7.

hrvatski geografski kongres

Čakovec 9.-11. listopada 2019.
___________________________________________________________________________

METODOLOŠKI PRISTUPI ODREĐIVANJU EKOLOŠKI

PRIHVATLJIVIH PROTOKA

Ivan Čanjevac1, Ivan Vučković2

Ključne riječi: ekološki prihvatljiv protok, biološki minimum, Okvirna direktiva o vodama
Europske Unije, tekućice, hidrologija

1. UVOD
Riječne brane, odnosno pregrade na tekućicama, osim što prekidaju uzdužnu povezanost
rijeke, mogu, kao i drugi zahvati kojima se oduzimaju vode (npr. zahvati za vodoopskrbu),
imati značajan utjecaj na promjenu prirodnog protočnog režima tekućica. Zbog svojega
utjecaja na ekosustav koji se nalazi nizvodno od pregrada (brana, pragova i dr.) ili zahvata
potrebno je na dijelu vodotoka koji se nalazi nizvodno odrediti protočni režim koji bi
omogućio nesmetano funkcioniranje ekosustava na tom dijelu vodotoka. Strategija
upravljanja vodama te vodno zakonodavstvo u Republici Hrvatskoj, trenutno koristi pojam
ekološki prihvatljiv protok u smislu biološkog minimuma, a definira ga kao „Protok koji
osigurava opstanak i razvoj biocenoza u rijeci kao biotopu“ (Hrvatske vode, 2009).

2. PRISTUPI EKOLOŠKI PRIHVATLJIVOM PROTOKU

1
Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Geografski odsjek, Marulićev trg 19,
Zagreb, 10000, Hrvatska, canjevac@geog.pmf.hr

2
Elektroprojekt d.d., Građevinsko-arhitektonski biro, Odjel za zaštitu voda, prirode i okoliša,
Alexandera von Humboldta 4, Zagreb, 10 000, Hrvatska, ivan.vuckovic@elektroprojekt.hr
Okvirna direktiva o vodama Europske Unije te njezini provedbeni dokumenti (Europska
komisija, 2015) podrazumijevaju širi, obuhvatniji pristup problematici određivanja ekološki
prihvatljivih protoka. Naime, za dobro funkcioniranje riječnog (i priobalnog) ekosustava nije
dovoljno uzimati u obzir samo minimalne protoke. Važan je cijeli protočni režim odnosno
kvantiteta i dinamika riječnog toka (kroz analizu pojava maksimuma i minimuma, amplituda,
vremena pojave, trajanja i sl.) jer oni predstavljaju ključne abiotičke čimbenike te uvelike
određuju ekološke uvjete tekućice. O tome se u znanstvenoj zajednici govori, istražuje i
definira već više od 40 godina. ODV definira pojam ekološki prihvatljiv protok (ecological
flows) te ga definira kao hidrološki režim koji je u skladu s okolišnim ciljevima za površinske
vode u Stavku 4. Okvirne direktive o vodama EU (Europska komisija, 2015). Tako određen
ekološki prihvatljiv protok usmjeren je (radi jednostavnosti) isključivo na sprječavanje
degradacije ekološkog stanja vodotoka te postizanje najmanje dobrog ekološkog stanja što je i
cilj ODV-a. Suvremeni trendovi u istraživanjima koriste engleski pojam environmental flows
koji bi se u hrvatskom jeziku trebao prevoditi kao održivi protočni režim (ili održivi protoci).
To proizlazi iz različitih definicija koje su u posljednjih 15 godina dali različiti stručnjaci i
ustanove (Bonacci, 2003; Dyson i drugi, 2003; Tharme, 2003; Hirji i Davis, 2009; Meitzen i
drugi, 2013). Iako se on ponekada preklapa s definicijom ekološki prihvatljivog protoka u
pravilu je u njegovo definiranje uključen i čovjek (njegove potrebe i djelatnosti) kao dio
ekosustava. Tako se uglavnom definira kao onaj protočni režim koji odgovara potrebama
ekosustava, ali i ljudi koji žive uz i od rijeke. Teži se holističkom pristupu te uvažavanju sve
tri povezane komponente održivoga razvoja (okoliš, društvo, gospodarstvo). Tomu treba
dodati i najnoviji trend povezivanja određivanja održivog protočnog režima s uslugama
ekosustava (Gopal, 2016).

3.ZAKLJUČAK
Tharme (2003) je pobrojao više od 200 metoda za određivanje održivog protočnog režima. Od
jednostavnih, brzih metoda koje zahtijevaju mala financijska sredstva sve do dugotrajnih
višegodišnjih pristupa koji zahtijevaju znatna financijska sredstva. Metode u pravilu dijelimo
na čisto hidrološke (kabinetske), hidrauličke (uključuju terenske obilaske i simulacije
promjena), biološke (modeliranje staništa) te holističke. Svaka od navedenih grupa metoda
zahtjeva sve više vremena i financijskih sredstava. Današnji trendovi teže holističkom
pristupu koji uključuje interdisciplinarne skupine stručnjaka s ciljem održivih rješenja. Za
očekivati je da će takve trendove slijediti i hrvatsko vodno gospodarstvo te napraviti korak
unaprijed u određivanju i provođenju ekološki prihvatljivih protoka na svojim vodotocima.
LITERATURA
Bonacci, O. (2003): Ekohidrologija vodnih resursa i otvorenih vodotoka, Građevinsko-
arhitektonski fakultet Sveučilišta u Splitu i IGH, 492.
Dyson, M., Bergkamp, G., Scanlon, J. (2003): Getting started, Flow. The Essentials of
Environmental Flows (Urednici - Dyson, M., Bergkamp, G., Scanlon, J.), IUCN,
Gland i Cambridge, 118.
Europska komisija (2015): Ecological flows in the implementation of the Water Framework
Directive, Guidance document no 31, 106.
Gopal, B. (2016): A conceptual framework for environmental flows assessment based on
ecosystem services and their economic valuation, Ecosystem Services, 21, 53-58.
Hirji, R. i Davis, R. (2009): Environmental Flows in Water Resources Policies, Plans, and
Projects: Findings and Recommendations, The World Bank, Environment and
Development series.
Hrvatske vode (2009): Strategija upravljanja vodama (Urednik - Biondić, D.), Zagreb.
Meitzen, K.M., Doyle, M.W., Thoms M.C, Burns, C.E. (2013): Geomorphology within the
interdisciplinary science of environmental flows, Geomorphology, doi:
10.1016/j.geomorph.2013.03.013
Tharme, R. E. (2003): A global perspective on environmental flow assessment: emerging
trends in the development and application of environmental flow methodologies for
rivers, River Research and Applications, 19, 397-441.