PROJEKT PREZENTACIJE ANTIČKIH

SIDARA PRONAĐENIH ISPRED UVALE

MASLINICA NA ŠOLTI

Grohote, 15. rujna 2014.

1
 UVOD

1. POVIJEST OTOKA ŠOLTE

2. ARHOLOŠKO REKOGNOSCIRANJE I VAĐENJE PREČKI ANTIČKIH SIDARA

3. TIPOLOGIJA ANTIČKIH SIDARA

4. TIPOLOGIJA PREČKI ANTIČKIH SIDARA PRONAĐENIH NA OTOKU ŠOLTI

5. KONZERVATORSKO RESTAURATORSKI ZAHVATI

6. SMJEŠTAJ REKONSTRUIRANIH SIDARA U MASLINICI I ROGAČU

Izradili:

Andreja Fabjanović Bakija, dipl. arheolog

Ela Mrduljaš Kutlača, dipl. konzervator restaurator

Porin Kukoč, konzervator-restaurator, dokumentarist

2
UVOD

Projekt prezentacije antičkih sidara pronađenih ispred uvale Maslinica na otoku Šolti
rezultat je suradnje županije Splitsko-dalmatinske i Kulturno-informativnog centra
otoka Šolte. Povod za realizaciju ovog projekta bio je pronalazak prečki antičkih sidara
2013. godine u akvatoriju ispred Maslinice. Podmorskim arheološkim rekognosciranjem
akvatorija ispred Maslinice, financiranim od strane Ministarstva kulture, u suradnji
Konzervatorskog odjela u Splitu Ministarstva kulture RH i Odjela za podvodnu
arheologiju Hrvatskog restauratorskog odjela iz Zagreba pronađeni su novi, uglavnom
pojedinačni arheološki nalazi , među kojima i ove tri prečke antičkih sidara. S obzirom
da je riječ o iznimno vrijednim i zanimljivim arheološkim nalazima koji su zbog pozicije i
relativno male dubine na kojoj se nalaze iznimno ugroženi, bilo je neophodno što prije
osigurati njihovo vađenje na površinu.

Potom će uslijediti konzervatorski radovi koji ponajprije podrazumjevaju desalinizaciju

predmeta, čišćenje te konsilidaciju oštećenih dijelova. Po završenim konzervatorskim
radovima izraditi će se rekonstrukcija dijelova sidara koji nedostaju te im tako vratiti
nijhov izvorni oblik. Kulturno-informativni centar otoka Šolte će osigurati i urediti dva
mjesta u Maslinici i jedno u luci Rogač gdje će rekonstruirana sidra biti izložena uz
osvjetljenje i prezentacijske info table koje će sadržavati nacrte sidara, opise i
fotografije istih te sličnih arheoloških predmeta. Također, uz pomoć prezentacijskih tabli
javnost će se osim sa izloženim sidrima upoznati i sa razvojem pomorstva te povješću
otoka Šolte. Svrha ovog projekta je obogaćivanje kulturno-turističke ponude otoka Šolte.

Sl. 1 Akvatorij ispred Maslinice

3
POVIJEST OTOKA ŠOLTE

Šolta je otok srednjedalmatinskog otočja. Leži u središnjem dijelu Jadranskog mora uz

njegovu istočnu obalu u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Duga je 19 km (od rta Obinuški
bok do svjetionika na rtu Livka), a široka do 4,9 km (od poluotoka Rata na istočnoj strani
uvale Nečujma do poluotoka na zapadnoj strani uvale Senjske). Površina Šolte iznosi
57,886 km2 , a s otočićima koji leže ispred uvale Maslinice 58,875 km2. Prema površini
na 13. je mjestu među našim otocima i ubraja se u srednje velike dalmatinske otoke.

Prvo poznato ime za Šoltu je Olinta, a spominje ga grčki geograf Scylax iz IV stoljeća prije
Krista. Na grčkom jeziku riječ Olynthos znači «smokva» (koja još nije dozrela). Prema
tome bi Olynta značila «otok smokava». No postoji mogućnost da je Olynta dobila ime po
grčkom gradu Olynthos. Rimljani su u toponimima morali pronaći i neki smisao, te su u
korjenu riječi Solyntha nalazili latinsku riječ «sol» što znači sunce i nazvali Šoltu Solenta.
U ranom srednjem vijeku otok je dobio još jedno ime Soluta, a spominje ga Toma
Arhiđakon u Povijesti. Dolaskom Hrvata promjenilo se i ime otoka. Pošto su oni prvi dio
riječi Solenta izgovarali kao «su» odnosno Sulent. Pjesnik P. Hektorović(XVI. St.) i J.
Kavanjin nazivaju otok Sulet. Današnje ime Šolta je dobila za vrijeme Mletačke vladavine.
Najstariji tragovi o naseljenosti Šolte potječu iz prapovijesnog razdoblja. Na Šolti postoji
niz ljudskih obitavališta, a radi se uglavnom o špiljama, utvrdama i grobnim humcima.
Koncem prošlog i početkom ovog stoljeća mnogi nalazi iz neolitskog i brončanog
razdoblja ugledali su svjetlo dana (Zadoci ili Doci ispod brda Mala Straža, južno od
Grohota, te lokalitet Brda sjeverno od Grohota). Tu su pronađene neolitske kamene
sjekire i noževi. Od prapovijesnih nalazišta od posebne su važnosti gradine-utvrde koje
Iliri grade na uzvisinama kao svoja utvrđenja. To su: Gradac, Vodnjak, Gradina kod
Rogača i Gradina zapadno od Donjeg Sela. Rekognosciranjem terena može se uočiti da su
smještene u unutrašnjosti otoka, na brežuljcima preko 200 m nadmorske visine,
prikladnim za obranu. Opasuje ih dva ili više kamenih zidova, građenih suhozidom, u
obliku polukruga. Iliri svoje mrtve sahranjuju pod kamenim humcima - gomilama
(tumulima), tako da su na otoku na više mjesta evidentirani kameni tumuli koji se
javljaju kao usamljene gomile kao što je to na području Male Straže blizu Grohota i
Mirine - Grebine između Donjeg sela i Maslinice, te sklopovi grobnih humaka gomila oko
središnjeg i najvećeg Šoltanskog polja (primjer - lokalitet Lazi u blizini Grohota).
Također su značajni i skupovi prapovjesnih gomila-grobnih humaka kod Gornjeg Sela.
Međutim svi nalazi iz tog perioda su otkriveni slučajno prilikom različitih poljodjelskih
radova koncem XIX. i početkom XX. stoljeća. Zbog činjenice da se nisu vršila sustavna
arheološka istraživanja prapovijesno razdoblje na Šolti pruža mogućnost za daljnja
istraživanja i proučavanja.

Iz vremena Grčke kolonizacije na Jadranu na otoku Šolti za sada nema nikakvih

materijalnih dokaza što ne znači da sistematska istaživanja to ne bi opovrgla tim više što
postoje pokazatelji za taku pretpostavku u samom nazivu otoka. Naime prvo poznato
ime za otok Šoltu jest Olinta (Olyntha), što neki dovode u vezu s grčkim gradom
Olynthos i kolonizacijom otoka.

