You are on page 1of 142

NASTAVA MODERNE ISTORIJE JUGOISTO^NE EVROPE

Dodatni nastavni materijali

Osmansko carstvo
Izdava~i: Prosvetni pregled, Beograd i Centar za demokratiju i pomirewe u jugoisto~noj Evropi, Solun

Za izdava~e: Biqana Stupar i Nenad [ebek


Naslov originala: Teaching Modern Southeast European History, Alternative Educational Materials,
The Ottoman Empire, Thessaloniki 2005.
Prevod sa engleskog: grupa prevodilaca
Lektura i korektura: Ratomir Despotovi}
Prelom i {tampa: Cicero, Beograd
Tira`: 1500 primeraka

Sponzori srpskog izdawa

Potpomognuto i od:

Original English Edition:


CDRSEE Rapporteur to the Board for the Joint History Project: Costa Carras
Executive Director: Nenad Sebek
Director of Programmes: Sheila Cannon
Project Co-ordinator: Maria Mylona
Project Administrator: Theano Savvaoglou
English Language Proofreader: Ruth Sutton
Graphic Designer: STEP Pbl.-MAMALAKIS IOANNHS. S.A. - Ethnikis Aminis 13 str., Thessaloniki
Printer: FORUM PUBLISHING HOUSE - „Kosta Novakovic” 16 str., 1000 Skopje

Sponsors: The United States Department of State, the United States Agency for International Development (USAID), the German Ministry of Foreign
Affairs, and the Stability Pact for South Eastern Europe.

Disclaimer: The designations employed and presentation of the material in this book do not imply the expression of any opinion whatsoever on the part
of the publisher (Center for Democracy and Reconciliation in Southeast Europe), nor on the part of the sponsors (the US State Department, USAID, the
German Ministry of Foreign Affairs, and the Stability Pact for South Eastern Europe). This book contains the views expressed by the authors in their indi-
vidual capacity and may not necessarily reflect the views of the CDRSEE and the sponsoring agencies.

Copyright: Center for Democracy and Reconciliation in Southeast Europe (CDRSEE)


Krispou 9, Ano Poli, 54634 Thessaloniki, Greece
tel.: +30 2310 960820-1, fax: +30 2310 960822
email: info@cdsee.org, web: www.cdsee.org

ISBN: 86-7055-058-X
MAPA 1: JUGOISTO^NA EVROPA

4
OSMANSKO CARSTVO

5
PREDGOVOR

Upravni odbor Centra za demokratiju i pomirewe u jugoisto~noj Evropi (Center for


Democracy and Reconciliation in Southeast Europe, CDRSEE) `eli da zahvali saradnicima
koji su svojim znawem i zalagawem u~estvovali u sastavqawu ove serije priru~nika.

Najve}i doprinos dala je profesor Kristina Kuluri, koordinator i urednik ove edicije,
bez ~ije bi upornosti, stru~nosti, strpqivog rada sa saradnicima, odlu~nosti, ali i
strastvenog li~nog interesovawa ~itav ovaj projekat bio nezamisliv. [estoro prire|i-
va~a, profesori Halil Berktaj i Bogdan Murgesku (Osmansko carstvo), dr Mirela Lumini-
ca Murgesku (Nacije i dr`ave u jugoisto~noj Evropi), profesori Valerij Kolev i Kristina
Kuluri (Balkanski ratovi) i Kre{imir Erdeqa (Drugi svetski rat), neumornim su i po`rt-
vovanim radom savladavali mnoge prepreke na koje su nailazili u protekle dve i po
godine; plod wihovog rada su istorijske ~itanke koje dr`ite pred sobom. Upravni odbor
ovom prilikom `eli da im najsrda~nije zahvali za saradwu i samopregorni rad.

Osim wih, upravni odbor `eli da pomene i one saradnike koji su prikupqali materijal
za ove ~itanke, wih ~etrnaestoro iz jedanaest zemaqa jugoisto~ne Evrope. Najtoplije im
zahvaqujemo za sate i sate koje su proveli pretra`uju}i gra|u po arhivima i biblioteka-
ma i privatnim zbirkama – zahvaquju}i wima i imamo tekstove i ilustracije sabrane u
ovoj ediciji. Poseban dug imamo i prema onim nastavnicima istorije koji su ocewivali i
kritikovali ove priru~nike jo{ dok se na wima radilo, a treba da pomenemo i ~lanove
Komisije za nastavu istorije pri Centru za demokratiju i pomirewe u jugoisto~noj Evropi,
koji u ovom projektu u~estvuju od samog wegovog pokretawa 1998. godine.

Profesor Robert Stradling, profesor Marija Todorova, profesor Peter Vodopivec i


Ivan Vejvoda dali su stru~nu recenziju i detaqne komentare na sadr`aj sva ~etiri na{a
priru~nika, i time znatno doprineli wihovoj solidnosti i nepristrasnosti.

Kona~no, posebnu zahvalnost upravni odbor duguje i osobqu Centra za demokratiju i


pomirewe u jugoisto~noj Evropi, koje je s ogromnim trudom pratilo ovaj poduhvat od samog
wegovog za~etka pa do kona~nog ostvarewa.

Kostas Karas,
~lan upravnog odbora zadu`en za Zajedni~ki projekt za nastavu istorije

6
PREDGOVOR

^itanke koje imate pred sobom plod su ideje i neiscrpne energije Kostasa Karasa. Upravni
odbor Centra za demokratiju i pomirewe u jugoisto~noj Evropi veoma mu je zahvalan za
predan rad na ovom pionirskom poduhvatu.

Inicijativu Centra za sastavqawe alternativnog materijala za nastavu novovekovne


istorije jugoisto~ne Evrope velikodu{no su podr`ali Agencija SAD za me|unarodni raz-
voj (United States Agency for International Development, USAID) i ministarstvo spoqnih po-
slova Nema~ke, bez ~ije finansijske pomo}i ovaj projekt ne bi ni bio mogu}. Slu`benici
iz ovih donatorskih organizacija u svakom su trenutku bili spremni da nam pomognu i da
nas podr`e. Osim toga, treba pomenuti i ministarstvo inostranih poslova Velike Brita-
nije, koje je Zajedni~ki projekat za nastavu istorije podr`alo na samom po~etku i time
pripremilo teren za daqi rad na wemu. Zahvaqujemo i Paktu za stabilnost, ~iji je speci-
jalni koordinator, dalekovidi dr Erhard Busek, shvatio zna~aj ovog poduhvata i podr`ao
nas u wemu.

Posebno treba pomenuti i firme koje su nas podr`ale, i bez ~ijeg poverewa i velikodu{-
ne finansijske podr{ke ovaj projekt ne bismo mogli da izvedemo do kraja. To su: Coca-Cola
HBC, Hyatt Regency Solun i Titan S. A. Na ovom mestu im jo{ jednom zahvaqujemo.

No pre svega, re~i najve}e zahvalnosti moraju biti upu}ene Kostasu Karasu. Wegovom na-
dahnu}u dugujemo i samu ideju za ovaj projekt, a wegovoj posve}enosti i neiscrpnoj energi-
ji izbor saradnika i koordinisawe wihovog rada na ovom pionirskom projektu. Na{ dug
prema wemu je neizmerno velik.

Ri~ard [ifter,
predsednik upravnog odbora

7
PREDGOVOR SRPSKOM IZDAWU

Koliko znamo, koliko u~imo o pro{losti Balkana? To su neka od pitawa koja su se


postavqala tokom posledwih burnih 15 godina. Pokretani su mnogi projekti da bi se
utvrdilo koliko znamo jedni o drugima, kakvu sliku o susednim narodima sti~emo preko
obrazovawa, ko su nam „prijateqi“, a ko „neprijateqi“? Mnogi stru~waci razmi{qali su
o tome kako mo`emo nau~iti vi{e jedni o drugima, da bismo, putem znawa i obrazovawa,
poboq{ali odnose me|u narodima jugoisto~ne Evrope. Postavqala su se i pitawa o
mogu}nostima i ciqevima u~ewa istorije, kao i o tome da li ona mo`e odigrati pomirite-
qsku ulogu me|u do ju~e sukobqenim narodima.

Kao i u nekim sli~nim slu~ajevima (npr. uxbenik evropske istorije) bilo je jasno da nije
mogu}e napraviti zajedni~ki balkanski uxbenik istorije, jer se u odnosu prema pro{losti
ne mo`e tra`iti konsenzus izme|u, neretko, potpuno suprotstavqenih vi|ewa. Bilo je
tako|e jasno da u stvarawu istorijske i nacionalne svesti daleko va`niju ulogu igraju
predstave o pro{losti nego minuciozne analize priqe`nih nau~nika. Postavilo se zbog
toga pitawe kako se onda stru~no, nau~no i odgovorno mo`e ponuditi novi tip znawa o
pro{losti.

Re{ewe je prona|eno u novom pristupu nastavi istorije - u multiperspektivnosti. Ciq tog


metoda nije da ponudi jednu i za sve prihvatqivu „istinu“ o tome {ta se u pro{losti
dogodilo, ve} da u~enicima ponudi informaciju o tome kako su razli~iti predstavnici
wihovog i susednih naroda videli zajedni~ku pro{lost. Kwige posve}ene Osmanskom
carstvu, nacijama i nastanku nacionalnih dr`ava, balkanskim ratovima i Drugom svet-
skom ratu zasnovane su na tom metodolo{kom i didakti~kom principu. One su rezultat
velikog projekta Centra za demokratiju i pomirewe u jugoisto~noj Evropi iz Soluna u kome
su u~estvovali istori~ari iz svih dr`ava regiona. Kwige su u prole}e 2005. godine
objavqene na engleskom jeziku, dok je srpsko izdawe, koje je pred vama, prvo izdawe na
nekom od jezika regiona. Nada svih onih koji su u ovom projektu u~estvovali i koji su ga
podr`ali je da ove zbirke istorijskih izvora mogu pomo}i nastavnicima da lak{e
primene savremene metode nastave istorije, u~enicima da, aktivnim u~ewem, sveobuhvat-
nije upoznaju pro{lost svog i susednih naroda i da, u celini, doprinesu racionalnijem
shvatawu pro{losti, pa samim tim i realnijem do`ivqavawu problema sada{wosti.

Dubravka Stojanovi}

8
Kristina Kuluri OP[TI UVOD

Opis projekta

Sastavqawe alternativnog materijala za nastavu istorije u jugoisto~noj Evropi ambiciozan je i


izazovan poduhvat, naro~ito ako imamo u vidu kako se zajedni~ka pro{lost tuma~i i predaje u
{kolama, i kakvi se `estoki sporovi upravo oko toga vode ne samo me|u zemqama susedima nego
ponekad i u okviru jedne zemqe.
Pa ipak, posle svih novijih analiza ne samo nastavnih planova i programa nego i stavova koji
preovladavaju kod nastavnika i u javnom mwewu, postalo je jasno koliko je potreba za ovakvim
materijalom akutna.
Komisija za nastavu istorije pri Centru za demokratiju i pomirewe u jugoisto~noj Evropi
otpo~ela je rad na zajedni~kom projektu za nastavu istorije 1999. godine. Posle dve serije seminara
i zbornika radova objavqenih posle wih (Nastava istorije u jugoisto~noj Evropi i Klio na Balkanu.
Politika nastave istorije), komisija je uspela da utvrdi {ta su konkretni nedostaci u nastavi
istorije, u ~emu se pojedini obrazovni sistemi razlikuju, kakvu ulogu u wima imaju resorna mini-
starstva a kakvu `eqe samih nastavnika i, kona~no, kakav je prostor ostavqen novim inicijativa-
ma i inovacijama.
Zato smo i re{ili da se ne zaustavimo na tome da defini{emo probleme i opi{emo aktuelnu
situaciju, ve} da odemo i korak daqe i da formuli{emo konkretan predlog za nastavu istorije koji
ne bi bio plod znawa samo male grupe istori~ara nego {ire mre`e saradnika koji su bili ukqu~eni
u rad na zajedni~kom projektu za nastavu istorije ve} u prvoj wegovoj fazi. Osim glavnih koordina-
tora, koji su bili zadu`eni za strukturu svake kwige i za kona~an izbor dokumenata, u svakoj zemqi
imali smo po jednog ili dva saradnika koji su, u skladu s uputstvima usagla{enim u prvoj fazi,
odabirali istorijska svedo~anstva, tekstualna i vizuelna. Osim toga, kwige koje su sad pred vama
najpre su na nekoliko posebnih susreta odr`anih 2004. godine pregledali i ocenili sami nastavni-
ci istorije. Kona~no, ~itav materijal dat je na stru~nu recenziju stru~wacima iz ove oblasti:
Kostasu Karasu, Robertu Stradlingu, Mariji Todorovoj, Petru Vodopivecu i Ivanu Vejvodi. Oni su
nam dali dragocene sugestije i o razli~itim aspektima istorije jugoisto~ne Evrope i o nekim peda-
go{kim pitawima.

Prilikom koncipirawa projekta uzeli smo u obzir slede}e faktore:


1) razlike u nastavnim programima i etnocentri~nost nastave, uobi~ajenu u svim zemqama ovog
regiona;
2) ~iwenicu da u jugoisto~noj Evrope promene u uxbenicima istorije zavise od resornih mini-
starstava, koja strogo kontrolo{u nastavne programe i uxbenike;
3) `equ samih nastavnika da nastavu dopune materijalom koji }e im biti lako dostupan;
4) uverewe da je nemogu}e sastaviti jedinstven, homogen uxbenik na temu istorije jugoisto~ne Evrope
koji bi se mogao koristiti u svim zemqama.
Zbog svega ovoga smatrali smo da bi najboqe bilo da sa~inimo tematske priru~nike, radne
sveske sa tekstualnim i vizuelnim svedo~anstvima, koji }e mo}i da poslu`e kao dopuna ve} posto-
je}im uxbenicima. Drugim re~ima, nama nije ciq da zamenimo uxbenike iz istorije koji se trenutno
koriste u u~ionicama, kao {to nemamo ni iluziju da }emo mo}i da sastavimo koherentnu povest jugo-

9
OP[TI UVOD

isto~ne Evrope od XIV veka do dana{wih dana. Mi imamo odre|ene saznajne i moralne ciqeve i
`elimo da predlo`imo konkretne metode i sredstva za nastavu istorije: mi se zala`emo za prist-
up istoriji koji je nov po metodu, a ne po sadr`aju.

Ciqevi i mogu}nosti

Da bismo uop{te mogli da formuli{emo op{te i posebne ciqeve ovog nastavnog materijala i da
odaberemo pojedina~ne dokumente koje }emo uvrstiti u wega, morali smo najpre realno da proceni-
mo stawe u nastavi istorije i mogu}nosti da se ona inovira. Na{i predlozi zasnovani su na novijim
saznawima iz istorijskih nauka i na sli~nim projektima reforme u nastavi istorije, mahom sprove-
denim u Evropi.

Promene koje predla`emo ti~u se dveju stvari:

Promene u istoriografskom pristupu

Nacionalna istorija koja se predaje u {kolama ne treba da bude i nacionalisti~ka istorija.


Znaju}i da se u {koli, po pravilu, predaje upravo nacionalna istorija, a da se i istorija susednih
naroda predaje s etnocentri~nog stanovi{ta, mi ne predla`emo da se nacionalna istorija zameni
nekom drugom, nego da se promeni na~in na koji se ona predaje.
Regionalna istorija jugoisto~ne Evrope ne mo`e se posmatrati izolovano, ve} wu treba pri-
kazivati kao deo evropske i svetske istorije. To zna~i i da predstavu o „specifi~nom“ istori-
jskom razvoju Balkana od samog po~etka treba odbaciti kao stereotipnu i pristrasnu.
Istoriju svakog naroda ponaosob, a ni istoriju regiona u celini ne treba posmatrati kao homogenu
i harmoni~nu. Istorija ovog regiona puna je podela i sukoba o kojima postoje razli~ita tuma~ewa,
ba{ kao {to je puna i zajedni~kih, ujediniteqskih elemenata. Mi ne `elimo da damo la`nu idili~-
nu sliku, ve} da poka`emo kako se u~enicima mo`e skrenuti pa`wa na razlike i sukobe.

Promene u pedago{kom pristupu

Istoriju u~imo da bismo saznali ne{to o na{oj pro{losti i razumeli je. Ako je subjekt istorije
kakva se predaje u {kolama nacija, onda treba pokazati da nacija nije jedini mogu}i okvir za iden-
tifikovawe. U~enike treba motivisati da taj okvir prevazu|u, da otkriju celine koje bi bile {ire
od we ili pak u`e od we, i da prihvate ideju da negde mo`e postojati i vi{e identiteta koji se
me|usobno dopuwuju. Mu{ki ili `enski identitet, lokalni identitet, identitet navija~a ovog
ili onog fudbalskog kluba ili evropski identitet – svi ti identiteti mogu postojati i uporedo,
iako, naravno, nemaju svi isti zna~aj. U~enike zato treba motivisati da saznaju i ne{to vi{e o sebi
tako {to }e horizont pro{losti pro{iriti i van onog {to im politi~ka geografija propisuje.
Razvoj kriti~kog mi{qewa jo{ je jedan bitan ciq nastave istorije. Ovaj ciq najboqe se mo`e
posti}i ako se u~enici suo~e s razli~itim verzijama jednog istog doga|aja, po{to ve} i samo posto-
jawe ve}eg broja svedo~anstava podriva nespornost jedne va`e}e istine.
Radom s istorijskim svedo~anstvima u~enici mogu da steknu uvid i u prirodu istori~arevog
posla. Va`no je da u~enici shvate da se jedan te isti istorijski dokument mo`e tuma~iti na vi{e
na~ina a da to ne podrazumeva nu`no i iskrivqewe ili zloupotrebu tih svedo~anstava.
Kroz nastavu istorije u~enici treba da steknu sposobnost da ocene neki postupak i da donesu
moralni sud. Pod malo~as pomenutim razvojem kriti~kog mi{qewa ne podrazumevamo samo

10
OP[TI UVOD

sumwi~avost: kriti~ko mi{qewe treba da stvori odgovorne gra|ane s izgra|enim sistemom moral-
nih vrednosti, gra|ane kojima niko ne}e mo}i lako da manipuli{e.

Prilikom sastavqawa ove kwige trudili smo se da svi narodi jugoisto~ne Evrope mogu da prepoz-
naju sebe u ovim ~itankama. U te svrhe bilo je neophodno da:
a) ova ~itanka bude kompatibilna s aktuelnim nastavnim programima i aktuelnim uxbenicima; i da
b) sve zemqe jugoisto~ne Evrope budu jednako zastupqene.
U ciqu kompatibilnosti, odabrali smo ~etiri glavne teme moderne istorije koje postoje u svim nas-
tavnim programima zemaqa u regionu jugoisto~ne Evrope:
Osmansko carstvo
Nacije i dr`ave
Balkanski ratovi
Drugi svetski rat

U `eqi da damo uravnote`enu sliku, tra`ili smo istorijske dokumente iz jedanaest zemaqa ne
obaziru}i se na „doprinos“ koji je ova ili ona zemqa dala istoriji ovog regiona i izbegavaju}i svaki
vrednosni sud. Me|utim, iz sasvim razumqivih razloga, relativna zastupqenost svake zemqe u
ovom ili onom priru~niku zavisi}e od same teme: jasno je da }e o Sloveniji biti daleko vi{e govo-
ra u priru~niku o Drugom svetskom ratu nego u priru~niku o balkanskim ratovima. Opet, neke raz-
like u zastupqenosti mogu se objasniti i agilno{}u saradnika koje smo zamolili da tra`e istori-
jske izvore u svojoj zemqi, ali i stepenom razvoja na kom se u svakoj zemqi nalazi istorijska nauka:
u nekim zemqama naprosto postoje boqe organizovani arhivi, postoje redovne publikacije u kojima
se iznose istorijski dokumenti i postoji daleko ve}i broj izvora. Ti su faktori, uprkos na{oj prvo-
bitnoj nameri, ipak neminovno uticali na kona~ni oblik ovih ~itanki i wihovu nepristrasnost.

^etiri teme, jedna koncepcija

Geografski okvir ova ~etiri priru~nika jeste jugoisto~na Evropa, od Slovenije do Kipra, a wihov
vremenski okvir jeste doba od osmanlijskog osvajawa Balkana do dana{wih dana. Trudili smo se da
pokrijemo ~itav ovaj period. Iako se priru~nici vremenski nadovezuju jedan na drugi, na nekim mes-
tima oni se i preklapaju.
Prva ~itanka, Osmansko carstvo, i druga ~itanka, Nacije i dr`ave u jugoisto~noj Evropi, pokri-
vaju dugo vreme od XIV do po~etka XIX veka, odnosno od kraja XVIII do kraja XX veka. Tre}a ~itanka,
Balkanski ratovi, i ~etvrta, Drugi svetski rat, odnose se na kra}e periode, a tema su im dva najve}a
oru`ana sukoba u ovom regionu. Prva i tre}a ~itanka imaju ne{to u`i prostorni okvir, bave se
uglavnom istorijom ovog regiona, dok druga i ~etvrta pokrivaju i evropsku i svetsku istoriju iako
se prete`no bave istorijom jugoisto~ne Evrope.
Nismo zanemarili ni politi~ku i diplomatsku istoriju – naprotiv, rat je glavna tema dvaju od
~etiri priru~nika. Na ovo smo se odlu~ili zato {to su ratovi va`an element u nastavi istorije u
svim zemqama na Balkanu, ali i zato {to smatramo da se pre}utkivawem nekada{wih sukoba nikako
ne mo`e posti}i mir u budu}nosti. Za narode jugoisto~ne Evrope ratovi ~ine zna~ajan deo wihovog
zajedni~kog istorijskog iskustva, pa bi stoga bilo pogre{no da se u projektu ~iji je ciq da afirmi{e
wihovu predstavu o zajedni~koj istoriji ratovi presko~e.
Bilo u svom istinskom, tragi~nom vidu, bilo u idealizovanom herojskom, rat zaista jeste bio pre-
sudan doga|aj u HH veku, i on je sablasno prisutan u se}awima svih generacija. Spomenici, ceremoni-
je, jubileji i grobqa utemequju ovakva se}awa i produ`avaju im vek. A rat je jednako zastupqen i u

11
OP[TI UVOD

istoriografiji. U tradicionalnoj istoriografiji, koja po~iva na bele`ewu doga|aja, rat je i kri-


terijum za vremensko strukturisawe povesti i doga|aj koji dominira u woj. Ve}ina istorijskih
prekretnica i jesu ili politi~ki ili ratni doga|aji. Osim toga, ~itav HH vek mo`e se periodizo-
vati upravo prema ratovima: balkanski ratovi, Prvi svetski rat, me|uratne godine, Drugi svetski
rat, posleratna era i Hladni rat, ratovi u Jugoslaviji. Zata{kavawe je nekad va`ilo kao dobro
sredstvo u pacifisti~kom obrazovawu: na ~asovima istorije ne treba predavati o ratovima i ne
treba afirmisati heroje iz vojne istorije, ve} se treba baviti svakodnevnim `ivotom i ekonom-
skom, dru{tvenom i kulturnom istorijom. Ali zaista, kako predavati i{ta o HH veku, ili o ranijim
vekovima, a ne pomenuti ratove? A ako o tom svakodnevnom `ivotu pri~amo nevezano s politi~kim
doga|ajima, ideolo{kim sukobima i dru{tvenim podelama, zar time u krajwoj liniji ne doprinosi-
mo cementirawu ve} postoje}ih stereotipa? Ako se u nastavi bavimo samo svakodnevnim `ivotom i
kulturom i zanemarujemo osetqiva pitawa, na{i |aci }e odgovore na wih potra`iti (i prona}i)
negde izvan {kole. A pri tom wih upravo nastava istorije treba da osposobi da se odupru stereotip-
nim tuma~ewima pro{losti, proiza{lim mahom iz politi~kih i dru{tvenih sukoba.
Re{ewe bi mogao doneti jedan sasvim nov pristup. O ratu se mo`e predavati i tako da se on ne
veli~a, o wemu se mo`e pri~ati i bez dosadnih detaqa, brojki i podataka. O ratu se mo`e preda-
vati kao o ne~emu {to ~ini sastavni deo na{eg zajedni~kog qudskog iskustva, mo`e se pri~ati o
rovovima i o pozadini, mo`e se pri~ati sa stanovi{ta dece, mo`e se pri~ati o gladi, siroma{tvu,
raseqavawu, o pre`ivqavawu i moralnim dilemama. Upravo smo se za takav pristup odlu~ili pri-
likom sastavqawa ovih ~itanki.
U isto vreme smo se, me|utim, trudili i da damo re~ nemim u~esnicima istorije, naime `enama
i deci, koji u tradicionalnim uxbenicima istorije jedva da i postoje. Ako im i nismo poklonili ono-
liko pa`we koliko smo to prvobitno nameravali, onda je to zato {to u dostupnim istorijskim
izvorima `ene i deca naj~e{}e i imaju tek sporednu ulogu.
Protagonisti ovih priru~nika su i „veliki“ qudi, qudi poznati i izvan okvira nacionalne
istorije, i obi~ni, anonimni qudi iz svih krajeva jugoisto~ne Evrope – qudi kojima, u krajwoj lini-
ji, istorija i pripada. Kad bismo iz tekstova izbrisali imena qudi i mesta, ponekad ne bismo mogli
da znamo o kojoj je ta~no zemqi ili o kom narodu re~. Takva ve`ba na ~asu mogla bi da poka`e koliko
toga zajedni~kog ima u na{em iskustvu i mimo nacionalnih podela i dr`avnih granica.
Trudili smo se da ne uka`emo samo na negativne nego i na pozitivne aspekte istorijskog isku-
stva: na prijateqstva, solidarnost i zabavu. Zato }ete u tre}oj i ~etvrtoj ~itanki prona}i poglavqa
o humanosti i solidarnosti u ratnim vremenima, u vremenima sukoba, mr`we i sebi~nog samo-
odr`awa. S druge strane, opet, trudili smo se i da u predstavu koju narodi jugoisto~ne Evrope imaju
o sebi samima uvrstimo i neke negativne aspekte – {tavi{e, najte`i zadatak mo`da i jeste taj da
prihvatimo da na{a istorija i te kako ima svoje mra~ne, negativne strane.
S ratovima u Jugoslaviji tokom devedesetih, u zapadne izve{taje vratili su se mnogi negativni
stereotipi o „specifi~nosti“ Balkana. U ovoj ediciji priru~nika o novijoj istoriji jugoisto~ne
Evrope `eleli smo da damo jedan mogu} odgovor na takve stereotipe, ali ne i da dokazujemo da
~itav ovaj region ipak ima neku svoju vrednost. Mi smatramo da gra|a sakupqena u ovim ~itankama
mo`e da osvetli takve predrasude i da doprinese stvarawu nove predstave koju }e Evropa imati o
sebi, a u koju }e, zahvaquju}i mogu}nosti pore|ewa, biti ukqu~en i ovaj deo evropskog kontinenta.
Kona~no, odlu~ili smo se za „tradicionalnu“, {tampanu formu. Zato u wemu ima vi{e tekstova
nego slika, pa }e na{e ~itanke mo`da izgledati mawe atraktivno, pa mo`da ~ak i nezgrapno. Ipak,
mnogo je te`e ~itati tekst napisan na nepoznatom jeziku nego „~itati“ sliku iz zemqe ~iji jezik ne
razumemo. Drugim re~ima, glavni problem u komunikaciji koji postoji me|u nastavnicima istorije u
jugoisto~noj Evropi jesu jezi~ke barijere. Wih, me|utim, mo`emo da prevazi|emo putem prevoda, i
onda mo`emo da poslu{amo i glas drugih. Osim toga, konzervativnost nema nu`no veze s medijem:

12
OP[TI UVOD

naravno da se CD-ROM mo`e koristiti na jednako tradicionalan na~in koliko i {tampani materi-
jal, ba{ kao {to se i na internetu mogu na}i problemati~ne informacije koje iskrivquju istorijske
~iwenice i ponavqaju stereotipe i pojednostavqena tuma~ewa.

Struktura i na~in kori{}ewa

Kao {to je ve} re~eno, ove ~etiri ~itanke se me|usobno dopuwuju, iako se svaka mo`e koristiti i
pojedina~no i nevezano s drugim ~itankama.
Sve ~itanke strukturisane su na slede}i na~in:
Op{ti uvodni deo: wega pi{e glavni koordinator projekta, obja{wava u wemu koncepciju ~itanke
i daje nastavnicima metodi~ka uputstva. Ovaj op{ti uvod dat je samo u prvom priru~niku;
Hronolo{ki pregled doga|aja;
Uvod, poseban za svaku ~itanku: wega pi{e koordinator rada na toj ~itanki i on nam predstavqa
wenu temu (definiciju, te`i{ta, nove perspektive);
^etiri do {est poglavqa (tematskih celina) s odeqcima; svako poglavqe po~iwe kra}im uvodom
i sadr`i i tekstualnu i vizuelnu gra|u, s uvodnim ili propratnim obja{wewima, a posle svakog tek-
sta odnosno slike data su konkretna pitawa vezana za wih;
Izvori gra|e, odabrana bibliografija, relevantna za sve zemqe u regionu;
Mape, dve ili tri u svakoj ~itanki.

Dok smo odabirali gra|u, vodili smo se principom da svako svedo~anstvo pro{losti mo`e
poslu`iti kao istorijski izvor. Zato smo se trudili da u ovim priru~nicima obuhvatimo {to {iri
spektar tekstova i ilustracija kako bismo pokrili ekonomske, dru{tvene, kulturne i politi~ke
aspekte istorijskog iskustva i ostavili prostora za {to vi{e asocijacija. Svi tekstovi pred-
stavqeni su prema istom modelu: svaki tekst ima naslov, i svaki prate obja{wewa i pitawa. Osim
toga, na nekoliko mesta se na kraju poglavqa mogu na}i i pitawa op{tijeg tipa. Nastavnici istori-
je mogu koristiti wih, kao {to mogu da formuli{u i neka nova. Tekstovi se mogu birati i horizon-
talno, to jest mogu se kombinovati i tekstovi iz dve ili tri ~itanke, {to je ponekad sugerisano i u
pitawima koja ukazuju na druge ~itanke.
U praksi bi nastavnici istorije mogli imati problema da materijal iz neke druge zemqe stave u
pravi kontekst, po{to im je za to potrebno znawe koje nisu stekli tokom svog formalnog obrazo-
vawa. Zato smo se trudili da za svaki tekst damo {to vi{e informacija, ali tako da time ne
ugu{imo inicijativu samih nastavika. To zna~i da se ovi tekstovi mogu koristiti na dva na~ina:

1) kao informacija o tome kako drugi vide doga|aj s kojim su sami nastavnici, pa i wihovi u~enici,
upoznati preko etnocentri~ne literature, i
2) kao nagove{taj o tome da i qudi iz razli~itih nacionalnih ili etni~kih grupa mogu imati sli~na
ose}awa povodom spornih pitawa i prolaziti kroz sli~na iskustva.
U su{tini, stereotipi se najboqe mogu obesmisliti znawem. Predrasude i stereotipi hrane se
neznawem, kao {to mo`emo videti po predstavama koje imamo o na{im susedima ili o ~itavim peri-
odima na{e istorije. ]utawe je najve}i saveznik stereotipa. Zato ovi priru~nici imaju i saznajnu
dimenziju: u wima smo `eleli da stavimo na raspolagawe informacije o istorijskim doga|ajima u
jugoisto~noj Evropi, ali i da postavimo odre|ena pitawa. Ove ~itanke nisu gotove jednom zasvagda:
dra`e bi nam bilo da ohrabrimo wihove korisnike da sami istra`uju daqe, da kritikuju i da raz-
govaraju.

13
OP[TI UVOD

Ovi priru~nici nameweni su pre svega u~enicima vi{ih razreda sredwih {kola, dakle osobama
15–18 godina, ali ih mogu koristiti i studenti, kako u jugoisto~noj, tako i u zapadnoj Evropi. [to
smo du`e radili na sastavqawu ovog materijala, to smo vi{e shvatali da bi on mogao da bude
interesantan i istori~arima na zapadu, koji nemaju na~ina da se adekvatno bave istorijom na{eg
regiona. Zbirka istorijskih izvora iz svih zemaqa jugoisto~ne Evrope na engleskom jeziku mogla bi
biti od koristi akademskoj publici na zapadu, koja istoriju Balkana poznaje gotovo iskqu~ivo na
osnovu sekundarne literature.

^etiri stanice na putu od XIV veka do danas


Re{ili smo da prvu ~itanku posvetimo Osmanskom carstvu, jer se ovaj period, iako ~ini najve}i
deo zajedni~kog istorijskog iskustva narodâ jugoisto~ne Evrope, naj~e{}e u potpunosti odbacuje.
Iako se o wemu predaje u svim zemqama, perspektiva je uvek etnocentri~na. Zato je znawe o ovom
velikom carstvu koje je vekovima vladalo prostorima jugoisto~ne Evrope i isto~nim Sredozemqem
nepotpuno i neobjektivno. Osmansko carstvo ~as se prikazuje kao napredno, ~as kao nazadno, ~as kao
multikulturni raj, ~as kao represivno, ~as kao polazi{te nacionalnog oslobo|ewa, ~as kao mesto
nacionalne propasti. Ovako razli~ita tuma~ewa mogu se na}i i u istoriogafskim radovima na
zapadu, koji se odnose na ovaj period.
Kad ka`emo da je Osmansko carstvo zajedni~ka istorijska pozadina svih naroda jugoisto~ne
Evrope, time ne `elimo da tvrdimo da je ono nekakvo „zlatno doba“ miroqubivog su`ivota svih na-
roda na Balkanu. Kao {to je ve} re~eno, u zajedni~ko istorijsko iskustvo spadaju i sukobi i su`ivot.
Osim toga, Osmansko carstvo nije bilo stati~no, niti je bilo uniformno. Kao {to je to slu~aj i s
drugim carevinama u kojima je `ivelo vi{e naroda i postojalo vi{e vera, tako je i u Osmanskom
carstvu bilo unutra{wih razlika i sukoba, i ono se razvijalo, prolazilo kroz periode napretka i
periode krize. Kona~no, kad saznamo ne{to vi{e o ovom carstvu, lak{e }emo odbaciti stereotip
ra{iren na zapadu koliko i u hri{}anskom delu jugoisto~ne Evrope, stereotip o wegovoj kulturnoj
„zaostalosti“.
Po~eli smo od XIV veka, kad su se Osmanlije prvi put pojavile u ovom regionu i po~ele da osva-
jaju Balkan. Prvi priru~nik zavr{avamo na po~etku XIX veka iako se Osmansko carstvo nije
zavr{ilo tada: naime, po~etkom XIX veka javqaju se prvi nacionalni pokreti koji }e tokom XIX i XX
veka dovesti do stvarawa novih dr`ava na Balkanu. Postepeno slabqewe carevina i stvarawe
nacionalnih dr`ava na wihovim ru{evinama tema je drugog priru~nika, koji se vremenski delom
podudara s prvim, po{to po~iwe od XVIII veka. Osmansko carstvo pomiwe se i u ~itanki o balkan-
skim ratovima – zato smo i pomenuli mogu}nost da se tekstovi u ova ~etiri priru~nika ~itaju hori-
zontalno.
Drugi priru~nik, priru~nik o nacijama i dr`avama u jugoisto~noj Evropi, posve}en je jednom
veoma osetqivom i kontroverznom pitawu. Od prvih za~etaka pokretâ za oslobo|ewe od osmanske
vlasti pa do ratova u Jugoslaviji, sukobi me|u nacijama presudno su uticali na istorijski razvoj
ovog regiona. ^ak i danas vesti o incidentima, ispitivawa javnog mwewa, ali i neki aspekti nas-
tave istorije kazuju nam da su nacionalne strasti i daqe `ive. Onda je jasno da ni mi nismo mogli
da zaobi|emo temu koja ima tako velik zna~aj za modernu istoriju na{eg regiona. Jo{ jedna nedoumi-
ca ticala se ta~ke na kojoj druga ~itanka treba da se zavr{i: da li da to bude kraj Prvog svetskog
rata, ili treba da za|emo i u vreme posle Drugog? Najpre smo mislili da devedesete treba izostavi-
ti iz ovog priru~nika, da bismo potom ipak uvideli da u wega moramo ukqu~iti ovu najsve`iju fazu
nacionalisti~kih pokreta i sukoba, kako bismo boqe razumeli na{u sada{wicu. Kona~no, neke
nacionalne dr`ave u ovom regionu stvorene su upravo tokom te posledwe faze.

14
OP[TI UVOD

Pored tih pojedina~nih tema, u drugom priru~niku uglavnom se dr`imo hronolo{kog pristupa
kako, s jedne strane, ne bismo skrenuli u teorijska razmatrawa o nacionalizmu, ali i kako bismo, s
druge, pokazali: 1) kako se mewala definicija nacije, 2) koji je geografski i hronolo{ki okvir
nacionalisti~kih pokreta, i po ~emu se oni razlikuju me|u sobom, i 3) na kako su se razli~ite na~ine
formirale nacionalne dr`ave u jugoisto~noj Evropi. Vi{e od ostale tri ~itanke, ova druga pogodna
je za prikazivawe razli~itih perspektiva zato {to je wena tema sama su{tina nacionalnog samo-
odre|ewa, ali i zato {to se u woj osporava predstava o specifi~nosti i autenti~nosti nacije.
Najve}i zna~aj priru~nika o nacijama i dr`avama jeste to {to on naciju prikazuje kao istorijsku kate-
goriju, to {to ne koristi aistori~ne predstave o kontinuitetu i jedinstvu. Uz to, u wemu se istorija
jugoisto~ne Evrope sme{ta u kontekst evropske i, {ire, svetske istorije, po{to je nacionalna
dr`ava najbitnija organizaciona celina u novijoj i u savremenoj svetskoj istoriji.
Tre}i priru~nik, priru~nik o balkanskim ratovima, sasvim je mogao da bude i deo drugog, ako
ne i prvog, po{to u wemu razmatramo presudni momenat u stvarawu pojedinih nacionalnih dr`ava
na Balkanu i kona~ni slom Osmanskog carstva. No u isto vreme, balkanski ratovi su u potpunosti
„balkanski“: bez obzira na wihov ishod, wih mo`emo videti i kao dokaz za to da su balkanski naro-
di kadri da sami odlu~uju o svojoj sudbini, bez me{awa evropskih „velikih sila“. Osim toga, balka-
nski ratovi su pokazali i kakav zna~aj vera ima u nacionalnim sukobima: dok se u Prvom balkan-
skom ratu koalicija hri{}anskih dr`ava borila protiv muslimanskog Osmanskog carstva, u Drugom
balkanskom ratu protivnike uop{te nije delila religija.
Tre}a ~itanka najkra}a je od svih, po{to pokriva doga|aje u svega dve godine (iako su u wu
ukqu~eni dokumenti i iz ranijih i iz kasnijih godina). U woj smo se, kao, uostalom, i u ~etvrtoj,
trudili da, osim na politi~ke i vojne doga|aje (o wima ionako govore i {kolski uxbenici), uka`emo
na razli~ite aspekte rata kao kolektivnog iskustva. U tre}em priru~niku dajemo informacije o
doga|ajima iz regionalne istorije koji su na zapadu poslu`ili kao dokaz za „specifi~nost“ ovog
regiona, ta~nije za posebnu nasilnost kojom se u wemu re{avaju svi sukobi. Nije ni ~udo {to se ovak-
vo uverewe, pa ~ak i sam termin „balkanski ratovi“ ~esto mogao ~uti i tokom ratova u Jugoslaviji
devedesetih. U me|unarodnom javnom mwewu preovladavao je stav da su na Balkanskom polustrvu
krvoproli}e i me|unacionalna mr`wa nekakva endemska boqka. Zato bi moglo biti korisno da se
i u u~ionici balkanski ratovi uporede s tzv. Velikim ratom, koji je izbio odmah posle wih i koji je
istinski izmenio i samu definiciju rata.
Posledwi, ~etvrti priru~nik posve}en je najve}em doga|aju svetske istorije, te smo u wemu stoga
1) lokalnu istoriju stavili u globalni kontekst, i 2) posebnu pa`wu posvetili moralnim ciqevi-
ma nastave istorije. Zaista, ako |acima predajemo istoriju kako bismo od wih na~inili gra|ane
demokratske dr`ave, onda }e nam Drugi svetski rat dati najboqe lekcije u tu svrhu. Zemqe jugois-
to~ne Evrope nisu mogle ostati netaknute u`asima ovog „totalnog rata“, {to se jasno vidi po doku-
mentima koje dajemo. Me|utim, istorija ovog dela Evrope u isti mah nam pru`a mogu}nost da ka`emo
na{im u~enicima ne{to o humanosti i moralnim vrednostima, i to tako {to }emo izlo`iti:
1) borbu protiv fa{izma. – Smatrali smo da, iz pedago{kih razloga, treba da naglasimo otpor
totalitarnoj ideologiji i brutalnosti nacizma, otpor koji je u balkanskim zemqama ipak bio maso-
van. Male pri~e o viziji koju su neki qudi imali u jeku najve}e krize zapadne civilizacije mogle
bi na{im u~enicima poslu`iti kao uzor i pomo}i im da steknu jasniju predstavu o moralnoj dimen-
ziji qudskih postupaka.
2) primere solidarnosti i mimo verskih, politi~kih i nacionalnih razlika. – Va`no je
naglasiti pomo} koju su pojedinci ili ~ak ~itavi kolektivi pru`ali tokom rata, dakle u vreme
te{kih moralnih dilema i borbe za goli `ivot.
No istovremeno, koliko god Drugi svetski rat zapravo bio doga|aj od vanrednog zna~aja, patwa u
ratu op{ta je stvar. Razarawem gradova i masovnim ubijawem civila gotovo da je potrta razlika

15
OP[TI UVOD

izme|u fronta i pozadine. Rat postaje nekako poznat, on se prihvata kao bezmalo „prirodni“ deo
politi~kog i dru{tvenog `ivota. U priru~niku o Drugom svetskom ratu `eleli smo da poka`emo da
jugoisto~na, sredwa i zapadna Evropa dele isto iskustvo rata, {to ipak baca novu svetlost na pri~u
o nekakvoj specifi~noj balkanskoj brutalnosti.
S druge strane, s obzirom na to da nam je tema ~etvrtog priru~nika ipak vremenski veoma bliska,
raste i opasnost od potpuno razli~itog ~itawa i tuma~ewa dokumenata koje smo ovde ponudili. Za
neke zemqe jugoisto~ne Evrope vreme posle Drugog svetskog rata bilo je gotovo jednako bolno
koliko i vreme samog rata, tako da je tuma~ewe rata delom obele`eno i posleratnim iskustvima. S
obzirom na kompleksnost i me|unarodni okvir posleratnih doga|aja, odlu~ili smo da ~etvrtu kwigu
zavr{imo trenutkom oslobo|ewa, koliko god da je ono bilo razli~ito u svakoj zemqi. Tako smo
mogli da se zadr`imo kod optimizma zbog sloma nacizma i zbog toga {to je prestala mora rata a da
ne ulazimo u direktne i indirektne posledice koje je on imao za posleratno dru{tvo i u zapadnoj i
u isto~noj Evropi. Osim toga, u periodu Hladnog rata zemqe u regionu jugoisto~ne Evrope krenule su
razli~itim putevima i od jednog trenutka pripadale Isto~noj odnosno Zapadnoj Evropi, u
politi~kom smislu te re~i.

Nastavni metodi

Sastavqa~i ovih ~itanki nisu po{li od toga da }e se wihove kwige bez ikakvih problema koristiti
u u~ionicama. Dok smo radili na ovom projektu, imali smo u vidu ~itav niz ote`avaju}ih okolnosti:
1. vreme koje je u nastavnim programima uop{te i predvi|eno za nastavu istorije veoma je ogra-
ni~eno, zbog ~ega ni inovativnost nastavnikâ ne mo`e da do|e do izra`aja;
2. u~enici se sve mawe zanimaju za istoriju: wihova pa`wa sve je vi{e usmerena na neke druge, „mo-
dernije“ i atraktivnije oblasti, na primer, na nove tehnologije;
3. usavr{avawu nastavnika jedva da se poklawa ikakva pa`wa, tako da oni nemaju gde da obnove
znawe ili da se obu~e za kori{}ewe alternativnog nastavnog materijala. Zato je te{ko re}i u kojoj
}e meri ciqevi nazna~eni na po~etku ovog projekta uop{te mo}i da se ostvare u prakti~noj nastavi.

Nastavnici istorije mo}i }e da koriste ove priru~nike na razne na~ine – ponegde su oni ve} i
u{li u nastavnu praksu. Pitawa navedena posle svakog izvornog dokumenta i posle ve}ine odeqa-
ka prvi su korak ka ne{to kompleksnijim nastavnim metodima poput simulacije, inscenirawa
odre|enih situacija, pisawa samostalnih radova i aktivnog u~ewa. Neke teme pogodnije su za
samostalni rad: Drugi svetski rat, na primer, kod kog nastavnik mo`e da kombinuje metode usmene
istorije i igrane i dokumentarne filmove. U svakom slu~aju, na{e ~itanke treba da omogu}e
kriti~ki pristup postoje}im {kolskim uxbenicima i usvajawe novog znawa putem racionalnog i
kriti~kog bavqewa datom temom. Uspeh ovakvog poduhvata gotovo u potpunosti zavisi od nas-
tavnikove inicijative, snala`qivosti i metodi~kog pristupa.
Pa ipak, kriti~ki pristup postoje}im uxbenicima treba shvatiti na pravi na~in. Uxbenici koji
se koriste u nastavi imaju razli~it kvalitet, i oni nisu ni{ta mawe „autenti~ni“ nego {to je to
zbirka originalnih dokumenata. Time {to smo se odlu~ili za to da na jednom mestu saberemo izvor-
ne dokumente, a ne da se bavimo istoriografijom, nikako ne zna~i da automatski polazimo od objek-
tivnosti ili autenti~nosti tih izvornih tekstova: ciq nam je bio da poka`emo koliko se tuma~ewa
jednog doga|aja, zavisno od stanovi{ta, mogu razlikovati. @eleli smo, drugim re~ima, da afirmi-
{emo komparativni metod i da predo~imo razli~ite perspektive. Kona~no, sasvim smo svesni toga
da na{ izbor nije ba{ sasvim slu~ajan: i on odra`ava specifi~na stanovi{ta i tuma~ewa, na {ta
smo skrenuli pa`wu i u uvodu u svako poglavqe.

16
OP[TI UVOD

Ovo se odnosi i na tekstove i na ilustracije. Naravno, mladim qudima ilustracije }e svakako


biti zanimqivije, jer }e zahvaquju}i wima boqe mo}i da „zamisle“ pro{lost. Znamo, me|utim, da i
slike mogu da zavaraju, pa zato wima treba pristupiti jednako kriti~ki koliko i tekstovima. Kao i
tekstovi, i slike se mogu „~itati“ samo na osnovu kakvog-takvog znawa o (dru{tvenom, kulturnom
itd.) kontekstu u kom su nastale. Trudili smo da damo informacije o ilustracijama koje smo oda-
brali, mada su one naj~e{}e zanimqive upravo u kombinaciji s tekstovima datim u tom poglavqu.
Po{to na{i priru~nici pokrivaju sedam vekova istorije, slike koje smo odabrali po mnogo ~emu su
osobene, pa se moraju i analizirati na razli~ite na~ine: to su fotografije, posteri, karikature,
litografije, slike, ilustracije na rukopisima, oglasi, razglednice, po{tanske markice, nov~anice
itd. Osim neizbe`nog estetskog, kriterijum je bila i sugestivnost slike, wena mo} da do~ara neku
situaciju. Na primer, na osnovu slika tipi~nih predstavnika odre|enih dru{tvenih grupa u Osman-
skom carstvu mo`emo otkriti kakva je predstava postojala o svemu {to je „druga~ije“, s tim {to
moramo imati u vidu da ono {to je „druga~ije“ nije automatski i ne{to „drugo“: ~ak ni me|u savre-
menicima kulturna razlika ne vodi nu`no do sukoba.

Zakqu~ak
Priru~nici ove edicije plod su dugotrajnih rasprava i sporova, ali su i prijatno iznena|ewe: one
nam, naime, pokazuju da istori~ari u svom poslu mogu da prevazi|u granice. Trenutno na Balkanu pos-
toji kriti~na masa nastavnika istorije koji su spremni da promene svoj na~in rada, jer nema sumwe
u to da se nastava istorije u svim balkanskim zemqama trenutno nalazi u krizi. Mi se upravo i
obra}amo onim nastavnicima kojima su za takvu promenu potrebna nova sredstva i nove smernice.
Ti }e qudi mo}i da motivi{u i druge svoje kolege, jer najve}i protivnik u ovom na{em poduhvatu
nije ni politika ni ideologija, ve} apatija.
Zato `elimo da pobudimo interesovawe u~enika za ono {to se de{avalo u regionu kom i wihova
zemqa pripada i da im pomognemo da razumeju kompleksnu sada{wicu u kojoj `ive. Utoliko ovo i
nije samo nau~ni eksperiment: ovo je i odgovor na isku{ewa koja o~ekuju zemqe jugoisto~ne Evrope
na wihovom putu u zajedni~ku budu}nost.

