Professional Documents
Culture Documents
U Nikšiću, 23.11.2018.
1. UVOD
1.1. Predmet proučavanja u ovom radu su funkcije i značenja akuzativa bez predloga u
jeziku Iva Andrića.
,,Akuzativ je prvenstveno padež direktnog objekta, čiji je tipičan oblik akuzativ bez predloga,
sa opštim značenjem nečega na čemu se ili na kome vrši neka radnja. Na to osnovno značenje
naslanjaju se druga značenja akuzativa. Dobija se na pitanje koga? šta?. Akuzativ se u rečenici
pojavljuje kao slobodan padežni oblik, kao padežni oblik vezan glagolom, kao padežni oblik
vezan predlogom i odredbom.”1
Akuzativ bez predloga ima značenje trpioca radnje, nosioca stanja i vremena. U rečenici,
akuzativ može imati funkciju (službu) pravog objekta, logičkog subjekta i priloške odredbe za
vrijeme . 2
1.2. Ivo Andrić (1892-1975) je naš najznačajniji pisac 20. vijeka. Pisati je počeo uoči Prvog
svjetskog rata, prošao kroz burno razdoblje nakon rata, da bi se najpotpunije potvrdio u
doba obnovljenog realizma 30-ih i 40-ih godina. Rođen je u Travniku u zanatlijskoj
katoličkoj porodici iz Sarajeva. Djetinjstvo je proveo u Višegradu, gdje je završio
osnovnu školu. Gimnaziju je završio u Sarajevu, studirao u Zagrebu, Beču i Krakovu, a
doktorat, na temu O duhovnom životu Bosne pod Turcima, je odbranio u Gracu (1924).
Još kao srednjoškolac i student Andrić učestvuje u naprednoj djelatnosti revolucionarne
omladine Mlada Bosna koja se bori za nacionalno oslobođenje jugoslovenskih naroda.
Tek što je izbio Prvi svjetski rat, Andrića hapse austro-ugarske vlasti i interniraju. U
zatvoru provodi 3 godine. ,,Poslije oslobođenja Andrić vrši niz odgovornih dužnosti: bio
je poslanik u Skupštini BiH i u Saveznoj skupštini, vrši dužnosti predsjednika Saveza
književnika Jugoslavije i presjednika Udruženja književnika Srbije. Bio je član Savjeta
Federacije. Još 1926. postaje dopisni a 1939. i redovni član Srpske akademije nauka i
umjetnosti i Slovenske akademije znanosti i umjetnosti u Ljubljani, a 1946. god. Andrić
postaje počasni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.”3 Svoj
književni rad počeo je pjesmama (1911). Prve knjige koje je objavio bile su zbirke
pjesama u prozi Ex Ponto (1918) i Nemiri (1920). Pisao je još i pripovijetke (Put Alije
Đerzaleza, Priča o vezirovom slonu, Most na Žepi, Anikina vremena, Mara
Milosnica,…), romane (Na Drini ćuprija, Travnička hronika, Gospođica) i eseje
(Razgovor s Gojom, O Vuku kao piscu, Vuk, reformator, Vuk i inostranstvo,…) . 4
1
Piper, Klajn, 2013:368
2
U akuzativu stoji i ime vremenske mjere i pravi vremenski (temporalni) akuzativ. ,,Razlika između temporalnog
akuzativa i akuzativa za mjeru vremena jeste u tome što temporalni akuzativ daje odgovor na pitanje kad? i
upotrebljava se naporedo s temporalnim genitivom u istom značenju, a akuzativ mjere vremena odgovara na
pitanje koliko dugo je nešto trajalo i oblik genitiva umjesto njega nikako ne bi mogao biti upotrijebljen.” (Nenezić,
2018:16)
,,Akuzativ se često upotrebljava u pojedinim priloškim izrazima za određivanje načina glagolske radnje” (Nenezić,
2018:16)
3
Andrić, 1980:291
4
Deretić, 2002:148
2
Andrić je dobio povelju za životno djelo, tada najveću književnu nagradu (1956), a
1961. godine dodijeljena mu je Nobelova nagrada za književnost.5
6
5
Andrić, 1980:291
6
U radu ćemo koristiti skraćenice za djela Iva Andrića: Na Drini ćuprija – NDĆ, Travnička hronika – TH, Prokleta
avlija – PA;
7
Štambuk, 1972:551
8
Tepavčević, 2018:26
9
Tepavčević, 2018:10
3
padežu sa predlogom ili bez njih. Priloške odredbe se dijele na: priloška odredba za
vrijeme, mjesto, način, količinu, uzrok, cilj, mjeru, količinu.10
4.1.1. Priloškom odredbom za vrijeme određuje se vrijeme radnje obilježene predikatom.
Označava se: glagolskim prilozima, prilozima i predloško-padežnim oblicima. U djelima Iva
Andrića pronašli smo sljedeće primjere za akuzativ u funkciji priloške odredbe za vrijeme:
- Mesec dana presedao je fon Miterer u Brodu, šaljući uzalud kurire u Beč i u Travnik. (TH, 92)
– To je, kao svako veče, prolazio strmom ulicom Musa. (TH, 134) – Na proširenom zaravanku
vježbali su po vas dan. (NDĆ, 161) – Mnogi je samac tu presedeo sate i dane u tihom pevanju.
(NDĆ, 164)
5. ZAKLJUČAK
5.1. . Ivo Andrić je naš veliki pisac. Njegova djela puna su ljepote, a građa je vješto
organizovana. Andrićeve rečenice su duge, ali razumljive. Kod njega smo najviše pronašli
primjera za akuzativ u funkciji pravog objekta, kao i primjere za akuzativ u funkciji priloške
odredbe za vrijeme. Nijesmo pronašli primjere za akuzativ u funkciji logičkog subjekta.
10
https://www.boske.rs/stranice/priloske_odredbe.html (20.11.2018. godine)
4
LITERATURA
1. Andrić, Ivo. Na Drini ćuprija, Sarajevo, Svjetlost, 1980.
2. Andrić, Ivo. Prokleta avlija, Beograd, Prosveta, 1965.
3. Andrić Ivo. Travnička hronika, Beograd, Prosveta, 1963.
4. Deretić, Jovan. Istorija srpske književnosti, Beograd, Prosveta, 2002.
5. Nenezić, Sonja. 2018.
6. Piper, Predrag, Klajn, Ivan. Normativna gramatika srpskog jezika, Novi Sad, Matica
srpska, 2013.
7. Tepavčević Miodarka. 2018.
8. Štambuk, Zdenko. Srpskohrvatski jezik, Beograd, Interpres, 1972.
9. https://www.boske.rs/stranice/priloske_odredbe.html