DUNDO MAROJE – Marin Držić

- Držić je najveći dramski pisac naše renesansne književnost

- Marin Držić rođen je 1508.godine u Dubrovniku (zapravo ne postoje pouzdani podaci
o njegovom rođenju; podaci su poznati na temelju političkih, pravnih, crkvenih i
drugih dokumenata iz onoga vremena)
- Započeo je kao lirik, pišući ljubavne pjesme u duhu petrarkizma
- Ubrzo se potpuno posvetio drami te je tom književnom rodu ostvario svoja najbolja
djela
- 1538. g. odlazi na studije u Sienu
- Postao je središnja ličnost dubravačkog kazališta sudjelujući na organiziranju
predstava
- Pisao je sve dramske vrste u doba renesanse: komedija (Novela od stranca, Tripče de
Utolče, Skup, Dundo Maroje), pokladna igra, pastorala – vrsta drame u kojoj su pastiri
protagonisti; u idilični svijet pastorale Držić uvodi nove likove: seljake, iz dubravačkog
zaleđa koji se zaljubljuju u vile i u središtu su smješnih prizora zbog svoga govora,
načina razmišljanja i navika (Tirena, Venera i Adon, Grižula, Pjerin), tragedija
(Hekuba)
- Komedija „Dundo Maroje“ prikazana je u vijećnici 1551. godine, a izvela ju je Pomet -
družina
- Hekuba je posljednje Držićevo dramsko djelo za koje postoje pouzdani podaci o
izvedbi, to je jedina tragedija koja je ostala iza dubrovačkog komediografa
- 1562. g. boravio je u Veneciji, potom iduće godine u Dubrovniku, da bi se dvije godine
nakon opet vratio u Veneciju
- Umro je 1567.g. u Veneciji (prema podacima njegovih potomaka); njegov grob nije
pronađen, a ne postoje ni dokumenti o njegovoj smrti koji bi to potvrdili

- Renesansa se javlja od kraja 14.stoljeća – početka 17.st. u Italiji po uzoru na antiku

(karakterizacija odmjerenosti, jasnoće i pregledne kompozicije)
- Renesansni se pisci umjesto latinskim jezikom koriste narodnim, tako se javlja
književnost na narodnome jeziku
- Tematika književnih djela tiče se svakidašnje čovjekove zbilje, ističe se tjelesna i
društvena ljepota i snaga, radost ovozemaljskog življenja i čovjekova vječna nadanja u
bolji svijet
- Naglašen je renesansni humanizam i individualizam (polazna točka kao i u antici,
čovjek, svaki čovjek pojedinac za sebe)
- U renesansi su oblikovani svi glavni žanrovi: lirika, epika, dramske vrste, roman i esej
- Hrvatska renesansna književnost vrhunac doseže u 16.st., razvija se pod utjecajem
talijanske književnosti u gradovima uz more

- Dundo Maroje je komedija karaktera i intrige, napisana 1551. g.

- Komedija se sastoji od 5 činova kojima prethode 2 prologa (1. Prolog – započinje
prologom Negromanta (čarobnjaka) Dugog Nosa koji govori da je putujući iz Indije
sreo ljude „nazbij“ (prave, poštene i iskrene ljude pune razumijevanja i mudrosti) i
ljude „nahvao“(loše i zle ljude), ti su ljudi izmiješani u svim zemljama, oni se
međusobno sukobljavaju; ljudima „nahvao“ Držić smatra dubrovačku vlastelu koja je
loša, pohlepna, sebična (glavna idejna pouka ove komedije), 2. Prolog – autor govori
o radnji, mjestu radnje i likovima; saznaje se da je „Dundo Maroje“ prethodila
komedija Pomet koju je izvodila Pomet družina (neškolovani glumci)

- Držić pomoću jezika određuje likove koji pripadaju različitim društvenim slojevima i
podnebljima; jezik je važan i za izvor komike mnogih prizora
- Glavno tumačenje „Dunda Maroja“ – „ljudi nahvao“ i „ljudi nazbij“ shvaćeno kao
sukob pameti i gluposti; ljudi nahvao odnose se u komentatorskim interpretacijama
na dubračko plemstvo, ljude koji su imoćni i moćni ali nesposobni, a ljudi nazbij na
one čiji društveni status korespondira s njihovim sposobnostima i osobinama, dakle
na sposobne i snalažljive ali obespravljene i obezvlašćene

- Ansambl likova komedije vrlo je velik te stoga nije čudno što je ona obilježena
kompleksnom i razgranatom radnjom
- S jedne strane odvija se dvostruka potraga za Marom kojeg traže otac i zaručnica, a s
druge strane odvija se nametanje slugu i njihovih gospodara (Maro i Popiva nasuprot
Ugu i Pometu) za naklonost kurtizane Laure
- Javlja se paralelizam i inverzija; izmjene položaja određenih likova na različitim osima
po kojima se razvija radnja: gubitnici postaju dobitnici i obrnuto
- Karakterizacija likova: Maroje – star i škrt, razočaran postupcima svoga sina,
egoističan i nemoralan, uživa u gomilanju novca, te više voli
novac od sina
Pomet Trpeza – nosilac cijele komedije, veoma je inteligentan
lukav, te sve spletke i prevare u radnji izvodi s lakoćom, vjeruje
u sreću i zna da će mu ona kad-tad pomoći,
Maro – rasipni mladić koji troši nova na kurtizanu kupujući
poklonima njezinu ljubav, lakomislen, ne razmišlja o budućnosti
Petrunjela – ima odlike inteligentne, spretne i domišljate
sluškinje, vesela dubrovačka djevojka, odana svojoj gospodarici,
želi da se Pomet trudi kako bi je osvojio
Laura – pohlepna i kao jedini način iskazivanja ljubavi prihvaća
materijalne vrijednosti i novac
Ugo Tudeški – bogati plemić, ali potpuno pasivan
Bokčilo, Pomet i Popiva – odani svojim gospodarima, lukavi i
snalažljivi
PROLOZI:
Prvi prolog - DUGI NOS, NEGROMANT, GOVORI:
Dugi Nos pozdravlja čitav puk koji pred njim stoji. Kaže kako ga je već prije tri godine sreća
dovela u njihov grad, ako se sjećaju, kada im je
Kaže, kada je već tu opet u vrijeme poklada, nije mogao a da im ne pokaže opet koju lijepu
stvar. Ali prije oga će im reći jednu tajnu, tajnu kojoj su se mnogi mudraci čudili, tajnu koju
su oni, vrijedini i plemeniti Dubrovčani, zavrijedili saznati.
Kad je prije tri godine otišao iz Dubrovnika, krenuo je put „Indija Velicijeh, gdje osli, čaplje,
žabe i mojemuni jezikom govore“. Nakon toga krenuo je put „Malijeh Indija, gdje pigmaleoni,
čovuljci mali, s ždralovi boj biju“. Otamo je krenuo u Novu Indiju, „gdje vele da se psi
kobasami vežu, i da se od zlata balotami na cunje igra, gdje od žaba kant u scjeni biješe kako
među nami od slavica“. Tada je htip krenuti u Staru Indiju, no rekoše mu da se tamo ne može
ići jer se na tom putu ispriječilo ledeno more i vječna zima, a na drugoj je strani pržilo vječno
sunce i tamo ne može živ čovjek ostati niti zemlja može dati plod. Tamo se može doći samo
čarobnjaštvom. I tako je Dugi Nos otvorio svoje čarobnjačke knjige i našao se u Staroj Indiji.
Tamo je našao divan život, utopijsku zemlju, u kojoj ne postoji „moje“ i „tvoje“, sve je svačije i
svak je gospodar svega. Ljudi su blagi, tihi, razumni i mudri, a i njihova je vanjština jednako
lijepa. Nisu zavidni i lakomi, svaki čovjek ima samo dobre misli, iskreni su. To su ljudi
nazbilj.
Također, vidio je u jednom gradu veliku i jako ukrašen zgradu, a ispred kameni „čovječji“ lik,
lutka, kip lica majmunskog, nakaznog, čudovišnog, s nogama od čaplje, sa žabljim tijelom.
Dugi Nos upitao je otkud tu tolika ružnoća. Ispričaše mu kako su prije mnogo vremena mnogi
čarobnjaci (negromanti) dolazili ovamo po zlato, i tako im donijeli mnogo tih nakaznih
lutaka, a žene, „koje polakšu pamet imaju od ljudi“, rekle su kako bi bilo jako smiješno da te
lutke znaju hodati i govoriti, te su stoga rekli čarobnjacima da ožive te lutke ako žele dobiti
zlato jer te lutke ovako mrtve nisu nimalo zanimljive. I tako, lakomi čarobnjaci oživješe te
nakazne lutke. One su u početku bile toliko smiješne da nijedan pir ili gozba nisu mogli proći,
a da oni nisu pozvani. Te su nakaze ljudi nahvao. Tada su se ljudi nahvao počeli miješati sa
ženama nazbilj i množiti se, te ih je uskoro bilo više od ljudi nazbilj. Htjeli su zagospodariti
ljudima nazbilj, no ljudi nazbilj uspjeli su ih protjerati iz njihove zemlje.
Ljudi nahvao, zajedno s čarobnjacima, vratiše se opet u zemlju ljudi nazbilj u vrijeme kad je
umro blagi, tihi, razumni, dobri starac Saturn, „u zaltno vrijeme kad ljudi bez zlobe bijehu“ . I
tako Saturnovi manje razumni nasljednici primiše ljude nahvao, koji su se pomiješali s
dobrima, razumnima i lijepima. Bilo je ljudi nahvao više nego ljudi nazbilj. Stoga su započeli
rat za prevlast. Nekad pobjeđuju ljudi nazbilj, a nekad ljudi nahvao. Taj se rat još uvijek vodi:
„i današnji dan ljudi su nazbilj pravi ljudi i gospoda, a ljudi nahvao ljudi su nahvao i bit će
potištenjaci vazda“.
A sada, kaže Dugi Nos, pokazat će puku jednu lijepu stvar, u kojoj će se vidjeti ljudi nazbilj i
ljudi nahvao. Učinit će da se pred njima pokaže Rim, i kako se u Rimu odvija jedna lijepa
komedija. I kako su im prije na sceni bili ugodni Dundo Maroje, Pomet i Grubiša, zato će im
ih i sada prikazati. A da ne dulji previše, doći će Prolog u kojem će im biti rečeno o čemu se
radi u komediji. I neka im bude drago što znaju razliku između ljudi nazbilj i nahvao jer će im
ta komedija sada prikazati te ljude. Dobri će uvijek biti dobri, a ljudi nahvao će uvijek govoriti
zlo jer iz zlih usta ni ne može izaći ništa drugo doli zlo.