17
Sadr`aj

Uvod 25
Hronologija 27

Prvo poglavqe: [irewe osmanske vlasti u jugoisto~noj Evropi 39

Ia. Po~eci osmanske dr`ave u Anadoliji 39


I-1. Orhan se `eni }erkom tekfura od Jar Hisara 39
I-2. Osvajawe Karaxa Hisara i prvo ~itawe hutbe u gazi-Osmanovo ime 40

Ib. Osvajawe Balkanskog poluostrva 41


I-3. Kako su sukobi me|u hri{}anskim dr`avama na Balkanu olak{ali
prodor Osmanlija 41
I-4. Ferman Murata I kojim se Evrenos-begu potvr|uje pravo da upravqa
ju`nom Makedonijom (1386) 42
I-5. Uloga lokalnih/doma}ih saradnika u {irewu osmanske vlasti na
Balkanu 42
Sl. 1. Bajazit I pristi`e u pomo} opkoqenom Nikopoqu uo~i bitke s
krsta{ima (1396); osmanska minijatura (oko 1584) 43
I-6. Kako se u XIV veku obja{wavala pobeda Osmanlija nad hri{}anima:
Grigorije Palama i Hans [iltberger 44
I-7. Hri{}ani timarnici u Arvanidu, albanskoj provinciji (1431/1432) 44
I-8. Srpski despot kao osmanski vazal (1432) 45
I-9. Kako je palo Novo Brdo (1455) 45
Sl. 2. Osmanska vojska pobe|uje kod Moha~a (1526); osmanska minijatura
(oko 1588) 46
I-10. Turska razarawa u Sloveniji, pismo habzbur{kog namesnika u Krawskoj
(1491) 46
Sl. 3. Zarobqeni stanovnici Beograda (1521) 47
I-11. Hri{}ani zarobqeni u Bosni (1530) 47

Iv. Pad Carigrada – osvajawe Istanbula (1453) 48


I-12. Pad Carigrada, vizantijsko vi|ewe: Georgije Sfrances 48
I-13. Ponovno naseqavawe Istanbula pod Mehmedom II 49

Ig. Stanovni{tvo i vera 49


I-14. Prisilno naseqavawe (sürgun) Balkana stanovni{tvom iz Male Azije
(pred kraj XIV veka) 49
I-15. [ta su Osmanlije obe}ale bosanskim seqacima: pismo kraqa Stjepana
Toma{evi}a (1461–1463) papi Piju II 50
I-16. Joasaf, pravoslavni episkop vidinski, o prisilnom i dobrovoqnom
primawu islama (XV vek) 50
I-17. Kako je jedan kadija zabele`io slu~aj de~aka bez oca koji prima islam
(1636) 50
I-18. Molba jednog mladi}a da pre|e u islam (1712) 50

19
SADR@AJ

Drugo poglavqe: Institucije Osmanskog carstva 51

IIa. Sultan i wegov dvor 52


II-1. Titule koje je Sulejman koristio u prepisci s Ferdinandom I (1562) 52
II-2. Odlike idealnog vladara u pesmi koju je Xelalzade posvetio
sultanu Selimu II (1566–1574) 52
II-3. Razli~ita mi{qewa o bratoubistvu na prestolu: hronika Mehmeda
Ne{rija o pogubqewu Mustafe Nejakog (1422) 53
Sl. 4. Plan Topkapi saraja u Carigradu 54
Tabela 1: Dvor i centralna uprava Osmanskog carstva 55
Sl. 5. Carski poslanik na audijenciji kod osmanskog sultana 55
II-4. Kako je Mustafa I do{ao na presto (1617) 56
Sl. 6. Carska gozba tokom vojnog pohoda 56
Sl. 7. Sultan Bajazit II (1481–1512) u lovu nedaleko od Plovdiva 57

IIb. Dev{irma 58
II-5. Biv{i jani~ar opisuje dev{irmu 58
II-6. Hri{}anska kritika dev{irme u @itiju Georgija Novog iz Sofije
(1539) 58
Sl. 8. Deca popisana za dev{irmu 59
Sl. 9. Jani~arski aga 60
II-7. Lutfi-pa{a se prise}a svog `ivota od vremena kad je otet
dev{irmom 60

IIv. Timari 61
II-8. Pravila o raspodeli timara 61
II-9. Popis prihoda koje spahija treba da prikupi sa timara 61
II-10. Ponovno naimenovawe za posednika sredweg ili ve}eg timara 61
II-11. Odluke o posednicima timara koji se nisu odazvali pozivu za rat 62
Sl. 10. Naoru`ani spahija 62

IIg. Ideologija za{tite podanika i praksa u pravosudnom sistemu 63


II-12. Saveti Murata I Evrenos-begu, kog je upravo postavio za
namesnika (1386) 63
II-13. Ferman Mehmeda I, izdat monasima manastira Margarit, u
blizini Sera (1419) 64
II-14. Kadijina presuda u sporu izme|u jednog hri{}anina i jednog
jani~ara (Sofija, 1618) 64
II-15. Kadijina presuda u sporu izme|u jednog muslimana i jednog
hri{}anina (Vidin, 1700) 64
II-16. Zajednica na ostrvu Mikonos odlu~uje da protera kadiju (1710) 65
II-17. Presuda protiv koxaba{e Todorakija iz Samakoxuka (1762) 65
II-18. Osmanska poveqa kojom se {tite manastiri u Bosni (1785) 66

IId. Pokrajine i vazalske dr`ave 66


II-19. Odredba o statusu Dubrovnika, potvr|ena i ahdnamom Murata III
(1575) 66
II-20. Ahdnama Ahmeda I za Transilvaniju (1614) 67
II-21. Autonomija Moldavije (1716) 67
II-22. Francuski putnik Fla{a o posebnom statusu vla{kih kne`eva
(1741) 68
Tabela 2: Teritorijalna podela u Osmanskom carstvu (XVI vek) 69

20
OSMANSKO CARSTVO

Tre}e poglavqe: Verske institucije, verske zajednice i verski obredi 70

IIIa. Muslimani 70
III-1. Natpis na portalu Sulejmanove xamije u Carigradu (polovina XVI veka) 71
III-2. Dimitrije Kantemir o muslimanskim molitvama 72
Sl. 11. Xamija u Izniku (Nikeja) iz XIV veka 72
Sl. 12. Sulejmanija (Sulejmanova xamija) u Carigradu (1550–1557) 72
III-3. Kako jedan musliman obja{wava vezu izme|u Boga i ki{e (1779)
Sl. 13. Ornamentalni natpisi iz Kurana u Staroj xamiji u Jedrenu (XV vek) 73
Sl. 14. Turska gospa na kamili prilikom hodo~a{}a u Meku 73
III-4. Muslimanska heterodoksija – {ale o bekta{ijama 73
Sl. 15. Astronomska opservatorija u Carigradu (oko 1580) 74
Sl. 16. Narodni junak Nasradin-hoxa 74

IIIb. Hri{}ani 75
III-5. Izbor Genadija Sholarija za prvog pravoslavnog patrijarha posle osvajawa
Carigrada (1453) 75
Sl. 17. Osmanska srebrna ~inija s natpisom na gr~kom, kori{}ena za pravoslavni
crkveni obred (XVI vek) 75
III-6. Francuski putnik Pjer Leskalopje o manastiru Sv. Save u Srbiji (1574) 75
III-7. Pavle Alepski o moldavskim crkvama (polovina XVII veka) 76
Sl. 18. Manastir Voronec u Moldaviji (izgra|en 1488, spoqne freske 1547–1550) 76
Sl. 19. Tajna ve~era – freska iz manastira Stavronikita, Sveta gora (1546) 76
III-8. Kozma Etolski poziva hri{}ane da daju decu u {kole 77
III-9. Kiril Pej~inovi} o sukobima izme|u seqana pravoslavne vere i wihovih
sve{tenika (1816) 77

IIIv. Jevreji 78
III-10. Pismo Isaka Carfatija, rabina iz Jedrena, upu}eno Jevrejima u sredwoj Evropi
(polovina XV veka) 78
III-11. Elija Kapsali o bogatstvu Jevreja u Osmanskom carstvu za vreme vladavine
Mehmeda II 78
III-12. Jevrejski mesijanizam: slu~aj Sabataja Zevija (1666) 79
Sl. 20. Jevrejski lekar, francuska gravira (1568) 80

IIIg. Me|usobni odnosi verskih zajednica i verska diskriminacija 81


III-13. Verski dijalog tokom zato~eni{tva Grigorija Palame (1354) 81
III-14. Zajedni~ki `ivot razli~itih verskih zajednica u osmanskim gradovima (oko 82
1600)
III-15. Odnosi izme|u pravoslavaca, katolika i luteranaca u Bugarskoj i Vla{koj
(1581) 82
III-16. Fetva Ebus-suuda {iitima (polovina XVI veka) 83
III-17. Carska naredba o zabrani „frana~kog“ prozelitizma me|u Jermenima u isto~noj
Anadoliji (1722) 83
III-18. Osmanske vlasti u Bosni presu|uju u sporu izme|u pravoslavaca i katolika
(1760) 84
III-19. Carske odredbe za nemuslimane (1631) 85
III-20. Pogubqewe nepropisno odevenog pravoslavca (1785/1789) 85
III-21. Carska naredba o crkvi u Stanimaki, kod Plovdiva, izgra|enoj bez dozvole
(1624) 85
III-22. Netolerantnost hri{}ana prema qudima koji `ive u braku s osobom druge vere
(Kipar, 1636) 86

21
SADR@AJ

III-23. Odredbe o verskom `ivotu u Transilvaniji (1653) 86


III-24. Zakqu~ak biskupskog sinoda u Stonu, kraj Dubrovnika,
uperen protiv Jevreja (1685) 87
III-25. Privilegije za jednog Jevrejina u Dubrovniku (1735) 87
III-26. Mu~eni{tvo sv. Kirane u Solunu (1751) 87
Sl. 21. Vaznesewe Hristovo, osmanska minijatura (1583) 88

^etvrto poglavqe: Tipi~ni predstavnici dru{tvenih


grupa i svakodnevni `ivot 89

IVa. Elita i obi~an svet 89


IV-1. Prezir osmanske elite prema Turcima seqacima 89
Sl. 22. Akinxija 90
Sl. 23. Spahija 90
Sl. 24. Jani~ar 91
Sl. 25. Vojnici u Albaniji, crte` @an-Batista Ilera (1809) 91
Sl. 26. [ejh el islam 91
Sl. 27. Visoki osmanski pisar 92
Sl. 28. Arapski trgovac 93
Sl. 29. Trgovac iz Dubrovnika 93
Sl. 30. Osmanski kroja~ 93
Sl. 31. Pastir 94
Sl. 32. Ribar 94
Sl. 33. Dervi{ 95
Sl. 34. Jermenski monah 95
Sl. 35. Pravoslavni patrijarh carigradski 96
Sl. 36. Veliki rabin Carigradski (kraj XVIII veka) 96
Sl. 37. Hri{}anski velikodostojnik (XVIII vek) 97
Sl. 38. ^uveni ajan: Alipa{a od Jawine (1741–1822), slika Luja Diprea
(1819) 97
Sl. 39. Osmanski mewa~ novca 98
Sl. 40. Dragoman: Pjer Jamoglu, tuma~ pri francuskom poslanstvu (1787) 98
Sl. 41. [vedski poslanik (1788) 98
Sl. 42. Galiot nosi svoje sledovawe vode 99

IVb. @ivot na selu 99


IV-2. Odredbe o seoskoj samoupravi u Vidinskom pa{aluku (1587) 99
IV-3. Seqakova obaveza da obra|uje svoje imawe (seoski zakon iz
Karamanije, 1525) 99
Sl. 43. Bugarska ku}a u Trijavni (XVIII vek) 100
IV-4. Francuski putopisac Pjer Leskalopje opisuje bugarske ku}e
nedaleko od Ru{~uka 100
IV-5. Kako izgledaju i kako su odeveni qudi koji `ive nedaleko od
Plovdiva (1553–1555) 100
IV-6. Hrana i pi}e u Albaniji (oko 1810) 101
Sl. 44. Soba u Arbanasima (XVIII vek) 101
IV-7. Putovawe po bugarskim selima (1761) 101
Sl. 45. @ene peru rubqe (Larisa, po~etak XIX veka) 102
Sl. 46. Mu{karci i `ene s ostrva Paros sviraju i igraju 103

22
OSMANSKO CARSTVO

IV-8. Drumovi i po{ta u Albaniji za vreme osmanske vlasti (oko 1800) 103

IVv. @ivot u gradovima 103


IV-9. Opis Beograda (1660) 103
Sl. 47. Tur~in ja{e kowa natovarenog velikim ko{evima za vo}e i povr}e 105
Sl. 48. Povorka pekara u Carigradu (1720) 106
IV-10. Rezidencija vla{kog kneza Konstantina Mavrokordata, kako je prikazuje
francuski putopisac Fla{a (polovina XVIII veka) 106
IV-11. Poveqa bakalskog esnafa u Moskopoqu (1779) 107
IV-12. [egrtski ugovor na ostrvu Skiros (1793) 107
Sl. 49. Osmanska deca na vrte{ci tokom proslave Bajrama 107
IV-13. Fetva Ebus-Suuda o zatvarawu kafexinica {irom Carstva (druga
polovina XVI veka) 108
IV-14. Kafanska pesma iz Sewa 108
IV-15. Evlija ^elebija o beogradskoj baklavi (1660) 108
IV-16. Jelovnik [evkija mula Mustafe (Sarajevo, druga polovina XVIII veka) 109

IVg. @ivot na granici 109


IV-17. Francuski putopisac Nikola de Nikole opisuje osmanske ratnike, „delije“ 109
Sl. 50. Delija, osmanski ratnik (XVI vek) 110
IV-18. Institucija bratimqewa na bosanskoj granici (1660) 110
IV-19. Osmanlije tra`e lekara iz Dubrovnika (1684) 111
IV-20. Pismo [imuna Kozi~i}a Bewe, modru{kog biskupa, papi Lavu H (1516) 111
IV-21. Pismo Frawe Krste Frankopana Gasparu ^olni}u (1670) 112
IV-22. Pesma o Hrvatima koji haraju po Kladu{i 112
IV-23. Marko Kraqevi} pije vino uz ramazan 113
IV-24. Uticaj hri{}ana na Albance muslimanske vere (oko 1800) 113

IVd. @ivot `ene 113


IV-25. „Carsko“ ven~awe u XV veku 113
IV-26. @ene u Albaniji (oko 1810) 114
IV-27. Solidarnost me|u hri{}ankama: mu~eni{tvo sv. Filoteje (1589) 114
IV-28. Statut `enskog sapunxijskog esnafa u Triki, u Tesaliji (1738) 115
Sl. 51. Ugledna Atiwanka (1648) 115
IV-29. Razvod u jednom selu kod Sofije (1550) 115
Sl. 52. Turkiwa s decom (1568) 116
Sl. 53. Turkiwa u ode}i za izlazak, francuski crte` (oko 1630) 116
IV-30. Kadija bele`i slu~aj Kipranke koja se razvodi tako {to prima islam
(1609) 116
Sl. 54. Devojka iz brdskih krajeva na severu Albanije (po~etak XIX veka) 117
IV-31. Kadija bele`i slu~aj muslimana koji se razvodi od hri{}anke (1610) 117
IV-32. Jani~ar ~ini prequbu s muslimankom u Carigradu (1591) 117
IV-33. Ledi Meri Vortli Montegju o osmanskim `enama (1717) 118

Peto poglavqe: Faktori krize 119

Va. „Prirodne“ nepogode 119


V-1. Glad u Carigradu (1758) 119
V-2. Zemqotres u Carigradu (1766) 120
V-3. Kuga u Bukure{tu (1813) 121

23
SADR@AJ

Vb. Politi~ka kriza u Carigradu 121


V-4. Re{ewa za krizu osmanske dr`ave u Ko~i-begovim memoarima
(oko 1630) 121
V-5. Poslanici moldavskog kneza Konstantina Mavrokordata 122

Vv. Ratovi, pobune i seobe 122


V-6. Seqani be`e u grad (1665) 122
V-7. Pobuna Mehmed-age Bojaxioglua na Kipru (oko 1680) 123
V-8. Izve{taj papi o pobuni u ^iprovcima (1688) 124
V-9. Srbi be`e u strahu od osmanske odmazde (1690): svedo~ewe |akona
Atanasija Srbina 125
V-10. Moldavska buna protiv Osmanlija (1711) 125
V-11. Habzbur{ki oficir u dnevniku opisuje opsadu Dubice (1788) 126
V-12. Rizici putovawa kroz Albaniju (oko 1800) 126
V-13. Kako je Hromi Ibrahim provalio u Kazanlik (1809) 127
V-14. Niz katastrofa u pri~i bugarskog u~iteqa Todora iz Pirdopa kraj
Sofije (1815–1826) 127

Bibliografija 129
Bele{ka o koordinatorima projekta 133
Bele{ka o saradnicima 135
Nastavnici koji su u~estvovali u seminarima 137

Mapa: Osmansko carstvo i Evropa 1600. godine 138

24
Uvod

Osmansko carstvo je jedna od glavnih politi~kih sila koje su tokom veoma dugog perioda uticale
na istoriju jugoisto~ne Evrope. Od XIV pa sve do po~etka XX veka osmanska dr`ava bila je najve}a
politi~ka organizacija u ovom regionu.
Me|utim, to nije jedini razlog iz kog prou~avamo osmansku istoriju jugoisto~ne Evrope. Osman-
sko carstvo je va`no zbog na~ina na koji narodi jugoisto~ne Evrope odre|uju svoj identitet. Upra-
vo zato {to su se borili protiv Osmanlija, ovi narodi sebe smatraju delom hri{}anske Evrope.
Osim toga, osmanska vlast ~esto se okrivquje i za ekonomsku zaostalost i haoti~nu politi~ku
situaciju kakve i dan-danas mo`emo zate}i u mnogim zemqama jugoisto~ne Evrope. No, mi ovde
ne}emo razmatrati da li su Osmanlije krive za ove pojave ili nisu: ova i mnoga druga pitawa mo}i
}emo da sagledamo u objektivnijem svetlu ako se pobli`e pozabavimo razli~itim svedo~anstvi-
ma iz osmanskog perioda na{e zajedni~ke istorije.
Postoji jo{ jedan razlog iz kog treba nanovo da se posvetimo osmanskoj istoriji. U posledwih
nekoliko decenija, prou~avawe Osmanskog carstva do`ivelo je neobi~no jak zamah, i to ne samo u
Turskoj i zemqama jugoisto~ne Evrope nego i u zapadnoj Evropi, u SAD, pa ~ak i u Japanu. Istori-
~arima su odnedavno dostupni novi izvori gra|e, kojima se mo`e pristupiti i preko starih i
preko novih metoda, pa je predstava o Osmanskom carstvu sada sadr`ajnija, potpunija i ne{to
objektivnija. Osim toga, neke stvari koje su ranije va`ile za nesporne ~iwenice sada su, zahvaqu-
ju}i ovim novim saznawima, dovedene u pitawe ili su ~ak odba~ene.
^esto se ka`e da je Osmansko carstvo bilo turska dr`ava. Istini za voqu, osniva~i osmanske
dr`ave i dinastije jesu bili turskog porekla, ali se osmanska dr`ava {irila s novim osvajawi-
ma i s vremenom obuhvatala mnoge narode koji su govorili razli~itim jezicima i imali razli~ite
vere. [tavi{e, i samu vladaju}u klasu u Osmanskom carstvu su tokom ve}eg dela wegove istorije
~inili qudi iz razli~itih etni~kih grupa. Od „klasi~nog doba“ Mehmeda II i Sulejmana pa do
ja~awa nacionalizma u XIX veku ~ak su i sami pripadnici vladaju}e klase pod „Turcima“ podrazu-
mevali proste i nepismene seqake iz Male Azije s kojima nisu hteli da imaju ni{ta. Zato pred-
stavnici osmanske vlasti i u~eni qudi svoju dr`avu nikad i nisu zvali turskom, nego devlet-i aliye,
Visoka porta, ili devlet-i ali-Osman, dr`ava Osmanove loze. Kao i u ve}ini drugih sredwovekovnih
i ranih novovekovnih dr`ava, i ovde je lojalnost dinastiji bila va`nija od pripadnosti etni~koj
grupi.
I predstava o „osmanskoj despotiji“ osporena je u novijim istorijskim istra`ivawima. Najva`-
niji argument koji obara tezu o „osmanskoj despotiji“ jeste to {to se osmansko dru{tvo tokom svoje
duge istorije i te kako mewalo. Ta~no je da su sultani, bar tokom „klasi~nog doba“, imali neo-
grani~enu vlast i da su kontrolisali sve {to se de{ava {irom svih osvojenih oblasti. Me|utim,
carevinu koja se prostirala na tri kontinenta nije bilo lako nadgledati, naro~ito s onako
ograni~enim tehni~kim sredstvima kakva su postojala u poznom sredwem veku i na po~etku novog
doba. ^ak je i slavni sistem timara, zahvaquju}i kojem su sultani mogli da kontroli{u najzna~aj-
niji deo vojske, zapravo bio samo sredstvo kakvo se koristilo u svim razvijenijim poqoprivred-
nim dru{tvima s ne{to ve}om teritorijom i stanovni{tvom, sredstvo, dakle, kojim se na lokal-
nom nivou postizalo ono {to se, s obzirom na nizak stepen razvoja nov~ane privrede, nerazvijen
saobra}ajni sistem i nerazvijen sistem komunikacije, nije moglo posti}i na nivou ~itave zemqe –
naime, uspostavqawe vlasti licem ~itave zemqe, a preko grba~e seqaka, kako bi se o~uvali red
i mir i kako bi se obezbedio prenos svakog proizvedenog vi{ka u ruke same vladaju}e elite. Ni

25
UVOD

sultanova kontrola nad timarima ni wegov monopol na vatreno oru`je (Osmansko carstvo mo`emo
smatrati „barutnim carstvom“, mada to va`i i za neke druge velike dr`ave na po~etku novog veka)
nisu uspeli da pre`ive krizu kakvu je doneo kraj XVI veka.
Daqe, koliko god da su tvrdili da imaju apsolutnu vlast, i sultani su, kao i ve}ina drugih
samodr`aca u Aziji, Evropi i drugde u svetu, morali da po{tuju ograni~ewa kakva im je nametao
Bo`ji zakon – u osmanskom slu~aju, {erijat. Sultan je o ova ograni~ewa ponekad mogao da se
oglu{i uz pomo} {ejh-el-islama, vrhovnog verskog poglavara, ali to nam samo kazuje da je sultan
i te kako bio svestan toga da ipak nema neograni~enu mo}. Jednostavnije re~eno, „despotska“
vlast osmanskih sultana teorijski je zavisila od Boga, a prakti~no od okolnosti kakve vladaju
me|u qudima.
Razlika izme|u dru{tava i stanovni{tva jugoisto~ne Evrope, s jedne, i osmanskih osvaja-
~a/tla~iteqa, s druge strane, okosnica je mnogih na{ih nacionalnih verzija istorije. Nema nikak-
ve sumwe u to da je i tokom osvajawa i tokom duge osmanske vladavine sukoba bilo mnogo, i da su
vlastodr{ci umeli biti i okrutni. Pa ipak, ~itavu istoriju jugoisto~ne Evrope od XIV do XX veka
ne ~ine samo sukobi. Kao i u mnogim drugim dru{tvima kojima vlada nadnacionalna i multikon-
fesionalna carska dr`ava, qudi se nisu samo opirali ve} su i tra`ili na~ina da se prilagode
istorijskoj situaciji, da stvore boqu budu}nost i za sebe i za zajednicu kojoj pripadaju. Ponekad
je u tom ciqu vaqalo „pregovarati“ s vlastodr{cima, a ponekad i aktivno sara|ivati s wima
kako bi se stekle li~ne ili kolektivne povlastice. Ponekad je vaqalo pokoriti se vlastima, ali
ponekad je trebalo odabrati ovaj ili onaj vid aktivnog ili pasivnog otpora. A to, opet, zna~i da
je svakodnevica ~esto bila va`nija od velikih politi~kih pitawa. Noviji radovi nam kazuju
mnogo toga o prakti~nim aspektima `ivota u jugoisto~noj Evropi za vreme osmanske vladavine, po
~emu vidimo i da je on u velikoj meri bio sli~an svakodnevnom `ivotu u drugim regionima Evrope
istog tog doba, vidimo da unutar jugoisto~ne Evrope postoje mnoge sli~nosti, ali i razlike od
jednog kraja do drugog.
Kad poredimo zakqu~ke do kojih su do{li autori novijih istoriografskih radova, vidimo kako
predstava o istorijskoj „specifi~nosti“ jugoisto~ne Evrope pod osmanskom vla{}u polako gubi
svoj osnov, i sve vi{e otkrivamo sli~nosti na{eg regiona s drugim regionima, ali i s dru{tvom u
kom trenutno `ivimo. Naravno, razlike i daqe postoje, i wih ni ti noviji radovi ne negiraju, ali
wih prosto nema toliko da bismo ~itavu jugoisto~nu Evropu za vreme Osmanskog carstva mogli da
proglasimo nekakvim egzoti~nim rezervatom. Na osnovu tih razlika boqe mo`emo da shvatimo
kompleksnost dru{tava i u pro{losti i u sada{wici, {to u stvari i jeste jedan od osnovnih
zadataka istorijskog znawa, i to ne samo ovde.
U ovom priru~niku `eleli smo da motivi{emo nastavnike, u~enike i nau~nike da istoriju jugo-
isto~ne Evrope za vreme Osmanskog carstva pogledaju na nov na~in. Da bismo izbegli preklapawa
ove kwige s drugim priru~nikom, priru~nikom o nacijama i dr`avama u jugoisto~noj Evropi, ovde
se nismo bavili posledwim vekom Osmanskog carstva, ve} smo se zaustavili na kraju XVIII veka i
naveli svega nekoliko dokumenata s po~etka XIX. No ~ak i uz ovo ograni~ewe, pokazalo se da je na
ovako malo strana gotovo nemogu}e prikazati sve aspekte i pojedinosti pet vekova pozne sred-
wovekovne i rane novovekovne istorije jugoisto~ne Evrope. Morali smo da se dr`imo dogovo-
renih prioriteta i da vr{imo strogu selekciju. Neke smo aspekte, koliko god va`ni oni bili, ili
u potpunosti presko~ili ili smo ih samo ovla{ nazna~ili. U izboru originalnih dokumenata
oslawali smo se na na{e saradnike i trudili se da damo nepristrasnu sliku, i u geografskom i
u tematskom smislu. Pa ipak, znamo da }e neki korisnici ovog priru~nika po`eleti da upotrebe
i druge tekstove i ilustracije. Ako to bude tako, onda }e na{ ciq biti ostvaren – jer mi i `elimo
da motivi{emo nastavnike, u~enike, pa i istori~are od struke da postanu svesni bogatstva i kom-
pleksnosti istorije ovog regiona u vreme osmanske vladavine.

26
OSMANSKO CARSTVO

Hronologija
Osman- Politi~ki Politi~ki Teritorija Dru{tvo Zna~ajni
ski procesi i vojni i doga|aji van
sultani doga|aji kultura Osmanskog
carstva
Osman I Oko 1300. do 1302 – Osman 1307 – Kraj sul-
(1281-1324) 1345. godine: odnosi pobedu tanata Rumskih
po~etak nad Vizantijom Selxuka; turski
{irewa kod Bafeona emirati u Maloj
osmanske Aziji postaju
vlasti na direktni vaza-
severozapad li mongolske
Male Azije, a na (ilhanidske)
ra~un dr`ave u
Vizantijskog Persiji
carstva; u ovom
Orhan periodu 1326 – Osvajawe Vizantijski 1335 – Raspad
(1324-1362) osmanski Bruse (Burse), gradovi polako Ilhanidskog
emirat bori se posle koje postaju carstva;
za prevlast s padaju i Nikeja osmanski osmanski
drugim turskim (Iznik, 1331) i (prete`no emirat postaje
emiratima u Nikomedija muslimanski); nezavisan
Maloj Aziji; (Izmit, 1337) tokom XIV i XV
ulema, sloj veka sli~no se
islamskih de{ava i u
u~ewaka, Maloj Aziji i na
polako se Balkanu
integri{e u
osmanski
politi~ki 1339 – Orhanova 1337–1453 –
sistem xamija u Bursi, Stogodi{wi
prva xamija s rat izme|u
osnovom u vidu Francuske i
slova T Engleske

1345 – Prvi 1345 – Osvajawe 1341–1354 –


anga`man emirata Gra|anski rat u
osmanske vojske Karesija, Vizantiji
u Evropi, na ukqu~uju}u tu i
strani budu}eg isto~nu obalu
vizantijskog Dardanela
cara Jovana VI
Kantakuzina
(vladao
1347–1354)

1346–1347 – 1345–1353 –
Kuga iz Kafe Velika
sti`e u jugois- epidemija kuge,
to~nu Evropu i crne smrti,
poga|a velik {irom Azije,
deo ovog Evrope i
regiona severne Afrike

27
HRONOLOGIJA

1354–1402 – 1354 – Osvajawe 1355 – Umire car


[irewe Galipoqa Stefan Du{an
Osmanskog carstva (1331–1355),
na jugoisto~nu Srbija po~iwe da
Evropu; tokom ovog slabi
perioda, turska
pograni~na pleme- 1361–1369 –
na tek su po~ela Osvajawe Trakije,
Murat I da se integri{u u ukqu~uju}i tu i
(1362-1389) osmanski
Jedrene
politi~ki sistem,
pa su ~esto jo{ 1371 – Osmanska Sedamdesete i 1378–1391 – 1370–1405 –
uvek ratovala za vojska pobe|uje osamdesete Zelena xamija, Vladavina Timur-
svoj ra~un. srpsku na Marici godine XIV veka – Iznik Lenka
Osmanlije su osvajawe
pribegavale Makedonije i
razli~itim poli- delova Gr~ke i
ti~kim mehanizmi- Albanije
ma ekspanzije:
sklapali su ugo- 1389 – Prva bitka 1390–1391 – Prva 1385 – Savez
vore s postoje}im na Kosovu; osmanska aneksija Poqske i
dr`avama jugois- Osmanlije odnose turskih emirata Litvanije
to~ne Evrope (koje pobedu nad koali- na jugozapadu
Bajazit I
su postajale cijom koju predvo- Male Azije
(1389-1402)
vazalske), skla- di srpski knez (Saruhan, Ajdin,
pali bra~ne Lazar; Srbija Mente{e, itd.)
saveze, prosto postaje vazal
anektirali Osmanskog carstva
odre|ene teri-
torije i svojim 1396 – Bitka kod 1396 – Aneksijom
ratnicima delili Nikopoqa; Vidina Bugarska
timare, zemqi{ne Bajazit I nanosi kona~no pada pod
posede, nase- poraz krsta{koj osmansku vlast
qavali Turke iz vojsci pod
Male Azije itd. U vo|stvom
posledwoj deceni- Sigismunda
ji XIV veka, sultan Luksembur{kog,
Bajazit sve je kraqa Ugarske
vi{e insistirao
na integrisawu 1397–1398 –
ovih grupa u Bajazit I
Carstvo, {to je dovr{ava osva-
me|u Turcima u jawe ve}eg dela
Maloj Aziji, ali i Male Azije
me|u drugima,
dovelo do 1402 – Bitka kod 1402 – Timur 1403–1414 –
1402-1413 nezadovoqstva
Bajazitovi Angore/Ankare; ponovo Stara xamija,
sinovi se Timur Lenk uspostavqa neko- Jedrene
bore za nanosi poraz liko turskih emi-
vlast Bajazitu I i rata u Maloj Aziji
zarobqava ga

Mehmed I Postepeno ja~awe i 1419–1420 – 1419–1420 – 1416 – Pobuna


(1413-1421) bri`qivo restauri- Osmanska osva- Osvajawe {ejha Bedredina;
sawe osmanske jawa na dowem Dobruxe, \ur|eva porazi}e ga
dr`ave; ponovna
toku Dunava; i Turnua Mehmed I
ali obazriva eks-
Vla{ka postaje
panzija i na Balkanu
i u zapadnom delu vazalska dr`ava
Male Azije

28
OSMANSKO CARSTVO

Murat II 1425–1428 – 1421–1437 –


(1421–1451, Kona~na aneksija Muratov
s prekidom jugozapadnog kompleks u
1444–1446) dela Male Azije Bursi, ukra{en
(emirata Ajdin, keramikom iz
Mente{e, Teke, Tabriza
Germijan i dr.)

1430 – Solun
pada pod
osmansku vlast

1439 – Osmanlije 1439 – Na saboru


prvi put osvajaju u Firenci vizan-
Srbiju tijski car Jovan
VIII pristaje na
uniju pravo-
slavne crkve s
Rimokatoli-
~kom, a za uzvrat
tra`i krsta{ki
rat protiv
Osmanlija

Videv{i Ugre s 1443 – Ugarski 1443 – Osmanlije


vatrenim pohodi na predaju Srbiju i
oru`jem, Balkanu; Albaniju
Osmanlije i uspe{an ustanak
same po~iwu da Albanaca pod
ga koriste, mada vo|stvom
ne sistemati~no Skenderbega
(\ur|a
Kastriota)

1444 – Novi
ugarski pohodi
na Balkanu,
poraz kod Varne

1448 – Druga
kosovska bitka,
Osmanlije
odnose pobedu
nad ugarskom
vojskom, koju
predvodi Jano{
Huwadi
(Sibiwanin
Janko)

Mehmed II Osmanska 1453 – Osvajawe Carigrad postaje 1453 –


(1444-1446, dr`ava postaje Carigrada glavni grad Stogodi{wi rat
1451-1481) prava organizo- osmanske zavr{ava se
vana carevina dr`ave, pobedom
(„zlatno doba“ Istanbul; Francuza
Osmanskog

29
HRONOLOGIJA

carstva); 1456 – Jano{ 1455–1456 – crkva Svete 1455 – Gutenberg


uspostavqawe Huwadi nanosi Moldavija posta- Sofije postaje {tampa Bibliju
stroge dvorske i poraz je vazalska xamija; grade se
dru{tvene hije- Osmanlijama kod dr`ava Topkapi saraj
rarhije; pripad- Beograda (sve do 1478.
nici starog godine), zatvore-
plemstva, koje je 1459 – Kona~ni na tr`nica
i osnovalo pad Srbije (bezistan) i
carstvo, bivaju nekoliko xamija
razvla{}eni, a 1460 – Osvajawe (me|u wima i
neretko i Atinskog vojvod- Fatihova xamija,
pogubqeni, uz stva, Mistre i 1463–1470)
pomo} kapi ve}eg dela
kulara, sul- Moreje
tanovih robova
koji su primili 1461 – Osvajawe 1454 – Patrijarh
islam; najve}i vizantijskog Genadije osniva
deo zemqi{nih Trapezuntskog Carigradsku
poseda prelazi u carstva bogosloviju
vlasni{tvo sul-
tana i deli se 1463–1479 – 1463 – Osvajawe 1462–1505 –
kao timar, feud; Osmansko- ve}eg dela Bosne Bladavina
upotreba prve mleta~ki rat Ivana III u
generacije Moskvi; on svojoj
vatrenog oru`ja 1468 – Osvajawe kne`evini pri-
(Osmansko carst- Karamanije, u paja druge
vo ~esto se nazi- Maloj Aziji kne`evine, tako
va i „barutno“) da Rusija sti~e
1473 – Osmanlije 1470 – Osvajawe nezavisnost od
kod Otlukbelija Negroponta Zlatne horde
odnose pobedu (Eubeje) (1480)
nad Uzun
Hasanom;
u~vr{}ivawe
osmanske vlasti
u Anadoliji

1475 – Bitka kod 1475 – Osmanlije 1476 – Prva 1469–1492 –


Va{luja; mol- osvajaju Kafu, kwiga na gr~kom Vladavina
davski knez |enovsku koloni- {tampa se u Lorenca di
Stefan Veliki ju na Krimu; Milanu Medi~ija u
(1457–1504) Tatarski hanat (Konstantin Firenci;
nanosi poraz na Krimu postaje Laskaris, vrhunac rene-
Osmanlijama vazalska pokra- E°éôoµ¤ ô¸v o·ô¬ sanse
jina Osmanskog ôou ëü¦o¶ µ¨±¬v)
carstva

1479 – Osvajawe
ve}eg dela
Albanije

1480 – Osmanlije
osvajaju Otrant,
na jugu Italije;
predaju ga 1481.
godine

30
OSMANSKO CARSTVO

Bajazit II Smirivawe 1483 – Osvajawe


(1481-1512) unutra{wih Hercegovine
sukoba do kojih
je do{lo za 1484 – Osvajawe 1492 – Prote- 1489 – Kipar
vreme vlasti Hilije i rivawe sefard- postaje mleta~ka
Mehmeda II, uz Belgoroda skih Jevreja iz teritorija
o~uvawe cen- Dwestarskog [panije; ve}i
tralisti~ke (Akermana); deo wih nailazi
organizacije Moldavija gubi na dobrodo{li-
carstva i wenih prilaz Crnom cu u Osmanskom
prednosti moru carstvu, pa se tu
i naseqava;
1499–1503 – Osvajawe 1493 – Prva je- 1492 – Kolumbo
Osmansko- mleta~kih vrejska {tampa- otkriva Ameriku
mleta~ki rat upori{ta u kon- rija u Carigradu,
tinentalnom osnovali je se- 1494 –
delu Gr~ke i u fardski Jevreji Francuski poho-
Albaniji izbegli iz di na Italiju;
[panije; po~etak itali-
1493 – Prva slo- janskih ratova
venska {tampar-
ija u jugoisto~noj 1497–1498 –
Evropi na Ceti- Vasko da Gama
wu (pod mleta~- otkriva morski
kim uticajem); put od Portugala
tokom XVI veka do Indije
slovenske {tam-
parije osnivaju
se i u Vla{koj
(1508), Bosni,
Srbiji i Tran-
silvaniji, ali
ve}ina wih radi
veoma kratko

1499–1540 – 1505 – Xamija 1502 – Osnivawe


Osvajawe Like i Bajazita II u safavidske
delova Carigradu dinastije u
Dalmacije Persiji; Persija
postaje {iitska

Selim I O{tro suzbijawe 1514 – Bitka kod 1514–1515 –


(1512-1520) propersijskog ^aldirana, Prisajediwewe
otpora u velika pobeda isto~nog dela
Anadoliji, Osmanlija nad Male Azije
znatno Persijancima
pro{irewe
teritorije ka 1516 – Bitka kod 1516–1517 – 1517 – „95 teza“
Bliskom istoku, Marx Dabika, Osvajawe Sirije, Martina Lutera
~ime je dodatno velika pobeda Palestine i u Vitenbergu, u
oja~ana islamska Osmanlija nad Egipta; osmanski Nema~koj;
komponenta Mamelucima protektorat nad po~etak
Osmanskog Mekom i reformacije
carstva Medinom

31
HRONOLOGIJA

1519 – Al`ir 1519 – Karlo V


priznaje osman- izabran za
sku vlast rimsko-nema~kog
cara; po{to je od
1516. bio i kraq
[panije, Karlo
V, izdanak loze
Habzburgovaca,
postaje jedan od
glavnih
protivnika
Osmanskog
carstva

Sulejman I Vrhunac 1521 – Osvajawe 1526 – Piri-reis 1519–1522 –


Zakono- osmanske mo}i; Beograda (1465–1554) pi{e Magelan po{ao
davac {irewe teri- Kitab-i-Bahriye, na prvo puto-
(1520-1566) torije i u Evropi Kwigu o vawe oko sveta
i u Aziji, kombi- pomorstvu, u
novawem vojne kojoj sa`ima
sile i `ive ukupno pomorsko
diplomatske iskustvo svoje
aktivnosti; sis- 1522 – Osvajawe epohe; 1513.
tematizovawe Rodosa sa~inio je i
osmanskog zako- detaqnu
nodavstva i 1526 – Bitka kod pomorsku mapu, 1526 – Po~etak
uprave Moha~a, velika na kojoj je Mogulskog
pobeda nad prikazao i carstva u Indiji
Ugrima Severnu i Ju`nu
Ameriku
1529 – Po~etak
osmansko-
habzbur{kog
sukoba u
Ugarskoj; prva
neuspe{na opsa- 1534–1535 –
da Be~a Osvajawe Iraka

1538 – Uspe{an 1538 – Aneksija 1538 – Sinan,


pohod Osmanlija Bendera (Tigine) poznat i kao
na Moldaviju Mimar Sinan
(1490–1588),
1541 – Novi 1541 – Osvajawe postaje glavni 1543 – Kopernik
Sulejmanov centralne carski gra- objavquje svoje
pohod na Ugarsku Ugarske diteq; osmanska delo De
(budimske arhitektura revolutionibus
kne`evine); nalazi se na orbium coelestum
Transilvanija vrhuncu (O kru`ewu
postaje vazalska nebeskih tela)
kne`evina

1545–1563 –
Tridentski kon-
cil, reforme
unutar
katoli~anstva

32
OSMANSKO CARSTVO

1551–1552 – Polovinom XVI 1551–1556 – Rusi


Aneksija Banata veka reformaci- osvajaju tatarske
ja se {iri na hanate Kazaw i
Ugarsku i Astrahan
Transilvaniju;
Saksonci
nastaweni u
Transilvaniji
primaju luteran-
sku veru, a velik
broj Ugara
kalvinisti~ku

1555 – Osmansko- 1550–1557 – 1555 –


persijski mir u Mimar Sinan Augzbur{ki
Amasiji, stabi- gradi verski mir
lizuje se isto~na Sulejmanovu
granica Osman- xamiju u
skog carstva Carigradu

1555 – Prva 1556 – Karlo V


kwiga {tampana abdicira;
na albanskom Habzbur{ko
jeziku (u carstvo deli se
Italiji): na naslednike
Me{ari, dom iz {panske i
\ona Bazukua austrijske
nasledne linije

1566 – Osmanlije 1557 – Obnova 1562–1598 –


osvajaju ostrvo srpske Verski ratovi u
Hios pravoslavne Francuskoj
patrijar{ije u
Pe}i

Selim II 1571 – U bici 1570–1571 – 1567 – Prva 1566 – Po~etak


(1566-1574) kod Lepanta Osvajawe Kipra jermenska ustanka protiv
Pijanica mornarica Svete {tamparija u [panaca u
lige porazila Carigradu Nizozemqu
osmansku

1569–1575 –
Mimar Sinan
gradi Selimovu
xamiju u Jedrenu

Murat III Finansijska 1578–1590 – Osvajawe 1580 – Po{tuju}i 1587–1629 –


(1574-1595) kriza, ak~a Iscrpquju}i rat Azerbejxana i pritu`be ver- Vladavina Abasa
devalvira, veli- s Persijom nekoliko persi- skih vo|a, sul- I u Persiji,
ka inflacija jskih pokrajina tan daje naredbu dinastija
da se sru{i Safavida je na
opservatorija u vrhuncu mo}i
Carigradu

33
HRONOLOGIJA

Ozbiqna kriza 1593–1606 – 1583–1586 – 1588 – Engleska


Osmanskog carst- Te`ak, iscrpqu- Muratov kom- mornarica
va; zbog dugih ju}i rat protiv pleks u Manisi nanosi poraz
ratova protiv Svete lige, {panskoj Armadi
Habzburgovaca i predvo|ene aus-
Mehmed III Persije zemqa trijskim 1596–1609 – Bune 1598 – Nantski
(1595-1603) se na{la u Habzburgovcima; xelalija u Maloj edikt, kojim se
finansijskim pobuna u rumun- Aziji dozvoqava
te{ko}ama, a skim kne`evina- kalvinisti~ka
tradicionalna ma (1594) veroispovest
vojna organi-
Ahmed I zacija, naro~ito 1602–1612 – Rat Osmanlije gube 1609–1616 – 1603 – Umire
(1603-1617) kowica, po~ela s Persijom teritorije Sultan Elizabeta I
je da slabi; zato osvojene Ahmedova xamija (1558–1603);
se sve ~e{}e 1578–1590: ovo (Plava xamija) u Xejms Stjuart,
pribegava su ujedno prvi Carigradu {kotski kraq,
pla}enicima, a ve}i teri- postaje i kraq
zemqi{ni zakup torijalni gubici Engleske, ~ime
se pove}ava koje }e Osmansko su ova dva kra-
carstvo qevstva kona~no
pretrpeti ujediwena

1606 – Mirovni 1613 – Dinastija


ugovor kod Romanovih u
@itva-Toroka, Rusiji
sklopqen s
austrijskim
Habzburgovcima

Mustafa I
(1617-1618)

Osman II Zbog poku{aja 1620–1634 – Rat 1618–1648 –


(1618-1622) unutra{wih re- s Poqskom i Tridesetogo-
formi dolazi do Litvanijom oko di{wi rat
pobune jani~ara, kontrole nad
Mustafa I koji svrgavaju sul- Moldavijom
(1622-1623) tana i ubijaju ga

Murat IV Stroge mere, 1623–1639 – Rat 1627 – Patrijarh


(1623-1640) ponovno uvo|ewe s Persijom; Kiril Lukari
reda i zakona porazi u bitkama osniva gr~ku
protiv Abasa I, {tampariju u
ratni pohodi Carigradu; po
Murata IV, patrijarhovom
mirovni spo- pogubqewu,
razum u Kasr-i- Osmanlije je zat-
[irinu (1639), varaju 1638.
Osmansko carst- godine
vo se vra}a u
granice od 1555.
i 1612. godine

1635 – Revanski
paviqon u
Topkapi saraju

34
OSMANSKO CARSTVO

Ibrahim I 1645–1669 – Osvajawe Krita 1640 – Po~etak


(1640-1648) Iscrpquju}i rat (okon~ano tek engleskog
Ludi s Mlecima 1669) gra|anskog rata
izme|u kraqa i
parlamenta

Mehmed IV Posle nekoliko 1656 – Mehmed- 1648–1657 – 1648 – Pobuna


(1648-1687) godina pa{a ]uprili} ^uveni osmanski Kozaka u
unutra{wih imenovan za geograf i Ukrajini pod
nemira, veliki velikog vezira i istori~ar Katib vo|stvom ata-
veziri iz dobija punomo} ^elebija mana Bogdana
porodice da vlada carevi- (1609–1657) pi{e Hmeqnickog;
Koprulu nom zemqopisnu kriza u Poqskoj
(]uprili}) uspe- raspravu i Litvaniji
vaju da u~vrste Cihannüma
svoj polo`aj, da (Karta sveta) 1655–1660 – Prvi
ponovo nordijski rat
uspostave red u
zemqi i da 1661 – Fazel 1665–1666 – 1661 – Po~etak
pokrenu nova Ahmed-pa{a Mesijanski vladavine Luja
teritorijalna ]uprili} pokret Sabataja XIV, francuskog
osvajawa nasle|uje svog Zevija kraqa
oca na mestu 1643–1715; vrhu-
velikog vezira nac francuskog
(1661–1676) apsolutizma

1672–1676 – Rat Osvajawe 1667 – Veliki


s Poqskom i Podoqa zemqotres, u
Litvanijom kom je Dubrovnik
znatno o{te}en

1683 – Druga
opsada Be~a;
austrijsko-
poqska vojska
nanosi osmanskoj
te`ak poraz

1684 – Osnivawe 1686–1687 – 1685 – Opozvan


Svete lige, koju Austrijske trupe Nantski edikt
~ine Austrija, osvajaju Ugarsku
Poqska i i Transilvaniju 1687 – Isak
Litvanija, Wutn pi{e
Venecija i Philosophia
Papska dr`ava, naturalis principia
a od 1686. i mathematica
Rusija (Matemati~ki
principi
filozofije
prirode)

35
HRONOLOGIJA

Sulejman II Posle velikih 1688–1690 – 1690 – Po{to su 1688 – Slavna


(1687-1691) monetarnih i Austrija privre- Osmanlije revolucija u
fiskalnih meno osvaja povratile Engleskoj,
reformi, Beograd i druge Beograd po~iwe Engleska postaje
Osmansko car- delove Srbije prva velika parlamentarna
stvo ponovo je u seoba Srba s juga monarhija
stawu da izdr`i Srbije i Kosova
ratove u Slavoniju i 1689 – U Rusiji
Ugarsku Petar I preuzima
vlast
(1682–1725)

Ahmed II 1694 – Knez


(1691-1695) Konstantin
Bran~oveanu u
Bukure{tu osni-
va Gr~ku
kne`evsku
akademiju; u XVIII
veku sli~na
ustanova osniva
se i u Ja{iju, u
Moldaviji

Mustafa II 1695 – 1697 – U bici


(1695-1703) Reorganizacija kod Sente
zemqi{nih pose- Austrijanci
da, uvodi se nanose poraz
do`ivotno vlas- Osmanlijama
ni{tvo nad
zemqi{tem, tzv. 1699 – Karlova~kim Oko 1700 – 1700–1721 –
malikane; zah- Karlova~ki mir mirom Osmansko Dimitrije Veliki severni
vaquju}i tom carstvo ustupa Kantemir rat, velika
novom sistemu, Habzburzima (1673–1723), pobeda Rusije
plemi}ke Ugarsku (sa ina~e i kompozi- nad [vedskom
porodice u Slavonijom) i tor, pi{e kod Poltave
provinciji ja~aju Transilvaniju, raspravu o (1709)
i s vremenom Mlecima Moreju, osmanskoj muzi-
sti~u velika Liku i neke de- ci, i objavquje 1701–1714 – Rat
nasledna imawa love Dalmacije, zapise 353 za {pansko
Poqskoj Podoqe instrumentalna nasle|e
a Rusiji Azov komada

Ahmed III Osmanlije uspe-


(1703-1730) 1710–1711 – Rat vaju da povrate
s Rusijom Azov

Tzv. doba lala, u 1715–1718 – Rat 1715 – Osmanlije


kom dolazi do s Mlecima i osvajaju Moreju,
kulturne obnove, Austrijom; koja je dotad pod
poku{aja Osmanlije mleta~kom
unutra{we do`ivqavaju vla{}u
reforme i do poraz, koji }e
otvarawa prema biti zape~a}en
zapadu, na ~emu Po`areva~kim
naro~ito radi mirom

36
OSMANSKO CARSTVO

Ibrahim-pa{a 1716–1718 – 1720 – Kwiga


Nev{ehirli Osmanlije svetkovina
(1718–1730); predaju (Surname-i Vehbi),
me|utim, posle Austrijancima opis slavqa pri-
pobune jani~ara, Banat, severnu likom obreziva-
Ibrahim-pa{a i Srbiju i wa sultanovih
sultan moraju da Olteniju (zapad- sinova, napisao
abdiciraju nu Vla{ku) pesnik Vehbi,
ilustrovao s 137
minijatura Levni
(1673–1736)

1722–1725 – 1727 – Prvu 1722 – Avganci


Posle nemira u osmansku {tam- prodiru u
Persiji, osvaja- pariju osniva Persiju, kraj
we Gruzije, Ibrahim Mute- safavidske vla-
Azerbejxana i ferika, u Cari- sti
[irvana gradu; {tampari-
ja zatvorena po
wegovoj smrti
1745. godine

1730 – Osmanlije 1728 – Fontana 1726–1730 – [ah


gube Azerbejxan Ahmeda III Nadir
i [irvan, kojima (ispred Topkapi (1736–1747)
odsad vlada saraja) ponovo osna`uje
Nadir, persijski Persiju
{ah (1736-1747)

Mahmud I Obazrive 1730–1736 – Rat Osmanlije gube 1733–1735 – Rat


(1730-1754) reforme, s Persijom Gruziju za poqsko
naro~ito u nasle|e
artiqeriji (zah- 1736–1739 – Rat Oltenija se vra- Druga seoba Srba
vaquju}i fran- s Rusijom i }a Vla{koj, a se- u Banat i
cuskom Austrijom, verna Srbija pod Ugarsku
stru~waku grofu okon~an okriqe Osman-
De Bonevalu) i Beogradskim skog carstva;
urbanizacija mirom Rusija ponovo
(vi{e od 60 dobija Azov
javnih ~esmi u 1740–1786 – Vla-
1743–1746 – Rat
Carigradu) 1746 – U Vla{koj davina Fridriha
s Persijom
knez Konstantin II u Pruskoj
Mavrokordat
1749. ukida 1740–1748 – Rat
kmetstvo; 1749. za austrijsko
sli~nu reformu nasle|e
sprovodi i u
Moldaviji 1748 – Montes-
kje, Duh zakona

1751–1780 – U
Parizu izlazi
Enciklopedija, u
35 tomova, naj-
ve}e dostignu}e
evropskog pro-
svetiteqstva

37
HRONOLOGIJA

Osman III 1756–1763 – Sed-


(1754-1757) mogodi{wi rat

Mustafa III Posle du`eg 1768–1774 – 1766–1767 – 1762–1796 –


(1757-1774) perioda mira i Osmansko-ruski Osmanske vlasti Vladavina
neme{awa u rat; ruska vojska ukidaju bugarsku Katarine II u
sukobe u Evropi, okupira Krim, arhiepiskopiju u Rusiji
Osmansko cars- Moldaviju i Ohridu i srpsku
tvo upu{ta se u Vla{ku, ruska patrijar{iju u 1772 – Prva
rat s Rusijom, i mornarica Pe}i; gr~ki pat- podela Poqske
tada na videlo nanosi Osman- rijarh u Carigra-
izlazi sva wego- lijama poraz na du dobija crkvenu
va slabost, {to Egejskom moru i vlast nad svim
}e samo jo{ podsti~e pobune podanicima pra-
ubrzati wegovo u Gr~koj i na voslavne vere ko-
daqe opadawe; ~itavom Levantu ji `ive u Evropi
mo} ajana,
lokalnih ugled- 1774 – Ku~uk-kaj- 1774 – Krim 1784 – U
nika, raste, dok narxijski mir; vi{e nije vazal- Carigradu se
u provincijama Rusija se u~vr{- ska provincija ponovo otvara
slabi autoritet }uje na severnim Osmanskog cars- turska {tampa-
centralne obalama Crnog tva rija
vlasti mora i postaje
glavni za{titnik
pravoslavaca u
Osmanskom
carstvu

Nastojawa da se 1775 – Osmanlije 1775–1783 – Rat


uz pomo} Zapada, predaju Bukovinu za nezavisnost u
naro~ito (severozapadnu Americi
Francuske, pono- Moldaviju)
vo oja~a osmans- Austriji
ka vojna snaga;
Abdulhamid I me|utim, ratovi 1783 – Rusija
(1774-1789) 1780–1790 –
1787–1792 anektira Krim Vladavina
pokazuju da ovi Josifa II u
poku{aji nisu Austriji
urodili plodom

Poku{aji vojne, 1787–1792 – Rat 1787 – Ustav


finansijske, s Rusijom i Aus- SAD
administrativne trijom, Osman-
i politi~ke 1789 – Po~etak
lije trpe te{ke
reforme (nizam-i Francuske revo-
poraze; Francus-
cedid, novi ka revolucija i
lucije
Selim III
sistem); refor-
(1789-1807) problemati~na 1788–1792 – 1793, 1795 –
ma propada zbog situacija s Rusija anektira Druga i tre}a,
unutra{wih Poqskom spasa- Jedisan kona~na podela
nemira i zbog vaju Osmansko Poqske
otpora konzerva- carstvo ozbiq-
tivnih jani~ara; nijih teritori-
u unutra{wosti jalnih gubitaka
zemqe mo} ajana
dosti`e vrhunac 1798–1799 – Fra-
ncuski pohod na
Egipat i Siriju

38
PRVO POGLAVQE
[irewe osmanske vlasti u jugoisto~noj Evropi

Osmanska ekspanzija otpo~ela je oko 1300. godine sa severozapada Male Azije i nastavila se
sve do poznog XVII veka, ta~nije do 1672. godine, kada je osvojena posledwa zna~ajnija teritori-
ja, Podoqe (koje je u to vreme bilo pokrajina Poqske i Litvanije a sada pripada Ukrajini).
Tako je jedno malo polunomadsko sto~arsko pleme postalo osniva~ ogromne birokratizovane
imperije koja se prostirala na tri kontinenta.
Najve}i deo jugoisto~ne Evrope osvojen je u XIV i XV veku, s tim {to su neki krajevi zauzeti
tek kasnije (na primer Slavonija, Banat, Kipar, Krit), dok neki nikad nisu potpali pod osmans-
ku vlast (na primer Krf, Dalmatinsko primorje, Hrvatska i Slovenija). Za narode u ovom regio-
nu osmanska vladavina predstavqa veoma zna~ajnu istorijsku ~iwenicu, koja je wihov `ivot
odredila i u neposrednom i u dugoro~nom smislu. Istori~ari su o tome imali razli~ita, a po-
nekad i opre~na mi{qewa, ali su istoriju uglavnom pisali sa stanovi{ta nacije, iako nacija
u poznom sredwem veku uop{te nije bila glavni kriterijum razgrani~avawa. Zato oni to doba
uglavnom predstavqaju kroz niz juna~kih podviga, kao hrabru borbu svog naroda protiv nad-
mo}nog neprijateqa, a o osmanskim osvajawima pi{u ili kao o katastrofi za svoj narod, pa i
za ~itavu evropsku civilizaciju, ili pak hvale mir koji je ova centralisti~ka vladavina done-
la. Me|utim, drugi istori~ari skre}u nam pa`wu na to da je ~itav taj proces {irewa bio dale-
ko kompleksniji, da je u wemu nemogu}e jasno razdvojiti etni~ke, verske i kulturne grupe, da je
tokom wega bilo i velikih ratnih pohoda i sitnih ~arki. A u praksi, na samom terenu, nisu
postojale one jasne granice koje su moderni istori~ari tako lako povukli: osmanskim vlasti-
ma je, naime, dobra mre`a saradnika bila jednako va`na koliko i ratovawe. Juna{tvo i po-
`rtvovanost sastavni su deo ove pri~e isto koliko i okrutnost, patwa i prevare.
U ovom poglavqu ne `elimo da damo detaqan prikaz osmanskih osvajawa i/ili otpora koji
su pru`ali pojedini narodi: navodimo ograni~en broj izvornih istorijskih dokumenata, kako bi
u~enici mogli da steknu makar okvirnu predstavu o kompleksnosti tog procesa, ali i o `ivotu
qudi tog vremena i o razli~itim predstavama koje su oni imali o nekim istorijskim doga|ajima.

Ia. Po~eci osmanske dr`ave u Anadoliji

I-1. Orhan se `eni }erkom tekfura1 od Gazi2 Osman3 dade je svom sinu gazi-
Jar Hisara Orhanu,4 wu kojoj ime be{e Ulufer Hatun.
A Orhan je tad ve} bio sr~an mladi}. […] A
Deo 13 kad osvoji{e ova ~etiri utvr|ewa [Bile-
U ovom delu re}i }u kako su uzeli nevestu, xik, Jar Hisar, Inegol, Aja Nikolu], done-
koja be{e k}er tekfura od Jar Hisara, {e pravdu i jednakost toj pokrajini. I svi
kome su je dali i {ta je s wom posle bilo. qudi [iz tih sela] vrati{e se i nastani{e

1
Tekvur ili tekfur, vlastelin, vladar mawe oblasti hri{}anske vere, ~ija }e zemqa s vremenom biti
integrisana u Osmansko carstvo.
2
Gazi(ja), ratnik, junak, borac za veru.
3
Osman I, osniva~ osmanske dr`ave, vladao od oko 1281. do 1324.
4
Orhan, osmanski vladar 1324-1362.

