske trgovine, njene veliine, kao i oni koji su iekivali pad Austrije. Prijatelji Njemake, nezamisliva austrougarska dravna struktura, s jedne strane, i vjeito slaba i nevoljama optereena Turska, s druge. Italija je, meutim, napravila korak koji je i Njemaka nuno trebala napraviti, da je njena sudbina bila voena genijem Bismarcka, a ne slabim filozofima i hvalisavim hura-patriotima. injenica to je Italija kasnije konano poduzela ofenzivu protiv biveg saveznika, samo se jo jednom uklapa u Bismarckovo predvianje, odnosno, da samo dvije vrste uvjeta mogu uope postojati izmeu Italije i Austrije: savez ili rat.

Vojna mo i pogreno zacrtan cilj o vraanju granica

odine 1918., 11. studenog, potpisano je primirje. Za to je sudbina izabrala ovjeka, koji je bio jedan od glavnih krivaca za pad naeg naroda. Matthias Erzberger, predstavnik centralne vlasti i, prema razliitim tvrdnjama, kopile jedne mlade slukinje i idovskog poslodavca, bio je njemaki pregovara koji je dodao svoje ime na dokument. Ovaj papir, u usporedbi sa etiri i pol godine herojskog dranja naeg naroda, izgleda jednostavno neshvatljiv, ako ne pretpostavimo svjesnu namjeru unitenja Njemake. Matthias Erzberger je bio beznaajan buroaski aneksionist, to jest, jedan od onih ljudi koji su, posebno na poetku rata, na vlastiti nain pokuali nadoknaditi nedostatak jasnog ratnog cilja. Jer mada je u kolovozu, 1914. godine, itav njemaki narod instinktivno osjetio da se u ovoj borbi radi o njihovom biti ili ne biti, ipak, nakon to im je splasnulo poetno oduevljenje, vie nisu bili svjesni ni velike ivotne opasnosti koja im je prijetila, niti potrebe da opstanu i preive. Veliko zlo ideje poraza i njene posljedice polako su bile skrivane i potiskivane kao nebitne, kroz promidbu koja je uivala neogranienu mo unutar Njemake, i koja je izokrenula ili potpuno demantirala stvarne ciljeve Antante na nain koji je bio isto toliko vjet koliko i neistinit. U drugoj i, posebno, u treoj godini rata, to je isto tako u izvjesnoj mjeri uspjelo odagnati strah od poraza iz njemakog naroda budui da, zahvaljujui promidbi, narod vie nije vjerovao u neprijateljevu namjeru da ubija. To je bilo u toliko jezivije budui da, naprotiv, nije bilo doputeno da se uini bilo to, to bi moglo informirati narod o minimumu aktivnosti koje bi trebalo poduzeti i ostvariti u interesu njegovog budueg samoodranja, kao i o nagradi njegove besprimjerne rtve. Zato se diskusija o moguim ratnim ciljevima odvijala samo u manje vie neodgovornim krugovima i pronala svoj izraz u nainu razmiljanja, kao i u opim politikim idejama njenih reprezentativnih predstavnika. Dok lukavi marksisti, koji su osobno poznavali paralizirajui efekt nedefiniranosti ratnog cilja, nisu sebi dozvolili da zacrtaju ni jedan, i u to ime priali samo o ponovnom uspostavljanju mira bez pripajanja teritorija i ratne odtete, barem neki buroaski politiari nastojali su da na ogromno krvoprolie i bogohulni napad odgovore kategorinim kontra zahtjevima. Svi ti buroaski prijedlozi ticali su se samo ispravke oko granica i nisu imali nikakve veze sa geopolitikim idejama. U najboljem sluaju, oni su i dalje razmiljali o tome da ispune oekivanja njemakih gospodara, koji se u to vrijeme nisu bavili stvaranjem tampon drava, pa se tako ak i formiranje poljske drave pripadnicima buroazije, uz par izuzetaka, inilo kao mudra odluka u nacionalno politikom smislu. Pojedinci su posebno isticali ekonomska stajalita u pogledu toga gdje bi koja granica morala biti formirana; na primjer, potreba da se osvoji rudarski bazen i druga strateka miljenja, na primjer,da je nuno bilo zaposjedanje belgijske tvrave na rijeci Maas, i tako dalje. Trebalo bi biti oigledno da to nije bio cilj drave koja je bila u ratu protiv dvadeset est drava, u kojem bi ova koalicija morala na sebe preuzeti jedno od najbesprimjernijih krvoprolia u povijesti, dok je u domovini itav jedan narod doslovno bio preputen tome da gladuje. Nemogunost da se dokae potreba za tim da se rat izdri doprinijela je njegovom nesretnom ishodu. Zato je, onda, kada je u domovini dolo do potpunog kraha, svijest o ratnim ciljevima bila jo manja, budui da su njeni prethodni, slabi predstavnici u meuvremenu odstupili jo jedan korak od njihovih ranijih ionako neuvjerljivih i klimavih zahtjeva. A to je bilo potpuno razumljivo. Jer eljeti da se rat tako nezapamenih razmjera vodi zbog toga da bi granice umjesto da prolaze kroz Herbestahl trebale prolaziti kroz Liegge, ili da bi umjesto ruskog komesara ili vladara mogao biti postavljen njemaki princ kao vladar neke ruske provincije ili nekog drugog podruja, bilo je stvarno neodgovorno i monstruozno. To lei u prirodi njemakih ratnih ciljeva: ukoliko bi se o njima uope povela rasprava, utoliko bi se kasnije oni potpuno poricali. Uistinu, zbog takvih sitnica narod nije trebalo ni jedan jedini sat due da ostane u ratu, ija su se bojna polja polako pretvarala u pravi pakao. Jedini ratni cilj koji bi bio vrijedan monstruoznog krvoprolia mogao bi se sastojati samo u jamstvu njemakim vojnicima da e borcima sa fronta u trajno vlasnitvo biti dodijeljeno toliko i toliko stotina tisua kvadratnih kilometara, ili da e im isto biti stavljeno na raspolaganje u okviru ope kolonizacije od strane Nijemaca. Na taj nain bi rat brzo izgubio karakter imperijalnog poduhvata i, umjesto toga, postao cilj njemakog naroda. Jer, na kraju, njemaki grenadiri stvarno ne bi prolijevali krv kako bi Poljaci mogli dobiti dravu, ili da bi njemaki princ mogao sjediti na plianom tronu. Tako smo 1918. godine stajali na kraju nerazumnog i besciljnog prolijevanja najdragocjenije njemake krvi. Jo jednom je na narod dao sve od sebe i pokazao herojski duh, rtvu, pravi prkos smrti i odvano prihvaanje odgovornosti, ali je, usprkos tome, bio prisiljen napustiti bojna polja oslabljen i potuen. Pobjednici u tisuama bitaka i okraja, na kraju su ipak bili poraeni od strane onih kojima su nanosili poraze. To je bilo znamenje uasne sudbine njemake unutranje i vanjske politike predratnog vremena i etvoroipolgodinjeg krvavog rata.

druga knjiga



Sada su se, nakon pada, tu pojavila alarmantna pitanja: da li je njemaki narod nauio neto iz te katastrofe, da li oni, koji su ga namjerno izdali i to inili sve do danas, i dalje odreuju njegovu sudbinu, da li e oni koji su do sada pravili katastrofalne greke i dalje upravljati budunou uz pomo svojih fraza, i da li e se konano na narod educirati tako da pone razmiljati na nov nain o vanjskoj i unutranjoj politici i u skladu sa tim promijeniti njene aktivnosti. Jer ako se udo ne dogodi naem narodu, on e krenuti putem najvee propasti i unitenja. U kakvoj je situaciji Njemaka? Koji su izgledi za njenu perspektivu? I kakva je budunost eka? Slom koji je njemaki narod pretrpio 1918. godine ne lei, a to elim ovdje jo jednom potvrditi, u porazu njegove vojne organizacije, niti u gubitku oruja, ve u unutarnjem propadanju koje je otkriveno u to vrijeme, a koje se danas sve vie vidi. To unutarnje propadanje lei isto toliko u pogoravanju njegove rasne vrijednosti, kao i u gubitku onih vrlina koje predstavljaju osnovni uvjet veliine naroda, garantiraju njegov opstanak i unapreuju njegovu budunost. Polako prijeti opasnost da plemenitost krvi, ideja osobnosti, i nagon samoodranja ieznu iz njemakog naroda. Umjesto toga trijumfira internacionalizam i unitava vrijednost naeg naroda; demokracija se iri guei ideju osobnosti i, na kraju, tetni pacifizam truje mentalitet koji nastoji da se izbori za samoodranje. Mi vidimo da se posljedice ovog poroka ovjeanstva pojavljuju u svim sferama ivota naeg naroda. I ne samo da se ve na prvi pogled zapaa u podruju politike, ve isto tako i u ekonomiji, a ta pojava ne izostaje ni u okviru ivota nae kulture, tako da e, ukoliko se jednom i zauvijek ne zaustavi, na narod biti izopen iz velikog broja nacija koje imaju budunost. Najznaajniji domai zadatak u budunosti lei u otklanjanju tih opih simptoma propadanja naeg naroda. To je misija Nacionalsocijalistikog pokreta. Nova nacija mora niknuti iz tog rada, koji e savladati ak i najgora zla dananjice, rascjep izmeu klasa, za koji su buroazija i marksizam podjednako krivi. Cilj ovog reformatorskog rada unutranjopolitike prirode mora se konano sastojati u tome da se narodu ponovo vrati energinost kako bi poveo borbu za egzistenciju i na taj nain smogao snage da svoje interese od vitalnog znaaja predstavlja u inozemstvu. Naoj vanjskoj politici je to takoer postavljeno kao zadatak koji mora ispuniti. Jer to vie unutranja politika mora snabdijevati instrument narodne snage u vanjskoj politici, isto tako vanjska politika mora, kroz akcije i mjere koje usvaja, vie unapreivati i podravati stvaranje ovog instrumenta. Ako je zadatak vanjske politike stare, buroaske nacionalne drave bio daljnje ujedinjenje u Europi onih koji pripadaju njemakoj naciji, kako bi postupno razvili viu teritorijalnu politiku u pogledu naroda, onda zadatak vanjske politike iz poslijeratnog razdoblja mora u poetku biti onaj koji unapreuje formiranje unutranjeg instrumenta moi. Jer, vanjskopolitike aspiracije predratnog razdoblja imale su na raspolaganju dravu koja nije bila toliko zahtjevna u pogledu naroda, ali koja je imala izvanredno ureenu vojsku. ak i ako je Njemaka iz tog vremena odavno prestala toliko inzistirati na oruanim snagama, kao na primjer stara Prusija, zbog ega je bila nadmaena od strane drugih drava, posebno u stupnju organizacije vojske, ipak je unutranja kvaliteta stare vojske bila neusporedivo superiornija u odnosu na sve ostale institucije. U to vrijeme, ovaj najbolji instrument vjetine ratovanja stajao je na raspolaganju dravnog vodstva sa odvanom vanjskom politikom. Kao posljedica ovog instrumenta, kao i opeg visokog stupnja potovanja koje je uivao, sloboda naeg naroda nije bila samo rezultat nae stvarno dokazane snage, ve opeg povjerenja koje smo imali u rezultat ovog izvanrednog vojnog sredstva, a djelomino i u rezultate preostalog uzornog dravnog aparata. Njemaki narod vie ne posjeduje najznaajnije sredstvo za obranu nacionalnih interesa, ili ga barem posjeduje u nedovoljnoj mjeri, i to daleko od prethodne osnove, koja je uvjetovala njegovu raniju snagu. Njemaki narod je stekao plaeniku vojsku. U Njemakoj je prijetila opasnost da te plaenike trupe ne padnu na nivo naoruanih policajaca, opremljenih posebnim tehnikim orujem. A usporedba njemake plaenike vojske sa engleskom ispostavilo se kao nepovoljno po Nijemce. Engleska plaenika vojska uvijek je bila nositelj engleske vojne obrane i agresivnih ideja, kao i njene vojne tradicije. U njenim plaenikim trupama i njoj svojstvenom policijskom sustavu, Engleska je raspolagala vojnom organizacijom koja je, u pogledu njenog otonog poloaja, zaista, izgleda, bila prikladna za borbu do kraja u ime engleskih vitalnih interesa. Engleska se borila uz pomo plaenike vojske sve dotle dok su zadovoljavali obranu engleskih interesa. Ona je odmah zvala dobrovoljce im bi borba zahtijevala vee obveze. Uvodila bi opu regrutaciju im bi vidjela da za tim postoji potreba drave. Jer bez obzira na to kako je trenutna organizacija engleskih snaga otpora izgledala, uvijek je bila odana neustraivoj borbi za Englesku. A slubena vojska u Engleskoj je uvijek bila

38

adolf hitler

samo sredstvo u obrani engleskih interesa, koja se borila svojevoljno, i nije prezala ak ni od toga da se ako je neophodno, prolije krv cijele nacije. Kad god su engleski interesi bili ozbiljno dovedeni u pitanje, ona je u svakom sluaju znala kako da odri i ouva jedinstvo koje, promatrano isto tehniki, ide toliko daleko koliko i zahtjev za standard moi. Usporedimo li ovdje izraenu beskrajno odgovornu brigu sa frivolnou sa kojom je Njemaka, kao i nacionalna buroazija Njemake u tome, zapostavila oruane snage u predratnom razdoblju, nas i dan danas mora obuzeti tuga. Upravo tako kao to je Engleska znala da je njena budunost, u stvari sama njena egzistencija, ovisila o snazi mornarice, isto tako je i nacionalna njemaka buroazija trebala znati da egzistencija i budunost njemakog Reicha ovise o kopnenim oruanim snagama nae zemlje. U Europi, Njemaka je trebala standard dvije sile na kopnu suprotstaviti standardu dvije sile na moru. I da poput Engleske, koja je sa velikom odlunou razmatrala razlog za ulazak u rat prilikom bilo kakvog krenja ovog standarda, i Njemaka u Europi sprijei vojnom odlukom bilo kakav pokuaj da se njenoj vojsci prie s boka preko Francuske i Rusije, pa ak i takvom odlukom koja se mora naglo donijeti, i koja sama po sebi predstavlja dobru priliku. ak je i ovdje buroazija jednu od Bismarckovih izjava primijenila potpuno pogreno i na apsolutno besmislen nain. Bismarckovu tvrdnju da on nije namjeravao poduzeti preventivan rat, radosno su doekali i iskoristili svi slabi, maloduni, i isto tako neodgovorni politiari iz fotelja, kao pokrie za uasne posljedice njihove politike koja nije vodila nikuda. Samo su pri tome zaboravili da su sva tri rata koja je vodio Bismarck bili ratovi to su, barem prema koncepcijama ovih filozofa koji su bili protiv preventivnih ratova, mogli biti izbjegnuti. Razmislite, na primjer, kakve bi se uvrede od strane Napoleona III, 1870. godine, obruile na dananju Njemaku kada bi odluila da uloi zahtjev gospodinu Benedettiju da malo ublai svoj ton. Ni Napoleon ni itav francuski narod ne bi mogli potaknuti dananju njemaku republiku da krene na Sedan; ili moda netko vjeruje da bi rat iz 1866. godine mogao biti sprijeen da je Bismarck elio drugaije? Sada bi se ovdje moglo prigovoriti da su u pitanju ratovi sa jasno postavljenim ciljem, a ne onaj tip rata iji jedini razlog lei u strahu od napada neprijatelja, dok je ovo, u stvari, samo razmimoilaenje u rijeima. Budui da je Bismarck bio uvjeren da je bitka sa Austrijancima bila neizbjena, on se za to pripremio i zapoeo je onda kada su prilike odgovarale Prusiji. Reforma francuske vojske od strane marala Nila jasno je stavila do znanja namjere francuske politike i francuskog ovinizma da je u pitanju naoruavanje za napad na Njemaku. U stvari, bez sumnje je bilo mogue da Bismarck 1870. godine konflikt razrijei na miran nain, ali je bilo korisnije da sukob razrijei ratom u vrijeme kada organizacija francuske vojske jo nije postala maksimalno efikasna. tovie, sve te interpretacije Bismarckovih tvrdnji imaju jedan nedostatak, naime, one mijeaju Bismarcka diplomata sa republikim parlamentarcem. Kako je Bismarck sam ocjenjivao takve izjave najbolje se vidi u njegovom odgovoru ovjeku koji ga je ispitivao uoi izbijanja prusko-austrijskog rata i pokazao veliku znatielju da li Bismarck zaista eli napasti Austriju. Ovaj mu je na to, sa nedokuivim izrazom lica, odgovorio: Ne, ja nemam namjeru napasti Austriju, ali nemam namjeru ni da joj saopim ako to budem elio uiniti. Osim toga, najtei rat koji je Prusija ikada vodila bio je preventivni rat. Kada je Frederick Veliki preko raznih piskarala konano saznao o namjerama njegovih starih neprijatelja, nije ekao da ga napadnu, budui da je u osnovi odbacivao preventivan rat, ve je odmah stupio u akciju i sam ih napao. Za Njemaku, svako krenje dva neophodna standarda trebalo je biti povod za preventivni rat. Jer za to bi se lake moglo odgovarati pred povijesti: za preventivni rat 1904. godine, kojim se Francuskoj mogao nanijeti poraz u trenutku kada se Rusija izgleda bila zapetljala u Istonoj Aziji, ili za Svjetski rat koji je uslijedio zbog ovog zanemarivanja, a koji je zahtijevao mnogo vie krvi i strmoglavio na narod u pakleni poraz? Engleska nikada nije imala takvih skrupula. Njena dva standarda moi na moru izgleda da su bili preduvjeti za ouvanje engleske nezavisnosti. Sve dok je imala snage, nije dozvoljavala ni najmanju promjenu u takvoj situaciji. Kada su, meutim, ta dva standarda moi bili povuena nakon Svjetskog rata, onda je do toga dolo tek pod pritiskom okolnosti, koje su bile jae od svake suprotne britanske namjere. Sa Amerikom Unijom stvorena je nova mo takvih dimenzija da je prijetila cjelokupnoj tadanjoj vlasti i vojnom poretku drava. U svakom sluaju, sve do danas engleska mornarica je uvijek bila upeatljiv dokaz da je, bez obzira na to kako kao vid organizacije izgleda kopnena vojska, ona odluno odredila volju Engleske za samoodranjem. To je bio razlog zato engleska plaenika vojska nikada nije stekla loa obiljeja drugih plaenikih trupa. Bila je to borbena vojna sila sa izvanrednom pojedinanom obukom, sa izuzetnim naoruanjem i koncepcijom sluenja, na koje se gledalo kao na sport. Tako je ono to je ovim malim trupama dalo poseban znaaj bio direktan kontakt sa lako uoljivim manifestacijama britanskog svjetskog carstva. Budui da se ova plaenika vojska izborila za slavu, ugled i sjajnu reputaciju Engleske u gotovo svim dijelovima svijeta, i ona sama se na taj nain proslavila. Ljudi koji su danas u Junoj Africi, Egiptu i, povremeno, u Indiji, predstavljali su interese Engleske kao nositelji vojnog prestia, i na taj nain takoer stekli utisak ogromne veliine Britanskog carstva.

druga knjiga

39

Takva prilika u potpunosti nedostaje dananjim njemakim plaenikim trupama. U stvari, to se vie osjeamo prisiljenima na to da inimo ustupke ovom duhu u maloj vojsci, pod pritiskom pacifistiki nastrojene parlamentarne veine, koja u stvarnosti predstavlja izdajice vlastitog naroda i zemlje, ona polako prestaje biti ratno sredstvo. Umjesto toga, ona prerasta u policijske jedinice za ouvanje reda i mira, to, u stvari, znai mirnodopsko podinjavanje. Ni jedna vojska velikih unutranjih vrijednosti ne moe se obuiti ako pripreme za rat nisu cilj njene egzistencije. Ne postoje vojske za ouvanje mira, ve samo za ratovanje do samog kraja, do pobjede. Ukratko, to netko vie nastoji da otrgne obranu Reicha od tradicije stare vojske, to e ona postati manje tradicionalna. Jer, to se tie trupa, vrijednost tradicije ne lei u nekoliko uspjenih guenja unutranjih trajkova i pobuna, ili u spreavanju pljake ivotnih namirnica, ve u slavi steenoj kroz pobjednike bitke. U stvarnosti, meutim, obrana njemakog Reicha naputa tradiciju te slave tako to iz godine u godinu sve manje oliava nacionalnu ideju. Ukoliko konano ubije svjestan, nacionalni, pa otuda i nacionalistiki duh u vlastitim redovima i ukloni njegove predstavnike, kako bi odao potovanje demokratima i obinim, ambicioznim ljudima, to e se vie otuivati i postajati stranac pred vlastitim narodom. Neka se licemjernim dentlmenima ne dopada to to mogu uspostaviti kontakt sa narodom inei ustupke pacifistiko-demokratskom dijelu naeg naroda. Svaka vojna organizacija kao takva duboko je omrznuta od strane ovog dijela njemakog naroda sve dotle dok je ona zaista vojna, a ne razbojnika obrana internacionalne pacifistike burze interesa. Jedini dio sa kojim vojska moe biti unutranje povezana i na koji moe raunati u smislu vojne vrijednosti jest samo jezgra nacionalne svijesti naeg naroda, koja ne misli na vojniki nain samo iz tradicije, ve, prije bi se moglo rei, iz nacionalne ljubavi, a takoer je i jedini dio koji je spreman da obue sivu bluzu kako bi obranio ast i slobodu. Neophodno je, meutim, da vojna sila odri bliske odnose sa onima iz ijih redova, u sluaju hitne potrebe, moe da se snabdijeva ljudima, a ne sa onima koji je izdaju kad god im se ukae prilika. Ako se dananji lideri nae takozvane obrane Reicha mogu ophoditi demokratski koliko im je volja, oni ipak na taj nain nikada nee uspostaviti bliu vezu sa njemakim narodom, jer njemaki narod kome to dolikuje ne moe se nai u demokratskom taboru. Od kako, meutim, bivi starjeina obrambenih jedinica njemakog Reicha, general von Seeckt, ne samo da nije pruio otpor uklanjanju prekaljenih, svjesno nacionalno orijentiranih asnika, ve je to i sam podrao, oni sami su konano stvorili aparat koji ga je sruio lakog srca. Poto se general Seeckt povukao, utjecaj demokratskog pacifizma je postajao sve snaniji sa ciljem da se okupe obrambene snage koje su sadanji vladari drave imali na umu kao ideal: republiko-demokratsko-parlamentarno vodstvo. Oigledno je da vanjska politika ne moe biti voena takvim sredstvom. Zato se danas prvi zadatak njemake unutranje politike mora sastojati u tome da se njemakom narodu prui vojna organizacija koja odgovara nacionalnoj snazi. Budui da oblici dananjih obrambenih snaga nikada nee moi zadovoljiti ovaj cilj, i da su, naprotiv, uvjetovani motivima vanjske politike, zadatak njemake vanjske politike je da stvori sve prilike koje bi dopustile reorganizaciju Njemake nacionalne vojske. Jer to mora biti vrsto zacrtan cilj bilo kojeg politikog liderstva u Njemakoj, kako bi jednog dana plaeniku vojsku opet zamijenila prava Njemaka nacionalna vojska. Jer upravo tako kao to su dananji, isto tehniki, vojne kvalitete superiornije, tako ope kvalitete njemakih obrambenih snaga moraju opadati u njihovom daljnjem razvoju u budunosti. Prethodno spomenuti bi nesumnjivo trebalo biti povjereni zajedno generalu von Seecktu i korpusu asnika obrambenih snaga. Tako bi njemake obrambene snage mogle, u stvari, posluiti kao vojni referentni okvir za buduu njemaku nacionalnu vojsku. Isto tako kao to, openito gledajui, zadatak obrambenih snaga mora biti da, primjenom edukacije u okviru zadatka nacionalne borbe, obui masu asnika i narednika za buduu Nacionalnu vojsku. Ni jedan Nijemac koji zaista voli svoj narod ne bi smio da se prepire oko toga da li bi ovaj cilj stalno trebalo imati pred oima. A ak i manje bi trebalo dovoditi u pitanje to da je njegovo ostvarenje mogue samo ako lideri nacionalne vanjske politike osiguraju ope neophodne preduvjete. Prema tome, prvi zadatak njemake vanjske politike je prvenstveno stvaranje uvjeta koji omoguavaju uskrsnue njemake vojske. Jer e samo u tom sluaju bitne potrebe naeg naroda moi pronai svoje adekvatno zastupnitvo. Sutinski, meutim, dalje mora biti uzeto u obzir da politike akcije, koje bi trebale garantirati ponovno uspostavljanje njemake vojske, moraju leati unutar referentnog okvira neophodnog budueg razvoja Njemake kao takve. Otuda nema ni potrebe posebno naglaavati da do promjene u dananjoj vojnoj organizaciji, apsolutno nezavisno od dananje unutranjopolitike situacije, kao i razloga vanjske politike, ne moe doi sve dotle dok isto njemaki interesi i njemaka gledita ne podignu glas u ime takvog preokreta.

40

adolf hitler

U prirodi svjetskog rata, kao i u namjeri glavnih neprijatelja Njemake, lei da ovu veliku bitku na zemlji urede i izjednae na takav nain da u interesu to veeg broja drava bude to da se ona produi unedogled. To se ostvaruje kroz sustav podjele teritorija, u okviru kojeg se ravnopravne drave, koje inae imaju drugaija stremljenja i tee razliitim ciljevima, stalno dre u neprijateljstvu pomou straha od toga da bi, u sluaju da Njemaka opet jednom postane jaka, mogle pretrpjeti gubitke. Zato, ako je deset godina nakon Svjetskog rata i dalje mogue da se, usprkos svim iskustvima svjetske povijesti, odri vrsta koalicije pobjednikih drava, onda razlog lei samo u injenici kojom se Njemaka moe diiti, to se pamti ta borba u kojoj je naa domovina hrabro ustala protiv dvadeset est drava. I to e tako trajati sve dotle dok strah od gubitaka uslijed ponovnog uspostavljanja njemakog monog Reicha bude vei od tekoa izmeu tih drava. Pored toga, oigledno je i da e to trajati sve dotle dok nigdje ne bude postojala volja da se njemakom narodu dozvoli ponovno naoruavanje, na koje te pobjednike drave mogu gledati kao na prijetnju. Na osnovu saznanja da, kao prvo, pravo zastupanje njemakih vitalnih interesa ubudue ne moe da se odvija putem neadekvatnih njemakih obrambenih snaga, ve kroz Njemaku nacionalnu vojsku, da kao drugo, stvaranje Njemake nacionalne vojske nije mogue sve dotle dok dananje vanjskopolitiko guenje Njemake ne oslabi, i kao tree, da je promjena prepreka vanjske politike u organizaciji Nacionalne vojske izgleda mogua samo ako se takva nova formacija ne shvaa kao prijetnja, pojavljuju se slijedee injenice u vezi sa njemakom vanjskom politikom, moguom u ovom trenutku: Ni pod kojim uvjetima dananja Njemaka ne smije svoju vanjsku politiku vidjeti kao formalnu politiku granica. Kada se princip vraanja granica iz 1914. godine jednom ustanovio kao cilj vanjske politike, Njemaka se suoila sa zatvorenim falangama bivih neprijatelja. A tada je bila iskljuena svaka mogunost da se uredi druga vojska, koja bi vie sluila naim interesima, u usporedbi sa onom iji je definitivan oblik odreen mirovnim ugovorom. Tako je vanjskopolitiki slogan o vraanju granica postao samo fraza, jer nikada nije mogao biti ostvaren uslijed nedostatka neophodnih snaga za njegovo ostvarenje. Karakteristino je da su upravo pripadnici takozvane njemake buroazije, ponovno predvoeni ligom patriota, krenuli u ostvarenje ovog najglupljeg vanjskopolitikog cilja. Oni znaju da je Njemaka nemona. Oni, dalje, znaju da bi potpuno nezavisno od naeg unutarnjeg propadanja, vojna sredstva bila neophodna radi vraanja naih granica, a isto tako dalje znaju da mi ne raspolaemo tim sredstvima zbog posljedica mirovnog ugovora i, na posljetku, da mi ne moemo doi do njih zbog vrstog fronta naih neprijatelja. Pa ipak, oni proglaavaju vanjskopolitiki slogan, koji upravo zbog svog sutinskog karaktera zauvijek udaljava bilo kakvu priliku da se doe do tih sredstava moi, koja bi bila neophodna kako bi poruku istog tog slogana uope uspjeli ostvariti. To je ono to se naziva buroazijskim dravnitvom, a u njegovim plodovima, koje imamo priliku vidjeti, ogleda se neusporedivi duh koji njime upravlja. Tadanjoj Prusiji bilo je potrebno samo sedam godina, od 1806. do 1813. godine, za preporod. U isto vrijeme, buroazijsko dravnitvo, ujedinjeno sa marksizmom, dovelo je Njemaku u propast. to je veliki uspjeh u oima dananjeg Bismarcka, gospodina Stresemanna, jer nudi neto to je mogue, neto to bi ak i gore spomenuti gospodin Stresemann mogao ostvariti. I politika je umjetnost sagledavanja mogunosti. Da je Bismarck ikada pomislio da e ga sudbina osuditi da tom izjavom ovlasti dravnike kvalitete gospodina Stresemanna, sasvim sigurno bi je povukao, ili bi mu kratkom napomenom ukinuo pravo da se na nju pozove. Tako je slogan o vraanju njemakih granica kao cilj u budunosti dvostruko glup i opasan, zato to, u stvari, ni na koji nain nije koristan, niti vrijedan borbe i rtvovanja. Odatle su njemake granice iz 1914. godine bile takve da su predstavljale neto nedovreno na apsolutno isti nain kao to su granice svih nacija u svim vremenima nedovrene. Teritorijalna podjela svijeta je uvijek trenutan rezultat borbe i razvoja, koji nikako nije konaan, ve predstavlja trajan proces. Glupo je uzeti granicu iz bilo koje godine kao uzorak u nacionalnoj povijesti, i bez pripreme, predstaviti je kao politiki cilj. Mi se naravno, moemo pozivati na granice iz 1648. godine, ili iz 1312. godine, i tako dalje, isto tako kao i granice iz 1914. godine. Tim vie to, uistinu, granice iz 1914. godine nisu bile zadovoljavajue u nacionalnom, vojnom ili geopolitikom smislu. To je jednostavno bila trenutna situacija u borbi naeg naroda za opstanak, koja se odvijala stoljeima. Pa ak i da se Svjetski rat nije odigrao, ova borba se ne bi privela kraju 1914. godine.

druga knjiga

41

Da je njemaki narod, u stvari, uspio vratiti granice iz 1914. godine, rtve Svjetskog rata ne bi bile manje uzaludne. Naprotiv, u jednom takvom povratku granica ne bi bilo ni trunke koristi za budunost naeg naroda. Ova isto formalna politika, koju je naa nacionalna buroazija vodila oko granica bila je isto toliko nezadovoljavajua u pogledu njenog ishoda, koliko i nedopustivo opasna. To se ak ne mora ni obuhvatiti izrekom o umjetnosti sagledavanja mogunosti, jer je ovo, iznad svega, samo teoretska fraza, koja ionako izgleda pogodna da uniti svaku praktinu mogunost. U stvari, takav cilj vanjske politike takoer ne moe izdrati jedno pravo kritiko ispitivanje. Zato su i uinjeni pokuaji da se motivira manje na osnovu logike a vie na nivou nacionalne asti. Nacionalna ast zahtjeva da povratimo granice iz 1914. godine. To je, uostalom, i sadraj diskusija tokom veeri provedenih uz pivo, koje predstavnici nacionalne asti odravaju na sve strane. Prije svega, nacionalna ast nema nikakve veze sa obvezom voenja glupe i nezamislive vanjske politike budui da posljedica loe vanjske politike moe predstavljati gubitak slobode naroda, ija je direktna posljedica ropstvo, i koja se nipoto ne moe promatrati kao uvjet nacionalne asti. Svakako izvjestan stupanj nacionalnog dostojanstva i asti moe da se sauva ak i pod pritiskom, ali to onda nije pitanje uzvikivanja parola ili bujice praznih fraza, ve naprotiv, izraz koji bi se trebao zasnivati na dostojanstvu kojim narod podnosi svoju sudbinu. Neka u dananjoj Njemakoj nitko ne pria, prije svega, o nacionalnoj asti, neka se nitko ne usudi da podigne glas, kao da bi nacionalnu ast netko mogao sauvati bilo kakvom vrstom retorikog zavijanja. Ne, to se ne moe raditi i zbog toga nje vie jednostavno nema. A nje vie nema ne zato to smo izgubili rat, ili zato to je Francuska okupirala Elzas i Lotaringiju, ili zato to su Poljaci ukrali gornju leziju, ili zato to su Talijani uzeli Juni Tirol. Ne, nacionalne asti vie nema zato to je njemaki narod, u najtee vrijeme svoje borbe za opstanak, na svijetlost dana iznio sav nedostatak karaktera, neprikrivenu servilnost, poput ljigavog ulizitva psa koje se moe nazvati jedino sramnim. Iz razloga to smo se tako bijedno pognuli, a da nas na to niko nije primorao, u stvari, zato to su lideri ovog naroda, nasuprot vjenoj povijesnoj istini i naem vlastitom saznanju, sami umislili ratnu krivicu, i na taj nain, istinski opteretili cjelokupan na narod, kao i zato to je i bez ugnjetavanja neprijatelj uspijevao da u naem narodu pronae tisue kreatura koje su mu spremno pomagale. Zato je, naprotiv, bilo onih koji su besramno krivili vrijeme velikih djela naeg naroda, pljuvali najslavniju zastavu svih vremena i istinski je uprljali, kidali kokardu sa vojnika koji su se vraali kui, a pred kojima je svijet drhtao, gaali zastavu blatom, skidali trake i odlije asti, i viestruko srozali ak i samu uspomenu na najslavniji njemaki period. Ni jedan neprijatelj nije tako naruio njemaku vojsku kao to su je oskrnavili predstavnici Novembarskog zloina. Ni jedan neprijatelj nije u tolikoj mjeri doveo u pitanje slavu i veliinu komandanata Njemake vojske kao to su je oklevetali podmukli predstavnici nove ideje vladavine. A to je jo sigurnije obeastilo na narod: okupacija njemakih podruja od strane neprijatelja, ili kukaviluk kojim je buroazija predala njemaki Reich organizaciji svodnika, deparoa, dezertera, crnoburzijanaca i plaenikih novinara? Neka gospoda danas prestanu priati isprazne prie o njemakoj asti sve dok se klanjaju vladavini beaa. Oni nemaju prava da vode vanjsku politiku u ime nacionalne asti ako vode unutranju politiku obiljeenu najbesramnijim antinacionalizmom koji je ikada pogodio veliku naciju. Tko god danas eli istupiti u ime njemake asti prvo mora povesti nemilosrdan rat protiv njenih sotonskih oskrnavitelja. Oni nisu neprijatelji drevnih vremena, ve predstavnici Novembarskog zloina: skup marksista, demokratskih pacifista, destruktivnih izdajica nae zemlje, koji su na narod gurnuli u sadanje stanje nemoi. Ruiti bive neprijatelje u ime nacionalne asti a uvaavati i priznavati bestidne saveznike istih tih neprijatelja kao vladare unutar njihove vlastite zemlje to u potpunosti odgovara nacionalnom dostojanstvu ove dananje, takozvane, nacionalne buroazije. Iskreno priznajem da bih se mogao pomiriti sa svakim od naih bivih vanjskih neprijatelja, ali zato jesam i uvijek u biti zakleti neprijatelj izdajnika naeg naroda, koji se nalaze u naim redovima. Vrlo je tuno i duboko poniavajue sve ono to nam je neprijatelj zadao, ali teta koju su poinili Ijudi Novembarskog zloina predstavlja najbesramniji i najmizerniji kriminal svih vremena. Ja se zalaem za to da nadoknadim svu nepravdu nainjenu njemakoj asti tako to nastojim sve te kreature jednog dana pozvati na odgovornost. Moram ipak odbaciti ideju kako bi bilo koja druga osnova mogla biti standard za ureenje vanjske politike izuzev odgovornosti da osigura slobodu i budui ivot naeg naroda. Cjelokupna besmislenost politike granica, koju vodi nacionalna patriotska buroazija, izraava se na osnovu sljedeeg

42 razmatranja:

adolf hitler

Ako se prihvati da njemaki, kao materinji jezik, bude mjerilo, njemaka nacija broji m milijuna stanovnika. Od te cifre, n milijuna se nalaze u domovini. Otuda je x broj svih Nijemaca u svijetu, dok je svega y milijuna unutar dananje teritorije Reicha, koja predstavlja z postotaka od ukupnog broja stanovnika.

