AKVAKULTURA

AKVAKULTURA - uzgoj organizama koji žive u vodi pod kontroliranim uvjetima u komercijalne svrhe

Razvoj akvakulture :

U Kini prije 4000 god. znali razmnožavati i uzgajati ribe. Doneseni su prvi zakoni o zabrani ribolova u
vrijeme mrijesta, 473. pr. Kr. Izlazi knjiga o akvakulturi (Fan Li, Rasprava o uzgoju riba)

U Egiptu svećenici zabranili proizvodnju (tilapija) te konzumaciju ribe kako bi se razvijala poljoprivreda.

Feničani naveliko trgovali sa sušenom i usoljenom ribom.

U Rimskom carstvu za potrebe gozbi a i za redovnu prehranu građeni su ribnjaci.

62. god. Columella u „De re rustica” opisana tehnologija uzgoja.

618.-906. god. Dinastija Tang bilo zabranjeno loviti, jesti ili prodavati šarane jer se oni na kineskom
izgovaraju „li” kao i carevo ime. Posljedica naglo pao tisućljetni uzgoj šarana ali naglo povećan uzgoj
drugih vrsta riba.

U Europi se grade ribnjaci oko samostana. Karlo Veliki ( 9. st.) dao uredbu da se mora graditi što više
ribnjaka. Na moru haringa. Bakalar najznačajnije ribolovne vrste.

18. st. Arthedii vodeći ihtiolog i tvorac suvremene sistematike riba.

Linné opisao oko 2600 vrsta.

Nijemac Jacobi razradio mokru metodu umjetnog mrijesta pastrva. Oko 1840. Francuzi Gehin i Remy
usavršili metodu i napravljeno prvo mrijestilište u pokrajini Elsass.

Najveći razvoj akvakulture u 20. st i razvoj suvremene marikulture (kavezni uzgoj, umjetni mrijest, širenje
uzgoja šarana, tilapija, am. somova…).

Razvoj akvakulture u Hrvatskoj:

995. prvi pisani dokument o ribarstvu u Hrvata za vrijeme Držislava, sina Krešimira I. Zadarski plemići
darovali svoje pravo ribolova oko Dugog otoka.

Stoljećima postojale jake ribarske organizacije u mnogim primorskim mjestima ali i na Dunavu.

1893. Kišpatić „Ribe”.

1882. prvo pastrvsko ribogojilište u Čabru a kasnije na Medvednici.

1897. prvo šaransko ribnjičarstvo u Božjakovini.

Oko 1920. grade se velika ribnjičarstvaKončanica, Poljana i Našice, Jastrebarsko, Crna Mlaka, Grudnjak i
Pisarovina (inž. Josip Ivančić).

Od 1920. pa sve do 1990. značajni rast proizvodnje (razvoj gnojidbe, dopunske prihrane, vapnjenja, gušći
nasadi, uvođenje herbivora, posebne genetske linije…).
NAMJENA AKVAKULTURE

• proizvodnja ljudske hrane • otvorenih voda

• proizvodnja riba za športski ribolov • proizvodnja riba za riblje brašno

• proizvodnja matica za ribiče • proizvodnja ukrasnih riba

• proizvodnja riba za poribljavanje • proizvodnja bilja

NAJVAŽNIJA NAMJENA PROIZVODNJA LJUDSKE HRANE- PITANJA ???

•da li je akvakultura najuspješniji način proizvodnje animalnih proteina

•da li proizvoditi jeftiniju hranu ili za luksuzne potrebe

PRIRAST

- kod riba težinski prirast veći nego kod peradi, svinja, ovaca i goveda.

RAZLOG

-ribe koriste visoki nivo proteina u hrani, za razliku od:

- peradi - koja deaminizira polovicu unesenih proteina koji su izgubljeni za sintezu novih visoko-
vrijednih proteina
- svinja - koje gube dvije trećine hranom unesenih aminokiselina putem deaminizacije

-ribe kao i školjke su djelotvorni konverteri proteina u visokokvalitetnu hranu za ljudsku ishranu

KONVERZIJA

kalifornijska pastrva 1 : 1,25-2

kanalski som 1 : 1,0

CIJENA VARIRA I OVISI O:

• vrsti ribe koja se uzgaja i sustav uzgoja

• proizvodnja ribe jeftinija oko 50% u odnosu na proizvodnju svinjetine i govedine.

• jeftinija je proizvodnja herbifornih i omnivornih nego karnivornih vrsta riba.

Sustavi akvakulture

EKSTENZIVNI INTENZIVNI visoka produkcija po jedinici

volumena
široki areal visoka gustoća nasada
automatizirana ishrana
niska investicijska ulaganja selekcija matičnog materijala
intenzitet proizvodnje ovisi o:
niski troškovi proizvodnje intenzivno gospodarenje tehničkim, ekonomskim i
niski prinosi kontrola sredine socijalnim momentima

POLUINTENZIVNI proizvodni procesi

mehanizirani
ULOV U SVIJETU:
- 1983. godine 18,6 milijuna tona
- 2004. godine >70 milijuna tona
(89 % morske, a 11% slatkovodne)
-ulov riba stalno se smanjuje
ULOV RIBA U EU
- 1995.g. 6,38 mil. tona, 1998. g. 6,28 mil. tona
Prema izvješću FAO-a (2000.g) :
- oko 50 % prirasta riba u cijelosti izlovljava
- između 15 i 18 % je prelovljeno
- oko 10 % zaliha je devastirano

PROIZVODNJA RIBE U RH
- SALMONIDI - na oko 4 ha proizvodi se oko:
• 300 tona - 1994. godine
• 800 tona - 2001. godine
-TOPLOVODNE VRSTE RIBA (glavna vrsta šaran)

• 1989. godine 12.460 tona na oko 12.000 ha, 1018 kg/ha

• 1994. godine 3.750 t na oko 11.000 ha, 324 kg/ha

• 2004. godine 4.243 t na oko 6.600 ha, 642 kg/ha.

Strategija razvoja ribarstva u RH predviđa usuglašavanje s europskim standardima kroz:

• Modernizaciju i smanjenje ribolovne flote

• izgradnju ribarske infrastrukture i logistike
• poticanje razvoja zadrugarstva
• poticanje marketinga u prerađivačkoj industriji
• povećanje dodane vrijednosti

POŽELJNE OSOBINE KOD UZGOJA VODENIH ORGANIZAMA

1. Reproduktivne navike

• održavanje populacije ovisi o prirodnoj reprodukciji (cipal, jegulja, školjke) pa se mlađ lovi iz otvorenih
voda

• umjetni mrijest, prvi izveden 1752. god. u Njemačkoj (Jacobi), bum 1934. godine nakon hipofizacije u
Brazilu.

2. Zalihe ikre i ličinki

• uzgoj lakši kada su ikra i ličinke otpornije,  veća ikra, veće ličinke - lakši uzgoj

- pastrva zakopava ikru,

- tilapija ikru čuva u ustima,
- mužjak soma čuva gnijezda,
- rak nosi jaja na tijelu
3. Navike ishrane
• uzgoj s niskim lancima ishrane -gnojidba

• uzgoj s visokim lancima ishrane - visoko proteinska hrana

4. Prilagođenost gustoći

-gustoća uzrokuje mnoge probleme kao što su:

 povećanje otpadaka,
 smanjenje kisika,
 bolesti

Radi navedenih zahtjeva od 25 000 vrsta riba samo njih 3% se mogu uzgajati.

Prema podacima FAO-a predmetom akvakulture je oko 150 različitih vrsta od čega je:

• 90 vrsta riba,

• 25 vrsta rakova,

• 35 vrsta mekušaca.

U Hrvatskoj se uzgaja malo vrsta zbog nedovoljnog znanstveno-istraživačkog rada, osobito iz područja
selekcije i hibridizacije.

UVJETNA PODJELA AKVAKULTURE

- POTAMO ili uzgoj u slatkoj vodi,

- MARI ili uzgoj u slanoj vodi

UZGOJ U SLATKOJ VODI

• toplovodne vrste riba - šaran, linjak, bijeli amur, bijeli glavaš, sivi glavaš, som, smuđ, štuka, tilapija,
jegulja, a tu su i pokušaji uzgoja kečiga i kanalskog soma

•hladnovodne vrste riba - dužičasta ili kalifornijska pastrva, zatim potočna pastrva, jezerska zlatovčica,
ozimice te sporadično lipljen i mladica

• ribe braktičnih voda (cipli)

• drugi organizmi - rakovi, žabe

UZGOJ U SLANOJ VODI

• uzgoj riba – brancin,orada, cipal, list, pastrva, losos, iverak

• uzgoj školjki - pedoći i kamenice

UZGOJ VODENOG BILJA

• morske i slatkovodne alge

• vodeni špinat u ribnjacima Tajlanda, Malezije, Singapura - proizvodnja do 100 kg/ha/dan,

• keka (Sagittaria) u Kini

• divlja riža (Zizania aquatica) u Kaliforniji

• rogoz (Typha latifolia), posebno se ne uzgaja, ali se koristi za ishranu

ABIOTIČKI I BIOTIČKI ČIMBENICI

VODA KAO ŽIVOTNA SREDINA

- voda u tekućem stanju pokriva oko 71 % planeta zemlja.

- od ukupne količine vode - 1,47 x 109 km3:

• 97,3 % čini slana voda,

• 2,7% čini slatka voda, od čega je: 76,5% slatke vode zaleđeno, 22,9 % podzemna voda, 0,34 % u
jezerima, 0,004 % u rijekama, 0,19 % kao vlaga tla, 0,037 % kao vlaga u atmosferi

- godišnje ispari oko 577.000 km3 vode,

- na zemlju se vrati 117.000 km3, ili 45 000 km3 više,

Za ribarstvo kao i općenito biološki, važne su ekstremne pojave jer one određuju biološke procese u vodi.
Zakonitosti bioloških procesa u vodi i odnose između bioloških procesa i vanjske sredine u vodenim
sustavima proučava - hidrobiologija

Razlikuju se dvije discipline:

• oceanologija (proučava život u moru),

• limnologija (proučava život u kopnenim vodama).

DOSTUPNI IZVORI VODE

Površinske vode: stajačice i tekućice

Podzemne vode

OSNOVNE ZNAČAJKE VODE

- voda je idealno otapalo i u prirodi nema kemijski čiste vode,

- sadržaj soli u vodi varira između 0,01 i 36 ppm,

- prema sadržaju soli vode se dijele na:

• slane sa sadržajem soli od 0,5 do 36 ppm,

• slatke vode,
• ahaline (vode bez soli) sadrže od 0,01 do 0,05 ppm soli,
• ostale slatke vode sa sadržajem soli između 0,05 i 0,5 ppm

- razlika između voda na kopnu i mora i oceana osim slanosti su:

• mala površina i dubina, (obično do 100 m), osim Bajkala čija je dubina do 1600 m,
• siromaštvo naseljima flore i faune,
• vode na kopnu naseljavaju kozmopoliti.

Za vode na kopnu značajna eksterijerna promjenjivost vrsta = forma, koje su rezultat različitih fizikalno
kemijskih svojstava vode.
FAKTORI SREDINE = čimbenici vanjske sredine koji djeluju na organizme.

- rezultati uzgoja riba ovise o mnogim činiocima sredine jer o njima ovisi:

• preživljavanje riba,
• rast riba,
• razmnožavanje riba

-razlikujemo:

• abiotičke čimbenici: temperatura vode i zraka,strujanje vode, salinitet, svjetlost, otopljene mineralne
soli, organske tvari, tlak, kisik, ugljični dioksid, reakcija vode pH vrijednost, hranjive soli N i P,
kalcij, magnezij i DR.
• biotičke čimbenike

1. TEMPERATURA VODE

- većina hidrobionata su poikilotermniorganizmi

- razlikuju se:

• euritermi (oligo, mezo i poli) organizmi,

• stenotermi organizmi

- svaka vrsta ima svoju temperaturnu valencu,

- pravilo je - niži razvojni stadiji imaju niže optimalne vrijednosti temperature,

- niti jedan ekološki činitelj kao temperatura vode ne utječe toliko na preživljavanje i rast riba u svim fazama
njihovog razvoja,

- povećanjem temperature vode do određene granice svi životni procesi se ubrzavaju, ali to može dovesti do
disharmonije kemijskih reakcija osnovnih životnih procesa,

- kod toplovodnih riba, ovisno o gustoći, aktivnost počinje kod 10-15°C,

- ovisno o aktivnostima metabolizam riba se može p ovećati i do 15 puta, a time se povećava i potreba za
kisikom

- metabolizam predatora intenzivniji je od metabolizma bentofaga i biljojeda,

- tijekom plivanja potreba za energijom se povećava i može biti veća i do 100 puta u odnosu na mirovanje,

- uspjeh akvakulture ovisi o poznavanju temperaturnih zahtjeva vrste koja se uzgaja,

- nagle promjene temperature izazivaju stres, a stres je preduvjet razvoja bolesti (transport ribe i
nasađivanje),

- transport žive ribe lakši zimi nego ljeti. to je važno radi manipulacije ribom (ljeti transport u jutarnjim
satima).

- s temperaturom vode povezana je i saturacija vode kisikom:

• hladna voda - više otopljenog kisika,

• topla voda - manje otopljenog kisika.

- važno je poznavati optimum za svaki stadij razvoja od inkubacije ikre do konzuma.

- razlikujemo:

• predličinke,

• ličinke,

• mladunce,

• mlađ,

• konzum.

- šaran kod nas spolno zreo nakon 2 do 3 godine i mrijesti se jedanput godišnje,

- u tropima šaran je spolno zreo prve godine, a mrijesti se četiri puta godišnje,

- visoka temperatura vode – stres.

2. STRUJANJE VODE

- modificira sve ekološke parametre u vodi,

- brzina vode iznad 3,5 m/s onemogućuje prisustvo organizama u vodi,

- kod brzine vode u vodotocima do 1 m/s žive uglavnom organizmi kao i u stajačicama.

3. SVIJETLO

- svjetlost je uvjet postojanja autotrofnih organizama.

- za životinjske organizme svjetlo ima signalno značenje izraženo fotodinamičkim efektom.

- svjetlo djeluje i na biokemijske procese u organizmu, važno za:

• stvaranje vitamina,
• razmnožavanje,

• boju organizma.

- do 10 m dubine prodire: 2 % crvenih zraka, 8 % narančastih zraka, 32 % žutih zraka, 75 % plavih zraka.

Intenzitet ovisi o: geografskom položaju,dubini, dobu danu, sezoni

4. GUSTOĆA VODE

- ovisi o temperaturi i količini soli,

- voda najgušća kod temperature od 4°C, dok je gustoća vode manja kod niže i više temperature,

- uvjetuje kretanje i održavanje (lebdenje) hidrobionata.

5. SLANOST VODE

- važna adaptacija kako slatkovodnih tako i morskih organizama.

6. KISIK

- koeficijent apsorpcije kod 0°C = 0,04898.

- u vodu dospijeva na dva načina:

• biogeno prozračivanje – fotosinteza,

• mehaničko prozračivanje

- koncentracije kisika u vodi ovise o:

1. temperaturi,
2. salinitetu,
3. vjetru,
4. biološkoj potrošnji,
5. kemijskoj potrošnji.

- koeficijent apsorpcije se smanjuje kod većih temperatura i saliniteta,

- u mrjestilištima poželjne vrijednosti kisika osiguravaju se dodatkom svježe vode i/ili aeriranjem,

- poželjna saturacija kisika u mrjestilištima je oko 100%,

- poželjna saturacija vode kisikom u intenzivnom uzgoju je >80%,

- saturacija vode kisikom (100 %):

• 5°C 12,37 mg/l

• 15°C 9,26 mg/l

• 30°C 7,77 mg/l

- poželjne vrijednosti kisika za toplovodne vrste riba > 5 mg O2/l, a granična vrijednost je 50 % zasićenosti.

- toplovodne ribe podnose, ali slabo prirastaju kod koncentracija kisika između 1 i 5 mg O2 /l,

- letalna doza kisika je između 0,3 i 1,0 mg O2/l,

- mlađe ribe preživljavaju i kod vrijednosti kisika od 0,2 mg O2/l.

- nestašicu kisika prati:

• smanjena aktivnost riba,

• smanjena iskorištenost hrane,
• smanjena opća otpornost organizama prema ostalim nepovoljnim činiocima sredine kao što su
amonijak, pH
• visina dnevnog obroka dodatne hrane ovisi o količi kisika u vodi.

- dinamika kisika:

• dan - fotosinteza + disanje,

• noć – disanje,

- u intenzivnoj proizvodnji poželjne vrijednosti kisika postižu se mehaničkim metodama – aeracija.

-hipersaturacija vode kisikom nepovoljna za uzgoj – kod pastrva izaziva bolest mjehurićavost (nakupljanje
plina na koži, krvi i unutarnjim organima.

-mjehurićavost izaziva i presaturacija vode s dušikom, kao i neravnoteža parcijalnih tlakova plinova, a javlja
se :

1. prilikom zagrijavanja vode u mrjestilištima,

2. u izvorima,
3. ispod slapova i brana,
4. kod cvjetanja vode.

7. PARCIJALNI TLAK PLINOVA

- uzrok ugibanju je veći parcijalni tlak dušika, rjeđe kisika, a nikad ugljičnog dioksida,

- zasićenost vode dušikom iznad 111% izaziva ugibanje riba,

- ravnoteža i normalni tlak plinova postiže se:

• miješanjem vode,
• raspršivanjem vode,
• puštanjem preko kaskada.

- uzroci hipersaturacije kisika u šaranskim ribnjacima su:

1. obraslost ribnjaka višom vodenom vegetacijom,

2. cvjetanje vode.

8. UGLJIČNI DIOKSID

- obogaćenje: - troši se:

• biogeni procesi (disanje), • biogenim procesima (fotosinteza),

• razgradnja organskih tvari,
• kemijskim reakcijama, pretvaranjem ugljičnog
• iz atmosfere.
dioksida u mono, a mono u dikarbonate.
- koeficijent apsorpcije kod 0°C = 1,713 (u 1 l otopi se 0,514 ml CO2).
9. pH VRIJEDNOST

- pH vrijednosti ovise o fizikalno - kemijskim faktorima:

• CO2, soli, ugljična kiselina i dr,

• bitni su odnosi između vrijednosti OH, HCO3, CO3 u vodi,

- reakcija vode kisela - slaba iskoristivost hrane,

- reakcija vode alkalna – smanjuje se propusnost epitela za prolaz plinova i soli i otpornost praga
prijemljivosti za bolesti,

•optimalne vrijednosti pH za:

- šarana 8,5,

- pastrvu < 8,5.

Regulira se:

• izostavljanjem mineralne gnojidbe u šaranski ribnjacima,

• odstranjivanjem mulja u šaranskim ribnjacima, a čišćenjem dna u salmonidnim ribnjacima,
• odstranjivanjem više vodene vegetacije u šaranskim ribnjacima,
• vapnjenje šaranskih ribnjaka,
• tanjuranje šaranskih ribnjaka,
• aeriranjem vode,
• smanjenjem bjelančevina u hrani.

10. HRANJIVE SOLI

- pored otopljenih koloida u vodi se nalaze i drugi elementi otopljeni u vodi koji su često ograničavajući
činitelj u produktivnosti vodenih ekosustava,

- osnovni elementi su fosfor i dušik, koji u vodi moraju biti u obliku soli, jer mali broj biljnih vrsta koristi
elementarne oblike (modro-zelene alge),

- kruženje elemenata:

• N- otvoreni ciklus,

• P- zatvoreni ciklus,

11. FOSFOR

- fosfor važan jer ulazi u sastav bjelančevina, a u vodi se nalazi u obliku soli i u organskim spojevima,

- potrošnja fosfora u vodi ovisi o fizikalno-kemijskom sastavu mulja,

- sitnije čestice mulja - bolja apsorpcija P,

- kisela tla više vežu fosfora,

- iznad pH 9 - nastaje netopivi tri kalcijev fosfat,

- u kruženju fosfora veliku ulogu imaju mikroorganizmi koji:

 • pretvaraju netopivi fosfor u topivi oblik,
• vezani organski P prevode u nevezani mineralni P,

-optimalna vrijednost P u šaranskim ribnjacima 0,5 mg/l.

12. DUŠIK

- oblici dušika u vodi:

- ioni- amonijak, nitrat i međuprodukt nitrit,

- u vodi s visokim vrijednostima organske tvari prevladava dušik u obliku amonijaka, dok u čistim vodama
prevladava dušik u obliku nitrata.

- optimalna vrijednost N u šaranskim ribnjacima 2 mg/l

- amonijak se izlučuje kroz kožu, a njegova količina u krvi ribe ovisi i o sadržaju proteina u hrani.

- kod većeg pH izlučivanje amonijaka slabije - samotrovanje

- visoke vrijednosti amonijaka uvjetuju:

• smanjenje prirasta,
• oštećenje škrga, bubrega i jetre,
• smanjenje prijenosa kisika,
• pojavu bolesti.

- nedisocirani oblik amonijaka neutralizira se s klornim vapnom, te kalijevom soli.

13. KALCIJ I MAGNEZIJ

- imaju utjecaja na:

• ph vrijednost,

• puferski kapacitet,

• tvrdoću vode.

- za uzgoj riba poželjne vrijednosti tvrdoće vode između 3 i 9 °nj.

II. BIOTIČKI FAKTORI

• Biotički faktori u vodama označavaju djelatnosti biljnih i životinjskih organizama ili čitavih populacija,

• Neki od tih faktora su usko povezani s fizikalno kemijskim faktorima, a neki djeluju kao posebni faktori
sredine.

Asimilacija autotrofnih organizama

• autotrofna ishrana - stvaranje organskih tvari iz mineralnih jedinstveni je proces u prirodi,

• fotosintezom se stvara primarna organska produkcija (hrana) u vodenim ekosistemima na račun:

- CO2, H2O,mineralnih soli,sunčeve energije.

•zalihe organskih tvari u vodama su veoma velike i na njihov račun žive svi heterotrofni vodeni organizmi,
•količina primarne organske produkcije određuje razinu razvoja heterotrofnih hidrobionata,

• važna uloga autotrofnih organizama je i: proizvodnja O2 i potrošnja CO2.

• ovi procesi u vodenim ekosistemima imaju utjecaja i na režim plinova o kojem ovisi postojanje života,

• osim toga, način mineralne ishrane u procesu fotosinteze djeluje na promjene mineralnih soli N i P dok
neke autotrofne bakterije koje oksidiraju H2S i CH4 oslobađaju vodu do tih teških plinova i poboljšavaju
uvjete života.

Intenzitet fotosinteze

Razlikuje se u pojedinim vodama i ovisi o:

• kvalitativnom i • fizikalno – kemijskim • količini hranjivih soli,

kvantitativnom sastavu faktorima,
fitoplanktona, • ugljičnom dioksidu.
• temperaturi vode,
• kvalitativnom i
kvantitativnom sastavu mikro i • intenzitetu svijetla,
makrofita,
• maksimalna fotosinteza u sloju vode koji dobiva 30 do 70% sunčevog svjetla koje padne na vodenu
površinu – što ovisi o prozirnosti vode,

• procesi asimilacije i disimilacije se izjednačavaju na dubini vode koja dobiva 1% svijetla - kompenzacijska
dubina – veća je 3x od prozirnosti vode izmjerene Sechijevim diskom.

