H.

Mehmed Handžić

USTANOVLJAVANJE ARAPSKIH MJESECI

I ASTRONOMSKO RAČUNANJE

Sarajevo 1934.
Islamska dionička štamparija
(prekucani tekst)

1
 Ima više od godine dana od kako su se počeli javljati uzroci, koji me ne samo potakoše,
nego i zadužiše, da napišem nekoliko redaka o tome, da li se može pri ustanovljavanju Ramazana,
Bajrâmâ i drugih sličnih datuma oslanjati na takvim i astronomsko računanje1.

Često puta su se neki pojedinci usmeno obraćali na me i molili, da im ovo pitanje koliko
mogu razjasnim. O ovome pitanju zavisi više vjerskih naredaba. O njemu zavisi post, koji je jedan
od pet islamskih šartova. O njemu zavisi hadž, koji je također jedan od islamskih šartova. O njemu
zavisi i klanje kurbana, što je prema mišljenju hanefija vadžib. To su vjerske dužnosti, koje su
vezane za ovo pitanje, a da i ne spominjem Nove godine, Jevmi-ašura-a, Mevluda, Mubarek-večeri
i sličnoga. Dakle stvar se tiče vjerskih temelja, te prema tome vjerski sam zadužen izaći u susret
braći muslimanima, koji se zbog dobra mišljenja o meni na me obratiše. Ovom pitanju treba
obratiti naročitu pažnju i riješiti ga ili bolje reći objasniti ga onako kako se i ostala vjerska pitanja
rješavaju. To jest držati se pri rješavanju ovog pitanja šeriatskih delila i usulskih pravila, polažući
važnost mišljenjima islamskh imama, a držeći se naročito i hanefijskoga mezheba. Ja vjerujem da
bi mnogi lahko riješili ovo pitanje i odgovorili: može, jer se slaže sa zdrsvim razumom, smatrajući
svoje mišljenje, koje se ne osniva na šeriatskim delilima „zdravim razumom“. Na ovo se ne treba
obazirati. Nije šala na svoju dušu uzeti odgovornost za ibadete velikog broja muslimana!!! Tu se
traži čovjek, koji se Boga boji i zna, s koje se strane pristupa ovome pitanju. Zato bih molio svakog
zainteresovanog čitaoca, da naročitu pažnju posveti ovoj kratkoj raspravici.

Godina prema Islamu ima dvanaest mjeseci. Mjeseci se računaju prema Mjesecu, a ne
prema Suncu. Zato se godina, za koju Islam veže neke svoje ustanove zove „mjesečnom godinom“.
Baš u tome što je Islam uzeo u obzir mjesečnu, a ne sunčanu godinu, ima velika mudrost. Islam je
opća vjera koja vrijedi i za seljaka kao i za građanina i za neuka kao i za učenjaka i za onoga koji
živi u dalekoj dubini pustinje i za onoga koji živi u jednom od velegradova. Prema tome, propisi
Islama moraju biti svakome pristupačni. Sunčana godina traži mnogo računa i dubljeg poznavanja.
Zato nije podesno da se na nju vežu vjerske naredbe koje mora svak vršiti. Mjesečna godina je
mnogo jednostavnija, jer uvijek možemo vidjeti Mjesec koji svojim oblikom kao neki glavni sat
našeg neba tačno pokazuje vrijeme. Zbog toga uzroka Islam je uzeo mjesečnu godinu.

1
Ovaj je članak već bio napisan kada je u „Novom Beharu“ (god. VIII br. 1-2) izašao članak o istoj temi samo u drugom
pravcu od gosp. Fehim ef. Spahe. Ovo me je još više uvjerilo da je vrijeme, da se jedamput i ovo pitanje riješi. I ovim
mojim člankom biće osvijetljena jedna strana ovog pitanja. Pisac

