Professional Documents
Culture Documents
PREDGOVOR
2
UVOD
Pečurka shiitake vodi poreklo iz istočne Azije - Kina, Japan, a prvi pisani
podaci govore da je poznata više od 2000 godina, dok je njeno masovnije
gajenje počelo pre oko 300 godina. Zato je i jasno zašto su najveća saznanja
stigla baš sa ovih prostora. Ne treba posebno isticati da je skoro 90 % svetske
proizvodnje iz zemalja ovog regiona.
U Evropi se javljaju početkom 20. veka ali je proizvodnja bila više nego
skromna. Saznanja o velikoj vrednosti ove pečurke kao hrane a pogotovo kao
sirovine za farmaceutsku industriju, uslovila su intezivnije osvajanje novih
tehnologija prilagodljivih evropskom podneblju.
U našoj zemlji se, sem pojedinih slučajeva, tek u zadnjih nekoliko godina
pristupilo malo ozbiljnije kad je u pitanju proizvodnja shiitake. Tome je sigurno
doprineo veći protok informacija o izuzetnim kvalitetima i vrednosti ove
pečurke, kako po hranljivosti tako i po lekovitim svojstvima. Po tim
karakteristikama je neuporedivo iznad od već odomaćenih šampnjona i
bukovače. Ne sme se zaboraviti i cena koja je i nekoliko puta veća od navedenih
pečurki.
S druge strane i zakonski je priznata obzirom da je njena proizvodnja
stavljena pod nadzor Pravilnika o kvalitetu i drugim zahtevima za jestive
pečurke i proizvode od jestivih pečuraka (Službeni list SCG br 31/2003 ).
Plodonosna tela gljiva predstavljaju izuzetnu hranu za ljude. Imaju
prijatan, egzotičan ukus, izražen aromatičan miris. Po hemijskom sastavu su
slične mesu. Posle vode koja premašuje 85%, prisutni su:
Belančevine 4,5 - 6,3 %
ugljeni hidrati 3,0 - 3,9 %
masti 0,15 - 0,25 %
mineralne materije 0,6 - 1,1 %
vitamini
Postoji veliki broj recepata prema kojima se spremaju a poznato je da se u
praškastom stanju koriste i vrlo pikantan začin.
Veliki broj istraživanja je dokazao lekovita svojstva shiitake koja deluje:
- antitumorno (imunomodulatorski),
- antiholesterinemično,
- antibakterijski,
- antivirusno,
- antialergijski,
- antiinflamatorno,
- vitaminski aktivno,
- hipoglikemično.
3
MORFOLOŠKE OSOBINE SHIITAKE
Pre početka svake proizvodnje potrebno je znati šta se proizvodi, kako
izgleda krajnji proizvod. Samo tako se može znati da li se proizvelo ono što se
htelo; da li su se napravile neke greške koje mogu biti poučne za sledeću
proizvodnju ali ih ipak treba izbegavati. Ovo je posebno značajno za ovu, kako
bi rekli „živu proizvodnju“ jer postoje samo osnovna pravila ali je mnogo
faktora koji lako skrenu u neželjenom pravcu.
Zbog svega toga ćemo u najkraćim crtama dati opis i karakteristike
pečurke shiitake.
Kao što se vidi sa slike 1. pečurka se sastoji od nadzemnog dela i dela koji
je u supstratu.Na vrhu se nalazi poluloptasti deo u obliku „šešira“ koji i
predstavlja glavni jestivi deo (klobuk). To je ustvari i plodonosno telo.
Slika 1
Ono može biti nekad i ravnije ali to je uglavnom kod starijih gljiva. U
početku je klobuk braon do crne boje a kasnije prelazi u svetlije nijanse kako
4
gljiva raste ili gubi vlagu. Ivice su blago zavrnute, ali kako su starije, okreću se
nagore što je jedan od parametara koji pokazuju da li je vreme za berbu. Meso je
belo, relativno mekano. Karakterističnog je ukusa i mirisa. To dosta zavisi od
podloge na kojoj se gaje. Najprijatniji je na supstratu mešavine strugotina.
Prečnik plodonosnog tela može biti od 3-15 cm. Donji deo se sastoji od velikog
broja listića, raspoređenih zrakasto od centra drške. Na njima nastaju spore. To
su plodonosne ćelije koje služe za razmnožavanje. One su bele do
bledobraonkaste boje. Lako ih je uočiti kao belu prašinu ispod starijih,prezrelih
pečurki. Pri povoljnim uslovima (podloga, vlaga, temperatura) klijaju stvarajući
hife, koje obrazuju micelije, kolonije. U suprotnom, klijaće trošeći rezervnu
hranu a posle isčeznuti. U napovoljnim uslovima dugo zadržavaju klijavost
štiteći se spoljnim zidom.
Hife nastaju, kao što je već spomenuto klijanjenjem spora. Javljaju se u
vidu končića. Rastu skoro neprekidno. Sposobne su da razaraju i vare hranljivu
podlogu celom svojom površinom i dužinom. Iza rastućeg vrha obrazuje
ogranke koji takođe imaju svoje rastuće vrhove. Na osnovu te osobine su u
mogućnosti i postižu prorastanje čitave podloge. Masa hifa čini micelijski
sistem.
Micelija je vegetativno telo gljive izgrađeno od velikog broja hifa. Raste
svojim završecima i imaju veliku sposobnost račvanja masovnog umnožavanja.
Izgrađena je od ćelija u vidu tankih lanaca, koji su u početku bele a ubrzo
prljavobele do čokoladne boje. Obrazuju veliku koloniju. U povoljnim uslovima
brzo prodiru kroz drvenaste materije koje se koriste kao supstrat. (slika 2)
Drška je prelazni deo između velikog broja micelija koje se nalaze u
supstratu, s jedne, i plodonosnog tela, s druge strane. Izgrađena je od
Slika 2
5
velikog broja čvrsto slepljenih isprepletanih hifa što joj daje čvrstinu.
Drška može biti visoka 3-10 cm, a u nedostatku svetla i mnogo duža. Prečnik joj
je između 1,5-2,0 cm. Drška može biti bela, svetlosiva ili braonkaste boje.
USLOVI GAJENJA
Shiitake u svom rastu i razvoju prolaze nekoliko faza koje su svaka za
sebe karakteristične. Svaka faza traži različite uslove u pogledu spoljnih faktora
(toplota, vlaga, vazduh, svetlo). Znači, to su promenljive i nužno prilagodljive
vrednosti što stalno treba imati na umu.
6
- Optimalna t za vreme inkubacije (prorastanja) je oko 25o C. Minimalna
je oko 5o C a maksimalna je oko 35o C.Treba razlikovati potrebu, za neke
sojeve, primene tzv. „hladnog šoka“- spuštanje t na 5-6oC koje veoma korisno za
micelije. Preko 40oC micelije brzo uginu.
- Optimalna t za vreme sazrevanja (po završetku prorastanja micelija)
odnosno plodonošenja je niža u odnosu na prethodni režim za nekoliko stepeni
od 5-8 oC, tako da je topt 15 – 18o C.
