"ŽENA OD BATHA I NJENA PRIČA"*

Mary S. Bache

"Ž ena od Batha" predstavlja osobe podređene autoritetu, au-

toritetu religijskih tekstova i njihovih mizoginističkih ko-
dova. Iako "Žena od Batha" ostvaruje materijalnu dobit, moglo bi se
ustvrditi da ne zadobija autoritet sve dok ne dobije priliku javno se
izraziti tokom hodočašća, ne riskirajući odmazdu. Kad zauzme po-
zornicu, drugi hodočasnici postaju njena publika, uzimajući u obzir
njen glas, ono šta ona priča, ali kako komentira njhove priče.
"Priča Žene od Batha", kao i većina ostalih, sastoji se iz dva dijela,
proslova i same priče. Takva struktura odražava Chaucerovu ideju
simetrije kakvu je već pokazao u Troilu i Kresidi. U Proslovu "Žena od
Batha" samu sebe portretira kao žrtvu patrijarhalnog svijeta, a kako
se pokušava nametnuti prozivaju je ‘pokvarenom ženom’. Međutim,
u "Priči" ona predstavlja situaciju u kojoj autoritet preuzima žena, a
glas razuma zamijeni arogantnu nametljivost. Pomoću takvoga kon-
trasta, možemo shvatiti vrijednosti i kodove vladajućeg ponašanja u
datom društvu.
Za razliku od drugih hodočasnika, "Žena od Batha" nije predstav-
ljena prema svom položaju ili zanimanju, nego prema njenu bračnom

* "Autoritet kod Chaucera i "ženskih" naratora Canterburiyskih priča" septembar 2015. treći
dio studije
245
Časopis za društvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

statusu supruge. Moguće da je ponovno obudovjela; nikad nije obaš-

njeno šta se dogodilo Jankynu, njenom petom mužu, no ona je i te
kako spremna uzeti šestoga:
Šesti je dobro doš’o, kad god svrati,
kreposnom ja neću dugo stati. 1
Nasuprot ljepoj Kresidi, obučenoj u udovičku crninu, Žena ima
razmaknute zube i upadljiva je u svojoj raspar odjeći. Moglo bi se reći
da način na koji je odjevena reklamira i njeno bogatstvo i njenu sek-
sualnu moć; njena ekstravagantna punđa, njene žarko crvene čarape
i postole uz nogu, znak njene taštine. Odaje dojam samouvjerenosti i
želje za pažnjom. Kao cehovske supruge, na koje se poziva u Općem
Proslovu, ona pokazuje sklonost ka pravu prvenstva:
Pred nju ni jedna žena iz sve župe
Ne smjede kad se milodari kupe; 2
Međutim, daje oduška svom nezadovoljstvu ako nije udovoljeno
njenim željama.
U Općem prologu "Žena od Batha" opisana je kao poslovna žena,
vješta tkalja. Pretpostavka je da je time trgovala i kad je bila sama
u nekoj fazi svog života, jer je vrlo svjesna moći novca.3 Čini se da
ona potpuno kontrolira svoje financije, sve što je naslijedila od bivših
muževa. Ipak, uprkos nagomilanom posjedu i bogatstvu, to je gotovo
ništa u poređenju s njenom potragom za ljubavlju. Ona se jako su-
protstavlja ideji da je žena roba, objekt razmjene unutar bračnog ugo-
vora, te proklinje marginalizaciju. Želi biti prhvaćena takvom kakva
jest, a ne da mora ugađati hirovima matorog muža koji svojoj mladoj
nevjesti neprekidno pronalazi mane. Izgleda da unutar bračne veze
nema previše povjerenja i poštovanja, a muška ljubomora toliko je