2
 Početak mjeseca prema mišljenju svih učenjaka, čije je mišljenje u Islamu mjerodavno,
počinje ili od viđenja mlađaka ili od tada kada navrši prošli mjesec trideset dana, ako zbog oblaka
ili nečega slična nije moguće vidjeti mlađaka. Dakle mjesec prema islamskim propisima ne počinje
od mijene, a niti od mogućnosti viđenja mlađaka, ako se uistinu ne vidi. Početak mjeseca prema
islamskim propisima je od jedne od dvije navedene početne tačke: ili od viđenja mlađaka ili od
kako prošli mjesec navrši 30 dana. I u ovome leži velika mudrost. Gdje bi mogli stanovnici oaza
afričke Sahare znati kada je mijena, kad to traži stručnu spremu i naročito računanje? Gdje bi
mogli znati i mogućnost viđenja mlađaka za vrijeme oblačnih dana ili kada prašina zakloni
horizont? To oni ne bi mogli znati naročito ako uzmemo u obzir da neki mjeseci imadu trideset, a
neki dvadeset i devet dana? A i oni moraju postiti. Prođimo se Afrike! Šta bi radili seljaci u zabitim
selima u nas u Bosni? Iz ovog se vidi da bi vezanje posta za mjesečevu mijenu ili slične stvari koje
astronomi proračunavaju dovodilo do nemogućnosti ili bar do velike poteškoće. Kad ovo shvatimo
posve će nam biti jasno zašto je Islam vezao početak mjeseca za vidljive tačke i tačke koje svaki
čovjek, makar bio neuk ili živio u zabitnim mjestima, može lahko dokučiti i shvatiti. Svak može
kada je vedro vidjeti mlađak, a kada je oblačno izračunati trideset dana prošli mjesec.

Da je ovo što smo naveli zbilja mišljenje islamskih imama, vidi se iz ovih citata:

U Multeci, a tako isto u svim fikhskim djelima hanefijskoga mezheba stoji:

‫ويثبت رمضان برؤية هالله أو بعد شعبان ثالثني‬

„Ramazan će se ustanoviti na taj način da se vidi njegov mlađak ili da se šaban nabroji
trideset dana.“

Ovdje se spominje Ramazan, jer se radi o postu, a isto tako se ustanovljavaju i ostali
mjeseci. Sa ovim hanefijskim mišljenjem slažu se i ostala tri imama čiji su mezhebi rašireni po
islamskom svijetu. Da je to tako, vidi se i iz slijedećega: U Šaraninu Mizanu stoji:

‫واتفقوا على أن صوم رمضان جيب برؤية اهلالل أو إبكمال شعبان ثالثني يوما‬

„Sva četvorica imama su se složili da u dužnost pada ramazanski post sa viđenjem mlađaka
ili sa navršetkom trideset dana šabana.“ Potpuno isti sadržaj stoji u djelu Ifsah u kome je vezir Ibn
Hubejre obradio sva četiri mezheba.

Kada posvjedoči jedna pouzdana osoba da je vidjela mlađak Ramazana, primiće se od nje,
ako bude na nebu kakve zapreke. Za druge mjesece u sličnom slučaju trebaju dva muškarca ili

3
jedan muškarac i dvije žene. A ako na nebu ne bude nikakove zapreke, onda treba da mlađak vidi
veća grupa ljudi. Muslimani su dužni da se brinu i da paze na mlađak i prema tome ustanove
Ramazan i druge mjesece. Ovo je ukratko mišljenje hanefijskih pravnika. U nekim pojedinostima
se ne slažu drugi imami. Kad bi to sve rastumačili, daleko bi nas odvelo, a ni potrebe za to nema.

Ukratko rekavši, kod sve četvorice imama i njihovih pristaša, pa i kod ostalih imama čiji su
mezhebi izumrli, mjesec počinje od viđenja mlađaka ili od kako prošli mjesec navrši trideset dana.
Ovi veliki i zaslužni ljudi nijesu to od sebe postavili. To su oni uzeli iz vjerodostojnih
Alejhisselamovih hadisa. Alejhisselam kaže:

‫ فاقدروا له ثالثني‬:‫ ويف رواية‬.‫ال تصوموا حىت تروا اهلالل وال تفطروا حىت تروه فإن غم عليكم فاقدروا له‬

„Nemojte postiti dok ne vidite mlađaka, a nemojte mrsiti dok ga ne vidite, a ako mlađak
bude zastrt, odredite mu – u drugoj predaji stoji: odredite mu trideset dana.“1 Također
Alejhisselam kaže:

