Visokonaponske mreže i vodovi – 1predavaneja IIkolokvijum Prof.

dr Jadranka Radović

III. Mehanički proračun

nadzemnih elektroenergetskih vodova

Dva su tipa proračuna koji se moraju sprovesti za nadzemne elektroenergetske vodove. Jedna
grupa proračuna ima zadatak da obezbijedi stabilnost (mehaničku sigurnost) cjelokupne
konstrukcije voda u realnim uslovima eksploatacije, odnosno pri svim spoljašnjim, prvenstveno
klimatskim uticajima, kao i potpunu sigurnost i bezopasnost po okolinu u kojoj vod egzistira.
Jedinstveno, ovu grupa proračuna možemo nazvati mehaničkim proračunom nadzemnih
elektroenergetskih vodova.
Drugu grupu poračuna čini električni proračun, čiji je osnovni zadatak odgovarajući izbor,
odnosno provjera parametara voda sa apekta obezbijeđenja uslova prenosa električne energije.

Dva su osnovna parametra predmet razmatranja u mehaničkom proračunu nadzemnih

elektroenergetskih vodova:
2
• naprezanje provodnika: σ [daN / mm ] i
• ugib provodnika: f [m ] .

U svim uslovima djelovanja uticajnih parametara, prvenstveno spoljašnjih klimatskih uslova,

mora se obezbijediti da vrijednost naprezanja ne prekorači granične vrijednosti i ugrozi
"čvrstoću" provodnika, kao i da ugib provodnika ne poprimi nedozvoljene vrijednosti i ugrozi
okolinu.
Isti uslovi važe i za zaštitnu užad.

III.1 Klimatski uslovi

Fazni provodnici kao i zaštitna užad nadzemnih elektroenergetsih vodova se mogu posmatrati
kao potpuno savitlja, odnosno elastična užad i zbog toga su napregnuta samo na istezanje.
Ukoliko je provodnik više zategnut, utoliko mu je naprezanje veće, i obratno, ako je
provodnik manje zategnut, naprezanje je manje.
Na veličinu naprezanja i ugiba djeluju prije svega sila vlastite težine provodnika.
Takođe, provodnici nadzemnih elektroenergetskih vodova su izloženi značajnim
temperaturnim uticajima, zatim djelovanju dodatnog tereta i djelovanju vjetra.

III.1.1.Vlastita težina provodnika

Vlastita težina provodnika se izražava preko specifične težine provodnika, odnosno

specifičnog opterećenja provodnika: p p [daN / m mm 2 ] .

Specifično opterećenje provodnika je vlastita težina

dAl/Č [mm] provodnika po jedinici dužine i jedinici poprečnog
presjeka.
SAl/Č [mm2] Zavisi od materijala i konstrukcije provodnika i daje
se u katalozima proizvođača, priručnicima, kao i u
Pravilniku (tabela II.2).
pAl/Č [daN/ m mm2]
Specifičnu težinu, odnosno specifično opterećenje
Al/Č užadi se uobičajeno označava sa:
p Al / Č [daN / m mm 2 ] .

---- 1 ----
Visokonaponske mreže i vodovi – 1predavaneja IIkolokvijum Prof. dr Jadranka Radović

III.1.2. Temperatura

Usljed toplote, provodnici se ljeti izduže, zbog čega se poveća ugib, a smanji naprezanje.
Zimi se uslijed hladnoće, provodnici skrate, zbog čega se ugib smanji, a naprezanje poveća.

Prema Pravilniku, provodnike i zažtitnu užad nadzemnih vodova računamo pod sljedećim
predpostavkama:
0
- minimalna temperatura -20 C
0
- maksimalna temperatura +40 C
0
- temperatura kod koje se pojavljuje zimski dodatni teret -5 C
0
- srednja temperatura (u našim okolnostima) +15 C.

III.1.3 Dodatni teret

U hladnom vremenskom periodu na provodnicima i ostalim elementima dalekovoda mogu se

nahvatati inje, led ili snijeg, koje zajedničkim nazivamo dodatni teret. Situacija je još teža ako
na tako zaleđenu površinu djeluje vjetar. Ta dodatna opterećenja mogu biti znatna i mogu
dovesti do prekida provodnika, a pošto se sve sile naprezanja provodnika prenose na stubove,
može doći i do težih havarija uslijed loma stubova.
Pri projektovanju nadzemnih elektroenergetskih vodova moraju se svi elementi proračunati i
konstruisati tako da i pri težim atmosferskim uslovima izdrže mehanička naprezanja.

Dodatni teret je opterećenje provodnika injem, ledom ili snijegom, koje djeluje vertikalno naniže
i dodaje se težini provodnika.
Dodatni teret se izražava preko specifične težine dodatnog tereta, odnosno specifičnog
dodatnog tereta, koje ćemo označava sa:
pd [daN / m mm 2 ] ili ∆p [daN / m mm 2 ] ,

Pri pojavi dodatnog tereta, na provodnik djeluje ukupno opterećenje koje je jednako zbiru
opterećenja provodnika i opterećenja dodatnog tereta.

Ukupna specifična težina, odnosno ukupno specifično

dAl/Č [mm] 2
opterećenje zaleđenog provodnika ( pz [daN / m mm ] ili

SAl/Č [mm2] p Al / Č +∆p = [daN / m mm 2 ] ) je zbir specifične težine

provodnika i specifične težine dodatnog:
pAl/Č [daN/ m mm2]
pz = p p + ∆ p ...(III.1)
∆p [daN/ m mm2]
Za Al/Č užad : pz ≡ p Al / Č + ∆p = p Al / Č + ∆p ...(III.1.A)

Prema Pravilniku, dodatni teret se pojavljuje pri temperaturi -50C.

Propisi razlikuju normalni dodatni teret i izuzetni dodatni teret provodnika i zaštitnih užadi.