KRUŽNI TIJEK TVARI U VODI

• mineralne soli, CO2, H2O uz svijetlo sintetiziraju se u stanicama biljaka u organsku tvar,

• biljke služe kao hrana životinjama biljojedima, a životinje biljojedi hrana su životinjama grabljivicama
(mesojedima),

• uginulim biljnim i životinjskim organizmima hrane se bakterije i gljivice koje ishranom organsku tvar
ponovno razlažu na osnovne elemente (neorganske soli, CO2 i H2O)

Prema tome razlikujemo: proizvođače,potrošače,razlagače.

RASPORED I SASTAV ŽIVOTNIH ZAJEDNICA

• ovisno o načinu života cjelokupno naselje u vodama može se podijeliti na dva osnovna biotopa:

1. vodeni stupac - pelagijal (pelagos, morski),

2. dno - bental (batis, dno).

• različite skupine organizama prilagodile su se životu u tim dvama biotopima na različite načine pa unutar
njih postoji čitav niz bioloških skupina.

Zajednice unutar pelagijala:

• Plankton,
• Nekton,
• Neuston
Zajednice dna

• fitobentos
• zoobentos (infauna i onfauna)

Plankton

1. fitoplankton
2. zooplankton

• planktonski organizmi nemaju organe za kretanje i ne mogu se suprotstaviti gibanju vode nego se pasivno
kreću strujanjem vode

Plankton se dijeli na:

• krupni - makroplankton, veći od 1 cm,

• srednji - mezoplankton, od 1 do 10 mm,

• sitni - mikroplankton, od 0,05 do 1 mm,

• nanoplankton do 0,05 mm.

FITOPLANKTON

• čine ga autotrofni organizmi koji naseljavaju trofogenu zonu vodenih ekosistema, odnosno zonu do koje
dopire 1%

ukupnog sunčevog svijetla koje padne na vodenu površinu,

• to su jednostavni organizmi koji žive pojedinačno ili u kolonijama.

• važna značajka fitoplanktona je velika brojnost do nekoliko milijuna jedinki/litri.

• masovni razvoj vezan je za eutrofne vode u kojima razvoj jedne vrste može izazvati cvjetanje vode.

• cvjetanje vode izazvano zelenim algama je povoljno jer se stvara prehrambena baza za neke životinjske
organizme,

• cvjetanje vode izazvano modro zelenim algama je nepovoljno jer se stvaraju otrovi i tako pogoršavaju
životni uvjeti riba i drugih vodenih organizama

Sastoji se od 5 sistematskih skupina:

1. Cyanophyta,
2. Euglenophyta,
3. Pyrrophyta,
4. Chrysophyta,
5. Chlorophyta – zelene alge

ZOOPLANKTON

• čine ga različite životinjske vrste od jednostaničnih do krupnih formi račića.

• tu spadaju i razvojni stadiji račića, mekušaca i riba, koje u odraslim stadijima života pripadaju bentosu ili
nektonu.

Hrane se: Nanofitoplanktonom, mrežnim fitoplanktonom, Bakterioplanktonom, Karnivori

Zooplankton čine:

1. Protozoa,
2. Rotatoria,
3. Cladocera (rašljoticalci),
4. Copepoda (veslonožci),

NEKTON

• imaju organe za kretanje i druge prilagodbe za život u vodi, tu spadaju i ribe,

NEUSTON

• skup organizama koji žive na površini vode, to su različite bakterije, alge, ličinke i odrasli kukci,

BENTOS

• zajednica organizama vezanih za dno kao životni prostor obzirom na odnos prema podlozi razlikuju se:
vagilni i sesilni.

• podloga im služi kao:

• izvor hrane,
• mjesto za razmnožavanje,
• sklonište od neprijatelja,

FITOBENTOS

• mikro (pojedinačne alge i obraštaj),

• makro (viša vodena vegetacija).

Makrofitobentos služi i kao:

• staništa fitofilnih životinjskih organizama,

• mriješćenje nekih riba.

Oko milijun vrsta:

- Kukci u vodi žive kao ličinke i kukuljice,

- Turbellaria (čiste vode), - Crustacea (čiste vode - Plecoptera (obalčari),

- Mollusca (ličinke žive u
planktonu),
- Oligochaeta (svi tipovi voda),
- Hirudinea (pretežito
ektoparaziti),
Gamaridae, zagađene vode
Asellus), - Megaloptera (muljari),
- Coleoptera (tvrdokrilci), - Trichoptera (tulari),
- Odonata (vretenca), - Diptera (dvokrilci).
- Ephemeroptera
(vodencvjetovi)
VODENI SUSTAVI

Podjela prema:

• gibljivosti: • temperaturi: • kemijskom sastavu:

- tekućice (visinske, - hladne brdske, - tvrde vapnenačke,

prijelazne, nizinske), - tople nizinske, - meke na silikatnim
- stajačice, tlima.
STAJAĆE VODE NA KOPNU VAŽNE ZA RIBARSTVO

1. Prirodna jezera (plitka do 3 m; duboka do 15 m i duboka iznad 15 m),

2. Akumulacijska jezera,
3. Ribnjaci,

PRIRODNA JEZERA (s dva osnovna životna područja)

• pelagijal (plankton, nekton),

• bental (fito i zoobentos),

• prema temperaturi - epilimnion, metalimnion, hipolimnion,

• prema količini biogenih elemenata i produkciji - oligotrofna, mezotrofna, umjereno eutrofna, eutrofna,
hipertrofna.

AKUMULACIJSKA JEZERA

• formiranje u stabilne vodene ekosisteme traje oko 5 do 10 godina, što ovisi o biološkim značajkama
matičnog vodotoka

• faze razvoja

1. faza - mineralizacija organskih tvari,

2. faza - trofička depresija,
3. faza - ponovno povećanje produkcije,

• karakteristične zajednice - plankton, nekton, bentos.

• trofija:

- Oligotrofna,
- Mezotrofna,
- Umjereno eutrofna,
- Eutrofna,

STANDARDI KAKVOĆE VODE U RIBARSTVU

Ovise o vrsti ribe koja se uzgaja:

• salmonidi - voda I. vrste,

• ciprinidi - voda II. vrste

 CIPRINIKULTURA

RIBNJACI

• vodeni ekosustavi s vlastitim upustom i ispustom vode,

• zauzimaju posebno mjesto jer su pod utjecajem čovjeka više od ostalih vodenih ekosustava,

• unošenje velikih količina alohtonog materijala radi povećanja proizvodnje riba,

• podjela na: hladnovodne i toplovodne,

• tip ribnjačarstva određuju: klimatski uvjeti, količina i kakvoća vode,

IZVORI VODE

• izvorska voda,

• površinska tekuća voda,

• površinska stajaća voda.

DOVOD VODE

• otvoren – kanalizacijski,

• zatvoren – cjevovodima.

Utjecaj riba na okoliš posljedica je:

- aktivnosti riba,
- veličine riba,
- fiziološkog stanja,
- ishrane,
- gustoće

TOPLOVODNI - ŠARANSKI RIBNJACI

• plitki vodeni ekosistemi dubine do 2,5 m, čija površina, ovisno o namjeni, varira između 0,5 i nekoliko
stotina hektara,

- grade se na različitim tlima, a glavna značajka koju tlo mora imati je nepropusnost, jer se ostali nedostaci
mogu ukloniti agrotehničkim zahvatima. Važno je da se punjenje i pražnjenje ribnjaka odvija gravitacijski,
jer punjenje pumpama već u startu povećava cijenu proizvodnje ribe

Razlikuju se:

1. matičnjaci - ribnjaci za uzgoj i držanje matica,

2. mrjestilišta - ribnjaci za slobodno mriještenje riba,
3. mladičnjaci - ribnjaci za uzgoj mlađa,
4. rastilišta - ribnjaci za uzgoj mladunaca,
5. tovilišta - ribnjaci za uzgoj konzumne ribe,najzastupljeniji
6. zimnjaci - ribnjaci za zimovanje i skladištenje riba

- s obzirom na zastupljenost faza uzgoja razlikuju se:

 • punosustavna ribnjačarstva - imaju sve kategorije ribnjaka i sve faze uzgoja
• nepunosustavna ribnjačarstva - nemaju sve faze uzgoja

HIDROTEHNIČKI OBJEKTI RIBNJAKA:

• nasipi,
• upust vode - grlenjak (zapornica – rešetka),
• ispust vode - na najnižoj koti,
• dovodni kanal,
• odvodni kanal

Karakteriziraju ih specifični fizikalno-kemijski uvjeti kao rezultat:

• dubine,
• kakvoće dotočne vode,
• kakvoće tla,
• klimatskih uvjeta,
• bioloških faktora,
• tehnologije uzgoja ribe.

Veliku važnost ima:

- dnevna temperatura vode (zagrijavanje i hlađenje do dna),

- dnevna promjena režima plinova (kisika i ugljičnog dioksida),
- voda ribnjaka zbog organske razgradnje sadrži više mineralnih soli nego u ostalim vodama na kopnu,
- otopljene soli djeluju na biološke procese u vodi uključujući i djelovanje na ribu, P i Ca neophodni
za stvaranje kosti i bjelančevina, ribe ih primaju putem hrane i direktno osmozom,
- prisustvo velikih količina amonijaka i amonijevih soli u vodi pokazuju jaku razgradnju bjelančevina
u vodi ili ulazak zagađene vode u ribnjak,
- naselje živog svijeta ribnjaka karakteriziraju iste skupine kao i u ostalim vodama stajačicama, a to su
planktonska, bentoska (fito, zoo).

Pomoću tehnoloških mjera regulira se razvoj cenoza.

HLADNOVODNI- PASTRVSKI RIBNJACI

• osnovni parametri o kojima ovisi uzgoj riba:

1. količina vode
2. kakvoća vode

• sustavi uzgoja

1. protočni sustav,
2. recirkulirajući sustav.

Uređaji i tehnička rješenja objekata

• grubo pročišćavanje (šljunak),

• sedimentacija,
• filtracija,
• aeracija,
• sterilizacija (bitno za recirkulirajuće sustave).
OSNOVE HRANIDBE -HRANA

• osnovna hrana, • prirodna hrana, • žitarice,

• hrana iz nužde, • dodatna hrana, • krmne smjese.
Hranidba u ribnjačarstvu se razvila u posebnu znanstvenu disciplinu koja proučava:

- hranjive sastojke i njihov metabolizam u različitim fazama razvoja riba i različitih tehnologija tj.
intenziteta uzgoja,
- treba znati da postoji hrana ne samo za različite vrste riba već i za različite uzrasne klasa iste vrste
riba, te za različite intenzitete uzgoja.

Hranjive tvari su:

• bjelančevine,
• Šećeri,
• masti,

Fiziološki aktivne tvari su:

• mineralne tvari (makro i mikroelementi),

• vitamini,

Tvari sa specifičnim djelovanjem:

• antioksidansi,
• aminokiselinski preparati,
• stimulatori rasta,

TEHNIKE HRANIDBE U ŠARANSKIM RIBNJACIMA

• Ručna hranidba iz čamca uz kolce,

• Hranidba po liniji iz čamca s otvorenim dnom,
• Hranidba s uređaja za programiranje,
• Samoslužna hranidba s jednim klatnom

Kontrola hranidbe

Hranidbeni koeficijent- broj koji nam pokazuje koliko teznih jedinica neke hrane treba riba pojesti da joj se
težina poveća za jednu uteznu jedinicu

Štetnost divlje ribe:

1. prostor,
2. hrana,
3. kisik,
4. bolesti

UZGOJ TOPLOVODNIH VRSTA CIPRINIKULTURA

- ribe koje sudjeluju u nasadu ribnjaka dijele se na:

• gospodarski vrijedne vrste

• ‘’divlje vrste’’
- ‘’divlje vrste’’ u većini toplovodnih ribnjaka su:

1. bjelica 4. karas
2. bezribica 5. grgeč
3. gavčica 6. babuška (srebrni karas)
- jedna od metoda intenziviranja proizvodnje u šaranskim ribnjačarstvima je uvođenje polikulture,

- kontrolirani uzgoj šarana u mono, još češće u polikulturi s drugim vrstama toplovodnih riba

- u svijetu šarana potiskuju druge vrste riba, a kod nas šaran će biti glavna riblja vrsta čijim se uzgojem bave
toplovodna ribnjačarstva, a sve ostale vrste tretirat će se kao dopunske vrste i uzgajat će se radi boljeg
iskorištavanja ekoloških i hranidbenih niša ribnjaka

Kod nas se uzgaja:

• 87% šaran,
• 6% biljojedi od čega: 50 % amur, 28 % bijeli glavaš, 22% sivi glavaš,
• 7% ostale ribe (som, smuđ, linjak).

OPĆI PODACI O UZGOJU ŠARANA

- šaran živi u slatkim vodama na svim kontinentima, te u brakičnim vodama (Vransko jezero),

Rase i tipovi šarana

- razlikujemo slijedeća četiri oblika šarana:

• ljuskavi šaran (ŠUPNER), prvobitno postojeći oblik (divlji šaran) ima ljuske po cijelom tijelu, a
živi u otvorenim vodama. Uzgaja se u ribnjacima zbog tržišta i športskih ribiča.
• maloljuskavi šaran (ŠPIGLER), nekadašnji veleljuskavi, susreće se svugdje. Ima 1 red ljusaka koje
se prostiru uz leđnu liniju od glave do repa. Ostali dio tijela bez ljusaka osim korjena repa. Uzgaja se
u ribnjacima.
• veleljuskavi šaran (CAJLER) često se mijenja s maloljuskavim šaranom. S obzirom na nasljedna
svojstva ima poseban oblik oljuskavanja. Uz jedan do tri reda ljusaka po bočnim linijama ima često i
red ljusaka uz leđnu liniju.
• šaran bez ljusaka (GOLAŠ), ali mogu postojati pojedinačne ljuske po cijelom tijelu

Prema Probstu (Njemački istraživač) ljuskavost je određena dvama nasljednim faktorima i dvama njihovim
pratiocima nasljedne sposobnosti.

• faktor potpune ljuskavosti označimo sa '‘S'', a njegov alel sa '‘s'‘,

• bezljuskavosti odgovara drugi faktor koji označavamo sa'‘N'', a njegov alel sa '‘n'‘,

- po nasljednoj sposobnosti ova 4 oblika oljuskavanja okarakterizirana su:

• ljuskavi šaran

- SS nn (potpuna nasljednost),
- Ss nn (nepotpuna nasljednost),

• maloljuskavi šaran - ss nn (nema gena s ni n).

• veleljuskavi šaran

- SS Nn (nepotpuna nasljednost),
- Ss Nn (nepotpuna nasljednost)

•goli šaran

- ss Nn (nepotpuna nasljednost)
- ss NN (potpuna nasljednost)

Ljuskavi i maloljuskavi šarani u prve tri godine rastu i do 20% brže od veleljuskavog šarana, a goli šaran
raste još brže.

- dobra ribnjačarstva nemaju veleljuskavog i golog šarana.

NAČELA UZGOJA:

- svako šaransko gospodarstvo mora:

1. uzgajati šarana koji najbolje prirasta,

2. uzgajati šarana otpornog na bolesti i loše uvjete,
3. uzgajati šarana koji najbolje iskorištava hranu.

UZGOJNI CIKLUS ŠARANA :

1. Mrijest
2. Uzgoj mlađa
3. Uzgoj konzumne ribe.

Faza mrijesta uključuje:

• odabir i pripremu matica,

• pripremu rastilišta,
• uzgoj mladunaca.
Faza uzgoja mlađa uključuje:

• uzgoj jednogodišnjeg mlađa,

• uzgoj dvogodišnjeg mlađa.

Faza uzgoja konzumne ribe uključuje:

• uzgoj ribe za prodaju

MRIJEŠĆENJE ŠARANA

Reprodukcijski ciklus započinje u gonadama i to:

- kod mužjaka u testisima razvojem spermatozoida,

- u ženke u ovarijima razvojem jaja (ikre).

Kod nas šaran spolnu zrelost dostiže tek u trećoj ili četvrtoj, rjeđe u drugoj godini.

IZBOR ŠARANSKIH MATICA

 U praksi se primjenjuje: Metoda masovne selekcije ili izbor matica iz konzumnog šarana - to je
najjednostavnija, ali ujedno i najnepouzdanija metoda u kojoj se pretpostavlja da će najbolji fenotip
biti u korelaciji s genotipom - ali to nije pravilo.

U svijetu postoje dva pravca selekcije:

- RUSKO – POLJSKI - prema eksterijeru (oblik tijela,ljuske, boja).

- IZRAELSKO - MAĐARSKI – zanemaruju eksterijer, a selekcija se vrši na temelju progenog testa, odnoso
nasljedna svojstva prate preko potomstva.

U Hrvatskoj se selekcija vršila unutar:

- postojećih linija
- čistih linija

Uvažavale su se:

• brzina rasta,
• iskoristivost hrane,
• preživljavanje,
• otpornost prema bolestima,
• spolna zrelost,
• kakvoća mesa

Po obliku tijela kod nas razlikujemo dva tipa šarana:

• niskoleđni - d/v 22/10 = 2,2 do 2,3 (Draganići, Zdenčina, Končanica, Poljana)

• visokoleđni - d/v 20/10 = 2,0 do 2,1 (Našice, Grudnjak)

MRIJEŠĆENJE ILI RAZMNOŽAVANJE ŠARANA

- spolni produkti matica razvijaju se u 5 faza - u našim uvjetima to traje godinu dana od prethodnog mrijesta.

- 1.– 4. faza ovisi o temperaturi vode,

 - 5. faza ovisi o živčanom sustavu i hormonima hipofize.

Vrijeme razvitka ikre određuje:

• temperatura vode,
• način ishrane,
• aktivnost hipofize

- kod mužjaka razvoj je jednostavniji i kod određene temperature mliječ daje cijele godine,

- za pravilan razvoj ikre potrebna dobra njega i hranidba matica,

- za mrijest u prirodi moraju biti zadovoljeni slijedeći osnovni biološko-ekološki uvjeti:

• obraslost povoljnom vegetacijom,

• povoljan fizikalno - kemijski režim

OBLICI MRIJESTA ŠARANA:

1. Grupni mrijest u velikim ribnjacima...

- vrijeme zadržavanja od mrijesta do jeseni ili proljeća.

• nedostatak mu je puno nepoznanica od uspjeha mrijesta do gustoće mlađa,a prednost mu je tehnološka

jednostavnost i dobivanje jeftinog mlađa.

• tijekom uzgoja redovito se vrši kontrola i primjenjuju agrotehničke mjere - tretira se kao poluintenzivni
uzgoj.

- mrijest šarana u manjim skupinama na površini od 50 – 70 m2 (Dubisch-ev sustav - napušta se).

- 6 dana nakon mrijesta ličinke treba izloviti i nasaditi u dobro pripremljeno rastilište.
2. Kontrolirani ili umjetni mrijest

- to je postupak kojim čovjek istiskivanjem spolnih produkata ženke i mužjaka vrši oplodnju, tako da se cijeli
postupak od dobivanja spolnih produkata preko inkubacije ikre do dobivanja ličinki odvija isključivo pod
kontrolom čovjeka.

3. Prirodni ili slobodni mrijest

• u prirodnim uvjetima šaran se mrijesti kod mirnog vremena, bez vjetra, od 25.04. do 15.05.

• razdvajanje matica po spolu se vrši početkom travnja,

• za mrijest najbolji mrijesnjak.

KONTROLIRANI ILI UMJETNI MRIJEST

• umjetni mrijest riba datira još od 1725. godine kada je njemački istraživač Jacobi umjetno oplodio ikru
lososa i pastrve.

• umjetni mrijest šarana za razliku od pastrve koja se umjetno mrijesti od 19. stoljeća primjenjuje se od 60-
tih godina 20. stoljeća.

• danas je metoda umjetnog mrijesta razrađena za skoro sve slatkovodne vrste riba koje se uzgajaju.

• pravilo je u svim fazama osim dobivanja spolnih produkata treba se pridržavati prirodnih uvjeta.

DRŽANJE MATIČNIH RIBA

• bez obzira na tehniku važno je osigurati odgovarajuće uvjete za razvoj i sazrijevanje gonada u matica.

• osnovna je pravilna hranidba i mala gustoća nasada (100 do 300 matica/ha) radi dostatnosti prirodne hrane.

• u tu svrhu nasađuju se grabežljivci radi uklanjanja ''divlje ribe'' koja zauzima prostor i troši prirodnu hranu.

HRANIDBA MATIČNIH RIBA

• provodi se od proljeća do jeseni kad se temperatura vode ustali na 13-14 °C i ne pada ispod 12 °C,
- hrani se:

• prirodnom hranom proizvedenom u matičnjaku,

• dodatnom hranom (žitarice i/ili po potrebi pelete s oko 35 % bjelančevina, 5-6 % masti i do 40 %
ugljikohidrata)
• dnevni obrok obično oko 2 % mase riba.

Matice šarana nakon što se razdvoje po spolovima drže se u manjim bazenima (matičnjacima površine 0,5 -
1 ha) i hrane hranom bogatom bjelančevinama.

- u drugoj polovici travnja matice se mogu prebaciti u još manje bazene s temperaturom vode od 18-20
°C,
- od 01.01. svakodnevno se mjeri temperatura vode u kojoj držimo matice da bi znali kada će nastupiti
5 faza (kod nas suma temperatura 1100 °C)- Fenološke promjene,
- kad se skupi potrebna suma temperatura matice se prebacuju u prihvatne bazene za manipulaciju
maticama tada se hipofiziraju

PODGRIJAVANJE MATICA

• vrši se postupno u bazenima u valionicama i to tijekom 24 sata najviše za 1°C do 20, odnosno 22°C kada
se pristupa hipofizaciji.

• izlov, transport i anestezija matičnih riba,

• budući da oko 30 % mase matice otpada na jajnike koji su obavijeni tankom vezivno-tkivnom ovojnicom
protkanom krvnim kapilarama - transport treba obavljati pažljivo.

• love se sakom, a transportiraju u posebno prilagođenim nosiljkama, a kod duže udaljenosti koriste se
bazeni s kisikom

Anesteziranje se provodi u bazenima volumena 100 do 150 l što je dostatno za 6- 8 matica.

• anesteziranje se provodi s MS 222 u koncentraciji od 10 mg/100 l vode,

• nakon vaganja i hipofiziranja matice se vraćaju u bazen s protočnom vodom.

PRIPREMA HIPOFIZNE SUSPENZIJE

• suha hipofiza s atestom se usitni u tarioniku i otopi u fiziološkoj otopini (0,65%) NaCl p.a. jer je jod
toksičan za ikru

• hipofiziraju se samo ženke s mekim trbuhom.

• otopi se onoliko hipofize koliko treba za jednokratnu upotrebu, dakle uvijek svježa otopina hipofize

Hipofiziranje se obavlja u dvije doze

• prva doza iznosi 8–10 % potrebne količine hipofize,

• druga doza iznosi 90 – 92% potrebne količine,

- nakon prve doze ženkama treba zašiti spolni otvor da ikra ne bi iscurila u bazen,
- nakon druge doze u bazen s maticama dobro je staviti 1- 2 mužjaka koji se hipofiziraju jednokratno i
to 12 sati prije predviđenog istiskivanja ikre
Ribe se prema Vojnaroviću hipofiziraju u predjelu gornje trećine tijela ispod leđne peraje.