1 Citati iz knjige su prema prijevodu Luke Paljetka iz: Geoffrey Chaucer, Canterburyske
priče, Globus media Zagreb, 2004
2 Ibid., Opći proslov 449‐50 12
3 Elliott, Dyan. "Marriage". The Cambridge Companion to Medieval Women’s Writing. Ed.
Carolyn Dinshaw and David Wallace. Cambridge: Cambridge University Press, 2003. 40-
57.
246
 Zeničke sveske

jaka da ona misli kako bi te ‘stare budale’, kako naziva prva tri muža,
najradije svoje žene zaključali pred radoznalim očima:
Što treba da me sumnjičiš i vrebaš?
U škrinju svoju stavit bi me, vidi!
Moraš reć: "Ženo, gdje god hoćeš idi;"4
Prisjećamo se mlade nevjeste iz poeme Yonec Marie de France iz
dvanaestog stoljeća, koja je podvrguta sličnom ponižavanju. Prisilili
su je na brak s bogatim starcem kako bi mu rodila nasljednika. Pošto
je taj brak ostao bez djece, zatvorili su je u kulu na sedam godina kako
bi izbjegli da ona bude predmet pažnje. Starčevoj sestri je dodijeljena
uloga čuvarice i špijuna.5
Kad je pozvana da prozbori, Žena odlučuje obratiti se svojoj pre-
težno muškoj publici pričom o braku. Njeni su pogledi nekonvencio-
nalni, graniče s neposlušnošću. Njeno bračno iskustvo i pouke koje
treba izvući daju jednako dobre upute kao i one koje zagovara crkve-
ni autoritet:
Iskustvo, čak i da na svijetu nije,
Umova drugih, posve dosta mi je
Da kažem vam svu bijedu braka sveta;6
Žena ne vjeruje previše u klerikalno tumačenje vjerskih tekstova,
naročito stoga što se ženu često portrerita kao grešnicu. Pošto origi-
nalni izvori, napisani na latinskom, nisu dostupni ni njoj ni crkvenoj
kongregaciji, do koje mjere treba vjerovati tome što klerici govore?
Oni, koji na prmjer, osuđuju žensku pohotu, često i sami gore od po-
žude, a kad njihova seksualna moć tih zaštićenih učenjaka opadne,
svojoj frustraciji daju oduška tako što žene načine svojim žrtvenim
jarcima:

4 Ibid., 316‐318
5 Marie de France, "The Lais of Marie de France". 2nd ed. Trans. Glyn S. Burgess and Keith
Busby. London: Penguin Books, 1999. 86‐93 40 WBT 1‐3 13
6 Ibid. 1‐3 13
247
Časopis za društvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

Učenjak stoga ne hvali vam žene.

Kad ostari učenjak i ne mari
Za Veneru, ko ni za postol stari,
Sjedne i piše tada, umom skrene,
Da nevjerne u braku jesu žene!7
Baš kao što klerici, u ime Crkve manipuliraju tekstom prilago-
đavajući ga svojim ciljevima, istim metodom služi se i Žena ne bi li
potkrijepila vlastite tvrdnje. Ona pobija različite forme teološkog dis-
kursa o braku i nevinosti; da ljudi trebaju stupiti u brak samo jed-
nom, te da krepost ima prednost u odnosu na drugi brak. Ona uzi-
ma Lollardov stih o preudavanju udovca, te brani njihovo pravo na
preudaju, pozivajući se na biblijsku priču o "Samarićanki na zdencu".
Zar je žena četiri puta bila udovica i nevjenčano živjela s petim "mu-
žem". Isus im naredi da se vjenčaju, a nikakvu primjedbu nije stavio
na broj prethodnih brakova. Žena također citira primjere Solomona,
Abrahama i Jakova, svaki od njih imao je više žena. Njeni su pogledi
direktni, njeno rezoniranje istovremeno praktično i logično. U smislu
prokreacije on kategorički tvrdi: "Ljubite se i množite, Bog traži;"8 Bez
razmnožavanja ne bi bilo ni djevičanstva:
Jer da nevinost zahtijevaše Bog,
Tad prokleo bi bio brak zbog tog.
A, doista, da sjeme nije palo,
Iz čega, tad bi, djevičanstvo cvalo?9
Čini se da Žena utjelovljuje težnje onih žena koje zahvaljujući
glasnom čitanju Biblije u domaćinstvu, napamet znaju njene dijelo-
ve i ozbiljno promišljaju o suštini biblijske poruke. Duhovnoj strani
Ženine ličnosti trebalo bi pridati veću važnost, ona se naročito ma-
nifestira u njenoj "Priči". Etička pitanja koja Žena postavlja lako se
previde ukoliko se pažnja usmjeri na materijalni aspekt njena karak-