39
[IREWE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTO^NOJ EVROPI

gde im je i mesto. @ivot, ~inilo se, posta- uveo molitvu petkom u svoje ime i kako je
de boqi no {to je to bio pod nevernicima. to do~ekano u gradu.
Jer ~uv{i kako ovi nevernici sad dobro Kad je zauzeo Karaxa Hisar, [mnoge] ku}e u
`ive, i qudi iz drugih pokrajina po~e{e gradu bile su puste. A mnogi su pristizali
da pristi`u. A gazi-Osman htede ven~awe iz Germijana i drugih krajeva. Tra`ili su
kako bi svom sinu gazi-Orhanu doveo Ulu- od gazi-Osmana da im dâ dom. I tako wima
fer Hatun za `enu. I tako i u~ini. Ulufer Osman-gazi dade dom. I grad uskoro po~e
Hatun je gospa koja dr`i tekiju [dervi{ki da cveta. I stado{e one mnoge crkve pret-
manastir] odmah pored bursanske tvr|ave, varati u xamije. Pa ~ak i tr`nicu izgradi-
nedaleko od vrelâ s toplom vodom. Ona je {e. I taj se narod [kavim, {to mo`e da zna-
izgradila i most preko Uluferinog poto- ~i i pleme] dogovori me|u sobom da obav-
ka. A po tom mostu potok je i dobio ime. I qa molitve petkom, pa ~ak i kadiju zatra-
gazija Murat-han5 i Sulejman-pa{a6 weni `i. A be{e tu jedan sveti ~ovek po imenu
su sinovi. Obojici je otac Orhan-gazi. A Dursun Faki. On je ovom plemenu slu`io
kad je gospa umrla, sahranili su je zajedno kao imam. I oni se wemu obrati{e. Tada
s gazi-Orhanom unutar zidina bursanske on ode gazi-Osmanovom tastu Edu Baliju i
tvr|ave. re~e mu to. Ali, i pre no {to je uspeo da
A¦ikpa¦a-zâde, str. 102 zavr{i, do|e gazi-Osman. Ovaj ga upita to
isto. Osman je razumeo {ta pleme ho}e.
Gazi-Osman re~e: „[ta god da imate a da
A{ik-pa{ina hronika jedna je od pr- treba da se uradi, uradite to.“ Dursun
vih hronika osmanske dinastije, ali Faki re~e: „O hane, treba nam sultanova
ona je nastala u XV veku, dakle, vi{e od sto dozvola.“7 Gazi-Osman na to re~e: „Ja sam
godina posle doga|aja koji se u woj opisuju. ovaj grad osvojio sabqom. [ta je sultan
imao s tim da sad wega treba da pitam za
dozvolu? Isti onaj Bog koji je wemu dao
? Za{to se Orhan-gazi o`enio tekfu- sultanat meni je dao moju snagu i moj hanat.
rovom }erkom? Za{to je odluku o toj A ako mi zbog ovog barjaka {togod zamera,
`enidbi doneo wegov otac? Zamisli neka zna da sam ja nosio svoj barjak u borbi
sebe u Orhanovom polo`aju. protiv nevernika. I ako mi ka`e da je on
[ta su, po A{ik-pa{i, glavne osobine od loze Selxuka [Âl-i Salçukvan], ja }u mu
koje jedna osmanska gospa treba da ima? re}i da sam ja sin Goka Alpa. I ako ka`e
da je u ove krajeve stigao pre nas, re}i }u
mu da je moj ded Sulejman-{ah ovde stigao
i pre wega.“ I tako pridobi onaj narod
I-2. Osvajawe Karaxa Hisara i prvo [pleme]. Dursunu Fakiju dade zvawe kadije
~itawe hutbe u gazi-Osmanovo ime i pravo da dr`i molitvu. Prva hutba ~ita-
na je na Karaxa Hisaru. Tamo pro~ita{e i
Deo 14 molitve za Bajram.
U ovom delu re}i }u kako je gazi-Osman A¦ikpa¦a-zâde, str. 102-103

5
Murat I, osmanski vladar (1362-1389).
6
Sulejman-pa{a, najstariji Orhanov sin, poveo Osmanlije na prve pohode po Balkanskom poluostrvu i osvo-
jio Galipoqe 1354; umro 1357.
7
Dozvola selxu~kog sultana od Konije (Ikoniona), koji je formalno bio nadre|en ratnicima iz pograni~-
nih podru~ja kakav je Osman.

40
OSMANSKO CARSTVO

U islamskoj politi~koj tradiciji, ~ita-


we hutbe, propovedi koju imam dr`i ? Kako je Osman u~vrstio svoju vlast?
Koje nam informacije daju ova dva
petkom i o bajramima, i to u vladarevo ime
znak je suverenosti, nezavisne dr`avne vla-
teksta o etni~kom i verskom sastavu
sti. U ovoj hronici, pisanoj u XV veku, istorij- severozapadne Anadolije uo~i osman-
ska realnost doga|aja s po~etka XIV veka je skog osvajawa?
iskrivqena: zapravo su Mongoli sru{ili
Selxu~ki sultanat jo{ 1307. godine, dakle,
pre nego {to je Osman uspeo da se proglasi su-
verenim. Osim toga, posle 1307. Osman, a kas-
nije i wegov sin Orhan, pla}ali su danak mon-
golskom ilhanatu u Persiji sve dok se ovaj nije
raspao krajem tridesetih godina XIV veka.

Ib. Osvajawe Balkanskog poluostrva


I-3. Kako su sukobi me|u hri{}anskim majke, i tako ih vrati{e nazad ne dav{i im
dr`avama na Balkanu olak{ali ni{ta. Kad je to doznao, Kantakuzin zapade u
prodor Osmanlija te{ku brigu, i vi{e nije znao {ta da ~ini.
Pre`iveo je samo Amorat,8 koji je bio mlad i Tad Kantakuzin posla glasnike i bugarskom
neobuzdan i koji se svom silom borio protiv caru i srpskim vladarima i re~e im: „Niste
Bugara. Tra`io je od Grkâ da ga propuste, ali nam hteli pomo}i, ali za`ali}ete zbog toga.“
su ga zaustavili mnogi brodovi i ~amci koje je A oni se ne obazre{e na wegove re~i, nego
Kantakuzin9 imao i odr`avao kako bi obezbe- odvrati{e: „Kad Turci do|u do nas, mi }emo
dio sebi prolaz do Galipoqa. Amorat, kao se braniti.“ Tad Kantakuzin sklopi dogovor s
{to smo rekli, morao je da krene preko mora. Amuratom, zakle{e se jedan drugom i razme-
A kad je Kantakuzin uvideo da ne mo`e da ni{e pisma, koja se i dan-danas ~uvaju, da
hrani vojnike na brodovima zato {to nije Turci nikad ni na koji na~in ne}e u~initi
bilo dovoqno hleba ni sviwetine i {to je ni{ta na`ao Grcima u Romaniji.11 Turci se
carska riznica svakim danom bivala sve zakle{e da }e dr`ati re~, a Kantakuzin ih na
praznija, {to je dukata i srebrwaka bilo sve to propusti do Galipoqa.
mawe, porazmislio je o ovome i poslao glas- Georgieva, Kitanov, str. 4-6
nike u Trnovo, bugarskom caru Aleksandru,10 i
zatra`io od wega da mu pomogne da nahrani Anonimni pisac ove bugarske hronike
vojsku kako bi mogao da sa~uva prolaz do iz XVI veka ima veoma neodre|ene i
nepouzdane podatke o istorijskim doga|aji-
Galipoqa. No ~uv{i ovo, Bugari stado{e da
ma s polovine XIV veka. Zapravo je Jovan
se rugaju i da ismevaju Grke, da ih vre|aju i da
Kantakuzin pozvao Osmanlije, koje je pred-
im psuju `ene i majke, i tako ih odbi{e. Kad vodio Sulejman, Orhanov sin i Muratov sta-
je to doznao, Kantakuzin zapade u te{ku brigu riji brat, da mu pomognu u gra|anskom ratu
i posla glasnike srpskim vladarima Uro{u, protiv Jovana V Paleologa (1341–1391). U
despotu Ugqe{i i kraqu Vuka{inu ne bi li to vreme, Srbe je predvodio car Stefan
od wih dobio pomo} za svoju mornaricu. No i Du{an (1331–1355), koji je iskoristio gra-
ovi, ~uv{i to, stado{e da se rugaju i da isme- |anski rat u Vizantiji kako bi osvojio neke
vaju Grke, da ih vre|aju i da im psuju `ene i vizantijske teritorije.

8
Bugarski oblik Muratovog imena (Murat I, 1362-1389).
9
Jovan VI Kantakuzin, vizantijski car 1341-1354; bio je prinu|en da abdicira, potom se zamona{io i postao
jedan od najve}ih u~ewaka poznog Vizantijskog carstva.
10
Ivan Aleksandar, 1331-1371.
11
Pod Romanijom treba podrazumevati teritoriju Vizantijskog carstva.

41
[IREWE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTO^NOJ EVROPI

? Da li nepouzdanost podataka koje Evrenos je jedan od prvih predvodni-


ovaj anonimni autor bugarske hroni- ka akinxija, neregularnih pe{adij-
ke koristi uti~u na ubedqivost wego- skih jedinica koje ratuju za plen. Ferman iz
vog prikaza? Ili misli{ da on koristi 1386. godine svedo~i o Muratovim nastoja-
wima da vo|e ovakvih grupa, koje su u po~et-
neta~ne podatke zato {to ima odre|enu
ku osmanske ekspanzije mahom ratovale za
nameru, zato {to ima „poruku“? svoj ra~un, integri{e u dr`avni sistem.

Kako je Murat poku{ao da pridobije


I-4. Ferman Murata I kojim se Evrenos- ?
Evrenos-begovu vernost i da ga pri-
begu potvr|uje pravo da upravqa voli na poslu{nost?
ju`nom Makedonijom (1386)

Uzvi{enim carskim potpisom nare|uje se I-5. Uloga lokalnih/doma}ih saradnika


slede}e: u {irewu osmanske vlasti na Balkanu
Wegovom dostojanstvu, za{titniku i osni-
va~u provincije, ponosu me|u plemenitim Prema predawu [rivayet iderlerki], zemqe
osvaja~ima, zapovedniku ratnika za veru i koje dr`i Sosmanoz13 Aleksenderosov sin
istrebqewe nevernih i naznabo`aca, gaz- padaju na jedrensku stranu reke Dunav
iji haxi Evrenos-begu, neka ga sre}a uvek [Tuna]. Dok se pribli`avamo Vla{koj
prati, koji je zajedno s mojim bratom i gos- [Eflak], s druge strane Dunava je Vla{ka,
podarem gazijom Sulejmanom pro{ao po- a s ove strane Sosmanozova zemqa. A ona
krajinu Rumeliju i osvojio zemqe. Za we- zaista be{e lepa i bogata. Davala je meda
gove usluge dodequjem mu: grad \umur|inu, i maslaca i ovaca ~itavom svetu. I sve
potom grad Ser sve do Bitoqa i Bigli{te druge proizvode i dobrobiti imala je vi-
i Hrupi{te, koji }e odsad biti jedan san- {e od drugih pokrajina. A sna`nih utvr|e-
xak (s dohotkom od deset puta stotinu hi- wa u woj bilo je vi{e od ~etrdeset.
qada ak~i),12 a koje je sve on zaslu`io svo- […]
jom sabqom. Kako je Ali-pa{a14 stigao do tvr|ave Pro-
I naimenovao sam te za glavnog zapoved- vadije [Pravadi]
nika ovih zemaqa i ovih boraca za veru i Pri~a se da je Ali-pa{a, pokupiv{i voj-
vojnika i zapovedio ti: budi im odan gos- sku, krenuo od Jedrena ne bi li stigao u
podar. Samo, ~uvaj se da te ta{tina ne po- Ajdos. ^elnik (suba{a) Provadije, izvesni
nese pa da ka`e{: „Ja sam otvorio i osvo- Husein-beg, koji je zapravo bio nevernik,
jio ove delove Rumelije“, nego boqe znaj ali je bio ~uven sa svoje velikodu{nosti,
da zemqu prvo ima Bog, a potom Prorok. A do~ekao je pa{u i po`eleo mu dobrodo{-
pod zapovedni{tvom Boga svemo}nog i licu. Pru`io mu je sve gostoprimstvo.
Proroka i wegovog zastupnika ona je data Pa{a tad pre|e potok Kamxi i sti`e do
tebi. tvr|ave ^enek [^enge]; tu zakona~i, a su-
Odbrani, I, str. 187-189.
tradan se spusti nedaleko od Provadije.

Ak~a (aspra), sitan srebrni novac, u upotrebi uglavnom od XIV do XVII veka.
12

13
Ivan [i{man, bugarski vladar (car) od Trnova (1371-1395), sin Ivana Aleksandra (1331-1371).
14
Ali-pa{a ^andarlizade, sin Halila Hajredina pa{e, bio je, kao i wegov otac, vojni sudija, vojni zapoved-
nik, a potom i veliki vezir, od 1389. pa do smrti 1407. godine. Bio je izuzetno ve{t u upravnim, diplomatskim
i vojnim poslovima, i slu`io je, redom, trima gospodarima: Muratu I, Bajazitu I i Sulejmanu.

42
OSMANSKO CARSTVO

Odabra hiqadu boraca da prate Jah{i- Sl. 1. Bajazit I pristi`e u pomo}


bega, sina Temur-ta{ovog, i posla ovog u opkoqenom Nikopoqu uo~i bitke s
Provadiju s re~ima: „Idi i vidi da li mo- krsta{ima (1396); osmanska minijatura
`e{ da smisli{ ne{to da zauzme{ Prova- (oko 1584)
diju.“ Tako Jah{i-beg po|e i sti`e do Pro-
vadije. Utabori{e se u blizini. Bila je
zima. Padao je sneg. Husein-beg se sa`ali
na kowe koje je vaqalo skloniti od zime,
pa ih, ne znaju}i za{to su povedeni, smes-
ti u ta{-hisar [tvr|avu]. ^im su u{li u
ta{-hisar, oni se no}u tajno probi{e u ku-
lu, ~ime osvoji{e ~itavu tvr|avu, i posla-
{e pa{i nekog Murata da mu prenese dob-
ru vest. Sutradan krenu i sam pa{a, sti`e
u Provadiju, do|e u tvr|avu i zaposede je,
a mujezini zapeva{e molitve i slu`bu
Bo`ju. A pa{a, po{to je naoru`ao i opre-
mio tvr|avu, do|e i utabori se u Ven~enu
[Vef~en, Vef|en]. Spaziv{i ga kako dola-
zi, qudi iz zamka done{e mu kqu~eve svog
utvr|ewa. Potom su mu doneseni i predati
i kqu~evi Madare i [umena. Tad pa{a u|e
u {umensku tvr|avu i oja~a je.
Ne¦rî, str. 245-247

Pisac ove osmanske hronike s po~et-


ka XVI veka isti~e zasluge osmanskih
osvaja~a, a prelazi preko wihovih nagodbi
s lokalnim mo}nicima u isto~noj Bugarskoj;
pa ipak, primeri za wihovu saradwu lako
se mogu na}i i u ovom izvoru.

? [ta se dogodilo s hri{}anskim su- Lewis, str. 292


ba{om u Provadiji po dolasku Os-
manlija? Na kakav nas zakqu~ak navodi
ime „Husein-beg“?
Za{to su hri{}ani prikazani u
Da li je Husein-beg izdajica ili je `rt- ? ode`dama tipi~nim za XVI vek?
va „prevare“? Da li je on velikodu{an,
Prona|i jo{ jedan predmet na ovoj mini-
podmitqiv ili ose}ajan (po{to se sa`a-
jaturi koje Osmanlije u XIV veku sasvim
lio na kowe)? Ili sve to u isto vreme?
sigurno nisu koristile.
Uporedi ono {to je u~inio Ali-pa{a i
Kako je prikazan sultan a kako druge
ono {to je u~inio Husein-beg. Ko je od
osobe, na primer hri{}ani? Za{to su
wih dvojice ve{tiji politi~ar i rat-
qudske figure tako velike u odnosu na
nik? Kako li~ne osobine istorijskih
ostatak pejza`a i gra|evine?
li~nosti uti~u na istorijske doga|aje?

43
[IREWE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTO^NOJ EVROPI

I-6. Kako se u XIV veku obja{wavala zloba i oholost. Zato je svemo}ni Bog odre-
pobeda Osmanlija nad hri{}anima dio wih da osvoje hri{}anske zemqe, i da
osvoje {to vi{e wih, jer hri{}ani svoje
A. Grigorije Palama (1354) zakone nisu uskladili s pravom, ni sa crk-
venim ni sa svetovnim, i jer oni svojim za-
Neki od wih [Turaka] mi pri|o{e, zapode- konima samo `ele zaradu i korist, jer
nu{e razgovor, a kako bi nadoknadili sla- bogati, sa svojim dvorskim obi~ajima, samo
bost svojih argumenata, obrazlo`i{e [na- tla~e siroma{ne, ne poma`u im i ne daju im
{e] zato~eni{tvo time {to je na{a vera ni imetak ni pravdu, a ne po{tuju ni pra-
neutemeqena. vila vere koja im je spasiteq zaostavio.
Ovi se bezbo`nici, omra`eni od Boga i Nevoqe i bedu koja ih snalazi nalo`io je
be{~asni, razme}u time da su Romeje15 po- sam Bog, zato {to su nepravedni i zli.
bedili zato {to vole Boga; oni ne znaju da Schiltberger, str. 133
se ovaj svet dole vaqa u grehu i da ve}im
delom pripada onima koji svoje bli`we Hans [iltberger u~estvovao je u
krsta{kom pohodu 1396. godine i za-
ugwetavaju oru`jem; zato su, sve do vreme-
robqen je u bici kod Nikopoqa. Wegove pu-
na Konstantinovog, koji je istinski vladao topisne bele{ke spadaju me|u najranije za-
qube}i Boga, idolopoklonici dr`ali padwa~ke spise o Osmanlijama.
gotovo ~itav svet, a ~ak i posle wega, i to
zadugo, a drugi se od wih nisu razliko-
vali nimalo, ili tek vrlo malo.
Phillipidis-Braat, str. 140-143 ? Uporedi obja{wewa osmanskih pobe-
da u tekstovima I-3 i I-6, i wihov mo-
ralni prizvuk. [ta misli{ o logi~ko-
Grigorije Palama (1296–1359; progla- teolo{koj argumentaciji na kojoj ovi
{en za sveca 1368) bio je jedan od vo- tekstovi po~ivaju? Da li bi ona mogla
de}ih pravoslavnih teologa u XIV veku. On je biti relevantna i u na{e doba?
branio isihazam i utemeqio ga teorijski, a
bio je i mitropolit Soluna. Osmanlije su ga
zatvorile 1354, pa je godinu dana proveo u I-7. Hri{}ani timarnici u Arvanidu,
zato~eni{tvu, da bi potom Srbi platili ot- albanskoj provinciji (1431/1432)
kup za wega. Ovaj ise~ak deo je poslanice ko-
ju je Grigorije pisao svojoj bra}i po veri u So-
153 – Timar koji dr`i Petro, a koji se `e-
lunu, i u kom potvr|uje odanost svojoj veri.
nidbom orodio s pisarem Jorgijem, pa je ta-
ko timar i dobio. Pod na{im [pokojnim?]
sultanom,16 od wega je [prvi?] jeo17 Omer od
B. Hans [iltberger (1396)
Saruhana. Pod na{im sultanom,18 timar je
dat sada{wem posedniku, koji ima i pove-
Nevernici ka`u da oni hri{}anske zemqe
qu na{eg sultana. Selo Lagos, {est doma-
nisu osvojili zato {to su mo}ni i mudri,
}instava, jedna udovica, [o~ekivani] pri-
niti zato {to su odabrani i pobo`ni, ve}
hod: 531 [ak~a].
zato {to me|u hri{}anima vlada greh, §nalc¨k 1987, str. 59

Ovo je ime koje su za sebe i svoju dr`avu koristili qudi koje }e istoriografija od XVI veka nadaqe zvati
15

Vizantincima odnosno Vizantijom.


16
Mehmedom I (1403-1421).
17
Ovde u zna~ewu „od wega je koristi imao“.
18
Muratom II (1421-1451).

44
OSMANSKO CARSTVO

Na po~etku svoje vlasti, Osmanlije su koji je, u ime Velikog Tur~ina, do{ao da ga
se trudile da obezbede podr{ku ma- zamoli da po{aqe sina i svoje qude u voj-
kar jednog dela lokalne vlastele. Tako su sku, kakav je bio obi~aj. Naime, on je, po-
uglednije velmo`e postajale vazali, i po- red danka koji pla}a, bio du`an da, na
nekad su ~ak morali da {aqu sinove sulta- Tur~inov zahtev, po{aqe drugog sina i hi-
nu na dvor kao taoce (to je, na primer, bio qadu ili osamsto kowanika. Osim toga, on
slu~aj sa znamenitim Skenderbegom, ~ije je mu je dao i jednu }erku za `enu,20 ali upr-
pravo ime bilo \ura| Kastriot i koji je bio kos tome i daqe strahuje da }e mu zemqa
sin \ona Kastriota, velmo`e iz sredwe
biti oduzeta. ^uo sam da su neki qudi ovo
Albanije). S druge strane, Osmanlije su
hri{}anima ni`eg plemstva dodeqivale napomenuli Tur~inu, a da je on odvratio
mawe timare, {to vidimo i iz ovog popisa. da na ovaj na~in dobija vi{e kowanika
Kasnije, kada se osmanska vlast u~vrstila, nego da sam dr`i tu zemqu u svojim ruka-
timare su dobijali samo muslimani. ma, jer tada bi morao da je deli podanici-
ma, a onda wemu ne bi ostalo ni{ta.
Le voyage, str. 129, 131
? U ovom tekstu hri{}anin postaje po-
sednik timara prvobitno dodeqenog
muslimanu. Kako to obja{wava{? Koji Bertrandon de la Brokjer bio je ple-
se drugi vid saradwe navodi u ovom mi} iz Burgowe koji je proputovao
tekstu? isto~nu Evropu i Bliski istok. Srbija je
tokom skoro ~itavog perioda 1389–1459 bi-
la vazalna dr`ava Osmanskog carstva.
I-8. Srpski despot kao osmanski vazal
(1432)
? Kako su Osmanlije obezbedile sebi
Posle grada Kru{evca, pre{ao sam skelom lojalnost srpskog vazala? Kakve su
reku Moravu i u{ao u zemqu despota Ra{- prednosti obe strane imale od takvog
ke ili Srbije. Ono {to se nalazi na drugoj dogovora?
strani reke jeste tursko, a ono {to se na-
lazi s ove strane reke pripada pomenutom
despotu, koji za to pla}a danak od 50.000 I-9. Kako je palo Novo Brdo (1455)
zlatnika [dukata] godi{we. […]
Stigao sam u grad zvani Nikodem [Neku- Odatle je car21 krenuo i opseo jedan grad
dim], varo{icu koja podse}a na selo, sme- koji zovu Novo Brdo, odnosno Srebrna i
{tenu u veoma lep i plodan predeo. A po- Zlatna planina, i zauzeo ga je, ali pomo}u
menuti despot Ra{ke19 `ivi u ovom gradu dogovora po kojem je stanovnicima obe}ao
zato {to on ima tako dobar polo`aj me|u da }e ih ostaviti na wihovim imawima i
{umama i rekama, pa je pogodan za lov i da im mlade `ene i sitnu ~eqad ne}e
lov sa sokolovima. Vladara smo zatekli odvoditi. A kad se grad pokorio, car je
na poqu, kako ide na reku da lovi sa soko- naredio da se zatvore kapije i da se
lovima, zajedno s wegova tri sina i pede- ostave otvorena samo jedna vrata. Kada su
setak kowanika, kao i s jednim Tur~inom, Turci do{li u varo{, naredili su svim

19
\ura| Brankovi}, srpski despot 1427-1456. U Smederevu, novoj srpskoj prestonici, izgradio je tvr|avu na
Dunavu, i u veoma te{kim prilikama poku{ao da odr`i ravnote`u izme|u dve susedne velesile, kraqevine
Ugarske i Osmanskog carstva.
20
\ur|eva }erka Mara postala je jedna od `ena Murata II (1421-1451).
21
Mehmed II (1444-1446; 1451-1481).

45
[IREWE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTO^NOJ EVROPI

doma}inima da svaki sa svojom porodicom, Sl. 2. Osmanska vojska pobe|uje


s mu{kom i `enskom ~eqadi, izi|e kroz kod Moha~a (1526); osmanska minijatura
vrata varo{i na rov, ostavqaju}i sve svo- (oko 1588)
je blago u ku}ama. I to su i{li jedan za
drugim. A car je, stoje}i pred vratima, bi-
rao mu{ku ~eqad na jednu stranu, a `ensku
~eqad na drugu stranu, a mu{karce isto
tako na rov na tre}u stranu, a `ene na
~etvrtu stranu, pa je naredio da se poseku
svi oni qudi koji su bili me|u wima najis-
taknutiji. A ostale je naredio da puste u
grad i nikome nije bilo zabraweno da bu-
de na svome imawu. Mladi}a koje je iza-
brao bilo je na broju trista dvadeset, a
`enske ~eqadi najizabranije sedam stoti-
na i ~etiri. @enske glave je sve razdao
me|u podanike a mladi}e je uzeo sebi za
jani~are, a poslao ih je u Anadoliju, preko
mora, tamo gde ih ~uvaju.
I ja sam isto tako bio tamo u tome gradu
Novom Brdu, ja koji sam ovo pisao, a bio
sam uzet sa dvojicom bra}e svoje.
Mihailovi}, str. 132-133

Konstantin Mihailovi}, ro|en oko


1435. kod Novog Brda, na Kosovu, zato-
~en je i, zajedno s drugim srpskim de~acima,
odveden u Malu Aziju. Potom je slu`io kao
jani~ar i postao zapovednik. Kasnije je po-
Lewis, str. 285
begao u Poqsku, gde je slu`io na kraqevom
dvoru, i umro posle 1501. Wegovi memoari,
pisani izme|u 1497. i 1501, prvi put su ob- ? Kako su prikazani Ugri? Prona|i
javqeni u Pragu 1565. godine pod naslovom sultana Sulejmana I.
Jani~areve uspomene ili Turska hronika. Uporedi ovaj prikaz sa sultanom na sl. 1.
Kako su naoru`ani jani~ari?

[ta misli{, koliko je pouzdan bio I-10. Turska razarawa u Sloveniji,


?
dogovor izme|u Mehmeda II i stanov- pismo habzbur{kog namesnika u
nika Novog Brda? Da li su ovi imali Krawskoj (1491)
ikakvu drugu mogu}nost?
Kakva je bila sudbina pripoveda~a ovog U ~itavom svom `ivotu nisam video to-
teksta? Kakva su wegova ose}awa dok liko strahota u ovoj zemqi. Dokle god mi
opisuje ove doga|aje? pogled se`e, i dokle god mogu da po{aqem
sluge a da ih ipak vidim da se vra}aju, svi

46
OSMANSKO CARSTVO

mi pri~aju da su [Turci] u ~itavom kraju


iznad [marne gore: u Turjaku, ^u{perku, ? Da li slika odra`ava kako su se
Dobrepoqu, Nadli{eku, Karneku, @u`em- zarobqenici ose}ali? Opi{i
berku, Suhoj krajini, Ribnici, Ko~evju. U ukratko situaciju prikazanu na slici.
tim su krajevima spalili sve i nesumwivo Uporedi svoj tekst sa tekstom I-11.
poveli i stanovnike i stoku. […] Nesret-
nici su taman bili pokupili letinu i
spremali se za vr{idbu. @ito, seno i I-11. Hri{}ani zarobqeni u Bosni (1530)
slama, sve je toliko spaqeno da […] qudi
sad nemaju {ta da jedu. Prije svega, Dowa je Bosna vrlo brdovita,
[to se pak drugih Turaka ti~e, oni su se s ima na sve strane velike {ume, i, izuzev
najve}im delom vojske utaborili kod Bele malo mjesta, slabo je, osobito na granici,
crkve. Tim paqewem i pqa~kom oni ~ine obra|ena, zbog toga {to je Hrvati i drugi
takvu {tetu da je tuga da se o tome uop{te ~esto plijene. Dok je jo{ bila u hri{}an-
i pi{e. [entjernej, Hmeqnik, Novo Mesto, skim rukama, nisu vlasti dozvoqavale da
Pre`ek, Kostawevica, Oto~ec, Mehovo, se obra|uje ta zemqa. Ali otkad su Turci
svi su ti krajevi spaqeni i opusto{eni. osvojili Jajce, po~eo je veliki dio pome-
[…] ^itava zemqa, od najzabitijih krajeva nute Dowe Bosne, koji je dugo le`ao neo-
do Qubqane, spaqena je i opusto{ena. bra|en, da se ponovno obra|uje.
O~ekujemo ih ovde svakoga ~asa. Neka ih […]
Bog u svojoj milosti odvrati od nas! Te iste ve~eri do|o{e i Turci, nekoliko
Gestrin, Kos, Melik, str. 51-52 ~asova poslije nas, u isto selo Kru{~icu
[u sredwoj Bosni] gdje smo mi kona~ili, vo-
? Koje su direktne, a koje indirektne de}i oko dvadeset sirotih i bijednih
posledice osmanskog harawa po hri{}ana, djece, dje~aka i djevoj~ica, koje
Sloveniji? Koje su bile {tetnije? su otprilike prije {est do sedam dana
uhvatili. No}u, prije na{eg odlaska, pre-
Sl. 3. Zarobqeni stanovnici dali su ih Usrefbegu, pa{i od Vrhbosne22
Beograda (1521) (koliko je otpalo na wega). Ah, siroto i bi-
jedno vavilonsko ropstvo! […] Ah, koliko
smo ih puta gledali kako i pred nama stoje
sa skr{tenim rukama, uzdi{u}i i na nebo
pogledaju}i, ne smiju}i s nama govoriti.
Ali kad bi se pokoji od wih na{ao s nama
nasamo, govorio je: „Ah, koliko smo `eqno
o~ekivali da nas Hristovom pomo}i oslo-
bodite! Htjeli bismo rado da se od ovog
tiranstva preselimo u va{u zemqu. Ali
sad smo izgubili nadu, jer vidimo da se i
vi morate pokloniti turskom caru i da k
wemu idete sada da tra`ite mir.“ Odgova-
raju}i im, sa`aqevasmo ih mnogo i tje{i-
smo boqom sudbinom i nadom. Dao Bog da
svi oni, ~ija srca ne mogu ganuti nasiqa
Samarxi}, str. 128-129
Turaka, vide to! Tada bi doista imali sa-

22
Vrhbosna je sredwovekovni grad na mestu dana{weg Sarajeva.

47
[IREWE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTO^NOJ EVROPI

`aqewa sa qudima koje mi dr`imo za pra-


ve hri{}ane, a koji, i pored neopisivih ? Kakve su bile ekonomske posledice
nevoqa i velikih nasiqa, ostado{e pos- osmanskog osvajawa Dowe Bosne?
tojani u spasonosnoj hri{}anskoj veri. Uporedi ovaj izve{taj s izve{tajem o
Kuripe{i}, str. 17-23 pusto{ewu Slovenije. Za{to me|u wia
postoji tolika razlika?
Kao prevodilac habzbur{kog posla-
nika, Benedikt Kuripe{i} proputo-
vao je Bosnu i druge krajeve Osmanskog car-
stva na putu do Carigrada.

Iv. Pad Carigrada – osvajawe Istanbula (1453)

I-12. Pad Carigrada, vizantijsko ime pomiwe i u na{oj slu`bi, po{to smo
vi|ewe: Georgije Sfrances se nadali nekakvoj pomo}i […] [est mese-
ci kasnije, iz Rima smo primili isto ono-
^etvrtog aprila iste te godine [1453] sul- liko pomo}i koliko i od sultana iz Kaira.
tan se vratio i opkolio grad s kopna i s Sphrantzes, str. 69-72
mora svim mogu}im napravama i lukavst-
Georgije Sfrances bio je poznovizan-
vima. S mora je opseo svih 18 miqa grada
tijski dostojanstvenik i jedno vreme
sa 400 malih i velikih plovila, a s kopna najvi{i slu`benik, ~uvar dr`avnog pe~ata.
sa 200.000 qudi. Iako na{ grad jeste Po{to je oslobo|en, zamona{io se i napisao
velik, u na{oj odbrani na{lo se ta~no hroniku koja predstavqa jedno od najva`ni-
4.773 Grka i jedva dvesta stranaca. jih svedo~anstava o padu Carigrada. @ele-
[…] U utorak 29. maja [1453. godine], ranom }i da opravda politi~ke poteze Vizantije,
zorom, sultan je zauzeo na{ grad; tom pri- Sfrances krivicu svaquje na katolike, koji
likom moj pokojni gospodar i car, Konstan- nisu pomogli Vizantiji, a ne uzima u obzir
tin,23 bio je ubijen. to {to je, po sklapawu crkvene unije u Fi-
[…] Ja sam zato~en i propatio sam sva zla renci 1439, papa uspeo da pokrene nekoliko
krsta{kih pohoda protiv Osmanlija; s druge
ropstva. Kona~no sam otkupqen 1. septem-
strane, me|utim, ta~no je i da su posle te{-
bra 6962. [1453], pa sam krenuo ka Mistri.24 kih poraza kod Varne (1444) i na Kosovu
Moja `ena i deca pre{la su u vlasni{tvo (1448) svi poku{aji da se Osmanlije prote-
nekih starijih Turaka, i oni se prema wi- raju iz Evrope a da se Vizantija spase po-
ma nisu zlo ophodili. Potom su prodati stali bespredmetni, kao i da su Vizantinci
sultanovom mirahoru,25 koji je stekao ve- u vreme zavr{nog napada Osmanlija na
liko bogatstvo prodajom mnogih drugih Carigrad dobili tek neznatnu pomo}.
lepih plemkiwa.
[…] Mo`da bi neko `eleo da zna kako se ? Kakvu su sudbinu do~ekali Vizan-
car spremao pre opsade, dok je sultan pri- tinci koji su pre`iveli pad Cari-
kupqao snage, i kakvu smo pomo} primili grada? Da li su s padom u ropstvo ukinu-
od hri{}ana sa strane. te sve povlastice plemi}a i bogata{a?
Drugi nam hri{}ani nikakvu pomo} nisu [ta misli{, da li je Carigrad mogao da
poslali. […] se spase osmanske invazije da je vizan-
Car je iz nu`de pristao na to da se papino tijski car vodio druga~iju politiku?

23
Konstantin XI Paleolog, posledwi vizantijski car (1449-1453)
24
Mistra je bila glavni grad vizantijske kne`evine Moreje (Peloponez), koju su Osmanlije zauzele 1460. godine.
25
Osmanski velikodostojnik, upravnik carskih {tala.

48
OSMANSKO CARSTVO

I-13. Ponovno naseqavawe Istanbula da ovi qudi prestanu da popravqaju grad.


pod Mehmedom II Grad treba da bude u na{im rukama kao
{to je bio i ranije.“ Vezir na to re~e:
Ovi {to pristigo{e dobi{e odmah ku}e. „Onda }emo opet uvesti mukatu. Neka ovi
Istanbul po~e da cveta. Potom tim qudi- qudi prestanu da grade sebi ku}e. Neka
ma nametnu{e da pla}aju mukatu.26 A wima grad ostane ru{evina. Neka bude u rukama
to te{ko pade. Reko{e: „Proterali ste na{ih qudi.“ I ovaj vezir tako preokrenu
nas iz na{eg doma [mülk, s na{eg imawa]. sultanovo srce. I mukata ponovo be{e uve-
Zar ste nas doveli ovamo da pla}amo ki- dena. Jednom od ovih zaverenika neverni-
riju za ku}e nevernih?“ Neki pobego{e, ka be{e dodeqen la`ni musliman za
ostavqaju}i za sobom `ene i decu. Sultan dru`benika. I on je bele`io sve {to bi
Mehmed imao je roba [ahina, kojeg je nas- ovaj zaverenik nevernik rekao.
ledio od svog oca i koji je nekada bio ve- Pitawe: Ko je bio taj vezir?
zir. I on re~e: „O veli~anstveni care, Odgovor: To je bio Mehmed-pa{a Grk.27 Po-
tvoji su preci tolike zemqe osvojili, i tom ga je sultan dao udaviti kao pseto.
nikad nisu nametali mukatu. Dobro bi A¦ikpa¦a-zâde, str. 193
bilo da ni ti to ne ~ini{.“ Sultan primi
te re~i k srcu, pa izdade ukaz da onaj ko Kad je osvojen Carigrad, 1453. godine,
dobije ku}u mo`e i da je zadr`i u vlas- Mehmed II poku{ao je da ga obnovi ka-
ko bi imao glavni grad kakav wegovo carstvo
ni{tvo. I dado{e qudima poveqe da su
zaslu`uje. Wegovim urbanisti~kim planom
ku}e odsad wihovo vlasni{tvo. I grad jo{
bili su predvi|eni palata Topkapi (Top-
jednom po~e da cveta. Qudi po~e{e da kapi saraj), nekoliko xamija i razna druga
zidaju xamije, konake i ku}e. Grad po~e da javna zdawa. No, najva`nije je bilo da se qu-
se razvija. A potom je sultan imao vezira di ponovo privuku u grad. U te svrhe, Mehmed
koji je bio nevernikov sin. On se veoma II pribegao je prinudnom naseqavawu qudi
zbli`io sa sultanom. Stari nevernici iz drugih gradova s osvojenih teritorija, ali
Istanbula bili su prijateqi vezirovog je pozvao i qude iz ~itavog carstva voqne
oca. Oni mu do|o{e i reko{e: „[ta to ~i- da se nastane u Istanbulu. U A{ik-pa{inoj
ni{? Ovi Turci ponovo su doneli blago- hronici opisani su neki sukobi do kojih je to
stawe u grad. A gde je tvoja smelost? Zau- dovelo, a opisano je i nezadovoqstvo
zeli su zemqu koja je pripadala tvom ocu i turskog plemstva time {to su i neki sul-
nama. Dr`e je i koriste na na{e o~i. A ti tanovi podanici, mahom hri{}ani koji su
si sada sultanov dru`benik. U~ini ne{to primili islam, dobili znatne povlastice.

Ig. Stanovni{tvo i vera


I-14. Prisilno naseqavawe (sürgun) evler] koja su zimu provodila u ravnici Me-
Balkana stanovni{tvom iz Male Azije nemen. A u tim krajevima sultan je imao
(pred kraj XIV veka) monopol na so. A oni taj monopol nisu po{-
tovali. Glas o tome sti`e i do sultana.
Prema predawu, u pokrajini Saruhan28 pos- Bajazit-han29 tada pozva svog sina Ertugru-
tojala su nomadska doma}instva [göçer la i re~e mu da sva nomadska doma}instva
26
Na~elno, mukata [mukataa] je porez na zemqi{te, ali u ovom konkretnom slu~aju to zna~i da su ti dose-
qenici morali da pla}aju kiriju za ku}e u koje su se uselili.
27
Mehmed-pa{a Grk bio je veliki vezir 1467-1470. Rum je turska re~ za Grk.
28
Pokrajina na zapadu Male Azije. Tokom XIV veka Saruhan je bio nezavisni turski emirat, koji je Osman-
skom carstvu pripojen 1390, u po~etku Bajazitove vladavine.
29
Bajazit I Muwa (1389-1402).

49
[IREWE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTO^NOJ EVROPI

u Menemenskoj ravnici stavi pod jaku kon- I-17. I-17. Kako je jedan kadija
trolu i da wegove sluge [kul, kullar] otprate zabele`io slu~aj de~aka bez oca koji
sve nomade do ravnice kod Filibea [Plov- prima islam (1636)
diva]. Ertugrul u~ini onako kako mu je
otac zapovedio, posla one nomade, sve do Zimija30 Totodori, de~ak od deset godina
jednog, na Filibe; sluge ih otprati{e don- iz sela Orta Koj u srezu Levko{e re~e:
de i natera{e da se nastane oko Filibea. Sad sam ostavio za sobom la`nu veru a po-
Danas zemqu oko Filibea uglavnom oni i ~a{}en sam islamom. I uze ime Mustafa.
nastawuju. Jennings 1993, str. 139
Neþrî, str. 339
U na~elu, qudi se popisuju prema
svom i o~evom imenu („H sin Y-ov“). To
? Da li su turski nomadi s Menemena {to se u Totodorijevom slu~aju ne pomiwe
mogli slobodno da odlu~e da li }e o~evo ime verovatno zna~i da je on bio van-
se preseliti na Balkan ili ne}e? bra~no dete.
[ta misli{, koje je posledice osman-
sko osvajawe imalo po tursko stanov-
ni{tvo Anadolije? I-18. Molba jednog mladi}a da pre|e u
islam (1712)

Tvoja visosti, moj veliki i milostivi


I-15. [ta su Osmanlije obe}ale care, zdrav bio!
bosanskim seqacima: pismo kraqa Ja, tvoj rob, siroma{an sam ~ovek iz okoli-
Stjepana Toma{evi}a (1461–1463) papi ne Ru{~uka. U svom rodnom mestu osetih `e-
Piju II qu da postanem musliman, i zato se tebi ob-
ra}am. Molim te za ~ast da u tvom prisustvu
Turci su izgradili vi{e utvr|ewa u mojoj primim islamsku veru. Budi tako dobar i
kraqevini i veoma su uqudni prema naro- daj mi preobuku i ne{to od ~ega }u `iveti.
du sa sela. Obe}avaju slobodu svakom se- Ponizno te molim za takvu zapovest. Zapo-
qaku koji primi islam. A prost seqa~ki vest je u mo}i tvoje visosti, moj svetli care.
um ne mo`e da prozre takvo lukavstvo i Tvoj rob Abdulah
veruje da }e ta sloboda trajati doveka. Osmanski, str. 160
Andri}, str. 15

? Navedi {ta su mogli biti motivi za


primawe islama u Osmanskom carst-
I-16. Joasaf, pravoslavni episkop vu; pogledaj i tekstove III-13 i IV-30.
vidinski, o prisilnom i dobrovoqnom Da li su sli~nosti izme|u ovih dveju ve-
primawu islama (XV vek) ra mo`da olak{ale primawe islama?
Pove`i ovo s istorijskim izvorom u kom
O sramote! Mnogi su pre{li sramnoj veri se pad pod osmansku vlast obja{wava
Mohamedovoj: neki iz straha, neki smek{a- bo`jom kaznom za hri{}ane (I-6): da li je
ni laskawem ili pridobijeni materijal- mo`da ose}aj krivice i strah od bo`je
nom kori{}u, a neki, opet, pre|o{e nepri- kazne bio motiv za primawe islama?
jatequ od ludosti, op~iweni wegovom Kakve je posledice {irewe Osmanskog
obrazovano{}u i o{troumno{}u. carstva imalo po etni~ku i versku
Bulgarska, str. 206 strukturu jugoisto~ne Evrope?

30
Hri{}anski ili jevrejski podanik.

50
DRUGO POGLAVQE
Institucije Osmanskog carstva

S osvajawem velikih teritorija promenila se i sama priroda osmanske dr`ave. Nekada{we


pleme postalo je osniva~ ogromne imperije. S osmanskog stanovi{ta, nove teritorije nametnule
su potrebu za novim na~inima vladawa i novim sredstvima kontrole, upravqawa i eksploataci-
je. Na ove nove metode uglavom je uticala islamska politi~ka tradicija, koju je s kolena na koleno
prenosila ulema (muslimanski u~ewaci i znalci zakona), ali i mongolska i vizantijska vlada-
rska praksa i prakti~no iskustvo.
Osmanska dr`ava i wene institucije bile su u mnogom pogledu hibridne tvorevine: s jedne
strane, postojala je jaka veza s islamom, a s druge i potreba da se razli~iti podanici nemu-
slimani integri{u u politi~ke strukture, potreba da se s verskim vo|ama drugih naroda kako-
tako sara|uje kako bi osmanska dr`ava mogla da funkcioni{e. S jedne strane imamo ideologiju
sultanove neograni~ene mo}i, a s druge realnu nemogu}nost te centralisti~ke vlasti da prodre
u sve prostore i sve dru{tvene strukture. I pored nepreciznih i promenqivih pravila o
nasle|ivawu prestola, Osmanova dinastija odr`ala se na vlasti i ostala neosporena vi{e od
{est vekova. Stroga podela na privatnu i javnu sferu bila je temeq organizacije osmanskog
dvora. Vojni sistem imao je neke tipi~ne sredwovekovne odlike (ratnici se bore za verske ide-
ale, za plen ili za povlastice kakve im je nudio sistem za ubirawe poreza, smi{qen tako da
iskoristi nepokretne ekonomske resurse), ali i neke crte karakteristi~ne za po~etak novog doba
(na primer, pla}ena staja}a vojska; u woj su bile spojene sredwovekovna islamska institucija sul-
tanovih slugu, s jedne, i specifi~an sistem regrutovawa, s druge strane, takozvana dev{irma,
danak u krvi: de~aci nemuslimanske vere uzimani su od porodica i s vremenom bi postali pripad-
nici privilegovane dru{tvene grupe, ponosni na svoj poseban status kapi kulara,31 slugu Visoke
porte).32 U unutra{wosti carstva, pored vojnih namesnika vlast su vr{ile i kadije, ni`e mirovne
sudije, birane iz redova uleme, ali su je u prakti~nom smislu vr{ile i lokalne zajednice. To {to
su {irom carstva uspostavqene zajedni~ke institucije ne zna~i da su razlike me|u pokrajinama
i wihove specifi~nosti ukinute: naporedo s direktnom osmanskom vla{}u postojale su i insti-
tucije hri{}anskih vazalskih dr`ava. Za neke od wih, faza vazalstva bila je samo uvod u potpunu
aneksiju, za neke druge pak ona je bila trajno stawe.
Osmansko carstvo bilo je islamska dr`ava: ono je po~ivalo na {erijatu, u~ewu i zakonu mus-
limanske vere. Zasnovano na Kuranu i na suni, obi~ajnom pravu (wega ~ine predawa o Muha-
medovim delima, izrekama i stavovima), muslimansko pravo razvilo se tokom sredweg veka, ali
su s vremenom na wega uticali i razni u~ewaci, pripadnici uleme. Iako je {erijatsko pravo zah-
vaquju}i ovome zadr`alo koliku-toliku fleksibilnost, Osmanlije su wemu radije dodavale
zakone i odredbe koje je izricao sâm sultan, neograni~eni, suvereni vladar. Za razliku od mo-
dernog prava, ovi zakoni i odredbe, koji su, zajedno, ~inili kanune (zakonike; re~ poti~e od gr~ke
re~i kanon), nisu sistematski izvedeni iz nekog vi{eg principa: zakonici su naj~e{}e kompi-
lacije i nove formulacije stavova iz obi~ajnog prava, pa utoliko sadr`e i neke lokalne obi~aje
jo{ iz predosmanskog vremena. Iako je vlast osmanskog sultana teorijski bila neograni~ena, ovo
sultansko pravo moralo je biti u skladu s vi{im principima {erijatskog, a najvi{i verski

31
Kap¨kulu bukvalno zna~i „rob (carske) Porte“. U ovu kategoriju nisu spadali samo jani~ari ve} i {est
drugih regimenata kap¨kulu-vojske, kao i razno osobqe na dvoru.
32
Porta ili Visoka porta je ime kojim su u Evropi nekad zvali tursku vladu.

51
INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA

u~ewak Carstva, {ejh el islam, imao je da potvrdi da li je svaki takav sultanov zakon, odredba
ili naredba saglasan s {erijatskim pravom.
Iako se u zvani~noj ideologiji insistiralo na politi~koj stabilnosti i tradiciji, osmanski
politi~ki sistem nikako nije bio otporan na promene – samo {to su one bile krajwe protivre~ne.
Neki istori~ari smatraju da promene do kojih je do{lo posle XVI veka zapravo predstavqaju opa-
dawe gotovo savr{ene organizacije kakva je postojala u tzv. klasi~nom dobu. Drugi pak ka`u da te
promene svedo~e o prilago|avawu Carstva izazovima koje je sobom doneo rani novi vek, te da
sli~nih pojava ima i u drugim dr`avama u Evropi i Aziji. Na`alost, zbog obima ovog nastavnog ma-
terijala ne mo`emo detaqnije da se pozabavimo svim aspektima politi~kih promena u Osmanskom
carstvu, ali svakako treba da naglasimo da wegove institucije nisu bile stati~ne, ve} dinami~ne.
Izvorni tekstovi navedeni u ovom poglavqu kazuju nam pone{to o kompleksnoj prirodi osman-
skih politi~kih institucija, po{to donose razli~ita, pa mo`da i sukobqena vi|ewa jednog istog
problema. Nadamo se da }e u~enici na osnovu wih mo}i da steknu boqu predstavu o kompleksnoj
prirodi politi~ke vlasti.

IIa. Sultan i wegov dvor

II-1. Titule koje je Sulejman koristio u II-2. Odlike idealnog vladara u pesmi
prepisci s Ferdinandom I (1562) koju je Xelalzade posvetio sultanu
Selimu II (1566–1574)
Padi{ah i sultan Belog [Sredozemnog] i
Crnog mora, ~asne Kabe i prosvetqene Me- Ko `eli da bude dobar vladar
dine, svetog Jerusalima, egipatskog pres- Neka dr`i kamen mesto jastuka.
tola najdragocenijeg u na{e doba, provin-
cija Jemen, Aden i Sana, Bagdada, sedi{ta Nek se odrekne udobnosti,
mira, i Basre i Lahse, i gradova Anu{ri- Odrekne pi}a,
vana,33 zemaqa Al`ira i Azerbejxana, ze- I neka nema prijateqa
maqa Zlatne horde i tatarske zemqe, Me|u nezaslu`nima.
Dijarbekira i Kurdistana i Luristana, i
Rumelije i Anadolije i Karamanije i Vla- Neka ga se neznalica kloni.
{ke i Moldavije i Ugarske, a osim wih i Jer, kako ka`u, u dece nema mudrosti.
mnogih drugih velikih i svetlih zemaqa i
krajeva […] Oni {to su ven~ani sa dr`avom,
Bayerle, str. 46-47 [to gospodare blistavim svetili{tem,
Neka stave na kocku i glavu i `ivot,
Neka budu spremni da se bore u svaki ~as.
? Prona|i na karti teritorije navede- […]
ne u Sulejmanovim titulama. Koje te-
ritorije nedostaju? Ako i kad bude{ sultan
Kakav utisak vladar `eli da ostavi Ovoga sveta, ~ist i savr{en,
kad koristi ovakvu titulu? Ne uputi nikad osmeha licu
@enstvenih.

33
Stara persijska prestonica Ktesifont, u dana{wem Iraku.

52
OSMANSKO CARSTVO

Poslu{aj istinitu re~ Savet vladaru bio je ~est kwi`evni


Ako si pametan. `anr u sredwem i ranom novom veku.
Primi je i prihvati Prikazivawem idealnog vladara davao se
Ako si zaista skroman. ideolo{ki okvir kojeg je teorijski suvere-
Pravi ~ovek jeste onaj ~ija su shvatawa ni vladar trebalo da se dr`i. Ovo je naro-
Zrela i umerena. ~ito zanimqivo ako znamo da je pesma pos-
Nema ni qubomore, ni osvete ve}ena Selimu II, pijanici koji se retko kad
Ni besa u srcu wegovom. bavio dr`avnim poslovima.

Nek se onaj ko ~ini dobro boji Alaha,


Na{eg Boga, stalno. ? Koje sve odlike Xelalzade pripisu-
je idealnom vladaru? Koje ti sma-
Nek wegove o~i vide razliku tra{ najbitnijim?
Izme|u glave i repa. S obzirom na ono {to zna{ o pravom Se-
limu II, {ta misli{, kakvu je nameru
Nek oprosti gre{ku pesnik imao, {ta je zapravo mislio? Da
I oma{ku i obi~an propust. li je ironi~an (po{to ove vladarske
Neka vidi Boga svemo}nog osobine koje navodi bezmalo prili~e
I wegovu prisutnost svuda. svecu) ili samo ponizan?
Neka ne bude {krt,
Neka ne bude pohlepan. II-3. Razli~ita mi{qewa o
Milostiv neka bude ~ak bratoubistvu na prestolu: hronika
I prema onom ko ga je uvredio. Mehmeda Ne{rija o pogubqewu
Mustafe Nejakog (1422)
I uvek neka deli pravdu
Prema onome {to mu {erijat propisuje. Wegovog34 malog brata, poznatog kao Mu-
Neka zna istinu [ili Boga, hak], stafa Nejaki, kom je wegov otac35 dao zem-
Neka progna tiraniju. qu Hamid36 i kog su usvojili emiri iz Ger-
mijana,37 izazva{e neki zlosre}nici. Emi-
^ovek bez znawa ri Germijana i Karamana38 dado{e mu voj-
I nije pravi ~ovek. nike, i on krete na Bursu. […] Kad do sul-
Nema prave krvi tana Murata sti`e vest o tome, wegove
U `ilama glupog. […] vojskovo|e posla{e poruku {arabdaru
Ilijasu39 da ga je sultan naimenovao za
Da ne bi tela sultana Selima, glavnog upraviteqa Anadolije. ^ak su mu i
[irokogrudog kraqa, izvora sre}e, povequ poslali. Rekli su mu da zabavi de-
~aka ne~im dok oni ne stignu. [arabdar
Neprijateq bi zauzeo Ilijas se odlu~io za izdaju, primio
Zemqu s kraja na kraj, wihovu poruku i ostao pripravan. […]
A Bog nam ne bi pomogao, ne bi Sultan Murat `urno izjaha i sti`e do Iz-
Ni nama dao da je osvojimo. nika devetog dana po{to je krenuo iz
Celâlzâde, str. 77-78 Jedrena.
34
Murata II (1421–1451).
35
Mehmed I (1403–1421).
36
Osmanska pokrajina na jugu Male Azije.
37
Najpre emirat, potom osmanska pokrajina u srcu Male Azije.
38
Turski emirat na jugu Male Azije, glavni suparnik Osmanskog carstva u Anadoliji sve do 1468, kada je anektiran.
39
U~itequ Mustafe Nejakog.

