Izbornik

 Vijesti  prometej.ba  25.02.2013

Najtajniji transkript iz Tuđmanovog

ureda (Ivo Lučić – Franjo Tuđman)
Slobodna Bosna ekskluzivno je objavila transkript razgovora koji
su 1998. vodili tadašnji predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman i
njegov najpovjerljiviji hercegovački špijun Ivo Lučić (tadašnji šef
HIS-a u Hercegovini, a danas sveučilišni pofesor). Transkript
otkriva kako su Tuđman i Lučić krojili kadrovsku politiku HDZ-a
u BiH, kako je Lučić protežirao Božu Ljubića za predsjednika
stranke a denuncirao Antu Jelavića, Dragana Čovića, Valentina
Ćorića i Jadranka Prlića, referirao o ratnim zločinima Stanka
Sopte Baje i Ljube Ćesića Rojsa, pa čak i kako su generali HVO-a
dernečili u zagrebačkom hotelu „Sheraton“ nakon sprovoda Gojka
Šuška. Veći dio transkripta prenosimo iz Slobodne Bosne uz
dopuštenje autorice Suzane Mijatović.

Transkripti razgovora između tadašnjeg pomoćnika direktora HIS-a Ive

Lučića i predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana sve do prije
mjesec dana, kada se taj dokument pojavio u HDZ-ovskim političkim
krugovima, bili su strogo čuvana tajna. Pretpostavlja se da je inkriminirajuće
zapise na vrijeme sklonio Miroslav Tuđman, bivši direktor krovne hrvatske
obavještajne službe HIS-a, budući da nedvojbeno svjedoče kako je njegov
otac iznimno uvažavao Lučića.

Tuđman je, naime, od Lučića tražio mišljenje od svojim najbližim

suradnicima Iviću Pašaliću, Hrvoju Šariniću, Andriji Hebrangu, pa čak i o
sinovima Miroslavu i Stjepanu Tuđmanu. No, razgovori istodobno potvrđuju
da je ratni načelnik vojne službe HVO-a znao za zločine koje su, kako tvrdi,
počinili generali Stanko Sopta Baja (kojeg optužuje za likvidaciju 40 srpskih
zarobljenika 1995.) i Ljubo Ćesić Rojs (ubojstvo potpukovnika VRS
Radoslava Lakića u Glamoču), koje je kasnije stavljeno na teret
pripadnicima 7. gardijske brigade HV-a „Pume“ iz Varaždina. Sastanak Ive
Lučića i Franje Tuđmana održan je 12. maja 1998., u predsjedničkim
dvorima, pet dana prije dramatičnog Petog sabora HDZ-a BiH u Mostaru, na
kojem je, po prvi put, izabran predsjednik te stranke koji nije imao potporu iz
Zagreba. Lučićeva je uloga bez sumnje bila da hrvatskog predsjednika uvjeri
kako je najbolji kandidat za lidera HDZ-a BiH Božo Ljubić i da uz Tuđmanovu
potporu spriječi izbor Ante Jelavića, kojeg su u to vrijeme favorizirali generali
HVO-a.

ČIJI JE DRAGAN ČOVIĆ

LUČIĆ: Ono što se po mom mišljenju ne bi smjelo dopustiti je da Ante

Jelavić i logističari iz Ministarstva obrane preuzmu HDZ. To je onaj sindrom
da se službenici i logističari jednog momenta, dok ideolozi koji to vode
nemaju vremena za te sitne stvari, organiziraju na terenu i misle da bi oni
trebali sada preuzeti vlast. Zbog njihove isključivosti, neshvaćanja politike i
svega ostaloga, upletenosti u masu loših stvari, ne bi im se smjelo dopustiti
niti da budu na čelu, a niti da imaju prevagu u HDZ-u. Evo, reći ću Vam koji su
kriteriji. Jedan od tih generala kaže meni da je osobno ubio 40 ljudi, i da je to
razlog da on treba voditi politiku.

TUĐMAN: Tko?