Beznadnost rjeenja ekonomskog pitanja

obzirom na to da Nijemci nisu ujedinjeni u domovini, to za posljedicu ima postupno smanjivanje broja sinova odanih svojoj naciji, mora se uzeti u obzir sljedea stvar, to jest, da e se cjelokupan broj od priblino n milijuna Nijemaca zatei u situaciji u kojoj e, prema vjerojatnosti, jednog dana doi do njihove degermanizacije. Oni ni u kom sluaju, meutim, vie nee biti u stanju da uzmu odluujui udio u sudbonosnoj borbi domovine, a isto tako ni u kulturnom razvoju svog naroda. Ma to Nijemci pojedinano uspjeli ostvariti u Sjevernoj Americi, to nee ii u prilog njemakom narodu kao takvom, ve e doprinijeti kulturnom ujedinjavanju Amerike Unije. Tu su Nijemci zaista samo oni koji nadahnjuju i ine plodnim druge narode. U stvari, veliina tih nacija, openito gledajui, nerijetko se moe pripisati visokom postotku njemakih doprinosa i dostignua. Kada budemo imali na umu ovaj konstantan gubitak ljudi, istog trenutka emo moi procijeniti koliko je bezvrijedna politika granica, podravana od strane buroazije. ak i ako bi njemaka vanjska politika trebala povratiti granice iz 1914. godine, postotak njemakog ivlja u okviru teritorija Reicha, to jest, pripadnika nae nacije, rastao bi usprkos ovome samo od x postotaka do y postotaka. Prema tome, vjerojatnost rasta ovog postotka teko da bi uope vie mogla biti dovedena u pitanje. Ako, usprkos tome, Nijemci koji ive i rade u inozemstvu budu eljeli ostati vjerni svojoj naciji, to u poetku moe biti samo pitanje jezika i odanosti kulturi, a to bi ta elja vie prerastala u svjesno osjeanje pripadnosti, to bi vie domovina njemake nacije svojim imenom doprinosila dostojanstvu njenih predstavnika. Dakle, to Njemaka kao Reich bude svijetu vie prenosila obiljeje veliine njemakog naroda, to e vie Nijemci koji ne ive u svojoj dravi, na taj nain, dobiti poticaj da se barem s razlogom mogu ponositi time to duhovno pripadaju ovom narodu. S druge strane, to se bjednije domovina ophodi prema vlastitim interesima, i u skladu sa tim ostavlja lo utisak na druge zemlje, utoliko e nai emigranti biti slabije motivirani da osjeaju pripadnost jednom takvom narodu. Budui da se njemaki narod ne sastoji od idova, sutinski dio njemakog bia, posebno u anglosaksonskim zemljama, ipak e se, naalost, sve vie anglizirati i, po svoj prilici, biti e izgubljen za nas, i duhovno i ideoloki, isto onako kao to su njegova praktina dostignua ve izgubljena za njih. to se, meutim, tie sudbine onih Nijemaca koji su raskinuli veze sa njemakom nacijom zbog Svjetskog rata i mirovnog ugovora, mora se rei da su njihova sudbina i budunost skopani sa obnavljanjem politike moi domovine. Izgubljeni teritoriji nee biti povraeni pukim protestima, ve pobjednikim maem. Prema tome, tko god danas prieljkuje osloboenje bilo kojeg teritorija u ime nacionalne asti, mora takoer biti spreman da riskira sve, da se izbori orujem i ponudi svoj ivot za osloboenje, u suprotnom sluaju, obian brbljavac bi trebao drati jezik za zubima. Uz to, naravno, slijedi dunost isto tako paljivog razmiljanja da li smo dovoljno jaki da izdrimo takvu borbu, drugo, da li krv koju riskiramo vodi, ili moe voditi, eljenom uspjehu, i tree, da li je postignut uspjeh razmjeran krvi koja mora biti rtvovana. Javno protestiram protiv tvrdnje da nam dunost nacionalne asti nalae da dopustimo da se na bojnom polju dva milijuna mukaraca rtvuju svojom krvlju kako bismo, pod uvjetom da se ostvari najbolji rezultat, bili u stanju da unesemo cijelih etvrt milijuna mukaraca, ena i djece u nae popisne knjige. Ovdje na djelu svakako nije nacionalna ast, ve nedostatak principa, ili ludilo. U svakom sluaju, nacionalnu ast za jedan narod ne moe predstavljati to da ga vodi lud ovjek. Veliki narod e zajednikim poduhvatom svakako zatititi i posljednjeg graanina, ali je pogreno pripisivati to asti i potovanju, a ne, prije svega, pronicljivom uvidu i ljudskom iskustvu. Sve dotle dok nacija tolerira nepravdu nainjenu nekim njenim graanima, to e ona polako, ali sigurno, sve vie slabiti svoju poziciju, budui da e takva tolerancija posluiti unutranjem jaanju agresivnog neprijatelja, isto onako kao to e nagristi vjeru u snagu njihove vlastite drave. Svi mi, vrlo dobro, iz povijesti znamo koje posljedice nastaju stalnim ustupcima u malim stvarima, a kamoli neemo znati nune posljedice koje oni ostavljaju u pogledu krupnih stvari. Zato e brino dravno vodstvo radije voditi rauna o interesima svojih graana i u pogledu najmanjih sitnica budui da je na taj nain rizik njegovog obvezivanja smanjen tono toliko koliko rizik neprijatelja raste. Ako se danas u bilo kojoj dravi nanese nekakva nepravda engleskom graaninu, i on iskoristi svoje graansko pravo da se brani, opasnost od toga da e Engleska biti uvuena u rat zbog tog jednog jedinog

44

adolf hitler

Engleza nije nita vea za Englesku nego za bilo koju drugu zemlju u kojoj se nanosi nepravda. Odatle vrsta akcija vlade u obrani ak i jedne osobe uope ne predstavlja nepodnoljiv rizik, jer e druga drava, u stvari, biti vrlo malo zainteresirana za to da povede rat zbog beznaajne nepravde, koja je bila nanijeta toj jednoj osobi. Opa ideja asti bila je formulirana na osnovu ovog saznanja i tisuugodinje primjene ovog principa, naime, da mona drava uzima svakog pojedinanog graanina pod zatitu i brani ga svim svojim sredstvima. Dalje, kroz prirodu europske hegemonije, tokom vremena je razvijena izvjesna praksa da se demonstrira ideja ugleda i asti na manje-vie jednostavnim primjerima, tako da podigne presti pojedinih europskih drava, ili da im barem prui izvjesnu stabilnost. im se Francuzu ili Englezu nanese neka navodna, ili ak lana, nepravda u izvjesnim zemljama koje su bile slabe i manje snane u vojnom smislu, obrana dotinog predmeta bi se poduzimala oruanim sredstvima. To jest, par ratnih brodova bi demonstriralo vojnu silu, koja bi se u najgorim sluajevima sastojala u paljbi sa bojevom municijom, ili iskrcavanju vojnih snaga, ime bi se izvrilo kanjavanje. Nerijetko se dogaalo da se, na taj nain, pronalazio neki izgovor za intervenciju. Vjerojatno se Engleskoj nikada ne bi dogodilo ak ni da razmjeni notu sa Sjevernom Amerikom zbog nekog beznaajnog incidenta, za koji bi se krvavo osvetila, recimo, Liberiji. Prema tome, to se pojedinani graanin vie brani iz isto praktinih razloga i to svim raspoloivim sredstvima u jednoj jakoj dravi, to se od Reicha, budui da je ostao potpuno bez obrane i postao nemoan, moe manje oekivati da poduzme vanjskopolitiki korak na osnovu takozvane nacionalne asti, koji nuno mora, na kraju, dovesti do toga da srui sve njegove izglede za budunost. Jer ako njemaki narod opravdava svoju dananju politiku granica, za koju se zalau takozvani nacionalni krugovi, nunou da predstavlja njemaku ast, posljedica nee biti spasenje njemakog ugleda, ve iskazivanje njemakog beaa. Drugim rijeima, uope nije sramota izgubiti teritorije, ali je sramotno voditi politiku koja neizbjeno vodi u porobljavanje vlastitog naroda. I to sve samo zato da bi se dalo oduka kroz rune prie i da bi se izbjegla akcija,kao i zato to je to samo pitanje prazne prie. Da smo stvarno eljeli ustanoviti politiku koja za cilj ima nacionalnu ast, onda bismo je morali povjeriti osobama vrijednim potovanja prema svim zajednikim predstavama asti. Meutim, sve dotle dok njemaku unutranju i vanjsku politiku vode snage koje, sa cininim osmjesima, u Parlamentu Reicha proglaavaju da za njih ne postoji domovina koja se zove Njemaka, dotle e prvi zadatak ovih pretencioznih heroja, prepunih nacionalno buroazijskih i patriotskih fraza, biti da posredstvom njihove unutranje politike osiguraju najjednostavnije priznanje ideji nacionalne asti u Njemakoj. Ali zato oni to ne ine; u stvari, suprotno tome, zato ulaze u koalicije sa otvorenim izdajnicima zemlje na raun ove takozvane nacionalne asti? Zato to bi, u protivnom, bila potrebna teka borba, na iji ishod gledaju maloduno, i koji bi, u stvari, mogao dovesti do njihovog unitenja. Prema tome, njihov osobni ivot ispada svetiji od obrane nacionalne asti u zemlji. Usprkos tome, spremni su na to da riskiraju budunost nacije za par otrcanih fraza. Nacionalna politika granica postaje potpuno besmislena ukoliko, osim dananjih nesretnih okolnosti i zadataka,ne obratimo panju na potrebu da uobliimo ivot naeg naroda u budunosti. Zato je politika granica buroazijsko-patriotskih krugova nae domovine posebno besmislena, jer zahtjeva da se riskira izuzetno veliko krvoprolie, a pri tome ipak sadri izuzetno male izglede za budunost naeg naroda. U dananje vrijeme, njemaka nacija je daleko manje u mogunosti da se ishrani na vlastitom teritoriju nego u mirnodopsko vrijeme. Svi pokuaji bilo kroz poveanu proizvodnju, ili obraivanje preostalog neobraenog zemljita da se ostvari porast njemake proizvodnje ivotnih namirnica, nisu omoguili naem narodu da ivi od vlastite zemlje. U stvari, narod koji danas ivi u Njemakoj ne moe vie biti zadovoljen prinosima ostvarenima u zemlji. Svaki daljnji porast ovih prinosa, meutim, ne bi bio namijenjen porastu prihoda naeg stanovnitva, ve bi u potpunosti bio potroen na to da se zadovolje ope ivotne potrebe pojedinaca. Model ivotnog standarda koji se ovdje stvara prvenstveno je odreen poznavanjem uvjeta i ivota u Amerikoj Uniji. Upravo tako kao to ivotne potrebe ruralnih zajednica rastu kao posljedica postupnog osvjeivanja i utjecaja ivota u velikim gradovima, tako rastu i ivotne potrebe cijelih nacija pod utjecajem ivota bolje rasporeenih i bogatijih nacija. Nerijetko se ivotni standard stanovnitva, koji je prije tridesetak godina izgledao tako kao da je dostigao svoj maksimum, smatra neodgovarajuim iz jednostavnog razloga to je u meuvremenu stvoren uvid u standard drugog naroda, isto tako kao to se uope podrazumijeva da ovjek, ak i iz najniih drutvenih krugova, posjeduje stvari koje su prije osamdeset godina bile nevjerojatan luksuz ak i za predstavnike viih klasa. to se vie prostora premosti putem moderne tehnologije, a posebno komunikacija, tako se i nacije vie zbliavaju, a u jaanju njihovih uzajamnih veza dolazi do intenzivnije razmjene, pri emu ivotni uvjeti jedne ostavljaju trag na drugoj, zbog ega

druga knjiga

45

one uostalom i tee ka tome da se priblie i dostignu jedna drugu. Pogreno je razmiljanje da ovjek na duge staze moe zadrati narod odreene kulture i isto tako autentinog kulturnog znaaja na prosjenom ivotnom standardu pozivanjem na opipljive injenice ili ak na ideale. iroke mase posebno nee pokazati razumijevanje za ovo. One su te koje trpe i podnose nevolje; pa ili gunaju protiv onih koji su po njihovom miljenju neodgovorni to je opasno, posebno u demokratskim dravama, budui da na taj nain stvaraju uporite za sve pokuaje u revolucionarnim prevratima ili vlastitim mjerama pokuavaju ispraviti stvari prema svom shvaanju i nahoenju. Bitka protiv djece zapoinje. Oni ele ivjeti kao drugi, a ne mogu. Ima li ieg prirodnijeg od odgovornosti pred koju se postavljaju velike obitelji, u kojima vie nema oputanja kroz zabavu, i koje su ograniene i optereene tekim mukama koliko to samo mogu biti. Otuda je pogreno vjerovati da bi broj njemakih stanovnika ubudue mogao da se povea zahvaljujui porastu unutranje poljoprivredne proizvodnje. U najboljem sluaju, ishod e se sastojati samo u zadovoljenju naraslih ivotnih potreba. Ali, budui da porast ovih ivotnih potreba ovisi o ivotnom standardu drugih nacija koje, meutim, stoje u daleko povoljnijem odnosu naseljenosti stanovnitva prema teritoriji, oni e, u budunosti, takoer biti daleko ispred nas u pogledu ivotnih resursa. Prema tome, ovaj poticaj nikada nee ieznuti, i jednog dana e doi ili do nesklada izmeu ivotnog standarda ovih naroda i onih koji imaju manje zemlje, ili e ovi potonji biti realno prisiljeni ili samo uvjereni u to da nadalje moraju da smanjuju broj stanovnika. Izgledi njemakog naroda su beznadni. Ni trenutno postojei ivotni prostor, niti ono to je postignuto vraanjem granica iz 1914. godine, nee nam omoguiti da ivimo ivotom kakvim ivi ameriki narod. Ako to elimo, ili teritorij na kojoj ivi na narod mora znaajno da se povea, ili e njemaka ekonomija morati ponovo da krene putem koji nam je ve poznat iz predratnog razdoblja. Energija je neophodna u oba sluaja. Posebno, prije svega, u smislu obnavljanja unutranje energije naeg naroda, a potom u dizanju borbene gotovosti i vojnog jaanja. Dananja se nacionalna Njemaka, koja ispunjenje nacionalnog zadatka vidi u limitiranoj politici granica, ne moe zavaravati da e na taj nain rijeiti problem nacionalnog odranja. Jer ak i najvei uspjeh ove politike vraanja granica iz 1914. godine, donio bi samo obnavljanje ekonomske situacije iz te godine. Drugim rijeima, pitanje odranja koje je onda, kao i danas, bilo potpuno nerijeeno, primorat e nas da se vratimo putovima svjetske ekonomije i svjetskom izvozu. U stvari, njemaka buroazija, i takozvana Liga Naroda, takoer razmiljaju samo u ekonomsko-politikom smislu. Proizvodnja, izvoz i uvoz jesu kljune rijei kojima manipuliraju i u kojima vide nacionalno spasenje u budunosti. Postoje nade da e se porastom proizvodnje poveati mogunosti izvoza, i da e na taj nain moi proizvesti dovoljno za potrebe uvoza. Samo to se pritom potpuno zaboravlja da se za Njemaku cjelokupan ovaj problem, kao to je ve bilo istaknuto, ne sastoji uope u porastu proizvodnje, ve u pitanju mogunosti prodaje, i da problemi izvoza ne bi bili odstranjeni smanjenjem trokova njemake proizvodnje, kako opet, pretpostavljaju lukavi buroazijski nikogovii. Zato to je ovo, samo po sebi, tek djelomino mogue zbog naeg ogranienog domaeg trita, stvaranje uvjeta da izvoz njemake robe konkurira sniavanjem trokova proizvodnje, na primjer, ukidanjem socijalnih zakona, i iz njih proisteklih dunosti i odgovornosti, samo e nas odvesti tamo gdje smo se zatekli 4. kolovoza 1914. godine. To je zaista dio sveope, jednostavno nevjerojatne buroazijske naivnosti da pretpostavi kako bi Engleska htjela ili ak mogla tolerirati njemaku konkurenciju, koja je opasna po nju. Pa ipak, isti ti ljudi su oni koji dobro znaju i koji uvijek istiu da Njemaka nije eljela rat 1914. godine, ve da je bukvalno bila gurnuta u njega. I da je Engleska bila ta koja je, iz iste konkurentske zavisti, okupila zajedno bive neprijatelje i pustila ih da napadnu Njemaku. Danas, meutim, ovi nepopravljivi ekonomski sanjari zamiljaju da e Engleska, nakon to je riskirala cijelo svoje carstvo uputajui se u etvoroipolgodinji svjetski rat, i nakon kojeg je izala kao pobjednik, sada drugaije gledati na njemaku konkurenciju nego onda. Kao da je za Englesku to bila stvar koja se ticala sporta. Ne. Desetljeima prije rata, Engleska je pokuala slomiti prijeteu njemaku ekonomsku konkurenciju, narastajuu njemaku pomorsku trgovinu, i tako dalje, uz pomo ekonomskih protumjera. Tek onda kad su bili prisiljeni da shvate da im to nee uspjeti, i onda kada je Njemaka naprotiv, izgradnjom svoje mornarice, demonstrirala da je, u stvari, toliko odluna da povede svoj ekonomski rat da je spremna krenuti ak u miroljubivo osvajanje svijeta, Engleska je pribjegla tome da pozove na nasilje. I danas, nakon to je izala kao pobjednik, Engleska misli da moe ponovo igrati na istu kartu, dok, povrh svega, Njemaka danas nije u situaciji da odbaci bilo koji faktor snage i moi, zahvaljujui, u stvari, svojoj unutranjoj i vanjskoj politici. Pokuaj da se naem narodu povrate osnovna sredstva za ivot, kao i sposobnost da se odravaju na istom nivou pomou porasta nae proizvodnje i smanjenja njenih trokova, na kraju e propasti zbog toga to ne moemo garantirati za konaan ishod ove borbe uslijed nedostatka vojne snage. Tako bi se sve zavrilo propadanjem osnovnih sredstava za ivot njemakog naroda i svih njegovih nadanja u vezi s tim. A sve to potpuno nezavisno od injenice da se, isto tako, danas ak i Amerika Unija pojavljuje na svim poljima kao najotrija konkurencija europskim nacijama, koje se bore za izvoz na svjetsko trite. Veliina i bogatstvo njihovog domaeg trita ne dozvoljava obraun proizvodnje i na taj nain proizvodne opreme, koja bi smanjila trokove obrade jer, zbog ogromnih plaa, vie nisu u mogunosti oboriti cijene proizvoda. U ovom sluaju razvoj automobilske industrije moe posluiti kao upozoravajui primjer. Ne samo zbog toga

46

adolf hitler

to mi, Nijemci, usprkos naim smijenim plaama, nismo u situaciji da, ak i u izvjesnom stupnju, ostvarimo uspjean izvoz u usporedbi sa amerikom konkurencijom, ve se moramo suoiti sa tim kako se ameriki automobili alarmantno brojno uveavaju ak i u naoj vlastitoj zemlji. To je mogue samo zbog toga to veliina domaeg trita, njeno bogatstvo u raspolaganju energijom, kao i sirovinama, garantiraju amerikoj automobilskoj industriji domae prodajne cijene, koje ve same po sebi omoguavaju metode izrade koje bi u Europi bile nemogue zbog toga to joj nedostaju ti potencijali prodaje unutar zemlje. Posljedice toga su ogromne mogunosti izvoza amerike automobilske industrije. Prema tome, u ovom sluaju se radi o pitanju opeg snabdijevanja svijeta automobilima, koje je od nesagledivog znaaja za budunost. Jednom rijeju, zamjena za ljudsku i ivotinjsku snagu motorima tek je na samom poetku razvoja, iji se kraj danas ne moe ni nazrijeti. U svakom sluaju, za Ameriku Uniju, gledajui u cjelini, suvremena automobilska industrija zauzima najistaknutije mjesto od svih drugih privrednih grana. Tako e se u mnogim drugim podrujima, na kontinent sve vie i vie pojavljivati kao ekonomski faktor, u jednom agresivnom vidu, i na taj nain nam pomoi da se naotrimo za borbu na svjetskom tritu. Na osnovu istraivanja svih faktora, posebno u pogledu ogranienosti naih sirovina i predstojee zavisnosti od drugih zemalja, budunost Njemake nuno izgleda vrlo mrano i tuno. Ali ak i kada bi Njemaka uspostavila kontrolu nad svim njenim narastajuim ekonomskim problemima, ona bi i dalje tapkala u mjestu na kojem se nalazila 4. kolovoza 1914. godine. Presudna odluka u pogledu ishoda borbe za svjetsko trite e leati u moi, a ne u ekonomiji. Bilo je to nae prokletstvo, ipak, da je ak i u mirnodopsko vrijeme veliki dio nacionalne buroazije, precizno reeno, bio proet idejom da bi se mo mogla stei kroz ekonomsku politiku. Danas, njene glavne predstavnike takoer treba traiti u onim manje-vie pacifistikim krugovima kojima bi, kao protivnicima i neprijateljima svih herojskih, narodnih vrlina, bilo drago da vide snanu ekonomiju pomou koje bi se drava sauvala i odrala, u stvari, ak i formirala. Ali, to narod vie prihvaa uvjerenje da ona moe opstati samo kroz miroljubivu ekonomsku aktivnost, tim e vie sama ta ekonomija biti preputena propasti. Zato to je, na kraju, ekonomija, kao isto sekundarna pojava u ivotu nacije, povezana sa prvobitnim postojanjem jake drave. Ma mora stajati ispred pluga, a vojska ispred ekonomije. Vjeruje se da e, ako moemo ovo prizvati u Njemakoj, naa osnovna sredstva za ivot biti unitena. im narod, meutim, jednom ispuni svoj ivot milju da moe opstati samo putem miroljubive ekonomske aktivnosti, to e manje razmiljati o nasilnom rjeenju u sluaju da takav pokuaj ne uspije, naprotiv, utoliko e se vie truditi da pronae to laki put da prevlada neuspjeh ekonomije, a da pri tome ne mora riskirati krvoprolie. U stvari, Njemaka se ve nalazi usred te situacije. Emigracija i kontrola raanja jesu lijekovi koje nam u cilju naeg nacionalnog spasenja preporuuju predstavnici pacifistike ekonomske politike i marksistikog vienja drave. Posljedice praenja tih savjeta, posebno za Njemaku, bit e od sudbonosnog znaaja. Njemaku ine pripadnici toliko razliitih rasa da e kontinuirana emigracija silom prilika odstraniti iz nae nacije najotpornije, najhrabrije i najodlunije ljude. Ti, prije svega, drevni Vikinzi, u dananje vrijeme e biti nositelji nordijske krvi. To postupno slabljenje nordijskog elementa vodi ka opadanju ope vrijednosti nae rase i tako do slabljenja naih tehnikih, kulturnih, a isto tako graanskih, politiki produktivnih snaga. Zato e posljedice ovog srozavanja biti posebno mune u budunosti, jer se sada kao dinamian akter u svjetskoj povijesti pojavljuje nova drava, koja je, poput prave europske kolonije, stoljeima primala najbolje nordijske snage Europe putem emigracije; potpomognuti od strane zajednice njihovom izvornom krvlju, oni grade novu, istu zajednicu ljudi koji pripadaju vioj rasi. Nije sluajno to to je Amerika Unija drava u kojoj je u dananje vrijeme otkriveno najvie izuma, od kojih su neki nevjerojatno hrabri i odvani. Amerikanci, kao mlad narod izabrane rase, suprotstavljaju se staroj Europi, koja neprestano gubi veliki broj ljudi najplemenitije krvi kroz ratove i emigraciju. Samo politika koja ima svijest o vrijednosti rase bila bi u stanju sauvati europske nacije od toga da izgube prava na rad u Americi, kao posljedice manje vrijednosti europskih naroda u usporedbi sa amerikim narodom. Ako umjesto toga, meutim, njemaki narod, zajedno sa sustavnim skrnavljenjem, ukrtanjem sa ljudima nie vrijednosti i srozavanjem vrijednosti rase, predvoenim od strane idova, takoer dopusti da njegovi najvrjedniji ljudi neprestanim emigriranjem odlaze u stotinama i stotinama tisua, on e postepeno poeti padati na nivo inferiorne rase i tako se pretvoriti u jedan nesposoban i bezvrijedan narod. Opasnost je posebno velika budui da je uslijed nae potpune ravnodunosti, sama Amerika Unija, potaknuta uenjima njenih etnologa, ustanovila posebne standarde za emigraciju tako to je omoguila ulazak na ameriko tlo u zavisnosti od odreenih rasnih preduvjeta, s jedne strane, kao i od fizikog zdravlja samog pojedinca. Krvarenje Europe u pogledu njenih najkvalitetnijih ljudi je, u stvari, nuno bilo regulirano zakonom. To je neto to naa cjelokupna,

druga knjiga

47

takozvana, nacionalna buroazija i svi njeni ekonomski politiari ili ne vide, ili barem nee da uju zato to im to ne odgovara i zato to im je jednostavnije da preu preko tih stvari uz nekoliko izgovorenih opih nacionalnih fraza. Ovom srozavanju vrijednosti naeg naroda, nametnutom od strane prirode i prisilnom emigracijom kao posljedicom nae ekonomske politike, dodaje se kontrola raanja kao drugi gubitak. Ve sam iznio posljedice borbe protiv raanja djece. One lee u reduciranju broja roene djece, kako se ne bi mogla odvijati daljnja selekcija. Naprotiv, ljudi se trude da one koji se rode odravaju u ivotu pod bilo kojim okolnostima. Meutim, budui da sposobnost, energija i tako dalje, nisu nuno povezani sa prvoroenim, ve umjesto toga dolaze do izraaja, u svakom sluaju, samo tokom borbe za egzistenciju, mogunost uklanjanja nekvalitetnih ljudi i selekcija prema takvom kriteriju je odstranjena. Nacije postaju siromane u pogledu talenata i energije. Jo jednom, to je posebno loe u nacijama u kojima se razliitost osnovnih rasnih elemenata protee ak i na obitelji. Jer tada, prema Mendelijanovom zakonu podjele, dolazi do razdvajanja u svakoj obitelji koja dijelom moe pripadati jednoj rasi, a dijelom drugoj. Ako, meutim, ove rasne vrijednosti variraju u njihovom znaaju za narod, onda e se ak i vrijednost djece unutar jedne obitelji razlikovati na rasnoj osnovi. Budui da prvoroeni nikako ne smije rasti u skladu sa rasnim vrijednostima oba roditelja, onda u interesu nacije lei da kasnije u ivotu, kroz borbu za egzistenciju, od ukupnog broja djece barem istrai one koji imaju odlija vie rase, da ih sauva za naciju i da im stavi na raspolaganje dostignua onih pojedinaca koji su olienje vie rase. Ali, ako sam ovjek sprjeava stvaranje veeg broja djece i ako se ogranii na prvoroene ili barem na drugoroene, on e ipak eljeti da ouva one manje vrijedne rasne elemente nacije, jer ta djeca ne posjeduju najvrjednije osobine. Na taj nain, on ometa prirodan proces selekcije, spreava ga, i tako pomae da nacija osiromai u pogledu monih osobnosti. On tako, zapravo, unitava vrhunsku vrijednost naroda. Njemaki narod koji, kao takav, ne posjeduje prosjenu vrijednost, kao na primjer Englezi, posebno e ovisiti o vrijednim pojedincima. Nevjerojatni ekstremi koje moemo vidjeti svuda u naem narodu samo su posljedice naeg ruenja, odreenog krvlju, na superiorne i inferiorne predstavnike rase. Openito gledajui, Englez e imati bolji prosjek. Moda on nikada nee stii do tetnih dubina naeg naroda, ali zato isto tako nee doprijeti ni do vrtoglavih uspjeha. Stoga e njegov ivot tei jednom umjerenijom putanjom i biti ispunjen kontinuitetom. Nasuprot tome, ivot Nijemca je u svemu beskrajno nestabilan i nemiran, i stie znaaj samo ako ostvari izvanredna dostignua putem kojih mi nadoknaujemo neprijatne aspekte nae nacije. Meutim, kada se ovi osobni nositelji visokih dostignua jednom odstrane putem umjetnog sustava, opada i broj samih tih dostignua. A onda se na narod kree u pravcu osiromaenja osobnih vrijednosti, i na taj nain ka srozavanju cijelog svog kulturnog i duhovnog znaaja. Ako bi ovo stanje potrajalo jo nekoliko stotina godina, njemaki narod bi na kraju toliko oslabio u svom opem znaaju da vie ne bi bio u stanju da na bilo koji nain podigne glas i zahtjeva da bude nazvan svjetski znaajnim narodom. U svakom sluaju, vie ne bi bio u situaciji da odri korak sa djelima znatno mlaeg, zdravijeg amerikog naroda. Potom, iz velikog broja razloga, mi emo iskusiti ono to nije doivjelo ni nekoliko najstarijih kulturnih naroda u svom povijesnom razvoju. Kroz njihove poroke, a uslijed njihove nepromiljenosti, nositelji nordijske krvi su polako bili eliminirani kao najdragocjeniji predstavnici rase, nositelji kulture i osnivai drava, i na taj nain ostavili iza sebe obinu gomilu od tako male unutranje vrijednosti da je zakon dinamike jednostavno bio istrgnut iz njihovih ruku kako bi bio predan drugim, mlaim i zdravijim narodima. Svi iz jugoistone Europe, posebno starije kulture Male Azije i Perzije, kao i one iz Mezopotamije, pruaju kolski primjer pravca u kojem se odvija ovaj proces. Prema tome, isto tako kao to su ovdje povijest oblikovali narodi zapadnih drava, koji su pripadnici vie rase, pojavljuje se opasnost da e, takoer postupno, narod sjevernoamerikog kontinenta na nov nain odrediti svjetsku sudbinu rasno inferiorne Europe. Da ta opasnost prijeti itavoj Europi, na kraju krajeva, danas su ve zapazili neki ljudi. A tek nekolicina njih je eljela shvatiti to to znai za Njemaku. Na narod e, ako bude ivio sa isto takvom nepromiljenom politikom i ubudue kao to je ivio i u prolosti, morati za sva vremena da se odrekne prava na to da se smatra narodom od svjetskog znaaja. Promatrano sa aspekta rase, bit e to njegovo postupno odumiranje sve dok konano ne padne na nivo obine vree hrane nalik ivotinjama, degenerika koji se ne sjeaju slavne prolosti. Kao drava u buduem poretku svjetskih drava, ona e u najboljem sluaju liiti na vicarsku i Nizozemsku, za kakve su u Europi vrijedile do danas. Bit e to kraj ivota naeg naroda, koji iza sebe ima dvijetisuegodinju svjetsku povijest. Ova sudbina nee moi da se promjeni pomou glupih nacionalno-buroazijskih fraza iji su se praktini besmisao i bezvrijednost morali ve dokazati uspjehom dosadanjeg razvoja. Samo novi pokret reformacije, koji, nasuprot potpunom

48

adolf hitler

nehaju u pogledu rase, stavlja svjesno znanje i iz njega izvlai sve zakljuke, jo uvijek moe izvui na narod iz tog ponora. Zadatak Nacionalsocijalistikog pokreta e biti da to preobrati u politiku koja u praksi primjenjuje saznanja i znanstvene uvide rasne teorije, bilo one ve postojee ili one do kojih doe u toku razvoja, kao i kroz objanjenu svjetsku povijest. Budui da je dananja ekonomska sudbine Njemake naspram amerike, u stvari, u isti mah i sudbina drugih nacija u Europi, ovdje je ponovno na djelu pokret lakovjernih sljedbenika, posebno meu naim narodom, koji Europsku Uniju ele suprotstaviti amerikoj ne bi li na taj nain sprijeili prijeteu svjetsku hegemoniju sjevernoamerikog kontinenta. Kaem lakovjernih sljedbenika zato to ti ljudi, to jest, paneuropski pokret, barem na prvi pogled, izgleda da zaista posjeduju dosta primamljivih elemenata po tom pitanju. U stvari, ako bismo mogli prosuivati svjetsku povijest prema ekonomskom gleditu, to bi ak moglo biti prikladno. Dva su uvijek vie od jednog za mehanizam povijesti, pa tako i za ablonske politiare. Ali vrijednosti, a ne brojevi jesu ono to je odluujue u ivotu nacija. To to su Sjedinjene Amerike Drave bile u stanju dostignuti tako opasne visine ne zasniva se na injenici to n milijuna ljudi formira tu dravu, ve na injenici to x kvadratnih kilometara najplodnije i najbogatije zemlje naseljava n milijuna ljudi najvie rase. Ti ljudi ine dravu od vieg znaaja za druge dijelove svijeta, ne toliko zbog veliine teritorija na kojem ive, koliko zbog organizacije koja je sveobuhvatna i zahvaljujui kojoj, u stvari, pojedinane, vie rasne vrijednosti tih ljudi mogu pronai kompaktnu bazu kolektivnih snaga kako bi se izborile u borbi za egzistenciju. Da to nije bilo ispravno, da je, prema tome, znaaj Amerike Unije leao samo u broju stanovnika, ili u veliini teritorija, ili u odnosu teritorija i broja stanovnika, onda bi Rusija bila barem isto toliko opasna za Europu. Dananja Rusija obuhvaa n milijuna ljudi na y milijuna kvadratnih kilometara. Ti ljudi su takoer obuhvaeni dravnom strukturom ija bi vrijednost, uzeta tradicionalno, morala biti ak i via od one Amerike Unije. Usprkos tome, meutim, nikada nije dolo do toga da se bilo tko na svijetu plai ruske hegemonije. Nema takve unutranje vrijednosti koja se pripisuje broju ruskog naroda, da bi taj broj mogao postati opasnost za slobodu svijeta. Barem ne u smislu ekonomske i politike vladavine drugim dijelovima svijeta, ve u najboljem sluaju od irenja bolesti koje trenutno vladaju u Rusiji. Ako, meutim, znaaj prijetee pozicije amerikog ujedinjenja izgleda uvjetovan prvenstveno vrijednou amerikog naroda, pa tek onda, sekundarno, veliinom ivotnog prostora koji mu je dan i povoljnog odnosa izmeu broja stanovnika i zemlje koji je posljedica toga, ova hegemonija nee biti eliminirana isto formalnim ujedinjenjem to veeg broja europskih nacija, sve dotle dok njihova unutranja vrijednost ne bude via od one amerikog saveza. U suprotnom sluaju, dananja Rusija bi nuno izgledala kao najvea opasnost po ovaj ameriki savez, kao to bi to, ak i vie, bila Kina, koju nastanjuje preko 400 milijuna ljudi. Zato se, prije svega, paneuropski pokret zasniva na osnovnoj, sutinski pogrenoj polaznoj pretpostavci da ljudske vrijednosti mogu biti zamijenjene brojem ljudi. To je isto ablonska koncepcija povijesti, koja zanemaruje istraivanje svih onih sila koje uobliavaju ivot, da bi, umjesto u njima, u pukoj brojnosti veine vidjela izvore stvaralatva ljudske kulture, kao i faktore koji oblikuju povijest. Ova koncepcija se podudara sa svim besmislom nae zapadne demokracije, kao i sa kukavikim pacifizmom naih visokih ekonomskih krugova. Oigledno je da je to ideal svih inferiornih i neistokrvnih pripadnika vie rase. Isto tako, idovi posebno pozdravljaju ovu koncepciju. Jer, logino razmiljajui, to vodi u rasnu zbrku i kaos, u srozavanje kvalitete i negrifikaciju kulture ovjeanstva, i, na taj nain, konano do takvog opadanja vrijednosti rase da e se idovi, koji budu izuzeti od ovog pravila, polako uzdii na takav nivo da zavladaju svijetom. Zakljuno tome, idov zamilja da e na kraju biti u stanju da se razvije u mozak ovog ovjeanstva koje je postalo bezvrijedno. Osim ove, sutinski pogrene polazne pretpostavke paneuropskog pokreta, ak i ideja ujedinjenja europskih drava, nametnuta opim uvidom koji proistjee iz ugroenosti bijedom, je fantastina, povijesno nemogua djetinjarija. Na taj nain, ne elim rei da takvo ujedinjenje pod idovskim protektoratom i prisilom kao takvom ne bi bilo mogue na poetku, ve samo to da se rezultat ne bi mogao podudariti sa nadama zbog kojih su sva neista posla uope i postavljena na scenu. Neka nitko ne vjeruje da bi takva europska koalicija mogla mobilizirati bilo kakve snage koje bi se manifestirale izvana. Staro je iskustvo da se trajno ujedinjenje nacija moe odigrati samo ako su u pitanju nacije koje su u pogledu rase jednake i povezane, i ako, kao drugo, njihovo ujedinjenje nastupi u vidu borbe za hegemoniju, kao jednog postupnog procesa. Tako je jednom Rim pokorio latinske drave, postupno, sve dok konano nije postao dovoljno jak da postane sam centar svjetskog carstva. I to je istovjetno povijesti stvaranja Engleskog carstva. Tako je, dalje, Prusija privela kraju razjedinjenost Njemake, i to je jedini nain na koji bi Europa jednog dana mogla stati na noge i obratiti panju na interese

druga knjiga

49

svog stanovnitva u vidu kompaktne uprave. Pa ipak, to bi se moglo dogoditi jedino kao rezultat stoljetne borbe budui da se moraju nadvladati bezbrojni obiaji i tradicije, i prilagoditi se narodi koji se ve izuzetno razlikuju po svojoj rasi. Nakon toga, problem da se uspostavi jedinstveni dravni jezik u jednoj takvoj strukturi moe se isto tako rijeiti samo tokom stoljeima dugog procesa. Meutim, sve to ne bi bila realizacija sadanjeg paneuropskog naina razmiljanja, ve prije uspjena borba za egzistenciju najsnanijih nacija Europe. I ono to bi preostalo predstavljalo bi toliko malu paneuropu kao to je, na primjer, ujedinjenje latinskih drava ranije bilo panlatinizacija. Snage koje su se tada, tokom procesa ujedinjenja, stoljeima borile, dale su zauvijek ime cijeloj strukturi. A snaga koja bi stvorila paneuropu jednim tako prirodnim putem na isti bi nain i u isto vrijeme ukrala ime paneuropi. Ali, ak i u tom sluaju, ne bi se dolo do eljenog uspjeha. Jer bi, u sluaju da bilo koja velika europska sila danas i prirodno, to moe podrazumijevati samo silu koja je korisna za pripadnike njenog naroda, odnosno, od znaaja za rasu Europi donese ujedinjenje tim putovima, zavrni in tog jedinstva oznaio bi guenje rase njenih osnivaa, i na taj nain odstranio i posljednji trag vrijednosti iz cjelokupne te strukture. Nikada vie ne bi bilo mogue na taj nain stvoriti strukturu koja bi mogla izdrati da bude protutea Amerikoj Uniji. U budunosti, samo drava koja bude shvatila kako da povea vrijednost svog naroda i da na osnovu toga izgradi najkorisniju dravu, kroz njen unutranji ivot, kao i putem vanjske politike, bit e u stanju da se suoi sa Sjevernom Amerikom. Pretpostavljajui da je to rjeenje mogue, veliki broj drava e moi uestvovati, to moe i to e dovesti do jaanja sposobnosti, ako ne ni za to drugo, onda za uzajamno nadmetanje. To je opet dunost Nacionalsocijalistikog pokreta da do najvieg stupnja ojaa i pripremi svoju domovinu za taj zadatak. Pokuaj, meutim, da se paneuropska ideja shvati kroz isto formalno ujedinjenje europskih nacija, bez ikakve neophodnosti za stoljetnu borbu od strane europskih vladajuih sila, vodilo bi u stvaranje strukture iju bi cjelokupnu snagu i energiju upilo unutranje rivalstvo i rasprave isto tako kao to se prethodno dogodilo sa snagom njemakih klanova i njemakog saveza. Tek onda kada je unutranje njemako pitanje konano bilo rijeeno superiornom snagom Prusije, bilo je mogue posvetiti se snazi nacionalnog ujedinjenja izvan njenih granica. Frivolno je, meutim, vjerovati u to da e natjecanje izmeu Europe i Amerike uvijek biti samo miroljubive ekonomske prirode ako se ekonomski motivi razviju u faktore od presudnog znaaja. Openito gledajui, to lei u prirodi uspona sjevernoamerike drave da je u poetku mogla da izraava malu zainteresiranost za probleme vanjske politike. Ne samo zbog nedostatka duge dravne tradicije, ve jednostavno zbog injenice da su unutar amerikog kontinenta nevjerojatno velika podruja stajala na raspolaganju uroenoj ljudskoj potrebi za irenjem teritorija. Zato je politika Amerike Unije, od trenutka raskida sa dravom u donedavno europskoj domovini, bila prvenstveno unutranja. U stvari, borbe za slobodu nisu u sutini, same po sebi, bile nita vie od otresanja obveza vanjske politike u korist ivota promatranog iskljuivo na planu unutranje politike. Kako je ameriki narod sve vie ispunjavao zadatke unutranje kolonizacije, prirodna potreba za aktivnim djelovanjem, koja je tako svojstvena mladim nacijama, preokrenut e se u vanjskom smjeru. Ali bi onda samo udima, na koja svijet moda jo uvijek rauna, u najmanjoj mjeri ozbiljno mogla da joj se suprotstavi pacifistiko-demokratska paneuropska, bezosobna drava. Zaista, nema potrebe opovrgavati miljenje da e upravo tako kao to je dolo do stapanja naroda razliitih nacionalnosti u Amerikoj Uniji, to isto biti mogue i u Europi. Amerika Unija je, mora se priznati, okupila ljude razliitih nacionalnosti u jednu mladu naciju. Ali, dublji pogled otkriva da ogromna veina ovih razliitih etnikih grupa u pogledu rase pripada istim ili barem srodnim osnovnim elementima. Budui da je proces emigracije u Europi bio izbor najjaih, a ta snaga i izdrljivost u svim europskim narodima lei prvenstveno u primjesi nordijskog elementa, Amerika Unija je, u stvari, privukla sebi rasute nordijske elemente iz naroda koji su sami po sebi bili vrlo razliiti. Ako, uz to, uzmemo u obzir da su time obuhvaeni i ljudi koji nisu bili nositelji bilo kakve teorije vladanja i, shodno tome, nisu bili optereeni nikakvom tradicijom, i dalje, dimenzije novog utjecaja kojima su svi ljudi manje vie bili izloeni, postaje jasno zato je nova nacija, sastavljena od ljudi iz svih europskih zemalja, mogla doivjeti uspon za manje od dvjesto godina. Mora se uzeti u obzir, meutim, da ve u posljednjem stoljeu ovaj proces stapanja postaje sve tei. Europljani, pritisnuti nudom, odlaze u Sjevernu Ameriku i tamo, kao pripadnici europskih nacionalnih drava, vie se osjeaju ujedinjeni kroz folklor i svoju nacionalnu tradiciju, nego kroz dravljanstvo u novoj domovini. tovie, ak i da Amerika Unija nije bila u stanju spojiti ljude tue krvi, koji su obiljeeni vlastitim nacionalnim osjeanjem ili rasnim instinktom. Amerika mo asimilacije pokazala se kao neuspjena kako naspram kineskog, tako i japanskog elementa. I sami to dobro osjeaju i znaju, i zato

50

adolf hitler

bi radije iskljuili te neprijateljske elemente iz imigracije. Ali, na taj nain amerika imigracijska politika potvruje da je prethodno stapanje pretpostavljalo ljude koji su u pogledu rasne pripadnosti potjecali iz istih korijena, i pokazivala se kao neuspjena im bi obuhvatila ljude koji su se u osnovi vrlo razlikovali. Da se Amerika Unija osjea kao nordijska njemaka drava, a ne kao internacionalna mjeavina naroda, dalje se vidi iz naina na koji odreuje udio europskih nacija u doseljavanju. Skandinavcima, to jest, veanima, Norveanima, pa Dancima, potom Englezima, i konano Nijemcima, dodijeljeni su najvei kontingenti. Romanima i Slavenima vrlo mali, dok bi Kineze i Japance najradije potpuno iskljuili. Zbog toga predstavlja utopiju suprotstaviti europsku koaliciju ili paneuropu, koja se sastoji iz Mongola, Slavena, Nijemaca, Latina, i tako dalje, u kojoj bi prevladavali svi drugi osim Nijemaca, kao faktor sposoban da prua otpor ovoj, po rasi superiornoj, nordijskoj dravi. Vrlo je opasna utopija, sasvim sigurno, ako uzmemo u obzir da ogroman broj Nijemaca opet vidi ruiastu budunost za koju nee morati poloiti najteu rtvu. Da ta utopija o svim stvarima dolazi iz Austrije predstavlja posebnu komediju. Jer, na kraju krajeva, ova drava i njena sudbina predstavljaju najsvjeiji primjer ogromne snage umjetno spojenih struktura, koje su, meutim, same po sebi neprirodne. To je obeskorijenjeni duh starog carskog grada, Bea, tog hibridnog grada Istoka i Zapada, koji nam se na taj nain obraa.

