GERMANI

Povijest plemena

Ime Germani vjerojatno je keltskog porijekla, a po njemu su Rimljani zemlju između Odre i Rajne
nazivali Germania.

Geografski smještaj→ najstarija sjedišta Germana bila su na područjima južne Švedske, Danske i
Schleswig- Holsteina, te istočnog dijela donje Saske. Odatle su se Germani još u prapovijesno vrijeme
širili na sve strane Europe podijeljeni na mnogobrojna plemena.

Germanska plemena
☻Skandinavski Germani
 preci Vandala, Burgunda i Langobarda- na otocima u Baltičkom moru
 Danci- Jüttland
 Goti- oko ušća Visle
 Heruli-
 Rugijci i Harudi- Norveška

☻ Istočni Germani→ skandinavski doseljenici na europsko tlo čine jezgru istočnih Germana (Danska,
Nizozemska, između Rajne i Odre do čeških rubnih planina i Maine)
 Vandali- na ušću Visle
 Burgundi- s Bornholma, zapadno od Visle
 Rugijci i Varni
 Gepidi

☻ Zapadni Germani→ starosjedioci europskog kontinenta (Ingveoni, Istveoni i Hermioni), J srednje

Europe (Kelti)

Oko 300.g.p.ne. oni prelaze srednju i donju Rajnu pokorivši tamošnje Kelte, a oko 200.g.p.ne. nalaze se
Bastarni i Skiri na obalama Crnog mora.
Između 113. i 111.g. p.ne. Cimbri i Teutoni doprli su u Galiju, Hispaniju i Italiju.
Cezar je 58.g.pne. zaustavio njihovo prodiranje, pa je Rajna postala granica između Rimskog imperija i
slobodne Germanije.
8.g.p. ne. swevska plemena, Kvadi i Markomani, zaposjela su današnju Češku i Moravsku.

Pod Augustom Rimljani proširuju svoju vlast i s onu stranu Rajne i 9.god. osnivaju provincije Germania
Superior i Germania Inferior.

U 2.st. Goti se započinju seliti s donje Visle na S obalu Crnog mora čime je počelo novo opće kretanje
koje se pretvorilo u Veliku Seobu Naroda.
Druga polovica 3.st. je razdoblje dugotrajne krize i građanskih ratova u RC.
Tijekom 2. i 3.st. formirali su Germani na području današnje Njemačke četiri velika plemenska saveza:
Sasi, Franci, Alemani i Tirinžani.
Izvan njemačkog područja u to vrijeme važnu ulogu igrala su plemena Vandala u baltičkim
provincijama i Goti na donjem Dunavu i u današnjoj Ukrajini.

253. god. Valerijan miče vojsku sa rajnskog limesa i počinju masovne provale Franaka, Alamana i
drugih Zapadnih germanskih plemena preko Rajne, te Gota u Dakiju i duboko u unutrašnjost Balkana
te zajedno sa Vandalima u Panoniju.
Slijedeći val Germana se pokrenuo nakon smrti cara Konstantina Velikog 337.god i tad Franci
zauzimaju Toksandriju J od toka Meuse, Alamani zauzimaju Alsace, Goti vrše pritisak na dunavski
limes.
U 4.st. Huni su potisnuli Germane (Gote iz Pricrnomorja) i ovi postaju u seobi naroda glavna udarna
snaga protiv Zapadnog rimskog carstva koje naposlijetku i ruše.
Istočni Germani osnivaju na ruševinama tog imperija svoje države u Italiji, Galiji, Hispaniji i sjevernoj
Africi, a Franci utemeljuju s onu stranu Rajne Franačku državu.
Angli i Sasi naseljavaju Britaniju.

Arheološke karakteristike

Istočno- germanski ženski grobovi 5.st.

Lokaliteti- Untersiebenbrunn, Laa an Der Thaya (Donja Austrija), Smolin (Moravska), Rögöly (Mađ.),
Bakodpuszta, Mezökasony (Ukrajina)

Tipičan inventar istočnogermanskog ženskog groba:

 fibule u paru, uglavnom od iskucanog srebrnog lima
 pojasne kopče
 poliedarske naušnice i prstenje
 deformirane lubanje i nomadska ogledala

Najstarija germanska groblja u južnoj Rusiji i Erdelju

Lokaliteti- Goradok- Nikolajevka na Djnepru, 3. st.; Maroszentanna (Erdelj, 4. st.)

Kerč- Glinischtsche, Krim, (Werner T 15), 5.st.→ nosioci tog blaga nisu Goti, već stanovnici Kerča
 materijal je uglavnom srebrna, zlatna ili pozlaćena bronca i kabošon, brušeni almandin u ćelijama
 nalazimo i fibule od srebrnog iskucanog lima, ukrašene crnomorskom polihromijom, najranije na
dvije fibule s podvijenom nogom iz 3.st., rad grčko-skitskih radionica koje u istom stilu rade i za
nove gospodare, Gote
 cikadne fibule, dvostruke životinje,
 okovi korica mača, kopče s okruglom pređicom i dugim trnom
 ratni luk presvučen iskucanim zlatnim limom (Analogije- Jakuszowice, Pecs- Üszögpuszta, Kerč-
Glinište u Ukrajini)

Blučina, južno od Brna, 450.-480. (Werner T 22)→ kneževski grob jednog Langobarda ili Herula,
koji je živio između Atiline smrti i početka Hilderikove vladavine. Skeletni ukop, orijentacija I-Z.
 susreću se forme iz Atilinog vremena: refleksni luk i trobridne strelice, ostaci sedla sa
formama Hilderikovog groba
 ortband i u ćelijskoj tehnici ukrašen nakit
 spatha s drškom presvučenom zlatnim limom i srebrnim dugmetima (Analogije- Tournai,
Pouan, Flonheim, Gütlingen)
 sax, zlatni balčak
 kloazonirana pojasna kopča
 refleksni luk
 trobridne strelice
 bič/ nagaika
 stakleno posuđe
 srebrna fibula, imitacija lukovičaste fibule, dovodi pokojnika u vezu s Hilderikovim grobom,
Tournai i Apahida I
Jače je izražena konjanička, nomadska komponenta Atilina vremena, ali javljaju se I neki germanski
elementi.
Jedini germanski grob 5.st. s hunskim refleksnim lukom I sedlom
 Flonheim→
 karkterističan ortband mača, zaravnjene ćelije, imitacija steckwerka i tremoliranja
 završetak ortbanda ima okov karakterističan za veću skupinu nalaza (Komárno,
Érmihalyfalva). Najčešće je ukrašen niellom. Neposredna paralela okovu spate je
kloazonirana kopča iz groba u Komarnu.
Fettich smatra da su elementi kloazonirane garniture u Flonheimu nastali pod utjecajem nalaza
Szeged- Nagyszéksós

Klein Hüningen (Werner T 20)→

Ratnički grob
 štit
 franciska
 sax s pozlaćenim srebrnim ortbandom, okovi korica saxa s almandinima i staklom
 mač s ortbandom
 jantarni privjesak s pozlatom
Ženski grob
 par gepidskih fibula

ALAMANI

Povijest plemena
Staro Germansko pleme.
Prvi put se spominju 213.g. kad ih je pobijedio Karakala.
357. car Julian porazio ih je kod Strassbourga i uspostavio granicu na Rajni.
Pripadaju svebskom savezu, a najstarije boravište i povijest nisu im poznati.
U 3. i 4.st. sele iz područja istočno od Elbe (srednja Njemačka), prema jugu (u smjeru Dunava
i Blatnog jezera).
Geografski smještaj→ Alamansko područje je Austrija oko Dunava, odnosno Raetia gdje se
konsolidiraju tijekom 5.st. i gdje su im najopasniji susjedi bili Franci.
496/7.g. sukob Franaka i Alamana.
537.g. dio alamanskog područja dolazi pod franačku vlast.
Nakon smrti posljednjeg merovinškog kralja 679.g. ponovo je uspostavljena alamanska
kneževina.
709. - 712.g. osvaja ju Pipin Mali.
730.g. umire posljednji alamanski knez Lautfrid, no Franci još neko vrijemo moraju vojskom
učvršćivati svoju vlast.
746.g. bitkom kod Cannstadta konačno prestaju borbe.

Arheološke karakteristike

Ukop
Alamani se ukapaju u grobljima na redove.
Ukop u jamu sa rijetko vidljivim ostacima sanduka.
Karakteristično za Alamane: ukop u deblu.
Muškarci s oružjem: koplja, strelice, lukovi, dugački mačevi, štitovi, bojne sjekire
Žene s nakitom, ukrasnim predmetima.
U bogatim grobovima: brončane fibule ili fibule od pozlaćenog srebra sa 3 ili 5 dugmetastih
produženja.
Neki bogatiji grobovi označeni su kao kneževski (Wittislingen, Gammertingen) - oba su
groblja na redove.
Pokop u monoksilu– izrazito germansko tj. alamansko obilježje

Tehnika izrade
Česti su almandini u tehnici ćelija.

Nalazi
Za 7.st. karakteristična je fibula s pravokutnom glavicom i zoomorfnom ukrašenom
nogom.
Javljaju se ukrašeni koštani češljevi, stakleni pehari sa šiljatim dnom, okovi torbice…

ALANI
Povijest plemena

Istočnosarmatsko pleme.
Geografski sještaj- prvobitno su naseljeni oko Aralskog jezera, odakle ih Huni potiskuju prema zapadu.

Zapadni Alani najmoćniji su među istočnim Sarmatima. Najprije žive u stepama sjeverno od Crnog
mora, a tokom 1. i 2.st. kreću prema jugu. Krajem 2.st. stižu u karpatski prostor i naseljavaju se u
krajevima oko donjeg Dunava.

Tijekom 3.st. u crnomorsko područje provaljuju Goti i preuzimaju mnoge sarmatske elemente.
Dio zapadnih Alana ostaje u Basarabiji gdje ih neki u 4.st. identificiraju s tamošnjim Antima.
Drugi dio Alana uslijed provale Huna povlači se sa Vizigotima, te zajedno s njima prelazi Dunav i stiže
na rimsko područje. Sudjeluju u bitci kod Hadrijanopolisa 378.godine, te zatim prodiru u Panoniju.
Potom s Vandalima i Swebima odlaze u Galiju, Hispaniju, te na kraju u Sjevernu Afriku.

Jezgra Alana živi i dalje između Dona i Kavkaza. Iz tih krajeva protjerali su ih Mongoli u Kavkasko
gorje gdje su poznati kao Oseti.

VANDALI
SEOBA VANDALA, ALANA, SVEVA I DOSELJENJE BURGUNDA NA RAJNU

Geografski smještaj Vandala→ Vandali su pleme koje je do 1. st. nastanjivalo prostor srednje (Silinzi)
i gorne (Hasdinzi) Odre.
Geografski smještaj Alana→ ravnice između srednje Tise i Dunava
U 4.st. pokrenuti uzmakom Gota pred Hunima, Vandali odlaze iz Potisja na Z, povlaćeći sa sobom
sarmatske Alane, uzvodno uz Dunav u Norik i Reciju gdje pod Stilihonom stupaju u vojnu službu RC.
406. odlaze u Galiju, 409. prelaze Pirineje i nakon dvije godine se u dogovoru sa RC naseljavaju u
Hispaniji.
* Galiciju naseljavaju Hasdinzi i Svevi
* Betiku naseljavaju Silinzi
* Luzitaniju i kartaginsku provinciju Alani

416. u Hispaniju dolaze Vizigoti.