4
Postoji niz materijalnih dokaza da je otok Šolta u rimsko doba bio intenzivno naseljen.
To su uglavnom rimske gospodarske vile i antički grobovi. Posebno su interesantni
ostaci villae rusticae na položaju zvanom Mirine zapadno od Donjeg Sela, Studenac
sjevero-zapdno od Donjeg Sela, lokalitet Pod Mihovil, te Bunje ili Banda malo zapadnije
od spomenutog lokaliteta. Na više mjesta u samom mjestu Grohote i u bližoj okolici
pronađeno je ostataka rimske arhitekture, grobova, mozaika, stupova i kapitela. U uvali
Banje u Rogaču pronađeni su temelji rimske vile i jadan kasnoantički kapitel koji je,
vjerojatno pripadao toj vili. U uvali Piškera kod Nečujma također su vidlijivi ostaci
rimskih zidova, a sa istočne strane bungalov-naselja u uvali Supetar nekoliko rimskih
grobova, te mnoštvo ulomaka antičke keramike. Nedavno je na potezu između
novoizgrađene trafostanice i ulaza u dvorište crkve sv. Petra pronađen antički pločnik.

Na lokalitetu Starine kod Gornjeg Sela postoji građevina iz rimskog razdoblja, koja je u
kasnijem razdoblju utvrđena sa dvije obrambene kule s puškarnicama. Uokolo ove
građevine na više mjesta vidljivi su antički zidovi, te ulomci keramike, tegula i dr. Tu ima
i ostataka grobova tipa "tomba a pozzo". U polju ispod crkve Sv. Marije je lokalitet Ježa sa
grobovima na više mjesta. Sjeverno i zapadno od Sv. Jele u Donjem Selu prema nalazima
keramike kao i manjim istraživanjima može se pretpostaviti postojanje jednog većeg
rimskog gospodarskog sklopa.

Ostaci arhitekture i groblja na više mjesta, uz rub polja između Grohota i Donjeg Sela,
upućuju na to da je u antičko doba polje bilo intenzivno obrađivano. U granicama
današnjih parcela može se prepoznati podjela polja na pet velikih parcela, širine u mjeru
istok-zapad cca 490 m, ali najzapadniji karda u odnosu na najistočniji odstupa 12°. Na
osnovu ovih podataka vidljivo je da na Šoltansko polje u antičko doba bilo podjeljeno, a
odstupanje od čvrstih rimskih pravila limitacije agera može se objasiti skučenošću
prostora. U Gornjem polju neravan teren i veličina nisu dozvoljavali ortogonalnu podjelu
polja te se pretpostavlja da je ono u antičko doba bilo jedno imanje. Na Šolti se nije
formiralo veće naselje s karakterom otočkog središta koje bi imalo urbane elemente, već
je otok u cijelosti zadržao karakter ladanjsko - agrarnog prostora.

Podmorska nalazišta antičkih brodoloma, sidrišta i pristaništa oko otoka Šolte , svjedoče
o živom pomorskom prometu sa susjednim kopnom. S obje strane uvale Livka
pronađeni su brojni ulomci keramičkog posuđa kao i tegula i imbreksa. Također su
pronađene i dvije olovne prečke antičkih sidara što ukazuje da je uvala služila kao
zaklon, odnosno sidrište za brodove. S južne i zapadne strane, otočića Stipanska,
nedaleko od mjesta Maslenica, nađeno je amfora ulomaka kasnoantičkih amfora, a s
južne strane otočića Saskinja, također u blizini Maslenice, pronađena je olovna prečka
antičkog sidra i ulomci amfora. U uvali Banje gdje se nalazi antička villa maritima u
plićaku su uočeni ostaci pristaništa. Svi ovi podmorski nalazi pokazuju da su antički
pomorci na svojim glavnim pomorskim putovima koristili prikladne uvale za skloništa i
opskrbu svojih brodova. Kroza doba antike i kasne antike Šolta je sa trgovala sa
viškovima proizvoda sa susjednim kopnom, osobito sa Salonom. Prema dosada
pronađenim arheološkim nalazima sa sigurnošću se može reći da se ta trgovina odvijala

5
preko uvala Banje i Piškera. Iz starokršćanskog razdoblja na otoku su dva značajnija
lokaliteta djelomično istražena. Pored nekoliko primjeraka sačuvanih starokršćanskih
sarkofaga (na starom mjesnom groblju u Grohotama i u crkvi sv. Jele u Donjem Selu),
starokršćanski period je na otoku zastupljen ostacima dviju većih bazilika, zasad jedinih
sustavno istraženih arheoloških lokaliteta na otoku. To su ostaci starokršćanske bazilike
u Grohotama pokraj današnje župne crkve sv. Stjepana. Riječ je jednobrodnoj bazlici iz
kraja V stoljeća, koja je u jednoj kasnijoj fazi dograđivana sa sjeverne i južne strane.
Ostaci manje straokršćanske bazilike pronađeni su i djelomično istraženi u temeljima
crkve Sv.Jele u Donjem Selu. I ova bazlika može datirati iz stog razdoblja kao u
Grohotama. Bazilika je najvjerovatnije nastala na dijelu spomenutog rimskog
gospodarskog sklopa. U arheološkim istraživanjima unutar crkve sv. Jele u Donjem Selu
otkriveni su ostaci još jedne starokršćanske bazilike. Ostaci treće bazilike djelomično
istražene iz istog vremena kao i prethodne dvije nalaze se na otočiću Stipanska na
zapadnoj strani Šolte. Uz njene ostatke nalaze se i ostaci građevine za koje se
pretpostavlja da bi mogli biti ostaci samostana.

Iz srednjovjekovnog razdoblja na otoku postoje sačuvani toponimi koji bi se mogli vezati

uz samostanska zdanja. Prve vijesti o benediktincima na Šolti potječu tek iz 11. stoljeća.
Prema njima na otoku su postojala tri benediktinska samostana: u blizini Gornjeg sela, u
Nečujmu i na otočiću Stipanska. Najvažniji je onaj na lokalitetu Stomorija gdje je
navodno stolovao opat. Benediktinski samostan u Nečujmu u uvali Supetar gdje se vide
ostaci crkve sv. Petra. Ostaci crkve danas su u zapuštenom stanju te je potrebna
konzervatorska intervencija. U blizini te crkve nije poželjna nikakva izgradnja.
Najvrijedniji sačuvani srednjovjekovni spomenik je crkvica sv. Mihovila kod Donjeg Sela,
iz 13. do 14. stoljeća, u kojoj su sačuvane gotičke freske. Iz ovog perioda malo je pisanih
dokumenata u kojima se spominje Šolta. Postoji mišljenje da je kralj Bela IV. dao
Splićanima otok Šoltu, iako se ona kao posjed splitskog plemstva spominje već 1210.
godine. Godine 1242. je prodana, odnosno, dana u zakup splitskom plemstvu. Početkom
XIV. stoljeća Split i Šolta su u sastavu ugarsko-hrvatske države, iako stvarnu vlast imaju
Bribirski knezovi. U ovom priodu je Šolta često bila pustošena od strane gusara i uskoka,
što će se nastaviti sve do 1810. godine.