‫ال تقدموا الشهر حىت تروا اهلالل أو تكملوا العدة مث صوموا حىت تروا اهلالل أو تكملوا العدة‬

„Nemojte postiti prije mjeseca sve dok ne vidite mlađak ili ne upotpunite određeni broj
(trideset), zatim postite sve dok ne vidite novi mlađak ili ne upotpnite određeni broj.“2 Ovi su
hadisi potpuno vjerodostojni i potpuno idu u prilog mišljenju islamskih imama. Tomu u prilog ide
i jedan kur'anski ajet, u kome se veli:

ِ
ُ‫ص ْمه‬ ْ ‫فَ َم ْن َش ِه َد مْن ُك ُم الش‬
ُ َ‫َّهَر فَ ْلي‬
što po jednom tumačenju znači: „Ko od vas vidi mlađak nek posti taj mjesec“. Ukratko rekavši,
post je vezan za početak mjeseca, a početak mjeseca za viđenje mlađaka ili za navršetak trideset
dana prošlog mjeseca.

Iz svega navedenog se vidi da se ne može za ustanovljavanje islamskih mjeseci oslanjati na

takvim ili astronomsko računanje. A evo šta o tome naročito vele islamski učenjaci čije se mišljenje
uzima kao mjerodavno: U Fetavai-hindijji stoji:

1
El-Buhari (1906), Muslim (1080)
2
Ebu Davud (2326)

4
‫وكذا ينبغي أن يلتمسوا هالل شعبان أيضا يف حق إمتام العدد وهل يرجع إىل قول أهل اخلربة العدول ممن يعرف علم‬
.‫ كذا يف معراج الدراية‬.‫ وال جيوز للمنجم أن يعمل حبساب نفسه‬.‫ كذا يف السراج الوهاج‬.‫النجوم الصحيح أنه ال يقبل‬

„Treba također da muslimani paze i na mlađak šabana radi toga da znadu kada će se
upotpuniti određeni broj. A da li će se obratiti na pouzdane vještake koji poznaju astronomiju?
Ispravno je da se to ne prima. Tako se kaže u djelu Es-siradžul-vehhadž. Nije dozvoljeno astronomu
da postupa ni po svome računu. Tako stoji u djelu Miradžud-diraje.“

U Durrul-muhtaru stoji:

‫وال عربة بقول املوقتني ولو عدوال على املذهب‬

„Prema hanefijskom mezhebu neće se obraćati pažnja astronomima makar i pouzdani

bili.“ Dugo bi nas odvelo kada bismo sakupili sve citate hanefijskih fakiha u ovom pogledu. Samo
ćemo navesti i to da se i ostala trojica imama u ovom pitanju slažu s hanefijskim mezhebom.
Siradžudin el-Hindi u svom Zubedul-ahkamu veli:

‫اتفقوا على أنه ال اعتبار ملعرفة احلساب واملنازل وقول املنجمني يف دخول وقت الصوم خالفا البن سريج من الشافعية‬

„Sva četvorica se imama slažu da se u određivanju vremena posta neće paziti na

poznavanje računa, na mjesečeve putanje i na mišljenje astronoma. Tomu se protivi Ibnu Surejdž
od šafiija.“ O mišljenju Ibnu Surejdža ćemo kasnije govoriti. Gotovo isti tekst se nalazi u Mizanu
Ša'ranijinu. Vezir Ibnu Hubejre u svom Ifsahu kaže:

‫واتفقوا على أنه ال اعتبار مبعرفة احلساب واملنازل يف دخول وقت الصوم على من عرف ذلك وال على من ال يعرفه خالفا‬
‫ قال الوزير حيىي بن حممد على أن ابن سريج امنا قال هذا فيما يظن به اإلحتياط للعبادة إال‬.‫إلبن سريج من الشافعية‬
‫ صوموا‬:‫ والنيب صلى هللا عليه وسلم قال‬.‫أنه شذوذ منه يباين احتياطه مبا يرتك للمنجمني مدخال يف عبادات املسلمني‬
‫ وإن ذلك إمنا جيب عن رؤية أو كمال‬.‫لرؤيته وأفطروا لرؤيته ومل يقل صلى هللا عليه وسلم صوموا للحساب وال أفطروا له‬
.‫عدد أو جود علة على ما تقدم من اتفاقهم من ذلك على ما اتفقوا عليه منه واختلفوا‬