53
INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA

[…] Dok je bitka jo{ trajala, Ilijas-beg


zgrabi de~aka iz sedla. De~ak povika: ? [ta misli{, za{to su se xelati od-
„U~itequ [lala], {to me dr`i{ tako?“ a lu~ili za to da mladog princa ubiju
Ilijas mu re~e: „Vodim te kod brata, Mu- ba{ ovako?
rat-hana.“ Mustafa Nejaki tad re~e: „Ti si Osim navedenog opravdawa koje izri~e
okrutni izdajnik. Ne vodi me bratu, on }e {arabdar Ilijas, postoje li mo`da i ne-
me ubiti.“ Ilijas-beg se na~ini da ga ne ~u- ki drugi motivi za wegovo pona{awe?
je, pognu glavu i predade de~aka. Glavni
zapovednik Mezid-beg uze de~aka, posadi
ga na veliki ratni dobo{ i poqubi ga s Sl. 4. Plan Topkapi saraja u
po{tovawem. Potom ga odvede Murat-hanu. Carigradu
Murat-han im odmah re~e da obave {to
imaju. Oni uze{e de~aka Mezidu, i odvedo-
{e ga iz Iznika, do jednog velikog smokvi-
nog drveta i udavi{e ga tamo u vodi. Kad
su izvr{ili zapovest, posla{e ga u Bursu,
da tamo bude sahrawen uz oca. Do~ekali su
ga gra|ani Burse. Uze{e telo i sahrani{e
ga u skladu s verskim zakonom. A onda upi-
ta{e {arabdara Ilijasa: „[to u~ini to?“
A on im odgovori: „Na prvi pogled, reklo
bi se da sam postao izdajnik. A u stvari
sam u~inio pravu stvar. Da sam ih pustio,
ove dve vojske bi zaratile i nanele zlo
~itavoj zemqi. Boqa je pojedina~na {teta
od sveop{te {tete. Osim toga, to je stari
obi~aj. To nisam u~inio ja.“ Posle ovog,
vi{e ga niko od velika{a nije po{tovao.
Ne¦rî, II, str. 567-573

Ne{ri ovu hroniku pi{e krajem XV


veka, tokom vladavine Bajazita II
(1481–1512), ~iji je prethodnik Mehmed II
bratoubistvo na prestolu pretvorio u za-
kon: kad do|e na presto, svaki sultan ima
da ubije svog brata kako bi obezbedio unu-
tra{wi mir u Carstvu. Ne{rijeva pri~a o
ubistvu Mustafe Nejakog sadr`i kako zva-
ni~nu argumentaciju, tako i ~iwenicu da se
veliki deo osmanskog dru{tva nije slagao s
tom praksom. Zbog ovog nezadovoqstva, od
bratoubistva na prestolu odustalo se po-
~etkom XVII veka (posledwi zabele`eni
slu~aj odigrao se s dolaskom Mehmeda III na
vlast 1595. godine).
Inalcik, sl. 3

54
OSMANSKO CARSTVO

Tabela 1: Dvor i centralna uprava Osmanskog carstva


A. Unutra{wi dvor (Enderun)40 B. Spoqa{wi dvor (Birun) C. Carski savet (Divan)
Glavni segmenti: Glavni segmenti: Stalni ~lanovi:
Harem Dvorska stra`a (kap¨kulu)41 Veliki vezir (vizir-i azam)
Li~ne odaje (has oda) Carska kuhiwa Veziri42
Ratna odaja (seferli oda) Carske {tale Vojne sudije (kadi'asker)
Riznica (hazine) Anadolije i Rumelije
Glavni dostojanstvenici:
Trpezarija (kiler) ^uvar carskog pe~ata
Jani~arski aga
(ni¦anci)
Glavni dostojanstvenici: Barjaktar (Mîr alem)
Glavni rizni~ar (ba¦ defter-
Aga glavnih dveri (Kap¨ agas¨) Upravnik carskih {tala
dar)
Aga harema (K¨zlar agas¨) (Mirahür)
Admiral (kapudan pa¦a)
Stare{ina li~nih odaja Glavni ~uvar carske kapije
Stare{ina pisara (reis-ül-
(Has oda ba¦¨) (kap¨c¨ ba¦¨)
kitab)
Silahdar, zadu`en da nosi Glavni carski glasnik (çavu¦
sultanovu sabqu ba¦¨)
Li~ni rizni~ar (hazinedar) Glavni ba{tovan (bostanc¨
Çuhadar, zadu`en za sul- ba¦¨)
tanovu odoru Glavni sokolar (çak¨rç¨ ba¦¨)
Rikabdar, zadu`en da
pridr`ava sultanu uzengiju

? Uporedi plan dvora s tabelom. Koje


su najva`nije slu`be? [ta misli{,
za{to su one sme{tene ba{ na takva
mesta?

Sl. 5. Carski poslanik na


audijenciji kod osmanskog sultana

Kakve nam podatke o osmanskoj isto-


? riji i civilizaciji u XVII veku daje
ova slika? Sa~ini spisak svih podata-
ka koje mo`e{ da izvu~e{ iz slike, raz-
meni ih s drugom/drugaricom i uporedi
rezultate.
Prona|i sliku na kojoj su predstavqeni
poslanici na nekom zapadnoevropskom
dvoru u XVII veku. Uporedi slike, naro-
~ito ceremoniju prijema, vladarevo dr-
`awe, pona{awe poslanikâ i gestiku-
laciju prikazanih likova.
Inalcik, sl. 12

40
Sultanove li~ne sluge, naj~e{}e u tre}em krugu Carskog dvora. Pored `ena, qudi koji su slu`ili u
Unutra{wem dvoru bili su ili mladi momci (iço°lan, pa`evi) ili evnusi.
41
Pored jani~ara, u trupe kapi kulara, carskih slugu, spadalo je jo{ {est elitnih jedinica.
42
Glave{ine imenovane za ~lanove Carskog saveta, koji je mogao imati svega ~etiri, ali i vi{e od deset
~lanova. U Carskom savetu je sedeo i glavni namesnik (beglerbeg) Rumelije, a ponekad i namesnici drugih
pokrajina.

55
INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA

II-4. Kako je Mustafa I do{ao na presto


(1617) Pe~evija u svojoj hronici ne kazuje ni-
{ta o specifi~nim interesima raz-
23. zulkaide 1026 [= 24. novembra 1617] nih politi~kih frakcija, ali je ona drago-
cena zbog „javnog“ argumenta koji je zagova-
Kada je, prema bo`joj voqi, ve~iti i sve-
ralo osmansko politi~ko vo|stvo. Naime,
prisutni sultan Ahmed-han prestao da Mustafa I vladao je svega nekoliko meseci,
vlada ovim svetom, emiri, wegovi sinovi, a 1618. godine smenio ga je wegov bratanac
bili su jo{ veoma mali. A wegov brat, sul- Osman II (1618–1622); kad je Osman II ubijen u
tan Mustafa, tek {to se bio zamom~io. Ta- jani~arskoj pobuni, Mustafa I ponovo je vra-
ko je on do{ao na presto navedenog dana. }en na presto za nekoliko meseci, da bi ga
Ali, veziri i vojni zapovednici, {eici, kona~no smenio Murat IV (1623–1640).
u~ewaci i druge velmo`e nisu bile
spremne da uka`u po{tovawe novom vla-
daru. Mustafa-aga, aga Kapije sre}e43 Sl. 6. Carska gozba tokom vojnog
[Darüssaade aghasi], koji je za vladavine pohoda
sultana Ahmed-hana bio veoma uticajan u
dr`avnim poslovima, i ovaj put se nije
ustezao da svakome deli zadatke, i povi-
{enim glasom rekao glavnom pravnom sa-
vetniku [sheyh-ül-Islam] Esat-efendiji i
zameniku velikog vezira [sedaret kay-
makam¨] Sofu Mehmed-pa{i da sultan
Mustafa-han nije zdrave pameti, te da
wegovim mislima i delima nije verovati.
Me|utim, ako bi se takav princ u prvim
moma~kim godinama presko~io u korist
deteta koje bi onda do{lo na presto, bilo
bi te{ko izbe}i glasine i ogovarawa, a to
bi imalo mnoge mane. Tako|e se smatralo
da u ovakvim vremenima sultan Mustafa u
svakom slu~aju ima pravo na presto, bar sa
dinasti~kog stanovi{ta, te da bi oglu{a-
vawe o taj zakon nasle|ivawa prestola
izazvalo nezadovoqstvo u narodu. Kona~-
no, smatralo se da je wegov du{evni pore-
me}aj verovatno posledica dugog zato~e-
ni{tva, tokom kojeg Mustafa nije smeo da
razgovara ni sa kim, te da }e mu se, ako
neko vreme provede me|u qudima, razum
povratiti. I tako je sultan Mustafa iz
nu`de prihva}en za padi{aha.
Peçevi, str. 337

? [ta bi mogao biti argument protiv


Mustafinog dolaska na vlast?
Hegyi, Zimanyi, sl. 40

43
Iza Kapije sre}e bile su sultanove privatne odaje, u koje su pristup imali samo wegovi pa`evi, evnusi
i wegove `ene.

56
OSMANSKO CARSTVO

Sl. 7. Sultan Bajazit II (1481–1512) u lovu nedaleko od Plovdiva

Hegyi, Zimanyi, sl. 38

57
INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA

IIb. Dev{irma

II-5. Biv{i jani~ar opisuje dev{irmu44 vojnicima odu tamo gde ima hri{}anskih
ku}a. I ako u ku}i nekog hri{}anina na|u
Kad god upadnu u koju zemqu i narod poko- tri sina, dva neka uzmu za cara, a tre}ega
re, tada carski pisar odmah za wima ide i neka ostave roditeqima. Ali ako hri{}a-
{to god je de~aka sve u jani~are uzima, a nin ima samo jednog sina, wega neka mu
za svakoga daje pet zlatnika i {aqe preko uzmu silom, za cara. Ovi u~ini{e kako im
mora u Anadoliju, gde ih ~uvaju. Takvih de- je car nalo`io, obreza{e ih prema bez-
~aka biva oko dve hiqade. A ako od nepri- bo`ni~koj saracenskoj [muslimanskoj] veri
jateqskih qudi ne bi dobio dovoqno, i nau~i{e ih la`qivoj kwizi imamovoj.
onda od svih hri{}ana u wegovoj zemqi Potom taj car dade naredbu da se deca
koji imaju de~ake ove oduzimaju u svakome obu~avaju u vojnim ve{tinama: da se bore i
selu, odrediv{i koliko koje selo mo`e da ja{u kowe. Kad bi dostigli zrelost,
dati najvi{e da bi ipak broj bio uvek pot- car bi ih obasipao velikim po~astima i
pun. A ove de~ake koje iz svoje zemqe uzi- zvao ih jani~arima. A oni su bili tako zas-
ma naziva ~ilik, a posle svoje smrti svaki lepqeni da su se po~eli pona{ati bespri-
od wih sav svoj imetak mo`e ostavqati zorno, ~ak i prema sopstvenim roditeqi-
kome ho}e. Ali one koje uzima od neprija- ma, sopstvenim majkama i o~evima, da su
teqa nazivaju penxik. Ovi posle svoje stali ubijati hri{}ane na najsramniji
smrti ne mogu ni{ta ostaviti, ve} sve pre- na~in, pa su tako bili i gori od Saracena.
lazi caru, osim ako se neko tako ponese i Georgieva, Canev, str. 126-127
zaslu`i da bude oslobo|en, taj mo`e dati
posle svoje smrti kome {ta ho}e.
Mihailovi}, str. 164-165 ? Uporedi podatke koje tekstovi II-5 i
II-6 navode o broju de~aka koji su
oduzeti roditeqima, i imaj u vidu da je
II-6. Hri{}anska kritika dev{irme u tokom perioda o kom se govori u ovim
@itiju Georgija Novog iz Sofije (1539) tekstovima broj hri{}ana u jugoisto~noj
Evropi iznosio bar 4 miliona. Objasni
Ovo se dogodilo za vreme vladavine za{to se u jednom od ovih izvora pre-
bezbo`nog, nepravednog i zlog turskog uveli~avaju razmere ovog fenomena.
sultana Selima.45 U potaji, lukavo, on je u Kakvu je korist dev{irma donela os-
tre}oj godini svoje vladavine razaslao manskoj dr`avi?
glasnike i slu`benike u sve krajeve svojih Da li je de~ak nemusliman imao ikakve
mnogih kraqevstava i nalo`io im da s koristi od dev{irme?

44
Dev{irma, „odabir“ (danak u krvi), osmanski sistem za regrutovawe dece u sultanovu slu`bu, s po~etka
XIV veka: iz seoskih krajeva naseqenih nemuslimanskim stanovni{tvom redovno su odvo|eni de~aci, koji bi
potom bili „prevaspitavani“, prevo|eni u islam, u~ili turski i obu~avali se za razne dr`avne slu`be.
Ve}ina ih je dodeqena kapi kularima, naro~ito jani~arima, ali neki su mogli biti odabrani za slu`bu na
Unutra{wem ili Spoqnom dvoru. Tokom XV i XVI veka velik, a ~esto i najva`niji deo osmanske politi~ke i
vojne elite sastojao se od qudi skupqenih preko dev{irme, {to zna~i da je ona bila i sistem koji je
omogu}avao dru{tveni uspon. Zbog sve ve}eg pritiska koji su podanici muslimanske vere vr{ili na sultana u
`eqi da ostvare vojnu i politi~ku karijeru, dev{irma je tokom XVII veka polako iza{la iz prakse.
45
Selim I (1512–1520).

58
OSMANSKO CARSTVO

Sl. 8. Deca popisana za dev{irmu

? Kakvu nam
informaciju
daje ova
ilustracija? Koje
su li~nosti
prikazane i kako
su sme{tene u
prostoru? Kako
razume{ zna~ewe
wihovih gestova?
[ta misli{,
za{to je na slici
tako mnogo `ena?
Hegyi, Zimanyi, sl. 41

59
INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA

Sl. 9. Jani~arski aga jinov. Sultanskom milo{}u, ja, ponizni,


rastao sam na Unutra{wem dvoru od vre-
mena pokojnog sultana Bajazita (koji sad
prebiva u raju).46 Na pragu ove osmanske di-
nastije, poslat sam wima u Bo`je ime, i
dok sam boravio na Unutra{wem dvoru,
izu~io sam mnoge nauke. Kad je sultan
Selim47 do{ao na presto, napustio sam
mesto ~uvara sultanove ode`de [çuhadâr] i
u{ao u spoqnu slu`bu kao dvoranin [müte-
ferrika], sa 50 ak~i dnevno. Potom su mi do-
deqivana mesta ~uvara dveri [kap©c©], bar-
jaktara, namesnika [sancakbeyi] Kasta-
manua, glavnog namesnika [beylerbeyi] Kara-
manije i Ankare, a kona~no, za vreme na{eg
sultana Sulejmana,48 i mesta vezira i ve-
likog vezira. Kad sam ja, ponizni i nesa-
vr{eni, napustio Dvor, dru`io sam se s
mnogim u~ewacima [ulema], pesnicima i
qudima od kulture i trudio se da, koliko
god mogu, popravim svoju narav usvajawem
raznih nauka.
§nalc¨k 1973, str. 84

Lutfi-pa{a (oko 1488–1563) bio je


veliki vezir 1539–1541. Ro|en u
Hegyi, Zimanyi, sl. 43 Albaniji, uzet je od roditeqa dev{irmom.
Polo`aji koje je, redom, zauzimao u sul-
tanovoj slu`bi tipi~ni su za karijeru sul-
tanovih slugu u XV i XVI veku: ko rano otpo-
? Opi{i odore qudi na slici. Kakav ~ne karijeru u Unutra{wem dvoru kasnije
utisak sti~e{, da li je takva odora
mo`e da dobije dobar polo`aj u Spoqa{-
u Osmanskom carstvu imala neku odre- wem i da potom direktno bude poslat kao
|enu ulogu? namesnik u neku od pokrajina, {to je, na~el-
no, bilo preduslov za naimenovawe na me-
sto velikog vezira u Carskom savetu. Iako
II-7. Lutfi-pa{a se prise}a svog `ivota su Lutfijeva li~na postignu}a impresivna,
od vremena kad je otet dev{irmom ne smemo zaboraviti da su od vladavine
Mehmeda II pa do kraja XVI veka veliki vezi-
Pisac ove rasprave najbedniji je od svih ri mahom birani iz reda podanika uzetih
robova Bo`jih, Lutfi-pa{a, sin Abdulmu- dev{irmom.

46
Bajazit II (1481–1512).
47
Selim I (1512–1520).
48
Sulejman I (1520–1566).

60
OSMANSKO CARSTVO

Lutfi-pa{a isti~e se vi{e po svojim kul- ? Pogledaj tabelu br. 1 i prona|i fun-
turnim sklonostima i po tome {to je, kad se kciju koju je Lutfi vr{io pre no {to
povukao s polo`aja velikog vezira, postao je poslat u razne provincije.
zna~ajan autor politi~kih tekstova. Wego- [ta nam Lutfijev slu~aj govori o mogu}-
vi spisi va`ni su nam i zato {to kazuju do-
nosti napredovawa u osmanskom dru{t-
sta toga o primawu islama: izgleda da je u
neko doba, po{to je mali Lutfi odveden, i
vu? Da li na osnovu wegovog slu~aja mo-
wegov otac primio islam. `emo da izvu~emo i {ire zakqu~ke?

IIv. Timari
II-8. Pravila o raspodeli timara wima [resm-i bennâk] i obaveze za ne`ewe
bezemqa{e [resm-i cebe = resm-i caba], kao
Prihodi koji se od wih dobijaju zovu se i desetak od vinograda [ö¦ür-i ba°], {to sve
„plodovi rata“ [mâl-i mukatele]. To zna~i da zajedno izlazi na 5.000 ak~i, kako je u
se takva korist dobija u zamenu za u~e{}e popisnom registru [defter-i mufassal] vlas-
u borbi protiv neprijateqa. […] toru~no zabele`io nadzornik, a zbirni
[to se timara ti~e, wih ima dve vrste. Ti- popis [defter-i icmâl] kazuje da 3.000 ak~i od
mar mo`e biti „dodeqen i zaveden [u kwi- ove sume treba dodeliti drugde…
ge]“ [tezkirelü] ili „nezaveden“ [tezkiresüz]. A Barkan, str. 771-772
evo {ta ta~no zna~i „dodeqen i odobren“
i „nedodeqen“: po{to je ograni~en deo Za{to je dr`ava tako detaqno popi-
? sala {ta sve posednici timara tre-
[ili koli~ina] koju svaki glavni namesnik
(beglerbeg) mo`e da dodeli i da izda pove- ba da daju na ime poreza?
qu na to [berat], na kojoj }e napisati potvr-
du [tezkire] o dodeqivawu, a poveqa potom II-10. Ponovno naimenovawe za
biti odobrena na Carskom sudu [u posednika sredweg ili ve}eg timara
Carigradu], zato su se javile te dve oznake,
„dodeqen i odobren“ i „nedodeqen“. ^au{ Mustafa bin Ahmed, kom je oduzet ti-
Hezarfen, str. 139
mar od 15.100 ak~i u Kajseriju, sada dobija
slede}e: timar od 1.600 ak~i u Endirliku
i drugim selima nahije Xebel Erxi{, ti-
? Koji je timar bio ve}i: onaj koji je mar od 2.000 ak~i u seocetu Gaziler i dru-
„dodeqen i zaveden“ ili onaj koji je
„nezaveden“? [ta misli{, za{to? gim mestima oblasti Koramaz, koje je rani-
je dr`ao pokojni Abdul-Kerim; timar od
2.000 ak~i od prihoda [mahsul] tvornice
II-9. Popis prihoda koje spahija treba boze [boza hane] u gradu Kajseriju koja je
da prikupi od timara pripadala Abdul-Kerimu; timar od 800
ak~i u selu Kenari, oblast Irmak; timar
^etrdeset mu{kih glava iz seqa~kih od 3.000 ak~i u Istefani i drugim selima
doma}instava [k¨rk nefer reaya] i tri Xebel Erxi{a; i nekoliko drugih mawih
zemqi{na poseda [zemin], i selo Ardi~ imawa, sve ukupno 15.100 ak~i.
Agil, iz kojeg upisani prihodi obuhvataju Jennings 1972, str. 212
ubirawe desetka u `itu [ö¦ür] i sto~noj
hrani [salâariyye] i porez na p{enicu [resm- ? Objasni za{to su izvori prihoda u
i gendüm] i porez na zemqu [resmi çift], i ve}em timaru tako rasuti.
porez na zemqu za seqake s malim ima-

61
INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA

II-11. Odluke o posednicima timara preuzeo je wegov timar, ali ni on se nije


koji se nisu odazvali pozivu za rat prikqu~io pohodu, tako da je timar sad
opet slobodan. Prenesen je [tahvil] s
Timar od 2.500 ak~i u Kosterskoj nahiji Mehmeda i dat Hamzi, u skladu s potvrdom
slobodan je [mahlül] zato {to Sulejman ove Hasana, beglerbega Karamanije.
godine nije i{ao u pohod na Revan (Jere- 1. zulkaide 1025, Eregli
van). Propustio je da obavi i svoju du`nost Jennings 1972, str. 212
[hidmet, hizmet] i izvr{i nadzor [yoklama].
Na osnovu pismene pohvale Muse, alajbega
iz Nigde, timar je dodeqen Mahmudu, koji Krajem XVI i tokom XVII veka vo|eni
je imao potvrdu o imenovawu [berat] za ti- su sve te`i ratovi protiv Austrije i
mar od 3.000 ak~i. Potvrda [tezkere] je po- Persije, a s obzirom na velike udaqenosti,
slata glavnom namesniku (beglerbegu) posednici timara nisu uvek imali dovoqno
Karamanije Ibrahimu da potvrdi timar. vremena da se vrate da prikupe danak i
kontroli{u svoj feud. Zato mnogi od wih i
nisu i{li u rat, zbog ~ega su im vlasti onda
Dervi{ Mehmed, koji je imao [bio
oduzimale zemqu i tako ih ka`wavale za
mutasarr¨f] timar od 3.000 ak~i u oblasti neposlu{nost.
Sahra, nije i{ao na Jerevan. ^au{ Mahmud

? Kako su vlasti terale po-


sednike timara da slu`e?
Uporedi osmanski sistem ti-
mara s feudalnim sistemom.

Sl. 10. Naoru`ani spahija

? Opi{i oru`je i opremu


spahija.
Uporedi ovu sliku sa slikama
drugih evropskih kowanika u
XVI veku i utvrdi sli~nosti i
razlike.
Da nismo dali obja{wewe uz
sliku, {ta bi prvo pomis-
lio/pomislila? Postoji li
ne{to specifi~no zbog ~ega
bi odmah mogao/mogla da pre-
pozna{ ove qude kao osman-
ske vojnike?

Inalcik, sl. 25

62
OSMANSKO CARSTVO

IIg. Ideologija za{tite podanika i praksa u pravosudnom sistemu

II-12. Saveti Murata I Evrenos-begu, kog uzeti siroma{tvo sirotih. On ne}e gleda-
je upravo postavio za namesnika (1386) ti na one koji na ovome svetu imaju blago…
Naro~ito po{tuj ugledne qude, a me|u u~e-
Primi ovaj savet i upamti ga: nima Elvana Fekiha, nek se wegovo znawe
Znaj da su mesta koja pripadaju pokrajini uve}a, koji je naimenovan za {ejh-el-isla-
Rumeliji49 udaqena jedna od drugih. Da bi ma sve Rumelije. I vodi ra~una o svojim
vladao wima i zadovoqio wihove potrebe imamima koji su naslednici Prorokovih
i sa~uvao mir, svakako }e{ morati da potomaka. Uka`i im svu qubav i milost,
ima{ mnogo qudi od sabqe i od pera. ^uvaj po{tuj ih i {titi…
se da ne posegne{ za bogatstvom svojih Otvori vrata za nagrade i darove spahija-
qudi. […] Onaj ko za`muri na veru na ovom ma. ^uvaj se da ne bude{ pre{iroke ruke
svetu zaboravqa da se boji Boga. Ne me{aj ali ni suvi{e {krt. Ne me{aj se u dogovo-
se u te stvari. Ne pouzdaj se ni u koga i ne re me|u spahijama, ne primaj od wih ni naj-
otvaraj se ni pred kim. Mnoge }e{ videti mawu stvar kao nagradu za to {to si ih po-
da poste tokom dana i da su na nogama no}u, stavio. Ne uzimaj lako. Radi {to bri`qi-
iako se klawaju kumiru. Pazi se takvih. Ne vije mo`e{. Ne razme}i se svojom hrab-
dozvoli da te zavara spoqni izgled… ro{}u i juna{tvom, ali neka ti sabqa uvek
A ako po`eli{ da postavi{ nekoga na ne- bude o{tra. Dobro hrani svoga kowa. Ne-
ko mesto, ne oslawaj se na ono {to o wemu prestano pokazuj koliko si bogat i nepre-
zna{ odranije. Mo`da se u me|uvremenu stano deli darove. I ne uzrujavaj se ako sa-
promenio. Jer telo sina ~ove~ijeg podlo`- kupi{ prihode sa zemqe koju si uzeo sab-
no je svakojakim promenama… Zato dobro qom, pa ka`e{: „Oni ne pokrivaju sve moje
osmotri i dobro oslu{ni onoga kome pove- tro{kove!“ Ako treba, pi{i nam ovamo. Mi
rava{ neki posao. Vidi da li je u svemu }emo ti bez ustezawa dati ono {to imamo
isti onakav kakvog ga zna{, i prema tome ovde. Posla}emo ti sve {to mo`emo. […]
meri wegove re~i. Neka se niko ne na|e Napisano svetog meseca {evala, godine
uvre|en. 788 [1386].
A poslu{aj i ovaj savet: Odbrani, I, str. 187-189
Ako namesnici koje odredi{ za unutra{-
wost budu marqivi, i podanicima (raji) }e
biti dobro […] I naredi svima da musli- ? [ta bi moglo biti skriveno zna~e-
mane u delu kojim upravqaju smatraju svo- we nekih saveta (npr. „hrani svoga
jom bra}om. I neka podanike ne dr`e stro- kowa“)? Kakvu ulogu u Muratovim save-
go, neka im ne ~ine na`ao i neka ih ne di- tima ima vera?
raju. Neka stalno imaju na umu da }e do}i Koga Evrenos treba da se pribojava i
dan kada }e zapisi s delima po~iwenim u za{to? Kako se tebi ~ine sultanovi sa-
pro{losti padati kao sneg, da }e do}i dan veti? Da li su oni uop{te bili prime-
suda. Neka se pobrinu za siromahe. Neka wivi u `ivotu osmanskog namesnika?
obezbede dovoqno sredstava za `ivot. Koji bi saveti mogli biti od koristi i
Siroti su Bogu dragi. On }e na sebe pre- tebi danas?

Bukvalno: zemqa Grkâ (Rum ili). U osmanskim tekstovima iz XIV i XV veka ovo je bio naziv za evropski deo
49

Osmanskog carstva, i wime je upravqao beglerbeg. Posle novih osvajawa, tokom XVI veka, Osmanlije su po
Evropi osnivale i druge administrativne celine, ali je pokrajina Rumelija i daqe obuhvatala ve}i deo
Balkanskog poluostrva.

63
INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA

II-13. Ferman Mehmeda I, izdat javio jani~ara Osman-ba{u, koji `ivi u


monasima manastira Margarit, u istom kraju, i u wegovom prisustvu izjavio:
blizini Sera (1419) „Ovaj ~ovek, Osman-ba{a, dr`i moju `enu
Petkanu u svojoj ku}i i ne}e da mi je vrati
Ovo je careva voqa, a razlog iz kog izdaje- iako sam ga zamolio. Osim toga, poku{ava
mo ovu sre}nu naredbu, nek Bog svemogu}i da je nagovori da se razvede od mene. Tako
dâ da ona traje doveka, jeste slede}i: je skriva u svojoj ku}i a ne `eni se wome.
Moj pokojni ded i otac izvoleli su izdati Molim sud da ispita optu`enog o ovoj
zapovesti koje se ti~u vlasnika svetih do- stvari i da zabele`i wegov odgovor.“
kumenata, monahâ manastira Margarit. Posle Ilijine izjave, pomenuti Osman poz-
Proglasili su ih nepovredivima i izuze- van je pred sud [da dâ izjavu o optu`bi].
li od poreza wihovu zemqu, ukqu~uju}i tu Osman je priznao da tu`ilac govori istinu
vinograde i vodenice, wihove zadu`bine, i doveo je pomenutu nemuslimanku Petkanu
ukqu~uju}i tu i sela, zemqu, vo}wake i ku- pred sud i vratio je wenom mu`u Iliji.
}e, i izuzeli od poreza ku}e i ovce poda- Turski izvori 2, str. 119
nika (raje) u Zuhni. Tako sam onda, u skla-
du s wihovim naredbama, i ja wihov posed
proglasio nepovredivim i izdao ovu svetu ? [ta na osnovu ovog teksta mo`e{ da
naredbu. Svi monasi izuzeti su od pla}a- zakqu~ii{ o polo`aju `ene u dru{-
wa hara~a.50 I daqe mogu da ostanu u pose- tvu? Za{to Petkanu niko ni{ta nije
du svih pomenutih dobara kao i u pro{lo- pitao? [ta misli{, {ta bi ona rekla
sti. U celini, ovu zapovest treba prime- da je sama mogla da bira?
wivati na sve {to su oni posedovali u Da li je za{tita podanika (raje) bila
vreme mog dede i mog oca i na ono {to po- samo mrtvo slovo na papiru?
seduju danas.
Niko ne sme da im stane na put, da im se
usprotivi ili da ih ometa; nikakve prome- II-15. Kadijina presuda u sporu izme|u
ne nisu dozvoqene. [Monasi] su izuzeti od jednog muslimana i jednog hri{}anina
obaveze da slu`e kao glasnici, da kulu~e (Vidin, 1700)
i da pla}aju sve druge poreze.
Todorova, str. 49 Ivan, sin Nikolin iz grada Vidina, kara-
manska mahala, pojavio se pred svetim
sudom u prisustvu svog berberina, usta-
? Porazgovarajte s drugima o tome za- Jumera, sina Alijevog. Podneo je tu`bu
{to su monasi iz Margarita tra`ili
od Mehmeda I nove privilegije, iako su protiv wega iz slede}eg razloga:
ih bili dobili ve} od Murata I i od Ivan je nasledio vinograd od 3/4 jutra u
Bajazita I. oblasti Kozlovec, koji se grani~i s vino-
gradima slede}ih qudi: Manu{a, Jovana
pekara, Nikole i s dr`avnim drumom. Po-
II-14. Kadijina presuda u sporu izme|u menuti Jumer otu|io je vinograd.
jednog hri{}anina i jednog jani~ara Tokom ispitivawa Jumer je izjavio da je on
(Sofija, 1618) pre izvesnog vremena kupio sporni vino-
grad, koji se grani~i s vinogradima istih
Ovim se potvr|uje da se nemusliman Ilija, ovih qudi, i to ga kupio za 15 gro{a51 od
stanovnik grada Sofije, bani{orske maha- dr`avnog slu`benika kao dr`avno dobro
le, pojavio pred {erijatskim sudom i pri- bez vlasnika. Posle smrti prethodnog
50
Glavarine koju na ime za{tite pla}aju nemuslimani.
51
Gro{ (guru¦), naziv za velike srebrwake (talire). Po{to su se dugo koristili gro{evi kovani u raznim

64
OSMANSKO CARSTVO

vlasnika, Ivana Simi~ijate, koji je umro je opravdano da se pomenuti sudija udaqi


bez naslednika, vinograd je postao dr`av- s ostrva kako bi se okon~ali skandali i
no vlasni{tvo. nevoqe; a ~itava zajednica obe}ava da }e,
Nikola je prigovorio da to {to je Jumer ukoliko neko bude imao {tete od ovoga,
rekao nije istina i pozvao dva svedoka, braniti i podr`ati tog ~oveka pred sva-
koji su potvrdili da vinograd zaista pri- kim sudom, {to i potvr|ujemo potpisima
pada wemu. Potom je sud nalo`io optu`e- na{ih imena ispod.
nom da pozove svedoke koji }e potvrditi [Potpisi]
wegove re~i i odredio mu rok da to u~ini. Zerlentou, str. 67-68
Kako Jumer nije uspeo da prona|e svedoke
u odre|enom mu roku, sud mu je predlo`io
? [ta misli{, da li su stanovnici
da pod zakletvom izjavi da je zaista kupio Mikonosa doveli sebe u opasan po-
vinograd kao dobro bez vlasnika. Jumer se lo`aj time {to su se pobunili protiv
slo`io i zakleo se u Boga. Na osnovu toga kadije? Za{to su oni to u~inili?
sud je nalo`io Ivanu da obustavi sve da-
qe zakonske postupke povodom vinograda.
Georgieva, Canev, str. 293 II-17. Presuda protiv koxaba{e
Todorakija iz Samakoxuka (1762)
Da si ti kadija, kako bi ti presu-
? dio/presudila u ovom slu~aju? Presuda kadijinog pomo}nika (naiba)
Da li je kadija zaista poverovao Jume- Midijske nahije:
rovoj zakletvi ili je sve ovo name{te- Po{to se haxi-Ibrahim predstavio, i po{-
no? Da li zna{ ne{to o obi~aju zakli- to se pokazalo da ima pravo da ubira xizju
wawa u sredwovekovnom pravu? (glavarinu) za Carigrad i okolne okruge,
Da li su kadije uvek {titile musli- ispri~ao nam je kako je u Midijskoj nahiji,
mane od nemuslimana (raje)? koja pripada jednom od tih okolnih okruga,
Da li su kadije uvek donosile pravi~ne u selu Samakoxuk, koje pripada Midijskoj
presude? Obrazlo`i svoje mi{qewe nahiji, izvesni zimija (podanik nemusli-
koriste}i se dvama navedenim tek- man) po imenu Todoraki, koji je koxaba{a
stovima. za za{ti}enu raju ovog sela, okupio oko se-
be vi{e od sto pedeset qudi i rekao: mi
podanici Samakoxuka ne}emo da primamo
II-16. Zajednica na ostrvu Mikonos pozive za xizju, ne}emo ti dozvoliti da
odlu~uje da protera kadiju (1710) kro~i{ u na{e selo, pa je tvrdoglavo pru-
`ao otpor, i ~ak je i{ao dotle da je uda-
Godina 1710, 9. septembar, Mikonos rio stra`are koji su pratili pomenutog
Mi, potpisani ~lanovi zajednice Mikonos, tu`ioca, i istrajavao u pobuni, zbog ~ega
videli smo nevoqe i mete` koje je na{e su prihodi za dr`avnu kasu samo delimi~-
ostrvo pretrpelo od po{tovanog glavnog no i nepotpuno prikupqeni. [Haxi-Ibra-
sudije koji tra`i svaki na~in da nas okri- him] me je zamolio da izdam carsku nared-
vi, i s obzirom na sve klevetawe i sve ono bu kojom }e se pomenuti zimija osuditi na
{to namerava da nam uradi, sakupili smo veslawe na galiji sve dok se ne popravi.
se, mladi i stari, sve{tenici i narod i Neka ovo bude moja pismena zapovest: ako
~itava pastva Crkve na{e svete Bogorodi- ponovo poku{a da omete pla}awe poreza
ce, za{titnice ovog ostrva, i smatramo da koje nala`e Sveti zakon ({erijat), neka

evropskim zemqama, Osmanlije su u XVII veku i same po~ele da kuju guru{e, pa je guru{ postao i obra~unska
jedinica, vredna 40 para i 120 ak~i.

65
INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA

bude silom doveden pred moj Carski sud glavarine i drugih [nameta] snagom uzvi-
[to jest u Carigrad] i potom ba~en na gali- {ene poveqe i plemenitih fermana koji
ju kako bi bio istinski ka`wen. se nalaze u wihovim rukama. Vi nikad ne-
Kal'a, str. 177 }ete dopustiti da ih netko, suprotno gore
spomenutoj uzvi{enoj poveqi i drugim
Imaj u vidu da se spahija nije `alio plemenitim ispravama, zlostavqa ili
kadiji nego pravo Carskom savetu u
uznemiruje tra`ewem hara~a, bilo u wi-
Carigradu.
hovim samostanima a isto tako i kad se
nalaze u odgovaraju}im zaseocima, selima
ili nurijama pokrajine Bosne, bili oni na
? Kako su se `iteqi Samakoxuka opi- cesti ili u svom stanu. Vi }ete ih prema
rali uteriva~ima poreza? Kakav je
stav zauzeo sultan po tom pitawu? Da li odredbi plemenitog fermana za{ti}iva-
Todoraki ima izgleda da izbegne kaznu? ti i braniti u svakom susretu i postupat
}ete prema sadr`aju ove bujruntije ~uva-
ju}i se, {to vi{e mo`ete, da u~inite ne{-
II-18. Osmanska poveqa kojom se {tite to protivno ovome. Tako zapovijedam.
manastiri u Bosni (1785) Beni}, str. 303

Pa{ina bujruntija Krajem XVIII veka, kada je centralna


Vama, gospodo kadije, koji se nalazite u vlast u provincijama ve} bila sla-
pokrajini Bosni, vama, zapovjednici, i va- bija, podanici su od lokalnih vlasti ~esto
ma, hara~lije, daje se na znawe na koji su tra`ili posebne poveqe.
na~in redovnici triju samostana [Kre{e-
vo, Fojnica i Kraqeva Sutjeska] slobodni ? Uporedi privilegije navedene u tek-
i izuzeti od bilo kakvog javnog poreza, stovima II-13 i II-18.

IId. Pokrajine i vazalske dr`ave


II-19. Odredba o statusu Dubrovnika, marnici, ukratko, svi koji stoje u senci
potvr|ena i ahdnamom Murata III (1575) moje mo}i ne}e ~initi na`ao wihovoj zem-
qi i posedima, wihovim tvr|avama i wi-
[…] Svojevremeno je knezovima i vlasteli ma samima.
Dubrovnika, zbog poslu{nosti i pokornos- Isto kao {to su wihov grad i zemqa i ra-
ti, odanosti i ~asti koju su pokazali u nije bili bezbedni i {ti}eni, tako }e bi-
vreme mojih pokojnih veli~anstvenih pre- ti bezbedni i za{ti}eni i nadaqe.
daka, neka Bog osvetli dokaze [wihove ve- Iz susednih zemaqa svako, bio neprija-
li~ine], dodeqena poveqa. teq ili prijateq, kopnom ili morem, sme
[…] da do|e u wihov grad i ode iz wega; niko
Svake godine }e, u skladu sa starim obi~a- to ne sme da zabrani niti da se me{a u to.
jem, poslati dvanaest hiqada pet stotina Wihovi trgovci smeju da trguju u mojim
zlatnika [filori], koje su odvajkada slali zemqama koje su pod [Bo`jom] za{titom;
na{em Dvoru, sedi{tu slave, preko svojih mogu da dolaze i odlaze. Niko ne treba da
poslanika. se me{a u ono {to im pripada (stvari, `i-
Vi{e poreza (hara~a) od navedenih 12.500 votiwe i druga dobra), niti da ih ometa. I
zlatnika ne}e se tra`iti. Moji namesnici ne smeju da napla}uju putarinu.
(sanxakbegovi), slu`benici (suba{e), ti- Biegman, str. 56-57

66
OSMANSKO CARSTVO

[…] A od pomenute zemqe ne}emo tra`iti


Koje je obaveze imao vazalski Dubro-
? vnik? [ta misli{ o posebnim od- poreze ve}e od dosada{wih.
Gemil, str. 165
redbama vezanim za trgovinu i trgovce?
Da li su one koristile samo Dub-
? Kakve je obaveze imala vazalska
rov~anima ili su i Osmanlije imale dr`ava?
neke koristi od toga? Prokomentari{i onaj uslov „dokle god
su prijateqi mojih prijateqa i nepri-
jateqi mojih neprijateqa“.
II-20. Ahdnama52 Ahmeda I za
Transilvaniju (1614) II-21. Autonomija Moldavije (1716)

Ovim obe}avam i zakliwem se […]: dokle Moldavski kne`evi bili su li{eni prava da
god su pomenuti knez (beg) i vojni zapoved- objave rat, da sklope mir, potpisuju ugovore,
nici i drugi velikodostojnici Gorwe Ugar- {aqu glasnike kne`evima susednih zemaqa
ske podanici moje Visoke porte, i to iskre- u vezi s dr`avnim poslovima, iako im je bila
no, s verom i ~a{}u, dokle god su prijateqi data sva sloboda i gotovo ista ovla{}ewa
mojih prijateqa i neprijateqi mojih nepri- da donose zakone kao i nekad, da izri~u
jateqa, i dokle god delaju zajedno i u dogo- kazne, da podignu nekog do polo`aja bojara54
voru s pomenutim Betlenom Gabrijelom,53 i ili da mu oduzmu tu po~ast, da nametnu pore-
trude se da oteraju i satru neprijateqa koji ze i ~ak da imenuju episkope, i jo{ sli~nih
bi s bilo koje strane mogao da napadne ovla{}ewa. A vlast kne`eva ne prote`e se
Transilvaniju, a da bi dokazali da su odani samo na uglednike i stanovnike Moldavije
i pokorni, posla}e ove godine, svojom vo- ve} i na turske trgovce i druge qude raznih
qom i slo`no, svoje darove [pe¦ke¦] mojoj stale`a dokle god borave na wegovoj terito-
Carskoj porti, prema bogatstvu i mogu}nos- riji: wihov `ivot i smrt u wegovim su ruka-
tima koje ima wihova zemqa; ma […], svi civilni i vojni velikodostojnici
Dotle }u ih ja, za uzvrat, {tititi na svaki u wegovoj su milosti: on daje onima koji su mu
na~in od wihovih neprijateqa, kad god se dragi, uzima od onih koji mu se ne dopadaju. A
uka`e potreba za mojom pomo}i i podr{- u tom ~inu davawa knez ne mora da se obazire
kom; sve tvr|ave i gradovi, kao i sve zem- ni na kakva pravila. […] Knez ima istu vlast
qe u wihovom posedu osta}e, odsad pa na- ne samo nad pripadnicima ni`eg sve{tenst-
daqe, u wihovim rukama, i u to se ne}e me- va nego i nad mitropolitima, episkopima, ar-
{ati apsolutno niko: nijedan beglerbeg himandritima, igumanima i svim pripadnici-
niti beg koji meni slu`i, niti vrhovni za- ma crkve ako bi ~inili nepravdu ili ne{to
povednik moje vojske. {to {kodi narodu ili bi kovali zavere pro-
Wihovi se obi~aji i red i pravila i vera tiv kneza ili dr`ave. Knez tada mo`e, bez
ni na koji na~in ne}e mewati, kao ni obi- ikakvih prepreka i bez saglasnosti cari-
~aji koje neguju vekovima; niko ne treba da gradskog patrijarha, da ih ukloni s polo`aja
im se me{a niti da im ~ini zlo, ve} da ih (u crkvi, ali ne i u sve{tenstvu) i ~ak da ih,
ostavi da `ive mirno pod okriqem pravde. ukoliko prilike to nala`u, kazni smr}u […].

52
Ahdnama je poveqa koju sultan izdaje nemuslimanskoj dr`avi s kojom je sklopio mir. Wu nisu dobijale
samo „tipi~ne“ vazalske dr`ave, nego i Mleta~ka republika, Poqska i druge. Osmanlije su dugo izbegavale
praksu formalnih bilateralnih ugovora, koje izdaju i potpisuju obe ugovorne strane; me|utim, i o odredbama
ahdname dogovarale su se obe strane pre nego {to bi potpisale formalni dokument.
53
Knez Transilvanije 1613–1629.
54
Bojar je bila i titula uglednika i naziv slu`be.

67
INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA

Pa ipak, on nema isto tako veliku mo} nad


imetkom stanovnika Moldavije. Ta~no je da, ? Da li se Dimitrije Kantemir sla`e
bez obzira na visinu poreza nemetnutih s pro{irewem ovla{}ewa mol-
zemqi, niko ne bi mogao da se opire wegovim davskih kne`eva ili ne?
naredbama ili da se oglu{i o wih a da ne Koje su dobre a koje lo{e strane `ivota
rizikuje da izgubi glavu; me|utim, i on sam je, u vazalskoj dr`avi, u pore|ewu sa
sa svoje strane, prinu|en da osmanskom dvoru `ivotom u „obi~noj“ osmanskoj provin-
prijavi {ta je prikupio. ^ak i kad bi ga neko ciji? Kako se status dr`ave odra`avao
potkazao velikom veziru da je prolio krv na pojedine dru{tvene grupe?
nevinih, i iako niko ne bi mogao da mu sudi,
on bi opet bio u velikoj nevoqi ako bi se ce-
la zemqa `alila na previsoke poreze. I kad II-22. Francuski putnik Fla{a o
bi se pokazalo da on jeste kriv za to, bio bi posebnom statusu vla{kih kne`eva
ka`wen izgonom ili bi mu sva imovina bila (1741)
konfiskovana, po{to knez mo`e biti osu|en
na smrt jedino ako povede bunu ili ako odbi- Primetio sam u Bukure{tu ne{to {to mi je
je da plati godi{wi hara~. Me|utim, ni ova izgledalo veoma ~udno. Iako sultan ras-
zabrana nije tako stroga da se qudi ne bi pola`e ovom kne`evinom po svojoj milos-
oglu{avali o wu. [tavi{e, ako se knez daro- ti, Turci ovde nemaju nijednu xamiju i nisu
vima umili veziru i wegovom zameniku pod kne`evom vla{}u. Oni samo priznaju
[kethüda], rizni~aru [defterdar] i drugima koji vlast sultanovog „namesnika“, i jedini on
imaju uticaja na cara, on ne mora da strepi od ima pravo da ih kazni. Pa ipak, s Rumuni-
pritu`bi bojarâ ili ~ak ~itave zemqe, ma, Grcima i drugim hri{}anskim narodi-
po{to nema te stvari koju branilac ne mo`e ma stvar je druk~ija: vojvoda ili „gospo-
odbraniti pred turskim sudom ako su mu samo dar“ Vla{ke mo`e despotski da upravqa
ruke pune darova. I tako, kako god Tur~inova wihovim `ivotom i imetkom, osim ako se
tiranija nad Moldavijom bila te{ka, wen wegove mere i odluke ne kose sa sultano-
knez opet mo`e da ~ini {to god mu voqa a da vim, po{to on u potpunosti zavisi od we-
ni~eg ne mora da se pla{i: nema nikoga ko se ga, i kad god zakasni s dankom koji duguje
mo`e odupreti wegovoj voqi a da ne bude Porti ili ne ispuni svoje obaveze prema
ka`wen. woj, on mora biti spreman na to da }e biti
Cantemir 1973, str. 127-128 svrgnut s prestola ili da }e mo`da ~ak i
Dimitrije Kantemir (1673–1723) u dva bez glave ostati. On je vi{e namesnik nego
navrata je bio moldavski knez (1693. {to je vladar. Vojvoda Konstantin [Mavro-
i 1710–1711), a kad je wegova pobuna protiv kordat]55 zaslu`ivao je boqu sudbinu; sve
Osmanlija 1711. do`ivela neuspeh, morao je bi zemqe bile sre}ne da imaju takvog
da pobegne u Rusiju. Po{to je ve}i deo mla- vladara.
dosti proveo u Carigradu, postao je jedan od C¤l¤tori, IX, str. 257
najve}ih evropskih poznavalaca Osmanskog
carstva i napisao, izme|u ostalog, istoriju Kakva su ograni~ewa va`ila za
Osmanskog carstva i jednu raspravu o mus- ? Osmanlije u vazalskim dr`avama?
limanskoj veri. Opis Moldavije napisao je Uporedi tekstove iz ovog odeqka s tek-
na latinskom, po{to je to delo bilo name- stovima iz odeqka I-8.
weno zapadnoj publici.

55
Konstantin Mavrokordat (`iveo 1711–1769) bio je jedan od najistaknutijih predstavnika pravoslavne
gr~ke elite u Carigradu, takozvanih Fanariota, u XVIII veku. Izme|u 1730. i 1769. vladao je Vla{kom {est puta
a Moldavijom ~etiri puta. Izuzetno obrazovan, ukinuo je kmetstvo i preduzeo mnoge druge reforme u duhu
prosve}enog apsolutizma.

68
OSMANSKO CARSTVO

Tabela 2: Teritorijalna podela u Osmanskom carstvu (XVI vek)

A. „Glavne“ osmanske pokrajine (ejaleti, zvani i live ili vilajeti)

wima upravqa beglerbeg, vrhovni vojni i svetovni stare{ina pokrajine


dele se na nekoliko sanxaka, kojima vladaju sanxakbegovi, a koje, opet, ~ine neko-
liko kaza, kojima vladaju kadije
ve}i deo zemqe podeqen je preko timara (feuda)
u ove pokrajine spadaju, na primer, Anadolija, Rumelija, Budim, Kipar i dr.
osobenost: mahom su to mawi regioni i zajednice koji u`ivaju posebne privilegije
ili lokalnu samostalnost (na primer, manastiri na Atosu i Sinaju, nekoliko planin-
skih ili ostrvskih zajednica u Crnoj Gori, Albaniji, Gr~koj i dr.).

B. „Drugi pojas“ osmanskih pokrajina

ejaleti kojima upravqaju stare{ine koje je imenovao sultan


uglavnom organizovane u skladu s posebnim finansijskim sistemom (sistem salijane;
samo delimi~no integrisane u sistem feuda ili sasvim van wega)
u ove pokrajine spadaju, na primer, Egipat, Bagdad, Basra, Tunis, Jemen i dr.
osobenost: retko kad ejaleti, ~e{}e sanxaci; u nekima se vlast mogla i naslediti
(primeri: Lahsa, Adana pod porodicom Ramazan, nekoliko kurdskih sanxaka, Vidin u
XV i XVI veku pod porodicom Mihailoglu, i dr.).

V. Muslimanske vazalske dr`ave

dr`ave koje su priznale osmansku vlast ali su zadr`ale svoju tradicionalnu orga-
nizaciju; ipak, sultan je mogao da odlu~uje o imenovawu wihovih vladara
ovakve dr`ave uglavnom su imale velik politi~ki, vojni i/ili simboli~ki zna~aj za
Osmansko carstvo, i dobijale su od wega razne vidove finansijske pomo}i
u ove dr`ave spadaju, na primer, Krimski hanat, {erifat u Meki i dr.
osobenost: 1590–1603 i Persija je pla}ala danak Osmanskom carstvu, ali nije trajno
bila wegov vazal.

G. Hri{}anske vazalske dr`ave

dr`ave koje su priznale osmansku vlast, pla}ale sultanu danak, morale da se


povinuju osmanskoj politici, ali su sa~uvale autonomiju i tradicionalne hri{}anske
institucije (tj. nisu morale da prihvate muslimanski/osmanski zakon)
u ove dr`ave spadaju, na primer, Dubrovnik, Vla{ka, Moldavija, Transilvanija,
Gruzija, Hios (do 1566. godine) i dr.
osobenost: neke hri{}anske dr`ave pla}ale su danak ili samo za deo teritorije (na
primer Venecija za Kipar 1517–1570; Habzburgovci za Gorwu Ugarsku 1533–1593) ili
kao „za{titu“, kako ne bi bile pqa~kane (na primer Poqska i Litvanija Krimskom
hanatu, a povremeno i Osmanlijama), ali su zadr`ale politi~ku nezavisnost.

69
TRE]E POGLAVQE
Verske institucije, verske zajednice i verski obredi

U Osmanskom carstvu `iveli su qudi najrazli~itijih vera. Vernost islamu podrazumevala


se i kod sultana i kod elite, ali jednako je va`no bilo integrisati u dr`avu i podanike koji
nisu bili muslimanske vere. Osim toga, verska raznolikost bila je daleko izra`enija u jugo-
isto~noj Evropi nego u bliskoisto~nim ili afri~kim pokrajinama Osmanskog carstva.
U ovom poglavqu poku{a}emo da objasnimo kakvu je ulogu vera imala u `ivotu narodâ u
jugoisto~noj Evropi tokom osmanske vladavine. U politi~kom smislu, vera je bila presudna:
dru{tvena struktura u Osmanskom carstvu po~ivala je na podeli na muslimane i nemusli-
mane, a me|u podanicima koji nisu bili muslimanske vere bilo je pravoslavaca, Jevreja,
Jermena, itd., i oni su ~inili milete, zajednice. Interese i potrebe ovih zajednica zastupa-
le su wihove verske institucije. Pravoslavna crkva odr`avala je posebne odnose s osmans-
kim vlastima, ali su i verski poglavari drugih veroispovesti sara|ivali s osmanskom dr-
`avom. Pa ipak, za ve}inu qudi religija je mawe bila pitawe politike i institucija, a vi{e
stvar vere i odnosa s bogom. Verski obi~aji bili su u samom srcu svakodnevice za veliku
ve}inu qudi, pa smo za ovo poglavqe odabrali neke tekstove koji upravo o tome govore.
U ve}ini tekstova pomiwe se i veoma kontroverzno pitawe verske „tolerancije“ u Osman-
skom carstvu. Mnogi istori~ari insistiraju na tome da je Osmansko carstvo bilo musliman-
ska imperija, te da su u woj hri{}ani tla~eni po verskom osnovu. Drugi istori~ari pak skre-
}u nam pa`wu na to da su se u isto to vreme i po Evropi vodili verski ratovi i da su nehri{-
}ani mogli da biraju izme|u pokr{tavawa i iseqavawa, dok su Osmanlije bile daleko tole-
rantnije, da su dozvoqavale svojim podanicima hri{}anima da zadr`e svoju veru, i da su ~ak
i izbeglice druge vere primale ra{irenih ruku. Iako u oba ova stava ima pone{to istine,
oni su ipak ideolo{ki obele`eni i jako pojednostavquju istorijske ~iwenice. Tekstovi koje
navodimo na kraju ovog poglavqa mo`da }e pomo}i u~enicima da shvate koliko je zajedni~ki
`ivot toliko razli~itih religija bio kompleksan, kakve su bile razmere diskriminacije u
jugoisto~noj Evropi, te da to stave u {iri, komparativni okvir.