7 Ibid. 706‐710
8 Ibid. 28
9 Ibid. 69‐72
248
 Zeničke sveske

tera i Ženinu seksualnost iz Proslova, kao na primjer u analizi Shelie

Delany o "seksualnoj ekonomiji" u Chaucerovu potretiranju "Žene od
Batha". Delany tvrdi kako je "s doktrinarne tačke gledišta, ona duhom
siromašna."10 Ženina propovijed o moralu i rasprava o suverenosti
u braku iz njene "Priče" daju drukčije naznake. Jill Mann naglašava
da kad Žena napada antifeministički diskurs iz Proslova, ona se služi
istom retorikom koju koriste zagovornici takvih pogleda. Međutim,
izbjeći te stereotipe je lakše reći nego učiniti, što je moguće shvatio i
sam Chaucer.11 Elaine Treharne to naglašava kad tvrdi:
Žena […] nema autoriteta, kako zbog nemogućnosti čtanja i tumačenja
autoritativnih tekstova koje citira, tako i kroz predavanje i propovijed na
način na koji joj to Chaucer dopušta. No svaki privid autoriteta koji Chau-
cer dopušta i koje se obuhvati pozitivnim tumačenjem Žene, Chaucer
pokvari stereotipnim i očito inferiornim formama ženskog govora kako
ga on bilježi i upotrebljava.12
Carolyn Dinshaw, s druge strane, kaže: "Žena […] imitira patri-
jarhalni diskurs ne da bi ga u ptpunosti ‘osujetila’, sasvim potkopala,
nego da ga reformira, zadrži, ali tako da ga prilagodi ženskoj želji."13
Postavlja se pitanje kako se ova različita tumačenja Žene uklapaju u
njenu "Priču", ne samo u smislu sadržaja, nego i stila i strukture. Dok
Ženina pojava i jezik iz Proslova mogu izazvati predrasude, može se
reći da joj "Priča" dozvoljava iskoračiti iz ograničenja muški orijenti-
ranog jezika i baciti novo svjetlo na vrijednosti do kojih ona drži.
Mnoge žene privlači Lollardov pokret te se one priključuju gla-
snom čitanju Biblije i grupama za diskusiju. One sad imaju izravan
pristup znanju te mogu diskutirati sveto pismo služeći se vlastitim
jezikom i pod svojim uvjetima. Alcuin Blamires tvrdi da Ženina obra-

10 Delany, Sheila. "Sexual Economics, Chaucer’s Wife of Bath, and The Book of Margery
Kempe". Minnesota Review. 5.1 (1975): 104-115.
11 Mann, Jill. Feminizing Chaucer. Cambridge: D. S. Brewer, 2002. 66‐67
12 Treharne, Elaine. "The Stereotype Confirmed? Chaucer’s Wife of Bath". Writing Gender
and Genre in Medieval Literature. Ed. Elaine Treharne. Cambridge: D.S. Brewer, 2002.
93-115.
13 Dinshaw, Carolyn. "‘Glose/Bele chose’: The Wife of Bath and Her Glossators. Eunuch Her-
meneutics". Chaucer. Ed. Corinne Saunders. Oxford: Blackwell Publishers, 2001. 307- 324.
249
Časopis za društvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

na braka a protiv djevičanstva i udovištva možda potiče otud što

je Chaucer znao za te diskusije među ženama, iako se na ženu ne
može gledati kao na Lollarda.14 Neovisnost Ženine misli rađa želju za
samostalnošću, kontrolom nad samom sobom, a ne želju za slijeđe-
njem lolardizma. Pa ipak, podvrgnuta je kazni, čak je dobila i batine
zbog utjecanja ‘perverznim’ idejama i zauzimanja za sebe. Čin unište-
nja Jankynove knjige o "zlim ženama", Teofrastove Zlatne Knjige o Bra-
ku, koja predstavlja izvor autoriteta za antifeministički napad, jednak
je svetogrđu i ona će platiti cijenu u vidu Jankynove nasilne reakcije.
Žena bi htjela vidjeti reformu patrijarhalnog diskursa, naročito stoga
što je književni autoritet koji poznaje toliko jednostran. Takav diskurs
šteti imidžu i reputaciji žene i ima malo veze sa stvarnošću.
Iako se udanu ženu smatralo muževljevim vlasništvom, a ona je
dužna biti potpuno poslušna, to ga ne ovlašćuje za neograničeno na-
silje. Pa ipak su kanonski autoriteti pridali mužu "pravo na poprav-
ku, koje je moglo uključivati vezanje žene ili uskraćivanje hrane".15
Kao njen ‘gospodin i gospodar’, muž je imao ovlaštenje da joj na silu
nametne znanje o kojem je Jankyn, bivši oksfrodski đak, bio potpu-
no obaviješten i u potpunosti ga je koristio. Dyan Elliott naglašava
kako je većina slučajeva prisile i okrutnosti u braku koja bi se našla
pred crkvenim sudom, ostajala neriješena. U većini slučajeva traženo
je pomirenje. Kad je u pitanju seksualna prisila, dužnost supruge bila
je da ‘obavi svoju dužnost’ i udovolji muževljevoj želji, tako da on
nije u iskušenju tražiti zadovoljenje izvan braka.16 To nije lak zadatak
za dvanaestogodišnjakinju koja stupa u brak. Žena, zapravo, hrabro
okreće bank. Daje naslutiti da je ona imala kontrolu. Pošto su je njena
prva tri muža teško mogla zadovoljiti, ona je morala tražiti drugdje.
Mada se muški preljub općenito tolerirao, to nije bio slučaj kad su u
pitanju supruge.