6
ARHOLOŠKO REKOGNOSCIRANJE I VAĐENJE PREČKI ANTIČKIH SIDARA

U stručnoj literaturi odavno je poznao da je otok Šolta arheološki iznimno zanimljivo

područje duge i bogate povijesti te velikog broja evidentiranih arheoloških nalazišta
kako kopnenih tako i podmorskih. O važnosti položaja Šolte i njenim podvodnim
arheološkim nalazištima najviše je pisao Dasen Vrsalović (Arheološka istraživanjau
podmorju istočnog Jadrana). Naime, još od grčke kolonizacije istočne jadranske obale pa
sve do kasnoantičkog razdolja glavni plovidbeni putevi išli su ili sa istočne (kroz Splitska
vrata) ili zapadne strane (Maslinica) otoka Šolte. Njen položaj razlog je što se u antičko
vrijeme grade brojne villae rusticae u unutrašnjosti otoka. U doba antike stanovnici
otoka Šolte veze sa Salonom i Aspalatosom, ali i ostalim drugi otocima, održavali su
preko mjesta Rogač na sjevenoj strani otoka gdje je u uvali Banje arheološkim
istraživanjima pronađena bogato uređena villae martimae i ostaci pristaništa u moru.
Također pomorski put koji je išao uz kopneni dio obale prema Saloni prolazio je između
Šolte i Čiova. Zbog svega ovoga Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog
restauratorskog zavoda u Zagrebu u sklopu programa „Split, Podmorje Splitsko-
dalmatinske županije“ proveo je detaljno arheološko rekognosciranje podmoja otoka
Šolte 2013. godine. Uz brojne druge arheološke nalaze tada su pronađene i prečke
antičkih sidra koja su predmet ovog projekta. Ministarstvo kulture od 2006. godine
financira ovaj program koji ima za cilj otkrivanje novih podvodnih arheoloških lokaliteta
i bilježenje stanja već poznatih kako bi se spriječila njihova devastacija.

Temeljem prijave ronioca Vladana Bojića arheolozi Hrvatskog restauratorskog zavoda i

Ministarstva kulture rekognoscirali su podmorje kod Marinča rata uz jugozapadnu obalu
otoka Šolte te su na dubini od 21 m uočili kamenu prečku antičkog sidra (Sl.2), a
pedesetak metara prema istoku pronašli su ulomke amfora. Nešto dalje, na dubini od 43
do 50 m, pronađene je veća koncentracija ulomaka amfora pregledom kojih je
ustanovljeno da se radi o tri različita tipa. S obzirom na veliku količinu ulomaka amfora
te veću površinu (cca 30 m2) na kojoj se nalaze utvrđeno je da se ovdje radi o novom,
dosada nepoznatom, nalazištu antičkog brodoloma. Izrađena je foto-dokumentacija
nalazišta, a nekoliko ulomaka različitih tipova amfora je izvađeno radi datacije.
Tipološkom analizom ulomaka utvrđeno je da su amfore hispanskog podrijetla ,
odnosno, da su se proizvodile na području rimske provincije Betike od kraja 1. st. pr. Kr.
do sredine 3. st. po. Kr. Karateristične su po okrugloj formi tijela koja završava malom
nožicom. Visina im varira između 70 do 97 cm, a prosječna zapremina im je 70-75 litara.
U ovom tipu amfora prevozilo se maslinovo ulje. Iako na osnovu samo jednog ronjenja,
nalazi djelomično sačuvanih hispanskih amfora omogućju preliminarnu dataciju
brodoloma u period 1.-2. st. po. Kr.

7
Sl. 2 Kamena prečka antičkog sidra pronađena kod Marinča rata

Druge dvije prečke antičkih sidara pronađene su tijekom rekognosciranja podmorja

uokolo otočiča Polebrnjak koji se nalazi ispred Maslinice na otoku Šolti. Akvatorij uokolo
otočića se u doba antike intezivno koristio kao sidrište o čemu svjedoče brojni
arheološki nalazi u podmorju. Također, na osnovu podataka dobivenih od ronioca
Vladana Bojića pregledano je podmorje jugozapadno od o. Polebrnjaka i pronađene su
kamena i olovna prečka sidra. Olovna prečka nalazila se na ravnom pješćanom dnu, na
dubini od 31 m, a pored nje su pronađena i i tri ulomka amfora tipa Lamboglia 2 i
Dressel 2-4 (Sl. 4). Stotinjak metara dalje pronađena je, na dubini od 32 m i kamena
prečka antičkog sidrana mjestu sa jasno vidljivim utorom gdje se prečka spajala s
drvenom osnovom (Sl. 3). Svi nalazi su foto-dokumentirani, a točne pozicije prečki
sidara zabilježene su GPS uređajem. Inače akvatorij između otočića Polebrnjaka i otočića
Saskinja potrebno je detaljnjije pretražiti s obzirom da postoje indicije da se na tom
prostoru nalaze ostaci antičkog brodoloma s teretom amfora tipa Lamboglia 2.

8
Sl. 3 Kamena prečka sidra pronađena kod otočića Polebrnjak

Sl. 4 Olovna prečka antičkog sidra pronađena kod otočića Polebrnjak

9
Sve tri prečke sidara, pronađene ovim rekognosciranjem, nalaze na malim dubinama,
između 20 i 30 m te je bilo potrebno što prije ih izvaditi kako bi se sprječilo njihovo
otuđenje. Zahvaljujući suradnji i sredstvima Splitsko-dalmatinske županije i Kulturno-
informativnog centra otoka Šolte u srpnju 2014. godine provedena je akcija s ciljem
vađenja prečki sidara. Nakon što je Ministarstvo kulture izdalo dozvolu u srpnju 2014.
godine, prečke su izvađene na površinu uz nadzor djelatnika Konzervatorskog odjela u
Splitu. Najprije je izrađena arheološka dokmentacija prečki sidara in situ , a potom je
uslijedilo njihovo vađenje na površinu uz pomoć padobrana. Budući da su dugo bile u
moru bilo je potrebno što prije dovesti ih do radionice i započeti sa procesom
desalinizacije.

10
Sl. 5 Vađenje prečke sidra uz pomoć padobrana

TIPOLOGIJA ANTIČKIH SIDARA

Arheološkim istraživanjem i rekognosciranjem jadranskog podmorja pronađen je veliki

broj ostataka antičkih sidara, uglavnom prečki koje su bile kamene ili olovne. Mnogo više
nalaza pohranjeno je po raznim privatnim zbirkama nastalima od predmeta nabavljenih
od spužvara i koraljara te profesionalnih i sportskih ronilaca, bez podataka o
nalazištima. Najviše su otuđivana i uništavana antička olovo-drvena sidra, od kojih bi se
sačuvale prečke i spojnice, zahvaljujući potražnji za kvalitetnim antičkim olovom. Naime,
budući da je antičko olovo bez radioaktivnih izotopa prodavani su raznim poduzećima i
ljevaonicama čime su nepovratno izgubljeni dragocjeni podaci o mjestima nalaza i
varijantama ove vrste sidara. Na materijale od kojih su izrađena sidra se dijele na :
kamena, kameno-drvena, olovno-drvena i željezna.

