HRVAn I KAROUNZI

Dio drugi
Katalog
 Izdavač Muzej hrvatskih arheoloških spomenika
Split, 20c0.
Glavni urednik Ante Milošević

Uredništvo Nikola Jakšić

Miljenko Jurković
Ivan Matejčić
Ante Milošević

Stručni urednik Željko Rapanić

Autori Željko Rapanić, znanstveni savjetnik

Mladen Ančić, Zavod za povijesne znanosti HAZU, Zadar
Ante Milošević, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split
Željko Tomičić, Institut za arheologiju, Zagreb
Miljenko Jurković, Filozofski fakultet, Zagreb
Nikola Jakšić, Filozofski fakultet, Zadar
Vedrana Delonga, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split

Lektor Ivan J. Bošković

Originalne Zoran Alajbeg

fotografije Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split

Suradnici Arianda Albreht

Gorana Dvornik
Silvana Juraga
Lada Laura
Silvana Matković
Nada Šimundić - Bendić
Maja Petrinec
Gordana Perković

Grafički urednik Jakov Borković

Računalna obrada Neven Marin

Tisak Dalmacijapapir - Split

20c0. godine

Naslovnica Križ iz Dvigrada i mač iz Orlića kod Knina , kraj B. ili početek 9. stoljeća

ISBN 953-6B03-01-1

Ova knjiga i katelog izložbe "HRVA TI I KAROLINZ/" tiskani su

sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
HRVATI I KAROLINZI
Kata/og

Split, 2000.
 Izloške su posudili Arheološki muzej Istre, Pula
Arheološki muzej, Zadar
Arheološki muzej, Zagreb
Arheološka zbirka Franjevačko g samostana u Sinju
Biskupski ordinarijat, Poreč
Bobinac Dražen, Dtcčac
Dominikanski samostan, Bol
Franjevački muzej i galerija Gorica, Livno
Franjevački samostan , Hum
Franjevački samostan , Šibenik
Gradski muzej, Karlovac
Gradski muzej, Koprivnica
Gradski muzej, Rovinj
Gradski muzej, Trogir
Gradski muzej, Varaždin
Gradski muzej, Vinkovci
Gradski muzej, Virovitica
Krstalj Ana, Dubrovnik
Kunsthistorisches Museum, Wien
Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel u Dubrovniku
Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel u Splitu
Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel u Zadru
Musei Civici d'Arte e Storia, Brescia
Muzej Cetinske krajine, Sinj
Muzej grada Omiša, Omiš
Muzej Međimurija, Čakovec
Muzej Slavonije, Osijek
Museum in der Kaiserpfalz, Paderborn
Museu Nacional d'Art de Catalunya, Barcelona
Nadbiskupski ordinarijat, Split
Otvoreno učilište, Novigrad - Citta nova
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, Rijeka
Stalna izložba crkvene umjetnosti u Zadru
The Yorkshire Museum, York
Zavičajni muzej Poreštine, Poreč
Županijski muzej, Šibenik
Župni ured, Bale
Župni ured Sv. Jakova, Čiovo
Župni ured, Kaštel-Sućurac
Župni ured, Lopud
Župni ured, Nin
Župni ured, Novigrad
Župni ured, Sovići
Župni ured, Žedno - Arbanija

6
Autori kataloških jedinica

A.B-W Bernhard-Walcher, Alfred - Kunsthisrorisches Museum, Wien

A.M Milošević , Ante - Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Spl~
I,M Matejčić , Ivan - Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel u Puli
I, Ž, Žile, tvica - Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel u Dubrovniku
J. V. Vidović, Joža - Muzej Međimurja, čakovec
K. F, Filipec, Krešimir - Filozofski fakultet, Zagreb
K. s, Simoni, Katica - Arheološki muzej, Zagreb
Li G. Gudelj, Ljubo - Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split
MB Baldini, Marino - Zavičajni muzej Porešdne, Poreć
M De, Demović, Miho - Zagreb
M Oj, Dizdar, Marko - Gradski muzej, Vinkovoi
MJ, Jurković, Miljenko - Filozofski fakultet, Zagreb
MK. Kolega, Marija - Arheološki muzej, Zadar
MP, Petrinec. Maja - Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Spl~
MR, Rad ić, Mladen - Muzej Slavonije, Osijek
MŠ, Šimek, Marina - Gradski muzej, Varaždin
NJ. Ja kšić, Nikola - Filozofski fakultet, Zadar
P V, Vežić, Pavuša - Filozofski fakultet, Zadar
R. J, Jurić. Radomir - Arheološki muzej, Zadar
S, S, Salaj ić, Silvija - Gradski muzej, Virovitica
T. B, Burić, Ton či - Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split
T. Š, Šeparović, Tomislav - Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split
V, O, Delonga, Vedrana - Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Spl~
Ž, c. Cetinić , Željka - Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog Primorja, Rijeka
Ž, K, Krnčević , Željko - Županijski muzej, Šibenik
ŽR, Rapanić, Željko - Split
ŽU Ujčić, Željko - Arheološki muzej IS/re, Pula

7
MUZEJ HRVAT ' KIH
ARHEOLOŠKIII
SPOMENIKA
Sadržaj 14
Istra

Panonija 84

Dalmacija 122

Hrvatska i pridružene Sklavinije 176

Bibliografija 364

9
1. Sipar kraj Umaga
2. Buzet, Podbastion
3. Novigrad
4. Poreč
5. Sveti Lovreč Pazenatički
6. Ovigrad
7. Babina brajda kraj Žminja
B. Žminj
9. Rovinj
- Sv. Andrija
- Sv. Toma
10. Pižanovac kraj Bala
11 . Sv. Marija Velika kraj Bala
12. Bale, župna crkva
13. Betika
14. Peroj
15. Brijuni, kastrum
16. Fažana
17. Šijana
1B. Valbandon
19. Guran kraj Vodnjana
20. Vodnjan
21 . Galižana
- Sv. Just
- Val/sura
- Val Sudiga
22. Pula
- Katedrala
- Sv. Felicita
- Sv. Ivan od Nimfeja
- Sv. Vid

'12
..
 Babina brajda kraj Žminja
Godine 1959. na lokalitetu Babina brajda,
jugozapadno od crkve Sv. Foške kod Žminja,
otkriven je manji broj grobova koji pripadaju još
neistraženom groblju na redove; pretpostavlja se
postojanje sloja paljevinskib grobova na istom
mjestu.
I. 1. grob 2, 8. stoljeće
posuda
glina
visina: 13,8 cm, promjer otvora: 16,6 cm
Arbeološki muzej Istre Pu la, inv. br. S 3335.
I. 1.
Posuda je S-profilacije, blago izvijenog oboda,
naglašenog trbuba i ravnoga dna. Na prijelazu
ramena utrbub ukršena je jednoprutom valovni-
com. Grube je fakture, smeđe boje, a izrađena je
na lončarskom kolu.
Literatura· B. MARUŠ I Ć, 1984, 51-52; ISTI, 1987,
94; ISTRA, 1995, 61-62.
1.2. M.P
l lagano izbočene apside, kojima je zakrivljeni zid
---:.:::. ::@.----:: : [2]-_=.: ====~rJ
'14
Bale
I. 2. Župna crkva Sv. Marije, 8·9. stoljeće
Sadašnja župna crkva Blaženog Julijana u Balama
sagrađena je 1878-1882. godine na mjestu starije i
mnogo manje crkve posvećene sv. Mariji. Tom je
prilikom stara crkva u potpunosti porušena, a o
njoj svjedoče jedino zabilježeni opisi, nacni i
zbirka ulomaka kamenog liturgičkog namještaja i
arhitektonskih fragmenata sačuvanih u kripti
sadašnje crkve. Konzervator A. Gnirs objavio je
1915. godine doen i nacn začelja crkve izrađen
1841. godine, prije negoli je crkva porušena. Jed-
nostavne oblike trobrodne bazilike bez apsida
prikazane na tim naenima povezao je sa skulp-
turama u kripti crkve. Tloct crkve usporedio je s
četvDastim prostorima ranokršćanskih teodozijan-
skih bazilika u Akvileji, pa je slijedom te
napomene veći na istraživača desetljećima navodi-
la staru crkvu kao ranokršćansku gradevinu (A.
Mohorovičić , 1957, 489; B Marušić, 1967, 13-14;
G. Bovini, 1974, 137-138; A. Šonje, 1982, 57-58).
Jedino je Lj. Karaman ostao vjeran Gnirsovoj
interpretaciji izrečenoj u naslovu njegovog članka
(Die !l1imitlelalteriche Kirche... ) te navodi "po
sačuvanim snimcima ... to je bila građevina iz
ranog srednjeg vijeka".
B. Marušić 0982-83, 21-34) je objavio opise
crkve nastale neposredno prije njenog rušenja,
na osnovu kojih se moglo zaključiti da cjelina
trobrodne crkve potječe iz 1588. godine, kada je
crin'a proširena dogradnjom prema sjevernoj
strani. Analizirajući te podatke i stare naene na
kojima se dobro vide sačuvane dvije polukružne
apside, I. Matejčić je predložio rekonstrukciju
izgleda najstarijeg sloja crkve. To je bila jedno-
brodna izdužena gradevina s tri sljubijene,
neposredno povezan s bočnim perimetrainim
zidovima. Takva arhitektonska tipologija nije
poznata u korpusu ranosrednjovjekovne arhitek-
ture u Istri, ali je dobro zastupljena na području
Alpa i sjeverne Italije i smatra se tipičnom za
karolinšku epohu (C. Heitz, 1980, 24-28).
Tajveće analogije pokazuju crkva Sv. Petra u
Mistailu u Švicarskoj, crkve u Ramoschu, MOs-
tairu, Cburu, Villi (sve u Švicarskoj) te crkva Sve-
tog Spasitelja u Sirmioneu (Italija). Sve se ove
crkve datiraju u 8. ili početak 9. stoljeća (F.
Oswald, L. Sbafer, H. R. Sennhauser, 1966, s. v.).
Važno je napomenuti da se analogije za crkvu u
Balama uglavnom nalaze na istom području gdje
 1. 3.