-Od druge polovice 5.st vladaju Sjevernom Afrikom sa središtem u Kartagi-Kraljevstvo
Vandala i Alana
-Propast Vandalskog kraljevstva 534.g

HERULI
Povijest plemena

Pleme- Istočnogermanski narod.

Geografski sještaj- Skandinavija. Ne postoje podaci o tome kako i kada su se naselili u Karpatskoj
kotlini.

467.g. imaju samostalnu ratničku državu na granicama Noricuma.

Pridružuju se Odoakarovom savezu.

U zemlju Herula prodiru Langobardi i svladavaju ih 508./509.godinu.

512.g. jedan dio Herula vraća se u Skandinaviju, a drugi se spuštaju u Ilirik i nalaze prihvat u Istočnom
carstvu, naseljavaju Singidunum i nastanjuju se u trokutu Singidunum - Sirmium - Dunav. Kreću u
pljačkaške pohode preko Save.

Nakon sredine 6.st. napuštaju istočni Srijem.

Arheološke karakteristike

Običaj srijemskih Herula bilo je ritualno spaljivanje udovica na grobovima muževa.

VIZIGOTI- ZAPADNI GOTI
Povijest plemena

376. Vizigoti dolaze na područje RC i naseljavaju se u Donjoj Meziji.

Goti prelaze gorje Balkan i prodiru u Tesaliju, čak do Carigrada, 378. god. bitka kod
Hadrianopolisa gdje su Goti porazili rimsku vojsku (poginuo car Valens), ali su bezuspješno
pokušali osvojiti Carigrad. Vizigoti su na svom pohodu prošli kroz Dakiju i solidno je
opljačkali tako da su imali prilično plemenitih metala. Gore se njihov prodor može materijalno
utvrditi. Dalje u Grčkoj i u Dalmaciji nema kontinuiteta.

U to doba su S Italiju ugrožavali Alani i Vandali pa su Vizigoti pokušali iskoristiti priliku i doći u Italiju,
no Stilihonova (Vandal) ih je vojska porazila i natjerala da se povuku u Istru i Dalmaciju .

408. god.Vizigoti poduzimaju kaznenu ekspediciju i osvajaju Rim iz trećeg pokušaja.

410. god.umire Alarik na J Italije, a Vizigoti se Z obalom vraćaju na S, prelaze Alpe i upadaju u Galiju.
Iz Galije dalje idu prema Hispaniji gdje su u dogovoru s RC trebali očistiti Hispaniju od Vandala.
Na kraju su 418. dobili dozvolu da se nasele u Z međurječju Loire i Garonne (Aquitania Secunda), a
kralj im postaje Teodorik I.

Protiv Huna su se borili i Vizigoti zbog svoje povezanosti s RC. Svom su teritoriju pripojili Hispaniju,
a s vremenom su ukinuliu svoju podložnost RC te se proširili na S do Loire i na I do Rhone i organizirali
Tolozatsko kraljevstvo (475. god.) koje se protezalo od Atlantika do Mediterana, od Loire do Pirineja.

475. germanski časnik Odoakar svrgnuo je Romula Augustula, Orestovog sina, posljednjeg rimskog
cara i poslao insignije u Carigrad .

Franci na Loiri bili su katolici dok su Vizigoti bili arijanci. 507. god. Franci prelaze Loiru i pobjeđuju
Vizigote nakon čega ovi napuštaju svoje posjede u Galiji, a središte njihove države postaje Pirinejski
poluotok sa glavnim gradom Toledom.
U 6.st. dolazi do vjerkog raskola između arijanaca i katolika, te katolička vjera postaje državna.

711.g. prodor Maura ruši vizigotsku državu, a ostaci Gota povlače se u sjeverne dijelove poluotoka
(Asturija).

Arheološke karakteristike

Vizigotski nalazi kod nas

Samo su dva nalaza u našoj zemlji, to su vizigotske fibule od srebrnog iskucanog lima s
granice Baranje. Kasniji nalazi tih fibula iz naše zemlje su ostrogotski.

Fibule
 u grobu dolaze u paru, do kraja 6.st. dolaze fibule u identičnim parovima, poslije
mogu biti i različite.
 poneki od nalaza su datirani antičkim novcem, ni jedan nije stariji od Honorija i
Arkadija.

Grobovi su skeletni, s keramikom. Keramika je vrlo kvalitetna, rađena na kolu pod utjecajem
rimske provincijalne keramike. Ima i dačkih utjecaja i sarmatskih (prstenasta noga). Ima i
paljevinskih grobova, ali ti imaju samo jednu fibulu. Nisu Germani.
 OSTROGOTI- ISTOČNI
(CRNOMORSKI) GOTI
Povijest plemena

Nakon sloma pricrnomorske države Ostrogota, glavnina ih je pala pod hunsku vlast, dio ih je izbjegao
na Krim, a dio je pobjegao na Z, pridružio se Vizigotima i s njima prešao donji Dunav.
Dobili su pravo da se nasele u Panoniji, ali krajem 4.st. i u 5.st. Huni prelaze Karpate i zauzimaju
Panoniju i Srijem, a sa sobom su povukli i većinu Ostrogota.
452. hunsko-ostrogotski napad na Italiju. 453.god. Atila umire i država se raspada, a Ostrogoti
zauzimaju područje od Balatona prema SZ (do Dunava), kasnije se uz dozvolu RC naseljavaju u Meziji.

Vođa germanskih plaćenika u rimskoj vojsci Odoakar (Skir, Herul) ruši plemenski savez Rugijaca, ali
ne uspijeva održati dunavski limes u Noriku, pa se spušta u Italiju gdje 476.g. svrgava posljednjeg
zapadnorimskog cara Romula Augustula.
IRC ih je nagovorilo da poduzmu kazneni pohod protiv Odoakra, koji se proglasio kraljem Germana u
Italiji, i zauzmu Italiju.
488. god. Teodorik predvodi Ostrogote prema Italiji. Kreću uz Dunav i Savu i vjerojatno preko Siska i
Ljubljane i napadaju Italiju, a Odoakar se povukao u Ravennu. Nakon pobjeda nad Gepidima 488. - 489.
zavladali su Ostrogoti, pored Dalmacije, još i dijelom Panonije, od 504. do 535. i Sirmiumom; ovaj
grad je još 441.g. opljačkan od strane Hune, dok je provincia Savia sa Sisciom bila pod rimskom
upravom sve do Teodorika.
Teodorik pobjeđuje Odoakra na Soči, ulazi u Italiju i stvara novu državu.
493. god. Teodorik i Odoakar sklapaju nagodbu, ali ga Teodorik na kraju ubija i postaje mandatar
rimskog cara. Ostrogoti su preuzeli samo vojnu vlast.

Ostrogotska država obuhvaća Italiju, Noricum Mediterraneum, Pannoniu Saviu, Pannoniu Sirmiensis i
Dalmatiu. Proteže se od srijemskog Podunavlja do Provanse, a na sjeveru obuhvaća prekodravsku
Panoniju do Dunava. Centar se nalazi u Ravenni.
Državno područje se dijelilo na dvije prefekture– Italija i Galija, sjedište prefekta je bilo u Ravenni.
U Italiji gotsko stanovništvo naseljava samo neka područja (Padsku nizinu, Liguriju, Toskanu, Venetiu,
Histriu).
Teodorik nastoji učvrstiti svoju moć kod germanskih naroda diplomatskim putevima, tj. politikom
dinastičkih vjenčanja.
504. god. ostrogotska vojska svladava Gepide u Panoniji, koji su se proširili sve do Save, i učvršćuje
granicu na Dunavu.
536. god. Teodorik umire. Nasljeđuje ga Atalarik/ regentica Amalasvinta koja pokušava popraviti
odnose s IRC, čemu se protivi ostrogotska aristokracija. Teodat, njezin drugi muž, dao ju je ubiti, a
Justinijan koji pokušava obnoviti jedinstvenu državnu vlast na cijelom nekadašnjem području RC traži
od Teodata da abdicira. Kada Teodat to odbije, započet će 20-godišnji rat, nakon kojeg će uslijediti
propast ostrogotske države.
541.g. Totila, ostrogotski kralj ponovno osvaja cijelu Italiju, ali Narzes, Justinijanov vojskovođa nanosi
težak poraz Ostrogotima.
562.g. padaju i posljednji gotski utvrđeni gradovi Verona i Brescia i Italija postaje Bizantska.
Arheološke karakteristike

Ostrogotsku pripadnost određujemo prilozima u ženskim grobovima koje karakterizira jednostavnost

priloga:
 više tipova luksuznih fibula
 pojasne kopče ukrašene almandinima i rovašenjem
 naušnice s poliedarskim privjescima i stilus igle
 toaletni pribor (nosi se na pojasu)
 nož

Muški grobovi nemaju oružje. Grobova s oružjem nema ni u južnoj Rusiji (3 i 4.st.) ni u Podunavlju i
Italiji
Pojedinačna pojava bogatih ratničkih grobova u Podunavlju u 5.st., npr. Lebeny (Mađarska) prva
polovica 5. st., Ghenci (Rumunjska) druga polovica 5. st.
Nedostatak priloga javlja se u horizontu pojedinačnih grobova i grupe grobova.

Istočnogotski grobovi nemaju novca, kao ni oružja; muški su grobovi potpuno neupotrebljivi.
Kronologija se bazira na ženskim fibulama i kopčama.U Podunavlju nema registriranih
groblja.
Goti nose sa sobom novu modu, novi stil izražavanja.
Ostrogotske lokalitete iz kraja 5. i 6.st. možemo pratiti na prostoru provincije Dalamacije, na
predalpskom prostoru Savije, u međurječju Save, Drave i Dunava (početkom 6.st. Ostrogoti drže
Dalmaciju, Italiju, Norik, dio Panonije)
Ostrogoti su se kod nas utvrdili u Kninu, koji je na točki križanja komunikacija.

Knin- Spas, 6.st.→ veliko groblje na redove, najveće groblje Velike Seobe Naroda u RH,
starosjedioci + Ostrogoti koji su vladali Dalmacijom od ~ 500.-537. god., orijentacija I-Z, pokojnici
na leđima, uglavnom nema grobne arhitekture osim nekoliko koji su ležali na daskama, grobova
ratnika nema, osim jednog uništenog iz kojeg potječe spata, germanski grobovi su unutar groblja
starosjedioca
 pojasne kopče ukrašene rovašenim motivom pleetenice
 glineni pršljen u ruci

Knin- Pliskovo→ ostava matrica Martinovka stila

Salona
 ostrogotska rovašena fibula
 par tirinških fibula
 dvije cikadne fibule, rano 6.st.
 kaciga tipa Baldenheim

Reggio Emilia, 493.- 535. god→ ostava obiteljskog nakita koju datira istočnorimski zlatni novac.
Ovo ne može biti blago niti ostava zlatara jer nedostaje zlatarski alat.
Ova ostava označava najraniju točku istočnogotskog kompleksa.
 par istočnogotskih fibula, rovašenih, ukrašene su degeneriranom viticom i pojavom
geometrijskog ukrasa
 zlatna lukovičasta fibula, ima kršćanski simbol (Analogije→ nalik je na onu iz Hilderikovog
groba, zatim na Apahidu. Slučajni nalazi dalje: Insbruck, Rim - Palatin; kod nas na Kupi
kod Degoja)
 velik broj prstenja. Prsten kao ukras se javlja vrlo kasno, pod kraj Republike u ranom
Carstvu. Barbari prstenje preuzimaju iz kasnoantičkog prstenja. Tzv. vojničko prstenje ima
poligonalnu kariku, iz 4.st. s inicijalima cara.
Cijeli nalaz Reggio Emilia datiran je novcem.
 GEPIDI
Povijest plemena

Pleme- Istočnogermansko pleme koje pripada gotskoj skupini i služi se gotskim jezikom.
Ime Gepidi dolazi od gebida (gebidos, gebidans). S Istočnim i Zapadnim Gotima oni tvore jedan narod
i imali su isti jezik. Zajedno s Gotima, više ogranaka Vandala, Burgunda, Rugijaca, Ostarna, Skira i
Bastarna spadaju u grupu istočnih Germana.
Geografski smještaj- Švedska

Formirali su se od skandinavskih doseljenika i zaostataka Gota na ušću Visle, gornja Tisa. U

3.st. započinju gepidska kretanja prema sjevernoj Daciji. Nakon odlaska Vandala, (koji su
potučeni od Vizigota) zauzimaju njihova područja (Daciju) i do sredine 5.st. nastanjeni su
uglavnom po Transilvaniji, a zatim se zajedno sa Hunima, kojima su podložni, šire po
međurječju Körösa, Tisze i Marosa.
453.g. zajedno sa Skirima, Herulima, Swebima i Kvadima ruše Atilino carstvo.
Sredinom 5.st. bore se Gepidi s Hunima protiv Rima.