Normalni dodatni teret ( ∆p [daN / m mm 2 ] ) je najveći dodatni teret koji se na datom

mjestu pojavljuje prosječno svakih 5 godina, ali ne manji od vrijednosti koja se računa po
empirijskom izrazu:

---- 2 ----
Visokonaponske mreže i vodovi – 1predavaneja IIkolokvijum Prof. dr Jadranka Radović

0.18 d Al / Č
∆p = k z . ...(III.2)
S Al / Č

gdje je: kz - koeficijent zone leda sa vrijednostima 1.6, 2.5 i 4, što zavisi od zone (oblasti) kojom
vod prolazi.

Napomena:
U mehaničkim proračunima Al/Č užadi uvijek se računa na sa stvarnim presjekom provodnika,
odnsno užeta: S Al / Č [mm 2 ] = S Al [mm 2 ] + SČ [mm 2 ] .

Na izvjesnim dionicama voda, ako to klimatske prilike predjela zahtijevaju, datno opterećenje
se može uzeti i veće od vrijednosti sa kz= 4, ali se ne uzima manje od vrijednosti sa kz= 1.

Izuzetni dodatni teret ( ∆piz [daN / m mm 2 ] ). To je najveći dodatni teret koji se

pojavljuje prosječno svakih 20 godina, ali ne manji od dvostruke vrijednosti normalnog
dodatnog tereta:
∆piz = 2∆p . ...(III.3)

Pri normalnom dodatnom teretu naprezanje provodnika ne smije preći vrijednost maksimalnog
radnog naprezanja ( σ m [daN / mm 2 ] )1 .

Naprezanje na zatezanje u tački vješanja ne smije na − 5o C sa izuzetnim dodatnim

2
opterećenjem preći vrijednost izuzetnog dozvoljenog naprezanja σ id [daN / mm ] .

Da bismo iskoristili mehanička svojstva provodnika, montiramo ga tako da se pri

najnepovoljnijim uslovima za naprezanje, a to je: p Al / Č + ∆p = p Al / Ć + ∆p , θ = −5 o C ), ili:

p Al / Č , θ = −20 o C , dostigne tačno vrijednost maksimalnog radnog naprezanja σ m .

1
U mehaničkim proračunima nadzemnih elektroenergetskih vodova pojavljuju se tri vrste
naprezanja:
Maksimalno radno naprezanje ( σ m [daN / mm 2 ] ) provodnika, odnosno zaštitnog užeta je odabrana
računska vrijednost koju horizontalna komponenta naprezanja dostiže na temperaturi od -5oC pri
normalnom dodatnom opterećenju, ili na temperaturi -20 oC bez dodatnog opterećenja. Maksimalno radno
naprezanje ne smije biti veće od normalnog dozvoljenog naprezanja.
Normalno dozvoljeno naprezanje ( σ nd [daN / mm 2 ] ) provodnika, odnosno zaštitnog užeta je
naprezanje koje se ne smije prekoračiti pod normalnim uslovima, tj. na temperaturi od -5 oC i normalnom
dodatnom opterećenju i na temperaturi -20 oC bez dodatnog opterećenja i odnosi se na horizontalnu
komponentu naprezanja.
Izuzetno dozvoljeno naprezanje ( σ id [daN / mm 2 ] ) provodnika, odnosno zaštitnog užeta je naprezanje
koje se ne smije prekoračiti pod izuzetnim uslovima ( temperatura od -5 oC i izuzetno dodatno
opterećenje) i odnosi se na naprezanje u tački vješanja.

---- 3 ----
Visokonaponske mreže i vodovi – 1predavaneja IIkolokvijum Prof. dr Jadranka Radović

III.1.4. Djelovanje vjetra

Provodnici, zaštitna užad, kao i stubovi nadzemnih elektroenergetskih vodova su izloženi

djelovanju vjetra. Sila vjetra ne utiče na ugib provodnika, nego samo dovodi do pomjeranja
provodnika u smjeru djelovanja sile vjetra. Dodatno opterećenje od vjetra povećava naprezanje
provodnika i sile koje djeluju na stubove.

Opterećenje (sila) od vjetra računa se po obrascu: Fv [daN ] = APv c sin α ,

gdje su:
A[m 2 ] - površina objekta na koju vjetar djeluje,
provodnik
Pv [daN / m 2 ] - pritisak vjetra, α
c - koeficijent dejstva vjetra, za provodnike c=1 vjetar
α - napadni ugao sile vjetra na površinu dejstva
Mehanički proračun se izvodi pod predpostavkom da je pravac vjetra normalan na provodnik,
odnosno da je sin α = 1 , a napadnuta površina za provodnik dužine l[ m ] i prečnika d [ mm ]

je: A[m 2 ] = l ⋅ d ⋅ 10 − 3 .
v2 2
Pritisak vjera se računa prema obrascu: Pv [daN / m ] = , ...(III.4)
16
gdje je: v [ m / s ] maksimalna brzina vjetra koja se na posmatranom dijelu trase pojavljuje
prosječno svakih pet godina.

Vrijednost pritiska vjetra izračunata po obrazcu (III.4) se zaokružuje na prvu veću vrijednost iz
tabele III.1, a u zavisnosti od visinske zone voda. Pri izračunavanju pritiska vjetra na provodnike
uzima se visina tačke vješanja provodnika na izolator.