Kamena sidra su najstariji tip sidara i brojni su njihovi nalazi na cijelom Mediteranu
preko kojih možemo pratiti njihove razvojne faze. Unutar tipološke klasifikacije kamenih
sidara najranije primjerke predstavlja kamen nepravilnog jajolikog, kvadratnog ili
stožastog oblika koji je po sredinu užlijebljen kako bi se na njega moglo privezati uže od
lika ili kožnih struna. Ovakva sidra u upotrebi su od prapovijesnih vremena, a
povremeno se javljaju i tijekom cijelog antičkog razdoblja. Do danas kod nas nije
pronađen ni jedan primjerak ove vrste sidara, što zbog svoje atipičnosti što zbog teškog
uočavanja na morskom dnu.

Kameno-drvena sidra su razvijeniji tip od prethodnih s obzirom da su iskustva

pomoraca pokazala kako su sidra od oblog kamena nepouzdana i lako se kotrljaju po
morskom dnu. Ova vrsta sidara napravljena je od debelih kamenih ploča, ovalna,
trapezoidna ili pravokutnog oblika, najprije s jednom, a zatim s dvije ili tri rupe. Najviše
ovakvih sidara pronađeno je u zaljevu Sozopola, a njihove dimenzije variraju što se
odražava i u težini od 25 do 176 kg. Kroz jednu rupu vezivalo se uže, a kroz ostale su se
provlačili drveni kolci zašiljenih krajeva kojima se sidro hvatalo za dno. Ovi primjerci
kameno-drvenih sidara pronađeni su na čitavom Sredozemlju, u feničkim, grčkim i
rimskim lukama te duž njihovih pomorskih putova. Kod nas je pronađeno pet
primjeraka ove vrste kameno drvenih sidara, a najkarakterističniji je primjerak iz Pule
trokutastog oblika s dva otvor za uže i drveni zašiljeni kolac (Sl.6). Drugi razvojni pravac
vodio je u smjeru olovno-drvenih sidara. Kod ove vrste kameno-drvenih sidara kamen je
iskorišten za izradu prečke oko koje su se u početku vezivale jedna ili dvije drvene grane
koje su služile kako krakovi sidara, a kasnije su zamijenjene namjenski izrađenim
drvenim dijelom sidra. Takva sidra bila su prototip sidara sastavljenih od središnje
grede, prečke i krakova, a pojavila su se prema pisanim izvorima i grafičkim prikazima ,
već u 7. i 6. st. pr. Krista. Prema dosadašnjim spoznajama kamene prečke su se zadržale
u uporabi do 2. st. pr. Krista. Ovi tipovi sidara kod nas su pronađeni posvuda po Jadranu,
a najviše na istarskom i šibenskom području. Na Sl.6 prikazani su primjeri
rekonstrukcije obje vrste kameno drvenih sidara.

11
Sl.6 Vrste kamenih prečki i primjeri rekonstrukcije kameno-drvenih sidara

Olovno-drvena sidra nastaju zbog naglog razvoja antičkog brodarstva, a u većem broju
se pronalaze na čitavom Sredozemlju pa tako i u jadranskom podmorju. Pronalaze se
kako uz potonule brodove tako i na sidrištima. Najraniji tip ovih sidara nastaje u 4. st. pr.
Kr. To je tip kod kojeg je kamena prečka prekrivena olovom. Antička olovno drvena
sidra sastoje se od olovne prečke i spojnice te od drvene grede i krakova, koji su često na
šiljcima bili okovani metalnim pločicama. Olovna prečka je raznih dimenzija i čini glavnu
težinu sidra, a sastoji se od dva protutega u obliku jednakih vodoravnih, zakošenih ili
zaobljenih krila, kako bi što bolje prilegla uz brodski bok. Po sredini je perforirana u
obliku četverokutne kutije, kvadratnog ili pravokutnog presjeka, rijetki primjerci su
elipsasti. Kroz taj otvor se provlačila drvena greda, odnosno, kako se kasnije ustanovilo ,
da se probušena greda stavljala se u kalup i lijevanjem spajala s olovnom prečkom.
Olovna spojnica na donjem dijelu sidra sa svoja tri otvora čvrsto je spajala drvenu
sidrenu gredu i pripadajuće krakove. Analiza brojnih olovnih prečki i rijetkih nalaza
spojnica upućuje na razne oblike, veličine i težine antičkih olovno-kamenih sidara, a
najopsežniju tipološko-kronološku klasifikaciju donio je Gerhard Kapitän (Ancient
anchors-technology and classification IJNA 1984 13,1, 33-44). Klasifikaciju prečki
antičkih sidara iz podmorja istočnog Jadrana donio je i D. Vrsalović u svom radu
Arheološka istraživanja u podmorju istočnog Jadrana (Split 2011). On ih je s obzirom na
veličinu, a time i težinu podijelio u četiri osnovne skupine: prvu skupinu čine prečke do
60 cm, drugu do 100 cm , treću prečke do 140 cm i četvrtu skupinu čine prečke duljine
do 200 cm. Također je unutar svake skupine prikazao i tipološke osobitosti krakova s

12
obzirom da ih na presjek možemo podijeliti na prečke s ravnim, uzdignutim prema
krajevima, krakovima i ovalnima. Prema namjeni antička sidra prve i druge skupine
spadaju u pomoćna sidra , odnosno ona koja su upotrebljavali manji brodovi, a
izrađivali vjerojatno lokalni majstori dok sidra treće i četvrte skupine pripadaju većim
brodovima koji su plovili izvan Jadranskog mora.

Sl. 7 Primjerci olovnih prečki antičkih sidara

13
Sl.7 Olovne prečke antičkih sidara s natpisima

Sl. 8 Primjeri olovnih spojnica kod olovno-drvenog tipa sidara

14
Željezna sidra su se zbog korozije najlošije sačuvala. Na podvodnim arheološkim
nalazištima pronalazimo uglavnom njihove dijelove ili samu korodiranu koru, dok je
unutrašnjost gotovo potpuno nestala. Željezna sidra mogla su imati prečku izrađenu od
olova, željeza , kamena ili drva. Njihovu klasifikaciju donio je Gerhard Kapitän. U
izvorima iz doba antike željezna sidra se spominju još od 5. st. pr. Krista, ali se tek od 1.
st. po. Kristu počinju intenzivnije koristiti i istiskuju olovno-drvena sidra.