Nakon sloma hunske vladavine, Gepidi su se u 5.-7.st. rasprostrli u Tisza - Körös - Maros području,
Sedmogradskoj i u Srijemu. U arheološkom smislu to se pokazuje kao pojava jedne grupe nalaza
istočnogermanskog karaktera, datirane prilozima bizantskog novca, stratigrafskim odnosima i grobnim
prilozima.
Nakon Atiline smrti u jesen 453.g. germanska plemena pod Ardarikom se bune i pobjeđuju. Gepidi
dobivaju centralna hunska područja na Tisi i Dakiju.
Ostrogoti zauzimaju Panoniju.
Heruli, Svevi, Skiri i Rugijci krajeve zapadno od Tise u sjevernoj Mađarskoj i ex-ČSSSR-u i i u Austriji.
Sarmati postaju samostalni u ranijim područjima.

Kronološki, Gepidi dolaze između kraja 4. i prve polovice 5.st. do 6.st - između Sarmata i ranih Avara.
Dokaz etničke pripadnosti je sličnost s gotskim materijalom, premda bez, za rane faze karakterističnih
fibula od srebrnog lima i fibula sa glatkom polucilindričnom glavicom iz kasnijeg perioda. Prelaz na
konjaništvo dolazi sa Avarima.

Godina 472. je uporišna točka u povijesti Gepida, jer su tad priključili (mirnim putem ili silom) Sarmate
tj. Sarmatiju i 473.g. osvojili Sirmium.
Područja sjeverno od Körösa i Banat su ostali sarmatski kao gepidski protektorati. I u području između
Dunava i Tise, gdje gepidske nekropole i naselja ne pretežu tako uvjerljivo, može se pretpostaviti daljnji
život sarmatskog naroda.
Protiv Huna se pobunila koalicija na čijem čelu su bili Gepidi, a u kojoj je bio veliki broj Sarmata i
454.g. oslobodila se hunske vlasti

Rano sjedište Gepida izgleda je bilo Szilágysomlyó (Simleui Silvaniei). Gepidski centri nakon 472.g.
su Sirmium i u okolici Szentesa (južna strana Körösa). Gyla je bila značajna zbog "metalurgije" i
trgovine.

473.g. Gepidi zauzimaju Sirmium s okolicom.

Kada kralj Trasarih sklapi mir s Teodorikom dolazi do rascjepa među Gepidima.
Otada pa do 504.g. imaju Gepidi dva kraljevska sjedišta - jedno u Sirmiumu, a drugo u Daciji, koja su
međusobno nezavisna.
535.g. Sirmium dolazi ponovo u ruke Gepida. Započinju sukobi Gepida i Bizanta za strateški položaj
na Dunavu.
545.g. Gepidima se pridružuje velik broj Herula. Justinijan želi anulirati nadmoć Gepida, pa 546.g.
naseljava Langobarde u Pannoniu Primu, Valeriu i Norik. Gepidi pozivaju u pomoć Kuturgur Hune, a
Justinijan pak poziva Uturgur Hune protiv njih. Gepidi dozvoljavaju slavenskim masama da pređu
Dunav
Bizant je plaćao mir Gepidima do 536.g. U to vrijeme Gepidi primaju arijansku vjeru. Dokaz njihove
moći bio je i taj što ih Huni više ne napadaju već napadaju Ostrogote između Drave i Dunava. U ovom
razdoblju su odnosi Gepida i Ostrogota neprijateljski.

Avari prelaze Dunav u Dobrudži i dolaze s dozvolom Bizanta na desnu obalu Dunava. Avari se
sukobljavaju s Gepidima, koji gube bitku. 568. god. Gepidi padaju pod vlast Avara. Sirmium je predan
Bizantu.
Poslije smrti svoga kralja (Kunimida) Gepidi više nemaju kralja, djelomično se povlače u Erdelj i žive
sa Slavenima.
Nakon pada Gepidije plemstvo i ratnici su se raselili. Najveći dio se priključio Langobardima u pohodu
na Italiju 568.g. Langobardima su se pridružili i Swevi, Tirinžani, Sarmati i Sasi.
Drugi dio je nakon preuzimanja Srijema prešao u bizantska područja.

Dalje se povlače s Avarima sve do početka 9.st. kad im se zameće trag.

Bacs Ordas (Karavukovo), J Bačka, ~ 500. god.→ ženski gepidski grob, nalaz datiran
novcem Teodozija II (493.)
 srebrna kopča s almandinom na bazi trna, rovašena kopča sa završetkom u obliku
ptičjih protoma i kabošonima, rađena tehnikom lijevanja s rovašenjem i niellom,
srebrne vitice, almandin
 srebrni toaletni pribor (pinceta, žličica, drška- možda od ogledala)
 mala kopča, od pozlaćenog srebra, sa završtekom u obliku ptičjih glava i s
kabošonima, rađena tehnikom lijevanja s rovašenjem i niellom, almandin
 apotropejska jantarna perla
 par poliedarskih zlatnih naušnica
 pozlaćene srebrne korice spate
 srebrni ortband s rombičnim kolutićem ukrašenim niellom.
 HUNI

HUNSKI NAPAD I POČETAK SEOBE GOTA

Geografski smještaj→ Huni zauzimaju područje od Dona do Kavkaza.

Huni su turkmensko-mongolskog porijekla i u 2.st. ih iz njihovog boravišta s I potiskuje tunguški narod

Sien-Pi, a s J Kina dinastije Han.
Uzmičući prema Z prošli su preko Srednje Azije i u 3.st. prodrli u europsku Sarmatiju (oko Bospora)
gdje su do 4.st. pokorili Alane, odbacivši ih u Panoniju, na područje između gornje Tise i Dunava.
Uskoro napadaju Ostrogote, dio kojih im se pokorio, a dio povukao na Z, na obale srednjeg Dnjestra, S
od Vizigota.
Budući da su ih Huni idalje napadali, Vizigoti odlaze na rim. područje, J od Dunava gdje se naseljavaju
sa odobrenjem cara Valensa 376. god. (uskoro im se pridružuju Ostrogoti i Alani). To je prvi slučaj
naseljavanja jedne velike barbarske cjeline na područje RC na temelju ugovora sa carskom vlasti, oni
kao samostalna vojna cjelina ratuju u sastavu rim. vojske i brane granice te za službu dobivaju područje
za naseljavanje uz donji Dunav.
Većina Ostrogota se ipak morala pokoriti Hunima koji su već krajem 4.st. prešli Karpate i prenijeli
političko središte svoje države, koja se prostirala sve do donje Volge, u Panoniju.

U povijesnoj literaturi uvriježilo se mišljenje da su se Huni sredili u Mađarskoj do 400.god. Raspad stare
društvene strukture kod Huna je bio već u zadnjoj fazi kad su provalili u Europu. Ta je transformacija
završena početkom 5.st.
Početkom 5.st. Huni su ojačali svoju državu kojoj je središte bilo u Panoniji (Potisje), a obuhvaćala je
područje od Volge, preko J Rusije, Rumunjske, Ugarske, Češke, Slovačke sve do J i sred. Njemačke.

Grupe sarmatskih nalaza zadnje faze datiraju se u 420.- 430.g. kada je došlo do temeljnih promjena na
tom području. Ove se sve promjene mogu objasniti samo hunskom prisutnošću. Sve to pokazuje da su
Huni gospodarili cijelom Mađarskom od 425.g. Plemenima upravljaju dva Atilina ujaka. Njih dvojica
su ujedinili svoje snage i većinu hunskih plemena. Silom su pokorili mnoštvo drugih naroda i proširili
svoje carstvo sve do Rajne. Očito je da rezidencija knezova nije mogla biti prebačena u Mađarsku sve
do tog doba.

445. Atila postaje jedini vladar nakon sumnjive smrti svoga brata Blede, s kojim je dijelo vlast.
Prijestolnicu je ustanovio u Potisju.
Huni duž granica napadaju IRC koje im plaća danak. Nakon smrti Teodozija II (o. 450.) I i Z car odbijaju
plaćati danak što je Atili bio povod za rat.
451. Huni kreću prema Galiji da bi preko nje prodrli u Italiju. Bitka koja se vodila na na Mauricijakovu
polju (Katalaunska polja) završila je neriješeno, a Huni se vraćaju u Panoniju.
453. Atila umire i država se raspada posebno nakon sukoba s antihunskom koalicijom 454. koju su
predvodili Gepidi. Neko vrijeme ostaci Huna žive u sklopu nove gepidske države da bi se 469. vratili
na obale Crnog mora odakle su i krenuli u Panoniju
Arheološki dokazi

Atilino vrijeme, prva polovica 5.stoljeća. Sve kulturne manifestacije Atilinog vremena mogu se
zajednički nazvati konjaničko - nomadskim kulturnim kompleksom.

U 5.st. Huni prodiru u mađarsku ravnicu.

Huni donose nove grobne rituse, nove osobitosti u odijevanju, kao i nove forme, koje su ovdje bile
nepoznate i koje su bitno povezane sa euroazijskim narodima.

Provala Huna povezala je prostor istočne Europe i zapadne Azije, a na srednju Europu utjecala je tako
što je ondje ostavila određenu grupu nalaza koji će predstavljati stilsku i tehnološku bazu za razvoj
merovinške polikromije.

Naoružanju konjaničkih nomada pripadaju :

a) refleksni luk (istočni),
b) trobridne strelice,
c) jednosjekli udarni bodež,
d) dvosjekli dugi mač sa nakrsnicom,
e) drvena sedla - u bogatijim grobovima ukrašena zlatnim limom,
f) konjska oprema - skupocjena,
g) bičevi - koje su upotrebljavali u nedostatku mamuza.

Sve ove stvari nalaze se u grobovima ratničke aristokracije.