Marušić 0974, 67) pronalazi usporedbe iz

karolinškog razdoblja za grupu istarskih predro-
maničkih crkava s upisanim apsidama.
Crkva u Balama, tj. rekonstrukcija njenog izgleda,
upotpunjuje tipološku raznolikost ranosrednjo-
vjekovne arhitekture u Istri inačicom važnom
upravo zbog toga jer je česta i uobičajena u jezgri
karolinškog carstva u doba njegove ekspanzije.
Literatura: A. GNIRS, 1915, 160-162; B.
MARUŠIĆ, 1982-1983, 21-34; I. MATEJČIĆ, 1996,
133-139
IM.

I. 3. kameni sarkofag, 8. stoljeće

vapnenac
visina: 52 cm, dužina: 178 cm, širina: 62 cm,
debljina stranice: 5,5 cm
Župna crkva Bale.
Na uzdužnOj strani sarkofaga prikazan je niz od
pet polukružnih arkada na tordiranim stupićima.
S jedne strane arkadni niz ne dopire do ruba
stranice, već je u tom polju isklesano pojednos-
tavljeno vitko stablo. Ispod lukova su smještena
velika rajska stabla izrasla iz dvostruke volute.
Ovaine krošnje sastavljene su od simetrično ras-
poređenih obrubljenih listića. Na bočnoj strani
sarkofaga isklesana je kompozicija s križem
proširenih krakova koji zauzima cijelu visinu
polja. Križ je raščlanjen na tri pruta, a u sredini
se nalazi četvnasta gema. 'ad trabikulom izras-
I. 3.
taju dvije stilizirane grane strokutastim
pupoljkom između račvi. Sa strane križa nalazi
se par istovrsnih stabala postavljenih jedno izna-
da drugoga. PlitkoreJjefni motivi isklesani su
izbočeno od površine i stvaraju rahlu i pregled-
nu kompoziciju. Cnež oblika i klesarska obrada
opušteni su, bez tvrde geometrizacije.
G. Caprin navodi da se sakofag prije izlaganja u
crkvi nalazio na baljanskom groblju. Smatra ga
radom iz 9. stoljeća. Prema A. Šonji pokazuje
karakteristike prijelaznog razdoblja formiranja
pleterne skulpture oko 800. godine. B. Marušić

'15
 predlaže data ciju u posljednja desetljeća 8. stolj-
eća. Vrijednu likovnu i ikonografsku analizu
sarkofaga objavio je B. Fučić. Prema njemu on
potječe iz 7-8. stoljeća, iz vremena koje
neposredno prethodi pojavi zrele pleterne skulp-
ture. Uklesani ukras na njemu nije samo deko-
racija već ima dublje značenje, odnosno sadrži
ispovijest k ršća nske vjere u vječni život i
otkupiteljsko djelo Kristova križa. Arkatura sa
stablima abrevijatura je arhitekture nebeskog
Jeruzalema, rajskog perivoja ili su to "stabla živ-
ota" koje u nebeskom Jeruzalemu opisuje
Apokalipsa. Križ koji je prikazan na bočnoj strani
sarkofaga nisu dvije suhe i mrtve grede nego je
to živo drvo iz kojega izbijaju pupoljci. Križ je
plodonosno stablo na kojemu je sazreo najple-
menitiji plod - Krisrova žrtva. Križ, "jedino ple-
menito drvo" medu svim stablima koja ga
okružuju rako je formuliran u himnu Venancija
Fommata (oko 530-610) "Lusira sex qui jam
peregit"(B. Fuči ć, 1986, 23)
Literatura G. CAPRIN, 1979, 169; B. MARUŠ IĆ ,
1982-1983, 33-34, 60; B. FUČIĆ , 1986, 23-26.
l. M.
I. 4. plutej oltarne ograde, kraj 8 - početak 9-
stoljeća
vapnenac
visina: 101 cm, širina: 133 cm, debljina: II cm
Kripta župne crkve u Balama.
Uzidan je u oltar zajedno s drugim fragmentima
1.4. iz raznih epoha. Gornji vijenac dekoriran je
'IS
nizom troprutih lukova koji se dodiruju. Povezu-
je ih tropruta beskonačna cik-cak vrpca. Središnje
polje ispunjavaju dva niza od tri tropruta kruga sa
svih strana vezanih čvorom. Ispunjeni su grčkim
križem jednosravne profilacije, palmetom, lji-
ljanom, virovitom ružom, nasuprotnim volutama
koje se dodiruju u vrhovima. Slobodni prostori
izmedu krugova ispunjeni su trolisrima, volutama
i jednom shematski izvedenom pticom u profilu.
Način rada majstora, široko i relativno rahlo
postavljanje motiva, meko zaobljeno klesanje,
način tretiranja voluta i ptice, ukazuju na to da je
plutej mogao klesati majstor blizak onome koji je
klesao kapitele obližnje crkve Sv. Marije Velike,
ali i novigradsku skulpturu.
Literatura: B. MARUŠIĆ, 1983. 98.
M. j.
svets Mstis Veliks kraj Bsls
I. 5- crkva Svete Marije Velike, kraj 8. stoljeća
Crkva Sv. Marije Velike nalazi se uz stari pur koji
spaja Rovinj i Bale, na blagoj uzvisini, oko 3 km
Z-JZ od Bala, nad plodnim poljima i na položaju
kojim se vizualno nadzirao obalni pojas od Rov-
inja do Brijuna, a kopneni sve do Bala i prema
Puli. U ranom srednjem vijeku taj je prostor bio
dio posjeda ravenskog nadbiskupa, dobiven od
Maksimijana, porijeklom iz obližnjeg Veštra.
Crkva i samostan Sv. Marije Velike vjerojamo je
onaj samostan koji se spominje u karolinško
doba povezan uz samostan Sv. Andrije na
otočiću kod Rovinja (kat. br. I. 56).
Crkva je uvrštena u znanstvenu literaturu 1950.
godine provizorn im crtežom vidljivih zidova koji
se protežu uokolo barokne crkve. Ta je 1789.
godine sjela točno u srednji brod srednjo-
vjekovne građevine i tada bila publicirana kao
ranokršćanska crkva (A. Mohorovičić), a mala je
sonda u južnoj apsidi i podu crkve dala nekoliko
fragmenata liturgijskog namještaja (B. MaruŠiĆ) .
Sustavna arheološka istraŽivanja izvođena su od
1995. do 1999. godine, a njima je otkrivena ne
samo crkva, nego i veći dio pripadajućeg joj
karolinškog samostanskog sklopa.
Moguće je da je crkva bila izgrađena na nekom
ranijem, antičkom ili kasnoantičkom kompleksu.
O tome svjedoče neki još neistraženi zidovi i cis-
terna u sjeverozapadnom uglu crkve, koja je
zasigurno ranija, jer ju je sjeverni zid bazilike pre-
hvatio velikim lukom, da bi se mogla korisriti
voda za vrijeme izgradnje crkve.
 ,
,I ,,
,

," ,
I ,
"
I" I
,
ro- I
Ii
IL_ '-r
I
! r---- •
.-..... , I
'

"
,

. - ,
I
:'
. ..
,I
/' -- , . "
J -
..
l,
-
~

1.5.

Crkva je trobrodna bazilika (22 x 12 m) kojoj
brodove dijeli šest pari stupova s vrlo različitim
kapitelima (kat. br. I. 6). Stupovi su dijelom
spolija s antičk ih objekata, kao i prva baza južne
kolonade s početkom kaneliranog stupa, Tri
apside izvana su poligonalne, a iznutra
polukružne; u njima su pronađeni tragovi oslika.
Građena je uslojenim priklesanim kamenom, a
u sjevernom zidu na pojedinim mjestima i u
tehnici opus spicatum. Izvorni najstariji pod,
izrađen od većih kamenih ploča, pronađen je u
zapadnom dijelu crkve. Od trećeg para stupova
svetište je izdignuta za jednu stepenicu. U
svetištu je pod bio uništen ukopavanjem "privi-
legiranih" grobova, kao što je uništen i veći dio
liturgijskih instalacija u svetištu. Temelj oltarne
ograde, koji je pronađen in situ u vi~ini trećeg
para stupova, u cijeloj širini crkve pripada roma-
ničkoj reorganizaciji kora, što potvrđuju u nju
ugrađeni fragmenti pred romaničke skulpture kao
terminus post quem. No, ta ne znači da i prvot-
'17
 na ograda nije mogla biti na istom mjestu, jer je
svetište upravo odatle uzdignuto. Crkva je imala
vrata na zapadnom pročelju i po jedna na sjev-
ernom i južnom zidu bliže svetištu. Dobro
sačuva na sjeverna vrata imaju gljivasti otvor.
Bočnim vratima pripadao je nadvratnik jednos-
tavno dekoriran središnjim križem proširenih
završetaka krakova. Pod baroknim zidovima
sačuvane su sve baze in situ, pa se može rekon-
sturirati čitav tlocrt crkve s rasponom interkolum-
nija od 2,80 m. Isto se tako može dosta precizno
ustanoviti visine arkada i raspored kapitela s
obzirom na mjesto njihovih nalaza. (kat. br. I. 6)
Tipologija crkve slijedi ranokršćanske uzore,
poglavito one 6. stoljeća . I morfologija pojedinih
arhitektonskih dijelova, poput gljivastih otvora,
oblika i dekoracije nadvratnika, upućuje na
ranokršćansko podrijetlo. No, izrazita upotreba
spolija i poglavito kapiteli, koji i sami slijede
ranokršćanske uzore, jasno datiraju crkvu. Ona
je ranokarolinška, s kraja 8. stoljeća , što
potvrđuje i analiza liturgijskog namještaja i
1. 5. arhitektonske plastike (kat. br. I. 7 - I. 10). Time
\
\
r- -, - - __ l
,- --I
_ ._ .- . _ . _ . _ . _.-.. _.- _ . _ . _ . _ · _ ·_ ·- ·1
I
- .- _ ._ .-
\
\
\
\
\ ._ .- .- . ._I L
'IS
se pokazuje njegovanje tradicionalnih oblika u
jasnoj ideji renovatio. Liturgijski namještaj crkve
tijekom predromanike barem je jedanput promi-
jenjen (kat. br. I. 11 - 12), a crkva je doživjela i
kasnije promjene: u 11. stoljeću kontrakciju sa
zapadne strane za jedan i pol interkolumnij. U
preostalom zapadnom dijelu uređen je vestibul s
novim ulazom u kojem se ukapalo sve do 19.
stoljeća. U jugozapadnom kutu podignut je
zvonik. U crkvi je, u zapadnom dijelu, pod
povišen do visine svetišta. Grobova ima i uoko-
lo crkve. Istraženo je pedesetak grobova od
ranog srednjeg vijeka do 20. stoljeća; veći dio
groblja sa sjeverne strane crkve još je neistražen.
S južne strane crkve protezao se veći dio samo-
stanskog sklopa. Iako su istraživanja još u tijeku,
mogu se dati preliminarni zaključci. Južno od
bazilike proteže se popločana galerija koja je
vjerojatno sjeverna strana središnjeg klaustra.
Istočno samostansko krilo obuhvaća niz prostori-
ja u dužini od 35 m od crkve, a južno se krilo u
dužini 47,5 m rastvara portikatom s velikim
lukovima. U jugozapadnom kutu sagrađena je
_ .::::..-- I I
' . I I _ -- '
f
-..i . .!--- '
nešto kasnije kapela koja je zahvatila jednu
arkadu portika, Izvana su zidovi istočnog i
južnog krila bili zatvoreni s tek nekoliko uskih
vrata i, po svoj prilici, s ugaonim obrambenim
kulama, Vrlo je vjerojatno da je samostan Sv,
Marije Velike kod Bala jedan od ranijih pravilno
koncipiranih i uređenih karolinških samostana,
Literatura,' A. MOHOROVIČIĆ, 1957, 492; B,
MARUŠIĆ, 1982-83, 19-55; J p CAlLLET - M,
JURKOVIĆ - L MATEJČIĆ, 1996, 133-136; ISTI,
1996, 57-59; ISTI, 1997, 28-32; ISTI, 1997, 225-
232; ISTI, 1998, 189-198; M, J URKOVIĆ - J P
CAlLLET - L MATEJČIĆ - P CHEVALIER, 1998,
44-51; ISTI, 1999,32-38; ISTI, 1999, 219-229; ISTI,
2000, 183-189
Mj