• otopina hipofize se daje pažljivo iglom za injekcije,

• hipofiza se može dati i u mišićje prsne peraje – to je bolje jer ne treba utrljavati, a dobiju se i bolji rezultati,

• ženke daju ikru 8 do 12 sati nakon druge doze (obično 10 – 14 sati).

Matice se kontroliraju i prvo mrijeste one koje mužjak slijedi:

• ženke se polože na stol za mriješćenje koji je obložen spužvom, obrišu se suhom krpom jer u posudu
u koju se ikra istiskuje ne smije doći voda,
• ženku drže dva radnika nad posudom, ako je matica zrela za mrijest ikra curi na lagani pritisak od
glave prema repu.
• ikra mora lagano curiti niz stijenku lavora, a ne padati da se ne ošteti.

KOLIČINA HIPOFIZE

• matice se važu i obilježavaju znacima da se zna masa.

• od 01.-15.05. - 3,5 do 4,0 mg/kg mase, masa riba 8 kg,

• od 15.-30.05. - 3,0 mg/kg mase, masa riba 4-6 kg,
• od 01.-10.06. - 2-2,5 mg/kg mase, masa riba 3,5-5kg,

- na rastur se daje 10% od ukupne količine hipofize.

- za prvu dozu uzima se 0,2 ml otopine NaCl/ kg mase,

- za drugu se uzima 0,3 ml otopine NaCl/ kg mase,

- u postupak se uzme onoliko matica koliki je kapacitet mrestilišta.

- ženka daje oko 15 % ikre od svoje mase

- 1 kg suhe ikre (prije bubrenja) sadrži oko 750 000 jaja,

- vrlo dobri rezultati se smatraju ako se od 70 % ženki dobije ikra

UMJETNA OPLODNJA I ODLJEPLJIVANJE IKRE

• kad se ikra istisne onda se u lavore stavi oko 300 g ikre i prilazi se uzimanju mliječi (jedan radnik mužjaka
okrene na leđa, a drugi uzima mliječ pomoću pipete.

• jedan mužjak može oploditi ikru 2-3 ženke, međutim u praksi bolje ikru oploditi s mliječju više mužjaka,
ako se ne radi o selekciji)

Za oplodnju 100 g ikre treba 1 ml mliječi.

- nakon dodavanja mliječi pristupa se suhoj oplodnji,

- suha oplodnja se obavlja miješanjem mehanički ili ručno pomoću gumenih ili plastičnih žlica, ili guščjeg
pera.

Kada se spolni produkti dobro izmiješaju (što traje oko 2 minute), dodaje se otopina za oplodnju slijedećeg
sastava:

• 10 l vode iz mladičnjaka, dostatno za 3 kg ikre,

• 40 g NaCl p.a., 30 g karbamida (urea).

• ikra se pokrije plodnom vodom i lagano miješa oko pet minuta,

• nakon toga svakih 5 minuta dodaje se nova plodna voda ali sada ikra mora plivati. To uz miješanje traje
oko 1 sat i ikra nabubri oko 3 puta

Nakon toga radi odstranjivanja ljepljivosti ikru ispiremo u prvoj vodi za ispiranje. Ispiranje uz miješanje
traje oko 10 minuta (10 l vode + 16 g tanina).

• zatim otopinu odlijemo, a ikru isperemo u ribnjačkoj vodi 3 do 4 puta,

• ako je ikra i dalje ljepljiva dodaje se druga voda za ispiranje (10 l vode + 3 g tanina),
• u ovoj otopini ikra se drži oko 1min, a potom ispere vodom.

INKUBACIJA IKRE

• nakon odstranjivanja ljepljivosti ikra se stavlja u Zugger-ove aparate na inkubiranje  to su obrnuto

postavljene staklene boce bez dna u koje voda ulazi na donjem užem dijelu, a izlazi na gornjoj široj strani

U boce volumena 8 do 10 l stavlja se 3 – 4 l nabubrene ikre, koja i dalje bubri.

• protok vode kroz bocu je konstantan, prva 2 sata 1 l u minuti, kasnije ½ l u minuti,
• optimalna temperatura vode je 20 do 22 °C

Valjenje počinje nakon 70 sati (tijekom inkubacije u vodi ne smije bit mjehurića, jer oni dižu ikru)

• ikra šarana dobro se inkubira i u Weiss-ovim aparatima volumena 50 l - u njih se dodaje oko 800 g
suhe ikre,
• radi zaštite od saprolegnije tijekom inkubacije ikra se tretira malahitnim zelenilom (1 g/50 l vode), u
trajanju 2 do 3 minute i to u 1 do 2 navrata.
• neoplođenu ikru treba pažljivo odstranjivati

Kada se predličinke počnu valiti preporuča se nekoliko minuta zaustaviti dotok vode i tada nastupa masovno
valjenje.

• aparate za inkubaciju treba spojiti s protočnom ležnicom,

• uz temperaturu vode od 20 do 22 °C ličinke napune plivajući mjehur u roku od 45 sati i nakon toga
mogu primati prvu hranu

U protočnim ležnicama volumena 150 l može se staviti oko 500 000 ličinki starih do 5 dana - protok vode 5
– 6 l, a tempe. 20 do 22 °C.

• treći dan nakon valjenja ličinke se hrane žutanjkom kokošjeg jajeta,

• petog dana ličinke se iznose van i nasađuju u dobro pripremljena rastilišta

UZGOJ ŠARANSKOG MLAĐA

• intenzifikacija proizvodnje riba u šaranskom ribnjačarstvu počinje s uzgojem šaranskog mlađa.

• cilj je maksimalna proizvodnja šaranskog mlađa i to:

• što veće komadne mase,

• što boljeg kondicijskog stanja
 • bez obzira na izabranu metodu (klasičnu, poluintenzivnu, intenzivnu) to je uvijek veoma osjetljiva
proizvodnja, vezana uz brojne činitelje koje prati taj proces proizvodnje i koji dobro treba poznavati,
to su:
o razvoj i prehrambeni zahtjevi u pojedinoj životnoj dobi,
o vanjska sredina,
o tehnološke metode

I. RAZVOJ I UZGOJ MJESEČNJAKA

• razvoj ribljeg organizma poslije valjenja do dobi od mjesec dana.

• tehnološki proces uzgoja mlađa, naročito u prvih mjesec dana tijesno je povezana sa stadijima razvoja
ribice od ličinke do konačno formiranog organizma koji mora poznavati svaki tehnolog.

• pojedini stadiji razvoja ličinki uvjetuju primjenu određenih tehnoloških mjera i osiguranje određenih uvjeta
sredine

PREDLIČINKA

• nema usta

• stadij valjenja do početka egzogene ishrane, starost do 3 dana

FAZA PREDLIČINKI: I.STADIJ

• nema plivaćeg mjehura, • prsne peraje male,

• škrge i probavni trakt nemaju funkcija, • usta zatvorena,

• respiracija preko kože, • žumanjčana vrećica velika,

• prehrambene zahtjeve zadovoljava ž. vrećica, • tijelo obloženo neprekidnom plivaćom opnom.

LIČINKE

• formiranje usta i punjenje plivaćeg mjehura traje do 20 dana,

• stadij hranjenja iz žumanjčane vrećice i egzogene ishrane do konačne metamorfoze

II. STADIJ LIČINKE - POČETAK EGZOGENE ISHRANE

• usta postoje, • probavni trakt u obliku ravne cijevi,

• plivaći mjehur povećan, ali iz jednog dijela, • nema ljusaka,

• žumanjčane vrećice nema, • na kraju kralježnice nakuplja se mezenhim,

III. STADIJ LIČINKE

• počinje funkcija leđne i analne peraje, • usta slabo pokretljiva,

• javljaju se začeci trbušne peraje, • škržni poklopci pokrivaju škrge

• plivajući mjehur od dva dijela,

IV. STADIJ LIČINKE

• potpuno nestala plivaća opna,

• formirana leđna, repna i analna peraja,

• u trbušnoj peraji žbice.

MLADUNAC

- stadij od potpune resorpcije žumanjčane vrećice do formiranja organa čija morfološka svojstva
karakteriziraju vrstu, odnosno do formiranja definitivnih morfoloških i anatomskih svojstava vrste, traje do 6
tjedana.

• traje od 20. dana na temperaturi od 20 °C.

• potpuni razvoj ljusaka,

• posjeduje sve odlike karakteristične za vrstu.

- ličinke šarana su male; kod valjenja 5 do 8 mm 3 – 5 mg ; na kraju larvenog stadija 2 – 3 cm, 200 –
300 mg.

MLAĐ

- od 5-6 tjedana do godinu dana – jednogodišnja mlađ,

- od 1. do 2. godine dvogodišnja mlađ,

- juvenilni oblici do pojave spolne zrelosti,

- adultni oblici spolno zreli oblici

VANJSKI FAKTORI O KOJIMA OVISI UZGOJ:

1. temperatura vode i iznenadne promjene,

2. hidrokemijsko stanje,
3. stanje prirodne i dodatne hrane,
4. neprijatelja riba,
5. bolesti.

TEMPERATURA VODE

- za ličinke stare nekoliko dana nepovoljna temperatura vode ispod 20 °C, kasnije se privikavaju i na niže
vrijednosti.

- nagle promjene nepovoljne zbog:

- mehaničkog djelovanja vjetra,

- kretanja vode,
- tlaka zraka.

HIDROKEMIJSKI REŽIM

- kisik - stadij predličinki i ličinki 5-8 mg/l,

- temp vode min 18oC

- nestašica kisika uvjetuje:

• pogoršanje zoohigijenskih uvjeta,

• bolesti,
• razvoj protozoa,
• gomilanje organskih tvari.

- ugljični dioksid do 1,0 mg/l, veće količine pogoršavaju ishranu i nema razmjene plinova.

- odnos kisika i ugljičnog dioksida ne manji od 0,086

- pH 7 – 9, kod niskog pH javlja se nekroza škrga.

- slobodni amonijak (0,2 – 1,0 mg/l) toksičan, prisustvo NH3 ukazuje na onečišćenje voda organskim
tvarima (NH4, netoksičan, vezan u obliku soli).

- povećanje pH više slobodnog amonijaka, amonijak djeluje na CNS, škrge, epitel, a ima i hemolitičko
djelovanje, ulaskom u krv smanjuje se ritam disanja

PREHRAMBENI ZAHTJEVI

- nakon valjenja do tri dana endogena ishrana (predličinke se ne hrane), stadij “miješane ishrane” endogena i
egzogena ishrana posebnu vrijednost ima prirodna hrana.

- pokušaj zamjene s industrijskom hranom nije sasvim uspio.

- ličinke, a kasnije i mlađ najbolje preživljavaju i najboljeg su kondicijskog i zdravstvenog stanja ako u
ishrani imaju dovoljne količine adekvatne prirodne hrane, jer sustav enzima kod ličinki nije razvijen, pa
enzime treba osigurati iz prirodne hrane.

- prvih dana egzogene ishrane ličinke mogu konzumirati samo mali broj organizama (Brachionus vrste)
veličine do 200 µm.

- nakon 10 dana ličinke uzimaju krupnije Rotatoria, Cladocera i Copepoda (treba paziti da nema karnivornih
Copepoda),

- nakon toga hrane se faunom dna i fitofilnom faunom

- ishrana dodatnom hranom može započeti odmah čim započne egzogena ishrana ili 3 do 4 dana kasnije.

- prednost odmah hranjenja navikavanje na dodatnu hranu,

- dodatna hrana mora biti visoko nutritivne vrijednosti i mora sadržavati vitamine i esencijalne amino-
kiseline. Hrana slabe nutritivne vrijednosti izaziva promjene u živčanom i probavnom sustavu.

- veličina čestica mora biti prilagođena uzrastu ribe (ličinka, mladunac, mlađ).

- opadanjem zaliha prirodne hrane tijekom uzgojne sezone mlađ se mora dohranjivati dodatnom hranom

NEPRIJATELJI RIBA

Ličinke riba su izložene grabežljivcima kao što su:

• različite ličinke kukaca, i različiti kralježnjaci kao što su ribe, žabe, zmije i ptice.
- u rastilištima najveće štete čine kukci, račići, žabe, puževi, “divlja riba”, ptice, rovke i bizamski štakori.

- borba protiv neprijatelja riba veoma teška. Protiv nekih kukaca koristi se nafta i to 1 l/1000 m2, 2 x tjedno.
Protiv žaba se bori ogradama, te osvijetljenim bačvama tijekom noći

ZDRAVSTVENO STANJE

- uzgoj riba pratiti čitav niz profilaktičkih mjera i mjera liječenja riba pod kontrolom odgovarajućih
stručnjaka poput:

• tretiranje insekticidima,
• davanje ljekovite hrane

II. SUSTAVI UZGOJA RIBLJEG MLAĐA

- klasični način - napušta se, poluintenzivni način - primjenjuje se kod nas, intenzivni način,

Kasnije razlike su u sastavu dodatne hrane, biljojedi u hrani zahtijevaju više biljnih sastojaka.

III. OBJEKTI ZA UZGOJ MLAĐA

- uzgoj se vrši:

• u malim ribnjacima do 2 ha, i nakon 40 dana se prebacuju u veće ribnjake,

• daljnje prebacivanje radi razrjeđenja treba obaviti do kraja srpnja, kasnije nema efekta, rezultati
preživljavanja slabi.
• u mladičnjacima veličine 2 do 30 ha (kontinuirani uzgoj).

IV. PRIPREMA RASTILIŠTA

• uništavanje divlje ribe, • oranje ili tanjuranje u jesen,

• potpunim isušivanjem ribnjaka, • oranje ili tanjuranje u proljeće,
• vapnjenjem, • vapnjenje 2 000 do 3 000 kg/ha
• vapnjenje + urea.

• upuštanje vode do 10 cm vrijeme ovisi o veličini ribnjaka i traje 3 – 5 dana),

• organska gnojidba 1 000 – 3 000 kg/ha (gnojivo se stavlja u hrpice na plićim dijelovima ribnjaka), najbolje
pileće, inače ukupna doza gnojiva iznosi:

• 3 000 do 7 000 kg/ha organskog,

• 20 – 100 kg/ha N,
• 10 – 20 kg/ha P.

• punjenje ribnjaka vodom do 80 cm, odnosno od 1/3 –1/2 dubine (vrijeme punjenja prije nasada ličinki
ovisi o temperaturi vode i kreće se 5 – 7 dana prije nasada),

• dva dana prije nasada ribnjak se tretira s insekticidima (2 ppm) i gnoji organskim gnojivom po cijelom
ribnjaku,

• nasad ličinki ovisi o temperaturi vode (ako rastilište nije tretirano onda 5 – 10 dana nakon punjenja kasnije
ne, zbog razvoja krupnijih oblika zajednice planktona)
 V. NASAD LIČINKI

- kod nasada razlika u temperaturi vode ne veća od 1 – 2°C.

- 1 000 000 – 2 000 000 kom/ha, ako se uzgoj u ribnjaku vrši do 40 dana, a nakon toga vrši se prebacivanje u
druge ribnjake,

- 120 000 – 250 000 kom/ha, ako se uzgoj vrši u istom ribnjaku cijele godine

VI. MJERE

- 2–3 dana nakon nasada ovisno o hidrokemijskom režimu dodaje se gnojivo (organsko, mineralno ili
kombinacija), gnojivo se dodaje svaki tjedan (nužno odstranjivanje mulja s dna inače nastupa zamor
ribnjaka, što rezultira razvojem bolesti - upala plivaćeg mjehura, međudomar uzročnika Oligochaeta),

- nakon 10 dana dobro je nasaditi biljojede (amur, glavaši mase 0,02 kg oko 1000 kom/ha),

- nadopunjavanje ribnjaka vodom (ovisno o temperaturi vode 10 – 20 dana nakon nasada ličinki), kod toga
treba paziti da ne uđe “divlja riba”.

- gnojiti se može svaki dan dodatkom 30 kg/ha organskog gnojiva, a kad se ribnjak nadopuni vodom dodaje
se gnojiva do 200 kg/ha.

VII. HRANJENJE LIČINKI

- razvoj cenoza u rastilištu prvih 5 dana: - razvoj cenoza u rastilištu od 5.–10. dana

- Bakterije, • Chironomida (fitofili),

- Protozoa, • Crustacea,
- Alge, • fauna dna
- Rotatoria.

VIII. UZGOJ ZOOPLANKTONA

- sjeckana djetelina 550 kg/ha, - superfosfat 56 kg/ha,

- mesni otpaci 225 kg/ha, - kalij 56 kg/ha,
- dehidrirana djetelina 225 kg/ha, - organsko gnojivo 1100 kg/ha.
IX. HRANIDBA

- 1 – 3 dan (ako je rastilište dobro pripremljeno nije potrebno dodavati dodatnu hranu), a ako ne onda se
daje:

•1 žumanjak + 25 g truvita na 200 000 ličinki,

- 3 – 5 dan (ako je rastilište dobro pripremljeno nije potrebno dodavati dodatnu hranu), a ako ne onda se
daje:

•1 žumanjak + 37g truvita na 200 000 ličinki i to 5 x dnevno,

- 6 - 14 dan - 50 g truvita + 10 % soje ili lucerke 5 x dnevno,

- nakon 14 dana daje se tijesto i to 2 kg/1 000 000 kom.

- 50 % truvita, 30% brašna, 15% soje i 5% lucerke,

- 15 - 18 dan - daje se OTC (2 kg/tonu hrane radi preventive,

- svaki dan masa hrane se povećava 10 do 30 %.

- način hranjenja:

- hranilišta (jedno hranilište za 10 do 30 000 mladih)

- lavori,
- plutajuće vreće.

- hrani se 2 x dnevno ujutro (6 – 10 sati) i navečer (16 sati),

- nakon 40 dana kada mlađ dostiže masu 1 do 5 g i dužinu do 5 cm (hranidba ovisi o intenzitetu uzgoja,
masa ribe je 0,3 do 0,5 g).

- nasad ovisi o komadnoj masi koja se želi postići

ORIJENTACIJSKI za:

• konzumni uzgoj između 40 i 100 g,

• uzgoj dvogodišnjeg mlađa između 20 i 40 g,

• intenzivan uzgoj nasad između 30 i 70 000 kom/ha,

- peleti s 39 % bjelančevina u Japanu, a 29 % kod nas

- 4 hranilice na 1 ha.

- nasad 30 do 50 000/ha masa u jesen 40 do 70 g,

- nasad 50 d0 70 000/ha masa u jesen 15 do 30 g.

- klasičan uzgoj nasad između 20 i 25 000 kom/ha - hrana brašno žitarica

- količina hrane ovisi o – temperaturi vode, sadržaju kisika, zdravstvenom stanju.

- orijentacijski:

• lipanj 2 do 3 % ukupne mase riba,

• srpanj 3 do 4 %,
• kolovoz 4 do 4,5 %,
• rujan 3,5%,
• listopad 1,5 do 2%,

- konzumiranje hrane treba kontrolirati svaki dan, kod temperature manje od 15 °C ne hrani se u klasičnom
uzgoju,

- tijekom uzgoja kontrolira se prirast i zdravstveno stanje riba,

- prema potrebi provodi se tretiranje ribnjaka insekticidima.

- preživljavanje 50 – 70 %
 X. INTENZIVNI UZGOJ MLAĐA

- vrši se u zemljama sa razvijenim šaranskim ribnjačarstvima.

Kod nas uglavnom poluintenzivni uzgoj.

- proizvodi se u:

• reciklirajućim bazenima,
• malim ribnjacima,
• kavezima.

- hranjenje hranilicama - 4 po hektaru,

- aeratori se uključuju kad konc. O2. padne ispod 3 mg/l,

- nasad gust (do 50 000 kom/ha),

- proizvodnja oko 6 000 kg/ha.

XI. ZIMOVANJE ŠARANSKOG MLAĐA

- veliki problemi posljedica hidrokemijskog režima,

- komadna masa manja od 25 g - preživljavanje slabo,

- važna zaliha masti u organizmu - (pred kraj u hrani treba biti više ugljiko-hidrata ),

- važno zdravstveno i kondicijsko stanje,

- ribnjaci moraju biti bez obilno razvijene više vodene vegetacije.

- poželjno da u ribnjacima postoje dubine do 2 m,

- mlađ kod uzgoja gustoće oko 50 000 kom/ha, hraniti i kod temperature vode od 4 °C.

- probijanje leda tijekom zime (osobito ako na led padne snijeg)

- u samostalnim ribnjacima

• dubine 1,5 – 2,0 m,

• površine oko 1,5 ha,
• nasad 100 – 250 000 š1/ha,
• stalni protok vode - izmjena svakih 15 do 20 dana,
• preživljavanje 80 - 90 %.

XII. UZGOJ KONZUMNOG ŠARANA

SUSTAVI UZGOJA:

S obzirom na vremensko trajanje uzgoja od mriješćenja do konzuma razlikujemo:

- dvogodišnji uzgoj,
- trogodišnji uzgoj
DVOGODIŠNJI UZGOJ

• 1. godine - mrijest i uzgoj mlađa (š1),

• 2. godine - uzgoj od tog š1 mlađa do konzuma

TROGODIŠNJI UZGOJ

• 1. godine - mrijest i uzgoj mlađa (š1),

• 2. godine - uzgoj dvogodišnjeg mlađa (š2),
• 3. godine - uzgoj konzuma od dvogodišnjeg mlađa.

- svaki od ovih sustava ima svoje prednosti i mane – najbolja je kombinacija

- kod dvogodišnjeg uzgoja zbog kraćeg uzgoja manji troškovi, veće površine za uzgoj konzuma, mlađa riba
brže raste.

- trogodišnji uzgoj prakticiraju veća ribogojilišta, zbog asortimana radi lakše prodaje.

- s obzirom na strukturu nasada razlikuje se uzgoj u:

1. monokulturi,
2. polikulturi.

- uzgoj bez obzira na sistem uzgoja obuhvaća:

• pripremu ribnjaka za nasađivanje 1 ili 2 - godišnjeg mlađa,

• ribarsko tehničke mjere u uzgojnom procesu,
• kontrolu zdravstvenog stanja , mjere suzbijanja bolesti i liječenje,
• izlov ribe,
• prezimljavanje

PRIPREMA RIBNJAKA

- počinje s presušivanjem koje utječe na bonitet naročito starijih ribnjaka zbog:

• brže mineralizacije organskih tvari,

• smanjenja kiselosti dna,
• poboljšanja strukture dna (bolji razvoj faune dna)
• poboljšanja zdravstvenih uvjeta (uništavanje parazita i spora zbog smrzavanja)

- ako ribnjak ima depresija efekti od presušivanja su slabiPostoji mišljenje da bi ribnjak trebalo ostaviti na
suhom svakih nekoliko godina, ali tada dolazi do zarašćivanja.

- u ribnjacima treba uništiti divlju ribu,

- punjenje treba biti preko rešetke

RIBARSKO-TEHNIČKE MJERE

- VAPNJENJE:

• regulira se pH vrijednost,
• kalcifikacija dna,
• ubrzanje sedimentacije organskih tvari
 • način vapnjenja važan - ravnomjerno razbacivanje ne na hrpe, zbog opasnosti kod izlova (stradaju
škrge),

- GNOJIDBA:

• P 0,5 mg/l,
• N 2,0 mg/l,
• K nije bitan - obično nije u manjku

- gnojiva:

• NPK 17:8:9,
• Superfosfat,
• KAN.

