Gospoda Glembajevi – interpretativni esej

Krleža svoje stvaralaštvo stvara u drugom razdoblju hrvatske književnosti. Ova

psihološko-socijalna drama pod nazivom „Gospoda Glembajevi“ je jedna od tri drame koje
pripadaju ciklusu o Glembajevima uz drame „U agoniji“ i „Leda“. Drama „Gospoda Glembajevi“
problematizira uspon i propast zagrebačke „elitne“ obitelji Glembay. U kontekstu djela, ulomak
tematizira raspravu Leonea i njegovog oca, Ignajta Glembaya.

Ignjat Glembay glava je obitelji, a ujedno i vlasnik tvrtke Glembay Ltd. Leone nakon
duge odsutnosti u trajanju od jedanaest godina vraća se obitelji u Zagreb povodom proslave
jubileja očeve tvrtke. Između Leonea i nejgove obitelji traje dinamični sukob. Korijeni tog sukoba
leže u barboczy legendi koju on prepričava, a govori da je prvi varaždinski Glembay u šumi ubio
i orobio jednog kranjskog zlatara te si je na taj način podigao društveni ugled. Leone u
razgovoru s Ignajtom glembajevštinom naziva hedonističke životnu filozofiju obitelji Glembajevih
te se njoj izričito suprotstavlja. On uviđa monstruozne osobine svoga roda, žudeći za bijegom
od glembajevske krvi („Počela me je boljeti glava od svega toga. Dozvoli mi samo da
primijetim još i to: ti to ne razumiješ da nekoga može da boli glava u ovoj glembajevštini!
Mi smo dvije rase, kao što si sâm rekao: Glembajevi i Daniellijevi !“). Leone se nalazi
između dvije krvi koje mu kolaju tijelom dok ga vodi želja za zatiranjem glembajevskog roda.
Govori da ga otac nikad nije volio zbog toga što u njemu nije vidio „pravog“ Glembaya („Ti
mene nisi nikada volio, jer konačno unutar svog veltanšaunga ti za to nisi imao nikakva
razloga! I baš zato jer smo nas dvojica dvije rase, ja od početka, koliko se sjećam, ne
samo da sam ti bio indiferentan, nego upravo protivno: ti me nikada nisi trpio!“). Leone u
razgovoru s ocem Ignajta psihički uništava govoreći mu o svemu, a na posljetku i o barunici
Castelli, maćehi, na što dolazi do fizičkog sukoba, i Ignjat pada u nesvjest. Bio je to konačni
obračun s ocem za kojeg se pripremao svih tih godina dok je bio odsutan. Leone barunicu nikad
nije prihvatio kao zamjenski autoritet nakon smrti majke. Barunica Castelli je bila rastrošna i
ljubavnički nastrojena. Dodvoravala se kome je stigla – Leoneovom bratu Ivanu, velečasnom
Silberbrandtu... Njen cilj je steći što viši položaj u društvu uz lagodan život s ljubavnicima koji bi
joj ugađali. U svemu tome Leone pomoć i duševni mir pronalazi u udovici svoga brata Ivana,
dominikanki Angeliki. Ona ga smiruje odvraćajući ga od zločinačkih misli koje ga progone.

Barunica dovodi do završetka Leoneovih unutarnjih previranja između nagonskog i

ljudskog, glembajevskog i daniellijevskog. Na baruničine optužbe Angeliki kako je jedna obična
drolja, Leone ju ubija te žudeći za suzbijanjem glembajevštine ponovno pada u taj isti mrak
nedokazujući da je bolji od njih. Bogatstvo Glembajevih je preko noći krvlju stečeno, a isto tako
preko noći krvlju i izgubljeno.

Robert Pejakić 4.ET3