I. 6. kapiteli kolonade crkve Sv. Marije

Velike, kraj 8. stoljeća
vapnenac
Pronađeno je svih dvanaest kapitela kolonade:
deset tijekom arheoloških istraživanja 1995-
19999, godine: smješteni su u lapidariju župne
crkve u Balama, Dva su kapitela pronađena
ranije pri sondažnim istraživanjima, Kapiteli d i I
nalaze se u lapidariju Arheološkog muzeja Istre u se fragment spaja po frakturi. Dosta je oštećen s /.6a.
franjevač kom samostanu u Puli.
tri strane, Od stupa se odvaja prstenom u obliku
užeta, Oblikom kubusa i vel ičinom približava se
a, visina: 73 cm, abak: 52 x 52 cm, promjer: 44
lisnatim kapitelima, Dekoriran je jakim u prostor
cm
istaknutim glatkim listom u svakom uglu, nad
Cjelovito sačuvan kapitel, pronac1en je polegnut
kojim je kapitel trokutasto zasječen; pri vrhu
u istočni zid barokne crkve pored stupa kojemu
završava volutom, dvostrukom volutom, ili volu-
je vjerojatno pripadao, Pripada lipu dvozonskih
tom s plastično naglašenim kuglicama, Središnji
kapitela glatkih listova, Ugaoni listovi gornje
dio je blago istaknuti pravokutnik na kojem je
zone zasječeni su pri vrhu, Pod abakom teče
valovita uparana crta, na jednoj strani tropruta, U
/,6b.
bazi je odvojen od stupa trostrukim prstenom,
Sačuvani su tragovi malternog veziva sa stupom
i zidom arkade,
b, visina: 62 cm, abak 52 x 43 cm (sačuva ni dio)
Kapitel je odlomljen s jedne strane, Pronac1en je
u temelju baroknog zida istočno uz prvi južni
stup kolonade, Pripada tipu dvozonskill kapitela,
glatkih listova i sličan je prethodnom, Ugaoni lis-
tovi gornje zone znatno su izbačeni prema vani,
a iznad njih su uglovi izrazito koso zasječeni, Na
pravokutnim karrušama nema dekoracije, a slo-
bodni proslori su, umjesto volutama, ispunjeni
višepnltim trokutima,
c, visina: 74 cm, abak: 54 x 54 cm
Pronac1en je pored druge baze sjeverne kolo-
nade, Kapitel je gotovo čitav sačuvan u osnov-
nom volumenu, slomljen je u donjem dijelu, ali

'IS

1. 6c. prikazana ptica u profilu koja kljuca neraspoz-
natljiv plod. Glava ptice isklesana je na proboj
od volumena kapitela, a po tijelu je išarana
uparanom valovnicom sličnom onoj na kapitelu
a). Ptice su sačuvane na dvije nasuprotne strane,
dok su na dvije otučene.
d. visina: 65, abak: 40 x 28 cm (sačuvano), prom-
1. 6d. . cca 3?_ cm.
Jer:
20
Kapitel je pronađen prilikom ranijih sondiranja u
crkvi. Odlomljen je po visini tako da mu nedosta-
je jedna stranica. Oblikom kubusa blizak je lisna-
tim kapitelima. Ima ugaone visoke i uske
izdužene listove koji razdvajaju stranice. S gornje
je strane omeđen prstenom u obliku užeta, s
donje strane teče tropruta plitka pletenica.
Dekoracija stranica: 1. orao raširenih krila i jakih
pandži posve shematiziran, s valovitim mama po
tijelu, poput onih na kapitelu c.; 2. dvije velike
troprute volute nasuprot okrenute, koje se pri
vrhu dodiruju; 3. tropruti krug s kuglicom u sre-
dini koji se rastvara u rozetu , poput prikaza
kotača. Ispod osnovnog motiva isklesani su mali
listovi.
e. visina: 72 cm, abak: 48 x 51 cm, zajedno s
istaknutim kartušama: 58 cm
Odvaja se od nedekoriranog dijela u donjoj
četvrtini trostrukim prstenom. Vrlo je nevješto
dekoriran po sredini stranica i uglovima nizom
uskih i visokih listova. Iznad njih izlazi još po
jedan list, kojemu su uglovi vrlo skošeni. Kartuše
su dekorirane vertikalnim crtama, a volute se tro-
pruto protežu gotovo od baze kapitela. ]\a mjes-
ru jedne volute je pletenica.
f visina: 70 cm, abak: 52 x 48 cm (sačuvano)
Pronađen je uz bazu trećeg stupa južne kolo-
nade. Odvaja se od nedekoriranoga dijela u da-
njoj četvrtini četverostrukim prstenom. Vrlo je
nevješto dekoriran poput kapitela e) nizom
uskih i visokih listova po sredini stranica i uglo-
va. Iznad njih izlazi još po jedan list, kojem su
uglovi vrlo iskošeni. Kartuše su dekorirane
različito: niz horizontalnih crta, niz vertikalnih
crta, pleterni čvor. Valute se tropruto protežu
gotovo od baze kapitela.
g. visina: 48 cm, abak: 50 x 45 cm, promjer: 33
cm
Lisnati kapitel prilično je dobro sačuvan. Ima na
sva kom uglu mesnati, plastično istaknut list
ispunjen shematski naznačenim "žilicama ", nad
kojim su uglovi koso zasječeni. Središnje plohe
različito su dekorirane: na jednoj su tri super-
ponirana lista, na jednoj posve shematizirani
lukovi jedan nad drugim, a na jednoj pravokutna
kartuša. U uglovima su dvostruke volute. U bazi
ima željezni klin za uticanje u stup.
h. sačuvana visina većeg fragmenta: 34 cm
Dva mala fragmenta lisnatog kapitela kao g.
Ostala su sačuvana dva mesnata ugaona lista sa
shematski naznačenim "žilicama".
i. visina: 40 cm, abak: 49 x 49 cm
 okrenuta u čvoren a nejednaka pereca; tropruta I. 6e.
traka koja tvori dva vrhom spojena trokuta u
gornjoj polovini, a slobodne prostore ispunjava-
ju kuglice. U donjoj polovini su dvije ptice,
nejednake veličine i posve shematiZirane, koje
piju iz kaleža u obliku tordiranog stupića te dva
nasuprot postavljena učvorena tropruta pereca.
k. visina: 50 cm, abak: 50 x 26 cm (sačuvano)

I. 6'.

Cjelovito sačuvan košarasti kapite!. Ukrašen je

različito na svakoj stranici mrežastim troprutim
prepletom i troprutom trakom koja oblikuje dva
trokuta što se dodiruju vrhom; slobodni prostori
ispunjeni su plastično istaknutim kuglicama, a
pri vrhu dvoprutom pletenicom.
j. visina: 41, abak: 50 x 50 cm, promjer: cca 48
cm
Kapite! je spojen od dva ulomka. Sa svake strane
je različito ukrašen: tropruti krug u kojem se Sačuvana je otprilike trećina kapitela. Nađen je
križaju dvije velike troprute volute što se u gor- uzidan u baroknoj crkvi u blizini šeste baze sje-
njim uglovima zavojito zatvaraju; dva nasuprot verne kolonade. Sa svake strane ima različit
ukras: tropruti nedovršeni krug sačinjen od tri
pereca na cjelovitoj stranici; tropruti pereci na 1. 6g.
djelomično sačuvanim stranicama.

1. 6h.

