Professional Documents
Culture Documents
predmet:
MEHANIZACIJA PRETOVARA
Predavanje
VILJUKARI
Za
izradu ovog predavanja, pored ostalog materijala, iskorien je i deo prezentacije Viljukari profesora Milorada Vidovia sa Saobraajnog fakulteta u Beogradu, departman za logistiku.
UVOD
Viljukari su pretovarna sredstva sa prekidnim ciklusom rada namenjena transportu unutar fabrikih hala i skladita, kao i transportu na kraim rastojanjima u krugu preduzea. Slue za transport veih komadnih tereta, manjih komadnih tereta na paletama i rasutog tereta u sanducima ili korpama. Osnovno obeleje je ureaj u obliku rama za podizanje, odnosno slaganje tereta po visini. Du rama za podizanje i sputanje tereta kree se zahvatni ureaj u obliku viljuke po kojoj je viljukar i dobio ime. Prvi motorni viljukar napravljen je u SAD-u 1927. godine (Clark Equipment Company, Buchanan, Michigan). Funkcionalne osobine, mogunost slaganja robe na velikoj visini, velika funkcionalna i kapacitivna fleksibilnost, doprineli su brzoj ekspanziji viljukarske tehnike u oblasti industrije, trgovine i saobraaja. Kovencionalna konstrukcija viljukara je primarno prilagoena za rad sa kompaktnim jedinicama u obliku palete ili kontejnera. Viljuka nije jedini oblik zahvatnog ureaja koji se koristi u viljukarskoj tehnici, a pored viljuke koristi se itav niz razliitih oblika zahvatnih naprava koje su prilagoene razliitim oblicima tereta i zadataka (transport cevi, rolni, buradi itd.). Smatra se da se danas nalazi u eksploataciji nekoliko miliona viljukara. Prema Industrial truck association u SAD je u funkciji 855.900 viljukara
Visoka tehnika kola strukovnih studija u Niu - Mehanizacija pretovara
Sastoje se iz asije osnovnog vozila sa pogonom kretanja, vertikalnog stuba sa jednim ili vie ramova, pogonskog sistema za dizanje sa zahvatnim organom sistema za naginjanje rama i upravljakog ureaja smetenog u kabini viljukara.
Oslanjaju se na etiri ili tri toka, tako da su prednja dva toka pogonska I neupravljaka, a zadnja dva ili samo jedan slue za upravljanje. Zahvaljujui svojim karakteristikama obezbedili su nezamenjivu ulogu u poslovima podnog unutranjeg transporta.
PREDNOSTI I NEDOSTACI
Viljukari su unutar navedene oblasti stekli veliku prednost u odnosu na druga transportna sredstva jer poseduju sledee karakteristike:
velika manevarska sposobnost, ne zahtevaju posebne koloseke i staze za kretanje laka prilagodljivost promenama tehnolokog procesa relativno velike brzine kretanja i dizanja relativno velika visina dizanja u sluaju primene teleskopskog rama dodatnom nadgradnjom proiruju oblast primene slobodna i brza primena u svim oblastima preduzea
Pored navedenih prednosti viljukari imaju i odreene nedostatke: ograniena nosivost i sposobnost utovara zahtevaju kvalifikovan personal rad na granici stabilnosti
KLASIFIKACIJA
Za klasifikaciju viljukara slagaa koriste se razliiti kriterijumi: nosivost, poloaj teita tereta u odnosu na bazu viljukara, da li su sa seditem ili bez sedita prema vrsti pogonskog agregata i dr. Za klasifikaciju viljukara najznaajniji kriterijum je poloaj teita tereta u odnosu na bazu viljukara pri emu se baza viljukara definie kao povrina oiviena dodirnim takama tokova sa tlom. Prema ovom kriterijumu viljukari se klasifikuju na: sa teitem tereta izvan baze viljukara -eoni (frontalni) sa teitem u bazi (viljukari bez protivtega) sa pomeranjem tereta pri zahvatanju i odlaganju i za rad u visokoregalnim skladitima. Prema nosivosti viljukari se dela na: laki do 12 [kN] srednji preko 12 do 32 [kN] srednje teki preko 32 do 80 [kN] teki preko 80 do 500 [kN]
Visoka tehnika kola strukovnih studija u Niu - Mehanizacija pretovara 8
Nosivost viljukara
Gornja granica nosivosti kod viljukara se stalno pomera - donedavno je bila 500 [kN], a sada je pomerena na 800 [kN]. Viljukari sa ekstremno velikom nosivou se uglavnom grade za reavanje specijalnih pretovarnih zadataka. Viljukar nosivosti od 600 [kN] sagraen je za potrebe jednog brodogradilita u Velikoj Britaniji, a dananji viljukar rekorder je razvijen za potrebe izgradnje jednog sistema za vodosnabdevanje u Libiji. Pomenuti sistem je graen od betonskih cevi velike teine, a istraivanja su pokazala da je za njihov pretovar najcelishodnije da se primeni viljukarska tehnika. Ovaj ogromni viljukar je proizvela vedska firma Kalmar i njegova nosivost je 800 [kN] za udaljenje teita tereta od lea viljuke od 2300 [mm], to bi za uobiajeno iskazivanje nosivosti kod tekih viljukara na udaljenju teita od lea viljuke 1200 [mm] odgovaralo nosivosti od 1100 [kN].
