Sveučilište u Zadru

Odjel za arheologiju
Arheologija antičke Grčke

AFAJIN HRAM NA EGINI

Mentor: Student:
Doc. Dr. D. Maršić Iskra Čataj
Ivana Krmpotić

Zadar, 22.03.2006.
 SADRŽAJ

1. Uvod……………………………………………………………………………….3
2. Afajski hram……………………………………………………………………….4
3. Zapadni i istočni zabat…………………………………………………………….5
4. Okolica hrama……………………………………………………………………..6
5. Zaključak…………………………………………………………………………..7
6. Literatura…………………………………………………………………………..8

2
 UVOD

Egina je otok u Saronskom zaljevu, jugozapadno od Pireja, prema istočnoj obali

Argolide. Prvi put je istraživan 1811. godine i tada je otkriveno mnogo skulptura od
parskog mramora s arhajskog hrama iz početka 5. stoljeća prije Krista. No nije bilo
poznato kojem je božanstvu hram posvećen. 1901. godine po nalogu bavarskog princa
Luitpolda, nova iskopavanja započinje Adolf Furtwangler. On je pronašao ulomke
skulpture s istoga hrama i stari natpis koji je otkrio da je hram pripadao božici Afaji.
Tko je bila Afaja?
Afaja ili Britomartida je bila kći najvećeg boga Zeusa i Krećanke Karme. Svojom
ljubavlju progonio ju je kretski kralj Minos. Kad je jednom pred njim počela bježati,
zaplela se u mrežu koju je na morskoj obali razapela boginja lova Artemida. Kako je
zbog svoje strasti za lovom već bila omiljena boginji, Artemida ju je spasila od sudbine
smrtne žene i uzvisila među boginje. Britomartida je zatim štitila lovce i ribare, poslije
također morske obale i luke. Štovali su je na Kreti pod imenom Diktina, a na Egini kao
Afaju.
Njezin hram podignut je na sjeveroistočnom dijelu poluotoka na najvišoj gori
posvećenoj Zeusu na nekadašnjem mjestu dvaju starijih hramova, a udaljen je od grada
Egine 12 kilometara. Pregrađen je u razdoblju od 510. do 480. prije Krista. Kipovi koji su
ukrašavali zabat hrama odvezeni su 1812. godine u Njemačku i danas se većim dijelom
nalaze u Gliptoteci u Müchenu. Dva kipa ratnika pronađena nakon toga, danas su u
Narodnom arheološkom muzeju u Ateni.
Ostaci Afajinog hrama i njegovi reljefni ukrasi pripadaju najljepšim ukrasima grčke
umjetnosti na prijelazu iz kasnog arhajskog u klasično doba koje se rađalo.

3
 AFAJIN HRAM

Dorski red je prvi red u arhajskoj umjetnosti. Neki od najljepših hramova su upravo
napravljeni tim redom, a među njih spada i Afajin hram u Egini. Prema sačuvanim
ostacima, hram se dizao na stilobatu 1 od četiri stube građene od mjestog vapnenca.
Sastojao se od pronaosa2, cele3 i opistodoma4. Cela je u dva reda od po pet stupova na kat
podijeljena na tri broda. Na tlu je označeno mjesto na kojemu je stajala kultna statua
božice. Hram je na šest stupova na pročeljima i po dvanaest na dužim stranama oblik
periptera5. Kod stupova se zamjećuje mali entazis6, a užljebljeni su s po 20 žljebova, uz
dosta visok kapitel7. Promjer stupova bio je 0,98 m, a visina 5,23 m. Metope 8 kao dio
friza nisu sačuvane, vjerojatno su bile drvene i oslikane. U zabatima su bile prikazane
borbe koje se odnose na trojanski rat. N vrhu zabata uzdizala se palmeta s djevojačkim
likovima, a na uglovima su sjedili grifoni. Veličine hrama su 28,80 x 13,80 m, pripadao
je među nekoliko najljepše završenih dorskih hramova. Tanki slojevi štuka 9 kojim su
presvučeni stupovi i drugi dijelovi hrama davali su mu poseban sjaj, čemu su pridonosile
plava i crvena boja. Stupovi i arhitrav10 obično su ostavljeni u boji kamena.
Pojedini dijelovi porušenog hrama ponovno su podignuti između 1956. i 1960. godine.
Neka oštećenja u sjeverozapadnom dijelu nastala su 1969. godine udarom munje. Od 32
prvobitna stupa očuvana su do danas 24 stupa.