O potrebi za aktivnom vanjskom politikom

okviru rekapitulacije onoga to je do sada izloeno, moe neprestano se ponavljati da je naa buroazijska nacionalna politika, iji je cilj vraanje granica iz 1914. godine, besmislena i zaista katastrofalna. Ona nas silom prilika uvlai u konflikt sa svim dravama koje su uestvovale u Svjetskom ratu. Na taj nain, ona garantira kontinuitet koalicije pobjednika koja nas polako gui. I tim putem Francuskoj uvijek osigurava naklonost javnog mnijenja u drugim dijelovima svijeta u pogledu vjeitih tubi protiv Njemake. ak i da je bila uspjena, svojim rezultatima ova politika ne bi nita znaila za njemaku budunost nego bi nas, ustvari, prisilila da se borimo prolijevajui krv. Osim toga, ona u potpunosti spreava bilo kakvu stabilnost njemake vanjske politike. Za nau predratnu politiku bilo je karakteristino to da je promatrau izvana obvezno pruala sliku o tome da su odluke esto bile isto toliko nepostojane i kolebljive koliko i nejasne. Ne uzmemo li u obzir Trojni Savez, ije odravanje nije moglo biti vanjskopolitiki cilj ve samo sredstvo za takav cilj, moemo ustanoviti kako nema postojane ideje kod voa sudbine naeg naroda u predratnom razdoblju. To je svakako neshvatljivo. Onog trenutka kada cilj vanjske politike ne oznaava borbu za interese njemakog naroda, ve ouvanje svjetskog mira, gubimo tlo pod nogama. Ja, svakako, mogu u glavnim crtama predstaviti njemake interese, da ih ustanovim, i, bez obzira na to kako mogunosti njihovog propagiranja stoje, ja ipak mogu neprekidno drati veliki cilj pred oima. Postupno e isto tako i preostali dio ovjeanstva stei opa znanja o posebno odreenim, glavnim vanjskopolitikim idejama nacije. To potom prua mogunosti trajnog reguliranja uzajamnih odnosa, ili u smislu odreenog otpora protiv poznatog djelovanja takve moi, ili opravdane svijesti o tome, ili isto tako u smislu razumijevanja, budui da, moda, netko vlastite interese moe postii na zajednikom putu. Ova stabilnost u vanjskoj politici moe biti uspostavljena sa itavim nizom europskih drava. Tokom svoje duge povijesti, Rusija je izrazila odreene vanjskopolitike ciljeve koji su dominirali cjelokupnom njenom aktivnou. Francuska je, isto tako, stoljeima predstavljala iste vanjskopolitike ciljeve bez obzira na to tko je trenutno utjelovljivao politiku mo u Parizu. Moemo govoriti o Engleskoj ne samo kao o dravi sa tradicionalnom diplomacijom, ve, iznad svega, kao o dravi sa idejom vanjske politike koja je prerasla u tradiciju. Sa Njemakom, jedna takva ideja bi se mogla primijetiti samo povremeno u Prusiji. Vidimo da je Prusija ispunila svoju njemaku misiju u kratkotrajnom razdoblju za vrijeme Bismarckovog dravnitva, ali da se, nakon toga, prestalo sa blagovremenim zacrtavanjem vanjskopolitikih ciljeva. Novi njemaki Reich, posebno nakon Bismarckovog povlaenja, vie nije imao takav cilj budui da slogan o ouvanju mira, to jest, o odravanju dane situacije, ne posjeduje trajan sadraj niti karakter poput svakog drugog pasivnog slogana osuen je na to da u politici poslui kao igraka agresivne volje. Samo onaj ko eli samostalno da djeluje moe odrediti svoju akciju prema svojoj volji. Zato je Trojna Antanta, koja je nastojala da djeluje, takoer imala sve prednosti koje lee u samo opredijeljenom postupanju, dok je Trojni Savez kroz svoju produhovljenu tenju da ouva mir u svijetu u izvjesnoj mjeri bio na gubitku. Tako su tono vrijeme i poetak rata ustanovile nacije sa jasno zacrtanim vanjskopolitikim ciljem, dok su, nasuprot tome, sile Trojnog Saveza bile iznenaene u trenutku koji je bio sve samo ne pogodan. Ako smo mi u Njemakoj ak imali i najmanju namjeru da ratujemo, to je bilo mogue kroz brojne mjere, koje bi se lako mogle provesti, i tako samom poetku rata dati drugi karakter. Ali Njemaka nikada pred sobom nije imala jasan vanjskopolitiki cilj, nikada nije razmiljala o bilo kakvim agresivnim koracima za realizaciju tog cilja i, shodno tome, nala se zateena dogaajima. Od Austrougarske se nismo mogli nadati drugom vanjskopolitikom cilju osim toga da se, na neki nain, provlaimo kroz labirinte europske politike, tako da ta trula dravna struktura, koliko je god to mogue, nigdje ne naleti na tekoe, kako bi, na taj nain, sakrila od svijeta unutranji karakter ovog monstruoznog lea od drave. Njemaka nacionalna buroazija, o kojoj je ovdje prije svega rije, a budui da internacionalni marksizam kao takav nema nijedan drugi cilj osim unitenja Njemake ni dan danas nije uspjela nita nauiti iz prolosti. I isto tako, ak ni danas ne osjea potrebu za tim da postavi cilj nacionalne vanjske politike koji bi se mogao smatrati zadovoljavajuim, i na taj nain prui naim vanjskopolitikim nastojanjima izvjesnu stabilnost za manje-vie dui period. Jer samo ako se naznai jedan tako realan vanjskopolitiki cilj, moemo detaljno raspravljati o mogunostima koje mogu voditi ka uspjehu. Tek tada se politika podie na nivo na kojem postaje umjetnost sagledavanja mogunosti. Meutim, sve dotle dok ovim cjelokupnim politikim ivotom ne pone dominirati glavna, sutinska ideja, pojedinane aktivnosti nee imati karakter koritenja svih mogunosti za postizanje odreenog uspjeha. Umjesto toga, one se pretvaraju samo u pojedinane situacije na putu bez cilja i plana,u konfuzno lutanje od danas do sutra. Prije svega se gubi izvjesna istrajnost, koja je neophodna za ostvarivanje velikih ciljeva; drugim rijeima, ovjek e danas pokuati jedno, sutra drugo, a dan nakon toga, imajui ovu vanjsku politiku u vidu, iznenada pokazati potovanje prema nekoj koja ima sasvim suprotan cilj utoliko prije to se ova lako uoljiva konfuzija

52

adolf hitler

kao konfuzija ne sastoji, u stvari, u pridravanju svega onoga emu tei vlada koja danas upravlja Njemakom, i uistinu ne eli preporod naeg naroda. Samo internacionalna idovska zajednica moe biti ivo zainteresirana za njemaku vanjsku politiku kojoj, po svojim neprestanim, naizgled iracionalnim, iznenadnim tranzicijama, nedostaje jasan plan, i koja, kao jedino svoje opravdanje, u najboljem sluaju potvruje da, u stvari, ni mi sami ne znamo to bi trebalo uiniti, ali inimo neto jednostavno zato to se neto mora uiniti. Da, nerijetko moemo, u stvari, uti da su ti ljudi toliko malo uvjereni u unutranju vrijednost njihovih vanjskopolitikih aktivnosti da, ak i kada su najjae motivirani, mogu jedino da se pitaju da neko drugi moda ne umije poduzeti neto bolje. To je temelj na kojem poiva dravnitvo Gustava Stresemana. Nasuprot tome, upravo danas je potrebno vie nego ikada prije da njemaki narod postavi vanjskopolitiki cilj koji ispunjava njegove prave unutranje potrebe i, obrnuto, garantira bezuvjetnu stabilnost vanjskopolitikoj aktivnosti u jednom razumno oekivanom razdoblju vremena. Jer jedino ako na narod bude sutinski odredio svoje interese i ako se za njih bude uporno borio, moe se nadati da e ovu ili onu dravu, sada konano uspostavljenu, a iji interesi nisu suprotni naima, i u stvari mogu biti paralelni, potaknuti na to da ue u vre utemeljenu uniju sa Njemakom. Jer je ideja o tome da se nevolje i problemi naeg naroda rijee putem Lige Naroda isto tako neopravdana kao to je bilo neopravdano prepustiti da o Njemakom pitanju odlui Frankfurtski Savezni Parlament. Zadovoljne nacije vladaju Ligom Naroda. To je, u stvari, instrument njihove vladavine. U velikoj mjeri one nemaju interesa da dozvole promjenu u teritorijalnoj podjeli svijeta ukoliko u tome ponovo ne budu prepoznale neke svoje interese. I dok priaju o pravima malih nacija, u stvari imaju na umu samo interese onih najveih. Ako Njemaka ponovo eli biti slobodna kako bi, uivajui u svom blagoslovu, njemakom narodu omoguila da zaradi osnovna sredstva za ivot, onda mora poduzeti korake ka tome izvan Parlamenta Lige Naroda u enevi. Ali e u tom sluaju, uslijed nedovoljne snage, biti neophodno da pronae saveznike koji vjeruju u to da partnerstvo sa Njemakom moe posluiti i njihovim interesima. Do toga, meutim, nee doi ako pravi vanjskopolitiki cilj Njemake ne postane potpuno jasan tim nacijama. I, iznad svega, sama Njemaka nikada nee biti u stanju da prikupi snagu i unutranju mo da pokae neophodnu ustrajnost, i da, ovaj, zbrie prepreke svjetske povijesti. Jer onda nikada ne bi nauila kako da ima strpljenja u pojedinostima i da ih, isto tako, ako se za to ukae potreba, odbaci kako bi konano bila sposobna ostvariti cilj od sutinskog znaaja na iroj drutvenoj skali. Jer ak i meu saveznicima odnosi nee uvijek biti idealni. Potresi u uzajamnim odnosima mogu se pojavljivati uvijek iznova i poprimati ak i opasan oblik ako snaga da se savladaju te male neprijatnosti i prepreke ne lei u samoj dimenziji jasno naznaenog vanjskopolitikog cilja. U tom pogledu francusko nacionalno vodstvo moe posluiti kao pravi primjer. Kako je ono lagano prelo preko malih stvari, zaista, pa je ak preutilo i mnogo gore dogaaje da ne bi izgubilo priliku da organizira osvetniki rat protiv Njemake, to je, pak, u suprotnosti sa vjenim povicima Hura! naih patriota i, jednako tome, njihovim uobiajeno ispraznim govorima. Isticanje jasnog vanjskopolitikog cilja je izgleda vrlo vano, nadalje, iz tog razloga to e, u suprotnom sluaju, oni koji u naem narodu zastupaju druge interese uvijek pronai nain da zbune javno mnijenje, i da naprave, a dijelom ak isprovociraju, beznaajne incidente i preobraze ih u razlog za radikalnu promjenu miljenja o vanjskoj politici. Prema tome, osim beznaajnih svaa, koje rezultiraju iz samih uvjeta ili koje su umjetno izazvane, Francuska e uvijek iznova pokuavati da prouzroi loe raspoloenje, u stvari, otuenost meu nacijama koje bi po opoj prirodi njihovih pravih vitalnih interesa, bile ovisne jedne o drugima, i koje bi, htjele one to ili ne, zajedno morale ustati protiv ove. Meutim, takvi pokuaji e biti uspjeni samo ako ne postoji stabilan politiki cilj, ako nema vrsto zacrtane i usmjerene politike aktivnosti, i prije svega, ako nema ustrajnosti u pripremama mjera koje slue ostvarenju vlastitog politikog cilja. Njemaki narod, koji ne posjeduje ni vanjskopolitiku tradiciju niti vanjskopolitiki cilj, prije e biti sklon tome da potuje ideale i utopije, i da na taj nain, zanemari vlastite vitalne interese. Na kraju krajeva, ta sve na narod nije vatreno zastupao u posljednjih sto godina? as su u pitanju bili Grci koje smo eljeli spasiti od Turaka, potom smo stali na stranu Turaka protiv Rusa i Talijana, da bi nakon toga na narod ponovo bio oaran Poljacima koji su se borili za svoju slobodu, a potom povlaivao svojim osjeanjima za Bure, i tako dalje. Ali koliko je sva ta glupa duebrinost, podjednako nesposobnih koliko i brbljavih politiara, kotala na narod? Tako isto odnos prema Austriji, koji je toliko ponosno istican, nije u sebi sadravao toliko praktinog razumijevanja, koliko dubokog osjeaja saveznitva u srcu. Da je tada samo progovorio glas razuma umjesto srca, i da je odluilo razumijevanje, Njemaka bi danas bila spaena. Ali, upravo iz tog razloga to pripadamo takvom tipu naroda koji premalo doputa da njegove politike odluke budu odreene na osnovu onoga to je zaista razumno, odnosno, na temelju racionalnog saznanja iz kojeg razloga se ne moemo osvrnuti na neku veliku politiku tradiciju mi moramo, barem u ime budunosti, dati

druga knjiga

53

naem narodu vrsto utemeljen vanjskopolitiki cilj, koji izgleda pogodan da politike mjere dravnog vodstva uini razumljivim irokim masama i do najsitnijeg detalja. Jedino na taj nain e biti mogue da milijuni sa dubokom vjerom stanu iza dravnog rukovodstva koje donosi odluke to u svojim pojedinostima mogu imati neto bolno po njih. To je preduvjet za uspostavljanje uzajamnog razumijevanja izmeu naroda i dravnog vodstva i, kao to je svima poznato, takoer preduvjet za to da sama vlada pronae svoje mjesto u odreenoj tradiciji. Ne radi se o tome da svaka njemaka vlada ima vlastiti vanjskopolitiki cilj. Jedna se moe svaati samo oko sredstava, druga moe raspravljati o njima, ali sam cilj mora biti ustanovljen kao nepromjenjiv, zacrtan jednom i zauvjek. Tada politika moe postati velika umjetnost sagledavanja mogunosti, odnosno, to je povlateni poloaj pojedinih dravnih lidera briljantnih sposobnosti da, sagledavajui mogunosti, iz trenutka u trenutak, narod i Reich pribliavaju ostvarenju vanjskopolitikog cilja. U dananjoj Njemakoj uope nema nikakvog zacrtavanja vanjskopolitikog cilja. Zato postaje razumljivo to to nitko ne nadzire, ili pak, na jedan nesiguran i nestabilan nain vodi rauna o interesima naeg naroda, to takoer stvara konfuziju naeg javnog mnijenja. Otuda sve te nevjerojatne ludosti nae vanjske politike nikada, naalost, ne ostavljaju ni najmanju mogunost da narod barem prosudi o tome koje su osobe odgovorne za to i da ih pozove na odgovornost. Ne, ovjek povodom toga stvarno ne zna to da uini. Svakako nije mali broj ljudi koji danas duboko vjeruju u to da ne bi trebalo nita poduzeti. Oni su svoje miljenje sveli na utisak da Njemaka danas mora biti pametna i suzdrana, da se ni u to ne uputa, da moramo paljivo motriti razvoj dogaaja, ali da ne uzimamo uea kako bismo, jednog dana, preuzeli ulogu tree strane koja likuje i ubire plod, dok se druge dvije svaaju. Da, da, nai dananji buroazijski dravnici su tako pametni i mudri, a njihovo politiko rasuivanje je pomueno nepoznavanjem povijesti. Nije mali broj izreka koje su postale prava kletva za na narod. Na primjer, pametniji poputa, ili odijelo ne ini ovjeka, ili ovjek moe obii cijelu zemlju sa eirom u ruci ili dok se dvoje svaaju, trei se koristi. U ivotu nacija se barem posljednja izreka moe primijeniti iskljuivo u uvjetnom znaenju (i to iz sljedeeg razloga): naime, ako se dvije strane unutar nacije uporno svaaju, onda trea, koja je izvan nacije, moe iz toga izai kao pobjednik. U suivotu nacija, meutim, vrhunski uspjeh e biti na strani drava koje se namjerno uputaju u svau zbog mogunosti da jaanje njenih snaga lei samo u tome. Ne postoji nijedan povijesni dogaaj na svijetu koji se ne moe promatrati sa dva stajalita. Neutralni se na jednoj strani uvijek suprotstavljaju intervencionistima na drugoj. i, openito gledajui, neutralni e po pravilu u svemu tome izvui deblji kraj, dok intervencionisti prije mogu iz svega toga izvui osobnu korist, ukoliko, u stvari, strana na kojoj se nalaze ne izgubi. U ivotu nacija to znai sljedee: ako se dvije mone sile sukobljavaju, manje ili vie male ili velike okolne drave ili mogu uzeti uea u ovoj borbi, ili se mogu distancirati. U izvjesnom sluaju mogunost uspjeha nije iskljuena ukoliko uestvuje na strani koja odnosi pobjedu. Bez obzira na to tko pobjedi, meutim, neutralne ne eka nijedna druga sudbina osim mrnje sa preostalom pobjednikom dravom. Sve do danas, nijedna od velikih svjetskih drava nije se uzdigla niti razvila na osnovu neutralnosti kao principa politike aktivnosti, ve samo kroz borbu. Ako se snane drave ve na takav nain uzdiu, sve to preostaje malim dravama sastoji se ili u tome da se potpuno odreknu svoje budunosti, ili da se bore za veu naklonost koalicije i budu pod njenom zatitom, i tako ojaaju vlastite snage. Jer uloga tree strane koja likuje uvijek pretpostavlja da ona ve ima mo, s tim da ona koja je uvijek neutralna nikada nee postati mona. Jer koliko mo naroda lei u njegovoj unutranjoj vrijednosti, utoliko vie dolazi do izraaja u organizacijskom obliku narodnih borbenih snaga na bojnom polju, stvorenim voljom te unutranje vrijednosti. Taj oblik, meutim, nikada nee uspjeti da se razvije ako se s vremena na vrijeme ne stavi na probu. Samo kaljenjem kroz svjetsku povijest vjene vrijednosti naroda postaju elik i eljezo, od kojih se njihova povijest i stvara. Ali, onaj koji izbjegava bitke nee nikada postati dovoljno snaan da se bori. A taj koji nikada ne bije bitke, nee nikada biti nasljednik onih koji se bore jedni protiv drugih u ratu. Jer prethodni nasljednici svjetske povijesti nisu bili, na primjer, narodi sa kukavikom koncepcijom neutralnosti, ve mladi narodi sa boljim maevima. Ni Antici, ni Srednjem vijeku, niti dananjem dobu nije poznat ni jedan jedini primjer mone drave koja nije nastala u stalnoj borbi. Do danas, meutim, nasljednici povijesti su uvijek bile mone drave. U ivotu nacija, ope je poznata stvar da ak i trea moe biti nasljednica kada se dvije svaaju. Ali je u tom sluaju ta trea ve na samom poetku utjelovljenje moi, koja namjerno doputa da se dvije drave svaaju kako bi ih kasnije porazila jednom i zauvijek, a da pri tome ne naini velike rtve. Na taj nain, neutralnost u potpunosti gubi pasivan karakter neuestvovanja u dogaajima, i umjesto toga podrazumijeva svjesnu politiku operaciju. Oigledno, ni jedno razborito dravno vodstvo nee poeti borbu a da pritom ne odmjeri svoj mogui udio u odnosu na protivniki. Ali, ako procjeni situaciju tako da nee biti u stanju da se bori protiv izvjesnih monih drava, utoliko e biti prisiljenije da se pokua boriti zajedno sa njima.

54

adolf hitler

Jer onda snaga do sada slabije sile moe na kraju narasti iz te zajednike borbe, kako bi se kasnije, ako je to potrebno, isto tako borila za vlastite vitalne interese. Neka nitko ne kae da ni jedna sila ne bi ula u savez sa dravom koja bi jednog dana mogla postati opasna. Saveznitvo ne predstavlja politike ciljeve, ve samo sredstvo do njihovog ostvarenja. Mi ih danas moramo koristiti ak i ako znamo da kasniji razvoj moe dovesti do suprotnog ishoda. Nema saveza koji je vjean. I zaista su sretne one nacije koje, uslijed potpuno razliitih interesa, mogu ui u savez na odreeno vrijeme, a da ne budu prisiljene da jedne sa drugima uu u konflikt nakon razilaenja. Ali posebno slaba drava, koja eli postati mona i velika, mora uvijek pokuavati uzeti aktivno uee u opim politikim dogaajima svjetske povijesti. Kada je Prusija ula u leski rat, to je takoer bio fenomen od drugorazrednog znaaja u odnosu na buran spor izmeu Engleske i Francuske, koji je tada ve uzeo maha. Moda se Fredericku Velikom i moe predbaciti to to je isprovocirao paljbu engleskih puanih zrna. Ali da li bi Prusija ikada uspjela da se uzdigne do takvog nivoa od kojeg je Bismarck uspio da stvori novi Reich da je u to vrijeme princ Hohenzollern, stupivi na prijestolje, s obzirom na budue velike dogaaje svjetske povijesti, odrao njegovu Prusiju u dravi bojaljive neutralnosti? Tri leska rata donijela su Prusiji vie nego leziji. Na tim bojnim poljima ponikla je Regimenta, koja e u budunosti pronijeti njemaku zastavu, da bi na kraju u Staklenoj dvorani Versaillske palae pozdravila novog cara novog Reicha. Prusija je u to vrijeme sasvim izvjesno bila mala drava, beznaajna u pogledu broja stanovnika i povrine teritorija. Ali uskoivi na scenu velikih zbivanja svjetske povijesti, ta mala drava je uspjela sebi osigurati legitimno pravo da osnuje kasniji njemaki Reich. Jednom su ak i pristalice neutralne politike trijumfirale u pruskoj dravi. To se dogodilo za vrijeme Napoleona I.. U to vrijeme, u poetku se vjerovalo da Prusija moe ostati neutralna, zbog ega je kasnije bila kanjena najstranijim porazom. Obje koncepcije su se otro suprotstavile jedna drugoj jo 1812. godine. Ona koncepcija koja je zastupala neutralnost, i druga, voena od strane Baruna vom Steina, koja je zagovarala intervenciju. injenica je da je to to su pristalice neutralnog stava odnijele pobjedu 1812. godine, Prusiju i Njemaku kotalo nesagledivog krvoprolia i donijelo im beskrajne patnje. A isto tako je injenica i to da je najzad 1813. godine prodor intervencionista spasio Prusiju. Svjetski rat je dao najjasniji odgovor na shvaanje da se politiki uspjeh moe postignuti opreznim zauzimanjem neutralnog stava kao tree sile. to je to to su neutralne strane u svjetskom ratu praktino ostvarile i postigle? Da li su one, na primjer, bile ona trea strana koja likuje? Ili, da li netko moda smatra da bi, u tim zbivanjima, Njemaka igrala drugu ulogu? I neka nitko ne misli da razlog za to lei samo u razmjerima svjetskog rata. Ne, u budunosti, svi ratovi, ukoliko u njih budu ukljuene velike nacije, bit e narodni ratovi ogromnih razmjera. Kao neutralna drava u bilo kojem drugom europskom konfliktu, Njemaka, meutim, ne bi bila znaajnija od Nizozemske ili vicarske ili Danske i drugih, u svjetskom ratu. Da li stvarno netko moda misli da bismo mi nakon takvog ishoda uspjeli prikupiti snage da odigramo ulogu onoga tko se suprotstavlja pobjedniku sa kojim se nismo usudili stupiti u savez kao jedna od zaraenih strana? U svakom sluaju, Svjetski rat je posebno dokazao jednu stvar: tko god se ponaa neutralno u velikim svjetskim povijesnim konfliktima, moda u poetku moe u tome donekle i postii nekakav uspjeh, ali, na planu politike sile, on e, na taj nain, na kraju isto tako biti iskljuen iz toga da zajedno sa drugima odluuje o sudbini svijeta. Prema tome, da je Amerika Unija zadrala svoju neutralnost u Svjetskom ratu, ona bi se danas kao sila smatrala drugorazrednom, bez obzira na to da li su Engleska ili Njemaka iz njega izale kao pobjednice. Ulaskom u rat, ona se uzdigla na nivo snage Engleske mornarice, ali se na nivou meunarodne politike deklarirala kao sila od presudnog znaaja. Od samog njenog ulaska u svjetski rat, Amerika Unija je okvalificirana na potpuno drugaiji nain. U prirodi ovjeanstva je da nakon vrlo kratkog razdoblja pone zaboravljati koja je generalna procjena situacije postojala prije samo nekoliko godina. Upravo tako kao to danas nailazimo na potpuno zanemarivanje ranije veliine Njemake u govorima mnogih stranih govornika, isto tako slabo umijemo procijeniti u kolikoj je mjeri vrijednost Amerike Unije u naim oima porasla otkako je ula u svjetski rat. Ovo je takoer najuvjerljivije dravno opravdanje Italije za ulazak u rat protiv njenih bivih saveznika. Da Italija nije nainila taj korak, ona ne bi dijelila ulogu panjolske, bez obzira na krajnji ishod tog rizika. injenica je da joj je to to je poduzela tako esto kritiziran korak da uzme aktivno uee u Svjetskom ratu, donijelo vii poloaj i jaanje istog, to je na kraju pronalo svoj vrhunski izraz u faizmu. Bez njenog ulaska u rat, sve to se potom dogodilo bio bi potpuno nezamisliv i nemogu fenomen. Njemaka o tome moe razmiljati sa ili bez ogorenosti, vano je uiti iz povijesti, posebno ako nam njena uenja govore na tako uvjerljiv nain.

druga knjiga

55

Prema tome, uvjerenje da zauzimanjem razboritog, rezerviranog neutralnog stava prema razvoju konflikata u Europi i u drugim dijelovima svijeta, moemo stei dobit da uslijed toga ona trea strana likuje, pogreno je i maloumno. Gledajui openito, sloboda se ne uva ni prosjaenjem niti varanjem. Ali isto tako ni radom i proizvodnjom, ve iskljuivo borbom, u stvari, vlastitom borbom. Zato je vrlo vjerojatno da je vanija volja nego djelo. Nerijetko su, u okviru mudre saveznike politike, nacije ostvarile uspjeh nezavisno od uspjeha njihovog oruja. Ali sudbina ne ocjenjuje uvijek naciju, koja hrabro riskira svoj ivot, prema veliini njenih djela, ve prije, vrlo esto, prema snazi njene volje. Povijest ujedinjenja Italije u devetnaestom stoljeu je vrijedna panje u tom pogledu. Ali svjetski rat takoer pokazuje da ogroman broj drava moe ostvariti izvanredne politike uspjehe ne toliko vojnim uspjesima, koliko ludom odvanou sa kojom stupaju u savez i upornou sa kojom pruaju otpor. Ako Njemaka eli da privede kraju period u kojem robuje svima, mora da, bez obzira na okolnosti, aktivno pokuava stupiti u vezu sa silama kako bi uestvovala u buduem izgraivanju ivota Europe na planu politike sile. Prigovor da takvo uee u sebi sadri veliki rizik je na mjestu. Ali, na kraju krajeva, da li netko zaista vjeruje da emo se osloboditi bez poduzimanja rizinih koraka? Ili, da li moda netko misli da je ikada na svijetu tokom svjetske povijesti postojao podvig koji u sebi nije imao rizika? Zar odluka Fredericka Velikog, na primjer, da sudjeluje u Prvom leskom ratu, nije bila povezana sa rizikom? Zar ujedinjenje Njemake od strane Bismarcka nije imalo opasnosti? Ne, tisuu puta ne! Poevi od ovjekovog roenja pa do smrti, sve je neizvjesno. Jedino je smrt izvjesna. Ali, upravo iz tog razloga, maksimalna spremnost nije ono najgore zato to e jednog dana, na ovaj ili onaj nain, ona biti zahtijevana. Naravno, stvar je politike mudrosti odabrati rizik na takav nain da donosi najvei mogui dobitak. Ali ne riskirati nita iz straha, moda, da e se napraviti pogrean izbor znai poricanje budunosti naroda. Primjedba da jedna takva aktivnost moe imati karakter kockanja moe se izuzetno lako opovrgnuti jednostavnim skretanjem panje na prethodno povijesno iskustvo. Pod kockanjem mi podrazumijevamo igru u kojoj su anse za pobjedu podreene sudbini. To nikada nee biti sluaj u politici. Jer to konana odluka vie lei u maglovitoj budunosti, tim se vie uvjerenje o mogunosti ili nemogunosti uspjeha gradi na ovjeku lako sagledivim faktorima. Zadatak nacionalnog politikog vodstva sastoji se u tome da odmjeri ove faktore. Rezultat ovog istraivanja, onda, mora takoer dovesti do odluke. Tako je ova odluka u skladu sa ovjekovim uvidom, a odrana vjerom u mogunost uspjeha na osnovu tog saznanja. Zato, teko da bih presudan politiki in mogao nazvati kockanjem, upravo iz tog razloga to njegov ishod nije sto posto izvjestan, kao to poduhvat poduzet od strane kirurga isto tako nije sto posto uspjean. Od pamtivijeka, uvijek je bilo prirodno da veliki ljudi uz krajnje napore ine djela iji je uspjeh bio krajnje sumnjiv i neizvjestan ako se za to ukazala potreba, i ako je nakon zrelog ispitivanja svih okolnosti sama ta akcija mogla da se uzme u obzir. Zadovoljstvo koje donosi odgovornost u planiranju velikih odluka u borbi nacija e, svakako, biti utoliko vee to akteri, na osnovu promatranja njihovog naroda, budu vie mogli da zakljue da ak i to ako pogrijee, to nee moi unititi vitalnu snagu nacije. Jer, na duge staze, narod, koji je iznutra zdrav, nikada ne moe biti izbrisan kroz poraze na bojnom polju. Tako u mjeri u kojoj narod posjeduje unutranje zdravlje, uz preduvjete da je dovoljno znaajan kao rasa, hrabrost da poduzme opasne poduhvate moe biti utoliko vea budui da ak ni poraz ne moe vie nagovijestiti pad takvog naroda. Neutralnost, meutim, koju danas preporuuju naem narodu kao jedini mogui postupak, nije zaista nita drugo do bezvoljno preputanje sudbini odreeno od strane vanjskih sila. I samo u tome lei simptom i mogunost naeg pada. Ako je, s druge strane, na narod pokuavao da se oslobodi i u tome nije uspio, faktor koji bi bio blagotvoran po njegovu snagu leao bi u samom izraavanju ovog stava. Jer neka se ne tvrdi da je politika mudrost ta koja nam govori da se suzdrimo od takvih koraka. Ne, to je bijedni kukaviluk i nedostatak principa koji u ovom sluaju, kao to je to esto sluaj u povijesti, pokuavaju da se pomijeaju sa inteligencijom. Oigledno, narod pod pritiskom stranih sila moe biti prisiljen okolnostima da izdri godine stranog ugnjetavanja. Ali, to manje narod moe ozbiljno neto poduzeti protiv nadmonih sila, to e ga vie, meutim, njegov unutranji ivot navoditi da tei ka slobodi i pokuat e sve mogue to bi moglo biti potrebno da jednog dana promjeni trenutno stanje tako to e uloiti cjelokupnu svoju snagu. Tako e on izdrati porugu stranog osvajaa, ali stegnutih pesnica i uz krgut zuba, ekat e trenutak koji e mu pruiti prvu priliku da se otrese tiranina. Tako neto je mogue pod pritiskom okolnosti. Meutim, onako kako se politika mudrost danas predstavlja, jest u stvari, duh svojevoljnog podinjavanja, neprincipijelnog odricanja od bilo kakvog pruanja otpora, odnosno bestidno proganjanje onih koji se usude razmiljati o takvom otporu i ije djelo oigledno moe posluiti preporodu njihovog naroda. To je duh unutranjeg razoruavanja vlastitog nacionalnog bia, unitenja svih moralnih faktora, koji bi jednog dana mogli posluiti uskrsnuu naeg naroda i drave. Taj duh zaista ne moe biti izraz politike mudrosti, jer je on, u

56 stvari, beasno unitenje drave.

adolf hitler

I, naravno, ovaj duh mora mrziti svaki pokuaj aktivnog sudjelovanja naeg naroda u budunosti europskog razvoja zbog ega neizbjenost borbe protiv takvog duha, u stvari, lei u samom pokuaju takvog sudjelovanja. Ako je, meutim, dravno vodstvo zahvaeno ovim pokvarenim duhom, zadatak opozicije postaje da zapaa, prezentira i tako podrava prave vitalne snage naroda da se posvete borbi za nacionalni preporod, i, kroz to, za nacionalnu ast, pod svojim sloganom. I ne smije sebi dozvoliti da bude zaplaena tvrdnjama kako je vanjska politika zadatak odgovornog dravnog vodstva, jer ovdje dugo nije bilo takvog jednog rukovodstva. Naprotiv, ona se mora drati koncepcije da, pored formalnih zakona trenutne vlasti, postoje takozvani nepisani, univerzalni zakoni koji prisiljavaju svakog pripadnika nacije da uini ono to se smatra neophodnim za opstanak narodne zajednice. ak i ako je to apsolutno suprotno namjerama loe i nesposobne vlade. Zato bi se upravo u Njemakoj danas najvia obveza trebala predati takozvanoj Nacionalnoj opoziciji, u pogledu bezvrijednosti zajednikog vodstva naeg naroda da ustanovi jasan vanjskopolitiki cilj, i da pripremi i educira na narod da te ideje provede u djelo. Prije svega, ona mora povesti najotriji rat protiv nade, danas tako rasprostranjene, da naa sudbina donekle moe da se promjeni aktivnom suradnjom sa Ligom Naroda. Openito gledajui, ona mora raditi na tome da na narod postupno shvati kako ne smijemo oekivati poboljanje situacije u Njemakoj od institucija sainjenih od predstavnika koji pripadaju strani kojoj je u interesu naa dananja nesrea. Dalje, ona mora produbiti uvjerenje kako su sve nae drutvene aspiracije lana obeanja liena bilo kakve prave vrijednosti bez povratka slobode Njemakoj. Ona dalje mora osvijestiti na narod da, za tu slobodu, na jedan ili drugi nain, mora da se izbori samo vlastitim snagama. I da, zato, naa cjelokupna unutranja i vanjska politika mora biti takva da se zahvaljujui njenom visokom moralu i unutranja snaga naeg naroda razvija i raste. Konano, ona mora prosvijetliti narod u tom smislu da on mora prikupiti snagu u ime zaista vrijednog cilja, i da u tu svrhu ne moemo sami krenuti u susret sudbini, ve da e nam biti potrebni saveznici.

Njemaka i Rusija

azmjer mogueg vojnog angairanja, kao i odnos ovih sredstava sile prema onima zemalja u okruenju je, osim unutranje moi naeg naroda, njegove snage i procjene karaktera, od odluujueg znaaja za pitanje budueg formiranja njemake vanjske politike.

Ne bih trebao dalje govoriti o unutranjoj moralnoj slabosti naeg naroda danas, u ovom pogledu. Ove slabosti, koje se djelomino zasnivaju na krvi, a djelomino lee u samoj prirodi nae dananje organizacije vlasti, ili,pak, se moraju pripisati posljedicama loeg vodstva, moda su manje poznate njemakoj javnosti nego, naalost, preostalom dijelu svijeta, koji ih dobro poznaje. Poznavanje ovih slabosti dalo je povoda naim ugnjetavaima za veinu mjera. Ali uz uvaavanje kompletnog injeninog stanja ipak ne bi trebalo zaboraviti da isti ti dananji ljudi teko da bi prije deset godina ostvarili djela bez premca u povijesti. Njemaki narod, koji trenutno djeluje tako obeshrabrujue, ipak je vie nego jednom dokazao svoje velike zasluge u svjetskoj povijesti. Sam Svjetski rat je najsjajniji dokaz herojstva i portvovnosti naeg naroda, neustraive discipline i briljantne sposobnosti u bezbrojnim podrujima organizacije ivota. Njegovo cjelokupno vojno rukovodstvo takoer je ostvarilo besmrtne uspjehe. Samo je politiko rukovodstvo bilo neuspjeno. Ono je pretea ovog dananjeg, samo mnogo goreg. Ma koliko unutranje kvalitete naeg naroda danas mogu biti loe, one e poprimiti potpuno drugaiju sliku u jednom jedinom mahu, im druga ruka uzme dogaaje pod svoju kontrolu i izbavi narod od propadanja. Gledajui u povijesnim okvirima, koliko je samo divna ta sposobnost naeg naroda da se transformira. Prusija iz 1806. godine i Prusija iz 1813. godine. Kakve li razlike! Godine 1806., dravu je obiljeila najbjednija kapitulacija, neuveni poloaj graanstva, a u 1813. godini, dravu su okarakterizirali najdublja mrnja protiv strane dominacije i patriotsko rtvovanje za vlastiti narod, kao i najodvanija spremnost da se bori za domovinu! to se, u stvari, izmijenilo od tada? Narod? Ne, duboko u dui, on je ostao isti kao prije, samo je njegovo vodstvo prelo u druge ruke. Novi duh shvatio je slabosti pruske dravne administracije i okotalo i zastarjelo vodstvo post Frederickovog perioda. Bilo je potrebno jedva desetljee za novi Reich, koji se u oima mnogih inio kao najmonije utjelovljenje njemake moi i vlasti, uskrsnuo iz pada razjedinjene Njemake i ope atmosfere politikog beaa. Jedan jedini ovjek, koji se uzdigao iznad svih, ponovno je uspostavio slobodan razvoj njemakom geniju u borbi protiv mediokriteta veine. Ostavimo li po strani Bismarcka i najslavniji period u povijesti naeg naroda bio bi prepun bijednih mediokriteta. Koliko god da je njemaki narod, zbog mediokritetstva njegovog liderstva, za svega nekoliko godina bio oboren sa trona na kojem je uivao status besprimjerne veliine, i baen u sadanji kaos, on se isto tako moe ponovno podignuti uz pomo eljezne ruke. Njegova unutranja vrijednost e onda tako doi do izraaja pred itavim svijetom da ve samo to to stvarno postoji mora pobuditi potovanje i procjenu jedne takve injenice. Ako na samom poetku, meutim, ova vrijednost bude uspavana, onda je vie nego ikada potrebno da se osvijesti u pogledu prave njemake vrijednosti koja trenutno postoji. Ve sam pokuao u glavnim crtama prikazati trenutno njemako sredstvo vojne moi, Obrambene snage Reicha. Ovdje elim samo skicirati opu njemaku vojnu situaciju u odnosu na svijet koji je okruuje. Njemaku danas okruuju tri mona faktora ili mone grupe. Engleska, Rusija i Francuska su danas, u vojnom smislu, najopasniji njemaki susjedi. U isto vrijeme, Francuska je ojaana poretkom europske alijanse, koja see od Pariza do Beograda, preko Varave i Praga. Njemaka lei uklijetena izmeu tih drava, sa potpuno otvorenim granicama. Ono to je u svemu tome posebno prijetee jest da zapadna granica Reicha prolazi kroz najveu njemaku industrijsku regiju. Ta zapadna granica, meutim, zbog svoje duine i nedostatka bilo kakve prirodne barijere, prua samo nekoliko mogunosti za obranu drave, ija su vojna sredstva izgleda maksimalno ograniena. ak ni Rajna se ne moe promatrati kao potpuno efikasna linija vojnog otpora. Ne samo zbog toga to su mogunosti da se pronau neophodne tehnike pripreme oduzete Njemakoj mirovnim ugovorom, ve zato to sama rijeka prua jo manje prepreka za prolazak vojska sa suvremenim naoruanjem nego neznatna sredstva njemake obrane, koja moraju biti rasuta du predugog fronta. tovie, ova rijeka prolazi kroz najveu njemaku industrijsku zonu, i zato bi borbe oko nje na samom poetku znaile unitenje industrijskih podruja i tvornica tehniki najbitnijih za nacionalnu obranu. Ali, kada bi uslijed francusko-njemakog sukoba, trebalo uzeti ehoslovaku u obzir kao

58

adolf hitler

slijedeeg protivnika Njemake, drugo veliko industrijsko podruje, Saksonija, koja bi mogla posluiti u industrijske svrhe za voenje rata, bila bi izloena najveoj opasnosti od rata. I ovdje se granica, bez prirodne prepreke, sputa kroz Bavarsku, tako prostrano i otvoreno da se ansa za pruanje otpora teko moe uzeti u obzir. Ako bi Poljska takoer imala uee u takvom ratu, uz to bi itava istona granica, osim nekoliko utvrenja, praktino bila neobranjiva od napada. I dok su, s jedne strane, granice Njemake neobranjive i okruene tako da se otvoreno, u dugim linijama, pruaju pred neprijateljima, naa obala Sjevernog mora je posebno mala i ograniena. Mornarica koja bi je trebala braniti jednostavno je smijena i potpuno bezvrijedna sama po sebi. Flota koju danas zahtijevamo, poevi sa naim takozvanim borbenim brodovima, u najboljem sluaju je izvrsna meta za neprijatelja koji puca na nas. Dva novosagraena broda, moderne krstarice, nemaju obrambenu vrijednost, u stvari, ak ni one koje bi to po svom izgledu mogle biti. Flota kojom raspolaemo neadekvatna je ak i za Baltiko more. Sve u svemu, jedina vrijednost nae flote jest u tome to se u okviru nje odvija vojna obuka. Prema tome, u sluaju sukoba sa bilo kojom pomorskom silom, ne samo da bi njemaka industrija bila u trenutku unitena, ve bi tu isto tako postojala opasnost od iskrcavanja neprijatelja. Nepovoljnost naeg vojnog poloaja proizlazi iz ovog drugog razmatranja: Berlin, glavni grad Reicha, jedva je 175 kilometara udaljen od poljske granice. On lei svega 190 kilometara od najblie eke granice. Prema tome, to znai da avion suvremene tehnologije moe od tih granica pa do Berlina stii za manje od jednog sata. Ako povuemo liniju koja se prua 60 kilometara istono od Rajne, u njenom okviru e leati gotovo itava zapadno njemaka industrijska zona. Od Frankfurta do Dortmunda postoji samo jedan glavni njemaki industrijski predio koji ne lei unutar te zone. Sve dok Francuska zauzima dio lijeve obale Rajne, ona se nalazi u poloaju da se zrakoplovnim jedincima probije u samo srce naeg zapadnonjemakog industrijskog podruja za gotovo 30 minuta. Mnchen je od eke granice udaljen isto toliko koliko je Berlin udaljen od granica Poljske i ehoslovake. ekom vojnom zrakoplovstvu bilo bi potrebno oko 60 minuta da stigne do Mnchena, 40 minuta do Nrnberga, 30 minuta do Regensburga; ak i Augsburg lei samo 200 kilometara od eke, kao i od francuske granice. Od Augsburga do Strassburga linija leta iznosi 230 kilometara, ali to je svega 210 kilometara do najblie francuske granice. Zato Augsburg takoer lei unutar zone do koje neprijateljski avioni mogu stii za jedan sat. U stvari promatrajui granicu Njemake iz ovog aspekta, ispostavlja se da se za jedan sat leta moe doi do slijedeih toaka: cjelokupnog industrijskog podruja u zapadnoj Njemakoj, ukljuujui Osnabrck, Bielefeld, Kassel, Wrzburg, Stuttgart, Ulm, Augsburg.Na istoku: Mnchen, Augsburg, Wrzburg, Magdeburg, Berlin, Stettin.Drugim rijeima, prema tome kako danas stoje stvari u pogledu njemakih granica, postoji samo jedno vrlo malo podruje, koja obuhvaa nekoliko kvadratnih kilometara, koje se ne bi moglo nai na meti neprijateljskih aviona za sat vremena. Zato se Francuska moe smatrati najopasnijim neprijateljem, jer je samo ona, zahvaljujui njenim saveznicima, u situaciji da zrakoplovnim snagama moe ugroziti gotovo cijelu Njemaku, i to ak samo jedan sat nakon izbijanja sukoba. U dananje vrijeme, vojno protudjelovanje Njemake koje bi se moglo poduzeti protiv ovog oruja je, sve u svemu, ravno nuli. Ve samo ovo jedno zapaanje ukazuje na bezizlaznu situaciju u koju bi otpor Njemake protiv Francuske, oslonjen samo na vlastite snage, momentalno bio doveden. Tko god se esto naao na otvorenom, izloen posljedicama neprijateljskog zranog napada, najbolje zna kako da okvalificira moralne posljedice koje proizlaze iz toga. Meutim, ni Hamburg ni Bremen, takoer, uope svi nai priobalni gradovi, danas ne bi uspjeli izbjegnuti tu sudbinu budui da su velike mornarice u stanju da pomou nosaa aviona vrlo blizu obali primaknu pokretne piste. Jednom rijeju, Njemaka danas ne samo da ne raspolae dovoljnom koliinom tehniki naprednog naoruanja da se suprotstavi zranim napadima, ve je ionako loa tehnika oprema naih malih Obrambenih snaga Reicha uasno inferiorna u odnosu na neprijateljske. Nedostatak teke artiljerije bi jo i mogao da se nazove donekle podnoljivim, ali ne i nedostatak bilo kakvih realnih ansi za obranu protiv naoruanih tenkova. Ako bi Njemaka danas bila gurnuta u rat protiv Francuske i njenih saveznika, a da pritom nema prilike da pravovremeno obavi prijeko potrebne pripreme za obranu, sukob bi bio rijeen za svega nekoliko dana uslijed isto tehnike superiornosti naih protivnika. Mjere koje iziskuje obrana protiv takvog neprijateljskog napada ne bi se mogle obavljati tokom same borbe.