- kontrolni ribolov (svakih 10 do 15 dana) prati se:

1. ukupni prirast,
2. prirast u roku

HRANIDBA

• svibanj 1,0 – 1,5 % mase riba,

• lipanj 2,0 – 2,5%,

• srpanj 2,5- 4,0%,

• kolovoz 3,0 – 4,0%,

• rujan 2,5 – 1,0 %,

• listopad 1,0 – 0,5 %.

IZLOV RIBE - u listopadu,

ZIMOVANJE - važan stalni protok vode.

 SAMONIKULTURA

HLADNOVODNI RIBNJACI

• osim šaranskih vrsta riba pastrve su najvažnija porodica slatkovodnih riba i ako neke vrste (lososi) žive u
moru,

• prema kakvoći mesa i slaboj razvijenosti kostiju ove vrste riba spadaju u grupu najplemenitijih
slatkovodnih vrsta riba koje zahtijevaju određenu kategoriju voda.

•pravci uzgoja

- uzgoj tržišne domestificirane selektirane kalifornijske pastrve

- uzgoj tzv. “divljih” salmonidnih vrsta

UZGOJ SALMONIDA

- kod nas kalifornijska pastrva uvezena krajem 19. stoljeća,nasađena u Kraljičin Zdenac.

Uzgaja se zahvaljujući:

• podnošenju veće gustoće,

• otpornošću na bolesti,
• dobrom prirastu,
• kakvoći mesa,
• iskorištavanju hrane.

- kalifornijska pastrva je model intenzivne proizvodnje u salmonikulturi bilo u ribnjacima bilo u kaveznom
uzgoju

- kod nas kalifornijska pastrva pokriva ukupnu proizvodnju salmonida

- proizvodnja od samo 700 (2001. godine) tona posljedica je slabe razvijenosti tržišta i tradicionalno slaba
zastupljenost slatkovodnih riba u prehrani

- uzgoj “divljih” salmonidnih vrsta riba odnosi se na uzgoj: potočne pastrve, riječne pastrve, jezerske
pastrve, mekousne pastrve, potočne i jezerske zlatovčice i mladice

- uzgoj se provodi uglavnom radi osiguranja nasadnog materijala za repopulaciju otvorenih voda (potoci,
rijeke, akumulacije)

- tehnologija uzgoja zbog njihove osjetljivosti uvelike poskupljuje proizvodnju u odnosu na kalifornijsku
pastrvu

ELEMENTI O KOJIMA OVISI UZGOJ SALMONIDA

Osnovni elementi o kojima ovisi uzgoj salmonida su:

- količina
- kakvoća vode

• količina vode (različiti autori različiti podaci)

- proizvodnja rentabilna kod 50 – 72 izmjene dnevno,

- 50 izmjena – 2500 l/s proizvodnja 60 – 70 kg/l/s,
- 72 izmjene - proizvodnja 70 – 150kg/l/s,
- kod 13 °C pri protoku 1 l/s realan prirast 60-85 kg.

• kakvoća vode:

- sve veći problemi zbog onečišćenja voda,

- odstupanja od potrebne kakvoće (I. vrsta) uzrokuju poremećaje proizvodnih rezultata i zdravstvenog
stanja riba,
- izvorska voda smatra se najboljom.
Osnovni parametri o kojima ovisi proizvodnja:

- temperatura vode
- kisik i ugljični dioksid
- ph vrijednost,
- tvrdoća i alkalitet
- suspendirana tvar

•Temperatura vode:

- podnosi raspon između 5 i 28 °C,

- inkubacija ikre 4 - 12 °C,
- faza - uzgoj do 6 mjeseci 8 – 12 °C,
- faza - uzgoj nakon 6 mjeseci 10 – 16 - 18 °C,
- odstupanja od 2 °C izazivaju promjene u uzgoju,
- temperatura manja od 5 °C, opasna za neke stadije kao i ona iznad 28 °C.

•kisik

- optimum 8 – 12 mg/l,
- kritično < od 5 mg/l.

•pH

- optimum 6,7 – 8
- letalne vrijednosti manje od 4,8 i iznad 9,0.

•ugljični dioksid

- dopuštene vrijednosti do 8,0 mg/l,

- toksične vrijednosti od 50 do 100 mg/l (riba ugiba i pada na dno),
- vrijednosti od 4 mg/l ukazuju na zagađenje

Ostali elementi:

- H2S i metan - željezo 1,0 mg/l

- organska tvar voda I. vrste - bakar 500 µg/l

- NH3 0,05 mg/l toksično - alkalitet 200 – 400 mg CaCO3

- NO3 2,0 mg/l - tvrdoća 8 – 12

- NO2 0,2 mg/l

UZGOJ SALMONIDA

• gustoća nasada ovisi o: - protoku vode,

- temperaturi vode,
- zasićenosti vode kisikom,
- dobnoj kategoriji.
• prema načinu protoka vode razlikuju se:

1. sustav jednostrukog iskorištavanja protokasvaki bazen ima svoj upust i ispust

2. sustav višestrukog iskorištavanja protokasamo za uzgoj konzuma, objekti poredani u nizu: treba biti
određen nagib terena on omogućuje povećanje ukupne proizvodnje po litri vode, ali, u trokratnoj
upotrebi vode, u drugom nizu bazena proizvodnja manja 20 do 30 %, a u trećem 60 do 70% razlog
onečišćenje, manji sadržaj kisika i bolest
u drugom i trećem redu smanjuje se i gustoća nasada
 u drugom i trećem redu ne uzgaja se mlađ
Dužina ribe 1.red bazena 2.red bazena
12,5 cm 110 000 komada 90 000 komada
17,5 cm 60 000 komada 50 000 komada

3. poluzatvoreni sustav protokadio vode nakon upotrebe pročišćava se i ponovno vraća u sustav
dovodnim kanalom uz redovit dotok svježe vode
4. reciklirajući sustav protoka stalnom recirkulacijom koristi se ista pročišćena voda, svježa voda se
dodaje samo koliko se ispari.

TIP RIBNJAKA:

o punosustavni (držanje matica, mriješćenje, uzgoj mlađa i konzuma),

o specijalizirani (jedna ili više naprijed navedenih faza).

Punosustavna ribogojilišta

• omjer između mladičnjaka, bazena za uzgoj konzuma i matica (10-30%; 60-70 % i 6 – 10 %),
• ribnjaci za matice , mrijestilišta i bazeni za uzgoj mlađi su uvijek na početku ribogojilišta i poželjno je da
raspolažu s dotokom svježe vode, a voda iz ovih bazena može se koristiti za uzgoj konzuma,
• iako je uzgoj moguć u zemljenim i betonskim bazenima prednost se daje betonskim bazenima, zbog lakšeg
održavanja čistoće i manjeg gubitka vode.

Parcijalni ili specijalizirani ribnjaci

• specijalizirani objekti za proizvodnju mlađa,

• uzgajališta za konzum (90% proizvodne površine, a 10% površine za manipulaciju).
• proizvodni rezultati ovise o količini i kakvoći vode,
• centar za proizvodnju ikre,
• zdravstvenom stanju nasadnog materijala,
• pravilnoj ishrani (premalo i previše nije poželjno),
Prije izgradnje ribnjaka obvezno treba utvrditi količinu i kakvoću vode.

Uzgoj kalifornijske pastrve (Oncorhynchus mykiss)

1. ZNAČAJKE

• podnosi lošije uvjete u vodi nego domaća pastrva,

• izdrži temperaturu vode od 0 – 30 °C,

• najbolji rast konzuma kod 13 °C, a u kavezima između 15 i 18 °C,

• relativno brzo prirasta-proždrljiva i već u 2. god. dostiže konzumnu veličinu (250-300 g),
• otpornija u svim stadijima uzgoja od domaće pastrve,

• selekcijom dobiveni sojevi koji se mrijeste u različito doda godine.

2. FORMIRANJE MATIČNOG FONDA

- to je osnova uzgoja kalifornijske pastrve i predstavlja dugotrajan i veoma osjetljiv proces.

- način selekcije: fenotip i genotip (progeni test)

- vodi se računa o:

• brzini rasta,
• otpornosti na bolesti,
• spolna zrelost,
• građa tijela,
• eksterijer

- matični fond sastoji se od:

• ženki između 3 i 6 godina, mase 0,4 – 5 kg,

• mužjaka između 2 i 4 godine, mase 0,4 – 2,0 kg,
• odnos između ženki i mužjaka 3:1.

3. UZGOJ I DRŽANJE MATICA

- drže se u bazenima s protokom vode od 0,9 l/s, veći protok bolji spolni produkti, velika gustoća slabiji
spolni produkti.
- nasad

• 3 - 4 kom/m2, mase 2 do 4 kg,

• 10 kom/m2, manje mase.

- hranjenje - kvalitetnom suhom i mokrom hranom u količini od 2 % žive riblje mase,

- 9 tjedana prije mrijesta količina hrane se smanjuje na 0,5 %, a 2 tjedna prije mrijesta ne hrani se (hraniti se
prestaje radi boljeg korištenja vlastitih tjelesnih proteina i masti z završnu fazu razvoja ikre).
- ponekad se umjesto bazena simuliraju prirodni uvjeti.

Utjecaj dobi na kvalitetu spolnih produkata

• mužjak daje najbolju mliječ u dobi 2 – 4 godine,

• ženke daju najbolju ikru u dobi od 3 – 6 godina, (starije od 6 godina često sterilne),
• 1 kg ikre daje između 1 700 i 2 700 komada ikre,
• prvi mrijest (dvogodišnje matice mase 0,4 kg) se ne koristi za uzgoj jer je ikra sitna.

4. DRŽANJE MATICA

• mužjaci i ženke se drže zajedno, a razdvajaju se 10– 14 dana prije mriješćenja (lako se razlikuju),

• kad se zapazi zrela ženka kontrola matica se vrši svaka dva dana

Spolni produkti koji nisu dobiveni na vrijeme brzo propadaju i resorbiraju se, a matice ugibaju. Zbog
toga, važno je matice na vrijeme osloboditi spolnih produkata.
5. MRIJEŠĆENJE I OPLODNJA

- kalifornijska pastrva spolnu zrelost u našim uvjetima dostiže u razdoblju između studenoga i siječnja 
selekcijom se ovo razdoblje skratilo na svega 30 dana.

- u suvremenim ribogojilištima mrijest se obavlja u valionicama u kojima postoje :

• uređaj za smještaj matica,

• radni stol (lavori, kante, krpe za ruke i matice, sakovi , pincete, guščja pera),

• broj radnika ovisi o kapacitetu mrjestilišta (ovisno o veličini matica i iskustvu radnika 1 maticu
može opsluživat 1 ili 2 radnika, matice iznad 2 kg 2 radnika).

• sama operacija mriješćenja je relativno jednostavna - ikra se istiskuje kad se matica smiri, a to je
oko 1' nakon vađenja iz bazena,

• riba se okrene prema gore, ikra nekoliko ženki istiskuje se u istu posudu,

• ikra teče lagano- nakon istiskivanja ikre matice se stavljaju u posebne bazene.

• istisne se mliječ i ikra miješa na suho oko 3-4', zatim se doda voda da prekrije ikru i miješa daljnjih
5‘

• ostavi se stajati 10–20' da ikra nabubri,

• zatim se voda izlije, a ikra ispere nekoliko puta, jer je bitna čistoća

6. INKUBACIJA IKRE

- inkubacija se vrši u inkubacijskoj dvorani koja je vezana uz mrjestilište i opskrbljena je čistom vodom.

- tu se ikra stavlja u inkubacione aparate kojih ima čitav niz tipova,

- od momenta postavljanja ikre u inkubacione aparate započinje uzgoj pastrve

 prije su se koristili različiti tipovi korita (drveni, limeni, plastični, cementni),

 u korita su se stavljali različiti inkubacioni aparati s jednim slojem ikre,
 takav način inkubacije ikre zahtjeva veliki prostor i veliki broj radnika (problem čišćenja,
manipulacija, a i mortalitet je bio velik).

Danas:

- u upotrebi su suvremeni jednostavni i ekonomični tipovi inkubacionih aparata,

- inkubatori s uzdužnim protokom 2-4 x 1 x 0,4 m (osim inkubacije ikre u ležnicama se vrši i uzgoj mlađa do
3 mjeseca starosti) -optimalna dužina 2 m.

-vertikalni inkubacioni aparati građeni u obliku polica na koje su smješteni bazeni s ležnicama,

-različitih su dimenzija, npr. 8 ladica, a u svakoj ladici 2 ležnice 48 x 35 cm,

-u takve ležnice se stavlja oko 10 000 kom ikre -16 x 10 000 = 160 000 ikre,

-voda dolazi odozdo

Inkubacija ikre u vertikalnim apartima (prednosti):

• uštede prostora, radnika i vode dom 13 x,

• protok od 0,25 l/s zadovoljava,
• koncentracije kisika od 8 mg/l najnižoj ležnici

stakleni inkubatori

• Weiss-ovi aparati r=40 cm, h=70 cm,

• kapacitet im je 500 000 ikre, dotok vode odozdo 4 l/min

-suvremena mrjestilišta imaju bazene za pripremu dezinfekcijskih sredstava (malahitno zelenilo), koji su
povezani s inkubacionim aparatom

-dezinfekcija se vrši svakih 2–3 dana u trajanju od 45', koncentracija 1 : 200 000, protok vode od 10 l/min, te
ukapavanjem dezificijensa 10 ml/min,

-upotreba staklenih inkubatora zahtjeva kraće vrijeme inkubacije ikre do pojave faze očiju od 140 do 160
D° tada se ikra podvrgava kupki 8 % NaCl čime se razdvaja oplođena (pada na dno) od neoplođene ikre
(lebdi)

- ležnice su od perforiranog lima 1,4 – 4 mm,

- tijekom inkubacije obvezno odstranjivanje uginule ikre– postoje uređaji ili ručno pincetama,

- u fazi pojave očiju može se dodatno tretirati s dezinficijensom radi uništavanja bakterija - koristi se

sulfomeliotat (1:50000, tijekom 10') ili akriflavin (1:2000 tijekom 2').

VRIJEME INKUBACIJE IKRE : ovisi o temperaturi vode i vrsti ribe ( Kalif. pastrva 330 D°)

Temperatura vode u °C
Vrsta ribe 5 7 10 13 16
Trajanje inkubacije u danima
Domaća pastrva 100 64 41 - -
Potočna zlatovčica 103 68 44 35 -
Kalifornijska 80 48 31 24 19
pastrva

Dužina razvoja kalifornijske pastrve:

- od oplodnje do valjenja 307–348 D°

- od pojave očiju do valjenja 193–200 D °

PROCJENA KOLIČINE IKRE

-maseni: izvaže se 1000 kom ikre i množi s masom

-volumetrijski – istiskivanjem određene količine vode

-brojači - pomoću fotoćelija.

7. UZGOJ KALIFORNIJSKE PASTRVE- MLAĐA DO 3 MJESECA

• započinje valjenjem ličinaka a završava potpunom resorpcijom vitelusa kroz razdoblje od 120 do 200 D°,

• razdoblje valjenja svih ličinki nije istodobno i može se odužiti i za jedan tjedan nakon prvog valjenja,

• izvaljene jedinke su veoma nježne i prozirne s izraženom žumanjčanom vrećicom,

• vitelus je osnovni i jedini izvor hrane prvih 15 – 20 dana (135-160 D°; 9 °C; 15–18 dana),

• u tom dobu ličinke velike 15 mm, miruju i drže se u plitkim ležnicama, što je bolje nego u dubokim, jer je
slabija opterećenost organizma. Ličinke se lakše miču i brže troše žumanjčanu vrećicu čime se smanjuje
vrijeme valjenja i ranije treba dodavati hranu.

Gustoća nasada:

• 10 – 25 000/m2, protok 0,2 – 0,3 l/s,

• 80 000/m2, protok 2 – 3 l/s.

Početak hranjenja:

• kad se počnu dizati, a to je prije nego što se utroši sva žumanjčana vrećica, odnosno kada se digne oko
15% od ukupnog broja nasađene ikre,
• hrani se najsitnijim starterom i to prvih 20 dana svakih 15' po cijelom koritu - češće hranjenje bolji rezultati
(prirast i preživljavanje),
• mladunci uzimaju samo hranu koja pliva,
• čišćenje veoma važno - svaki dan se isisava nečistoća.
- nakon 30 dana ličinke se prebacuju iz ležnica, odnosno inkubatora u uzdužne ili rotacijske bazene - to je
veoma osjetljiv posao. Obavlja se pomoću ladica s ležnicama koja se uranja u bazen samo 4 – 5 cm ispod
razine vode – lagana cirkulacija vode tjera ličinke da plivaju,

- ličinke koje ne proplivaju nakon 1 – 2 dana nisu za daljnji uzgoj.

Nasad ličinki:

• do 35 000 kom/m3 - protok 0,8 – 1,3 l/s,

• do 3 mjeseca mlađ dostigne dužinu između 3 i 6 cm, u međuvremenu zbog kanibalizma treba sortirati i
razrjeđivati (prije sortiranja ne hrani se 1 do 2 dana),

• nasad je od 6–10 000 kom/m3, protok vode 2 l/s,

• hranjenje 15 x dnevno,

- u fazi prelaska s endo na egzogenu ishranu gubici veliki, 25–30, pa i 70 %,

- nakon tri mjeseca mlađ je veličine između 5 i 8 cm.

8. UZGOJ MLAĐA KALIFORNIJSKE PASTRVE OD 3. DO 9. MJESECA

• zahtjeva veći prostor i veći protok vode,

• provodi se u betonskim bazenima (10 – 15 % ukupne površine ribogojilišta),

• normativi nasada u literaturi nisu uvijek primjenjivi u praksi, ovisno o temperaturi vode, količini vode
kisiku, vrsti hrane.
• nasad do 9 mjeseci - 8000 kom/m3, protok 4 – 6 l/s,

• za uzgoj bitni konfiguracija terena i protok vode.

Bazeni:

- uzdužni 7-15 x 0,8–1,5 x 0,6–0,8 m,

- rotacioni r = 3–5 m, h 0,8–1,2 m.

-od 3–9 mjeseca stalna kontrola prirasta (svakih 15 dana) i sortiranje (svakih 30 dana) - važno jer se postiže
bolji prirast, hrani se istim granulatom. Prilagođava se veličina hrane uzrastu ribe. Za sortiranje postoje
sortirni aparati.

-nakon 9 mjeseci mlađ veličine između 8 i 12 cm, mortalitet od 20 do 60 %, što ovisi o pravilnom izboru
hrane, te količini i kakvoći vode.

9. UZGOJ MLAĐA KALIFORNIJSKE PASTRVE OD 9. DO 12. MJESECI

• uzgoj skoro isti kao do 9 mjeseci, jedino je gustoća nasada manja i iznosi 2 – 3 500 kom/l protoka/s,

• dužina mlađa na kraju uzgojne sezone između 15 i 18 cm

10. UZGOJ KALIFORNIJSKE PASTRVE - KONZUMNA

- odvija se u zemljanim i betonskim bazenima različitog oblika i veličine ovisno o konfiguraciji terena,

- pravokutni 20-100 x 2–10 x 0,8–1,2 m, odnos dužine i širine 1 : 10; dno s blagim padom 0,5 do 1% i bez
mrtvih kutova,

- okrugli ili rotacijski, pokazali se veoma dobri,

- važno je da iza bazena postoji taložnica

Gustoća nasada:

• 600 kom/l/s, a u krajnjim bazenima 200 – 250 kom/l/s.

nasad ovisi o abiotičkim i biotičkim parametrima, te o veličini nasadnog materijala.

• optimalna nasadna veličina 16 – 18 cm, a može i 12 cm. preživljavanje i do 97 %.

• tijekom uzgoja vrši se kontrolni ribolov i sortiranje,

• ciklus uzgoja od ikre do konzuma između 16 i 18, te 24 mjeseca,

• uzgoj u turnusima, svakih 3–4 mjeseca na parcijalnim ribogojilištima, ako dozvoljava temperatura i
količina vode.

- u punosustavnim ribogojilištima otpada na:

• matičnjake 7%,
• mrjestilišta 3%,
• mladičnjake 15%,
• tovilišta 73%.
-mehanizacija:

• sortirni aparati, • hranilice,

• aeratori, • oprema za pripremu ribe za transport.

Hranidba salmonida

• u ribarskoj proizvodnji hranidbene potrebe salmonida najbolje istražene u odnosu na ostale vrste riba.

razlozi:

• intenzivan uzgoj - istisnuto osiguranje hrane u ribnjacima, pa je hranidba uz hidroekologiju, genetiku i

patofiziologiju postala jedno od četiri glavna područje znanstvenog istraživanja.

UZGOJ KALIFORNIJSKE PASTRVE – KONZUMNA – HRANIDBA

- kod hranidbe važni je da se daje dovoljno ali kvalitetne hrane.

- kalifornijska pastrva je karnivor pa sadržaj proteina u hrani mora biti između 37 i 43 %, od čega 50 %

životinjskog podrijetla.

- važna izbalansiranost komponenti:

• masti 13%,
• bjelančevine 37 – 43%,
• ugljiko-hidrati, minerali i vitamini

- važna fizikalna svojstva hrane (čvrstoća, otpornost na lom).

- količina ovisi o temperaturi vode, kisiku. dobu i zdravstvenom stanju i ribe,

- postoje tablice za hranjenje - količina i broj obroka

O kakvoći hrane ovisi visina hranidbenog koeficijenta:

• Gamarusi 6,6
• Chironomidae 4,4
• svježa morska riba 5,0
• goveđa slezena 3,5
• granule pelete 1,7 – 2,4

UZGOJ SALMONIDA U MORU

- salmonidi su u osnovi anadromi (neki cijeli život ostaju u slatkoj vodi), mrijeste se u slatkoj vodi, a kao
mlađ od 10 cm migrira u more, gdje prolazi fiziološki proces smoltifikacije (žive u moru do spolne zrelosti).

- u moru se uzgajaju:

• kalifornijska pastrva,
• atlantski losos (povoljniji za uzgoj u moru),
• srebrni losos
UZGOJ KALIFORNIJSKE PASTRVE U MORU

-uzgaja se nakon razdoblja smoltifikacije do konzumne veličine od 250 – 300 g,

o nasad 5 – 10 kg/m3, mase 15 – 50 g,

o proizvodnja 20 – 100 kg/ m3, ovisno o dubini kaveza.

- prednosti uzgoja u moru:

1. podnosi veću temperaturu nego u slatkoj vodi,

2. niži hranidbeni koeficijent,
3. procesi uzgoja isti kao i u ribnjacima.

MARIKULTURA

MARIKULTURA- Uzgoj riba u moru

u Hrvatskoj začeci marikulture datiraju od 70-tih godina 20 stoljeća (u Limskom zaljevu poznat uzgoj
školjaka još od antičkih vremena)

• Kod nas kao i u svijetu stalno se povećava.

• U Japanu zauzima veoma visoko mjesto.

Uzgajaju se ribe, školjkaši, rakovi i alge.

