Miroslav Krleža: Gospoda Glembajevi

Gospoda Glembajevi = drama

3. ciklus Krležinog dramskog stvaralaštva

- o propadanju zagrebačke patricijske obitelji, zagrebačkog društva između 2 svj. rata

- iz ciklusa o Glembajevima: Gospoda Glembajevi,

U agoniji

Leda

Autor je reprezentativni stvaralac u čijem se djelu reflektirao stilski pluralizam silnica koje su
omogućile strukturiranje hrvatskog ekspresionizma, neosimbolizma i Nove stvarnosti kao
izraza senzibiliteta suvremenog čovjeka XX.st.

POVIJESNI PREDUVJETI NASTANKA NEMIMETIČKE KONCEPCIJE UMJETNOSTI:

Nakon avangardne pobune protiv tradicije, pozitivizma, racionalizma, nakon Oktobarske

revolucije u Rusiji, krvoprolića Prvoga svjetskoga rata i ekonomske krize nastupilo je u
književnosti razdoblje Nove stvarnosti i mitskog realizma. Miroslav Krleža (1893.-1981.) bio
je pjesnik, romanopisac, novelist, dramatičar, putopisac, esejist i pokretač književnih časopisa
(Plamen, Književna republika, Pečat i Danas). Od 1050. Vodi Jugoslavenski leksikografski
zavod Miroslav Krleža. Prve knjige stihova objavljuje tijekom Prvoga svjetskog rata (Pan,
1917., Tri simfonije, 1917., kasnije Pjesme I. i II., Lirika, Pjesme u tmini. Novele: Hrvatski
bog Mars, romani: Povratak Filipa Latinovicza, Na rubu pameti, Banket u Blitvi, Zastave;
drame: Vučjak, Golgota, Gospoda Glembajevi, U agoniji, U logoru, Aretej, Leda; poeme na
kajkavskom i staroj kajkavštini: Balade Petrice Kerempuha).

Razmisliti o:

- građanskom društvu i moralnosti

- obrazovanju, stjecanju znanja i novca kao smisla života

- duhovnoj i političkoj krizi u europskim zemljama početkom XX.st. koja je izazvana

naglim širenjem industrije i tehniziranjem života

- ljubavi prema bližnjem, obitelji, znanju i radu kao temelju društvenog ustrojstva

U prvom se činu pojavljuju reprezentativni predstavnici obitelji Glembay. U prvom je planu

Leone, senzibilni intelektualac, europejac, koji je došao na proslavu obljetnice banke
Glembay Ltd. Sukobljava se s obiteljskom sredinom.

1
 Miroslav Krleža: Gospoda Glembajevi

Dramska radnja – temelji se na sukobima među likovima.

Likovi – grupirani s obzirom na razvoj sukoba. Središnji je lik Leone.

Sukobi su motivirani: emocionalnim (intimnim),

socijalnim,

biološkim,

moralnim,

intelektualnim,

filozofskim odrednicama.

3 plana propasti patricijske obitelji Glembay: društveni,

psihološki,

moralni.

DRUŠTVENI PLAN

Glembajevi su na početku drame na vrhuncu financijske i društvene moći (bankari). Kraj

drame početak je obiteljskog sloma (bankrot tvrtke Glembay Ltd.)

Motivi: društvena nepravda,

gramzivost,

licemjernost,

intelektualna klima = podloga naturalističkog ponašanja.

Internacionalno obilježje kapitalističkog poduzetništva u Hrvatskoj iskazano je

miješanjem dvaju jezika.

PSIHOLOŠKI PLAN

Likovi – individualizirani, psihološki produbljeni.

Intelektualna klima = podloga naturalističkog ponašanja i socijalističke analize

društvene krize.

Česti su:

- konfrontacija gledišta i oživljavanje prošlosti u konfliktima sadašnjosti i

- podsviješću upravljana mržnja.

2
 Miroslav Krleža: Gospoda Glembajevi

Leone je u svojim dvoznačnim gledištima i debatama hrvatski Hamlet.

U prvom je planu leone Glembay, bankarov sin, intelektualac, europejac, slikar koji se nakon
11 godina vratio kući kako bi razriješio sukob između „glembajevskoga i neglembajevskoga“
u sebi; sukob amoralno-životinjskoga i ljudsko-produhovljenog senzibiliteta.