Tabela III.1 Pritisak vjetra na provodnike

Visinska zona voda Pritisak vjetra [daN/m2]
Vodovi sa ukupnom visinom do 15 m nad zemljom 50 60 75 90 110
Osnovna visinska zona od 0 do 40 m nad zemljom 60 75 90 110 130
Djelovi voda u zoni između 40 i 80 m nad zemljom 75 90 110 130 150

Specifično opterećenje od vjetra je:

Pv d Al / Č 10−3
∆p  daN / m mm  = 2
...(III.5)
v S Al / Č

2 Fv cPv d 10−3
∆pv [daN / m mm ] = = . ...(III.5)
∆lSpv [daN /Sm mm 2 ]
d Al / Č [ mm ]
S Al / Č [ mm 2 ]
pV [daN / m mm 2 ]
p Al / Č [daN / m mm 2 ]
Ukupno opterećenje od težine provodnika i opterećenja od vjetra je:

---- 4 ----
Visokonaponske mreže i vodovi – 1predavaneja IIkolokvijum Prof. dr Jadranka Radović

pv = pAl / Č 2 + ∆pv 2 ...(III.6)

Dejstvo vjetra u izuzetnim slučajevima, kao npr. na zaleđene provodnike, može imati veliki
uticaj na veličinu dodatnog opterećenja provodnika. Površina zaleđenog provodnika izložena
vjetru može biti znatno veća nego golog provodnika. U takvim slučajevima čak i mala brzina
vjetra stvara velika dodatna opterećenja.
Prema Pravilniku, u mehaničkom proračunu vodova ne predpostavlje se istovremeno
djelovanje dodatnog tereta i djelovanje vjetra. Međutim, te pojave nisu isključene, pa ukoliko su
na osnovu hidrometeoroloških podataka registrovane treba ih uzeti u obzir. Tada se u izrazu
(III.4) prečniku mora dodati dvostruka naslaga dodatnog tereta, jer se za tu vrijednost povećava
prečnik na koji djeluje vjetar:

b [mm]
∆pv [daN/ m
dAl/Č [mm] mm2]

SAl/Č [mm]
pAl/Č [daN/m mm2]

∆p[daN/m mm2]
pzv [daN/ m mm2]

Specifično opterećenje od vjetra na zaleđenom provodniku je:

cPv (d + 2b )10−3
2
∆pzv [daN / m mm ] = , ...(III.7)
S
a rezultanta specifičnih opterećenja od težine provodnika sa dodatnim teretom i vjetra na
zaleđenu površinu provodnika je:

pzv  daN / m mm 2  = pAl / Č +∆p 2 + ∆pzv 2 . ...(III.8)

Budući da u nekim područjima, sile pritiska vjetra mogu biti veoma velike, prema Pravilniku
treba uporediti sljedeće dvije veličine specifičnih opterećenja:
1. rezultantu od opterećenja nezaleđenog provodnika i vjetra:

pv  daN / m mm 2  = pAl / Č 2 + ∆pv 2

2. opterećenje od težine provodnika sa izuzetnim dodatnim teretom (2pd ili, u nekim

slučajevima definisanim Pravilnikom, 3pd):

p iz  daN / m mm 2  = p Al / Č + ∆piz ...(III.9)

Veća od ove dvije vrijednosti uzima se za izuzetno dodatno opterećenje p iz  daN / m mm 2 

koje je mjerodavno za kontrolu naprezanja u tački vješanja provodnika.

---- 5 ----
Visokonaponske mreže i vodovi – 1predavaneja IIkolokvijum Prof. dr Jadranka Radović

III.2. Kriva užadi dalekovoda - Horizontalni raspon

Provodnici i zaštitna užad nadzemnih elektroenergetskih vodova, pod uticajem vlastite težine i
dodatnog tereta se ugibaju. Pri horizontalnom rasponu između dvije susjedne tačke ovješenja,
(učvršćenja) A i B, uže (fazni provodnici i zaštitno uže) zauzima položaj kao na slici III.1.

y
a/2 [m]]
a [m]]
A B

f [m]]
L [m]] dl [m]] 2
1
O

F [daN]] x
x1 [m]]
x2 [m]]
Slika III.1. Kriva užeta u horizontalnom rasponu.

Za određivanje oblika krive užeta i ostalih parametara oblika krive užeta (dužine, ugiba i dr.) i
parametara opterećenja (naprezanja u tačkama ovješenja i dr.), užad se posmatraju kao
idealno gibke (elestične) i ravnomjerno opterećene niti.

Posmatrajmo uže poprečnog presjeka S[ mm 2 ] ovješeno o tačkama A i B koje se nalaze na istoj visini
(slika III.1). Izdvojimo element dl [m ] između tačaka 1 i 2. Izdvojeni element dužine dl će se nalaziti u
ravnoteži u slučaju ravnotežnog dejstva sila sa slike III.2.

Sile F1 [daN ] i F2 [daN ] (zatezne sile, tj. sile zatezanja provodnika u tačkama 1 i 2) su u pravcu
tangenti na krivu užeta. Sila p ⋅ S ⋅ dl [daN ] koja djeluje u sredini elementa dl je usmjerena vertikalno
naniže i predstavlja težinu elementa užeta dl , jer je p [daN / m mm 2 ] specifična težina užeta, a
S[ mm 2 ] presjek užeta.

F2
F2y
2 F2x
dl
F1x α1=α1 α1=α+dα
F1 F1y
x1 pS dl
x2

Slika III.2. Element užeta dl u ravnoteži

Ako posmatramo uže presjeka S = 1 mm 2 , element dužine dl [m ] ima težinu

2
p ⋅ dl [daN ] = p ⋅ dl [daN / mm ] . Vrijednost p ⋅ dl je dakle sila po jedinici površine tj. naprezanje, pa se

---- 6 ----
Visokonaponske mreže i vodovi – 1predavaneja IIkolokvijum Prof. dr Jadranka Radović

sa zateznih sila može preći na naprezanja σ 1' i σ 2' (slika III.2a). Horizontalne projekcije naprezanja
označili smo sa σ , a vertikalne sa σ '' .