Marikultura je u kompeticiji s ostalim aktivnostima na moru (turizam, luke)

Problemi

1. nedostatak mlađa (iz prirodnog i umjetnog mrijesta),

2. nepovoljni klimatski uvjeti,
3. sve lošija kakvoća vode

Intenzitet uzgoja:

 Ekstenzivni
 Intenzivni

1.Ekstenzivni uzgoj

 vrši se u lagunama i na ušćima rijeka,

 uzgajaju se cipli, brancin, orada i list,
 ulov – uglavnom sezonski

Uzgoj ribe u lagunama

- Lagune - zatvorene površine dubine 1 – 1,5 m, opskrbljene pokretnom branom radi opskrbe slatkom
i slanom vodom ili poluotvorene plitke površine koje stalno komuniciraju s morem. Riba slobodno
ulazi ili se mlađ nasađuje i tu ostaje 2 - 3 godine na prirodnoj hrani.
- Izlov se vrši pomoću alata.
- Najpoznatije uzgajalište je kod Venecije gdje se uzgajaju brancini, orade, cipli i jegulja.
2.Intenzivni uzgoj riba u moru

 u sredinu u kojoj se vrši uzgoj unose se sva potrebna hraniva radi maksimalnog prirasta,
 objekti - bazeni, ribnjaci, mrežne ograde, betonske brane i kavezi,
 izlov – kontinuirano

Kavezni uzgoj

- Kavezi se sastoje od više plovećih modula različitih dimenzija i oblika međusobno povezanih na više
načina, tvoreći cjelinu koja se sastoji od:
• platforme (doka): bambusa, dasaka, plastike, bačvi,
• kaveza (mreže): sintetičke i pocinčane mreže različitog promjera okaca ovisno o veličini
ribe koja se uzgaja

Glavne značajke kaveznog uzgoja:

1. intenzivan uzgoj,
2. automatizirana ishrana,
3. malo fizičke radne snage,
4. velika proizvodnja na malom prostoru

Nedostaci: OBRAŠTAJ I ZAGAĐENJE OKOLIŠA

MARIKULTURA- uzgoj u ribnjacima

 najviše ih ima u Italiji, Francuskoj, Izraelu i Španjolskoj,

 lagune se pretvaraju u ribnjake,
 ribnjaci se grade na kopnu,
 problemi - plima i oseka, te pumpanje vode.

MARIKULTURA- uzgoj u bazenima

Pogodniji od laguna jer:

 zauzimaju manje prostora,

 koristi se reciklirana voda,
 zahtijevaju veća ulaganja
 postoje problemi s otpadom

MARIKULTURA- uzgoj u moru

• marikultura se danas u različitom opsegu razvija duž čitave naše obale.

• glavni centri za uzgoj morskih riba su:

- Rovinj, Zadar, Šibenik (ušće Krke), Split (institut), Dubrovnik, Pula, Novalja i dr.

- u Šibeniku i Žrnovnici vrši se uzgoj salmonida.

• glavni centri za uzgoj školjkaša su:

1. Limski kanal
2. Malastonski zaljev
HRANIDBENE POTREBE MORSKIH RIBA

• pojedine vrste riba različito koriste bjelančevine, masti i ugljikohidrate pa potrebe za amino-kiselinama,
mastima, vitaminima i mineralima nisu iste.

• hrana mora biti probavljiva i prilagođena ne samo vrsti riba već i uzrastu riba, kao i spolnoj zrelosti.

• dnevni obrok osim uzrastu i zdravstvenom stanju ovisi i o fizikalno-kemijskim uvjetima sredine.

ENERGIJA – sposobnost vršenja rada,

• organizam dobiva energiju putem hrane, a količina energije izražava se u džulima (J), za 1 kg prirasta treba
8,4 – 16,7 Kj.

Izvor energije:

- bjelančevine, masti i ugljikohidrati,

- kaloričnost ovisi o probavljivosti svake komponente, a različite vrste različito probavljaju pojedinu
komponentu,

- 70 % hrane je uzdržna hrana, a 30 % hrane odlazi na prirast,

- energetska potreba ovisi o intenzitetu metabolizma u organizmu,

- pri porastu temperature za 1 °C, intenzitet metabolizma se povećava za oko 10 %, sve do optimalne
temperature dotične vrste,

- mnogi faktori negativno djeluju na iskorištavanje hrane (niske koncentracije kisika, temperatura vode,
otpadne tvari, premalo bjelančevina u hrani i bolesti).

Bjelančevine

 mlađ do 4 mjeseca 55% bjelančevina od ukupno probavljive hrane,

 mlađ iznad 4 mjeseca - 45 % bjelančevina,
 jednogodišnja mlađ - 40 % bjelančevina,
 veća temperatura - veći % bjelančevina,
 kakvoća bjelančevina ovisi o aminokiselinskom sastavu,
 od 23 aminokiseline 10 ih je esencijalnih,
 najkvalitetnije bjelančevine u hrani su one koje su po aninokiselinskom sastavu slične aminokiselinskom
sastavu ribe

Masti

 masti - 10 % u hrani,
 dobre - tekuće biljne i životinjske masti – ulja,
 slabe - krute masti - mast, loj,
 nikada ne koristiti oksidirane (užegle) masti

Ugljikohidrati

• koriste se odmah nakon probave i resorpcije, nakon kraćeg uskladištenja u obliku glikogena ili dužeg
deponiranja.

• probava različita:celuloza – slabo, škrob 20 – 40 %.

Vitamini: A, D, E, B

Minerali: mikro i makro

Sirovine: suhe i svježe

UZGOJ BRANCINA (lubin, agač) Dicentrarchus labrax L.

Bitne značajke:

 podnosi zatvorene prostore,

 umjetno se mrijesti,
 riješena dodatna hrana,
 uzgoj do konzuma između 17 i 36 mjeseci,
 proizvodnja između 4 i 29 kg/m3.

- ličinke morskih riba nakon inkubacije ikre u mrjestilištima ostaju 3 – 4 mjeseca, za razliku od slatkovodnih
koje ostaju nekoliko dana.

- za to vrijeme treba im osigurati optimalne životne uvjete i to:

• kvalitetnu morsku vodu,

• optimalnu temperaturu,
• kvalitetnu suhu i mokru hranu

-mrjestilišta morskih riba veća nego slatkovodnih riba (minimalno kao nogometno igralište) i imaju četiri
zone:

1. zona za proizvodnju planktona,

2. zona za mrijest i uzgoj mlađa (bazeni za mrijest, inkubaciju ikre i uzgoj mlađa s bioifiltratorima
zauzimaju najveću površinu),

3. tehničke prostorije i laboratorij,

4. zona za držanje matica.

- izvan zgrade mrijestilišta nalazi se: kotlovnica za zagrijavanje vode,postrojenje za opskrbu vodom (voda
mora biti čista pa se filtrira kroz biofiltar i sterilizira)

UZGOJ PLANKTONA

- kod uzgoja morskih riba plankton se uzgaja u monokulturi jer ličinkama treba osigurati adekvatnu prirodnu
hranu (za šarana hrana se uzgaja u rastilištima, pomoću gnojidbe i insekticida), a uzgoj se vrši u:

1. termostatskim komorama s temperaturom vode od 20 + 2 °C

2. kod odgovarajuće rasvjete (2 500 – 10 000 lux-a) i saliniteta ( 35‰),
3. morska voda se sterilizira s UV lampama,

- posude za uzgoj planktona:

 pvc posude od 2 l,
 staklenke od 10 l,
 pvc vreće od 30 l.
• najčešće se uzgaja Chlorella i to u podlozi kojoj se dodaju soli N, P, Cl, vitamini i minerali,

• Chlorella služi kao hrana Brachionusu plicatilisu koji se uzgaja u sličnim posudama kao i fitoplankton,

• kod uzgoja planktona česti problemi zbog čistoće vode i adekvatnog nasada Rotatoria,

• fitoplankton se može proizvoditi i u velikim vanjskim bazenima volumena do 1 000 l, što je jeftinije ali i
rizičnije zbog promjenjivih uvjeta,

• uzgoj Artemia salina – priprema cista u bocama

1. MRIJEST BRANCINA- priprema matica

• matice se love iz prirodne sredine, pa rad na selekciji tek predstoji,

• matice se drže u vanjskim bazenima (površine 2 000 m3, dubine 1,5 m).

• u bazene se nasađuje 0,2 – 0,4 kg/ m3 ( masa matica 1-3 kg),

• dnevna izmjena vode 5 x,

Ishrana :

- koncentrirana peletirana hrana 0,5 – 1 % mase matica

- mokra hrana 7 – 10 % mase matica,

• tretiranje matica zbog ektoparazita vrši se Masatonom (0,25 g/m3 ( 1 sat 1 x mjesečno).
• prije sezone mrijesta (od XII – III mjeseca) matice se prebacuju u manje bazene i pregledavaju 2x
mjesečno,
• prilikom manipulacije brancin je nemiran pa se anestezira,
• radi lakše manipulacije i određivanja spola matice se prebacuju u manje bazene,
• uz spol i zdravstveno stanje prati se i spolna zrelost matica (ikra varira od 300 do 900 µm, zrela ikra veća i
prozirna)
• u studenom se ženkama daje injekcija gonadotropinskih hormona (HCG), a zatim luteinizirajući hormon
(LHRH) radi pospješivanja sazrijevanja ikre (mužjaci ne jer daju mliječ tijekom cijele godine), injekcije se
obično daju ispod kraja leđne peraje,
• prije nastupa potpune spolne zrelosti matice se prebacuju u manje bazene i to 3 – 4 para matica da se
adaptiraju na prostor (temperatura vode 16 – 18 °C),
• zatim se maticama daje gonadotropni hormon (0,25 ml/kg), najčešće se daju humani hormoni.

Mrijest spontano ili inducirano, a javlja se između 36 i 48 sati nakon hormonalnog tretmana:

1. izbacuje se oko 200 000 kom/kg mase koju mužjaci oplode,

2. ženke spolno zrele nakon 3 – 4 godine (masa 400 do 500 g), a mužjaci u 2. godini,
3. promjer zrelih jaja 1,1- 1,2mm i u sebi imaju 1 ili više uljnih kapljica koje ih drže na površini
4. oplođena jaja prozirna i plutaju,
5. oplođena jaja se skupljaju pomću mrežice i stavljaju u bazene za inkubaciju (volumen bazena 2000 l,
nasad 100 000 do 120 000 komada ikre,
6. jaja moraju lebdjeti što se postiže aeriranjem vode,
7. neoplođena jaja padaju na dno i odstranjuju se,
8. postoji i suha oplodnja - istiskivanje ikre, ali treba više radne snage
Inkubacija ikre i uzgoj ličinki - traje 40 – 45 dana,

1. predličinke i ličinke se zovu larve.

2. mladunci se zovu postlarve (do nešto iznad mjesec dana)
3. mlađ se zove mlađ,

• bazeni su od crne plastike radi onemogućavanja prodora svjetla (volumen bazena 2 000 l),
• inkubacija ikre kao i kod ostalih vrsta riba ovisi o temperaturi vode
• inkubacija kod temperature vode od 16 °C - 72 sata,
• izmjena vode 12 – 16 x/dan, svakih 1,5 – 2 sata,
• salinitet od 35 ‰, podešava se dodatkom slatke vode, a provodi se i aeriranje,
• uspješnost valjenja 50 – 80 %,
• u doba valjenja smanji se aeracija i protok vode,
• nakon valjenja larve dugačke oko 3,5 mm, i bez usta su –endogena ishrana,
• usta se otvaraju nakon 3–5 dana

2. UZGOJ LIČINKI BRANCINA

- kada larve narastu na oko 5 mm, dolazi do pigmentacije očiju i aktivnog kretanja po bazenu,tada
započinje davanje hrane i to žive (Brachionus plicatilis 2 000 000 kom/bazen,
- to je veoma osjetljiva faza i gubici mogu biti veliki,
- razdioba Brachionusa se kontrolira pomoću kapaljki iz posuda volumena 10 l,

Količinu hrane određuje:

• prisutnost Brachionusa u bazenu,

• ispunjenost probavnog trakta

• nakon 10 – 12 dana daje se krupnija hrana (ličinke nauplius Artemia salina), a nakon 25 – 30 dana
nepokretna vlažna ili suha hrana,

• nakon 15 dana temperatura vode se diže na 20 °C, a nakon 30 dana na oko 24 °C,

• što je prije moguće prelazi se sa skupe prirodne hrane na neživu hranu - brašnasta hrana, starteri veličine
čestica 500 µm.

Sastav hrane:

• bjelančevine - 65,9 %,
• masti - 9,8 %,
• vlakna - 1,0 %,
• pepeo - 5,3 %,
• bezdušični ekstrakt – neto 18,1 %

- nakon 40 dana ribice su velike oko 1,5 cm, mase 30 mg i tada postaju mlađ, pa se prebacuju u veće bazene,

- bazeni moraju biti čisti, koriste se automatski čistači, međutim bolji su ručni čistači.

Prelazak na novu hranu predstavlja šok, čije posljedice su veliki mortalitet

3. UZGOJ MLAĐA BRANCINA

nakon 40 – 50 dana mlađ se selekcionira pomoću sita:

  bazeni moraju biti neprozirni, netoksični i otporni na morsku vodu,
 uzgoj se vrši u bazenima volumena 11 000 l, koji su povezani s postrojenjem za filtraciju vode.

- izmjena vode 90 l/minutu,

- temperatura vode 20 – 22 °C,
- nasad 0,2 – 2 kom/l
- zbog kanibalizma sortiranje svakih 15 dana

Hrana suha i vlažna

Sastav suhe hrane:

• bjelančevine - 56 %,
• masti - 8 %,
• vlakna - 3 %,
• pepeo - 2,5 %,
• bezdušični ekstrakt - 20,5 %
- veličina startera podešava se prema veličini mlađa,
- način hranjenja – hranilice,
- nakon 60 dana masa mlađa 300 – 500 mg,
- nakon 90 – 120 dana masa mlađa 0,9 – 1,2 g, veličine 4-5 cm,
- do ove faze preživljavanje između 20 i 40%

4. UZGOJ MLAĐA LUBINA- od 4. – 12. mj (jednogodišnja mlađ)

- nakon četvrtog mjeseca mlađ se prebacuje u bazene ili kaveze, (kod nas se uzgoj vrši u kavezima, što je
jeftinije jer nema crpljenja vode)

• dimenzija kaveza 5 x 5 x 5 m,
• nasad 10 – 15 000 kom/kavezu ili 0,1 – 0,4 kg/m3 .
- lokacija kaveza:
1. zaštićen od vjetra,
2. umjereno strujanje mora,
3. dovoljna dubina (do 10 m),
4. bez izvora onečišćenja,
5. sastav dna (treba biti krupni pijesak ili šljunak),
6. riješena infrastruktura

- osim kaveza s dvostrukim mrežama potrebni su:

• skladište,
• čamac,
• hranilice,
• aeratori,

- tijekom uzgoja vrši se sortiranje.

- budući da se nasad u kaveze obavlja u travnju ili svibnju temperature vode su povoljnije.

Ishrana

- prva tri mjeseca starteri:

 • 000 0,5 mm,
• 00 0,7 mm,
• 1 1,1 mm.

- ostala četiri mjeseca starteri: 1a 1,7 mm, 2b 2,8 mm,

- nakon jedne godine mlađ dostiže masu od 35 – 45 – 90 g,

- konverzija hrane 1,7 – 1,9 - zimi nema prirasta

5. UZGOJ LUBINA- od jednogodišnjeg mlađa do konzuma

- uzgoj se vrši u bazenima i kavezima, kod nas samo u kavezima,

- nasad - 1kg/m3,

Ishrana (svaki proizvođač daje tablicu hranjenja):

pelete: 2b 2,8 mm, 3 3,5 mm,4 4,8 mm.

Učestalost hranjenja:

- dnevni obroci 3 – 5 x ovisno o temperaturi vode i koncentraciji kisika,

Obvezne mjere tijekom uzgoja:

- sortiranje,
- kontrola prirasta,
- kontrola zdravstvenog stanja.

Problemi:

a. onečišćenje okoliša
b. bolesti (bakterije, virusi, paraziti)
c. zbog obraštanja kaveza pogoršava se kakvoća vode u kavezima. Zbog toga mreže se moraju čistiti.
d. Pokušalo se nasaditi salpu i cipla, ali bez uspjeha, jer se ove vrste lako priviknu na dodatnu hranu.

Struganje mreža teško, zbog toga se:

- vrši zamjena mreža svaka 2 do 4 tjedna (ovisno o veličini okaca 5 i 18 mm),

- ishrana može biti i mokra ali kvalitetna (bijela riba i račići, a ne plava riba jer izaziva promjene na jetri.)

- konzum:

• 250 – 300 g - nakon 2 godine uzgoja,

• 350 – 500 g - nakon 3 godine uzgoja.

- preživljavanje - 60%,

- proizvodnja - 4 – 20 kg/m3,

- ponašanje pri uzimanju hrane slično pastrvama (živo dolazi po hranu),

- konverzija:
 • 2,5 (poželjna),
• 3 (neprimjerena),

- prije izlova riba treba gladovati 1-3 dana.

UZGOJ OSTALIH MORSKIH RIBA ORGANIZAMA

• orada (komarča, podlanica) - Sparus aurata

• pic - Puntazzo puntazzo

• japanski pagar - Pagrus major

• zubatac - Dentex dentex

- osim ovih ljuskavki (Sparidae) u svijetu se još uzgajaju:

• plosnatice iz porodice rombova (Scopthalmidae)

• listovi (Soleidae)
• iverci (Pleuronectidae),
• japanski gofovi (Seriola quinqueradiata)

- ljuskavke se kod nas uzgajaju istom tehnologijom kao i brancin, s tim da se vodi računa o specifičnostima
svake vrste.

Uzgoj orade (komarče, podlanica) - druga po važnosti

• orada je protandrični hermafrodit, tj. nastupom spolne zrelosti u drugoj godini su mužjaci, a kasnije postaju
ženke

• hrana (školjkaši, puževi, otpaci hrane)

• optimalna temperatura - 18 – 26 °C (5 – 34 °C)

• zadržava se uz ušća rijeka (dubine 5 – 10 m)

• manje agresivna od lubina i ne podnosi slatku vodu

• mrijesti se kao i lubin zimi, ali je ikra sitnija od ikre lubina i iznosi od 0,8 – 0,9 mm

• zbog toga su i ličinke sitnije pa traže sitniju hranu

• za spontanu oplodnju temperatura vode 15 – 18 °C

• prvih dva mjeseca uzgoja gubici su veliki

• budući da raste brže od lubina (prve godine 140 g) konzumnu masu (400 g) dostiže u drugoj godini.

Japanski pagar (Pagrus major) - mesožder

• za razliku od lubina i komarče koji se mrijeste zimi japanski pagar se mrijesti u svibnju

• optimalna temperatura za mrijest je 15 – 22 °C

• ikra veličine 0,8 – 1,2 mm i imaju uljanu kuglicu

• ženke mase 1,5 kg daje 300 000 – 400 000 jaja

• valjenje nakon 82 sata kod temperature 14 °C, a nakon 40 sati kod temperature 20 °C

• endogena ishrana 4 – 5 dana (larve 3,3 mm)

• u jesen mlađ se povlači u veće dubine, a u proljeće se vraća u plićine, tada su dugačke oko 15 cm

• uzgoj konzuma mora ići u treću godinu

Uzgoj pica (Puntazzo puntazzo)

• mrijesti se ljeti, pa iako brzo raste uzgoj konzuma mora ići u treću godinu

Dakle komarča raste brže od lubina i konzumnu veličinu dostiže 3- 4 mjeseca ranije

kod nas se vrši uglavnom uzgoj lubina, dok je uzgoj ostalih vrsta još u eksperimentalnoj fazi

kod nas se u moru, kao što smo već rekli, vrši i uzgoj salmonidnih vrsta riba (kalifornijska pastrva, atlantski
losos)

Uzgoj cipala

• od šest vrsta cipala koji žive u jadranu, pet vrsta je pogodno za uzgoj - to su:

zlataš (Liza aurata)

• optimalna temperatura 15 – 26 °C (4 – 34)

• rast 250 – 300 g za 10 – 15 mjeseci
• ne adaptira se na slatku vodu
• mrijesti se zimi
• hrani se otpacima i planktonom

putnik, bir (Chelon labrosus)

• optimalna temperatura 15 – 26 °C (4 – 34)

• rast 700 – 800 g za 24 mjeseca
• ne adaptira se na slatku vodu
• hrani se otpacima i planktonom

glavaš (Mugil cephalus)

• optimalna temperatura 15 – 26 °C (2 – 34)

• nasađivan u šaranske ribnjake
• adaptira se na slatku vodu, problem niske temperature
• mrijesti se u kolovozu i rujnu
• hrani se otpacima i planktonom

dugaš (Liza saliens)

• optimalna temperatura 15 – 26 °C (1 – 34)

• umjereno cijenjen
• ne adaptira se na slatku vodu, voli slaniju vodu
balavac (Liza ramada)

• umjereno cijenjen
• adaptira se na slatku vodu
• mrijesti se zimi
• hrani se otpacima i planktonom

UZGOJ JEGULJE (Anguila anguila)

• adaptira se na slatku i boćatu vodu

• hrana - školjke, ribe i dodatna hrana

• u prirodi proizvodnja smanjena zbog:

• melioracija
• zagađenje
• onemogućavanja ulaska u slatke vode zbog izgradnje brana

• uzgaja se u:

Japanu - japanska jegulja (Anguilla japonica)

Europi - europska jegulja (Anguilla anguilla)

• jegulja je katadromna vrsta:

- mrijesti se u moru
- spolnu zrelost postiže u slatkoj vodi

• Europska jegulja kao i Američka jegulja mrijesti se u Sargaškom moru, kod Bermudskih otoka

• mrijest nije dovoljno poznat, misli se da se odvija na dubini između 400 i 500 m

• pokušaj umjetnog mrijesta nije dao zadovoljavajuće rezultate pa se uzgoj i dalje oslanja na ulov nasadnog
materijala iz prirodne sredine - staklaste jegulje

• put izvaljenih jegulja od Sargaškog mora do europskih obala traje do 3 godine, kamo jegulja stiže u formi
staklaste jegulje dužine 5 – 7 cm i mase 0,2 –0,3 g

• staklasta jegulja ulazi u slatku vodu gdje boravi daljnjih 5 – 8 godina u obliku juvenilne žute blatarice
dosegnuvši nakon toga spolnu zrelost

• spolno zrela forma naziva se jesenka

• jesenka potaknuta instinktom migrira u more i putuje na mrijest prema zapadnom Atlantiku

blatarica – žuta jegulje

jesenka – srebrna jegulje

• spolno zrele jegulje pune su ikre, mjenjaju boju, povećavaju oči i prestaju rasti

• nakon mrijesta jegulje ugibaju, tako da se mrijeste samo jedanput

• nasad za uzgoj:

1. staklasta jegulja mase 0,2 – 03 g

2. mladunci i/ili mlađ mase 3 – 5 – 10 g

• u prvom slučaju uzgoj je duži za godinu dana, pa je i mortalitet veći

• zbog toga se preporuča uzgoj započeti s mlađem mase 10 g gustoća je 25 kom/m3

• osiguranje nasada jegulje kod nas nije u potpunosti moguće pa smo orijentirani na uvoz iz Italije i
Francuske, što je prilično skupo

• zbog toga kod nas treba tražiti lokacije i to za:

• staklaste jegulje - migrirajuće jedinke u raznim fazama pigmentacije, ali još uvijek prozirne

• mladunce - potpuno pigmentirane jedinke mase 5 g

• mlađ - jeguljice mase 5 – 50 g

UZGOJ STAKLASTE JEGULJE

• obavlja se u ribnjacima površine do 150 m2, dubine do 0,5 m

• nasad 500 – 600 g/ m2

• na početku uzgoja jegulja se tretira malahitnim zelenilom radi ektoparazita

• hranjenje usitnjenim gujavicama počinje 2 – 3 dana nakon nasada, zatim se daje usitnjena riba, a nakon 10
dana prelazi se na suhu hranu u obliku tijesta (miješa se s vodom ili ribljim uljem)

• hrani se 2 x dnevno, ujutro i navečer

• hrana se stavlja na zasjenjena mjesta

• daje se 30 % od mase riba, a postupno s prirastom količina hrane se smanjuje

• zbog osjetljivosti na kakvoću vode i bolesti uzgoj staklaste jegulje zahtjeva veći protok, zatim prema
potrebi aeraciju i čišćenje dna (uklanjanje otpadaka hrane i fekalija)

• kod staklaste jegulje izražen je snažan nagon migriranja preko vertikalnih zidova. To se sprječava
postavljanjem vertikalnih mreža

• prva 2 – 3 tjedna uzgoja mortalitet veoma velik

• optimalna temperatura uzgoja oko 26 °C (17 – 30)

• veća temperatura utječe na formiranje većeg postotka ženki.