druga knjiga

59

Pogreno je i miljenje kako emo biti u stanju da, bar za neko vrijeme, pruamo otpor improviziranim sredstvima, budui da same te improvizacije ve zahtijevaju odreeno vrijeme, koje nam ne bi stajalo na raspolaganju u sluaju sukoba. Utoliko vie to bi se dogaaji odvijali daleko bre i na taj nain proizveli vie akcija nego to bi nam preostalo vremena da organiziramo mjere protiv njih. Zbog toga, iz kojeg god aspekta da promatramo mogunosti vanjske politike, za Njemaku jedan sluaj u principu mora biti iskljuen: nikada se neemo moi boriti protiv sila koje su se danas mobilizirale u Europi, oslanjajui se samo na naa vojna sredstva. Zato svako ujedinjenje koje Njemaku dovodi u sukob sa Francuskom, Engleskom, Poljskom i ehoslovakom i drugima, ne dolazi u obzir. Ovo sutinsko zapaanje je vano zato to meu nama u Njemakoj jo uvijek ima nacionalno opredijeljenih ljudi, koji iskreno vjeruju kako moramo ui u savez sa Rusijom. ak i ako se promatra samo sa isto vojne toke gledita, takva ideja je neodriva ili ak katastrofalna za Njemaku. Isto kao i prije 1914. godine, mi i danas moemo pretpostaviti kao bezuvjetnu i zauvijek ustanovljenu istinu da e u bilo kojem sukobu u kojem bi uestvovala Njemaka, bez obzira na kojem tlu, ma kojim povodom, Francuska uvijek biti na protivnik. Bez obzira na to kakvi se danas-sutra savezi pojave u Europi, Francuska e uvijek u njima sudjelovati kao neprijatelj Njemake. To lei u tradicionalno ustanovljenoj namjeri francuske vanjske politike. Pogreno je vjerovati da je ishod rata neto izmijenio u tom pogledu. Naprotiv, Svjetski rat Francuskoj nije donio potpuno ostvarenje ratnog cilja koji je imala na umu. Jer taj cilj se nikako nije sastojao samo u vraanju Elzasa i Lotaringije, ve je, naprotiv, to predstavljalo samo mali korak u pravcu ostvarenja cilja francuske vanjske politike. Da posjedovanje Elzasa i Lotaringije nikako nije zaustavilo tendencije francuske vanjske politike, agresivno usmjerene protiv Njemake, najupeatljivije dokazuje injenica da bi one u Francuskoj ve postojale upravo u to vrijeme kada je ona raspolagala tim podrujima. Godina 1870. pokazala je jo jasnije od 1914. zadnje namjere Francuske. U to vrijeme nije postojala potreba za prikrivanjem agresivnog karaktera francuske vanjske politike. Godine 1914., moda mudrija zahvaljujui iskustvima, ili pak, pod utjecajem Engleske, Francuska je smatrala da je korektnije da propovijeda ope ideale humanosti, s jedne strane, i da ogranii svoj cilj na Elzas i Lotaringiju, s druge. To taktino razmiljanje, meutim, nije oznailo ni najmanje unutranje odstupanje od prethodnih ciljeva francuske politike, ve samo prikrivanje istih. Nakon toga, kao i ranije, vodea ideja francuske vanjske politike bila je osvajanje granica na rijeci Rajni, a zatim, u komadanju Njemake na pojedinane drave, povezane jedne s drugima to labavije, u emu je ona vidjela najbolju obranu ove granice. To to je zatita Francuske u Europi, ostvarena na taj nain, trebalo sluiti ispunjenju dalekosenijeg svjetskog politikog cilja nije promijenilo injenicu da za Njemaku te francuske kontinentalne politike namjere jesu pitanje ivota i smrti. U stvari, Francuska isto tako nikada nije uzela uea u koaliciji u kojoj su na bilo koji nain promovirani interesi Njemake. U posljednjih tristo godina, Njemaka je bila napadnuta od strane Francuske, sve u svemu, dvadeset devet puta do 1870. godine. to i jest injenica koja je uinila da se, uoi bitke oko Sedana, Bismarck najotrije suprotstavi francuskom generalu Wimpffenu kada je ovaj pokuao postignuti olakavajue uvjete predaje. Bismarck je u to vrijeme bio onaj koji je, u odgovoru na deklaraciju da Francuska nee zaboraviti ustupak Njemakoj, ve da e joj to pamtiti i biti zahvalna zauvijek, ustao i suprotstavio se francuskom pregovarau tekim, golim povijesnim injenicama. Bismarck je, u tom smislu, istaknuo da je Francuska, bez obzira na opevaei oblik vladavine, toliko esto napadala Njemaku u posljednjih tristo godina, da je uvjeren u to kako e Francuska i ubudue i za sva vremena, bez obzira na to kako kapitulacija bila formulirana, odmah ponovno napasti Njemaku im se osjeti dovoljno jaka za to, bilo vlastitim snagama ili preko saveznika. Na taj nain, Bismarck je ispravnije procijenio francuski mentalitet od dananjih politikih lidera Njemake. U tome je uspio zato to je on, koji je i sam imao u vidu politiki cilj, takoer mogao proniknuti u politike ciljeve drugih. Za Bismarcka je namjera francuske vanjske politike bila jasno ustanovljena. Meutim, naim dananjim liderima je ona nejasna zato to im nedostaje bilo kakva jasna politika ideja. Da je, tovie, Francuska, prilikom njenog ulaska u Svjetski rat, imala samo namjeru da povrati Elzas i Lotaringiju kao svoj jedini cilj, energija francuskog ratnog vodstva ne bi ni priblino bila onakva kakva je bila. Politiko vodstvo, posebno, ne bi dolo do rjeenja koje je izgledalo vrijedno najveeg divljenja tokom mnogih situacija za vrijeme Svjetskog rata. To lei, meutim, u prirodi ove najvee ratne koalicije svih vremena da je potpuno ostvarenje svih elja bilo utoliko manje mogue to su unutranji interesi nacija uesnica pokazivali vee razlike. Francuska elja potpunog brisanja Njemake sa karte Europe i dalje stoji nasuprot elje Engleske da sprijei bezuvjetnu prevlast Francuske, kao i Njemake. Prema tome, to se tie ogranienja francuskih ratnih ciljeva, bilo je vano da se pad Njemake odigra u takvom vidu da

60

adolf hitler

javno mnijenje ne bude potpuno svjesno razmjera katastrofe. U Francuskoj su, mora biti, upoznali njemake grenadire na takav nain da su s velikim oklijevanjem razmatrali mogunosti da bi njihova zemlja mogla biti prisiljena da sama istupi naprijed kako bi ostvarila svoj krajnji politiki cilj. Kasnije, meutim, pod utjecajem unutranjeg propadanja Njemake, koje sada postaje vidljivo, kada su mogli da se odvae na takvu akciju, ratna psihoza u drugim dijelovima svijeta se ve tako rairila da unilateralna akcija Francuske u ime ostvarenje krajnjeg cilja takvih razmjera vie ne bi mogla da se ostvari bez protivljenja dijela njenih bivih saveznika. Na taj nain mi ne elimo rei da se Francuska odrekla svog cilja. Naprotiv, ona e uporno pokuavati, kao i ranije, da u budunosti ostvari ono u emu su je trenutne okolnosti sprijeile. Francuska e takoer u budunosti pokuati da, im bude osjetila kako je sama sposobna da pomou svojih ili saveznikih snaga, uniti Njemaku i da okupira obalu rijeke Rajne kako bi na taj nain mogla usmjeriti svoje snage na neko drugo mjesto gdje ne postoji prijetnja njenim jedinicama u pozadini. Da na taj nain Francuska u njenoj namjeri nije ni najmanje iritirana promjenom u oblicima njemake vladavine utoliko je jasnije to se sam francuski narod, u stvari, bez obzira na svoje trenutno ureenje, vrsto dri tih vanjskopolitikih ideja. Narod koji uvijek tei odreenom vanjskopolitikom cilju i ne obraa panju na to da li kao dravni sustav ima republiku ili monarhiju, buroasku demokraciju ili jakobinski teror, nee shvatiti da bi drugi narod moda, promjenom oblika vlasti, takoer mogao provesti i promjenu svojih vanjskopolitikih ciljeva. Zato nita nee promijeniti stav Francuske prema Njemakoj, bez obzira na to da li u Njemakoj Reich ili Republika predstavljaju naciju, ili moda ak dravom vlada socijalistiki teror. Oigledno, Francuska nije ravnoduna prema zbivanjima u Njemakoj, ali je u isto vrijeme njen stav odreen samo vjerojatnou veeg uspjeha, to jest, unapreenjem njene vanjskopolitike aktivnosti odreenim oblikom vladavine u Njemakoj. Francuska e eljeti da u Njemakoj postoji takvo ureenje koje e joj dopustiti da oekuje najmanji mogui otpor u pogledu toga da je uniti. Ako, stoga, njemaka republika, kao poseban znak svoje vrijednosti, pokua pobuditi prijateljstvo Francuske, to je onda najuasnija potvrda njene nesposobnosti. Jer to je nailo na lijep odziv u Parizu samo zato to Francuska u tome vidi malu vrijednost za Njemaku. Nikako time ne eli rei da e se Francuska sukobiti sa ovom njemakom republikom na drugaiji nain nego da ima drukije uvjete u pogledu slabosti nae vlade u prolim vremenima. Oni se uvijek vie raduju njemakim slabostima nego prednostima, jer to izgleda garantira laki uspjeh francuskoj vanjskoj politici. Ovu francusku tenju nikako nee promijeniti injenica da francuski narod ne trpi zbog nedostatka teritorija. Jer je u francuskoj politici stoljeima malo toga bilo odreeno isto ekonomskim problemima i tekoama, ve vie osjeajima. Francuska je klasian primjer injenice da se politika koja zagovara prirodno zadobivanje teritorija vrlo lako moe pretvoriti u svoju suprotnost kada se vie ne rukovodi principima naroda, ve takozvanim dravnim nacionalnim principima. Francuski nacionalni ovinizam se odvojio od narodnog stajalita u tolikoj mjeri da je, radi istog zadovoljstva, vlastitu krv pomijeao sa crnakom kako bi zadrao obiljeje mnogobrojne nacije. Zato e Francuska uvijek biti ona strana koja remeti svjetski mir sve dok jednog dana ovaj narod ne naui presudnu i sutinsku lekciju. tovie, nitko nije bolje okarakterizirao prirodu francuske tatine nego Schopenhauer u izreci: Afrika ima svoje majmune, a Europa svoje Francuze. Francuska vanjska politika je oduvijek dobivala unutranji poticaj iz te mjeavine tatine i megalomanije. Tko u Njemakoj eli ekati i nadati se kako e Francuska, usprkos tome to se sve vie udaljava od racionalnog, jasnog razmiljanja, uslijed njene ope negrifikacije jednog dana ipak promijeniti prirodu svojih namjera prema nama? Ne. Bez obzira na daljnji razvoj u Europi, Francuska e, koristei trenutne slabosti Njemake i sve diplomatske i vojne mogunosti koje joj stoje na raspolaganju, uvijek nastojati da nam nanese tetu i podijeli na narod, da bi na kraju doprinijela naem potpunom raspadu. Zato je za Njemaku nedopustiva bilo koja koalicija, koja nagovjetava da je povezana sa Francuskom. Uvjerenost u to da postoji uzajamno razumijevanje izmeu Njemake i Rusije sama po sebi je fantastina sve dok je vladajui reim u Rusiji proet jednim jedinim ciljem: prebaciti zatrovane boljevike u Njemaku. Otuda je sasvim prirodno to to predstavnici komunista zagovaraju rusko-njemaki savez. Oni se, s pravom, nadaju da e biti u stanju da tim putem i Njemaku povedu u boljevizam. Potpuno je neshvatljivo, meutim, da Nijemci vjeruju kako je mogue uspostaviti razumijevanje sa dravom kojoj je najvie u interesu unitenje same Njemake. Oigledno, kada bi se danas konano i oformio takav savez, posljedice bi se sastojale u tome da bi idovi potpuno zavladali u Njemakoj na isti nain kao to vladaju u Rusiji. Podjednako je neshvatljivo i miljenje da bi netko sa tom Rusijom mogao povesti rat protiv

druga knjiga

61

kapitalistikog zapadnoeuropskog svijeta. Jer, prije svega, dananja Rusija je sve samo nije antikapitalistika drava. Ona je, svakako, zemlja koja je unitila vlastitu nacionalnu ekonomiju, pa ipak, samo zato da bi omoguila apsolutnu kontrolu meunarodnom financijskom kapitalu. Da to nije tako, kako bi se onda moglo dogoditi da, nadalje, sam taj kapitalistiki svijet u Njemakoj zauzme stav prepun naklonosti za jedan takav savez? Nisu li, na kraju krajeva, idovske novinarske organizacije, koje najotvorenije pokazuju interese burze, te koje se zalau za formiranje njemako-ruskog saveza u Njemakoj. Da li netko stvarno moe povjerovati da berlinske novine Dnevni list ili Frankfurtsko Vrijeme i sve njihove ilustrirane novine govore vie ili manje otvoreno za boljeviku Rusiju zato to ona predstavlja antikapitalistiku dravu? U politikim stvarima, uvijek predstavlja kletvu trenutak kada elja postane tvorac misli. Naravno, razumljivo je to da u Rusiji unutranja promjena u okviru boljevikih krugova moe uslijediti u tolikoj mjeri da idovi, moda, mogu biti protjerani od strane nekih predstavnika ruske nacionalnosti. Onda ne bi bila iskljuena mogunost da bi dananja boljevika Rusija, a u stvari idovska kapitalistika, mogla biti privuena nacionalnim antikapitalistikim tendencijama. U tom sluaju, na koji ukazuju mnoge stvari, bilo bi razumljivo da zapadnoeuropski kapitalizam zauzme vrlo neprijateljski stav prema Rusiji. Ali bi onda savez Njemake sa Rusijom takoer bio potpuna ludost. Jer ideja da bi takav savez mogao nekako da se dri u tajnosti isto je tako neopravdana kao i nada da bismo se za rat mogli naoruati tokom vojnih priprema, provedenih u tajnosti. Onda bi ovdje preostale samo dvije realne mogunosti: ili bi zapadnoeuropski svijet, suprotstavljajui se Rusiji, u ovoj alijansi vidio opasnost, ili ne. Ako bi zaista u tome prepoznao nekakvu opasnost, onda stvarno ne znam tko bi mogao ozbiljno vjerovati u to da emo imati vremena da se naoruamo barem tako da bi smo sprijeili pad u prvih dvadeset etiri sata. Ili, da li ljudi zaista ozbiljno vjeruju da e Francuska ekati dok mi ne izgradimo zrakoplovnu i protutenkovsku obranu? Ili da moda ne vjeruju kako se to moe tajno dogoditi u zemlji u kojoj se izdaja ne smatra besramnom, a hrabar in uzornim ponaanjem? Ne, ako Njemaka zaista eli ui u savez sa Rusijom protiv Zapadne Europe, onda e se ve sutra pretvoriti u povijesno bojno polje. Povrh svega, potrebna je zaista izuzetna mata da se zamisli kako bi Rusija nekako mogla biti od pomoi Njemakoj, mada ja zaista ne znam na koji nain. Jedini uspjeh takvog ina bilo bi to to bi na taj nain Rusija za izvjesno vrijeme uspijevala da izbjegne katastrofu, jer bi ona prvo pogodila Njemaku. Poznati povod za takvu borbu protiv Njemake teko da bi mogao postojati, posebno u zapadnim dravama. Zamislite samo Njemaku u savezu sa pravom antikapitalistikom Rusijom, a potom zamislite kako bi ovaj demokratski svijet idovskih tiskovina probudio sve instinkte drugih nacija protiv Njemake. Kako bi se, posebno u Francuskoj, momentalno uspostavila nevjerojatna harmonija izmeu francuskog nacionalnog ovinizma i idovskog tiska. I neka nitko ne mijea takav proces sa borbom bjeloruskih generala protiv boljevizma ranijeg doba. U godinama 1919. i 1920., nacionalna Bjelorusija se borila protiv idovske revolucije, u stvari, internacionalne kapitalistike crvene revolucije, u najviem smislu te rijei. Danas bi, meutim, antikapitalistiki boljevizam, postavi nacionalni, u borbi stao na stranu protiv idovskog svijeta. Tko god razumije znaaj novinarske promidbe i njenih beskrajnih mogunosti da podinjava nacije i opsjeda ljude, moe zamisliti kakvu bi pomahnitalu mrnju protiv Njemake zapadnoeuropske nacije bile u stanju pobuditi. A tada, Njemaka vie ne bi bila udruena sa Rusijom kao nositeljem velike, znaajne, hrabre ideje, ve sa pljakaima kulture ovjeanstva. Prije svega, francuskoj vladi se ne bi mogla ukazati bolja prilika da uspostavi kontrolu nad vlastitim tekoama nego da u takvom sluaju povede potpuno bezopasnu borbu protiv Njemake. Francuski nacionalni ovinizam bio bi utoliko zadovoljeniji budui da bi onda, pod okriljem nove svjetske koalicije, mogao puno vie da se priblii ostvarenju krajnjeg ratnog cilja. Jer bez obzira na prirodu saveznitva izmeu Njemake i Rusije, u vojnom smislu, sama Njemaka ne bi mogla izdrati najstranije udarce. Bez obzira na injenicu to se Rusija ne granii direktno sa Njemakom i to bi, uslijed toga, morala prvo zauzeti Poljsku ak i u sluaju podinjavanja Poljske od strane Rusije, to je samo po sebi nevjerojatno, u najboljem sluaju takva pomo Rusije bi mogla stii na njemaki teritorij samo onda kada Njemake vie ne bi bilo. Ali ideja o iskrcavanju ruskih divizija bilo gdje u Njemakoj potpuno je iskljuena sve dotle dok Engleska i Francuska potpuno kontroliraju Baltiko more. tovie, iskrcavanje ruskih trupa u Njemaku ne bi uspjelo zbog bezbrojnih tehnikih nedostataka. Prema tome, kada bi se njemako-ruski savez jednog dana morao podvrgnuti provjeri u stvarnosti, a ne postoji takva stvar kao savez bez ideje rata, Njemaka bi bila izloena koncentriranim napadima cijele Zapadne Europe tako da ne bi bila u stanju da se pripremi za obranu na temeljit nain. Ali, sada preostaje pitanje o tome koje bi znaenje njemako-ruski savez trebao imati. Samo ono koje se tie zatite Rusije od unitenja i rtvovanja Njemake? Bez obzira na to kakvim bi se ovaj savez na kraju ispostavio, Njemaka ne bi uspjela zacrtati odluan vanjskopolitiki cilj, jer se na taj nain ne bi nita promijenilo u pogledu sutinski znaajnih pitanja, u stvari vitalnih potreba naeg naroda. Naprotiv, Njemaka bi, na taj nain, morala vie nego ikada raskinuti sa iskljuivo racionalnom teritorijalnom politikom kako bi prevladala budue svae i rasprave oko nevanih korigiranja granica. Jer

62

adolf hitler

pitanje prostora za na narod ne moe biti rijeeno niti na zapadu niti na jugu Europe. Uzdanje u njemako-ruski savez, prisutno ak kod velikog broja njemakih nacionalnih politiara, meutim, vie je nego sumnjivo iz jo jednog razloga. Openito, u nacionalnim krugovima izgleda oigledno da se ne moemo ba najbolje udruiti sa idovskom boljevikom Rusijom, budui da bi rezultat, prema svemu sudei, bio boljevizacija Njemake. A ono to je jo oiglednije jest da mi to ne elimo. Ali pronalazimo oslonac u nadi da bi jednog dana idovski karakter i na taj nain sutinski meunarodni kapitalistiki karakter boljevizma u Rusiji mogao ieznuti kako bi napravio mjesto nacionalnom komunizmu, antikapitalistikom u svjetskim razmjerima. Onda bi ova Rusija, ponovno proeta nacionalnim stremljenjima, mogla vrlo lako biti uzeta u obzir u pogledu saveznitva sa Njemakom. Ovo je izuzetno velika greka. Ona poiva na dubokom nepoznavanju due slavenskog naroda. Razmislimo li malo bolje, nikoga ne bi trebalo uditi to to ak i politiki nastrojena Njemaka toliko malo zna o duhovnoj prirodi njenih saveznika. U protivnom mi nikada ne bismo pali tako nisko. Ako stoga, danas nacionalni politiari u ime prijateljstva sa Rusijom pokuavaju motivirati njihovu politiku upuivanjem na Bismarckove stavove, zanemarujui pri tome itavo mnotvo znaajnih faktora koji su u to vrijeme, ali ne i danas, govorili u prilog ruskom prijateljstvu. Rusija kakvu je Bismarck poznavao nije bila tipina slavenska drava, barem to se tie pitanja njenog politikog liderstva. Openito gledajui, slavenskom narodu nedostaju dravotvorne snage. U Rusiji posebno, o formiranju vlade uvijek su brinuli pripadnici drugih, stranih naroda. Od vremena Petra Velikog postojali su, prije svega, baltiki Germani koji su formirali strukturu i ideju ruske drave. Tokom stoljea, bezbroj tisua tih Germana su bili slavenizirani, ali samo u smislu u kojem bi naa buroazija, naa nacionalna buroazija, eljela germanizirati teutonske Poljake ili ehe. Kao i u ovom sluaju, novonastali Nijemac je, u stvari, samo Nijemac koji govori poljski ili eki, kao to su tako lani Rusi ostali Nijemci, ili bolje, Teutonci, prema njihovoj krvi, pa otuda i sposobnostima. Rusija duguje ovom teutonskom viem sloju njenu politiku dravu, kao i sve ono to je vrijedno u njenoj kulturi. Velika Rusija se nikada ne bi podigla niti bi bila sposobna da se zatiti bez tog pravog njemakog, vieg i intelektualnog sloja. Sve dotle dok je Rusija bila drava sa autokratskim oblikom vladavine, taj vii sloj, koji uistinu nije uope bio ruski, takoer je presudno utjecao na politiki ivot ogromnog carstva. ak i Bismarck je djelomino znao ovu Rusiju. Upravo je sa tom Rusijom taj velemajstor njemakog politikog dravnitva uspostavljao politike odnose. Ali, ak su i za vrijeme njegovog ivota, pouzdanost i stabilnost ruske politike, i unutranje i vanjske, prolazile kroz faze uspona i padova i postale djelomino nepredvidive. Razlog je leao u postupnom potiskivanju njemakog vieg sloja. Ovaj proces transformacije ruske inteligencije prouzroen je, jednim dijelom, krvarenjem ruske nacije uslijed mnogih ratova, koji su kao to je malo prije u ovoj knjizi spomenuto, prije svega, desetkovali snage koje su pripadale vioj rasi. U stvari, dravni korpusi su posebno imali pretke neslavenskog porijekla, ali u svakom sluaju nisu bili ruske krvi. Povrh svega, dolazi do blago poveane prisutnosti vieg sloja kod intelektualaca i, konano, umjetne obuke pravog ruskog naroda putem kola. Nepridavanje vrijednosti ouvanju drave od strane nove ruske inteligencije temeljilo se na krvi i objelodanilo, moda, najjasnije u nihilizmu ruskih sveuilita. U samoj sutini, meutim, ovaj nihilizam nije nita drugo do suprotstavljanje, krvlju predodreenog, pravog ruskog bia stranom viem sloju. Panslavenska ideja je postavljena nasuprot ruskoj ideji drave u istoj mjeri kao to je ruski teutonski, dravotvorni vii sloj bio rasno zamijenjen istom ruskom buroaskom klasom. Od prvog sata njenog roenja ona je bila narodna, slavenska i antinjemaka. Antinjemaki stav novostvorenog ruskog bia, posebno u sloju takozvane inteligencije, meutim, nije bio isto refleksivan pokret protiv biveg autokratskog saveznika vie klase u Rusiji, na primjer, na temeljima politikog, liberalnog naina razmiljanja. Prije bi se moglo rei da je to, u najdubljem smislu te rijei, bio protest slavenske prirode protiv njemake. To su dvije due naroda, koje imaju vrlo malo toga zajednikog, na osnovu ega se, u stvari, mora prvo ustanoviti da li to to imaju tako malo zajednikog u sebi ima uzrok u konfuzno rasutim pojedinanim elementima rase od kojih su kako ruski, tako i njemaki narod izgleda sastavljeni. Prema tome, to to je nama i Rusima zajedniko isto tako je malo u skladu sa njemakim koliko i sa ruskim karakterom da bi, umjesto toga, trebalo da se pripie samo naoj mjeavini krvi, koja je donijela isto toliko puno istonoslavenskih elemenata u Njemaku, koliko nordijsko-njemakih u Rusiju. Ali, ako bismo, testirajui dvije duhovne kvalitete, uzeli isto nordijsko-njemaki, recimo iz Westphalije, i suprotstavili mu isto slavensko-ruski, pojavio bi se beskrajan jaz izmeu ovih predstavnika dva naroda. U stvari, slavensko-ruski narod je to oduvijek osjeao, i zbog toga gajio gotovo instinktivnu antipatiju prema Nijemcima. Odluna temeljitost, kao i hladna logika razboritog razmiljanja, jesu neto to pravi Rus duboko u dui osjea kao nesrodno, a djelomino ak i neshvatljivo.

druga knjiga

63

Na osjeaj za red i disciplinu ne samo da nee naii na razumijevanje i prihvaanje, ve e uvijek pobuivati antipatiju. Ono to se kod nas smatra oiglednim, kod Rusa se, meutim, prihvaa kao nesrea, jer to predstavlja ograniavanje njegovog prirodnog, drugaijeg sklopa duhovnog i instinktivnog ivota. Otuda e slavenska Rusija osjetiti da je sve vie i vie privlai Francuska. Lagan, povran, manje-vie raznjeen ivot u Francuskoj vie e fascinirati Slavene, jer mu je duhovno srodniji nego ozbiljnost nae njemake borbe za opstanak. Zato nije nimalo sluajno to je panslavenska Rusija postala tako politiki oduevljena Francuskom, i to je isto tako ruska inteligencija slavenske krvi u Parizu nala sredite vlastitih potreba za civilizacijom. Proces uspona ruske nacionalne buroazije u isto vrijeme je prouzroio unutranje distanciranje od ovog novog odnosa Rusije prema Njemakoj, koji se sada vie nije mogao graditi na ruskom viem sloju. U stvari, na prekretnici stoljea, antinjemaka orijentacija predstavnika narodne panslavenske ideje je ve toliko ojaala, a njen utjecaj na rusku politiku se toliko poveao da ak ni vie nego umjeren stav Njemake prema Rusiji, u vezi sa rusko japanskim ratom, vie nije mogao kontrolirati daljnje otuenje ove dvije drave. Potom je dolo do Svjetskog rata, koji je, ne u maloj mjeri, bio takoer potaknut panslavenskim djelovanjem. Pravi nositelji vlasti u Rusiji, koje je u tolikoj mjeri reprezentirao prvobitni vii sloj, teko da su vie ikada mogli posredovati u okviru ovog odnosa. Sam Svjetski rat je potom donio daljnje krvarenje ruskih nordijsko-njemakih elemenata, i oni posljednji ostaci konano su bili iskorijenjeni Revolucijom i boljevizmom. Nije rije o tome da je sam slavenski instinkt namjerno poveo borbu za iskorjenjivanje prethodnog ne-ruskog vieg sloja. Ne, to su u meuvremenu postigli novi lideri meu idovima. idovi su, vrei pritisak na vii sloj, pa prema tome i na vrhovno rukovodstvo, iskorijenili taj bivi vii sloj, koji je potjecao iz drugih drava uz pomo slavenskog rasnog instinkta. Zato je potpuno razumljiv proces koji e se odvijati ukoliko idovi budu preuzeli vodstvo u svim podrujima ruskog ivota posredstvom boljevike revolucije, jer samom slavenskom narodu potpuno nedostaje sposobnost organizacije, pa na taj nain, i mo da formira i zatiti dravu. Odstranimo li sve elemente koji nisu isto slavenski iz slavenskog naroda, odmah e doi do odumiranja i dezintegracije drave. Svakako da, u osnovi, svaki in formiranja drave u poetku ima svoj najdublji poticaj u susretu izmeu naroda vieg i nieg poretka, pomou ega vrijednost plemenitije krvi u cilju samoodranja razvija odreeni zajedniki duh, koji im prije svega omoguava organizaciju i vladavinu nad inferiornim narodima. Samo se prevladavanjem zajednikih zadataka mogu usvojiti oblici organizacije. Ali razlika izmeu elemenata koji formiraju dravu i koji je ne formiraju lei upravo u injenici da formiranje organizacije za odranje njihovih lanova naspram drugih tipova postaje mogue za bive, dok elementi koji je ne formiraju nisu u stanju da pronau one adekvatne oblike koji bi garantirali njihovu egzistenciju u odnosu na druge. Tako je dananja Rusija ili, tonije reeno, dananji pripadnici ruske nacionalnosti koji kao slavenska grupa naroda ive i rade svuda po svijetu, dobila idove za gospodare, koji su prvo eliminirali bivi vii sloj, a sada moraju dokazati svoju dravotvornu mo. U pogledu zalaganja idova, koje je, na kraju krajeva, iskljuivo destruktivno, ono e ak i ovdje djelovati samo kao povijesni ferment razgradnje. Ono je pozvano na duh milosra kojeg se vie ne moe otarasiti, tako da e se borba unutranje, antidravne panslavenske ideje protiv ideje boljeviko-idovske drave zavriti unitenjem idova. Ono to e na kraju ostati bit e Rusija toliko beznaajna po svojoj dravnoj snazi koliko i duboko ukorijenjena u antinjemakom stavu. Budui da ova drava vie nee posjedovati vii sloj, koji je posvuda imao vanu ulogu u ouvanju drave, postat e izvor stalnog nemira i vjene nesigurnosti. Ogromno podruje e tako biti preputeno udima sudbine, a umjesto stabilizacije odnosa izmeu drava na cijeloj zemlji, zapoet e razdoblje najburnijih promjena. Tako e se prva faza ovog razvoja sastojati u tome to e najrazliitije nacije svijeta pokuati ui u odnos sa ovim ogromnim kompleksom drava kako bi, na taj nain, doprinijele jaanju vlastite pozicije i stremljenja. S tim to e jedan takav pokuaj uvijek biti povezan sa njihovim naporom da takoer, u isti mah, proire njihov vlastiti intelektualni i organizacijski utjecaj na Rusiju. Njemaka moda nee ni na koji nain biti uzeta u obzir tokom ovog razvoja. Cjelokupan mentalitet dananje i budue Rusije se protivi tome. Otud, savez Njemake sa Rusijom nema smisla za Njemaku, niti sa stajalita praktinog razmiljanja, niti sa aspekta ljudske zajednice. Naprotiv, dobro je u pogledu budunosti to to su se stvari upravo tako razvijale zato to je, na taj nain, nestala ona opinjenost koja bi nas inae sprijeila da potraimo cilj njemake vanjske politike tamo gdje on jedino i iskljuivo moe leati: u teritoriju na istoku.

Njemaka vanjska politika

pogledu beznadne njemake vojne situacije, sljedea se stvar mora imati u vidu prilikom formuliranja budue njemake vanjske politike. Njemaka ne moe sama promijeniti svoju sadanju situaciju, s obzirom da to mora ostvariti pomou vojne sile. Njemaka se ne moe nadati promjeni svoje situacije mjerama Lige Naroda, sve dok su odluujui predstavnici te institucije u isto vrijeme i lanovi stranaka koji rade na unitenju Njemake. Isto tako Njemaka se ne smije nadati promjeni svoje trenutne situacije ujedinjenjem snaga koje e ju dovesti u konflikt s francuskim saveznicima koji okruuju Njemaku, a da ne stekne prvo priliku za potpunu promjenu svoje vojne nemoi, kako bi se u sluaju obvezivanja, odnosno ulaska u saveznitvo bila u stanju odmah pojaviti s velikim izgledima za vojni uspjeh. Njemaka se ne moe nadati pronalasku takvog ujedinjenja snaga sve dok njezin krajnji vanjskopolitiki cilj ne izgleda jasno odreen i u isto vrijeme, ne samo da proturjei interesima tih drava koje mogu biti uzete u obzir po pitanju saveznitva s Njemakom ve u biti ak idu njima u prilog. Njemaka se ne smije nadati pronalasku tih drava izvan Lige naroda. Naprotiv, moe se jedino nadati da e na kraju uspjeti izvui pojedine drave iz koalicije pobjednikih drava i formirati novu grupu stranaka, zainteresiranih za nove ciljeve, koji se ne mogu ostvariti kroz Ligu naroda zbog same njezine prirode. Njemaka se moe nadati samo tome da e ostvariti uspjeh na nain ako konano odbaci svoju prethodnu nestabilnu politiku i s velikom odlunou krene u jednom pravcu, a u isti mah pretpostavlja i snosi sve posljedice. Njemaka se ne bi trebala nadati tome da e stvoriti svjetsku povijest saveznitvom s nacijama ija je vojna sposobnost u velikoj mjeri obiljeena ozrajem ranijih poraza, ili ija je rasa generalno nie vrijednosti. Stoga e borba za to da Njemaka ponovo postane slobodna iznova uzdignuti njemaku povijest na razinu svjetske povijesti. Njemaka nikada ne bi trebala ni na trenutak zaboraviti da e Francuska, bez obzira kako, i na koje sve naine razmiljala promijeniti svoju sudbinu, uvijek biti njezin neprijatelj, i da ona od samog poetka rauna na bilo kakvo ujedinjenje snaga koje se okreu protiv Njemake.

Njemaki ciljevi
e moemo istraivati mogunosti njemake vanjske politike, a da prije toga nemamo jasnu sliku o tome to elimo u samoj Njemakoj, to jest, o tome kako Njemaka misli oblikovati svoju budunost. Nadalje, potom moramo pokuati jasno odrediti ciljeve vanjske politike onih sila u Europi koje su kao lanovi pobjednike koalicije znaajne u svjetskim razmjerima. Ja sam se ve bavio razliitim mogunostima njemake vanjske politike u ovoj knjizi. Unato tome, jo jednom u ukratko predstaviti mogue ciljeve vanjske politike da bi na taj nain mogli posluiti kao osnova za kritiko istraivanje odnosa ovih pojedinanih ciljeva s ciljevima drugih europskih drava. 1) Njemaka moe u potpunosti odustati od postavljanja vanjskopolitikog cilja. To bi znailo da u stvarnosti ona moe odluivati o svemu, a da se ne mora obvezati na nita. Zato e u budunosti ona nastaviti politiku iz posljednjih trideset godina, ali pod drugim uvjetima. Kada bi se danas svijet sastojao samo iz drava slinih politikih tenji, Njemaka bi to vjerojatno mogla izdrati, makar teko da bi moglo doi do tako jednakih uvjeta. Ali to nikako nije sluaj. Prema tome, kao to e ovjek koji u svakodnevnom ivotu ima zacrtan cilj uvijek biti superioran u odnosu na one koji ive besciljno, isto vrijedi i u ivotu nacija. Ali prije svega, ovime se ne eli rei kako e drava bez politikog cilja uspjeti izbjei opasnosti koje on sa sobom nosi. Jer ba kao to izgleda osloboena u pogledu aktivnog vrenja funkcije zbog vlastite politike besciljnosti, ona upravo zbog same pasivnosti lako moe postati rtva politikih ciljeva drugih. Budui da djelovanje drave nije odreeno samo njezinom voljom, ve isto tako i voljom drugih, uz jedinu razliku to u jednom sluaju ona sama moe odrediti zakon djelovanja, dok je u drugom sluaju primorana na to. ak i ako ne eli rat jer je miroljubiva, uope ne znai da se on isto tako moe izbjei. A ukoliko nastoji izbjei rat pod svaku cijenu to svakako ne znai da e spasiti ivote svojih pripadnika dok budu gledali smrti u oi. Poloaj Njemake u Europi danas je takav da se ona nikako ne smije nadati tomu kako bi mogla prijei u uvjete pozitivnog mira uz svoju politiku besciljnost. Takva mogunost ne postoji za naciju smjetenu u samom srcu Europe. Njemaka e ili teiti vlastitom aktivnom sudjelovanju u oblikovanju ivota, ili e biti pasivan objekt aktivnosti drugih nacija, koje odreuju svoj nain ivota. Sva dosadanja mudrost, koja navodno moe izvui nacije iz povijesnih opasnosti deklariranjem ope nezainteresiranosti, uvijek se do sada pokazala pogrenom, pri emu je u isti mah kukavika koliko i glupa. Tko god u povijesti ne bude eki, biti e nakovanj. U cjelokupnom svom dosadanjem razvoju, njemaki je narod uvijek bio u situaciji kada moe birati izmeu te dvije mogunosti. Kada je htio stvarati povijest, i pri tome radosno i hrabro riskirao sve, ipak je bio eki. A kada je povjerovao u to da moe odbiti obvezu uputanja u borbu za egzistenciju, po pravilu bi mu, kao to je to bilo i do sada, preostajala uloga nakovnja na kojem su drugi borili svoje bitke borei se za opstanak, ili bi pak posluio stranom svijetu kao hrana. Zato, ako Njemaka eli ivjeti, mora sama braniti svoj ivot, pri emu i u ovom sluaju vjera predstavlja najbolje oruje. U biti, Njemaka se ne moe nadati kako e i dalje moi poduzeti neto u vezi izgradnje svog ivota ako ne postigne veliki napor u postavljanju jasnog vanjskopolitikog cilja koji e, po svemu sudei, biti osmiljen tako da njemaku egzistencijalnu borbu na mudar nain dovede u vezu s interesima drugih nacija. Meutim, ako to ne uinimo, besciljnost e prouzroiti odsutnost plana u mnogim podrujima. To nas postepeno moe pretvoriti u drugu Poljsku u Europi. Jednako tomu koliko emo naim snagama dopustiti slabljenje, zahvaljujui naem opem politikom defetizmu i jedinoj aktivnosti u okviru unutarnje politike, toliko emo se i spustiti na razinu marioneta povijesnih dogaaja ija motivacija proizlazi iz borbe za egzistenciju i interese drugih nacija. tovie, nacije koje nisu u stanju donijeti jasne odluke u vezi svoje budunosti i koje bi u skladu s time, najvie eljele ne sudjelovati u igri svjetskog razvoja, biti e od strane drugih igraa smatrane kvariteljima raspoloenja, i isto tako odbaene. U biti moe se ak dogoditi i to da se odsustvo plana za pojedinanu politiku akciju, zasnovano na opoj politikoj besciljnosti, smatra vrlo lukavom i nedokuivom igrom na koju se moe odgovoriti adekvatno. To je bilo neto to nas je zadesilo kao nesrea u predratnom periodu.

66

adolf hitler

to su nerazumljivije bile politike odluke njemake vlade tog vremena, to su sumnjivije izgledale. tovie, upravo su one ideje za koje se sumnjalo kako se kriju iza najglupljeg koraka bile smatrane opasnima. Prema tome, ako Njemaka danas vie ne bude nastojala doi do politikog cilja u stvarnosti e izgubiti i najmanju mogunost rekapitulacije svog iskustva u prolosti i sagledavanja rezultata svoje dananje sudbine, zbog ega e postati krajnje nesposobna u izbjegavanju budue opasnosti. 2) Njemaka eli utjecati na odranje njemakog naroda miroljubivim ekonomskim sredstvima, kao i sada. U skladu s time, ona e, i u budunosti, odluno sudjelovati u svjetskoj proizvodnji, izvozu i trgovini. Ponovno e htjeti veliku trgovaku flotu, nalazita ugljena i baze u drugim dijelovima svijeta, i konano, ne samo internacionalno trite, ve isto tako i vlastite izvore sirovina, po mogunosti, u vidu kolonija. U budunosti e se takav razvoj neophodno morati tititi posebno snagama mornarice. Ovaj cjelokupni politiki cilj u pogledu budunosti predstavljati e utopiju ukoliko se Engleska u naprijed ne bude smatrala poraenom. To iznova postavlja sve ciljeve koji su 1914. godine rezultirali svjetskim ratom. Bilo koji pokuaj Njemake za oivljavanjem svoje prolosti tijekom ovog procesa mora zavriti vjenom mrnjom Engleske, na koju Francuska od samog poetka moe raunati kao na svoga najpouzdanijeg partnera. Sa stajalita kako se ovaj vanjskopolitiki cilj moe odraziti na narod, cilj je koban i predstavlja ludilo s aspekta politike sile. 3) Svojim vanjskopolitikim ciljem, Njemaka utvruje vraanje granica iz 1914. godine. Ovaj cilj je s nacionalnog stajalita nedovoljan, s vojnog stajalita nezadovoljavajui, u pogledu samog naroda i njegove budunosti nemogu, sa stajalita njegovih posljedica nepromiljen. Na taj nain bi Njemaka protiv sebe ujedinila i okrenula cijelu koaliciju bivih pobjednika. Uzimajui u obzir dananji vojni poloaj, koji e se prema tome kako stvari trenutno stoje i kako se i dalje razvijaju pogoravati iz godine u godinu, ve samo to na koji nain namjeravamo vratiti stare granice je nedokuiva tajna nae nacionalne buroazije i patriotskih politiara na vlasti. 4) Njemaka odluuje prijei na jasnu, dalekovidnu teritorijalnu politiku. Ona na taj nain odustaje od svih pokuaja u svjetskoj industriji i svjetskoj trgovini i, umjesto toga usredotouje sve svoje snage na to da dodjelom dovoljnog ivotnog prostora svom narodu za slijedeih stotinu godina zacrta ivotni put. Budui da taj teritorij moe biti samo na istoku, obveza da bude pomorska sila isto tako pada u drugi plan. Njemaka pokuava zatititi svoje interese graenjem odvane sile na kopnu. Ovaj cilj se podjednako sastoji u tomu da se podre najvii nacionalni kao i narodni zahtjevi. To isto tako pretpostavlja velika vojna sredstva za njegovo izvravanje, ali Njemaku ne dovodi nuno u sukob sa svim velikim europskim silama. Isto toliko koliko je sigurno da e Francuska ovdje ostati zakleti neprijatelj Njemake, tako i u prirodi ovog politikog cilja ima malo razloga zbog kojeg bi Engleska, a posebno Italija zadravala neprijateljstvo iz Svjetskog rata.