LUČIĆ: Stanko Sopta Baja. To su, dakle, nekakvi ekstremi, imamo još jednu
grupicu ovoga Valentina Ćorića koji je od našeg Bože Rajića, koji nije bio loš,
napravio paranoika. On je njemu stalno dolazio s informacijama kako ga
mrze, kako ga hoće srušiti itd. I Božu je jednostavno okrenuo protiv sviju.
Znači, nije samo protiv Krešimira Zubaka, nego protiv sviju. Ja mislim da je
vrijeme da počnemo stvarati sustav. Sigurno se sjećate da su, kada je ono
kod Vas bio veći skup, svi kazali da nema sustava, da nema organizacije, da
su svi kriteriji vrijednosti poremećeni, da uopće nije bitno da li je netko
školovan, da li je moralan. Ja sam zato bio protiv ovog Dragana Čovića, zbog
niza razloga. Mislim da bi bilo opasno dati stranku čovjeku kojim se može
manipulirati.

TUĐMAN: Dobro, kada je prestao biti Jugoslaven i pisati ćirilicu?

LUČIĆ: Ne znam kada, ali je bio. Vidjeli ste čitav studij njegov, on se na
svakom ispitu tako potpisivao. I onda vidite da cijela ta grupa njega
podržava, zato što su svi imali svoje razloge. Meni je otvoreno Neven Tomić
rekao: 'pustite vi da oni iznesu Čovića, Jelavić i njegovi, on je naš'. A ovi su
pak mislili da je njihov, jer su svi računali da mogu sa njim manipulirati. Toga
se bojim, te manipulacije sa ljudima dolje. Čini mi se da doktor Božo Ljubić
ne pripada tom krugu, da on ima svoj stav. Njemu će zamjeriti prvo što mu je
Mario l brat. Mario l je izgubio skoro sve izbore do sada u natjecanju za
predsjednika stranke. Ali on je sabran čovjek i mislim da će poslušati ovo
što mu se kaže, da će provoditi politiku, da ima osjećaj za mjeru, da je
uravnotežen. Ono što je posebno slučaj s Jelavićem i Ćorićem, radi se o
neobrazovanim ljudima. Jedan je završio Vojnu akademiju, a drugi je uspio
neki Strojarski fakultet završiti.

TUĐMAN: Čović?

LUČIĆ: Ćorić, ne Čović...

TUĐMAN: A tko je taj Ćorić?

LUČIĆ: Valentin Ćorić, to je od Šite brat.

TUĐMAN: A Valentin Ćorić, dobro.

LUČIĆ: Da, da i njihove su ambicije strahovite. Recimo, to je jedan slučaj da

imate Šitu koji je svećenik i Valentina koji je predsjednik partije u Čitluku.
Tako je i s Luburićima, onim Petrom koji se sada spominje u Dubrovniku.
Njegov brat je svećenik, biskupov tajnik, a on je išao na Vojnu akademiju
JNA. Pa imate Vladu Šoljića, brat svećenik, kasnije je izašao, a on
predsjednik partije u Čitluku.

TUĐMAN: Tko, Vlado je bio predsjednik partije?

LUČIĆ: Da, da u Čitluku.

TUĐMAN: Dobro, po Vama, tko onda za potpredsjednike, njih pet?

LUČIĆ: Svakako bi stavio Zubaka, stavio bih Jelavića za drugoga, pošto je

on sada najozbiljniji kandidat, to je ovaj ministar obrane. On sebe već vidi
kao predsjednika HDZ-a. Ja sam jučer čuo od Slobodana Praljka da on čak
više nije siguran da će i Vas poslušati.

TUĐMAN: Tko nije siguran?

LUČIĆ: Praljak veli da su njemu rekli iz tog kruga naših generala da nije
siguran da će i Vas poslušati. Znači da se oni na terenu već organiziraju,
kupuju ljude, Hercegovačka banka, osiguranje. Čitavo je vrijeme moj problem
bio da su oni kao ljudi ministra Gojka Šuška, a neki drugi su onda Vaši.
Napravili su podjelu na terenu, pogotovo nakon uhićenja Mladena Naletilića
Tute. Onda su oni kazali da Šušak, naravno, ne bi nikada dopustio da se Tuta
uhiti, da ste to Vi zapovjedili, onda je tu Miro, pa ja, cijelu su igru prebacili na
nas. Stavio bi i doktora Bagarića za jednog od potpredsjednika, on je moj
prijatelj, ali nije za predsjednika.

TUĐMAN: Ante Bagarić?