Taj je unutrašnji sukob prikazan analizom ostalih članova obitelji.

Ignjat Glembay (otac) Irena Danielli-Glembay (majka)

Barunica Castelli (2.očeva žena) Beatrice (časna sestra Angelika – bratova

udova)

„glembajevska krv“ „danijelijeva krv“

strast, nagon, tjelesno, amoralno, razum, moralno, duhovno,

animalno, nemir, laž ljudskost, smirenost, iskrenost

MORALNI PLAN

Prikazuje se degradacija Glembajevih od prvog Glembaja koji je u šumi zbog zlata ubio
čovjeka, do posljednjega – Leonea. On na kraju drame ubija barunicu Castelli (obiteljska je
povijest puna prijevara, ubojstava, samoubojstava).

Motivi: društvena nepravda, zloupotreba bogatstva, neodgovornost i razuzdanost miješa se s

motivima koji pripadaju psihologiji likova: degeneracija, hipertrofirana osjetljivost,
erotičke i estetske otuđenosti od svoje sredine, sterilna moralna izdvojenost

Prisutna je i BIOLOŠKA motivacija – „glembajevska krv“ u Leoneu.

OSNOVNO OBILJEŽJE DRAME JE PSIHOLOŠKI REALIZAM

- Krleža daje društveno-moralni i povijesni okvir u čije središte postavlja duboku

dramsku psihološku analizu.

- Oslanja se na stvaralaštvo i postupke Strindberga, Ibsena i G.B.Shawa (slika

razgranate obitelji).

- Dramska napetost se razvija u sukobima među likovima, ali i u svakom liku

dijalozima i monologom. Leone je hrvatski Hamlet: „…to je eto, glembajevsko,
kriminalno u meni! (…) to se u nama grizla glembajevska krv!“.

Mjesto – kuća bogate, bankarske obitelji

Vrijeme – Zagreb, 1913.

Ideja – vječna ljudska pohlepa i nemoralnost

3
 Miroslav Krleža: Gospoda Glembajevi

U Krležinoj dramaturgiji postoji tipika od 6 osnovnih članova:

Žena, Nervčik, Advokatski karijerist, Tiran, Znalac i Parazit;
i moguće ju je svesti na 3 semantička polja: žene, intelekta i vlasti, svako od kojih se prostire
u lepezi između pozitivnog i negativnog pola:
pozitivni ili simpatični pol negativni ili antipatični pol
--------------------------------- POLJE ŽENE --------------------------------------
Nervčik ------------------POLJE INTELEKTA ------- Advokatski karijerist
Znalac --------------------- POLJE VLASTI ------------------------------ Tiran
---------------------------- Parazit
npr. Puba Fabriczy Glembay = advokatski karijerist u civilu
tip Nervčika kulminira u Leoneu Glembayu
tip Advokata karijeriste kulminira u advokatu Križovcu

Miroslav Krleža: Glembajevi, 1932., Minerva, Zgb.

sadržaj:
- O Glembajevima
- Drama Gospoda Glembajevi
- Barunica Lenbachova
- Ljubav Marcela Faber-Fabriczya za gospođicu Warringovu
- Sprovod u Teresienburgu
- Dr. Ivan plemeniti Križovec
- Drama U agoniji
- Vitez Oliver Urban
- Svadba velikog župana Klanfara
- Leda, ljubavna igra u 4 čina
U prilogu: genealogija Glembajevih

Lica drame Gospoda Glembajevi:

Naci (Ignjat Jacques) Glembay, bankir, šef firme Glembay Ltd., pravi tajni savjetnik
(šezdeset devet godina)
Barunica Castelli-Glembay, njegova druga legitimna supruga (četrdeset pet godina)
Dr. phil. Leone Glembay, sin Ignjata i prve mu supruge rođene Basilides-Danielli (trideset
osam godina)
Sestra Angelika Glembay, dominikanka, udovica starijeg Glembajevog sina Ivana, rođena
barunica Zygmuntowicz Beatrix (dvadeset devet godina)
Titus Andronicus Fabriczy-Glembay, kuzen bankira Glembaja, veliki župan u miru
(šezdeset devet godina)
Dr. iuris Puba Fabriczy-Glembay, advokat, pravni savjetnik firme Glembay Ltd., njegov
sin (dvadeset osam godina)
Dr. med. Paul Altmann, liječnik (pedeset jedna godina)
Dr. theol. et phil. Alojzije Silberbrandt, informator baruničina sina i njen ispovjednik
(trideset devet godina)
Oliver Glembay, sin barunice Castelli i bankira Glembaja (sedamnaest godina)
Ulanski Oberleutnant von Ballocsanszky (dvadeset četiri godine)
Kamerdiner. Sobarice. Gosti.