Engleska kao saveznik

rikladno je izvriti pregled velikih vanjskih ciljeva drugih europskih sila radi boljeg razumijevanja malo prije spomenutih mogunosti. Ovi ciljevi su djelomino prepoznatljivi u prethodnim aktivnostima i djelovanju tih drava, a djelomino su zacrtani praktiki programski, ili pak lee u vitalnim potrebama koje su tako lako uoljive da bi ih, ak i u sluaju da drave odjednom krenu drugim putovima, neodoljiva injenica surove realnosti nuno vodila natrag k tim ciljevima. Da Engleska ima jasan vanjskopolitiki cilj dokazuje injenica samog postojanja i injenica uspona ovog ogromnog carstva. Neka se nitko ne zanosi, na kraju krajeva, da se ikada ijedno svjetsko carstvo stvorilo, a da za to nije postojala vrsta volja. Oigledno nije svaki pripadnik takve nacije svakodnevno radio na ideji postavljanja velikog vanjskopolitikog cilja, ve je potpuno spontano cjelokupan narod bio obuzet njime, tako da se ak i pojedinanim nesvjesnim postupcima ipak kretao u pravcu tog zacrtanog cilja i doprinosio njegovom ostvarenju. Glavni politiki cilj se, u biti, postupno utiskivao u sam karakter takvog naroda, tako da se ponos dananjih Engleza ne razlikuje od ponosa tadanjih Rimljana. Miljenja da svjetsko carstvo svoj uspon duguje sluaju, ili da su barem dogaaji koji su doveli do njegovog osnivanja bili sluajni povijesni procesi koji su uvijek nekako na kraju ispadali korisni za naciju, potpuno je pogreno. Drevni Rim je svoju veliinu dugovao, upravo na isti nain kao dananja Engleska, osnovanoj Moltkeovoj tvrdnji da je, na kraju krajeva, srea uvijek na strani jaega. Snaga naroda nikako ne lei samo u rasnoj vrijednosti ve i u sposobnosti i vjetini s kojima se te vrijednosti primjenjuju. Svjetsko carstvo veliine drevnog Rimskog carstva, ili dananje Velike Britanije, uvijek je rezultat vrstog saveza izmeu vrhunske vrijednosti rase i najjasnijeg politikog cilja. Kada doe do toga da jedan od ova dva faktora poinje nestajati, prvo dolazi do slabljenja, a na kraju moda ak i do pada. Dananji cilj Engleske uvjetovan je rasnom vrijednou anglosaksonstva kao takvog, kao i njenim otonim poloajem. Ta borba za teritorij jednostavno lei u samoj rasnoj kvaliteti anglosasa. I kao tenja se nuno mogla ostvariti samo izvan dananje Europe. Ne radi se o tome da Englezi, s vremena na vrijeme, nisu isto tako pokuavali zauzeti zemlju u Europi zbog svoje elje za ekspanzijom, ve o tome da svi ti poduhvati nisu urodili plodom zbog injenice to su im se suprotstavljale drave koje su u to vrijeme bile podjednako jake. Kasnija ekspanzija Engleza u takozvane kolonije vodila je od samog poetka nevjerojatnom jaanju engleske mornarice. Zanimljivo je vidjeti kako Engleska, koja je u poetku slala ljude izvan svojih granica, na kraju prela na izvoz proizvoda, i, na taj nain, slabila vlastitu poljoprivredu. Makar je danas veliki dio engleskog naroda, dodue onaj prosjean, inferioran u odnosu na vrhunsku kvalitetu njemakog, ipak je vjekovna tradicija ovog naroda postala u tako velikoj mjeri dio njihovog vlastitog mesa i krvi da u usporedbi s naim narodom posjeduje znaajne politike prednosti. Ako na zemaljskoj kugli danas postoji englesko svjetsko carstvo, onda, na jednak nain reeno, ne postoji narod koji bi se, na osnovi svojih opih graansko-politikih obiljeja, kao i svoje prosjene politike mudrosti, bolje uklopio u to. Osnovna ideja koja je dominirala engleskom kolonijalnom politikom, s jedne se strane sastojala u pronalasku trita za Engleze, kao i u odravanju njihove dravne veze s domovinom i s druge strane u osiguravanju engleskog ekonomskog trita i izvora sirovina. Razumljivo je to to su Englezi uvjereni u to da Nijemci nisu u stanju izvriti kolonizaciju, kao to je, u obrnutom sluaju, potpuno razumljivo to to isto Nijemci misle za Engleze. Oba naroda zauzimaju razliita stajalita u pogledu toga kako razmiljaju o sposobnosti neophodnoj za kolonizaciju, pa je tako englesko stajalite bilo daleko, daleko praktinije i umjerenije, dok je njemako obiljeeno vie nekakvim zanosom. Kada se Njemaka borila za prve kolonije, ona je ve bila vojnika drava u Europi pa, prema tome, i mona drava prvoga reda. Ona se izborila za titulu svjetske sile besmrtnim dostignuima u svim podrujima ljudske kulture, kao i na planu vojne vjetine. Sada se moglo primijetiti da je, osobito u dvadesetom stoljeu opa tenja ka kolonijalizmu proela sve nacije, dok je prvobitno vodea ideja ve poela slabiti. Na primjer, Njemaka je zahtjev za kolonizacijom motivirala svojim sposobnostima i eljom za irenjem njemake kulture. To je samo po sebi predstavljalo besmislicu. Prije svega zato to kultura, koja je sutinski ivotni izraz odreenog naroda, ne moe biti prenijeta drugom narodu koji je po svojim psihikim predispozicijama potpuno drugaiji. To moe, u najboljem sluaju, nastupiti s takozvanom internacionalnom civilizacijom koja stoji u istom odnosu s kulturom kao Jazz glazba sa Beethovenovom simfonijom. Ali, osim toga, nikada se nije dogodilo da Englezi, u to vrijeme, osnivanje engleskih kolonija

68

adolf hitler

motiviraju neim drugim osim krajnje realnim i razumnim prednostima koje bi im to moglo donijeti. Ako se kasnije Engleska i zaloila za slobodnu plovidbu morem ili za ugnjetavane nacije, to nikada nije uinila kako bi opravdala svoje kolonijalne aktivnosti, ve kako bi unitila opasnu konkurenciju. Zato je engleska kolonijalna aktivnost morala biti uspjena djelomino iz najnormalnijih razloga. Jer to su Englezi manje pomiljali na nametanje svoje kulture ili odgoja domorodaca, to se njima takva vlada inila suosjeajnijom, s obzirom da nisu uope ni osjeali potrebu za kulturom. Povrh toga, svakako da je ovdje takoer postojala mogunost primjene sile, prije zbog toga da se na taj nain ne bi odstupilo od kulturne misije. Engleskoj je bilo potrebno trite i izvori sirovina za proizvode, to si je i osigurala politikom sile. To je smisao engleske kolonijalne politike. Ako je kasnije Engleska ak i izgovorila rije kultura, to je bilo isto iz promidbenih razloga, kako bi mogla moralno uljepati svoje odvie jasne radnje. U stvarnosti su Englezi pokazivali potpunu ravnodunost prema ivotnim uvjetima domorodaca sve dok ti uvjeti ne bi poeli ugroavati njihove vlastite ivotne uvjete. To to su kasnije jo neke ideje, koje su se ticale politikog prestia, bile povezane s kolonijama veliine Indije potpuno je razumljivo. Ali nitko ne moe proturjeiti tome da indijski interesi nikada nisu odreivali ivotne uvjete Engleza, ve da su umjesto toga engleski ivotni uvjeti odreivali indijske. Kao to se ne moe dovoditi u pitanje ni to da su Englezi ak i u Indiji postavljali kulturne institucije bilo koje vrste kako bi na primjer, tamonji stanovnici mogli sudjelovati u engleskoj kulturi ve prije da bi mogli izvui jo veu korist iz svojih kolonija. Da li moda netko vjeruje da je Engleska izgradila putove u Indiji samo zato da bi Indijcima pruila mogunost europskog transporta, a ne zato da bi omoguila bolje iskoritenje kolonije, kao i da bi osigurala laku dominaciju? Kada bi danas u Egiptu Engleska ponovno krenula stopama faraona i uskladitila vodu Nila pomou golemih brana, to sigurno ne bi uinila kako bi olakala ovozemaljski ivot siromanim radnicima ve samo zato da bi engleski pamuk oslobodila amerikog monopola. Ali sve to su stajalita o kojima se Njemaka u svojoj kolonijalnoj politici nikada nije usudila oitovati javno. Englezi su bili edukatori starosjedioca za svoje interese, a Nijemci su bili nastavnici. Da su se na kraju starosjedioci mogli osjeati bolje s nama nego pod Englezima, to bi za normalnog Engleza bilo neto nepojmljivo, neto o emu se ne bi moglo ni razgovarati s obzirom na nau vrstu kolonijalne politike, ve bi sasvim sigurno favorizirao englesku varijantu. Ova politika postupnog osvajanja svijeta, u kojem ekonomska mo i politika snaga uvijek idu ruku pod ruku, uvjetovala je poloaj Engleske u odnosu na druge drave. to je Engleska vie rasla u svojoj kolonijalnoj politici, to je vie zahtijevala dominaciju nad morem, a to je vie dominirala morem, to je vie kao rezultat svega toga, ponovo postajala kolonijalna sila. Ali je onda, isto tako, na kraju sve zavidnije pazila na to da nitko ne doe u situaciju gdje se uope moe nadmetati s njom u dominaciji nad morem ili kolonijalnim posjedima. Zato je vrlo pogreno i rasprostranjeno miljenje, posebno u Njemakoj, prema kojem bi se Engleska odmah usprotivila i poela se boriti protiv bilo kakve nae prevlasti u Europi. To u biti nije tono, Englesku zapravo openito malo zanimaju europski uvjeti sve dok se iz njih ne izdvoji opasan svjetski konkurent, tako da je ona prijetnju oduvijek vidjela u onom razvoju koji bi jednoga dana mogao nadmaiti njezinu dominaciju nad morem i kolonijama. Nema sukoba s Engleskom u Europi sve dok ona ne bude morala tititi svoju trgovinu i prekomorske interese. Borbe protiv panjolske, Nizozemske i kasnije Francuske nisu nastale zbog vojne moi tih drava, ve samo zbog naina na koji je nastala, kao i zbog rezultata koji su iz toga proizali. Da panjolska nije bila prekomorska sila i time, konkurentna Engleskoj, malo prije spomenuta bi vjerojatno jedva obratila panju na nju. Isto vrijedi i za Nizozemsku. Pa ak i kasnija borba velikih razmjera protiv Francuske nije nikada voena protiv Napoleonove kontinentalne Francuske, ve prije protiv napoleonske Francuske, koja je svoju kontinentalnu politiku vidjela samo kao odskonu dasku i polaznu toku za vee, interkontinentalne ciljeve. Openito gledano, Francuska ce s danim geografskim poloajem, biti najopasnija sila i predstavljati e najveu prijetnju Engleskoj. To je bila moda jedina drava u kojoj je ak i ogranieni kontinentalni razvoj mogao u sebi sadravati opasnost za budunost Engleske. Utoliko je vrjednije nae panje i pounije za nas Nijemce da je, usprkos tome, Engleska odluila ui u svjetski rat zajedno s Francuskom. Pouno je zato to to dokazuje da se, usprkos privrenosti velikim temeljnim idejama engleske vanjske politike, uvijek uzimaju u obzir trenutno postojee mogunosti i nikada se ne odbacuju samo zbog toga to bi se na slian nain, u blioj ili daljoj budunosti, mogla pojaviti prijetnja za Englesku od strane jedne od njih. Nai njemaki Boe kazni Englesku politiari uvijek zastupaju

druga knjiga

69

miljenje, naime, da dobri odnosi s Engleskom u budunosti moraju uvijek pasti na injenici da se ona nikada ne bi ozbiljno pozabavila unaprjeenjem njemakih interesa uz pomo saveznitva s njom kako ovu jednog dana ne bi vidjela kao sebi suprotstavljenu, opasnu i prijeteu silu. Oigledno, Engleska nee sklopiti savez kako bi unaprijedila njemake interese, ve samo zato da bi poduprla britanske. Pa ipak, Engleska je do danas pruila mnogo primjera kako je vrlo esto uspijevala spojiti svoje interese s interesima drugih nacija i da su, usprkos tome, ak i oni savezi, u kojima je prvo imala izvor pomoi i podrke, prema realnim predvianjima, kasnije bili osueni na promjenu i pretvorili bi se u neprijateljstvo. Jednostavno raskidi, kako se ispostavi prije ili kasnije, lee u osnovi politikih brakova, budui da oni u biti ne slue zastupanju zajednikih interesa, ve umjesto toga, tee samo tome da zajednikim sredstvima promoviraju ili brane interese dviju drava koje su, same po sebi, razliite, ali koje u tom trenutku nisu suprotstavljene. Odnosi Engleske prema Pruskoj dokazuju da ona u biti ne prua otpor velikim europskim silama superiornog vojnog znaaja sve dok su vanjskopolitiki ciljevi ove sile isto kontinentalnog karaktera. Ili moda netko eli osporiti injenicu da je pod Frederickom Velikim pruska vojna mo do sada bila najjaa u Europi? Neka nitko ne vjeruje u to da se Engleska nije borila protiv Pruske tog vremena samo iz razloga to se, usprkos svojoj vojnoj nadmoi, morala ubrojiti u male drave u pogledu veliine teritorija u Europi. Ne, to nije tono. Jer kada je Engleska prethodno pobijedila Nizozemce, nizozemski teritorij u Europi jo je uvijek bio prilino manji od Pruske iz kasnijeg doba Fredericka. I tu stvarno nije moglo biti rijei o opasnoj hegemoniji ili poloaju dominantne sile u pogledu Nizozemske. To to je usprkos tome Engleska desetljeima dugom borbom vrila snaan pritisak na Nizozemsku, razlog lei iskljuivo u ometanju engleske dominacije na moru i trgovini, kao i u opim kolonijalnim aktivnostima Nizozemaca. Zato neka se nitko ne zavarava: da se pruska drava nije tako predano posvetila isto kontinentalnim ciljevima, od Engleske bi napravila vjenog i najljueg neprijatelja bez obzira na koliinu pruskih isto vojnih sredstava u Europi, ili opasnosti hegemonizacije Europe od strane Pruske. Kada su nai nacionalno-patriotski politiari malo razmislili o tome, nerijetko su s ogorenjem zamjerali nasljednicima velikog princa to to su zanemarili prekomorske posjede koje je on stekao, u stvari, na tome to su ih prepustili i tako vie nisu imali interesa za daljnje odravanje i gradnju brandenburke pruske flote. Bila je to srea za Prusku, i kasnije za Njemaku, to su se stvari upravo tako odigrale. Nita ne govori tako dobro u prilog izvanrednom dravnitvu, posebno Fredericka Wilhelma I, kao injenica da se sa svim oskudnim i beskrajno ogranienim sredstvima male pruske drave, usredotoio iskljuivo na unapreenje kopnene vojske. Ne samo iz razloga to je, na taj nain, ovu malu dravu uspio odrati u superiornom poloaju pomou jednog roda vojske, ve to je na taj nain isto tako bio poteen mrnje Engleza. Pruska, ako bi ila stopama Nizozemaca, ne bi bila u stanju boriti se u tri leska rata, s Engleskom kao dodatnim neprijateljem iza lea. Osim toga i zbog injenice to bilo kakav uspjeh prave ratne mornarice, koja bi branila malu prusku dravu, na kraju krajeva, jednostavno ne bi bio mogu zbog zemljopisnog poloaja domovine, koja je vrlo ograniena i nepovoljno smjetena u vojnom smislu. ak i u to vrijeme za Engleze bi bila djeja igra rijeiti se opasnog konkurenta u Europi kroz zajedniki koalicijski rat. Openito gledajui, injenica da se maloprije spomenuta Pruska uspjela razviti iz malog Brandenburga i da se potom novi njemaki Reich razvio iz iste te dravice, moe se zahvaliti samo tom dubokom uvidu u odnose prave moi, kao i u mogunosti Puske tog vremena, u kome su se Hohenzollerni, sve do Bismarckovog doba, ograniili samo na jaanje kopnenih snaga. To je bila jedina jasna, dosljedna politika. Ako su njemaka Pruska, i kasnije Njemaka, uope htjele krenuti ka budunosti, to je bilo mogue jedino dobivanjem prevlasti na kopnu, koje je bilo jednako engleskoj prevlasti na moru. Bila je nesrea za Njemaku to to smo se polako udaljavali od te zamisli i nedovoljno izgraivali nau mo na kopnu, a umjesto toga preli na planiranje ratne mornarice, iji je konaan ishod bio ionako nezadovoljavajui. ak i Njemaka postbismarckovog perioda nije mogla sebi priutiti luksuz izgradnje i odravanja nadmone oruane snage i na kopnu i na moru u isto vrijeme. Bio je to jedan od najvanijih principa svih vremena da nacija prepozna koje joj je oruje najneophodnije i nezamjenjivo za njezino odranje i ouvanje, i da ga potom unaprijedi do krajnjih granica ulaui sva svoja sredstva. Engleska je prepoznala i slijedila taj princip. Za Englesku, dominacija na moru predstavljala je samu bit njenog postojanja. Pa ak i najsjajniji periodi ratovanja na kopnu, uveni ratovi, nenadmane vojne odluke, nisu mogle preokrenuti stav Engleza da u kopnenim snagama vide neto od sporednog znaaja za Englesku, i da cjelokupnu snagu nacije usredotoe na odranje prevlasti na moru. U Njemakoj si, naravno, doputamo da nas ponesu veliki valovi kolonijalizma devetnaestog stoljea, i ojaani

70

adolf hitler

moda romantinim uspomenama na stari Hanzeatski savez, kao i potaknuti miroljubivom ekonomskom politikom, stavimo u stranu ekskluzivno unaprjeenje kopnene vojske i latimo se stvaranja flote. Ta politika pronala je svoj konaan izraz u tvrdnji, koliko besmislenoj toliko i zlosutnoj: Naa budunost lei na vodi. Ne, upravo suprotno, ona se za nas u Europi prostire i lei na kopnu, upravo tako kao to ce uzroci naeg pada uvijek biti isto kontinentalnog karaktera: na nesretni teritorijalni i uasni vojno-zemljopisni poloaj. Sve dok se Pruska ograniavala samo na europske ciljeve u vanjskoj politici, nije imala razloga pribojavati se Engleske. Prigovor da je usprkos tome profrancusko raspoloenje ve prevladavalo u Engleskoj u godinama 1870.-1871., nije relevantan, i u svakom sluaju nita ne znai. Jer je u to vrijeme pronjemaki stav isto tako prevladavao u Engleskoj; u stvari, francuska akcija je bila obiljeena kao svetogre sa propovjedaonica u engleskim crkvama tovie, bio je to kategoriki javno prihvaen stav. Naime, potpuno je jasno da e Francuska zaista nastaviti pokazivati naklonost i razumijevanje za dravu koja je znaajna poput Engleske, tim vie sto se utjecaj njezinog tiska nerijetko vri kroz strani kapital. Francuska je oduvijek znala pobuditi simpatije i naklonost drugih. Tako je ona uvijek koristila Pariz kao svoje najmonije pomono oruje. Ali, to se nije odigralo samo u Engleskoj, na primjer, ve ak i u Njemakoj. Usred rata, u razdoblju od 1870. do 1871. godine, osnovana je ne tako mala banda u berlinskom drutvu, u stvari na Berlinskom dvoru, koja je otvoreno pokazivala naklonost prema Francuskoj. U svakom sluaju, oni su znali koliko bi dugo trebali odgaati bombardiranje Pariza. I potpuno je razumljivo to to su engleski krugovi na njemaki vojni uspjeh gledali ispunjeni pomijeanim osjeajima. Ali, u svakom sluaju, nisu mogli preokrenuti javan stav britanske vlade u pogledu intervencije. ak i miljenje da bi se to trebalo pripisati samo injenici da je pozadina bila pokrivena od strane Rusije, u sto je Bismarck bio uvjeren, nije mijenjalo nita. Jer se ovo pokrivanje pozadine namjeravalo prvenstveno protiv Austrije. Da je, meutim, Engleska odustala od svog neutralnog stava u to vrijeme, ak ni rusko pokrivanje pozadine ne bi moglo sprijeiti izbijanje rata velikih razmjera. Budui da bi tada Austrija logino postala umijeana i, na jedan ili na drugi nain, teko da bi bilo uspjeha iz 1871. godine. U biti, Bismarck se potajno pribojavao mijeanja od strane stranih drava ne samo u ratnim, vei u mirnodopskim pregovorima. Naime, ono to se dogodilo nekoliko godina kasnije protiv Rusije, intervencija drugih sila, mogla je inscenirati Engleska protiv Njemake. Put antinjemakog stava Engleza tono se moe pratiti. On se odvija usporedno s naim razvojem na moru, s naom kolonijalnom aktivnou prerasta u otvorenu antipatiju, i s vojno pomorskom politikom konano zavrava neprekrivenom mrnjom. Ne smije se pogreno zakljuiti kako u Engleskoj duboko zabrinuto dravno vodstvo nije vidjelo veliku opasnost u buduem razvoju naroda efikasnoga kao sto je njemaki. Nikada ne smijemo na osnovi svojih njemakih greaka i propusta prosuivati aktivnosti drugih. Lakomislenost s kojom je postbismarckova Njemaka sebi dopustila u pogledu politike sile takav poloaj u kojemu se nalazi u opasnosti od Francuske i Rusije, ne poduzimajui pritom bilo kakve ozbiljne protumjere daleko od toga da nam dozvoljava da pripisujemo slino zanemarivanje drugim silama, ili da ih sa moralnim negodovanjem optuimo ako zaista bolje vode rauna o vitalnim potrebama njihovih naroda. Da je predratna Njemaka donijela odluku o nastavljanju prethodne pruske kontinentalne politike, umjesto miroljubive i ekonomske, koja je imala kobne posljedice, u tom sluaju je, prije svega mogla ojaati kopnene snage do superiornog stupnja, kojeg je prethodno dostigla Pruska, i drugo, nije se trebala bojati bezuvjetnog neprijateljstva s Engleskom. U bilo kom sluaju, jedno je sigurno: da je Njemaka sva svoja ogromna sredstva koja je potroila na flotu upotrijebila za jaanje kopnene vojske, za svoje bi se interese mogla boriti na drugaiji nain, barem na presudnom, europskom bojnom polju. I tako bi nacija bila poteena gledanja kako kopnena vojska, naoruana da gore ne moe biti, polako krvari u sukobu s nadmonom svjetskom koalicijom, dok vojno-pomorske snage, barem u onim odluujuim borbenim jedinicama, hraju u lukama kako bi na kraju skonale vie nego sramnom predajom. Neemo pronalaziti izgovore za lidere, ve emo skupiti hrabrosti i priznati kako to za nas lei u samoj prirodi takvog oruja. Jer, u isto vrijeme, kopnena vojska je bila vraana iz jedne da bi potom hrlila u drugu bitku, bez obzira na gubitke i druge tekoe. Kopnena vojska je bila pravo njemako oruje, izrasla iz stogodinje tradicije, a naa flota je na kraju ispala samo jedna romantina igraka, oruje za paradu, napravljeno sebe radi i koje opet zbog njega samog nije smjelo riskirati. Cjelokupna dobit koju nam je to donijelo ne moe se usporediti s uasnim gnjevom kojim nas je to opteretilo.

druga knjiga



Da Njemaka nije krenula tim pravcem razvoja, poetkom stoljea jo smo mogli s Engleskom, koja je u to vrijeme bila spremna na takvo neto, izgraditi odnos pun razumijevanja. Ipak, jedno takvo razumijevanje trajalo bi samo ukoliko bi bilo praeno temeljitom promjenom naeg vanjskopolitikog cilja. ak na samom prijelazu iz jednog stoljea u drugo, Njemaka je imala priliku obnoviti prethodnu kontinentalnu prusku politiku, i zajedno s Engleskom izvriti odluujui utjecaj na kasniji razvoj svjetske povijesti. Pritom je prigovor naih vjenih skeptika da bi to bilo neizvjesno osnovan na osobnim miljenjima. U svakom sluaju dosadanja engleska povijest govori suprotno tome. S kojim pravom takvi skeptici pretpostavljaju da Njemaka nije mogla imati ulogu kao Japan? Glupa fraza, da bi Njemaka na taj nain mogla zaustaviti engleska puana zrna , isto tako se mogla primijeniti i na Fredericka Velikog koji je na kraju na europskim bojnim poljima pomogao u olakavanju engleskog konflikta s Francuskom izvan Europe. Besmisleno je dalje navoditi primjedbe kako bi se Engleska jednog dana ipak mogla okrenuti protiv Njemake. Jer ak bi i u tom sluaju poloaj Njemake, nakon poraza Rusije u Europi, bio bolji nego to je bio poetkom Svjetskog rata. Naprotiv, da se ruskojapanski rat vodio u Europi izmeu Njemake i Rusije, Njemaka bi moralno toliko ojaala da bi u slijedeih trideset godina, bilo koja sila u Europi prvo paljivo odluila da li prekinuti mir i dopustiti si ulazak u koaliciju protiv Njemake. Ali sve te zamjerke uvijek proizlaze iz mentaliteta prijeratne Njemake, koja je i sama, kao opozicija, znala sve ali nije poduzimala nita. injenica jest da se u to vrijeme Engleska pribliila Njemakoj, kao sto i dalje stoji injenica da se Njemaka, to se tie njezinog udjela, nije mogla predomisliti i napustiti mentalitet vjenog oklijevanja i odugovlaenja, i zauzeti jasan stav. Ono to je Njemaka tada odbila bilo je paljivo motreno od strane Japana i na taj nain stekla je reputaciju svjetske sile na relativno lo nain. Ako to nije htio uiniti nitko u Njemakoj onda smo se svakako trebali pridruiti drugoj strani. Potom smo mogli iskoristiti 1904. ili 1905. godinu za sukob s Francuskom i dobiti iza sebe Rusiju. Ali ta zatezala i odlagai to gotovo nisu ni htjeli. Iz prevelikog opreza, istog oklijevanja i nedovoljnog znanja, ni u jednom trenutku nisu bili u stanju utvrditi to uistinu ele. I samo u tome lei superiornost engleskog dravnitva, jer tom zemljom ne upravljaju pametnjakovii koji se boje djelovati, ve ljudi koji razmiljaju u skladu s okolnostima i za koje je politika svakako umjetnost pronalaenja mogunosti, ali koji isto tako uzimaju u obzir sve mogunosti i s njima se i suoavaju. S obzirom na to da je Njemaka jednom izbjegla takvo istinsko razumijevanje s Engleskom koje bi, kao sto je ve reeno, imalo trajan znaaj samo da se u Berlinu uspio postaviti jasan kontinentalan teritorijalno-politiki cilj, ona je poela organizirati svjetski otpor protiv zemlje koja je prijetila njezinim interesima u pogledu prevlasti na moru. Svjetski rat nije tekao u skladu s poetnim oekivanjima i procjenom vojne spremnosti i efikasnosti naeg naroda, pa ak ni s pretpostavkama Engleza. Svakako, Njemaka je bila konano svladana, ali tek nakon to se na ratitu pojavile Sjedinjene Amerike Drave, a mi izgubili podrku zbog unutarnjeg propadanja domovine. Ali na taj nain nije postignut pravi engleski ratni cilj. Zaista, njemaka prijetnja engleskoj prevlasti na moru bila je odstranjena, ali se zato pojavila prijetnja Amerike, i to daleko utemeljenija. Ubudue najvea opasnost za Englesku vie nee vrebati u Europi, ve u Sjevernoj Americi. U Europi, u ovo vrijeme, za Englesku je najopasnija Francuska. Njezina vojna prevlast ima posebno opasan znaaj za Englesku zbog meuodnosa geografskog poloaja ove dvije drave. Ne samo zbog toga to veliki broj engleskih centara od ivotnog znaaja izgleda praktiki neobranjiv od francuskih zranih napada, ve i zbog brojnih gradova u Engleskoj koje se s obala Francuske lako mogu nai na meti topnitva. U stvari, ako se uz pomo moderne tehnologije uspije unaprijediti i poveati borbena mo najtee artiljerije, onda bombardiranje Londona s francuskog kopna uope nee biti nemogue. Pa ipak, jo je vanije to to bi francuski podmorniki rat protiv Engleske imao sasvim drugaiju osnovu od prethodnog njemakog tijekom svjetskog rata budui da bi francuski iroki front na dva mora oteao Engleskoj poduzimanje obrambenih mjera, koje su se mogle pokazati efikasnima s obzirom na ogranieni vodeni pojas. Tko god u dananjoj Europi pokua pronai prirodne neprijatelje Engleske uvijek e ih moi nai u Francuskoj i Rusiji: Francuskoj, kao sili s kontinentalnim politikim ciljevima, koji su, meutim, samo pokrie za vrlo iroko naznaene namjere opeg internacionalnog politikog karaktera; Rusiji, kao opasnom neprijatelju Indije i vlasnici svih izvora nafte, koji danas imaju isti znaaj kao rudnici ugljena, za koje se nekada, tijekom

 prolih stoljea, izborila ekiem i orujem.

adolf hitler

Ako Engleska ostane vjerna svojim velikim, svjetskim politikim ciljevima, njeni potencijalni protivnici biti e Francuska i Rusija u Europi, a u drugim dijelovima svijeta, Sjedinjene Amerike Drave. Nasuprot tome, ne postoji razlog koji bi u Engleskoj pobudio vjenu mrnju protiv Njemake. Inae bi engleska vanjska politika bila odreena motivima koji daleko prelaze pravu logiku, i otuda mogla izvriti presudan utjecaj na karakter politikih odnosa izmeu nacija moda samo u glavi njemakog profesora. Ne, i ubudue ce stavovi Engleske biti u skladu sa isto praktinim stajalitima i isto tako trezveni kao i u posljednjih tri stotina godina. I upravo tako kao to su trista godina stari saveznici mogli postati neprijatelji Engleske, a neprijatelji ponovo saveznici, isto tako e se dogaati i ubudue sve dok za to bude bilo ope i posebne potrebe. Ako, meutim, Njemaka uzme potpuno novi politiki pravac, koji se vie nee protiviti engleskoj dominaciji na moru i trgovakim interesima, ve se posvetiti kontinentalnim ciljevima, onda loginog razloga za englesko neprijateljstvo, koje bi u tom sluaju bilo neprijateljstvo radi neprijateljstva, vie ne bi bilo, budui da ak i ravnotea europskih sila Englesku zanima samo ukoliko ometa razvoj svjetske trgovine i prevlast na moru, pa na taj nain ugroava i nju samu. Nema takvog voenja vanjske politike koje se manje slui doktrinama apsolutno nepovezanim sa ivotnim injenicama od engleskog. Svjetsko carstvo ne stvara se sredstvima sentimentalne ili isto teoretske politike. Zato e razborito zapaanje britanskih interesa biti isto tako presudno za njezinu vanjsku politiku. Tko god se suprotstavi njezinim interesima isto tako e u budunosti postati njezin neprijatelj. Koga god ona ne zanimaju, nee se ni Engleska zanimati za njega. A tko god moe biti koristan, s vremena na vrijeme, biti e pozvan na englesku stranu bez obzira na to da li joj je bio neprijatelj u prolosti ili bi to mogao ponovno postati u budunosti. Samo politiar koji predstavlja buroaziju nacionalne Njemake moe sebi dopustiti odbijanje korisnog saveza iz razloga to on kasnije moe zavriti neprijateljstvom. Pripisati takvu ideju Englezu predstavlja uvredu za politiki instinkt njegovog naroda. Svakako, ako Njemaka sebi ne postavi nikakav politiki cilj, onda emo lutati bez plana iz dana u dan i biti bez ikakve misli vodilje; ili ako se cilj vraanja granica i teritorijalnih uvjeta iz 1914. godine, na kraju okrene politici svjetske trgovine, kolonizacije i mornarice, budue neprijateljstvo Engleske ce zaista biti krajnje izvjesno. Onda ce se Njemaka ekonomski guiti pod Dawesovim nametima, politiki propasti pod sporazumima iz Locarna, i sve vie i vie kvariti kvalitetu svoje rase da bi na kraju okonala ivot kao Nizozemska ili druga vicarska u Europi. Do toga svakako mogu dovesti nai burujsko-nacionalni i patriotski politiari iz fotelja, jer da bi se to stvarno dogodilo samo moraju ustrajati na svom sadanjem putu ispraznih rijei , bunih prosvjeda, ratovanja s cijelom Europom i potom kukavikog bijega prije ikakve akcije. To bi onda bilo ono to nacionalna burujsko-patriotska politika podrazumijeva pod njemakim preporodom. Prema tome, kao to je naa buroazija tijekom gotovo ezdeset godina znala kako degradirati i kompromitirati nacionalnu ideju, isto tako je njezinim slabljenjem unitila divnu ideju domovine svodei ju samo na frazu u svojim patriotskim udruenjima. Svakako, tu se pojavljuje i drugi vaan faktor u pogledu stava Engleske prema Njemakoj: presudan utjecaj idova u svijetu, koji takoer postoji i u Engleskoj. Kao to je sigurno da samo Engleska moe prijei preko ratne psihoze protiv Njemake, isto tako idovi u svijetu sigurno nee zanemariti nijedan detalj kako bi poveali stara neprijateljstva i svae s ciljem sprjeavanja nastajanja mira u Europi, i na taj nain omoguavanja aktiviranja boljevistikih destruktivnih tenji usred ope zbunjenosti i nemira. Ne moemo raspravljati o svjetskoj politici, a da ne uzmemo u obzir tu najstraniju silu. Zato u se dalje u ovoj knjizi posebno baviti tim problemom.

Italija kao saveznik

vakako, ako Engleska bez ikakvog pritiska nije zauvijek zadrala duboko ratno neprijateljstvo prema Njemakoj, Italija je imala jo manje razloga za to. Italija je druga drava u Europi koja nikako ne smije biti istinski neprijatelj Njemake. U stvari, njezini se vanjskopolitiki ciljevi ne bi uope trebali razlikovati od njemakih. Naprotiv, ni s jednom dravom Njemaka nema toliko zajednikih interesa kao upravo s Italijom, i obrnuto. U vrijeme kada je Njemaka nastojala postii novo nacionalno ujedinjenje, isti se proces odvijao i u Italiji. Naravno, Italiji je nedostajala centralna vlast iji bi znaaj postupno rastao i konano dostigao vrtoglave visine, kakvu je Njemaka u procesu nastajanja imala u Prusiji. Ali dok su se njemakom ujedinjenu prije svega suprotstavljale Francuska i Austrija kao pravi neprijatelji, tako je i pokret talijanskog ujedinjenja morao trpjeti, uglavnom od te dvije sile. Glavni uzrok naravno lei u habsburkoj dravi koja je morala imati i zaista je i imala vitalni interes Italiju drati i odrati raskomadanom. Budui da je drava veliine Austro-Ugarske nezamisliva bez direktnog pristupa moru, a da su na jedinom teritoriju koji je mogao posluiti u te svrhe ivjeli Talijani, Austrija se bezuvjetno suprotstavila pojavi ujedinjenja talijanske drave zbog straha da bi mogla izgubiti ta podruja. U to vrijeme ak i najhrabriji politiki cilj talijanskog naroda mogao je biti jedino u njihovom nacionalnom ujedinjenu. To je onda takoer nuno uvjetovalo vanjskopolitiki stav. I zato je, u trenutku kada je talijansko ujedinjenje (preko Savoyske dinastije) polako poelo poprimati karakteristike slubenog formiranja, grof Cavour, njezin briljantan i veliki dravnik, iskoristio sve mogunosti koje su mogle posluiti ovom posebnom cilju. Italija raspolae mogunou za ujedinjenjem nevjerojatno dobro promiljenim izborom saveznike politike. Njezin je cilj bio, prije svega, paralizirati glavnog neprijatelja njenog ujedinjenja, Austro-Ugarsku, to jest na kraju navesti tu dravu da napusti provincije na sjeveru Italije. Uz to, ak i nakon pripajanja provincija Italiji, postojalo je jo 800.000 Talijana samo u Austro-Ugarskoj. Nacionalni cilj daljnjeg ujedinjenja ljudi talijanske nacionalnosti bio je prvi korak koji se morao uiniti i koji se vie nije mogao odgaati kada se, po prvi put, pojavila opasnost talijansko-francuskog udaljavanja i otuenja. Italija je odluila ui u Trojni savez, uglavnom zato da bi dobila vrijeme za svoje unutarnje uvrivanje. Svjetski rat je konano doveo Italiju u tabor Antante iz razloga koje sam ve spomenuo. Na taj nain, talijanska zajednica je napravila moan korak naprijed. ak i danas, meutim, taj proces nije dovren. U svakom sluaju, za talijansku dravu je, ipak, veliki dogaaj bio unitenje habsburkog carstva. Svakako, njegovo mjesto su zauzeli Juni Slaveni, koji su ve predstavljali podjednako veliku opasnost za Italiju na temelju opih nacionalnih stajalita. Naime, kao to burujska nacionalna politika i koncepcija politike granica u Njemakoj na kraju krajeva nisu mogle zadovoljiti vitalne potrebe naeg naroda, isto tako nije ni burujsko nacionalna politika ujedinjenja talijanske drave mogla zadovoljiti talijanski narod. Poput njemakog, talijanski narod ivi na maloj povrini zemlje, koja je jednim dijelom slabo plodna stoljeima, u biti, tijekom mnogo, mnogo stoljea, prenapuenost je primorala Italiju na stalno slanje ljudi izvan svog teritorija. Pa ak iako se veliki dio tih emigranata, kao sezonski radnici, vrati u Italiju da bi tu ivio od uteevine, to vie nego ikada vodi do daljnjeg pogoravanja situacije. I ne samo da se na taj nain nije rijeio problem stanovnitva, ve se jo vie produbio. Ba kao to je Njemaka kroz izvoz robe postala ovisna o sposobnosti, potencijalima i spremnosti drugih monih sila i zemalja u pogledu toga da li e primiti te proizvode, upravo tako je prola i Italija sa svojim izvozom radne snage. U oba sluaja, zatvaranje trita koje prima proizvode ili radnike, do kojega bi moglo doi stjecajem raznih okolnosti, nuno bi dovelo do katastrofalnih posljedica unutar tih zemalja. Zbog toga pokuaj Italije da kontrolira problem odranja poveanjem industrijske aktivnosti ne moe biti uspjean jer joj ve na samom poetku nedostatak sirovina uvelike oteava mogunost nadmetanja i konkurentnosti. Kao to je u Italiji koncepcija formalne burujsko-nacionalne politike prevladana i to je njezino mjesto zauzeo osjeaj odgovornosti prema narodu, isto tako e ova drava biti prisiljena i odstupiti od ranijih politikih

74

adolf hitler

koncepcija da bi se vratila teritorijalnoj politici velikih razmjera. Zaljevi obala Sredozemnog mora ine, pa tako i ostaju, prirodno podruje talijanskog irenja. to dananja Italija vie napusti svoju prethodnu politiku ujedinjenja i prijee na imperijalistiku, to e vie krenuti putovima drevnog Rima, ne iz nekakve elje da postane sila, ve iz duboke, unutarnje potrebe. Ako dananja Njemaka traga za zemljitem u Istonoj Europi, to nije znak ekstravagantne elje za moi, ve samo rezultat njezine potrebe za teritorijem. A ako Italija danas tei k poveanju utjecaja na obale Mediteranskog mora i ako je kao krajnji cilj sebi zacrtala osnivanje kolonija, to je takoer samo izraz koji je nastao iz iste potrebe, iz prirodne obrane interesa. Da njemaka prijeratna politika nije bila potpuno zaslijepljena, svakako bi podrala i potakla ovaj razvoj svim raspoloivim sredstvima. Ne samo zato to bi to znailo opravdano jaanje saveznika, ve zato to bi to moda moglo pruiti jedinu mogunost udaljavanja talijanskih interesa od Jadranskog mora i na taj nain smirivanje sukoba s Austro-Ugarskom. Takva politika bi, pored toga, pojaala najprirodnije neprijateljstvo koje se moglo razviti, naime izmeu Italije i Francuske, ije bi posljedice bile jaanje Trojnog saveza u pozitivnom smislu. Bila je prava nesrea za Njemaku to je u to vrijeme ne samo vodstvo Reicha doivjelo potpuni neuspjeh u tom pogledu, ve to je, povrh svega, javno mnijenje predvoeno suludim njemakim nacionalnim patriotima i vanjskopolitikim zanesenjacima - zauzelo stav protiv Italije. Posebno iz razloga to je Austrija saznala za nekakav neprijateljski element o talijanskoj operaciji u Tripoliju. U to vrijeme, meutim, smatralo se politikom mudrou nae nacionalne buroazije podrati svaku glupost ili podlost beke diplomacije, da bi, u stvari, i sama poduzela isti taj glupi ili pokvareni korak, i, na taj nain, u najboljem svijetlu pokazala unutarnji sklad i solidarnost ovog srdanog saveza pred cijelim svijetom. Sada je Austro-Ugarska izbrisana. Ali Njemaka ima ak i manje razloga nego ranije aliti zbog razvoja Italije, koja se jednog dana nuno mora proiriti na raun Francuske. S obzirom na to da to vie Italija danas otkriva svoje najznaajnije zadatke u interesu naroda i to vie, u skladu s time, prelazi na teritorijalnu politiku koja se tie njezinih granica, to vie mora ulaziti u sukob sa svojim najveim konkurentom na Sredozemnom moru, Francuskom. Francuska nikada nee tolerirati to da Italija postane vodea sila na Mediteranu. Ona e to pokuati sprijeiti, ili vlastitim snagama, ili posredstvom saveznika. Francuska e postaviti prepreke na putu talijanskog razvoja kad god joj se za to ukae prilika, a na kraju se nee suzdrati ni od upotrebe sile. ak ni takozvana srodnost ove dvije romanske nacije nee izmijeniti nita u tom pogledu, jer ona nije vea od srodnosti izmeu Engleske i Njemake. Pored toga, tono onoliko koliko Francuska slabi u pogledu snage vlastitog naroda, utoliko vie otvara rezervat crnaca. A onda se opasnost nezamislivih razmjera pribliava Europi. Ideja o tome da se francuski crnci, potencijalni zagaivai krvi bijelaca nasele na Rajni u ulozi uvara kulture protiv Njemake toliko je monstruozna da je prije samo nekoliko desetljea smatrana potpuno nemoguom. Svakako da bi sama Francuska pretrpjela najveu tetu naseljavanjem stanovnitva te krvi, ali samo ako i druge europske nacije zadre svijest o vrijednosti njihove bijele rase. Gledano u isto vojnom smislu, Francuska vrlo lako moe dopuniti svoje europske postrojbe, i, kao to je Svjetski rat pokazao, isto tako ih vrlo uinkovito obvezati. Konano, ova vojska u potpunosti sastavljena od nefrancuza u biti omoguava izvjesnu obranu protiv komunistikih demonstracija, budui da e se potpuna podreenost u svim situacijama lake odrati u vojsci koja zapravo nije krvno povezana s francuskim narodom. Ovaj razvoj ima najopasnije posljedice prije svega za Italiju. Ako talijanski narod eli odreivati svoju budunost prema vlastitim interesima, onda e na kraju za neprijatelja imati crnaku vojsku, koju e mobilizirati Francuska. U svakom sluaju Italiji ni najmanje nije u interesu uspostavljanje neprijateljskih odnosa s Njemakom, jer je to neto to ak ni u najboljem sluaju ne bi popravilo njezin ivot u budunosti. Naprotiv, ako ijedna drava konano moe zakopati ratnu sjekiru, to je Italija. Naime, Italija nema nikakvog interesa u daljnjem otuivanju od Njemake, ako se u budunosti obje drave ele posvetiti svojim najnormalnijim zadacima. Bismarck je ve zapazio ovu povoljnu okolnost. Vie puta je potvrivao potpunu podudarnost izmeu njemakih i talijanskih interesa. Upravo je on bio taj koji je ukazivao na to da budua Italija mora teiti svom razvoju na obalama Sredozemnog mora i on je bio taj koji je kasnije ustanovio harmoniju njemakih i talijanskih interesa, naglaavajui da bi samo Francuska mogla razmiljati o remeenju ovog stvaranja ivota Italije, dok bi se s druge strane, u Njemakoj ono obvezno doekalo s pozdravom. U stvari, u itavoj budunosti on nije vidio nijedan nuan razlog za otuenje, a kamoli neprijateljstvo, izmeu Italije i Njemake. Da je Bismarck, a ne Bethmann Holweg, upravljao sudbinom Njemake prije Svjetskog rata, u stvari ne bi nikada ni dolo do ovog

druga knjiga uasnog neprijateljstva, koje je na sebe navukla prije svega Austrija.

