1.

UVOD
Svojstva svake dizalice možemo definirati pomoću nekoliko karakterističnih veličina:
1. Nosivost, tj. dopuštena količina podizanog materijala u tonama (t) ili kilonewton-ima
(kN).
2. Brzina podizanja – kod složenih dizalica podrazumijevamo također brzine vožnje, za
kretanja ili prenošenja tereta.
3. Pogon – može biti ručni ili mehanički od elektromotora, motora s unutarnjim
izgaranjem (SUI), hidrostatski (hidraulični) motori i pneumatski motori.
4. Učinak ili kapacitet je funkcija nosivosti i brzine gibanja pojedinih pomičnih dijelova
dizalice, a definira se obično u tonama (t) ili komadima na sat (kom/h).
5. Veličinu dizalice određuju njene dimenzije, a budući da u grupu prekrcajnih sredstava
s povremenim djelovanjem koja nosiu naziv dizalice ubrajamo sve tipove od najmanje
do najveće, te odvajamo podgrupe, male i velike dizalice.

Dizalica se sastoji iz elemenata i sklopova. Kod nekih tipova dizalica pojedini elementi i
sklopovi javljaju se u istom ili neznatno promijenjenom oblku.
Korištenje , održavanje i popravljanje dizalica u velikoj mjeri olakšava standardizacija
elemenata i sklopova koja se sastoji u tome da elementi i sklopovi primjenjeni kod različitih
dizalica mogu imati istu ili sličnu konstrukciju i iste dimenzije. Prema tome mogu biti
promijenjeni bez smetnji i poteškoća. Standardne sklopove, elemente i dimenzije, a također i
načine sklapanja i tolerancije primjenjene kod dizalica možemo naći i u hrvatskim
standardima (HNR), njemačkim (DIN), ruskom (GOST) i međunarodnim standardima (ISO).
Kod dizalica i drugih uređaja koji služe za prenošenje izdvajamo sljedeće osnovne sklopove:
kućište ili noseća konstrukcija, mehanizam kod dizanja, mahanizam upravljanja i mehanizam
vožnje.
Pojedine dizalice i uređaji mogu imati sve spomenute mehanizme ili samo neke što zavisi od
vrste ili namjene dizalice.

1.1. UČINAK DIZALICA, ODNOSNO PREKRCAJNIH SREDSTAVA S

POVREMENIM DJELOVANJEM

Učinak dizalica se dijeli na teorijski i eksploatacijski.

Teoreski učinak iznosi: gdje je:
m – masa materijala (t)
T – vrijeme trajanja jednog ciklusa (sek)
Vrijeme trajanja jednog ciklusa iznosi: gdje je:
tp – pomoćno vrijeme utrošeno za pripremne radnje tijekom jednog ciklusa (prilaz dizalice do tereta, vezivanje i odvezivanje
tereta i sl.) (sek)
tt – radno vrijeme (podizanje – vožnja tereta – spuštanje) (sek)

Budući da je omjer broj ciklusa u jednom satu, tada je teorijski učinak: .

U praksi sredstva s povremenim djelovanjem ne postižu teoretski učinak prema navedenoj
formuli jer se obično pojavljuju različite smetnje, pa se zbog toga teorijski učinak umanjuje
uvođenjem odgovarajućih koeficijenata k1, k2, k3.
Eksploatacijski učinak izračunavamo poznavajući teoretski učinak prema formuli :
; gdje je:
k1 – koeficijent iskorištenja nosivosti materijala (0,7 – 1,1)
k2 – koeficijent iskorištenja radnog vremena (0,5 – 0,8)
k3 – koeficijent ravnomjernosti pristizanja materijala koji u zavisnosti od vremena čekanja na robu do ukupnog vremena
rada sredstava može iznositi (0,35 – 1,0)

2. POGONSKE KLASE DIZALICA

Podjela dizalica u pogonske klase utvrđuje se zbog prilagođavanja konstrukcije dizalice
uvjetima eksploatacije.
S obzirom na način rada, odnosno uvjete eksploatacije, dizalice se prema našem (HRN) i
međunarodnom (ISO) standardu razvrstavaju u jednu od četri pogonske klase:
 laku (1)
 srednju (2)
 tešku (3)
 vrlo tešku (4)
kao temelj za razvrstavanje dizalice u određenu pogonsku klasu služe brojčane vrijednosti
sljedećih veličina (parametara):
 broj radnih ciklusa na sat – n
 nazivno opterećenje (9) Qn (t)
 prosječno prenešeni ili prekrcajni teret Qs (t)
 relativno opterećenje qr (%)
 stvarno radno vrijeme Ts (h)
 teorijsko radno vrijeme Tt (h)
 godišnje stvarno radno vrijeme Tg (h)
 teorijski vijek trajanja Vt (h)

DEFINICIJE POGONSKE KLASE I VELIČINA

a) Pod pogonskom klasom dizalice podrazumijeva se oznaka kategorije dizalice s

obzirom na težinu uvjeta u kojima dizalica prtežno radi, ako je težina uvjeta rada
izražena brojčanim vrijednostima.
Pogonska klasa dizalice može se odnositi na dizalicu u cjelini ili na njene pojedine
glavne sklopove (pogone). Na osnovu predviđene ili poznate klase dizalica i njenih
pogona određuju se pri proračunu određenih elemenata pojedinih sklopova
odgovarajući koeficijenti sigurnosti.

b) Pod radnim ciklusom podrazumijeva se skup operacioja koje dizalica, odnosno njen
pojedini pogon (element) izvrši u okviru jednokratnog dizanja, premještanja i
spuštanja tereta, te dovođenja u stanje pripravnosti za sljedeći zadatak.