Konjaničko nomadska nošnja

Ženski grobovi
 imaju kao glavnu oznaku dijademu ukrašenu polikromnim inkrustriranjem. Lokaliteti u srednjoj
Europi- Csorna i vjerojatno Höckricht.
 osim dijademe, koja je držala kapu ili veo, dolaze još i privjesci za sljepoočničarke
(Schläfengehänge), karičice, ogrlice od jantarskih perli, Gürtelzubehör, matalna ogledala - a
nikad fibule.
 kotlovi- veliki, izrađeni od bronce, dokaz su nomadskog načina života i prema istočnjačkom
običaju korišteni su i za profane i za sakralne svrhe
 kugle i prsteni su u vezi s magijom, a visili su na mačevima. Izrađeni su od jantara, kalcedona,
stakla i gorskog kristala
 ritualno slomljena ogledala istočnoazijskog tipa.

Muški grobovi
 također se nije sačuvao tekstil, ali se ovdje može na osnovu poznatih analogija pretpostaviti da
su nosili dugu košulju (do koljena) sa rukavima i hlače
 prvobitno ni ova odjeća nema fibula
 pojas, s kojeg su visjela tri ili više remena. Ovi su se pojasevi tek u 6.-8.st. (Avari, Ugri) proširili
od centralne Azije do Franačke
 jezičci i kopče za obuću
 muškarci su nosili još i par karičica (kao i Avari), te masivne torkvese i ogrlice od jantara
 deformirane lubanje
Wolfsheim, Porajnje, ~ 400.- 450.→ smatra se najstarijim kneževskim grobom u sr. Europi,
germanski
 zlatni solid cara Vaensa (364-378)
 polikromni pektoral sa srcolikim privjeskom izrađen u perzijskoj polikromiji, na stražnjoj
strani je natpis Atachschatar (sasanidski natpis koji spominje Ardašira, osnivača sasanidske
dinastije koji je umro 241.)
 zlatna fibula s podvijenom nogom ukrašena granuliranom žicom, zlatna narukvica sa
zadebljanim krajevima, zlatna ogrlica sa krajevima u obliku zoo glava, zletne kopče ukrašene
kloazoniranom polikromijom
 apotropejska jantarna perla
 zlatni nakit- fibula s podvijenom nogom ukrašena granuliranom žicom, narukvica, ogrlica sa
završecima u obliku životinjskih glava, zlatne kopče ukrašene kloazoniranom polikromijom

Untersiebenbrunn, kraj Beča, sredina 5.st.→ najraniji grob seobe naroda, germanski. Istovremen
s Levicama i hunsko- alanskim grobom Jakuszowice (Galicija). Untersiebenbrunn stoji pod jakim
pontskim, tj. istočnim utjecajem (konjska oprema).
Ženski grob
 dvije velike fibule od srebrnog lima ukrašene zlatom i almandinima- crnomorska polikromija
 dvije jednostavne fibule od srebrnog lima (Analogije- Ilok) svaka ćelija je opkoljena
filigranom
 zlatni nakit- dvije masivne narukvice sa uloženim granatom, dvije naušnice, dva prstena, dva
pletena lanca (jedan s almandinima, drugi sa Au štapićastim privjescima)
 srebrni nakit- toaletni pribor, ogledalo
 ostalo- staklena kana i čaša, perle
 staklo- perle, čaša
 jantarne perle

Grob djevojčice
 dvije srebrne cikadne fibule s linearnim ukrasom- za problem cikada to je najvažniji
podunavski nalaz
 konjska oprema- oplata uzdi, možda srebrna obloga sedla
 srebrno ogledala tipa Brigetio
 jantarne perle
 toaletni pribor
 kasnoantički stakleni vrč i čaša s plavim točkicama
Utvrđeno je da je pokopana djevojčica bila hroma, te se pretpostavlja da se kretala na konju, pa otuda
pojava konjske opreme u grobu.

Muški grob- uništen

 masivna zlatna ogrlica- torkves
 dugi mač (sačuvani samo široka ukrasna zakovica i dugački pravokutni kloazonirani porub)

Jakuszowice, Galicija, Poljska, prva polovica 5.st. (Werner T 16-17)→ hunsko- alanski grob,
skeletni
 mač, spata- azijatskog tipa
 apotropejske perle
 zlatni refleksni hunski luk
 kloazonirane kopče za obuću
 zlatne pojasne kopče
 konjska oprema od pozlaćenog srebra ukrašena žigosanjem- žvale, jazičci, razvodni križevi,
kopče, željezni nož…
Paralele s nalazima Széged-Nagyséksós, Pannonhalma, Pecs-Üszog, Szirmabesnyö i
Novogrigorijevka, te Borovoje.
Borovje, Kazahstan (Werner T 14)→ hunski, ratnički grob
 zlatni luk i mač (Analogije s Jakuszowicama), stilska mješavina: ravne masivne kloazonirane ćelije +
kombinacija s tehnikom prvog crnomorskog stila (kabošoni) + polikromija koja će napredovati i
naposlijetku prevladati. Čelije su obrubljene žicom tiskanom kliještima, tj. ne radi se o pravoj granulaciji.
 magijske perle
 trobridne strelice
 kloazonirene zlatne obloge
 brončani kotlić

Szeged- Nagyszeksos, Mađarska, ~ 430. god. (Werner T 29)→ vjeruje se da je pokopan visoki
hunski dostojanstvenik (možda Atilin stric Ruga /Ruas/), nema fibula
 zlatni nakit ukrašen crnomorskom kloazoniranom polikromijom Tu su kopče, jezičci remena,
aplike sa odjeće, obloge mača, obloge sedla, drške nagaike, torkves
 bodež, dva noža i njihove korice
 tri kopče imaju tremoliranu ćeliju koja se ne može datirat prije druge polovice 5.st., unatoč
drugim nalazima koji pripadaju 1/2 5.st.
 Paralela- Jakuszowicama
Za određenje etničke pripadnosti Szeged-Nagyszéksósa, važno je da se to područje nalazilo u
centralnom dijelu hunske države i sasvim je vjerojatno da je i nalaz hunski.
Sve govori da je u Szeged-Nagyséksósu pokopan hunski knez. Odjeća je još jedan dokaz više.
Čini se da je dotični čovjek nosio odjelo ukrašeno zlatnim šljokicama (ljuskama), čizme optočene sa
zlatnim kopčama, veliki zlatni torques, pojas ukrašen dijelovima zlatne kloazonirane garniture, balčak
i korice njegovog mača i njegovog bodeža optočene sa zlatnim pločama i ukrašene kloazoniranim
dijelovima, remeni hamova njegova konja su podjednako bili ukrašeni inkrustriranim zlatnim
pločicama, sedlo je bilo pokriveno zlatom, za jelo i piće služio se zlatnim posudama.
Ako se uzme kao vjerojatno da je uz to imao zlatom optočen tobolac, imati ćemo pred očima sve ono
što čini opremu hunskog aristokrata.
Uočit ćemo i činjenicu da je to izolirani grob.

Untersiebenbrunn, kraj Beča, sredina 5.st.→ najraniji grob seobe naroda, germanski. Istovremen
s Levicama i hunsko- alanskim grobom Jakuszowice (Galicija). Untersiebenbrunn stoji pod jakim
pontskim, tj. istočnim utjecajem (konjska oprema).
Ženski grob
 dvije velike fibule od srebrnog lima ukrašene zlatom i almandinima- crnomorska polikromija
 dvije jednostavne fibule od srebrnog lima (Analogije- Ilok) svaka ćelija je opkoljena
filigranom
 zlatni nakit- dvije masivne narukvice sa uloženim granatom, dvije naušnice, dva prstena, dva
pletena lanca (jedan s almandinima, drugi sa Au štapićastim privjescima)
 srebrni nakit- toaletni pribor, ogledalo
 ostalo- staklena kana i čaša, perle
 staklo- perle, čaša
 jantarne perle
Grob djevojčice
 dvije srebrne cikadne fibule s linearnim ukrasom- za problem cikada to je najvažniji
podunavski nalaz
 konjska oprema- oplata uzdi, možda srebrna obloga sedla
 srebrno ogledala tipa Brigetio
 jantarne perle
 toaletni pribor
 kasnoantički stakleni vrč i čaša s plavim točkicama
Muški grob- uništen
 masivna zlatna ogrlica- torkves
 dugi mač (sačuvani samo široka ukrasna zakovica i dugački pravokutni kloazonirani porub)
 LANGOBARDI
Povijest plemena

Pleme
Zapadnogermansko pleme. Pripadaju Polapskim Germanima koje čini skupina više plemena. Ime dolazi
vjerojatno od germanskog Langobart što znači dugobradi.

Geografski smještaj
Postojbina Langobarda veže se uz južnu Skandinaviju (južna Švedska i danski otoci); odatle su krajem
stare ere doselili na područje između ušća Odre i ušća Visle. Zatim sele na donju Labu.

PODUNAVSKA FAZA (489.-526.)

Vjerojatno s prijelaza iz 3. u 4.st. preko Šleske i Moravske dolaze u srednje Podunavlje i tada započinje
njihovo višestoljetno pomicanje prema jugu.
Prvi sigurniji povijesni datum koji se veže uz ovo pleme je 489. kada zauzimaju zemlju Rugijaca (prostor
današnje donje Austrije, sjeverno od Dunava).
Početkom 6.st. svoju vlast šire na J Slovačku, J Moravsku, J Češku i Donju Austriju.
Langobardi su vjerojatno došavši na prostor Češke podredili tamo naseljena plemena i uopće tamošnje
stanovništvo koje je dobilo status poluslobodnih ljudi, a nazivali su se aldi, aldiones.

PANONSKA FAZA (526 – 568)

U skladu s izvorima, još pod Wachovom vladavinom Langobardi 526/7. su, s odobrenjem Justinijana,
zauzeli provincije Pannoniu Primu i Valeriu, a sredinom 6.st. i porječja gornje Save i Drave (tj.
provincije Savia i dijelom Noricum Mediterraneum;  Savia – nakon što su je napustili Ostrogoti).
Pomažu IRC u borbi protiv Ostrogota i 546. im Justinijan dozvoljava da zauzmu Z Panoniju pod uvjetom
da se bore protiv Gepida.

568. god započinje seoba Langobarda u Italiju pod Alboinom.

Opasno susjedstvo Avara u istočnoj Mađarskoj bili su poticaj za pohod Langobarda u Italiju.
U pohodu koji je započeo u travnju 568., osim Langobarda sudjelovali su i Svebi, Tirinžani, Gepidi,
Sarmati, Panonci i Noričani, te jedan jači odred Sasa koji je pozvao Alboin
Pohod je imao karakter seobe čitavog naroda, a put kojim su se kretali koristili su već ranije Vizigoti i
Ostrogoti (Celeia- Emona- Aquileia).
Osvajaju Aquileiu i pogranične utvrde u Alpama, padsku nizinu sve do Apenina (IRC ostaje obala
Ligurije s Genovom i Savoiom, dio pokrajine Venecije i jadranska obala podno S Apenina s Ravennom).
Pavia postaje prijestolnica langobardskog kralja Alboina.

Langobardi su arijanci. U drugoj polivic 7.st. Langobardi prihvaćaju katolicizam.