14 Blamires, Alcuin. "Beneath the pulpit". The Cambridge Companion to Medieval Wo-
men’s Writing. Ed. Carolyn Dinshaw and David Wallace. Cambridge: Cambridge Uni-
versity Press, 2003. 141-158.
15 Elliott, Dyan. "Marriage". The Cambridge Companion to Medieval Women’s Writing. Ed.
Carolyn Dinshaw and David Wallace. Cambridge: Cambridge University Press, 2003. 40-
57.
16 Ibid 50
250
 Zeničke sveske

Iako Žena odaje utisak tolerantnog stava prema seksualnom pona-

šanju, ne može se biti siguran da li je to zaista tako. U Općem proslovu
se kaže:
Tako je puno znanja mogla steći,
Bje razmaknutih zuba, treba reći.17
Njena lutanja mogla su se odnositi na njenu ljubav za hodočašća,
tokom kojih se mogla upustiti u svakakve veze. S druge strane, mo-
gla bi se odnositi i na njeno poznavanje odmetnutih muževa; svog
četvrtog ona opisuje kao libertinca, "jednog mangupa" koji je imao
ljubavnicu, "razvratnik".18 Uprkos svom visokom statusu – pokopan
je ispod raspela u lokalnoj crkvi – nije bio ništa drugo do ženskar.
Žena izverzirano govori o seksualnim ponašanjima, toliko zapam-
tivši iz vjerskih tekstova i Jenkynovog čitanja Teofrasta. Linija između
istine i fantazije tanka je. Ne samo da nastoji izazvati neku reakciju
među hodočasnicima, nego ona publici otvoreno otkriva one manje
pristojne strane braka. Čini se prirodnim što je Ženina majka svoju
dvanaestogodišnju kćer prije udaje pokušala naučiti nekim pravili-
ma igre, jer ta nije mogla puno znati o hirovima i porocima pohotnih
staraca. Tokom svojih bračnih godina, Žena je bila prisiljena prostitu-
irati se kako bi imala neki vid samostalnosti, što je situacija koju ona
smatra ponižavajućom:
Ne možeš praznih ruku biti lovac.
Sav njegov blud ću podnijet za novac,
I glumit da mi ugodno je bilo;
Zbog tog im stalno gunđam, to me jedi.19
Mislila je da će drukčije biti s mlađim muškarcem, Jankynom, koji
je dvadeset godina mlađi od nje. Privukao ju je njegov izgled, činje-
nica da je bio pametan, zabavan, te je sanjala o vezi koja bi je bolje
seksualno zadovoljila. Nije se mogla gore prevariti: Jankyn je bio ma-