75

ak tovie, u sluaju kako Italije, tako i Engleske, postoji jasna injenica da kontinentalno irenje Njemake u Sjevernoj Europi ne predstavlja prijetnju i opasnost, pa otuda ne moe pruiti razlog za otuenje Italije od Njemake. Suprotno tome, najprirodniji interesi Italije govore protiv daljnjeg jaanja francuske prevlasti u Europi. Otuda bi Italija, prije svega, opravdano trebala uzeti u obzir sklapanje saveza sa Njemakom. Neprijateljstvo s Francuskom je ve postalo oigledno otkako je faizam u Italiju unio novu ideju drave i s time udahnuo novu volju za ivot talijanskom narodu. Zato Francuska, kroz cjelokupan sustav saveza, ne samo da pokuava prikupiti snage za mogui konflikt s Italijom, ve ga isto tako pokuava sprijeiti i izdvojiti svoje potencijalne prijatelje. Cilj Francuske je jasan. Francuski sklop drava trebao bi biti izgraen tako da od Pariza preko Varave, Praga, Bea, doe sve do Beograda. Pokuaj da se Austrija uvue u cjelokupan sustav drava saveznica uope nije tako beznadan kao sto moda izgleda na prvi pogled. S obzirom na dominantan utjecaj koji Be sa svojih dva milijuna stanovnika vri nad ostatkom Austrije, to obuhvaa samo est milijuna ljudi, politika ove zemlje uvijek e biti odreena prije svega od strane te prijestolnice. Pa tako i injenica to je savez s Parizom vjerojatniji nego s Italijom lei upravo u kozmopolitnoj prirodi Bea, koja je u posljednjem desetljeu jo vie dola do izraaja. Za to se ve pobrinula manipulacija javnim mnijenjem koju jami Viennapress. Ta aktivnost bi, meutim, uskoro mogla postati prijetnjom, s obzirom na to da su ove novine pomou galame koja se podigla oko Junog Tirola, uspjele kod neintuitivne provincijske buroazije proizvesti neprijateljsko raspoloenje prema Italiji. Tako se pribliila opasnost nesagledivih razmjera budui da Njemaku, vie no ijednu drugu dravu, dosljedno voena tijekom dugog niza godina novinska kampanja potpirivanja, moe dovesti pred najnevjerojatnije, u biti, istinski samoubilake odluke. Ako, meutim, Francuska uspije Austriju uiniti jednom od karika u lancu svog prijateljstva, Italija e jednog dana biti prisiljena ili voditi rat na dva fronta, ili e se morati opet odrei pravog zastupanja interesa talijanskog naroda. U oba sluaja, za Njemaku postoji opasnost od toga da na kraju bude liena svog potencijalnog saveznika na neodreeno vrijeme, i da Francuska tako sve vie i vie postane gospodar europske sudbine. Neka se nitko ne zanosi iluzijama kakve to posljedice moe imati po Njemaku. Nai burujski nacionalni politiari, koji se bave pitanjem granica, i prosvjednici iz patriotskih saveza e onda ponovno imati pune ruke posla da u ime nacionalne asti, uklone tragove maltretiranja koje su morali izdrati od strane Francuske, zahvaljujui njihovoj dalekovidnoj politici. Budui da se Nacionalsocijalistiki pokret bavi idejama vanjske politike, nastojao sam ga uiniti nosiocem jasnog vanjskopolitikog cilja, uzimajui u obzir sve argumente o kojima smo do sada diskutirali. U tom smislu, zamjerka da je to prvenstveno zadatak vlade apsolutno nije utemeljena, s obzirom na to da upravo iz ove takozvane dravne vlade potie izvjestan broj stranaka koje niti imaju pravu percepciju o Njemakoj niti joj ele lijepu budunost. Budui da su oni, iako odgovorni za prireivanje studenskog zloina, doli do vlasti, vie se ne predstavljaju interesi njemake nacije, ve umjesto toga interesi onih stranaka koje se ponaaju na pogrean nain. Openito gledano, mi ne moemo oekivati da o njemakim vitalnim potrebama brinu ljudi kojima su domovina i nacija samo sredstva pomou kojih e doi do cilja, i koje su oni spremni ako je neophodno, besramno rtvovati za svoje vlastite interese. Zaista, budui da ve sam instinkt samoodranja ovih ljudi i stranaka tako esto nedvosmisleno govori protiv preporoda njemake nacije, otvorenu borbu za njemaku ast trebale bi povesti snage koje nuno moraju omesti i unititi njezine bive oskrvnivae. Ne postoji neto poput borbe za slobodu bez opeg nacionalnog preporoda. Ali preporod nacionalne svijesti i nacionalne asti nezamisliv je bez privoenja odgovornih pred lice pravde za prethodnu degradaciju. Sam instinkt samoodranja prisiliti e ove izrode i njihove stranke da ometu sve korake koji bi mogli dovesti do pravog uskrsnua naeg naroda. I tobonje ludilo mnogih postupaka ovih Herostrata naeg naroda, nakon malo dublje procjene unutarnjih motiva, razotkriva se u svom pravom svjetlu kao pomno isplanirano, ali neasno i sramno djelo.

76

adolf hitler

U dananje vrijeme, kada javni ivot poprima svoj oblik strankama ove vrste i biva predstavljen samo ljudima nie vrijednosti, dunost nacionalno-reformistikog pokreta jest da ide svojim putem ak i u vanjskoj politici, koja e jednoga dana, prema svim realnim predvianjima i oekivanjima, domovinu morati dovesti do uspjeha i sree. Zato, sve dok zamjerke u pogledu voenja politike ne korespondiraju sa slubenom vanjskom politikom proisteklom iz marksistiko-demokratskog centra, mogu se promatrati s prezirom i zanemariti se, jer to i zasluuju. Ali ako buroazija nacionalnih i takozvanih domovinskih krugova podigne glas, onda je to stvarno samo izraz i simbol stanja svijesti profesionalnih stranara, koji se istiu samo prosvjedima, i jednostavno ne mogu ozbiljno shvatiti da e drugi pokret koji raspolae neunitivom voljom na kraju prerasti u mo, i da jedan takav pokret, predvidjevi ovu injenicu, ve vri neophodnu edukaciju svojih predstavnika. Do 1920. sam godine svim sredstvima i najupornije pokuavao priviknuti nacionalsocijalistiki pokret na ideju saveznitva izmeu Njemake, Italije i Engleske. To je bilo vrlo teko, posebno u prvim godinama nakon rata, budui da je stajalite Boe kazni Englesku, prije svega, i dalje onemoguavalo naem narodu jasno i razborito razmiljanje u podruju vanjske politike, i nastavilo ga drati u ropstvu. Situacija Pokreta u poetnoj fazi razvoja bila je beskrajno teka ak i u okviru odnosa prema Italiji, posebno zato to je jedinstvena reorganizacija talijanskog naroda, predvoena briljantnim dravnikom Benitom Mussolinijem, naila na prosvjed svih drava, kojega su zapoeli Slobodni zidari. Jer dok, s jedne strane, do 1922. godine, stvaratelji javnog njemakog miljenja nisu ni obraali panju na patnje ovih dijelova naeg naroda, razdvojenih od Njemake njihovim zloinom, tako su sada, s druge strane iznenada poeli obraati posebnu pozornost na Juni Tirol. Svim sredstvima lukavog novinarstva i podmukle dijalektike, problem Junog Tirola bio je tako preuvelian, sve do pitanja od nevjerojatnog znaaja, da je na kraju Italija navukla na sebe ulogu izopene drave u Njemakoj i Austriji, koju joj nije dodijelila nijedna druga pobjednika drava. Da je Nacionalsocijalistiki pokret iskreno htio zastupati svoju vanjskopolitiku misiju, potkrepljenu uvjerenjem da je ona bezuvjetno nuna, on se ne bi mogao povui iz borbe protiv sistema koji je sklon laima. Na taj nain, u isto vrijeme, nije mogao raunati niti na jednog saveznika, ve je morao biti voen idejom kako bi to prije trebao povratiti jeftinu popularnost, a ne djelovati protivno oevidnoj istini, nunosti koja je pred njim leala, i glasu vlastite savjesti. Pa ak i da je bio poraen na taj nain, to bi ipak bilo mnogo potenije od sudjelovanja u zloinu kojega je bio svjestan. Kada sam 1920. godine ukazao na mogunost kasnijeg saveznitva s Italijom, inilo se da, barem u poetku, nedostaju svi preduvjeti za to. Italija je bila u krugu drava pobjednica i imala udio u stvarnim ili samo teoretskim prednostima ovog poloaja. Godine 1919. i 1920., nije izgledalo kao da u dogledno vrijeme uope postoji mogunost poputanja unutarnje organizacije Antante. Mona svjetska koalicija jo uvijek je pridavala veliki znaaj tome da se prikae u svjetlu samouvjerene sile koja jami pobjedu, a na taj nain i mir. Potekoe koje su ve izale na vidjelo u vezi s nacrtom mirovnog ugovora utoliko su manje doprle do svijesti javnog mnijenja zbog toga sto su reiseri lukavo osmiljene pozornice znali kako da, barem izvana, ouvaju dojam savrenog jedinstva. Ova zajednika akcija utemeljena je isto toliko na javnom mnijenju, koje je stvorila opa homogena ratna promidba, koliko i na jo uvijek neizvjesnom strahu od izuzetno mone i velike Njemake. Svijet je vrlo polako, sluajnim pogledom uspijevao zapaziti razmjere unutarnjeg propadanja Njemake. Kasniji razlog doprinio je izgleda gotovo stalnoj solidarnosti izmeu pobjednikih drava, kao i nadi pojedinanih drava da ih se nee zaboraviti kada doe do podjele plijena. Konano, i dalje je postojao strah nekih drava da, ako se u tom trenutku povuku, sudbina Njemake ipak nee promijeniti svoj tok, i da e u tom sluaju samo Francuska profitirati od naeg propadanja. Jer se u Francuskoj, normalno, nije ni razmiljalo o promjeni stava prema Njemakoj, koji je zauzet tijekom rata Za mene je mir produetak rata. Ovom izjavom, sjedokosi stari Clemenceau izrazio je prave namjere francuskog naroda. Potpuna nepromiljenost njemakih tenji suoila se s ovom, barem naizgled, nepokolebljivom odlunou pobjednike koalicije u ostvarenju vrsto zacrtanog cilja, potaknutog od strane Francuske, koji se sastojao u tome da se ak i nakon rata nastavi sa djelovanjem na potpunom unitenju Njemake. Pored odvratne podlosti onih koji su u vlastitoj zemlji, usprkos cijeloj istini i protiv svoje vlastite savjesti, prebacili krivicu za rat na Njemaku i drsko iz toga izveli zakljuak kako bi opravdali neprijateljsko ucjenjivanje, stajala je dijelom zastraena, a dijelom nesigurna nacionalna strana, koja je vjerovala da sada, nakon slijedeeg kolapsa, moe popraviti situaciju najmunijom rekonstrukcijom nacionalne prolosti. Mi smo izgubili rat zato to cijela

druga knjiga



nacija nije bila dovoljno fanatina protiv neprijatelja. U nacionalnim krugovima je vladalo miljenje kako moramo nadoknaditi ovaj tetni nedostatak tako to emo mu, za vrijeme mirnodopskog perioda, usaditi mrnju protiv bivih neprijatelja. U isto vrijeme znaajno je i to to je od poetka ova mrnja bila usredotoena uglavnom protiv Engleske, i kasnije Italije, a ne protiv Francuske. Protiv Engleske zato to, zahvaljujui nezainteresiranoj politici Bethmann Hollwegiana, nitko nije vjerovao u rat s njom sve do posljednjeg trenutka. Zato je na ulazak u rat protiv Engleske bio smatran izuzetno sramotnim zloinom protiv odanosti i vjere. U sluaju Italije, neprijateljstvo je bilo ak i razumljivije u pogledu politike nepromiljenosti naeg naroda. Njih su toliko zaslijepili krugovi vlade iluzijom Trojnog saveza da je ak i neinterveniranje Italije u korist AustroUgarske i Njemake smatrano krenjem odanosti. Na taj nain, oni su vidjeli beskrajnu izdaju u kasnijem pridruivanju talijanskog naroda naim neprijateljima. Ta nagomilana mrnja nala je mjesto u estokim osudama i borbenim povicima, tipinim za nacionalnu buroaziju: Boe kazni Englesku. A budui da je Bog isto tako na strani jaih i odlunijih, kao i vie na strani pametnijih, on je kategorino odbio kazniti. Pa ipak, barem tijekom rata, nagomilavanje nacionalne mrnje i bijesa svim sredstvima ne samo da je bilo doputeno, ve je i zahtijevano. Sve to je bio samo pokuaj sprjeavanja bilo kakve mogunosti da sami postanemo svjesni odreenih injenica, makar se bijes u nama nikada nije jako razbuktao. U politici nije postojalo suprotno stajalite, pa je zato, ak i tijekom rata, bilo pogreno privui druge posljedice, posebno uslijed ulaska Italije u svjetsku koaliciju, izuzev rasplamsanog bijesa i zlovolje. Naprotiv, tada smo trebali osjetiti kao posebnu dunost da nastavimo s ponovnim istraivanjem mogunosti u pogledu situacije kako bismo donijeli odluke koje su mogle jamiti da ce se uzeti u obzir spaavanje ugroene njemake nacije. S obzirom da je ulaskom Italije u prve redove Antante bilo neizbjeno izuzetno pogoranje ratne situacije, ne samo zbog nagomilavanja oruja koje je Antanta zahtijevala, ve vie uslijed moralnog jaanja koje nuno lei u pojavljivanju takve moi na strani svjetske koalicije, posebno za Francusku. to se tie dunosti, politike voe nacije u to vrijeme su silom prilika trebali odluiti pod svaku cijenu zatvoriti dvije ili tri bojinice. Njemaka nije bila odgovorna za daljnje odravanje korumpirane, neureene austrijske drave. Niti se njemaki vojnik borio za politiku mo kraljevske porodice koju je naslijedila dinastija Habsburga. To je u najboljem sluaju u glavama naih glasnogovornika koji na prosvjedima spremno viu hura i ne ele se boriti, ali ne i onih koji na bojinici prolijevaju krv. Patnje i tekoe njemakih vojnika bile su neizmjerne ve 1915. godine. Ta stradanja su mogla biti zahtijevana u ime budunosti i ouvanja njemakog naroda, ali ne i zbog spasa habsburke opijenosti velikom moi. Bila je to monstruozna ideja dopustiti milijunima njemakih vojnika da krvare u ratu bez ikakvih izgleda samo zato da bi dinastija mogla ouvati dravu, svoje najosobnije interese, koji su stoljeima bili antinjemaki. Ta ludost e nam u cjelini postati potpuno razumljiva samo ako budemo imali u vidu da se krv najplemenitijih Nijemaca morala proliti kako bi, u najboljem sluaju, Habsburzi mogli dobiti jo jednu priliku za denacionalizaciju njemakog naroda za vrijeme mira. Ne samo da smo se morali upustiti u najmonstruoznije krvoprolie na dvije bojinice iz istog ludila, koje je prelazilo sve granice, ve smo ak bili duni juriati uvijek iznova kako bismo rupe, koje su izdaja i korupcija napravili na naem vrijednom saveznikom frontu, popunili njemakim mesom i krvlju. I mi smo se na taj nain rtvovali za dinastiju, koja je bila spremna ve prvom prilikom koja bi joj se ukazala napustiti sve svoje portvovne saveznike i ostaviti ih u najgorem moguem poloaju. to je kasnije zaista i uinila. Svakako, nai burujski, domai domoljubi govore isto tako malo o toj izdaji kao i o stalnoj izdaji saveznikih, austrijskih trupa slavenskih nacionalnosti, koje su prele na stranu neprijatelja u itavim pukovnijama i brigadama, da bi se konano u njihovim legijama pridruile borbi protiv onih koji su u ovu stranu nesreu bili uvueni djelovanjem svoje drave. tovie, sama po sebi, Austro-Ugarska nikada nije sudjelovala u ratu koji bi ukljuio i Njemaku. To to bi tu i tamo netko stvarno povjerovao u to da e uivati zatitu Trojnog saveza, utemeljenu na reciprocitetu, moe se pripisati samo beskrajnom neznanju i nepoznavanju austrijskih uvjeta koji su uope zavladali Njemakom. Najgore razoaranje za Njemaku bi se ostvarilo da je Svjetski rat izbio zbog nje. Austrijska drava, sa svojom slavenskom veinom i vladavinom dinastije Habsburga, u osnovi protiv Reicha i antinjemaki orijentirana, nikada se ne bi latila oruja i branila ili pomogla Njemakoj u borbi protiv ostatka svijeta, kao to je to glupo uinila Njemaka. U stvari, u usporedbi s Austro-Ugarskom, Njemaka je trebala ispuniti samo jednu dunost: svim sredstvima spasiti nijemstvo od te drave i eliminirati najvee izrode, najgoru dinastiju koju je njemaki narod ikada morao trpjeti. Za Njemaku bi ulazak Italije u Svjetski rat neizbjeno trebao biti prilika za temeljno preispitivanje njezinog

78

adolf hitler

stava prema Austro-Ugarskoj. Nije politiki cin, a kamo li izraz mudrosti i sposobnosti politikih voda, u tom sluaju pronai drugaiji odgovor od mrane zlovolje i nemonog bijesa. Takva stvar obino nanosi tetu ak i u privatnom ivotu, ali u politikom ivotu predstavlja neto to je gore od zloina. To je djelo gluposti. Pa ak i da ovaj pokuaj promjene prethodnog njemakog stava nije urodio plodom, barem bi politiko vodstvo bilo osloboeno krivice da to nije i pokualo. U svakom sluaju, nakon ulaska Italije u Svjetski rat, Njemaka je trebala pokuati zaustaviti rat na dvije bojinice. Ona se potom trebala boriti za sklapanje separatnog mira s Rusijom, ne samo na temelju odustajanja od koritenja prednosti uspjeha, kojega je njemaka vojska ve postigla na istoku, ve ak, ako je potrebno i rtvovati Austro-Ugarsku. Samo potpuno distanciranje njemake politike od zadatka uvanja austrijske drave i njezina iskljuiva usredotoenost na zadatak pomaganja njemakom narodu jo uvijek bi moglo, u skladu s realnim procjenama, stvoriti uvjete za pobjedu. tovie, ruenjem Austro-Ugarske i pripajanjem devet milijuna njemakih Austrijanaca Reichu bi bio uspjeh vrjedniji borbe pred licem povijesti i budunosti naeg naroda nego stjecanje sumnjivih po svojim posljedicama, nekoliko francuskih rudnika ugljena i eljezne rude. Ali, mora se naglasiti uvijek iznova da zadatak - ak i njemake vanjske politike, koja je samo burujsko-nacionalna - ne bi trebao biti ouvanje habsburke drave, ve iskljuivo spas njemake nacije, ukljuujui devet milijuna Nijemaca u Austriji. Inae nita drugo, zaista apsolutno nita drugo. Kao to je poznato, reakcija voa Reicha na situaciju stvorenu talijanskim ulaskom u Svjetski rat bila je svakako potpuno drugaija. Oni su vie no ikada pokuavali sauvati austrijsku dravu sa svojom slavenskom braom, koja je masovno dezertirala, riskirajui njemaku krv u jo veoj mjeri, i prizivajui u domovini osvetu neba nevjernim nekadanjim saveznicima. Da bi se ogradili od svake mogunosti okonavanja dvije bojinice, dopustili su da ih prepredena i lukava beka diplomacija navede na osnivanje poljske drave. Na taj nain, svaka nada da e se postii neko razumijevanje s Rusijom, za koje se svakako moglo izboriti na raun Austro-Ugarske, bila je lukavo sprijeena od strane Habsburga. Tako je vojnicima iz Bavarske, Pomeranije, Westphalije, Thringie i Istone Pruske, iz Brandenburga, Saksonije i Rajne, ukazana najvia ast da u najuasnijim, krvavim bitkama svjetske povijesti, rtvuju stotine tisua svojih ivota, ne za spas njemake nacije, ve za formiranje poljske drave kojoj bi, u sluaju povoljnog ishoda svjetskog rata, Habsburzi dali predstavnitvo, i koja bi potom bila vjeni neprijatelj Njemake. Burujska nacionalna dravna politika! Ali ako je ova reakcija na potez Talijana ve bila neoprostiva glupost tijekom rata, to to se ta emocionalna reakcija odrala i nakon rata bila je jo vea, istinska glupost. Svakako, Italija je bila u koaliciji s dravama pobjednicama ak i nakon rata, pa tako i na strani Francuske. Ali, to je bilo prirodno, jer Italija svakako nije ula u rat iz profrancuskih nastojanja. Presudan motiv koji je privukao talijanski narod tome bila je iskljuivo mrnja i neprijateljstvo prema Austriji i jasna mogunost da e, na taj nain, doprinijeti vlastitim interesima. To je bio razlog za ovakav korak Italije, a nikako ne neka velika naklonost prema Francuskoj. Iako je Njemaka svojevremeno bila duboko povrijeena zbog toga to je Italija poduzela velike korake, sada, kada je dolo do propadanja njezinog stoljetnog neprijatelja, ipak se ne smije izgubiti iz vida uvjerljiv razlog za sve to. Sudbina se promijenila. Nekada je Austrija imala vie od 800.000 Talijana pod svojom vlasti, dok se danas 200.000 Austrijanaca nalo pod talijanskom vlasti. Uzrok nae boli je u tome sto su tih 200.000 koji nas zanimaju njemake nacionalnosti. Budui ciljevi nacionalne i narodno smiljene talijanske politike i dalje u sebi sadre vjean latentan austrijskotalijanski sukob. tovie, izuzetno poveana samosvijest i svijest talijanskog naroda produbljena ratom, a posebno faizmom, samo e joj dati veu snagu za postavljanje jo viih ciljeva. Tako e se sve vie pojavljivati prirodan sukob interesa izmeu Italije i Francuske. Mogli smo raunati na njih i nadati im se ve 1920. godine. U stvari, prvi znaci unutarnjeg nesklada izmeu dvije drave ve su bili vidljivi u to vrijeme. Dok su junoslavenski instinkti za daljnje smanjivanje austrijsko - njemakog elementa uivali podrku Francuske, stav Italije ve u vrijeme osloboenja Koruke od Slavena pokazao se kao prijateljski raspoloen prema njemakom faktoru. Unutarnji preokret prema Njemakoj takoer je izbio na vidjelo u stavu talijanskog pristanka u samoj Njemakoj, najodlunije povodom Gornje lezije. U svakom sluaju, u to se vrijeme mogao zapaziti poetak

druga knjiga

79

unutarnjeg razdvajanja, iako u poetku samo u manjoj mjeri, izmeu dvije romanske nacije. U skladu s realnim procjenama i logikom, a na temelju svih povijesnih iskustava u tom pogledu, ovo otuenje ce se sve vie ukorjenjivati i jednog dana zavriti otvorenom borbom. Svialo joj se to ili ne, Italija e se morati boriti za opstanak svoje drave i za svoju budunost protiv Francuske, poput same Njemake. Nije nuno da Francuska uvijek bude u prvom planu operacija. Ali e ona iskoristiti svoju kontrolu nad onim dravama koje je pametno dovela u poloaj u kojem financijski i vojno ovise o njoj, ili one s kojima je povezana istim interesima. Talijansko-francuski sukob bi isto tako mogao izbiti na Balkanu, kao to moe zavriti u nizinama Lombardije. Glede ove velike vjerojatnosti kasnijeg izbijanja neprijateljstva izmeu Francuske i Italije, ve 1920. godine, sama ova drava dolazi u obzir prvenstveno kao budui saveznik Njemake. Vjerojatnost je rasla sve vie kada je pobjedom faizma, slaba talijanska vlada, prethodno izloena meunarodnim utjecajima bila sruena, a faistiki sustav zauzeo njezino mjesto, ime je preuzeo ulogu ekskluzivnog zastupanja talijanskih interesa u vidu slogana pod svojom zastavom. Slaba talijanska demokratsko-burujska vlada je, zanemarivanjem pravih talijanskih buduih zadataka, vezu s Francuskom moda mogla odrati na umjetan nain. Ali nacionalno svjestan i odgovoran talijanski reim, nikada. Borba novoga Rima za budunost talijanskog naroda stekla je povijesnu objavu na dan kada su Faisti postali simbolom talijanske drave. Tako e jedan od dva latinska naroda morati napustiti svoje mjesto na Sredozemnom moru, dok e drugi stei nadmo kao nagradu za ovu borbu. Kao Nijemac, koji razmilja razumno i koji je nacionalno svjestan, vrsto se nadam i snano elim da ta drava bude Italija, a ne Francuska. Zbog toga e moj stav prema Italiji biti potaknut motivima buduih oekivanja, a ne neproduktivnim sjeanjima na rat. Stajalite Deklaracije o tome da je rat ovdje prihvaen, kao natpis na prijevoznim sredstvima trupa, bio je dobar znak pobjednikog samopouzdanja nenadmane stare vojske. Kao politika tvrdnja, meutim, to je suluda glupost. Danas je to ak jo lue i besmislenije ako se uzme u obzir stav da, za Njemaku, nijedan saveznik koji je u Svjetskom ratu stajao na neprijateljskoj strani i sudjelovao u pljaki nas, ne moe oekivati protuuslugu. Ako marksisti, demokrati i centar uzdignu takvu misao do teme svoje politike aktivnosti, to je jasno iz jednostavnog razloga da ta najizopaenija koalicija uope niti ne eli nastanak njemakog preporoda. Ali, ako nacionalna buroazija i domai krugovi preuzmu takve ideje, onda je tu granica. Jer uzmimo kao primjer bilo koju monu dravu koja bi uope mogla biti na saveznik u Europi, i koja se nije obogatila i teritorijalno proirila na na raun ili na raun drugih saveznika u to vrijeme. Na temelju tog stajalita, Francuska je iskljuena od samog poetka zato to je ukrala Alzas-Lotaringiju, a eli ukrasti i Porajnje, pa Belgiju, zato to posjeduje Eupen i Malmedy, i Englesku, zato to, ak iako ne posjeduje nae kolonije, ona njima u velikoj mjeri upravlja. A svako dijete zna to to znai u ivotu nacija. Danska je iskljuena zato to je uzela Sjeverni Schleswig, Poljska zato to se nalazi u posjedu Zapadne Pruske, Gornje lezije i dijelove Istone Prusije, ehoslovaka, zato to ugnjetava gotovo etiri milijuna Nijemaca, Rumunjska, zato to je na slian nain pripojila vie od milijun Nijemaca, Jugoslavija, zato to ima gotovo 600.000 Nijemaca, i Italija, zato to Juni Tirol naziva svojim. Prema tome, za nau nacionalnu buroaziju i patriotske krugove, mogunosti saveznitva su, sve u svemu, svedene na nulu. Ali, u tom sluaju oni njoj nisu ni potrebni s obzirom da e oni, lavinom prosvjeda i klicanjem povika Hura!, djelomino obuzdati otpor drugih dijelova svijeta, a djelomino ga i potpuno slomiti. A onda, bez ijednog saveznika, u stvari, bez oruja, podrani samo glasnim negodovanjem svog brbljavog jezika, oni e povratiti ukradene teritorije, uiniti da Englesku kazni Bog, strogo prigovoriti Italiji i izloiti je zasluenom preziru cijeloga svijeta nastavljajui tako sve dok ih jednog trenutka ne objese o stupove njihovi trenutni vanjskopolitiki saveznici, boljevistiko i marksistiko nastrojeni idovi. U isto vrijeme, vano je napomenuti kako nai nacionalni krugovi, buruji i patrioti, nikako ne uspijevaju shvatiti da najjai dokaz pogrenog stava njihove vanjske politike lei u konkurenciji marksista, demokrata i centrista, i, prije svega, idova. Ali, ovjek mora dobro poznavati nau buroaziju da bi odmah shvatio zato je to tako. Oni su svi beskrajno sretni to su uope nali jednu stvar u kojoj se izgleda postie pretpostavljeno

80

adolf hitler

jedinstvo njemakog naroda. Nema veze ako se to tie gluposti. Usprkos tomu, nevjerojatno je utjeno za hrabru buroaziju i domae politiare to to su u stanju priati tonom nacionalne borbe, a da pritom ne dobiju udarac u lice od najblieg komunista. Toga su poteeni samo zato to je njihova politika koncepcija isto tako sterilna u nacionalnom pogledu, kao to je vrijedna u pogledu idovskih marksista, ali ovim ljudima to ili ne pada na pamet ili je skriveno u najdubljim dijelovima njihovog bia. Razmjer u kojem smo na sebe preuzeli svu pokvarenu la i kukaviluk je neto neuveno. Kada sam se 1920. godine usmjerio na vanjskopolitiki stav Pokreta prema Italiji, prvo sam naiao na potpuno nerazumijevanje jednog dijela nacionalnih krugova, kao i meu takozvanim domovinskim krugovima. Tim ljudima je bilo jednostavno neshvatljivo kako, suprotno opoj dunosti za stalnim prosvjedima netko moe formulirati politiku ideju koja sa isto praktinog stajalita nagovjetava unutarnje pomirenje, odnosno, okonanje jednog od neprijateljstava Svjetskoga rata. Openito gledano, nacionalni krugovi smatrali su nepojmljivim to to nisam stavio najvei naglasak nacionalnih aktivnosti na prosvjede, koji su trubili do neba pred Feldherrnhalle, u Mnchenu, ili na nekim drugim mjestima, danas protiv Pariza, sutra protiv Londona, pa opet, protiv Rima, ve to sam se umjesto za to, zaloio za to da se prvo u Njemakoj uklone oni koji su odgovorni za njezinu propast. Rasplamsali prosvjedi na demonstracijama protiv Pariza takoer su se odrali u Mnchenu povodom diktature tog grada, koji su svakako morali pomalo zabrinuti Clemencaua. Meutim, upravo me to potaknulo da iz sve snage razradim nacionalsocijalistiki stav protiv ludila prosvjeda. Francuska je uinila neto to je svaki Nijemac mogao pretpostaviti i ega je htio-ne htio trebao biti svjestan. Da sam na mjestu Francuza, i ja bih, naravno, podrao Clemencaua. Meutim, vikati bjesomuno iz svega glasa na nadmonog neprijatelja, i to iz daljine, nedostojanstveno je koliko i idiotski. Naprotiv, nacionalna opozicija domovinskih krugova trebala je svoje zube pokazati onima iz Berlina, onima koji su bili odgovorni i krivi za sav uas i razlog nae propasti. Naravno, lake je bilo vritati protiv Pariza i obasipati ga kletvama, koje se uostalom nisu mogle ostvariti i nisu odgovarale pravom stanju stvari, nego suoiti se s Berlinom istupivi s konkretnim djelima. Ovo se posebno odnosi na predstavnike dravne politike Bavarske, koji, naravno, injenicom svojih dosadanjih uspjeha dovoljno pokazuju koliko su briljantni. Jer bi prva dunost tih istih ljudi, tako upornih u svojoj elji za ouvanjem suvereniteta Bavarske, i u isto vrijeme ustrajnih u nastojanju zadravanja prava na voenje vanjske politike, prvo trebala biti afirmiranje jedne realne vanjske politike takvog tipa kako bi Bavarska, na taj nain, nuno mogla dobiti vodstvo prave nacionalne opozicije u Njemakoj, osmiljene u glavnim aspektima. U pogledu potpune nedosljednosti politike Reicha ili svjesne namjere ignoriranja svih pravih putova uspjeha, upravo je bavarska drava ta koja bi se trebala uzdii do uloge glasnogovornika vanjske politike, koji bi, u skladu s realnim predvianjima, jednoga dana mogao privesti kraju uasnu izolaciju Njemake. Ali ak i u ovim krugovima, oni se sukobljavaju s vanjskopolitikom koncepcijom saveznitva s Italijom, koju ja zagovaram, i to iz potpune gluposti i nepromiljenosti. Umjesto da se odluno uzdignu do uloge govornika i uvara najviih njemakih nacionalnih interesa u budunosti, oni su skloniji tome da s vremena na vrijeme jednim okom zamire prema Parizu, a podiui drugo visoko k nebu, sveano objave svoju odanost Reichu, s jedne strane, a s druge pokau svoju odlunost u ouvanju Bavarske, doputajui rasplamsavanje boljevikog plamena na sjeveru. Da, u biti Bavarska je drava povjerila ulogu uvara svojih suverenih prava stvarno intelektualcima posebne veliine. U pogledu jednog takvog mentaliteta, nikoga ne bi trebalo iznenaditi to to se od prvog dana moja koncepcija vanjske politike susrela s ako ne direktnim odbacivanjem, onda barem totalnim nerazumijevanjem. Iskreno govorei, ja u to vrijeme nisam ni oekivao nita drugo. Ja i dalje uzimam u obzir opu ratnu psihozu i samo nastojim u svoj Pokret postupno ugraditi koncepciju vanjske politike, razumljive u kontekstu svjetskih zbivanja. U to vrijeme, jo nisam morao trpjeti razne otvorene napade na raun svoje protalijanske politike. Razlog to je to tako vjerojatno lei s jedne strane u injenici da je u odreeno vrijeme ona smatrana potpuno bezopasnom, i s druge da je i sama Italija izloena meunarodnim utjecajima. U biti, u tajnosti su moda ak postojale nade da bi Italija mogla podlei kugi boljevizma, a tada bi bila dobrodola kao saveznik, barem za nae krugove

druga knjiga koji pripadaju ljevici.

81

Uz to, u redovima ljevice u to vrijeme ovjek nije mogao na pravi nain zauzeti stav protiv zakopavanja ratne sjekire, budui da su u samom ovom taboru stalno poduzimani napori u iskorjenjivanju negativnih, poniavajuih i - za Njemaku - tako neopravdanih osjeaja mrnje nastalih u Svjetskom ratu. Ovim redovima ne bi bilo lako uputiti kritiku na moj raun i suprotstaviti mi se oko koncepcije vanjske politike, koja bi, na kraju krajeva, kao preduvjet svog provoenja, postavila barem uklanjanje ratne mrnje i neprijateljstva izmeu Njemake i Italije. Meutim, moram jo jednom naglasiti kako moda glavni razlog zbog kojeg sam naiao na tako mali otpor od strane mojih neprijatelja lei u tome to su moju aktivnost uzeli zdravo za gotovo, smatrajui ju bezazlenom i time bezopasnom. Ova situacija se u jednom jedinom momentu promijenila kada je Mussolini zapoeo Mar na Rim. Kao nekakvom arobnom rijei, istog trenutka je od strane idovskog tiska, krenula lavina runih rijei i uvreda protiv Italije. I ve poslije 1922. godine, postavilo se pitanje Junog Tirola, koje se pretvorilo u stoer njemako-talijanskih odnosa, htjeli to stanovnici Junog Tirola ili ne. Nedugo nakon toga marksisti su postali predstavnici nacionalne opozicije. I sada je ovjek mogao prisustvovati jedinstvenom spektaklu u okviru kojega idovi i njemaki narod, socijaldemokrati i lanovi Saveza patriota, komunisti i nacionalna buroazija, ruku pod ruku, slono mariraju preko Brennera kako bi ponovno osvojili ovaj teritorij monim bitkama ali svakako, bez prolijevanja krvi. Posebnu ar ovom hrabrom nacionalnom frontu dala je injenica to su se ak i oni posebni predstavnici Bavarske i bavarskih suverenih prava, iji su duhovni preci vie od stotinu godina prije predali dobrog Andreasa Hofera Francuzima i dopustili im da ga strijeljaju, isto tako ivo zainteresirali za borbu za osloboenje zemlje Andreasa Hofera. Budui da su utjecaji bande idovskih novinara, zatim nacionalne buroazije i patriotskih glupana koji bezumno tre za njima, uspjeli preuveliati problem Junog Tirola do razmjera vitalnog pitanja njemake nacije, morao sam zauzeti jasan stav prema tome. Kao to je ve bilo istaknuto, stara je austrijska drava imala preko 850.000 Talijana unutar svojih granica. Sasvim sluajno, ovaj podatak o nacionalnostima ustanovljen austrijskim popisom nije u potpunosti precizan. Naime, popis nije izvren prema nacionalnostima pojedinaca, ve prema jeziku koji je oznaen kao govorni. Oigledno, ovo nije moglo pruiti potpuno jasnu sliku, ali u prirodi slabosti nacionalne buroazije lei samozavaravanje. Ako netko ne ui predmet, ili ako o njemu barem ne govori otvoreno, onda to isto tako ne postoji. Na temelju toga, Talijani, ili bolje, ljudi koji govore talijanski jezik, velikim su dijelom ivjeli u Tirolu. Prema brojkama popisa iz 1910. godine, Tirol je imao x stanovnika, od kojih je y posto govorilo talijanski jezik, dok su se ostali raunali kao Nijemci ili jednom dijelom isto tako kao Romani. Zbog toga je oko n Talijana bilo u nadvojvodstvu Tirola. Budui da je cjelokupan broj pripisan prostoru na kojem danas ive Talijani, broj Nijemaca u odnosu na Talijane na cijelom dijelu teritorija Tirola nastanjenom Talijanima iznosi x Nijemaca prema y Talijana. To je neophodno ustanoviti zato to prilino velik broj ljudi u Njemakoj, zahvaljujui laljivosti naega tiska, nema nikakvu predodbu o tome da u podruju pod kojim se podrazumijeva teritorij Junog Tirola, zapravo dvije treine stanovnika ine Talijani, a jednu treinu Nijemci. Prema tome, tko god ozbiljno zagovara ponovno osvajanje Junog Tirola, zapravo bi promijenio stvari samo utoliko to bi umjesto 200.000 Nijemaca pod vlasti Talijana, stavio 400.000 Talijana pod vlast Nijemaca. Naravno, njemaki je element u Junom Tirolu sada koncentriran prije svega u sjevernom dijelu, dok talijanski nastanjuje juni dio. Prema tome, ako bi netko pronaao rjeenje u isto nacionalnom smislu, prije svega bi morao iskljuiti koncept Junog Tirola iz ope rasprave. Jer ne moe postojati moralno opravdanje za ratovanje s Talijanima zato to su uzeli povrinu teritorija u kojoj 200.000 Nijemaca ivi uz 400.000 Talijana, ako mi sami, obrnuto, elimo ponovo osvojiti ovaj teritorij za Njemaku kao ispravak nepravde, to jest, ako elimo poiniti jos veu nepravdu nego u sluaju s Italijom.

