EDGAR ALLAN POE: GAVRAN

SCENSKA IZVEDBA

U igrokazu kojim ćemo prikazati poemu Gavran E. A. Poea postoje dvije paralelne radnje. U
prvoj radnji djevojčica čita poemu i razmišlja o njoj naglas te stvara vlastitu verziju dodajući
svoje ideje originalnom pjesničkom predlošku. Druga radnja prikazuje ono što djevojčica
zamišlja. Radnje se izmjenjuju tako da se sudionici prve radnje „zamrznu” dok se odvija
druga radnja i obrnuto. U pojedinim dijelovima izvedbe puštamo različite zvukove.

LIKOVI:
DJEVOJČICA (Kristina Kuhar)
EDGAR (Josipa Jurišić)
PUTNIK (Tamara Prelog)
GAVRAN (Marta Bezjak)

(Prva radnja)
DJEVOJČICA (ulazi u sobu, baca školsku torbu, sjeda za radni stol i iz torbe uzima poemu
Gavran, koju je dobila za domaću zadaću; mrzovoljna je jer ne razumije pjesmu i ne voli
čitati): Koliko ću još puta morati pročitati ovu glupu pjesmu koju ionako nitko živ ne
razumije! Kad će mi to trebat' u životu?! Ali dobro…(čita naglas)

„Jednom jedne strašne noći, ja zamišljah u samoći,

Čitah crne, prašne knjige, koje staro znanje skriše;
Dok sam u san skoro pao, netko mi je zakucao,
Na vrata mi zakucao - zakucao tiho - tiše -
To je putnik, ja promrmljah, koji bježi ispred kiše,

Samo to i ništa više.

Ah, da, još se sjećam jasno, u prosincu bješe kasno

Svaki ugarak, što trne, duhove po podu riše.
Željno čekam ja svanuće, uzalud iz knjiga vučem
Spas od boli što me muče, jer me od Nje rastaviše.
Od djevojke anđeoske, od Lenore rastaviše,

1
 Ah, nje sada nema više.

Od svilenog, tužnog šuma iz zastora od baršuna

Nikad prije osjećani užasi me zahvatiše;
Dok mi srce snažno bije, ja ga mirim sve hrabrije:
Putnik moli da se skrije od te noći, bure, kiše.
Putnik kuca na ta vrata, da se skrije ispred kiše.
(…)
Mrak je tamo, ništa više.”

(Djevojčica govori) Odakle sad taj putnik? Ma ja bih ovo bolje napisala! Bolje da putnik
stvarno postoji, barem bi bilo zanimljivije. Imam ideju!

(Druga radnja)
EDGAR (sjedi u naslonjaču, vani kiši1, sjetno gleda Lenorine slike na Facebooku, pored
njega opojno sredstvo pod čijim je utjecajem): Ah, Lenora, anđele moj, kako ću ja bez tebe?
(Odjednom netko pokuca na vrata, Edgar gleda na sat, začuđeno govori): Pa ponoć je. Tko
normalan u ovo doba kuca ljudima na vrata? (prilazi vratima i otvara ih)
PUTNIK: Dobra večer, ispričavam se na smetnji, ali možete li mi dopustiti da prenoćim, vani
jako pada kiša, a nemam kamo?
EDGAR (ne vidi putnika, izviruje da vidi ima li koga vani): Hm, čudno. Nema nikoga. Ma
sigurno je to samo vjetar. Ništa više.
PUTNIK (začuđeno gleda, ali ulazi u kuću prolazeći pored Edgara i pokušava skrenuti
pozornost na sebe): Hej! Ovdje sam! Ne vidiš me? (baca pogled na prostoriju i spazi vrećicu
s opojnim sredstvom i podiže ju, govori za sebe): Ahaaaa! Sad mi je sve jasno. Što da sad
radim? Ma baš me briga, vani je hladno, a on neće ni znati da sam bio tu kad dođe k sebi.
(pravi buku, skida jaknu i priprema si ležaj)
EDGAR (kreće prema prozoru): Oh, izgleda da nisam dobro zatvorio prozor.
.