2'1
 središnjeg nedefiniranog dijela; četvrta stranica je
otučena.
]\a većem broju kapitela, na donjem dijelu,
sačuvan i su željezni klinovi za spajanje s pri-
padajućim stupom, a na gornjoj plohi abaka
tragovi vapnenog veziva na mjestu lijeganja arka-
ture. Zbog toga se može rekonstruirati točan
položaj i raspored stranica u odnosu na glavni
brod crkve za veći dio kapitela.
Mjesro nalaza nekih kapitela vrlo je indikativno.
Naime, nađeni su uzidani u temelje barokne
crkve ročno pored pojedinih baza stupova što
ukazuje da im je ro mogao biti izvorni položaj.
Na temelju roga može se ustanoviti barem pri-
bližan raspored kapitela u kolonadi. Osim toga,
iako su svi razliČiti, ipak se uočava raspored u
parovima, šro za one koji su nađeni izvan teme-
lja barokne crkve može biti dodatna mogućnost
za preciznije određenje njihova izvornog položa-
ja. Tako se može predlOŽiti barem okvirni ras-

l. 6i. I. sačuvana visina: 30 cm, abak: 52 x 46 cm

Horizontalno je prerezan tako da je sačuvana
gornja polovica kapitela. Sa svih strana je
različito ukrašen. Uglovi su koso zarezani kao na
l. 6j. kapitelima s lisrovima. Od ukrasa na jednoj strani
vidi se preplet troprutih krugova kao na košara-
stim kapiteJima, a na dvije ostale dekoracija se
približava kapitelima s lisrovima; po sredini
stranice pravokutna kartuša ukrašena je kosim
prutićma , a sa strane su dvije višeprute volute; na
I. 6k. drugoj strani dvije položene volute izlaze iz

pored. Košarasti kapiteli vjerojatno su bili nad

prva dva para stupova do ulaza. Dvozonski Iis-
nati gotovo su sigurno bili na pivom paru stupo-
va do apside, a dva s pticama na drugom paru.
Najrustičniji par lisnatih kapitela. s neobrađenom
donjom četvrtinom , najvjerojatnije pripada tre-
ćem paru stupova, a na četvrtom paru su mali Iis-
nati jednozonski kapitela s plastičnim lisrovima.
Oba tipa kapitela proizlaze iz kasnoantičkih
modela. Košarasti su derivati justinijanskih ažuri-
ranih košarastih kapitela kakve susrećemo u
porečkoj Eufrazijani. Dvozonski lisnati su derivati
korintskih kapitela, a oni jednozonski su bliži
kapitelima glatkih lisrova iz Pule.
Svi su kapiteli po dekoraciji različiti , a pokazuju

22
 Nađen je prilikom arheoloških istraživanja 1995-
1999, godine, Odioml jena mu je jedna bočna
strana, Kose bočne strane ukrašene su ver-
tikalnim udubljenim trakama, a gornji rub
završava motivom užeta, a jednoj široj strani
isklesan je reljef golubice vrlo istaknutog trbuha
i jakih nogu, S druge je strane vrlo plitko iskle-
sana beskonačna tropruta traka koja oblikuje
čvorove uz vanjski rub imposta,
Literatura: neobjaVljen,

I. 7,

1. 8.

inventivnost majstora koji se, sudeći po kvaliteti

izradbe, ipak ne snalazi u većim arhitektonskim
formama, No, način rada , izbor specifičnih moti-
va i kompozicija, omogućuju povezivanje kapi-
tela s dijelovima oltarne ograde iz crkve Sv, Ma-
rije Velike u Balama, s Dvigradom na kojima se
majstor ipak precizno izražava,
Literatura: B, MARUŠIĆ, 1982-1983, 19-55; ]. p,
CAILLET - M, JURKOV1Ć - l. MATEJČIĆ, 1996,
133-136; ISTI, 1997, 225-232; ISTI, 1998, 189-198;
]. p, CAlLLET - M, JURKOV1Ć - P,CHEVALIER - l.
MATEJČIĆ, 1999, 219-229; ISTI, 2000, 18}189; M,
]URKOV1Ć, 1997, 271 ; ISTI, 2000, 437
Mj I. 8. impost bifore, kraj 8. stoljeća
I. 7. impost bifore, kraj 8. stoljeća vapnenac
vapnenac sačuvana dužina: 33 cm, sačuvana visina: 16 cm,
sačuvana dužina: 32 cm, visina: 19 cm, širina: 22 širina: 29 cm
cm, donji kvadrat za nalijeganje stupića : 14 x 14 Lapidarij u kripti župne crkve u Balama,
cm Pronaden je tijekom arheoloških istraživanja
Lapidarij u kripti župne crkve u Balama, 1995-1999, Odlomljen je s jedne bočne i s donje

23
 I. B.

"

strane. Skošena bočna strana ukrdšena je nizom

vertikalnih traka, a pri vrhu se proteže zaobljen
istak s motivom užeta. S jedne šire strdne impost
je ukrašen višelatičnim cvijelom u dvoprulom
krugu , a trokutasti prostori ispunjeni su listom
bršljana blago obrubljenim i ispunjenim bu enim
rupicama s kružićem. Druga strdna ispunjena je
višeprutim preplelom i listovima bršljana u
uglovima.
Literatura: neobjavljen.
M. j.

I. 9. četiri kapitela stupici oltara, kraj 8 .

rano 9. stoljeće
vapnenac
visina kapitela: 13 cm, dimenzije abaka: 12 x 13 cm
Lapidarij u kripti župne crkve u Balama.
Kapiteli su pronađeni prilikom arheoloških
istraživanja lokaliteta Sv. Marije Velike 0 995-
1999). Pripadali su ugaonim stupićima oltara,
dok je središnji stupić imao pravokutno
udubljenje za umetanje relikvijara. Razli čito su

24
sačuvani: dva vrlo cjelovito, ali bez pripadajućeg
stupića s kojim su inače činili cjelinu, jedan pre-
rezan na pola po vertikali, ali s dijelom svog
stupića, a jedan tek fragmentarno. Bili su iskle-
sani zajedno sa stupićem. Prijelaz iz kapitela u
zonu stupa označen je dvostrukim prstenom.
Donju zonu kapitela čini niz glatkih listova blago
izvijenih prema vani. U gornjoj zoni iz središnjeg,
dvostruko šiljastog lista, izlaze jake volu te prema
uglovima kapitela. Na jednom kapitelu volute
dodiruju u uglovima tordirani stupić.
Literatura: neobjavljeni.
M.]
I. 10. zabat oltarne ograde, kraj 8 - rano 9.
stoljeće
vapnenac
sačuvana dužina: 59 cm, sačuvana visina: 24,5
cm, debljina: 13 cm
Lapidarij u kripti župne crkve u Balama.
Fragment zabata pronađen je tijekom arheolo-
ških istraživanja 1995-1999. godine. Sačuvan je
veći dio zabata, nedostaje lijeva trećina. Donja unutar svake kružnice, sa četiri čvora koji se I. 10.
lučna traka ukrašena je plitkom troprutom vrhovima dodiruju , tvore manju kružnicu ispresi-
pletenicom. Kose stranice trokuta obrubljuje niz jecanu dijagonalama. Pilastar pripada drugoj ,
neprofiliranih kuka ispod kojih teče plastični I. 11.
astragal. Središnje polje zabata zauzima jednos-
tavno profilirani grčk i križ proširenih završetaka
krakova. Iznad njega prazan prostor ispunja
stilizirani trolist, a u lijevom polju je dvopruta
valovita traka iz koje izviru volute. Zabat je goto-
vo identičan zabatu oltarne ograde iz Sv. Sofije u
Dvigradu (kat. br. I. 23). Majstor koji je radio oba
zabata pokazuje začudnu maštovitost u ispunja-
vanju praznih prostora s bokova središnjeg križa ,
motivima koji nisu uobičajeni na zabatima
oltarnih ograda. To se može smatrati potpisom
majstora. Zabat je u pojedinim detaljima blizak i
arhitektonskoj skulpturi Sv. Marije Velike kod
Bala.
Literatura: neobjavljen.
M.]
I. 11. pilastar oltarne ograde, 9. stoljeće
vapnenac
visina: 83 cm, širina: 30 cm, debljina: 15 cm
Lapidarij u kripti župne crkve u Balama.
Pronađen je tijekom arheoloških istraživanja
1995-1999. godine. Odlomljene su mu gornja i
donja strana. S bočne strane je utor širine 6 i
dubine 2,5 cm.
Pilastar je ukrašen vertikalnim nizom troprutih
kružnica spojenih čvorom i sa četiri troprute
beskonačne trake koje se prepliću tako da

2S
 >.-<::~
·... .../ \ . .,...<:::
,
""
., .,
:' '\
.,- -- ", ,.'

I. 12. L
finijoj, kva litetnije klesanoj grupi skulptura
oltarne ograde, vrlo oštrog reza i njegovane fak-
[Ure, S duboko uklesanom pozadinom.
Literatura: neobjavljen.
I. 12. plutej oltarne ograde, 9. stoljeće
vapnenac
rekonstruirana dužina: cca 120 cm, rekonstru-
irana visina: cca 90 cm
Lapidarij u kripti župne crkve u Balama.
Plutej se može rekonstruirati od tri fragmenta
iako se međusobno ne spajaju. Sačuvan je gornji
desni ugao, dio lijeve strane i dio središnjeg polja
odlomi jen sa svih strana. Fragmenti su pronađeni
tijekom arheoloških istraživanja 1995-1999. godi-
ne. Središnje je polje pluteja za nekoliko cen-
timetara uvučeno od vijenca koji se proteže s
bokova i gornje strane. Na vijencu se nalazi gusti
mrežasti preplet više tropMill traka. Središnje
polje sadrži četiri kruga sastavljena od po tri kon-
centrična kruga međusobno spojena beskona-
čnom troprutom trakom koja čvorovima čini dva
nasuprotna polukruga.
I. 13. Literatura: neobjavljen.
{sve na str. 27J
Betika, crkveni komplelcs SII. Andrie
I. 13. oltarni ciborij, 9. stoljeće
meki vapnenac
visina: 5 m, širina stranice krune: 179,5 cm, visi-
MI na: 101,5 cm, debljina: II cm, promjer luka
pročeljne i začeljne arkade: 133,5 cm, bočne
arkade: 122 cm, visina stupa s bazom i
kapitelom: 207 cm
Arheološki muzej Istre Pula, inv. br. S 21 , 24, 116,
324, 345.
S područja bazilike Sv. Andrije u Betiki u više su
navrata sabirani ulomci stranica oltarnoga cibori-
ja sa četverostranom krunom. Bočne se stranice
pod pravim kutom prislanjaju na poleđinu pred-
nje i stražnje arkade uz vanjske bridove te met-
alnim sponama povezuju u jedinstvenu cjelinu. U
vrhu arkada, s njihove unutrašnje strane, na
uglovima krune, nalaze se utori, odnosno ležaje-
vi za trokut!lste ploče koje su skupa s arkadama
nosile pokrov ciborija u obliku osmerostrane
piramide visoke oko 160 cm. tjemenu svake
arkade je utor za metalni trn o koji je vješana
svjetiljka, dok su u petama luka utori za
ugrađivanje pruta o koji se vješala zavjesa.
Trnovima su međusobno bile povezane arkade s
kapitelima stupova, odnosno sami stupovi s
M. I bazama ikapitelima.