82

adolf hitler

Tako e poziv na ponovno osvajanje Junog Tirola imati iste moralne greke poput ovih koje sada otkrivamo u vladavini Talijana u Junom Tirolu. Zato ovaj poziv takoer gubi moralno opravdanje. Uz ovo, mogu se potvrditi i druga stajalita, koja onda moraju zagovarati povratak cijelog Junog Tirola. Prema tome, na temelju moralno opravdanih osjeaja, moemo, u najveoj mjeri, zagovarati povratak tog dijela u kojem, u stvari, ivi veina Nijemaca. To je prostorno ogranien teritorij od y kvadratnih kilometara. ak i na njemu, meutim, ima otprilike 190.000 Nijemaca, 64.000 Talijana i Latina i 24.000 drugih stranaca, tako da cjelokupni njemaki teritorij obuhvaa gotovo 160.000 Nijemaca. U dananje vrijeme teko da postoji granica koja ne razdvaja Nijemce od domovine, kao to je sluaj u Junom Tirolu. U stvari, samo je u Europi, ne manje od n milijuna Nijemaca razdvojeno od Reicha. Od njih, x milijuna ivi pod tuom vlasti, a samo y milijuna u njemakoj Austriji i vicarskoj, iako u uvjetima koji ni na trenutak ne predstavljaju opasnost po nacionalnost. U isto vrijeme, tu je i itav niz sluajeva koji obuhvaaju ukupne iznose potpuno drugaijeg karaktera u usporedbi s ljudima nae narodnosti u Junom Tirolu. Koliko je ova injenica uasna za na narod, isto toliko su krivi oni koji danas podiu toliku galamu oko Junog Tirola. A mi isto tako malo, u svakom sluaju, moemo uiniti da sudbina preostalog Reicha zavisi samo od interesa ovih izgubljenih teritorija, a kamoli od elja jedne od njih, ak i preuzimanjem isto burujske politike granica. Jer, prije svega, jedna stvar odluno mora biti odbaena: nema Svetog njemakog naroda u Junom Tirolu, kao to pripadnici Saveza patriota budalasto brbljaju. Prije bi se trebalo rei kako svi koji moraju biti uraunati kao pripadnici njemake zajednice moraju biti podjednako sveti. Ne smiju se Nijemci iz Junog Tirola smatrati vrjednijima od onih u leziji, Istonoj ili Zapadnoj Pruskoj, koji su podinjeni pod vladavinom Poljske. Takoer se Nijemci u ehoslovakoj ne smiju smatraju vrjednijima od Nijemaca u Sarskom podruju ili takoer u Alzas-Lotaringiji. Pravo da se njemaki element, rasporeen na razliitim teritorijima, rangira posebnim vrijednostima, u najboljem sluaju proizlazi iz analitikih istraivanja njihovih specifinih, prevladavajuih i temeljno dominantnih rasnih vrijednosti. Meutim, to je upravo ono mjerilo koje grupe koje prosvjeduju protiv Italije primjenjuju najmanje. Jer budui da su i stanovnici Tirola danas razdvojeni i rasuti po prostorima, to ne moe dati stupanj veeg povjerenja nego, recimo, za stanovnike Istone i Zapadne Pruske. Danas, vanjskopolitiki zadatak njemakog Reicha kao takvog ne moe biti odreen interesima dijelova naroda rasutih izvan njega. On se na taj nain u stvarnosti nee sluiti interesima, s obzirom da u biti, kao preduvjet za praktinu pomo ima ponovno zadobivanje moi u domovini. Zato jedino stajalite koje jami procjenu u pogledu vanjskopolitike pozicije moe biti ono o najbrem i pravovremenom povratku neovisnosti i slobode preostalom dijelu nacije, ujedinjenom pod njemakom vladom. Drugim rijeima, to znai da ak i ako njemaka vanjska politika ne bude svjesna ni jednog drugog cilja osim spaavanja Svetog naroda u Junom Tirolu, to jest, 190.000 Nijemaca koji se stvarno mogu uzeti u obzir, prvi preduvjet za to bio bi ostvarenje politike neovisnosti Njemake, kao i sredstava vojne moi. Na kraju krajeva, trebalo bi biti jasno da austrijska drava nee oteti Juni Tirol od Talijana. Ali, podjednako mora biti jasno da ak i u sluaju kada njemaka vanjska politika nee imati niti jedan drugi cilj osim osloboenja Junog Tirola, njezine aktivnosti moraju biti odreene takvim stajalitima i faktorima koji jame ponovno zadobivanje politike i vojne moi. Na taj nain svakako ne bismo postavili Juni Tirol u centar vanjskopolitikih razmatranja, ve bismo naprotiv, posebno tada morali biti voeni i rukovoeni onim idejama koje nam, u stvari, omoguavaju slamanje postojee svjetske koalicije usmjerene protiv Njemake. Jer na kraju ak ni posredstvom Njemake, Juni Tirol nee biti vraen Nijemcima monotonim, poput tibetanske mantre, ponavljanjem prosvjeda i povicima nezadovoljstva, ve upotrebom maa. Prema tome, ako bi Njemaka i zacrtala sebi ovaj cilj, prvo bi si morala pronai saveznika koji bi joj pomogao u vraanju moi. Danas se moe rei kako bi Francuska u tom pogledu mogla biti uzeta u obzir. Ja sam se tomu, kao nacionalsocijalist, estoko suprotstavio. I zaista bi Francuska mogla biti spremna s Njemakom marirati protiv Italije. U biti ak bi se moglo dogoditi da nas, u znak priznanja za rtvovanje ljudi nae krvi, i u vidu slabih zavoja za nae rane, nagrade Junim Tirolom. Ali to bi takva pobjeda znaila za Njemaku? Da li bi naa nacija na primjer tada mogla ivjeti s obzirom na jo 200.000 stanovnika Junog Tirola? Da li moda netko sumnja u to da bi se Francuska, nakon to je jednom

druga knjiga

83

porazila svog latinskog konkurenta na Mediteranu uz njemaku vojnu pomo, svakako opet okrenula protiv Njemake? Ili da bi u svakom sluaju ustrajala u svom starom politikom cilju unitenja Njemake? Ne, ako za Njemaku ostane bilo kakva mogunost za biranje izmeu Francuske i Italije. Prema svim realnim procjenama, samo Italija dolazi u obzir kao jamstvo za Njemaku. Jer pobjeda nad Italijom u saveznitvu s Francuskom donijela bi nam Juni Tirol, ali bi stvorila i jau Francusku, koja bi kasnije kao na neprijatelj profitirala. Pobjeda nad Francuskom, uz talijansku pomo, donijela bi nam barem Alzas-Lotaringiju i u najboljem sluaju, veliku slobodu u provoenju i voenju teritorijalne politike. Na kraju krajeva, samo na taj nain Njemaka moe ubudue ivjeti, a ne kroz Juni Tirol. Niti e doi u obzir odabiranje jednog od svih odvojenih teritorija, u stvari, onog koji nam je najbeznaajniji u temeljnom smislu, i riskiranje interesa nacije od 70.000.000 ljudi, u biti odricanje svoje budunosti, samo zato da bi bijedni, fanatini njemaki patrioti mogli dobiti trenutno zadovoljenje. I sve to iz iste obijesti, jer bi u stvari Juni Tirol bio isto tako od male pomoi kao to je i sada. Nacionalsocijalistiki pokret kao takav mora poduiti njemaki narod da se ne smije suzdravati od prolijevanja krvi u svrhu oblikovanja svog ivota. Ali, na slian nain, na se narod mora poduiti i tomu da barem ubudue, nikada vie ne smije dopustiti prolijevanje krvi zbog nekakvih glupih ideja. Neka nai patrioti, tako uporni u svojim prosvjedima, kao i pripadnici domovinske lige, barem jednom lijepo kau kako oni vide uope i zamiljaju mogue zauzimanje Junog Tirola drugaije nego vojnom silom. Neka barem jednom smognu snage i poteno priznaju, ako ozbiljno vjeruju u to, da e Italija jednog dana smekana jednostavno lavinom njihovih ispraznih rijei i vatrenih prosvjeda - predati Juni Tirol, ili da nisu moda isto tako uvjereni da e drava s istom postojeom nacionalnom svijeu, samo pod pritiskom vojne prijetnje, odustati od teritorija za kojega se borila etiri duge godine. Neka ne brbljaju stalno da smo se mi, ili ja, odrekli Junog Tirola. Ti nevieni laljivci znaju vrlo dobro da sam se ja osobno borio na bojinici u vrijeme kada je sudbina Junog Tirola odluivala, to ne malom broju dananjih prosvjednika na skupovima u to vrijeme nije palo ni na pamet. I da su u isto vrijeme, meutim, snage s kojima su nai pripadnici Saveza patriota i nacionalne buroazije vodili vanjsku politiku i potpirivali neprijateljstvo prema Talijanima, svjesno ometali pobjedu svim sredstvima, da internacionalni marksizam, demokracija i centar ak i u vrijeme mira nisu birali sredstva u svrhu oslabljenja i paraliziranja vojne moi naeg naroda, i da su konano organizirali revoluciju tijekom rata, koja je nuno vodila do propadanja Njemake, a s time i njemake vojske. Juni Tirol je isto tako bio izgubljen za njemaki narod kroz aktivnosti tih ljudi i uklet slabou i nesposobnou burujsko fanatinih prosvjednika. Dostojno je prezira to to ovi takozvani nacionalpatrioti danas priaju o odricanju od Junog Tirola. Ne, draga gospodo, nemojte uvijati i zavijati na tako kukaviki nain pravu rije. Ne budite tolike kukavice da istupite i kaete kako bi se danas moglo postaviti samo pitanje osvajanja Junog Tirola. Jer odricanje je, gospodo iz Lige Naroda, rezultat djelovanja vaih vrijednih dananjih saveznika, marksista, koji su izdali svoju zemlju u svim legalnim dravnim oblicima. A jedini koji su imali hrabrosti zauzeti otvoren stav protiv zloina u to vrijeme niste bili vi, cijenjeni lanovi Lige Naroda i burujske diplomacije, ve mali Nacionalsocijalistiki pokret i, prije svega, ja sam. U stvari, gospodo, kada ste vi bili tako tihi da nitko u Njemakoj nije ni znao da postojite, kada ste brzo pobjegli u svoje mije rupe, te 1919. i 1920. godine, ja sam istupio protiv sramote potpisivanja mirovnog ugovora - i to ne tajno, iza etiri zida, ve javno. U to vrijeme, meutim, vi ste i dalje bili takve kukavice da se nijedan jedini put niste usudili pojaviti na jednom od naih sastanaka iz straha da ete biti pretueni od strane vaih dananjih vanjskopolitikih saveznika, marksistikih ulinih probisvijeta. ovjek koji je potpisao Mirovni sporazum u St. Germainu bio je isto tako malo nacionalsocijalist, kao i oni koji su potpisali Versaillski mirovni sporazum. Oni su bili lanovi stranaka koji su, potpisavi to, samo okonali desetljetnu izdaju svoje zemlje. Tko god danas na bilo koji nain eli promijeniti sudbinu Junog Tirola ne moe odbaciti neto to je ve odbaeno u svim oblicima od strane dananjih prosvjednika. U najboljem sluaju, on to samo moe ponovno osvojiti.

84

adolf hitler

Ja se vrsto protivim tome, svakako, i izjavljujem, da u pruiti najjai mogui otpor tom nastojanju, i da u se boriti s najvatrenijim fanatizmom protiv ljudi koji pokuavaju na narod povesti u avanturu, koliko krvavu toliko i ludu. Ja o ratu nisam uio za stolovima restorana rezerviranim za redovne goste. Niti sam u ovom ratu bio jedan od onih koji su morali davati naredbe ili zapovijedati. Bio sam obian vojnik koji je sluao naredbe i zapovijedi pune etiri i pol godine, i koji je usprkos tome asno i iskreno ispunjavao svoju dunost. Ali ja sam na taj nain imao sreu rat upoznati onakvoga kakav on stvarno jest, a ne onakvoga kakvog bi ga netko htio vidjeti. Kao obian vojnik, koji je upoznao samo njegove mrane strane, ja sam bio za taj rat sve do posljednjeg trenutka - zato to sam bio uvjeren da bi spas naeg naroda mogao biti samo u pobjedi. Meutim, budui da je danas mir stvorila druga strana, ja se kategorino zalaem protiv rata koji ne ide u korist njemakog naroda, i protiv onih koji su ve jednom ranije bezbono trgovali krvavom rtvom naeg naroda zbog vlastitih interesa. Uvjeren sam da u jednog dana iskazati odlunost u, ako je neophodno, preuzimanju ak i cijele odgovornosti u vezi ulaganja krvi njemakog naroda. Ali se zato borim protiv toga da ijedan jedini Nijemac bude odvuen na ratite kako bi budale ili kriminalci svoje planove napajali njegovom krvlju. Tko god razmisli o nevienom uasu i zastraujuoj nesrei suvremenog rata, ili razmotri beskrajne zahtjeve kojima je izloena psihika snaga naroda, mora se uplaiti ideje da upravo takvu rtvu zahtjeva uspjeh koji u najboljem sluaju nikada ne bi bio u skladu s ogromnim naporom. I isto tako znam da u sluaju kada bi se danas ljudi iz Junog Tirola, ako se pod tim podrazumijevaju samo oni koji ive du njemakih granica, skupili u jedan front i kada bi se stotine i stotine tisua rtava, koje bi naa nacija morala podnijeti u borbi za njihovo dobro, pojavilo pred ovim gledateljima, 300.000 ruku bi se podiglo zatitniki prema nebu i vanjska politika nacionalsocijalista bila bi opravdana. Ono to je najstranije u svemu tome je to to se oni poigravaju s mogunou stranog ishoda, a da pri tome ni ne pomiljaju, niti ele stvarno pomoi stanovnicima Junog Tirola. Budui da borbu oko Junog Tirola danas vode oni koji su jednom pustili da cijela Njemaka bude unitena, kojima ak i sam Juni Tirol slui samo kao sredstvo, koje koriste s hladnom beskrupuloznou kako bi zadovoljili svoje sramotne antinjemake - u najekstremnijem vidu izraene instinkte. Mrnja prema dananjoj, nacionalno svjesnoj, Italiji, i iznad svega mrnja nove politike ideje o ovoj zemlji, i u najveoj mjeri mrnja prema talijanskim dravnicima u usponu, je ono sto ih potie u previranju njemakog javnog mnijenja pomou Junog Tirola. Jer, u stvari, koliko su, na kraju krajeva, indiferentni svi ti predstavnici prema njemakom narodu. Dok sudbinu Junog Tirola oplakuju krokodilskim suzama u oima, cijelu Njemaku vode sudbini koja je gora od one izdvojenog teritorija. Dok prosvjeduju protiv Italije u ime nacionalne kulture, oni zagauju kulturu njemake nacije iznutra, unitavaju cijeli kulturni senzibilitet, truju instinkte naeg naroda, i rue ak i dostignua prolih vremena. Da li vrijeme, koje je unutar zemlje tlailo i ugnjetavalo vlastito kazalite, knjievnost, slikarstvo do najnie razine, ima pravo istupiti protiv dananje Italije, ili tititi njemaku kulturu od nje u ime kulture? Gospoda iz Bavarske stranke, njemaki nacionalisti, pa ak i marksistiki oskrvnivai kulture, brinu oko kulture Junog Tirola, ali potpuno mirno doputaju da kulturu njihove domovine vrijeaju najbjedniji i najnezgrapniji postupci i predaju njemaku scenu sramotnom predstavniku rase, Jonny Spielt Aufu. I oni pri tome, licemjerno, ale zbog guenja njemakog kulturnog ivota u Junom Tirolu, dok sami najokrutnije proganjaju sve one ljude u domovini koji ele zatititi njemaku kulturu od svjesnog i namjernog unitenja. U tom pogledu, Bavarska stranka potie dravnu vlast protiv onih koji se protive neuvenom unitavanju nae narodne kulture. to ovi usamljeni zatitnici njemake kulture u Junom Tirolu poduzimaju kako bi u Njemakoj zatitili njemaku kulturu? Dopustili su da kazalite padne na razinu bordela, u kina su unijeli stvari koje oigledno prljaju i oskvrnjuju nau rasu, i potkopali su sve temelje ivota naeg naroda filmovima koji potenje i moral smatraju smijenim; oni su povlaivali dadaistikom i kubistikom zanosu u slikarstvu, zatitili tvorce ove niske obmane i ludila, dopustili da njemaka knjievnost padne u blato i glib, i cjelokupan intelektualni ivot naeg naroda prepusti idovima iz cijeloga svijeta. I ista ta grupa dostojna prezira toliko je bezobrazna u suoavanju s tim problemom da se zalae za njemaku kulturu u Junom Tirolu, a pri tome ima samo jedan cilj na umu, naravno, da potakne dva naroda da krenu jedan protiv drugog kako bi ih na kraju to lake bacili na nivo svoje vlastite nitavne kulture.

druga knjiga

85

Meutim, tako stvari stoje u svemu. Oni se ale na progon Nijemaca u Junom Tirolu, dok se isti ti ljudi u Njemakoj pojavljuju u ulozi najokrutnijih protivnika koji se obruavaju na svakoga tko pod nacionalnom pripadnou podrazumijeva neto vie od pomirljive predaje svog naroda idovskom i crnakom oskvrnuu. Isti ljudi koji se zalau za slobodu svijesti Nijemaca u Junom Tirolu na najgori mogui nain vre pritisak na njih u Njemakoj. Nikada ranije sloboda izraavanja vlastitih nacionalnih stavova u Njemakoj nije bila guena kao pod vlau tog podmuklog stranog oloa, koji su se drznuli prelomiti koplje u ime prava na svijest i nacionalnu slobodu, prije svega u Junom Tirolu. Oni jadikuju nad svakom nepravdom koja pogaa Nijemce u Junom Tirolu, ali ute kao zaliveni o ubojstvima koje su marksistiki ulini probisvijeti inili iz mjeseca u mjesec protiv vlastitog naroda u Njemakoj. I tu utnju dijele zajedno s cijelom finom nacionalnom buroazijom, ukljuujui i domoljubne prosvjednike. Za jednu jedinu godinu - to jest, samo nakon pet mjeseci ove godine - devet je ljudi iz redova Nacionalsocijalistikog pokreta ubijeno u okolnostima koje su jednim dijelom zaista zvjerske, a preko est stotina je ranjeno. Ova laljiva i pokvarena grupa nijemo uti u vezi tih dogaaja, ali kako bi samo poela dizati galamu da je za samo jedno takvo izvreno djelo protiv Nijemaca u Junom Tirolu kriv faizam. Kako bi samo pozvali cijeli svijet na prosvjede da je jednog jedinog Nijemca zaklao faist pod okolnostima slinim onima u kojima je marksist ubio neugledne radnike u Njemakoj, ne pozivajui na pobunu i javno iskazivanje nezadovoljstva ove fine falange za spas njemakog naroda. I kako zaista isti ti ljudi, koji javno prosvjeduju protiv dravne torture nad Nijemcima u Junom Tirolu, tlae Nijemce koji im smetaju u samoj Njemakoj. Poevi od heroja njemake podmornice, pa sve do spasitelja Gornje lezije, ljudi koji su bili spremni proliti krv za Njemaku - kako su ih samo odvukli s lisicama na rukama pred sudove i osudili ih na zatvorske kazne, i to sve samo zato to su rtvovali svoje ivote na stotine i stotine puta iz iste ljubavi prema domovini, dok se prezira vrijedan olo prosvjednika sakrio negdje gdje ga nitko ne bi mogao nai. I tako su ih sve osudili na zatvor koji je u Njemakoj bio odreen za djela kakva bi nacionalno svjesna drava nagradila najvrjednijim odlijima. Ako Italija danas poalje Nijemca u zatvor u Junom Tirolu, cjelokupnim njemakim nacionalnim i marksistikim tiskom istog e trenutka odjeknuti krici kao da je u pitanju krvavo ubojstvo. Ali potpuno zaboravljaju da u Njemakoj ovjek moe biti mjesecima u zatvoru samo zbog izdaje, pretresa kue, prekraja u vezi potanske poiljke, telefonske dojave - to jest, istog protuustavnog uskraenja osobnih sloboda jamenih na temelju graanskih prava ove drave - i da je to osnovno obiljeje svakodnevice. I neka ne govore nae takozvane nacionalne stranke da je to mogue samo u marksistikoj Prusiji. Prije svega, oni su u bratskim odnosima s istim tim marksistima u pogledu vanjske politike, i drugo, oni u istoj mjeri sudjeluju u guenju iskrenog, samosvjesnog nacionalizma. Oni su u nacionalnoj Bavarskoj postavili na smrt bolesnog Dietricha Eckarta pod takozvano zatitno skrbnitvo zbog nepodmitljivog nacionalnog stajalita, unato dostupnim medicinskim izvjetajima, i bez ikakvog osjeaja krivnje. I tako su ga dugo drali u pritvoru da je na kraju kolabirao i umro dva dana nakon to su ga pustili. tovie, on je bio najvei pjesnik Bavarske. Naravno, on je bio Nijemac i nije ni ubio Jonny Spielt Aufa, te stoga nije ni postojao za ove borce za nacionalnu kulturu. I upravo su ga ti nacionalpatrioti ubili, kao to su unitili i njegovo djelo, jer je on na kraju ipak bio Nijemac, a uz to poten i odan Bavarac, a ne svjetski pokvareni idov iz Njemake. Tada bi on bio neto sveto za ovaj Savez patriota, ali, u ovom sluaju, oni su djelovali u skladu sa svojim nacionalno-burujskim stajalitima, i otvorenim izjavama u administraciji mnchenske policije: Umrite, nacionalne svinje! Ali to su isti ti Nijemci, koji svjesno pokrenu val nezadovoljstva itavog svijeta kada netko u Italiji ne uini nita vie osim to Nijemca strpa u zatvor. Kada je nekoliko Nijemaca protjerano iz Junog Tirola, ovi ljudi su opet pozvali njemaki narod na burno protivljenje. Zaboravili su pritom samo dodati da je potpirivanje, meutim, bilo usmjereno protiv Nijemaca u samoj Njemakoj. Pod burujskom nacionalnom vladom, nacionalna Bavarska je protjerala na desetine i desetine Nijemaca, i to samo zato to nisu bili politiki podobni za korumpirani, vladajui burujski sloj ve su imali stav beskompromisnog nacionalizma. Iznenada vie nije htjela priznati Austrijance kao brau, ve samo strance. Meutim, nije se sve to svelo samo na protjerivanje takozvanih Nijemaca stranaca. Ne, isti ti burujski nacionalni licemjeri, koji su burno prosvjedovali protiv Italije zbog toga to je protjerala Nijemca iz Junog Tirola i najurila ga u drugu provinciju, protjerali su iz Bavarske na desetine Nijemaca s njemakim dravljanstvom, koji su se etiri i pol godine u njemakoj vojsci borili za Njemaku, i koji su u tom ratu bili teko ranjeni i dobili najvia odlikovanja. U biti, to je pravi nain na koji ovi burujski nacionalni licemjeri gledaju na one koji se sada burno protive Italiji, dok oni sami nose najgore breme sramote meu vlastitim narodom. Oni se ale zbog denacionalizacije u Italiji, a u isto vrijeme denacionaliziraju njemaki narod u svojoj vlastitoj

86

adolf hitler

domovini. Bore se protiv svih onih koji se bore protiv trovanja naeg naroda u pogledu krvi, a, u stvari, progone svakog Nijemca koji vodi bitku protiv degermanizacije, negrifikacije i judaizacije naeg naroda u velikim gradovima, koje sami pokreu i financiraju, i to na najsramniji i najnemilosrdniji nain. I navoenjem lanih izgovora o tome kako predstavljaju opasnost po crkvene ustanove pokuavaju ih strpati u zatvor. Kada je uzbueni Talijan u Meranu otetio spomenik kraljice Elizabete, oni su digli takvu galamu da se nisu mogli umiriti ni kada je talijanski sud kaznio prijestupnika dvomjesenom zatvorskom kaznom. Ali, to to su spomenici i graevine koje predstavljaju tragove kulturne batine naeg naroda neprekidno oskrnavljeni u samoj Njemakoj, to ih se uope ne tie. To to je Francuska gotovo u potpunosti unitila sve spomenike Njemake prolosti u Alzas-Lotaringiji je za njih potpuno nebitna stvar. Ne uzbuuje ih ni to to Poljaci sistematski pustoe sve to uope samo podsjea na ime Njemake. U stvari, njih ni najmanje ne uzbuuje injenica da je upravo ovog mjeseca u Brombergu Bismarckova tvrava javno demolirana od strane vlade sve to ove prvake nacionalne asti naeg naroda ostavlja potpuno ravnodunim. Meutim, zlo i nesrea je ako se neto tomu slino dogodi u Junom Tirolu, jer to je za njih iznenada postala Sveta zemlja. Ali zato sama domovina moe ii k vragu. Svakako, na talijanskoj strani se dogodilo mnogo vie od jednog nepromiljenog dogaaja u Junom Tirolu, dok je pokuaj sistematske denacionalizacije njemakog elementa isto toliko netaktian koliko i problematian. Ali, oni koji su dijelom krivi za to i koji, u stvari, ne znaju nita o nacionalnoj asti svog naroda, nemaju prava protiv toga prosvjedovati. U stvari, to pravo pripada samo onima koji su se do sada borili za njemake interese i ast. A u Njemakoj je to pravo pripalo iskljuivo nacionalsocijalistikom pokretu. Istinska la i neosnovanost svog tog stvaranja opeg raspoloenja protiv Italije postaje jasna usporede li se postupci Talijana s postupcima Francuza, Poljaka, Belgijanaca, eha, Rumunja i Junih Slavena protiv Nijemaca. To to je Francuska protjerala vie od etvrt milijuna Nijemaca iz Alzas-Lotaringije to je vie ljudi od ukupnog broja stanovnika Junog Tirola, ne predstavlja za njih nikakav udarac. Kao to ih ni to to Francuzi danas pokuavaju unititi svaki trag njemake nacionalnosti u Alzas-Lotaringiji ne sprjeava u prijateljevanju s Francuskom, usprkos tome to se ti udarci i dalje nastavljaju kao odgovor od strane Pariza. Ni to to Belgijanci proganjaju njemaki narod s neusporedivim fanatizmom; to to su Poljaci masakrirali preko 17.000 Nijemaca, i to na potpuno zvjerski nain ispred prisutnih svjedoka, ih nimalo ne uznemirava; to to su oni, konano, protjerali na desetke tisua ljudi iz kua i sa zemlje, praktiki samo u kouljama, i prebacili ih preko granice, su stvari koje burujske lane prosvjednike i rodoljube iz nae domovine ne mogu dovesti do bijesa. U stvari, tko god poeli upoznati pravi stav ove grupe samo se mora sjetiti naina na koji se izbjeglicama ak i tada poeljela dobrodolica. Njihova srca su, u to vrijeme, krvarila isto tako malo kao i danas kada su se desetci tisua nesretnih izbjeglica ponovo zatekli na tlu svoje drage domovine, jednim dijelom u pravim izbjeglikim logorima, da bi potom skitali od jednog do drugog mjesta kao cigani. Ja i sada vidim prizor iz tog vremena kada su prve izbjeglice iz Ruhra dole u Njemaku, a zatim bile upuivane iz jedne policijske uprave u drugu poput velikih prijestupnika. Ne, tada srca ovih predstavnika i zatitnika nacionalnog bia u Junom Tirolu uope nisu krvarila. Ali zato kada su Talijani protjerali jednog Nijemca iz Junog Tirola, ili mu nanijeli nekakvu nepravdu, drhtali su negodujui poput uvrijeenih pravednika nad tim beskrupuloznim zloinom protiv kulture i najveim barbarstvom koji je svijet ikada vidio. Kako su samo onda govorili: Njemaki narod nikada ranije i nigdje nije bio tlaen tako stranim i tiranskim metodama kao u ovoj zemlji. A zapravo se to sve odvijalo, naravno uz jedan izuzetak, naime, u samoj Njemakoj, od strane domaih tiranina. Juni Tirol, ili tonije pripadnici njemake nacionalnosti na tom podruju, se moraju ouvati zbog njemakog naroda, ali u samoj Njemakoj, oni su bezumnom politikom nenacionalne neasti, ope korupcije, i ulizivanja meunarodnim financijskim gospodarima, ubili dvostruko vie ljudi nego to uope ima Nijemaca u Junom Tirolu. Oni ostaju nijemi u pogledu 17.000 do 22.000 ljudi, koji su, prema godinjoj statistici, prethodnih godina bili dovedeni do samoubojstva njihovom katastrofalnom politikom, a taj broj, zajedno s djecom, izraen u prosjeku, za deset godina daleko prelazi broj Nijemaca u Junom Tirolu. Oni potiu emigraciju, jer nacionalna buroazija gospodina Stresemanna biljei porast emigracije, izraene u postocima, kao izvanredan uspjeh vanjske politike. A to opet znai da svake etiri godine Njemaka gubi vei broj ljudi od broja stanovnika njemake nacionalnosti Junog Tirola. Ali abortusima i kontrolom raanja, iz godine u godinu, oni ubiju

druga knjiga

87

gotovo dvostruko vei broj ljudi od cjelokupnog broja stanovnika njemake nacionalnosti u Junom Tirolu. I ta grupa neopravdano sebi daje moralno pravo govora u ime interesa njemakog naroda u inozemstvo. Isto tako, ti njemaki slubenici jadikuju oko denacionalizacije naeg jezika u Junom Tirolu, ali zato u samoj Njemakoj degermaniziraju njemaka imena u ehoslovaka, ili u ona karakteristina pokrajini AlzasLotaringiji, i tako dalje, pronalazei sve mogue slubene naine i metode. U stvari, postavljeni su slubeni putokazi na kojima su ak njemaki nazivi gradova prevedeni na eki kako bi sluili esima Ali, to je za njih bilo u redu. Meutim, kada su Talijani promijenili sveto ime Brenner u Brennero, u tome je prepoznat in koji je zahtijevao neodgodivi najei mogui otpor. I jedan takav spektakl svakako nije trebalo propustiti kada bi takvi burujski patrioti poeli padati u vatru zbog nezadovoljstva, posebno kada bi prisutni znali da je sve to zapravo samo komedija. Glumaka uloga nacionalne strasti pristaje naoj bestrasnoj, propaloj buroaziji kao to ostarjeloj prostitutki pristaje glumiti ljubav. Sve su to samo prevaranti i, u najgorem sluaju, pokazuje se u svom najvjernijem izdanju ako se jedno takvo uzbuenje nae na sceni u Austriji. Crno zlatni predstavnici slubene vlasti, za koje je prethodni njemaki element u Tirolu bio potpuno beznaajna stvar, sada se udruuju u svetom nacionalnom nezadovoljstvu. Takva atmosfera stvara uzbuenje u svim uskogrudnim burujskim udruenjima, posebno ako nakon toga uju da ih idovi u tome podravaju i izraavaju svoju spremnost na sudjelovanje. To znai da prosvjeduju zato to znaju da e im posebno ovog puta biti doputeno povienim tonom izraziti svoje nacionalne osjeaje - a da ih u tome nee preduhitriti idovski tisak. Naprotiv. Na kraju krajeva, lijepo je kada poteni predstavnik buroazije poziva na nacionalnu borbu, a u isto ga vrijeme ak pohvali Mosesa Israela Abrahamsona. U stvari, ak i vie od toga. idovske novine vrite zajedno s njima, i na taj nain po prvi se put uspostavlja pravi burujsko-nacionalni njemaki jedinstveni front, od Krotoschina preko Bea, pa sve do Insbrucka, i njemaki narod, politiki zaglupljen, u tom trenutku sebi doputa biti zaveden ovom predstavom, kao to su si prethodno njemaka diplomacija i njemaki narod ve jednom dopustili biti prevareni i iskoriteni od strane Habzburga. Njemaka je ve jednom dopustila da njezina vanjska politika bude odreena iskljuivo austrijskim interesima. A kazna koju je uslijed toga pretrpjela bila je stvarno strana. Teko nama ako mladi pokret njemakog nacionalizma dopusti da politiku ubudue odreuju teatralni brbljavci pokvarene buroazije, ili, u stvari, marksisti, pravi neprijatelji Njemake. I teko nama ako, u isto vrijeme, zahvaljujui potpunom nerazumijevanju istinskih motiva austrijske drave u Beu, ponovo dobijemo naredbe iz tog centra. Upravo e to biti zadatak Nacionalsocijalistikog pokreta, pripremiti zavrni in teatralnih jadikovki i povika i izabrati odmjeren razlog koji e upravljati buduom njemakom vanjskom politikom. Italija, svakako, snosi krivicu zbog ovog cjelokupnog razvoja. Ja osobno smatram da bi bilo glupo i politiki nezrelo uputiti Italiji prijekor zbog injenice da je prilikom pada Austrije pomaknula svoje granice k Brenneru. Motivi koji su je u to vrijeme vodili nisu bili nita utemeljeniji od motiva koje su jednom odredili burujski aneksionistiki politiari, ukljuujui i gospodina Stresemanna, da se podre njemake granice protiv belgijskog utvrenja kod Meuse. U svim vremenima odgovorna, promiljena i djelotvorna vlada potruditi e se pronai strateki prirodne i sigurne granice. Svakako, Italija nije pripojila Juni Tirol da bi tako dobila par stotina tisua Nijemaca, i Talijanima bi svakako vie odgovaralo da su na tom teritoriju ivjeli samo Talijani umjesto Nijemaca. Zato to ih, u stvari, nikada prvenstveno strateka razmatranja nisu navela na postavljanje granice preko Brennera. Meutim, nijedna druga drava se ne bi drugaije ponaala u njihovoj situaciji. Zato je bezrazlono kritizirati ovo oblikovanje granica kao takvo, s obzirom na to da svaka drava mora odrediti svoje prirodne granice prema vlastitim interesima, a ne prema interesima drugih. U mjeri u kojoj posjedovanje Brennera moe posluiti vojnim interesima i u strateke svrhe, nije bitno to da li e 200.000 Nijemaca ivjeti unutar ove strateki utvrene i osigurane granice kao takve ako populacija zemlje obuhvaa 42 milijuna ljudi, a vojna se djelotvornost neprijatelja na samoj toj granici ne uzima u obzir. Bilo bi mudrije potedjeti tih 200.000 Nijemaca bilo kakvog pritiska i prisile, i ne nametati im silom stav iji bi rezultat, na temelju iskustva, bio potpuno bezvrijedan. Isto tako zajednica naroda ne moe biti iskorijenjena za dvadeset ili trideset godina, bez obzira na primijenjene metode, i da li to netko eli ili ne. Na talijanskoj strani, ovjek moe odgovoriti na nain da sasvim izvjesno izgleda u pravu u tome da to prvobitno nije bila njihova namjera, i da se to dogodilo

88

adolf hitler

samo po sebi kao posljedica provokativnih pokuaja stalnog mijeanja austrijskih i njemakih vanjskih trupa u unutarnju politiku Italije, i posljedica nastalih na samim stanovnicima Junog Tirola. To je u redu, jer su, u stvari, Talijani prvo vrlo poteno i iskreno pozdravili prisutstvo pripadnika njemake nacije u Junom Tirolu. Ali, kako se tamo pojavio faizam, stvaranje neprijateljskog raspoloenja prema Italiji u Njemakoj i Austriji, nastalo na temelju tog principa, dovelo je do uzajamne netrpeljivosti koja je u Junom Tirolu konano morala ostaviti posljedice koje vidimo danas. U svemu ovome najloiji utjecaj je izvrilo Udruenje Andreasa Hofera koje je, umjesto da Nijemcima u Junom Tirolu snano preporui da pokau mudrost i jasno im stavi do znanja da je njihova misija bila izgraditi most izmeu Njemake i Italije, u njima stvorilo nerealna oekivanja u pogledu stanovnika Junog Tirola, ali koja su, meutim, bila predodreena za poticanje naglih poteza. I ako su uvjeti izmaknuli kontroli i otili u ekstrem za to je, prije svega, krivo ovo Udruenje. Tko god je poput mene imao mnogo prilika osobno upoznati vane lanove ovog Udruenja isto tako mora biti zadivljen neodgovornou s kojom je ova asocijacija, uistinu tako male moi i snage, mogla nanijeti toliko veliku tetu. Jer kada sebi u cjelini predstavim ove likove na rukovodeim mjestima, i zamislim nekoga od njih pojedinano u uredu u mnchenskoj policijskoj upravi, razljutim se ve i na samu pomisao da su to mukarci koji nikada ne bi riskirali svoju krv i kou istupanjem u sredite dogaaja koje neizbjeno vodi u krvavi rat, budui da njima do toga uope nije stalo, kao uostalom ni do same njemake nacije. U stvari, to je samo pitanje odgovarajuih sredstava za zbunjivanje i zbrku u javnosti protiv Italije, posebno u Njemakoj. Zato to je upravo to onaj temeljni element koji zanima ovu gospodu. Pa iz tog razloga postoji izvjesna osnova za opravdanje talijanske primjedbe da e, bez obzira na to kakav tretman Nijemci imali u Junom Tirolu, oni uvijek pronai neko odgovarajue sredstvo za uznemiravanje javnosti, jer je to upravo ono to ele. I upravo iz tog razloga to u Njemakoj danas, isto kao i u Italiji, izvjesni elementi imaju interes unititi razumijevanje izmeu ovih nacija svim sredstvima, bila bi dunost mudrih ljudi da odstrane ta sredstva od njih to je dalje mogue, ak i usprkos opasnosti da e to i dalje pokuavati. Suprotna stvar bi imala smisla samo onda kada u Njemakoj ne bi bilo nikoga tko bi skupio hrabrosti za zagovaranje razumijevanja nasuprot svim tim agitatorima. To, meutim, nije sluaj. Naprotiv, to se dananja Italija vie trudi izbjei incidente, to je njezinim prijateljima u Njemakoj lake javnom mnijenju izloiti inicijatore mrnje, demaskirati licemjerje njihovih razloga, i zaustaviti njihovu aktivnost trovanja naroda. Ali, ako u Italiji zaista vjeruju kako nikako ne mogu pronai neki kompromis u pogledu cjelokupne galame, povika i zahtjeva stranih organizacija, i da to ne vide kao kapitulaciju ve kao mogui daljnji porast arogancije tih elemenata, onda se neki naini mogu pronai. U stvari, takva obveza mogla bi se u osnovi pripisati onima koji ne samo da nisu ukljueni u to irenje mrnje ve, naprotiv prijatelji su koji se zalau za razumijevanje s Italijom i Njemakom, i sami vode najeu borbu protiv trovaa javnog mnijenja u Njemakoj. Vanjskopolitiki cilj Nacionalsocijalistikog pokreta nema nikakve veze ni s ekonomijom ni s burujskom politikom granica. Teritorijalni cilj naeg naroda e kao i ubudue, biti odreivanje njegovog razvoja, koji ga nikada ne bi trebao dovesti u sukob s Italijom. Mi isto tako nikada neemo rtvovati krv naeg naroda zbog malih korekcija granica, ve samo zbog teritorija, i to u cilju njegovog daljnjeg proirenja i odranja. Taj cilj nas vodi u pravcu istoka. Istone obale Baltikog mora su za Njemaku ono to je Sredozemno more za Italiju. Smrtni neprijatelj daljnjeg razvoja Njemake, u stvari ak i u pogledu samog odranja jedinstva naeg Reicha, je Francuska, u istoj mjeri kao to to predstavlja i za Italiju. Nacionalsocijalistiki pokret se nikada nee zanositi povrnim i nitavnim povicima: hura! Nee zveckati maem. Njegovi lideri su, gotovo bez izuzetaka, izuzetno svjesni i upoznati s prirodom rata kakav on u stvari jest. Stoga, on nikada nee prolijevati krv ni za kakav drugi cilj osim za onaj koji slui cjelokupnom buduem razvoju naeg naroda. Zbog toga on odbija provocirati rat s Italijom zbog ispravljanja granica, koje je zapravo smijeno u pogledu njemake rasutosti u Europi. Naprotiv, on eli zauvijek privesti kraju sve nesretna teutonska stremljenja ka jugu, i eli zastupati nae interese tako da krenu u novom pravcu, koji e omoguiti rjeenje teritorijalnog pitanja za na narod. Ovim osloboenjem i izvoenjem Njemake iz perioda ropstva i zavisnosti, mi se takoer, prije svega, borimo za njezin preporod, pa na taj nain, i za njemaku ast. Ako dananja Italija vjeruje da bi se promjena u Junom Tirolu mogla smatrati kapitulacijom pred stranim sudionicima, koja pritom ne bi vodila eljenom razumijevanju, neka onda provede tu promjenu iskljuivo zbog onih ljudi u Njemakoj koji se zalau za razumijevanje s Talijanima - i na taj nain ih potpuno opravdavaju - a koji ne samo da se odbijaju identificirati sa zagovaraima neprijateljstva, ve, u stvari, godinama vode estoku

druga knjiga

89

borbu protiv tih elemenata i koji priznaju suverena prava talijanskoj dravi kao neto to joj najprirodnije pripada. Njemakoj je isto tako vano ostati prijatelj s Italijom, kao to je Italiji vano to ostati s Njemakom. I upravo tako kao to je faizam talijanskom narodu dao novu vrijednost, isto tako se vrijednost njemakog naroda ne moe ubudue procjenjivati na temelju njegovog trenutnog stanja, ve prema snazi koju je tako esto iskazivao ranije u povijesti i koju, moda, sutra moe ponovno pokazati. Prema tome, kao to je za Njemaku sklapanje prijateljstva sa Italijom vrijedno rtve, isto toliko i za Italiju znai njemako prijateljstvo. Bila bi to zaista prava srea za oba naroda ako te snage u obje zemlje, koje su nosioci ove spoznaje, budu mogle postii odnos pun razumijevanja. Dakle, kao to je u Njemakoj poticanje neprijateljstva prema Italiji odgovorno za ovu nesretnu mrnju, isto tako i na Italiji lei odgovornost ako, u pogledu injenice da je u Njemakoj stvoren razdor i da se odvija borba protiv napadaa neprijateljskog raspoloenja, i sama ne poduzme sve to je u njezinoj moi da im ta sredstva istrgne iz ruku. Ako se faistiki reim svojom razboritou izbori i uspije 65 milijuna Nijemaca pretvoriti u prijatelje Italije, to e onda biti znaajnije i vrjednije od poduavanja 200.000 ljudi da postanu loi Talijani. Na slian nain je bio neosnovan stav Italije kojim se branilo ujedinjenje Austrije s Njemakom. Ve sama injenica da se Francuska prvenstveno zalae za tu zabranu neizbjeno bi trebalo dovesti do toga da Rim zauzme suprotan stav budui da se Francuska nije odluila za taj korak kako bi to, na neki nain, koristilo Italiji, ve prije nadajui se da e joj time nanijeti tetu. Postoje, prije svega, dva razloga koji su naveli Francusku da se svim sredstvima bori protiv ujedinjenja: prvo, zato to je na taj nain htjela sprijeiti jaanje Njemake, i drugo, zato to je uvjerena da e jednog dana moi u austrijskoj dravi stei zemlju lanicu za francusko europski savez. Dakle, Rim ne bi trebao imati iluzije o tome da je francuski utjecaj u Beu daleko presudniji nego njemaki, a kamoli talijanski. Francuski pokuaj da prebaci sjedite Lige naroda u Be, ako je to ikako mogue, proizlazi samo iz namjere da ojaa kozmopolitski karakter ovog grada kao takvog, i da ga dovede u vezu sa zemljom iji karakter i kultura nailaze na jai odaziv u dananjoj atmosferi koja vlada u Beu, nego u njemakom Reichu. I kako se u austrijskim provincijama ozbiljno tei k uniji, s isto se tako malo ozbiljnosti ta stremljenja shvaaju u Beu. Naprotiv, ako u Beu zaista uzimaju u obzir ideju o uniji to uvijek ine samo zato da bi se izvukli iz neke financijske tekoe, s obzirom na to da je Francuska onda prije spremna pruiti ruku dravi od povjerenja. Meutim, postupno e sama ova ideja o uniji presuiti kako bude dolo do unutarnje konsolidacije austrijske federacije i kada Be vrati svoju dominantnu poziciju. Povrh svega toga, politiki razvoj u Beu pretpostavlja jaanje antitalijanskog i antifaistikog karaktera, dok marksizam u Austriji otvoreno pokazuje veliku naklonost prema Francuskoj. Tako e injenica da je u to vrijeme formiranje unije na svu sreu bilo sprijeeno djelomino pomou Italije, jednog dana dovesti do toga da se karika koja nedostaje izmeu Praga i Jugoslavije stavi u sustav francuskog saveza. Za Italiju je meutim, sprjeavanje austrijskog saveza s Njemakom bilo pogreno na psiholokom nivou. to je austrijska drava postajala raskomadanija, to su ogranienije postajali njezini vanjskopolitiki ciljevi. Cilj vanjske politike, promatran u irem kontekstu, nije se mogao oekivati od dravne strukture koja teko da je imala x kvadratnih kilometara i jedva y milijuna stanovnika. Da je njemaka Austrija pripojena Njemakoj 1919.-1920. godine, tendencije njezine politike misli bi postupno bile odreene velikim politikim ciljevima Njemake, koji su barem bili mogui, to jest, realni za naciju od gotovo 70.000.000 stanovnika. Sprjeavanje ovog dogaaja u to vrijeme udaljilo je vanjsku politiku s veih ciljeva i ograniilo ju na stare i neznatne rekonstruktivne ideje Austrije. Samo je na taj nain bilo mogue da pitanje Junog Tirola poprimi tako veliki znaaj. Jer budui da je Austrija bila tako mala drava, bila je barem dovoljno velika da bude nositelj vanjskopolitike ideje koja je bila isto tako mala, kao to je nasuprot tome, mogla polako zatrovati politiko miljenje cijele Njemake. to su politike ideje Austrije postajale ogranienije zbog vlastite teritorijalne ogranienosti, to su se lake mogle razvijati u probleme, koji su svakako bili od znaaja za ovu dravu, ali koji se nisu mogli promatrati kao presudni u formiranju njemake vanjske politike za njemaku naciju.

