Visoka škola "CEPS-Centar za poslovne studije" Kiseljak

Informacijske Tehnologije

Seminarski rad

PROBLEMI VEZANI ZA UVOĐENJE

MODELIRANJA
(Modeliranje poslovnih pravila)

Mentor: Prof. Dr Petar Tamamović Student: Denis Mihaljević 28-It-III/17

Kiseljak, svibanj 2019

Sadržaj

1. UVOD ......................................................................................................................................................... 2
2. STANDARDIZACIJA ..................................................................................................................................... 3
2.1 XPDL, BPML, BPEL ................................................................................................................................ 5
2.2 UML .................................................................................................................................................... 5
2.3 BPMN .................................................................................................................................................. 6
2.4 BPDM .................................................................................................................................................. 6
2.5 MIŠLJENJE O POTREBI STANDARDIZACIJE ......................................................................................... 7
3. POSLOVNO-INFORMATIČKO PORAVNANJE ............................................................................................... 8
3.1 Konfliktirajući stavovi .......................................................................................................................... 8
3.2 Razlika u pristupu modeliranju kod početnika i stručnjaka ................................................................ 9
3.3 Kvaliteta apstrakcije .......................................................................................................................... 10
4. NEDOSTATAK UPRAVLJANJA ................................................................................................................... 12
5. ZAKLJUČAK ............................................................................................................................................... 13
6. LITERATURA ............................................................................................................................................. 14
1. UVOD

Kada govorimo o modeliranju bilo u kontekstu softverskog inžinjeringa ili

poslovnih procesa to znači da vršimo apstrakciju kompleksnih sistema ili procesa, sa
ciljem da reprezentiramo objekt ili fenomen iz stvarnog svijeta, bilo matematičkim
formulama ili grafičkim notacijama. Sa time reduciramo domenu problema, što nam
omogućava da efektivno raščlanimo sistem na na više ključnih djelova, pa se pri
planiranju možemo fokusirati na jedan određeni aspekt sistema što u konačnici ima
pozitivan utjecaj na naše razumijevanje procesa.

U današnje vrijeme rad na poslovnim modelima je krucijalan za istraživanje kako

kompanije stvaraju i zadržavaju vrijednost. Iako je mnogo literature posvećeno različitim
temama vezanim uz modeliranje poslovnih procesa, postoje indicije da se kompanije
bore s različitim aspektima procesa modeliranja i nalaze ograničenu podršku iz
akademske literature prilikom uvođenja modeliranja. U ovom radu ćemo nastojati
izdvojiti nekoliko najčešćih problema s kojima se kompanije susreću prilikom uvođenja
modeliranja, te probleme zatim analizirati u namjeri da jasnije prezentiramo problem ili
eventualno pokušamo dati neke odgovore.

2
2. STANDARDIZACIJA

Kad razmišljamo o uvođenju modeliranja poslovnih procesa primijetiti ćemo

odmah postojanje više različitih metoda i alata koje imamo na raspolaganju. To znači da
moramo donijeti odluku koje metode i alate da odaberemo. Stoga prva pitanja koja sebi
postavljanju kompnije pri uvođenju modeliranja poslovnih procesa su; koje metode
koristiti i koji alat koristiti.

Prilikom jedne studije (Indulska, Recker, Green, & Rosemann, 2009, p. 17),
anketne skupine su se u velikoj većini izjasnile da su im najveće prepreke pri uvođenju
modeliranja odabir metode i odabir jezika za modeliranje. Iz navedene studije se da
zaključiti da komplicirane i nedefinirane klasifikacije onemogućavaju prepoznavanje
najboljeg jezika za njihove potrebe.

Trenutno ne možemo dati definitivni odgovor da li je problem uistinu u

nedostataku standardnog jezika za modeliranje ili nedostatak adekvatne literature za
postojeće jezike ali standardizacija je visoko na listi želja kad se govori o inovacijama u
modeliranju.

Da bi smo se pobliže upoznali sa ovom problematikom pokušat ćemo detaljnije

pogledati i usporediti glavne jezike. Najpopularnije jezike za modeliranje, njihova
svojstva i funkcije možemo vidjeti na Tabeli 1.