4
 Miroslav Krleža: Gospoda Glembajevi

Zbiva se jedne noći, kasnog ljeta, godinu dana prije Rata 1914-18. Prvi čin u noći između
jedan i pola tri. Drugi čin između pola tri i pola četiri. Treći čin oko pet.

Svaki od 3 čina drame ima uzlaznu liniju u razvijanju radnje, koja se penje do kulminacije, a
onda se naglo spušta poslije čega dolazi do kratkotrajnog smirenja i predaha.

Leone ≠ tragički junak

= tragički junak shakespearskog tipa ?
 Gospoda Glembajevi ≠ tragedija ?

ANTIČKA TRAGEDIJA GOSPODA GLEMBAJEVI

EDIPOV MOTIV
EDIP LEONE
žrtva sudbine svjesno se ogrešuje o pravila
koja zna
sve čini u neznanju djeluje po diktatu svoje
podsvijesti
postupci psihološki nemotivirani postupci psihološki motivirani
slučaj ima socijalno značenje slučaj nema socijalno značenje
3 JEDINSTVA
mjesta kuća Glembay
vremena (1 dan) 1 noć
KOZMIČKO PROŠIRENJE
zbivanja imaju kozmički značaj zbivanja imaju kozmički značaj
(dinamika sukoba oca i
sina/dinamika oluje)
RJEŠAVANJE SCENA SMRTI
glasnik sluge
kor gosti
METATEKST
dokazuje točnost značenja „Barboczy legenda“ dokazuje
točnost značenja
JESTE općepoznata i NIJE općepoznata i prihvaćena
prihvaćena
MOTIVACIJA
sudbinska
nad-psihološka psihološka

5
 Miroslav Krleža: Gospoda Glembajevi

Uobičajeno je da se razvitak dramske radnje prati u 5 etapa: ekspozicija, zaplet, kulminacija,

peripetija i rasplet.

1) EKSPOZICIJA PRILIKA
EKSPOZICIJA KARAKTERA
EKSPOZICIJA ODNOSA MEĐU LIKOVIMA
Afiša – ima kompozicijsku ulogu
Didaskalije – nedjeljiva cjelina s dijalozima
 Krležin odnos prema likovima u drami
- funkcionalno postavljene

2) ZAPLET – uvođenje novog, dinamičnog motiva, akcija gl. junaka i reakcija okoline
3) KULMINACIJA – najnapetiji moment sukoba, napetost porasla do nužne potrebe da
se razriješi, a još nije jasan pravi pravac razrješenja
4) PERIPETIJA – prividno odlaganje raspleta => još jedan čin
5) RASPLET – inzistiranje na motivu škara

KOMPOZICIJSKA ANALIZA GOSPODE GLEMBAJEVIH

1.
A) Ekspozicija prilika:
Dijalozima prethodi opširan opis ambijenta u kojem počinje dramska radnja:
Crveni salon sa žutom brokatnom garniturom šezdesetih godina. U pozadini
dvokrilna vrata, otvorena, s perspektivom na nekoliko otvorenih i rasvijetljenih
soba…
B) Ekspozicija karaktera:
Već prve rečenice koje se izgovaraju u drami govore nešto o karakterima (miješanje
njemačkih izraza s našim jezikom), a dijalozi između ličnosti nagovještavaju „tipične
crte junaka“
LEONE: Mučno je sve to u nama, draga moja dobra Beatrice…
ANGELIKA: Svi mi vrvimo u životu kao crvi u kvarglu I nitko od nas ne vidi
iznad zbivanja, Leone!...
PUBA: Ovo je ludnica u kojoj čovjek samo badava gubi svoje nerve! Kasno je,
a ja ne kradem svoje vrijeme, sutra me čeka pun koš posla!...
GLEMBAY: Ja ipak mislim da bi bilo najoportunije da se preko svega prijeđe
superiornom, gospodskom šutnjom!...
C) Ekspozicija odnosa između lica:
daje se već početnim dijalozima
FABRICZY: … dakle, Leone, što misliš o baruničinu portretu?
LEONE. Ja ne mislim o tom portretu ništa, dragi Fabriczy! To uopće nije
nikakav portret, to mislim ja!...