Drugi prolog – PROLOG:

Izvodi ga Pomet-družina. Budući da je vrijeme poklada, odlučili su puku prikazati jednu
komediju, koja možda neće biti toliko lijepa i dobra, ali će bar žene u publici biti lijepe, a
dobri svi koji slušaju.
Komedija donosi jednu novu i jednu staru stvar. Nova je ta što se ova komedija nastavlja na
onu prvu, o Pometu, „kako da je ona i ova sve jedna komedija“; a stara je stvar što će u njoj
biti isti likovi – Dundo Maroje, Pavo Novobrđanin, Pomet i ostali. „I prva je prikazana u
Dubrovniku, a ova će bit u Rimu, a vi ćete iz Dubrovnika gledat.“ Kažu, ako publici scena nije
dovoljno lijepa, to je zato što im arhitekti nisu tu; a i ako im komedija ne bude toliko draga,
bar će im biti dragi likovi. Govore kako je uloženo puno truda u stvaranje komedije. Šest
glumaca ju je u šest dana sklopilo.
Tada donose ukratko o čemu se radilo u prvoj komediji, „Pomet“. Dundu Maroju sin je Maro
ukrao dukate, a kada ih je vratio, Dundo je s njim sklopio pogodbu da Maro, ako želi da mu se
oprosti, ode u Anconu s pet tisuća dukata koje će mu Dundo dati, zatim iz Ancone u Firenzu
kupiti tkaninu koju će prodati u Sofiji, i ako se vrati s dobitkom, dat će mu pismeni ugovor u
kojem će se odreći sveg novca kako bi se Maro mogao oženiti i tada će Maro dobiti i sav ostali
novac na raspolaganje.
Pomet-družina upozorava gledatelje da nikada ne daju svoje novce ni sinu ni ijednom
drugom mladiću dok ne vide kako se ponaša u svim bitnim situacijama jer je mladost „po svoj
naravi nesvijesna i puna vjetra“, i bliža je zlu nego dobrom; njezina je pamet ograničena i
njom vlada volja više nego razlog. To im govore da im se ne dogodi ono što se dogodilo
Dundu Maroju, koji je dao sinu pet tisuća dukata, nakon čega je Maro otišao u Anconu, no iz
Ancone nije otišao u Firenzu, nego u Rim i tamo potrošio sav novac. Saznavši to, Dundo se
odmah uputio u Rim sa svojim vinarom Bokčilom. Što će slijediti nakon toga, otkrit će im
komedija, koja će sretno završiti.
Družina dalje savjetuje gledatelje da čuvaju novac od lude djece jer se ovakvo što događalo i u
njhovu gradu, a nemaju svi sreću kao Dundo Maroje.
U komediji će se dogoditi i to da će Marova zaručnica, čuvši za ludo Marovo ponašanje, bojeći
se da ju ne ostavi, uzme tristo dukata i zaputi se s bratom Dživom u Rim, a putem se prerušila
u momka, glumeći da je sluga svog brata. Što će biti nakon toga, ispričat će komedija.
I to je sve što Pomet-družina želi reći. Mole gledatelje da otvore srce i zavole njih i njihov rad;
a ako učine suprotno, i lijepa komedija će im biti užasna. No znaju da su gledatelji dobri pa će
zato i misliti dobro o njima, a sa zlima neka raspravlja negromant.

SADRŽAJ:
Prvi čin:

Prvi prizor:
Dundo Maroje dolazi u Rim za svojim sinom Marom kojem je dao pet tisuća dukata da kupi i
proda tkaninu, no Maro je otišao u Rim i potrošio sav novac, te ga nema kod kuće već tri
godine. Maroje kuka kako li je mogao „vuku dat u pohranu meso“. Bokčilo se žali kako je
gladan i žedan, kako mu Maroje ne da jesti ni piti, škrt je. Dok oni kukaju, Tripčeta i upita ih
što im je. Sva trojica shvaćaju da su susjedi; Maroje i Bokčilo su iz Dubrovnika, a Tripčeta iz
Kotora. Pozdrave se. Sretni su što su naišli na ljude koji govore istim jezikom. Bokčilo upita
Tripčeta je li ovdje vino dobro, na što ga Maroje prekori i kaže mu da prestane govoriti o vinu
te da se makne u stranu da Maroje i Tripčeta mogu razgovarati. Maroje govori Tripčetu kako
je dao sinu pet tisuća dukata, koje je ovaj onda potrošio u Rimu. Tripčeta mu kaže da je bolje
onda ne imati nijednog sina, nego imati takvog sina. U međuvremenu Bokčilo razmišlja kako
bi Tripčeta mogao zaklati Maroja, a kada Maroje zavapi zbog svojih izgubljenih dukata i
pozove Bokčila u pomoć jer se nije dobro osjećao, Bokčilo skoči i počne gušiti Tripčeta, no
Maroje ga zaustavi i reče mu da ode stati dalje od njih i da ne dolazi dok ga on ne pozove.
Tada Maroje nastavi Tripčetu govoriti o svojim mukama. Kako je zaručio sina, dao mu pet
tisuća dukata da ode preko Ancone u Firenzu kupiti tkaninu koju će prodati u Sofiji, a ako to
sve dobro učini, predat će mu sve svoje bogatstvo. No on je otišao u Rim trošiti novce na
ženu, pa je Maroje sad došao stati tome na kraj. Kaže kako ga nije briga za Mara, nego mu je
žao dukata. Pita Tripčeta zna li Mara, a Tripčeta mu kaže da je Maro s nekom kurtizanom.
Bokčilo se opet žali da je gladan i žedan, a Maroje mu kaže da se strpi još malo. Tripčeta kaže
da je u Rimu jedan vlastelin, signor Marin, kojem je otac Maroje, bogat čovjek iz Dubrovnika,
a Maroje prepozna u tom opisu svog sina Mara. Tripčeta mu kaže da je Maro s prvom
kurtizanom od Rima. Odlučiše otići u gostionicu na objed. Postoji tri gostionice: „Miseria“
(što znači lakomost), zatim „Ludos“, te „Oštaria della grassezza“ (Gostionica obilja). Oni
odoše u „Miseriu“ jer tamo mogu objedovati za manje novce.

Drugi prizor:
Ugo Tudešak i njegov sluga Pomet došli su kod kurtizane Laure. Ugo se želi udvoriti Lauri, no
ona govori Pometu da odu, da ona ne želi Uga. Pomet joj govori kako je Ugo najbogatiji u
Rimu, a lud je baš za njom. Ugo joj govori da ima tvrdo srce, no ona ga i dalje tjera. Tada
Pomet kaže Ugu neka idu, bit će bolje kad se Laura malo smiri, a njih dvojica idu piti.

Treći prizor:
Naiđu na Popivu, Marova slugu, koji im se ruga što ih je Laura otjerala. Hvali se ogrlicom
koju će njegov sluga Maro Marojev darovati Lauri. Sve se to odvija ispred gostionice u kojoj je
Maroje. Pomet tobože doziva Dunda Maroja da vidi ako njegov sin troši uludo njegove novce.
Popiva im odvraća kako Dundo Maroje ima mnogo novca, pa da zato Maro i može doći Lauri
s nakitom i novcem, i da ga zato i voli, a ne kao Ugo koji nudi samo vino i svakakve gluposti.

Četvrti prizor:
Uto dolazi Maro. Pita Pometa što on tu radi budući da je Pomet prije bio Marov sluga. Prijeti
njemu i Ugu: ako ih vidi opet ispred Laurine kuće, Pometu će lice izrezati, a Ugu će probosti
trbuh da mu isteče sve vino koje je ikad popio. Maro šalje Popivu zlataru da kupi dijamant i
rubin, i dat će za to dvjesto dukata, a dotle u gostionici Dundo Maroje kuka zbog tog što Maro
troši njegov novac uludo. Pomet Mara stalno podbada sarkastičnim primjedbama. Maro
odlazi k Lauri na večeru.

Peti prizor:
Maroje, Bokčilo i Tripčeta izlaze iz gostionice. Maroje je bijesan. No Tripčeta mu savjetuje da
se bolje vrate u gostionicu i pričekaju da Maro izađe iz Laurine kuće, te se tada suoči s njim.
Maroje pristanu i oni se vrate unutra.