„Sva četvorica imama su se složila da se u obzir neće uzimati račun i mjesčeve putanje u
određivanju vremena za post. Tomu se protivi Ibnu Surejdž od šafiija. On je dao svoje mišljenje
radi opreznosti u ibadetu, jer ostavlja astronomima udio u ibadetu muslimana. Alejhisselam je

5
rekao: „Postite kad vidite mlađak, a mrsite kad ga vidite!“1 A nije rekao: Postite prema računu,
niti mrsite prema njemu. Post pada u dužnost viđenjem mlađaka ili navršenjem broja ili nalaskom
oblaka na nebu prema mišljenju nekih, kako sam već objasnio u čemu se slažu, a u čemu razilaze.“

Dakle, vezir Ibnu Hubejre drži da je mišljenje Ibnu Surejdžovo samo jedan izgred i da nije
zasnovano na valjanom argumentu.

Naročitu pažnju je posvetio ovom pitanju Ebu Bekr El-Džessas u svom Ahkamul-Kur'anu.
On spominje kako su neki protumačili Alejhisselamove riječi: (‫له‬ ‫ )فاقدروا‬i rekli da se ovdje misli to
da se obrati na ljude koji poznavaju astronomiju i mjesečevo kretanje, te u slučaju da bude
oblačno, ako račun pokazuje mogućnost viđenja mjeseca da se uzme kao da se mjesec vidio makar
se uistinu i ne vidio. Džessas kaže da ovo tumačenje pada iz obzira jer je Bog vezao post za viđenje
mjeseca. Post je opći ibadet i zato ne smije biti vezan za ono što poznaju samo pojedinci na koje
se ne može često ni osloniti. Zatim doslovce kaže:

‫فالقائل ابعتبار منازل القمر وحساب املنجمني خارج عن حكم الشريعة وليس هذا القول مما يسوغ اإلجتهاد فيه لداللة‬
‫الكتاب ونص السنة وإمجاع الفقهاء خالفه‬

„Onaj koji zastupa mišljenje da će se u obzir uzeti mjesečevo kretanje i astronomski račun,
prekoračio je granicu šeriata. Ovo mišljenje nije od onih mišljenja koja mogu potpasti pod
idžtihad, jer se njemu protivi Kur'an, jasni hadis i idžma' fakiha.“ Dakle, prema mišljenju Džessasa,
ovo mišljenje ni u kom slučaju nije osnovano na idžtihadu i vjerskim argumentima. Ono se protivi
Kur'anu, hadisu i idžmau. U ovom se sa Džessasom, koji je hanefija, potpuno slaže hambelija vezir
Ibnu Hubejre koji ovo mišljenje smatra jednim običnim izgredom, jednom pogreškom, na koju se
ne treba obazirati, nego je potpuno zbaciti. S ovom dvojicom dijeli mišljenje i malikija Ibni Arebija
koji u svom Ahkamul-Kur'anu doslovce kaže:

‫وقد زل بعض املتقدمني فقال يعول على احلساب بتقدير املنازل حىت يدل ما مل جيتمع حسابه على أنه لو كان صحوا‬
.‫لرؤى‬

„Pogriješio je jedan od starijih fakiha što je rekao da će se osloniti na račun koji se zasniva
na mjesečevu kretanju u tom slučaju, kad taj račun pokaže da bi se mjesec mogao vidjeti na nebu

1
El-Buhari (1909), Muslim (1081)

6
da je vedro.“ Ibnul-Arebi naziva ovo mišljenje pogreškom, a ne mišljenjem, koje je uslijedilo iz
idžtihada, jer idžtihad ne vrijedi ako se protivi slovu Kur'ana ili hadisa, a ovdje je takav slučaj.

Iz svega navedenoga samo pitanje postaje sasvim jasno i mogli bismo ovdje ovaj člančić i
završiti, ali objektivnost traži da i protivno mišljenje iznesemo i objasnimo i da spomenemo i one
koji su zastupali mišljenje obratno prvima.