3
Naziv Finaliziran Primjena Meta model Notacija

XPDL 1998 Izvršni jezik DA NE

BPML 2001 Izvršni jezik DA NE

BPEL 2003 Izvršni jezik DA NE

UML 1.0 1997 Analiza automatizacije poslovnih procesa DA DA

UML 2.0 2017 Analiza automatizacije poslovnih procesa DA DA

BPMN 1.0 2004 Analiza automatizacije poslovnih procesa NE DA

BPMN 2.0 2011 Analiza automatizacije poslovnih procesa DA DA

Organizacijska analiza
Analiza lanca vrijednosti

ISO 9000x 1987 Analiza automatizacije poslovnih procesa NE NE

Organizacijska analiza
Analiza lanca vrijednosti

BPDM 2008 Analiza automatizacije poslovnih procesa DA DA

Organizacijska analiza
Analiza lanca vrijednosti

Tabela 1.

4
 2.1 XPDL, BPML, BPEL

Ovi jezici su posvećeni su skoro isključivo izvršenju poslovnih procesa i općenito

se ne koriste izravno u fazama analize i projektiranja. Nijedan od tih jezika ne nudi
standardiziranu grafičku notaciju i po definiciji ove alate ne koristimo ako želimo raditi
analizu lanca vrijednosti1. Od navedenih jezika u današnje vrijeme većinom se koristi
BPEL, svojevrsni nasljednik BPML jezika koji se eventualno, zahvaljujući podršci
Microsofta i IBM-a probio kao de facto standard za izvršavanje poslovnih procesa.

2.2 UML

UML jezik pruža ograničene mogućnosti za modeliranje poslovnih procesa a

najveću ulogu ima u objektno orijentiranom dizajnu, većinom zahvaljujući popularnosti
objektno orijentiranog programiranja kao programske filozofije pri razvoju softvera. Iako
UML 2.0 verzija sadrži neke opcije za modeliranje poslovnih procesa, ovaj jezik
jednostavno ne pruža dovoljnu potporu da bismo ga ozbiljno shvatili kao namjenski jezik
za modeliranje poslovnih procesa.

Organizacija OMG (Object management group) koja stoji iza UML-a je i sama
svjesna nedostataka UML jezika pa je lansirala dopunsku inicijativu BPDM, posebno za
upravljanje poslovnim procesima.

1
Analiza lanca vrijednosti (VCA)je proces u kojem tvrtka identificira svoje primarne i sekundarne aktivnosti koje
dodaju vrijednost svom konačnom proizvodu i zatim analiziraju te aktivnosti kako bi smanjile troškove ili povećale
dobit.
5
 2.3 BPMN

BPMN je metoda ilustriranja poslovnih procesa u obliku dijagrama sličnog

dijagramu toka. BPMN je izvorno osmišljen i razvijen od strane Inicijative za upravljanje
poslovnim procesima (BPMI) a trenutno ga održava Grupa za upravljanje objektima
(OMG), ista grupa koja je razvila i dalje održava UML. BPMN specifikacija također
osigurava mapiranje između grafike notacije i temeljnih konstrukata izvršnih jezika,
osobito jezika izvršenja poslovnih procesa (BPEL). Primarni cilj BPMN-a je pružiti
preglednu notaciju razumljivu svim uključenim u planiranju, dizajniranju i izvršavanju
poslovnih procea.

2.4 BPDM

BPDM (Business Process Definition Metamodel) omogućava prikazivanje

poslovnih procesa neovisno o notaciji ili metodologiji i kao takav je bio namjenjen da
posluži kao najobičniji metamodel za različite jezike modeliranja poslovnih procesa, što
bi ga učinilo posebno korisnim za razmjenu poslovnih procesa između različitih alata,
uključujući naravno i BPMN.

Dakle BPDM je trebao djelovati kao metamodel za BPMN koji je u to vrijeme nije
imao funkcionalnost meta modeliranja, no sa pojavom BPMN 2.0 verzije koja usvojila
meta modeliranjenje, gubi se potreba za BPDM notacijom pa mnogi stručnjaci tvrde da
nova verzija BPDM-a nikad neće ugledati svjetlo dana.

6
 2.5 MIŠLJENJE O POTREBI STANDARDIZACIJE

Istraživajući ove jezike i metode za modeliranje poslovnih procesa, pokušao sam

pronaći njihova svojstva, vrline i primjenu, te na osnovu toga procjeniti koliko je zapravo
teško bez pravog standarda odabrati metodu ili jezik pri modeliranju poslovnih procesa.
Iako sam uspio u namjeni da napišem opisni dio za neke od najpopularnijih jezika i u
Tabeli 1. jasno prikažem bitnije stavke i primjenu tih jezika, ne mogu da se ne složim sa
izjavom da je nedostatak standarda jedan od glavnih problema sa kojim se susreću sve
stranke uključene u modeliranje poslovnih procesa.