Ženke brže prirastaju nego mužjaci.

UZGOJ JEGULJE

• zbog varijacija u rastu potrebno sortiranje, zbog jednoličnijeg rasta, boljeg prirasta i zdravstvenog stanja

• na kraju godine komadna masa jegulje je 10 g

• dakle ovu fazu uzgoja treba koristiti samo ako se ne može nabaviti mlađ od 10 g, jer je uzgoj produljen za
godinu dana

• nasad mlađa (10 – 20 g)

• najbolje u jesen (manji stres tijekom prijevoza zbog niže temperature vode)

• količina nasada 250 g/m2

• uzgoj do konzuma 20 – 37 mjeseci

• tempo rasta za 22 – 24 mjeseca:

mužjaci 100 – 200 g

ženke 300 – 400 g

• optimalna temperatura 22 – 25 °C

• budući da ove temperature kod nas tijekom godine ne traju dovoljno dugo uzgoj se vrši u toploj vodi

Hrana

• minimalno 50 % proteina, pa hrana u ukupnom trošku proizvodnje sudjeluje između 50 i 80 %

• koristi se:

a. mokra - svježa i kuhana hrana

b. suha - gotova prilagođena potrebama jegulje

• konverzija - mokra 6 – 10 kg, suha 2 – 3 kg

• suha hrana se moči u vodi i daje u obliku paste. Stavlja se na perforirana korita.

• dnevni obrok 5 – 10 % mase riba, ovisno o temperaturi vode proizvodnja jegulja

• hranjenje prestaje kod temperatura vode padne između 8 i 10 °C

• tijekom uzgoja, zbog razlika u brzini rasta, vrši se sortiranje

• preživljavanje nakon 2 godine uzgoja je oko 60 %

• zbog razlike u prirastu izlov jegulje moguć tijekom cijele godine

UZGOJ JESETROVKI

• danas se pod pojmom kavijar prodaje ikra različitih vrsta riba, ali kavijar je od riba iz porodice jesetrovki

• značajke - daju velike količine ikre od nekoliko desetaka tisuća do nekoliko milijuna komada

• brzo rastu

• moruna (Huso huso) koja ima masu i do 2 tone, u prvoj godini naraste do 50 cm, dok bijela jesetra naraste
do 30 cm

• prva stanica za inkubaciju ikre datira iz 1913. Godine u Rusiji

• mrijesti se umjetno radi uzgoja mlađa

• u Kaliforniji se do konzumne veličine uzgaja bijela

• u Europi uz matične vrste (moruna, ruska jesetra i pastruga) uzgaja se i križanac bester (kečiga i sibirska
jesetra). U zapadnoj europi u uzgoju prednjači Francuska

• uzgoj se vrši u: ribnjacima, bazenima i kavezima

• optimalna temperatura 23 °C, pa je poželjno koristiti geotermalne vode

HRANA

• u početku do mase od 0,5 kg - Tubificidae, nakon toga pastrvski starteri

• uzgoj u Hrvatskoj u povojima, moguć uzgoj kečige u šaranskim ribnjacima

• u Europi na uzgoj jesetrovki otpada oko 1% od ukupne proizvodnje slatkovodnih riba

Huso huso

Najveća vrsta jesetre preko 9m i do 2000 kg

Raste vrlo brzo:

• prva godina: 5 - 10 kg
• druga godina: 15 - 20 kg
• treća godina: 25 - 30 kg
• četvrta godina: 35 - 40 kg
• peta godina: 45 - 55 kg

UZGOJ ŠKOLJKAŠA

• u svijetu se uzgajaju školjke roda:

• Crassostrea
• Pecten
• Tapes
• Anadara

• kod nas se uzgajaju:

3. kamenica (Ostrea edulis)

4. dagnja (Mytilus galloprovincialis)

• uzgoj školjkaša se odvija u nekoliko faza:

• uranjanje raznih predmeta u uvale gdje se školjkaši razmnožavaju kako bi se njihove ličinke prihvatile

• ovi se predmeti upliću u najlonsku užad stvarajući pergolare, koji se vješaju o užad pričvršćenu između
stupova ili plutajućih bova - sve zajedno naziva se park

• tijekom uzgoja školjkaši se razrjeđuju da postignu konzumnu veličinu

• uzgoj ne mora biti u uvalama gdje su školjkaši uhvaćene, već se mogu prebaciti i u područja koja su
bogatija hranom

• ishrana školjkaša ne predstavlja trošak, jer školjke filtriraju plankton i organske čestice
• ovo je osobito podesno kod zajedničkog uzgoja riba i školjkaša, jer kavezni uzgoj dovodi do eutrofikacije,
koju prati intenzivniji razvoj zajednice planktona

UZGOJ KAMENICA

• kamenice preferiraju lagano zaslanjeno more

• salinitet 25 – 35 ‰

• temperaturu 2 – 22 °C (26 °C letalna)

• spolno sazrijevaju prvo kao mužjaci, a prva jaja proizvode kao trogodišnjakinje

• jedna ženka daje oko 1 000 000 jaja

• spol se sukcesivno smjenjuje tijekom života koji traje i do 15 godina

• razmnožavanje počinje u proljeće kod temperature vode od 15 °C i traje do jeseni

• do oplodnje dolazi u plaštanoj šupljini majke gdje početni razvoj traje 7 dana, a ličinke su velike do 200
µmveliger ličinka

• nakon toga nastupa planktonska faza, koja traje oko 14 dana

• osim prirodnog kod kamenica moguć i umjetni mrijest

• ličinke veličine 300 µm prihvaćaju se na podlogu (naseljavanje se prati, poželjna koncentracija ličinki u
moru oko 15 000 kom/m3 vode

• rano postavljanje kolektora nije dobro zbog obraštanja

• kao supstrat za prihvaćanje ličinki koristi se:

- ljušture školjaka
- šljunak
- pruće
- najlonska užad na koju se pričvrste štapići

• na ovakvim kolektorima kamenice rastu prvu godinu života, odnosno do veličine 4 – 5 cm

Tehnike uzgoja kamenica:

1. u koritima
2. na pruću
3. vreće od žice
4. na splavi
5. na užadi

• nakon toga vrši se razrjeđivanje, a provodi se ovisno o tipu kolektora

• grane s fašinama se sjeckaju na manje komade te upliću u konope, a provodi se i cementiranje na pergolare
ili se slažu u kašete ili košare obješene u parkovima

• tu kamenice ostaju dok ne postignu veličinu od 7 do 9 cm (1 –2 godine)

• u pliće more (do 2 m) mogu se postaviti štapovi na koje se prihvaćaju ličinke i vrši se uzgoj do konzuma
• u Francuskoj se uzgoj provodi na dnu mora

• kamenice se jedu žive pa se posebna pažnja poklanja njihovom čišćenju, pranju, pakiranju i transportu

• probleme u uzgoju prave ribe, puževi, zvjezdače, a i bolest

• kod nas se uz domaću kamenicu uzgaja još i pacifička ili japanska kamenica

• karakterizira je brzi rast (u Malastonskom zaljevu konzumnu veličinu dostiže za 10 mjeseci, ali je lošija od
domaće kamenice zbog gorkastog okusa).

UZGOJ DAGNJI

• manje osjetljive od kamenica i zahtijevaju manje rada

• gonohoristi su (razdvojenog spola), a spolnu zrelost dostižu za 12 mjeseci

• oplodnja vanjska (od proljeća do ljeta)

• ličinke plivaju oko 14 dana

• kao kolektori koriste se najlonski konopci i to postavljeni uz površinu mora jer su ličinke pozitivno
fototaksične

• na ovim pergolarima smještenim u parkove dagnje ostaju 10 mjeseci

• tada se - premještaju u najlonska crijeva pa u parkove gdje konzumnu veličinu (7,5 – 10 cm) postižu u
starosti od 2 godine

• dagnje dobro rastu do 10 m dubine

UZGOJ OSTALIH ORGANIZAMA

• od ostalih organizama uzgajaju se rakovi, puževi i alge (Japan)

• za uzgoj je pogodna i mediteranska kozica-Penaeus kerathurus iako su bolji rezultati s japanskom vrstom-
Penaeus japonicus

• moguć je umjetni mrijest, ali kod toga ženki kozice treba istisnuti jedno oko

• ličinke se hrane s ličinkama nauplius Artemie saline

• kasnije uzgoj u ribnjacima uz intenzivnu aeraciju

RIBARSTVO RH

Tijelo državne uprave RH nadležno za ribarstvo: Ministarstvo poljoprivrede

Zemlje u razvoju - ribarstvo u sklopu Ministarstva poljoprivrede

Razvijene zemlje-Ministarstvo ribarstva ili Agencija za ribarstvo

Nadležnosti Uprave ribarstva :

1. Izvršava i prati izvršavanje zakona, propisa i drugih općih akata u području ribarstva;
2. nadležna za provođenje zakona i drugih propisa iz područja morskog i slatkovodnog
ribarstva;Obavlja poslove po prenesenoj nadležnosti iz drugih zakona;
 3. Priprema nacrte i stručne podloge za donošenje zakona i podzakonskih akata iz područja
ribarstva i njihovo usklađenje sa smjernicama Europske unije;
4. Provodi upravni i inspekcijski nadzor i rješava u upravnim i inspekcijskim stvarima u
području ribarstva;
5. Planira, organizira i izvršava zakonito i svrhovito obavljanje poslova ribarske inspekcije
morskog i slatkovodnog ribarstva;
6. Prati i potiče razvoj gospodarske djelatnosti u ribarstvu;
7. Priprema i izrađuje izvješća, analize, prijedloge mjera i rješenja u ribarstvu;
8. Prikuplja i analizira dostavljene podatke o ribolovu i uzgoju, ribolovnim alatima, plovilima i
opremi za ribolov;
9. Analizira prikupljene podatke o ekonomici ribarstva, te priprema stručne podloge i predlaže
potrebne državne mjere u ribarstvu;

RIBARSTVO JE “3D LABIRINT”- nije moguć linearni pristup

• stalni balans između eksploatacije i zaštite prirodnih resursa, politike i struke, struke i znanosti, javne
percepcije i stvarnosti, tradicije i modernizacije, lokalnih i globalnih interesa.....

OBILJEŽJA SEKTORA RIBARSTVA

• Bruto domaći proizvod (2011. godina)

BDP: 45.897 mil. EUR

Udio ribarstva u BDP-u: 0,2 do 0,7%

• Flota Republike Hrvatske (2013. godina)7.770 plovila (9,37% flote EU)

• Ulov (2011. godina) – gospodarski ribolov

• Morski: 70.535 tona

• Slatkovodni: 50 tona

• Akvakultura (2011. godina):

o Slatkovodna akvakultura:
• Ukupna proizvodna površina uzgajališta: 9.721 ha toplovodnih i 61.361 m² hladnovodnih
• Broj uzgajališta: 28 toplovodnih (ciprinidnih) i 27 hladnovodnih (salmonidnih)
• Proizvodnja: 6.283 tona slatkovodnih vrsta ribe

o Marikultura:
• Broj uzgajališta: morske vrste riba = 64, mrjestilišta = 3, školjkaši = 254
• Proizvodnja: 6.845 tona morske ribe, 438 tona dagnji i kamenica

• Potrošnja (2011. godina)

Prosječna potrošnja ribe u kg po glavi stanovnika: 8,5 kg, 36,5% prosjeka EU

Vanjskotrgovinska bilanca (2011. godina)

• Uvoz: 38.417 t – 123.676.657 USD

• Izvoz: 38.493 t - 178.503.695 USD
Morsko ribarstvo-općenito

 Izuzetno perspektivna grana u okviru hrvatskog gospodarstva no u ovom trenutku sudjeluje vrlo
malo u ukupnom društvenom proizvodu
 Iako u skromnim razmjerima, ono je jedini sektor poljoprivredne djelatnosti koji ostvaruje pozitivnu
deviznu bilancu s 0,8% izvoza i 0,4% uvoza
 Prosječna potrošnja ribe u svijetu iznosi 16 kg po stanovniku/god, u zemljama Sredozemlja 18 kg po
stanovniku/god, dok je u Hrvatskoj samo 8,5 kg po stanovniku/god. Očekuje se povećanje potrošnje
svih morskih proizvoda zbog problema na tržištu mesa
 Iako je u Jadranu evidentno osiromašenje biozaliha nekih gospodarski važnih vrsta riba i rakova,
ipak je sasvim sigurno da hrvatsko morsko ribarstvo koristi tek dio mogućih resursa koji mu stoje na
raspolaganju
 U situaciji smanjenog ulova važnijih pridnenih vrsta, moguće je povećanje proizvodnje ribe i
školjaka kroz uzgoj uz primjerene ekološke standarde, koji će omogućiti pristup europskom tržištu i
velikom broju domaćih potrošača, te tako doprinijeti zdravijoj prehrani. Također su realne i
mogućnosti povećanja sadašnje proizvodnje kroz veći ulov male plave ribe, čiji su potencijali znatno
iznad trenutno korištenih
 Područja u kojima je utvrđen prelov potrebno je zakonom zaštititi na određeno vrijeme, nakon čega
se može razmjerno brzo očekivati obnova biozaliha (pad ulova se bilježi osobito u koćarskom
ribolovu, a najugroženije vrste su oslić i škamp).

Upravljanje prirodnim populacijama

1. identifikacija problema i prioriteta u ribolovu

• Nekontrolirano i nerazumno iskorištavanje živih resursa dovelo je do prelova, osiromašenja i
iscrpljenosti biozaliha što se očituje kroz smanjenje ukupnog ulova, opadanje ulova po
jedinici ribolovnog napora, veliku zastupnjenost nedoraslih primjeraka u lovinama, smanjenje
veličine ribe pri dostizanju prve spolne zrelosti, kao i povećani udjel gospodarski beznačajnih
vrsta u lovinama, što sve zajedno upućuje da je nastupio poremećaj u hranidbenom lancu.

2. Dosadašnji uzroci:
• neodgovorno upravljanje morskim resursima, neučinkovitost državnih službi (nepostojanje
odgovarajućih propisa i loša provedba zakonskih mjera),
• nepostojanje organiziranog sustavnog praćenja stanja živih resursa mora (monitoring),
posebice gospodarski važnih vrsta
• nepostojanje državne strategije razvoja morskog ribarstva
• neredovite procjene populacija vrsta koje se ribolovno iskorištavaju
• loša statistika ulova koja za posljedicu ima pogrešno procjenjivanje prirodnih zaliha
• slaba i nedostatna provedba Zakona i podzakonskih propisa
• neučinkovitost i neorganiziranost inspekcijskih službi

3. identifikacija problema i prioriteta u marikulturi:

• Nepostojanje planske dokumentacije kojom bi se odredila područja uzgoja i maksimalne
količine organizama u uzgoju
• Ne postoji učinkovit nadzor nad provođenjem propisa zaštite okoliša, ova djelatnost često
može imati negativne posljedice po okoliš (organski materijal ispod uzgojnih kaveza,
povišenje trofičkog stupnja na širem području uzgoja)
4. Opasnosti :
 • uvođenje alohtonih vrsta školjaka i riba u marikulturu, što može ugroziti opstanak autohtonih
vrsta.
• mogućnost genetske modifikacije organizama u uzgoju, koji često dođu u priliku da se
križaju s “divljim” tipom jedinki, na koji način u “divlju” populaciju mogu unijeti neželjene
gene
• U marikulturi postoji interes za dohranjivanjem tune, pri čemu se u nedostatku svježe domaće
ribe, tuna dohranjuje uvoznom zamrznutom ribom (haringa, glavonošci, srdela), pri čemu
postoji opasnost od unosa raznih parazita

ZAJEDNIČKA RIBARSTVENA POLITIKA NA RAZINI EU

• Ribarstvo i akvakultura čine 1% BDP zemalja članica EU – 8 milijuna tona riba, flota 100.000 plovila,
1200 luka, zapošljavanje 400.000 ljudi

• ZRP(Zaštićeni ribolovni pojas) čine zaštita i održivo iskorištavanje resursa, organizacija tržišta, strukturna
politika i međunarodni odnosi (konvencije i odnosi s trećim zemljama)

• Zaštita i održivo iskorištavanje resursa osnova je ZRP-a, i uključuje tehničke odredbe poput kvota (ukupni
dozvoljeni ulov)

• Za one resurse koji su ispod biološki prihvatljivih limita uvode se i planovi oporavka (npr. ICCAT-
plavoperajna tuna plan do 2024.), koji sadrže niz detaljnih mjera (zaštita područja mrijesta, ograničavanje
broja jedinki koje se mogu loviti, ograničavanje alata i određivanje minimalnih ulovnih veličina)

• Kako bi se zajednička politika uistinu izjednačila na razini cijele Europe, slični se planovi prema
posljednjoj reformi planiraju donositi i za one stokove koji nisu ugroženi

• Sustav sheme ulaska i izlaska plovila iz ribolovne flote jedan je od mehanizama zaštite resursa (“entry-
exit” scheme)

HRVATSKO RIBARSTVO U EU

• Zajedničko upravljanje djeljivim stokovima (srdela, inćun, oslić, škamp...)

• Nestanak kategorije malog ribolova - prelazak u športski i gospodarski, ostanak 3000 ribara u kategoriji
malog obalnog ribolova
• Održavanje dosadašnje evidentirane razine ribolovnog napora, kapaciteta flote i održivosti ulova,
prebacivanje ribolovnog napora iz unutarnjeg u vanjsko ribolovno more, „scrapping”….
• Detaljni planovi upravljanja na bazi prostorno-vremenske regulacije ribolova
• Zajedničko tržište - kompeticija/kvaliteta
• Problemi u startu: premalo vrijeme za prilagodbu flote i alata o odnosu na druge članice, nepostojanje PO
(organizacija proizvođača), nedovoljna infrastruktura – ribarske luke, transport, gorivo, skladišta...
• Mogućnost povlačenja znatnih financijskih sredstava iz Europskog Ribarskog Fonda (EFF)-oko 30
milijuna EUR godišnje
NAJZNAČAJNIJA ISKRCAJNA MJESTA: UKUPNO 26.680t

1. Zadar
2. Kali
3. Rovinj
4. Pula
5. Plomin
6. Biograd na moru
7. Tribunj
8. Vela Luka
9. Milna
10. Mali Lošinj
ZAKON O MORSKOM RIBARSTVU

Zakonom o morskom ribarstvu omogućena je provedba strateških ciljeva uspostave održivog ribarstva kroz
slijedeće odrednice:

- Uspostava upravljačkih ribolovnih zona

- Praćenje ulova iz ribolova
- Sustav nadzora i praćenja plovila (VMS)
- Upravljanje kapacitetom ribolovne flote
- Uspostava modernog statističkog sustava prikupljanja podataka
- Bolji inspekcijski nadzor i kontrola
- Jačanje inspekcijskih službi s plovilima i opremom
- Jačanje ribarskih zadruga i značajnije uključivanje sektora u proces donošenja odluka

POTPORA U RIBARSTVU

- U smjeru uspostave novog sustava potpore sektoru kroz uvođenje niza mjera investicijske potpore
sukladne mehanizmu strukturnih fondova, i Europskog ribarskog fonda nakon ulaska u EU.
- Kroz izradu odgovarajućih strateških dokumenata za provedbu ovih mjera naglasak je stavljen na
financiranje prilagodbe flote, diverzifikacije proizvodnje u uzgoju i riboprerađivačkoj industriji, razvoj
mehanizama tržišta te financiranje projekata od opće koristi kako bi se osigurala odgovarajuća kopnena
logistika i infrastruktura.

DIREKTNE MJERE UPRAVLJANJA I ZAŠTITE RIBLJEG FONDA

- Lovostaj
- Najmanja dozvoljena veličina
- Konstrukcijsko-tehničke osobine ribolovnih alata
- Ribolovne zone i podzone
- Ograničenje broja povlastica za gospodarski ribolov otkup povlastica
- Izlazak iz ribolova-”scrapping”
- Prebacivanje ribolovnog napora u vanjsko ribolovno more-gradnja flote
- Prostorno-vremensko ograničenje ili zabrana ribolova ili pojedinih ribolovnih alata – određivanje
POSEBNIH STANIŠTA, „NO TAKE” ZONA i ZONA SA POSEBNOM REGULACIJOM
RIBOLOVA-PRIMJER JABUČKA KOTLINA/”POMMO PIT”

INDIREKTNE MJERE I ALATI:

- VMS (VESSEL MONITORING SYSTEM) sustav nadzora kretanja i aktivnosti ribarskih brodova
- nacionalni program prikupljanja podataka u ribarstvu
- geoinformacijski sustav
- iskrcajna mjesta, mjesta prve prodaje
- elektronski očevidnici
- uspostava zadruga-smanjenje crnog i sivog tržišta

ŠPORTSKI I REKREACIJSKI RIBOLOV NA MORU

Značaj za razvoj turizma (30.000 ribiča).

Rasterećenje kategorije malog obalnog ribolova.
“Big game” ribolov tune (Thunnus thynnus), igluna (Xiphias gladius) i iglana (Tetrapturus belone) kao
atraktivan turistički proizvod.

AKVAKULTURA-GLOBALNI TRENDOVI

- Potrošnja ribe u svijetu 15,8 kg/capital

- Godišnji rast u akvakulturi 10 – 15 %
- 50 % ukupnog ulova
- Unapređenje proizvodnje tradicionalnih vrsta i uvođenje novih vrsta u industriju uzgoja

Sektor marikulture

Dominantna obilježja:

1. Male farme, čiju uspostavu prate razmjerno visoka kapitalna ulaganja

2. Visoki proizvodni troškovi (>5,7 eura/kg)
3. Visoki faktor konverzije hrane (>2:1)
4. Plitke uzobalne lokacije s izraženim konfliktima interesa prema ostalim korisnicima
5. Vrlo mala uporaba mehanizacije
6. Vrlo mala zootehnička unapređenja i primjena istraživačkih rezultata
7. Nestandardizirana oprema i tehnologija uzgoja
8. Nedostatna kontrola i praćenje proizvoda (“traceability”)
9. Nedostaje nacionalni selektivni program uzgoja, marketinška strategija, kontrola proizvodnje kroz
kvote hrane i regularni monitoring

OPERATIVNI PROGRAM RAZVITKA AKVAKULTURE

MARIKULTURA

Dugoročni strateški cilj je dovesti RH među vodeće zemlje Sredozemlja na području proizvodnje morske
ribe i školjaka, i postići učinkovitost na razini međunarodnih konkurenata, uz zadovoljavanje najviših
ekoloških i kvalitativnih standarda.
SLATKOVODNA AKVAKULTURA

Uvažavajući prirodne potencijale kao i stanje potražnje te mogućnosti prodaje i plasmana uzgojene
slatkovodne ribe cilj ovoga programa je operacionalizacija Strategije razvitka poljoprivrede i ribarstva i
Strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske glede povećanja
ukupne godišnje proizvodnje slatkovodne ribe.