17 Ibid. Opći proslov 467‐468

18 Ibid. "Priča Žene od Batha", 453‐454
19 Ibid. 415‐418
251
Časopis za društvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

zohist, njena "ljubav" prema njemu otrovana brutalnošću. Njegovo

seksualno ponašanje moglo je prizvati sjećanja na prvu bračnu noć
prvoga braka; znači silovanje:
Da cijelu noć ga sanjah, rekoh k tome,
Da želio me ubit u snu mome,
Da čitav krevet bi pun krvi same;
Al ufam da će dobro to bit za me,
Jer krv, ta znači zlato, to se zna. 20
Ženin osjećaj poniženja i nepravde toliko je duboko ukorijenjen da
ona u svojoj priči poteže temu silovanja. Silovatelj je vitez, navodno
personifikacija kavaljerstva, a njegova žrtva mlada djeva koja je šeta-
la pored rijeke. Može se pretpostaviti da je djeva visoka roda, jer je
priča o njenom zlostavljanju prihvaćena kao istinita, a vitez priveden
pred kralja. Prema tadašnjem zakonu, a Žena datira Priču u vrijeme
Kralja Arthura, vitez je osuđen na smrt. Međutim, Arthurova kraljica
zahtijeva da ona riješi tu stvar, postavivši tako osnovu za romantičnu
priču. Datirajući Priču u arturovsko okruženje, u kojem prevlađuju
čarobnjaci i zvijeri, a vitez savladava prepreke prije no što osvoji na-
gradu, publici je omogućena distanca i ona može suditi objektivnije.
Kraljice i njene dvadesetičetiri dvorske dame pred viteza postavljaju
zadatak da sazna šta je najveća ženska želja, unutar tradicionalnog
razdoblja od jedne godine i jednog dana; u suprotnom, neka se vitez
pozdravi sa životom. Ironija je da taj vitez kavaljer, u čiji bi kodeks
trebalo da ulazi i obrana žena, nema pojma šta žene stvarno žele. Niti
je zahvalan za ukazanu milost. U potrazi za rješenjem on naiđe na
ružnu staricu Hag, koja živi u njemu stranoj zemlji. Očajnički nasto-
jeći izvući se iz situacije, on olako obeća kako će učiniti šta god ona
želi ako mu otkrije odgovor. Dok ponavlja Hagine riječi red kraljicom
i dvorom, ni ne pomišlja da će biti prisiljen oženiti se njome:
"Kraljevska gospo, općenito," rekne,
"Svaka bi žena voljela da stekne

20 WBT 577‐581
252
 Zeničke sveske

Nad mužem, i nad ljubavnikom svojim,

Svu vlast, gospodar da mu je, ne dvojim."21
Vitez ne poštuje Hag, naročito jer vjeruje da je ona nižeg roda.
On je neotesan, nasilan i odbija bilo kakav oblik ljubavi; on ne želi da
njegova obitelj doživi takvo poniženje: "Ljude se ne smije poniziti ta-
ko!"22 On i ne pomišlja na reputaciju djeve o kojoj više ništa ne čujemo,
niti na sramotu i rizik da rodi kopile. Još gora je za viteza pomisao da
se preda staroj ženi. On je preklinje da uzme sva njegova dobra, ali da
se prođe njegova tijela. S druge strane, mlade žene, prisiljene na brak
u svrhu političkog ili ekonomskog saveza, mogu samo pokorno po-
slušati. One ne posjeduju vlastita tijela. Sve vrijeme veze s Hag vitez
insistira na statusu kojeg više ne posjeduje. Odabravši slijediti vlastite
želje i zloupotrijebiti privilegije koje mu daje položaj, on nije ništa
drugo do neotesanac. Nema ni milosrđa ni saosjećanja, pa ga Hag
mora poučiti o kršćanskim načelima u nadi da se može povratiti. Ona
naglašava kako plemenitost dolazi od Božje milosti, a ne od našeg
položaja: "Ne daje nam se zbog našeg podrijetla."23 A kad je u pitanju
siromaštvo, i sam Krist je odabrao živjeti po tom kodeksu:
Pomaže ona kada čovjek pati,
Da lakše Boga i sam sebe shvati. 24
Hag primijećuje da vitez i dalje želi tjelesno, ženu koja je objekt
ljepote i kojoj će se diviti. Ona nudi dvije mogućnosti; imati ženu koja
je stara, ružna i vjerna, ili onu koja je mlada, lijepa, ali nevjerna. Vitez
nije dovoljno prosvijetljen da bi izabrao i potčinjava se pod Haginu
"mudru vlast".25 To što se "Priča" završava živjeli su sretno do kraja
života, dok vitezovo srce "stade tuć’ mu glasno"26 nakon što se Hag
transformira u lik iz njegovih snova, može se tumačiti kao sredstvo
smirivanja situacije, normalizirajući efekt. Ljubav i uzajamnost mo-