Šesti prizor:
Pera, prerušena u mladića, i Dživo dolaze u Rim. Dživo joj predlaže da idu vidjeti crkvu
svetog Petra. Pera se sjetila svoje tete od koje je otišla bez pozdrava, za zaručnikom koji joj u
tri godine nije nijedno pismo poslao. Misli što li će ljudi reći kad to saznaju. Što li će tek reći
njezina teta kad sazna da joj je Pera iz škrinje uzela tristo dukata. Već su tri dana u Rimu, a
nisu saznali ništa o Maru.
Uto sretnu Dživulina Lopuđanina, s kojim je Dživo plovio. Pozdrave se. Dživulin im kaže kako
je plovio s nekim starcem, Maroje mu je ime, koji ide u Rim za svojim sinom Marom, a starac
je poveo nekog svog slugu koji je popio sve misno vino. Dživulin sad ide u crkvu svetog Petra
na proštenje, pa ga Dživo moli da se nađu poslije kod gostionica.
Drugi čin:

Prvi prizor:
Pomet vodi monolog. Vidi da je istina da onaj tko je zaljubljen, nije sam. To vidi po svom
gospodaru Ugu. Sjeća se kako su za objed imali mnoga ukusna jela: pečenog pijetla, jarebice,
teletinu, zečetinu i mnogo toga drugoga što bi svatko jedva čekao da jede, no Ugo mu je rekao
neka se požuri s jelom da može ići k Lauri reći joj da će joj Ugo dati jednu, dvije tisuće dukata,
koliko god treba. Ugo nije ni gledao svu tu hranu. Pomet kaže: „Ubi me kad mi to reče“;
prekinuo mu je tu maštariju da ima sve što poželi.
Pomet kaže da se treba čovjek znati snaći, prilagoditi ako želi vladati svijetom. Nije bitno
imaš li novca jer je vidio mnoge bogate ljude nesretne; nije bitno jesi li doktor jer ima mnogo
fantastike; nije bitno jesi li junak s mačem u ruci jer ili ubijaš ljude ili ih trpaš u tamnicu; ne
trebaš biti ni pjesnik ni pisati dobre komedije jer će te stalno iskorištavati na svadbama, a
umjesto zahvale će ti reći da ti rad ništa ne valja i da se gubiš, postanu ti neprijatelji; ne treba
biti ni glazbenik jer te prijatelji tjeraju da pjevaš i kad ti se plače. Treba biti pacijent i ugoditi
zlu teretu jer ćeš kasnije biti nagrađen dobrim.
Pomet govori kako je ušao preduboko u razmišljanje, a ima danas puno posla, posla
dostojnog Pometa. Treba Popivu i njegova gospodara istjerati iz kuće gospođe Laure. A tom je
gospodinu Marinu došao otac. Oni su samo gubitnici bez novaca. Kraljevi idu s dukatima.
Kaže da će činiti pothvate u Rimu kakve ni Cezar „ni Šila ni Marijo“ nisu činili. Pobijedit će
neprijatelje, ostvarit će carski trijumf. Vidi nekoga da ide iz Laurine kuće. Petrunjela je; nju je
i htio najprije vidjeti.
Dozove Petrunjelu; pozdrave se. Petrunjela ga upita što tu radi budući da Laura ne želi nikoga
osim Mara. Pomet veli, ako Laura želi samo Mara, onda on želi samo Petrunjelu. Govori joj
da mu se daruje, no ona mu kaže neka ide kod onih svojih ljubavnica, rimskih gospođa, a ona
je dubrovačka sluškinja, no Pomet i dalje govori kako on želi samo nju da mu bude
ljubavnica. Petrunjela htjede otići, no Pomet ju zaustavlja da joj kaže što da priopći svojoj
gospodarici. Kaže joj neka priopći lauri kako je Ugo Tudešak lud za njom i želi na nju
potrošiti sve svoje bogatstvo od 50 tisuća dukata, i da je došao Marov otac, pa kada ga on
odvede natrag u Dubrovnik, neka Laura uzme Uga za ljubavnika. Petrunjela kaže da će
prenijeti Lauri poruku, a Pomet joj kaže neka mu brzo donese odgovor. Petrunjela ode.
Pomet opet vodi monolog. Govori kako se Petrunjela dotjerala; kako se uistinu postaje
drugom osobom kad dođeš u Italiju. Pomet jedva čeka da Laura dozna da je došao Marov
otac. Kaže: „veći dinar manjega pokriva“, odnosno Laura će ostaviti Mara jer će joj Ugo
ponuditi više novaca, a Mara će otjerati bez ijednog dukata. A Popivu bi Pomet najradije
poslao u bolnicu. Ta beštija kurtizana Mande (tj. Laura) je Slavenka i ne razmišlja o tome što
se može sutra dogoditi. Previše se uzoholila jer ju je malo poslužila sreća, a ne zna da se sreća
može promijeniti u nesreću. Treba ju naučiti živjeti, a Pomet će joj održati lekciju. Kaže kako
je lijepo kada možeš sve. On je istovremeno i doktor i filozof.

Drugi prizor:
Niko i Pero, mladi Dubrovčani, već dva dana traže Mara po Rimu. Pijero predlaže da nađu
nekog da ih vodi ka kurtizanama jer će tako najbrže naći Mara. Niko se složi s njim. Kaže
kako Dundo Maroje u Rimu malo troši da bi više mogao uštedjeti, dok Maro troši i uživa za
obojicu. Govore kako bi sve bilo bolje da se djeca rađaju bez otaca budući da im tada nitko ne
bi prigovarao i zapovijedao. Pijero kaže kako su mu oci smiješni budući da su oni sigurno u
mladosti bili i mahnitiji od njih sada.
Ugledaju Vlaha. Pitaju ga odakle ide i je li donio što novaca. Vlaho kaže da ide s Livorna i da
je donio dosta novaca. Niko kaže da je Vlaho škrt i da sigurno nema novaca, a Pijero govori
Vlahu ako bi mu mogao posuditi dvjesto dukata. Vlaho mu govori počasnicu: „Dukat mi,
dukat kralj i car, / dukat djevojci častan dar, / a za dukat se da na har / vele lijepa,
vrijedna stvar.“, odnosno dukat je toliko vrijedan svima, a kada ga daš nekome, dobiješ
zahvalnost. No neka se oni ostave brbljarija; pita Nika i Pijera kako su i kako im idu poslovi.
Niko mu govori da im ide loše, a Pijero kaže da su oni kao i duše u paklu koje gledaju rajska
veličanstva, a ne mogu ih doseći, odnosno gledaju rimsku sreću, a ne mogu ostvariti svoje
želje.
Niko kaže kako je čuo da u Rimu ima lijepa kurtizana, a eno taman i njezine sluškinje na
vratima pa ide nju upitati štogod.
Pita ju kako se zove gospođa koja tu stanuje, a sluškinja (Petrunjela) kaže da tu stanuje
njezina gospodarica. Vlaho, a kasnije i Petrunjela i Niko i Pijero shvate da dolaze iz istih
krajeva. Pijero prepozna da je ona Milica. Petrunjela ih prepozna i sretna je što ih vidi budući
da ih nije vidjela već mnogo godina. Vlaho kaže kako za njega nije još ništa pitala, a Niko joj
govori da ni ne pita za njega jer je škrt i neće im posuditi novaca. Vlaho kaže da on dukate
čuva za gospođu. Niko i Pijero kažu Petrunjeli da su čuli da ima najljepšu gospodaricu, a
Vlaho joj kaže neka ga spomene svojoj gospodarici. Petrunjela kaže Vlahu da je dobrodošao,
iako Niko govori kako je Vlaho lakom. No Petrunjela pohvali Vlaha, na što joj on zahvali
nazvavši ju opet Milicom, no ona ih upozorava da se više ne zove Milica, nego Petrunjela.

Treći prizor:
Laura izlazi i prekorava Petrunjelu zbog razgovora koje vodi s tom trojicom, a Sadiju govori
da uđe u kuću. Pijero govori Lauri neka se ne ljuti, da su joj oni sluge. Tada Maro, stojeći na
Laurinu balkonu, prepozna tu trojicu i kaže im kako će sići dolje k njima, a Pijero prigovori
što ih Maro nije pozvao gore k sebi.
Maro je sišao pred Laurinu kuću i svi se pozdravljaju. Niko mu govori kako se on sigurno
rodio pod sretnom zvijezdom; dok on uživa, oni nemaju novaca da bi uživali. Maro govori
kako uživa s Laurom; dok je u njezinoj milosti, čestit je i uživat će dok je mlad, a kad ostari, i
ponašat će se u skladu s tim.

Četvrti prizor:
U međuvremenu, izlazi Maroje iz gostionice i viče na Mara, pita gdje je njegovih pet tisuća
dukata, zove ga lopovom i psom. Maro ga upita što želi, govori mu da ga ne poznaje, govori
Maroju da je lud. Marojetada htjede napasti Mara nožem, a Maro zove policiju upomoć.
Policajci hvataju Maroja, a on im govori neka ga puste da ubije Mara. Budući da je Maro
rekao da ne poznaje Maroja, policajci odvode Marojau ćeliju da ga izliječe od ludosti.

Peti prizor:
Sav su taj incident vidjeli Vlaho, Niko i Pijero. Nisu mogli vjerovati da je Maroje u Rimu.
Vlaho kaže kako je on znao da će Marova sreća kratko potrajati. Kaže kako on poznaje Maroja
i da će Maroje sigurno grdno kazniti Mara zbog tog što mu je priuštio. Niko ne može shvatiti
kako je Maro mogao onako se praviti da ne poznaje vlastitog oca, ali nadodaje da je Maro
lukav kao vrag i da će se sigurno nekako izvući iz svega toga. Pijero kaže da će to sve biti
mučno, no morat će pričekati da vide kako će se razriješiti nastala situacija. Dođe Laura pa ih
upita kamo je gospodin Maro otišao, no Pijero joj govori da oni ne znaju gdje je on. Niko u
sebi govori da je jadno to Marovo gospodstvo.
Šesti prizor:
Dotle Laura razgovara sa Sadijem. Pita ga neće li ostaviti bisernu ogrlicu što ju je naručila, a
Sadi joj odgovara da je Maro tako žurno otišao da mu nije stigao reći treba li ju ostaviti ili ne.
Laura mu govori da će se Maro brzo vratiti i neka on samo ostavi tu ogrlicu, no Sadi ju pita
tko će mu platiti. Laura mu govori da će mu Maro platiti čim se vrati, no Sadi se ipak
premišlja treba li ostaviti ogrlicu ili ne. Laura mu opet kaže neka on samo ostavi tu ogrlicu
njoj, a Maro će brzo doći, ionako su Maro i ona kao jedna osoba.
Sadi razmišlja o onome što je vidio: kako starac viče za Marom da mu vrati dukate, i nije mu
baš svejedno ostavljati ogrlicu kad ne zna kad će mu platiti iako mu je Laura uvijek pošteno
plaćala. Laura siđe k Sadiju, on njoj daje ogrlicu s trideset bisera, a Laura mu govori da će tu
ogrlicu nositi za ljubav prema Maru.
Sadi odlazi.