Standardizacija za poslovne procese trenutno je u punom jeku, a značajan

napredak je već napravljen. U tom pokretu sudjeluju više organizacija za
standardizaciju, uključujući BPMI i OMG. Trebat će neko vrijeme da se stvari poslože za
izradu potpunog i jedinstvenog standarda.

7
3. POSLOVNO-INFORMATIČKO PORAVNANJE

Poslovno-informatičko poravnanje je stanje u kojem je neka organizacija u

mogućnosti, korištenjem informacijskih tehnologija, postići poslovne ciljeve.

Veliki napori u modeliranju poslovnih procesa se ulažu u nastojanju da se stvori

reprezentacija poslovnih procesa koju informatički stručnjaci mogu efikasno prevesti u
računalni softver, a da pritom zadrži neki nivo jednostavnosti te ostane razumljiv i
poslovnim korisnicima. Međutim, u praksi, modeli poslovnih procesa rijetko
zadovoljavaju te visoke zahtjeve, dovodeći ili do modela koji su previše neformalni da bi
ih se moglo protumačiti putem računala ili modela koji su nerazumljivi poslovnim
korisnicima.

Jedan od glavnih problema usklađivanja poslovanja s informacijskim

tehnologijama (IT) je nedoumica uzrokovana činjenicom da poslovni subjekti i IT imaju
malo znanja o domeni jedni drugih. Nedostatak uzajamnog razumijevanja često je
parafraziran kao da poslovna i informatička strana govore na različitim jezicima. Kao
posljedica ovog nesporazuma, mnoga softverska rješenja koja su razvijena pomoću
informacijskih tehnologija ne zadovoljavaju zahtjeve poslovanja. Doista, učinkovito
prenošenje zahtjeva poslovanja na odgovarajuće softversko rješenje često je
najizazovniji dio IT projekta.

U nastavku ću nastojati da prezentiram neke od generalnih problema koji stoje na

putu ostvarivanja poslovno-informatičkog poravnanja.

3.1 Konfliktirajući stavovi

Već smo spomenuli da poslovni subjekti i IT govore različitim jezikom što je

rezultat izrazito različitih obrazovnih pozadina i interesa. Ovi različiti načini razmišljanja
također imaju svoje implikacije u načinu na koji te dvije strane stvaraju, tumače i
doživljavaju modele. Na primjer, razmotrite korištenje pisanog teksta u odnosu na

8
upotrebu dijagrama za prikaz informacija. S obzirom na izbor, poslovni subjekti najčešće
preferiraju pisani tekst pored dijagrama jer je pisani tekst, prema njihovom mišljenju,
lakši za korištenje i vodi do konkretnijih opisa. Nasuprot tome, dijagrami se često
doživljavaju kao previše apstraktni. Što je više formalniji grafički prikaz modela, to će
više izgledati i osjećati se kao matematička jednadžba i vjerojatnije je da će poslovni
subjekt izgubiti interes.

Sasvim suprotnan je slučaj sa informatičkim stručnjacima jer oni generalno imaju

averziju prema pisanom tekstu i cijene grafičke prikaze. Softverska dokumentacija,
posebno oni dokumenti koji se odnose na tehničku arhitekturu aplikacije, sadrže brojne
dijagrame kao što su dijagrami klasa, dijagrami sekvenci, dijagrami aktivnosti, dijagrami
stanja, dijagrami slučajeva korištenja i tako dalje. Da bismo generalizirali, ako
informatičar može zamijeniti dio teksta dijagramom, on će često biti sklon tome, jer
smatra da je pisani tekst nejasan, suvišan i neučinkovit.

3.2 Razlika u pristupu modeliranju kod početnika i stručnjaka

Modeliranje poslovnih procesa postavlja značajne zahtjeve korisnicima. U

idealnom slučaju, korisnici bi trebali imati znanje o upravljanju poslovnim procesima,
metodologijama modeliranja poslovnih procesa i popratnim alatima za modeliranje.
Također, dobre sposobnosti apstrakcije i konceptualizacije pomoći će tim korisnicima da
prevedu stvarni svijet u odgovarajuće konceptualne modele.