IIIa. Muslimani

III-1. Natpis na portalu Sulejmanove Koji je, uz pomo} svemogu}eg Boga i svoje
xamije u Carigradu (polovina XVI veka) pobedonosne vojske, osvojio zemqe na is-
toku i na zapadu, gospodar svetskog carst-
[Sultan Sulejman] mio Bogu, gospodar ve- va, senka Bo`ja nad svim narodima, sultan
li~anstva i svemo}i, tvorac sveta, zemqe sultana Arapa i Persijanaca, objavqiva~
i vlasti, [sultan Sulejman] koji je wegov carskih zakona [kanun], deseti od osman-
rob, silan bo`anskom snagom, kalifa {to skih hakana,
Bo`ju milost zra~i, Sultan, sin sultanov, sultan Sulejman-han,
On koji ispuwava naredbe Tajne kwige i […] Neka sultanat wegov potraje za sva
sprovodi wene odredbe u (svim) nastawe- vremena!
nim delovima zemqe, Imber, str. 75

70
OSMANSKO CARSTVO

sabora), posle podnevne molitve, u veli-


? Objasni odnos izme|u Boga i osman- kim bogomoqama (koje oni zovu sultans-
skog vladara. Da li je vladar (i kim) propovednici dr`e veronauk dva ili
mnogi vladari koji su tvrdili da wiho- tri sata. Oni obja{wavaju tekst Kurana,
va vlast poti~e od Boga) bio istinski neku temu koju su prethodno odabrali. To-
vernik ili je samo poku{avao da mani- me oni dodaju lepe govore, ponekad mora-
puli{e svojim podanicima? Kakvu je listi~ke, ve} u zavisnosti od prilike, i
ulogu u tom slu~aju imala ulema? ukra{ene stilskim figurama, tropima i
metaforama i drugim retori~kim sred-
stvima. U vreme mira dodaju neku re~ o
ostvarewu pravde, o tome kako se dr`avna
III-2. Dimitrije Kantemir o uprava stara o svojim podanicima, o Bo`joj
muslimanskim molitvama milosti i o osuje}ivawu neprijateqa, we-
govog napredovawa i namera. A ukoliko su
Muhamed je naredio molitvu pet puta u 24 u ratu, ili ukoliko se rat upravo sprema,
sata, bilo u javnosti, bilo u osami […] sultan propovednicima nalo`i da pri~aju
Kad se mole, oni se veoma bri`qivo sta- i ~e{}e, da poka`u narodu i da ga uvere u
raju za ~etiri stvari: 1. da se operu; 2. da to da se u rat protiv neprijateqa kre}e po
ove molitve izgovore u nalo`enom vreme- Bo`joj i Prorokovoj zapovesti, ne za ze-
nu, jer ako ih izgovore pre ili posle pra- maqska blaga, ne za nekakvu dobit ili
vog vremena, smatraju da }e im molitve bi- slavu i qudsku pohvalu, ve} samo zarad
ti uzaludne i da se ne}e dopasti Bogu; 3. {irewa vere, za slavu Bo`ju i na korist
da mesto na kom se mole bude ~isto, a ako ~itavog muslimanskog naroda, a i drugih.
sumwaju u wegovu ~isto}u, onda pod noge
Cantemir 1987, str. 289-295
moraju da prostru mali }ilim ili svoj
ogrta~; 4. da se okrenu prema osi sever–jug, Ovaj ise~ak poti~e iz Kantemirove
koju oni zovu kibla [k¨bla], a za koju ka`u da rasprave o muslimanskoj veri, napisa-
gleda ka hramu u Meki. […] ne tokom izbegli{tva u Rusiji (1711–1723), u
Kad se mole, oni se poklone nekoliko pu- kojoj on podrobno izla`e ono {to zna o os-
ta, kleknu, dotaknu tle ~elom, ustanu i manskom dru{tvu, koje je upoznao tokom vi{e
mole se. […] od dvadeset godina `ivota u Carigradu pre
U velikim bogomoqama, xamijama, oni svo- 1710.
je mesto ne ustupaju nikom, pa ni samom sul-
tanu, ve} svako ostaje na mestu koje je prvo-
bitno zauzeo i niko ga ne dira. A pre no ? Kojih su se pravila muslimani mo-
{to se molitva zavr{i zabraweno je da se rali pridr`avati tokom molitve?
izgovori ijedna re~ ili na~ini i najmawi Prona|i jedan argument koji govori u
pokret (mili Bo`e, koliko su oni u ovom prilog tome da je zajednica musliman-
pogledu pobo`niji od hri{}ana, i koliko skih vernika [umma] demokratska po
revnosnije po{tuju Boga!), ili da se pqune svojoj prirodi.
ili naka{qe, osim ako vas nu`da pritera, Da li je opravdano me{awe politike u
ali i tada treba da pqunete u maramicu, versku sferu? Navedi argumente za i
jer oni smatraju da je neprili~no pqunuti protiv. Da li i u drugim dru{tvima pos-
ili useknuti se na ~istom mestu. toje primeri za takvo me{awe? Da li
Petak. Petkom, koji se na jeziku Kurana zo- do wega dolazi i u dru{tvu u kom ti
ve xuma (a {to zna~i okupqawe ili dan `ivi{?

71
VERSKE INSTITUCIJE, VERSKE ZAJEDNICE I VERSKI OBREDI

Sl. 11. Xamija u Izniku (Nikeja) iz XIV III-3. Kako jedan musliman obja{wava
veka vezu izme|u Boga i ki{e (1779)

Ki{e nije bilo tri ili ~etiri meseca, pa


su se u svim xamijama u Sarajevu ~esto
dr`ale dove, molitve za ki{u. Ali za sve
postoji neki razlog, jer Bog ne mewa svoju
odluku, a uzvi{eni svet duha povezan je s
na{im. Ako ki{a padne, za to postoji drugi
razlog, poznat zvezdoznancima, pa su mo-
litve za ki{u samo znak pokornosti i
slu`ba Bogu, a ne glavni razlog iz kog ki-
{a pada. Jer kad bi svaka molitva bila
usli{ena, svet bi propao, a nama tajne ne
bi bile obznawivane. Ali, kad se vreme
ki{e pribli`i i neko se pomoli, qudi
onda ka`u da je on dobar ~ovek i da }e mu
molitva biti usli{ena. A ja, gre{nik i si-
romah, ~uo sam pre skoro mesec dana od
jednog zvezdoznanca da }e za mesec dana,
{to zna~i sada, zvezde stati tako da }e se
'dveri otvoriti', to jest da }e ki{a pasti –
i tako i bi. I tako su onda neke neznalice
stale same da izvode zakqu~ke, {to nije
Lewis, str. 294
gre{no, ali nije ni od nekog zna~aja, jer
bi}e kako Bog ho}e, a ne {to mi ho}emo ili
Sl. 12. Sulejmanija (Sulejmanova
ne}emo.
xamija) u Carigradu (1550–1557) Ba{eskija, str. 235

Mula Mustafa Ba{eskija (1731/1732–-


1809) proveo je ~itav `ivot u Saraje-
vu. Bio je imam i hatib u Bozaxi haxi-Hasa-
novoj xamiji, a kasnije je radio kao pisar
(}atib). Mula Mustafa je sa~inio Hroniku,
odli~an izvor gra|e o istoriji politi~kog i
svakodnevnog `ivota u Sarajevu, Bosni i
susednim zemqama. U ovom tekstu vidimo da
je Mustafa, u skladu s intelektualnom kli-
mom u Evropi XVIII veka, bio veoma skepti-
~an prema ra{irenom sujeverju; me|utim, ta
Fotografija Helene Filon skepti~nost nije ga navela na to da posumwa
u Bo`ju svemo}.

? Uporedi ove dve xamije. Da nisi ? U {ta zapravo mula Mustafa Ba-
imao/imala podatke o vremenu u kom {eskija veruje? Da li ki{a ima pri-
su nastale, kako bi mogao/mogla da rodne ili bo`anske uzroke?
zakqu~i{ koja je starija a koja novija?

72
OSMANSKO CARSTVO

Sl. 13. Ornamentalni natpisi iz Ku- III-4. Muslimanska heterodoksija – {ale


rana u Staroj xamiji u Jedrenu (XV vek) o bekta{ijama

Dr`ao hoxa propoved u xamiji i opisivao


Bo`ju mo} i svojstva.
„Bog nije ni na zemqi ni na nebu, nije ni na
desnoj ni na levoj strani, nije ni nad mo-
rem ni u moru. Ukratko, on se ne pokazuje u
prostoru ve} postoji samo u srcu verniko-
vom“, govorio je hoxa, na {ta jedan bekta-
{ija ne moga{e vi{e da se uzdr`i pa re~e:
„O vernici, molim vas da me saslu{ate.
Kad sam vam ja neki dan rekao da Bog nije
ovde, vi ste mi rekli da sam postao ne-
vernik, a sad kad vam hoxa-efendija ka`e
da Bog ne postoji, vi ni re~i.“

Pitali bekta{iju za{to je svet tako pun


brda i dolina, stena i planina, za{to nije
svuda ravan i gladak, a bekta{ija na to
Hegyi, Zimanyi, sl. 90 odgovori: „Pa {ta ste o~ekivali od ne~eg
{to je stvarano samo {est dana?“
Sl. 14. Turska gospa na kamili Dursun, str. 78
prilikom hodo~a{}a u Meku

Bekta{ije su osnovale versko brat-


stvo i pozivale se na uzor haxi-
Bekta{a Velija, ~uvenog mistika i dervi{a
iz XIII veka. Iako zvani~no veoma bliski
osmanskim vlastima i veoma uticajni me|u
jani~arima, bekta{ije su bile pobornici
islamskog misticizma (sufizma), i ponekad
su bili bli`i {iitskoj nego zvani~noj su-
nitskoj veri Osmanskog carstva. Bekta{ije
su gajile i specifi~no nepo{tovawe prema
dru{tvenoj hijerarhiji, ali i prema ra{i-
renim obi~ajima i obredima – i sve je to na-
{lo izraza u bezbrojnim {alama u kojima je
glavni junak anonimni bekta{ija, baba
(otac ili, ponekad, ded), jedna od najzna~aj-
nijih figura u turskom humoru uop{te. Kao i
ina~e kod usmenog predawa, {ale o bekta-
{ijama te{ko je ta~no datirati, i one sve-
do~e o razli~itim slojevima narodnog
pam}ewa.
Hegyi, Zimanyi, sl. 62

73
VERSKE INSTITUCIJE, VERSKE ZAJEDNICE I VERSKI OBREDI

Sl. 16. Narodni junak Nasradin-hoxa


? [ta misli{ o ovim {alama? Da li
su one podstrekavale qude na pobu-
nu protiv verskih institucija, ili su to
prosto relativno bezazlene pri~e, ven-
til za pojedince koji se ne sla`u sa
zvani~nom verom?
Da li su ti poznati i neki drugi vidovi
heterodoksije u jugoisto~noj Evropi?
Da li misticizam mo`e da postane sub-
verzivan u odnosu na zvani~ne verske
institucije?

Sl. 15. Astronomska opservatorija u


Carigradu (oko 1580)

Hegyi, Zimanyi, sl. 75

Lewis, str. 200

? Koje nau~ne instrumente prepozna- ? Zna{ li neke pri~e u Nasradin-


je{? Koje od wih koristimo i dan- hoxi? Kako je on prikazan u tim
danas? Za{to su na slici prikazani anegdotama?
samo mu{karci? Za{to svi do jednog no- Da li su pri~e o Nasradin-hoxi popu-
se bradu? Da li je u pitawu moda, ne{to larne i u tvojoj zemqi? Kada su pri~e o
tipi~no za profesiju ili neki dru{tve- wemu prvi put objavqene na tvom jezi-
ni simbol? Misli{ li da se na to pita- ku? Pitaj drugove ili rodbinu {ta znaju
we mo`e dati kona~an odgovor, ili to
o Nasradin-hoxi.
treba da pripi{emo umetnikovoj ma{-
ti? Kako ti izgleda karta koja je prika-
zana na ovoj slici?

74
OSMANSKO CARSTVO

IIIb. Hri{}ani

III-5. Izbor Genadija Sholarija za prvog Sl. 17. Osmanska srebrna ~inija s
pravoslavnog patrijarha posle natpisom na gr~kom, kori{}ena za
osvajawa Carigrada (1453) pravoslavni crkveni obred (XVI vek)

Tre}ega dana po{to je na{ grad pao, sul-


tan je proslavio pobedu uz veliku radost
i veseqe […]
Izdao je naredbu da se izabere patrijarh,
onako kako obi~aj i pravila to nala`u, po-
{to se na{ patrijarh upokojio ne{to rani-
je. Crkveni velikodostojnici koji su slu-
~ajno bili prisutni i ne{to malo pripad-
nika crkve i laika odabra{e Georgija
Sholarija za patrijarha i dado{e mu ime
Genadije. […] Na{ obi~aj i tradicionalna
ceremonija nala`u da hri{}anski car
daruje novog patrijarha zlatnim skiptrom.
Tako je ovaj nitkov od sultana poku{ao da
se prika`e kao car na{ega grada i da opo-
na{a na{e hri{}anske careve: pozvao je
Genadija na obed i razgovor i do~ekao ga s
velikim po~astima. Dugo su razgovarali i
sultan mu je dao svakojaka obe}awa. Kad je Muzej Benaki u Atini

do{lo vreme da Genadije krene, sultan mu


je dao onaj dragoceni skiptar i zamolio ga III-6. Francuski putnik Pjer Leskalopje
da prihvati taj dar. o manastiru Sv. Save u Srbiji (1574)

Melissenos, str. 133-135 Dvadeset prvog [marta] do{li smo u Uvac,


tursku varo{icu. Odatle videsmo manastir
Sv. Save, manastir srpskih monaha i ka-
lu|era. Oni su obu~eni u crno, govore slo-
Pre nego {to je Carigrad osvojen, venski i `ive po gr~kim obredima. Priveli
Sholarije je bio jedan od predvodni- su nas da poqubimo jednu veliku kost ruke
ka pravoslavnog otpora Firentinskoj crk-
sv. Save, ~ije, ka`u, imaju celo telo. Vide-
venoj uniji (1439), po kojoj je vizantijski car
Jovan VIII priznao primat papi kako bi
li smo Jevreje i Turke kako ovu kost qube s
dobio pomo} u borbi protiv Osmanlija. istim po{tovawem kao hri{}ani i daju vi-
{e milostiwe. Ovi monasi pla}aju sultanu
izvestan hara~. Na{ ~au{ nam je rekao da je
jedan zao Tur~in, koji je jednog dana do{ao
po taj hara~, u~inio kalu|erima neko nasi-
? Kakav je interes imao Mehmed II qe i pao mrtav na manastirskim vratima.
kada je postavio Genadija za patri- Dali su nam da jedemo ~orbe s uqem i prazi-
jarha? lukom, malo ribe i crnog hleba.
Samarxi}, str. 135

75
VERSKE INSTITUCIJE, VERSKE ZAJEDNICE I VERSKI OBREDI

? Kako su pravoslavci iskazivali ? Kakvu su ulogu u verskom `ivotu


svoju pobo`nost? Da li je to ne{to Moldavaca imale freske s Turci-
specifi~no za pravoslavce? ma? Kako je mogu}e da su takve slike po-
Za{to su i pripadnici drugih vera uka- stojale u jednoj vazalskoj dr`avi
zivali po{tovawe srpskim pravoslav- Osmanskog carstva? Da li to mo`emo
nim relikvijama? (Ovo je, naime, mesto tuma~iti kao izraz verske tolerantno-
koje kao kultno pohode pripadnici svih sti Osmanlija?
religija.) Zna{ li za neke sli~ne pri- Uporedi hijerarhijsku strukturu u unu-
mere iz nekog drugog kraja sveta ili iz tra{wosti moldavske crkve s opisom
druge epohe? muslimanske xamije u tekstu III-2.

III-7. Pavle Alepski o moldavskim Sl. 18. Manastir Voronec u


crkvama (polovina XVII veka) Moldaviji (izgra|en 1488, spoqne
freske 1547–1550)
U Va{luju se nalaze palate [nekada{weg
kneza Stefana Velikog], wegovo kupatilo,
wegovi vrtovi, a uz to i velika i visoka
crkva s kupolama koje se di`u visoko u ne-
bo. Svuda oko ove crkve su svodovi i polu-
kru`ni lukovi, a na wihovoj unutra{wo-
sti su slike i ikone svetaca. Kod vrata,
nad ni`im zidom, Stra{ni sud naslikan je
u zlatu i lapisu lazuli, potom Mojsije ka-
ko izvodi Anu i Kajafu i druge Jevreje
pred na{eg Boga. Te slike su ru`ne. Posle
wih dolaze druga~ije slike: to su slike
Turaka s belim turbanima na glavi, veli-
kim raznobojnim kadifenim ogrta~ima,
dugih rukava i s dugim `utim velovima,
potom wihovih dervi{a, a iza wih i me|u http://www.users.cloud9.net/~romania/vor/Voronet.html
wima su |avoli {to ih progone i rugaju im
se. Sotona je sasvim napred, sa {e{irom Sl. 19. Tajna ve~era – freska iz mana-
na glavi. Jedan od |avolova mu se izruguje stira Stavronikita, Sveta gora (1546)
i zbacuje mu {e{ir s glave. I tako je osli-
kana ~itava unutra{wost crkve.
Arhitektura je prelepa. Na svodu glavne
kupole je lik na{eg gospoda Isusa Hrista
[…]. Ispred crkvene kapije je veliko
zvono.
Crkve u ovoj zemqi imaju tri dela: prvi je
spoqni, s vratima, i on je predvi|en za
`ene; drugi deo odeqen je zidom i vrati-
ma, i on je predvi|en za vernike; a tre}i
deo, tako|e odeqen zidom i vratima,
predvi|en je za kneza i wegovu pratwu.
C¤l¤tori, VI, str. 29 Koliopoulos-Chassiotis, str. 169

76
OSMANSKO CARSTVO

III-8. Kozma Etolski poziva hri{}ane drugog, a jedan ide za wim i nosi mu
da daju decu u {kole epitrahiq i kwigu.
^ak mi je i `ao nekih sirotih hri{}ana,
A vi, roditeqi, dajte decu u hri{}ansku jer moraju da ~ekaju sve{tenika sve do
obuku, nau~ite ih da ~itaju i pi{u. U~inite podneva ne bi li se pri~estili. I onda
sve {to mo`ete da osnujete {kolu, prona- ka`u, {to li sve{tenik kasni, da nije ovo
|ete u~iteqa i platite ga da vam podu~ava ili da nije ono. Neki ka`u, dajte da ga pre-
decu, jer velik je greh da ih ostavite slepe tu~emo, pa da vi{e ne kasni. A neki, opet,
kod o~iju, nepismene; ne trudite se samo koji su malo imu}niji (~orbaxije), ka`u:
da im ostavite blaga i imetka da bi posle „Ama ne tako, ako ga prebijemo, kazni}e
va{e smrti mogli da jedu i piju i da vas se nas, nego boqe da se svi ovako okupimo, pa
se}aju. Boqe vam je da ih ostavite siro- da agi ili pa{i odnesemo ovcu, pa da tek
ma{ne i obrazovane nego bogate a nepis- onda prebijemo popa i izbacimo ga, pa da
mene. na|emo nekog drugog, ~ak i ako `ivi poda-
Menounos, str. 173 qe.“ A onda jedan jo{ bogatiji seqak
(kmet) ka`e za tog drugog popa: „Pusti, i
taj napla}uje previ{e. Ovaj, dodu{e,
Kozma Etolski (1714–1779) bio je kasni, ali makar uzme mawe, a i peva xabe
misionar, naro~ito aktivan u zapad- ili ume da ~eka pare godinama. A onaj
noj Gr~koj i Albaniji, ali je imao i jake veze
drugi do|e po novac sa Turcima ako mu ne
sa Svetom gorom. To {to Kozma insistira na
vezi obrazovawa i pravoslavne pobo`no- plati{ odmah.“ I tako jedan ka`e jedno,
sti tipi~no je za po~etke prosvetiteqstva drugi ka`e drugo, […] i svi psuju na
u jugoisto~noj Evropi. sve{tenika koji je wihov duhovni vo|a,
koji ih je krstio u ime Svetog trojstva i
koji ih je ven~ao i koji }e ih i sahraniti,
koji im je roditeq i vi{e od roditeqa.
? Da li se sla`e{ s onim {to Kozma
Etolski tvrdi, naro~ito s onom pos- Oni ne dr`e post i hule na sve{tenika, i
ledwom re~enicom? Za{to Kozma mis- ~ekaju pri~e{}e do podneva. A ja gre{ni i
li da je obrazovawe tako va`no? nedostojni Kiril, koji sam gre{niji od
Porazgovaraj s drugovima o tome da li svih wih i koji sam po~inio greh samim
su obrazovawe i dru{tveni napredak tim {to wih optu`ujem, tako sam ja, gre{-
povezani. nik, video wih da tako govore, video to,
pa mi se nije dopalo, i zato im rekoh: „Za-
{to bismo mi hri{}ani ~ekali do podne-
va? Za{to ne bismo prosto nalomili hle-
III-9. Kiril Pej~inovi} o sukobima ba i nalili vina na hleb, umesto {to ~eka-
izme|u seqana pravoslavne vere i mo sve{tenika?“ A oni }e: „Ono {to nam
wihovih sve{tenika (1816) pop donosi nije hleb i vino ve} Hristova
krv. Zato ~ekamo do podneva, jer smo ~uli
Vidim ih po nekim selima, bog da te sa~u- od starijih da bez toga ne mo`e da se
va, veoma je te{ko! Ne mogu re}i ni da su `ivi.“ A ja im ka`em: „Ko vam je to rekao,
hri{}ani ni da su nevernici. Jedu i piju sve{tenik?“ A oni na to: „Ma kakvi, on nam
na Veliki petak i Subotu, uz ~asni post jo{ ni{ta nije rekao, ovo nije ni pre{lo
[…], ~ine grehe, psuju, tuku se, a onda na preko wegovih usana. On radije po|e s na-
Uskrs stanu u red da se pri~este. A siro- ma na svadbu, na izlet, na igranku, u lov,
mah sve{tenik, koji se stara o osam sela, na zabavu, u pazar, ali {to se veronauke
ne zna kud bi pre. Tr~i od jednog sela do ti~e, nit mi {ta pitamo nit on {ta ka`e.“

77
VERSKE INSTITUCIJE, VERSKE ZAJEDNICE I VERSKI OBREDI

I tako ja gre{an shvatih da je krivica na


obe strane: da je do hri{}ana, {to ne pita- ? Opi{i verska ose}awa seqana u
ovom tekstu. U {ta oni veruju? U ~emu
ju sve{tenika, i da je do sve{tenika, {to se wihova vera razlikuje od zvani~ne?
im ne ispri~a ne{to, onoliko koliko zna Za{to je to tako? (Zbog siroma{tva, ne-
i ume. I vidim da on ne mari mnogo za obrazovanosti, zbog toga {to su dobro
obavezu koju je preuzeo i koja mu je data. porazmislili o pitawima religije?)
Odbrani, II, str. 14-16
Za{to seqani tako kritikuju svog popa?
Da li je takav wihov stav opravdan ili
nije? Poku{aj da obrazlo`i{ i jedan i
drugi odgovor.

IIIv. Jevreji

III-10. Pismo Isaka Carfatija, rabina ke, i da im ispri~am kako je prijatna ova
iz Jedrena, upu}eno Jevrejima u zemqa. […] A kad sam shvatio da oni to
sredwoj Evropi (polovina XV veka) ~ine bez ikakvog li~nog interesa, odlu~io
sam da odgovorim na wihove molbe, jer ja
Bra}o moja i moji gospodari, po{to sam se bih voleo da dam Izraiqu priliku da
pomolio Bogu da vam poda mira, `eleo bih dobije ono {to s pravom zaslu`uje…
da vam ispri~am pod kojim su okolnostima Shaw, str. 31-32
mladi rabin Zalman i wegov dru`benik
rabin David Koen do{li meni. Ispri~ali Posle velike epidemije kuge polovi-
su mi svu patwu, te`u od same smrti, kroz nom XIV veka, progawawe Jevreja in-
koju su pro{li i jo{ uvek prolaze bra}a tenziviralo se ne samo u Nema~koj nego i u
na{a, sinovi Izraiqevi koji `ive u Ne- ve}em delu zapadne i sredwe Evrope. Me|u-
ma~koj: uredbe donete protiv wih, mu~e- tim, u osnovu tih progona le`e verske pre-
ni{tvo, proterivawa kakva se odvijaju drasude, ekonomska konkurencija i dru{-
svakoga dana i zbog kojih oni moraju da lu- tvena segregacija, pa su mnogi Jevreji bili
prinu|eni da pribe`i{te potra`e u bez-
taju od zemqe do zemqe, od grada do
bednijim i mawe naseqenim zemqama, kao u
grada, beskrajno, bez ijednog mesta koje bi Poqskoj i Litvaniji i u Osmanskom carstvu.
ih prihvatilo […]
A kad su stigli ovamo u Tursku, zemqu na
koju se Bo`ji gnev nije obru{io svom te`i-
nom, i kad su videli mir, spokoj i obiqe ? Da li ijedna zemqa na svetu mo`e
biti tako savr{ena kako je to opi-
kakvo vlada ovim zemqama, i kad su vi- sano u ovom tekstu? Da li je `ivot u Os-
deli da je udaqenost izme|u Turske i Je- manskom carstvu ovde istinito opisan?
rusalima mala i da se mo`e pre}i kopne- Da li je autor teksta mo`da pre}utao
nim putem, obuze ih velika radost i reko- neke bitne mane? Za{to poku{ava da
{e: nema sumwe, kad bi Jevreji koji `ive u privu~e Jevreje u Osmansko carstvo?
Nema~koj znali makar za desetinu blago-
slova kojima je Bog obasuo svoj narod Izra-
iqev nastawen u ovoj zemqi, nema tog sne- III-11. Elija Kapsali o bogatstvu Jevreja
ga ni te ki{e, ni tog dana ni te no}i koje u Osmanskom carstvu za vreme
bi ih spre~ile da do|u ovamo. I zamolili vladavine Mehmeda II
su me da pi{em izgnanicima, Jevrejima na-
stawenim u Nema~koj, u gradovima [vaps- U prvoj godini vladavine sultana Mehme-
ke, Rajnske, [tajerske, Moravske i Ugars- da, turskog cara […], gospod nadahnu carev

78
OSMANSKO CARSTVO

duh […], i glas se pronese wegovom carevi-


nom i proglas: ? Kakve je namere imao ovaj pisac,
„Ovo je re~ Mehmeda, cara turskog. Bog, gos- {ta je hteo da postigne ovim teks-
podar nebeski, dade mi carstvo u ovoj zem- tom? Kako je povezao dve vere? Kakvu
qi i nalo`i mi da pobrojim wegove qude ulogu Avram ima u islamu, a kakvu u
od semena Avramovog, sluge wegovog, sino- judaizmu?
ve Jakova odabrane, i da im dam zemqu od Na osnovu ~ega bismo mogli zakqu~iti
koje }e `iveti i da im pru`im sigurno uto- da je govor koji Elija Kapsali pripisuje
~i{te. Neka svaki od wih sa svojim Bogom Mehmedu II istorijski neta~an?
do|e u Carigrad, sedi{te moje carevine, i
nek sedi pod svojom lozom i svojom smok-
vom sa svojim zlatom i srebrom, imetkom i
stokom, i nek se nastani na ovoj zemqi i III-12. Jevrejski mesijanizam: slu~aj
nek trguje i nek postane deo we.“ Sabataja Zevija (1666)
Jevreji se sakupi{e izdaleka i izbliza,
iz svih gradova Turske, svak do|e iz svog […] prelazimo na slede}u [godinu, 1666],
doma; zajednica se skupila u hiqadama i za koju }emo vam ispri~ati kratku pri~u
desetinama hiqada, i Bog im pomo`e s ne- Sabataja Zevija, navodnog jevrejskog mesi-
besa, a car im dade dobra imawa i pune ku- ju, koji se najpre pojavio u Smirni i tamo
}e. Jevreji se tu nastani{e sa svojim poro- se izdavao za wihovog mesiju, pri~ao im o
dicama i razmno`i{e se obilato […] sjaju wihovog dolaze}eg carstva, o sna`noj
Po{to su se Jevreji bojali Boga, on im da- ruci Bo`joj koja }e ih sakupiti iz svih kra-
de bogatstvo, te se tako na mestu gde su ne- jeva sveta. On je bio me{etarev sin, ro|en
kada, za vreme vizantijskog cara, postoja- u Smirni, uglednik koji je te~no govorio
le samo dve ili tri zajednice, Jevreji hebrejski i arapski, ali kako je prognan
razmno`i{e i broja{e vi{e od ~etrdeset zbog nereda u sinagogi, lutao je neko vreme
zajednica, i zemqa im ne dade da se nase- Gr~kom i du`e vreme proboravio u Jerusa-
le zajedno, toliko je veliko bilo wihovo limu, gde je upoznao izvesnog Natana, lu-
bogatstvo. Tora i bogatstvo i ~ast uve}a- kavog sofistu, koji se pa proglasio za
{e se me|u zajednicama. U zajednicama oni Sabatajevog proroka i drsko predskazao
slavi{e Gospoda, isto~nika Izraiqevog, da }e se mesija godinu dana od 27 dana me-
po~initeqa velikih ~uda. Zapeva{e nebe- seca kisleva pojaviti pred Velikim gos-
sima i blagosiqa{e Gospoda, sve sluge podarem56 da pripremi sve za wegov dola-
Gospodwe {to stoje u ku}i Gospodwoj u ve- zak. Kad je stigao u Smirnu i javno se stao
~erwi ~as. izdavati za mesiju, sa~inio je objavu svim
Shaw, str. 30-31 narodima jevrejskim u to ime. No, […] neki
O~igledno je da Eliji Kapsaliju, koji wegovi sunarodnici suprotstavi{e mu se
pi{e u XVI veku a opisuje doga|aje iz kao uqezu, ali on je samo terao po svome i
druge polovine XV, nije toliko stalo do potom obznanio da ga je Bog pozvao da poho-
istorijske ta~nosti koliko do nagla{ava- di Carigrad, gde }e najve}i deo wegovog
wa tradicionalnog jevrejskog morala. Zato posla i biti obavqen. Me|utim, ~im je sti-
on u svom tekstu ~esto citira mesta iz Sta- gao, vezir57 zakqu~i da je najboqe da ga
rog zaveta (na primer, iz Kwige postawa baci u mrski zatvor, odakle ga je kasnije
13:6, 34: 10, Izlaska 1:7, 1:21, Psalama poslao na Dardanele; Jevreji iz najudaqe-
68:27, 134:1, itd.).
nijih krajeva pohrli{e ka wemu u velikom
56
Tako su Evropqani zvali osmanske sultane, a to je u to vreme bio Mehmed IV (1648–1687).
57
Fazil Ahmed-pa{a ]uprili}, veliki vezir 1661–1676.

79
VERSKE INSTITUCIJE, VERSKE ZAJEDNICE I VERSKI OBREDI

broju, a on je imao dovoqno vremena da Sl. 20. Jevrejski lekar, francuska


osmisli svoj novi metod i ritual. Kako su gravira (1568)
se Jevreji sve vi{e i vi{e zalu|ivali
wime, i kako je Veliki gospodar u me|u-
vremenu dobijao razne vesti o wihovom
ludilu, on nalo`i da mu se ovaj dovede, i
re~e da mu ne}e poverovati dok mu ovaj ne
poka`e neko ~udo, pa neka Sabataja onda
skinu dogola, i neka stane kao meta wego-
vim spretnim strelcima, pa ako strele ne
probodu wegovo telo, on }e onda poverova-
ti da je Sabataj mesija. No kako Sabataj
odbi da pro|e ovo isku{ewe, morao je da
postane muhamedanac ne bi li spasao `ivu
glavu. No ve}ina Jevreja odbijala je da
poveruje u to, nego je tvrdila da je to na
zemqi samo Sabatajeva senka ostala i da
sad hodi sede glave i u muhamedanskoj odo-
ri, dok su mu se telo i du{a vinuli u nebo,
te da sad tamo borave dok ne do|e vreme
za ostvarewe ovih ~uda; a kohami58 iz
Carigrada osudi{e ovo verovawe i nalo-
`i{e ovima da se vrate svojoj preda~koj
veri, kako ne bi bili izop{teni.
Jones, II, str. 175-176

Koji su bili motivi Sabataja Ze-


? Nicolay, str. 182
vija? Da li je on stvarno mislio da
je mesija? [ta misli{ o kraju wegove
„karijere“, za{to je primio islam?
Za{to su Jevreji po{li za Sabatajem ? Za{to je francuski graver i putnik
smatrao da treba da prika`e jevre-
Zevijem? Da li je takav pokret karak-
jskog lekara? Da li su i druge etni~ke i
teristi~an samo za Jevreje? Zna{ li za
verske grupe u Osmanskom carstvu ima-
neke sli~ne mesijanske pokrete i u
le svoje lekare? Da li ima neke veze
tvom narodu? [ta misli{ o na~inu na
izme|u ode`de jevrejskog lekara i ~i-
koji je sultan postupio u slu~aju Saba-
wenice da su nemuslimani bili u pod-
taja Zevija? [ta je time hteo da postig-
re|enom polo`aju, kako nam to potvr|u-
ne? I da li je u tome uspeo?
ju i tekstovi III-19 i III-20?

58
Stariji uglednici jevrejske zajednice.

80
OSMANSKO CARSTVO

IIIg. Me|usobni odnosi verskih zajednica i verska diskriminacija

III-13. Verski dijalog tokom Nije li Aleksandar po{ao sa zapada da bi


zato~eni{tva Grigorija Palame (1354) kona~no pokorio ~itav istok? I mnogi su
drugi, u drugim vremenima, kretali na po-
[Imam] zapo~e re~ima da oni [muslimani] hode i vladali ~itavim svetom. Ali nikom
priznaju sve proroke, pa tako i Hrista, i od wih nijedan narod nije prodao svoju du-
~etiri kwige koje je Bog poslao,59 a me|u {u kao {to ste vi prodali svoju Muhamedu.
wima je i jedno Hristovo jevan|eqe. A za I osim toga, [Muhamed je], iako je u isto
kraj re~e […]: „a vi, za{to vi ne priznajete vreme koristio silu i nalagao u`ivawe,
na{eg proroka i za{to ne verujete u wego- osvojio samo deo sveta. A Hristovo u~ewe,
vu kwigu, kad je i wu Bog poslao?“ Ja mu na naprotiv, iako odbacuje gotovo sve slasti
to odgovorih: „I vi, kao i mi, imate obi~aj `ivotne, zakrililo je sav svet i vladalo
[…] da bez dokaza ne priznajete i ne prih- me|u onima koji se protiv wega bore, i to
vatate ni{ta […] Za Hrista, pored mnogih bez imalo sile, a opet je uvek pobe|ivalo
wegovih velikih ~uda, svedo~i i sam Moj- nasiqe koje mu se suprotstavqalo, i ta je
sije i drugi proroci; i on je jedini, za ~i- pobeda porazila svet.“
tavu ve~nost, za kog ~ak i vi ka`ete da je Na tom mestu mi drugi hri{}ani koji su
re~ Bo`ja; i jedini, za ~itavu ve~nost, kog bili tu, osetiv{i da Turke obuzima bes,
je rodila devica; i jedini, za ~itavu ve~- dado{e znak da prekinem svoj govor. No ja,
nost, koji se vazneo na nebo i ostao besmr- da bih uneo malo vedrine, rekoh s blagim
tan; i jedini, za svu ve~nost, za kog se na- osmejkom: „Da se sla`emo na re~ima, ima-
damo da }e se vratiti da sudi `ivima i li bismo istu veru. Oni koji razumeju, ra-
vaskrslim mrtvima – ja sad ka`em samo zume}e i smisao onog {to je ovde re~eno.“
ono {to i vi Turci priznajete. Zato mi ve- A jedan od wih na to re~e: „Do}i }e vreme
rujemo u Isusa i u wegova jevan|eqa. Ali kad }emo se svi slagati.“
Muhamed, mi za wega ne vidimo da wegovi Phillipidis-Braat, str. 154-157, 160-161
proroci svedo~e o wemu, on nije u~inio
ni{ta izvanredno ili vredno pam}ewa
{to bi nas navelo na to da verujemo u we- Tokom vremena koje je proveo u zato-
~eni{tvu (1354–1355), Grigorije Pa-
ga. Zato mi ne verujemo ni u wega ni u kwi-
lama (vidi obja{wewe uz tekst I-6) vodio je
gu koja je wegova. A imam be{e pogo|en tim nekoliko teolo{kih rasprava s muslimani-
re~ima ali uze da se brani: „U jevan|eqi- ma i Jevrejima, a me|u wima su bili Orha-
ma se pomiwe i Muhamed, ti si skratio we- nov ne}ak Ismail i jedan u~ewak kog mu je
govo svedo~anstvo. Osim toga, on je po{ao poslao sam Orhan. U poslanici svojoj bra}i
iz isto~wa~kih daqina i do{ao na zapad po veri u Solunu Grigorije se prise}a jo{
kao pobednik, kao {to vidi{.“ […] jednog razgovora s jednim imamom nedaleko
„[…] Ta~no je da je Muhamed, po{av{i s od Nikeje. Iako je Palama nepopustqiv, on
Levanta, do{ao na Pont kao pobednik; ali ipak pomiwe i neke argumente koje musli-
on je pobedio ratovima, ma~em, pqa~kom, mani navode protiv hri{}anske vere i sve-
do~i tako o kompleksnosti verskih odnosa
ugwetavawem i ubijawem; ni{ta od svega
na teritorijama koje su Osmanlije osvojile.
toga ne dolazi od Boga, koji je dobar […]

59
Petokwi`je, Psalmi, Novi zavet i Kuran.

81
VERSKE INSTITUCIJE, VERSKE ZAJEDNICE I VERSKI OBREDI

[Sarajevo]
? [ta misli{, za{to su osmanski Crkve. – Sve crkve su male, i nemaju zvono.
Turci sa svojim zato~enicima razgo- Crkve srpskih i latinskih hri{}ana u
varali o verskim pitawima? dobrom su stawu, a i Franci i Grci odr`a-
Kako ti izgledaju argumenti navedeni u vaju svoje obrede u wima. Postoji i jedna
ovoj raspravi? Da li bi se wima moglo jevrejska sinagoga.
objasniti to {to je neki broj qudi pri- Evlija ^elebija, str. 195-198
mio islam kad su Osmanlije pokorile
wihovu zemqu?
? Uporedi ono {to Evlija ^elebija
ka`e o hri{}anskim crkvama u Sa-
rajevu s onim {to Pavle Alepski ka`e
III-14. Zajedni~ki `ivot razli~itih o moldavskim crkvama (tekst III-7).
verskih zajednica u osmanskim
gradovima (oko 1600)
III-15. Odnosi izme|u pravoslavaca,
[Beograd] katolika i luteranaca u Bugarskoj i
Na obalama reke Save postoje tri cigan- Vla{koj (1581)
ske ~etvrti [mahale], a na obalama Dunava
su tri ~etvrti u kojima `ive gr~ki never- Stvari koje je kao zakqu~ak zabele`io
nici [Romeji], kao i Srbi i Bugari. Tik uz papski nuncije po{to je saslu{ao neke ~i-
tvr|avu je i jevrejska ~etvrt, a weni `ite- wenice koje mu je nekoliko katoli~kih tr-
qi pripadaju sedmoroma karaimskim govaca saop{tilo o prilikama u kojima
zajednicama. Tu je i ~etvrt u kojoj `ive jer- `ive katolici u Bugarskoj i Vla{koj. Po-
menski nevernici, ali Franaka60 i Ugara seta Silistri i Provadiji, koju je na{
nema, a nema ni wihovih konzula. Ostalo vladar odobrio pismima veoma po{tova-
su muslimanske ~etvrti, tako da Muhame- nog monsiwora, [kardinala] od Koma od 11.
dovi sledbenici imaju najboqe, najpros- marta 1581. Dana 5. decembra, predstavi-
tranije i najprozra~nije delove grada, u li su mu se trgovci iz Dubrovnika […] koji
wegovim vi{im ili sredwim delovima. `ive u mestu na Dunavu zvanom Silistra,
[…] a koje doma}i `ivaq zove Deristor, dva
U Beogradu ima dvesta sedamdeset61 xami- dana od Varne; zemqa se zove Dobruxa, u
ja, ali samo se sa sultanove zove na molit- stara vremena zvala se Mezija, a jezik je
vu petkom; a sad }emo opisati i vezirske bugarski ili ilirski. Wome vlada sultan
xamije i xamije doma}ih velmo`a i ugled- s druge strane reke, a pre pomenute zemqe
nika. […] je Vla{ka, turski vazal. Pomenuti Bugari
[…] Crkava i manastira ima devet, i tamo su pravoslavci, imaju svoje crkve, sve{te-
oni upra`wavaju svoju la`nu veru. Tu su nike i episkope. Ka`u da katoli~kih po-
hramovi gr~ki, jermenski, srpski, bugarski rodica ima svega deset, i sve su Dubrov-
i jevrejski, ali nema ku}a za idolopoklon- ~ani. Oni nemaju crkve niti revnosne
stvo Franaka ili Ugara. sve{tenike, ali su iz Dubrovnika, zajedno
[…] s ovima {to `ive u Provadiji, koja je dva

60
Naziv za sve qude sa zapada Evrope, i katolike i protestante.
61
Kako je Evlija ^elebija i ina~e sklon preterivawu, ovaj broj je sasvim sigurno prevelik.

82
OSMANSKO CARSTVO

dana udaqena od Silistre, doveli ~oveka III-16. Fetva Ebus-suuda {iitima


zvanog otac Nikolo Godini od Antivarija, (polovina XVI veka)
~oveka velike u~enosti; on ovde slu`i
{est meseci i ima platu od sto talira62 Pitawe: Da li je po Svetom zakonu [{eri-
godi{we. jatu] dozvoqeno boriti se protiv sled-
Pitaju da li smeju da idu u pravoslavne benika Safavida?63 Da li je onaj ko ih
crkve da se tamo mole i pri~e{}uju u svoj ubija sveti ratnik i da li je onaj ko pogine
svojoj usrdnosti; da li smeju da se krste od wihove ruke mu~enik?
kod pravoslavnog sve{tenika i da prima- Odgovor: Jeste, to je veliki sveti rat i
ju posledwu pri~est u slu~aju nu`de, to veli~anstveno mu~eni{tvo.
jest ako do|e mreti. Tako|e su pitali da Pitawe: Ako je dozvoqeno boriti se pro-
li je ispravno da se mladi katolik koji je tiv wih, da li je to dozvoqeno samo zato
`iveo s mladom pravoslavkom i obe}ao joj {to su se oni pobunili i {to su neprijate-
da }e se o`eniti wome i izroditi decu s qi [osmanskog] sultana nad narodom isla-
wom predomisli ako mu je savest ~ista. ma, ili zato {to su potegli sabqu na voj-
Tako|e su rekli da su s one strane Dunava ske islama, ili zbog ne~eg tre}eg?
prema Transilvaniji nai{li na mnoge Odgovor: Oni su i pobuwenici i po mnogo
nema~ke luterance u Vla{koj koji su uvek ~emu nevernici.
bili voqni da pri~aju o veri i koji dele Imber, str. 86
besplatne kwige o svojoj izopa~enoj veri
Ebus-suud (oko 1490–1574) bio je
[…] Silistra se nalazi na dva dana od
u~ewak kog je sultan Sulejman veoma
Provadije, i le`i na Dunavu. U woj ima po{tovao, i bio je na polo`aju {ejh-el-isla-
1.500 hri{}anskih i neznabo`a~kih ku}a. ma, vrhovnog poglavara i sudije, gotovo tri
Ima osam katoli~kih ku}a, ukupno 40 du- decenije. Wegove presude (fetve) imale su
{a, sve trgovci iz Dubrovnika, a u ovom velikog uticaja na osmansko dru{tvo.
~asu kapelan im je brat ^elestino, koji
ima platu od 2.000 ak~i godi{we; oni su
dobri hri{}ani [iako] nemaju crkve, ve} ? [ta nam ove presude otkrivaju o
granicama muslimanske soli-
Bogu slu`e u jednoj sobi. Obe}ano im je da
darnosti?
}e smeti da podignu ku}icu koja }e im
Uporedi stav Osmanlija prema {iitima
slu`iti kao crkva; nemaju drugog Bo`jeg
sa ratovima koji su se u XVI veku vodili
slu`benika osim onog kapelana, koji ovde
izme|u katolika i protestanata.
slu`i ve} tri godine i svi o wemu kazuju
samo dobro; on slu`i {est meseci ovde a
drugih {est u Trgovi{tu, u manastiru. III-17. Carska naredba o zabrani
C¤l¤tori, II, str. 504
„frana~kog“ prozelitizma me|u
Jermenima u isto~noj Anadoliji (1722)
? [ta su katolici u Bugarskoj i Jermenski patrijarh Carigrada i provin-
Vla{koj pitali papskog nuncija? O
kakvim konkretnim problemima svedo- cija zvani Jovan podneo je molbu mojoj car-
~e ta pitawa? [ta misli{, {ta im je skoj palati da izdam naredbu kojom }e se
nuncije mogao odgovoriti? spre~iti jeres frana~kog obreda, ~esta
me|u Jermenima u Erzurumu, Dijarbekiru i

62
Veliki srebrwaci iz sredwe i zapadne Evrope.
63
Safavidska dinastija vladala je Persijom 1502–1736 i uvela radikalnu {iitsku verziju islama, koja je
tokom XVI veka bila izuzetno popularna me|u osmanskim podanicima u Anadoliji.

83
VERSKE INSTITUCIJE, VERSKE ZAJEDNICE I VERSKI OBREDI

Tokatu. Stvari se polako sre|uju, ali su se ne obrane – dati sve ono bez ~ega se oni ni u
neki frana~ki sve{tenici, preru{eni u kojem slu~aju nisu htjeli smiriti i za{tititi
lekare ili ve} ne{to sli~no, nastanili na{u stvar. S druge strane, gr~ki64 su dosto-
tamo i povezali se s bogatim i uglednim janstvenici nudili tom istom pa{i golem
qudima. Ne slute}i ni{ta zlo, uglednici iznos, zaista ve}i nego {to je bio na{, da bi
im poverova{e da su lekari i stado{e da im presudio prema odredbama [datim] u
im poma`u u svim wihovim namerama. Kako wihovom fermanu. Budu}i da nismo imali
patrijarh ka`e, frana~ki sve{tenici ta- novaca, dali smo umjesto wih pismeno jamstvo
ko neprestano izazivaju me{tane Jermene dr`avnoj riznici i potpisali se da dugujemo
i izopa~uju ih ne bi li se ovi prihvatili toliko novca. […]
frana~kog obreda. On moli da se Franci- Najprije je, dakle, sudac pro~itao povequ
ma zabrani boravak na tim mestima, bilo protivnika i razmotrio u woj klauzule i we-
da se izdaju za lekare bilo za ne{to dru- zinu bit. Zatra`ili su zatim i na{e povlas-
tice, pa su i wih isto tako pro~itali, a na-
go. A i nesretne podanike treba za{tititi
vlastito hati{erif s Milodra`eva (blizu
od wihovih provokacija i ostaviti ih na
Fojnice), koji je fratrima dat jo{ kad su Tur-
miru. Zato se ovaj carski ferman izdaje u
ci osvajali Bosnu. Zatim su sravnili i ispo-
skladu s ovom molbom.
BOA, CA 3126
redili klauzule i bit dokumenata ili car-
skih poveqa. Iza toga je [sudac] upitao metro-
polita – {ta on zapravo tra`i ovom parni-
? [ta misli{ o tome {to su i jermen- com. On je odgovorio: „Tra`im od ovih frata-
ski patrijarh Jovan i sultan sve za-
padwake zvali Francima, bez obzira na ra da me slu{aju i da mi se pokoravaju u svemu
{to propisuju i nare|uju poveqe koje je dobro-
to {to „jeres frana~kog obreda“ u stva-
stivo izdao na{ uzvi{eni sultan i koje ste
ri pokriva i veoma razli~ite verois-
sada pro~itali.“ Zatim je isti sudac upitao
povesti?
na{u stranku: „[ta vi navodite kao razlog da
se ne pokoravate ovome {to va{i protivnici
III-18. Osmanske vlasti u Bosni od vas tra`e?“ – Na taj upit odgovorio je de-
presu|uju u sporu izme|u pravoslavaca kan: „Ima ve} skoro trista godina otkako je
i katolika (1760) uzvi{eni sultan Mehmed-han pokorio Bosnu, a
Po{to smo zrelo razmotrili [ovu] ovako te{- mi s Grcima nismo imali ni{ta zajedni~kog,
ku stvar, napokon smo preko posrednika naja- budu}i da su oni jednog a mi drugog obreda, kao
vili svoj dolazak }ehaji-begu [pa{inom zame- {to se to jasno razabire iz ovog hati{erifa
niku]. On je dopustio da do|emo k wemu, pa je i drugih isprava i poveqa koje su nam uzvi{e-
dekan s novoizabranim fojni~kim gvardija- ni sultani dobrohotno podijelili.“ […]
nom po{ao do wega. Od wega je, me|u ostalim, Kad je kadija to ~uo, odmah je izrekao ovu
morao ~uti ove zadwe rije~i: „Ako ho}ete da presudu: „Patrijarh i metropolit nemaju
dobijete parnicu, najprije saspite dvadeset nikakva prava nad vama fratrima ili nad
kesa novca u dr`avnu blagajnu“ (to iznosi oko svetovwacima rimokatolicima. Oni od vas
dvije hiqade i {est stotina venecijanskih ne mogu i ne smiju zahtijevati nikakva nov~a-
zlatnika). […] nog nameta, niti bilo ~ega drugog, jer fer-
Vidjeli smo, dakle, da }e na{a stvar bezu- man ne mo`e biti iznad hati{erifa.“ […]
vjetno propasti ako ne dadnemo ovaj pret- I tako se zavr{ilo ovo su|ewe, s kojega je
jerani iznos novca. […] metropolit (Bog je tako htio) oti{ao pos-
Stoga smo se – prije suo~ewa s na{im protiv- ramqen. Nije, brate, posla kod Turaka brez
nicima na sudu – sastali s pa{om i }ehajom. jaspri [novca]!
Obe}ali smo im – zbog takve i toliko potreb- Beni}, str. 187-190

64
Ovde u zna~ewu pravoslavni.

84
OSMANSKO CARSTVO

? Uporedi ovaj tekst s prethodnim ? Za{to su nemuslimani podvrgnuti


tekstom o „jeresi frana~kog obre- tako strogim pravilima? I za{to
da“: u oba slu~aja osmanske vlasti jedva su se hri{}ani oglu{avali o wih? [ta
da su bile svesne razlika me|u hri{- misli{, da li se tako stroge odredbe
}anskim veroispovestima. Da li su isto uop{te mogu sprovesti do kraja u verski
tako jedva pravile razliku i me|u raz- me{ovitoj sredini?
li~itim verskim strujama unutar isla-
ma? (Isto se pitawe mo`e postaviti i o
III-20. Pogubqewe nepropisno odevenog
stavu hri{}anskih vlasti prema raz-
pravoslavca (1785/1789)
likama unutar islama.)
Isto tako, pomenutog meseca [muharema],
Kakvi su odnosi vladali me|u dvema
21. dana, kad je na{ veli~anstveni gospo-
hri{}anskim crkvama u Bosni? Koga su dar [sultan Abdulhamid I] putovao preru-
one vi{e po{tovale, osmanske vlasti {en, on je ugledao jednog Grka nevernika.
ili „srodne“ hri{}anske crkve? Grk je na sebi imao `ute cipele, kaftan
[ta autor ovog teksta prigovara osman- cvetnog dezena, dug ogrta~ i kaput op{i-
skim vlastima a {ta pravoslavnoj crkvi? ven krznom, kao i {al. [Sultan] na to poz-
va xelata. Grka je trebalo obesiti, ali
sultan onda naredi da mu se odrubi glava.
Taylesanizade, str. 419
III-19. Carske odredbe za nemuslimane
(1631) ? Uporedi tekstove III-19 i III-20.
Kakve su to zlo~ine po~inili po-
U skladu sa svetim zakonom [{erijatom] i gubqeni Grci?
zemaqskim zakonom, hri{}ani [kafir]
moraju biti prepoznatqivi po ode}i i spo-
qnom izgledu kao pot~iweni. Ne smeju da III-21. Carska naredba o crkvi u
ja{u kowe, da nose ode}u od svile i sate- Stanimaki, kod Plovdiva, izgra|enoj
bez dozvole (1624)
na ili da nose krzna i {ubare. Wihove `e-
Namesnik vakufskog sela Stanimake oba-
ne ne smeju da nose ode}u sli~nu onoj koju
ve{tava nas u svom pismu da su hri{}ani u
nose muslimanke niti da stavqaju ja{ma-
tom selu podigli veliku novu crkvu, ukra-
ke65 od persijskog platna. Me|utim, od ne-
sili je mermerom i drugim dragocenosti-
kog vremena, ovaj se zakon nije po{tovao, ma, a protiv Svetog zakona.
pa su hri{}ani i Jevreji, uz dozvolu sudi- Namesnik je poku{ao da udovoqi pritu`-
ja, po~eli da izlaze odeveni u rasko{nu i bama muslimana, ali nije uspeo, pa zato
skupu ode}u. sada tra`i carsku naredbu kojom bi se na-
A {to se wihovih `ena ti~e, one nisu uz- lo`ilo ru{ewe pomenute crkve, po{to }e
micale s plo~nika da bi se sklonile pred samo ru{ewe zadovoqiti verske propise
muslimankama kad bi ih srele na tr`nici. koji vladaju u ovoj zemqi.
U celini uzev, i mu{arci i `ene nose da- Primiv{i to, ja nare|ujem da ispitate slu-
leko boqu ode}u nego muslimani, iz ~ega ~aj i postarate se za to da se novoizgra|e-
se vidi da oni sebe uop{te ne smatraju na crkva zaista poru{i, ako zaista jeste
pot~iwenima. Stoga je od izuzetno velike nova a ne neka koja ve} postoji dugo. Tako|e
va`nosti da se ove naredbe objave jo{ jed- vam nare|ujem da ne dozvolite nikakav
nom i da se sprovedu. protest i nikakvu neposlu{nost protiv
Georgieva, Canev, str. 121 Svetog zakona i moje sultanske naredbe.
Georgieva, Canev, str. 120-121
65
Ja{mak je tanki veo kojim muslimanske `ene pokrivaju glavu, lice do o~iju i grudi.

85
VERSKE INSTITUCIJE, VERSKE ZAJEDNICE I VERSKI OBREDI

^l. 3. Pored ~etiri zvani~ne religije, u


? Koje je argumente vlast koristila pitawima vere i religije nijedna osoba,
da bi opravdala ru{ewe crkve u
bez obzira na dru{tveni polo`aj, i nijed-
Stanimaki?
na grupa qudi ne sme da mewa i{ta ili da
III-22. Netolerantnost hri{}ana prema uvodi podele, jer }e u protivnom biti
qudima koji `ive u braku s osobom progla{eni nevernicima […]
druge vere (Kipar, 1636) ^l. 4. Judaizam, po~ev od drevnih vreme-
Milu, sin Andonija iz sela ^elije u na, ne samo {to nije spadao u ~etiri zva-
Tuzlanskoj nahiji, ka`e: Dosad sam, kao i ni~ne vere nego je, naprotiv, bio zabrawen
moji preci, i ja pripadao hri{}anskoj gru- zakonom zemqe, uz pretwu ozbiqnom kaz-
pi [miletu]. Nisam postao musliman. Ja nom, a u ta vremena oni koji su se drznuli
sam nevernik [kafir]. Kad sam `eleo da da se oglu{e o zakon pa su progla{eni kri-
obavim na{ la`ni obred u crkvi, monasi, vima ka`wavani su u skladu sa zakonima;
koji su nam ujedno bili i sve{tenici, ovim se propisuje da }e se za ovaj prestup
spre~ili su me da u|em rekav{i: „Ti si se ka`wavati doveka, ba{ kao i ranije […]
o`enio muslimankom.“ I kad nestanem, ve- ^l. 8. Odlu~eno je da niko ne sme silom da
rovatno me ne}e sahraniti po neverni~- natera zajednicu, sluge, svoje uku}ane ili
kom obredu. @elim potvrdu na kojoj }e se bilo koga nad kojim ima vlast da pre|e u
videti da sam nevernik. wegovu veru, bilo nasiqem, bilo pretwom
Jennings 1993, str. 142 nasiqa, niti }e zemqoposednik druge ve-
re smeti da zaposedne selo ili gradsku
crkvu, da dovede ili nametne sve{tenike
? Za{to je hri{}anski monah spre~io druge vere ili da dozvoli sve{tenicima
Milua da u|e u crkvu i za{to je
odbio da ga pri~esti? svoje vere da dr`e svoje bogoslu`ewe, i
[ta misli{, {ta su mogli biti razlozi to ni u jednoj prilici; kazna za to iznosi-
tome? Da li su oni opravdani? Imaj u vi- }e 200 florina66 […]
du da, prema muslimanskom zakonu, mus- [Odeqak VIII]
limanke nisu smele da se udaju za nemu- ^l. 1. […] Narod Vla{ke nije popisan u
slimane, dok pravoslavni kanon zabra- ovoj zemqi, niti me|u povla{}enim stale-
wuje pri~est osobi pravoslavne vere `ima niti me|u verama. Oni koji nisu na-
koja stupi u brak s osobom druge vere. vedeni pod zvani~nim verama […] bi}e
tolerisani […] za dobrobit zemqe.
III-23. Odredbe o verskom `ivotu u Constitut, iile, str. 47, 49, 50, 58
Transilvaniji (1653) Constitutiones Approbatae, ustavne
[Deo I, odeqak I] odredbe, doneo je Dijet (skup{tina)
^l. 2. ^etiri su zvani~ne vere, prema pra- kne`evine Transilvanije tokom vladavine
vovaqanim uredbama zemqe, i one }e \er|a Rakocija II (1648–1660), i wima su u
odsad uvek biti zvani~ne… ove zvani~ne stvari sistematizovani propisi koji su u
religije jesu slede}e: reformisti~ka Transilvaniji dono{eni od XVI veka, pone-
evangelisti~ka (u obi~nom jeziku zvana i kad i ranije. Imaj u vidu da diskriminacija
kalvinisti~ka), luteranska ili avgustov- nije poga|ala samo mawine, nego i pravo-
ska, rimokatoli~ka, unitaristi~ka ili slavne Vlahe, koji su u kne`evini Transil-
antitrinitaristi~ka, i wima se odsad ga- vaniji ~inili ve}inu. ^lan 4 ne odnosi se
rantuje slobodno ispovedawe wihove vere na Jevreje ve} na jednu malu „projevrejsku“
na mestima predvi|enim za to, a u skladu grupu, subotare, koji su se odvojili od zva-
sa zakonima zemqe. ni~no priznate Unijatske crkve.