Sedmi prizor:
Bokčilo kuka kako su mu odveli gospodara, sigurno će onda i njega. Ne zna kamo će sad jer
ne zna put, ne zna govoriti njihov jezik, nema novaca, ne poznaje nikog niti itko njega
poznaje. Gostioničar napada Bokčila da mu plati ono što su pojeli, a Bokčilo mu govori da će
Maro ili Maroje platiti. No gostioničar mu govori neka plati svojim ogrtače, govori mu da je
lopov i uzme mu ogrtač. Bokčilo i dalje govori da nije on ništa kriv. Dolazi drugi gostioničar i
pita kakva je to galama, a prvi mu gostioničar kaže kako Bokčilo nije htio platiti objed pa mu
je uzeo kabanicu. Drugi gostioničar mu kaže neka pusti životinju na miru jer će svojim
vikanjem uzbuniti pola Rima, nakon čega prvi gostioničar tjera Bokčila što dalje od
gostionice.
Bokčilo opet plače kamo će i kako, nema novaca. Sjest će negdje sa strane i čekati da prođe
tkogod od poznatih da mu pomogne.

Osmi prizor:
Pomet čini svoj drugi monolog. Pita se je li ijednom čovjeku na svijetu sreća naklonjena kao
što je njemu, može li itko poput njega upravljati ljudima. Bez njega se ništa ne može dogoditi
ni promijeniti. Maloprije se išao raspitati o dolasku Dunda Maroja, pa je vidio kako ga
nasilno odvlače u tamnicu. Tada je on došao do Maroja i s poštovanjem mu se naklonio, a
kapetana policije pozdravio s poštovanjem. A kapetan je uvijek na Pometovoj strani; „a tko
Pometu nije prijatelj u Rimu“. Rekao je kapetanu nekoliko riječi na uho, a nakon toga uhvatio
Maroja za ruku i odšetao s njim. Kapetan ga je oslobodio. Maroje je skidajući kapu
zahvaljivao Pometu, no on mu je rekao neka ne skida kapu.
Pomet dalje nastavlja svoja razmišljanja. Kaže kako mu Maro prijeti. Pomet želi da Maro
shvati tko je Pomet, što je vješt čovjek, čovjek s najboljim vrlinama. Zato se Pometov trbuh
uvijek najede najbolje hrane, živi kao kralj.
Tada Pomet ugleda Popivu, koji ide ulicom pjevajući neku talijansku pučku pjesmu.
Popiva dolazi k Petrunjeli. Donosi joj nekakvu robu i usput joj govori kako noćima nekad ne
spava zbog nje, neka se uda za njega. Pomet to sve sluša skriven iza ugla, bijesan je što mu
Popiva želi ukrasti Petrunjelu. Petrunjela mu govori da će možda doći i taj dan, a dotad neka
joj ne dosađuje toliko s tim. Petrunjela ode kuhati večeru.

Deveti prizor:
Pomet susreće Bokčila. Bokčilo je sretan što je napokon naišao na nekog iz Dubrovnika, no
Pomet njega u početku ne prepoznaje, no Bokčilo ga podsjeti koliko je vina kod njega u krčmi
popio, pa se Pomet svega sjetio. Pita Bokčila otkud on u Rimu. Bokčilo mu se jada kako je
došao s Dundom Marojem, no on je nožem htio napasti Mara pa ga je odvela policija, a on
sad ne zna ni gdje je, a on nit' razumije jezik, ni't poznaje grad, a nema ni novaca. Pomet mu
govori neka se ne brine, on će ga uputiti kako da dođe do Maroja. Kaže mu neka ide do onih
vrata i pita je li Popiva unutra, a kad Popiva izađe, neka mu kaže da je njegovom gospodaru
Maru došao otac i donio sto smotaka fine tkanine i toliko vreća papra, šafrana i druge robe za
30 tisuća dukata. I neka ne kaže Popivi da ga je poslao Pomet. Pomet kaže Bokčilu da će tamo
dobiti jesti i piti i da će se moći odmoriti kao kralj. Bokčilo ode, a Pomet se sakrije opet iza
ugla da promatra što će se dogoditi.

Deseti prizor:
Bokčilo pokuca, otvara mu Popiva. Bokčilo ga ne prepozna te ga pita za Popivu, govori mu da
je sluga Dunda Maroja, te kako je Maroje došao u Rim i sve ono što mu je Pomet rekao da
kaže. Popiva ga prepozna, i Bokčilo njega, pa Bokčilo kaže Popivi neka siđe dolje da se
pozdrave, no Popiva mu, uz Laurino dopuštenje, kaže da on dođe k njima unutra, pa će mu
dati jesti i piti.
Pomet sve to gleda i smišlja kako će se osvetiti Popivi i Maru. Otići će po Maroja i pokazati
mu kako da se ulaguje Popivi tako da i njega pozove u Laurinu kuću. Tada će Maroje tražiti
svoje novce, a budući da su potrošeni, nastat će kaos. Tada će se Laura okrenuti njemu i Ugu.
Pomet odlazi srediti taj „posao“.

Treći čin:

Prvi prizor:
Razgovaraju Popiva i Bokčilo. Popiva pita gdje je Maroje, a Bokčilo odgovara da je u
gostionici „Od zvona“. Njih će dvojica poći po njega. Popiva pita je li Maroje donio dukata, a
Bokčilo mu kaže da je donio neku škrinjicu, a budući da je teška, misli da je u njoj novac. Njih
dvojica odoše.

Drugi prizor:
Sadi dolazi k Lauri. Došao je pitati je li se vratio Maro jer mu trebaju novci, no Laura mu kaže
da Mara nema i neka dođe poslije pa će mu platiti kako je i obećano. Sadi će učiniti kako je
Laura rekla.

Treći prizor:
Sadi se kaje što je ostavio bisernu oglicu kod Laure, a nisu mu odmah platili, no dosađivat će
im dok mu ne plate. Uto sretne Mara. Govori mu da je ostavio bisernu ogrlicu od trideset
bisera kod Laure, što košta 150 škuda, no maro mu govori neka ne dosađuje neka dođe
kasnije k Lauri pa će mu platiti. Sadi kaže da će učiniti tako, no kad Maro uđe u kuću, Sadi se
sakrije iza ugla kako bi opet dočekao Mara.

Četvrti prizor:
Maro govori sam sebi kako mu je već dosta tog dosadnog Židova Sadija. Sreća se okrenula
protiv njega; treba plaćati dugove, a nema više novaca. Kaže kako nije bio kod Laure već dva
sata, mora joj objasniti sve u vezi s ocem jer ako sazna to od nekog drugog, bit će zlo.
Čim je Maro ušao, Laura mu kaže da zna da mu je otac tu i da joj je drago zbog njega. Maro ju
pita kako ona to zna, a ona kaže da joj je rekao Bokčilo. Laura kaže da je Maroje donio puno
robe i da je sada Popiva otišao s Bokčilom po Maroja da ga dovedu kod njih u kuću. Maro
kaže da je Popiva prvo trebao doći k njemu sve mu reći, a u sebi kaže da će ga ubiti kad ga
nađe zato što ga je tako izdao.

Peti prizor:
Opet im dolazi Sadi po novce. Kaže kako mu hitno treba dvjesto dukata, a ako mu oni ne žele
platiti, on će uzeti natrag tu ogrlicu. Laura natjera Mara da plati. Laura pita Mara dolazi li na
večeru, a on kaže da će se zbog nje potruditi da dođe što prije kući.

Šesti prizor:
Maro jadikuje kako je morao dati Sadiju 150 dukata, a skoro pa ni nema više novaca. A još ga
je i Popiva izdao i dovest će Maroja u kuću. Ugleda Popivu kako dolazi. Pita ga gdje je bio
dosad, a popiva mu veli da mu je otac Maroje došao. Maro počne vikati na njega, da ga je
izdao, uništio jer ga je Maroje došao osramotiti i kazniti. Kaže Popiva da je Maroje rekao da je
došao na proštenje i da je donio svakojaku robu. Maro mu na to govori kako ne može Maroju
vjerovati jer Popiva ne zna kako je Maroje došao za Marom, a Maro ga je pred Laurom
zanijekao, pa je otac na njega narsnuo nožem i policajci su ga odveli u tamnicu, no ne zna
kako je Maroje mogao izaći iz tamnice kad se za napad nožem u Rimu ide na vješala. Popiva
tada shvaća da im je sigurno Pomet sve to smjestio. Maro kaže da ne zna tko to sve radi, ali
sad ima toliko nesreće da bi se najradije ubio, no Popiva mu govori da ne treba očajavati i da
će mu on pomoći, što Maro prihvaća. Popiva mu kaže neka od sve reći Lauri, na što Maro
kaže da je to isto kao da uzme konopac i objesi se. No Popiva nastavlja. Kaže da Laura zna da
je Marov otac veliki bogataš pa neka onda Maro kaže Lauri neka mu pomogne ako ga imalo
voli jer će otac tražiti dukate natrag, one dukate koje je potrošio na nju, pa neka Laura ode k
Sadiju tražiti da joj nabavi odjeće za 3000 dukata. Nakon toga neka se Maro obuče kao
trgovac, ode k ocu i neka se pretvara da ono prije nije bio on kad su se sreli, nego netko tko
mu nalikuje. Kada Dundo Maroje bude tražio svoje novce, neka mu Maro pokaže odjeću i
kaže mu da je ostatak robe poslao nekamo, ali da ima za naplatiti. I neka pokaže ocu
poštovanje. Maro kaže kako će sve to biti mučno, a i ni nema neke lijepe odjeće, no Popiva ga
prekorava što jadikuje, kaže da Sadi ima mnogo lijepih haljina za prodati. Popiva govori kako
svatko u dobru umije jesti, no u zlu se treba prilagođavati.
Maro kaže da će učiniti sve kako mu je Popiva rekao. Odoše k Lauri.