V l a ž n o s t je od izuzetne važnosti, samim tim da je u sastavu svežeg
ploda u proseku oko 90 %. To znači da u trenutku berbe mora biti toliko vode a
to se može postići samo pravilnim režimom postizanja i održavanja vlažnosti u
sredini u kojoj se vrši gajenje pečurki. Poremećaji u režimu mogu prouzrokovati
da:
- nemogućnost da glijiva preko micelija dobije dovoljno hranljivih
materija koje su rastvorljive u vodi a koje koriste za izgradnju svoje mase.
- Voda je neophodna za sve biohemijske procese, delovanje fermenata za
razlaganje celuloze i drugih materija u oblike koji su prilagodljivi za ishrnu
gljive. Logičan je zaključak da, ako se ne obezbede ovi uslovi ne može se ni
računati na dobre prinose. Takođe je neophodna kao provodnik toplote za
određenu termoregulaciju, odnosno održavanje podjednake t u svim delovima
supstrata.
Ovde bi se vratili na, da nazovemo predfazu u proizvodnji gljive a to je
priprema supstrata. Slobodno možemo reći da i ovde postoje tri stepena vlage.
Optimalna je, kod mešavina supstrata, cca 70% (što bi značilo na 100 kg ima 30
kg apsolutno suve materije mešavine komponenti i 70 kg vode).
- Optimalna vlažnost supstrata za vreme inkubacije (prorastanje micelije)
je oko 70 %. Lako je zaključiti da je to ona početna vlažnost supstrata. Ispod
40% i iznad 80% rast postepeno prestaje i dovodi u pitanje opstanka.
- U periodu sazrevanja (stvaranje braon skrame na površini) treba da je
od 80-85 %.
- U zadnjoj ciklusnoj fazi plodonošenja vazdušna vlaga je od 85-95 %.
7
obrnutog procesa vlaga ulazi u supstrat, pojavljuje se višak vode koja smanjuje
prisustvo vazduha tj. kiseonika koji je, obzirom na potrebu aerobnih uslova,
neophodan za delovanje fermenata - oksidaza. Jednostavnim rečima, dolazi do
gušenja micelija, usporavanje sazrevanja, smanjenja prinosa. Sa velikom
verovatnoćom, preko aparata za merenje relativne vlažnosti vazduha –
higrometrima možemo znati kolika je vlaga u supspstratu i prilagođavati je
optimalnim. Sada se može lako razumeti jedna od uloga plastičnog omotača -
kese koja preventivno služi za što duže održanje početne vlage supstrata a
takođe kolika je da u supstratu bude preporučena količina vlažnost.
V a z d u š n i r e ž i m je jedan od osnovnih para metara za uspešno
gajenje. Kao i kod drugih režima, potrebno se upoznati sa nekim saznanjima da
bi se lakše shvatio značaj vazduha. Sastav vazduha je: azot 78%, kiseonik 21 %,
ostalo (vodonik, ugljen dioksid i dr) 1 %. Shiitake preko micelija luče
odgovarajuće enzime koji razlažu organske materije, prvenstveno ugljene
hidrate polisaharide najznačajniji celuloza, hemiceluloza, lignin, a kao posledica
nastaju veće količine CO2, voda, toplotna energija. Voda ostaje u supstratu i
dobrodošla je za održavanje vlažnosti. Ugljen-dioksid izaziva smetnje u razvoju
pa ga je potrebno eliminisati.
Naročito treba obratiti pažnju na njega u fazi sazrevanja kada se količina
udvostručuje pa se već javlja potreba za povremenim kraćim ili dužim
provetravanjem. U suštini najveći problem sa CO2 je u fazi plodonošenja kada je
potrebno i najveće provetravanje (izmena vazduha u prostoru).
S v e t l o s n i r e ž i m je od značaja.
- u inkubaciji je korisna ali nema izuzetno velikog uticaja. Preporuka je
od 50-100 luksa
- u fazi sazrevanja povoljno deluje na pripremu i stvaranje primordija.
Preporuka je oko 500 – 1000 luksa.
- za vreme fruktifikacije (plodonošenja) je širi raspon - od 500 do 2000
luksa. Jačina utiče na obojenost ploda, oblik, veličinu, prinos.
Pri direktnoj sunčevoj svetlosti sasušuje supstrat, propadaju micelije a
time i primordije, odnosno plodonosna tela.
8
MICELIJE
9
Micelje kao semenski materijal se čuvaju na t=2 C (ne sme ispod 0 C ni
iznad +4 C).Lagerovanje je, oko, 6 a najduže do 8 meseci.
Ocena kvaliteta se može obaviti i vizuelno po spoljašnjem izgledu. Smatra
se da je micelija kvalitetna ako je zrno hranljivog supstrata obraslo navlakom
micelija bele do belobraon boje, i ako se zrna međusobno ne lepe. Međutim, ako
se na zrnima primećuju pruge, krugovi, fleke - tamne, žute, zelene ili crvene
boje, vlažne pege na mestima gde se seme dodiruje sa zidovima ambalaže, takvo
seme nije dobro jer je zaraženo nekim uzročnikom bolesti.
Zdrave micelije imaju prijatan miris na pečurku i bele su boje. Mrka boja
ukazuje da su starije.
Prikazan je, najednostavnijim rečima proces dobijanja semenske micelije.
To je opšta šema za micelije svih vrsta odnosno sojeva šitake.
Sojevi se razlikuju po zahtevu optimalnnih temperaturnih vrednosti, po
brzini rasta i sazrevanju, obliku, boji itd. Na bazi optimalnih temperatura posviše
podela ali uglavnom se svode na:
- kad je pri formiranju potrebna niža temperatura (zimske) sorte - od
0
10-15 C.
- letnji sojevi traže t=15-270C
- prelazne koje imaju raspon t od 10-20 0C.
Što se tiče drugih osnova neki su brzorastući, agresivni, boje su
prljavobele do braon, glatke ili hrapave, deblja ili tanja plodonosna tela.
Posmatrajući makroklimu naše zemlje, što je vrlo značajno pri izboru soja,
najbolje su se pokazali i prilagodili prelazni sojevi kao 72 i AV. Imaju
plodonosna tela dosta debela, prečnika od 5-12 cm, zatvorenije braon boje.
Optimalne temperature su od 15-22 0C.
ISHRANA SHIITAKE
Pošto smo se već upoznali sa morfološkim osobinama, uslovima gajenja,
načinom reprodukcije, potrebno je još i razjasniti osnovne pojmove oko ishrane
šitake. Veoma je važno znati kako se hrani, na koji način pribavlja hranu, čime
se hrani, jer ako se nema neko predznanje, teško se mogu pojave kao što su mali
ili nikakvi prinosi, pečurke sa malom biomasom, dugi vremenski periodi između
faza kao i talasa berbi.
Već smo spomenuli hemijski sastav pečurki, tj. od čega je izgrađena. Ako
se setimo da je pečurka nastala od micelija koje su, pojedinačno, golim okom
nevidljive, postavlja se pitanje od čega i kako nasta - je gljiva sa klobukom do
15 cm; od čega nastaje ukupna masa pečurki iz svih berbi koja je od 50% pa
naviše u odnosu na težinu supstrata.