774. Franci uništavaju langobardsku državu.

Prema Boni mogu se razlučiti dva tipa langobardskih grobalja:

1. SZENT ENDRE TIP

Szent Endre kraj Budimpešte

a) kraj 5. i početak 6.st.→ langobardsko groblje, skeletni ukopi, u
materijalu su vidljiva svebska obilježja; nema antičkog
kontinuiteta
 tipične langobardske lučne i S – fibule
 spate
 kupasti umbo štita
 šljem tipa Baldenheim
 poliedarske naušnice
 metalna ogledala
b) početak 7.st.→ kneževska grobnica isto s novcem Justinijana I., u
njoj je sahranjen knez s konjem, ženom i kćeri. Uz grobnicu je
klansko groblje dat novcem cara Foke (602.-610.)
 kružni stremen s petljom
 trobridne strelice
 naušnice tipa Szent Endre (tiještenje, tip okrenute piramide)

2. VÖRS – KAJDACS TIP

JZ Mađarska
6 slučajeva paljevinskog ukopa u urnama vrećastog oblika koje nose žigosane ukrase.

1. kneževski grobovi u Mađarskoj

Veszkeny→ veliki kneževski grob u humku, uništen

 pronađene su samo dvije tauširane uzde
 obloge raskošne konjske opreme na kojoj se nalaze antropomorfne i zoomorfne figure, vidljiv
je I. životinjski stil
 pozlaćeni brončani privjesak, tauširanje
Za Wernera važan lokalitet jer pokazuje rađanje I. životinjskog stila

2. viši društveni slojevi tj. plemstvo (adalingi)

Pokapano je u posebnim malim grobljima

Moronszentjanos→ grobovi plemića

 pronađen je štit sa zlatnim dugmetima
 raskošne pojasne kopče
 brončani okovi vedrice
 igračke
 staklo
 SARMATI

Povijest plemena

Iranski narod srodan Skitima.

Gografski sještaj- naseljeni su u južnoruskim stepama istočno od Volge.

Čuveni su jahači i strijelci i stoljećima su u stalnom pokretu.
4./3.st. prelaze Don, ugrožavaju grčke kolonije na Crnom moru. Naseljavaju područje između Dona i
Dnjepra. Iz tog perioda potječu bogate grobnice s posrebrenom ili pozlaćenom konjskom opremom
ukrašenom geometrijskim ili životinjskim ornamentima.
Kod Sarmata se prvi puta pojavljuju konjanički ukopi. Slični pojedinačni ukopi poznati su u Rumunjskoj
i Bugarskoj.

Sarmatska plemena

1. Sirahi su nastanjeni na sjeveru stepa i također su istočnosarmatsko pleme.U 2.st. pokoravaju ih

Alani.
2. Iazamati su u velikoj mjeri helenizirani .Imaju svoju državu- Bosporsko kraljevstvo - koje se
nalazi pod kontrolom Rima, a održalo se sve do navale Gota u 3.st.
3. Roksolani su sredinom 2.st. nastanjeni u stepama između Dona i Dnjepra, sjeverno od Jaziga.
Sredinom 1.st. kreću prema zapadu, dio potiskuje Jazige. Radi se o nomadsko - konjaničkom
narodu naoružanom sabljama, lukom i kopljima.
4. Jazigi su sarmatsko nomadsko pleme. Poznati su između Dnjepra i Dona kao izvrsni strijelci.
Početkom 1.st. nalaze se sjeverozapadno od Azovskog mora. Pod pritiskom Roksolana prelaze
Karpate i naseljavaju se u mađarskoj nizini između Tise i Dunava. U metežu izazvanom od
Huna u 5.st. gubi im se trag. Kasnije (10.-12.st.) pod imenom Jaziga javljaju se neka plemena u
Mađarskoj koja su povezana s Kumanima. Pretpostavlja se da su to Jazigi s Kavkaza koje su
Mongoli protjerali u Mađarsku, gdje su se kasnije pretopili u Mađare.
Sarmati u Panoniji
Sarmati naseljavaju mađarsku ravnicu istočno od Dunava još od početka 1.st. kada su vjerojatno došli
sa donjeg Dunava kroz Đerdap ili preko prijelaza u sjevernim Karpatima.
400 godina vladali su nad autohtonim stanovništvom skitsko-keltskog i ilirskog porijekla.
Od sredine 3. do kraja 4.st. nadiruća plemena potisnula su Sarmate prema Tisi.
Sarmatska kolonizacija zahvatila je prostor u međurječju Dunava i Tise. Tu nalazimo plemenske
grupacije Jaziga i Roksolana.
Nakon bitke kod Hadrijanopolisa 378.g. započinje naglo uspon gepidske moći. Gepidi probijaju
obrambeni sarmatski sistem i zaposjedaju područje Potisja i deltu Marosa.
Povijest Sarmata u 4. i 5.st. u znaku je vojne pomoći Rima pri obrani od Germana. Usprkos rimskoj
potpori Sarmati nisu mogli oduprijeti prodoru novih plemena sa istoka. Mnoštvo Sarmata zatražilo je
prihvat u rimskom carstvu. Bili su naseljeni u Galiji i Hispaniji.
Područje istočno od Tise zauzeli su Gepidi.
Velik broj sarmatskog stanovništva ostao je u svojim starim sjedištima i dijelio sudbinu sa
novopridošlim narodima. Ovo miješanje arheološki je vidljivo na grobljima.

Zajedno s Gepidima 410.g. Sarmati dolaze pod hunsku vlast. Njihovi ratnici također sudjeluju u hunskim
vojnim pohodima.
Prodorom Huna nestaje sarmatske samostalnosti, ali ne i sarmatskog stanovništva. Zajedno s Hunima
prodiru u Panonsku nizinu i sarmatski Alani u okviru hunskog I istočnogotskog plemenskog saveza, te
dobivaju status rimskih federata.
488. po nalogu Odoakara Sarmati su štitili dolinu Save pokušavajući Teodoriku zapriječiti put u Italiju.
Tada se posljednji put spominju u izvorima, arheološki i u izvorima gubi im se trag.
Arheološke karakteristike
2.st.p.n.e. je srednjesarmatski period.
Materijal-
 lukovi s koštanim pojačanjima
 trobridne strelice
 ogledala
 crveno slikana keramika
Sarmati primaju različite utjecaje od susjeda u Panoniji, Meziji i Dakiji: rimske fibule, novac, sigillata,
metal, keramika, staklo...
Sarmatska nošnja samo je jeftinija varijanta rimske provincijalne nošnje.
Za Sarmate su karakteristične konične perle.
Keramika
Pontski, keltski i provincijalno - rimski utjecaji.
Sarmatska keramika pečena je od kvalitetne gline u sivoj i crvenoj boji.
Oblici od 2.st. vrlo često imitiraju provincijalno- rimsku keramiku, a u pojedinim slučajevima i sigillatu.
Sarmatska keramika izvršila je utjecaj na vandalsku keramiku u sjevernoj Mađarskoj u 3.i 4.st., te na
gepidsku keramiku 4.i 5.st.u sjevernom Potisju.
Ukop
 grobovi- Kurgani→ ovalne jame prekrivene malim humcima
Novitet u grobnom ritusu predstavljaju prilozi oružja. A oružje govori o hunskom utjecaju.
Groblje kod Bačkog Petrovog Sela pružilo je podatke o sarmatskom stanovništvu sve do kraja
6. i početka 7.stoljeća.
Kasnosarmatska naselja
a) zbijenog tipa
b) raštrkana
Za oba tipa karakterističan je položaj na visokim riječnim obalama i općenito u riječnim dolinama- npr.
Sándofalva – Eperjes, Nagymagocs - Paptanya

Mardas→ groblje s kontinuitetom od sredine 3. do sredine 5.st.

Csongrád Kaszárnya, 5.st.→ sarmatsko groblje

Sarmati u Rumunjskoj
2./3.st. dolaze u Moldaviju i Munteniju, gdje stupaju u kontakt s domaćim Dačanima.
Sarmati su u Rumunjskoj do kraja 3. i početka 4.stoljeća.
Nakon toga na istom prostoru razvija se Sîntanna de Mures kultura koja se povezuje sa Černjahovskom
kulturom
Ukop
 inhumacija
 orijentacija sjever – istok
 deformacija lubanje
Materijal
 velike konične perle, ima ih do nekoliko stotina u jednom grobu, nalaze se oko glave, vrata, pojasa,
ruku i nogu.
 rimske provincijalne fibule, 2. i 3.st.
 diskoidna ogledala, dolaze u ženskim grobovima
 brončana zvonca
 bodeži s prstenom na kraju drške.
Keramika
 gruba- žućkaste boje
 siva- domaća, dačka
 crvena – rimska
 AVARI
Datacije→
a) Fettich- I. avarski kaganat/ Martinovka kultura, 568.-670.
II. avarski kaganat/ Keszthely kultura, 670.-800.

b) Bona- I. avarski kaganat, 567.- 675. god.

II. avarski kaganat, 675.- 804.

c) Csallany, mađarska podjela- starija faza, 568.- 679., premoćan bizantski utjecaj na nakitu i
novcu
prijelazna faza, 680.-720.
mlađa faza, 720.-896., dolazak Mađara, lijevana garniture
ukrašene
grifonom i lozicom
d) Vinski- rana faza, 568.- 626.
prijelazna faza, 626.- 670.
kasna faza, 670.-800. (dunantul i Alföld)

Oko 630. god. smještanje Hrvata na dalmatinskom tlu, pobuna Bugara i Kutrigura u Panoniji, a
Avari se povlače u središnje predjele Karpatske kotline.

e) Kovrig- I. grupa, sredina 6.- sredina 7.

II. grupa, kraj 7.st.
III. grupa, 8.st.

Karakteristike I. grupe, sredina 6.- sredina 7.st., rano avarsko doba, Avari u zajednici s
Protobugarima, materijal ove grupe srodan je materijalu Martinovka grupe
 ratnički grobovi s konjaničkim ukopom, djelomični i simbolični ukopi konja, grobovi u nišama
 pojasni okovi od srebrno tiještenog lima ukrašeni ubodnim motivima, rozetama i ljudskim
maskama
 naušnice s kuglastim ili piramidalnim privjescima
 obli stremenovi s omega petljom
 dugi mačevi s P ušicom, lukovi
 predmeti Martinovka kulture, uglavnom fibule s antopomorfnom nogom
 grobovi putujućih zlatara
 tobolci ukrašeni koštanim pločicama
 konjska oprema
 keramika i srebrno posuđe

Djetelinasti okovi obilježja su Prvog avarskog kaganata, datiraju se od kraja 6. do sredine 7.st.
Karakteristike II. grupe, kraj 7.st., jaki mongoloidni elementi
 tiješteni okvi ponekad sa staklenim umecima, graviranim motivom pletenice, plitkim
rovašenjem, zašiljeni pojasni jezičci
 pojava pojasnih garnitura od glatkog iskucanog lima
 male zlatne naušnice izvedene granulacijom
 pojava igli za perčine, pojava sablje i bojne sjekire
 posude podunavskog tipa
 ukop konja je rjeđi nego u prvoj grupi
Avarski okovi, okovi s prikazom ležećeg grifona, inače omiljenog motiva nomada iz centralne Azije,
često se pojavljuju u avarskoj proizvodnji u vrijeme Drugog kaganata.