Sedmi prizor:
Petrunjela priča sama sa sobom. Laura ju je poslala za Marom, da mu kaže za razne tkanine
koje mora otići kupiti. Petrunjela se pita gdje će ona sad naći Mara. Bolje će ona stati negdje
sa strane i promatrati muškarce koji prolaze, gledati kojeg bi mogla uzeti za muža. Jedan ima
velik nos, drugi prevelika usta. Tada ugleda nekog kako stiže, ima velik nos i grbu, blebeće
sam sa sobom.
To je Tripče. Glasno govori neka svoja filozofska razmišljanja; uspoređuje ljude sa
životinjama, odnosno ljudske osobine sa životinjskim. Iako ga nitko ne razumije, on sam sebe
razumije. Petrunjela sve to sluša, shvaća da je Tripče sigurno neki učitelj kad tako govori.
Petrunjela ne može odoljeti da ga ne pozdravi kad je on iz istih krajeva kao ona.
Pozdravi ga govoreći neku pjesmu. Tripče se razveseli što je naišao na sunarodnjakinju, pa joj
uzvrati pjesmom. I tako oni razmijene još pokoji stih, a Tripče joj govori kako je lijepa, da je
veselje istoka. Tada mu ona kaže kako čuje da netko ide, pa neka on stane malo dalje da ljudi
ne pomisle svašta.

Osmi prizor:
Dolazi Ugo. Govori Petrunjeli da će dati Lauri koliko god dukata želi, samo neka bude
njegova. Tripče misli da mu Ugo želi poremetiti novonastali odnos s Petrunjelom, odnosno da
želi Petrunjelu pa mu govori neka ode. Ugo poludi, htjede se potući s Tripčetom, kaže da će
ubiti i kurvu Petrunjelu i njezinu kurvu gospodaricu. Tripče mu govori da nije u Njemačkoj i
neka ne luduje, a Petrunjela mu kaže kako će reći Lauri sve što je Ugo rekao za nju, i da su mu
kurve majka, sestre i svi ostali. Tripče mu govori da bi se rado htio naći s njim nasamo, da mu
pokaže zvijezde u podne.

Deveti prizor:
Dolazi i Laura, pita kakve je to galama. Tripče kaže Ugu da ga ide prijaviti policiji, a Ugo ga
proklinje da dobije rak.

Deseti prizor:
Dolazi Popiva, pita kakve to galama, što je htio Ugo. Laura kaže da ne zna, da je sigurno
poludio i pomamio se, na što joj Popiva kaže: kakav gospodar, takav i sluga, odnosno Pomet.
Popiva se pita kako je Pomet uspio saznati da je Dundo Maroje došao i donio toliko robe.
Govori Lauri kako je Maroje uglađen čovjek. Kaže kako je Maroje saznao da je Maro kod
Laure, pa je samo rekao da mu je ipak drago što je Maro s tako uglađenom ženom. Popiva
nastavlja dalje govoreći o lopovu Pometu, kako su Ugo i on sigurno shvatili da se sada moraju
držati podalje Laurine kuće. Laura mu kaže da će se potruditi da oni budu što dalje.
Popiva kaže da, što ne mogu dobrim djelom postići, oni postižu lopovlukom. Kaže kako je
Pomet izveo lukavu stvar. Čuo ga je kako se s neki mdogovara da dođe k Lauri i kaže joj da je
Marov otac došao u Rim po novce i sina, a također je smislio i da će reći Luri kako je onaj
čovjek što je Mara napao nožem zapravo Marov otac. Popiva kaže da takvo što može samo
vrag izmisliti. Laura na to kaže da ona uistinu voli Mara i da sve ostale tjera od sebe jer želi
samo Mara i njega će voljeti do smrti. Popiva kaže da se ta njezina ljubav vidi i da nju Maro
obožava, iako je u zadnje vrijeme malo u neprilici. Laura pita može li ona nekako pomoći.
Popiva dodaje kako joj je zaboravio reći da su Maro i on bili kod kožuhara i da je gotova
podstava od krzna od bijele kune i da će ju sutra ujutro donijeti. Laura opet pita Popivu u
kakvoj je Maro neprilici. Popiva kaže kako bi Maro htio nekako dokazati ocu da je
napredovao u trgovini kako bi mu otac dao imanje. Laura pita može li ona kako pomoći, na
što joj Popiva odgovara da može, no sve će se još dogovoriti kasnije. Popiva joj govori da je
Marovo dobro i njezino dobro, a on će im biti vjeran sluga, pa će odsad lakše živjeti jer kad
ima više dukata, više ih se treba i trošiti jer dukati i jesu da se troše. Laura se slaže s tim.
Popiva joj govori kako je ona uvijek bila i bit će prava gospođa. On sad ide kod zlatara
Džanpjetra po rubin i dijamant, a Laura mu kaže da pošalje Mara k njoj ako ga sretne. Popiva
kaže da hoće te ode.

Jedanaesti prizor:
Popiva govori sam sebi kako je u dobar trenutak došao k Lauri i ispripovijedao joj sve što
Pomet kani napraviti. Pomet će doći k njoj i sve joj reći, lukav je on lažljivac. No čak i da
Pomet govori istinu, Laura mu neće vjerovati jer će sad misliti da Pomet zbog svoje koristi
govori protiv Mara i Popive.
Popiva naiđe na Mara, kaže mu da je sve rekao Lauri i da ona sad neće ništa vjerovati
Pometu, te da ona ne zna da Dundo Maroje nije donio nikakvo blago u Rim i spremna je sve
učiniti za Mara. Kaže neka pođu prije nego što Pomet dođe. Maro je sretan što ima tako
vjernog slugu. Govori Popivi da je bio kod Sadija i darovao mu sto dukata tako da mu Sadi da
robe za 3000 dukata.
Maro dolazi k Lauri.
Dvanaesti prizor:
Pomet vodi monolog. Pita se je li ikome sreća toliko naklonjena kao što je njemu, sve što
zamisli, tako se i dogodi. Kaže kako to nije ni čudo jer sreća je uvijek s razumnima; sreća
nikada nije s luđacima i glupanima. On zna milovati sreću, tako da sreća ostaje s njim. Našao
je Dunda Maroja i rekao mu da će Popiva doći s Bokčilom, pa neka onda kaže Popivi da je
donio mnogo robe; tada će se Popiva razveselitii pozvati ga u Laurinu kuću.
Pomet nastavlja priču, kako se on skrio iza ugla kada su Popiva i Bokčilo izašli, a s njima i
onaj starac kojeg je on naučio kako da se prilagodi, a Popiva je pristojno pozvao Dunda
Maroja u kuću. A Pomet, vidjevši da mu je vragolija uspjela, žuri se da što prije dođe do
Laurine kuće. Pokuca.
Petrunjela pita tko kuca, a Pomet govori da želi razgovarati s Laurom. Petrunjela kaže da
Laura spava i neka shvate Pomet i njegov gospodar da ih Laura ne želi ni s novcima ni bez
njih. Govori mu da je lupež.
Dolazi Maro i govori Pometu da je varalica, a Pomet mu kaže da ne zna što je on njemu učinio
da ga tako vrijeđa.

Trinaesti prizor:
Pomet je otišao, a Maro kaže da će mu uskoro dati što je zaslužio. No sad Maro ide obaviti što
treba, kod oca, ali Laura mu kaže da obavezno dođe na večeru, na što Maro kaže da će doći.
Maro će se sad otići lijepo obući, otići će k ocu, praviti se da ga prije nije vidio kad je izbio
onaj incident i nada se da će sve proći dobro.

Četrnaesti prizor:
Pera se žali babi kako je u zao čas došla u Rim; pošla je tražiti zaručnika, a nigdje ga ne može
naći. Pita babu misli li da Maro zna da je ona stigla u Rim, na što joj baba kaže da već svi
znaju da je ona ovdje, no on očito ne želi znati. Zbog zle žene će izgubiti i dušu. Baba kaže
kako j mladost ludost, i da će to mladi shvatiti tek kad budu stari. Shvatit će da su se
zabavljali zlim stvarima, da su zle žene grinje i da se odmah vidi kad je netko zao. Pera
pokazuje babi neku djevojku za koju misli da je iz njihovog kraja, pa kaže neka ju upitaju tko
je i zna li nešto o Maru. Pera i baba čuju kako Petrunjela govori nešto o Maru, pa ju odu
pozdraviti. Petrunjela shvati da su baba i Pera Dubrovkinje, pa joj baba govori da su došle iz
Dubrovnika u Rim na proštenje. Pitaju Petrunjelu poznaje li Mara Marojeva Dubrovčanina.
Petrunjela kaže da je on kod njih od jutra do večeri, a kad ju baba upita tko je ona, Petrunjela
kaže da je ona sluškinja prve rimske kurtizane koju Marko jako voli i daje joj sve što ima.
Peru srce zaboli. Petrunjela pita bi li Pera možda htjela raditi kod Laure, no baba joj odgovori
da su sve kurtizane zle. Petrunjela kaže da je Laura bogata gospođa kojoj je kuća puna srebra
i zlata, a ne kao one dubrovačke kurve pune buha, no baba i dalje nastavi govoriti loše o
Lauri. Petrunjela joj kaže da je Maro na njezinu gospodaricu potrošio 5000 dukata, a Pera se
opet počne loše osjećati. Petrunjela joj kaže da se sigurno prehladila, pa nastavlja kako je
Maro na Lauru potrošio 5000 dukata i kako će se oženiti njome. Peru opet zaboli srce, a baba
kaže Petrunjeli da se Maro ne može oženiti Laurom jer je zaručen već tri godine. Petrunjela
ne može vjerovati da je Maro takav izdajnik, njezinoj gospođi stalno govori da će ju uzeti za
ženu. Baba kaže kako ne može to više trpjeti, neka znaju da je maro zaručen i da mu je
zaručnica došla u Rim. Kaže da će to ići reći Lauri, no Petrunjela joj kaže da će joj ona to
odmah ići reći, čim obavi poslove koje joj je zadala Laura.
Baba i Pera su još šokirane. Naišle su na Dživa i sve m urekle: gdje je maro, s kim je i da se
želi oženiti tom ženom, na što Dživo kaže da je Marov otac u Rimu i da zna što trebaju učiniti.
Petnaesti prizor:
Popiva razgovara sam sa sobom.
Kaže kako su sretni što su uspjeli Lauri uzeti 3000 dukata iz ruku. Laura je stavila u opasnost
3000 dukata kako bi se učinila gospođom od 50 000 dukata, a i zamislila si je da će ju Maro
oženiti. Kaže sarkastično da bi si Maro lijepo učinio da se oženi zlom ženom. Smatra da bi
Maro, ako je pametan, trebao uzeti te 3000 dukata, a nju ostaviti na uglu, ali Maro to ne
može. Kaže da će on poći tražiti mara da mu pomogne da s ocem nešto pametno napravi jer
kad Maroje vidi robu, sve će se uspjeti napraviti.