Pošto je u priručniku uglavnom sve podređeno savremenijoj i tehnološki
savršenijoj proizvodnji a to je gajenje na mešavini organskih i mineralnih
materija, pojedina tumačenja biće bazirana na tom načinu proizvodnje šitake.
10
Kao i sve gajene gljive, shiitake nemaju hlorofil pa ne mogu da vrše
sintezu tj. fotosintezu neophodnih organskih materija, kao što to čine zelene
biljke. Zbog toga su prinuđene da koriste već stvorene organske materije. Često
se prepliću izrazi supstrat, hranljiva podloga. Naše mišljenje je da je
najadekvatniji izraz hranljiva podloga, jer je tu smeštena kompletna zaliha hrane
za ceo proizvodni ciklus.
Shiitake uzimaju neophodne organske materije preko micelija koje ih
preko svoje velike dodirne površine razlaže na prostije elemente preko
enzimskog sistema. To su uglavnom celuloza, skrob, šećeri i dr. Znači, gljiva iz
podloge izvlači dragocenu energiju koja je potrebna za njen razvoj.
Proces razlaganja se odvija prema sledećoj formuli:
11
Proteine razlažu do jednostavnijih jedinjenja - aminokiselina i peptida i
koriste ih samo u tom obliku. Gljive formiraju svoje proteine od većeg broja
tzv.esencijalnih aminokiselina i zato su veoma cenjene u ljudskoj ishrani.
Mineralne materije koje su neophodne delimo na makro i mikroelemente.
Makroelementi su:
K a l c i j u m – učestvuje u ubrzanom razvoju plodonosnih tela, aktivira
rast micelija i potpomaže sazrevanju gljiva. Dodaje se supstratu u vidu CaCO3
(kalcijum-karbonata) a njime se koriguje pH vrednost od kisele na
neutralnojsredini.
M a g n e z i j u m pozitivno utiče na rad enzima i ima ga dovoljno pa se
retko dodaje.
F o s f o r je važan jer ulazi u sastav svake ćelije.
S u m p o r potpomaže sintezu aminokiselina,
pozitivno utiče na neke bakterije koje su važne u razlaganju supstrata i
time podstiču razvoj micelija i plodonosnih tela. Obezbeđuju se dodavanjem
gipsa (CaSO22H2O) ili kalcijum-hidrogensulfata -(CaHSO4). Gips svojim
prisustvom povećava osetljivost micelije na svetlosni režim u gajilištu i time
stimuliše rast i razvoj gljive.
Mineralna azotna đubriva kao što su KAN i UREJA se koriste u pripremi
supstrata u količinama od 1-2%.
PROIZVODNJA SHIITAKE
Dosadašnje izlaganje je imalo za cilj da se na krajnje jednostavan i
popularan način upoznamo sa shiitakom, ne opterećujući se visokostručnim
terminima i tumačenjima iz oblasti mikrobologije, biohemije i drugih nauka.
Posmatrajući analitički strukturu proizvođača, kako sadašnjih tako i budućih,
došli smo do određenih zaključaka. Slobodno možemo reći da su zaključci
izvedeni iz velikog broja razgovora.
Kad se individiualni proizvođač odluči za ovu vrstu proizvodnje,
uglavnom postavlja sebi pitanje: “da li sam ja u mogućnosti da se bavim ovom
proizvodnjom“. Osnovna je suština odnosa ulaganje-dobit; plasman.
Jednostavno komercijalno - finansijski efekat. S druge strane uvek postoje
razmišljanja - koji nivo predznanja je potreban da bi se ušlo u ovakav poduhvat.
Slede nove dileme - da li ući u pripremu sopstvenog komposta ili kupovati
gotove zasejane od specijalizovanih firmi (najpoznatija je KARPATIJA d.o.o.
Vršac); na koji oblik proizvodnje ići - klasične ili savremenije sa novim
tehnološkim rešenjima. Sve stvara pomalo zbunjujuću sliku o proizvodnji, pa bi
zato u narednom izlaganju pokušali da što više toga razjasnimo.
Pokušajmo se malo baviti kalkulacijama. U dosadašnjoj proizvodnji
gajenih pečurki primat su držali šampinjoni, što ne čudi obzirom da su već
12
nekoliko decenija prisutni na našem tržištu. Najveći deo ide u izvoz. Za njima
sledi bukovača. Šitaka se vrlo stidljivo pojavljuje ali grabi velikim koracima.
Primera radi, daćemo neke uporedne cene pečurki u svežem stanju na
našem tržištu: šampinjoni 1-1,5 eura/kg , bukovača 2- 2,5 eura/kg, shiitaka 5-7
eura/ kg. Treba napomenuti da je cena sušenih pečurki 7-8 puta viša. Zemlje iz
EZ su neograničeno tržište.
Npr. Nemačka uvozi ogromne količine od kojih oko 30% ide kao hrana
(značajno je kao ekološki proizvod) a 70% se prerađuje u farmaceutskoj
industriji (već smo napomenuli koliki je njen značaj po lekovitim svojstvima).
Ova poređenja cena dosta govore o rentabilnosti ove proizvodnje a detaljnije
kalkulacije samo to potvrđuju.
Plasman je u ovom trenutku sveden na jedinu ali sigurnu varijantu.
Obzirom da se uglavnom radi o manjim serijama, proizvođači teško mogu da
samostalno budu prisutni na domaćem a pogotovo na stranom tržištu. Firma
KARPATIJA d.o.o.Vršac kao lider u proizvodnji komposta i pečurki, stvorila je
jedinstvenu kooperantsku mrežu. Svaki novi kupac komposta postaje kooperant
koji se ugovorom vezuje da svu proizvedenu pečurku proda ovoj firmi. Znači da
proizvođač u startu rešava jedan problem - plasman.
Iskustva su pokazala da se podjednako dobro mogu baviti ovom
proizvodnjom zanatlije, inženjeri, doktori i dr. Mali broj je imao nekakva
predznanja kad je počinjao. Najviše se naučilo u samoj proizvodnji. Zato i
mislimo da je ovaj priručnik sasvim dovoljan. Sledi ono što je možda i
najbitnije - kakvi objekti su potrebni, koja vrsta i oblik proizvodnje, koja je to
optimalna količina. Retko koji proizvođač, za sada, ulazi u ovu proizvodnju sa
finansijskim mogućnostima za izgradnju novog objekta sa svim ispunjenim
tehničkim zahtevima. Zato se koriste uglavnom postojeći objekti, koja uz
minimalna ulaganja mogu i moraju da obezbede osnovne zahteve gljive i zato
kažemo da su to prvih 5 slova azbuke (ako se ona ne poštuju sva ostala nemaju
značaja):
a. kontrolisanu temperaturu
б. kontrolisanu relativnu vlažnost
в. svetlost
г. provetravanje – ventilacija
д. održavanje higijene i zaštita od štetočina.
13
najmanje tri prostorije-tri gajilišta jer u svakoj su pečurke u različitoj fazi i traži
različite mikroklimatske uslove i pomoćna. Ne mora se ni spominjati
neophodnost sprovedene struje i vode. Projektovana veličina proizvodnje takođe
zavisi od veličine i oblika gajilišta. U gajilište ne sme biti postavljeno previše
komposta jer direktno ugrožava razvoj i prinos shiitake, a ni premalo.