σ"2=σ
σ"+ dσ
σ" σ'2=σ
σ'+ dσ
σ'
2 α2=α+dα
dl σ2=σ
σ+dσ
σ
σ1=σ
σ 1
α1=α p dl
σ'1=σ
σ' σ"1=σ
σ"
x1
x2

Slika III.2a. Element užeta dl u ravnoteži, sa komponentama naprezanja

Da bi posmatrani element bio u ravnoteži potrebno je da su ispunjena dva uslova:
Prvi uslov ravnoteže je da je zbir horizontalnih sila jednak nuli, odnosno da je suma projekcija svih
komponenti naprezanja po x-osi jednaka 0:

−σ + σ + dσ = 0
dσ = 0
σ = c to

Horizontalna komponenta naprezanja jednaka je u svim tačkama posmatranog užeta.

σ 1 = σ 2 = σ = σ 0 = c to ...(III.10)

σ 0 [daN / mm 2 ] je naprezanje u najnižoj tački krive užeta. U svakij tački užeta horizontalne
komponente naprezanja su jednake vrijednosti naprezanja u najnižoj tački.

Napomena
Vrijednost maksimalnog radnog σ m  daN / mm 2  naprezanja koja se daje kao najveće dozvoljeno
naprezanje za posmatrani vod, odnosi se nahorizontalnu komponentu naprezanjanormalno dodozvolje

Dakle, horizontalna komponenta naprezanja je nezavisna od x. Ta komponenta je u tjemenu

krive užeta jednaka kao i, npr. u tački vješanja. Odnosno, horizontalne komponente
naprezanja su jednake, bez obzira na posmatranu tačku užeta.

Drugi uslov ravnoteže je da je zbir svih vertikalnih komponentn naprezanja (sila) jednak 0:

−σ "− p ⋅ dl + σ "+ dσ " = 0

dσ " = p ⋅ dl
Kako je:
2
 dy 
dl = dx 2 + dy 2 = dx ⋅ 1 +   , ⇒
 dx 

2 2
 dy  dσ "  dy 
dσ " = p ⋅ dx ⋅ 1 +   , odnosno = p⋅ 1+   .
 dx  dx  dx 

---- 7 ----
Visokonaponske mreže i vodovi – 1predavaneja IIkolokvijum Prof. dr Jadranka Radović

σ"
Sa slike III.1a) se vidi da je: = tgα , koji je ujedno i tangenta na krivu užeta (traženu krivu):
σ
dy dy
tgα = . ⇒ σ "=σ ⋅ .
dx dx
Diferenciranjem posljednjeg izraza po x, uz konstataciju da je horizontalna komponenta naprezanja
dσ " d2y
nezavisna od x, dobijamo: = σ 2 , odnosno:
dx dx

2
d2y  dy 
σ 2
= p⋅ 1+   .
dx  dx 

x
Rješenje ove diferencijalne jednačine je: y = c ⋅ ch +k .
c
σ
Ovo je jednačina lančanice, u kojoj je c = parametar lančanice (σ je horizontalna komponenta
p
naprezanja), a k - integraciona konstanta.

k se može dobiti iz uslova: za x = 0, y = 0 ⇒ 0 = c+k, odnosno k = - c.

x
Sada je: y = c ⋅ ch −c. ⇒
c

Jednačina krive užeta:

σ x σ
y= ⋅ ch − ...(III.11)
p σ p
p
σ σ x
Ako je x osa pomjerena za (slika III.3) tada je: y= ⋅ ch . ...(III.11A)
p p σ
p

y
a/2 [m]]
a [m]]

A B
σ" σ'
f [m]]
L [m]] σ

σ =σo

σ/p

O x

Slika III.3. Kriva užeta u horizontalnom rasponu - pomjeren koordinatni početak za σ/p

---- 8 ----
Visokonaponske mreže i vodovi – 1predavaneja IIkolokvijum Prof. dr Jadranka Radović

x2 x4
Približni izrazi za krivu užadi dobijaju se razvojem: chx = 1 + + + ... .
2! 4!

Za slučaj koordinatnog početka pomjerenog za ordinatu σ/p (Sl.III.3), približni izraz za krivu
užeta je:

px 2
σ p 3 x4
y= + +( ) + ...
p 2σ σ 24

S obzirom da je σ/p reda 1000 m, odnosno p/σ<<1, za raspone do 1000 m svi članovi reda sa
stepenom većim od 4 su zanemarljivi. Za raspone do 1000 m za krivu užadi može koristiti
približni izraz:

σ px 2 p x4
y= + + ( )3 . ...(III.12)
p 2σ σ 24

Za raspone do 500 m dovoljno je uzeti samo prva dva člana:

px 2
σ
y= + . ...(III.13)
p 2σ

Pri kordinatnom početku u tjemenu lančanice (slika III.1), posljednji izrazi se još uprošćavaju:

px 2 p 3 x4
y= +( ) …(III.12A)
2σ σ 24
i
px 2
y= . …(III.13A)
2σ

px 2
Pri tome, izraz y = je dovoljno tačan za umjerene raspone do 500m, a za raspone od 500
2σ
px 2 p 3 x4
do 1000 m treba koristiti izraz y= +( ) .
2σ σ 24

III.3. Ugib

Prema Pravilniku, ugib ( f [ m ] ) se definiše kao vertikalno rastojanje između prave koja
spaja tačke ovješenja užeta i krive užeta mjeren u sredini raspona (slika III.4).