Četvrti čin

Prvi prizor:
Dundo Maroje jadikuje kako je već star, kako i školu pohađa, a učitelj mu je sin, koji mu
zadaje tolike udarce. Sin mu je potrošio sve dukate, no probat će spasiti što god može. Već mu
je iz kuće uzeo neke stvari što je našao. I dalje jadikuje za svojim dukatima. Pita se gdje je već
Bokčilo s robom; sigurno je otišao u neku krčmu.
Dolazi Bokčilo, kaže da se jedva kreće pod tolikim teretom. Bokčilo se žali kako nije trebao
poći za Marojem i njegovom hranom u Rim, pita se kad će napokon doći u svoj ubogi stan da
pjeva sa svojim vinom, a da Maroje plače za dukatima bez njega. Bokčilo se riješi tereta koji je
nosio, a Maroje ga prekorava kako se to odnosi prema njegovoj robi, na što ga Bokčilo pita zar
se tako odnosi sa slugama, da mu ne da ni jesti ni piti koliko treba. Maroje mu kaže neka
onda pođe k njegovu sinu Marinu jer će tamo moći piti po cijele dane, a on mu daje što može.
Dok njih dvojica raspravljaju, ugledaju Popivu i Mara kako se nešto dogovaraju. Maroje kaže
Bokčilu neka uzme svu tu robu da mogu poći u gostionicu. Bokčilo pokrije robu kabanicom, a
Maroje uđe u gostionicu.

Drugi prizor:
Razgovaraju Maro i Popiva. Popiva se čudi što se Maro boji susreta s ocem, na što mu Maro
kaže da ne ide k ocu, nego k bazilisku koji će ga otrovati očima. Kaže da ide k čovjeku koji voli
samo novac i ništa i nikog drugog. Popiva mu kaže da samo treba biti strpljiv jer vještu
čovjeku sve uspije. Kad Maro dođe pred oca, neka se pravi da ga prije nije vidio i neka bude
uvjerljiv. Popiva smatra da bi bolje bilo da njih dvojica pobjegnu nekamo i od Dunda Maroja i
od Laure, no Maro kaže kako njegov otac ima novaca kao blata i ne želi da ga izbaci iz
oporuke. Maroje ih sluša skriven i komentira.
Maro i Popiva naiđu na Bokčila. Bokčilo je sretan što je tako brzo naišao na Mara, govori mu
da mu je i otac ovdje. Dundo Maroje i Maro se pozdravljaju, svi se prave kao da se ništa nije
dogodilo. Maro kaže ocu da ga je tražio po cijelom Rimu kad je saznao da je došao. Pita oca
zašto je došao, a Dundo Maroje mu odgovori da je došao na proštenje i da vidi sina. Maro mu
kaže da idu njegovoj kući, no Maroje mu kaže neka prvo idu malo sa strane popričati. Maroje
mu kaže neka mu prizna da je on obio on i da ga je zanijekao, no Maro ostaje pri svome, da ga
nije uopće dosad vidio, pa Maroje povjeruje. Nadalje mu Dundo Maroje kazuje da je donio
šipke i listiće zlata pa pita Mara ima li on kakvo skladište gdje drži robu, pa mu Maro kaže da
ima. Tada Maroje upita sina zašto nije otišao u Firenzu kako mu je bilo rečeno, a Maro mu
kaže da će mu sve reći, imaju vremena razgovarati. Maroje mu kaže da će zlato staviti pod
ključ nekamo, na što mu Maro kaže da ima neku škrinju pa će to tamo staviti, no Maroje kaže
da on ima škrinjicu u kojoj to drži pa ga pita samo je li njegovo skladište sigurno. Maro kaže
da je jako sigurno. Tad kaže Maroje neka pođu vidjeti tu Marovu robu pa da onda mogu ići
kući malo se odmoriti.
No prvo da Maroje kaže nešto Bokčilu. Daje mu vino, na čemu mu je Bokčilo vrlo zahvalan, a
kasnije mu govori da mu bude i dalje vjeran pa će mu se on odužiti, i neka pokrije kabanicom
ovu njihovu robu da ju Maro ne vidi. Maro pita oca ima li kakvo pismo od njegove zaručnice,
no Maroje kaže da nema jer se u žurbi nije ni išao s njima pozdraviti. Popiva se pita kako li će
završiti ovo ulizivanje oca i sina. Sad svi krenuše prema Laurinoj kući.

Treći prizor:
Pomet drži monolog, kaže kako je vrag uzeo i sreću i nesreću. Ne oslovljavaju sreću uzalud
ženskim imenom, i dobro čine zovući ju tako. Ona se obrće sad ovamo, sad onamo; sad je
dobra, sad zla; prvo te miluje pa te guši. Vražja ženska narav, u kojoj je do maloprije
napredovao sa svojim Tudeško, no on sad više nije njegov, istjerao ga je iz kuće. Pomet se pita
gdje da se sad utješi. Kaže da on nije jedan od onih koji ljube prijatelja u dobru, a u zlu ga ne
žele ni vidjeti. Ne zna što je njegovom Tudešku, napao ga je da je izdajica.
Pomet tad ugleda nekog kako ide prema njemu i gleda ga, a misli da je tog čovjeka netko
poslao da ga ubije.
To je bio čovjek po imenu Gulisav. Dođe do Pometa i pozdravi ga, a Pomet ga upita tko je i
odakle dolazi. Gulisav mu kaže da je prijatelj i da se ne brine. Pomet mu kaže da tako i
neprijatelji govore, no da vidi da je on dobar čovjek pa ga pita odakle je. Gulisav kaže da
dolazi iz tuđe zemlje zbog velikog posla. Poslao ga je Ondardo Tudešak, vlastelin iz Auguste,
da mu nađe kćer koju je izgubio prije osam godina. Pomet upita kako se zove ta kćer, a
Gulisav kaže da joj je ime Mandalijena. Gulisav priča kako je Ondardo ovdje stao da se
odmori od trgovanja i tu je spavao s jednom plemkinjom, koja je zatrudnjela i rodila
mandalijenu. Kad je djevojka odrasla, jedan se susjedni vlastelin zaljubio u nju, i ona u njega,
pa su nakon nekog vremena pobjegli zajedno. Djevojka se nije vratila, a otac bi učinio sve
samo da ju nađe. Pometa čudi kako je Ondardo tako dugo čekao da ide tražiti kći jer sad će ju
biti jako teško naći nakon toliko godina, a Gulisav odgovara kako se Ondardo u
međuvremenu oženio i imao drugu djecu, pa nije više baš mario za Mandalijenu. Pomet pita
što onda sad Ondardo želi, a Gulisav kaže da su mu umrli i žena i djeca, a ima veliko imanje
pa se sjetio Mandalijene i poslao Gulisava da ju nađe, a onome tko ju nađe, dat će sto škuda.
Pometa zanima što ako se neka djevojka bude predstavila kao Mandalijena samo da bi dobila
imanje, a da uopće nije Mandalijena, na što mu Gulisav reče da prava Mandalijena ima
madež ispod lijeve dojke te na ruci ima znamenja koja Gulisav zna. Pomet kaže da će se onda
ion raspitati okolo pa da on dobije tih sto škuda. Gulisav mu reče da će biti u gostionici „Della
grasezza“ i pozove Pometa da mu se pridruži na pići, no Pomet odbije rekavši da sad ima
nekog posla, no da će se drugi put sastati na piću.