Smatrajući da je danas definitivno stalažni uzgoj najprisutniji, daćemo neke
projektovane podatke kao optimalne po m2 prostora.
Obzirom da je prečnik komposta cca 15 cm, na m2 stalažne površine na
jednom nivou može da stane oko 16 komada. Pod pretpostavkom da je visinski
raspon između nivoa oko 40 cm , možemo doći do podatka da u prostoriji
H=2m i P=10 m2 ( staje 5 polica dužine 1,8 m i širine 0,4 m; 4 nivoa –
obavezno voditi računa o razmaku između polica i rastojanju do zidova ) može
da stane 240 komposta. U proračun je ukalkulisano i potrebno rastojanje između
komposta od 10 cm. Iz ovog primera lako je proračunati koje količine mogu stati
u predviđeno gajilište raznih dimenzija.
Kroz tehnološki prikaz proizvodnje steći će se uvid koja je oprema
potrebna u skladu sa proizvodnim zahtevima a usaglašeno sa objektom.
Kad se postavlja pitanje oblika proizvodnje - klasična ili savremena uvek
treba imati na umu da nauka svakodnevno napreduje i donosi za proizvodnju
nova, savršenija rešenja a to je podizanje kvaliteta i kvantiteta.
Pošto je naš cilj da sve prikažemo što jednostavnije i razumljivije, da
izbegnemo sve što je suvišno, dozvolićemo sebi da preporučimo savremeni
oblik. Zaboravićemo gajenje na drvenim oblicama hrasta koja datira iz prošlih
vekova a daje 1-2 ciklusa godišnje (što je za današnje potrebe vrlo malo), teško
se nabavljaju, teško se kontroliše i kultiviše proizvodnja.
Orjentacija, opšte prihvaćena, su komposti na bazi mešavine piljevina
raznih vrsta drveta (strugotina) i to najracionalnije zapremine oko 5 l. Pored
piljevine još su i prisutne slama žitarica ali više o sastavu pojedinih mešavina
prikazaćemo kroz neke određene recepture na kraju knjige.
Proizvodnju šitake možemo prikazati u 3 segmenta:
priprema supstrata
fazni razvoj pečurke
gotov proizvod
14
Priprema supstrata
Supstrat tj. hranljiva podloga predstavlja mešavinu organskih i mineralnih
materija. Samim tim se omogućava bolji sastav nego što je sama oblica drveta.
Mešavine ili intezivni supstrati imaju za osnovu kao glavnu komponentu -
piljevinu drveta (strugotinu) koja ulazi u sastav i do 90%.
Najbolja je strugotina od hrastovog ili bukovog drveta ali se može koristiti
i mekše vrste drveta (topola, vrba, jasen i dr.). Četinare treba izbegavati zbog
smolastih materija koje mnogo usporavaju proces razvoja micelija. Mogu se još
i koristiti i pšenična slama, mekinje raznih žitarica, sojina sačma itd.
Raznovrsniji sastav je, s druge strane veća opasnost od raznih zaraznih bolesti.
Posebno treba izdvojiti pšeničnu slamu. Preporučuje se i ljuska kakaovca zbog
njenog značaja u bržem prorašćivanju micelije gajene gljive kroz hranljivu
podlogu, uštede u korišćenju micelija, povećanju prinosa za oko 10-15%.
Neophodne komponente, mada u dosta manjem procentu su mineralne
materije ali je o njihovom značaju bilo reči kod ishrane šitake.
Materije koje su u sastavu mešavine moraju biti dosta sitne (od 2-mm).
Piljevinu većih dimenzija micelije teže razlažu što znatno usporava njihov rast.
Priprema supstrata u suštini se započinje mešanjem. Mešanje se može
vršiti ručno - lopatom kod manjih količina ili određenim mikserima (mešaalice
za praškaste proizvode, stočnu hranu, mešalice za beton i td.). Cilj je da
mešavina supstrata bude što ujednačenija u svim delovima podjednako, koliko je
to moguće, odnosno da se svakoj “semenskoj miceliji” pruže isti uslovi jer je to
jedna od garancija ravnomernog rasta i razvoja. Ujedno se postiže optimalniji
pH (6 – 6,5).
Dobro izmešan supstart se prebacuje u sudove (plastična i metalna burad,
kade i svi drugi sudovi u kojima se može obaviti sledeća tehnološka operacija -
vlaženje supstrata. Da bi se izbegle greške da se nedovoljno navlaži ili previše
potrebno je znati:
Znači ,ako imamo sud od 200 l (ne treba ići da bude do vrha pun), ubaciti
50 kg suvog supstrata i 125 l vode u koju obavezno ubaciti BENOMIL 0,01 % i
oko 2 % rastvora PERMIL-a ( u ovom slučaju 12,5 gr BENOMIL-a i 2dl
koncentrovanog PERMILA). PERMIL se dodaje radi bolje aeracije -
obogaćivanje kiseonikom. Preporuka je da se voda ubacuje sukcesivno sa
povremenim mešanjem radi bržeg primanja vode. Naravno, prostim računom
može se doći do drugih odnosa u zavisnosti od dimenzija suda,količine suvog
supstrata.
15
Sledi možda najosetljiviji i najteži deo u proizvodnji šitake - termička
obrada supstrata.
16
13 braon gipsoza 16 6
14 zelena plesan 16 6
Tabela 1
17
trenutka dovoljno je od 0,5-1 sat da se završi kompletna termička obrada.
Posebno je značajno što je ovde prisutna para pod pritiskom koja pojačava
sterilizirajući efekat.
Gore navedene načine termičke obrade smo prikazali u smeru visoka
temperatura – kraće vreme. Međutim, ukoliko se ne može postići ovaj odnos već
obrnuto - niža temperatura duže vreme, priroda nam je omogućila “saveznike”.
U slučaju da vršimo pasterizaciju na 50-60 oC u intervalu od oko 6 sati uništiće
se većina štetnih mikroorganizama i štetočina ali ne i one mikroorganizme koji
vole toplu sredinu, već naprotiv, omogućava im brzo razmnožavanje (termofilni,
termotolerantni mikroorganizmi). Na temperaturama od 45-55oC se najviše
razmnožavaju termofilne bakterije koje nisu štetne po šitaku ali deluju protiv
štetnih organizama. Zato se nazivaju zaštitne bakterije. Njihovo dejstvo se
manifestuje stvanjem određenih antibiotika i oduzimanjem hrane štetnim
organizmima ( pogototovo azotne ishrane).
Ovo su aerobne bakterije i traže dosta kiseonika. Na temperaturama preko
60 C slabije se razmnožava a već oko 65oC se uništavaju. Ispod 40oC je njihovo
o
18
biohemijskih reakcija i samim tim produžio početak te faze a posledica je
nedostatak i kiseonika iz vazduha.
Sa druge strane na ovaj način se maksimalno stvaraju uslovi za razvoj
termofilnih ( zaštinih bakterija).
Sve ove relativno komplikovane “predradnje” ovog segmenta u
proizvodnji šitake imaju za osnovni cilj da se “semenskoj miceliji”, da budemo
figurativni, omogući početak života u čistim i zdravim uslovima, bez neprijatelja
a sa dosta hrane što je i cilj čoveka koji je i obavezan da joj to pruži obzirom da
od nje nešto i očekuje.