Među starijim islamskim učenjacima koji su zastupali mišljenje da se pri ustanovljavanju

mjeseca može poslužiti računom i mišljenjem astronoma, spominju se slijedeći učenjaci: Mutarrif
ibni Abdullah, Muhamed ibni Mukatil, Ibnu Kutejbe i Ibnu Surejdž. Najstariji među njima je
Mutarrif. Dočekao je mnogo Alejhisselamovih drugova, te prema tome spada u tabiine. Živio je u
Basri i slovio kao učen i pobožan čovjek. Umro je 95. godine po Hidžri. Priča se da je zastupao
mišljenje da se može pri ustanovljavanju Ramazana osloniti na astronomski račun. Veliki hafiz
Magriba Ibnu Abdil-Berr veli da nije vjerodostojna vijest da je Mutarrif zastupao to mišljenje. Pa i
kad bi on zbilja bio to zastupao, ostao je on u tome sam u svoje doba. Njegovi savremenici su
iskazali nezadovoljstvo prema ovome njegovu mišljenju. Veli se da je glasoviti učenjak tadašnjeg
vremena Ibnu Sirin tom prilikom rekao:

‫ليته مل يقله‬

„Da je Bog dao, da Mutarrif to nije ni rekao.“

Drugi po redu je Muhamed ibni Mukatil. Spominje ga Abdulkadir El-Kureši u svom djelu El-
Dževahirul-mudije i računa ga od pristaša hanefijskog pravca. Veli, da je bio kadija u Rejju i da je
spadao među učenike imami Muhamedove. Ne spominje godinu kada je umro. Njegovo mišljenje
spominje Ibnu Nudžejm u djelu El-ešbahu ven-nezair i Ibnu Šihne u svom komentaru na Vehbanijju
ovako:

‫وعن حممد بن مقاتل أنه كان يسائلهم – أي املنجمني – ويعتمد على قوهلم إذا اتفق عليه مجاعة منهم‬

„Priča se, da bi Muhamed ibni Mukatil pitao astronome i oslanjao se na njihovo mišljenje
kada se u nečem složi veći broj njih.“ U ovom Ibni Mukatilovu mišljenju ne stoji da bi se Ibni
Mukatil oslanjao na mišljenje astronoma u pogledu ustanovljavanja Ramazana i drugih mjeseci,
nego da se samo na njih obraćao u nekim pitanjima, a i mi to dozvoljavamo, da se osloni na njihovo
mišljenje u pogledu namaskih vaktova na primjer. Ovdje bi se moglo reći: pa kakva je razlika
između namaza i posta? Zašto je dozvoljeno da se na jednom mjestu osloni na račun, a na drugom
ne? Razlika je u tome, što za se namaz kaže, na primjer kada sunce pređe pola neba nastaje podne,

7
a to možemo izračunati računom. Kod posta nije tako, a ni kod ustanovljavanja ostalih mjeseci,
jer Alejhisselam nije rekao: kad bude mijena mjeseca nastaje vrijeme posta, niti je rekao: kad
nastupi mogućnost da se mlađak vidi, nastaje vrijeme posta, nego je rekao: kad vidite mlađak,
postite, a ako bude oblačno navršite prošli mjesec trideset dana pa onda postite. Dakle, uzrok
(sebeb) posta je ili viđanje mlađaka ili u naročitom slučaju navršetak trideset dana prošlog
mjeseca. Nije, dakle, uzrok mijena ili mogućnost viđanja pa da se to može računom izračunati.
Osloniti se kod posta i ustanovljavanja mjeseci na astronomski račun značilo bi po svojoj volji
dokidati šeriatom priznate uzroke (sebebe), a postavljati druge po svojoj volji, a to ne može učiniti
onaj koji se makar malo Boga boji i poštiva propise šeriata.