26
Gornji rub svake arkade o iviče n je nizom voluta,
tzv. kuka, koje tvore završni vijenac krune. Pod
njim se na plohama arkada prepliću raz l ičiti
pleterni ornamenti s geometrijskim i vegetabiI-
nim motivima. Tako rubove pročeIne (?) arkade
prate troprute lozice s povijenim listovima, te u
uglu među lozicama grozd sa zrnjem koje ocr-
tavaju kružići s točk icom. Na jednoj se bočnoj
stranici u gornjoj zoni nalaze dva niza trop rutom
trakom ocrtanih u čvorenih kvadrata s listovima
loze ili grozdovima u sredini, te uz okomite
rubove troprutom trakom iscrtan niz karakte-
rističnih osmica. uglu između kvadrata i osmi-
ca je krug s rozetom i dva grozda do njega. Na
drugoj bočnoj arkadi pereci prate gornji rub
stranice, a pletenica lijevi i desni. Među njima je
veliki trorogi perec s kružićima u srednjoj širokoj
traki. Na začeinoj (?) stranici pak sve rubove
prate nizovi pereca, te u uglu među njima veliki
trorogi perec s kružićima na srednjoj širokoj traki
kao na spomenutoj bočnoj arkadi. Stilske odlike
svih tih ornamenata ukazuju na skulptul1l srod-
nu ranim primjerima karolinškoga doba. Stoga
valja pretpostaviti da je ciborij izrađen početkom
9. stoljeća.
Literatura: B. MARUŠIĆ, 1963.
p. v.

27

I. 14. I. 14. ulomak arhitrava oltarne ograde, prva
polovina 9. stoljeća
vapnenac
visina: 19 cm, dužina: 48 cm, debljina: 8 cm
I. 16.
Arheološki muzej [stre Pula, inv. br. S 10, 937.
Ulomak na prednjoj strani raščlanjen je u dva
pojasa: gornji je ispunjen niskim kukama, a donji
natpisom u kojem se čita: ... ROCTEGAVSVS
[NMERITIvs ... J (" ... nezaslužni Roktegauz... "). U
tekstu se spominje Roctegausus, osoba s imenom
germanskog porijekla i atributom kakvog su, uz
svoja imena, iz religiozne poniznosti najčešće
stavljali crkveni prelati. Pretpostavlja se da je i
ovdje riječ o osobi iz redova klera, redovniku ili
opatu koji sudjeluje u izgradnji i uređenju
samostana Sv. Andrile. . • .
Literatura: B. MARUSIC, 1963, 256; Z. RAPANIC
1982, 183; ISTI, 1987, 136.
I. 15. VD.
28
I. 15. ulomak arhitrava oltarne ograde, prva
polovina 9. stoljeća
vapnenac
visina: 14 cm, dužina: 38,5 cm, debljina: 8 cm.
Arheološki muzej [stre Pula, inv. br. S 4463.
Ulomak arhitrava oltarne ograde ispunjen je
kukama u gornjem pojasu i natpisom u donjem.
Sačuva ni dio reksta uklesan je u dva reda:
L..JEDIVJ S ANDREAS FAM[u lusJ.. ./ .. .[cum
fratlRIB(us) ET MATREM [. .. J. Spominje patrona
crkve i samostana, sv. Andriju apostola (Sanctus
Andreas fam.u/us Dei), a vjerojatno je ostatak
zapisa o nekoj obiteljskoj donaciji. Iako podaci o
glavnom donatoru nisu sačuvani , iz navoda u
natpisu dade se naslutiti da su u tom činu su-
djelovali i članovi donatorove uže obitelji, majka
i, vjerojatno, braća . Skulptorska obrada arhitrava,
poput jezika i izvedbe natpisa, dosta su rustični.
Literatura: B. MARUŠ[Ć - J. ŠAŠEL, 1986, 323.
VD.
I. 16. ulomak arhitrava oltarne ograde, prva
polovina 9. stoljeća
vapnenac
visina: 6 cm, dužina: 35 cm, debljina: 10 cm
Arheološki muzej Istre Pula, inI'. br. S 321.
Ulomak arhitrava oltarne ograde bez sačuvanih
elemenata ukrasa. U ostatku natpisa čitaju se
rij eči L.. JNES DlACON[us .. .J, iz kojih se
naslućuje da je neki đakon vjerojatno subjekt
posvetnog natpisa uklesanog na oltarnoj ogradi.
Literatura: neobjavljen.
VD.
Briuni, Kastrum
I. 17. denar Karla Velikoga (763-814)
srebro
promjer: 21 mm, teŽina 1,48 gr.
Arheološki muzej Istre Pula, inv. br. B 477.
Av. + CAROLVS REX FR; u sredini: križ razdvo-
jenih krajeva, uokolo pseudotordirana vrpca
Rv. + MEDIOL: u sredini: monogram imena Car-
olus, uokolo pseudotordirana vrpca
Kovnica: Milano
Prema: CNI, 5/24, T. 1,4.
Literatura B MARUŠIĆ , 1990, 403 i 430 (429);
ISTRA, 73.
žu
Buzet, Podbsst:ion
Ranosrednjovjekovno groblje se prostiralo u
donjem dijelu sjeverne padine brežuljka na koje-
mu je izgrađen kaštel Buzet. Tu je slučajno 1894.
i 1895. godine otkriveno nekoliko grobova, a
neki su predmeti otkupljeni od privatnil1 vlasni-
ka. Groblje je danas gotovo u potpunosti
uništeno. Pretpostavlja se da su tu sahranjivani
Slaveni koji nakon 788. godine naseljavaju Istru.
U siječnju 1895. godine bila su otkrivena tri
groba, odnosno tri kostura međusobno odijelje-
na po jednom tankom kamenom pločom. Uz
prvi i treći kostur otkriveni su predmeti, dok je
drugi bio bez nalaza.
I. 18. grobni nalaz, 9. ili 10. stoljeće
par naušnica
bronca
visina: 5,1 cm, širina: 2,5 cm; visina: 5,2 cm,
širina: 2,6 cm
Naušnice pripadaju tipu s privjeskom (ukrasom)
u obliku grozda. Lijevane su u bronci i pred-
stavljaju imitaciju sličnih primjeraka izrađenil1 u
tehnikama filigra na i granulacije. Uz naušnice je
otkriven izlizani privjesak narukvice ili antičk i
novac.
Literatura B. MARUŠIĆ , 1962, 461-469; ISTRA,
1995, 96-97
MP.
I. 19. grobna cjelina, sredina 9. stoljeća I. 17.
Uz desnu ruku pokojnika bio je pronađen sre-
brni novac cara Lotara I. (840-855).
a. naušnica
srebro
visina: 7, 1 cm, širina: 3,1 cm
Naušnica je pronađena s lijeve strane lubanje
pokojnika. Po sredini donjeg dijela karike su
pričvršćena dva nasuprotno postavljena srcolika
ukrasa. a vrhovma tih ukrasa, kao i na mjestu
gdje se dodiruju s karikom u granule. Na svakoj
od bočnil1 strana karike nalazi se po jedno kolj-
ence, a na uho se pri čvršćivala pomoću ušice i
petlje. I. 19EH:.
b. naušnica
srebro
visina: 5,2 cm, Slfilla: 3,1 cm
Naušnica je pronađena s lijeve strane lubanje
I. 18.
pokojnika. S vanjske strane donje polovine
karike je prišvršćen obruč ispunjen manjim
obručima koji se međusobno dodiruju, a dva su
obru ča pričvršćena i s unutarnje strane karike.
c. par naušnica
srebro
visina: 5,6 cm, širina: 3,2 cm; visina: 6,7 cm,
širi na: 3,6 cm
Pronađene Sll na predjelu trbuha pokojnika, a
bile su provučene jedna kroz drugu. Po sredini
29
 donjeg dijela, karike imaju pncvrscena dva
nasuprorno postavljena srcolika ukrasa. Na
vrhovma till ukrasa, kao i na mjestu gdje se
dodiruju s karikom, u granule. Na bočnim
stranama svake od karika su po dva koljenca, a
na uho su se pričvršćivale pomoću ušice i petlje.
Literatura B. MARUŠIĆ, 1962, 461-469; ISTRA,
1995, 96-97
MP
1.20.
Nalazi izvan grobova
I. 20. par naušnica, 9. stoljeće
zlato
visina: 3,9 cm, širina: 3,2 cm; visina: 4,1 cm,
širina: 3,1 cm
Imaju karike nesastavljenih krajeva. S vanjske
strane donjeg dijela karike zalemljen je obruč
1. 21.
o
D 61
o o
30
ukrašen rozetom izrađenom na proboj. Jedna
polovica karike obiju naušnica ukrašena je spi-
ralama od filigranske žice i granulama.
Literatura B. MARUŠIĆ, 1962, 461-469; ISTRA,
1995, 96-97
M. P
Dldgrad
I. 21. crkva Sv. Sofije, kraj 8 ili rano 9. sto-
ljeće
Crkva Sv. Sofije nalazi se na najvišem dijelu ka-
struma Dvigrad, pored glavnog trga. Cijeli je
kompleks, iako odavno poznat, arheološki
istraživan tek 1964. godine. Tada su u istočnom
dijelu velike romaničke trobrodne bazilike,
unutar njezinog svetišta, orkriveni ostaci manje
jednobrodne crkve s tri apside upisane u ravni
začeini zid. Taj je zid ostao posve očuvan. Izvana
je artikuliran plitkim lezenama, što je izuzetno
rijedak slučaj u Istri. Iznutra su, uklopljene u
veliku romaničku apsidu , ostale sačuvane sve tri
apside karolinške crkve. Bočne apside imale su
uske, koso probijene prozore, a središnja apsida,
dva nasuprotno postavljena koso zasječena pro-
zora. U sjevernoj je apsidi sačuvan dio jedno-
stavno profilirane tranzene. Apside nose i ostatke
fresko slikarija (kat. br. l. 22). Prema njima, kao
i prema liturgijskom namještaju (kat. br. l. 23-24),
crkva se datira II kraj 8. ili rano 9. stoljeće. Istom
tipu pripadaju crkve Sv. Šimuna u Guranu (kat. I. 22a.
br. I. 30), Sv. Gervazija u Pižanovcu (kat. br. I.
44) i adaptacija sjeverne crkve kompleksa
Eufrazijane u Poreču (kat. br. I. 45). Ta je
skupina relativno koherentna, a zajedno s istim
arhitektonskim tipom, ali s varijantom istaknutih
apsida, usporediva je s brojnim primjerima u
sjevernoj Italiji i južnoj Švicarskoj.
Literatura: W. GERBER, 1912, 76-79; A. GNIRS,
1914, 86-89; B. MARUŠIĆ, 1971 ; B. MARUŠIĆ,
1974, Sl.
MI
I. 22. zidne slike u apsidama crkve Sv. Sofije,
kraj 8. ili početak 9. stoljeća
Fragmente fresaka u crkvi otkrio je B. Marušić
1962. godine; zbog nemogućnosti da se čuvaju
in situ, 1969. godine strapirane su i prenesene u
Arheološki muzej Istre u Puli.
Ostaci fresaka nađeni su, uz brojne manje frag-
mente u šutu i na zidovima malih upisanih apsi-
da, naknadno inkorporiranih u konstrukciju ro-
maničke polukružne apside koja je prekrila
svetište troapsidalne dvoranske crkve. Takva
relativna kronologija točno definira predroma- I. 22b.
ničko porijeklo slikarija.
a.fragment donieg isrednjegpojasa zidne slike u
sjevernoj apsidio!i
visina: 112 cm, širina: 58 cm (zajedno s b)
Arheološki muzej Istra Pula, inv. br. S 4452.
Sačuvani fragmenti u apsidi omogućavaju djelo-
mičnu rekonstrukciju cjeline kompozicije: vodo-
ravna crvena linija odvaja donji, potpuno bijeli,
pojas od srednjega, koji je podijeljen vertikalnom
vrpcom na više zasebnih polja, a završava bor-
durom od crvenih i bijelih vrpci. Bijela vrpca ima
naslikanu crvenu valovnicu. U poljima lijevo i
desno od prozora naslikani su dopojasni muški
likovi. Desni je lik bolje sačuvan; odjeven je u
dvobojnu runiku, glave okrenute prema sredini u
ruci drži trokutasti izduljeni predmet (m u čenička
palma'); lijevo i desno od glave naziru se ostaci
naslikanog teksta.
bJ fragment lijevog lika Lt sjevernoj apsidi
Dopojasni muški lik naslikan isto kao simentrični
pandan.
ej fragment freske Lt srednjoj apsidi
visina: 189 cm, širina: 143 cm
Arheološki muzej Istra Pu la, inv. br. S 4453.
Naslikana kompozicija vrlo je loše sačuvana.
Naziru se tri različito široke vodoravne vrpce.
Izmedu srednje i gornje vrpce ostatak je naslika-

