RAZNI PRAVNI POJMOVI

1. What Is a Bank Confirmation Letter (BCL)?

A bank confirmation letter (BCL) is a letter from a bank or another financial
institution confirming the existence of a loan or a line of credit that has been
extended to a borrower. The letter officially vouches for the fact that the
borrower—typically an individual, company or organization —is eligible to borrow
a specified amount of funds for a specified purpose.

How a Bank Confirmation Letter (BCL) Works

A bank confirmation letter's purpose is to assure a third party, generally a seller,
that the borrower has access to sufficient financial resources to complete a
transaction, such as the purchase of goods. The confirmation letter—
sometimes known as a comfort letter—is not a guarantee of payment, but only an
assurance of the borrower's financial resources to make payment.

A bank confirmation letter serves to assure all concerned parties in a business

deal or transaction that the bank's customer (the borrower) has, or has available,
the necessary financial resources to conclude the transaction.
Bank confirmation letters typically require the signature of representatives of the
bank or the financial institution who are authorized to issue such
correspondence.

Since a letter of confirmation is issued in regard to a particular transaction or

project, and it is not transferable to a different transaction or project. If the bank's
customer decides to enter into a different deal or purchase—for example, if a
prospective home buyer decides to buy a different home than the one specified
in a bank confirmation letter—the customer usually is required to obtain a new
letter of confirmation.

Regulations vary from country to country in terms of whether and to what extent
a letter of confirmation must state the specific purpose for which a loan or line of
credit is being extended to the borrower.

Common Uses of a Bank Confirmation Letter

Bank confirmation letters are most commonly prepared for a business customer
of the bank, vouching for the existence of a specified line of credit. The letters
often serve to reassure sellers of a large number of goods. They may also be
issued for a company that is entering into a joint venture project with another
company. While the letter does not guarantee payment or provision of funds, it
does provide an assurance of a high probability of the company receiving
payment from the bank's customer.

The most common use of a bank confirmation letter by an individual is during the
purchase of a home or land. In such cases, the letter provides confirmation to a
seller or realtor that the bank's customer is approved for a mortgage up to a
specified amount for a proposed purchase. The letter is not a commitment to buy
the property; it is merely a reassurance that the bank’s customer has access to
funds to complete a purchase.

Key Takeaways

1. A bank confirmation letter is a letter confirming that a line of credit has

been secured from a financial institution or bank.
2. Bank confirmation letters are most commonly prepared for a business
customer of the bank, vouching for the existence of a specified line of
credit.
3. The most common use of a bank confirmation letter by an individual is
during the purchase of a home or land.
4.

2. Bankarska garancija (engl. bank guarantee, njem. Bankgarantie), pojam koji se

rabi za oznaku specifičnog pravnog instituta personalnopravnog osiguranja potraživanja,
koje osiguranje na traženje jedne osobe banka daje drugoj osobi. Pod tim pojmom može
se podrazumijevati i isprava o garanciji koju ispostavlja banka u okviru garantnog posla.

Povod garantnom poslu uvijek je postojeća ili buduća novčana obveza iz trgovačkog ugovora ili
s njim u vezi, čiji vjerovnik traži osiguranje ispunjenja te obveze a dužnik se s tim traženjem
suglasi.Nastavno dužnik, sada u svojstvu nalogodavca, traži od banke izdavanje bankarske
garancije u korist svog vjerovnika, sada u svojstvu korisnika garancije. Ako banka prihvati
traženje nalogodavca, onda izda i dostavi korisniku pisani tekst svoje garancije koji sadrži
njezinu obvezu plaćanja određene svote novca korisniku i koji je ujedno temelj te obveze prema
odredbi čl. 2 UCP za garancije na zahtjev i čl. 1083. st. 2. ZOO.

Sa stajališta vrste pravnih odnosa koji se uspostavljaju izdavanjem garancije, garancije je

moguće podijeliti na akcesorne bankarske garancije, odnosno bankarske garancije izdane s
naslova jamstva i na samostalne bankarske garancije odnosno bankarske garancije “na prvi
poziv”. Iako se bankarskih garancijama osigurava ispunjenje obveza u raznolikim faktičnim
slučajevima, te slučajeve i bankarske garancije prema preciznijoj svrsi njihova izdavanja moguće
je podijeliti na tzv. ponudbene garancije, garancije za povrat avansa i garancije za dobro
izvršenje posla.
 Bankarske garancije nastale su u međunarodnoj poslovnoj praksi i institut su autonomnog
trgovačkog prava, te u pravilu nisu uređene kodificiranim nacionalnim propisima. ZOO je
izuzetak jer u odredbama čl. 1083. – 1087. uređuje materiju bankarskih garancija. Međunarodna
trgovačka komora kodificirala je običaje koji postoje u poslovanju s bankarskim garancijama, i
to u dvije zbirke pravila. Jedna se odnosi na akcesorne bankarske garancije koje se izdaju u sve
tri navedene svrhe, a druge na samostalne bankarske garancije nezavisno od točne svrhe njihova
izdavanja.

3. DOKUMENTARNI AKREDITIV

Dokumentarni akreditiv je bankarski instrument međunarodnog plaćanja kojim

nalogodavac (kupac) stavlja putem banke korisniku (prodavatelju) na raspolaganje
određeni novčani iznos naplativ po ispunjenju određenih uvjeta.

Dokumentarni akreditiv osigurava:

 Nalogodavcu (kupcu) – raspolaganje robom/uslugom koja je propisana uvjetima iz

akreditiva
 Korisniku (prodavatelju) – isplatu akreditivnog iznosa nakon što isti podnese banci
dokaz da je ispunio svoju obvezu iz akreditiva

HBOR svojim klijentima nudi otvaranje uvoznih dokumentarnih akreditiva sa pokrićem iz

sredstava odobrenog kredita.
Klijentima je na raspolaganju savjetodavna pomoć naših suradnika na dokumentarnim
poslovima u tumačenju uvjeta akreditiva i potrebnoj dokumentaciji uvjetovanoj
akreditivom te pojašnjenu međunarodne poslovne prakse potrebne za otvaranje
akreditiva.

Dokumentarni akreditiv otvara se temeljem:

  Naloga za otvaranje akreditiva (Uputa klijentima za popunjavanje naloga za otvaranje

akreditiva)
  Fakture ili kupoprodajnog ugovora
  Uplate naknade za otvaranje akreditiva (ukoliko nema pokrića u odobrenom kreditu)

Naknade HBOR-a u poslovanju s dokumentarnim akreditivima obračunavaju se

temeljem Odluke o naknadama za usluge koje obavlja HBOR.

Primjena pravila kod otvaranja dokumentarnih akreditiva:

UCP 600 – Jedinstvena pravila i običaji za dokumentarne akreditive

ISBP 745 – pravila Međunarodne trgovačke komore za dokumentarne akreditive i
međunarodne standardne bankarske prakse
Incoterms®2010 – Pravila Međunarodne trgovačke komore za upotrebu domaćih i
međunarodnih trgovinskih termina

4.