21 Ibid. 1037‐1040
22 Ibid. 1069
23 Ibid. 1164
24 Ibid. 1201‐1202
25 Ibid. 1231
26 Ibid. 1253
253
Časopis za društvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

gući su ovom romantičnom svijetu, žena postiže suverenitet nad tije-

lom i umom svog supružnika.
U poređenju s Proslovom, "Priča" ima potpuno drukčiji ton. Sama
naracija se bolje kontrolira; kritika društvenog kodeksa ponašanja
više je implicitna nego izgovorena. Vitez nastoji opravdati svoju moć
svojim položajem u društvenoj hijerarhiji, ali takav se autoritet poka-
že iluzornim. Samo slušajući druge i poštujući njihovo mišljenje može
se zadobiti istinski autoritet. Takvo gledište ne ograničava se samo na
viteza iz arturovske priče; ono se može primijeniti na različite sfere
društva, aristokraciju, Crkvu i one koji održavaju patrijarhalne običa-
je. "Žena od Batha" ne želi srušiti sistem, nego ga dopuniti. Ne samo
da ona pokazuje potrebu za većom tolerancijom, nego također i po-
trebu da žena nađe svoje mjesto u tekstu. Pošto njen glas na temu
ženske podređenosti i rodne diskriminacije odzvanja generacijama,
može se ustvrditi da ona postiže autoritet.
Mogli bismo se zapitati kako je Chauceru uspjelo stvoriti osobu
čija ličnost je tako otporna. Carolyn Dinshaw primijećuje:
Ona se pojavljuje opet i opet: naoko neukrotiva, ona čak prelazi granice
svog ‘fiktivnog univerzuma’, Canterburyskih priča – kad izazove uzbu-
đene upadice Oproštenika i Fratra, a Službenik i Trgovac je poštuju kao
neku vrstu autoriteta.27
Chaucer postiže efekt ponajprije pomoću strukture. Kontrast iz-
među Ženina Proslova i Priče uspješno prenosi poruku teksta. Uz to,
Chaucer dopušta autorici da se sama predstavi na svoj način, koriste-
ći se njenim izrazima i jezikom. Napokon, stavlja je u okvir u kojem
ona s drugim opći na ravnopravnoj osnovi. Kad je u pitanju njena
ličnost, ona je odsječna, otvorena i vrlo zabavna dok prenosi šta zna.
Ona je pričljiva, i lako je zamisliti kako trača. U Proslovu ona ulogu
povjerenice znalački dodjeljuje prijateljici Alison, dok u "Priči" žen-
ski sud i žene diljem zemlje imaju dosta toga reći o ženskim željama.

27 Dinshaw, Carolyn. "‘Glose/Bele chose’: The Wife of Bath and Her Glossators. Eunuch
Hermeneutics". Chaucer. Ed. Corinne Saunders. Oxford: Blackwell Publishers, 2001. 307-
324.
254
 Zeničke sveske

Efekt nalik horu je svojevrstan Chaucerov tour de force, mješavina uče-

nog i mundanog dok te žene izražavaju šta im je prvo na umu:
Rekoše jedni najdraža im svota,
Novca je, drugi, ugled i ljepota,
A treći, blud i lijepe nove halje,
Udavat se i preudavat dalje.
Rekoše neki da nam duhu godi
Kad razgovor se laskav s nama vodi.28
Humor i dublji smisao izlaze na vidjelo.