1
stilobat – u starogrčkoj arhitekturi ploha od kamenih blokova na kojoj izravno počivaju stupovi građevine
2
pronaos – trijem, predvorje hrama
3
cela – udubina u starogrčkom hramu u kojoj se nalazio kip božanstva kojem je svetište bilo posvećeno
4
opistodom – stražnja dvorana Atenina hrama na akropoli, koja je služila kao državna riznica
5
peripter – tip antičkog hrama na sve četiri strane okruženog stupovljem
6
entazis – u arhitekturi naziv za neznatno zadebljanje na srednjem dijelu stupa
7
kapitel – glavica, gornji dio stupa na kojem poćiva krov
8
metopa – svijetli međuprostor između triglifa na dorskom frizu
9
štuk – gips miješan sa ljepilom ili želatinom; služi za stropove i zidne ukrase
10
arhitrav – glavna greda koja veže dva ili više stupova i počiva na njima: gornji prag, nosilac krovišta

4
 ZAPADNI I ISTOČNI ZABAT

Hram zauzima posebno mjesto u grčkoj umjetnosti zbog svojih zabata 11 koji obilježavaju
prijelaz arhajske umjetnosti u strogi stil. U zabatu nema reljefa. Umjesto njega prostor je
ispunjen pojedinačnim kipovima nanizanim jedan do drugoga u složenim dramatičnim
kompozicijama koje pristaju u takav trokutasti prostor. Ostaci kipova su nađeni na tlu.
Mjesto pojedinih kipova na zabatu može se odrediti njihovim visinama, koja varira
upravo prema visini prostora u zabatnom trokutu. Djelo su nepoznatog autora koji je u
središtu prikazao statuu Atene usred borbe Grka i Trojanaca. Ostale figure je teško
identificirati, osim lika Herakla prikazanog u obliku strijelca na istočnom zabatu. Zapadni
zabat ostao je uglavnom sačuvan pa je time i stariji. Rađeni su arhajskom stilu s
karakterističnim arhajskim osmijehom, izraženim kao ukrasni znak. Zadržana je arhajska
ukočenost i strogi frontalni stav. Istočni je razrušen zbog potresa i ponovno izgrađen 490.
prije Krista, ali kao djelo drugog majstora. Figure s istočnog zabata su mlađe. Osjeća se
oslobađanje od arhajske ukočenosti s tendencijama prijelaza prema strogom stilu. Te
skupine mramornih kipova (s oba zabata) nazivaju se 'Egineti', a djelo su eginske
kiparske škole. Na oba zabata je božica, odjevena i naoružana kopljem, štitom i kacigom
ukrašenom zastrašujućom figurom Gorgone, s grivom punom zmija, a dominira između
boraca koji bacaju strijelu u dvoboju ili leže smrtno ranjeni. Istočni zabat se razlikuje od
zapadnog po kompozicijskim kriterijima te najavljivanju pojave strogog stila. Atenino
lice sa zapadnog zabata je masivno, isklesano u jednom bloku samo u frontalnom
položaju, 'okamenjeno' u osmijeh koji je u biti maska između nerazdvojnosti bogova i
ljudi od zemaljskih stvari koje čine veći dio univerzuma. Lice sa istočnog zabata nema
osmijeh, već samo razvučenost usana što odaje spokojnost koja predstavlja uzvišenost
božice nad zemaljskim događanjima uokolo nje.