Treći po redu od islamskih učenjaka koji su, kako se priča, zastupali mišljenje da se može
kod ustanovljavanja mjeseci osloniti na astronomski račun jest Ibnu Kutejbe. Umro je 276. godine
po Hidžri. Bio je svestrano obrazovan, a naročito u edebu. Stručne spreme u fikhu nije baš toliko
imao iako je dulje vremena bio kadija u Dineveru. Zato i veli Ibnu Abdil-Berr za Ibni Kutejbu u
ovom pitanju:

‫وأما ابن قتيبة فليس هو ممن يعرج عليه يف مثل هذا‬

„Što se tiče Ibni Kutejbe, on nije od onih ljudi na koje se treba obazirati i oslanjati u ovakvim
pitanjima.“

Četvrti bi bio Ebul-Abbas Ibn Surejdž, jedan od glasovitih učenjaka šafijskog pravca. Umro
je 306. godine po Hidžri. Njegovo je mišljenje da se u pogledu posta može samo astronom osloniti
na svoj račun, a ostali svijet ne. Kaže Ibnul-Arebi:

‫ وهذا بعيد عن‬،‫فصار وجوب رمضان خمتلف احلال جيب على قوم حبساب الشمس والقمر وعلى آخرين حبساب العدد‬
.‫النبالء‬

„Prema njegovom mišljenju dužnost ramazanskog posta nije na jedan način: neki su dužni
da poste prema računu kretanja Sunca i Mjeseca, a drugi prema navršetku trideset dana prošlog
mjeseca. Ovako mišljenje je daleko od pametnih i odličnih ljudi.“

I u kasnija vremena našlo se među islamskim učenjacima nekolicina ljudi, koji su zastupali
mišljenje da se može u ovom pitanju osloniti na mišljenje i račun astronoma. Između njih se
naročito ističe Tekijjudin Es-Subki (umro 756.), koji u svom djelu ‫ العلم املنشور يف إثبات الشهور‬koje

raspravlja o ustanovljavanju mjeseci, naginje mišljenju onih koji drže da se u ovom pitanju može
8
osloniti na mišljenje astronoma. Ovo je njegovo djelo štampano, ali ja nisam imao prilike da ga
pregledam. Vidio sam samo neke odlomke iz toga djela. Protiv Subkina mišljenja su ustali Ibni
Hadžer el-Hejtemi i Šihabudin er-Remli koji ga u svojim komentarima na Minhadž oštro pobijaju.
Između njih je i Ibnu Dekikil-Ȋd, koji iznosi svoje mišljenje u ovom pogledu u svom komentaru na
hadisko djelo Umdetul-ahkam. Njegovo je mišljenje da se na račun u pogledu posta ne može
osloniti zbog toga, što mjesec prema računu astronoma počinje prije mogućnosti viđanja mlađaka
na dan ili dva. U slučaju oblačnosti, da račun pokaže, da bi se mjesec mogao vidjeti da nije oblaka,
on je mišljenja da se na ovakav račun može osloniti. Ovo mišljenje također nije tačno.
Predpostavimo da dvadeset i deveti dan šabana bude oblačno i nigdje se na svijetu mjesec ne vidi,
a račun pokazuje da bi se mjesec mogao vidjeti. Prema ovom mišljenju sutrašnji dan bi bio prvi
dan Ramazana. Prema Alejhisselamovim riječima pak: „Postite kad vidite mlađak, a mrsite kad
ga vidite, a ako bude oblačno upotpunite prošli mjesec trideset dana“ – trebalo bi da sutradan
ne bude prvi dan Ramazana. Dakle, ovo mišljenje dolazi u koliziju sa hadisom, a svako ovo
mišljenje mora se odbaciti.

Pa i ako se u historiji Islama našlo ljudi koji su zastupali mišljenje da se kod ustanovljavanja
posta i ostalih mjeseci može osloniti na astronomski račun, ipak muslimani to nijesu u praksu
uveli. Uvijek su se držali u ovoj stvari pravila koje im je Alejhisselam postavio svojim hadisom.
Jedino su se od ovoga odcijepili i odvojili Rafidije, koji i inače imaju želju da se samo protive Ehli-
sunnetu. Oni su imali naročitu vrstu računa i pravilnika po kome su ustanovljavali Ramazan i skoro
bi im Ramazan uvijek ispao na dan prije nego kod ostalih muslimana. O ovome njihovu postupku
piše Birunija u svome djelu El-asarul-bakije i Makrizija u svome Hitatu.