33
I. 22c. nog teksta u kapitali; razabire se dio natpisa: ...
LABORTUS ...
d) Fragment srednjeg iz donjeg pojasa u južnoj
apsidi (desno od prozora)
visina: 189 cm, širina: 189 cm (zajedno s e)
Arheološki muzej Istra Pula, inv. br. S 4451.
Razabire se muški lik prikazan do nogu obučen
u kratku tuni/m Donji dio lika naslikan je ispod
široke crvene vrpce koja raščlanjuje kompoziciju.
e) fragment u južnoj apsidi (lijevo od prozora)
Na bijeloj podlozi ostaci naslikanog natpisa u
kapitali: IOHIS BVTINA. Na osnovu analize
tehnologije, veze zida, žbuke i podloge freske,
Marušić smatra da su slikarije nastale istodobno
s arhitekturom crkve, tj. negdje krajem 8. sto-
ljeća.
I. 22d. Literatura: B. MARUŠIĆ, 1971.
rM.
I. 23. dijelovi oltarne ograde, kraj 8. ili
početak 9. stoljeća
vapnenac
a. zabat oltarne ograde
dužina: 107 cm, visina: 134 cm, debljina: ID cm
Arheološki muzej Istre, Pula, inv. br. S 3716c.
Luk je ukrašen jednostavnom, plitko izvedenom
pletenicom. Vanjske obodne trake nose niz me-
snatih kuka ispod kojih je astragal. središnjem
je trokutastom polju jednostavno profiliran križ
I. 22e. proŠirenih završetaka krakova , iznad kojeg
ostatak slobodnog prostora ispunjava mali listić. S
lijeve strane križa izveden je trolist, a desne list
bršljana. Nad zabatom se izdiže grčki križ
proŠirenih završetaka krakova.
b. fragment stupića s kapite/om
vapnenac
visina: 92 cm, od čega visina kapitela: 24 cm;
promjer stupića: 16 cm; abak kapite/a: 23 x 23
cm
Arheološki muzej Istre Pula, inv. br. S 3716b.
Stupić je poligonalan, povezan s kapitelom.
Kapitel u gornjoj zoni ima viseće lukove glatke
ili ukrašene motivom užeta. U donjoj su zoni
mesnati ugaoni listovi spojeni motivom luka
izvedenog od užeta.
c. pi/astar s dije/om stupića
vapnenac
sačuvana visina: 166 cm, od čega pilastar: 103
cm; širina: 22 cm, debljina: 14 cm
Arheološki muzej Istre Pula, inv. br. S 3716a.
Pi/astar i stup ić slomljeni su i po frakturi
ponovno slijepljeni na više mjesta. Nedostaje

34
kapitel koji je također pripadao središnjem dijelu
ograde, izrađenoj u jednom komadu. Stupi<: je
poligonalan. Pilastar je dekoriran s prednje i
unutrašnje strane prolaza, dok s vanjske ima utor
(91 x 4,5 x 2,5 cm) za spoj s plutejom. S prednje
je strane dekoriran beskonačnom vrpcom u nizu
troprutih osmica, a s nutarnje blago razvučenom
troprutom viticom kojoj slobodne prostore
ispunjavaju listovi bršljana.
d. ulomci p/uteja oltarne ograde
vapnenac
Gornji lijevi ugaoni dio - dužina: 33 cm, visina:
48 cm, debljina: 8 cm; donji lijevi ugaoni dio -
dužina: 22 cm, visina: 32 cm, debljina: 8 cm; frag-
ment uz donji rub pluteja - dužina: 28 cm, visi-
na: 26 cm, debljina: 8 cm; gornji desni ugaoni dio
- dužina: 44 cm, visina: 40 cm, debljina: 8 cm.

Fragmenti se medusobno ne spajaju. Na temelju I. 23a.

ukrasa i sačuvanih uglova, Marušić je predložio
rekonstrukciju dimenzija: dužina: 120 cm, visina:
104, debljina: 8 cm.
Arheološki muzej [stre Pula, inv. br. S 3716d.
Plutej ima s lijeve strane pero. Uokviren je rub- I. 23b