66
Florin je isprva bio zlatnik koji je kraqevina Ugarska kovala po ugledu na firentinski novac.
Me|utim, u ovom tekstu ne pomiwe se konkretno taj zlatnik ve} uobi~ajena moneta kraqevine Ugarske i
kne`evine Transilvanije u to vreme.

86
OSMANSKO CARSTVO

? Da li su svi `iteqi Transilvanije ? Uporedi ove privilegije s tekstom


u`ivali jednaku slobodu veroispo- III-24. Kako to da u stavovima ovih dve-
vesti? Navedi argumente koji govore u ju vlasti postoje tako drasti~ne razlike?
prilog verskim odredbama u Transil-
vaniji XVII veka i argumente protiv wih.
III-26. Mu~eni{tvo sv. Kirane u Solunu
(1751)
III-24. Zakqu~ak biskupskog sinoda u
Stonu, kraj Dubrovnika, uperen protiv To bi jani~ari radili dawu. A no}u bi je
Jevreja (1685) stra`ar obesio ispod pazuha, iako su joj ru-
\avoqi udovi, oni {to su raspeli Krista, ke ve} bile u lancima. Uzeo bi {tap koji
neprijateqi kr{}anskog imena, otima~i, bi mu se na{ao pri ruci i tukao je nemilo-
zalu|iva~i, oni {to poput guja-qutica si- srdno sve dok se ne bi umorio, a onda bi je
{u uqu|enu ~ovje~ju krv, po~eli su se pred ostavio da visi po zimi, po{to je tad bila
koju godinu jatiti u ovoj biskupiji. Smjerno zima. Jedan je hri{}anin to video, pa bi
se molim bo`joj pravednosti neka ih iz ne- sa~ekao pravi ~as, i kad bi video da je
beskih oblaka, u obliku pravednog sunca, stra`ara pro{ao gnev, pri{ao bi mu i za-
potpuno uni{ti. Koliko je do nas, nala`e- molio za dozvolu da je spuste. A svetica je
mo svima koji podlije`u na{oj brizi neka bila tako strpqiva, tako spokojna i tiha
se pod prijetwom kazne izop}ewa […] ne da se ~inilo da ne pati ona nego neko dru-
usude sa @idovima dijeliti stan u ku}ama gi, i sav wen duh i wena svest bili su na
gdje `ive, niti preno}iti, niti slu`iti nebu. Bilo je u zatvoru i drugih hri{}ana,
im u ku}i, bez na{eg pismenog dopu{tewa. i Jevreja i nekoliko Turkiwa, zato~enih
Klonite se, sinovi moji, i samog razgovora zbog ne~asnih radwi. I oni su optu`ivali
s wima, osim pri trgovawu i stvarima koje stra`ara da je nemilosrdan, da se ne boji
se ne daju izbje}i. Znajte da su oni nepri- Boga kad tako mu~i `enu koja mu ni{ta na-
jateqi Krstova kri`a, a vi, jer ste udovi `ao nije u~inila. A taj hri{}anin samo je
Kristovi, odbijajte od sebe udove |avla. neprestano podse}ao stra`ara na Bo`ji
Stulli, str. 31
sud (po{to se nije nimalo ustezao pred
wim) […] Govorio je to sve ne bi li ga umi-
? [ta su zapravo optu`be protiv rio i spre~io ga da zlostavqa sveticu ona-
Jevreja navedene u ovom tekstu?
ko. Ali Sotona je stra`aru dao srce od ka-
Kakva su ograni~ewa biskupi poku{ali
mena, i koliko god ga ovi prekliwali, on ju
da nametnu Jevrejima?
je samo jo{ vi{e mu~io. Jani~ari koji su je
mu~ili vi{e puta su hteli da je nateraju da
jede kako ne bi umrla. Ponekad bi joj dali
III-25. Privilegije za jednog Jevrejina u
gro`|ice, ponekad datule. Ali svetica je
Dubrovniku (1735)
odbijala da jede, pa su oni poku{ali da joj
[…] kako Simon sin Vitala Vitali jest
otvore usta silom, ali nisu uspeli.
pravi i istinski podlo`nik ove Republi- Synaxaristis, str. 336-337
ke, i zato mu je dopu{tena sva privilegija
i milost koje u`ivaju ini na{i podlo`ni- Kirana, devojka iz sela Avusoke,
ci, i `ude}i mi [`elimo] da je udionik od nedaleko od Soluna, opirala se
svijeh onijeh milosti koje u`ivaju na{i osmanskom jani~aru koji je hteo da je zavede.
podlo`nici u kojoj ma drago strani svije- Kako bi je slomio, jani~ar ju je zato~io i
ta. mu~io. Odlu~iv{i se na gladovawe, Kirana
Stulli, str. 41 je umrla u solunskom zatvoru 28. februara.

87
VERSKE INSTITUCIJE, VERSKE ZAJEDNICE I VERSKI OBREDI

? Da li je Kirana, budu}i hri{}anka, ? Op{ta pitawa za odeqak III-g.


bila u gorem polo`aju nego {to bi to Prokomentari{i ovu specifi~nu
bila muslimanka koja se opire jani~aru? me{avinu verske tolerancije i verske
[ta misli{, za{to su drugi zato~enici diskriminacije na po~etku novog veka.
hteli da pomognu Kirani? Da li su ver- Uporedi situaciju u Osmanskom carst-
ske razlike tu bile ikakva smetwa? vu, u Transilvaniji i u Dubrovniku. Da
Zna{ li i za druge primere qudske so- li se ona i kako razlikuje od situacije
lidarnosti koja se ne obazire na u dana{we vreme?
verske razlike?
Za{to je Kirana odlu~ila da gladuje?

Sl. 21. Vaznesewe Hristovo, osmanska minijatura (1583)

? Kako je Isus predstavqen


na ovoj osmanskoj minija-
turi? Za{to? Da li si video/-
videla neke druge slike s Hri-
stovim vaznesewem? Uporedi
ih.

Nicolay, str. 182

88
^ETVRTO POGLAVQE OSMANSKO CARSTVO

Tipi~ni predstavnici dru{tvenih grupa


i svakodnevni `ivot

Prema zvani~noj ideologiji Osmanskog carstva, status dru{tvenih grupa zavisio je od wihovog
odnosa prema dr`avi. Dru{tvo je bilo podeqeno na vladaju}e grupe i na „stado“ obi~nih podanika.
U vladaju}e grupe spadali su vojnici (askeri), u~ewaci (ulema) i pisari (}atibi). Svi su oni, svak u
svom domenu, slu`ili sultanu, pa su stoga bili izuzeti od pla}awa poreza. Po pravilu, to su bili
muslimani, ali zabele`eni su i slu~ajevi vojnika i pisara druge vere. „Stado“, raju, ~inio je najve}i
deo stanovni{tva, i to su bili i muslimani i nemuslimani, i qudi sa sela i qudi iz grada.
No, dru{tvena stratifikacija bila je daleko kompleksnija. Zbog verskih i profesionalnih raz-
lika, razli~itog mesta stanovawa i etni~ke pripadnosti, kao i pola, starosne dobi i nejednake
raspodele bogatstva, s vremenom su i unutar svake grupe nastajale razlike. U ovom poglavqu
trudi}emo se da makar nazna~imo te grupe i da nagovestimo wihovu {arolikost, a jasno je da nikako
ne}emo mo}i da damo potpunu sliku o kompleksnom osmanskom dru{tvu.
Ipak, na{ glavni ciq nije toliko da opi{emo dru{tvo kao ne{to sa~iweno od posebnih slojeva
i stati~no, koliko da rasvetlimo neke aspekte svakodnevnog `ivota i komunikacije me|u qudima.
Naro~itu pa`wu posvetili smo odnosima u pograni~nim zonama, primerima bespo{tedne borbe
koliko i primerima zajedni~kih navika i poslova i me|usobne pomo}i. U posledwem odeqku re}i
}emo ne{to o ulozi `ene. Naime, u osmansko doba, kao uostalom i danas, `ene ~ine polovinu sta-
novni{tva, a ipak su, u muslimanskom koliko i u nemuslimanskom okru`ewu, bile pot~iwene mu{-
karcima i na~elno iskqu~ene iz javnog `ivota. Zato o `enama postoji daleko mawe izvora, i zato
o wihovom istorijskom zna~aju jedva da i mo`emo ste}i pravu sliku. Me|utim, treba imati u vidu da
su `ene ra|ale decu i vaspitavale je, i da su one prakti~no nosile doma}instvo. U tekstovima koje
navodimo u ovom odeqku vide se i primeri diskriminacije i na~ini na koje su se `ene borile da
poprave svoj polo`aj.

IVa. Elita i obi~an svet

IV-1. Prezir osmanske elite prema „A ti, {ta bi ti voleo


Turcima seqacima Da ne{to postane{ gospodin?
Ako bi ti se ukazala prilika?“

Jednoga dana dva Tur~ina pri~ahu A ovaj odvrati: „[ta bih pa i jeo?
I govorahu neprili~no u tom razgovoru. Kad mi ni{ta nisi ostavio.
Nema hrane boqe od one koju si ti
Jedan od wih upita: „[ta bi bilo odabrao.“
Da postane{ gospodar,
Postane{ velik ~ovek me|u qudima, Turski narod je ~udan narod.
On ne zna {ta vaqa a {ta ne.
^ega bi najvi{e jeo za ru~ak, o brate?
Supe, ukusnog mesa ili piletine?“ Wihova nepca ne znaju {ta je ukusno,
I wihove re~i ne vredi ponavqati.
A ovaj drugi re~e: „Jeo bih meka hleba
I sve`eg crnog luka. To je najboqe. Güvahi, str. 167-168

89
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT

Pendnama (Kwiga pouka) je stara per- ? Koje argumente pesnik navodi pro-
sijska zbirka popularne kwi`evno- tiv „turskog naroda“? Zna{ li za
sti, koju je u prvoj polovini XVI veka prera- neke sli~ne primere iz istorije tvoje
dio i dopunio Guvahi, koriste}i i nov kwi- zemqe, da li je i tu elita prezirala
`evni materijal. U ovom tekstu vidimo da
obi~an narod?
osmanske elite sebe uop{te nisu zvale Tur-
cima, ve} da su taj izraz koristile za
„necivilizovane“ anadolske seqake.

Tipi~ni predstavnici dru{tvenih grupa u Osmanskom carstvu


Sl. 22. Akinxija Sl. 23. Spahija

Hegyi, Zimanyi, str. 55, sl. 51

Inalcik 1973, sl. 26 Spahija, „kowanik“, vojnik u kowici koji se


borio za osmansku vojsku, i za uzvrat dobio ti-
Akinxija, „pqa~ka{“, dobrovoqac u neregu- mar ili zeamet, zemqi{ni posed od kog je imao
larnim kowi~kim trupama, turskog ili drugog da pla}a danak. Spahije su se uglavnom regru-
porekla, koji je ratovao na neprijateqskoj teri- tovale iz vojni~kih porodica, ali je sultan
toriji zarad plena. Akinxije su bile veoma mogao da dodeli zemqu i drugim qudima koji
va`ne u {irewu osmanske teritorije u periodu su se istakli u slu`bi. Spahije su slu`ile u
od XIV do XVI veka. U jugoisto~noj Evropi postoja- onim provincijama u kojima im je bio dodeqen
le su ~etiri glavne grupe akinxija, i wih su uvek timar, u jedinicama koje su vodili sultanovi
vodili naslednici osniva~a: Mihailoglu, namesnici, i to uglavnom od aprila do okto-
Malko~oglu, Turahanoglu i Evrenosoglu. bra, a potom bi se vra}ali na timar kako bi
prikupili danak koji im je razrezan.

90
OSMANSKO CARSTVO

Sl. 24. Jani~ar Sl. 25. Vojnici u Albaniji, crte`


@an-Batista Ilera (1809)

Levenda, „pla}eni vojnik“, kog za odre|e-


ni pohod u najam uzima ili sultan ili na-
mesnik neke pokrajine. Levende su potica-
le iz raznih dru{tvenih slojeva, koris-
tile su vatreno oru`je i odigrale va`nu
ulogu u XVII i XVIII veku, po{to su za vojsku
bili od ve}e koristi nego zastarele spa-
hijske i jani~arske jedinice.
Ponekad su se levende prikqu~ivale i pri-
vatnim vojskama i harale po provincijama.

Sl. 26. [ejh el islam


Hegyi, Zimanyi, str. 39, sl. 31

Alim, „u~ewak“, mno-


Nicolay, str. 159
`ina ulema. Ulemu su
~inili muslimani
Jani~ar, „vojnik nove vojske“, elitne jedi- obrazovani u verskim
nice staja}e pe{adije osnovane u XIV veku. {kolama (medresa-
Jani~ari su sve do XVII veka bili regruto- ma). Kad bi zavr{ili
vani iz redova ratnih zarobqenika ili {kolu, mogli su po-
dece nemuslimanskog porekla pokupqene stati imami (i voditi
dev{irmom. Po{to bi primili islam, oni javno bogoslu`ewe u
bi postali sultanove sluge, ali su dobija- xamiji), hoxe (u~ite-
li redovnu platu. Slu`ili su ili u glav- qi), muderisi (preda-
va~i u medresi), kadije (sudije) ili muftije
nom gradu ili u pohodima koje je sultan
(vrhovni sve{tenici i znalci prava). Najvi-
vodio. Od XVI do XIX veka, kako im je broj {i polo`aj do kog je mogao do}i pripadnik
rastao, jani~ari su sme{tani ne samo u Ca- uleme bio je polo`aj vojnog sudije (kadiaske-
rigrad nego i u mawe gradove u unutra{wo- ra) Rumelije ili Anadolije i glavnog pravnog
sti. S vremenom bi po~eli da se bave trgo- savetnika carevine ({ejh-el-islama), ali su
vinom ili zanatima, `enili se i svoj ime- alimi mogli biti imenovani i na druga
tak i status prenosili na potomke. mesta, na primer, na mesto velikog vezira.

91
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT

Sl. 27. Visoki osmanski pisar

Hegyi, Zimanyi, sl. 121

]atib, „pisar“, pripadnik osmanske birokra- ne XVI veka }atiba je bilo jedva stotinu, da
tije. ]atibi su dolazili iz razli~itih dru{- bi taj broj potom porastao, zahvaquju}i {ire-
tvenih grupa, i najpre bi slu`ili kao {egrti wu kako centralne, tako i provincijske biro-
a potom kao slu`benici u carskoj kancelari- kratske mre`e. Iako su retko zauzimali neki
ji i poreskim kancelarijama. Sve do polovi- visok polo`aj, }atibi su bili veoma uticajni.

92
OSMANSKO CARSTVO

Sl. 28. Arapski trgovac Trgovci: Osmanski trgovci u~ili su se


svom poslu ili u porodici ili kod nekog
drugog iskusnog trgovca, i trgovali su kako
s dalekim krajevima, tako i na sitno. Dok
su oni bili na putu, ku}om i doma}instvom
upravqale bi `ene. Iako su zvani~no pri-
padali raji, obi~nom narodu, trgovci su se
isticali po svom bogatstvu, ugodnom `ivo-
tu, velikom znawu, iskustvu i sposobnos-
tima. Mnogi trgovci, muslimanske ili dru-
ge vere, finansirali su verske instituci-
je i kulturu.

Sl. 30. Osmanski kroja~

Nicolay, str. 223

Sl. 29. Trgovac iz Dubrovnika

Hegyi, Zimanyi, sl. 133

Zanatlije: Iako su se i qudi na selu pone-


kad bavili zanatstvom, zanatlije su uglav-
nom `ivele i radile u gradovima, bave}i
se najrazli~itijim zanimawima. S vreme-
nom su se zanatlije koje su imale svoje ra-
dionice okupile u esnafe, profesionalna
udru`ewa koja su regulisala mogu}nost da
se stupi u datu struku, proizvodwu i dis-
tribuciju. Da bi neko postao majstor (usta),
najpre je morao da radi kao sluga, {egrt
Nicolay, str. 242 (~irak), i potom kao pomo}nik (kalfa).

93
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT

Sl. 31. Pastir morali da po{tuju pravila koja bi im na-


metali seoska zajednica, posednik timara
i dr`ava. @ivot im je bio ote`an time
{to su morali da pla}aju porez i {to im
prihodi nisu bili sigurni. Iako su mogli
da se obra}aju kadiji, ve}inom su se trudi-
li da sporove izglade uz pomo} seoskih
stare{ina i sve{tenika.

Sl. 32. Ribar

Hegyi, Zimanyi, sl. 138

Mornar: Osmanlije su imale razne vrste


brodova, na vesla i jedrewake, i koristi-
li su ih i za rat i za trgovinu i za ribare-
we. Ve}ina mornara poticala je s ostrvâ
ili iz priobalnih mesta s dugom pomor-
skom tradicijom, i radili su za platu koju
su im davali brodovlasnici ili mornari-
ca; nemali broj wih dolazio je iz inos-
transtva. Na galije su odvo|eni i robovi i
Hegyi, Zimanyi, sl. 130 osu|enici, a u slu~aju rata vlasti su mobi-
lisale vesla~e i iz daqih krajeva na
Seqak: Seqaci su u Osmanskom carstvu kopnu. Osmanski pomorci plovili su ~ita-
bili muslimanske ili hri{}anske vere, vim Sredozemqem i Crnim i Crvenim mo-
`iveli od poqoprivrede i sto~arstva. rem. Plovili su ~ak i do Indonezije i
Mogli su slobodno da raspola`u svojom isto~ne Afrike, ali na Indijskom okeanu
ku}om i pokretnom imovinom, ali su nisu imali mnogo uspeha.

94
OSMANSKO CARSTVO

Sl. 33. Dervi{ Sl. 34. Jermenski monah

Hegyi, Zimanyi, sl. 69 Hegyi, Zimanyi, sl. 74

Dervi{: pripadnik verskog bratstva su- Monah: pravoslavni ili katoli~ki hri{-
fijskog reda. Da bi postao dervi{, musli- }anin koji je odlu~io da se izdvoji iz sve-
man je morao da pro|e kroz obred inicija- ta i da `ivi ugledaju}i se na Isusa. Da bi
cije, koji je podrazumevao misti~ke ve`be postao monah, hri{}anin je najpre morao
i asketsku meditaciju. Dervi{i su `iveli da provede neko vreme kao isku{enik u
u zajednicama ili su putovali i vr{ili manastiru, a zatim da polo`i zakletvu na
svoje obrede u selima i gradovima. Posto- poslu{nost, siroma{tvo i ~ednost. Mona-
jalo je ra{ireno verovawe da kroz der- si su, po pravilu, `iveli u manastirima,
vi{ke obrede bo`anska mo} silazi na ali su mogli i da se povuku u neke udaqe-
zemqu. Dervi{i su imali velik uticaj na ne, izolovane krajeve. Ve}inom su to bili
muslimansko dru{tvo, zna~ajan je wihov mu{karci, ali bilo je i monahiwa, koje su
doprinos osmanskoj poeziji, muzici i ple- tako|e imale svoje manastire. Osim {to
su, ali su ponekad umeli i da kritikuju su se bavili kontemplacijom i molitvom,
osmansku vlast. monasi su imali i da odr`avaju manastire
i da se bave kulturom.

95
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT

Sl. 35. Pravoslavni patrijarh cari- Sl. 36. Veliki rabin carigradski
gradski (kraj XVIII veka)

Asdrachas, sl. 6

Sve{tenik: ~ovek koji obavqa bo`ju


slu`bu u hri{}anskim zajednicama. U
skladu s pravilima vere, sve{tenik je
morao dobro poznavati Sveto pismo; po- Juhasz, str. 124
stavqao bi ga episkop, ali u malo zabiti-
jim krajevima to nije uvek bio slu~aj. Rabin: „u~iteq“, naziv iz po{tovawa za
Sve{tenici su va`ili za posrednike jevrejskog u~iteqa ili poznavaoca verskog
izme|u vernika i Boga. Oni su dr`ali bo- zakona. Rabin je, po pravilu, dr`ao slu`bu
goslu`ewe u svojim parohijama i pri- u sinagogi i bio duhovni uzor svojoj za-
~e{}ivali vernike. Bili su veoma uticaj- jednici. Rabini su bili veoma obrazovani
ni, i ~esto su posredovali izme|u svoje i bitno su uticali na jevrejsku kulturu.
pastve i osmanskih vlasti. Katoli~ki Uz to, oni su i posredovali izme|u osman-
sve{tenici morali su da po{tuju celibat, skih vlasti i jevrejske zajednice.
dok su pravoslavni mogli da se `ene.

96
OSMANSKO CARSTVO

Sl. 37. Hri{}anski velikodostojnik prikupqali od seqaka nastawenih na wi-


(XVIII vek) hovim imawima, ali su ga davali i iz
dr`avne slu`be. Od XVI veka nadaqe, sve
je ve}i broj hri{}ana s drugih osmanskih
teritorija stupao u slu`bu vla{kog i mol-
davskog kneza, dobijao zemqu i sticao
polo`aj bojara. Ni{ta nije vredelo {to je
lokalni `ivaq reagovao na to i insti-
stirao na vrlinama „zemqaka“. Polo-
vinom XVIII veka Konstantin Mavrokordat
ustanovio je nekoliko kategorija bojara i
vezao ih za razli~ite dr`avne slu`be.

Sl. 38. ^uveni ajan: Alipa{a od


Jawine (1741–1822), slika Luja Diprea
(1819)

Istoria, tom 11, str. 137

Hri{}anski velikodostojnik: Sa {ire-


wem carstva, naro~ito u XV i XVI veku,
Osmanlije su u osvojenim zemqama uglav-
nom uklonile pripadnike vi{eg plemstva, Istoria, tom 12, str. 72
pa je tako ni`e plemstvo ostalo bez svojih
vo|a. S druge strane, me|utim, osmanske Ajan: uglednik, bogata{ sa statusom polu-
vlasti su, dugoro~no posmatrano, ipak za- zvani~nog vladinog slu`benika, ~iji je za-
visile od plemi}a i pripadnika lokalne datak bio da pomogne vlastima da prikupe
elite, po{to bez wih nisu mogli da upoz- porez u datoj administrativnoj jedinici.
naju zemqu i da zavladaju wom, pa su mnogi Mahom muslimani, ajani su uzimali novac
hri{}anski uglednici (koxaba{e ili od dr`ave na du`i ili do`ivotni zajam, a
arhonti) dobili status sli~an plemi}kom. potom bi koristili svoj polo`aj da podani-
U kne`evinama Vla{koj i Moldaviji pri- ke, poreske obveznike, dovedu u du`ni~ki
like su bile ne{to druga~ije, po{to su ta- odnos. Zvani~no priznati u XVIII veku, ajani
mo bojari zadr`ali svoj status tokom ~i- su zelena{ewem i trgovinom uspeli da do-
tave osmanske vladavine. Polo`aj bojara |u do pozama{nog imetka, pa su imali i
isprva je bio povezan s poreklom i zem- privatne vojske i sticali sve ve}u mo} u
qi{nim posedom, ali su kne`evi delili provincijama Carstva. Sultan Mahmud II
imawa i status bojara i istaknutim vojni- (1808–1839) uspeo je da ograni~i wihovu
cima i dr`avnim slu`benicima. Porez su mo}.

97
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT

Sl. 39. Osmanski mewa~ novca poslanici, ali i trgovci i putnici. Krajem
XVII veka, tuma~i su bili dr`avni slu`be-
nici i ~inili sastavni deo osmanske biro-
kratije. Najvi{i po polo`aju bili su tuma~i
pri Carskom savetu i u mornarici; sve do
po~etka XIX veka Osmanlije su na ove polo-
`aje, po pravilu, postavqale Fanariote,
pravoslavce iz carigradske ~etvrti Fanar.

Sl. 41. [vedski poslanik (1788)

Hegyi, Zimanyi, sl. 140

Saraf: „mewa~ novca“. U ve}im gradovima,


profesionalni mewa~i (muslimani, pra-
voslavci, Jevreji, Jermeni ili katolici)
koristili su to {to su u Carstvu u optica-
ju bili razni srebrwaci, zlatnici i bakre-
waci. Osim toga, oni su davali i kredite s
kamatom, pa su ~esto optu`ivani za zele-
na{ewe. Bogati sarafi ponekad su se Theolin, str. 60
ukqu~ivali u prikupqawe poreza, i imali
su znatan ekonomski i politi~ki uticaj. Poslanik: Posle Mletaka, koji su to u~i-
nili u XV veku, sve ve}e hri{}anske dr`a-
Sl. 40. Dragoman: Pjer Jamoglu, tuma~ ve imale su svoje stalne poslanike u Ca-
pri francuskom poslanstvu (1787) rigradu. Poslanici su imali dva zadatka:
da zastupaju svoje dr`ave u odnosima sa
Hitzel, br. 59 sultanom i da izve{tavaju o raznim poli-
ti~kim pitawima. Neki zapadni poslani-
ci dolazili su u Carigrad na unapred
Dragoman: prevo- odre|en broj godina, a drugi nisu znali
dilac, tuma~ (na koliko }e wihova misija trajati. Uglav-
turskom tercüman). nom plemi}kog porekla, poslanici su do-
S obzirom na raz- bijali zvani~ne rezidencije, u`ivali sul-
like u jezicima, ne- tanovu za{titu i dobijali platu. Po{to su
ko je u kontaktima retko vladali turskim, persijskim ili
izme|u osmanskih arapskim, poslanici su morali da se
vlasti i stranaca oslone na tuma~e kad god bi dolazili u
morao da prevodi. dodir s vlastima ili s lokalnim stanov-
Tuma~i su uglavom ni{tvom. Po{to su ~esto bili pod pris-
bili nemuslimani, motrom, radije su se dru`ili s osobqem
a wihove usluge mo- poslanstva, hri{}anskim trgovcima i dru-
gla je da tra`i osmanska dr`ava, strani gim poslanicima.

98
OSMANSKO CARSTVO

Sl. 42. Galiot nosi svoje sledovawe Rob: U Osmanskom carstvu `iveli su i
vode najrazli~itiji robovi, mu{karci i `ene,
qudi tamne i svetle puti, lokalni ili
„uvezeni“, i oni su obavqali najrazli~i-
tije poslove. Kao i u drugim muslimanskim
dru{tvima, i ovde je osloba|awe robova
bilo ~esta pojava; osim toga, rob je mogao
biti oslobo|en i kad bi primio islam.
Sultanovi slu`benici (kul), koji su slu`i-
li na dvoru, u vojsci ili u dr`avnoj
upravi, bili su poseban slu~aj; od XV do
XVII veka neki od najsposobnijih osman-
skih dr`avnika, ukqu~uju}i tu i mnoge
velike vezire, regrutovani su iz robqa.

? Da si ti `iveo/`ivela u Osmanskom
carstvu, kojoj bi dru{tvenoj grupi
najvi{e voleo/volela da pripada{?
Za{to?

Hegyi, Zimanyi, str. 74, sl. 83

IVb. @ivot na selu


IV-2. Odredbe o seoskoj samoupravi u slu`ba prelazi na jednog od wegovih sino-
Vidinskom pa{aluku (1587) va podobnih za to.
Dokle god pomenuti dobro i vredno slu`e
Seoski poglavar [knez] i druge stare{ine poreznicima, namesnici [begovi] ne treba
[primi}uri] du`ni su da pomognu dr`av- da ih tla~e i ne smeju da ih {aqu u rat mi-
nim slu`benicima u prikupqawu raznih mo wihove voqe.
poreza. Georgieva, Canev, str. 151
Knez i seoske stare{ine du`ni su da pro-
na|u i vrate podanike [raju] koji su po-
? Za{to su osmanske vlasti selima
begli iz sela. dale odre|en stepen samouprave?
Za svoje usluge, knez i stare{ine oslobo-
|eni su pla}awa odre|enih poreza, poput
hara~a, ispenxe,67 poreza na ovce, desetka IV-3. Seqakova obaveza da obra|uje
na `itarice s porodi~nih wiva, desetka svoje imawe (seoski zakon iz
na {iru, drugih poreza i svih posebnih i Karamanije, 1525)
op{tih poreza.
[…] Svaki podanik [raiyyet] koji obra|uje celo ima-
Ako neko od pomenutih umre, wegova we mora na wemu da poseje ~etiri muda (mudd)68
67
Porez koji pla}aju seqaci hri{}ani.
68
Nekoliko razli~itih mera zapremine, sve vizantijskog porekla. Kao {to vidimo i po ovom tekstu, mud se
razlikovao s kraja na kraj carevine.

99
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT

krupnika, mereno bursanskim mudom. Neka mu odmore, po{to su bili tako iscrpqeni od
se uzme 50 ak~i svake godine kad ne poseje puta po brdima, {umama i groznim bugar-
wivu. Ali ako poseje jedan mud mereno kara- skim putevima, po krajevima tako slabo
manskim mudom, neka mu se uzme 25 ak~i, i neka naseqenim da smo neretko i mi i na{i ko-
ga daqe niko ne ometa. A ako podanika sna|e wi morali da zano}imo pod vedrim nebom.
neka nevoqa pa zbog we vi{e ne bude kadar da Wihove ku}e imaju samo po jedan sprat.
se stara o wivi i napusti je, wegov spahija Prizemne su, debla i direci ukopani su
mora da dâ wegovo dobro nekom drugom i da od direktno u zemqu i povezani tankim pru-
wega zahteva samo {to i od kmeta [resm-i ben- }em, kao u Pikardiji.69 Zidovi su oblo`eni
nâk], a ne pun iznos za imawe [resm-i çift]. blatom pome{anim sa slamom. Ku}e su
Barkan, str. 751-752
{est stopa visoke i pokrivene slamom; na
krovu je otvor kroz koji ide dim iz ogwi{-
Za{to su se osmanske vlasti me{ale ta, sme{tenog u sredini ku}e. Qudi i sva
? wihova stoka `ive zajedno pod istim kro-
u to da li neko obra|uje zemqu ili
ne? Kojim su sredstvima mogle da privo- vom, a kako nismo mogli da podnesemo tu
le seqake na to da obra|uju zemqu? prqav{tinu i smrad, ~esto bismo no} pro-
veli pod drvetom.
Georgieva, Kitanov, str. 133
Sl. 43. Bugarska ku}a u Trijavni
(XVIII vek)
Kako je Leskalopje do`iveo bugar-
? sko selo, i naro~ito uslove `ivqe-
wa na wemu? [ta mo`e{ da zakqu~i{ o
`ivotnom standardu u wegovoj zemqi?
Kakav stav ima Leskalopje prema `ite-
qima ruralnih krajeva Bugarske?

IV-5. Kako izgledaju i kako su odeveni


qudi koji `ive nedaleko od Plovdiva
(1553–1555)

U rano jutro 14. jula napustismo Filipo-


poq [stari naziv za Plovdiv] i oko 4 sata,
IV-4. Francuski putopisac Pjer po{to smo ru~ali, stigosmo do sela zvanog
Leskalopje opisuje bugarske ku}e Vetren na bugarskom a Hisarxik na turs-
nedaleko od Ru{~uka kom. To je veliko bugarsko selo. Imaju dva
sve{tenika, a Turaka nema nigde u blizi-
Dana 13. [juna] odseli smo u Kacelu, na ni. Qudi su nao~iti i sna`ni, i u mnogim
brdu na samoj granici Bugarske, da bismo ku}ama se moglo kupiti vino, mlado vino.
potom, seoskim drumovima, do{li do Ru{- Svi su prodavali okrugle vekne hleba,
~uka, varo{ice na Dunavu, blizu Vla{ke. seno, jogurt, sir, meso i kru{ke.
Dana 14. juna zastali smo da nam se kowi Bugari ne smeju da nose finu ode}u: svi su

69
Pokrajina na severu Francuske.

100
OSMANSKO CARSTVO

odeveni u sive i bele ogrta~e s kapuqa~a- Sl. 44. Soba u Arbanasima (XVIII vek)
ma, i nemaju ni dobre cipele ni ~izme, ve}
samo opanke od sirove volujske ko`e i
dokolenice. Wihove {iqate kape na~i-
wene su od bele ~oje ili od bele ili mrke
vune. Mu{karci ne nose kapute, idu samo u
ko{uqama i leti i zimi. Kosu ne seku ona-
ko kratko kao Turci, ve} im s temena pada-
ju dugi uvojci, ~ime pokazuju da nisu Turci.
Niko ne nosi nikakvo oru`je, izuzev veli-
kih, te{kih toqaga.
Vazvarova-Karateodorova, str. 211

? Koji se osmanski uticaji na bugarske


seqake pomiwu u ovom tekstu?

IV-7. Putovawe po bugarskim selima


IV-6. Hrana i pi}e u Albaniji (oko 1810) (1761)

Glavna hrana ovih qudi jeste p{eni~ni „Izjutra krenosmo u 8 sati za Karabunari.
ili ra`ani hleb, ili proja od kukuruznog Putem smo nai{li na veliku i duga~ku {umu.
bra{na, zatim sir od kozjeg mleka, piri- Sreli smo najprije stra`u iz Fakija, a zatim
na~ pome{an s maslacem, jaja, su{ena riba, onu iz Karabunarija. Pone{to pred selom,
masline i povr}e. O praznicima se koqu na{li smo bunar, a pokraj wega neku vrstu
jagawci i ovce, kao i `ivina, koje ima po- natkritog kioska, koji slu`i za molitvu i
svuda; me|utim, meso ~ini daleko mawi kao zakloni{te od ki{e, ali i kao preno-
udeo u hrani od svega ostalog. Piju vino, i }i{te. Neobi~no veliko blato mnogo nam je
muslimani i hri{}ani, i tako|e i jako smetalo na tom putu, koji je imao da traje 4
alkoholono pi}e dobijeno od komine i je~- sata, a prevalili smo ga za 5 sati. […]
Karabunari je veoma veliko selo sa pet do
ma, zvano rakija, koje donekle nalikuje
{est stotina turskih i bugarskih ku}a. Le-
viskiju. Ali zbog sveg onog sira retko kad
`i u prekrasnoj dolini, ravnoj i obrasloj
sa~uvaju ne{to mleka. Uglavnom piju hlad-
travom i cvije}em. Presijeca ga rje~ica.
nu vodu, i to u velikim gutqajima, ~ak i
Izme|u gorskog bila s jedne i bre`uqkastih
usred leta i tokom najte`eg posla, a posle
kosina s druge strane, ta mi se dolina u~ini
nemaju nikakvih tegoba. Kafe ima u mnogim
{iroka otprilike po miqe, a duga nekoliko
ku}ama, a ponegde i rosoglia iz Italije i
miqa. ^im smo u{li, saznali smo da su nam
likera iz Kefalonije i s Krfa.
Broughton, str. 130-131
za stan dozna~ili ku}u, blizu koje su se u
jednoj kr{}anskoj ku}i pojavile bogiwe, a
rekli su nam, da ih po selu ima na vi{e mjes-
ta. Sam je seoski ~orbaxija, kojim imenom
zovu vo|u jawi~ara, ali se obi~no daje i
glavaru sela, kao {to je ovdje bio slu~aj,
ustupio svoju ku}u. Bila je to najboqa ku}a u
? Uporedi ova dva teksta, jedan iz
XVI i jedan s po~etka XIX veka. selu, a obi~no se nije iznajmqivala. Uvjera-
Kakve razlike prime}uje{? va{e nas da u woj nema bogiwa. Svakako,
zbog ve}e sigurnosti, dr`ali smo, da je

101
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT

boqe oti}i izvan sela i tamo podi}i {ato- djevoj~ica, da igraju onaj svoj ples i pjevaju
re. Pre{li smo nekim mostom i u{atorili pred vratima gospodina poslanika. To su po-
se u dolini uz obronke bre`uqaka, koji su je novile vi{e puta, a na kraju bi uvijek bacale
zatvarali, a s te strane su dosta niski. Kad po jedan rup~i}, najprije Wihovim ekselen-
se uspne{ na te bre`uqke, otvara ti se naj- cijama, a onda nekima iz pratwe, da bi dobi-
qep{i vidik, {to ga mo`e{ zamisliti, jer le nekoliko para za napojnicu. Pro{etali
s jedne strane vidi{ gore selo, dolinu s smo, iako mjesto nije bilo ba{ zgodno, i tra-
mnogo krda i stada ovaca, a s druge se stra- `ili mogu}nosti, kako bismo sutradan otpu-
ne {iri druga velika dolina i niz obraslih tovali, ali nismo mogli zakqu~iti ni{ta.
qupkih bre`uqaka. Tek smo bili podigli Sutradan izjutra pokazalo se izvr{ewe
{atore, kad se iza brda spustila jaka ki{a, plana jo{ te`im, jer su svi mu{karci iz se-
a kad je prestala, do{li su iz sela qudi da la pobjegli i povezli sa sobom i svoje bivo-
nas zabavqaju nekom divqom pjesmom i le, koje smo tu skupa s kolima morali uzeti
svirkom, kako bi dobili napojnicu.“ u zamjenu. Po{to im se svakojako zaprijeti-
[…] lo, sve su te{ko}e otklowene. Prisilili
„Dobral je malo bugarsko selo od oko 60 ku}a, smo bivolska kola iz Karnabata, da prosli-
a smje{teno je u dosta velikoj dolini, me|u jede naprijed, a u okolici smo na{li {est
planinama, u kojima po~iwe lanac Balkana, pari bivola za na{e dvije ko~ije.“
tj. Emo. […] Wihove ekselencije su se na- Bo{kovi}, str. 40-41, 51
stanile u nekoj novoj bugarskoj ku}i, koja je
imala samo jednu dobru, veliku, ~istu sobu. ? Kakav je odnos vladao izme|u bal-
Ostali se smjesti{e, kako su boqe mogli, po
kanskih seqaka i putnika iz inos-
transtva?
razli~itim bugarskim ku}icama. Kratko vri-
Koje se tegobe `ivota na selu pomiwu u
jeme nakon na{eg dolaska do{lo je nekoliko ovom tekstu?

Sl. 45. @ene peru rubqe (Larisa, po~etak XIX veka)

Istoria, tom 11, str. 165

102
OSMANSKO CARSTVO

Sl. 46. Mu{karci i `ene s ostrva podigli, na jakim lukovima, tako da se da-
Paros sviraju i igraju nas mo`e koristiti isto kako su ga koris-
tili i oni.
Video sam mno{tvo tih rimskih mostova
po Albaniji. Neki se koriste kakvi su od
davnina; neki su delom tro{ni, daske i
kameni blokovi im propali u potoke, a
drugi su se prosto sru{ili. Jedino nigde
nisam video most da su ga Turci popra-
vili.
[…]
S Elbasanom nema redovne trgovine ili
ma koje druge veze. Hteo sam da po{aqem
neka pisma. Re~eno mi je da otprilike jed-
nom nedeqno po{ta ode u Monastir, ali
Istoria, tom 11, str. 288 samo ako ima dovoqno pisama pa da ih
vredi poneti tamo; s druge strane, putawa
IV-8. Drumovi i po{ta u Albaniji za preko Dra~a, kojom se pismo za Englesku
vreme osmanske vlasti (oko 1800) moglo otpremiti znatno br`e, samo ako bi
se moglo odmah poslati, bila je opet mnogo
Koliko god razlokan i opasan, put na kom nesigurnija, jer je i prevoz bio mnogo ne-
sam se na{ao bio je glavni drum preko izvesniji, i niko ne bi mogao da ka`e da
Albanije, koji je i{ao od Makedonije pa do li }e pismo uop{te biti odaslano tokom
Dra~a, na obali; a tim drumom, iako je on slede}ih nekoliko meseci.
sada opusteo, tokom vi{e od dvadeset Fraser, str. 242, 251-252

vekova i{la je ~itava vojska odavno umr-


lih i zaboravqenih. ? Za{to su drumovi u Albaniji bili
Turci nisu u~inili ni{ta da poprave taj tako lo{i? Da li to va`i za ~itavo
drum. On je onakav kakvim su ga ostavili Osmansko carstvo ili samo za wegove
priroda i Rimqani. Na jednom mestu ~ini- zaba~enije delove?
lo se da se naglo spu{tamo ka nekom crnom Za{to putnici sa zapada uvek nagla{a-
stewu. Krivudava staza tro{ila se toli- vaju lo{u infrastrukturu u ruralnim
kim vekovima da se u stewu napravio krajevima Osmanskog carstva? Da li
kanal, dubok bezmalo do kolena. pisac ovog teksta sebe `eli da prika-
[…] `e kao pustolova ili kao pripadnika
On je vodio do mosta, koji su jo{ Rimqani „civilizovanog“ sveta?

IVv. @ivot u gradovima


IV-9. Opis Beograda (1660) Osim toga, sva ova doma}instva, bila ona
bogata ili siroma{na, imaju velike ili
[…] U ovom velikom gradu ima ukupno sto male kamene zgrade [kârgir] s prizemqem i
{ezdeset palata koje pripadaju vezirima, jednim spratom, i pokrivene su }erami-
wihovim doglavnicima i drugim velmo`a- dom. Sve su to divne ku}e s visokim pro-
ma. (U ~itavom gradu ima sedamnaest hi- zorima i doksatima, okru`ene poplo~a-
qada soba, po{to je za svaku ku}u prijav- nim vrtovima i ba{tama. Kako su sve nani-
qeno pet do deset soba.) […] zane jedna na drugu, svi im prozori i

103
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT

balkoni gledaju na Dunav, Savu ili na raznim ~etvrtima, poplo~ane su okruglom


Zemunsko poqe. Sve su to krasne ku}e sa belom kaldrmom nalik na krqu{t.
skladnim oxacima i kapijama.
[Ode}a]
[Karavan-saraji]
Svi wihovi uglednici odeveni su u samu-
Ima ih {est, i u wima kona~e putnici sa rovinu, saten i svilu. Qudi iz sredwih
svih strana. [Najpoznatiji] od wih jeste slojeva odeveni su u obi~nu ~oju i kapute
karavan-saraj mu~enika Mehmed-pa{e So- postavqene lisi~jim krznom. I siroma{-
kolovi}a70 u Velikom bazaru, zdawe od ni nose ~oju i kaftane. Raja nosi suknenu
kamena i opeke sa sto {ezdeset soba u pri- ode}u crvene i bele boje, a na glavi nosi
zemqu i na spratu, sa stajama za kamile i bosanske kalpake.
kowe, kao i s odeqewem za `ene; podse}a @ene im nose ferexe od ~oje, a na pokri-
na tvr|avu, s onom svojom gvozdenom kapi- vene glave stavqaju fesi}e. Lica su im
jom, ispred koje vratari i no}ni ~uvari pokrivena velom, i one {etaju veoma
najpre udare u bubaw svako ve~e pre no uqudno.
{to zatvore kapiju, i onda ponovo ujutru
pre no {to je otvore. [Jezici]

[^ar{ija i pazar] Iako su stanovnici ovoga grada primili


islam, oni svi govore srpski, bugarski i
To je carski trg kojem nema ravna. Sastoji latinski jezik, pa ~ak i neka nare~ja bo-
se od tri hiqade i sedam stotina du}ana. sanskog. […]
Na Avret-pazaru [@enskoj tr`nici] nalazi Sva beogradska raja i slobodni gra|ani su
se krasan bezistan. Iako to nije kamena srpski nevernici, ukqu~uju}i tu i ko~ija-
gra|evina s kupolama i gvozdenim dveri- {e iz Srema. Jezik im je srodan bugarskom
ma, ipak je ovaj bazar divota koja je stekla i latinskom i bosanskom, s tim {to u wemu
glas me|u najlep{im tr`nicama. […] ima i iskvarenih elemenata iz raznih
U Dugoj ~ar{iji zastupqene su sve zanat- drugih nare~ja; ipak, oni su svi deo hri{-
lije. Ona se prote`e od Kapixi-xamije do }anske nacije, kwiga im je Biblija, i wu su
Ribarske pijace, a duga je tri hiqade ko- preveli na svoj jezik. Mnogi znaju hrvatski
raka. Ovde ima dragocene robe donesene i francuski [galski] jezik i slovena~ki i
sa svih strana: od indijskih zemaqa i re- italijanski, jer ovi srpski nevernici jesu
ke Ind preko Jemena i Bela i Buhare, pa prastara nacija ~iji koreni se`u sve do
do Arabije i Persije, i sva se ta roba mo`e Ajsa,71 tako da o Srbima i Latinima posto-
dobiti na Dugoj ~ar{iji a da ne morate ni je po{tovawa dostojne i pouzdane povesti.
da kumite za wu ni da je platite previ{e. Ipak, po gramatici wihov jezik dosta
A krasne su tako|e i Kazanxijska ~ar{ija, nalikuje bosanskom. […]
Ribarska pijaca, Sredwi trg i Bajram-be-
gova ~ar{ija, na kojoj je mala gostionica i [Trgovina]
kafana, i Mali bazar.
Sve ulice i tr`nice, kao i ve}e ulice u Ovamo godi{we do|e na kamilama i koli-

70
Mehmed-pa{a Sokolovi}, ro|en 1505. u Sokolovi}ima, u Bosni, odveden je kao dete u dev{irmu, regruto-
van u osmansku vojsku, ostvario je blistavu karijeru i ~etrnaest godina slu`io trima sultanima kao veliki
vezir (1565–1579). ^ak i pre no {to je postao veliki vezir, izdejstvovao je obnovu patrijar{ije u Pe}i 1557.
godine. Oreol „mu~enika“ dobio je zato {to je 1579. ubijen pod nerazja{wenim okolnostima.
71
Lik iz arapske mitologije, prete~a Slovena.

104
OSMANSKO CARSTVO

ma po pet do {est hiqada kamilskih i kol-


skih tovara robe iz Egipta i Damaska i ? Poku{aj da u Evlijinom tekstu raz-
Tripolija i Sidona i Bejruta i Akre i dvoji{ ~iwenice od ma{tarija.
Smirne i Arabije i Persije, i onda se ta Kako su Evlijin karakter i wegove
roba u ovom gradu raspakuje i pretovara i sklonosti uticale na na~in na koji on
izvozi u ugarske i poqske i ~e{ke i {ved- prikazuje Beograd? Poku{aj da na dva
ske i austrijske i bosanske i mleta~ke i ili tri mesta dopuni{ wegovo ushi}e-
{panske pokrajine, ili se pak uvozi iz we nekim malo trezvenijim opaskama.
wih, jer ovaj grad je Egipat Rumelije, i svi U kojoj su meri gradovi bili etni~ki
wegovi `iteqi su ro|ene ra~unxije. Hiqa- heterogeni?
de qudi do{le su iz drugih krajeva i na- Koje su bile prednosti gradskog `ivota
stanile se ovde, jer ovo je grad izobiqa. u odnosu na seoski?
[…]
Zimi se Dunav zamrzne, napravi se ledena
kora debqine deset pedaqa, i tada stoti-
ne i hiqade kola i sanki prelaze preko
tog leda ne pla}aju}i porez za robu ili za
bazar, i tada i seqaci i slobodni qudi
iznose svoja dobra na tr`nicu, i onda se
tamo kupuje i prodaje, a grad Beograd u`i-
va u svem tom obiqu, a i sirotiwa gleda
da se okoristi i da stekne ne{to imetka.

[Svetkovine] Sl. 47. Tur~in ja{e kowa natovarenog


velikim ko{evima za vo}e i povr}e
U to vreme `iteqi Beograda prire|uju
jedni drugima velike svetkovine od po
~etrdeset ili pedeset raznih jela i po de-
set vrsta poslastica i alve i slatkih na-
pitaka od prevrelog vo}a, i pozivaju jedni
druge u goste i na slavqa. A ako na nekoj
gozbi slu~ajno bude mawe od deset vrsta
poslastica, onda tog ~oveka nateraju da
napravi jo{ jednu gozbu. Eto kako se u ovom
bogatom gradu qudi zabavqaju i u`ivaju.
Evlija ^elebija, str. 195-200

Putopis Evlije ^elebije jedan je od


draguqa osmanske kwi`evnosti XVII
veka; treba, me|utim, imati u vidu da
Evlija ume i da se zanese i prenaglasi neke
lepe odlike krajeva kojima putuje. Osobe
koje prikazuje naj~e{}e su gotovo groteskno
preterane, ali wegov putopis je uprkos
tome dragocen zato {to nam otkriva bogat-
stvo gradskog `ivota. Hegyi, Zimanyi, str. 155, sl. 162

105
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT

Sl. 48. Povorka pekara u Carigradu daleko boqe, a nema nijedne u na{oj zemqi
(1720) s name{tajem gorim od ovog ovde. Pratio
sam reku Dambrovicu, koja te~e veoma brzo
i nikad ne presu{uje. Na woj je mnogo
vodenica. Wihov mehanizam ne odlikuje se
ni~im posebnim. Pomiwem ih samo zato {to
je gospodin Andronaki wih uzeo kao povod
da mi, pokazav{i mi one kraj kapija palate,
ka`e da su vrtovi u veoma lo{em stawu, da
su svi arteski bunari presu{ili a da se
niko ne usu|uje da ih popravi, iako bi knez
platio {ta god da tra`e za to. Rekao sam
mu da }u im dati nacrt za crpku koja ne samo
{to }e pokrenuti arteske izvore nego }e i
dovesti vodu u svaku prostoriju koju
nazna~e […] Knez je, reklo bi se, bio veoma
zadovoqan time i rekao mi da }e na}i
nekoga da mu je {to pre ugradi […]
Ve} i po samom izgledu wegove rezidenci-
je mogao sam ste}i jasnu predstavu o wego-
voj hrabrosti, ali sad sam imao prilike i
da se divim wegovoj pameti i wegovoj ose-
}ajnosti: sve je govorilo da ovde `ivi ~o-
vek naklowen umetnosti i dobrog ukusa.
Posedovao je bogatu i izvrsno odabranu
zbirku kwiga; imao je i neke dragocene
slike, nekoliko predivnih skulptura,
raznovrsne naprave i nekoliko veoma
neobi~nih strojeva koje su mu doneli iz
Nema~ke i Engleske. Mislim da zaslu`uje
da ga hvalim tako {to }u re}i da je bio
mudar i da nije patio od predrasuda, da je
Hegyi, Zimanyi, sl. 158
bio sasvim nepristrasan. Govorio je sve
evropske jezike i poznavao najva`nije pis-
ce, koje je nastojao da prou~i {to boqe
IV-10. Rezidencija vla{kog kneza
mo`e. Bio sam zapawen koliko je daleko
Konstantina Mavrokordata, kako je
odmakao u nauci.
prikazuje francuski putopisac Fla{a C¤l¤ltori, IX, str. 256
(polovina XVIII veka)

Oti{ao sam u kne`ev letwikovac, koji, kao ? Za{to pisac u istom dahu kritikuje
i wegova gradska palata, jo{ uvek svedo~i lo{u infrastrukturu i hvali osobi-
o tome {ta joj je zapravo glavna namena. To ne vla{kog kneza? Da li je Fla{a izne-
su nekada, naime, bili manastiri, koje su na|en prefiweno{}u svog doma}ina?
wegovi preci malo doterali. Ve}ina na{ih Za{to? Dodatne informacije o Konstan-
drugorazrednih rezidencija izgleda tinu Mavrokordatu mo`e{ na}i uz tekst
II-2, i naro~ito u fusnoti br. 55.

106
OSMANSKO CARSTVO

IV-11. Poveqa bakalskog esnafa u }e ga Mastrojirakis nau~iti zanatu i hra-


Moskopoqu (1779) niti, odevati i obuvati. A posle te dve go-
dine uze}e ga za pomo}nika, davati mu nad-
Prvo, gradi}emo qubav me|u sobom kao te- nicu i obezbediti mu alat.
meq s koga }emo mo}i da pobedimo sve ne- Ako Mastrojirakis vrati de~aka, plati}e
prijateqe; drugo, majstori }e u`ivati izu- trideset gro{a za svaku godinu, a ako de-
zetne po~asti, po{to se oni staraju o mla|i- ~ak ode pre isteka druge godine, on od Mas-
ma, i svako ko se oglu{i o majstorova nare- trojirakisa ne}e zahtevati ni{ta, ni mno-
|ewa bi}e udaqen iz esnafa kao {tetan i go ni malo, a Mastrojirakis od wega mo`e
{kodqiv; […] sedmo, brat prema kojem je da zahteva da mu vrati ode}u koju mu je dao.
neko nepravedan, kojeg neko vre|a ili nipo- Ovaj dokument sa~iwen je pred pouzdanim
da{tava ne}e morati da tra`i osvetu dru- svedocima, 1. maja 1793.
gde, ve} }e biti dovoqno da samo stane pred A ako neki drugi majstor prevu~e de~aka
esnaf, a esnaf }e ve} odrediti pravi~nu sebi, ima}e da plati Mastrojirakisu
kaznu; osmo, ako iko bude zate~en kako kune osamdeset gro{a.
svoje stare{ine ili vre|a ~asne qude koji Papajanis, sin Kristofisov, svedok
idu na tr`nicu, taj }e dobiti batine po Jorgis Mikaros, svedok
tabanima na samoj tr`nici, i time biti Papa-Joanis, sin Angelisov, svedok.
nau~en poslu{nosti; deveto, kad majstor Antoniadi, str. 176
pozove, pot~iweni moraju odmah prekinuti
{ta god da rade i krenuti za wim, a isto i
kad nam brat umre, svi moramo po}i na ? Kako ti izgleda ovaj ugovor? Da li je
on po{ten u pogledu svih ugovornih
sahranu; deseto, svaki ~lan koji bude strana? [ta misli{, da li je Stamatisa
uhva}en da se zbli`ava s Turcima, zarad trebalo pitati {ta on misli o tome?
usoqene ribe, pasuqa ili ma ~ega drugog,
bi}e izba~en iz esnafa; jedanaesto, radwe
su zatvorene nedeqom, ali dozvoqeno je Sl. 49. Osmanska deca na vrte{ci
stajati napoqu, pa ako neko do|e da tokom proslave Bajrama
potra`i ne{to, dozvoqeno je dati mu to;
osim toga, oni koji imaju svoje radwe ne}e
imati povoda da daju svoje stvari drugde […]
Bees, str. 527-528

? [ta su bili glavni ciqevi bakala?