Karakteristike III. grupe, 8.st.

 velika groblja sa skeletnim sahranjivanjem na redove
 s konjaničkim grobovima, izraziti mongoloidni karakter pokojnika
 bez konjaničkih grobova, osim Avara se pokapaju i drugi narodi
 upotrebljava se isključivo tehnika lijevanja, a motivi su vitice, grifoni, borba zoo, ljudske glave
 u ženskim grobovima dominiraju grozdolike naušnice s ovalnim alkama
 pojava tzv. «žute» keramike
 pojava sablje s romboidnom nakrsnicom
 pozlaćeni brončani pojasni okovi ukrašeni grifonima I viticama

I. avarski kaganat (568.- 670.)

Etnički sastav I. kaganata

1. autohtono romanizirano stanovništvo

2. Germani (Gepidi i Svebi)
3. Bugari
4. Slaveni

Autohtono stanovništvo se nakon 568. i dolaska Avara najviše zadržalo u području oko Blatnog jezera
(Keszthely- Fenekpuszta)
Od germanskog stanovništva pod avarskom vlašću su se zadržali jedino Gepidi
Bugari nastanjuju područje između Tise, Körösa i Marosa, gdje se javlja sahranjivanje čovjeka i konja
u grobovima s nišama
Prebivalište slavenskih Anta bilo je između Dnjepra i Dnjestra do Crnog mora. Prilikom avarskog
zauzimanja Dobruđe antski savez u pricrnomorskim područjima morao je biti razbijen i lokaliziran u
Sklavinije u Vlaškoj i Moldaviji
Može se pretpostaviti da 568. zajedno sa Avarima dolaze u Panonsku nizinu i dijelovi pokorenih Anta i
Sklavina
Pri prijelazu Karpata, zbog rata s Gepidima, zajedno s prvim avarskim valom mogla su se pokrenuti
samo slavenska plemena iz antskog saveza. Za njih se veže niz nalaza od kojih je kod nas najznačajniji
nalaz iz Čađavice kao dokaz migracione slavenske struje istok- zapad iz antskih područja prema zapadu

NALAZIŠTA 1. AVARSKOG KAGANATA- kneževski gorbovi južne Mađarske

Kunbabony kraj Kečkemeta, 630.- 670.→ najpotpuniji grob I. avarskog kaganata (možda Bajanov
sin)
 tri zlatne pojasne garniture
 pseudokopča (dijelovi ukrašeni granulacijom /biz. utjecaj/, a sredina
staklenom pastom u tehnici millefiori (tehnika staklene paste), kopča ima
umetnute sitne almandine, a štit je ukrašen stiliziranim rovašenim /got.
utjecaj/ zoo prikazima)
 jezičci- dva istovjetna ukrašena pseudogranulacijom; stilizirani grozdovi ili
klasje; a veći ima rešetkasto kružni ornament ispunjen almandinima
(Analogija- Bocsa)
 sablja sa zlatnim koricama, tobolac optočen zlatom
 zlatno prijestolje
 zlatni riton i pehar, posmrtna maska od tekstila
Čađavica, Podravina, 6./7. st→ muški kneževski grob, objavio je Fettich, po njemu ovj nakit potječe iz
pontskih radionica/ Martinovka kultura, a donijeli bi ga u Panoniju Kutriguri u vezi s Avarima, bilo
polovicom 6.st. bilo u 7.st.
 dvije srebrne zvjezdolike granulirane naušnice. Ovakve su naušnice upotrebljavli Kutriguri i Slaveni,
ali potječu iz pontsko- bizantskih radionica, datirane su u 7.st. stilski ih se dovodi u vezu s fibulama
oblika okrugle pločice (Scheibenfibel) koje su kasnoantičkog porijekla- Alföldi.
 srebrna ogrlica- torkves ukrašena rombičnim ispupčenjima
 par narukvica ukrašenih ćelijama i staklenom pastom (klazone)
 pseudofibula
 bizantska kopča i tri gravirana jezičca (srodnost s nalazima Kiskörös- Varosalatt)
 mač s P-ušicom, pontski ( ne'ko popalinđo ) (blizak maču iz groba u Törökbalintu)
 keramika podunavskog tipa
 Analogije- Martinovka, Zalesje, Zemiansky Vrbovk, Cotofeni, Pastrirskoje Gorodište

Garnitura iz Čađavice srodna je radioničkim dijelovima srebrne garniture kasnog 6. st. s kastela Sadovec u
Bugarskoj. Analiza ovog nakita pokazuje na usku povezanost ove tehnike sa proizvodima pontskih zlatarskih
radionica. Nalaz se pripisuje tzv. martinovskoj kulturi (rana faza avarske dominacije, vrijeme prvog avarskog
kaganata, 6. st. do 650. god.) i pripada vremenu naseljavanja Slavena.

Zlatarski grobovi Avara

-uobičajen nalaz zlatarskih matrica i zlatarskog alata

MARTINOVKA STIL, druga polovica 6.st. i 7.st.

Pripada vremenu I. kaganata, odnosno ranoj fazi avarske dominacije.

Središte tog stila (neki je smatraju i kulturom) je Ukrajina, ali je zastupljen i u podunavskim
krajevima, pa ga neki vezuju uz seobu Južnih Slavena.
Ishodište Martinovka stila traži se kod Anta na području Ukrajine tj. u Podnjeprovlju.
Ova kultura ili stil nastoji se povezati sa seobom Južnih Slavena s pretpostavkom da je upravo
ona arheološka potvrda historijskih događaja.
Karakteriziraju ga ostave blaga, u kojima su uz nakit crnomorskog porijekla (pseudokopče,
pseudofibule, zvjezdolike naušnice i narukvice zadebljanih krajeva) često priložene i slavenske fibule
s antropomorfnom nožicom.

Martinovka stil obilježavaju određeni tipovi nakita crnomorskog porijekla:

 pseudokopče
 pseudo-fibule
 lučne fibule s antropomorfnom nožicom tj. slavenske fibule: 1.stil Antropomorfna nožica
2.stil Zoomorfna nožica
-Slavenske fibule nikada nisu pronađene u paru
 zvjezdolike naušnice
 narukvice sa trubljastim završetkom

Nakit
Nakit nastaje uglavnom u radionicama Crnog mora s jakom antičkom tradicijom.
Slavenske fibule su široko rasprostranjene, vezane su uz tradicionalne komunikacije sjever- jug,
te se fibule u Martinovka stilu mogu sigurno vezati uz Slavene, fibule su pronađene u urnama
s pepelom (praškog tipa slavenske keramike); nisu nikada nošene u paru.
Karakteristični oblici su zvjezdolike nnaušnice, gravirani jezičci s prikazima životinja i biljnih motiva,
aplike i kopče rađene na proboj s fantastičnim životinjama u obliku ljudi
-danas većina arheologa smatra kako Martinovka stil nije vezana niti uz Avare niti
Slavene, već je to autohtoni horizont pomiješan sa materijalnom kulturom Avara i
Slavena na području od Panonije do Ukrajine sa radionicama na Crnom moru

Martinovka, Ukrajina, 6. st.→ ostava blaga

 jedna srebrna fibula dnjeparskog tipa, 7.st.
 srebrni okovi u obliku fantastičnih životinja i dijelovi konjske opreme, srebrni jezičci s
graviranim motivima
 slavenske fibule s antropomorfnim maskama na dnu nožice
 srebrni okovi sa sedla ukrašeni tehnikom lijevajna na proboj
 narukvice zadebljanih krajeva
 srebrne zdjele, kalež, žlice

GROBLJA 1. AVARSKOG KAGANATA

Környe, kraj Budimpešte→ jedina prava nekropola l. avarskog kaganata, čitavo je groblje datirano
u vrijeme Justinijanove obnove limesa, orijentacija I-Z, 20 konjskih grobova, uglavnom muški
ratnički grobovi
 oružje- mačevi s P-ušicama, trobrodne strijelice, lukovi s koštanim pojačanjima, tri saxa, štit
 nakit- šarene perle s očima, naušnice s kuglastim završetkom, stilos igla
 tauširane pojasne garniture, 6. st., tiještene pseudokopče (Analogija- Bocsa)
 konjska oprema- tiještene rozete, prstenaste žvale, obli stremeni, djetelinasti okovi s resama
(karakteristika Prvog kaganat)
 autohtoni elementi- puncirane garniture, perle, keramika
 germanski elementi- tauširana pojasna garnitura s pletenicom, 3 saxa, štit, umbo, mač s
blutrinama
 bizant-pontski elementi- garniture s pticama, pontski dvorezni mač s P-ušicom, tiještene
garniture sa središnjom rozetom, jezičci s ćelijom u sredini (staklo, pseudogranulacija),
filigranske naušnice, naušnice tipa Szent-Endre
 srednjeazijski oblici- oprema konja, žvale, refleksni luk, trobridne strijelice, jednosječni mač
ili palaš
Prva paralela prema zapadu je bajuvarsko groblje Linz- Zizlau.

Drugi kaganat (670.- 796. -896.)

Nastao je oko 670. prilivom novih avarskih klanova vjerojatno sa Kame. Ovi klanovi preko Ukrajine
stižu u Podunavlje
Avaro – slavenska kultura u panonskom Podunavlju započinje krajem 7.st. i traje čitavo 8.st. i u
pr.pol.9.st.
Ovaj tremin poklapa se sa prijašnjim terminom Kesteljska kultura.

Kesteljska kultura

Starija literatura je kao oznaku II. avarskog kaganata uzela naziv Kesteljske kulture.
No, nalazište Keszthely ukazalo je na problem odnosa prema tipičnim nalazima II. kaganata.

Materijal Kesteljske kulture (po Hampelu, a preuzeto od Lippa)

 naušnice – konično završetak i dvostrani S (karakteristika perifernih nekropola)
 narukvice obrezanih krajeva sa živ. glavama, stilus – igle
 naušnice s raskovanom karikom s filigranom
 narukvice sa šarnirom (anitetična spirala – karakteristika 8.st.)
 prsten s romboidno raskovanom krunicom
 kopča tipa Keszthely Dobogo (merovinško – kasnoantičko)
 derivati bizantskih kopči 7.st.
 glatki okov s ćelijama, prijelazno razdoblje
 košaraste naušnice, oživljavanje tipa u pr.pol.6.st. (Vranje kod Sevnice – pokazuje taj tip već od
4.st.), kod nas, import ili utjecaj- Rifnik, Bled I, SZ Bosna
 nakit u obliku cjetne čaške, mediteranska kasna antika (Narona, Reggio Emilia)

Za 8.st. karakteristične su velike naušnice (promjer do 8cm) s raskovanom karikom (motiv bukla
s filigranom) i jednom masivnom bikoničnom košaricom- tipične kesteljske naušnice.

Malonen perle- „koštice lubenice“

Tip karakterističan za avaro-slavenska groblja od sredine 8.st. do kraja 8.st. (razvijeni oblik –
crne, pravilne), višestruke, dvobojne (tzv. karolinške perle).

Keszthely, JZ Balaton, 6.- 8. st.→ groblje avarskog i autohtonog stanovništva

 Pecs- Uszög kopče- nakon 600. god. javljaju se u glatkoj i tauširanoj varijanti pod dvostrukim
utjecajem, dvodijelene su
 košaraste naušnice, hipertrofirane
 derivati stilos- igle, 6. st.
 prsten s motivom pletenice
 brakteatne fibule s kršćanskom simbolikom
 avarske pojasne garniture II. kaganata
 bizantske kopče Keszthely- Dobogo, biz. kopče Keszthely- Pecs, biz. kopče s U- okovom
Reviziona iskapanja u Keszthelyu ukazali su na sljedeće: u inventaru grobova autohotnog
stanovništva redovito će se javiti naušnice, stylos-igle, narukvice otvorenih krajeva, ali i
Melonenkern perle koje će zajedno s već spomentuim prstenom s motivom pletenice sa zupčastim
urezima povezivati ovo stanovništvo 7. i 8.st. sa situacijom u Karpatskoj kotlini, odnosno s Avarima.
One će omogućiti i datiranje groba, jer se ne javljaju prije druge pol. 8.st. kada ih susrećemo u brojnim
kasnoavarskim grobovima
Imamo kompletnu kulturnu izoliranost kesteljskog stanovništva koje ne komunicira sa svojom
okolinom
U Keszthelyu su otkriveni i avarski grobovi, međutim, niti u njima neće biti miješanog materijala,
niti ćemo naći stylos-igle ili košaraste naušnice. Javit će se samo narukvice otvorenih krajeva, ali bez
završetka u obliku životinjskih glava
Nameće se pitanje na koji je način ova enklava uspjela održati svoju izoliranost usprkos prohodnosti
kesteljskog područja. Postoji mišljenje da se možda radi o radioničkom centru koji je radio i za Avare

BLATNICA STIL, kraj 8.st.