Sl.8 Željezna sidra

Prve rekonstrukcije sidara i to olovno-drvenih počinju se raditi krajem 19. i početkom

20. stoljeća bez pravih materijalnih ili pisanih potvrda o njihovom izgledu. Tek 1930.
godine pronalaskom intaktnog olovno- drvenog sidra na jezeru Nemi u Italiji, datiranog
u period carskog Rima, dobivena je i egzaktna potvrda o izgledu ovog tipa sidara. O
prvim sidrima gdje su nastala i kako su izgledala antički pisci imaju podjeljena mišljenjs
Strabon atribuira izum sidra grčkom filozofu Anacharsisu (6. st. pr. Kr.), a Plinije u
svojim djelima navodi da je prvo sidro konstruirao Eupalmus, a prema Pauzaniju je to
bio Mida u 8. st. pr. Kr. U novijoj litetaturi zastupljeno je mišljenje kako su prva sidra
napravili Grci po uzoru na ranija kineska sidra. Svakako najranije sidro koje se može
arheološki datirati je pronađeno na Cipru na lokalitet Punta della Ristola i datira se u 7.
stoljeće pr. Kr. Kako bi se spriječile krađe sidara na prečke se često je bilo urezivalo ime

15
broda kojem pripada ili njegova vlasnika. Prema dosad pronađenima i istraženim
brodolomima na jednom brodu bilo bi između jednog i sedam sidara.

Sl. 9 Crteži rekonstrukcija raznih tipova antičkih sidara

Sl. 10 Primjer rekonstruiranog drveno kamenog sidra

16
Sl.11 Primjer rekonstruiranog olovno-drvenog sidra

TIPOLOGIJA PREČKI ANTIČKIH SIDARA PRONAĐENIH NA OTOKU ŠOLTI

1. KAMENA PREČKA

Prva kamena prečka pronađena je na gore već opisanom arheološkom nalazištu na

Marinča ratu. S obzirom da je pronađena u okviru antičkog brodoloma, na osnovi
keramičkog materijala možemo je datirati u 1.-2. st. po. Kr. Prečka je dimenzija: duljina
140 cm i max. širine 26 cm nepravilnog pravokutnog oblika sa plitkim utorom za
vezivanje konopa samo na jednoj strani prečke (Sl.12). Inače ovo je dosta rani tip sidara
što potvrđuje i njegova datacija. Prema Kaplanovoj tipologiji pripada tipu kamenih
sidara. Prema dostupnoj literaturu ovo je prvi ovakav pimjerak pronađen na istočnoj
jadranskoj obali, a ujedino i jedini koji će se rekonstruirati. Ovaj tip sidara je služio kao
uteg, odnosno na mjestu gdje je napravljen utor omotao bi se konop od lika ili kožnih
struna i tako bacilo u more. Budući da je pronađeno u okviru dosada arheološki
neistraženog antičkog brodoloma vjerojatno će se po obavljenim istraživajima moći reći
nešto više o njegovoj funkciji te koliko je sidara uopće imao ovaj brod. Njegova
rekonstrukcija će se izvesti na način da se omota konop uokolo utora. Detaljan crtež
prečke u mjerilu nalazi se u dijelu o Konzervatorsko-restauratorskim radovima; prečka
br. 1.
17
Sl.12 Kamena prečka sidra pronađena kod Marinča rata

2. KAMENA PREČKA

Druga kamena prečka pronađena je kao izolirani nalaz uokolo otočića Polebrnjaka čiji
akavtorij se u doba antike pa i danas često koristio kao sidrište. Ova kamena prečka je
pravokutnog oblika sa dva utora na užim stranama. Dimenzije prečki su: duljina 160 cm,
širne 26 cm, debljine 9 cm (Sl.13). Cijela površina kamene prečke ukrašena je urezanim
tankim linijama koje se križaju. Sličan ovakav prmjerak pronađen je kod otočića Ovrata
nedaleko od Polača na Mljetu (Sl.6). Za sada se nemože reći jesu li ovi urezi imali kakvu
funkciju ili su samo bili ukras. Ova prečka prema Kaplanovoj tipologiji pripada tipu
kameno-drvenih sidara. Ovakav tip sidara bio je u upotrebi od 6.-7. st. pr. Kr. pa do 2. st.
po. Kr. Kako predmetna prečka nije pronađena uz popratni arheološki materijal nije
moguće odrediti njenu precizniju dataciju. Prečka će se rekonstrurati na način da se oko
prečke zaveže drvo koje je služilo kao greda i krak sidra. Rekonstrukcija ove kamene
prečke prikazana je na Sl. 14. Crtež u mjerilu (br. 2) prikazan je u dijelu o
Konzervatorsko-restauratorskim radovima.

Sl.13 Kamena prečka sidra pronađena kod otočića Polebrnjak

18
Sl.14 Rekonstrukcija sidra s kamenom prečkom

3. OLOVNA PREČKA

Olovna prečka antičkog sidra pronađena je pokraj otočića Polebrnjak ispred Maslinice.
Prečka je, kao i prethodna, bila izolirani arheološki nalaz, a gore je već rečeno nešto više
o okolnostima pronalaska prečke. Ovo je veoma velika olovna prečka sa središnjom
kazetom podjeljenom na dva dijela te ravnih krakova uzdignutih prema krajevima.
Dimenzije prečke su: duljina 158 cm, visina 14 cm, širina kraka varira od 10 cm do 5 cm.
Pravokutna kazeta za smještaj drva ima dimenzije: duljina 24 cm, visina 18 cm i širina
14 cm. Težina prečke je oko 200 kg (Sl. 15). S obzirom na dimenzje prečke, sidro
možemo smjestiti u 4. skupinu olovo-drvenih sidara po Kaplanovoj tipologiji. Iz toga
proizlazi kako je ova prečka pripadala glavnom brodskom sidru koje je imalo duljinu
grede oko 2 – 2.5. metara. Također veličina sidra nam govori kao je brod kojem je
pripadalo bio velikih dimezija te je mogao ploviti i izvan Jadranskog mora. Kao što je već
rečeno, s obzirom na težinu prečke, duljina grede je bila između 2 – 2.5 m, a duljina
krakova između 50-70 cm. Svi ovi parametri bili su korišteni prilikom izrade idejne
rekonstrukcije (Sl. 16). Također kod rekonstrukcije, na vrhovima krakova biti će
rekonstruirani metalni završetci kao i trodjelna spojnica koja je učvršćavala spoj grede
sa krakovima. Budući je prečka pronađena kao izolirani arheološki nalaz nemoguće je
dati njenu precizniju dataciju. Sigurno je kako je ova prečka najmlađa od sve tri
pronađene u šoltanskom akvatoriju, a ovaj tip prečki okvirno se datira od 4. st pr. Kr. pa
sve o 4. st. po. Kr.

19
Sl. 15 Olovna prečka sidra pronađena kod otočića Polebrnjak

Sl.16 Rekonstrukcija sidra s olovnom prečkom

20
KONZERVATORSKO RESTAURATORSKI ZAHVATI

Krajem srpnja 2014 god. započeti su konzervatorsko - restauratorski radovi na trima

antičkim prečkama koje su pronađene u akvatoriju otoka Šolte. Nakon zaprimanja
nalaza u restauratorsku radionicu tvrtke „Neir“ d.o.o., započeo je neophodan proces
desalinizacije (odsoljavanja). Nalazi su postavljeni u bazene ispunjene vodovodnom
vodom. S obzirom na velike dimenzije nalaza, napravljeni su bazeni od drvenih dasaka,
te je unutrašnjost svakog bazena obložena nepromočivom pvc folijom. Proces
desalinizacije pratio se periodičnim uzimanjem uzoraka vode i instrumentalnim
mjerenjem saliniteta – određivanjem količine izlučenih topljivih soli (klorida). Nakon
mjerenja koncentracija, voda u bazenima se mijenjala novom. Postupak još traje, sve dok
koncentracija klorida ne dostigne vrijednost koncentracije klorida u vodovodnoj vodi.