Sve radnje u pripremi supstrata su podjednako važne ali možda posebno
ističemo zasejavanje (inokulaciju) jer sav trud bi bio uzaludan ako se pravilno ne
uradi zasejavanje.
Kao što smo napomenuli ranije, posmatraćemo kompost (zasejani
supstrat) zapremine od 5l ili oko 3kg (vrlo je teško odrediti izražavanje u
mernim jediniciama kg ili l jer dosta zavisi od sastava supstrata, vlažnosti,
oceđenosti ali iz prakse možemo slobodno oceniti da 1 kg ima zapreminu od 1,5
- 2l.
Zasejavanje se vrši u skladu sa slovom “д” azbuke: u izuzetno čistim
uslovima - od dezinfikovane prostorije do higijene radnika koji rade. Ponovo
ponavljamo izraz “uzaludan trud”, jer ako u trenutku zasejavanja dođe do
infekcije (zaraze) sav budući rad i ulaganje mogu dovesti do negativnog salda.
Uvek spominjemo tehniku pojedinih postupaka i značaj. Tako i
nastavljamo. Zasejavanje obavljamo u pomoćnoj prostoriji (ako se radi o
proizvodnji u jednom ciklusu) koja mora biti dezinfikovana PERMIL-om
pojačane koncentracije (80 ml 10 % rastvora PERMILA-a na m2 površine) u
periodu od 24 h. Radnici moraju imati bele mantile dezinfikovane čizme,
hiruške rukavice a posebno zaštitnu masku. Ovo napominjemo što uvek ostaju
neproklijale spore koje vazdušnim putem mogu lako ući u disajne organe i
napraviti zdravstvene probleme. ”Semenska micelija “ koja je bila do trenutka
zasejavanja na t = 2-4oC mora biti aklimatizovana na sobnu temperaturu oko 20-
22oC u toku nekoliko sati. Zasejavanje obavljamo na sledeće načine:
- ohlađeni supstrat (t=20-25 oC ) se meša sa aklimatizovanom
micelijumom ( na sobnoj temperaturi 5-6 sati), nosiocima mineralnih materija i
korektorima pH, hranljivim aditivima na bazi azota i dr., ručno ili mešalicama i
pune se kese za zamrzivače zapremine 5 l. Zatvaraju se selotejpom i vrši
perforacija - bušenje sa dezinfikovanom iglom, šilom na 1-2 cm2.. Kroz otvore
se vrši izmena vazduha, odstranjuje višak vode, prima vazdušna vlažnost.
Posebno obratiti pažnju na dno koje može biti i više perforirano da bi se u
slučaju loše proceđenosti omogućilo ceđenje vode i onemogućavalo pojava
zagušenosti micelija i pojava bakterijske infekcije.
- postupak je sličan samo što se micelija ne ubacuje i ne meša sa ostalim
komponentama: pri punjenju u kese na svakih 5-7 cm visine sloja posipa
19
(“soli”) u vidu koncentričnih krugova 2-3 cm od ivice kese. Ovaj način se
pokazao boljim zbog bržeg širenja micelija.
U praksi se često pokazalo da proizvođači zastanu kad samostalno
formiraju kompost a nemaju preporuku o doziranju micelije. U literaturi se
pojavljuju često različiti podaci, od autora do autora. Mi bi se prilagodili nekoj
“zlatnoj sredini “ ali sa konstatacijom da i od nje postoje odstupanja ili u plusu
ili u minusu od očekivanog prinosa, a to sve zavisi od poštovanja “azbuke”
proizvodnje, od aktivnosti nabavljenog semena.
Usmerićemo se na najprisutnije prelazne sojeve AV i 72 (mađarski sojevi)
na našem podneblju koje daju plodna tela braon boje i krupnoće od 5-10 cm.
PRIPREMA SUPSTRATA
1. priprema mešavine supstrata po određenoj
recepturi
2. vlaženje supstrata na optimalnu vlažnost od
65-70%
3. termička obrada načinom na koji se proizvođač
opredeliouz poštovanje temperaturnih zahteva.
4. vazdušno kondicionoranje-sazrevanje za stvaranje dobrih uslova za
5. inokulaciju - zasejavanje “semenske micelije” je
završna faza a poštovanjem svih svih parametara proizvodnih režima je 50%
garancije uspeha.
Ovaj segment je pogledu fizičke težine dosta lak ali zahteva dosta
svakodnevne pažnje i brige i stalnu prisutnost u pogonu.Obzirom da sada dolazi
do izražaja već spomenuta “azbuka”,jer se u svakoj fazi zahtevaju isti uslovi ali
sa drugačijim vrednostima, pa proizvođač ostane zatečen jer je radio kako je
mislio da je dobro a dolazi do velikih problema. Zbog toga bi ih još jednom
spomenuli:
20
a. kontrolisana temperatura
б. kontrolisana relativna vlažnost
в. svetlost
г. provetravanje - ventilacija
д. održavanje higijene i zaštita od štetočina.
Inkubacija (prorastanje)
Slobodno se može reći da je ovo prava proizvodnja i samim tim se prelazi
u prostoriju - gajilište. Nekih postupaka nije nikad dosta a to je dezinfekcija
prostora i opreme. Međutim, ranije smo napomenuli da ćemo se malo pozabaviti
opremom koja je porebna u gajilištu. Nije veliki spisak: stalaže (opredelili smo
se da preporučimo stalažni sistem, jer ipak omogućava najbolje uslove i sa
najboljom kontrolom) koje su od materijala otpornog na vlagu (aluminijum,
zaštićeni metal, impregnirano drvo a ako nije, premazuje se sa nekoliko slojeva
gašenog kreča); termometri sa rasponom od 10-40 oC; higrometri (instrumenti
za merenje relativne vlage ) koje je najbolje kupiti u nekim laboratorijama kao
JUGOLABORATORIJA, Beograd, jer higrometri lošijeg kvaliteta pokazuju
greške i do plus-minus 10-15 % što može dovesti do potpuno drugog smera u
proizvodnji koji obično završava lošim rezultatima; ventilatori za ventilaciju
(provetravanje, izmenu vazduha) koji moraju imati kapacitet izmena 5
zapremina vazduha/h u gajilištu ali postavljenih tako da su:jedan za izvlačenje
vazduha (najčešće bogatog CO2) postavljen što niže podu a drugi za ubacivanje
svežeg vazduha (bogatog kiseonikom) postavljenog suprotno od prvog a bliže
plafonu; sistem plafonskih prskalica za stvaranje vodene magle radi
podešavanja vlage (a ako nema finansijskih mogućnosti koriste se prskalice za
voće, polivanje poda vodom, postavljanje širokih sudova sa vodom ali sa
velikom površinom isparavanja); kaloriferi ili druga grejna tela sa (poželjno je)
termostatima ali vrlo je važno izbegavati peći, šporete sa otvorenim plamenom,
jer direktno uzimanjem kiseonika pri sagorevanju utiču na promenu
koncentracije u vazduhu sa tendencijom smanjenje istog; pošto je nekad
potrebno i smanjenje temperature najoptimalniji su klima uređaji jer drugi
načini (promaja ) mogu dovesti do negativnih posledica - sušenja. Svako
strujanje vazduha veće od 0,4 m/sec dovodi do sušenja.