Prema vrsti pogona dele se na: viljukare na dizel, gasni ili elektro pogon, pri emu ne treba zaboraviti ni rune viljukare. Robu mogu da zahvataju sa eone ili bone strane pa je klasifikacija i izvrena na taj nain. Vertikalne osovine mogu da menjaju nagib i to napred za 3do 4 (pri utovaru) i unazad 10 do 12 (pri prenosu tereta). Brzina kretanja se kree od 6 do 30 km/h. Brzina dizanja tereta iznosi od 8 do 14 m/min. Ureaj za dizanje tereta kod viljukara sastoji se od: rama sa viljukom kao zahvatnom napravom (nosaem) i hidraulikog pogona za podizanje i naginjanje rama. Oblast primene viljukara je znaajno proirena zamenom standardnog zahvatnog ureaja (viljuke) specijalnim oblicima zahvatnih ureaja.
10
Specijalni zahvatni ureaji su: ureaji koji olakavaju i ubrzavaju rukovanje paletizovanih tereta (produeci za viljuke, rotatori, potiskivai), ureaji koje omoguavaju rukovanje nepaletizovanih tereta (trn, konzola, kaika, kljeta), razni oblici zatitnih reetki koje kod rukovanja kabastim teretom obezbeuju zatitu vozaa viljukara i ureaji koje omoguavaju realizaciju operacija koje nisu u domenu pretovarnog zadatka (radne korpe za montau ili reparaturu instalacija u halama i dr.).
11
12
Primena specijalnih zahvatnih ureaja kod viljukara postavlja i odreena ogranienja. Ta ogranienja uglavnom se odnose na redukciju nosivosti. Specijalni zahvatni ureaji su tei od standardne viljuke, a po pravilu udaljavaju i teite tereta od pete viljuke, to ima za posledicu smanjenje nosivosti viljukara. Svako odstupanje teine zahvatnog ureaja i pomeranje teita od propisanog mora se uzeti u obzir pri sparivanju (izboru nosivosti) viljukara i zahvatnog ureaja, jer je u protivnom ugroena stabilnost viljukara.
13
Stabilnost viljukara
Stabilnost viljukara predstavlja meru otpornosti viljukara na prevrtanje koja, u principu, zavisi od niza uticaja (statike i dinamike sile koje deluju na sredstvo, sopstvena teina, geometrijske karakteristike, ubrzanja, usporenja,...). Za proveru stabilnosti kod viljukara koriste se raunske i eksperimentalne metode, u najveoj meri definisane kako nacionalnim, tako i medjunarodnim standardima (na primer ISO 1074, ISO 3184, ISO 5766,...). Pojam stabilnosti viljukara odnosi se na: stabilnost u podunom pravcu, koja se odnosi na prevrtanje oko ose koju ine dodirne take prednjih tokova sa tlom, stabilnost tereta pri maksimalnom usporenju u toku koenja, zbog opasnosti od klizanja tereta bonu stabilnost pri kretanju kroz krivinu Test na prevrtanje viljukara, kojim se simulura uticaj dinamikih sila, izvodi se najee preko platforme sa promenljivim uglom naginjanja.
