Professional Documents
Culture Documents
(Narator nastavlja)
Ali iznenada, u Srbiji se jednoga dana pojavila Čudesna Ikona koja ume
da čuva one koji je vole! Evo kako se to dogodilo...
(U tom trenutku deca se sklanjaju sa scene, ostaje pozadinska
scenografija, crtež, na kojem je nacrtana gornja polovina našeg sveta
sa obrisima države gde se predstava igra i Srbijom i to ostaje STALNA
SCENOGRAFIJA do kraja predstave. Sklanja se i narator.)
II čin
(muzika je sasvim utišana. Tišina)
NARATOR:
Pre osamsto godina, Srbijom su vladali dobri kralj Stefan Nemanja i
njegova žena, kraljica Ana. Imali su sinove Vukana i Stefana, ali su
želeli još jedno dete. Dan i noć su se molili Bogu. I dobri Bog im je
ispunio želju. Dobili su dečaka kome su dali ime Rastislav, da bi rastao
slavno. Rastka su odmah svi zavoleli, jer je bio pametno i dobro dete.
U tom trenutku, na scenu ulazi dečak koji ima luk i strelu, neko pero na
kapi, da liči na lovca, obučen u zeleno... Taj dečak se prišunjava i
napinje luk i strelu na Golubicu.
LOVAC KROTKO KAŽE: -Bog i vama pomogao Prinče, ali upravo ste
oterali vašu
večeru sa grane.
RASTKO SE OSMEHUJE I KAŽE: - Neka, neka. Neka ostanem i malo
gladan ako zbog moje večere moraš da ubijaš nevina božija stvorenja.
RASTKO: - Ptico, hvala ti i hvala što ćeš mi ispuniti moju najveću želju.
Kaži mi, molim te, od čega da izidam neuništivi bedem i da svoj narod
sačuvam od zla i zlih napadača. Eto, samo mi tu tajnu kaži.
GOLUBICA: (pretužno) - Uh. Moraćeš prinče da promeniš želju. To je
jedina želja koju ne umem da ispunim. Nego, hajde poželi zlato i reći ću
ti gde da ga nađeš! Poželi najlepšu ženu na svetu i pokazaću ti dvorac
u kojem živi! Pož...
NASTAVIĆE SE...
Odgovorite sa citatom
2. 03.03.2010., 18:39#3
BettyBlue
Posmatrač
Aktivan član
Učlanjen
23.08.2007.
Pol
ženski
Lokacija
beograd
Poruke
1.452
Reputaciona moć
56
Re: Decije predstave o Svetom Savi
... NASTAVAK:
III čin
(Počinje tiho muzika. Mogu braća Teofilovići ili sl. Kada Golubica počne da priča muzika se utišava)
GOLUBICA: - Sveta Gora je jedno tiho mesto gde od pamtiveka žive samo monasi. Oni svim svojim
srcem i dušom veruju u Boga. Ni bogatstvo, ni slava nisu vredni njihovog divljenja. Jer su kratkotrajni. Kao
i novac, i zlato. Ali zato najviše na svetu vole čoveka, vole čak i malenu pčelu, vole drveće, prirodu, ovo
nebo...
(muzika se sasvim gasi)
RASTKO UZVIKUJE, NAKON ŠTO ZADIVLJENO GLEDA OKO SEBE:- Želim da postanem monah! Čim
sazidam neuništivi bedem za moj narod, vratiću se ovde.
(Kad to kaže, Rastku neko dodaje monaški plašt. Rastko zbaci svoju zlatnu krunu i ogrće skromne
monaške haljine. Takođe, Rastko uzima onaj dugački štap na sceni i do kraja predstave nosi taj štap sa
sobom. Tiho počinje „Uskliknimo s ljubavlju...“, ali samo muzika, na tren se prva dva takta pojačavaju i
sasvim gase. Tišina!)
RASTKO : - Odeća služi da sebe pokrijemo toplotom, a ne lažnom lepotom. Ali, da bih postao monah, nije
dovoljno da preobučem samo svoje telo, već i dušu. Ne želim da se razlikujem od ovih predobrih ljudi.
(Na scenu se lagano ponovo ušeta NARATOR. Dok narator čita naredni deo, Sv. Sava i Golubica
oponašaju to što on govori. Golubica Sv. Savi kao nešto sugeriše, došaptava..., a Sv. Sava deli
siromasima zlato, leči bolesne...)