21
Slika 4. stalažni sistem gajilišta
Kad su u pitanju prostorije - gajilišta vrlo je značajno da li je novija
gradnja, da li su ravni malterisani zidovi, koja je svrha bila pre korišćenja kao
gajilište.
Ako je novija gradnja,ako je služila u stambene svrhe sigurno je da je
manje inficirana nego recimo šupe, garaže, tuneli itd.
Za nove prostorije je dovoljno sledeće: nekoliko dana pre upotrebe
prostorije prekrečiti gašenim krečom u bar dva sloja (najbolje prskanjem da kreč
uđe u sve pore površina prostorije i u ovom slučaju je više preventivno) a dva
dana pre ubacivanja komposta kompletnu prostoriju i stalaže preprskati sa 100
ml /m3 prostora 10% rastvorom PERMIL-a,ostaviti 24 h a isti postupak ponoviti
sledeći dan.Ispred ulaza obezbediti sud sa dezificijensom za dezinfekciju obuće
priulasku. U sklopu ovoga treba ustanoviti jedno osnovno pravilo –
BESPOSLENIMA ULAZ ZABRANJEN, odnosno svim osobama koje nisu
direktno vezane za proizvodnju ne dozvoljavati ulaz, ako nisu prošli higijenski
tretman.
Za prostorije koje su već imale neku namenu, pogotovo gde se radilo sa
životinjama, slamom, sa drugima pečurkama ili gde god je bilo prisutno neko
razlaganje organskih materija (đubrivo) potrebno je pojačati količine gašenog
kreča a posebno obratiti pažnju na svako udubljenje, neravninu. Isto je kod
nemalterisanih površina. Kao što smo spomenuli dezinfekcije nikad dosta, a
22
pošto u ovoj proizvodnji improvizacije mogu dosta pomoći, jedna korisna stvar
je oblaganje tankim plastičnim folijama zidova, plafon, koje mogu biti vrlo
korisne kao termoizolator, kao zaštita od zaostalih spora iz zidova a kao korisna
podloga pri stvaranju veštačke vlage u vazduhu. Pod pretpostavkom da smo
obezbedili gorenavedene uslove u pogledu prostora prebacujemo zasejane
komposte na stalaže tako što se ređaju: na rastojanju od oko 10 cm jedan od
drugog da bi izbegli dodatno zagrevanje od 2-3 oC a kad su priljubljeni to može
biti i više. Ovo je slučaj kad imamo optimalnu temperaturu sredine.
temperatura 23-25 oC
vlažnost 65-75 %
100-200
svetlost
luksa
2-3
ventilacija dnevno
izmena/h
higijena tekuća
23
Slika 5. micelije osvajaju supstrat
Sazrevanje
Vrlo je važno prepoznati kad počinje ova faza zato što dolazi do promene
tehnoloških uslova. Osnovni znaci prepoznavanja su: površina postaje neravna
sa malim uzvišenjima i udubljenjima, supstrat je u vidu bloka, kompaktan kao
da je armiran. Uzvišenja postaju izraženija, začeci primordija. U kesama se
javlja bistra do mrka tečnost. Neki delovi supstrata mogu preći u zatvorenu
(braon) boju a ispoljava se kada jača svetlost pada na miceliju. Ova boja je u
suštini boja skrame koja nastaje delovanjem fermenata oksidaze i polifenola,
koji reaguju na svetlost i kiseonik. Formirana skrama deluje kao barijera
zavlažnost i sprečava uzročnike bolesti da se ne razviju.
Čim se prepoznaju pokazatelji početka sazrevanja preduzimaju se sledeći
koraci:
Skidanje zaštitne kese je neophodno. Cilj skidanja je ubrzano sazrevanje
(lakše provetravanje - oslobađa se nakupljeni CO2 koji usporava rast i razvoj,
bolja aeracija, brže izbijanje primordija, bolje osvetljavanje čime se povećava
24
prinos). U protivnom dolazi do raznih deformiteta (dugačka drška mali klobuk,
smanjeni oblik, smanjeni prinos i dr).
Skidanje zaštitne kese zahteva promenu tehnoloških uslova – tabela
temperatura 16-18oC
vlažnost 80-85%
500-1000
svetlost
luksa
4-5
ventilacija
izmena/h
higijena tekuća
Slika 6 sazrevanje
25
Fruktifikacija
temperatura 17-19 oC
vlažnost 90 - 95% *
500-2000
svetlost
luksa
5-8
ventilacija
izmena/h
higijena tekuća
*- vlagu smanjiti 12-24 h pre berbe na 65-70 % jer plodnice malo
očvrsnu.
Slika 8 fruktifikacija
26
prouzrokuje manje klobuke i duže drške. Od „hladnog šoka“ odnosno iniciranja
primordija do prvog talasa prođe od 8-14 dana.
sazrevanje 8do12
plodonošenje 8do14
ukupno 36do56
Gotov proizvod
To je završni segment proizvodnje šitake u kojem se, kako se kaže u
narodu “svode računi”. No do onog završnog, komercijano-finansijskog, ima još
da se radi. Mogli bi da definišemo:
27
O postupcima sa ubranom pečurkom ćemo više reći na kraju ovog dela jer
je sve isto za sve talase.
Posle berbe obavezno:
- kompost (blokove) očistiti od ostataka drški
- odstraniti blokove gde se pojavila bilo kakva zaraza
- detaljno dezinfikovati gajiište – sa 80 ml 10% rastvora
PERMILA po m3 prostora ( mogu se i blokovi poprskati ovim rastvorom).
-
Period,posle prve berbe,ima nekoliko tehnoloških podfaza vrlo značajnih
za naredne talase:
- m i r o v a n j e – posle prve berbe hranljiva micelije su dosta
iscrpljene jer su iz njih preko plodonosnih tela uzete velike količine hranljivih
materija (ugljenih – hidrata, belančevina, masti,mineralnih materija,vitamina) i
visok procenat vlage. Zato je pre oporavka potrebno da miruju 7-10 dana i tada :
Hranljiva podloga sa spoljne strane mora da se prosuši i to se postiže
pojačanim provetravanjem - temperatura se održava na 21oC vlažnost se spušta
na 45-55%
- O p o r a v a k - podrazumeva prvenstveno nadoknađivanje izgubljene
vode u supstratu i to potapanjem, kvašenjem. Potapanje se vrši uvodi t=7-13oC u
vremenu od 24 h (po potrebi i do 48h). Kvašenje se vrši obilnijim zalivanjem (ili
„veštačkom kišom„) vodom temperature od 13-16oC u toku 24-48 h. Postoje
druge praktične mogućnosti (sipanje vode u rupu u centru komposta dobijenu
bušenjem štapićem širine 2-3 cm do dubine 10 cm od dna; ubrizgavanjem
špricem po celoj visini podjednako ).
U slučaju potapanja,komposti se vraćaju na police a u prostoru se
obezbeđuju sledeći tehnološki uslovi (tabela).