Visoka tehnika kola strukovnih studija u Niu - Mehanizacija pretovara
14
Statika stabilnost
Medjutim, za praktinu primenu poseban znaaj ima provera statike stabilnosti eonog viljukara i dijagram nosivosti u funkciji od udaljenosti teita tereta od pete viljuke. Statika stabilnost eonog viljukara definie se kao odnos statikih momenata tereta Gs i sopstvene teine viljukara Gn oko prednje osovine.
15
Sa slike je oigledno da se momenti sila Gs i Gn, u odnosu na taku oslanjanja prednjih tokova o tlo, koja predstavlja osu prevrtanja, Ms i Mn, mogu izraziti kao: Ms= Gs(x + c) Mn= Gn .co Pri tome, da bi viljukar bio stabilan, odnos ovih momenata, koji predstavlja i koeficijent statike stabilnosti, treba da je vei od jedan, a obino se viljukar smatra stabilnim ako je: = Mn/Ms1,7
Viljukari imaju tzv. trougao stabilnosti. Stranice trougla su formirane od taaka dodira toaka sa tlom (ako ima tri toka) ili prednjih tokova i sredine zadnje osovine. Centar gravitacije ne sme biti izvan trougla stabilnosti (na granici je sa max. teretom i podignutim ramom)
Visoka tehnika kola strukovnih studija u Niu - Mehanizacija pretovara
16
17
18
19
TERENSKI VILJUKARI Rad na graevinski neobraenoj, neravnoj i valovitoj podlozi (terenski uslovi) zahteva drugaiju koncepciju gradnje viljukara u odnosu na industrijsku varijantu. Rad u terenskim uslovima postavlja otrije zahteve u pogledu stabilnosti, vrstoe konstrukcije i dinamikih karakteristika viljukara, a to znai i vee investicione i eksploatacione trokove. Terenski viljukari sa konvencionalnom konstrukcijom rama za dizanje grade se sa nosivou od 20 do 60 [kN], a sa teleskopom od 22 do 50 [kN]. Podloge na kojoj rade terenski viljukari klasifikuju se u tri grupe i to: neravna i vrsta mekana do raskvaena i raskvaena, nestabilna i veoma neravna. Na neravnoj i vrstoj podlozi moe da se koristi i konvencionalan industrijski viljukar standardne konstrukcije, opremljen pneumaticima niskog pritiska
20
Pravi terenski viljukari za rad na raskvaenom i veoma neravnom terenu se bitno razlikuju od konvencionalnih industrijskih viljukara. Prve konstrukcije terenskih viljukara nastale su adaptiranjem graevinskih maina (utovarivaa sa kaikom) i poljoprivrednih traktora. Uvoenje novih tehnologija u poljoprivredi, graevinarstvu i industriji kao i potrebe u vojnoj logistici podstakli su razvoj terenskih viljukara. Pored ureaja za podizanje u obliku rama danas se nude i terenski viljukari sa teleskopskim mehanizmom za rukovanje teretom. Oni predstavljaju novu generaciju terenskih viljukara, a prihvaeni su u nekim armijama i kao vojni terenski viljukari. Kako se kod terenskog viljukara stabilnost obezbeuje poveanjem razmaka osovina i tokova, terenski viljukari imaju vee gabaritne mere u odnosu na konvencionalne industrijske viljukare. Kod terenskih i tekih industrijskih viljukara primenjuju se razliita reenja u cilju poboljanja stabilnosti. Jedno od tih reenja je pokretan kontrateg, koji se uvlai i izvlai u zavisnosti od optereenja viljuki. Pored toga koriste se i stabilizatori koji se oslanjaju na podlogu pri rukovanju tekim i kabastim tretom.
21
terenski viljukari
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
I jo poneto o viljukarima
Prema zvaninim podacima datim od strane Industrial truck association u SAD se pri radu sa viljukarima svake godine desi blizu 100 smrtnih sluajeva (prole godine 85), 34.900 ozbiljnih nezgoda (sa teim povredama) i 61.800 manjih nezgoda (lake povrede) u kojima je povreeno blizu 20.000 radnika. Prema National Traumatic Occupational Fatalities (NTOF), 1530 radnika je poginulo u nezgodama sa viljukarima u periodu izmeu 1980 i 2001.god. Najee nezgode jesu prevrtanja viljukara (22%) ili razliite vrste sudara, a to su sudar peaka ili zapoljenih sa viljukarom prilikom transporta (20%) ili meusobnih sudara viljukara i drugih vozila (16%) itd.
34
Viljukar budunosti?
35