Kako su mislili da ih ostvare? Da
li su se qudi u Moskopoqu u tome raz-
likovali od drugih trgovaca po zapad-
noj Evropi?

IV-12. [egrtski ugovor na ostrvu


Skiros (1793)

Ovim pismom se potvr|uje da se Konstan-


tis Estratis sla`e s Mastrojirakisom da
mu preda svog sinovca Stamatisa da radi
kod wega dve godine bez nadoknade, a da
Hegyi, Zimanyi, str. 149, sl. 154

107
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT

IV-13. Fetva Ebus-Suuda o zatvarawu Kad je u{la u jednu mehanu,


kafexinica {irom Carstva (druga Ali u woj Sewanin Ivane,
polovina XVI veka) S wime pije trideset Sewana.
Ivan pije vino i popiva,
Pitawe: Sultan, uto~i{te vere, u vi{e je Kuka majka Desan~i}a Luke,
prilika zabranio kafexinice. Ipak, ne- I uni{la u mehanu bilu
koliko nitkova ne obazire se na to, ve} I Ivanu bo`ju pomo} dala.
dr`i kafexinice i `ivi od wih. Kako bi „Bog pomogo, moja stara nane,
privukli {to vi{e qudi, oni uzimaju go- Stara nane pobratima moga,
lobrade pomo}nike i dr`e sredstva za za- Pobre moga Desan~i}a Luka!“
bavu, kao i igre, poput {aha i table. Svi I nalio punu ~a{u vina
lupe`i, nikogovi}i i besku}nici okupqa- Pa je pru`u Desan~i}a majki:
ju se tu da pu{e opijum i ha{i{. Povrh sve- „Na-de, stara, popij ~a{u vina!“
ga, oni piju i kafu, a kad se omame, bave se Mijatovi} 1974, str. 39-40
igrama i la`nim naukama, i zanemaruju
propisane molitve. Prema zakonu, {ta je
zaslu`io sudija ~ija je du`nost da spre~i
? Ako zna{ da su mehane uglavnom bi-
le mesta za mu{karce, {ta misli{,
qude da prodaju i piju kafu, ali koji to za{to su Sewani pili vino s majkom Lu-
ipak ne ~ini? ke Desan~i}a: zato {to je stara ili za-
Odgovor: One koji se bave ovim ogavnim to {to je majka wihovog druga? [ta mis-
delima treba u tome spre~iti i zastra{i- li{ o takvim kafanskim pesmama, koji-
ti ih te{kim kaznama i dugom robijom. Su- ma se veli~a odre|en na~in `ivota?
dije koje ih ne odvra}aju treba otpustiti.
Imber, str. 93-94

IV-15. Evlija ^elebija o beogradskoj


Kafa je u Osmansko carstvo do{la iz baklavi (1660)
isto~ne Afrike polovinom XVI veka.
U XVI i XVII veku osmanske vlasti zabrawi- Ali vi{e od svega, u obe zemqe rumelijske
vale su kafu u nekoliko navrata, ali bez
i u arapskim i persijskim zemqama najpoz-
uspeha.
natija je beogradska baklava. Ona se pravi
o raznim svetkovinama i carskim slavqi-
ma, i ume da bude velika kao to~ak od ko-
? Za{to Ebus-Suud `eli da zabrani la, a savijena je od hiqadu jufki, i od ~is-
kafexinice?
tog je belog bra{na s mladim maslom i
[ta su Ebus-Suudove `eqe a {ta stvar-
bademima, a pe~e se u velikim pe}nicama.
nost `ivota u velikom gradu?
Toliko je velika da ne mo`e stati u obi~-
nu pe}nicu, i dovoqna je i za tri stotine
qudi. Beogradska baklava ume da bude
vrlo slatka, velika i krhka, ali ako baci-
IV-14. Kafanska pesma iz Sewa
te nov~i}, on }e utonuti u wu. Eto kako
dobru baklavu prave tamo. A i zerde
Sve u Sewu piva i popiva
[poslastica od pirin~a] s bademom, cime-
Doli~ majke Desan~i}a Luke;
tom, karanfilom i {afranom tako|e je
Ona tu`na po Sewu hodala,
ukusno, i ni{ta se ne mo`e meriti s wim.
Od mehane do mehane hoda
Sve mehane pune su Sewana. Evlija ^elebija, str. 199

108
OSMANSKO CARSTVO

kretnici. I zaista, slijede}ih dana kad


Jesi li ikad probao/probala bakla-
? vu? Da li je ona poznata tamo gde ti sam dolazio ku}i, imao sam za ve~eru:
Prvu no} guzelmu pitu i tutma~,
`ivi{? Da li se razlikuje od baklave
drugu no} mandru,
koju Evlija opisuje?
tre}u no} vru}u halvu i proso s medom,
~etvrtu no} bulgur ~orbu i xiger }evab,
petu no} {irden, sir i hqeb,
IV-16. Jelovnik [evkija mula Mustafe
{estu no} {irden, sir i hqeb,
(Sarajevo, druga polovina XVIII veka)
sedmu no} guzelma pitu, ~orbu i burek
pitu,
Ja siromah, pisar [evki mula Mustafa,
osmu no} }evab i kupusnu ~orbu,
imam i hatib Buzaxi haxi-Hasanove xamije,
devetu no} tarhana ~orbu,
jedne no}i, nakon {to sam sa svojom poro-
desetu no} }evab s vru}im kukuruzom i
dicom ve~erao, po~eo sam misliti o tome
jedanaestu no} }evab s jarinom ~orbom, i
{ta }u i da li }u imati ve~erati slijede}i
tako daqe.
dan. Nisam bio bogat ~ovjek, zimska se za- Be{eskija, str. 54
liha potro{ila, ja nisam imao novaca. U
tom razmi{qawu, koje mi nije dalo da spa-
vam, oslonio sam se na Boga koji me je kao i
moju porodicu i do sada opskrbqivao. To se ? Koja se osmanska jela jo{ uvek spre-
maju u tvojoj zemqi? Koje si ti
dogodilo na koncu erbeina [januara], kada je jeo/jela u skorije vreme?
bio najkra}i dan i sunce se nalazilo u pre-

IVg. @ivot na granici


IV-17. Francuski putopisac Nikola de [deli], {to zna~i ludo smeli qudi. Me|u-
Nikole opisuje osmanske ratnike, tim, oni sami sebe zovu zato~nicima, {to
„delije“ na wihovom jeziku zna~i izaziva~i. […]
Prvog deliju video sam u Adrijanopoqu
Delije su pustolovi. Poput lake kowice, i (Jedrenu). […] Evo kako je on izgledao. Do-
oni tra`e pustolovine na najopasnijim wi deo wegovog kaftana i wegove duge
mestima, kako bi mogli da poka`u svoju vre}aste pantalone, koje Turci zovu {al-
hrabrost i juna{tvo u ratnim pohodima. vare, bile su od medve|eg krzna. Na noga-
Zato se oni rado pridru`uju sultanovoj ma je nosio cipele ili kratke ~izme od
vojsci, i to ne tra`e}i plate (nekako sli- `utog safijana sa {iqatim vrhom i veoma
~no akinxijama), s tim {to ve}inu wih hra- visoke na peti, sa postavqenim |onom i
ni i o wima se stara pa{a, beglerbeg ili dugom i {irokom mamuzom. Na glavi je
sanxakbeg, i svaki od wih ima u svojoj imao kapu nalik onima koje nose poqski
pratwi ~etu najhrabrijih i najodva`nijih. kowanici ili Gruzini, {to pada na jedno
Oni `ive u oblastima Bosne i Srbije, koje rame. Kapa je bila od {arene leopardove
se pa grani~e s Gr~kom na jednoj i Ugars- ko`e. Delija bi na predwi deo pri~vrstio
kom i Austrijom na drugoj strani. Danas se veliko orlovo pero, ne bi li delovao zas-
oni zovu Srbi ili Hrvati, ali u stvari to tra{uju}e. Druga dva pera pri~vrstio bi
su Iliri.72 […] Turci ih zovu delijama zlatnim kop~ama za {tit, koji nosi pos-
72
Iliri su naseqavali zapad Balkana u drevna vremena. U renesansnim zapisima qudi se ~esto nazivaju
po starosedeocima wihovih krajeva.

109
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT

trance, o boku. Za pojasom mu je sabqa i je hri{}anin, i po srcu i po svome izboru.


bode`, a u desnici topuz […] A da bi me u to {to boqe uverio, odreci-
Nekoliko dana kasnije, kad je oti{ao iz tovao mi je i na gr~kom i na slovenskom
Adrijanopoqa, […] video sam ga kako ja{e o~ena{ i vjeruju.
prelepog turskog ata, sveg pokrivenog Nicolay, str. 226-227
ogromnim lavqim krznom […] Topuz je obe-
sio o sedlo, a u desnici je dr`ao duga~ko
kopqe […] ? Uporedi ovaj opis sa slikom, i
Iz radoznalosti sam ga upitao preko sa~ini spisak osobina jednog „deli-
tuma~a kom narodu pripada i koja mu je je“. Za{to se on borio u osmanskoj vojs-
vera. On odgovori mudro, i re~e mi da je ci ako je hri{}anin? Da li se „delije“
Srbin. […] A {to se vere ti~e, rekao je, mogu uporediti sa „psima rata“, kakvih
samo se pretvara da je s Turcima, kako bi ima u svim vremenima? Navedi neki
prou~io wihove obi~aje, jer po ro|ewu on primer za drugo vreme i drugo mesto.

IV-18. Institucija bratimqewa na


bosanskoj granici (1660)
[…] Muslimanska vojska oti{la je prekju~e
u „~ete i potjere“ i ugrabila mnogo ratnog
Sl. 50. Delija, osmanski ratnik plijena pod gradom Splitom. Me|utim, kad
(XVI vek) su se vra}ali, neprijateq im je napravio
zasjedu, tu u planini Prologu i wegovom
klancu. Oni su se sukobili... […]
Kad su svi na{i kowanici i pje{aci, ska-
~u}i kao srne po strmenitom kr{u, stigli
na boji{te i kad su nas ugledali nevjerni-
ci, odmah su na nas navalili kao ~opor
sviwa.
[…] [Muslimanska je vojska ubedqivo pobi-
jedila.]
Bilo je posje~eno hiqadu i {ezdeset ne-
prijateqskih glava, zarobqeno sedam sto-
tina i ~etiri zarobqenika. […] S na{e je
strane mu~eni~ki poginulo sedamdeset
junaka...
[…]
Jedan kraji{ki gazija [muslimanski borac],
me|utim, bio je sakrio jednog kr{}ana hara-
miju [razbojnika] u ko`u. Kad su tog junaka i
onoga nevjernika koga je on ~uvao prijavili
pa{i, pa{a se rasrdio i naredio:
„Odmah mi dovedite toga ~ovjeka i zarob-
qenika kojeg je sakrio.“
Kad su obojica do{li na strati{te i kad
je pa{a naredio:
Nicolay, str. 228 „Odmah krvnika!“ ovaj se junak savio oko

110
OSMANSKO CARSTVO

vrata svoga zarobqenika, te zapoma`u}i i


pla~u}i re~e: ? [ta misli{, da li je bratimqewe
„Aman, veliki veziru, ja sam se s ovim za- mudar na~in da se pre`ivi u pogra-
robqenikom pobratio na boji{tu, mi smo ni~noj oblasti, ili je to samo trik da bi
jedan drugome dali vjeru. Ako wega pogu- se neko pribli`io svom neprijatequ?
bi{, on }e s mojom vjerom oti}i u raj i to
}e za mene, jadnika, biti {teta; a ako ja IV-19. Osmanlije tra`e lekara iz
umrem, pri meni }e ostati vjera ovog Dubrovnika (1684)
zarobqenika koga sam ja pobratio, pa }emo
oba u pakao, te sam opet na gubitku.“ Lijepi pozdravi, ~asna hvala i plemenita
On se bio slo`io na svoga zarobqenika, i dika na{im dostojnim i hrabrim prijateqi-
nije ustajao s wega. Kad je odva`ni pa{a ma, knezu i ostaloj dubrova~koj vlasteli od
upitao: mene, kapetana Gabele i Neretve i ostalih
„Hej, gazije, {ta je ovom ~ovjeku?“ aga gabelskih. Razbolio nam se stari Abaz-
Serhatske (serhat = granica) gazije mu aga [agravi}, ima vjetrove i oti~e doqe
odgovori{e: ispod pojasa. Ovdje nema me{tra koji bi se
„Kad na{i junaci na ovoj krajini padnu u domislio o kojoj se bolesti radi i koji bi ga
kr{}ansko ropstvo i tom prilikom jedu i mogao lije~iti, zato pi{emo vama i molimo
piju za stolom, oni se pobrate s kr{}ani- va{u milost da nam iz Stona po{aqete
nom i zakunu mu se na vjernost. Kr{}anin doktora Nikolu Boqahni}a.
da vjeru muslimanu da }e ga u slu~aju potre- Miovi}-Peri}, str. 285
be izbaviti iz nevjerni~kog ropstva, a mus-
liman, opet zada vjeru kr{}anu i rekne: ? Kako `ivot u pograni~noj zoni za-
'Ako ti padne{ nama u ropstvo, i ja }u tebe magquje verske i politi~ke raz-
izbaviti od Turaka.' I tako dadu jedan dru- like? Da li je lekar iz Dubrovnika tre-
gom ~vrstu vjeru rekav: 'Tvoja je vjera moja, balo da ode i izle~i osmanskog agu?
a moja vjera je, opet, tvoja.' – 'Je li?' – 'Jest.'
Zatim laznu me|usobno krvi. Tako se
pobrati musliman s kr{}aninom. Eto u IV-20. Pismo [imuna Kozi~i}a Bewe,
ovom slu~aju ovaj nevjernik je pobratim modru{kog biskupa, papi Lavu H (1516)
ovog gazije. On je nekada izbavio iz rops-
tva ovoga muslimana. Sada je, eto, taj nev- „Ali ako ne marite za na{e jadikovke i ne
jernik {to je u rukama ovih qudi postao slu{ate na{e molbe, neka tvoja Svetost
su`aw. Ako ga wegov pobratim sakrije i zna da nas odasvuda pritje{wuju sve mogu-
ako se on spase, onda je on ispunio svoju }e nevoqe. […] Na{i su, naime, qudi pri-
zadanu rije~ i vjeru. Zatim bi od wega uzeo siqeni da s Turcima sklope kakav savez
svoju vjeru, a wemu vratio wegovu vjeru. A ili mir i da im pla}aju danak. […]
ako sada ovaj kr{}anin bude ubijen, on ide ^uo si dakle, prebla`eni O~e, kakve su
u raj, a ovaj [musliman] ide u pakao s vjerom na{e nevoqe i patwe. ^uj isto tako i
nevjernika. Premda ovo nema ni u musli- ispriku za slu~aj krajwe nu`de. Ti pak,
manskoj ni u kr{}anskoj svetoj kwizi, to je svemogu}i Bo`e, nedjeqivo Trojstvo, sve-
ipak ovakav obi~aj na ovoj krajini ~est.“ ta vjero, kojoj smo do sada u najte`im pro-
Kad su to sve kazali pa{i, on je rekao: gonima i tjeskobama sa~uvali nedirnutu i
„Osloba|am ih obojicu.“ neokaqanu vjernost, pogledaj na na{u pra-
Na to obojica nokat u ledinu i i{~ezo{e. vednu stvar, primi na{e molbe! Tebi je na-
Svi mi, me|utim, ostali smo zapaweni ime otvoreno svako srce i nisu ti skrive-
pred ovim razgovorom. ni ni~iji tajni prohtjevi. Vidio si, Gospo-
Evlija ^elebija 1996, str. 145-148 de, jad tvog naroda i ti zna{ da se ne mo-

111
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT

`emo vi{e odr`ati pred licem neprijate- se u Boga da }e nam stvar uspjeti; samo ako
qa. Naposqetku bez ikakva osje}aja kriv- odmah udarimo neprijateqe po glavi, ako ne
we otvoreno }u re}i jo{ i ovo: bojim se, dopustimo plundra{ima [nem. Plunderhosen
sveti O~e, da oni na{i siroma{ni zemqa- = {iroke pantalone] da do|u k sebi. Ako me
ci zbog oskudice, neima{tine i o~aja ne glavar bude htio poslu{ati […], bit }e
budu prisiqeni da ratuju zajedno s Turci- dobro, i ja }u na sebe preuzeti sav teret, jer
ma i da pqa~kaju ostale kr{}ane.“ ja znam kako treba s Nijemcima postupati.
Gliga, str. 84-85 Mijatovi} 1999, str. 90

Ovo pismo vezano je za takozvanu za-


? Koja je najve}a opasnost koju pomiwe veru Zrinskih. Petar Zrinski i Fra-
biskup iz Modru{a? [ta preovla- wo Krsto Frankopan bili su ugledni hrvats-
dava u wegovom pismu - briga za spas ki plemi}i koji su {ezdesetih godina XVII
wegovih zemqaka ili opasnost po hri{- veka bili na kqu~nim polo`ajima u Hrvat-
}ane izvan Hrvatske? skoj pod habzbur{kom vla{}u. Iako su se ra-
nije hrabro borili protiv Osmanlija, bili
su nezadovoqni namerama Habzburgovaca da
IV-21. Pismo Frawe Krste Frankopana u~vrste svoju apsolutisti~ku vlast na ra~un
Gasparu ^olni}u (1670) privilegovanih stale`a, pa su skovali
plan da se uz pomo} Francuza ili Osmanlija
Lijep pozdrav, moj kapetanu knezu ^olni}u! oslobode habzbur{ke vlasti. Pogubqeni
Hvala gospodinu Bogu, da su na{i qudi sti- kao zaverenici 1671, Zrinski i Frankopan
gli i da su dobro opremqeni. Dobio sam pi- kasnije su slavqeni kao prvi borci za
smo od glavara [Zrinski] da se uputim tamo hrvatsku i/ili ma|arsku nezavisnost.
i da pripremim ustanak, zato }u raditi na
tome dawu i no}u, kako bi ustanak {to prije
po~eo. Moji qudi i ja smo spremni i jedva
? Kako ti izgleda Frankopanova poli-
tika naro~ito ako ima{ u vidu da je
~ekam da se na{e kape izmije{aju s ~alma- on, samo nekoliko godina pre no {to je na-
ma, a tako mi Boga, da }e krilaki [austrijska pisao ovo pismo ^olni}u, napisao pesmu sa
vojni~ka kapa] poletjeti zrakom. […] Ovoga slede}im stihovima: „ Nu, bratja qublena,
puta }emo odlu~iti i kako i kada imamo na noge, na noge / turskom misecu da tla-
udariti; i ako bude potrebno, sam }u posje- ~imo roge / za veru kr{}ansku, vite{tva
titi bosanskog pa{u kako bismo utvrdili zlamewe / svitu na hasan, a nam na po{te-
stvar i dogovorili po~etak akcije. Uzdajem we / naj nam ne budi premilo `ivqewe!“.

IV-22. Pesma o Hrvatima koji haraju po I Turkiwu mladu izvodi{e


Kladu{i Po Kladu{i zulum po~ini{e.
Gone oni debele volove
Progovara Sewanin Tadija: Odagna{e momke i divojke...
„Od koliko golemih junaka Dosta turskih kowa odvedo{e
Nij' ostalo pedeset drugova I odo{e na Ravne Kotare.
Hajmo, bra}o, pod Kladu{u ravnu Pir ~ini{e za misec danaka,
Oru{ovu kulu porobiti A kako su zadobili blaga,
Neka vide jawi~ari Turci Mogli jesu i godinu dana.
Eh kakvi su kotarski serdari!“ Mijatovi} 1999, str. 102
[to reko{e, porekli se nisu,
Pa odo{e pod Kladu{u ravnu ? Uporedi ovaj opis s opisom Osmanlija
Sve do kule Oru{ kapetana. koje haraju po Sloveniji (tekst I-10).
Robe, nose po bijeloj kuli

112
OSMANSKO CARSTVO

IV-23. Marko Kraqevi} pije vino uz Nek ne idu meni u meanu.


ramazan Ako l' pa{em sabqu okovanu,
Ja sam sabqu za blago kupio;
Car Sulejman jasak u~inio: Ako igram kolom uz kadune,
Da s' ne pije uz ramazan vino, Ja se, care, nisam o`enio,
Da s' ne nose zelene dolame, I ti s', care, bio neo`ewen;
Da s' ne pa{u sabqe okovane, Ako l' kalpak na o~i nami~em,
Da s' ne igra kolom uz kadune; ^elo gori, s carem se govori;
Marko igra kolom uz kadune, [to buzdovan uza se privla~im,
Marko pa{e sabqu okovanu, I {to sabqu na krilo nami~em,
Marko nosi zelenu dolamu, Ja se bojim da ne bude kavge,
Marko pije uz ramazan vino; Ako bi se zametnula kavga,
Jo{ nagoni oxe i axije Te{ko onom tko j' najbli`e Marka!“
Da i oni s wime piju vino. The Serbian, str. 209-215
[…]
Za{to je sultan zabranio da se
Kad je care razumeo re~i, ?
On po{iqe svoja dva ~au{a: pije? Da li su tu verski razlozi
„Otidite, dva ~au{a mlada, bitniji, ili to vlasti poku{avaju da
Pak ka`ite Kraqevi}u Marku zauzdaju neposlu{ne pojedince?
Da ga care na divan zaziva.“ Kako se junak iz ove pesme ophodi sa
[…] sultanom? [ta nam to kazuje o legitim-
Besedi mu care Sulemane: nosti sultanove vlasti?
„Moj posinko, Kraqevi}u Marko,
Ta ja jesam jasak u~inio:
IV-24. Uticaj hri{}ana na Albance
[…]
muslimanske vere (oko 1800)
Dobri qudi o zlu govori{e,
Na jadnoga Marka potvori{e.“ Wegovi hri{}anski susedi uti~u na Albance
[…] muslimanske vere. On pije vino i naro~ito
Al' besedi Kraqevi}u Marko: voli pivo (kasnije sam uspeo da dobijem
„Poo~ime, care Sulemane, jednu bocu u Minhenu), i kune se u Bogorodicu.
Ako pijem uz ramazan vino, Fraser, str. 258
Ako pijem, vera mi donosi;
Ak' nagonim oxe i axije Kako su hri{}ani i muslimani uti-
? cali jedni na druge? Navedi i druge
Ne mo`e mi ta obraz podneti
Da ja pijem, oni da gledaju, primere me|usobnog uticaja.

IVd. @ivot `ene


IV-25. „Carsko“ ven~awe u XV veku potovu zemqu [Las-vilajet]. To ~uje Vlk-
oglija [despot \ura| Brankovi}].74 Ponovo
Zbog toga gazi sultan Murat73 skupi vojsku, posla poslanike. Posla ih s nebrojenim
s kojom je imao nameru da zauzme celu des- darovima i jo{ poru~i: „Sprema [~eiz] moje

73
Murat II (1421–1451).
74
Uporedi ovaj tekst sa tekstom I-8, a naro~ito vidi napomenu br. 19.

113
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT

k}eri gotova je. Po{qite ~oveka, uzmite delovima zemqe, `ene nisu ba{ tako bro-
svoju robiwu.“ jne kao mu{karci, pa mlada svom budu}em
Pa{e reko{e sultanu: „Treba uzeti.“ A car mu`u ~esto uop{te i ne donosi miraz, nego
na to re~e: „Spremite {to treba.“ Iz Skop- ga on daje woj, i mora da prikupi oko hiqa-
qa posla{e gospo|u Ishak begovu. […] Odo- du gro{a [pjastera] pre nego {to sme i da
{e pravo u Smederevo. Kad su bili jo{ ne- pomisli na `enidbu.
koliko kanaka pred Smederevom, Vlk-ogli Broughton, str. 136
im u susret posla gospo|e |aurske vlastele
i priredi im neobi~an do~ek. Uz veliko ? Za{to su `ene koje se pomiwu u ovom
po{tovawe doprati{e ih u Smederevo. […] tekstu u tako lo{em polo`aju? [ta
Popisa{e devoja~ku pr}iju. Taj spisak pre- autor teksta misli o tome? [ta misli{,
dado{e Uzbek-agi. Ka`u da je Vlk-ogli tom kako on zami{qa normalan brak?
prilikom izjavio: „Ja miraz nisam dao
svojoj k}eri, caru sam dao. Ako miluje,
neka ga da ovoj svojoj robiwi; ako ne, mo`e IV-27. Solidarnost me|u hri{}ankama:
ga dati i drugoj svojoj robiwi.“ mu~eni{tvo sv. Filoteje (1589)
Kratko re~eno, devojku odvedo{e u Jedre-
ne. Car joj nije pravio svadbu vele}i: „[ta U ta vremena […], robiwice u Atini dola-
}e svadba za k}er jednog neverni~kog zile su iz raznih krajeva. Nema re~i koje
spahije.“ mogu opisati dragu pokojnu Filoteju i svu
Elezovi}, str. 18 wenu blagost i milosr|e, kao ni isku{ewa
i opasnosti kojima se izlagala ne bi li
? Kakvu su svrhu imali dinasti~ki spasla i izle~ila ove robiwice. […] ^e-
brakovi? Kakav je izbor knegiwica tiri robiwice ~ule su za ovu sveticu, pa
uop{te imala u ovoj prilici? Da li su kad im se ukazala prilika, one uteko{e
`ene ovde iskori{}ene? od svojih gospodara, koji su ih prisiqava-
Kako osmanski hroni~ar vidi Muratovu li da pre|u u drugu veru, i po|o{e da je
`enidbu Marom? Na kakav nam to odnos potra`e. A ona ih do~eka, sa svom svojom
prema `enama ukazuje? bri`no{}u i qubazno{}u, i podu~i ih ka-
ko da smognu hrabrosti da se suo~e s opas-
nostima, ali i kako da ne jadikuju nad svo-
IV-26. @ene u Albaniji (oko 1810) jim ropstvom, i dugo je poku{avala da ih
vrati domu. A gospodari tih `ena, ~uv{i
Nemam neku naro~itu `equ da govorim o {ta se doga|a, do|o{e kod Filoteje, si-
moralu Albanaca. Oni svoje `ene, koje su lom je odvedo{e od ku}e i dovedo{e pred
gotovo sve potpuno neobrazovane i ne govo- muslimanskog namesnika, koji je baci u
re nijedan jezik osim svog materweg, tre- tamnicu. Ova izuzetna `ena, koja je u tom
tiraju jednako kao i stoku, pa ih tako neka- ~asu bila dostojna i svakog `aqewa, pre
ko i koriste (mada kao stoku od boqe sor- je bila spremna da se `rtvuje nego da oda
te), i koriste ih za te`ak rad, a neretko i one `ene koje su joj se obratile za pomo};
ka`wavaju batinama. Zaista, oni prema `elela je da poka`e glas jevan|eqa u
svojim `enama gaje prezir, mo`da i mr`wu, stvarnosti.
a ~ak ni u povremenim izrazima naklonos- Synaxaristis, str. 325-326
ti nema ni~eg {to bi i izdaleka podse}alo
na ono {to mi nazivamo ne`no{}u. A ipak, Filoteja je umrla 19. februara od ra-
svaki od wih se `eni ako samo mo`e, jer to na. Progla{ena je sveticom i postala
je znak blagostawa, a i zato {to `eli da je jedna od duhovnih za{titnica Atine.
ima roba u ku}i. Osim toga, kao i u drugim

114
OSMANSKO CARSTVO

Sl. 51. Ugledna Atiwanka (1648)


? Koji su bili Filotejini motivi? Da
li je weno delo bilo zlo~in prema
osmanskom zakonu?

IV-28. Statut `enskog sapunxijskog


esnafa u Triki, u Tesaliji (1738)

@ene iz sapunxijskog esnafa Stamula, Va-


silika, Margarona, Arhonta, Veneta, Ange-
la, Pagona, Trijantafilija, Haida i Eka-
terina, do|o{e pred mene, poniznog pred-
stojnika, i pred ~asne sve{tenike i veli-
kodostojnike na{e mitropolije u Triki i
saop{ti{e nam da prema starom obi~aju
mu{karcu nema mesta u ovom esnafu ili u
ovom poslu uop{te. Zato one jednodu{no
mole da se ovaj wihov dogovor odobri i da
se unese u zakonik; a ukoliko neka od wih
u budu}nosti po`eli da uvede u esnaf
}erku ili snahu kako bi i ona pravila sa-
pun, plati}e esnafu pet gro{a, kao {to
pla}aju i drugi esnafi. Ako neka od `ena
umre, niko ne}e mo}i da preuzme alat za
ovaj posao, jer wime mogu da raspola`u
jedino `ene iz esnafa, a ukoliko neko sa
strane poku{a da se bavi ovim poslom bez
dozvole ovih `ena, ako pogazi ovaj dogo-
vor i crkveni ukaz, toga }e mo}i da kazne
Asdrachas, sl. 71
i crkva i turske vlasti, i mora}e da plati
deset gro{a esnafu i petnaest crkvi. Ovaj
IV-29. Razvod u jednom selu kod Sofije
esnaf osnivamo kao esnaf u kom nema
(1550)
mu{karaca, i on }e biti pod starateq-
stvom i pa`wom sve{tenika i crkvenih
Ovim se u kadijski zapisnik unosi da je
velikodostojnika. Dokument sa~inio i po-
nemusliman Pejo, sin Radulov, nastawen u
tvrdio ja, ponizni, a svedo~ili ~asni
selu Birimir~e, nedaleko od Sofije, iza-
sve{tenici i crkveni velikodostojnici
{ao pred {erijatski sud u prisustvu svoje
na{e mitropolije u Triki i uneli u sveti
`ene Stojane, }erke Nikoline, i svojom
zakonik godine 1738, dana 27. jula.
voqom dao slede}u izjavu:
Giannoulis, str. 45 „Dao sam razvod pomenutoj Stojani, prema
na{em la`nom obi~aju;75 od danas ona je
razvedena.“ Potom je sa~inio ovu izjavu,
? Kako su `ene iz Trike {titile koju je potvrdila i pomenuta optu`ena
svoje interese?
Stojana, i ona je uneta i po wenoj `eqi.

75
Ovde to zna~i prema hri{}anskom zakonu.

115
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT

[…] Sl. 53. Turkiwa u ode}i za izlazak,


Svedoci: Hajdar-beg; haxija Ali, sin francuski crte` (oko 1630)
Sulejmana, sudskog glasnika; Seid Hasum,
sin Seida Mehmeda, upravnika vakufa;
tuma~ Sinan, sin Abdulahov, itd.
Turski izvori, 2, str. 104

Ovaj je slu~aj specifi~an utoliko


{to je razvod legalizovao (musliman-
ski) kadijski sud. U ve}ini slu~ajeva raz-
vod je me|u hri{}anima mogao da se obavi
samo pred hri{}anskim verskim sudom.

? [ta misli{, za{to su Pejo i Sto-


jana hteli da wihov razvod priznaju
i kadijski i hri{}anski sud?

Sl. 52. Turkiwa s decom (1568)

Hegyi, Zimanyi, str. 149, sl. 149

IV-30. Kadija bele`i slu~aj Kipranke


koja se razvodi tako {to prima islam
(1609)

Husna, k}er Muratova, jermenska `ena, re-


~e pred svojim mu`em Mergerijem, sinom
Kulukovim, Jermeninom: On je stalno grub
prema meni. Ja ga ne `elim. On to pori~e.
Potom Husna primi po~ast islama. Po{to
uze ime Aj{a, wen mu` bi pozvan da i on
primi islam, ali on ne htede, pa se zato
nala`e Aj{in razvod.
Jennings 1993, str. 141

? [ta misli{, da li je Husna pre{la


u islam iz iskrenog ube|ewa ili joj
je to samo bio na~in da pobegne od
okrutnog mu`a?
Nicolay, str. 142

116
OSMANSKO CARSTVO

Sl. 54. Devojka iz brdskih krajeva na


severu Albanije (po~etak XIX veka) ? Da li je razvod braka kod musli-
mana lak{i nego kod hri{}ana?

IV-32. Jani~ar ~ini prequbu s


muslimankom u Carigradu (1591)

Prosto ne mogu a da ne ispri~am pri~u jed-


ne Turkiwe koja je odr`avala vezu s na{im
jani~arem Mustafom. Bila je mlada i ima-
la veoma lepo lice. Mustafa je jedno po-
podne pozva da se zabave, a ja mu ostavih
slatki{a i najboqeg vina. Bilo je to, re-
kao bih, veoma dobro vino, vino iz ^e{ke.
Gospo|a je imala veoma starog mu`a, koji
nije imao poverewa u wu. Ne znaju}i kako
bi druga~ije do{la na dogovoreno mesto, i
u dogovoreno vreme, pred sam smiraj (na{
je narednik uglavnom i{ao na molitvu u to
vreme), ona re~e svom mu`u da ide u kupa-
tilo. Povede sa sobom i dve slu{kiwe da
joj, kao i obi~no, nose ode}u u velikim ba-
? Pogledaj dobro kako je devojka ode- karnim koritima pokrivenim }ilimima;
vena. Prime}uje{ li neke specifi~-
hodale su tik za wom i pro{le ispred na-
ne osmanske elemente? Prona|i slike
{e zgrade. Javno kupatilo u koje je krenula
`ena iz drugih delova Evrope u tom
ova lepotica nije bilo daleko odatle, sa-
istom periodu i uporedi wihovu no{wu.
gradila ga je Ruka, `ena turskog sultana, i
mu{karci u wega nisu imali pristupa pod
pretwom smrti. Prolaze}i pored na{e
IV-31. Kadija bele`i slu~aj muslimana
zgrade, gospo|a dade jani~aru znak da }e
koji se razvodi od hri{}anke (1610)
do}i na sastanak. A nepoverqivi mu` ho-
dao je malo iza we, i kad je ona u{la u ku-
Jusuf, sin Mehmeda iz Levko{e, re~e pred
patilo, on stade preko puta ulaza da je
svojom `enom Merjemom, k}erkom Ilije zi-
~eka. Ali ko jo{ mo`e dosko~iti `enskom
mije (nemuslimana): Moja `ena Merjem je
lukavstvu? Pored na{e ku}e pro{la je u
nevernica [kafire]. Kad sam je pozvao u is-
zelenoj odori, ali u kupatilu se presvukla
lam, ona nije htela, pa sam joj tri puta re-
u ode}u koju je ponela sobom, ostavila
kao da se razvodim. Tako sam ja sad razve-
slu{kiwe tamo, iza{la u crvenoj odori i
den. I ona je razvedena.
Jennings 1993, str. 141
srela se s na{im jani~arem. On ju je lepo
do~ekao i pozdravio u svom stanu, izvrsno
Prema muslimanskom zakonu, musli- je zabavio, a posle ve~ere pustio je da iza-
man mo`e da se o`eni nemusliman- |e na stra`wa vrata. Ona po drugi put ode
kom, a ona mo`e da zadr`i svoju veru. U u kupatilo, okupa se i vrati se ku}i s mu-
ovom slu~aju, Jusuf drugu veru koristi samo `em. Prosto ne mogu da se nadivim lukavo
kako dodatni razlog kojim opravdava raz- sti ove `ene, a jani~ar i ja smo se ~esto
vod. Obrati pa`wu na to kako je procedura
prise}ali ove dogodov{tine i smejali se.
razvoda jednostavna. Mitrovitz, str. 107-108

117
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT

svile. Mo`ete ve} misliti koliko wih to


Venceslav Bratislav fon Mitrovic
dobro skriva: ne mo`ete razlikovati ve-
pratio je austrijskog poslanika u Ca-
rigrad 1591. godine, i va`i za istan~anog
liku gospo|u od wene robiwe, a ~ak ni naj-
posmatra~a osmanskog dru{tva. qubomorniji mu` ne mo`e nikako prepoz-
nati svoju `enu kad je sretne, a nijedan
Kakav stav ovaj pisac ima prema mu{karac ne sme da dodirne `enu na uli-
? ci ili da je prati.
prequbi?
Ova neprestana maskarada daje im svu
IV-33. Ledi Meri Vortli Montegju o slobodu da se odaju svojim sklonostima, i
osmanskim `enama (1717) to bez opasnosti da }e biti otkrivene. […]
A nemaju ~ega da se pla{e ni od mu`evqe-
Nikad u `ivotu nisam videla toliko lepe ve zlovoqe, jer one `ene koje su bogate za-
kose. Na jednoj sam dami izbrojala ~ak dr`avaju sav svoj novac u svojim rukama, i
stotinu i deset pletenica, sve prirodnih. nose ga sobom i posle razvoda, uz ono {to
A treba re}i i da je ovde lepota ~e{}a ne- je mu` jo{ du`an da im doda na to. […]
go kod nas. Prosto je ~udo videti mladu `e- Istina, prema wihovom zakonu mu{karac
nu a da nije lepa. One po prirodi imaju mo`e da uzme ~etiri `ene, ali nema pri-
najlep{i ten na svetu i gotovo sve imaju mera da je neki vrli mu{karac iskoristio
krupne crne o~i. Uveravam vas najiskreni- tu slobodu, ili da `ena plemenitog porek-
je da se engleski dvor, iako verujem da je la to trpi. Ako se mu` poka`e nepouzdan,
najotmeniji me|u svim hri{}anskim dvoro- a to se de{ava, on sebi dr`i nalo`nicu u
vima, ne mo`e podi~iti tolikim lepotica- odvojenoj ku}i i pose}uje je {to diskretni-
ma koliko ih ima ovde pod na{om za{ti- je mo`e, upravo kao i kod vas.
tom. One uglavnom doteruju obrve, a i Grki- I tako vidi{, draga sestro, da se obi~aji
we i Turkiwe imaju obi~aj da o~i uokvire me|u qudima ne razlikuju ba{ onoliko ko-
crnom tinkturom od koje o~i, iz daqine liko nam to sugeri{u na{i putopisci.
Montagu, str. 70-72
ili pri svetlosti sve}a, izgledaju jo{ tam-
nije. Pretpostavqam da bi mnoge na{e da- Ledi Montegju bila je `ena britan-
me bile presre}ne da saznaju tajnu ovoga. skog poslanika u Osmanskom carstvu.
[…] Wena pisma ne svedo~e samo o kwi`evnom
[to se wihovog morala ti~e ili dobrog daru ve} i o wenoj o{troumnosti i dobrom
vladawa, tu moram, kao i Arlekino, da ka- poznavawu osmanskog dru{tva.
`em da je ono isto kao i kod vas, i da Tur-
kiwe ne gre{e ni{ta mawe nego hri{}an-
ke. Sad po{to sam malo upoznala wihove ? Kad uzme{ u obzir pri~u koju je pre-
obi~aje, ne mogu a da se ne divim ili uzor- neo Fon Mitrovic (tekst IV-32), {ta
noj diskretnosti ili izrazitoj nedotupav- misli{, da li je ledi Montegju u pravu
nosti onih koji su o wima izve{tavali. Ta kad ka`e da muslimanke zahvaquju}i
lako je videti da one imaju ve}u slobodu ode}i lak{e mogu da po~ine prequbu?
od nas; nijedna `ena, bez obzira na polo- Za{to ledi Montegju tvrdi da su osman-
`aj, ne sme da ide ulicom bez dva vela, od ske `ene u boqem polo`aju od Britan-
kojih joj jedan pokriva celo lice, osim ki? Da li `eli da provocira ili mo`da
o~iju, a drugi joj od glave pada niz le|a, pa ima i jake argumente?
im je tako ~itavo obli~je pokriveno ne~im Koje su razlike postojale u polo`aju
{to se zove ferexa, i nijedna se `ena ne `ena u Osmanskom carstvu? [ta je glav-
pojavquje bez we. […] Zimi ferexa je od ni razlog tim razlikama: vera, dru{t-
sukna, leti od neke lak{e tkanine ili od veni polo`aj ili li~ni stav?

118
PETO POGLAVQE
Faktori krize

Mnogi se istori~ari sla`u s tim da je krajem XVI veka Osmansko carstvo po~elo da slabi i da je
wegovo opadawe potrajalo ~itava tri veka, sve do kona~nog raspada po~etkom XX. Drugi pak tvrde
da je proces slabqewa po~eo 1683. godine, s neuspe{nom opsadom Be~a, posle koje je Osmansko
carstvo po~elo da gubi ratove i teritorije u Evropi, ili po~etkom XIX veka, kada je Osmansko
carstvo ekonomski i politi~ki po~elo da se ukqu~uje u svetski poredak kojim je dominirao Zapad.
No, pitawe slabqewa Osmanskog carstva, iako su se wime uglavnom bavili istoriografi u XX
veku, nije ba{ tako novo. Ono se, naime, mo`e sresti i u spisima iz XVI i XVII veka, kad su osman-
ski u~ewaci tvrdili da vi{e nema „dobrog starog poretka“ iz „zlatnog doba“ Sulejmana I
(1520–1566) i da se sad {ire nered i korupcija. Istori~ari su ovo mi{qewe uspeli da opovrgnu
i da ga prika`u kao ideolo{ko sredstvo kojim su osmanske elite `elele da o~uvaju svoj polo`aj.
Osim toga, novije studije pokazale su da je Osmansko carstvo uspelo da prevazi|e krizu s kraja
XVI i po~etka XVII veka tako {to se okrenulo modernizaciji, ja~awu nov~ane razmene i birokrati-
zaciji dr`ave – a ne{to sli~no se na po~etku novog veka zapravo de{avalo i u ve}ini velikih
evropskih i azijskih monarhija. To bi onda zna~ilo da XVII i XVIII vek nisu bili period kontinui-
ranog opadawa nego period slo`ene modernizacije, a u mnogo ~emu ~ak i period ja~awa i razvoja.
To ne zna~i da u ovom dobu nisu postojali ba{ nikakvi elementi krize. Qudi koji su `iveli
u Osmanskom carstvu bili su, ba{ kao i svi drugi na po~etku novog veka, ma gde `iveli, izlo`eni
raznim ograni~ewima i pritiscima. Pre svega, i sam fizi~ki opstanak ~esto je bio ugro`en: le-
tinu su mogle uni{titi razne prirodne katastrofe, vatra je mogla satreti i nagomilano bogat-
stvo i elementarna sredstva za `ivot, qude su kosile nepoznate bolesti koje oni nisu umeli da
izle~e. Nameti su za mnoga doma}instva bili ogromno optere}ewe. Ratovi su bivali sve skupqi
i slabili su osmansku dr`avnu kasu. Kako bi pove}avale svoje prihode, osmanske vlasti bi ili
pove}ale poreze ili bi vr{ile devalvaciju, ali od toga se dr`avni buxet nije mogao oporaviti.
Prodaja polo`aja ili otvoreno davawe mita bili su na~ini da se privatni kapital ubaci u
dr`avne tokove novca, ali time su se stvarale i paralelne mre`e vlasti i uticaja, zahvaquju}i
kojima su male grupa dr`avnih slu`benika i posrednika mogle da uzimaju za sebe novac, bio on
dr`avni ili novac poreskih obveznika.
U ovom poglavqu `eleli smo da poka`emo i kako su pojedine krize nastajale i kako su vlasti
poku{avale da ih re{e. Povratak na dobri stari poredak bio je jedna mogu}nost, izlazak iz
osmanskog sistema druga. Tekstovi koje navodimo ovde pokazuju nam na kakve su se na~ine qudi
dovijali u kriznoj situaciji, ali i kako su dalekose`ne posledice te krize imale.

Va. „Prirodne“ nepogode

V-1. Glad u Carigradu (1758) hleba bivalo sve mawe. Po nekoliko sto-
tina qudi stalno je opsedalo vrata svake
Te godine qudi su se slili u Carigrad pekare. Uzimali bi i napola pe~ene vek-
po{to je u ve}ini krajeva vladala glad. ne. Starci, `ene i mu{karci [raiyye] glado-
Tako glad nastade i u glavnom gradu, gde je vali su. […] Zato su qudi po~eli da kupuju

119
FAKTORI KRIZE

pirina~ u velikim koli~inama. Tako je


onda i pirin~a po~elo da biva sve mawe. ? Opi{i ekonomske i psiholo{ke me-
hanizme kojima su qudi u Carigradu
Kako se bli`io post, pa da muslimani ne poku{avali da iza|u na kraj u vremeni-
bi trpeli oskudicu, u mesecu {abanu izda- ma nesta{ica.
ta je zapovest po kojoj svakom sleduju dve Za{to su `ene bile glavni akteri u po-
oke76 pirin~a. Me|utim, posledweg dana bunama gladnih?
meseca {abana nekoliko stotina zlih `e- Da li bi svetina upala da opqa~ka ma-
na nagrnulo je na magacin jednog zimije77, gacin bogatog muslimanskog trgovca pi-
trgovca pirin~em. Jedna od wih isuka rin~em? I da li bi vlasti tada reago-
velik no` i nasrnu wime na zimiju. Zimija vale o{trije?
ute~e, a one razvuko{e pirina~. ^uv{i za
ovaj ispad, jani~arski aga Nalband
Mehmed-pa{a ode u taj kraj da spre~i V-2. Zemqotres u Carigradu (1766)
pqa~ku, ali ne samo {to nije uspeo u tome […] Tre}eg dana, a to je bio 12. zulhixe i
nego ga je ruqa jo{ i ispsovala i naru- 14. maj, ~etvrtak, […] pola sata po svitawu
`ila. Zato on posla velikom veziru svog iznenada je do{lo do velikog zemqotresa.
glasnika Kuzuxu Mehmed-agu. Pomenuti Bio je toliko sna`an da je qude odmah na-
Kuzuxu Mehmed pri~a: „Kad sam stigao do pustila svaka nada da }e ostati u `ivotu,
wega i ispri~ao mu sve, on je upravo slu- pa su ostali gde su se zatekli. Sve zgrade,
{ao neke svira~e. Nije dao da ga ometam. svi qudi i `ivotiwe, sve je stradalo. Oni
Jednostavno mi je rekao da zamenika koji su pre`iveli pokajali su se za svoje
jani~arskog age odvedem na doti~no mesto. grehe i u~vrstili u veri. Posle devet
Tako sam i u~inio. A `ene ga spazi{e pa se minuta, zemqa se umirila. Carigrad je bio
razbe`a{e.“ Posle ovog skandala, zapo- sav u prahu i dimu. Kad se dim razi{ao,
vednik jani~ara smewen je, a wegov za- pokazalo se da je Osvaja~eva xamija sru{e-
menik […] bi postavqen na wegovo mesto. na do temeqa. Bajazitova i Mihrimahova
Zahvaquju}i jakim vetrovima, dva dana xamija bile su te{ko o{te}ene. Te{ko su
kasnije pristigo{e i brodovi s pirin~em, o{te}eni i poslasti~arnica, prostor za
pa se pirina~ svuda mogao kupiti. molitvu [Dua Meydani] na pokrivenom baza-
«emdanizâde, str. 16-1
ru, kao i tr`nica {e{irxija i bezistan.
Stari saraj, gradske zidine, [tvr|ava sa]
Sedam kula, Vezirov han, tr`nica robqa,
i druga zdawa od cigle i kamena i xamije i
Snabdevawe velikog grada kakav je neke ku}e od drveta tako|e su stradale.
Carigrad zavisilo je od letine u Propale su i neke zgrade u ~etvrtima Ga-
raznim pokrajinama. Koliko god da su se lata i Uskudar. ^ak se i za neke gra|evine
vlasti trudile, nesta{ice i nastupi pani-
za koje se isprva mislilo da su koliko-
ke bili su neizbe`ni, dolazilo je do po-
toliko dobro pro{le kasnije pokazalo da
skupqewa i do nemira me|u stanovni{-
tvom, {to je moglo biti i politi~ki opasno. su stradale. Na Novom saraju su tako|e
Po~etkom novog veka pobune gladnih, koje su o{te}eni temeqi i zidovi. Smrtno je stra-
neretko predvodile `ene, bile su ~este, i dalo ~etiri hiqade qudi. A kako Cari-
to ne samo u Osmanskom carstvu nego i u za- grad ima oblik trougla, zemqotresa i po-
padnoj Evropi. `ara ovde nikad ne}e mawkati.
«emdanizâde, str. 85-86

76
Osmanska mera za te`inu - 1,283 kg.
77
Nemusliman.

120
OSMANSKO CARSTVO

ikoga da dr`i bogoslu`ewe, ~oveku se


? Za{to su xamije u Carigradu stra- srce cepalo kad ih gleda takve. Siroti-
dale vi{e nego druge zgrade?
wske ~etvrti su se praznile. A smrt je
bila u`asavaju}e prisutna svuda, od
avgusta do januara. A onda je u januaru uspo-
V-3. Kuga u Bukure{tu (1813)
rila, ali nisu joj umakle ni velike ku}e,
osim mo`da nekih va`nih bojara koji su se
A meseca oktobra smrt stade da uzima da-
zakqu~ali u svoja dvori{ta i koje je ~uva-
nak u razmerama kakve nikad dotad nigde
la vojska. A ovde u Bukure{tu, kako bih re-
nisu vi|ene. ^inilo se da }e se grad ras-
kao, ovde je bilo qudi da sahrane mrtve,
prsnuti, i qudi su be`ali kud su ih god
mada su ponekad psi raznosili kosti po
noge nosile. I ~itav grad bio je pust. Ali,
ba{tama, gde ih iz straha nisu ukopavali
{ta se moglo i videti? Kud god da se
duboko. Po selima, ali i izvan wih, psi su
okrenete, ~uli biste: „Sklawaj se, be`' u
razvla~ili i stanovnike grada i seqane,
stranu, evo grobara s mrtvima“, wih osmo-
po{to tamo nije bilo nikoga da ih sahrani
ro, ako ne i desetoro, jedan na drugom, a
[…] A u bolnicama bi pravili brda od po
prati ih povorka u traqama i uplakana
stotinu nagih tela, sve mladi mu{karci i
deca. I nosili bi ih tako kroz ~itavu tu
`ene, deca, starci, bogata{i, siromasi, i
sirotiwsku ~etvrt, sve dok vi{e uop{te
sva ta tela bi oticala. A onda bi iskopa-
ne bi bili kadri da im pomognu, i onda bi
li jame i pobacali ih unutra, jedno na dru-
ih ostavili na ulici sve dok grobari ne
go, Ciganina, bojara, Jevrejina i Jermeni-
do|u da ih pokupe mrtva~kim kolima. A
na, ophode}i se isto prema svima.
{to se nas `ivih ti~e, i mi sebe smatramo Corfus, str. 340-341
ve} mrtvima i hodamo lelujaju}i se. Oni su
onda po~eli da sahrawuju jedni druge po Koje su nacionalne, verske i
ba{tama dok se i one nisu napunile. Tamo
? dru{tvene razlike uop{te bile
gde je kuga u{la, pre`iveo je samo jedan bitne u tako dramati~nim okolnosti-
ili dvoje od desetoro. A ponegde nijedan. ma? Kako to izgleda biti „`ivi mrtvac“
A bilo ih je i koji su pre`iveli bolest. u gradu koji je pogodila kuga?
Sve{tenici su umirali po crkvama. Neki Kako ovakve katastrofe uti~u na ele-
su i pobegli. Crkve su ostajale prazne, bez mentarnu qudskost?

Vb. Politi~ka kriza u Carigradu


V-4. Re{ewa za krizu osmanske dr`ave di i da po{tuje prava svih stale`a, u~ewa-
u Ko~i-begovim memoarima (oko 1630) ka koji se staraju o potrebama podanika ko-
je im je Bog poverio i ratnika koji svoj `i-
Sa~inio sam ovu raspravu i podneo je uzvi- vot stavqaju na stazu rata [gaza]. Me|utim,
{enom, veli~anstvenom sultanu kako bi on on treba da kazni one koji to zaslu`uju i
znao razloge za nevoqe i promene na ovom da lo{e postupa prema wima. Isto tako, on
svetu i kako bi im, Bo`jom milo{}u, prona- treba da po{tuje i ~uva jo{ uvek va`e}e
{ao leka. Tako }e sultan mo}i da ispravi zakone po~iv{ih sultana. Jer treba se na-
{to je krivo. Neka se najpre zna da je osnov dati da }e se stvari na taj na~in popravi-
poretka u carstvu i u narodu po{tovawe ti i urediti se i da }e se ugled dr`ave
verskih pravila i verskog zakona, {erija- obnoviti. A poredak je sultanov.
ta. Drugo, sultan treba qubazno da se opho- Koçi Bey, str. 19

121
FAKTORI KRIZE

U drugoj polovini XVI i tokom XVII carevini nema monarhije kakva je bila za
veka nastao je velik broj politi~kih vladavine Ibrahim-pa{e,78 ali posle ve-
spisa u kojima se ukazivalo na simptome po- likog vezira svaki visoki slu`benik iz
liti~ke krize, ali u kojima su se davali i Spoqnog dvora je kao nezavisni vezir.
predlozi kako bi se kriza mogla razre{i- Glavni glasnik (~au{-ba{a), mo}an je koli-
ti. Mahom su se predlagale mere kojima bi ko i zamenik velikog vezira [kethüda], a i
se povratilo „dobro staro vreme“, tako da stare{ina pisara [reis] je otprilike isti.
ovakvi saveti nisu imali naro~ito veliku Ovi {to su u pratwi velikog vezira su pra-
prakti~nu vrednost. ve zveri, a i oni okolo: Hajati je onakav
kakvim ga i vi znate, wegov zamenik bez
? Da li Ko~i-begov savet ima ikakve okoli{ewa govori pravo agi od harema
veze s konkretnim razlozima krize [darisadet], nekada{wi pisar [iazegi] Ali-
ili je on samo uop{ten? Kakav bi savet efendija govori umesto wega i sve je u we-
bio efikasniji? govoj {aci; Esad-mula je kandidat za polo-
`aj muftije, Pirizade je bliski savetnik,
Xara Halif-efendizade je veoma ugledan,
V-5. Poslanici moldavskog kneza Amegi ima veliku mo} i bliskiji je s veli-
Konstantina Mavrokordata kim vezirom nego {to je to ^isrijeli s
obja{wavaju za{to su u Carigradu agom od harema. Ostavimo sad po strani
morali da podmite vi{e qudi (1741) one koji su mawe zna~ajni, poput ^au{za-
dea, [a}irbega i nekih drugih koji bi te
Va{a visosti, grdite nas {to smo delili boli kao zoqe i `ive ti rane otvorili ako
darove, ali mi bez wih ni{ta ne bismo mo- ih ne potkupi{.
gli posti}i; a opet, nije pravo ni da se ne Murgescu, str. 165-166
daju nikakvi darovi, jer vremena su takva
da su i Porta velikog vezira i oni oko we-
? Uporedi savete koje daje Ko~i-beg i
ga izuzetno gramzivi, i da su svi, pa i naj- realnost kakvu opisuju poslanici
mawi me|u wima, kao zveri. Kad tra`e ne- moldavskog kneza.
{to, oni to najpre ~ine izokola, potom sta- Da li je podmi}ivawe bilo pitawe slu~a-
nu grditi, koriste}i svu svoju mo}, a potom ja ili sistemska stvar? Da li je ono
i pretiti, pa vam drugo i ne preostaje. U toj uop{te moglo da se izbegne? Po koju cenu?