1
http://www.youtube.com/watch?v=2Q1EDFA0U2s

2
(Prva radnja)
DJEVOJČICA: Tu mi sad nešto nedostaje. (gleda u pjesmu) E, mogla bih ovo iskoristiti:
„Prozorsku otvorih kuku, kad uz lepet i uz buku,
Kroza nj uđe gordi Gavran.”

(Druga radnja)
(Gavran iskače iza zastora i grakćući dolijeće na stol.)
EDGAR (iznenađeno): Što je ovo?
PUTNIK (Edgaru): Hvala Bogu! Napokon si me primijetio. Mogu li…
EDGAR (prekida putnika): Kvragu! Samo mi je još ova ptičurina trebala. Bježi! (kišobranom
tjera gavrana)
PUTNIK (u čudu): Kakva ptičurina? Što je tebi? O čemu pričaš?
EDGAR (i dalje tjera gavrana sa stola): Iš! Iš!
GAVRAN (grakćući): Nikad više!
EDGAR (stane zapanjen)

(Prva radnja)
DJEVOJČICA: Hahahaha, zamisli ovo u stvarnom životu. Lik uđe drugom liku u kuću, a ovaj
ga ne vidi. I još priča s pticom, hahaha. Pa moja verzija je prekul!

(Druga radnja)
EDGAR (u šoku): Kako je ovo moguće? Ti pričaš?
GAVRAN (grakćući): Nikad više!
PUTNIK (maše rukama ispred Edgarova lica): Heeej! (odmahuje rukom) Ma tebi nema
pomoći. (sjeda na stolicu i promatra Edgara) Ovo će biti baš zanimljivo.
EDGAR(podrugljivo): Znaš li ti išta drugo reći osim „nikad više”?
GAVRAN (grakćući): Nikad više!

(Prva radnja)
DJEVOJČICA: Hahaha, pa ovaj gavran je zakon.

3
(Druga radnja)
EDGAR: Ma nema veze. Ne moraš pričati sa mnom, znam ja da me ti itekako razumiješ.
(položi ruku gavranu na glavu)Važno je samo da mi netko pravi društvo.
GAVRAN (grakćući): Nikad više!
PUTNIK (Edgaru, smiješeći se, pokazuje vrećicu s opojnim sredstvom) Čini se meni da tebi
nešto drugo pravi društvo.
EDGAR (sjeda u naslonjač, tužan, govori za sebe): Ah, moja Lenoro, nikad više nećeš sjesti
ovdje pokraj mene...
GAVRAN (grakćući): Nikad više!
PUTNIK (Edgaru): E, čovječe, nema tebi lijeka.
EDGAR (za sebe): Kako li sam usamljen, da mi je barem još jedan dan s tobom.
GAVRAN (grakćući): Nikad više!
EDGAR (ustaje iz naslonjača i ljutito se obraća gavranu): Ma što ti znaš, crna ptico? Jesi li ti
neki prorok možda?! Ako si toliko pametan, reci mi hoću li Lenoru onda vidjeti barem u raju?
GAVRAN (grakćući): Nikad više!
EDGAR (kišobranom udara gavrana vičući): Ma znaš ti što?! Ne trebaju meni tvoje gluposti!
Bježi odavde dok sam još dobre volje!
PUTNIK (za sebe): Ma pusti ti ovo. Bolje mi je spavati na kiši, nego kod ovog luđaka (kupi
stvari i odlazi).
GAVRAN (nestane)
EDGAR (polako kreće prema naslonjaču i sjeda2): Oh, Lenoro, bez tebe sam izgubljen...
(pognute glave stavlja ruke na lice i tiho zaplače)

(Prva radnja)
DJEVOJČICA (gledajući u strop): E moj Edgare, ljubav je koma (stanka). (Spušta pogled na
pjesmu) Hmm... Kad bolje razmislim, nije ti ova pjesma toliko loša, Poe. Još bih samo voljela
da možeš čuti kako sam u nju uklopila svoje ideje. Predobro mi je sve ispalo! (djevojčici
zazvoni mobitel, ona se javlja) Ej, stara! (pauza) Može. Evo, za pet minuta sam na školskom
(odlazi).

KRAJ

2
http://www.youtube.com/watch?v=ruP672bL8eA