Mora se napomenuti na značaj provetravanja i spuštanja vlažnosti, jer u
protivnom se stvaraju povoljni uslovi za razvoj zeleni plesni. 4-5 dana se
pojavljuju micelije kao bele razbacane mrlje na braon podlozi - preteče
primordija. 8-10 dana kasnije se dolazi do druge berbe. Znači, posmatrajući
vremenski perod od dana kvašenja (potapanja) - 12-15 dana dolazi do druge
berbe.
temperatura 17- 19
vlažnost 80-85 %
500 -
svetlost
1000 luksa
ventilacija povećana
higijena tekuća
28
Obzirom da broj talasa zavisi od mnogo faktora, uzećemo širi raspon od
3-8, a neka je period od berbe do berbe do 20 dana, možemo izvesti jednu
završnu dinamiku u procesu proizvodnje šitake koja će biti prikazana u drugom
delu ovog praktikuma.
Svi gorepomenuti postupci između prve i druge berbe se odnose i na
ostale berbe.
Sada se nameće jedan praktičan problem: talasi- berbe, rekli smo da ih
ima u rasponu od 3-8,obuhvataju duži vremenski period od nekoliko meseci. To
znači da pečurke iz prve berbe moraju da sačekaju rod iz zadnje berbe da
kompletiraju berbu celog ciklusa.
Prvo što je potrebno uraditi posle branja je izvršiti klasiranje ako je zahtev
kupca i to se sortiraju po veličini prečnika
1. velike 6 - 8 cm
2. srednje 4 - 6 cm
3. sitne ispod 4 cm
Uvek ima i ekstremo velikih kao i ekstremno sitnih.
29
tamnu boju i propada. Gljivice (kvasci) izazivaju alkoholno vrenje, aktivni su u
prisustvu vazduha, vlage i toplote. Plesni se razvjaju na površini pečurki a zatim
prodiru u unutrašnjost tkiva. Odgovara im pisustvo vazduha, vlage, toplote a ne
odgovara kisela sredina. Enzimi su vrlo aktivni u ubrzanju procesa razlaganja
plodonosnih tela; pod njihovim uticajem plodnica dobija mrku boju izazvanu
polifenol-oksidazama a u prisustvu vazduha. Gubitak vlage - isparavanjem vode
iz plodnica je prilično veliko a isparavanjem se gubi u masi i kvalitetu glavnog
proizvoda plodnica. Pečurke sa debljim i gustim mesom sporije gube vodu od
onih koje imaju tanje meso. Na gubljenje vlage iz plodnica utiče temperatura,
relativna vlažnost i brzina strujanja vazduha.
Znači da je pečurka u svežem stanju vrlo kratkog roka trajanja.
Najpovoljniji uslovi za čuvanje posle berbe jesu na temperaturi od 0-2 oC i pri
relativnoj vlažnosti od 85-95%.
U tim uslovima rok trajanja je 2-3 nadelje. U otvorenoj ambalaži gubitak
težine je 1-2 % dnevno, u poluzatvorenoj oko 1 %.
Kao što se vidi vrlo je kratak rok trajanja pečrke u svežem stanju pa se
zato često vrši njena prerada, tj. konzervisanje može na više načina:
- sušenjem
- termičkom obradom
- salamurenjem
- mariniranjem
S u š e n j e m se odstranjuje voda odnosno onemogućava dejstvo enzima i
mikroorganizama. Ovo je najrasprostranjeniji način konzervisanja. Može se
realizovati na dva načina:
- sušenjem prirodnim putem – sunčanjem i provetravanjem
- termičkim- veštačkim putem - dejstvom toplog vazduha i ultravioletnim
(UV) zracima.
Bilo koji način da se primenjuje ima za cilj da vlaga u pečurki svede na
polovinu svoje zapreminne a tečina smanji za oko 7 puta. Osušeni plodovi imaju
prijatan miris i ukus.
Sušenje na suncu se vrši na rešetkastim površinama radi bolje cirkulacije
vazduha. Plodnice se stavljaju u jednom sloju sa klobukom okrenutim nadole.
Sušenje može trajati od 7-10 dana i to u zavisnosti od inteziteta svetlosti i
temperatue. Povremenim prevrtanjem se proces može ubrzati. Plodnica se
smežura a aroma malo gubi na ukusu. Značajno je što pod dejstvom UV zraka
ergosterol, koji se nalaziu mesu ploda prelazi u vitamin D (značajan za rast
kostiju i sprečavanje rahitisa ).
30
Termičko sušenje se vrši u sušarama primenom toplog vazduha dobijenog
kaloriferima. Plodovi se poređaju na rešetkaste površine a mogu,radi veće
ekonomičnosti da to budu police.vazduh se ubacuje pri dnu i svojim dizanjem
prema vrhu (strujanjem) oduzima vlagu i nosi je gore u atmosferu. Ne treba ni
spominjati da prostorija mora biti dezinfikovana kao i već spominjana higijena
radnika koji su prisutni.
tehnološki režim
sušenja
31
procentu odgovaraju i uzročnicima bolesti shiitake. Iz ovih par rečenica može se
doći do dva vrlo važna zaključka:
- uzročnici su već prisutni u hranljivom supstratu i ukoliko se ne
izvrši izuzetno kvalitetno i savesno termička priprema tj. obrada hranljivog
supstrata omogućava im se razvoj.
- izuzetno je značajna dezinfekcija prostora,opreme pre početka
gajenja i po određenim pravilima u toku proizvodnje, a takođe neophodnost
obezbeđenosti ulaza u gajilište od osoba bez adekvatne higijenske opreme kao i
samog ulaza. Još jedno podsećanje da se radi o nevidljivim, mikroskopskim
veličinama koje pokazuju svoje negativno dejstvo u fazi kad je već kasno.
Takođe je vrlo važno zapamtiti da i one razlike koje postoje u režimima
razvoja shiitake u odnosu na nepoželjne mikroorganizme, treba maksimalno
usmeravati prema gajenoj gljivi. To se najbolje postiže striktnim pridržavanjem
uslova koje zahteva shiitaka.
Za sve veće infekcije u gajilištima, razlog je bio nedovoljna higijena i
pažnja tokom tehnološkog procesa. Zanimljiva pojava je da većina novih
proizvođača posle 2-3 ciklusa, mada ne poklanjaju dovoljnu pažnju higijeni i
preventivnim merama, imaju dobre rezultate. Razlog je jednostavan: u samom
početku prostor je pripremljen, dezinfikovan, vodi se računa o higijeni, znači
prostor nije inficiran. U objektima i okolo njih nema gljivičnih spora ni insekata
već se tokom proizvodnje akumuliraju. Zato treba povremeno praviti pauze.
Navešćemo samo nekoliko najkarakterističnijih bolesti:
Gljivične bolesti
32
Slika 10 zelena plesan
crvena plesan – retko se javlja i nasuprot ostalim bolestima javlja se
usled preduge termičke obrade kada se unište mikroorganizmi kojima se
uništava crvena plesan.Kompost pocrveni od spora ove plesni.Zaštita je
preventivno delovanje fungicidima.
paučinasta plesan – pojavljuje se u početku kao bela zrnasta
micelija,šireći se.Kasnije obraste plodove paučinastom micelijom koje ošteti i
postaju neupotrebljive za jelo.Sprečava se preventivnim delovanjem fungicida.