Prije potapanja prečki u bazene, detaljno je dokumentirano zatečeno stanje predmeta.

Prilikom prve zamjene vode u bazenima za desalinizaciju, prečke su preliminarno
pregledane, sondirane su debele inkrustracije kako bi se ispitala dubina nataloženog
sloja, te su sondirana mjesta i biološki obraštaj pregledani kroz mikroskopom.
Mehanički su uklonjene deblje inkrustracije, te su prečke isprane vodom pod povišenim
tlakom kako bi se uklonili biološki obraštaji i morski organizmi s površine nalaza.Ujedno
je nakon ovih zahvata izrađen crtež prečki u mjerilu. Postupak desalinizacije praćen je
kontrolom otpuštanja topljivih soli. Obavljeno je uzimanje uzorka olova kako bi se
mogao odrediti njegov sastav, te su uzeti i uzorci kamena u svrhu proučavanja njihove
mikrostrukture i ispitivanja vrste kamena.

U daljnjem tekstu, opširnije su opisani dosadašnji provedeni zahvati popraćeni

fotografijama, te su navedeni i ukratko opisani daljnji zahvati.

PROVEDENI KONZERVATORSKO RESTAURATORSKI ZAHVATI

ZATEČENO STANJE PREČKI NAKON VAĐENJA IZ MORA

Površine prečki i olovne i kamene bile su prekrivene tanjim i debljim slojevima

inkrustacija, koje su na mjestima bile debljine i do 3 cm. Kamene prečke koje su dugo
godina ležale na morskom dnu bile su izložene morskim uvjetima (strujanjima, koroziji,
abraziji i trošenju) te djelovanju morskih organizmima. Dugotrajna izloženost takvim
uvjetima oslabljuje strukturu i uzrokuje propadanje samog materijala od kojeg su
predmeti izrađeni.

Olovna i jedna kamena prečka sačuvane su u cjelosti. Druga kamena prečka na jednoj
strani je izrazito napukla i slomljena.

21
 Kamena prečka 1- zatečeno stanje

Kamena prečka 2- zatečeno stanje

Olovna prečka 3- zatečeno stanje

U preliminarnoj fazi rada detaljno je dokumentirano zatečeno stanje predmeta

fotografiranjem, te je nakon predčišćenja izrađen crtež prečki u mjerilu.

Sustavno i kvalitetno vođena dokumentacija danas se podrazumijeva kao bitan

preduvjet kvalitetno provedenog konzervatorsko restauratorskog tretmana, a uključuje
dokumentiranje stanja predmeta prije, tijekom i nakon zahvata, te obavezno navođenje
svih materijala i postupaka korištenih pri radu, kao i rezultate eventualnih znanstvenih
ispitivanja provedenih na predmetu.

22
Crtež prečki u mjerilU

23
PROVEDENI KONZERVATORSKO RASTAURATORSKI ZAHVATI

DESALINIZACIJA –TIJEK POSTUPKA I REZULTATI DOSADAŠNJIH KEMIJSKIH

ANALIZA

Desalinizacija prečki antičkih sidara započela je 18.7.2014. u laboratoriju/radionici

firme Neir d.o.o. Sve tri prečke, dvije kamene i jedna olovna, potopljene su u bazene
napunjene vodom.

Desalinizacija

Planirano je uzorkovati vodu iz bazena, odrediti sadržaj soli u uzorcima te na taj način
pratiti otpuštanje soli iz prečki. Uobičajen period zamjene vode iz bazena u kojima su
potopljene prečke je 15 – 30 dana. Zbog neugodnog mirisa koji je bio prisutan već nakon
nekoliko dana potapanja prečki u vodi, odlučeno je u nešto kraćim periodima uzimati
uzorke vode i isto tako mijenjati vodu. Neugodan miris je bio prisutan zbog velike
količine obraštaja i morskih organizama nataloženih na površini prečki. Prva zamjena
vode je odrađena već nakon 7 dana desalinizacije (25.7.2014.). U tablici 1 je prikazan
broj uzorkovanja i zamjene vode do danas.

24
Tablica 1. Datumi uzorkovanja i promjene vode u bazenima s prečkama antičkih sidara.

BROJ PROMJENE VODE DATUM PROMJENE VODE

0 18.7.2014.
1 25.7.2014.
2 02.8.2014.
3 26.8.2014.
4 13.9.2014.

Voda je dosad zamijenjena ukupno 4 puta te je planirano mijenjanje vode dok se u

potpunosti ne uklone soli iz prečki ili dok se ne postigne konstantna vrijednost soli,
odnosno maksimum desalinizacije.

02.8.2014., odnosno prilikom druge zamjene vode u bazenima, uklonjene su deblje

inkrustracije i nataloženi morski organizmi i alge kako bi se umanjio neugodan miris, ali
i kako bi voda iz bazena mogla nesmetano prodrijeti u unutrašnjost prečki. Na taj način
pospješio se postupak desalinizacije.

Uzorci vode iz bazena su analizirani kvalitativno i kvantitativno. Kvalitativna analiza je

provedena klasičnom analitičkom metodom dokazivanja određene skupine soli, u našem
slučaju dokazivani su kloridi, sulfati i nitrati, s naglaskom na kloride s obzirom na
činjenicu da su izvađeni iz mora. Kvantitativna analiza klorida izvršena je
volumetrijskom metodom određivanja klorida (visocolor HE, Chlorid CL 500 titracijski
set, proizvođač Macherey-Nagel), dok je semikvantitativna analiza nitrata provedena
Merck Millipore Mquant Nitrat testovima. Kvantitativna analiza sulfata je određena
spektrofotometrijski uređajem Hanna HI 93751. pH – vrijednosti uzoraka određene su
indikatorskim trakama proizvođača Macherey-Nagel.
Koncentracija klorida služi kao indikator desalinizacije antičkih prečki te su zbog toga
prikazani i komentirani samo rezultati za analize klorida. Rezultati analize klorida
prikazani su u tablici 2.

Tablica 2. Rezultati provedene analize klorida na uzorcima vode iz bazena

Kamena Kamena Olovna

PREČKA prečka prečka prečka
1 2 1
vrijeme/dan c(Cl¯)/% c(Cl¯)/% c(Cl¯)/%

7 0,270 0,080 0,200

15 0,060 0,030 0,060
39 0,050 0,025 0,473

25
 57 0,025 0,025 0,170

Grafički prikaz rezultata je prikazan na slici 1.