Blatnica stil→ ksavarski stil, ljiljani (biljke stegnute u stručak) s punciranom podlogom, biljke stegnute
u stručak
Za ovaj je stil karakteristična izrada motiva u negativu  veže se uz tauširane falere dr.pol.8.st.
Definirani prijelaz na biljni ornament tj. izostaje motiv karakterističan za II. kaganat.
Ornament koji teče i ne završava + odvajanje i ponavljanje (metopni ornament), nestanak
karolinških tehničkih utjecaja.

Niti jedan od od tri najbitnija nalaza nije apsolutno kronološki fiksiran- Blatnica (jedina
mogućnost sigurnije datacije zbog nalaza oružja (karolinški mač), Požeški Brestovac
(karakterističan i zanimljiv zbog muškog i ženskog nakita tog vremena), Nagy Szent Miklos
(zbog stilskih analogija s perzijskom ikonografijom)
 Blatnica, Slovačka, 8./ 9. st.→ kneževski grob
 karolinški mač tipa D ukrašen zlatnim trakama
 razvodnik za remenje u obliku Andrijinog križa
 karolinške ostruge i koplja
 luksuzna pozlaćena pojasna gernitura s jezičcima i okovima Blatnica stila, lijevana

Avarska keramika

- 1. val→ potiska keramika (rađena rukom, neravnih i debelih stijenka, slabo pečena, oker ili
tamnosmeđe boje, trbušasta sa razvrnutim obodom, rijetko ukrašena), tzv. “siva keramika”
(rađena na kolu, nešto tanjih stijenki, po obliku: s drškom ili s drškom i piskom, ukrašena
zonama naizmjeničnih kanelura i valovnica ili samo jednom od njiih, a može biti i neukrašena)
- 2. val→ podunavska keramika (rađena na kolu, relativno dobro pečena, sivocrne ili crvenkaste
boje, malo jajolikog oblika s jače profiliranim obodom, ukrašena horizontalnim kanelurama ili
valovnicama, na dnu se nekada javlja pečat u obliku kruga ili križa ili njhove kombinacije), tzv.
“žuta keramika” (8. st., dolazi zajedno s podunavskom keramikom i lijevanim nakitom, rađena
na brzom kolu, dobro pečena od fine gline, s karakteristčnom, ali nefunkcionalnom ručkom sa
jedne strane, nekad su bojane crvenom bojom s biljnim motivima)

SLAVENI
Povijest plemena

PODRIJETLO I RAZMJEŠTAJ SLAVENSKIH NARODA

Geografski smještaj→ pradomovina Slavena je između gornje Labe, Odre, Baltičkog mora, Dnjepra i
Karpata.
Osnovni temelj na kojem se oblikovalo praslavensko stanovništvo je bila Lužička kultura.
Lužička kulutra, nastala ~ 1200. god. pr. Kr.
Poljski arheolozi uglavnom pripisuju lužičku kulturu Slavenima koji su već u to doba bili tamo
naseljeni, a uspjeli su se tamo zadržati sve do migracije Germana. Nijemci pripisuju lužičku
kulturu jednom narodu koji su zvali sjevernim Ilirima. Čvrstih dokaza nema ni za jednu teoriju,
nema dokaza o kontinuitetu lužičke kulture do dolaska historijskih Slavena u 6.st.

Sredinom ili potkraj 4.st., u 5. i 6.st. Slaveni, potisnuti od Germana, kreću prema Z, prema Odri, Labi i
Saani, ali i u današnju Češku, Slovačku i Z Panoniju. Glavnina ih se zadržala u Poljskoj, Bjelorusiji i
Velikoj Rusiji.

Slavene prije 6.st. je praktički nemoguće identificirati.

Iako se zna gdje su naseljeni, arheološki materijal od 5. do 8.st. nije poznat, zbog siromaštva i selidbe.
Nakon propasti Atiline države, Huni se povlače k donjem Donu i Volgi, a slavensko stanovništvo se
nesmetano može širiti prema obalama Crnog mora i donjem Dunavu.
Tri grupe Slavena
 Veneti/ Zapadni Slaveni→ Česi (Češka, Moravska), Slovaci (o. Malih Karpata), Lužički Srbi
(o. gornje Maine i Odre), Poljaci
 Slaveni (u užem smislu)/ Južni Slaveni→ Slovenci (alpski predjeli do Salzburga), Hrvati (u
primorsko-dalmatinskom području), Srbi (o. rijeka Bosne, Drine, Morave)
 Anti/ Istočni Slaveni (Jordanes)→ od Z Bugarske na I
Černjahov kultura
Problem nosilaca te kulture je još uvijek otvoren, neki smatraju da je to izrazito slavenska
kultura. Hvojka je smatra slavenskom, no većina drugih je pripisuje onim Gotima što su na
prijelazu 2/3.st. doselili u to područje.
Karakteriziraju nekropole s paljevinskim i skeletnim grobovima 3/ 4.st.
U Erdelju se manifestira tek od druge polovice 4.st.
Nema dokaza o kontinuitetu između Černjahova i Martinovke (kraj Kijeva, 6.st.).

Materijal černjahov kulture

Fibule sa podvijenom nogom i spiralom, keramika dobre kvalitete prema rimskim uzorima
(tamna sa rešetkastim ornamentom), posude s ručkama (u slavenskoj keramici 9/10.st., pod
utjecajem autohtonih tradicija); bikonične zdjele, 13.st.

Horizont Sintanna – Mures→ kontinuira u istočnogermanskom materijalu 5.st.

Keramika odriče slavensko autorstvo te kulture, nagli pad tehnološke kvalitete: izrazita, prva
slavenska keramika je vrlo gruba i rađena bez lončarskog kola
Uvjerljivija je teza o utjecaju Dijakovske kulture (kraj Moskve) kao kulture koju vezuju uz
Slavene na prijelazu iz prethistorije u historijsko vrijeme.

Jedino što se može identificirati kao slavensko od početka nove ere su gradišta - tip naselja s
drvenim palisadama. To su naselja bez stratigrafije, vrlo su plitka ( kod nas u Mrsunjskom lugu)

Zarubinjska kultura
Na pojedinim lokalitetima u Ukrajini ide s najstarijom fazom Černjahov kulture.
Groblja s biritualnim pokopom, tek u Černjahovu su pojedini grobovi s incineracijom mogli biti
vezani uz Slavene, ali s kvalitetnom crnopoliranom keramikom tankih stijenki dok je slavenska
keramika 6.st. rađena rukom

Arheološki materijal Slavena

Fibule-Wernerova podjela

1. Fibule sa zoomorfnom nogom→ proizvodile su se u Ukrajini.

2. Fibule sa antropomorfnom nogom→ na području Balkana. Postoji hipoteza da su se možda

proizvodile u Erdelju.

3. Dnjeparski tip→ s antropomorfnom nogom i životinjskim protomama (glatke i bez ukrasa, vezane
isključivo za Ukrajinu.

5. Lučne fibule s maskom na nozi

Karakteristika rane slavenske keramike

Keramika je tamnosive, sivosmeđe ili crvenosive boje, relativno dobro pečena i vrlo grube zrnate
fakture. Uglavnom je neukrašena, a ukoliko se pojavljuje ukrašava se valovnicom i horizontalno
urezanim linijama. Nalazi se uglavnom na vratu ili ramenu, vrlo rijetko je cijela posuda ukrašena.
Keramika je izrađivana na sporom lončarskom kolu, dno je često neravno i ima kružno ispupčenje, a
zna se javljati znak ili monogram majstora. Manji postotak keramike je čak rađen ručno.
Oblici se dijele na dva tipa: tipično slavenski oblici, jajolike, često asimetrične posude i posebne
oblike.
Tipičan primjer slavenskog naselja i nalaza

Mikulčice→ centar Velikomoravske kneževine, slavensko naselje/ gradište sa stambenim objektima

palisadama, 11 kamenih crkvi, 2 drvene crkve, kneževska palača. Pored nekih crkava (ne svih) nalaze
se grobovi s nalazima karolinških mačeva tipa K, zatim grobovi velikodostojnika s nalazima ostruga
s ljudskim maskama, nalazi jezičaka s prikazom oranta s kapom s rogovima (“orant” je zaštiti znak
Mikulčica).
Rotunda koja se ovdje nalazi (9.st.) vjerojatno je nastala pod franačkim utjecajem, a uz nju se nalazi
i groblje.
Postoji određena sličnost Mikulčica i Siska, oba mjesta su sjedište vazalnog kneza i igrala su važnu
ulogu u istom vremenu.
 keramika s motivima valovnica i ureza
 pozlaćene ostruge i garnitura
 karolinški mačevi, jezičci
 ukrasni okov u obliku veprove glave (analogije- Sisak)
 dugmeta izrađena tiještenjem (slična onima iz Trilja)
 naušnice- četverojagodne, grozdolike (Analogije- Trilj)
Dvije crkve
1. crkva, početak 9. st.- karolinški mačevi tipa K
2. crkva, prva trećina 9.st.- ostruge + garnitura, u dječjem gobu jezičac i prikaz oranta

KARANTANIJA

Samostalna kneževina sa središtem u Krnskom gradu na području JI Alpi koja ulazi u okvir Samove
države 626. Nakon Samove smrti plemenski savez se raspada.
Kao najstarija poznata slavenska država, Karantanija je ostala samostalna skoro cijelo stoljeće.
Međutim, taj nagli razvoj ubrzao je društveno raslojavanje među Karantancima i jačao vlast kneza koji
se oslanjao na plemstvo- “koseze” (primores). Kneževa vlast ubrzo postaje nasljedna.

8.st. izložena napadima Avara, Karantanija traži pomoć od Bajuvara/Bavaraca koji pobjeđuju Avare,
ali pokoravaju i Karantance. No budući da Bajuvari priznaju vrhovnu vlast Franaka, tako i Karantanija
dolazi pod franačku vlast.
Od 745. Karantanija je vazalna franačka kneževina s unutarnjom samoupravom i pokrštava se iz
Salzburške biskupije.

KARANTANSKO-KETLAŠKI KULTURNI KRUG (7.- 11. st.)

To je materijalna kultura alpskih Slavena. Rasprostire se u Sloveniji, austrijskoj Koruškoj i Štajerskoj,

djelomično Gornjoj i Donjoj Austriji i dijelu talijanske Furlanije.