11
zabat – ili timpanon je dio arhitekture koji je zatvoren dvama stranama krova

5
 OKOLICA HRAMA

Terasa hrama bila je opasana zidom koji je obuhvaćao široki pravokutni prostor s nekim
dodacima na jugoistočnoj strani. Na jednom dijelu toga zida ukomponiran je ulaz u samu
unutrašnjost svetišta. Na osnovu niza nalaza kamenih predmeta, zaključeno je da su
propileji bili iz arhajskog doba. Njihov gotovo kvadratičan tlocrt pokazuje otprije poznatu
podjelu na nekoliko dijelova. Sastoji se od jednakih prednjih i stražnjih trijemova, dva
stupa između anti. Na propilejima izostaje dojmljivi oblik trokutastog zabata na prednjoj
strani trijema. Sljeme krova i unutrašnji zid ulaza slijede potez zida svetišta. Razlog može
biti u jednostavnosti konstrukcije kao i horizontali zida, odnosno podređivanju hramu. I u
drugim pojedinostima arhitektura izbjegava preuzimanje 'sakralnih' građevinskih oblika.
Svi su građevni dijelovi brižljivo razrađeni, ali izrazito jednostavni. Stupovi se na primjer
sastoje od jednostavnih osmerokutnih kamenih prizmi sa analognim kapitelima. Razlika u
visini prema terasi hrama raspoređena je na stube i odmorišta. U odnosu na propileje
samo istinsko svetište je na povišenoj razini unutar terase. Tako sklop ulaznih vrata ostaje
na nižoj razini. Osim propilona samog kompleksa svetog prostora postoje još neki objekti
čija je funkcija bila u službi hrama pa tako se tu nalazi rampa koja vodi do hrama.
Također tu je i nekoliko objekata koji se svrstavaju u funkciju svećeničkih odaja i tri
otkrivene kupke koje su korištene za ritual pranja. Istočno od hrama su temelji žrtvenika.
Sveti prostor ima nekoliko faza izgradnje koji se datiraju od 7. do 5. st. prije Krista kada
je izgrađen i sam hram.

6
 ZAKLJUČAK

Afajin hram na Egini nije samo važan arheološki spomenik već i važno otkriće koje nam
pomaže ka razumijevanju grčkog arhajskog perioda i dorskog reda. Iako je danas u
ruševinama kao i mnogi drugi hramovi antičkog razdoblja ipak iz njegovog tlocrta
očitavamo jednu jednostavnost koja je bez pretrpanosti ukrasa simpolizirala jednostavan
duh Grčke. Arheološki ostaci to jest ostaci temelja i pojedinih stupova te monumentalne
skulpture su oskudni, ali ipak to su vrlo važan dokument koji ukazuje na samu ljepotu
hrama, koja je nadilazila karakter jednog lokalnog svetišta. Same rekonstrukcije svetišta
pokazuju njegov eksterijer i interijer. Taj hram je zasigurno imao vrlo veliku važnost i
samim stanovnicima otoka koji su taj prostor dugo vremena štovali i uporno obnavljali i
pravili nove zgrade na tom prostoru. O tome govore brojni ostaci arhitekture iz različitih
perioda od 7 st. do 5 st. kao što su zidovi i različitih objekata kao što su svećenički
stanovi propileji, žrtvenici, bazeni za pročišćavanje. Svi ovi ostaci govore o jednom vrlo
živom i energičnom prostoru kroz kojeg su prolazile brojne generacije vjernika. Dominat
u ovom prostoru zauzimao je Afajin hram, koji se je izdizao nad cijelim prostorom.

7
 LITERATURA

1. A. Jurić, Grčka od mitova do antičkih spomenika, ANDROMEDA, Rijeka,

20001.
2. F. Durando, Drevna Grčka – zora zapada, MOZAIK KNJIGA
3. H. W. Janson, A. F. Janson, Povijest umjetnosti, dopunjeno izdanje
4. M. C. Prette, A. de Giorgis, Povijest umjetnosti, NAKLADA LJEVAK,
Zagreb
5. W. Müller, G. Vogel, Atlas arhitekture 1, GOLDEN MARKETING, Zagreb
6. B. Klaić, Rječnik stranih riječi