Desalinizacija prečki antičkih sidara

0,500
Kamena prečka 1
Kamena prečka 2
0,400 Olovna prečka
koncentracija klorida, %

0,300

0,200

0,100

0,000
0 10 20 30 40 50 60
vrijeme, dan

Slika 1. Grafički prikaz koncentracije klorida u ovisnosti o vremenu

Iz dobivenih rezultata za kamene prečke antičkih sidara je vidljivo da se s vremenom

desalinizacije smanjuje udio klorida u vodi što je indikacija da se uspješno provodi
uklanjanje soli iz prečki. Zadnje vrijednosti koncentracije klorida za kamenu prečku 1, tj.
kamenu prečku 2 su pokazale da je oko 90 %, odnosno oko 70 % klorida uklonjeno u
odnosu na početnu vrijednost što znači da je i dalje potrebno provoditi desalinizaciju.
Zadnja dva rezultata za kamenu prečku 2 su ista što znači da će sljedeće mjerenje
pokazati je li postignuta maksimalna odsoljenost.

U slučaju olovne prečke antičkog sidra prisutan je jedan neuobičajen rezultat

koncentracije klorida. Naime, nakon druge zamjene vode u bazenu, dobivena je znatno
veća koncentracija u odnosu na početne rezultate analiza. Kao najvjerojatniji razlog za
taj rezultat je činjenica da je dobiven nakon uklanjanja naslaga morskog obraštaja s
površine sidara. Kada su skinute naslage s olovne prečke, moguće je da je većina soli s
površine tek tada mogla prijeći u vodu te da su te naslage smetale njihovom potpunom
otapanju. Budući da je prečka od metala koji nije porozan materijal, najveći postotak soli
se vjerojatno nalazi na površini ili uz samu površinu metala pa je zbog uklanjanja
morskih naslaga došlo i do njihovog otpuštanja u vodu. Sljedeće uzorkovanje je pokazalo

26
nižu koncentraciju klorida što pokazuje da je desalinizacija olovne prečke nastavljena u
željenom smjeru.

Rezultati su pokazali da je desalinizaciju potrebno još neko vrijeme provoditi kako bi se

došlo do konačnog zaključka o desalinizaciji prečki antičkih sidara.

DIJAGNOSTIČKA ISPITIVANJA – XRF-RENTGENSKA FLUORESCENTNA ANALIZA I

OPTIČKA MIKROSKOPIJA

S ciljem određivanja sastava olova uzet je uzorak olova za Laboratorij Hrvatskog

restauratorskog zavoda u Zagrebu u svrhu provođenja XRF-rentgenske fluorescentne
analize. XRF metoda se bazira na pobuđivanju atoma ispitivanog uzorka rentgenskim
zračenjem. Ovakva analiza daje nam kvalitativnu i kvantitativnu sliku o elementnom
sastavu uzorka.

Uzimanje uzoraka olova i kamena

Uzeti su i uzorci kamenih prečki kako bi se izradio mikropresjek kamena.

Rezultati ovih analiza još su u obradi.

Snimanje elektronskim mikroskopom izvršeno je prije uklanjanja biološkog obraštaja, za

vrijeme izrade sondi kako bi bili vidljivi slojevi inkrustracija na površini i stanje olova.

PREDČIŠĆENJE

U fazi predčišćenja, tjedan dana nakon potapanja prečki u bazene, uklonjen je morski
obraštaj i mikroorganizmi upotrebom vode pod povišenim tlakom. Mekše naslage
kalcifikata uklonjene su mehanički pomoću skalpela raznih dimenzija, dok su
centimetarske nakupine uklanjane upotrebom dlijeta i čekića.

27
 Čišćenje vodom pod povišenim tlakom

Mehaničko uklanjanje debljih naslaga

Izgled olovne prečke nakon čišćenja vodom pod povišenim tlakom

28
 Detalj tvrdokornih naslaga koje nisu uklonjene u fazi predčišćenja

Izgled prve kamene prečke nakon čišćenja vodom pod povišenim tlakom

Izgled druge kamene prečke nakon čišćenja vodom pod povišenim tlakom

29
REKONSTRUKCIJA IZVORNOG IZGLEDA SIDARA

Proučavanjem podataka postojeće literature o antičkim sidrima, osmišljena je

rekonstrukcija izvornog izgleda ovih triju antičkih sidara.

Prva kamena prečka pripada kameno –drvenom tipu sidra oko koje su se konopima
vezivale jedna ili dvije grane koje su služile kao krak odnosno krakovi sidra kojima bi se
sidro zarilo u pijesak ili zakačilo za dno.

Za rekonstrukciju ovog sidra potrebno je iz komada sirovog debla izraditi trup i krak
koji će se konopima odgovarajućih dimenzija na pravilan način privezati za trup i
prečku.

Rekonstrukcija kameno-drvenog sidra

30
Druga kamena prečka pripada kamenom tipu sidra koji je jedan od najranijih tipova
sidara, a činio ga je veći kamen okruglog ili stožastog oblika, odgovarajuće težine, koji je
po sredini bio ižlijebljen kako bi se mogao privezati konopom.

Njegov rekonstrukcija nije prikazana iz razloga što će kod njega debljim konopom biti
izveden čvrsti čvor oko središnjeg utora.

Olovna prečka pripada tipu olovno-drvenog sidra koji je osim olovne prečke ponekad
imao i spojnice, te drvenu gredu i krakove koji su na šiljcima mogli biti okovani
metalnim pločicama. Olovne prečke bile su različitih dimenzija i kao takve činile su
glavnu težinu sidra. Po sredini se nalazio četvrtasti otvor kroz koji se provlačila drvena
greda. Na donjem dijelu sidra olovna je spojnica spajala drvenu gredu s krakovima i
služila kao opterećenje suprotnog kraja sidra.

Za rekonstrukciju ovog sidra potrebno je izraditi drveni trup i krakove izvornih

dimenzija koji će na odgovarajući sistem drvenih tiplova biti spojeni u cjelinu. Konopi
odgovarajućih dimenzija će na pravilan način biti privezani za trup i prečku. Ujedno će
biti izrađene i metalne spojnice.

31
Rekonstrukcija olovno-drvenog sidra

32
DALJNJI KONZERVATORSKO RESTAURATORSKI ZAHVATI

Nakon završetka postupka desalinizacije, prečke se vade iz bazena i potrebno ih je

osušiti na zraku. Nakon sušenja slijede idući zahvati.

MEHANIČKO I KEMIJSKO ČIŠĆENJE PREČKI

Za uklanjanje korozijskih naslaga s olovne prečke koristit će se isključivo kemijska

metoda čišćenja. Zbog svojih svojstava olovo je jako osjetljivo na mehaničko čišćenje
zbog čega će se pristupiti kemijskom otapanju naslaga i njihovom uklanjanju mekim
četkicama i ispiranjem u destiliranoj vodi.

Pri radu na kamenim prečkama, kod tvrdokornih naslaga biti će kombinirano kemijsko i
mehaničko čišćenje pri čemu će se u potpunosti poštivati izvorna površina. Kemijskim
postupcima otapat će se naslage na kamenu i uklanjati mehanički upotrebom skalpela i
ultrazvučne igle.

ZAŠTITA OLOVNE PREČKE

S obzirom da će prečke nakon izrade rekonstrukcija biti izložene na otvorenom uz more,

potrebno je nanjeti zaštitu na olovnu prečku kako bi što dulje bila zaštičena od vanjskih
utjecaja koji djeluju na sami materijal. Za zaštitu koristit će se visokokvalitetan vosak.