NARATOR: I tako Rastko zbaci sa sebe ne samo svoju zlatnu krunu, već i svoje zemaljsko, prinčevsko,
ime – a na Svetoj Gori dobi novo, monaško ime: Sava. Obilazio je Sava mudrace po svetoj Gori,
zapitkivao, osluškivao, mnogo toga naučio, bolesne lečio, srpski Hram Hilandar sazidao, sve svoje blago
razdelio, ali i dalje niko nije znao da mu kaže tajnu neuništivog bedema.
(Golubica i Sava odjednom zastanu. Sava je umoran, sagao je galvu, tužan je.)
GOLUBICA:- Vidim, vidim koliko si nesrećan zbog toga što ne znaš kako da napraviš neuništivi bedem.
Nego, znaš šta, uvek postoji nada. Zato ćemo potražiti Čudesnu Ikonu, pa ako ni ona ne bude znala
odgovor na tvoju muku, onda stvarno ne znam ko bi je, pod ovom kapom nebeskom, mogao znati.
IV čin
NARATOR: I Sava i Ptica ponovo krenuše na put. Ovoga puta još dalje, čak do svetog grada Jerusalima.
I najzad stigoše pred najveću kapiju koju je Sava ikada ugledao.
(Na scenu izlazi Starac (maskirano dete, napraviti mu ogrooooooooooooomnu bradu, da se vuče po
zemlji) koji seda ispred kapije nacrtanog dvorca. U trenutku kada na scenu ponovo ulaze iscrpljeni Sv.
Sava i Golubica, Starac skoči na noge lagane. Čak potrči prema njima, sve šireći ruke...)
STARAC: - Dobro mi došli! Vala sam te se, Savo, načekao! Evo me ovde gde dreždim više od četiri
stotine godina! Ti si bio princ, a sad si monah, Sava? Je l' tako? Pa, dabogme. Tako mi rekoše oni što
legende pričaju. Kažu, doći će ovde, baš na ovo mesto, jednom jedan carski sin i zvaće se Sava. Ako to
bude stvarno on, i ako bude zaslužio, kada se bude poklonio pred Čudotvornom Ikonom, ona će mu dati
znak i može je poneti sa sobom, u svoju zemlju. Znaš li, Savo, tajnu Čudotvorne Ikone?
(Starac priđe sasvim blizu Savi. Rukom pokaže Golubici da se odmakne da ne bi čula ono što će mu reći)
STARAC, tišim glasom: - Čudesna Ikona čuva čistu dušu. A onaj narod koji Nju voli
i čuva postaje opasan neuništivim bedemom.
(Sava u tom trenutku klekne pred Starca i tako ostane par trenutaka. Onda ustane,
pa laganim pokretom onog štapa koji nosi sa sobom još od Svete Gore, on poziva Golubicu da se vrati
pored njega. Tada neko dete pomera «sliku» dvorca i iza nje se pojavljuje reprodukcija Ikone Trojeručice.
Sava prilazi polako, veoma polako pred najlepšu Sliku i kaže):
STARAC (trčkara oko Save i Slike): - Hm, čudno, još uvek se ništa ne dešava... Hmmm... Ček, ček,
zaboravio sam da mi moraš tačno na jedno pitanje odgovoriti... (Starac traži nešto po džepovima,
pretura..) – Ha! Evo ga! (Starac vadi izgužvanu i izbledelu hartijicu, pa primakavši ceduljče gotovo do
nosa, počne da čita) – Ti si bio Rastko, gospodar srpske zemlje. Onda si postao Sava, gospodar srpske
crkve. Hajde mi kaži, ko je za narod važniji?
(Sava se skroz uozbilji, nasloni onaj svoj štap uz Sliku Ikone, stavi prst na čelo, misli..., a onda glasno i
jasno odgovori. Dok on razmišlja, ponovo sesasvim tiho čuju taktovi „Uskliknimo s ljubavlju“):
SAVA-RASTKO: - Jesi li ikada, Starče, gledao orla kako leti? Jesi. Kako bi on leteo ako bi mu jedno krilo
bilo jače od drugog? Leteo bi u krug, ili samo levo, ili samo desno. Ali napred nikako ne bi mogao. Samo
je onaj narod srećan koji izbegne ovakve opasnosti, pa stekne i čuva uvek jednaka krila.
(U tom trenutku, baš kada Sava to kaže, neko treba neprimetno da gurne onaj štap što je Sava naslonio
na Ikonu Trojeručicu i štap treba da padne. Kada štap padne staje muzika!Tada Starac uzvikne.)
(Istog trenutka, nežni, ženski odrasli glas progovara, ne vidi se ko, nego publika stiče utisak da to govori
Čudesna Ikona):
KRAJ