Program povećanja proizvodnje zahtijevat će:

- Uspostavu reprodukcijskih centara – uzgojno selekcijski rad

- Proizvodnju riblje hrane
- Promicanje ekoloških kriterija akvakulture
- Smanjenje negativnih utjecaja marikulture za okoliš
- Unapređenje usklađenosti između korisnika obalnih područja
- Unapređenje zootehnike – veća primjena novijih rješenja u proizvodnji

TUNE - blagodat ili teret?

Uzgoj tuna (Thunnus thynnus) u plutajućim kavezima na poluzaštićenim i otvorenim područjima Srednjeg
Jadrana. Uzgoj se temelji na ulovu manjih tuna iz prirode (8-10 kg ICCAT iznimka za Hrvatsku) i njihovom
daljnjem uzgoju do tržišne veličine (30 i više kg). Godišnja proizvodnja iznosi oko 5.000 tona ukupne
vrijednosti oko 80 milijuna eura i namijenjena je japanskom tržištu

Problemi: mala godišnja ulovna kvota (387 tona), samo mjesec dana plivaričarskog ribolova (15.5.-15.6.),
smanjivanje broja brodova (svega nekoliko brodova smije sudjelovati u ribolovu), slabo agregiranje male
ribe u jata za razliku od Mediterana, mnogo manji pojedinačni zapasi po brodu

Sve veća pojavnost tuna u Jadranu-štete u plivaričarskom ribolovu, potreba za znanstvenom evaluacijom
(IOR)
Umjetni mrijest-vrlo uspješan pilot projekt (Kali tuna-IOR)

DRŽAVNA TIJELA i SLUŽBE NADLEŽNE ZA NADZOR PROVEDBE ZAKONA O

SLATKOVODNOM RIBARSTVU (ZOSR)

1. MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE: ribarski inspektori

2. MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA (MUP): policija
3. OVLAŠTENICI RIBOLOVNOG PRAVA: ribočuvari

DRŽAVNA TIJELA NADLEŽNA ZA NADZOR PROVEDBE ZAKONA O MORSKOM RIBARSTVU

(ZOMR) NA MORU:

1. MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE: ribarski inspektori,

2. MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE (MMPI): inspektori sigurnosti
plovidbe,
3. MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA (MUP): pomorska policija

NA KOPNU: MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE- ribarski inspektori

ZNAČAJKE PROSTORA NADZORA

Dužina granice na moru je 948 km.

Broj otoka, otočića i grebena: 1.242 , od toga je 66 naseljeno.
Broj žitelja na otocima je oko 130 000.
Dužina obale: 6.278 km - zajedno s otocima, otočićima i grebenima (kopnena 1.880 km, a otoka 4.398 km).
Površina unutarnjih morskih voda: 12.461 km2
Površina teritorijalnog mora: 19.296 km2
Zajedno: 31.757 km2
Površina zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa: 25.207 km2
Ukupno: 56.964 km2
OBJEKTI INSPEKCIJSKOG NADZORA NA MORU I KOPNU

NA MORU:

• gospodarski ribolov
• mali ribolov
• uzgoj
• rekreacijski ribolov
• športski ribolov

NA KOPNU:

• otkupne stanice-mjesta prve prodaje

• skladišni prostori
• prerada, trgovina i ugostiteljstvo
• ribarske luke
• iskrcajna mjesta

Predmeti nadzora :

• Očevidnici i izvješća u gospodarskom ribolovu i uzgoju

• ulov / uzgoj

– gospodarski: vrsta, količina –Usporedba s očevidnikom i izvješćem

– mali ribolov, rekreacijsko/športski: vrsta, količina
– uzgoj: količina, vrsta - usporedba s Očevidnikom

• dostava podataka iz ulova i uzgoja

ZNANSTVENE USTANOVE (MORSKO RIBARSTVO): Institut za oceanografiju i ribarstvo Split i

Sveučilište u Splitu – Studij mora

ZNANSTVENE PODLOGE, STUDIJE I PROJEKTI

- Glavni međunarodni projekti: Adriamed, Eastmed, Pescamed, Eurofish itd.

- Specijalizirani projekti: DemMon, PelMon, SoleMon itd.
- Nužna suradnja sa talijanskom stranom (Jabučka kotlina – “Pommo Pit”)
- Studije objavljene na web stranici MP

MEĐUNARODNE OBVEZE NA ZAKONODAVNOJ RAZINI

 GFCM (General Fisheries Commission for the Mediterranean)

 ICCAT (International Commission for the Conservation of Bluefin Tuna)
 Directorate General for Maritime Affairs and Fisheries (DG-MARE) – EK
PRIORITETI U MORSKOM RIBARSTVU

- Savjetodavno vijeće u ribarstvu-ribarska administracija, znanost, HOK, HGK, ribarske udruge, ribarske
zadruge
- Implementacija odredbi GFCM-a i ICCAT-a
- Primjena Uredbe Vijeća 1005/2009 i Uredbe EK 1010/2009 o uspostavi sustava kojim se sprečava
nezakoniti, neregulirani i neprijavljeni ribolov (tzv IUU)
- Izrada detaljnih planova upravljanja i dostava na potvrđivanje EK (procjena veličine populacija i održivi
ribolov)
- Izrada nove strategije ribarstva
- Kapitalna ulaganja u ribarsku infrastrukturu (luke, iskrcajna mjesta, vezovi za nedomicilna plovila,
skladišta, prerada...)
- Priprema i poticanje zadruga za prelazak u proizvođačke organizacije
- Uspostava organiziranog sustava prometa i trgovine ribom
- Uspostava modernog geoinformacijskog sustava ribarstva prema EU standardima
- Kontinuirano praćenje (monitoring) bioloških bogatstava mora
- Jačanje i opremanje ribarske inspekcije na moru a posebno na kopnu (90%)

SLATKOVODNO RIBARSTVO

SLATKOVODNO RIBARSTVO-PODJELA

 GOSPODARSKI RIBOLOV
 UZGOJ RIBE (SLATKOVODNA AKVAKULTURA)
 ŠPORTSKI RIBOLOV
 PRERADA RIBE
 UVOZ I IZVOZ RIBE
 POTPORE U SLATKOVODNOM RIBARSTVU

Osnovna razlika u odnosu na morsko ribarstvo

- Osnovni oblik ribolovnog iskorištavanja na kopnenim vodama je športski ribolov

- Nužnost gospodarenja ribljim fondom od strane ovlaštenika ribolovnog prava zbog ograničenosti
resursa, malog prirodnog kapaciteta obnavljanja populacija i ranjivosti vodenih ekosustava
- Na moru nema ribolovnog prava, tj. športsko-ribolovne organizacije nemaju obavezu gospodarenja
- Zbog ograničenosti resursa zamjetniji konflikt između gospodarskog i športskog ribolova u odnosu na
morsko ribarstvo

ZNAČAJ GOSPODARSKOG RIBOLOVA KROZ POVIJEST

Značajno mjesto u ekonomici na prostoru Podravine, Baranje, Podunavlja i Posavine.Rijeke Sava, Drava i
Dunav u svojem toku kroz našu zemlju, zajedno sa svim pojavnim oblicima nizinskih voda (poplavna
područja, bare, mrtvaje, rukavci, ritovi i sl.) predstavljaju značajno ribolovno područje, vrlo bogato ribom, u
kvalitativnom i kvantitativnom smislu. Lonjsko polje i Kopački rit su dva najveća prirodna mrijestilišta
na području jugoistočne Europe.

Zapisi o gospodarskom ribolovu još iz pretprošlog stoljeća, kad je ribolov bio važna grana.Tijekom godine
lovila se različita količina ribe, u prosjeku do 1560 tona (danas 50 tona).Produkcija ihtiomase ovisila je o
visini poplavnog vala, trajanju poplave te temperaturnim prilikama Postojala je tradicija ribarskog obrta,
polagao se ispit za ribarskog pripravnika, a do polaganja za ribarskog majstora i dobivanja tzv. “majstorskog
pisma” bio je dalek put.
DANAŠNJE MJESTO GOSPODARSKOG RIBOLOVA

 Kombinirano korištenje gospodarskog i športskog ribolova u sustava velikih nizinskih (ciprinidnih)

voda - rijeke Sava i Dunav
 Bolje iskorištavanje ribljih populacija (zdrava hrana)
 Vrlo mali broj povlastica u odnosu na susjedne zemlje
 Socio-ekonomska komponenta (zapošljavanje u ruralnim sredinama)
 Tradicijski, kulturološki i etnološki specifikum
 Izražen konflikt između ribara i ribiča!!!

ZNAČAJ ŠPORTSKOG RIBOLOVA KROZ POVIJEST

Športski ribolov (uključuje rekreaciju) u zadnjih 100god. Razvoj turizma, utrošak slobodnog vremena i
sredstava. U početku neplansko, pogrešno upravljanje ribljim populacijama, usmjereno izlovu.

DANAŠNJE MJESTO ŠPORTSKOG RIBOLOVA

 Izražena zaštitarska uloga

 “Management” ribljih populacija temeljen na znanstvenim spoznajama
 Očuvanje biološke raznolikosti
 Moderni trendovi (“ulovi i pusti”-”catch and release”)
 Razvoj ciljanog ribolovnog turizma
 Razvoj “industrije slobodnog vremena”

SUBJEKTI SLATKOVODNOG RIBARSTVA (“stakeholders”)

GOSPODARSKI RIBOLOV:

- Javni natječaji za dodjelu povlastica za gosp. ribolov 2003-2016

 33 povlastica za rijeku Dunav (D1, D2 i D3)
 17 povlastica za rijeku Savu (S1, S2, S3 i S4)
 Hrvatska obrtnička komora-Grupacija slatkovodnih ribara

ŠPORTSKI RIBOLOV:

- Javni natječaji za dodjelu ribolovnog prava 2003-2016

 130 ovlaštenika ribolovnog prava (450 ŠRU)
 38.000 ribiča, Hrvatski športsko ribolovni savez

SLATKOVODNA AKVAKULTURA:

 28 toplovodnih ribnjaka, 27 hladnovodnih ribogojilišta

 Hrvatska gospodarska komora-Grupacija akvakulture

UPRAVLJANJE PRIRODNIM POPULACIJAMA

- Zakon i podzakonski propisi

- Gospodarske osnove
- Godišnji planovi
- Praćenje stanja u slatkovodnom ribarstvu (trajni monitoring)
- Stručne studije i podloge
ZAKON O SLATKOVODNOM RIBARSTVU

I. OPĆE ODREDBE

- slatkovodno ribarstvo u smislu ovog Zakona jest gospodarenje ribama slatkih voda a obuhvaća
ribolov (gospodarski i športski), poribljavanje, akvakulturu, zaštitu riba i njihovih staništa
- definiranje ribolovnih voda, stajaćica i tekućica, podjela ribolovnih voda na ribolovna područja i
ribolovne zone
- upisnik ribolovnih područja i ribolovnih zona koji vodi Ministarstvo
- definiranje poslova ustanova registriranih za stručna i znanstvena istraživanja iz područja
slatkovodnog ribarstva i/ili ekologije kopnenih voda
- podjela definiranje područja ribolova na gospodarski i športski ribolov

II. GOSPODARSKI RIBOLOV

- povlastica za gospodarski ribolov

- stručna osposobljenost za gospodarski ribolov (ribarski ispit)
- propisani ribolovni alati i oprema za gospodarski ribolov

III. ŠPORTSKI RIBOLOV

- javne ovlasti Hrvatskog športsko ribolovnog saveza

- dozvola za športski ribolov
- propisani način, vrsta i količina ribolovnih alata i opreme za športski ribolov
- ribolovno pravo, stručna osoba ovlaštenika (stručni ispit), gospodarska osnova, godišnji plan, ribički
ispit, ribočuvarska služba i ribočuvarski ispit, natjecanja u športskom ribolovu

IV. AKVAKULTURA

- povlastica za akvakulturu, upisnik o izdanim povlasticama za akvakulturu

- stručna osposobljenost za obavljanje akvakulture

V. ZAŠTITA RIBA

- obavljanje selektivnog ribolova onih vrsta riba koje ugrožavaju druge vrste;
- poribljavanje ribolovnih voda stranim vrstama riba ili njihov uzgoj;
- određivanje lovostaja za pojedine vrste riba;
- određivanje najmanje veličine pojedinih vrsta riba ispod kojih se ne smije loviti, prerađivati niti
stavljati u promet;
- određivanje broja povlastica za ribolov;
- propisivanje konstrukcijsko-tehničkih obilježja, načina uporabe i namjene pojedinih ribolovnih alata
i opreme; naknada štete ovlašteniku ribolovnog prava.

OPĆE MJERE ZAŠTITE RIBLJEG FONDA

Ribe u slatkim vodama (riblji fond) dijelovi su prirode od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku i imaju
njezinu osobitu zaštitu koja se provodi sukladno odredbama Zakona o slatkovodnom ribarstvu (članak 1.
stavak 3. Zakona)

LOVOSTAJ za pojedine vrste riba za vrijeme kojeg se ribe ne smiju loviti, zadržavati, prekrcavati,
iskrcavati, prevoziti, skladištiti, prodavati, prerađivati, izlagati ili stavljati u promet;
NAJMANJA VELIČINA pojedinih vrsta riba ispod koje se ribe ne smiju smiju loviti, zadržavati,
prekrcavati, iskrcavati, prevoziti, skladištiti, prodavati, prerađivati, izlagati ili stavljati u promet;

VISINA NAKNADE ŠTETE koju fizička ili pravna osoba nanese ovlašteniku ribolovnog prava na
ribolovnom području ili ribolovnoj zoni za koju je dobio ribolovno pravo povredom odredbi Zakona o
slatkovodnom ribarstvu i podzakonskih propisa donesenih na temelju njega.

POTOČNA PASTRVA (Salmo trutta m. fario L.):

- u Kupi, Kupici, Čabranki, u vodama Žumberka i sjeverno od Save od 1. listopada do 31. ožujka;

- u ostalim ribolovnim vodama od 1. listopada do 28/29. veljače;

JEZERSKA PASTRVA (Salmo trutta m. lacustris L.) od 1. listopada do 28/29. veljače;

MEKOUSNA PASTRVA SOLINKA (Salmothymus obtusirostris salonitana Heck.) :u Jadru, Vrljici i

Žrnovnici od 1. listopada do 31. svibnja;

MEKOUSNA PASTRVA ZLOUSTA (Salmothymus obtusirostris krkensis Karaman): u Krki od 1.

listopada. do 31. svibnja;

MLADICA (Hucho hucho L.) od 16. veljače do 30. rujna;

GLAVATICA (Salmo marmoratus L.) od 16. veljače do 30. rujna;

KALIFORNIJSKA PASTRVA (Onchorhynchus mykiss Walbaum)

-najmanja veličina 30 cm, nema lovostaja

LIPLJAN (Thymallus thymallus L.):

- u Kupi i Kupici od 16. listopada do 15. svibnja;

- u ostalim ribolovnim vodama od 1. siječnja do 15. svibnja;

ŠTUKA (Esox lucius L. ):

-u svim ribolovnim vodama osim u stalnim staništima u kojima obitavaju sve vrste pastrva, te mladica,
glavatica i lipljan od 1. veljače do 31. ožujka;

SMUĐ (Stizostedion lucioperca L.) od 1. ožujka do 31. svibnja;

ŠARAN (Cyprinus carpio L ) od 1. travnja do 31. svibnja, lovostaj se ne odnosi na ljuskavi, veleljuskavi,
maloljuskavi i goli ribnjačarski fenotip

SOM (Silurus glanis L.) od 16. travnja do 15. lipnja; osim u Dunavu

KEČIGA (Acipenser ruthenus L.) od 1. ožujka do 31. svibnja;

BOLEN (Aspius aspius L.) od 1. travnja do 31. svibnja u Dunavcima: Poretak, Ostrovski, Vučedolski,
Opatovački i Renovski;

JEZ (Leuciscus idus L.) od 1. svibnja do 31. svibnja u Dunavcima: Poretak, Ostrovski, Vučedolski,
Opatovački i Renovski.
SUZBIJANJE ALOHTONIH VRSTA

- Alohtone vrste riba ugrožavaju naše autohtone vrste hraneći se njihovom ikrom ili mlađi, ili su
njihovi konkurenti u hranidbenom lancu/ekološkoj niši.
- To su,prije svega, amurski čebačok – bezribica (Pseudorasbora parva), sunčanica (Lepomis
gibbosus ), babuška (Carassius auratus gibelio) i američki somić (Ictalurus nebulosus).

- Potrebno je definirati status drugih alohtonih vrsta kojima se ribolovno gospodari - npr. fito- i
planktofagi amur, tolstolobik (održavanje kvalitete vode) te kalifornijska pastrva kao atraktivna riba
športskog ribolova
- Zakon omogućuje selektivni izlov vrsta koje ugrožavaju druge, te zabranjuje uporabu alohtonih vrsta
riba (živih ili mrtvih) kao mamca za ribolov

UKUPAN ULOV U GOSPODARSKOM RIBOLOVU

Ukupan ulov svih ovlaštenika povlastica za gospodarski ribolov (ribara) kreće se oko 60.000 kg, od čega se
narijeci Dunavu lovi 50.000 kg, a na rijeci Savi 10.000 kg.

Dominantna vrsta u ulovu na rijeci Savi deverika (42,72 %). Slijede je ostale autohtone vrste (25,21 %),
šaran (10,12 %), alohtone vrste (7,65 %), som (6,63 %), jez (3,92 %), smuđ (1,99 %), štuka (1,3 %) bolen
(<1 %).

Na rijeci Dunavu prevladavaju ostale autohtone vrste riba (25,11 %) i deverika (24,84 %), koje slijede
alohtone vrste riba (17,34 %), šaran (10,9 %), som (10,34 %), smuđ (3,75 %), štuka (3,6 %), te bolen (2,79
%) i jez (1,31 %).

4. Posebni ribolovni režimi i ograničenja svakog ovlaštenika ribolovnog prava propisani gospodarskom
osnovom i godišnjim planom ovlaštenika ribolovnog prava

- ograničenje broja ribolovnih alata za pojedinu ribolovnu vodu;

- ograničenje najviše dopuštene količine zadržanog ulova za pojedinu ribolovnu vodu;
- označavanje zadržanog ulova;
- upisivanje ulova u popis ulova
- UKUPAN GODIŠNJI ULOV U ŠPORTSKOM RIBOLOVU IZNOSI OKO 600.000 kg

GODIŠNJI PLAN

Temeljem odredbi gospodarske osnove ovlaštenik ribolovnog prava izrađuje godišnji plan, koji pregledava i
potvrđuje MP

Mora sadržavati:

1. procjenu količine riba i njihova prirasta u ribolovnom području ili ribolovnoj zoni,
2. dopušteni godišnji i dnevni ulov pojedinih vrsta riba po svakom ribiču,
3. okvirni plan poribljavanja prema količinama i vrstama riba,
4. mjere i način zaštite ribolovnog područja, ribolovne zone ili njezina dijela, organizaciju rada
ribočuvarske službe,
5. okvirna planirana novčana sredstva i namjenu korištenja tih sredstava.

EDUKACIJA

Ribički ispit - po Županijskim ribolovnim savezima, Ribočuvarski ispit – Povjerenstvo MP-HŠRS-više od

2000 ribočuvara položilo ispit od 2001-2016
Stručni ispit za vođenje gospodarenja ribolovnim područjem ili ribolovnom zonom-korak prema
profesionalizaciji i managementu

RIBOLOV U ZAŠTIĆENIM PODRUČJIMA PRIRODE

Do donošenja novog Zakona o zaštiti prirode (2013) ribolov se obavljao na mjestima na kojima odredi Javna
ustanova za gospodarenje zaštićenim prirodnim vrijednostima, uz poštivanje odredbi Zakona o
slatkovodnom ribarstvu i Zakona o zaštiti prirode

Po novome: ribolov regulira Ministarstvo poljoprivrede u cijelosti („lex specialis”)

Problemi u nekim područjima, nepostojanje regulative ili nesrazmjer stupnja zaštite s obzirom na ribolov
izvan zaštićenih područja – slaba kontrola- krivolov

Posljedice nepostojanja managementa ili dugotrajne zabrane ribolova: NP Krka i NP Plitvička jezera (klen,
crvenperka....)

OBILJEŽJA SLATKOVODNE AKVAKULTURE

 Šaranska proizvodnja se odvija na vrlo velikih površinama u trogodišnjem proizvodnom ciklusu

 Danas proizvodnja 5100 tona slatkovodne ribe (3050 t ciprinidi, 2050 t salmonidi)
 Prije Domovinskog rata na oko 12.000 ha ribnjaka proizvodilo se i do 16.000 tona
 U eksploataciji je samo pola ribnjačarskih kapaciteta s tim da je znatno pala i proizvodnja po jedinici
površine, odnosno s nekadašnjih 1000 kg/ha proizvodi se gotovo upola manje
 Intenzivni uzgoj hladnovodnih vrsta
 Vrlo mala uporaba mehanizacije
 Visoka financijska opterećenja vodnogospodarskim i veterinarskim naknadama (26 % VPC ribe)

ULOGA SLATKOVODNE AKVAKULTURE U UPRAVLJANJU PRIRODNIM POPULACIJAMA

- Nesrazmjer izlova i poribljavanja u kvalitativnom i kvantitativnom smislu

- Potrebno proširenje asortimana uzgojnih vrsta za potrebe poribljavanja
- Mogućnost otvaranja malih obiteljskih mrijestilišta za deficitarne vrste

EIFAAC

Ne postoji zajednička europska ribarstvena politika za slatkovodno ribarstvo !