I. 23c.

35
I. 23d-e. nim lervicama od kojih je donja šira od ostalih.
Vijenac s gornje strane ukrašen je nizom uzlova
beskonačne troprute trake. Središnje polje ima
tropMe medaljone koje presijeca tropruta traka
u dijagonalama, a koja u uglovima završava
poput voluta.
e. pilastar oltarne ograde
vapnenac
dužina: 23 cm, sačuvana visina: 90 cm, debljina:
14 cm
Arheološki muzej Istre Pula, inv. br. S 3717.
Pilastru nedostaje gornji i donji završetak, a pre-
ostali veći dio slomljen je na nekoliko mjesta.
Sačuvana je cijela širina. S obje strane ima utore
za pera pluteja. Dekoriran je s dva venikaIna niza
jednostavnih uzlova beskonačne troprute trake,
koji se međusobno dodiruju zaobljenom stranom
i vežu po sredini u čvor.
Oltarna ograda iz Dvigrada daje priličan broj ele-
menata za komparacije i otkrivanja radionice
koja djeluje u Istri krajem 8. i početkom 9. sto-
ljeća. Donja zona pregrade s pilastrom i poligo-
36
nalnim stueićem identična je dijelovima oltarne
ograde II Sijani (kat. br. I. 64) kojoj je, pak,
sačuvani zabat dio naknadne intervencije pa nije
usporediv. Zabat iz Dvigrada radio je isti majstor
koji je klesao zabat iz Sv. Marije Velike kod Bala
(kat. br. I. 10). Posve im je ista kompozicija s
križem koji f\ankiraju vrlo specifični stilizirani
biljni motivi, ista je obrada pletenice u lučnoj
donjoj traci, te izrada istokračnog križa, astragala
te kuka. Rahlo, pak, postavljanje troprutih kru-
gova, meko klesanje, završavanje kompozicije u
uglovima voluticama, kao što je to na pluteju iz
Dvigrada, može se povezati uz oblikovanje pila-
stara i pluteja u kripti župne crkve u Balama te
velikih kapitela kolonade iz crkve Sv. Marije
Velike kod Bala. Shodno tome predlaže se skulp-
turu iz Dvigrada pripisati "majstoru kapitela iz
Bala" kao i onu iz Šijane, Sv. Tome kod Rovinja,
itd.
Literatura B. MARUŠIĆ, 1971 ; l. MATEJČIĆ - M.
JURKOVIĆ - J. P. CAlLLET, 1998, 193.
Mj
I. 24. zabat oltarne ograde, kraj 8. ili početak
9. stoljeća
vapnenac
visina: 30 cm, sačuvana dužina: 50 cm, debljina:
8 cm.
Arheološki muzej Istre Pula, inv. br. S 3723b.
Sačuva n je središnji dio zabata s malim dijelom
luka i lijevog vanjskog ruba. Donja lučna traka
ukrašena je dvostrukim uzlovima koje tvore dvije
beskonačne troprute trake. Vanjske obodne zone
trokuta nose kuke, odvojene od središnjeg polja
letvicom. U središnjem polju, u središtu ,
istokračni je križ kojemu krakovi završavaju
voluticama. Križ flankiraju vrlo izdužene ptice
koje kljucaju posve shematiziran grozd.
Lileratura: B. MARUŠIĆ, 1971
Mj
I. 25. križ, druga polovina 8. stoljeća
željezo
visina: 32 cm, širina: 14,5 cm, debljina: 0,5-1 cm
Arheološki muzej Istre Pula, inI'. br. S 4125.
Pronađen je u prezbiterijainom dijelu dvoranske
crkve Sv. Sofije. Iskovan je od željeznog lima. Pri-
pada tipu istokrakih sidrastih križeva (crux anca-
rala) kojemu su krakovi na sredini spojeni
zakovicom. Donja hasta je produžena i završava
dužim šiljkom za nasađ ivanje, a ostale tri su
raskovane i završavaju velikim volutama (B.
Marušić, 1971). Tipološki i stilski vrlo je sličan tro-
prutom križu uklesanom na ulomku plitkoga
zabata iz iste crkve (kat. br. l. 24). Na istarskom
poluotoku dobru tipološku analogiju željeznom
križu iz Dvigrada predstavlja križ na prednjoj
strani preklesanoga kasnoantičkoga sarkofaga iz
kapele Sv. Andrije u kompleksu Eufrazijeve bazi-
like u Poreču (druga polovina 8. stoljeća; B.
Marušić , 1974, sl. 141), te posebno istokraki križe-
vi s volutama na naslonima biskupske katedre iz
Poreča (kat. br. l. 47). Zanimljiv je i prikaz
ovakvog križa na jednom istarskom sarkofagu s
nepoznatog nalazišta, danas u Muzeju kasnoan-
tičke i bizantske umjetnosti u Berlinu (kat. br. l.
75). Iz ostalih podru čja Hrvatske sličan mu je
istokraki križ isklesan na ulomku pilastra iz Knin-
skog polja (kat. br. N. 148) i stilizirani sidrasti križ
ugraviran na nakrsnici mača iz Poletnice kod Zad-
va~a (kat. br. N. 260).
Najbliže analogije istarskom željeznom križu
pružaju isti takvi nalazi iz južne Njemačke. Tamo
su, naime, pronađeni na nekoliko nalazišta, a
najizravnije sličnosti OČituju primjerci otkopan i
na nalazištu lVeinberg bei Eining nedaleko 1.24.
Regensburga (V. Milojčić, 1966). Datiranje im,
međutim , nije pouzdano i kreće se u širokom
rasponu od početka 6. stoljeća do kasne gotike,
s tim da se najčešće predlaže datiranje u raz-
doblje ranog srednjeg vijeka. Pretpostavlja se da
su u primarnOj funkCiji ukrašavali drveni oltarni
ciborij u crkvi ili oratoriju.
Zanimljivost željeznog križa iz Dvigrada je pro-
duženi donji krak koji se postupno oblikovao u
duži Šiljak za nasad, pa se drži da je izvorno bio
utaknut na vrh zabata oltarne ograde u crkvi Sv.
Sofije. No, kako je trn za nasad željeznog križa
izrazito duga čak i neoštećen, a rupa na vrhu
jednoga od pronađenih zabata vrlo plitka, ta
pretpostavka nije moguća. Drugi zabat pronađen
u istoj crkvi ima monolitno isklesan križ na vrhu
(kat. br. I. 23). S obzirom na dužinu trna, križ iz
Dvigrada vjerojatno je izvorno bio usađen u
drvenu motku, pa predstavlja procesijski (ili
misionarski) križ, kako tO primjerice prikazuju
reljefi na pilastru iz crkve u Mainzu iz 8. stoljeća
(K. lahrgang, 1940), a prikaz sličan ovome
naslikan je u tzv. Gellonovom sakramenta riju iz
oko 790-795. godine (Bibliotheque Nationale u
Parizu, ms. lat. 12048, fol l t<'). Križ S trnom za
nasad pridržavaju i dvije figure na jednoj
kamenoj ploči iz Narbonne iz 8. stoljeća (j.
Hubert - J. Porcher - W. F. Volbach, 1967, sl.
118). Vjerojatno je i ovdje riječ oprocesijskom
križu, pri čemu ornament dvostrukih nizova kru-
gova na njegovim hastama treba tumačiti kao
pokušaj prikazivanja umetnutih gerna, dragulja ili
staklene paste, dakle, ukrasa kakvi se nalaze na
zlatnim križevima kojih se u Europi, iz ranoga
srednjeg vijeka, sačuvalo više primjeraka. Rasko-
šne inačice takvog procesijskog križa predstav-
37
1.25. nika kako to pokazuje križ u Kristovoj ruci na
znamenitom reljefu na kapitelu u crkvi Sv. y\arije
u Quintanilla de las Viiias kod Burgosa u Špan-
jolskoj iz 7. stoljeća. Od ovakvih prikaza križeva
u europskoj umjetnosti upozoravamo na one na
pločama ambona iz crkava u Romainm6tieru i
Saint-Mauriceu d'Agaune u Švicarskoj iz druge
polovine 8. stoljeća Q. Hubelt - J. Porcher - \YI. F.
Volbach, 1968, sl. 31), zatinl na križ s poklopca
sarkofaga iz Lorscha iz prve polovine 9. stoljeća ,
na križ s poleđine karolinškog pilastra iz crkve St
Albana iz Mainza, te na prikaz križa s nadvratni-
ka iz Riissingena nedaleko Speyera (K. \Iahrgang,
1940). Ovakvi križevi javljaju se i na kamenim
spomenicima iz Hrvatske, a osim onoga dobro
poznatoga s Višeslavove krstionice (kat. br. IV.
2(0) upozoravamo i na ovakve križeve na pok-
lopcu sarkofaga iz zadarskog Arheološkog muze-
ja (kat. br. Ill. 43).
Literatura: B. MARUŠIĆ, 1971.
A.M.

Fažsna, crkva 511. Elizeja

I. 26. ulomak luka oltarne ograde, 8/ 9. sto-
ljeće
vapnenac
visina: 13 cm, širina: 28 cm, debljina: 14 cm, visi-
na natpisnog polja: 6 cm, visina slova: 4 i 2,5 cm
Arheološki muzej Istre Pula, inv. br. S 3607.
Dio luka oltarne ograde s kukama širokih drški
u gornjem pojasu i natpisom u donjem koji glaSi:
[..Teod]O[r]AVS TRlBV[nvs ... ] ('·.. .Teodorus (?),
tribun ... "). B. Marušić je pretpostavio da se radi
ljaju, primjerice, Deziderijev križ iz Brescije i
o spomenu u'ibuna imenom Teodor, s tim da je
Rupertov križ iz Bischofshofena (H. Roth, 1986).
pri izradbi predloška za natpis ili, pak, tijekom
Križevi s produženom donjim hastom ili trnom
samog uk.lesavanja slova, došlo do pogreške u
za nasad, vrlo su čest motiv u europskoj
ranosrednjovjekovnoj umjetnosti kako na reljefi- ispravnom klesanju njegova imena. Poznato je
1. 26. ma, tako i u knjižnom slikarstvu. Najčešće stoje
u ikonografskim rješenjima usko povezanim uz
Krista, odnosno uz Raspeće, pa se nerijetko na
reljefima javljaju tri križa s trnom za nasad koji
simboliziraju raspeće na Golgoti. U likovnom
smislu vjerojatno reproduciraju brončane križeve
koje je u Jeruzalemu, u prvoj polovici 5. stoljeća ,
dao postaviti car Teodozije II. Takvi su prikazi,
primjerice, na nadgrobnoj ploči iz južne Fran-
cuske, na sarkofazima iz St. Genevieve u Parizu,
te na poznatoj p l oči vojvode Hilderika iz Spole-
ta, svi iz 8. stoljeća (V. Milojčić , 1966).
Samostalni prikazi križeva s trnom za nasad
možda pojednostavljeno prikazuju Krista Pobjed-
38