LUČIĆ: Ne, Ivan Bagarić. On je malo emotivan i nije još ispro liran za takvo
nešto, treba mu još jedno desetak godina, ali je tamo najpošeniji čovjek
Mislim da je apsolutno nepotrošen, nekompromitiran, dobro govori jezike.
Možda iz Posavine ovaj Stjepan Mikić, mislim da je jedan pristojan čovjek.
Bili smo zajedno 90-tih zastupnici u Parlamentu BiH. Znači, Jelavić kao
zapadnohercegovački, Bagarić iz duvanjskog dijela, ali netko bi trebao biti i iz
Mostara, sada je tu problem.
 PRLIĆEV KRIMINAL

TUĐMAN: Može li Mijo Brajković biti dopredsjednik, zbog ovih njegovih

međunarodnih odnosa, da li bi to bila kriva poruka svijetu?

LUČIĆ: On je težak čovjek, i nema rejting koji on misli da ima u Mostaru,

recimo da je to zbog Aluminijskog kombinata, zato što nije bio u vrijeme rata
tamo, ali je uravnotežen. Puno je bolje rješenje od Jadranka Prlića, a o
Draganu Čoviću da ne pričam. Ali mi u Čapljini imamo jednog momka za
kojeg mislimo da je jako dobar, to je Dragan Vrankić. Njegov brat Ivica
Vrankić je ranije bio ministar unutarnjih poslova, a on je sada ministar
nancija, ili ne znam čega. Govorim o neopterećenim mladim ljudima koji
nisu bili u prvom planu. Možda zbog ravnoteže, ili zadržavanja veze s
izvornim HDZ-om, možda Jozo Marić, koji je takav kakav je.

TUĐMAN: Upravo sam Vas htio pitati o tome?

LUČIĆ: Jozo Marić je isto teški emotivac i čovjek koji kao srednjoškolski
profesor nema smisla za operativu, za provedbu nečega. Ali, kada mu se
jasno da zadatak, on ga besprijekorno napravi, ideološki i moralno je čist
čovjek. On ne može biti prvi, on je bio s pokojnim Matom Bobanom, uvijek
mora biti uz nekoga. Ne znam jesam li ih nabrojao pet, valjda jesam.

TUĐMAN: Sedam. Dobro, treba i još nekoga za člana Predsjedništva.

LUČIĆ: Znam kako je čak bilo priče da ja želim biti predsjednik HDZ-a. Ja se
bavim obavještajnim poslovima i nema nikakve šanse da se uključim u
politiku, niti to želim. Ali moj mlađi brat Zdenko, on je predsjednik Mladeži
HDZ-a. Treba uskoro magistrirati na ekonomiji, napisao je knjigu o
trgovačkom pravu, sportaš, bio je majstor karatea, stožerni brigadir u vojsci, i
to onaj s terena, a ima odlično organiziranu Mladež. Puno bolje organiziranu
po ograncima nego što je to HDZ. Mislim da bi bilo ružno i prema meni i
prema njemu i prema Mladeži ako on ne bude izabran kao član
Predsjedništva.

TUĐMAN: Što sa Božom Rajićem, da ostane član Predsjedništva?

LUČIĆ: Mislim da je Rajić potrošen.

TUĐMAN: Sasvim?

LUČIĆ: Potpuno. Njemu treba dati neko mjesto da se odmori. Volio sam ga
kao čovjeka, bio mi je drag, pogotovo kada je 1991., kada su mu nudili da
vodi neku obranu, rekao da nije sposoban za to. On ima jedan problem, ne
znam jesu li Vam rekli, ima dijete koje je teško bolesno i mislim da ima jednu
žicu, nije stabilan. I onda je pao Ćoriću u ralje, Ćiri Grubišiću i drugima.

TUĐMAN: Neven Tomić?

LUČIĆ: Jedna od tih krajnosti je Jadranko Prlić. Njemu se ne može osporiti

inteligencija, određene sposobnosti... Međutim, on je po svemu sudeći
upleten u mnoštvo stvari vezano za novac, za sve te monopole oko cigareta,
nafte... Tu se uzimaju ogromni novci. Druga stvar u koju već pomalo
postajem uvjeren da je, zbog straha od Haaga, vrlo popustljiv prema
strancima i da on nije u stanju pružiti otpor na njihove zahhtjeve. Treba
gledati da ne prevagne ta ekipa, možda se Tomića može iskoristiti, ali Prlića
ne. Uvjeren sam da bi Vi njih morali pozvati prije Sabora i jasno im dati do
znanja tko je šta, da se mora uspostaviti ravnoteža. Bojim se te
manipulacije. Recimo, oni su imali u hotelu Sheraton slavlje nakon sprovoda
pokojnog Šuška, ti koji su ga kao najviše žalili, i rekli su da ste Vi rekli da je
Ante Jelavić kandidat za predsjednika, da će biti predsjednik i gotovo.