U praksi, te zahtjeve rijetko susreću ljudi uključeni u aktivnosti modeliranja

poslovnih procesa. To uopće nije iznenađujuće jer projekti BPM-a uključuju
zainteresirane strane iz različitih disciplina, od kojih se većina ne bavi konceptualnim
modeliranjem. Kao posljedica toga, dva tipa modelara su uključena u dizajn modela
procesa :

9
  Novozaposleni modelari, koji su neiskusni korisnici metodologije
modeliranja procesa i alata. Za poslovne subjekte općenito se može
smatrati da pripadaju ovoj skupini.
 Stručnjaci za modeliranje, koji su iskusni korisnici metodologija i alata za
modeliranje procesa. Analitičari poslovnih procesa i informatički stručnjaci
općenito se mogu smatrati da pripadaju ovoj skupini. Informatičari
predstavljaju jedinstvenu skupinu modelara jer njihova obrazovna
pozadina uključuje modeliranje.

Modeler procesa prilagodit će drugačiji pristup ovisno o tome je li on ili ona

početnik modelar ili stručnjak za modeliranje:

Početnici preferiraju lagane metodologije modeliranja kao što su dijagrami toka,

dok stručnjaci za modeliranje preferiraju zrele metodologije modeliranja poslovnih
procesa kao što su BPMN ili EPC. Kada neiskusni modelar koristi BPMN, on ili ona će
imati tendenciju da koriste samo najčešće i najjednostavnije BPMN konstrukte. Nasuprot
tome, stručnjaci za modeliranje koriste mnogo veći dio skupa BPMN konstrukata .

Novi modelari preferiraju alate za modeliranje prilagođeni korisniku, što im

omogućuje da odmah izrade model. Ti alati uključuju korištenje bijelih ploča i olovke i
papira. Stručni modelari preferiraju složeniji softver za modeliranje.

Možemo zaključiti da stranke uključene u modeliranje procesa možemo podijeliti

na više i na manje kompetentne, što u konačnici rezultira različitim pristupom a nekad i
konvencijom pri modeliranju, što nije idealno kad radimo na standardizaciji i želimo
povezati taj most između poslovne i informatičke strane.

3.3 Kvaliteta apstrakcije

Loše apstrakcije u modeliranju poslovnih procesa mogu biti posebno opasne jer
nisu jednostavne za otkrivanje, promoviraju neučinkovit pristup razumijevanju poslovnih
10
procesa i na kraju mogu dovesti do neadekvatnih dizajna procesa. Svaka strategija
rješavanja problema uključuje stupanj apstrakcije s složenijim problemima koji općenito
zahtijevaju rješavanje viših razina apstrakcije. U korporativnom svijetu, gdje su i trošak i
vrijeme dragocjena roba, zaposlenici su skloniji odabrati manje učinkovito, ali
jednostavno rješenje nad pravim rješenjem koje treba više vremena za razmišljanje.

Kada se primijeni, detaljan poslovni proces može se generalizirati na nekoliko

slojeva apstrakcije, svaki novi sloj je više generički nego posljednji. Slojevi koji se koriste
u slučaju (tj. Radni procesi, procesni koraci i postupci) uobičajeni su način apstraktiranja
od detaljnih radnih uputa do općih ciljeva organizacije, što je razuman pristup
razumijevanju poslovnog procesa. Primjer manje razumnog pristupa je generaliziranje
aktivnosti na temelju njihove lokacije. Iako to može biti korisno u stvaranju pregleda
onoga što se događa kada, korištenje kao kriterij za konceptualnu apstrakciju može
dovesti do krutog dizajna poslovnih procesa.

Osim toga, imati više razina apstrakcije ne jamči dobro rješenje. Svaka razina
apstrakcije formira barijeru s kojom se mora prijeći koristeći svoj intelekt i sposobnost
davanja smisla apstraktnim konceptima. Imati mnogo razina apstrakcije može
predstavljati prednost onima koji su u stanju shvatiti sve te razine, ali također mogu
ozbiljno spriječiti razumljivost modela kada drugi ne mogu doseći tu razinu apstrakcije.

Primjerice, razvojni inženjeri softvera oduševljeno rješavaju probleme i često

uživaju u stvaranju dobrih apstrakcija. Nažalost, oni se također mogu izgubiti u svojoj
borbi da pronađu najljepšu i optimalnu apstrakciju. Napori koji pokušavaju stvoriti
apstrakciju koja obuhvaća sve, obično završavaju s nacrtima koji su preširoki da bi bili
primjenjivi.
Da zaključimo, modeli koji pate od loše apstrakcije obično su točni modeli jer
poštuju sva pravila koja propisuje jezik za modeliranje, ali pokrivaju stvarni poslovni
proces na jednostavan način.