Ne smije se razumjeti iz toga što Islam ne dozvoljava da se kod ustanovljavanja posta i

ostalih mjeseci oslanja na astronomski račun, da Islam podcjenjuje astronomiju i da je ne priznaje.
Bože sačuvaj! Islam cijeni svaku nauku, a dobar dio kur'anskih ajeta pridaje astronomiji naročitu
važnost. Jedino u ovom slučaju radi naročite koristi i posebnog uzroka, na koji sam na početku
ove radnje upozorio, Islam ne dozvoljava da se osloni na astronomski račun. I u ovom nema
nikakve mane niti poniženja za jednu uzvišenu nauku.

Iz svega dosle navedenoga će čitaocu stvar postati sasvim jasna. Onaj koji poštiva šeriatske
delile, cijeni riječi Alejhisselamove, smatra ih sebi putokazom i uvažuje mišljenje islamskih imama,
taj se nikad kod ustanovljavanja mjeseci za koje ovise šeriatske naredbe, neće povoditi za
takvimima. Ko pravi takvime? Često puta onaj koji ne razumije ni astronomije niti ima stručne
spreme, nego, kao pijan po kalu slijedi stare takvime. Promotrimo li te takvime iz raznih islamskih

9
zemalja, vidjećemo da se često ne slažu1. Pa zar za ovakve stvari vezati vjerske ustanove? Zar za
ovakve stvari vezati valjanost posta milijona? Zar za radinu paučinu vješati na hiljade kurbana?
Ovakve labave stvari ne može niti smije podupirati osuda šeriatskog suda i kadije.

Osim toga, šta je uzrok, te se nastoji da se u pogledu posta i sličnih stvari prida važnost
takvimima i na njih osloni? Je li to, da se digne nesuglasica u početku Ramazana i Bajramima sa
islamskog svijeta? Ako je to uzrok, onda će nesuglasica sve veća bivati. Neće svi muslimani pristati
na to da se oslone na takvime. A kada bi i pristali, nijesu svi takvimi jednaki niti su saglasni, kako
to zna svak ko je ovom pitanju makar malo pažnje obratio.

Ili će možda uzrok ležati u tome što činovnici traže da unaprijed na godinu znaju koji su im
danovi praznici? Ako je ovo uzrok, onda je još žalosnije. Ta mijenjajući vjerske odredbe malo po
malo i jednu po jednu, šta će nam od prave vjere ostati? Da su naši pređi radi ovakvih ništetnih
uzroka mijenjali odredbe vjere, ne bi vjere danas ni bilo.

Ja molim Uzvišenoga Allaha, da s ovim člankom dadne, da nered u ovom pogledu prestane.
Držeći se šeriatskih delila, uvijek će učen kadija znati naći pravo rješenje u ovom pogledu. Ono što
bi trebalo, to je da se uopće više pažnje posveti promatranju mlađaka kod svakog mjeseca i stvar
je s time gotova.

:‫وقد قلت يف ذلك أبياات‬

‫فما تبغَ ْون من جلب الفتون‬ ‫أال اي أيها األحباب كفوا‬
‫وبدلتم به قول اجملون‬ ‫تركتم قول أهل الدين طرا‬
‫ُُت َاه احلق وقول اليقني‬ ‫صبتم مثل مأوى عنكبوت‬ َ َ‫ن‬
‫أولو األلباب عن شرع ودين‬ ِ
ُ‫لَعْب تُ ْم فاتْ ُرُكوا قوال نَفاه‬
Literatura, na koju sam se obratio prilikom pisanja ove radnje:

1) Ed-durrul-muhtar,
2) Hašijetu Ibni Abidin,
3) Džessas: Ahkamul-Kur'an,
4) Ibnul-Arebi: Ahkamul-Kur'an,
5) El-fetavel-hindijje,
6) Multeka, Kenz, Hidaja i druga hanefijska djela,
7) Siradžuddin el-Hindi: Zubedul-ahkam,

1
Vidi bilješku na kraju.

10
 8) Šarani: El-Mizan,
9) Ibnu Hubejre: El-Ifsah,
10) Nevevi: Šerhul-muhezzeb,
11) Ibnu Kudame: El-Mugni,
12) Ibnu Hazm: El-Muhalla,
13) Ibnu Hadžer: Fethul-bari,
14) Ibnu Šihne: Šerhul-Vehbanijje,
15) Ibnu Dekikil-ȋd: Šerhu Umdetil-ahkam,
16) Ibnu Nudžejm: El-Ešbahu ven-nezair,
17) El-Mudevvene fi mezhebi Malik,
18) Makrizi: El-Hitat
19) VI god. El-Menara.