Četvrti prizor:
Pomet razgovara sam sa sobom. Kaže kako bi bilo odlično da je Mande zapravo Mandalijena
pa da on dobije sto škuda. Ma vidi on da nije danas te sreće, a i sigurno je Gulisav htio da ga
Pomet odvede k sebi kući pa da ga gosti.
Pomet tada ugleda Petrunjelu kako mrmlja nešto sama sa sobom, pa kaže da će poći čuti što
to ona govori, no neće joj se javiti jer su ga ionako svi prezreli sad. Petrunjela nešto spominje
kako je maro od Laure uzeo 3000 dukata i govorio joj da ju voli, a sad je onaj starac svu
odjeću odnio.
Pomet ne može odoljeti da ne pita Petrunjelu što se događa, stoga joj se javi i pita ju što joj je,
želi li i ona da je on mrtav. Petrunjela mu kaže neka ju ne gnjavi sad i on. Pomet ju moli da
mu kaže što joj je, no Petrunjela ne želi jer je on izdajica kao Maro i njegov otac, koji su uzeli
Lauri 3000 dukata. Pomet joj govori da su trebali njega slušati kad im je govorio, a govorio
im je istinu, no oni su radije slušali Mara pa neka sad ispaštaju zbog toga. Pita Petrunjelu što
su učinile te izdajice, a Petrunjela kaže da je Marov otac došao s nosačem i uzeo iz Laurina
skladišta svu robu i odnio tko zna kamo. A njezina je gospođa morala prikupiti 3000 dukata.
Pomet kaže da joj je to sad kazna što nije njega slušala jer je on sve znao o Marovu ocu, koji je
škrt i došao je u Rim kako bi uzeo natrag one novce što mu je Maro potrošio. Petrunjela kaže
kako će se Laura razočarati kad sve to čuje. Pomet ju upita je li Maro bio kod kuće kad je
Dundo Maroje odnio svu tu odjeću, na što Petrunjela odgovori da je Mara otac poslao
nekamo. Pomet shvaća da je to i bila Marojeva namjera. Zatim pita Petrunjelu za babu koja
živi s Laurom, je li ona Laurina baka i je li iz tuđe zemlje, odnosno Njemačke. Petrunjela kaže
da je i Laura iz Njemačke i da joj je pričala kako joj je otac Nijemac, no ne zna o njemu ništa.
Pomet se razveseli što je Laurin otac Nijemac (Tudeško), pa pita zašto se u Rimu gospođa
zove Laura, a u Kotoru se zvala Mande. Petrunjela kaže da je Laurino pravo ime Mandalijena,
pa su ju zvali i Mande, a u Rimu je promijenila ime u Laura silom prilika jer ju je otac tražio
da ju ubije. Pomet sav veseo da Petrunjeli nekoliko škuda neka si nešto kupi, iskazuje joj opet
svoju naklonost, pa joj kaže neka pita Lauru bi li se udala za Uga Tudeška da ju zaprosi, i
neka joj naglasi da je Ugo bogati vlastelin koji ima 50 000 dukata. Petrunjela kaže da će to
učiniti, i da će se sigurno Laura udati za Uga, a Pomet joj kaže neka ide to reći Lauri pa će ih
on posjetiti malo kasnije.
Pomet, ostavši sam, šali se sa srećom, govori joj da vidi da se malo poigrava njime, ali očito je
da ga ljubi,a i on je lud za njom. Sreća mu je omogućila ono što nije ni sanjao; Laura će
postati Ugova. Shvaća da je Laura kći onog Ondarda de Augusta. Govori kako će Ugu dati
lauru da bude njegova do smrti, a Lauri će dati Uga, bogata vlastelina.
Uto ugleda Dunda Maroja s Bokčilom; poći će prisluškivati o čemu govore.

Peti prizor:
Maroje je zadovoljan što je toliko robe uzeo Maru, kaže da je uzeo velik komad lavu iz šapa.
Ugledaju Mara kako im se približava pa Maroje kaže kako će se sad on praviti da ne poznaje
sina, kao što je i ovaj njega zanijekao. Maro ih pozdravi, a Maroje ga pita tko je on. Pomet sve
to gleda skriven.
Maro pita kakav je to lopovluk, neka mu da ključeve od skladišta jer roba u njemu nije
njegova, a Maroje počne zvati upomoć i neka drže razbojnika, a Maro pobjegne. Maroje je
sretan što je pobijedio, a Bokčilo mu kaže da će se dogovoriti njih dvojica kad su otac i sin, no
Maroje kaže da između lisice i psa nema dogovora, a zatim kaže da idu u gostionicu veseliti
se, a Bokčilo nadodaje, i jesti.

Šesti prizor:
Pomet govori o komediji koje se nagledao, o tome kako je Maro pobjegao, a Laurini su novci
sad kod Maroja. Kaže Pomet da je on naučio Maroja sve to, to su Pometovi poslovi: „Ja mu
sam tramuntanu otkrio, a on je umio jedrit.“.
Pomet ugleda poštara Maziju. Pozdrave se. Mazija kaže da je sretan što je sreo Pometa jer je
čuo da svi koji imaju neke vez s Pometom, dobro jedu, piju i veseli su. Mazija kaže da ga se
sjeća otkad je Pomet bio jako siromašan da si nije mogao kupiti ni malo kruha, a sad je Pomet
gospodin, a on siromah. Pomet ga pita nosi li kakve novosti, ima li kakvih pisama, na što ga
Mazija pita zna li gdje stanuje Maro Marojev, da ima za njega pismo iz grada. Pomet kaže da
ga on poznaje pa će mu dati pismo, a Mazija mu daje i pismo za Dživa, neka im ih preda
umjesto njega, a Pomet kaže neka to prepusti njemu. Mazija kaže da je u gradu umrla neka
udovica pa je ostavila veliko imanje iza sebe, no ne zna tko je ona, kaže da piše u pismima.
Pomet mu kaže da će ga počastiti, no mazija mora ići jer ima još puno posla za obaviti.
Pomet ostaje sam. Kaže kako će on prvi znati novosti, otvorit će pisma, a kasnije će otići Ugu
reći novosti. Novost da je Laura zapravo Mandalijena, kći Ondarda od Auguste, kojem su
umrli žena i djeca, pa će sada gospođa Mande naslijediti cijelo Ondardovo bogatstvo, a Pomet
će dobiti sto dukata. Ide u gostionicu naći onog Hrvata (Gulisava) da ga tkogod ne pretekne i
uzme njegove novce.

Sedmi prizor:
Petrunjela samu sebe pita što čeka, trebala je odavno ostaviti sve i otići Lauri ispričati kakvu
je sramotu čula i vidjela. Laura je izgubila 3000 dukata, pa Petrunjela proklinje Mara.
Laura pita Petrunjelu zašto se tako kasno vraća kući, a ova joj odgovori da joj nosi tužne
vijesti. Petrunjela kaže kako je Maru u Rim došla zaručnica, da je zaručen, a Laura ga nazove
izdajnikom. Petrunjela joj još kaže kako je Laura izgubila 3000 dukata jer je neki starac odnio
svu njezinu robu. Laura je bijesna.

Osmi prizor:
Popiva dolazi do Laurine kuće. Pokuca. Kad Petrunjela upita tko to kuca, Popiva kaže da je
on, no Petrunjela ga nazove izdajnikom i pita zašto je došao. Popiva misli da ga tako zove zato
što ju je jednom poljubio i uštipnuo, no Petrunjela kaže da je nešto drugo u pitanju.
Laura pita Petrunjelu s kim razgovara, a Popiva joj kaže da je donio rubin i dijamant kakvih
odavno u Rimu nije bilo, no Laura ga pita gdje je Maro. Popiva kaže da će i on uskoro doći, a
kada ga Laura upita što su radili tamo, on kaže da su sve dobro činili. Laura mu kaže neka ju
pričeka, da će sad sići k njemu. Popivu to malo zabrine, pomisli da je Laura saznala štogod.
Laura siđe i kaže Popivi neka ide po Mara, da ga hitno treba, a Popiva ode.

Deveti prizor:
Popiva razmišlja kako se Laura ne ponaša kao inače, a tako se ponaša onaj tko sumnja nešto.
Ugleda Mara.
Maro mu govori da je izdajnik, da ga je uništio. Upita ga je li odnio Lauri rubin i dijamant, a
Popiva kaže da jest, na što mu Maro kaže da bi ga sad najradije ubio, ali kad bolje razmisli,
bolje da uzme nož i ubije sebe. Popiva ga pita zašto toliko očajava, kaže mu da se sve može
popraviti. Maro mu i dalje govori da je on njegova smrt. Popiva mu odgovara da ga je sigurno
neka bolest i melankolija stegla oko srca pa mu se i najmanji problem čini velikim.
Maro jadikuje da nema novaca, izgubio je čast, ima dugova na sve strane, ne zna što će. Iz
Rima ne može otići jer nema čime, nema gdje ni stanovati. Kaže Popivi da je on dao ključeve
vragu Maroju. Popiva shvaća da ih je zadesila velika nesreća, a Maro mu kaže neka pokuša
pronaći način da popravi stvari.

Peti čin

Prvi prizor:
Pomet vodi monolog. Kaže da čast mijenja običaje; tko ga bude vidio u novim haljinama, reći
će da se pomamio, no on je postao plemić, a Maro nije. Pita se hoće li ikad ići u Dubrovnik da
vidi služi li Maro na nekom brodu. Dalje Pomet govori kako mu dobro pristaje haljina. Otkrio
je da je Laura uistinu Mandalijena, kći Ondarda od Auguste, a otamo je i Ugo Tudeško,
odnosno njegov Nijemac. Priča kako je čovjeka koji mu je donio tu vijest ostavio u gostionici
da se veseli, no on je veseliji od njega. Poći će k Lauri, Mandalijeni, no neće joj reći da joj je
otac ostavio toliko imanje jer bi se uzoholila jer je kurtizana. Hoće da joj ta vijest dođe
spontano, tako da bude dužna zahvaliti Pometu, no Ugu će sve reći, tako da ju ovaj drage
volje uzme za ženu. Ugleda Mara i sakrije se kako mu Maro ne bi pomutio te važne poslove.
Maro jadikuje na što je spao, da ne može imati ni ogrtač od baršuna, nego ima lošu haljinu.
Što će na to sve reći Laura? Popiva mu kaže da ne vrijedi sad plakati, nego da treba biti
hrabar, treba uzeti Lauri neki prsten ili ogrlicu jer inače neće moći ni otići, a neće imati ni što
jesti.
Pomet to sve sluša i komentira da su došli točno tamo gdje ih on želi.
Maro i Popiva i dalje razgovaraju, no tad Maro ugleda Pometa, a Popiva kaže kako se taj
lopov obukao u baršun. Maro predlaže da ga odmah ubiju, tad nitko neće moći reći da su
pobjegli kao lopovi, nego kao ubojice, pa im to neće biti tolika sramota, no Popiva kaže neka
to učine bolje sutra jer Pomet ima oružje.
Maro se obrati Pometu, a Pomet mu ljubazno odvrati. Maro mu kaže da se malprije spasio, no
drugi put se neće uspjeti spasiti, a Popiva ga vičući pita kako ima obraza uopće razgovarati s
njima. Pomet kaže Maru da je odlučio uvije imati oružje uz sebe, i predlaže neka mu Popiva
makne muhu s nosa. Popiva je šokiran što Pomet još ima hrabrosti izazivati ih.

Drugi prizor:
Pomet odlazeći govori kako bi mu bilo drago da Maro završi u tamnici. No on sad ide k Lauri
da joj sve kaže. Pokuca vičući: „Gospođo Laura, gospodarice moja!“
Laura izađe i pozove ga unutra, na što joj on kaže da je to trebala odavno učiniti i imala bi još
uvijek svoje 3000 dukata. Pomet joj kaže da ima novosti za nju koje će joj sigurno biti drago
čuti. Ulazi i Petrunjela i divi se Pometovoj odjeći.