11
4. NEDOSTATAK UPRAVLJANJA

Nedostatak upravljanja je problem na koji često ukazuju stručnjaci u polju

modeliranja. Korporativno upravljanje je sustav kojim se tvrtke usmjeravaju i upravljaju.
To utječe na to kako su ciljevi tvrtke postavlju i postižu, kako se rizici prate i ocjenjuju, te
kako se optimiziraju performanse. Mišljenje stručnjaka nam govori da je upravljanje
poslovnim procesima je stvarni problem te da je najveći izazov za sljedeći korak naprijed
u modeliranju poslovnih procesa, odgovarajuća zastupljenost organizacije i dodjeljivanje
odgovornosti, te omogućavanje organizacijama da budu iznimno fleksibilne a da u isto
vrijeme ne izgube u praćenju poslova.

Iz perspektive modeliranja poslovnih procesa postavlja se niz pitanja na koja je

potrebno dati odgovore prije uvođenja modeliranja da bi smo zadržali optimalnu razinu
organizacije. Ovo su neka od pitanja koja se odnose na vlasništvo i kontrolu nad
procesima;

 Tko je vlasnik poslovnog procesa?

 Da li je moguća promjena vlasnika?
 Kome je dopušteno mijenjati vlasnika
 Da li postoji preporučena ili predviđena metoda za dijeljenje modela
poslovnog procesa ili njegovih dijelova sa suradnicima i kolegama?

Rješavanje navedenih pitanja se dokazalo problematično. Neke preporuke za

rješenje uključuju dokumentaciju organizacijskih direktorija koji pokazuju fluidnost
organizacijske strukture i jasnu dokumentaciju o standardima modela poslovnih procesa,
standardima autentifikacije i dosljedni standardi za pristup sustavima koji se odnose na
modele poslovnih procesa.

12
5. ZAKLJUČAK

Uvođenje modeliranja poslovnih procesa je u današnje vrijeme neobilazna stavka

u mnogim kompanijama i upravnim tijelima, ali još uvijek predstavlja značajan izazov
mnogim organizacijama. U ovom radu sam istaknuo tri problema koja su se meni
osobno nametnula kao okosnica problematike u modeliranju, te sam nastojao bar
zagrebati površinu tih problema i pojednostavljeno ih prezentirati u ovom radu.

Da bih opravdao svoju izjavu da su obrađeni problemi okosnica problematike

modeliranja, moram pojasniti da se svaki od tri navedena problema u ovom radu
naslanjaju jedan na drugog na način da imamo podjelu informatičke i poslovne strane
zbog nedostatka standardizacije jezika za modeliranja, a problem standardizacije imamo
zbog nedostatka upravljanja. Takve paralele možemo povlačiti u svim smjerovima
između navedenih problema.

Želio bih naglasiti i širinu problematike modeliranja. Za samo obraditi jedan

aspket nekog od problema kojeg sam obradio možemo napuniti kompletan seminarski
rad, što mi govori da se radi da su sve strane uključene u problematiku modeliranja
svjesne svih nedostataka i ograničenja i da se intezivno radi na rješenjima, ali i da je
ostalo još mnogo toga za napraviti.

Logičan korak prema daljnim solucijama nalaže da sve strane uključene u

modeliranje; poslovna strana, informatička strana i organizacije koje se bave
dizajniranjem i održavanjem jezika za modeliranje (OMG, BPMI) ulože zajedničke
napore u standardizaciju, obrazovanje i sigurnost pri uvođenju modeliranja.

13
6. LITERATURA

1. Learning UML 2.0: A Pragmatic Introduction to UML 1st Edition, Kim Hamilton

2. http://www.uml.org/what-is-uml.htm . [Pristupljeno 15.4.2019.godine]

3. https://en.wikipedia.org/wiki/Business_Process_Model_and_Notation. [Pristupljeno

1.4.2019.godine]

4. https://en.wikipedia.org/wiki/Process_modeling [Pristupljeno 14.5.2019.godine]

5. Alotaibi, Y. J Intell Manuf (2016) 27: 701. https://doi.org/10.1007/s10845-014-0917-4

6. Indulska, Marta & Recker, Jan & Rosemann, Michael & Green, Peter. (2009).

Business Process Modeling: Current Issues and Future Challenges. 10.1007/978-3-642-

02144-2_39.

14