90

adolf hitler

Italija bi se trebala zalagati za savez Austrije s Njemakom ako ni iz jednog drugog razloga, onda zato da bi nadvladala francuski sustav saveznitva u Europi. Ona bi to isto tako trebala uiniti kako bi uzrokovala razvoj drugih zadataka za njemaku politiku granica, koji bi se pojavili kao posljedica njezinog ukljuivanja u veliki Reich. tovie, razlozi koji su jednom potakli Italiju da zauzme stav protiv saveza nisu sasvim jasni. Ni dananja Austrija niti dananja Njemaka ne mogu se nikada i ni u kom sluaju smatrati vojnim protivnikom Italije. Meutim, ako Francuska i uspije okrenuti protiv Italije zajedniki savez u Europi, u kojem bi uestvovale Austrija i Njemaka, vojna situacija se ni tada ne bi izmijenila bez obzira na to da li je Austrija neovisna ili je s Njemakom. tovie, u svemu tome ionako ne moe biti rijei o pravoj neovisnosti s tako malom strukturom. Austrija e uvijek biti podreena utjecajima vrlo snanih drava. vicarska se ne moe pokazati kao zemlja koja se tome protivi, budui da raspolae mogunostima za samostalan opstanak, pa ak i samo na temelju turistikog prometa. Za Austriju to ve nije mogue zbog disproporcije kapitala ove zemlje s brojem cjelokupnog stanovnitva. Meutim, bez obzira na stav Austrije prema Italiji, u samoj injenici njezine egzistencije ve lei poboljanje vojno-stratekog poloaja ehoslovake, koja jednog dana na ovaj ili onaj nain, moe zauzeti oevidno neprijateljski stav prema prirodnom savezniku Italije kao takve: Maarskoj. Za Talijane, vojni i politiki razlozi bi govorili u prilog tome da se zabrana sklapanja saveza smatra barem neime nebitnim, ako ne i neime to ne odgovara svrsi. Ne mogu zakljuiti ovo poglavlje, a da ne utvrdim detaljno tko je u biti kriv to pitanje Junog Tirola uope postoji. Za nas nacionalsocijaliste, politiki, odluka je donesena. I konano ja - koji sam estoki protivnik toga da se milijuni Nijemaca dovuku na ratite i da tu iskrvare zbog interesa Francuske, a da u svemu tome Njemaka nema nikakvu korist, koju bi s obzirom na krvave rtve trebala imati - ja takoer odbacujem stajalite da je u tome presudna bila nacionalna ast. Jer na temelju tog stajalita, ja bih ubrzo morao krenuti u pohod protiv Francuske, koja je cjelokupnim svojim ponaanjem uvrijedila ast Njemake na sasvim drugaiji nain nego Italija. Ja sam u uvodu ove knjige ve ire prikazao i ukazao na mogunost formuliranja vanjske politike na temelju nacionalne asti, tako da ovdje dalje nema potrebe zauzimati stav prema tome. Ako danas u grupama ljudi koji prosvjeduju protiv postoji tenja da se ovaj na stav predstavi kao izdaja i odricanje od Junog Tirola, to bi se moglo pokazati kao istinito samo u sluaju da, neovisno o naem stajalitu, Juni Tirol uope nije bio izgubljen, ili da je trebao biti vraen drugom Tirolu u neko dogledno vrijeme u budunosti. Zato se osjeam prisiljenim da jo jednom u ovom izlaganju tono utvrdim tko je bio taj koji je izdao Juni Tirol i posredstvom ijih postupaka je to podruje izgubljeno za Njemaku. Juni Tirol je izdan i izgubljen aktivnostima onih stranaka koje su, svojim dugotrajnim zalaganjem za mir, oslabile ili potpuno obezvrijedile oruane snage njemakog naroda, koje su mu bile neophodne kako bi se afirmirao u Europi, i, postupajui na taj nain, potkopale i sruile njegovu snagu neophodnu kako za pobjedu, tako i za ouvanje Junog Tirola u presudnom trenutku. Te stranke, koje su dugotrajnim zalaganjem za mir potkopale moralni i etiki temelj naeg naroda, prije svega su unitile njegovu vjeru u njegovo pravo na obranu. Tako je Juni Tirol takoer izdan od onih stranaka koje su, kao takozvane Stranke za ouvanje i obranu drave i nacije, gledale na ovu aktivnost potpuno ravnoduno ili, barem, nisu pruale ozbiljan otpor. Iako indirektno, one su isto tako posluile kao mediji putem kojih je dolo do slabljenja naeg naroda i njegove snage i sposobnosti za obranu. Juni Tirol je izdan i izgubljen aktivnostima onih politikih stranaka koje su njemaki narod svele na marionetu habsburke ideje o velikoj moi i koje su, umjesto da Njemakoj postave vanjskopolitiki cilj nacionalnog ujedinjenja, u obrani i ouvanju austrijske drave vidjele misiju njemakog naroda; koje su stoga takoer u vrijeme mira, desetljeima samo promatrale kako Habsburzi sistematski provode degermanizaciju, pomaui im zapravo u tome. Na taj nain su i one odgovorne zbog toga to je Njemaka zanemarila rjeavanje austrijskog pitanja i nije bila odluna po pitanju suradnje. U tom se sluaju Juni Tirol mogao sauvati za njemaki narod. Juni Tirol je izgubljen zbog ope besciljnosti i nedostatka bilo kakvog plana njemake vanjske politike, koja se 1914. godine isto tako proirila i na utvrivanje promiljenih ratnih ciljeva, ili na njihovo sprjeavanje.

druga knjiga

91

Juni Tirol su izdali tijekom rata oni koji nisu suraivali na maksimalnom jaanju njemakog otpora i agresivne sile, kao i stranke koje su namjerno paralizirale njemake snage otpora, ali i oni koji su to tolerirali. Juni tirol je izgubljen zbog nesposobnosti da se ak i za vrijeme rata preorijentira njemaka vanjska politika i spasi njemaki udio u austrijskoj dravi ne priznavanjem mone habsburke drave. Juni Tirol je izgubljen i izdan aktivnostima onih koji su tijekom rata irili lane nade o moguem postizanju mira bez pobjede, koji su slomili moralnu snagu njemakog naroda za pruanje otpora i koji su umjesto spremnosti da povedu rat donijeli rezoluciju o miru koja je bila katastrofalna za Njemaku. Juni Tirol je izgubljen tako to su ga izdale one stranke i ljudi koji su ak i za vrijeme rata lagali njemakom narodu o tome da Antanta nema nikakvih imperijalnih ciljeva i na taj nain ga obmanuli, udaljili ga od bezuvjetne potrebe pruanja otpora i konano ga naveli da vie vjeruje Antanti nego onima koji su podigli glas u znak upozorenja. Juni Tirol je, dalje, izgubljen zbog postepenog slabljenja i unitavanja fronta, za koji se trebala pobrinuti domovina i zato to su prevarantske izjave Woodrow Wilsona zagadile nain na koji se razmiljalo u Njemakoj. Juni Tirol je izdan i izgubljen aktivnostima onih stranka i onih ljudi koji su, poevi sa savjesnim primjedbama na raun vojne slube, pa sve do organizacije vojnih trajkova, unitili vojsci osjeaj da se nuno mora boriti i izboriti za pobjedu. Juni Tirol je izdan i izgubljen organizacijom i izvrenjem studenskog zloina, kao i kukavikom i prezira vrijednom tolerancijom ovog besramnog ponaanja takozvanih Nacionalnih snaga za ouvanje drave. Juni Tirol je izgubljen i izdan besramnim ponaanjem ljudi i stranka koji su, nakon pada, oskvrnuli ast Njemake, unitili samopotovanje naeg naroda pred svijetom i na taj nain samo ohrabrili nae protivnike u postavljanju jo veih zahtjeva. Izgubljen je, dalje, zbog nedostojnog kukaviluka nacionalno-burujskih stranaka i patriotskih saveza, koje su se svuda unaprijed sramotno predavale iz podlosti i pokvarenosti. Juni Tirol je konano izgubljen i izdan potpisivanjem mirovnog ugovora, a time i slubenim priznanjem da je taj teritorij izgubljen. Sve njemake stranke zajedno su krive za to. Neke su svjesno i namjerno unitile Njemaku, a druge su to uinile ope poznatom nesposobnou i kukavilukom koji je dosezao do neba, kao i time to ne samo da nisu poduzele nita kako bi zaustavile one koji su unitavali budunost Njemake, ve to su, naprotiv, bili zapravo njihova produena ruka, nesposobni da unutarnju i vanjsku politiku povedu u drugom pravcu. Nikada ranije nijedan narod nije bio poveden u tom smjeru da se poput njemakog, uniti takvim sklopom podlosti, niskosti, kukaviluka i gluposti. Ovih dana nam se ukazala prilika da zavirimo u aktivnosti i djelotvornost ove stare Njemake u podruju vanjske politike prikazane u djelu Ratni memoari, glavnog zapovjednika amerike obavjetajne slube, gospodina Flynna. Dajem rije burujskim demokratskim novinama u pogledu ove stvari samo u cilju boljeg razumijevanja. (26. lipnja 1928. godine) Kako je Amerika ula u rat Flynn pie o diplomatskoj tajnoj slubi Od E. V. Elvina, dopisnika Mnchen Latest News - Cincinnati, sredinom lipnja William J.Flynn objavio je dio svojih Ratnih memoara u tjedniku Liberty, koji je ovdje dosta itan. Tijekom rata, Flynn je bio ef Tajne slube Sjedinjenih Drava. Sluba obuhvaa cijelu zemlju i izvanredno je organizirana. U vrijeme mira, ona prvenstveno radi kao osobna zatita Predsjednika. Njezina dunost je angairati se gdje

92

adolf hitler

god je u glavnom gradu drave neophodna zatita, ili gdje se njezino prisutstvo smatra potrebnim. Ona pod stalnim nadzorom dri sve sumnjive elemente za koje postoje indicije da su u vezi s politikim tendencijama neprijateljski nastrojenim prema vladi i njezinim predstavnicima. Tijekom rata, njezin osnovni zadatak bio je drati na oku sve one koji manje-vie jasno i glasno istupaju protiv rata, ili one na koje se samo sumnjalo da se ne slau s Wilsonovom ratnom politikom. Nijemci su takoer uivali posebnu panju i u to vrijeme su mnogi upali u zamke koje je svuda postavljala Savezna tajna sluba. Iz Flynnovih memoara, meutim, saznajemo da je Tajnoj slubi bila dodijeljena vrlo vana misija ak i mnogo prije nego to smo uli u rat. Godine 1915., pune dvije godine prije objave rata, najuinkovitiji strunjaci za telefonske komunikacije okupili su se u Washingtonu, gdje im je zadano srediti, odnosno ozvuiti vodee telefonske linije u njemakoj i austrijskoj ambasadi na takav nain kako bi slubenici Tajne slube mogli prislukivati svaki razgovor iz bilo kojeg izvora koji se vodi izmeu ambasadora i njihovog osoblja, kao i svaki poziv iz ambasadorskih ureda. Soba je postavljena tako da su sve ice bile povezane na genijalan nain, zbog ega nijedan razgovor nije mogao biti proputen. Ljudi iz slube su u toj sobi sjedili dan i no, diktirajui to to su uli stenografi koji su sjedili pored njih. Svake noi ef Ureda tajne slube, to jest, autor lanka u Libertiju, primao je stenograme svih razgovora obavljenih u posljednja dvadeset etiri sata, tako da je te iste veeri mogao dati najvanije informacije Ministarstvu vanjskih poslova i predsjedniku Wilsonu. Imajmo u vidu vrijeme kada je ta instalacija stvorena, poetkom 1915. godine, to jest, u vrijeme kada su Sjedinjene Drave jo uvijek bile u miru s Njemakom i Austro-Ugarskom, a Wilson neumorno potvrivao kako nema nikakve neprijateljske namjere prema Njemakoj i njemakom narodu. To je takoer bilo vrijeme kada njemaki ambasador u Washingtonu, grof Bernstorff, nije propustio nijednu priliku da iskae duno potovanje Wilsonovom prijateljskom raspoloenju i suosjeanju za Njemaku i njemaki narod. To je isto tako bilo vrijeme kada je Wilson svom povjereniku Baruchu dao naredbu o zapoinjanju postupne mobilizacije industrije za rat; takoer vrijeme u kojem je postajalo sve oevidnije, kao to je ameriki povjesniar Harry Elmer Barnes istaknuo u svojoj knjizi On the Origins Of The Great War, da je Wilson vrsto odluio ui u rat i odloio izvrenje svojih borbenih planova samo zato to je prvo trebalo pridobiti javnost za njih. Flynnovi memoari moraju konano odbaciti polaznu pretpostavku iz nepromiljenog govorkanja da je Wilson bio gurnut u rat protiv svoje volje, njemakim podmornikim ratom. Prislukivanje telefona u njemakoj ambasadi se odvijalo uz njegovo znanje. I to saznajemo iz Flynnovih memoara. Autor dodaje da je tako prikupljen materijal protiv Njemake u velikoj mjeri doprinio krajnjem slomu. Taj podatak moe dokazati samo da je to u Wilsonove ruke stavilo sredstva za pridobivanje javnosti za rat, koji je dugo planirao. I, u stvari, taj materijal mu je u potpunosti i savreno odgovarao u te svrhe. Memoari potpuno potvruju ono to se i dalje mora rei, da je Njemaka u to vrijeme bila predstavljena u Washingtonu na nevjerojatno nekompetentan i nedostojan nain. Ako proitamo u jednom poglavlju kako Flynn iznosi da stenografski izvjetaji, svakodnevno pripremani za njega, sadre dovoljno materijala da jedan odvjetnik za brakorazvodne parnice mjesecima ima posla, onda stjeemo predodbu o tome to se zbivalo. Tajna sluba je drala ene agente u Washingtonu i New Yorku, iji je zadatak bio ispitati lanove njemake ambasade, ukljuujui i Bernstorffa, kad god bi se neto vano dogodilo. Jedna od tih ena agenata imala je luksuzni apartman u Washingtonu, u kojem su se sastajali mukarci i ene i gdje je povremeno ak i dravni tajnik Lansing navraao kako bi uo novosti. Na Novu godinu, 1916., kada je glavnim gradom odjeknula vijest o tome da je potonuo putniki brod Persia, Bernstorff je telefonskim putem kontaktirao pet ena, jednu za drugom, kako bi im uputio komplimente i zauzvrat primio iste, mada je, u pogledu raspoloenja koje je vijest o potapanju Persije ostavila u Ministarstvu vanjskih poslova i u Bijeloj Kui, zaista imao daleko ozbiljnija posla. Jedna od dama je Bernstorffa obasula komplimentima u pogledu toga da je sjajan ljubavnik i da e to uvijek biti, ak i kada mu bude sto godina. Ni preostala gospoda iz ambasade nisu bila drugaija. Jedan, koga je Flynn okarakterizirao kao najboljeg diplomatskog pomonika u ambasadi, imao je prijateljicu u New Yorku, koja je bila udana, i s kojom je on svakodnevno razgovarao telefonom, to je svaki put njemaki Reich kotalo dvadeset dolara, i koju je esto posjeivao. On joj je ispriao sve to se dogodilo, nakon ega se ona pobrinula tu informaciju dostaviti na prava mjesta. ak i proste primjedbe o Wilsonu i njegovim druicama su stvorene tijekom telefonskog razgovora, pa tako bez tekoa moemo zamisliti kako raspoloenje Bijele Kue prema

druga knjiga Njemakoj uope nije postalo prijateljskije.

93

Iz razgovora voenog poetkom oujka 1916. godine, saznajemo koliko su ambasade malo znale o zemlji i narodu, i kakvim su se djetinjastim planovima bavile. U to vrijeme, nacrt zakona predstavljen od strane senatora Gorea leao je pred Kongresom sa znaenjem da e biti objavljeno upozorenje da ameriki narod ne koristi ratne plovne objekte. Predsjednik Wilson se estoko usprotivio ovom prijedlogu. Njemu je bilo potrebno da Amerikanci izgube ivote kako bi probudio osjeaje protiv Njemake. Ljudi u njemakoj ambasadi su znali da izgledi nacrta zakona nisu bili povoljni, pa su se ozbiljno pozabavili planovima o kupnji Kongresa. Samo, u poetku nisu znali gdje nabaviti novac. Treeg oujka, Senat je odluio privremeno odloiti Goreov nacrt. Glasanje u Domu trebalo je uslijediti nekoliko dana kasnije. Stoga je plan da se prvo kupi Dom bio dalje razraen, ali je u ovom sluaju barem Bernstorff bio dovoljno razuman da odluno savjetuje da se plan ne prihvati. itanje Flynnovog lanka mora prouzroiti raspoloenje dubokog nezadovoljstva u venama ovjeka zdrave njemake krvi, ne samo zbog Wilsonove podmukle i izdajnike politike, ve prije, zbog nevjerojatne gluposti s kojom je Njemaka ambasada ila na ruku ovoj politici. Wilson je iz dana u dan sve vie obmanjivao Bernstorffa. I kada se pukovnik Haus, njegov savjetnik, u svibnju vratio s putovanja po Europi 1916. godine, Bernstorff je otputovao u New York kako bi se tamo sreo s njim. Wilson, meutim, koji se prema Bernstorffu odnosio kao da nema nita protiv toga, tajno je uputio Hausa da se s njim ne uputa u bilo to i da ga izbjegne pod svaku cijenu. Tako se dogodilo da je Bernstorff u New Yorku ekao uzalud. Potom je otiao na oblinju plau i dopustio si fotografiranje u kupaim gaicama s dvije dame u vrlo intimnom poloaju. Fotografija je pratila Flynnov lanak. I tada je to dolo u ruke ruskog ambasadora Bakhmateffa, koji ju je uveao i poslao u London, gdje je objavljena u novinama pod naslovom, Ugledni ambasador, i stavljena na raspolaganje glavnoj slubi u saveznikoj promidbi. To je ono to trenutno piu Mnchen Latest News. ovjek tako karakteriziran, meutim, bio je tipian predstavnik njemake vanjske politike prije rata, kao to je isto tako tipian predstavnik vanjske politike republike Njemake. Ovaj momak, koji bi bio osuen na kaznu vjeanjem u bilo kojoj drugoj dravi, je njemaki predstavnik u Ligi naroda u enevi. Ti ljudi snose krivnju i odgovornost za pad Njemake, pa, zato, isto tako i za gubitak Junog Tirola. A zajedno s njima, krivnja pada i na sve stranke i ljude koji su ili prouzroili takve uvjete, ili su ih zatakavali, ili ih takoer utke podravali ili se protiv njih nisu estoko borili. Mukarci koji danas, meutim, bezobrazno pokuavaju ponovno obmanuti javnost, i koji nastoje dokazati kako su drugi krivi za gubitak Junog Tirola, prvo moraju poloiti detaljan raun o tome to su to oni sve uinili kako bi ga sauvali. to se mene tie, u svakom sluaju, ponosno izjavljujem da sam se, otkako sam stasao u zrelog mukarca, oduvijek zalagao za jaanje svog naroda. A kada je izbio rat, ja sam se borio na zapadnom njemakom frontu etiri i pol godine, a otkako se on zavrio, borio sam se protiv korumpiranih ljudi kojima Njemaka moe zahvaliti ovu nesreu. Od tada, nisam ulazio ni u kakav kompromis s izdajnicima njemake domovine, ni u stvarima unutarnje niti vanjske politike, ve kao cilj svog ivotnog djela i misiju nacionalsocijalistikog pokreta nepokolebljivo objavio njihovo unitenje jednog dana. Ja mogu jo hladnokrvnije izdrati povike kukavikih burujskih kleveta, kao i one pripadnika Saveza patriota, budui da poznajem njihov opi kukaviluk, koji je za mene vrijedan najgoreg prezira. To to i oni mene isto tako znaju je razlog sve te hajke i povika.

Zakljuak

a, kao nacionalsocijalist, vidim u Italiji prvog potencijalnog saveznika Njemake koji moe istupiti iz stare koalicije neprijatelja, a da pri tome ovaj savez za Njemaku ne nagovijesti momentalni rat za koji nismo vojno spremni.

Prema mom uvjerenju, ovaj savez e biti od velike koristi kako za Njemaku, tako i za Italiju. ak i ako od njega, na kraju, ne bi postojala direktna korist, u svakom sluaju on sam po sebi nikako ne bi postao ni tetan, sve dotle dok zastupa interese obje nacije, u najviem smislu te rijei. Dalje, sve dotle dok Njemaka vidi obranu slobode i nezavisnosti naeg naroda kao najvii cilj svoje vanjske politike i nastoji da mu osigura osnovne preduvjete za normalan ivot, toliko dugo e i njeno razmiljanje u okviru vanjske politike biti uvjetovano teritorijalnim potrebama naroda. I sve dotle neemo imati ni unutranji ni vanjski poticaj da izgradimo neprijateljski odnos sa dravom koja nam ni na koji nain ne predstavlja prepreku. A ukoliko Italija eli sluiti njenim realnim vitalnim potrebama kao prava nacionalna drava, onda e, obraajui panju na njene teritorijalne potrebe, morati zasnivati svoje politiko razmiljanje i aktivnost na proirivanju talijanskog teritorija. to ponosniji, nezavisniji i nacionalniji talijanski narod postane, utoliko e manje sebi dozvoliti da u svom razvoju uope ue u konflikt sa Njemakom. Podruja interesa ove dvije zemlje, na najpovoljniji nain, lee toliko razdvojena, na suprotnim stranama, da ne postoji nikakvo podruje koje bi predstavljalo izvor sukoba. Nacionalno svjesna Njemaka i podjednako ponosna Italija e isto tako na kraju moi da zaborave na rane preostale iz Svjetskog rata i da, isto tako, na kraju uvide da se njihovo prijateljstvo zasniva na iskrenim i uzajamno povezanim interesima. Juni Tirol e tako jednog dana morati ostvariti uzvienu misiju u slubi oba naroda. Ako Talijani i Nijemci sa ovo prostora jednom osjete veliku odgovornost za zajednicu vlastitog naroda i postanu svjesni velikih zadataka koje obje drave moraju rijeiti, sitne svakodnevne svae e biti potisnute u korist uzvienije misije, koja e se sastojati u graenju mosta iskrenog, uzajamnog razumijevanja na ranijim granicama Njemake i Italije. Znam da je to, pod trenutnim reimom u Njemakoj, isto tako nemogue kao to ne bi bilo ni pod nefaistikim reimom u Italiji, budui da snage koje danas odreuju njemaku politiku ne ele bilo kakav na preporod, ve nae unitenje. One na slian nain prieljkuju unitenje dananje talijanske faistike drave, pa e zbog toga pokuati sve to je u njihovoj mogunosti kako bi obje nacije uvukle u neprijateljski odnos. Francuska e jedva doekati da ugrabi tu priliku, makar to bio nepromiljeni in, i sa posebnim zadovoljstvom je upotrijebiti u svoju korist. Samo nacionalna socijalistika Njemaka e pronai nain da uspostavi odnos pun razumijevanja sa faistikom Italijom i konano ukloni opasnost od rata izmeu ova dva naroda, budui da je stara Europa uvijek predstavljala teritorij kojim su vladali politiki sustavi, a to se nee ni promijeniti barem u dogledno vrijeme. Opu europsku demokraciju e smijeniti ili sustav idovskog marksistikog boljevizma, kojem e se podiniti sve drave, jedna za drugom, ili sustav slobodnih i nepovezanih drava koje e, u nesputanom nadmetanju moi, iskazati svoja nacionalna obiljeja u skladu sa brojnou i znaajem zajednice njihovih naroda koji ivi i radi u svim dijelovima svijeta. Isto tako nije dobro da faizam u Europi postoji kao izolirana ideja. Ili e se njegova ideja proiriti i na ostali dio svijeta, ili e Italija jednog dana ponovo biti podreena opim predstavama o drugoj Europi. Prema tome, prouimo li malo temeljitije mogunosti njemake vanjske politike, preostaju samo dvije drave u Europi kao potencijalno znaajni saveznici u budunosti: Italija i Engleska. Odnosi Italije sa Engleskom su ve dobri, i to iz razloga o kojima sam ve govorio u drugom poglavlju, tako da postoje izuzetno male anse da e ih neto poremetiti. To isto tako nema nikakve veze sa naklonostima, ve prije svega, to se tie Italije, poiva na realnoj procjeni pravog odnosa snaga. Dakle, averzija prema beskrajnoj i neogranienoj francuskoj hegemoniji u Europi zajednika je objema dravama. Za Italiju: zato to su ugroeni njeni sutinski vitalni interesi u Europi; za Englesku: zato to u dananje vrijeme Francuska, kao velesila, u Europi moe predstavljati novu prijetnju engleskoj mornarici i njenoj nadmoi u svijetu, koje na taj nain, kao takve, mogu biti dovedene u pitanje. To to se panjolska i Maarska, po svoj prilici, mogu ve danas svrstati kao zemlje lanice u ovu zajednicu istih interesa,

druga knjiga

95

makar i samo taktiki, zasniva se na averziji panjolske prema kolonijalnim aktivnostima Francuske u Sjevernoj Africi, kao i na neprijateljstvu Maarske prema Jugoslaviji, koju u isti mah podrava Francuska. Kada bi Njemaka uspjela imati uea u novoj dravnoj koaliciji u Europi, koje bi ili moralo dovesti do promjene stanja u samoj Ligi naroda, ili dopustiti da doe do razvoja presudnih faktora moi izvan nje, onda bi prvi preduvjet unutranje politike za kasniju aktivnu vanjsku politiku bio ostvariv. To to nam je Versaillski i sporazum nametnuo razoruanje, tako da smo praktino onemogueni da se branimo, moglo bi se zavriti, iako polako. Uostalom, to bi bilo mogue samo kada bi pobjednika koalicija, mada nikada u savezu sa Rusijom, a kamoli u savezu sa drugim takozvanim ugnjetenim nacijama, oko tog pitanja ula u konflikt protiv fronta koalicije bivih drava pobjednica koje nas okruuju. Potom bi u daljnjoj budunosti bilo mogue razmiljati o novim savezima nacija, koji bi se sastojali od drava velike nacionalne vrijednosti, koje bi se potom mogle hrabro suoiti sa prijeteom nadmonou Amerike Unije, budui da mi se ini da Engleska kao velesila zadaje manje tekoa i nevolja dananjim nacijama nego pojava amerike velesile. Paneuropa ne moe biti pozvana da rijei ovaj problem, ve samo Europa koja bi se sastojala od slobodnih i nezavisnih nacionalnih drava, ija su podruja interesa razliita i jasno razgraniena. Samo tada moe nastupiti pravi trenutak za Njemaku, a uvjeti bi se stekli tako to bi Francuska bila potisnuta unutar njenih granica, dok bi ona, podrana obnovljenom vojskom, krenula putem ostvarenja svojih teritorijalnih potreba. Kada na narod, meutim, jednom bude uspio zacrtati ovaj veliki geopolitiki cilj na istoku, to nee rezultirati samo jasno definiranom njemakom vanjskom politikom, ve isto tako i njenom stabilnou, barem za jedan, razmjerno dug period, koja e joj omoguiti da izbjegne besmislene politike postupke, poput onih koji su na kraju na narod upleli u Svjetski rat. I tada emo konano uspjeti da prebrodimo i prevladamo period ovih svakodnevnih, potpuno beznaajnih, gromoglasnih neodobravanja i potpuno sterilne ekonomske politike i politike granica. Njemaka e potom, takoer u okviru unutranjih prilika, morati poduzeti korake u pravcu maksimalne koncentracije njenih vojnih sredstava. Na taj nain, ona e automatski, kao najvei zadatak, izabrati formiranje nadmone kopnene vojske, s obzirom da naa budunost, u stvari, ne lei u borbenim snagama na vodi, ve u Europi. Samo ukoliko budemo u potpunosti shvatili znaenje ovog poduhvata i budemo ostvarili teritorijalne potrebe naeg naroda, na istoku i u irim okvirima, njemaka ekonomija e, imajui to stalno u vidu, prestati biti faktor destabilizacije u svijetu, koja nam donosi viestruke opasnosti. Ona e na kraju sluiti zadovoljenju naih unutranjih potreba u glavnim aspektima, i uiniti da narod vie nee morati slati budue generacije poljoprivrednika iz seoskih sredina u velike gradove da rade kao tvorniki radnici, ve e biti u situaciji da im osigura da kao slobodni seljaci ive na vlastitoj zemlji i otvore domae prodajno trite u njemakoj industriji, koje e ih postupno osloboditi toga da se grozniavo bore i otimaju za takozvano mjesto pod suncem u preostalom dijelu svijeta. Vanjskopolitiki zadatak Nacionalsocijalistikog pokreta sastoji se u tome da pripremi i na kraju provede ovaj razvoj. ak i u ovom sluaju on se mora stalno pridravati principa da se mi ne borimo za sustave, ve za iv narod, to jest, za ljude od krvi i mesa, koji se moraju sauvati i raspolau elementarnim sredstvima za ivot, jer bi samo na taj nain, to bi sauvali svoje fiziko zdravlje, mogli ostati i duhovno zdravi. Kao to mora prevladati tisue prepreka, nesporazuma i pakosti u svojoj borbi za reformu unutranje politike, isto tako u vanjskoj politici mora raistiti ne samo sa izdajom zemlje od strane marksizma, ve i gomilom glupih, bezvrijednih, u stvari tetnih fraza i ideja naeg nacionalno-buroaskog svijeta. Prema tome, to u ovom trenutku budemo manje svjesni znaaja nae borbe, utoliko e njen uspjeh jednog dana biti vei. Razlog zbog kojeg se Italija danas prvenstveno moe smatrati saveznikom Njemake lei u injenici to je to jedina zemlja ija je unutranja i vanjska politika uvjetovana isto talijanskim nacionalnim interesima. Ti talijanski nacionalni interesi su jedini koji ne proturjee njemakim, i obrnuto, njemaki interesi se ne protive njenim. A to je vano ne samo iz realnih razloga, ve i na osnovu slijedeih stvari: Rat protiv Njemake je vodila nadmona svjetska koalicija, u okviru koje su samo neke drave mogle imati direktan interes da se Njemaka uniti. U ne malom broju zemalja, na odluku da se povede rat nikako nisu utjecali pravi unutranji interesi

96

adolf hitler

tih nacija, niti nekakva korist. Monstruozna ratna promidba je bila ta koja je poela stvarati konfuziju javnog mnijenja tih naroda, i zaista, ponekad ila direktno protiv njihovih pravih interesa. idovska zajednica irom svijeta bila je glavna poluga koja je potpirivala ovu ratnu promidbu ogromnih razmjera. Jer ma koliko besmisleno uee u ratu ovih nacija moe izgledati, promatrano iz ugla njihovih vlastitih interesa, toliko je ono imalo smisla i bilo logino kada se promatra sa stajalita interesa idova. Nije moj zadatak da ovdje ulazim u raspravu o idovskom pitanju, samom po sebi. O njemu ne moe biti rijei u kontekstu izlaganja koje nuno mora biti saeto i jasno. Slijedee izlaganje e biti predstavljeno samo u interesu boljeg razumijevanja: idovi predstavljaju narod koji, u sutini, ne tei u potpunosti za jedinstvom. Pa ipak, kao narod, idovi posjeduju posebne unutranje karakteristike, koje ih izdvajaju od svih ostalih naroda na svijetu. Oni nisu religiozna zajednica, ve narod povezan religijom i vie su, u stvari, obuhvaeni prolaznim dravnim sustavom. idovi nikada nisu imali vlastitu teritorijalno povezanu dravu poput arijskih drava (Hitler eli istaknuti disperzivni karakter idovskog duha, za razliku od arijskog kohezivnog koji oznaava jedinstvenu ideju vjere, nacije, tla, drave, dok je kod idova to neprestani internacionalizam). Pa ipak, njegova religiozna povezanost je prava drava, budui da garantira ouvanje, irenje i budunost idovskog naroda. Ali to i jest iskljuivo zadatak drave. To to idovska drava ne podlijee teritorijalnom ogranienju, kao to je to sluaj sa arijevskim dravama, povezuje se sa karakterom idovskog naroda, koji ne raspolae sposobnostima da izgradi i ouva vlastitu teritorijalnu dravu. Upravo kao to svaki narod, kao najdublju od svih ovozemaljskih tenji ima neodoljivu potrebu za samoodranjem, isti je sluaj i sa idovima. Samo to se, u ovom sluaju, u skladu sa njihovim, sutinski drugaijim poretkom, borba za egzistenciju arijskog naroda i idova potpuno razlikuje po svojoj formi. Temelj arijske borbe za egzistenciju jest zemlja koju obrauje, i koja prua glavnu bazu za ekonomiju, zadovoljavajui na taj nain prvenstveno vlastite potrebe proizvodnim snagama svog naroda. Uslijed nedostatka vlastitih proizvodnih kapaciteta, idovski narod ne moe osnovati dravu, promatrano u teritorijalnom smislu, ve su mu, da bi opstao, potrebni rad i stvaralaka aktivnost drugih naroda. Na taj nain, idovi poput parazita ive u okviru drugih naroda, pa je otuda krajnji cilj idovske borbe za egzistenciju porobljavanje produktivnih naroda. Da bi ostvarili taj cilj, koji, u stvari, predstavlja vjenu idovsku borbu za egzistenciju, idovi se koriste svim moguim sredstvima u okviru njihovog karaktera. Zato se u pogledu unutranje politike u okviru pojedinih nacija prvo bori za jednaka, a potom za jo vea prava. Pri tome mu, lukavost, inteligencija, prepredenost, podlost, dvolinost i tako dalje, ukorijenjene u njegovom karakteru, slue kao oruje u toj borbi. Ta obiljeja su strategija njegove borbe za opstanak kao to drugi narodi imaju svoju. U vanjskoj politici, ovaj narod tei ka tome da destabilizira odnose meu nacijama, da ih udalji od njihovih pravih interesa i uvue u rat, kako bi na taj nain postupno uspostavio kontrolu nad njima uz pomo novca i promidbe. Njegov krajnji cilj je denacionalizacija, promiskuitet i stvaranje vanbranog potomstva u drugim narodima, srozavanje kvalitete ljudi koji se regrutiraju u najvrjednijim narodima, kao i dominacija ovih ljudi, mjeovite rase, putem istrebljivanja inteligencije i njihovim zamjenjivanjem pripadnicima vlastitog naroda. Ishod svjetske bitke idova zato e uvijek biti krvava boljevizacija. U stvari, to znai unitenje cjelokupnih viih klasa intelektualaca, koje postoje u odreenim narodima ne bi li se on, na taj nain, uzdigao do uloge gospodara kada ovjeanstvo u jednom trenutku ostane bez lidera. Glupost, kukaviluk i pokvarenost su, stoga, karte na koje igra. A u ljudima mjeovite rase on sebi osigurava prvi prolaz kroz koji e prodrijeti kao tua nacija. Zato idovska dominacija uvijek ima za posljedicu unitenje cjelokupne kulture i, na kraju, mahnitost samih idova. Zato to su oni paraziti nacija, njihova pobjeda oznaava njen kraj, kao i smrt njihove rtve. Sa propau starog svijeta, idovski narod se sreo sa mladim, djelomino jo uvijek neiskvarenim narodima, sigurnim u

druga knjiga

97

svoj rasni instinkt, koji ih je zatitio od njegovog infiltriranja. On je bio stranac, i sve njegove lai i dvolinost su mu malo pomagale tokom razdoblja dugog tisuu i petsto godina. Feudalna vlast i kraljevski tron bili su prvi koji su stvorili opu situaciju koja im je dopustila da se prikljue borbi ugnjetavane drutvene klase, i da je, u stvari; nakratko uine vlastitom. Tako je ovaj narod dobio ravnopravna graanska prava sa Francuskom revolucijom. Na taj nain je izgraen most preko kojeg je mogao krenuti kako bi osvojio politiku mo unutar nacija. Devetnaesto stoljee mu je dalo dominantnu poziciju u nacionalnoj ekonomiji stvaranjem zajmovnog kapitala, zasnovanom na ideji kamate. Konano, manipulacijom akcionarskih dionica, doveo je sebe u situaciju da posjeduje veliki dio proizvodnih sektora i, uz pomo burze, postupno postao ne samo gospodar javnog ekonomskog ivota, ve, na kraju, isto tako i politikog. Podravao je svoju vlast intelektualnim zagaivanjem nacija uz pomo slobodnih zidara, kao i pomou medija koji su o njemu postali ovisni. idovski narod je pronaao potencijalnu snagu za unitenje buroazijskog intelektualnog reima u novostvorenom etvrtom staleu zanatlija, ba kao to je jednom ranije buroazija posluila kao sredstvo za ruenje feudalne vlasti. U isto vrijeme, njihovi aduti su bili kako glupost i neprincipijelnost buroazije, tako i pohlepa i kukaviluk. Potom se stale kvalificiranih zanatlija formirao u posebnu klasu, kojoj je dozvolio da povede borbu protiv nacionalne inteligencije. Marksizam je postao duhovni otac boljevikoj revoluciji. Bilo je to oruje strahovlade, koje su idovi sada nemilosrdno i brutalno primjenjivali. Ekonomsko osvajanje Europe od strane idova bilo je u velikoj mjeri privedeno kraju na prijelazu iz jednog u drugo stoljee, tako da su sada poeli uvati steene pozicije politikim putem. Ta sredstva, prve pokuaje iskorjenjivanja nacionalne inteligencije, izvodili su u vidu revolucija. Tako je idovski narod koristio stvaranje tenzija izmeu europskih nacija, koje je velikim dijelom trebalo pripisati njihovoj potrebi za teritorijem i iz toga proisteklim posljedicama, da bi ih potom iz vlastitih interesa sustavno poticao i gurao u svjetski rat. Cilj je destrukcija antisemitske Rusije, kao i unitenje njemakog Reicha, koje su u okvirima vlade i vojske jo uvijek pruale otpor idovima. Potom bi cilj bio zbacivanje dinastija, jo uvijek nepodinjenih demokraciji, koja ne samo da ovisi o, ve koju i predvode idovi. Ovaj idovski ratni cilj je na kraju barem djelomino bio ostvaren. Carizam i Kaiserizam u Njemakoj su bili eliminirani. Uz pomo boljevike revolucije pripadnici ruske vie klase i isto tako ruske nacionalne inteligencije bili su ubijeni i potpuno iskorijenjeni u atmosferi jezive agonije i zvjerskih zloina budui da je ukupan broj rtava ove idovske borbe za prevlast u Rusiji iznosio od 28 do 30 milijuna mrtvih. To je petnaest puta vie nego to je svjetski rat kotao Njemaku. Nakon uspjene revolucije, on je u Rusiji potpuno sruio zakone reda, morala, obiaja, i tako dalje, ponitio brak kao uzvienu instituciju, i umjesto toga proklamirao princip seksualnih sloboda, imajui za cilj raanje i odgajanje ljudi nie vrijednosti, stvaranje kaosa, jer bi na svijet dolazilo sve vie ljudi mjeovite rase, koji bi bili nesposobni da budu voe, zbog ega vie ne bi mogli voditi zemlju bez idova, kao jedinog intelektualnog elementa. Budunost e pokazati u kojoj mjeri im je to polo za rukom, i u kojoj mjeri nove snage, koje na sve to reagiraju potpuno prirodno, mogu jo uvijek promijeniti neto u pogledu ovog najstranijeg zloina svih vremena protiv ovjeanstva. U ovom trenutku, idovi jo uvijek ulau napore da povedu preostale drave u istom pravcu i dovedu ih u isto stanje. Na taj nain, njihove akcije i tenje podravaju i pokrivaju nacionalne stranke takozvane Nacionalne domovinske lige, dok marksizam, demokracija i takozvani Kranski centar, formiraju udarne trupe. Najogorenija bitka za pobjedu nad idovima u dananje vrijeme se vodi u Njemakoj. I upravo je Nacionalsocijalistiki pokret taj koji je na sebe preuzeo dunost da se bori protiv odvratnog zloina nad ovjeanstvom. U svim europskim drava u ovom trenutku se vodi borba za politiku mo bitka, djelomino tiha, ali silovita, mada esto vrlo dobro prikrivena. Izvan Rusije, ova borba je prvo bila odluena u Francuskoj. Tamo su idovi, budui da uivaju povlaten poloaj brojnim okolnostima, uli u pore drutva tako to su pronali zajednike interese sa francuskim nacionalnim ovinizmom. Od tada

98 su idovska burza i francuske bajunete saveznici.

adolf hitler

Ova borba jo nije odluena u Engleskoj. Tu invazija idova jo uvijek nailazi na staru britansku tradiciju. Instinkti anglosaksonske zajednice jo uvijek su jaki tako da se ne moe govoriti o potpunoj pobjedi idova, ve bi se prije moglo rei, jednim dijelom, da su oni jo uvijek prisiljeni da svoje interese prilagoavaju interesima Engleza. Kada bi idovi trijumfirali u Engleskoj, interesi Engleza bi morali odstupiti u pozadinu, kao to danas interesi Njemake vie nisu od presudnog znaaja, ve su to interesi idova. S druge strane, kada bi Britanci trijumfirali, tada bi moglo doi do promjene engleskog stava prema Njemakoj. Borba idova za prevlast takoer je odluena u Italiji. Sa pobjedom faizma u Italiji, talijanski narod je trijumfirao. ak i da se idovi pokuaju prilagoditi dananjem faizmu u Italiji, njihov stav prema faizmu izvan te zemlje ipak otkriva njihovu pravu sutinu. Samo su njeni vlastiti nacionalni interesi presudni i odluujui za sudbinu Italije, od nezaboravnog dana kada su faistike legije marirale Rimom. Upravo iz tog razloga, nijedna drava kao Italija ne odgovara u tolikoj mjeri da bude saveznik Njemake. U tom smislu, in beskrajne gluposti i licemjerja naih takozvanih predstavnika naroda sastoji se u tome to odbacuju jedinu dravu koja brani vlastite nacionalne interese i to kao predstavnici autentinog njemakog naroda pokazuju da su vie skloni tome da uu u savez sa idovima. Na sreu, vrijeme ovih budala u Njemakoj je prolo, pa je tako koncept njemakog naroda istrgnut iz ruku ovih kreatura, koliko beznaajnih toliko i bezvrijednih. Zahvaljujui tome, njemaki narod e puno dobiti.

Sadraj Uvodna rije Rat i mir Neophodnost borbe Rasa i volja u borbi za mo Elementi vanjske politike Nacionalsocijalistika vanjska politika Njemake potrebe i ciljevi Politiki planovi Drugog Reicha Vojna mo i pogreno zacrtan cilj o vraanju granica Beznadnost rjeenja ekonomskog pitanja O potrebi za aktivnom vanjskom politikom Njemaka i Rusija Njemaka vanjska politika Njemaki ciljevi Engleska kao saveznik Italija kao saveznik Zakljuak