Treći prizor:
Maro se tuži Popivi vidi li kako ih je sreća priisnula uza zid, da sva njegova nada sad stoji u
lopovluku. Ako ne ukradu nešto Lauri, ne znaju ni kud ni kamo će. Popiva mu kaže neka ne
tuguje, nego će poći k Lauri na večeru i napraviti što trebaju ako ne žele sutra u tamnici
završiti. Došli su pred Laurinu kuću, pokucaju. Petrunjela izađe, govore joj neka im otvori.
Tada izlaze Vlaho, Pijero i Niko iz skrovišta. Vlaho im govori da je ono Maro pred Laurinim
vratima.
Popiva pita Petrunjelu zašto im neće otvoriti. Dolazi Laura. Pita Mara je li ona zaslužila sve to
od njega. Kad Maro upita što, Petrunjela kaže kako bi sad najradije tom lažljivcu iskopala oči,
no Laura ju ušutka. Popiva ih pita je li im Pomet štogod nalagao, a Petrunjela im opet kaže da
su lažljivci koji su uzeli Lauri 3000 dukata. Maro opet govori da je Pomet štogod slagao, no
Petrunjela kaže da je svojim očima vidjela starca kako odnosi robu, a Židov (Sadi) je odmah
otišao u banku, odnosno kako uzimaju novac s bankovne knjižice. Maro kaže kako on ne zna
ništa o tome. Laura mu sad prigovara kako je dobio pismo od zaručnice, a njoj je rekao da
nije zaručen. Kaže kako ju je prevario kako nijedna žena nije bila nikad prevarena; neka joj
vrati njezine 3000 dukata bez skandala i bez njegove sramote. Maro joj kaže da je loše
informirana, a Popiva kaže neka ih bolje pozove u kuću da sve objasne, no Petrunjela kaže da
bi im mogli još štogod ukrasti.

Četvrti prizor:
Pomet kaže Maru da nema više mjesta za stolom za njih, a da je komedija odavno počela; vuk
je lisicu prevario. Maro i Popiva mu govore neka siđe pa da mu oni pokažu s kim ima posla.
Pomet im kaže da se on uzvisio, a oni su pali. Kaže im da su i oni bili na njegovu mjestu, no
sami su se otjerali otamo jer na dobrom mjestu ne smiju sjediti zli. Maro i Popiva navaljuju
da im Laura otvori vrata.
Vlaho, Niko i Pijero sve gledaju iz prikrajka.
Petrunjela i Laura im ne daju da razbiju vrata. Maro kaže kako želi ubiti Pometa na mjestu,
no okreće se Popivi i kaže mu da su dotučeni. Popiva kaže neka se ne preda još. Maro
proklinje sreću, kamo ga je dovela, a Popivi kaže da želi ubiti Pometa, na što mu Popiva kaže
da će biti uz njega. Maro kaže da želi silom ući u Laurinu kuću i sve ih zaklati. Kaže da je
toliko očajan da i sebe želi ubiti.
Vlaho, Niko i Pijero gledajući to komentiraju kako bi i oni takvu ženu tukli bičem da im takvo
što napravi, a Pijero kaže da bi Maro takav očajan mogao bilo kakav skandal napraviti.
Petrunjela kaže da će ih sve istući batinom, tko god joj dođe pod ruku, ako im razbiju vrata.

Peti prizor:
Maro i Popiva i dalje razmišljaju što će učiniti, a Vlaho, Pijero i Niko i dalje skriveni gledaju.
Popiva kaže maru da mogu negdje dočekati Pometa i ubiti ga.
Vlaho govori da bi Mara mogao uhvatiti šef policije, a Niko kaže neka idu za njim, neka ga ne
napuste sad, da u tom bijesu ne počini kakvu glupost. Vlaho kaže neka pođu i učine štogod
budu mogli.

Šesti prizor:
Tripče govori Maroju da ga je ostavio u velikoj žalosti, no vidi da se sad spasio; pita ga je li se
dogovorio sa sinom. Maroje mu kaže da s Marom nema dogovora, da mu je uzeo robu za
3000 dukata, a 2000 je bacio u more. Kaže da on nema više sina, no Tripče mu kaže da mu je
on sin jedinac i neka ne pusti da se Maro uništi.
Pera jauknu, a Dživulin pita je li to onaj mladić s broda, pita Dživa je li mu kupio lončić i žlicu
za kašu. No Dživo kaže da imaju drugih problema, te kaže Maroju kako mu trebaju reći istinu.
Maroje je začuđen, pita ih kako su došli u Rim bez novaca. Dživo kaže da je on kriv jer je
savjetovao Peri da uzme iz tetine škrinje tristo dukata da pođu tražiti njezina nevjernog
zaručnika. Maroje ih prekorava što će sada biti još jedan skandal koji se tiče njegova sina, i to
skandal zbog toga što je Marova zaručnica hodala svijetom prerušena u mladića. Dživo im
kaže da se sad sve okrenulo na zlo, no nije smao on kriv. Kaže kako je prošlo tri godine otkad
Mara nema kod kuće, a nije poslao nijedno pismo. Kaže kako to njegova obitelj ne zaslužuje.
Maroje je ljutit i kaže da nije ni on zaslužio to od Mara, no najviše se čudi babi koja im je
dopustila i pomogla u tome što rade, a trebala bi biti pametnija od toga. No baba kaže da je
odgojila Peru i ne može ju gledati da plače i vene.
Petrunjela se također ubaci u razgovor. Sad shvaća zašto je Pera bila toliko uznemirena kad
joj je Petrunjela pričala o Maru. Kaže da se njezina gospodarica ipak neće udati za Mara.
Petrunjela ugleda kako netko vodi Mara i Popivu i stoga kaže da će ući u kuću kako joj Popiva
ne bi mogao učiniti štogod.

Sedmi prizor:
Bokčilo se ruga Popivi kako slabo sad pjeva, a Pomet sad jede, pije i pjeva. Niko kaže da im
dovode Mara i da su mu uzeli nož iz ruke jer bi inače i samom sebi nešto napravio.
Maroja nije briga što će Maro činiti, no Bokčilo i Tripče mu govore da ga ne napušta sad kad
je toliko očajan. Maro moli oca da mu oprosti, kaže da je naučio svoju lekciju, a Pijero također
govori Maroju neka oprosti Maru.

Osmi prizor:
Tripče ugleda Uga kako stiže. Kaže kako ga je Ugo prije htio ubiti, no sad se čini da ga i ne
poznaje. Pomet kaže da je njegov gospodar ugledan vlastelin i da je sve što je činio, činio iz
bijesa, dok nije bilo Pometa, a Ugo moli Tripčeta da mu oprosti. Tripče mu udovolji.
Pomet im kaže da vidi da ih je neka tuga stigla, no ne valja joj se davati, no on im sad donosi
novosti koje će ih razveseliti. Prva su novost pisma iz Dubrovnika za Dživa i Mara, a u čije će
ruke prvo doći ako ne u Pometove. Kaže da je u Dubrovniku umrla teta, no već je bila i stara,
a i svima nam je suđeno umrijeti, tako da ne treba previše žaliti. No ostavila je veliko imanje
da ga podijele njezina nećakinja i Maro kad se vjenčaju. Pomet se obrati maroju pitajući ga
nije li mu uvijek davao dobre savjete, tako da je sad na kraju sve dobro proizašlo i za njega i
za Mara. Niko, Vlaho i Pijero komentiraju kako je Pomet veliki vrag, kako je Maro opet dobio
vjetar u jedra, a Maroje sve to gleda kao vuk i šuti otkad je nanjušio Perine dukate.
Pomet će im sad reći drugu novost kakvu još nisu čuli. Kaže kako je došao njihov sunarodnjak
iz Njemačke, poslao ga je bogati Ondardo od Auguste kako bi mu našao kći Mandalijenu koju
je izgubio prije osam godina, a sad joj želi ostaviti svoje veliko imanje. Kaže Pomet, da je taj
sunarodnjak naišao na Popivu ili nekog drugo, nikad ne bi saznali tko je Ondardova kći, ali
sva sreća, naišao je na Pometa. Mandalijena, Ondardova kći, u Kotoru se zvala Mande, a sad
se zove Laura, a kuća joj je pred njima. I sad će Pomet odvesti Uga Lauri, da Nijemac
(Tudešak) uzme Nijemicu, a domaći neka uzmu domaće.
Bokčilo pita hoće li malo popiti, a Pomet mu kaže da će večeras biti i pijan i sit. Petrunjela
kaže Ugu i Pometu da dođu gore k Lauri.
Dživulin kaže kako je sad sve završeno, a on će sutra u Anconu, pa im predlaže da oni odu s
njim jer tu nemaju više što tražiti. Baba kaže da jedva čeka da dođe u svoj grad, a Bokčilo želi
svoju vinariju, dok Niko kaže da će umjesto rimskih kurtizana radije štipati sluškinje. Pijero
dodaje kako će im oci biti sretni kad ih vide, iako im neće dati više previše dinara.
Laura, Ugo i Pomet pojave se na balkonu. Pomet kaže da im još prije nego odu u Dubrovnik
pokaže nove zaručnike pa neka onda idu s mirom i srećom.
Pomet kaže da je on doveo svog gospodara Lauri za zaručnika, a on je od Laure isprosio
Petrunjelu. Pita Popivu što se sakrio iza Mara, a Popiva mu odvrati da je lopov, no Maro ga
ušutka.
Petrunjela kaže: „Mili moj, / dalek stoj; / imam svoga, / neću tvoga.“. Pomet kaže Popivi da
je to za njega, on nije za velik svijet poput njih; neka radije ode u svoj Dubrovnik gdje će se
zadovoljiti s manjim komadima.
„Tako se i komedija srjećno svršila, almanko za mlade, a stari nek čuvaju dinare. A sad
pođ'mo na posao, čekaju nas na večeru.“