Ovu kulturu diferenciraju prvenstveno različiti nakit i dijelovi nošnje. Polaganje oružja u grob (osim
noževa) vrlo je rijetko.
Od naselja dosad su istraživani: Tin kod Žusma u Štajerskoj, Bled Pristava, Bledski Otok
Politička i upravna jezgra nalazila se na Gosposvetskom polju u austrijskoj Koruškoj

Paola Korošec ju dijeli

1) Grupa s keramikom, 7/8. st.→ Slovačka, Češka, Slavonija, Istra, Dalmacija
 pored posuda polagali nož, kresivo, ponekad šilo
 nakit je rijedak (jedino karičice s petljom i kukicom i lunulaste ispletena od tanke brončane žice,
naušnice u obliku polumjeseca (lunulaste); nakit se vjerojatno nije očuvao u većoj mjeri zbog
svoje krhkosti)
  Lokaliteti- veća gorblja u Kranju, Bled-Brdo, Ptujski Grad, pored šempeterske crkve u Ljubljani
ili na odvojenom manjem groblju (Bled – vila Bled, Srednje Bitnje kod Kranja, mnoga groblja
u Donjoj Austriji)
 Pitanje izvora i razvoja grupe s keramikom još nije znanstveno riješeno. Vjerojatno je u vezi s
konačnim naseljenjem Slavena na ovom prostoru.

2) Karantanska faza, sredina 8.- sredina 9.st.

 nakit od iskucanog brončanog lima
 karantanske okrugle pločaste fibule (od brončanog lima, ukrašene uglavnom tehnikom
iskucavanja, motivi su obično stilizirani biljni, ponekad sa slikom križa, orla ili janjeta, ponekad
imitiraju pleternu ornamentiku, kentaur, ptice na drvetu života)
 fibule jednakih krakova ukrašene motivom ljiljana
 lučne fibule jednakih krakova- dosta česte, razvile su se iz lučnih fbula, ukrašene motivom
ljiljana
 tanko kovane polumjesečaste naušnice s urezanim biljnim ili geometrijskim ukrasom- brončane
ili srebrne, ukrašene vegetabilnim ili geometrijskim ornamentima
 naušnice od tanke brončane žice s petljama na dnu- imaju različito oblikovan donji dio;
najjednostavnije imaju samo jedan zavoj s donje strane, dok su one nešto bogatije izrađene s tri
ili više petlji iz kojih vise tanki lančići
 prstenje
 Lokaliteti- groblje Bled-Brdo, Bled-Pristava, Kranj, Ptujski Grad, groblje Hohenberg I
Krungul (Austrija)
 ova faza paralelna je sa kasnijim razdobljem avarske dominacije i sa stilskim krugom Blatnice

3) Ketlaška faza, sredina 9.-11. st.

 javlja se upotreba jamičastog emajla (merovinški utjecaj). U karolinško-otonsko vrijeme pod
utjecajem inzularnog kulturnog kruga (Irska, Britanija) posuđe, relikvijari, dijelovi crkvene
opreme, nakitni predmeti i inicijali u knjigama se ukrašavaju dragim ili poludragim kamenjem
i staklenom pastom, ali je primjenjivan zbog većeg efekta u boji, vrlo često emajl, koji je uz to
jeftiniji i dostupniji. U to vrijeme vrlo su aktivne porajnske umjetničko-zanatske radionice koje
izrađuju predmete u tehnici jamičastog emajla kakav se upotrebljava i na ketlaškim nakitnim
predmetima, a kao takav izlazi iz tipa bizantskog umjetničkog ukrašavanja predmeta.
 lijevane lunulaste naušnice
 okrugle pločaste fibule
 gravirane polumjesečaste naušnice, S- karičice, karičice s zadebljanim krajevima
 krajem 11.st. u periodu zamiranja ketlaške faze, pojavljuje se bjelobrdski utjecaj u vidu lijevanih
grozdolikih naušnica I dvodjelnih ogrlica
 Lokaliteti, groblja- Bled-Pristava, Kranj, Bohinjska Srednja Vas, Mengeš, Beljak, Villach,
Judendorf…
 eponimno nalazište Köttlach u Donjoj Austriji

Ptuj, iznad Drave, druga polovica 10. st.→ jedan od prvih prijelaza preko Drave. U podnožju grada
nalazi se groblje koje sadrži ketlaške i bjelobrdske elemente.
Groblje na redove s predslavenskim i slavenskim horizontom.
Orijentacija zapad- istok (glava- noge). Na Ptujskome Gradu nisu pronađeni ostaci naselja koje bi
bilo vezano uz ovo groblje.
 ketlaški elementi- lunulaste naušnice s graviranim ornamentom, upotreba jamičastog emajla,
spojene karičice što vise, fibule s ugraviranim orlom
 bjelobrdski elementi- torkvesi spleteni od brončane žice, grozdolike lijevane naušnice,
brončani dvodjelni privjesci
 slavenska keramika- dobro pečena, sive/ sivocrne/ crvenkaste boje, nije poliran niti ima
ornamente, površina je gruba
 VELIKOMORAVSKA DRŽAVA (9.- početak 10.st.)

Prva država Zapadnih Slavena koja je nastala krajem 8.st., a obuhvaćala je Moravsku i Z Slovačku.

Pribina
Blatenski kostel- Blatnograd, Zalava..., na donjem toku rijeke Zale, JZ od Balatona. Oko 840. god.
Pribina tu podiže tvrđavu- prijestolnicu oko koje se formira naselje.
Tri groblja: I.iz 9. i 10. st., najstarije, uz sam dvor, II. iz 11. i 12. st. i III. u današnjem Zalavaru
(slavensko). Materijal ovih grobalja je slavenski, avarski i franački (osrtuge i mačevi).

Mojmir I (830-'46) širi državu na Z Slovačku rušeći državu Nitru odakle je protjerao kneza Pribinu koji
je pobjegao Francima od kojih je dobio u feud prostor oko Balatona. Zalavar je bio prijestolnica Pribine
i sina mu Kocelja u 9.st.

Početkom 9.st. osnivaju se misije (irsko-škotska, franačka)

Rastislav (846- 870) se sukobljava s Francima i želi spriječiti utjecaj franačkih misionara pa zove
misionare iz Bizanta. 863. Bizant šalje Konstantina/Ćirila i Metoda za pokrštavanje i opismenjavanje.
Braća donose kršćanske knjige na slavenskom jeziku i pismo. Kada ih jemački kler optuži za
krivokletstvo, oni odlaze u Rim opravdati se Papi. Konstantin umire u Rimu 869., a Metod se zbog
pritisaka ne vraća u Moravsku već odlazi kod Kocelja. Nakon njihove smrti (Ćiril 869., Metod 885.)
zbog pritiska njihovi učenici napuštaju Moravsku i dolaze u Hrvatsku i druge balkanske zemlje.

892. Moravsku napadaju Mađari i 906. ruše Velikomoravsku državu.

Velikomoravska država- najveći gradovi na samom početku države: Stare Mĕsto, Mikulčice, Břeclav-
Pohansko, Stare Zamky k. Brna, Devin, Preslavgrad (Bratislava)

Modra→ crkva pravokutnog tlocrta s četvrtasom apsidom, početak 9.st., oko nje se nalazi i groblje.
Ovo je jedna od rijetkih podignutih prije dolaska Ćirila i Metoda, prema legendi početkom 9.st. 14
plemića se dalo pokrstiti što bi predstavljalo početke kristijanizacije na ovom području, koju su
započeli irsko-škotski misionari.

U Moravskoj su česte lunulaste naušnice na kojima visi puno lančića.

Velikomoravska groblja– imaju vrlo veliku gustoću ukopa i za razliku od dalmatinsko-
hrvatskih, vezana su za crkvenu arhitektur.

Keramika

Eisnerova tipologija- vrijedi za Češku i Slovačku

1) Predgradišno doba (500-550)- keramika prije i iz vremena seobe Slavena, keramika rađena
bez kola, naglašen rub usta, keramika praškog tipa
2) Starije gradišno doba (550-850)- keramika rađena na sporo rotirajućem kolu, motiv valovnica
izveden je instrumenotm
3) Srednje gradišno doba (850-950)- sporo kolo, valovnica češće izrađena češljastim
instrumenom nego urezivanjem
4) Mlađe gradišno doba (950-1200+)- brzo kolo, bolje tehnike pečenja, keramika blučinskog tipa
 BJELOBRDSKA KULTURA

Bjelobrdska kultura traje od 10. do 12. st., a ishodište ima u Panonskoj nizini. Glavni pokretači i
nosioci su joj panonski Slaveni koji kasnije iščezavaju pod mađarskom vlašću.
Ime je dobila po naselju Bijelo brdo smještenom u istočnoj Slavoniji dvadesetak kilometara istočno od
Osijeka, gdje je iskopano poveće ranosrednjovjekovno groblje s pokojnicima ukopavanima potkraj 10.
i tijekom većeg dijela 11. st. (Brunšmid).
Rasprostiranje se na području današnje Mađarske, J i JI Slovačke, JI Austrije, Slovenije, S Hrvatske,
Vojvodine i Z Rumunjske

Pitanje postanka Bjelobrdske culture?

Prema Korošec- Kesteljska kultura→ prijelazna grupa 9.st.→ Bjelobrdska kultura
Prema Vinskom supstrat je Kesteljska k.
Prema Vaňi primarni su Slaveni kao nositelji kasnokesteljskih nalaza, sekundarni Mađari s novom
kulturom koju donose s istoka
Stvaranje BB kulture složen je i nimalo jednostavan process. Udio lokalnog elementa zasvjedočen je
brojnim predmetima, zastupljenost tzv. bizantskog utjecaja očevidna je, a u pozadini svega je
prožimanje raznih srednjovjekovnih etnika i njihovo prerastanje u srednjovjekovne narode.
Nosiocima BB kulture označeni su podjednako Slaveni I Mađari
Slavenski elementi- keramika (Eisner– sred/ks gradišno doba = 10-11.st.), naušnice bizantskog
porijekla, S-karičice
Mađarski elementi- oružje, privjesci

Apsolutna kronologija po Gisleru

Prijelazna faza 900.- 965. god. (900.- 950. po Giesleru)

Bijelo Brdo I rana 965.- 995.
kasna 995.- 1030.
Bijelo Brdo II rana 1030.- 1070.
kasna 1070.- 1100.
Bijelo Brdo III (dodao Tomičić,tatarska provala) 1100.-1250.

Vukovar- Lijeva Bara, 10.- početak 12.st.→ ranosrednjovjekovno groblje na redove bjelobrdske
kulture (od 950. god.-), rijetki su nalazi iz vremena seobe naroda
 grobna arhitektura nije ustanovljena jer su grobovi bili jednostavne zemljane rake.
Orijentacija zapad- istok (glava-noge)
 više od 50% svih grobova nije sadržavalo nikakve priloge
 nema keramike koja je karakteristična za poganske grobove
 dvije keramičke posude iz kasnoavrskog razdoblja, 8.st.
 brončana kasnoavarska pojasna garnitura

U muškim grobovima prevladavaju

 predmeti dnevne upotrebe, pribor (noževi, kresiva, kremeni...)
 dijelovi pojasa (okovi, jezičci i pređice)
 u samo nekoliko grobova su zabilježeni nalazi bojne opreme – luk, vršci strelica, tobolci.
 nakit- prstenje, lijevane grozdolike naušnice, narukvice, S-karičice
 nalazi ojačanja za luk i tobolac
U ženskim grobovima prevladava
 nakit- karičice, O-karičice, S-karičice i grozdolike naušnice
 ogrlice od perli i metalnih privjesaka, torkvesi, narukvice, prstenje koje je najbrojniji nalaz,
dvodjelni privjesci
 pribor dnevne upotrebe je rijedak (pršljeni).