TUĐMAN: Da sam ja to rekao?

LUČIĆ: Da, oni vam na taj način to rade.

TUĐMAN: A Lagumdžija?

LUČIĆ: Lagumdžija, Bilandžija?

TUĐMAN: Da.

LUČIĆ: Zlatko Lagumdžija je komunist. Drago Bilandžija je korektan čovjek,

mislim da je u redu, da bi ga trebalo staviti. On je najbolje rješenje iz Srednje
Bosne. Ima još jedan momak, čini mi se da je iz Livna, Mate Franjičević, on
je sada kod nas predsjednik Kluba zastupnika.

SVJEDOK SAM DA JE ROJS UBIJAO RATNE ZAROBLJENIKE

 

TUĐMAN: Lozančića ne uzimaš?

LUČIĆ: Ivo Lozančić je drag čovjek zbog onog svog sudjelovanja, ali je toliko
emotivan, ostrašćen. Mada je ispravan, bojim se da on neće nikoga slušati u
svom Žepču.

TUĐMAN: Nije sređen ali...

LUČIĆ: Ali funkcionira. I možda da ga zbog njegovog utjecaja na terenu ipak
stavimo negdje.

TUĐMAN: Možda bi mogao biti član Predsjedništva?

LUČIĆ: Mislim da bi to bilo dobro. Ono što je u svemu tome opasno, pored
nesustavnog djelovanja koje je ranije bilo, očekuje se da bi Vi trebali naći
čovjeka koji bi bio neka veza sa Hercegovinom, tko bi, uvjetno rečeno,
nastavio Šuškov posao. Bilo bi vrlo loše ako bi to ponovno išlo preko
Ministarstva obrane, jer se dolje dogodilo da jedino vojska ima novac, da je
na neki način organizirana i da vojska kupuje i stranci vozila ili neka sredstva
i daje novac. Dugoročno bi stvaranje takvog obrasca bilo pogubno. Zato
mislim da bi to trebalo ići van vojske, da to mora biti politička, a vojska se
mora staviti na svoje mjesto.

TUĐMAN: A tko bi onda iz Hrvatske trebao biti ta veza? Jasno ne može nitko
umjesto Šuška.

LUČIĆ: Jasno da ne može. Ali mislim da čak treba biti netko tko nije odozdo.
Ja sam pomislio na Andriju Hebranga kao čovjeka koji ima stav, koji je u
svim svojim nastupima kada je bio dolje ostavio pozitivan dojam, koji pripada
jednom drugom okruženju. Mislim da bi bio idealna osoba.

TUĐMAN: A tko umjesto Šuška?

LUČIĆ: Ne znam.

(nedostaje nekoliko minuta razgovora)

LUČIĆ: Ministarstvo obrane je jedan od najvećih potrošača, ogromne

količine roba uzima. Onda se sklapaju poslovi da se od trgovaca uzme roba,
pa se napuhavaju cijene. Recimo, neke vojničke čizme koštaju 10 dolara,
one se plaćaju 20 dolara. Trgovac dobija 20 dolara, a onih deset se negdje
dijeli, ili se stvara nekakav Fond koji se kasnije koristi, za strojeve ili nešto
drugo, dijelom privatno, ili se kupuju ljudi za izbore. Ogromni se novci na taj
način stvaraju, zalihe, crni novci, koje nitko ne kontrolira. Ljubo Ćesić Rojs je
emotivac, ako mu se kaže da je netko dobar ili da je loš, on ide po tome. Dok
mu netko drugi ne kaže drugačije, on nije u stanju osmisliti nešto sam.

TUĐMAN: Odakle je on?

LUČIĆ: Iz Posušja. I ono što ga kompromitira, ja sam tu bio praktično

svjedok, kada su bile akcije, onda je poče ubijati zarobljenika. To je vrlo
ružno što se kaže za njega, čak da ga pomalo ucjenjuju s time. Rojs treba biti
netko tko zaslužuje da je general, ali iza ovoga poslije bi ga trebalo u
mirovinu staviti, ili mu neko no mjesto naći, nikako da bude taj. Bit ću
slobodan da Vam kažem još neke stvari. Sada se dogodilo da se Ivić
Pašalić, koji je na određeni način uzdrman ovom aferom, pomalo počinje
uvezivati sa tom grupom, traži nekakvo uporište.  
TUĐMAN: Sa kim?