DIDASKALIJE srastaju s dijalozima u nedjeljivu cjelinu i označavaju Krležin odnos

prema ličnostima u drami.
Pr. I. čin
Za ovog kretanja, žamora i gostiju, glazbe i smijeha, na sceni stoji Sestra Dominikanka
Angelika udovica Glembay, rođena barunica Zygmuntowicz Beatrix (29 godina) i promatra

6
 Miroslav Krleža: Gospoda Glembajevi

portrete po zidovima. Ona je vitka, otmjena i dekorativna, bez jedne jedine kapi krvi u
obrazima, s prekrasnim ljiljanskim prozirnim rukama, koje koketno skriva u bogatim
naborima svojih rukava. Uz nju Leone Glembay. Figura dekadentna, plješiva i prosijeda, sa
gotovo potpuno bijelom rijetkom švedskom bradom, bez brkova. U fraku, s engleskom lulom
u ustima. Igra ruku i živaca oko te lule abnormalno je intenzivna.
II. čin
Ulazi stari Glembay, u svilenom hausroku tamnonarančaste boje. Njegova blijeda, staračka
izmučena pojava potpun je kontrast onoj figuri od prije pola sata u salonu. Ona napudrana i
izbrijana maska pretvorila se u lice bolesnika s tamnim upalim podočnjacima, kome su
kretnje nesigurne, a donja čeljust tako se abnormalno ovjesila, kao da mu laloke vise same
od sebe i melju zrak. To je lice mlohavo i beskrvno, tim čovjekom vlada depresija. On izgleda
kao čovjek koji je ustao da se pridigne na svoju posljednju borbu. Zato je on u prvome dijelu
dijaloga tih, gotovo patetično svečan, i tek postepeno tetive tih vilica opet se napinju, ti zubi
opet animalno škripe i ta se šaka sama od sebe diže da raskrvari pred sobom ovu nakazu od
njegova rođenog sina.
III. čin
Ona je uzela dva jastuka s jednog fotelja i postavila ih jedan na drugi na divan stručno
bolničarski, a onda je pošla spram Leonea kao prava Sestra Milosrdnica i, pomilovavši ga
jednom beskrajno toplom kretnjom ruke, ona ga je kao pacijenta povela do divana.

Tako funkcionalno postavljene didaskalije u dramama Miroslava Krleže govore o piščevom

stvaralačkom odnosu prema svakoj riječi koju je unio u svoje dramske tekstove. Time se
može objasniti i to što Krleža napomene ne stavlja u zagrade (kako je uobičajeno).

Ekspozicija Gospode Glembajevih interesantna je i kao primjer motivacije skupa ličnosti

(Tomaševski) – u ovom slučaju to je porodična proslava kada su na okupu sve važnije
ličnosti u drami pa je pisac u mogućnosti da ih odjednom predstavi i tako ubrza uspostaljanje
odnosa između njih, odnosa koji će dovesti do zapleta.

2.
U Gospodi Glembajevima uvođenje dinamičkog motiva podudara se s pojavom novih ličnosti
(Fabriczya i Silberbrandta) koji će u Leoneu (glavnom liku drame) izazvati AKCIJU protiv
njih i pokrenuti ga da im se suprotstavi idejnim stavovima iz kojih se neminovno rađaju
sukobi.
Didaskalije kojima je Krleža popratio pojavu Pube mogu biti povod da govorimo o prednosti
čitanja drame nad gledateljima predstave ili filma jer čitatelj saznaje da je Pubina šepavost
posljedica rahitisa, gledatelj taj podatak nema, i čitatelju je poznato da je Puba oštrouman,
gledatelj u to tek treba da se uvjeri.

3.
Kulminacija tj. najnapetiji moment sukoba je noćni dijalog između starog Glembaja i Leonea,
oca i sina, jer je očigledno da je ta noć otkrila dva nepomirljiva svijeta koja ne mogu
usporedo egzistirati.