Jednačina provodnika, za slučaj koordinatnog početka u tjemenu lančanice, je:

σ x σ
y= ⋅ ch − .
p σ p
p

---- 9 ----
Visokonaponske mreže i vodovi – 1predavaneja IIkolokvijum Prof. dr Jadranka Radović

a/2 [m]]
a [m]]

A B

f [m]]
L [m]] 2

O
x
σ  daN / mm 2 
x2 [m]]

Slika III.4 Ugib

a
Uvrštavanjem u jednačinu provodnika koordinate tačke B: B( , f ) , dobijamo izraz za ugib:
2
σ p⋅a σ
f = ⋅ ch − ...(14A)
p 2⋅σ p

x 2 x4
Približni izrazi za ugib se dobijaj na osnovu razvoja: chx = 1 + + + ... :
2! 4!

a 2 p a 4 p3
f = + + ... ...(15A)
8σ 384σ 3

a 2 p a 4 p3
Za raspone do 1000 m, relacija f = + daje zadovoljavajuću tačnost.
8σ 384σ 3

Za manje raspone, reda 300 m, dovoljna tačnost postiže se i preko zraza:

a2 p
f = . ...(16A)
8σ
U principu, ako je drugi član u izrazu (15A) veći od 5 cm, potrebno ga je svakako uzeti u obzir.
Ovaj član dolazi više do izražaja ako su u pitanju manja zatezna naprezanja i veći zimski
dodatni teret.

Ugib van sredine raspona

Uopšteno, pod ugibom se može smatrati svako vertikalno rastojanje između prave koja spaja
tačke ovješenja i ma koje tačke krive užeta. Ako to nije tačka užeta na sredini raspona, kaže se
da je to ugib u tački X, odnosno na rastojanju x, i označava se sa fx [m].

---- 10 ----
Visokonaponske mreže i vodovi – 1predavaneja IIkolokvijum Prof. dr Jadranka Radović

y
a/2 [m]]
a [m]]

A B

fx [m]]
f [ m]]
2x=a-2b [m]]
L [m]] X
f1 [m]]

σ O x
x [m]] b [m]]

Slika III.5. Ugibi užeta u horizontalnom rasponu

Za određivanje ugiba u poizvoljnoj tački X na rastojanju b [m] od tačke vješanja B,

posmatrajmo sliku III.5 :

f x = f − f1

σ a⋅ p σ σ (a − 2 ⋅ b ) ⋅ p σ
fx = ⋅ ch − − ⋅ ch +
p 2 ⋅σ p p 2 ⋅σ p
⇒
σ  a⋅ p (a − 2 ⋅ b ) ⋅ p 
fx = ⋅  ch − ch  …(17A)
p  2 ⋅σ 2 ⋅σ 
Za kraće raspone, reda 300 m, ugib u tački X užeta na rastojanju (horizontalnom) b od tačke
ovješenja B, može se računati po približnom izrazu (dokazati):

pb(a − b)
fx = . …(18A)
2σ
Maksimalni ugib je definisan tačkom na užetu (lančanici) u kojoj je tangenta paralelna sa
spojnicom tačaka ovješenja užeta. Kod horizontalnog (pravog) raspona maksimalni ugib je na
sredini raspona f max ≡ f . Kod umjerenih kosih raspona tačka u kojoj je ugib maksimalan je
približno na sredini raspona, dok kod dužih kosih raspona tačka u kojoj je ugib maksimalan nije
na srediniraspona.

III.4. Dužina užeta

Dužina užeta, odnosno dužina linije provodnika L [ m ] na posmatranom rasponu a [ m ] a [m] dobija se
polazeći od elementarne dužine:

2
 dy 
dl = dx 2 + dy 2 = dx ⋅ 1 +   .
 dx 

---- 11 ----
Visokonaponske mreže i vodovi – 1predavaneja IIkolokvijum Prof. dr Jadranka Radović

Dužina užeta od tjemena (koordinatni početak - tačka 0) do proizvoljne tačke sa apcisom x je:

x x 2
 dy 
l = ∫ dl = ∫ 1 +   ⋅ dx .
0 0  dx 

σ x σ dy x x x
Jednačina krive užeta je : y = ⋅ ch − ⇒ = y ' = sh , a uz 1 + sh2 = ch2
p σ p dx σ σ σ
p p p p
⇒
x
x σ x
l = ∫ ch ⋅ dx = ⋅ sh
0
σ p σ
p p

Dužina krive užeta (lančanice) od tjemena do proizvoljne tačke X sa apscisom x [m] je:

σ x
Lx = ⋅ sh . …(19)
p σ
p

Za horizontalni raspon, dužina užeta L [m] na rasponu a [ m ] je:

σ a⋅ p
L = 2⋅ ⋅ sh . …(20)
p 2 ⋅σ

Približni izrazi za dužinu užeta kod horizontalnog raspona se dobijaju na osnovu razvoja:
x3
shx = x + + ... :
3!
p 2a 2
L = a (1 + ). …(21)
24σ 2

a2 p
Dužina užeta se može izraziti preko ugiba ( f = ):
8σ

8 f2
L=a+ . …(22)
3 a

Iz posljednje relacije se može zaključiti, da povećanje ugiba od f 1 na f 2 ima za posljedicu

povećanje dužine užeta za:

8
∆L = ( f 22 − f 12 ) …(23)
3a

---- 12 ----
Visokonaponske mreže i vodovi – 1predavaneja IIkolokvijum Prof. dr Jadranka Radović

III.5. Jednačina promjene stanja provodnika

Zbog promjene temperature ambijenta i strujnog opterećenja mijenja se temperatura
provodnika. Uslijed promjene temperature mijenja se naprezanje provodnika, te se
mijenjaju svi parametri u kojima ono figuriše. Mijenja se dužina i što je najvažnije ugib
provodnika.
Istu situaciju imamo i pri promjeni opterećenja.

Dakle, pri promjeni temperature (θ ) i opterećenja (∆p - dodatno opterećenje, vjetar) užeta
mijenjau se i naprezanje i ugib užeta.

Da bi se formirala jednačina stanja provodnika mora se definisati njegovo početno stanje.

Početni uslovi u kojima se nalazi uže označimo sa indeksom "0":

- temperatura: θ 0 [o C ]
- naprezanje (horizontalna komponenta): σ 0 [daN / mm 2 ]
- specifično opterećenje: p0 [daN / m mm 2 ] .