Komičnost, u vidu ironije, parodije i satire, daje Chauceru prosto-

ra izraziti ideje s manje zadrške. Ironija prema fratrima koji u "Priči"
"vrebaju iza svakog ćoška" je relativno blaga, ali dublji, ubojiti smisao
tiče se moralnosti svećenstva; isto vrijedi za Ženino parodiranje riječi
svećenika, od koji su mnogi neznalice jednako kao i njhova pastva.
Melvyn Bragg primijećuje: "Izgleda da čak i kler iznenađujuće rijetko
čita Bibliju, jer najčešće ne znaju latinski."29 Najmoćnija forma komič-
nog unutar "Priče" je satira, ismijavanje viteza, gotovo pa sprdnja.
Brojne ideje iznesene u Canterburyskim pričama liče na ideje hu-
manista čija su se gledišta pri kraju četrnaestoga stoljeća počela širiti
Evropom. Zbog konzervativizma Crkve i moći establišmenta, mudro
je bilo umotati potencijalno kontroverzna pitanja unutar teksta i upo-
trijebiti analogije s dobro poznatim djelima kao Roman o ruži Jean de
Meuna i Priča o Florentu Johna Gowera. Smještanje priča u okvir ho-
dočašća dodatno je odvlačilo pažnju od Chaucera kao pripovjedača,
karnevalski omogućujući govornicima da predstave svoja neortodok-
sna gledišta. Baš kao što je Chaucer upotrijebio jukstapoziciju u Pro-
slovu i Priči unutar "Priče Žene od Batha" kako bi stvorio efekt. Tako
"jukstapozicijski parovi u strukturi priča, koje čine odgovor njihovih
pripovjedača ili Domaćina, čine jedan od ponavljajućih obrazaca u

28 WBT 925‐930
29 Bragg, Melvyn. The Adventure of English. London: Hodder & Stoughton, 2003. 84‐85
255
Časopis za društvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

strukturi Canterburyskih priča",30 naglašava Barry Windeatt. Na koncu,

potencijalno osjetljive ideje Chaucer izražava u privatnoj sferi spava-
ćih odaja, tradicionalno vezanih za žene, gdje Hag drži svoju propo-
vijed o moralu. Njeni komentari o siromaštvu, na primjer, možda se
odnose na establišment koji zloupotrebljava bogatstvo, naročito na
Crkvu.
Tvrdi se da je Žena od Batha jedan od Chaucerovih najomiljeni-
jih likova. To ne iznenađuje, jer ona odražava njegovu situaciju kao
pjesnika. Oboje njihov status ograničava unutar datih uvjeta života,
ali oni nalaze načina da se njihov glas čuje. I to nasljeđe traje. Ca-
rolyn Dinshaw ispravno komentira: "Žena je ovom muškom autoru
izvor radosti upravo stoga što on putem nje može i istrajati u patrijar-
halnom diskursu i reformirati ga; on osnažuje žensko unutar čvrste
strukture tog diskursa."31 Činjenica da je žensko stavljeno u prvi plan
mogla je ohrabriti žene da izađu na književnu scenu.
Cilj ove teze je istražiti ulogu autoriteta u vezi s Chaucerovim
Canterburyskim pričama. Fokus je dvostran, na autoritetu samog Cahu-
cera kao pisca, te na načinu na koji se autoritet potrtretira u kontekstu
‘ženskih’ naratora, Žene od Batha, Nadstojnice i Druge opatice, koje
su oblikovane patrijarhalnim prerogativima Engleske iz četrnaestoga
stoljeća. Rasprava se zasniva na definiciji autoriteta koju je ponudio
Edmund Said (1935-2003) u svojim Počecima: Namjere i metode iz 1975.
Uz to, istražena su i dva teksta koja su u ranom petnaestom stoljeću
napisale žene, kako bi se razmotrilo do koje mjere je Chaucer vjerno
predstavio ‘ženske’ naratore u Cunterburyskim pričama. To su Knjiga
Margery Kempe istoimene autorice (1373-1440), koja se smatra jednim
od najranijih autobiografskih djela u Engleskoj i Grad žena Christine
de Pizan (1364-1431), koja se smatra prvom profesionalnom spisate-
ljicom. Analiza otkriva kako je napetost između crkvenih autoriteta
i rastućeg sekularizma djelovala na razvoj ženskog diskursa. Studi-

30 Windeatt, Barry. "Literary structures in Chaucer". The Cambridge Companion to Cha-

ucer. 2nd ed. Ed. Piero Boitani and Jill Mann. Cambridge: Cambridge University Press,
2003. 214- 232. (2003 ) 226
31 Ibid 313
256
 Zeničke sveske

ja tekstova iz ranog petnaestog stoljeća podupire gledišta iznesena

u pričama ‘ženskih’ naratora. Analiza također pridaje pažnju struk-
turi Canterburyskih priča, naročito Chaucerovu uporabu komičnog i
njegovu inovativnu narativnu formu. Izgleda da se Chaucer odvaja
od klasičnog koncepta kako bi stvorio platformu za veću raznolikost
gledišta i glasova, naročito ženskog glasa.

S engleskog jezika prevela Venita Popović

257