Vv. Ratovi, pobune i seobe

V-6. Seqani be`e u grad (1665) zajedno s mnogim qudima i kowanicima, i


daqe borave tamo, i osim {to im uzimaju
Stanovnici selâ Kokre i Go|akovo u pri- besplatnu hranu, kao na primer ovce, ja-
lepskom okrugu do{li su pred {erijatski gawce, med, uqe i druge namirnice, uz to
sud zajedno s vojvodom Ibrahimom, koji je ih i kiwe i tako {to im neopravdano tra-
vojvoda prilepskog sreza, jednog od doba- `e novac za porez [tekalif-i shaka] iako za to
ra mog velikog vezira […], i objavili da su nemaju vaqano ovla{}ewe. Zbog svega to-
sela iz pomenutog sreza slobodna i da ga, podanici [reaya] iz sela Vepr~ani,
tamo niko ne treba da se me{a. Me|utim, Pe{tani, Duwe i Kalen iz pomenutog sre-
beglerbeg, sanxakbeg i drugi slu`benici, za, koji su tamo nastaweni jo{ od pra-

78
Ibrahim-pa{a Nev{ehirli, veliki vezir 1718-1730.

122
OSMANSKO CARSTVO

davnih vremena, pobegli su iz svojih sela Age od Levkozije, koje su ubirale ove name-
1662, 1663. i 1664. godine i naselili se u te, nekad jedan, nekad drugi, po~ele su da
selima na{eg okruga. Pomenuti vojvoda se nadme}u i sva|aju; onda su se latili
do{ao je kod wih, a kako odbegli podani- oru`ja i stali da napadaju jedan na drugog,
ci nisu hteli da se vrate, poslao je izve- sve dok ih Mehmed-aga Bojaxioglu nije uzeo
{taj u kojem tra`i vaqanu naredbu. pod svoje, bio progla{en za vo|u i sedam
Zato se ova naredba i izdaje, uz napomenu godina predvodio pobunu. Svake je godine
da se odsad ovi podanici ne uznemiravaju ubira~u poreza kog bi Porta poslala pla-
tako {to }e im se tra`iti porez bez vaqa- tio razrezani porez, za koji je ubira~ do-
nog ovla{}ewa; podanici koji pobegnu iz tad morao da moli, da bi ga na kraju opet
pomenutih sela a ubele`eni su u registar zadr`ao za sebe. U svim okruzima [kazilik]
[defter] sreza treba da se vrate u stara postavio je odane mu qude, koji su onda
sela i stara mesta i ponovo se nastane bili namesnici. A Porta, saznav{i da taj
tamo. Bojaxioglu uop{te vi{e sebe ne smatra
Odbrani, I, str. 282-283 wenim podanikom, posla na Kipar ^olaka
Mehmed-pa{u da silom ponovo uspostavi
? Za{to su seqani pobegli iz svog red. U Levkoziji ga primi{e, ali posle
sela? Kako su vlasti reagovale na nekoliko meseci, kad je poku{ao da se
to? Da li je ta reakcija bila primerena nametne pomenutom Bojaxiogluu, pobuwe-
situaciji? nik ga natera da ode iz Levkozije i da se
povu~e na imawe [~itluk] Kubatoglua, gde
je ovaj otad `iveo kao pastir, i dobro se
V-7. Pobuna Mehmed-age Bojaxioglua na potrudio da glas o tome ne stigne do
Kipru (oko 1680) Porte. Me|utim, ne zadugo potom vesti
ipak dopre{e donde, i tad ^ifutoglu
[…] pri~a o pobuni ~uvenog Mehmed-age Ahmed-pa{a dobi nare|ewe da iz Karama-
Bojaxioglua, koja se verovatno odigrala nije pre|e na Kipar, s ne{to vojske, da
oko 1680. Ovu sam pri~u ~uo li~no od onog oslobodi ^olaka Mehmed-pa{u i da do|e
uglednog gospodina Benoaa Astjea, fran- glave vo|i pobuwenika.
cuskog konzula, koji je sve do ove 1788. Ahmed-pa{a u~ini kako mu je nare|eno,
godine dostojno predsedavao esnafom iskrca se u Akantuu i krenu pravo na Kit-
francuskih trgovaca na Kipru. […] Evo raju da odmah zauzme vodenice, kako niko
kakve su bile wegove re~i: „^uo sam ne{to ne bi mogao da meqe `ito, pa je tako uspeo
iz narodnog predawa, a stigla mi je i pouz- da spre~i i dopremawe hrane u Levkoziju,
dana vest iz usta jednog vreme{nog Tur~i- koja je bila upori{te pobuwenika. Tamo je
na, i od jednog Grka gotovo iste dobi, koji ostao dva meseca, i ^olak Mehmed do|e da
su obojica bili svedoci pobune {to se se sretne s wim. […]
odigrala na ovom ostrvu pre osamdesetak Grad se tako na|e bez hleba, a pa{a, znaju-
godina i potrajala ~itavih sedam. Kipar je }i da mu je pomo} blizu, iako se niko nije
u to doba, kao i Rodos i ostrva [egejskog] usudio da ka`e ne{to o pobuweniku, pred-
arhipelaga, bio pod vla{}u osmanskog lo`i Bojaxiogluu da }e ga pustiti da se
admirala [kapudan-pa{e]. Godi{wi porez povu~e i posla mu paso{ kao jemstvo za to.
[hara~] za Portu ubirao je poseban ~inov- Videv{i da pa{a ima ja~e upori{te u
nik [hara~lija]; sredstva za `ivot gradu, pobuwenik iza|e iz grada po no}i s
[ma'ishet] su se prikupqala za admirala, a grupom ~uvara od poverewa, i ode najpre
porez u naturi [nuzul] odlazio je za names- do Levkare, a potom do Levke, gde ga pa-
nika kog je [admiral] naimenovao […] {in zamenik [kehaya] iznenadi, ubi dvade-

123
FAKTORI KRIZE

set osmoricu wegovih qudi a zarobi jo{ No kad je 1688. pomenuti Georgije zajedno
trideset dvojicu. […] Opkoqen sa svih sa svojim bugarskim vojnicima, ~etiri ka-
strana pa{inim vojnicima, Bojaxioglu u petana iz Kolopiveca, ~etvoricom iz ^ip-
tajnosti krenu put Amohostosa, nadaju}i se rovca i ostalima, i zajedno s ^akijevim
da }e tamo mo}i da se utvrdi, ali pre no husarima hteo da ugasi ratni~ku bakqu Te-
{to je stigao, ovi mu zatvori{e kapije, a kelijevu79 i uni{ti je, izdao ih je jedan de-
pa{ini qudi satre{e i to malo vojnika zerter, pa je hiqade Bugara ubijeno u krva-
{to mu je ostalo. On sa svega {estoricom voj bici koja je iznenadno po~ela nedale-
pobe`e u Pilu, pa potom u Larnaku, misle- ko od Kulovice i u kojoj su oni pretrpeli
}i da }e odatle mo}i u Limasol, ali su ga poraz. Posle bitke, ostaci [trupa] povukli
uhvatili u okrugu Kelanon i odveli u Lev- su se u ^iprovec i neko vreme uspe{no
koziju, gde ga je pa{a obesio preko no}i, a branili grad od Tekelija, ne `ele}i da ga
ujutro ga, zajedno s wegovim sledbenicima, predaju, iako je Tekeli, koriste}i to {to
koji su jo{ bili `ivi, izlo`io obe{enog o je hri{}anin, poku{ao da ih namami obe-
kuku koja mu je prolazila kroz bradu. I }avaju}i im ugled i bogatstvo u Transilva-
tako se, posle sedam godina, ova pobuna niji. Kona~no, grad je zauzet muwevitim
zavr{ila. Svi Bojaxiogluovi sledbenici napadom: osvojile su ga turske i tatarske
i nekoliko vo|a pobuwenika bili su horde, i sve je bilo uni{teno i spaqeno a
uhva}eni i pogubqeni. qudi pobijeni. Govori se da je ogromno
Kipar pod Turcima, str. 32-35 blago, koje se gomilalo godinama i uve}a-
valo u doba mira, odneto odatle na vi{e
[ta je u Osmanskom carstvu ~ekalo
? od stotinu kola. Ali niko od tamo{wih
pobuwenike? [ta bi ti uradio na hri{}ana nije mogao da spase i{ta vi{e
wihovom mestu? osim glave na ramenima, i samo ih je malo
Uporedi sudbinu drugih pobuwenika u koji su i to uspeli da urade.
Osmanskom carstvu. Kakve su im bile Spisarevska, str. 201-202
{anse da pregovaraju s vlastima?

Posle poraza Osmanlija pod Be~om


1683, habzbur{ka vojska zauzela je
V-8. Izve{taj papi o pobuni u
Budim (1686) i Beograd (1688), stvoriv{i
^iprovcima (1688) tako utisak da je skori kraj osmanske vla-
davine u jugoisto~noj Evropi neminovan. Ka-
A evo {ta se govorilo o [katoli~kom] bis- toli~ka zajednica oko ^iprovaca, u Bugar-
kupu Bugarske, Jovanu Stefanu Kne`evi}u skoj, poku{ala je da iskoristi napredova-
i o Georgiju Peja~evi}u: we habzbur{kih trupa, ali je pobuna pro-
Po{to ih je car Leopold u li~nom pismu pala, selo je razoreno, a pre`iveli su
nagovarao i hrabrio da pomognu hri{}an- izbegli u Vla{ku i Transilvaniju.
skoj stvari, pomenuti nadbiskup posla
svog ro|aka Georgija Peja~evi}a s bugar-
skim vojnicima u Karansebe{ i Siklovar
da se sretnu s generalom Veteranijem. Na
? Za{to su se Bugari pobunili?
putu tamo Peja~evi} se pridru`i srpskoj Za{to su Tekeli i wegove hri{-
vojsci, i zajedno s Vlasima oni uze{e }anske trupe ugu{ile bugarsku bunu?
Or{avu i pogubi{e gotovo sve Turke.

79
Imre Tekeli, vo|a otpora Habzburgovcima me|u ugarskim plemstvom. Sa svojim vojnicima [kurucz] borio
se na strani Osmanlija u ratu 1683-1699.

124
OSMANSKO CARSTVO

V-9. Srbi be`e u strahu od osmanske pozva svoje bojare, one koji su ostali s
odmazde (1690): svedo~ewe |akona wim, a to su kancelar [logofet] Nikolaj
Atanasija Srbina Kostin, magistrat [vornic] Joan Struca, ma-
gistrat Jordaki Ruset i rizni~ar [vistier-
I u|o{e Srbi u la|e. […] Be{e preko de- nic] Ilie Katar|ul, i re~e im da je pozvao
set hiqada la|a, i svi pobego{e rekom Du- Ruse i da oni sad ve} prelaze reku Prut
navom uz vodu i do|o{e pod grad Budim, kod Zagaran~e.
koji je pod [habzbur{kim] carem. I tako je ^uv{i to, svi bojari se obradova{e i
Gospod sve tri one rane od kojih je David radosno reko{e knezu:
samo jednu primio na svoj grad u sada{we „Dobro ste u~inili, Va{a visosti, jer mi
vreme pustio na srpsku zemqu: prvo smrt, smo se bojali da }ete oti}i Turcima, pa
a zatim opet ma~ i smrt u vodi i qutu smo nameravali da vas, ukoliko zaista
glad, tako da je srpskom narodu preostalo pre|ete Turcima, napustimo i da se pok-
da jede pse}e meso i meso mrtvih qudi, lonimo pred Rusima.“ I bejahu svi zadovo-
koji su pomrli od gladi. Sve je ovo bilo u qni. Jedino Jordaki Ruset, magistrat, re-
moje doba i o~i moje vide{e, a le`ahu tru- ~e: „Bili ste neobazrivi, Va{a visosti,
pla pomrlih srpskih qudi po svim ulica- kad ste pozvali Ruse. Trebalo je da se str-
ma velikog Beograda, i po svim selima we- pite, Va{a visosti, i da vidite kako
govim i po svim putevima wegovim le`ahu stvar zaista stoji s wihovom snagom.“
mrtvi, i nisu bili sahraweni. Koji su jo{ Knez Dumitra{ko odgovori ovako: „Vi{e
`ivi hodali, nisu imali nikakvog izgle- nisam imao vremena za ~ekawe, jer sam se
da, ni lepote ~ove~je, behu pocrneli od bojao da }e me Turci uhvatiti. A vi ste me
gladi i lica im behu kao lica „etiopska“, svi ve} napustili i ne delite sa mnom
i tako pomre{e i ne osta ni deseti deo. iste misli i istu veru.“
Agapova-Ili}, str. 134-135 I tad knez Dumitra{ko uzjaha kowa i
iza|e pred Ruse na reci Prut […]
Kao i bugarski katolici iz ^iprova- A ~im ugleda{e Ruse, Moldavci, svikli na
ca, mnogi pravoslavni Srbi sara|i- pqa~ku ~im se stvari pogor{aju, po~e{e,
vali su s Habzburgovcima 1688–1689. Me|u- neki po nare|ewu a neki i bez wega, da
tim, 1690. Osmanlije su opet osvojile Beo- ubijaju Turke ili da ih teraju u robqe,
grad, pa je velik broj Srba pobegao, nasta- neke u Ja{iju a neke u drugim krajevima,
nio se na teritorijama koje su bile pod kon- gde god da su ih mogli na}i, po ~itavoj
trolom Habzburgovaca (na primer u Slavo-
zemqi. I otimali bi im sav novac, sve
niji i Ugarskoj) i dobio znatne privilegije.
blago, kowe, ode}u, volove, ovce, med i
vosak i sve {to bi im na{li. Trgovine po
ulicama isprazni{e se, pa su ~ak i deca
? Poku{aj da izdvoji{ biblijske ci- mogla da uzmu pone{to. I sve su starije
tate iz teksta Atanasija Srbina.
[ta ostaje kao nesporna istorijska `ene sad imale dovoqno gro`|ica, smoka-
~iwenica? va i kikirikija. A one Turke koje nisu po-
bili, odvedo{e gole-golcate knezu kao
robqe. Neki od wih skrili su se kod pri-
jateqa, ukoliko su uop{te uspeli da sti-
V-10. Moldavska buna protiv gnu do wih. A kasnije su Turci koji su se
Osmanlija (1711) skrili kod prijateqa dobro poslu`ili
onima {to su im pru`ili uto~i{te.
I tad knez Dumitra{ko [Dumitra¦co-vod¤] Neculce, str. 540-542

125
FAKTORI KRIZE

nastavila i 26. avgusta, samo {to su bra-


Tokom rusko-turskog rata 1710–1711
nioci s onog {to je od zidina uop{te osta-
me|u pravoslavnim narodima jugois-
to~ne Evrope o`ivele su nade da bi Petar
lo odgovarali vatrom iz pu{aka i topova.
Veliki (1682–1725), koji je 1709. porazio A onda, oko osam sati ujutro, vatra iz tvr-
[ve|ane, mogao da porazi i Osmanlije. |ave utihnu. Oko devet jedan ~ovek izi|e
Moldavski knez Dimitrije Kantemir (1693; iz tvr|ave i do|e u austrijski {tab na
1710–1711) pridru`io se Rusima, ali nije pregovore. On zamoli za primirje, a aus-
mogao da spre~i wihov poraz u bici na reci trijska strana pristade. U ime qudi iz
Prut (1711). garnizona on predlo`i da se tvr|ava
preda, ali samo pod uslovom da branite-
qi dobiju obe}awe da }e mo}i slobodno
? Da li su bojari do kraja slu{ali da se povuku – sa ~im se, me|utim, austrij-
kneza ili su imali sopstvene poli- ska strana nije slo`ila, ve} je tra`ila
ti~ke interese? Uporedi ovaj tekst sa bezuslovnu predaju. Onda onaj ~ovek stade
tekstom II-21. da moli za tri sata vremena, tokom kojih
Za{to je na samom vrhuncu bune do{lo }e razgovarati sa svojim qudima, i
do nasiqa protiv Turaka? Da li su svi Austrijanci mu to odobri{e. Posle tro~a-
moldavski hri{}ani odobravali to na- sovne rasprave, osmanski beg pristi`e s
siqe? Kakve su motive imali oni koji osmo~lanom pratwom, i time predaja tvr-
su pomagali `rtvama nasiqa? |ave bi i zvani~no potvr|ena.
Dubi~ko utvr|ewe ili, boqe re~eno, du-
bi~ka hrpa kamewa, kona~no je bila svla-
V-11. Habzbur{ki oficir u dnevniku dana, i pala je u ruke austrijskoj vojsci.
opisuje opsadu Dubice (1788) [qivo, str. 91-92

A bitka za Dubicu, 22. avgusta, bila je jo{


te`a. Ludon80 je bio iznena|en otporom ko- ? Da li su se Osmanlije dobro borile
ji su pru`ali branioci Dubice, pa je nalo- kod Dubice? Za{to su se onda ipak
`io da se grad spali. U jedanaest sati predale?
otpo~ela je nemilosrdna topovska paqba,
i grad po~e da gori. ^im su branioci ugasi-
li po`are, dvadeset ~etvoro qudi pri- V-12. Rizici putovawa kroz Albaniju
kralo se bedemima sa zadatkom da preko (oko 1800)
wih baci zapaqivu smesu na drvene grede,
ali branioci to primeti{e pa ih odbi{e. Jednom smo prilikom do`iveli uzbu|ewe.
Bacawe zapaqivih predmeta nastavilo se Na{li smo se na ravnom terenu, kad odjed-
i 23. avgusta. Da bi se branioci omeli u ga- nom iz nekog {umarka ispade pet-{est
{enu po`arâ, nastavqena je jaka topovska Albanaca naoru`anih do zuba. Na{a pret-
paqba. Dubi~ka tvr|ava gorela je ~itave hodnica povu~e uzde, okrenu kowe, skide
no}i s 23. na 24. avgust, a topovi su pucali pu{ke i zauze polo`aj, spremna na sve.
bez prestanka. A onda su 25. avgusta dve Priznajem da je i meni, kad sam ugledao
baterije sa po tri topa postavqene neda- ove br|ane kako iska~u niotkuda, ruka
leko od gradskih zidina. Paqba je bila krenula ka boku, gde mi je bio revolver.
usmerena na gradske dveri, pa je dubi~ka Vojnici se rasporedi{e, spremni da otvo-
tvr|ava kona~no i uni{tena. No, opkoqe- re vatru. Me|utim, pokazalo se da Alban-
ni se ~ak ni tad ne predado{e. Opsada se ci, koliko god ratoborno izgledali, nisu
80
Komandant habzbur{ke vojske.

126
OSMANSKO CARSTVO

imali nikakve zle namere. Vi{e im se do- pokoq nad hri{}anima, koji se zatvori{e
padalo da zadevaju kavgu s Turcima, ali u ku}e.
kad se pokazalo da mi to nismo, samo su mi Stambolski, str. 28-30
se nasme{ili i pozdravili me dok su pro-
lazili pored nas na kowima. U prvoj deceniji XIX veka nekoliko
Fraser, str. 237-238 vojnih zapovednika koji su bili i
uteriva~i poreza preuzeli su kontrolu nad
Po~etkom XIX veka u jugoisto~noj nekim osmanskim pokrajinama, iskoris-
? Evropi bilo je uobi~ajeno imati tiv{i to {to centralna vlast, oslabqena
vatreno oru`je, no da li je to i{lo u ratom protiv Rusije i jani~arskom pobunom
prilog razvoju ovog regiona ili nije? u Carigradu, ne mo`e vi{e da primeni svoj
Navedi argumente za oba odgovora. autoritet. Da ironija bude ve}a, Mustafa
Bajraktar, koji je karijeru zapo~eo upravo
kao takav jedan ajan u severnoj Bugarskoj i
koji je 1808. postao veliki vezir, ve} je bio
V-13. Kako je Hromi Ibrahim provalio ubijen u Carigradu, novembra 1808, dakle
pet meseci pre no {to mu je Hromi Ibrahim
u Kazanlik (1809)
poslao stare{inu Kazanlika.
Aprila 1809. odmetnici su tako poharali
grad Kazanlik,81 vo|eni Topalom [=
hromim] Ibrahimom, koji je, u{av{i u grad ? Opi{i kvazi-legalni metod pqa~-
ke koji Hromi Ibrahim koristi.
[…], okupio lokalne uglednike [ayan] i
Za{to nije prosto napao grad i poharao
hri{}anskog predstojnika [muhtar] da mu
ga? Da li je Hromi Ibrahim obi~an
ka`u koliko poreza grad pla}a i kome. […]
razbojnik ili je on ~ovek s politi~kim
Tad im Hromi Ibrahim re~e da ne}e uni-
ambicijama? Kakve su bile razlike
{titi grad niti ga zapaliti ukoliko istu
izme|u lokalnih mo}nika i razbojnika?
tu sumu daju i wemu i odmah po{aqu glas-
nika u Carigrad po ferman sultana Mah-
muda u kom }e pisati da odsad on, Hromi V-14. Niz katastrofa u pri~i bugarskog
Ibrahim, ubira porez za slede}ih deset u~iteqa Todora iz Pirdopa kraj
godina. Sofije (1815–1826)
[…] No, kad je uzeo novac, Hromi Ibrahim
re~e predstojniku Stojanu Nikolovu: Neka svako ko ~ita ovo ili slu{a poraz-
„Dajem ti ovo pismo (bilo je otvoreno) za misli i zapita se {ta je Bog hteo da nam
Mustafu Bajraktara, koji je sada vezir u ka`e svojom srxbom u na{e doba, ne{to
Carigradu, i ako mi za ~etrdeset dana ne {to se nije desilo otkad je sveta i veka.
donese{ ferman, pretvori}u ~itav grad u Godine 1814. Bog posla kaznu ili kugu od
pepeo. Ja }u ostati ovde s mojim qudima i istoka na zapad, i pola qudi tu umre. Bi-
~ekati do krajweg roka; a ti dotle naredi lo je zaraza kuge i ranije, ali one nikad
svojim qudima da nas hrane pitama i nisu odnele tolike `ivote. Otad pa do
piletinom. Nadam se da si me razumeo.“ 1820. godine, tokom vladavine prokletog
[…] Na dan kad je isticao rok, Hromi Ibra- sultana Mahmuda,82 Bog nam dade mir […]. A
him, besan {to ga je predstojnik slagao, marta 1821. do|e |avo iz Jawine, zvani
ode sam i nabi Hrista Tomova na kolac Alipa{a, koji se pobuni protiv sultana.
nasred ulice. To je bio znak da se otpo~ne Sultan skupi veliku vojsku da se bori pro-

81
Grad na planini Balkan, u sredwoj Bugarskoj.
82
Mahmud II (1808-1839).

127
FAKTORI KRIZE

tiv wega, ali oni ga ne mogo{e pokoriti, crkvewak, monasi, sve{tenici, |akoni. A
jer wegova tvr|ava be{e veoma jaka. Sul- onda stado{e da ubijaju obi~ne hri{}ane.
tanova vojska zadr`ala se tamo dugo i Sam Bog zna koliko su hri{}ana pobili:
spalila je mnoga sela i gradove, zarobila bilo je me|u wima nekoliko Bugara, mnogo
i ubila mnoge hri{}ane, pa je cena bra{na Grka i Albanaca [Arnauta], i svi behu po-
porasla na 60 gro{a za kilo.83 Zato me|u bijeni u Carigradu. A `ene i decu udavi{e
siroma{nijima zavlada stra{na glad. u moru.
Posle toga, 25. marta, do|e jo{ jedan |avo Potom vojska krenu iz Carigrada i do|e do
u Vla{ku, Vlah-beg,84 koji di`e vojsku i Moreje, gde pobi mnoge qude po selima.
stade da hara i pali sela. A potom iz svih Gra|ani Moreje poku{a{e da pobegnu do
krajeva evropske Turske [Rumelije] do|o- mora i da se utabore na nekom ostrvu, ali
{e vojske da se bore protiv wega, i na ovi ih i tamo pobi{e.
kraju ga i slomi{e. Oni tako|e spali{e Georgieva, Canev, str. 356-357
mnoga sela uz Dunav i zarobi{e i pobi{e
mnogo qudi.
Potom prokleti sultan izdade zapovest, i ? Kako ti izgleda obja{wewe koje
patrijarh Grigorije Nepita{ be{e izvu~en Todor iz Pirdopa daje za mnoge
iz crkve usred slu`ewa na drugi dan neda}e koje su pogodile wegov kraj
Uskrsa i obe{en. Mnogi qudi umre{e toga po~etkom XIX veka? Da li se sla`e{ s
dana, a drugi behu pobijeni: 21 episkop i wim?

83
Mera zapremine, razli~ita s kraja na kraj carstva: 25-400 litara.
84
Bukvalno „vla{ki knez“; nejasno je da li se ovde misli na Aleksandra Ipsilantija, sina pre|a{weg
vla{kog kneza, koji je vodio pobunu protiv Turaka, ili na Tudora Vladimireskua (1780-1821), koji je 1821.
poveo vla{ku revoluciju.

128
OSMANSKO CARSTVO

Bibliografija
Marija Agapova-Ili}, Ilustrovana istorija Ru|er Bo{kovi}, Dnevnik putovanja iz Carigrada
Beograda, Beograd 2002. u Poljsku, Zagreb 1951.

Metin And,Turkish Miniature Painting. Lord Broughton, Travels in Albania and


Sixty-eight Miniatures in full colour and one Other Provinces of Turkey in 1809 and 1810.
hundred and seven black and white illustrations, London 1855.
4th edition, Istanbul 1987.
Bulgarska Istoricheska Biblioteka
Ivo Andri}, The Development of Spiritual Life in [Bugarska istorijska biblioteka], IV, Sofia
Bosnia under the Influence of Turkish Rule, 1931.
Durham and London 1990.
Dimitrie Cantemir, Descrierea Moldovei [Opis
Ch. A. Antoniadi, Archeio Eggrafon Skyrou
Moldavije], Bucure¦ti 1973.
[Arhivi ostrva Skiros], Athens 1990.
Dimitrie Cantemir, Opere complete [Sabrana
Spyros Asdrachas (ed.), H oikonomiki domi ton
dela] (ed. Virgil Cândea), VIII/II, Bucure¦ti 1987.
valkanikon choron sta chronia tis othomanikis
kyriarchias [Privredna struktura balkanskih
zemaqa za vreme osmanske vlasti, XV-XIX C¤l¤tori str¤ini despre þ¤ rile române [Strani
vek], Athens 1979. putnici o rumunskim zemqama], I-IX, Bucure¦ti
1968-1997.
A¦ýkpa¦a-zâde,Tevarih-i Âl-i Osman [Istorija
osmanske dinastije] (ed. Nihal Ats¨z), Celâlzâde Mustafa, Selim-nâme [Selimu u
in Osmanlý Tarihleri, Istanbul 1945. slavu] (eds. Ahmet U|ur, Mustafa Çuhadar),
Ankara 1990.
Ömer Lütfi Barkan, Türkiye’de Toprak Meselesi.
Toplu Eserler 1 [Agrarno pitawe u Turskoj. Constituþiile Aprobate ale Transilvaniei [Ustavne
Sabrana dela, I], Istanbul 1980. odredbe Transilvanije], Cluj 1997.

Mula Mustafa Sevki Ba{eskija, Ljetopis (1746- Ilie Corfus, Cronica me¦te¦ugarului Ioan
1804), Sarajevo 1968. Dobrescu [Letopis zanatlije Joana Dobreskua],
"Studii ¦i articole de istorie", VIII, 1966.
Gustav Bayerle, Pashas, Beys and Efendis:
a historical dictionary of titles and terms in the Y¨ld¨r¨m Dursun, Türk Edebiyat¨nda Bekta¦i
Ottoman Empire, Istanbul 1997. Tipine Ba°l¨ F¨kralar [[ale o bekta{ijama u
turskoj kwi`evnosti], Ankara 1976.
N. A. Bees, Bibliographische Notizen und
Nachrichten, „Byzantinisch-Neugriechische G. Elezovi}, Turski izvori za istoriju
Jahrbücher”, 70 (1928-1929), p.526-528. Jugoslovena, Beograd 1932.
BOA, CA 3126 (= Ba¦bakanl¨k Osmanl¨ Ar¦ivi,
Cevdet Adliye 3126). Evlija ^elebi, Putopis. Odlomci o jugosloven-
skim zemljama, Sarajevo 1996.
Fra Bono Beni}, Ljetopis Sutjeskog samostana,
Sarajevo 1979. Evliya Çelebi Seyahatnâmesi [Putovawa
Evlije ^elebije] (eds. Yücel Da°l¨, Seyit Ali
Nicolaus H. Biegman, The Turco-Ragusan Kahraman, Ibrahim Sezgin), vol.V, Istanbul 2001.
Relationship. According to the Firmans of Murad
III (1575-1595) Extant in the State Archives Foster John Fraser, Pictures from the Balkans.
of Dubrovnik, The Hague – Paris 1967. New York 1906.

129
BIBLIOGRAFIJA

Tahsin Gemil, Relaþiile Þrilor Române cu Poarta Ronald C. Jennings, The Judicial Registers
Otoman¤ în documente turce¦ti (1601-1712) («er’î Mahkeme Sicilleri) of Kayseri (1590-1630)
[Turska svedo~anstva o vezama rumunskih as a Source for Ottoman History (unpublished
zemaqa s Visokom portom (1601-1712)], Ph.D. dissertation, 1972, University of California,
Bucure¦ti 1984. Los Angeles; University Microfilms, Ann Arbor,
Michigan).
Tsv. Georgieva, V. Kitanov, Documenti za
istorijata na bulgarskija narod prez 15-17 Vek Ronald C. Jennings, Christians and Muslims
[Svedo~anstva o bugarskoj istoriji XV-XVII in Ottoman Cyprus and the Mediterranean World,
veka], 1, Blagoevgrad 1991. 1571-1640, New York – London 1993.

Tsv. Georgieva, D. Tzanev (eds.), Hristomatija David Jones, A complete history of the Turks,
po Bulgarska Istorija [Hrestomatija za istoriju London 1719.
Bugarske], vol. 3, Pleven 1982.
Esther Juhasz (ed.), Sephardi Jews in the
Ferdo Gestrin, Milko Kos, Vasilij Melik, Ottoman Empire. Aspects of Material Culture,
Zgodovinska ~itanka za 6. razred osnovnih {ol, Jerusalem 1990.
Ljubljana 1971.
Ahmet Kal’a (ed.), Istanbul Ahkam Defterleri.
G. Giannoulis, Codikas Trikkis [Zakon iz §stanbul Finans Tarihi I (1742-1787)
Trika], Athens 1980. [Istanbulski zapisnik Carskog saveta.
Finansijska istorija Istanbula, tom I (1742-
Vedran Gliga, Govori protiv Turaka, Split 1983. 1787)], Istanbul 1998.

Güvahi, Pendnâme [Kwiga saveta] Koçi Bey Risalesi [Koxa-begove bele{ke] (ed.
(ed. M. Hengirmen), Ankara 1983. Ali Kemal Aksüt), Istanbul 1939.

Klara Hegyi, Vera Zimanyi, The Ottoman Empire


Ioannis Koliopoulos, Ioannis Chassiotis (eds.), H
in Europe, Budapest [1989].
neoteri kai synchroni Makedonia [Moderna i
savremena Makedonija], vol.I, Macedonia during
Hezarfen Hüseyin Efendi, Telhîsü’l Beyân the Ottoman rule, Athens-Thessaloniki n.d.
fî Kavânin-i âl-i Osman [Hezarfena Huseina
efendije komentarisana zbirka zakona ~asne
Benedikt Kuripe{i}, Putopis kroz Bosnu, Srbiju,
loze] (ed. Sevim §lgürel), Ankara 1998.
Bugarsku i Rumeliju 1530, Sarajevo 1950.
Frédéric Hitzel (ed.), Enfants de langu
Le voyage d’Outremer, de Bertrandon
et Drogmans, Istanbul 1995.
de la Broquiere, Belgrade 1950.
Colin Imber, Ebu’s-Su’ud: The Islamic Legal
Tradition, Stanford 1997. Bernard Lewis (ed.), The World of Islam.
Faith, People, Culture, London 1997.
Halil §nalc¨k, The Ottoman Empire. The Classical
Age 1300-1600, London 1973. Siz Harry Luke, Cyprus under the Turks, 1571-
1878, London 1969 (first published: 1921).
Halil §nalc¨k (ed.), Hicri 835 Tarihli Suret-i
Defter-i Sancak-¨ Arvanid [Kopija zapisnika Makarios Melissenos (Melissourgos), The
arvanidske provincije u godini 835. od chronicle of the siege of Constantinople April 2 to
hixre], 2nd edition, Ankara 1987. May 29 1453, Book III, 3-13 inclusive, Chronicon
Maior, in The fall of the Byzantine Empire. A
Istoria tou Ellinikou Ethnous [Istorija gr~kog Chronicle by George Sphrantzes 1401-1477.
naroda], t.11-12, Athens 1975. Translated by Marios Philippides, Amherst 1980.

130
OSMANSKO CARSTVO

I. Menounos, Kosma tou Aitolou. Didaches Osmanski Izvori za Isljamizatzionnite Protzesi


kai viografia [Kozma Etolski, U~ewa i na Balkanite [Osmanski izvori o islamizaciji
biografija], Athens 1980. Balkana] (ed. Eugeni Radushev et alia), Sofia
1990.
Konstantin Mihailovi} iz Ostrovice, Jani~areve
uspomene ili turska hronika (ed. \or|e @ivanovi}), Peçevi Ibrahim Efendi, Peçevi Tarihi [Pe~evije-
Beograd 1966. va istorija] (ed. Bekir S tk Baykal), vol.II,
Ankara 1992.
An|elko Mijatovi}, Uskoci i kraji{nici, Zagreb
1974. A. Philippidis-Braat, La captivité de Palamas
chez les Turcs: Dossier et commentaire, „Travaux
An|elko Mijatovi}, Zrinsko-Frankopanska urota, et mémoires”, 7 (1979), p.109-222.
Zagreb 1999.
Radovan Samard`i}, Beograd i Srbija u spisima
Vesna Miovi}-Peri}, Na razme|u, Dubrovnik 1997. francuskih savremenika XVI-XVII vek, Beograd
1961.
Adventures of Baron Wenceslas Wratislaw of
Mitrowitz. What he saw in the Turkish metropolis, Hans Schiltberger, Travel Notes, Sofia 1971.
Constantinople; experienced in his captivity; and
after his happy return to his country, committed The Serbian Epic Ballads. An Anthology.
to writing in the year of our Lord 1599. Literally tr. Translated into English verse by Geoffrey N. W.
from the original Bohemian by A. H. Wratislaw, Locke, Belgrade 1996.
London, Bell & Daldy, 1862; Greek translation:
I Konstantinoupolis kata ton 16o aiona (1591-1596),
Stanford J. Shaw, The Jews of the Ottoman
transl. by Ioannis Ep. Dryskos, Athens 1920.
Empire and the Turkish Republic, Houndmills
1991.
Lady Mary Wortley Montagu, The Turkish
Embassy Letters (ed. Anita Desai & Malcom
Jack), London 1994. Galib [ljivo, Bosna i Hercegovina 1788-1812,
Banja Luka1992.
Bogdan Murgescu (coord.), Istoria României în
texte [Rumunska istorija u svedo~anstvima], George Sphrantzes, The fall of the Byzantine
Bucure¦ti 2001. Empire (Chronicon Minus), in The fall of the
Byzantine Empire. A Chronicle by George
Sphrantzes 1401-1477. Translated by Marios
Ioan Neculce, Opere. Letopiseþul Þ¤rii Moldovei
Philippides, Amherst 1980.
¦i O sam¤ de cuvinte [Dela. Moldavska hronika
i nekoliko izreka] (ed. Gabriel «trempel),
Bucure¦ti 1982. Y. D. Spisarevska, Chiprovskoto vastanie I
Evropejskijat svjat [Ustanak u ^iprovcima i
Mehmet Ne¦ri, Kitab-¨ Cihannüma [Pogled na evropski svet], Sofia 1988.
svetsku istoriju] (ed. F.R. Unat & M.A.Köymen),
Ankara 1957. Hristo Stambolski, Avtobiografija. Dnevnitzi.
Spomeni [Autobiografija, dnevnici, memoari],
Nicolas de Nicolay, Dans l’empire de Soliman Sofia 1972.
le Magnifique (ed. Marie-Christine Gomez-Géraud,
Stéphane Yérasimos), Paris 1989. Bernard Stulli, @idovi u Dubrovniku, Zagreb
1989.
Odbrani tekstovi za istorijata na makedonskiot
narod [Odabrani tekstovih za istoriju Synaxaristis Neomartyron [Zbirka `ivotopisa
makedonskog naroda], I-II, Skopje 1975. novih mu~enika], Thessaloniki 1984.

131
BIBLIOGRAFIJA

«emdanizâde Süleyman Efendi, Turski Izvori za Istorijata na Pravoto v


Tarih-i mür’it-tevarih [Istorija] Bulgaskite Zemi [Turski izvori za istoriju
(ed. Münir Aktepe), Istanbul 1978. prava u bugarskim zemqama] (ed. Bistra
Tzvetkova), vol.2, Sofia 1971.
Taylesanizâde Hafiz Abdullah Efendi Tarihi.
Istanbul’un uzun dört y¨l¨ (1785-1789) Cyryla Vazvazova-Karateodorova (ed.),
[Tajle{anizadea Hafiza Abudulaha efendije Nepresahvashti Izvori. Documentalni Materiali za
istorija. ^etiri duge godine u Istanbulu Istorijata na Plovdiv i Plovdivsko [Nepresu{ni
(1785-1789)] (ed. Feridun Emecan), Istanbul izvori. Svedo~anstva o istoriji Plovdiva i
2003. plovdivske regije], Plovdiv 1975.

Sture Theolin, The Swedish Palace in Istanbul, P. Zerlentou, Systasis tou Koinou ton Mykonion
Istanbul 2000. [Stvarawe zajednice na Mikonosu],
Hermoupolis 1924.
Maria Todorova, Podbrani Izvori za Istorijata na
Balkanskite Narodi XV - XIX vek [Zbirka izvora
za istoriju balkanskih naroda, XV-XIX vek],
Sofia 1977.

132
KOORDINATORI

Koordinatori

Koordinator projekta
Kristina Kuluri, predsednica Komiteta za nastavu istorije pri Centru za demokratiju i pomire-
we u jugoisto~noj Evropi, predaje savremenu istoriju na Peloponeskom univerzitetu u Gr~koj.
Ro|ena 1962. u Atini, Kulurijeva je januara 1990. doktorirala na Sorboni. Godine 1994. dobila je
nagradu Nikolas Svoronos za istorijska istra`ivawa i objavqene radove. U~estvovala je u projek-
tu „U~ewe i predavawe evropske istorije HH veka“ (1996–2000) pri Savetu Evrope. Bila je ~lan
nau~nih komiteta koji su odobravali uxbenike istorije za sredwe {kole u Gr~koj; radi kao koor-
dinator projekata za uxbenike istorije i za istoriju Gr~kog olimpijskog komiteta. Autor je vi{e
kwiga i ~lanaka o nastavi istorije, o razvoju istoriografije, uxbenicima, nacionalnom pam}ewu i
nacionalnom identitetu i o istoriji sporta. Va`nija dela: Dimensions idéologiques de l’historicité en
Gréce (1834-1914). Les manuels scolaires d’histoire et de géographie, Frankfurt, Peter Lang, 1991; Sport et
société bourgeoise. Les associations sportives en Grèce 1870-1922, Paris, L’Harmattan, 2000; Clio in the
Balkans. The Politics of History Education, Thessaloniki, CDRSEE, 2002 (editor); Athens, Olympic City, 1896-
1906, Athens, IOA, 2004 (editor).

Istorijska ~itanka I
Halil Berktaj, istori~ar, trenutno vanredni profesor i predvodnik projekta za istoriju pri
Fakultetu umetnosti i dru{tvenih nauka univerziteta Sabanxi u Istanbulu. Ro|en je 1947. godine.
Diplomirao je ekonomiju na univerzitetu Jejl 1968. i doktorirao iz istorije na Univerzitetu u
Birmingemu. Radio je na Fakultetu politi~kih nauka na Univerzitetu u Ankari, na Sredwoisto~-
nom tehni~kom univerzitetu u Ankari i na Bosforskom univerzitetu u Istanbulu. Boravio je na vi-
{e univerziteta u inostranstvu: kao stipendista Britanskog saveta (British Council) na Volfsono-
vom kolexu u Kembrixu, u prole}e 1990, kao stipendista Fulbrajtovog fonda na Harvardu 1997.
godine (u saradwi sa Centrom za evropske studije i Centrom za prou~avawe Sredweg istoka), kao
NEXUS-ov vanredni profesor pri Centru za poslediplomske studije u Sofiji, 2002–2003. Potpred-
sednik je Komiteta za nastavu istorije pri Centru za demokratiju i pomirewe u jugoisto~noj Evropi
u Solunu, ~lan osniva~kog odbora i biv{i potpredsednik Helsin{kog gra|anskog parlamenta za
Tursku. Tako|e je i ~lan ure|iva~kog odbora ^asopisa za prou~avawe seoskog `ivota, ^asopisa za
poqoprivredne promene, ^asopisa za prou~avawe jugoisto~ne Evrope i Crnog mora. Va`nija dela:
(na turskom) Republikanska ideologija i (istori~ar) Fuat Koprulu, Od plemena do feudalizma,
Kraj jedne ere, i (na engleskom) Novi pristupi dr`avi i seqacima u osmanskoj istoriji (1991, pri-
re|iva~, zajedno sa Surajom Faroki). Trenutno se bavi istoriografijom, komparativnim prou~ava-
wem nacionalizma na Balkanu, po~etnim definisawem nacionalnog pam}ewa u Turskoj i wegovim
redefinisawem u doba kemalizma, me|u drugim traumama stvarawa nacije i etni~kog ~i{}ewa
po~etkom HH veka.

Bogdan Murgesku, ro|en 1963. u Bukure{tu, predaje na Fakultetu za istoriju na Univerzitetu u


Bukure{tu; dobio je stipendiju Roman Hercog pri Fondaciji Aleksandar fon Humbolt u Berlinu
(1998–2000) i predavao kao profesor gost na Univerzitetu u Pitsburgu (2002) i na Sredwoevrops-
kom univerzitetu u Budimpe{ti (2004). Predsednik je bukure{tanskog ogranka a potpredsednik
nacionalnog Rumunskog dru{tva za istorijske nauke, koordinator takmi~ewa iz istorije Istoria mea
– Eustory i ~lan izvr{nog odbora mre`e Eustory. Objavio je brojne nau~ne radove i nekoliko kwiga
o rumunskoj istoriji, o osmansko-rumunskim vezama, o ekonomskoj i dru{tvenoj istoriji XV-XX veka
i o skorijoj istoriografiji. Prire|iva~ je pet zbornika radova, me|u kojima su i Rumunija i Evropa:
modernizacija kao isku{ewe, modernizacija kao pretwa (Bukure{t 2000) i Hrestomatija za rumun-
sku istoriju (Bukure{t 2001).

133
KOORDINATORI

Istorijska ~itanka II

Mirela Luminica Murgesku je vanredni profesor na Fakultetu za istoriju na Univerzitetu u


Bukure{tu; ujedno je i izvr{ni direktor Centra za istorijske, ekonomske i dru{tvene nauke u
Bukure{tu i ~lan Komiteta za obrazovawe pri Centru za demokratiju i pomirewe u jugoisto~noj
Evropi, sa sedi{tem u Solunu. U~estvovala je u vi{e me|unarodnih projekata na temu analize uxbe-
nika, istorije obrazovawa, istoriografije, istorijske kulture i nacionalizma, i dobijala stipen-
dije od Fondacije Endru F. Melon, Nema~ke slu`be za akademsku razmenu s inostranstvom, fran-
cuskog Doma za humanisti~ke nauke i Fondacije za nauku o Evropi. Pored brojnih akademskih rado-
va i ~lanaka, priredila je ~etiri zbornika radova i objavila kwigu Izme|u „dobrog hri{}anina“
i „hrabrog Rumuna“: uloga osnovne {kole u definisawu rumunskog nacionalnog identiteta (Ja{i,
1999) i Istorija iz {kolske torbe. Pam}ewe i uxbenici u Rumuniji devedesetih (Bukure{t 2004).

Istorijska ~itanka III

Valerij Kamenov Kolev, ro|en 1960. u Plovdivu, magistrirao je 1986. iz istorije i engleskog na
Univerzitetu u Sofiji. Od 1988. predavao je savremenu bugarsku istoriju (1878–1944) na
Univerzitetu u Sofiji, a od 1999. na Nacionalnoj akademiji lepih umetnosti u Sofiji. Godine 2001.
doktorirao je iz istorije. Od 1994. ~lan je izdava~kog odbora istorijskog ~asopisa Minalo. ^lan je
komiteta za utvr|ivawe nastavnog programa iz istorije i gra|anskog vaspitawa pri ministarstvu
za obrazovawe i nauku. Jedan je od autora uxbenika iz istorije za deseti razred. Glavna intereso-
vawa: dr`ava i lokalna samouprava, politi~ki i dru{tveni `ivot, spoqna politika.

Istorijska ~itanka IV

Kre{imir Erdeqa, ro|en 1968. u Zagrebu, studirao je istoriju i geografiju na


Univerzitetu u Zagrebu, gde je i diplomirao na temu „Odnos Nezavisne Dr`ave Hrvatske
prema piscima i kwi`evnosti“. Bavi se istorijom HH veka. Predaje istoriju u jednoj osno-
vnoj {koli u Zagrebu. Ukqu~en je u pisawe uxbenika istorije. Autor je uxbenika istorije
za sedmi razred osnovne {kole i prvi razred sredwe.

134
Saradnici
Boro BRONZA,
Istori~ar, Bawa Luka, Bosna i Hercegovina.

Helian DEMIRI,
Predava~, Univerzitet Aleksandar Xuvani, Albanija.

Qupka HRISTOVA,
Nastavnik istorije, Biv{a jugoslovenska republika Makedonija.

Nikola JORDANOVSKI,
Doktorant, [kola dru{tvenih istra`ivawa, Var{ava.

Nijazi Mustafa KIZILIREK,


Vanredni profesor, Kiparski univerzitet, Nikozija, Kipar.

Angelos KIRIAKUDIS,
Nastavnik istorije, Nikozija, Kipar.

Bogdan Florin POPOVICI,


Doktorant, Istorijski institut, Bukure{t, Rumunija.

Bo`o REPE,
Profesor, Odeqewe za istoriju, Qubqana, Slovenija.

Milan RISTOVI],
Profesor, Filozofski fakultet, Beograd, Srbija i Crna Gora.

Araks SAHINER,
Upravnik Odeqewa za dru{tvene nauke, Istanbul, Turska.

Andrej SORA,
Urednik Istorijskog ~asopisa, Bukure{t, Rumunija.

Vladimir Georgiev STANEV,


Doktorant, Univerzitet u Sofiji, Bugarska.

Igor STOJAKOVI],
Nastavnik istorije i pisac uxbenika, Zagreb, Hrvatska.

Lina VENTURA,
Vanredni profesor, Peloponeski univerzitet, Korint, Gr~ka.

135
Saradnici Centra za demokratiju i pomirewe u jugoisto~noj
Evropi (CDRSEE)
Direktor programa
[ila Kanon je direktor programa pri Centru za demokratiju i pomirewe u jugoisto~noj
Evropi, u kom radi ve} pet godina i nadgleda primenu i razvoj svih projekata, radi na
strate{kom planirawu aktivnosti Centra, prikupqawu finansijskih sredstava i
zadu`ena je za odnose s javno{}u. Iskusna u osmi{qavawu projekata, u~estvovala je na
vi{e me|unarodnih konferencija na kojima je zastupala Centar, vodila je timove za kon-
kretne projekte i napisala vi{e ~lanaka o gra|anskom dru{tvu u jugoisto~noj Evropi. Tri
godine je bila direktor projekta pri Centru, a godinu dana radila je kao koordinator pro-
jekta za mlade skup{tinske poslanike. Diplomirala je starogr~ki na Kolexu Vasar u
Njujorku. Studirala je francuski i engleski jezik i kwi`evnost na Univerzitetu u Eks an
Provansu i na Univerzitetu u Bristolu. U~estvovala je u arheolo{kim iskopavawima u
Gr~koj i predavala engleski kao strani jezik. Dr`avqanka Irske, ro|ena je u Brajtonu, u
Engleskoj. @ivela je u Bostonu i Njujorku.

Koordinator projekta
Marija Milona koordinator je projekta za uxbenike istorije pri Centru za demokratiju i
pomirewe u jugoisto~noj Evropi od oktobra 2003, a na raznim programima Centra sara|uje
od aprila 2003. Magistrirala je na temu me|unarodnih odnosa na Univerzitetu u Redingu,
a 1999. diplomirala poslovnu administraciju na Ameri~kom kolexu u Solunu. Trenutno
studira evropske kulture na dodiplomskim studijama. U magistarskom radu bavila se
mirovnim akcijama na podru~ju biv{e Jugoslavije, s naglaskom na Bosnu i Hercegovinu.
Ima radno iskustvo i u Gr~koj i u Velikoj Britaniji, i aktivno je sara|ivala s drugim
evropskim nevladinim organizacijama. Materwi jezik joj je gr~ki, a te~no govori i engle-
ski, {panski i italijanski.

136
Nastavnici istorije
Kre{imir Alajbeg, Zagreb
Arzu Ajdin, Istanbul
Marilena Ber~ea, Bukure{t
Hristo Berov, Sofija
Radu ^erkez, Bukure{t
Emina Dautovi}, Beograd
Bojana Dujkovi}, Bawa Luka
Irena Lilkova Garkova, Plovdiv
Entela Jorgi, Tirana
Alma Kasaruho, Tirana
Hajretin Kaja, Istanbul
Jordanka Hristova Karageurova, Sofija
Swe`ana Koren, Zagreb
Davor Kozwak, Zagreb
Eliza Kiriaku, Nikozija
Angelos Kiriakudes, Limasol
Maria Kiriazi, Solun
Anastasia Kirkini-Kutula, Atina
Margita Maduni}, Zagreb
Kodruta Matei, Bukure{t
Valentina Maver, Qubqana
Mire Mladenovski, Skopqe
Nada Molerovik, Skopqe
Sorin Oane, Ramnicu - Val~ea
Nuket Oren, Istanbul
Valentin Maksim Oros, Klu`
Mutlu Ozturk, Istanbul
Adrian Papajani, Tirana
Maria Filipidu, Pafos
Nicu Pohoata, Bukure{t
Jelka Razpotnik, Qubqana
Vasiliki Saka, Atina
Qupka Smilanovska, Skopqe
Nevenka Sres, Qubqana
Angela Toader, Bukure{t
Elvan Tongal, Istanbul
Fatmiro{e Xemali, Tirana
Nenad @arkovi}, Beograd
Maria Zografaki, Ksanti

137
MAPA 2: OSMANSKO CARSTVO I EVROPA (1600) OSMANSKO CARSTVO

Ova mapa je zamena mape koja se pojavquje na stranama 138-139 u kwizi Osmansko carstvo
MAPA 2: OSMANSKO CARSTVO I EVROPA (1600) OSMANSKO CARSTVO

Ova mapa je zamena mape koja se pojavquje na stranama 138-139 u kwizi Osmansko carstvo
OCENITE OVU KWIGU!

Va{e mi{qewe kao ~itaoca ove kwige veoma nam je va`no, i kao ocena na{eg rada i za
planirawe na{ih budu}ih poduhvata. Centar za demokratiju i pomirewe u jugoisto~noj
Evropi (CDRSEE) je zajedno sa brojnim kolegama i saradnicima ulo`io ogroman trud,
vreme i dragocene dokumente u projekat „Nastava moderne istorije jugoisto~ne Evrope“, a
rezultat je ova kwiga koju dr`ite u rukama. Da bismo proverili uspe{nost na{eg metoda,
korisnost ovog poduhvata i vrednost na{e investicije, voleli bismo da date svoju ocenu
projekta.
Molimo za va{e iskreno mi{qewe za {ta }e vam biti potrebno izvesno vreme i trud.
Posle ~itawa ove kwige, ili ~ak wenog kori{}ewa u razredu, molimo vas da odete na na{
veb sajt, na|ete History Workbooks section i popunite obrazac za ocewivawe.
Formular za evaluaciju mo`ete na}i odavde: www. cdsee. org.

141
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Narodna biblioteka Srbije, Beograd

94(560)“13/17“ (035.057.874)
94(4-12)“13/17“ (035.057.874)

ISTORIJSKA ~itanka. 1, Osmansko


carstvo / urednici Halil Berktaj i Bogdan
Murgesku ; [prevod sa engleskog grupa
autora]. - Beograd : Prosvetni pregled ;
Solun : Centar za demokratiju i pomirewe u
jugoisto~noj Evropi = Thessaloniki :
Center for Democracy and Reconciliation in
Southeast Europe, 2005 (Beograd :
Cicero). - 141 str. : ilustr. ; 27 cm. -
(Nastava moderne istorije jugoisto~ne Evrope
: dodatni nastavni materijali)

Prevod dela: The Ottoman Empire. - Tira`


1.500. - Str. 6: Predgovor / Kostas Karas.
- Str. 7: Predgovor / Ri~ard [ifter. - Str.
8: Predgovor srpskom izdawu / Dubravka
Stojanovi}. - Koordinatori: str. 133-134. -
Napomene uz tekst. - Bibliografija: str.
129-132.

ISBN 86-7055-058-H
ISBN 86-7055-057-1 (za izdava~ku celinu)
1. Berktaj, Halil 2. Murgesku, Bogdan
a) Tirska - Istorija - 14-18v - Priru~nici
b) Jugoisto~na Evropa - Istorija - 14-18v-
Priru~nici
COBISS.SR-ID 126623244

You might also like