LUČIĆ: Sa Rojsom i s ovima dolje, sa vojskom, s Jelavićem. Ne smatram da

je to nešto loše, ali je on bio napravio jedan otklon od njih, mislim da je bio s
Gojkom u određenom sukobu jedno vrijeme, malo su se bili razišli, ali sada
je to ponovno, pokušava dolje stvorititi jaku opoziciju.

TUĐMAN: Kada si već spomenuo, kakav ugled uživa dolje?

LUČIĆ: Loš, loš.

(...)

TUĐMAN: Šušak je bio za uklanjanje Tute?

LUČIĆ: Je, on je bio za uklanjanje, a onda Rojs i svi ovi opet, daj ovo, daj ono.
Nikada nije bilo rečeno da dosta toga treba ukloniti, on je rekao da ga se
uhapsi, ali je isto tako znao razgovarati s Ivanom Andabakom, dati mu nešto
novac da mu čuvaju kuću. To je ljudsko, ja to razumijem, i ne mogu to
osuditi. Ali onda bi ovi drugi shvaćali to drugačije. Oni bi kazali - ministar se
nije odrekao Tute, on ga je morao zatvoriti, onda je predsjednik Tuđman kriv,
ili sam ja.

TUĐMAN: Ne znam odakle moj Braco ( Stjepan Tuđman, op.a.) sa Tutom?

LUČIĆ: Meni je Miro (Miroslav Tuđman, op.a.) rekao da on jednostavno

nema tog političkog osjećaja.

TUĐMAN: On je politička naivčina.

LUČIĆ: I onda on, ako je netko njemu ugodan sugovornik i dobar kao Hrvat,
borac, oni su pajdaši i sve je u redu. A Tuta je to lukavo koristio. Kada je
shvatio da mu jedno vrijeme ministar Šušak nije dao blizu sebe, onda on
dovede Bracu dolje i kaže: „Ja više neću sa Šuškom, nemam ja šta sa njim
pričati, sada ja direktno s predsjednikom Tuđmanom razgovaram, Stjepan i
ja nešto upravo pričamo“.

TUĐMAN: Braco je i dolje dolazio?

LUČIĆ: Jednom je u Mostaru bio i onda je ovaj to koristio. Izgleda da je

situacija, kako se sada priča, vrlo loša, mi smo tu napravili jako dobar posao
i sada samo to trebamo dobro upotrijebiti.

TUĐMAN: Bitno je bilo da taj raskol koji su izazvali oko Dubrovačke banke,
Hrvoje Šarinić, Ivić Pašalić i drugi, pa su čak i Miru da je to njegovo.

LUČIĆ: To su vezali i za mene.

 
LUČIĆEVA TAJNA MISIJA U ZAGREBU
TUĐMAN: To znaš, Miru ću imenovati u Vijeće za strateške odluke, a Šarinić
i Pašalić ostaju...

LUČIĆ: Nemate Vi jačeg čovjeka, nemate. Ja sam ga upoznao, možda netko

koga ja ne znam da ima toliko i mudrosti i svega.

TUĐMAN: Ne, on ima intelektualne sposobnosti, ali malko premalo

operativne, da,da.

LUČIĆ: Dobro, Vi ga bolje znadete.

TUĐMAN: Nisam ga mnogo viđao, ali ja to znam. Dobro, taj HIS,

međunarodne veze, čak mi je malko nedostajalo analitičkih prosudbi tko
stoji iza Nacionala, Imperijala...

LUČIĆ: Pazite, kada vidite da Imperijal samo po Šariniću pere na naslovnoj

strani, onda svatko može zaključiti tko stoji iza. Nacional je Nevena Barača.
On je ušao u to. Onu ste informaciju dobili, kasnije je opet negdje procurilo
da je Valentin Ćorić sa novinarom Željkom Rogošićem davao informacije,
znači to je bio posao SZUP-a. Imate nešto što se zove osobna hrabrost.
Kada smo, recimo, bili u Grahovu, Miro je, što vjerojatno znate, bio jedan od
prvih deset-petnaest ljudi koji su ušli u Grahovo, bio je u akciji zauzimanja
Grahova, koja je bila ključ uzimanja Knina. Tri puta su nas tada gađali VBR-
ovima, dva puta haubicama, dva momka iz Specijalne policije poginula su
nam pred očima.