Osim nabrojanih djela obratio sam se na još neka djela čija sam imena ovdje ispustio.

Bilješka

Poznato je da se muvekit Careve i Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu razilaze u

regulisanju satova od 2 – 4 minute premda oba rade istim spravama. Tako se isto razilaze u
izrađivanju takvima. Dok su oba ova muvekita izdavala svoje takvime, često puta su se razilazili ne
samo u određivanju pojedinih namaskih vaktova, nego i u određivanju prvog dana arapskih
mjeseci, o čemu zavisi početak ramazanskoga posta i nastup Bajrama. Ta je razlika još više porasla
kad su ovi muvekiti počeli u svojim takvimima označavati namaske vaktove prema alafranga satu.
Taj njihov alafranga sat nipošto se ne smije identifikovati sa običnim alafranga satom, koji
označuje srednje-evropsko vrijeme, po kome se ravna pošta, željeznica, svi uredi i sav poslovni
svijet, jer se često puta razlikuje po 10 minuta. To je samo njihov nekakav alafranga sat, prema
kome bi trebalo regulisati svoj sat, ako se želi ravnati prema alafranga takvimu; inače bi se mnogo
griješilo.

Da se tome haosu stane na put, Vrhovno Starješinstvo Islamske vjerske zajednice je

odlučilo da ono izda kalendar (takvim) za cijelu Jugoslaviju. Povjereno je jednom od dvojice
sarajevskih muvekita da izradi alafranga i alaturka takvim. Radi bolje sigurnosti zatraženo je od
Astronomskog opservatorija Univeziteta u Beogradu, da izradi mjesečeve mijene i s tim zajedno
zalaz sunca za gradove Sarajevo i Skoplje, što je ovaj i učinio. (Vidi 10. i 11. str. Kalendara).

11
 Kad usporedimo ono što je izradio Astronomski opservatorij sa alafranga takvimom koga
je izradio jedan sarajevski muvekit, dobićemo nemale razlike, koje apsolutno ne bi smjele biti bar
u ovom kalendaru koga je izdalo Vrhovno starješinstvo. Te se razlike jasno vide u slijedećoj tabeli:

12
 Dovoljno je usporediti razlike između zalaza sunca u Sarajevu i Skoplju prema
astronomskom opservatoriju i alafranga takvimu jednog dana svakog mjeseca, pa da se odmah
zaključi da jedno mora biti pogrešno, jer se nekad razlikuje u 13 minuta (18 i 5). To je još upadnije
kod uporedbe razlike u minutama među zalazom sunca u Sarajevu i Skoplju prema astronomskom
opservatoriju i alafranga takvimu, gdje se vidi velika razlika između jednog i drugog.

Osim toga, u pomenutom takvimu je označeno podne po alafrangi u isto doba za Sarajevo
i za Skoplje kroz čitavu godinu, a to apsolutno ne može biti tačno, kad je prema kalendaru Bošković
u mjesnom vremenu razlika između Sarajeva i Skoplja punih 12 minuta i 2 sekunde.

To sve nije bilo dosta, nego je onaj koji je pisao alaturka takvim zamijenio treću stranicu
alaturka takvima sa petom stranicom. To se vidi po rednom broju dana u frengi mjesecima a i po
tome, što na trećoj stranici stoji „kanuni-sani-frengi“ a na petoj „kanuni-evel-frengi“, a jasno je da
treba da bude obratno. Zbog ovog je nastala razlika i zbrka u vremenu, koja se na nekim mjestima
penje do 40 minuta. Pa ni kod štampanja takvima nije se niko sjetio da ovo ispravi.

Ovo ovoliko napominjem istine radi kao laik u ovoj stvari. Ja se samo pitam: šta bi bilo,
kada bi ovaj takvim došao u ruke stručnjaka, pa ga on počeo kritikovati? Ja velim samo to sve da
su ovaj takvim pravili astronomi Griniča i Berlina, pa makar oni i nepogrešivi bili (?!), opet se na
njega ne bi moglo osloniti u pogledu uspostavljanja arapskih mjeseci o kojima ovisi post, bajrami
i slično.

13