c) Pod nazivnim opterećenjem – teretom (Qn) podrazumijeva se najveće dopušteno

opterećenje u tonama koje je ispisano na tablici dizalice.

d) Pod prosječno prenošenim teretom podrazumijeva se aritmetička sredina svih, u

određenom vremenskom intervalu (po pravilu za 24 sata) prenesenih pojedinačnih
 teret Qx (za x = 1 do p) u tonama, tj. (t), gdje je: p – broj
radnih ciklusa u promatranom vremenskom intervalu (24 sata).

e) Pod relativnim opterećenjem podrazumijeva se omjer izražen u osloncima, prosječno

prenošenog tereta prema nazivnom opterećenju ili teretu .

f) Pod stvarnim radnim vremenom Ts (h) podrazumijeva se mjerenje ustanovljenih

broja trajanja svih radnih ciklusa koje dizalica, odnosno njeni pojedioni pogoni izvrše
za 24 sata, ili to je omjer dnevnog i eksploatacijskog učinka, tj. : .

g) Pod teorijskim radnim vremenom Tt (h) podrazumijeva se duljina vremena u satima u

tijeku kojeg bi dizalica, odnosno njeni pojedini pogoni trebali raditi dnevno za 24 sata
pod nazivnim opterećenjem, a da vijek trajanja dizalice, odnosno njenih pogona bude
isti kao pri stvarnom radnom teretu i pri prosječno prenošenom teretu.
Na temelju općeg odnosa između vijeka trajanja V, opterećenja Q i duljine radnog
vremena T došlo se do izraza za teorijsko radno vrijeme koje je definirano zakonom:
(h).

h) Pod godišnjim stvarnim radnim vremenom Tg (h) podrazumijeva se zbroj svih

stvarnih vremena za godinu dana.

i) Pod teorijskim vijekom trajanja Vt (h) podrazumijeva se desetogodišnji zbroj

teorijskog radnog vremena, računajući godine samo po 365 dana prema formuli:
(h).

VRIJEDNOSTI PARAMETARA ZA ODREĐIVANJE POGONSKIH KLASA

Pogonska klasa dizalice ili njenih pojedinih pogona određuje se na temelju vrijednosti
parametara navedenih u tabeli 1.
Za dobivanje klase mjerodavna je vrijednost parametara veličine koja daje težu klasu. Npr.
Ako je n=18, a Tt=1 dizalica spada u drugu klasu, međutim ako pri istom broju ciklusa n je
Tt=1,5 dizalica spada u 3.klasu; isto tako u treću klasu spada i dizalica sa Tt=1, a n=35.
Kao orijentacija o približnoj korelaciji (uzajamnoj zavisnosti) između pogonske klase
utvrđene na temelju tabele 1 i vrijednosti drugih vezanih pogonskih veličina služi nam tabela
2.

3. ELEMENTI DIZALICA
Za upoznavanje konstruktivnih i funkcionalnih karakteristika dizalica potrebno je detaljnije
odrediti njihove osnovne ili specifične elemente, kako s funkcionalne tako i s esploatacijske
strane. Iako su dizalice po svojoj konstrukciji i sastavu različite, ipak postoje karakteristični
osnovni elementi za zahvat, dizanje i prenošenje materijala, te za pogon dizalica. Prema
funkciji i namjeni osnovne elemente dizalica smo podijelili u dvije grupe i to:
 Elementi za zahvat materijala i
 Elementi transportnih uređaja

3.1. ELEMENTI ZA ZAHVAT MATERIJALA

U elemente za zahvat materijala spadaju: konopi, čelična užad, žičane trake, plastične trake,
lanci, kuke, stremeni, grede, klješta, elektromagnetni zahvatači, pneumatska (vakumska)
hvatala, viljuškasti hvatači i grabilice, tj. od 2. – 17. Stranice predavanja sa slikama i
tablicama.
3.1.1. KONOPI

Konopi su vrlo pogodni za vezanje tereta, jer su relativno gipki, ne oštećuju teret, ne izazivaju
moguće ozljede, a mogu se vezati u čvor do 70 mm promjera. Na oštrim bridovima sanduka
ili transportnog predmeta dobro je konop, odnosno teret zaštititi odgovarajućim ulošcima.
Konopi koji se obično upotrebljavaju za zahvat robe kod dizalica isprepletena su od 4
pramena, a mogu biti i od 3 pramena prema skici:

Presjeci ovih užeta obično iznose 2/3 teorijskog presjeka

Konopi se izrađuju u promjerima 13 -155 mm od konoplje, sisala, vlakana biljke (manile) ili
pak od sintetskih vlakana (najlon, dakron, polietilen, polipropilen).
Omjer čvrstoće na vlak je otprilike sljedeći za navedena vlakna:
 Kvalitetna konoplja 1
 Sisal 0,94
 Manila(1) 1,25
 Najlon 3,75
 Dakron 2,50 Sintetska
 Polietilen 2,20 vlakna
 Polipropilen 2,60
Za zaštitu od vlage konopi organskih vlakana natapaju se po potrebi vrućim katranom, ali se
time čvrstoća smanjuje za 10%. Nisu pogodni za vrući pogon. S obzirom na teoretski presjek
konopamože se dopušteno naprezanje na vlak konopa od konoplje uzeti
.
Inače konopi su opterečeni na tlak i naprezanje iznosi : ( ,
a vlačna sila je gdje je
vlačno dopušteno naprezanje
- vlačna čvrstoća
A – presjek konopa u mm2
d – promjer konopa