European Inland Fisheries and Aquaculture Advisory Commission od svojeg utemeljenja 1957. godine
predstavlja međunarodnu organizaciju pri FAO (Food and Agriculture Organization) u Rimu za suradnju i
razmjenu informacija između 34 europskih zemalja, kao i savjetodavno tijelo vladama zemalja članica na
području managementa u slatkovodnom ribarstvu (ribolovu i akvakulturi)

PRIORITETI SLATKOVODNOG RIBARSTVA – EIFAAC SLATKOVODNI RIBOLOV

1. Slatkovodni ribolov (športski i gospodarski) prilagoditi načelu održivog gospodarenja (prihvatljivo i

profitabilno: diverzifikacija i valorizacija ribolovnih voda, postupni prelazak iz amaterskog u
profesionalni management ribljeg fonda te razvoj marketinga atraktivnog turističkog izvoznog
proizvoda
2. Režimom gospodarenja slatkim vodama prilagoditi se europskim i svjetskim asocijacijama.
3. Koordinirani režim gospodarenja na graničnim vodama, izrada i potpisivanje međunarodnih ugovora
i međunarodna znanstvena suradnja.
4. Režim gospodarenja slatkim vodama temeljiti na stručno-znanstvenim osnovama.
 5. Informatizacija i povezivanje svih proizvodnih, upravnih i znanstvenih sudionika u slatkovodnom
ribolovu, uvođenje digitalnih baza podataka, katastra voda, svih ovlaštenika (stakeholders)
6. Rješavanje konflikta između sudionika u ribolovu i državne uprave, opremanje ribarske inspekcije
zbog učinkovite kontrole svih sudionika u ribolovu
7. Usklađivanje propisa iz područja slatkovodnog ribolova, zaštite prirode i vodnog gospodarstva na
razini 3 različita ministarstva (ribolov u zaštićenim područjima, kormorani na otvorenim vodama,
strogo zaštićene vrste ribe, endemi)

PRIORITETI SLATKOVODNE AKVAKULTURE - EIFAAC

1. Slatkovodnu akvakulturu prilagoditi načelu održivog gospodarenja (prihvatljivo i profitabilno).

2. Riješiti pravni status zemljišta ribnjaka-koncesije
3. Uskladiti vodne i veterinarske naknade s naknadama EU u ciprinikulturi i salmonikulturi
4. Proizvodnju u slatkovodnoj akvakulturi u potpunosti prilagoditi zahtjevima tržišta
5. Prenamjenom i reorganizacijom osmisliti, osuvremeniti i sačuvati postojeće ribnjačke resurse slatkih
voda (alternativni oblici iskorištavanja-uzgoj ribe za poribljavanje ribolovnih voda, mala obiteljska
mrijestilišta), stimulirati i poticati nositelje najpropulzivnijih segmenata slatkovodnog ribarstva, a
prema kriterijima onih država među kojima vidimo našu perspektivu

ZDRAVLJE ŽIVOTINJA

OIE Svjetska organizacija za zdravlje životinja

• Potreba da se suzbijaju bolesti životinja na globalnom planu dovela je do osnivanja Office International
des Epizooties potpisivanjem međunarodnog ugovora 25. siječnja1924. Povod osnivanju organizacije je
iznenadna pojava goveđe kuge

• U svibnju 2003 “Office” je promijenio ime u Svjetska organizaciju za zdravlje životinja ali je zadržao
akronim OIE. Na čelu je Generalna skupština delegata i Generalni direktor, sjedište u Parizu, regionalna
tijela, tehničke komisije

BOLESTI DIVLJIH ŽIVOTINJA

DIVLJE ŽIVOTINJE – (definicija OIE-a) – nekultivirane/nedomestificirane ili djelomično dom. životinje

uključivši glodavce, šišmiše, divlje pse i mačke, ptice, gmazove, akvatične sisavce itd.

Česti izvori opasnih zaraza/zoonoza: ptičje gripe, bjesnoće, TBC, ebole

NACIONALNI REFERENTNI LABORATORIJ ZA BOLESTI RIBA I ŠKOLJKAŠA

2009. Laboratorij za patologiju akreditiran prema Normi ISO 17025

Djelatnosti NRL:

- Kontrola bolesti riba propisana Naredbom (ZHN, VHS, KHV)

- Bolesti školjkaša propisane Naredbom (Bonamioza kamenica, Marteilioza dagnji i kamenica)

INTERLABORATORY PROFICIENCY TESTING ?

KOI HERPES VIROZA U ŠARANA 2016. U HRVATSKOJ

Kasno proljeće početak lipnja temperatura oko 16 °C

 - svjetlija pigmentacija kože, fokalno ili potpuni gubitak ljusaka, lezije po koži,
- lučenje sluzi na koži
- blijede škrge, zadebljale s nekrotičnim područjima i obilno lučenje sluzi na škrgama
- endoftalmija
- krvarenja po osnovama peraja, po perajama i po koži
- u inkubaciji crvenilo po koži,endoftalmija
- pred uginuće svjetla pigmentacija, ljuštenje epitela, “hrapavi izgled”

DIJAGNOSTIKA-UTVRĐIVANJE UZROČNIKA BOLESTI

Pretražuje se uzorak od maksimum dvije ribe: škrge+prednji bubreg

Sequencing of PCR product

ISTRAŽIVANJA UZROČNIKA BOLESTI RIBA U OTVORENIM VODAMA

Bolesti uzrokovane bioagresorima: • Bakterije

• Gljivice
• Virusi
• Paraziti
Bolesti uzrokovane abiotskim čimbenicima

• Okolišni uvjeti
• Hranidba
• Trovanja

Uzorci su pretraživani na viruse, bakterije, parazite

• Parazitarne bolestiOd blagih promjena u ponašanju riba preko očitih patoloških promjena pa do smrtnog
ishoda bolesti

Globalnoutjecaj na brojnost i opstanak vrsta riba, posebice ugroženih i endemskih vrsta, otvorenih voda?

SAVA I DUNAV

Ciliophora: Ichthyophthyrius sp., Trichodina sp., Apiosoma sp.

Platyhelminthes: Monogenea, Digenea

REZULTATI HISTOLOŠKIH PRETRAGA

Henneguya sp. iz škrga štuke, Capillaria sp. u jetri uklije, Ichthyopththyrius sp. u histološkom rezu škrga

PARAZITI U VRSTA RODA COBITIS

Uzorkovani su Cobitis elongatoides, C. elongata i C. bilineata u Savi, Kupi, Dravi i Zrmanji

Najinterestantiji su bili nalazi slijedećih parazita: Piscioodinum sp., Sarcocystis sp.

POSTHODIPLOSTOMATOZA U ILOVI

Invazija dvodomnim metiljem Posthodiplostomum cuticola (Digenea: Diplostomatidae) parazitira na

različitim ribljim vrstama najčešći u riba iz porodice Cyprinidae

Metarcerkarije P. cuticola su encistirane u koži, perajama, muskulaturi klena Leuciscus cephalus, crvenperke
Rutilus rutilus, bezribica Pseudorasbora parva, krkuše Gobio gobio, gavčice Rhodeus amarus, uklije
Alburnus alburnus, klenića Leuciscus leuciscus, porodice Balitoridae: brkice Barbatula barbatula, porodice
Cobitidae: zlatnenežice, Sabanejewia balcanica; 1. međudomaćin (sporocista) Planorbis planorbis, 2.
različite vrste riba, a konačni domaćin je čaplja (jajašca izlaze u okoliš fecesom)

GOBICA (KNIPOWITSCHIA CROATICA) IZ RIJEKE MATICE KOD VRGORCASphaerospora sp.

(cista na glavi)

ENDOPARAZITI POTOČNE PASTRVE I LIPLJENA IZ CETINEProboscis of Acantocephalus lucci.

Skoleks s vratom i anteriornim proglotidama cestode Cyathocephalus truncatus

MORTALITETI RAZLIČITIH VRSTA UZROKOVANI BAKTERIJSKOM INFEKCIJOM

Tijekom ljetnih mjeseci,utjecaj visokih temperatura, niskog vodostaja rezultirao je patološkim stanjem i
posljedičnim mortalitetimIzdvojene bakterije roda Pseudomonas sp.

VIRUSNA ENCEFALOPATIJA I RETINOPATIJA  iz farme mlađ, brancin, divlja riba

PARAZITARNA INVAZIJA UZGAJANE MORSKE RIBE UZROKOVANA PRENOŠENJEM

UZROČNIKA S DIVLJE RIBE

- INFEKCIJA BRANCINA KOPEPODNIM RAČIĆEM Lernanthropus kroyeri

- INFEKCIJA RIBLJOM UŠI, ISOPOD, Ceratothoe oestroides: REZULTATI LIJEČENJA
SINTETSKIM PIRETROIDIMALiječenje kaveza s 30.000 riba; Rezultat 430 komada uginule
ribe i uš koja se otpustila s ribe ukupne težine oko 5 kg

TRENDOVI KONTROLE BOLESTI U AKVAKULTURI:

• Specifična i nespecifična imunoprofilaksa

• Komercijalno dostupne vakcine protiv mnogih bakterijskih i nekih virusnih bolesti (aplikacija
metodom uranjanja, hranom ili injekcijom)
• Primjena imunomodulatora, prebiotika i probiotika hranom

PATOGENI ZA AKVATIČNE ORGANIZME I LJUDE - ZOONOZE

• BAKTERIJE:

- Rod Vibrio (V. alginolyticus, V.(Photobacterium) damsela, V. vulnificus)

- Rod Aeromonas (A. hydrophila)
- Rod Mycobacterium (M. marinum)
- Rod Streptococcus (S. iniae)

• NAMETNICI:

- Rod Anisakis (Anisakis sp.)

- Rod Eustrongylides

VIBRIO INFEKCIJE

V. alginolyticus

 u riba: uvjetno patogen, u stresnim stanjima – akutna septikemija i uginuća, izdvojen iz dubokih
lezija na koži u subkroničnoj vibriozi
 U ljudi: uzrokuje infekciju rana na koži, opisani su slučajevi otitis externa i otitis media
Vibrio vulnificus, V.(Ph.) damsela

• U riba: slika “klasične” vibrioze (krvarenja po perajama i koži, promjene u probavnom traktu,
škrgama, srcu, jetri, bubregu)
• U ljudi:gastroenteritis, infekciju rana (može rezultirati amputacijom ekstremiteta) septikemiju
(temperaturu, mučninu, povraćanje, bolove u abdomenu, pad krvnog tlaka)

INFEKCIJE VIBRIO VULNIFICUS

- opisane u Španjolskoj i Nizozemskoj:

- Bakterije izolirane prvotno iz riba i rakova u toplijim, suptropskim i tropskim regijama, krajem 90-ih
se iz Azije proširila u Europu
- Izaziva hemoragičnu septikemiju prvenstveno u jegulja i tilapija, ali je izdvojena iz pastrva, pa i
lubina
- Slučaj humane infekcije V. vulnificus kod radnika s uzgajališta jegulja u NL: epizode bolesti u
jegulja na 8 farmi (uzgoj u silosima)
- Radnik obolio od nekrotičnog fasciitisa; iz jegulja na farmi i oboljelog tkiva izdvojeni identični
uzročnici

Aeromonas hydrophila

 u riba: Hemoragična septikemija karaterizirana površinskim lezijama kože, apscesima, čirevima i

krvarenjem po škrgama i anusu, te egzoftalmijom, ascitesom i povećanjem unutarnjih organa
 u ljudi: Gastroenteritis u zdravih individua ili septikemiju u ljudi oslabljenog imuniteta. U
septikemiji su izraženi bolovi u abdomenu, mučnina, proljev, a u slučaju infekcije rana javljaju se
komplikacije u vidu celulitisa, mionekroze ili gangrene

Mycobacterium marinum

 u riba: Kronična generalizirana infekcija karakterizirana anoreksijom, egzoftalmijom, lezijama kože,

te sivkasto-bijelim čvorićima u bubregu, jetri i slezeni
 u ljudi: • Ljudi se zaraze u kontaktu s vodom (npr. bazeni za uzgoj) ili manipulacijom zaraženim
ribama Izaziva granulomatozne promjene na koži ekstremiteta

Streptococcus iniae

• U riba: meningitis ili meningo-encefalitis, anoreksija, ekscitirano plivanje, obostrana

egzoftalmija, krvarenja u
oku, zamućenje rožnice,
krvarenja oko anusa i ascites
• U ljudi: povišena tjelesna
temperatura, groznica,
meningitis, artritis,
septikemija

ANISAKIDOZA(SLIKA)

U riba: upalne promjene u stijenci želuca,

mišićima, mezenteriju, granulomatozne
upale, nekroze

U ljudi: mučnina, bolovi u želucu,

povraćanje, a u nekim slučajevima povišena tjelesna temp. i krv u stolici

EUSTRONGYLIDES SP

Potencijalni javnozdravstveni problemi kao ishod konzumiranja riba međudomaćina zoonotskih parazita
(nematoda). Eustrongylides sp. u mišiću štuke (moguća pojava i u morske i ribe iz boćatih voda (riba
međudomaćin, konačni domaćin ihtiofagne ptice: bijela čaplja

Osim opasnosti prenošenja uzročnika bolesti konzumiranjem akvatičnih organizama moguće je zbog
neodgovorne primjene antibiotika u akvakulturi prenijeti i gen rezistencije

OSNOVE AKVARISTIKE I ORNAMENTALNE VRSTE

Nezaobilazni dio ribarstva kao gospodarske grane

Značajna je fundamentalnim i primijenjenim znanstvenim istraživanjima posebno u proizvodnji
Dobro didaktičko sredstvo u izvođenju školske nastave
Vrhunska rekreacija sa terapeutskim djelovanjem
Atraktivni ukras svakog prostora
Budi ljubav prema prirodi i razvija smisao za lijepim
Dio sportskih i natjecateljskih aktivnosti- izložbe
Narodi Dalekog istoka- kolijevka moderne akvaristike
8. st. pne u Kineskoj literaturi spominje se uzgoj riba u vrtnim bazenima i njihovo držanje u ukrašenim
porculanskim posudama
Razvojem pomorstva i trgovine ubrzan je prijenos i širenje ovih običaja u Europu i Ameriku
Nakon toga slijedi otvaranje velikih državnih akvarija koji postaju baza masovnog razvoja akvaristike
Od brojnih mogućnosti koje nudi akvaristika,danas su najbrojniji društveni rekreacijski akvariji- dekorativni,
ukrasni akvariji.
Akvariji podrazumijevaju držanje biljaka i riba zajedno
Različite zajednice zahtijevaju različite fiz-kem značajke vodeIz toga razloga se formiraju zajednice
sodređenim geografskim značajkama
Akvaristika jedan od najpopularnih hobija u svijetu sa više od desetak miliona entuzijasta
Europske zemlje čine veliko tržište ornamentalnih riba, međutim SAD su najveći pojedinačni uvoznik
ornamentalnih riba (FAO 1996-2005; Chapman 2000) Od ukupno 1 mlrd $ godišnje koje se procjenjuje
da vrijedi tržište kućnim ljubimcima, tržište ornamentalnim ribama vrijedi 278 mil $ (FAO 1996-2005).
Većina vrsta riba koje se drže u akvarijima su slatkovodne vrste, međutim zbog izrazite popularnosti
morskih riba kao glavnih junaka animiranih filmova, držanje takvih vrsta iz godine u godinu sve veće

AKVARIJ

1. Plastični: nepogodni zbog nepravilnog loma svijetla, habanja, loše providnosti te kratkovječnosti
2. Stakleni: - Lijevani stakleni (osjetljivi na manipulaciju, neujednačene debljine i loma
svjetla)
- Lijepljeni stakleni akvariji (uglavnom bez okvira zbog razvoja silikonskog
kita)

- okrugli i kvadratni,kockasti akvariji : d= 1,5 v; š=v; š ≤ v

- Mali- do 30 l
- Srednji- do 60 l
 - Veći- do 100 l
- Veliki- preko 100 l

- Dugački akvariji za brze plivači, u stalnom pokretu,

- Visoki akvariji za ribe visokog tijela
STALAK :
Povišeni horizontalni stalak na visini od 80-100 cm. Između akvarija i podloge obavezno umetak od
stiropora, pluta ili gume
PODLOGA:

- Važna zbog uspostavljanja biološke ravnoteže

- Prije stavljanja materijal dobro oprati i dezinficirati prokuhavanjem
- Više slojeva, debljina >15 cm za 100 l, lagani nagib
- Kremeni pijesak (3-5 mm)
- Gornji sloj sitni komadići od lignita (oko 1 cm) ili mrkog ugljena
- Ne preporuča se podloga od gline, humusa i treseta jer ne „diše”

SVJETLO:

- Važan je dobar odabir smještaja akvarija

- Prirodno, umjetno ili kombinirano osvjetljenje
- Optimalno dnevno trajanje osvjetljenja je 10-12 h
- Klasična žarulja 0,5-1 W po litri; T5 ili T8 fluorescentne cijevi (bijele ili obojene); LED rasvjeta
(različit spektar)

GRIJANJE AKVARIJA:

- Temperatura vode 20-25°C; 0,5 W po litri vode

CRPKE:

- Električne vibracijske crpke s membranom

- Osnovna funkcija- ubacivanje zraka u vodu preko dovodne cijevi i raspršivača, a radi pročišćavanja
vode kroz filtar

FILTRI- PROČISTAČI

- Funkcija izdvajanje nečistoća i otpadnih tvari iz akvarijske vode

- Podni pročistač
- Unutrašnji pročistač

OSTALI PRIBOR: raspršivači zraka (porozni kamen, prešani pijesak, mekano drvo), aeratori, termometar,
cijevi, stezaći, razvodnici, mrežice za lov, sakupljači mulja, hranilice, ukrasi

VODA

- Svojim fiz-kem i biološkim značajkama mora odgovarati potrebama budućih stanovnika

- Voda iz vodovoda se prethodno treba prirediti osloboditi se štetnog klora i CaCO3
- Tvrdoća vode 8-10 Dh
- pH 6,0-7,8
- Temp 12-14°C hladnovodne vrste
- Temp 20-25°C toplovodne vrste
- Nestašica kisika, aeratori
 - Bez mirisa (amonijak, sumporovodik,…)
- Boja bistra- indikator biološke ravnoteže
- Bitno je uspostaviti pravilnu ravnotežu vode, količine biljaka, broja riba. Neravnoteža uzrokuje
čudno ponašanje riba, ugibanje, pojava smeđih i zelenih algi…
- Bijela voda- vrlo smanjena vidljivost, nedostatak minerala, pH 6,5-7,5
- Izrazito prozirna voda- obično vrlo meka, pH između 5,5-7,0
- Tamna voda (svijetlo-tamno smeđa)- vrlo meka, vrlo kisela pH između 3,5-5,0

BILJE:

- Značajna biološka i dekoracijska uloga

- Sklonište te pologa za mrijest nekih vrsta
- Izvor hrane herbivornim vrstama
- Prirodna protuteža ribama u akvarijskoj biocenozi
- Obavezna dezinfekcija prije sadnje (hipermangan, modra galica)
- Uvijek saditi one vrste biljaka koje imaju iste fiz-kem zahtjeve kao i ribe
- Važno je kamo rasporediti biljke obzirom na preglednost
AQUASCAPING : Umjetnost „vrtlarenje” pod vodom
Skladno oblikovanje podloge i bilja
Nizozemski stil, Japanski stil (prirodni, Iwagumi), Jungla (divlji) stil, Biotop stil, Paludarium,
Koraljni greben

PUŽEVI:

Česti stanovnici akvarija jer se svojom prehranom uklapaju u procese izmjene tvari i jer sudjeluju u
održavanju biološke ravnoteže Izbjegavati one vrste koje jedu biljke i koje narušavaju ravnotežu

IZBOR RIBA:

- Završna faza uloženog napora i želja

- Veliki izbor
- Treba dobro poznavati njihove biološke i ekološke zahtjeve
- Poželjno je manji broj vrsta s većim brojem primjeraka
- Socializacija
- Nikako ne miješati toplovone sa hladnovodnim vrstama, brze i spore plivače, ribe sa različitih
zemljopisnih područja, agresivne sa miroljubivim

HRANIDBA RIBA:

- Prirodna hrana često problematična zbog mogućnosti unošenja uzročnika bolesti

- Živa hrana- nužna za mlađe dobne skupine, važna kao dopunska za ostale
- Suha hrana u obliku granula i listića uglavnom kompletna sa svim dodacima ili liofilizirana- dodatna
(npr. tubifeksi, vodenbuhe, račići…)
- Hranjenje ručno ili preko automatskih hranilica

BOLESTI AKVARIJSKIH RIBA:

Važno je prethodna dezinfekcija novih stanovnika te karantena

Važno praćenje i uočavanje neuobičajenog ponašanja i vanjskih promjena na tijelu
Zaražene jedinke čim prije izdvojiti i liječiti zasebno u drugom akvariju
Kod skupnog liječenja prethodno isključiti filtar uz pojačano prozračivanje
PORODICA CYPRINIDAE:

1. Danio rerio (Hamilton, 1822)- Zebrica

Slatkovodna; bentopelagična; pH : 6.0 - 8.0; dH:5 - 19. Tropska; 18°C - 24°C, 33°N - 8°N, 66°E -
98°E
Azia: Pakistan, Indija, Bangladeš, Nepal i Myanmar
Miroljubiva, socijalna

2. Barbodes semifasciolatus (Günther, 1868)- Zlatni barbus

Slatkovodna; bentopelagična pH: 6.0 - 8.0; dH: 5 - 19; dubina 0 - 5 m Subtropska; 18°C - 24°C,
24°N - 20°N, 102°E - 108°E
Asia: Slijev Crvene rijeke, SW Kina
Miroljubiva, socijalna

3. Crossocheilus oblongus (Kuhl & Van Hasselt, 1823)- Sijamski jedač algi
Slatkovodna; bentopelagična pH: 6.5 - 8.0; dH: 5 - 20; Tropska; 24°C - 26°C
Azija: od Tajlanda do Indonezije
miroljubiva prema drugim vrstama, nesocijalna

PORODICA CHARACIDAE:

1. Gymnocorymbus ternetzi (Boulenger, 1895)- Crna udovica

Slatkovodna; pelagična pH: 6.0 - 8.0; dH: 5 -19; Subtropska; 18°C - 24°C, 11°S - 30°S, 64°W -
48°W
Južna Amerika; Rijeka Paragvaj i Guapore, Bolivija
socijalna, miroljubiva

2. Paracheirodon axelrodi (Schultz, 1956)- Kardinal neonka

Slatkovodna; pelagična pH: 4.0 - 6.0; dH: 5 -12; Tropska; 23°C - 27°C
Južna Amerika: rijeke Orinoco i Negro
Socijalna, miroljubiva

3. Paracheirodon innesi, (Myers, 1936) (Neon tetra)- Neonka

Slatkovodna; pelagična pH: 5.0 - 7.0; dH: 1 - 2; Tropska; 20°C - 26°C
Južna Amerika: pritoci rijeke Solimões
Miroljubiva, socijalna

PORODICA LORICARIIDAE

1. Ancistrus dolichopterus (Kner, 1854)- Ancistrus

Južna Amerika: gornji i srednji tok Amazone
Slatkovodna; demersalna; pH: 4.0 - 6.0; dH: 5 -12; Tropska; 23°C - 27°C

PORODICA POECILLIDAE

1. Poecilia reticulata Peters, 1859- Gupi

Slatkovodna; bentpopelagična; pH: 7.0 - 8.0; dH: 9 - 19; Tropska; 18°C - 28°C, 14°N - 2°N, 67°W -
52°W Južna Amerika: Venecuela, Brazil; Barbados,Trinidad
Socijalna, miroljubiva, osim koji puta prema mladima agresivna
 2. Xiphophorus hellerii (Heckel, 1848)- Švert
Slatkovodna; bentpopelagična; pH: 7.0 - 8.0; dH: 9 - 19; Tropska; 22°C - 28°C
Sjeverna i srednja Amerika, Afrika
Uglavnom miroljubiva i socijalna

PORODICA CICHLIDAE

1. Pterophyllum scalare (Schultze, 1823)- Skalar

Slatkovodna; bentpopelagična; pH: 6.0 - 8.0; dH: 5 - 13; Tropska; 24°C - 30°C
Južna Amerika: Peru, Kolumbija,
Teritorijalna, u plovama samo dok su mladi, kasnije parovi

PORODICA OSPHRONEMIDAE

1. Betta splendens (Regan, 1910)- Beta sijamski borac  BORBE RIBA

Slatkovodna; bentpopelagična; pH: 6.0 - 8.0; dH: 5 - 19; Tropska; 24°C - 30°C
Agresivna, socijalne jedino sa neuglednim ribama malih peraja