Obično se za početno stanje uzima stanje maksimalnog radnog naprezanja : σ 0 = σm .

Dužina užeta na rasponu a[ m ] u uslovima početnog stanja je :

σ0 ap0
L0 = 2 sh
p0 2σ 0

U nekim drugim uslovima sa promjenjenom temperaturom i naptezanjem, mijenja se dužina

provodnika na vrijednost L[ m ] .
Nova dužina provodnika, zbog promjene temperature na vrijednost θ [ o C ] je:

L1 = L0 [1 + α (θ − θ 0 )]

gdje je: α [1/°C] - temperaturni koeficijent linernog širenja provodnika.

Ako se promijeni i naprezanje na σ [daN / mm 2 ] , tada je dužina užeta ( L[ m ] ) u novim
o 2 2
uslovima ( θ [ C ], p[daN / m mm , σ [daN / mm ] ) :

 σ −σ0 
L = L1  1 + 
 E 

E[daN / mm 2 ] modul elestičnosti užeta.

gdje je:
U odnosu na poćetnu dužinu L0 [ m ] , nova dužina užeta je :

 σ −σ0 
L = L0 [1 + α (θ − θ o )] 1 + 
 E 

---- 13 ----
Visokonaponske mreže i vodovi – 1predavaneja IIkolokvijum Prof. dr Jadranka Radović

S druge strane nova dužina užeta L[m ] može se izraziti preko formule:

σ ap
L=2 sh
p 2σ

Iz predhodnih zavisnosti i izraza dobija se jednačina koja izražava stanje provodnika sa

promjenom uslova. To je tzv. jednačina stanja provodnika.

σ ap σ ap  σ −σ0 
2 sh = 2 0 sh 0 [1 + α (θ − θ 0 )] 1 + 
p 2σ p0 2σ 0  E ,

σ ap σ ap  σ −σ0 σ −σ0 
2 sh = 2 0 sh 0 1 + α (θ − θ 0 ) + E + α (θ − θ 0 ) E 
p 2σ p0 2σ 0  

σ −σ0
Član α (θ − θ 0 ) , zbog veoma malih vrijednosti koeficijenata α i β = 1/ E se kao
E
beskonačno mala drugog reda može zanemariti.

⇒
Jednačina stanja provodnika:

σ ap σ ap  σ −σ0 
2 sh = 2 0 sh 0 1 + α (θ − θ 0 ) + E  …(24)
p 2σ p0 2σ 0  

σ0 ap0 σ ap
Ako se za dužine provodnika, umjesto tačnih izraza L0 = 2 sh i L=2 sh
p0 2σ 0 p 2σ
2
p0 a 2 p 2a 2
upotrijebe približni izrazi oblika L0 = a (1 + 2
) i L = a (1 + ) , dobija se
24σ 0 24σ 2
jednačina promjene stanja provodnika kod horizontalnog u, za brze proračune veoma
podesnom, obliku (izvesti):

a 2 p 2 a 2 p02 σ −σ0
2
− 2
= α (θ − θ 0 ) + . …(25)
24σ 24σ 0 E

Za konkretnu primjenu jednačine stanja provodnika neophodno je odrediti početne (nulte "0")
uslove.

Za početnu vrijednost naprezanja treba usvojiti najveće radno naprezanje

(maksimalno radno naprezanje): σ 0 = σ m ≤ σ nd .

Za početnu vrijednost temperature treba usvojiti temperaturu na kojoj se javlja
početno naprezanje σ 0 , odnosno maksimalno radno naprezanje σ m .
Ovdje se sada javlja izvjesna poteškoća, jer se maksimalno radno naprezanje može pojaviti:
• pri najnižoj temperature, bez dodatnog tereta:
θ 0 = −20 o C , p 0 = p Al / Č [daN / m mm 2 ]

---- 14 ----
Visokonaponske mreže i vodovi – 1predavaneja IIkolokvijum Prof. dr Jadranka Radović

ili
• pri temperature pojave dodatnog tereta i dodatnim teretom:
θ 0 = −5 o C , p0 = p Al / Č + ∆p [daN / m mm 2 ]

Kod koje će se od ove dvije temperature javiti veće naprezanje, odnosno maksimalno radno
naprezanja zavisi od veličine raspona i vrijednosti tzv. kritičnog raspona.
o
Dakle, da bi se mogli odrediti početni uslovi, odnosno početna temperatura (θ 0 [ C ] ) i početna
2
specifična težina ( p0 [daN / m mm ] ) pri kojima imamo najveće naprezanje, jednako
maksimalnom radnom naprezanju ( σ 0 [daN / mm 2 ] = σ m [daN / mm 2 ] ), moramo
predhodno odrediti kritični raspon.

III.6. Kritični raspon

Maksimalno naprezanje materijala užeta nastaje pri najvećem opterećenju, a to je:
• stanje kad je provodnik opterećen dodatnim teretom
p Al / Č + ∆p [daN / m mm 2 ] = p Al / Č + ∆p koji se pojavljuje na temperature − 5o C ,
ili
• stanje pri najnižoj temperaturi koja iznosi − 20 o C , a provodnik nije zaleđen,
2
odnosno specifično opterećenje je p Al / Č [daN / m mm ]