KONSOLIDACIJA KAMENA

Oštećena mjesta kamenih prečki konsolidirat će se 2%-tnom otopinom Paraloida B-72 u

acetonu. Osim konsolidacije trošne kamene građe Paraloid B-72 ima i hidrofobni učinak
što spriječava zadržavanje vode na površini kamena. Prije nanošenja konsolidanta
napraviti će se proba na ograničenom mjestu. Konsolidant se nanosi kistom na površinu
kamena, a postupak se ponavlja po potrebi.

POPUNJAVANJE PUKOTINA UMJETNIM KAMENOM

Veća oštećenja kamena, pukotine i ljuske ispunit će se smjesom umjetnog kamena

odgovarajuće nijanse. Oštećena mjesta biti će ispunjena kako bi se spriječio prodor vode
u strukturu kamena i daljnje propadanje oštećenih mjesta. Smjesa umjetnog kamena
priprema se s akrilnom emulzijom. Nakon nanošenja na kamen i sušenja veoma je slična

33
kamenu i lako se obrađuje. Može se obrađivati, brusnim papirom i različitim klesarskim
alatima.

IZRADA DRVENIH I METALNIH ELEMENATA

Prema rekonstrukciji izvornog izgleda izradit će se drveni elementi koji će se obraditi na

tradicionalan način tesarskim alatima (sjekira, tesla, dlijeta za drvo). Nakon obrade, drvo
je potrebno impregnirati, tonirati i nanjeti zaštitu.

Metalne elemente će također biti izrađeni u odgovarajućim dimenzijama i zaštićeni.

Dijelovi sidra će nakon izrade elemenata biti spojeni u cjeline i na odgovarajući način
povezani konopima.

Sve faze radova biti će izrađene u dogovoru sa nadležnim konzervatorskim nadzorom.

Pri dovršenju radova sidra će se transportirati na otok Šoltu na lokacije gdje će biti
izložena.

Detaljnji plan prezentacije izradit će se na licu mjesta u dogovoru s nadležnim

Konzervatorskim odjelom.

Na kraju projekta izrađuje se završna dokumentacija u kojoj će biti obuhvaćene sve faze
konzervatorsko restauratorskih zahvata popraćene fotografijama.

34
SMJEŠTAJ REKONSTRUIRANIH SIDARA U MASLINICI I ROGAČU

Po završetku rekonstrukcije sidara Općina Šolta će urediti (hortikulturno, sigurnosno)

mjesta gdje će biti izložena, postaviti prezentacijske info table i prikladno prezentacijsko
osvjetljenje. Dva sidra će biti postavljena u Maslinici budući da su tamo i pronađena.
Inače Maslinica je jedino šoltansko naselje smješteno na zapadnoj obali otoka, u dnu
dobro zaštićene prirodne luke. Odlikuje se prirodnim vrijednostima krajolika, što ga uz
slikovitu uvalu čini i borova šuma s južne strane, te neposredna okolica s uvalom
Šešulom i arhipelagom od sedam otočića. Naselje nije nastalo kao luka nekog drugog
sela, što je slučaj s ostalim obalnim naseljima na Šolti, već se kao organizirano naselje
javlja početkom 18. stoljeća kad je na južnoj strani uvale obitelj Marchi sagradila utvrđen
dvorac (1703. godine). Tada su se počele graditi težačke kuće, najprije na sjevernom, a
zatim na južnom dijelu uvale. U 19. stoljeću na sjevernoj strani uvale sagrađena je luka.
Zgrada Kapetanije sagrađena je za vrijeme austrijske uprave 1854. g., kad i mul pred
njom te obala od pravilnih klesanaca pred dvorcem Martinis-Marchi. Žalo u dnu uvale
koje je dijelilo sjeverni i južni dio naselja betonirano je sredinom 20. stoljeća, te je na taj
način formirana riva koja uokviruje dno uvale pred povijesnim naseljem.

Olovno- drveno sidro s obzirom na njegovu veličinu i reprezentativnost postavit će se na

travnatu površinu u novoizgrađenoj marini pokraj dvorca Martinis-Marchi (Sl.17 i 18).
Nedavno uređeni dvorac i marina svake godine privlače sve više turista, a pogotovo
nautičara te je ovo idealno mjesto za prezentaciju antičkog sidra. Na travnatoj površini
postavit će se postolje za smještaj sidra te prikladna rasvjeta kao i prezentacijska info
tabla. Kako Općina Šolta već ima postavljene table na kulturnim dobrima njihov izgled je
već određen (Sl.19). Gore detaljno opisano kameno sidro(Sl.12) biti će postavljeno u dnu
uvale na rivi nastaloj sredinom 20. stoljeća koja je ujedino i centar mjesta. Na tom dijelu
nalazi se otok s palmom uokolo koje su već postavljene klupe i gdje se mještani, ali i
turisti rado okupljaju. To je također i svojevrsan trg gdje se odravaju sve svećanosti u
Maslinici. S obzirom da je mjesto za smještaj dosta ograničeno, povoljno je za stavljanje
kamenog sidra (Sl. 19).

35
Sl.17 Položaj smještaja olovno-dvenog sidra s pogledom na dvorac Martinis-
Marchi

Sl.18 Položaj smještaja olovno-drvenog sidra u Maslinici

36
Sl. 19 Položaj smještaja kamenog sidra

Kameno-drveno sidro (Sl. 13) postavit će se u Rogaču koji je ujedno i glavna luka otoka
Šolte. Naselje i luka Rogač smješteno je na sredini sjeverne obale otoka, a nastalo je kao
luka naselja Grohote. U dnu uvale orijentirane na istok, sagrađena je prva aglomeracija
gospodarskih prizemnica. Branio ih je čvrst dvokatni barokni kaštel četverostrešnog
krovišta s puškarnicama na pročelju. Kao sastavni dio luke podignuta je na suprotnoj
obali kažela za dezinfekciju brodova i skladište mreža. U uvali su pretežno bila skladišta i
konobe, a prema katastru iz 1833. godine od 12 kuća samo je jedna bila stambena. Uz
žalo po sredini uvale odakle polazi put prema Grohotama, podignuta je tijekom 19.
stoljeća, na mjestu starije kapele, crkva sv. Tereze Avilske. Također u dnu uvale
sagrađena je potkraj 19. stoljeća ladanjska zgrada obitelji Miladino. O dugoj povijesnoj
naseljenosti ovog predjela otoka svjedoči i obližnje arheološko nalazište s ostacima
rimske villae rusticae u južnoj uvali Banje. Sidro će biti postavljeno na zeleoj površini u
neposrednoj blizini pristaništa za trajekte. Općina Šolta će površinu hortikulturno
urediti i postaviti odgovarajuću rasvjetu i prezentacijske table.

37
Sl. 20 Položaj smještaja kameno-drvenog sidra

Sl.21 Položaj smještaja kameno-rvenog sidra

38
Sl.22 Izgled prezentacijske info table

v.d. ravnatelj Kulturno-informativnog centra otoka Šolte

39