33
Slika 11 paučinasta plesan
Bakterijske bolesti
34
NAJČEŠĆE GREŠKE U PROIZVODNJI I
PREPOZNAVANJE UZROKA
35
sve, pa dolazi do vrlo slabog prorastanja, što automatski znači i do vrlo malih ili
nikakvih prinosa.
Preterano sabijanje u kesama dovodi do istiskivanja vazduha a samim tim
stvaranja uslova sa vrlo malo kiseonika. Znamo šta znači kiseonik za stvaranje
hrane. Efekat je sličan kao i kad ima previše vode u supstratu. Neblagovremeno
zasejavanje odnosno kašnjenje inokulacije može dovesti do razvoja štetnih
mikroorganizama jer prve startuju i za njih povoljnim uslovima (npr plesni). Ne
treba zaboraviti da nije vršena sterilizacija (kad su uništeni svi mikroorganizmi)
i da uvek ostane izvestan broj u supstratu.
- fazni razvoj pečurki -pošto se u ovoj fazi prepliću razni tehnološki
uslovi sapromenjljivim fizičkim veličinama,radi lakšeg shvatanja mogućih
grešaka, prikazaćemo ih ponovo.
inkubacija - što je niža tempertura od preporučene dolazi do usporavanja
prorastanja micelija do trenutka prelaska u stanje mirovanja i čekanja optimalne
temperature za nastavak delovanja. U slučaju visokih temperatura (pogotovo
preko 28-30 oC), a naročito kada se zaboravi povećanje unutrašnje temperature
za nekoliko stepeni usled razvoja toplote pri raznim biohemijskim reakcijama,
dolazi i do totalnog uništenja micelije. Naizgled nevažna stvar je:postavljanje
grejnog tela za održavanje potrebne temperature - ako je grejno telo blizu stalaža
a temperaturu merimo u sredini ili sa druge strane gajilišta (termometar
pokazuje topt) doći će do situacije da na onim stalažama koje su blizu grejnog
tela nema prorastanja a sa druge strane ide odlično. Odgovor je jednostavan,
micelija je „izgorela“.
temperatura 23-25 oC
vlažnost 65-75 %
100-200
svetlost
luksa
2-3
ventilacija dnevno
izmena/h
higijena tekuća
36
Vlažnost,odnosno odstupanja ka nižoj ili višoj takođe može napraviti
značajne probleme. Povećana relativna vlažnost vazduha je u direktnoj vezi sa
vlažnošću supstrata:
- povećava vlagu u supstratu čime se direktno usporava razvoj micelije i
produžava faza inkubacije- onemogućava prodiranje vazduha tj.kiseoni ka koji
je neophodan za „disanje“ i delovanje enzima koji su neophodni za stvaranje
zašti ne skrame u sledećoj fazi (kod skidanja kesa) i time su podložniji napadu
spoljnih „neprijatelja“.
- omogućava brži razvoj bolesti pogotovo zelene plesni koja se brže
razvija i onemogućava šitaku da preovlada.
Smanjena vlažnost :
- dovodi, kroz otvore na kesama, do laganog sušenja i izdvajanja vlage u
spoljnu sredinu čime se usporavaju procesi stvaranje hrane za miceliju a ako
nema hrane - nema ni života.
- dovodi do snižavanja pH sa optimalnog na niži (kiselija sredina) koji ne
odgovara enzimskom kompleksu micelije.
Što se tiče svetlosti, nema mnogo uticaja tako da ne mogu ni da se
naprave neke greške.
Ventilacija - ne može da napravi neke probleme ako se pridržava
preporuke, jedino ako se pojam „ventilacija“ ne pretvori u promaju, kada
cirkulacija vazduha prelazi 0,4 m/sec i dovodi do sušenja.
37
Slika 11 primer neproraslog komposta
temperatura 16-18oC
vlažnost 80-85%
500-1000
svetlost
luksa
4-5
ventilacija
izmena/h
higijena tekuća
temperatura 17-19 oC
vlažnost 90 - 95%
500-2000
svetlost
luksa
5-8
ventilacija
izmena/h
higijena tekuća
38
Fruktifikacija je faza u kojoj se sve vidi - kad je došlo do nje (posle
koliko vremena, da li i koliko kasni), kakvi i koliki su prinosi, kako izgledaju
plodnice, koliki je % zdravih komposta u odnosu na početnu količinu i dr.ovde
bi samo dodali:
- niska vlažnost daje male klobuke, lake, jer je ipak 85-90% pečurke voda.
- pri slabijem osvetljenju, koje je u ovoj fazi dosta povećano, plodovi su
bele boje sa dugom drškom, tankim mesom, nežni i laki. Ako potpuno izostane
svetlost formiraju se šeširi već tvorevine slične koralu.
- u nedostatku kiseonika plodovi imaju dugačke drške, male šešire koji
imaju oblik kašike.
- u slučaju da sunčevi zraci direktno padaju na plod, deformiše se i suši.
PRAKTIČNI PRILOZI
39
NEKE RECEPTURE MEŠAVINA
SUPSTRATA
piljevina 100 kg
pšenične ili pirinčane mekinje 24 kg
gips 2 kg
kalcijumsuperfosfat 0,5 kg
saharoza 1-1,5 kg
voda
piljevina 100 kg
drvena strugotina 50 kg
pšenične ili ražane mekinje 40 kg
gips 6 kg
voda
piljevina 100 kg
mekinje 25 kg
pšenična slama 10 kg
gips 3 kg
saharoza 1,5 kg
kalcijumsuperfosfat 0,2 kg
aditivi 2 kg
voda
Sveže pečurke
Qsp = Qk x Kp
40
Qsp - količina sveže pečurke u kg iz celog ciklusa ( od 3 – 8 berbi ).
Qk - ukupna težina supstrata (svih komposta).
Kp – koeficijenat prinosa – prihvata se 0,5
Sušene pečurke
Qsup= Qk x Ks
NP = UP - UR
PREPORUČENA DOKUMENTACIJA
U PROIZVODNJI
41
razvija. Samim tim se i povećava broj radnika koji opslužuju proizvodnju ali je
uvek jedan koji nosi odgovornost kvaliteta proizvodnje a to je obično vlasnik.
Kontrolu može da vrši samo davanje radnih zadataka i nadzor.
DNEVNIK RADA
datum
mesto
količina
faza
proizvodnje
sati
temperatura
vlažnost
provetravanje
radio
42
RADNI NALOG
br.
datum proizvođač
napomena
43
TABELARNI PRIKAZ POTREBNE
OSVETLJENOSTI PREMA POVRŠINI PROSTORA
PREVEDENE U W
P O V R Š I N A
2 2
LUXA 10m 20m 50m2 100m2 200m2
50 1w 2w 5w 10 w 20 w
100 2w 4w 10 w 20 w 40 w
200 4w 8w 20 w 40 w 80 w
500 10 w 20 w 50 w 100 w 200 w
100
1000 20 w 40 w 200 w 400 w
w
150
1500 30 w 60 w 300 w 600 w
w
200
2000 40 w 80 w 400 w 800 w
w
LITERATURA:
44