Kritični raspon ( a k [m ] ) je raspon pri kojem maksimalno radno naprezanje imamo

kako kod najniže temperature − 20o C bez dodatnog tereta ( p Al / Č [daN / m mm 2 ] ), tako
i pri dodatnom teretu ( p Al / Č + ∆p [daN / m mm 2 ] = p Al / Č + ∆p ) koji nastaje pri temperaturi
− 5o C .
Kritični raspon ima smisla računati samo iz jednačine za umjerene raspone, jer se kod velikih
raspona unaprijed zna da su veći od kritičnog. Kod velikih raspona uticaj dodatnog opterećenja
postaje dominantan i maksimalno naprezanje se sigurno pojavljuje na temperaturi od -5°C sa
dodatnim teretom. Kod kraćih raspona uticaj dodatnog tereta je manji, te se maksimalno
naprezanje može pojaviti pri minimalnoj temperatuti od -20°C.
Do izraza za kritčni raspon a k [m ] dolazi se iz jednačine stanja:

a 2 p 2 a 2 p02 σ −σ0
− = α (θ − θ 0 ) +
24σ 2 24σ 02 E

U jednačini stanja raspon je jednak kritičnom rasponu: a = a k ,

a dva stanja pri kojima je raspon jednak kritičnom rasponu su:
stanje 1, poistovjećeno npr. sa početnim stanjem, odnosno stanjem "0":
p0 [daN / m mm 2 ] = p Al / Č + ∆p = p Al / Č + ∆p
θ 0 = −5 o C
σ 0 [daN / mm 2 ] = σ m

---- 15 ----
Visokonaponske mreže i vodovi – 1predavaneja IIkolokvijum Prof. dr Jadranka Radović

stanje 2:
p [daN / m mm 2 ] = p Al / Č
θ = −20 o C
σ [daN / mm 2 ] = σ m

Uvrštavanjem ovih uslova u jednačinu stanja :

a k2 p 2 a k2 p02 σm −σm
− = α ( − 20 + 5 ) +
24σ m2 24σ m2 E

 p02 p2 
− a 
2
k 2
−  = −15α
2 
 24σ m 24σ m 

slijedi izraz za kritični raspon:

360α
ak = σ m 2 2
…(25)
p Al / Č + ∆p
− p Al /Č

Kritični raspon definiše uslove pri kojim nastaje maksimalno naprezanje užeta.

• Ako je posmatrani raspon veći od kritičnog ( a > a k ) maksimalno naprezanje javlja

se pri temperaturi − 5o C i opterećenju sa dodatnim teretom p Al / Č + ∆p
⇒
Za a > a k početno stanje u jednačini stanja je:
σ 0 [daN / mm 2 ] = σ m
θ 0 = −5 o C
p0 [daN / m mm 2 ] = p Al / Č + ∆p = p Al / Č + ∆p

• Ako je posmatrani raspon manji od kritičnog ( a < a k ) maksimalno naprezanje

o
javlja se pri temperaturi − 20 C i opterećenju nezaleđenog provodnika p Al / Č
⇒
Za a < a k početno stanje u jednačini stanja je:
σ 0 [daN / mm 2 ] = σ m
θ 0 = −20 o C
p0 [daN / m mm 2 ] = p Al / Č

---- 16 ----
Visokonaponske mreže i vodovi – 1predavaneja IIkolokvijum Prof. dr Jadranka Radović

III.7. Kritična temperatura

Jedna od veličina koja određuje visinu stubova nadzemnih elektroenergetskih vodova je ugib
provodnika. Opredjeljujući je ugib najnižeg faznog provodnika, pri njegovom vertikalnom
provodnika, dakle bez djelovanja vjetra.

Najveći ugib pri vertikalnom položaju provodnika nastaje:

• pri najvećoj temperaturi (θ = 40o C , p Al / Č [daN / m mm 2 ] )
ili
• pri djelovanju dodatnog tereta ( θ = −5 o C , p Al / Č + ∆p [daN / m mm 2 ] )

Za određivanje temperature pri kojoj je ugib maksimalan mjerodavna je kritična

o
temperatura θk [ C ].
Kritična temperatura je temperatura pri kojoj je ugib jednak ugibu pri dodatnom teretu i
temperaturi pojave dodatnog tereta.

Vrijednost ugiba na kritičnoj temperaturi je :

a 2 p Al / Č
fθ k = ,
8σ θ k

gdje je σ θ k [daN / mm 2 ] naprezanje pri krtičnoj temperaturi.

Vrijednost ugiba pri dodatnom teretu i temperaturi pojave dodatnog tereta, a koja iznosu
− 5 o C , je :
a 2 p Al / Č + ∆p
f − 5o C =
8σ −5o C

gdje je σ −5o C [daN / mm 2 ] naprezanje pri temperaturi − 5 o C i dodatnom teretu. Ovo

naprezanje je jednako maksimalnom radnom naprezanju σm ako je a > a k . Ako je
a < a k naprezanje σ −5o C se mora odrediti iz jednačine stanja.

Pri kritičnoj temperaturi ova dva ugiba su jednaka :

2
a 2 p Al / Č a p Al / Č + ∆p
= ,
8σ θ k 8σ −5o C

Iz posljednje jednakosti se dobija naprezanje pri kritinoj temperaturi :

p Al / Č
σ θ k = σ −5
C
p Al / Č + ∆p

---- 17 ----
Visokonaponske mreže i vodovi – 1predavaneja IIkolokvijum Prof. dr Jadranka Radović

a 2 p 2 a 2 p02 σ −σ0
Uvrštavanjem u jednačinu stanja − = α (θ − θ 0 ) + uslove:
24σ 2 24σ 02 E
stanje 1, koje ćemo smatrati početnim stanjem, odnosno stanjem "0",:
p0 [daN / m mm 2 ] = p Al / Č + ∆p = p Al / Č + ∆p
θ 0 = −5 o C
σ 0 [daN / mm 2 ] = σ −5o C
stanje 2:
p[daN / m mm 2 ] = p Al / Č
θ [o C ] = θ k
p Al / Č
σ [daN / mm 2 ] = σ θ k = σ − 5o C
p Al/Č + ∆p
dobijamo:
p Al / Č
2 σ − 5
C − σ − 5
C
2
a p 2
p Al a 2 p Al
2
p Al / Č + ∆p
= α (θ k + 5) +
Al / Č / Č + ∆p / Č + ∆p
2
⋅ 2
− ,
24σ − 5
C
p Al /Č
24σ −25
C E

odakle slijedi izraz za kritičnu temperature:

σ − 5
C  p Al / Č 
θ k = −5 + ⋅ 1 − …(26)
α⋅E  p Al / Č + ∆p 


• Ako θ k < θ max = 40o C , maksimalni ugib imamo pri θ max = 40 o C :

a 2 p Al / Č
f max = .
8σ 40 o C

• Ako je θ k > θ max = 40o C , maksimalni ugib imamo pri θ = −5 o C sa dodatnim

teretom:
a 2 p Al / Č + ∆p
f max = .
8σ −5o C

III.8. Montažne krive

( ) ( )
Krive, odnosno zavisnosti σ θ i f θ nazivajuu se montažne krive i koriste se za
određivanje naprezanja i ugiba pri montaži nadzemnih elektroenergetskih vodova.

---- 18 ----
Visokonaponske mreže i vodovi – 1predavaneja IIkolokvijum Prof. dr Jadranka Radović

Kriva σ (θ ) se određuje iz jednačine stanja, uvrštavajući u nju vrijednosti temperature iz

o o
dijapazona − 20 C do + 40 C .
( )
Kriva f θ se dobija uvrštavanjem u izraz za ugib dobijena naprezanja za zadati temperaturni
interval.
Montaža se vrši pri povoljnim vremenskim uslovima, kada je temperatura obično iznad 15 °C,
sem u izuzetnim slučajevima kod havarija.
Prije konačnog fiksiranja provodnika za izolatore, provjeravaju se ugibi ili se na zateznim
stubovima mjere sile zatezanja pomoću dinamometra. Potrebne vrijednosti ugiba ili sila
zatezanja očitavaju se sa montažnih krivih.

III.9. Idealni raspon

Sva dosadašnja izvođenja bazirala su se na predpostavci konstantnih raspona i odnosila su se
na horizontalne raspone. Praktično, predpostavka konstantnosti raspona je ispunjena za
raspone između zateznih stubova na kojima su užad čvrsto uklještena. Međutim, duž trase se
primjenjuju i noseći stubovi na kojima uže visi na vertikalnim visećim izolatorskim lancima.
Izolatorski lanci su labavo okačeni o konzole nosećih stubova. Ti lanci se mogu od vertikalnog
položaja manje ili više pomjerati, što znači da raspon između dva susjedna noseća stuba
praktično nije konstantan. Zato se uvijek posmatra ne svaki raspon ponaosob već svako
zatezno polje, sa svim rasponima između dva zatezna stuba (Sl.II.29)

Z1 N2 Z2
N1 N3

a grl [m ] a grd [m ]

a gr [m ]

a1 [ m ] a 2 [m ] a 3 [m ] a4 [m ]

Slika III. 6. Zatezno polje

Napomena
Po Pravilniku, zatezno polje ne smije biti duže od 8 km i ne smije sadržati više od 30 raspona.
Terenski i klimatski uslovi u praksi diktiraju znatno kraća zatezna polja. Teži se da rasponi u zateznom
polju budu jednaki, ali to u praksi najčešće nije moguće postići.

Zatezno polje se zamjenjuje jednim ekvivalentnim, odnosno tzv. idealnim rasponom.

U slučaju n horizontalnih raspona dužina a j [ m ] , idealni raspon je određen izrazom:

---- 19 ----
Visokonaponske mreže i vodovi – 1predavaneja IIkolokvijum Prof. dr Jadranka Radović

∑a
j =1
j

ai = n
. …(27)
∑a
j =1
j

U okviru zateznog polja, proračun se vrše za idealni raspon a i [ m ] .

Promjena naprezanja se određuje na osnovu jednačine stanja provodnika za idealni raspon:

a i2 p 2 a i2 p02 σ −σ0
− = α (θ − θ 0 ) + .
24σ 2 24σ 02 E

a i2 p
Idealnom rasponu pripada i idealni ugib: f i = .
8σ
Stvarni ugibi f n [ m ] u rasponima a n [ m ] posmatranog zateznog polja određuju se po izrazu:

2
a 
f n = f i  n  ,
 ai 
a koji slijedi iz jednakosti naprezanja u svim rasponima zateznog polja.

Za utvrđivanje nastanka maksimalnog naprezanja, koje je isto za sve raspone posmatranog

360 ⋅ α
zateznog polja, određuje se kritični raspon preko izraza a k = σ m ⋅ .
pm2 − p 2
Kritični raspon se upoređuje se sa idealnim rasponom, bez obzira što u zateznom polju može
biti i većih i manjih stvarnih raspona od kritičnog raspona.

Napomena
Sva dosadadašnja razmatranja odnosila su se na horizontalne raspone.
Za kose raspone (slika III.7) treba izvesti odgovarajuće izraze koji u sebi sadrže uticaj ugla kosog
raspona, odnosno visinske razlike tačaka ovješenja.
Užad nadzemnih vodova sa tačkama ovješenja na različitim visinama kao i užad sa tačkama ovješanja
na istoj visini, zauzimaju oblik lančanica, koje se za manje i umjerene raspone sa dovoljnom tačnošću
mogu zamijeniti parabolama.
ad y a/2
at
[ ]a
2' 2
h
c
fo f
1 2'
at 1

O C
σ σC x

---- 20 ----
Visokonaponske mreže i vodovi – 1predavaneja IIkolokvijum Prof. dr Jadranka Radović

y
at [m ]
ad [m ] a[m ]
1' 2

h[ m ] c[m ]
f o [m ] f [m ]
f
a t 1 [m ] 1

σ O x

Slika III.7. Kosi rasponi

---- 21 ----