TUĐMAN: Kako doživljavaš Zvonimira Šeparovića?

LUČIĆ: Mislim da je n i pristojan. Pazite, on nema tu težinu, ali je dobro što

dolazi iz pravosuđa i da ima u glavi taj jedan sustav. Ono što je loše da su u
pravosuđu bila dva njegova pomoćnika koji su bili kod Tute, vezani uz te
neke stvari, davali neke informacije. Veoma je ružna pozicija ovoga Petra
Šale, ali Šeparović mi se čini dobar. Ne može on biti ni blizu ako bi, recimo,
Miro bio na nekakvoj poziciji, da može imati određenu kontrolu nad tim, da
može sugerirati, iz daljine nešto pomagati. Ako bude pametan da s Mirom
nađe tu vezu, onda će dobro funkcionirati.

TUĐMAN: Osobno, jesi li za nastavak u vojnoj službi, ili u politici?

LUČIĆ: Meni je ova služba koju radim, dok sam radio s Mirom, nisam sebe
vidio van toga. Politika mi je malo rano. Moram još završiti postdiplomski,
malo se bavim poviješću, iz hobija. Volio bih dobiti malo vremena, čak sam
mislio iskoristiti ovo vrijeme kako se Miro sklanja, da se i ja izvučem par
godina, da to sve skupa završim.

TUĐMAN: Pa ne bi bilo pametno, ako je otišao Miro, da i ti odeš.

LUČIĆ: Da, ispalo bi da je nekakva čistka.

TUĐMAN: Čistka i praznina, ne samo politički, nego i u radnom smislu.

LUČIĆ: Da Vam kažem prema vani nitko ne zna za moju funkciju ovdje, da
sam ja u Hrvatskoj. Za sve sam ja Zubakov savjetnik za Amerikance,
Nijemce... Nikome ja ne govorim za moju poziciju ovdje.

Slobodna Bosna, 21. 2. 2013.

Sviđa mi se 52 Podijeli

0 komentara Sortiranje po: Najstariji

Dodajte komentar...

Facebookov dodatak za komentare

(POD) RAZNO

Populistički etnicizam

Kultura govora: Fašizam i naše vreme

Boris Dežulović: Jaja u kukuruzu

Katarina Sarić: Dvije pjesme

ARHIVA

IZDVOJENO
 23.04.2019

Protesti u Srbiji: ko je zajahao talas

građanskog bunta?

17.04.2019

O nekim momentima turbo-folk

spisateljstva

09.04.2019

Paša

01.04.2019

Cipar – otok podjele i nade

DEPOSITUM SENTENTIAE

Amos Oz

Ernesto Sabato

Miroslav Krleža

Никола́ й Бердя́ев

Ivo Andrić

Dietrich Bonhoeffer

Friedrich Nietzsche

Filip David (English)

Fjodor Mihailovič Dostojevski

Nikos Kazantzakis

Meša Selimović

Voltaire

Marko Vešović
 Ivan Supek

Erich Fromm

Danilo Kiš

Leszek Kołakowski

BEZDAN DOZIVA BEZDAN VIJESTI

18.06.2016

Prilozi za novu Antologiju suvremene hrvatske

gluposti: Kolinda i ekipa o navijačkim huliganima
06.08.2015

„Oluja mozgova“ u hrvatskoj i srbijanskoj verziji

06.04.2015

Skromni prilozi beati kaciji sluge Božjega Darija

Kordića #2
29.03.2015

Skromni prilozi beati kaciji sluge Božjega Darija

Kordića #1

ARHIVA

VIJESTI  POVIJEST 

OSVRTI  INTERVJU 

LJUDI I KRAJEVI  PRIJEVODI 

DRUŠTVO I ZNANOST  COPY/PASTE 

KULTURA 

O NAMA

IMPRESSUM

KONTAKT
DONIRAJ

UVJETI KORIŠTENJA

FRANJO ŠARČEVIĆ - MATEMATIKA

© 2015 - 2019 Prometej.ba Sva prava pridržana. Dizajn i programiranje: Callidus