da su tribuni za vrijeme bizantskog vladanja u
Istri (539-788) stajali na čelu vojne i civilne vlasti
u pojedinim gradovima i kaštelima , a bili su
izravno podređeni najvišem upravitelju Istre,
magister militum. U pisanim izvorima spominju
se osim 803. i 815. godine, iznimno u samoj Puli
935. godine.
LIteratura. B MARUŠIĆ, 1982-1985, 314 - A 17,
329, 331 , 335, Tab. II, 2.
V. D.
Galižana, crkva Sv. Justa
I. 27. ulomak arhitrava oltarne ograde, 9.
stoljeće
vapnenac
visina: 23,5 cm, dužina: 166,5 cm, debljina: 8,5
cm, visina natpisnog polja: 11,5 cm, visina slova:
7-8 cm
Crkva Sv. Justa u Galižani; izložen pred ulazom
u sakristiju.
Veći ulomak arhitrava , u gornjem pojasu ukrašen
nizom kuka s kratkim, na mbovima profiliranim
drškama. U donjem pojasu je natpis molitvenog
prizvuka, sročen kao zavjetni tekst:
+ QVl LE[glIS ET INTELE[g]JS ORO PRO ME
PECATO[re]
(" Ti koji ovo č itaš i razabireš molim (sic!) za me
grješnika ")
Pisan je oblicima srednjovjekovnog latinskog jezi-
ka i mstičnom kapitalom. Jezični izrazi koji se
obično javljaju Ll natpisima gdje su subjekti
crkvene osobe, upućuju da je i u ovom primjem
riječ o nekom kleriku koji je na trabeaciji oltarne
ograde ostavio svjedočanstvo o svom djelovanju.
Taj je najvjerojatnije iz zavjetnih pobuda u ranom
9. stoljeću proveo u djelo predromaničku
adaptaciju ranije, starokršćanske crkve, posve-
ćene sv. Justu, opremio je kamenim namještajem
i o tome dao uklesati navedeni natpiS.
Literatura: G. TARTICCHIO, 1968, 36.
V. D.
1. 27.
Guran kraj Vodnjana
I. 28. crkva nepoznatog titulara, kraj 8. sto-
ljeća
Crkva se nalazi na lokalitetu Grope na sjeverois-
točnom rubu kompleksa srednjovjekovnog
naselja Guran, oko 200 m sjeverozapadno od
raskršća Vodnjan - Marčana. Sačuvana je dijelom
u temeljima, a dijelom do 1 m visine ziđa ,
građenog od tankog lomljenca s puno antičkih
spolija. Djelomično je istražena 1936. i 1958.
godine. Crkva je trobrodna bazilika (20,20 x
10,65 m) kojoj zidani srubovi izduženog pra-
vokutnog presjeka dijele brodove. Na istočnoj su
strani tri upisane apside pravokutnog tlocrta.
Središnja apsida imala je profilirani trijumfalni
luk. U svakoj apsidi nalazio se oltar u obliku san-
duka , sa sačuvanim oltarnim grobom u sjevernoj
i srednjoj apsidi. Svetište je zatvarala oltarna
ograda, po svoj prilici nepravilna oblika: u sred-
njem je brodu temelj u visini prvog para stubo-
va, a u južnom brodu za 1,2 m bliže svetišru; u
sjevernom, pak, brodu zatvarala je, čini se, prvi
interkolumnij, dakle okomito na apsidu. Frag-
ment ploče oltarne ograde iz ranokršćanskog
vremena uzidan kao spolij u pločni k svetišta sug-
erira pregradnje i popravak poda, što nije argu-
ment za tvrdnju da je bazilika prvotno bila
ranokršćanska , kako drži Mamšić. Ispred ograde
u glavnom brodu bio je postavljen ambon, u
sjevernoj polovini broda uz otvor kroz oltarnu
pregradu, a dužinom zauzimajući čitav inter-
kolumnij. S obzirom na činjenicu da su tijekom
prvog iska panja pronađeni tragovi osnove
ambona, može se barem dijelom rekonstruirati
njegov oblik. Pristupalo mu se trima stepenicama
postavljenim uz središnji sjeverni srub u glavnom
brodu; prikrivale su ih kose ploče, a na njih su
se sa svake strane nadove ziva le zakrivljene ploče
prsobrana ambona (jedini sačuvani dijelovi, kat.
br. I. 29), te dvije ravne ploče koje su sa zapada
bile također zatvorene ravnom pločom.
39
 I
I
i
I
........... _., ,,
:.. _---_.: ,,
,
, -
---- --- --,,
l
,,
lI
,
l
I , ,
I I l l ,

1. 28. U bočnim su brodovima dijelovi ploč nika
izrađeni u tehnici opus spicatum od kamena i
cigle, no očito je da su to kasnije intervencije.
Marušić crkvu datira u 6. stoljeće na temelju
ra nokršćanske skulprure i njenog položaja kao
spolija u pločniku svetišta. :-io, te je skulprure
izuzetno malo, pa je mogla biti donesena s dru-
gog mjesta i ugrađena u pod. Uz vrlo kvalitetnu
arhitekturu Justinijanovog doba u Istri teško je
vjerovati da bi se u isto vrijeme gradila takva
crkva, pogotovo što i upisane apside i zidani
stubovi govore za data ciju u rani srednji vijek,
kao što gotovo sva skulptura s lokaliteta potječe
iz konca 8. stoljeća.
Literatura: M. MIRABELLA ROBERTI, 1938, 239;
ISTI, 1939-1940, 160; B. MARUŠ IĆ, 1963, 121-149;
ISTI, 1974, 61-63
M. j.
t 29, prsobrani ambona, posljednja četvrti­
na 8. stoljeća
vapnenac
a. visina: 117 cm, širina: 82 cm, debljina: 7-9 cm
h. visina: 108 cm, širina: 82cm, debljina: 7-9 cm
Arheološki muzej Istre Pula, inv. br. S 175, S 169.
Nađe ni prilikom arheoloških iskapanja 1936. i
1958. godine. Prsobrani su rekonstruirani od više
manjih fragmena ta: a. lijevi dio gotovo čitav,
desni fragmenta ran; h. donja polovica čitava. od
gornje nekoliko manjil] fragmenata.
Prsobran ambona stajao je u trobrodnoj bazilici u
Guranu u glavnom brodu, ispred oltarne pre-
grade, sjeverno od srednjeg prolaza u svetište.
Objema pločama je dekorirana ploha podijeljena
dvjema letvama u obliku križa na četiri polja -
kasete nejednake veličine: a. u obliku latinskog
križa, h. bliže pravom grčkom križu i gotovo jed-
naka polja.
a. konkavna pregradna ploča ima spojni utor (46
x 3,5 x 1,5 cm) na đonjoj polovici lijeve strane.
Ploha je uokvirena rubnom letvicom, a s gornje
i donje strane još i užetom, isto kao i sam križ
koji dijeli polja. Polja nejednake veličine ispunje-
na su troprutim rombom koji je isprepleten s
četiri trotračna prepletena pereca. U vrhu donjih
većih polja nalaze se dvije nasuprot postavljene
golubice jakih repova i trbušasto zaobljenog
prednjeg dijela.
h. rubne letve kao i križ koji dijeli plohu u kasete
su bez dekoracije. U donjim poljima su preplet i
romba i četirij u pereca identični drugoj plohi
prsobrana, samo dvopruti. U gornjim se poljima,

40
fragmentarno sačuvanim , uočavaj u motivi groz-
dova u uglovima. Po načinu izvedbe s više
praznog prostora i vidljivom pozadinom, po
kombinaciji dvo i troprutih elemenata, izvjesno
je da su ploče ambona nastale relativno rano.
Oslonac za dataciju je svakako ostala skulptura
iz trobrodne bazilike u Guranu koja je relativno
homogena i ukazuje na kraj 8. stoljeća. Suklad-
nu skulpturu nalazi se i u Novigradu, Balama i
drugdje u Istri. Vrlo je karakteristično "rablo"
popunjavanje plohe učvorenim perecima ili rom-
bovima ili, pak, kružnicama kakve susrećemo
osobito u Novigradu. Osim toga, dvije ptice s
prsobrana ambona gotovo su identične golubiCi
na impostu iz Sv. Marije Velike kod Bala, koji
pripada izvornoj fazi opremanja crkve krajem 8.
stoljeća.
Literatura. B. MARUŠIĆ, 1963, 121-149.
Mj
I. 30. crkva Sv. Šimuna iz 6. ili 7. stoljeća,
preuređena krajem 8. ili početkom 9. sto-
ljeća
To je groblja nska crkva srednjovjekovnog naselja
Guran. Istraživana je 1950. godine. Crkva je dvo-
ranskog tipa (14,25 x 8, 15 m) s tri apside uto-
pljene u ravni začeIni zid. Obodni su zidovi
sačuvani do cca 1,5 m visine, a u svetištu do 3,40
m, pa su ostali sačuvani i prozorski otvori u sve
tri apside. Prozori se blago sužavaju prema vanj- I. 2Sa-b.
skoj strani i bili su, kao i prozori na uzdužnim
zidovima zatvoreni tranzenama. Crkva je zidana
priklesanim lomljencima s upotrebom antičkih
spolija. Ima dva ulaza, na pročelju i na južnoj
strani, kojima se silazilo u crkvu, jer joj je pločnik
bio 53 cm niži od razine zemljišta oko crkve.
Apside crkve Sv. Šimuna su u tlocrtu zaobljene,
pa se u kalotu prelazi bez trompi. Sačuvani su
ostaci dvaju pločnika : izvornog i, izgleda, kas-
nosrednjovjekovnog. Na prvom pločniku leže
dva para zidanih stubova izduženog pra-
vokutnog presjeka koji su dijelili crkvu na tri
broda, što ukazuje na činj enicu da je artikulacija
interijera uslijedila naknadno. Marušić je mišlje-
nja da se to dogodilo u kasnijem srednjem
vijeku, u 13. stoljeću , kad se postavlja i drugi
pločnik. No, ovakvi zidani stubovi su karakter-
ističnog presjeka za rani srednji vijek, a ujedno
imitiraju uzor u susjednoj trobrodnoj bazilici.
Ukoliko se prvotna dvoranska crkva može,
prema Marušiću , datirati u razdoblje iz!neđu
kraja 6. i kraja 7. stoljeća, onda je posve logično
4'1
1. 30.

'\
l-

• -
i-
..,)
D\ ....,

<[>
L-
= t--
~ O l-

-
r
D
-
I-
D • D
I-
, ~

,
r-
I--
I
T .
I r·

U l/
1 ~L)r} ii
-, ::
\:
!
I

I I I I

-~~.- -b t.1.
I I
----

; !~~~
JC"
o;C-l :~~ .~
. -
_.r

--- - - . - - .- - -

da adaptacija s umetanjem trobrodnog sustava
slijedi upravo u karolinško doba. Ispred prvog
para stubova, prema svetištu, nalazi se osnova
oltarne ograde.
Literatura: B. MAR UŠIĆ, 1963, 121-149; B.
MARUŠIĆ, 1974, 49-51.
M. J
Novigrad
I. 31. katedrala Sv. Pelagija
Početke novigradske biskupije (ukinute 1828.)
već in a autora vidi u ranokršćanskim vremenima,
iako se rijetki dokumenti o postojanju biskupa
prije posljednje trećine 8. stol jeća mogu poveza-
ti i uz neke druge lokalitete u Venetu. G. eusci-
to (1988 - 1989, 73) ispravno navodi da je prvi
sigurno dokumentirani novigradski biskup
Mauricije, čije se ime čita na poznatom cibor'iju i
koji je, bez dvojbe, id enti ča n s istarskim
biskupom iz pisma pape Hadrijana upućenom
Karlu Velikom između 776. i 780. godine. Nije
isk ljučeno postojanje starije crkve u Novigradu i
prije karolinškog doba na što u p u ćuje i nekoliko
kamenih ulomaka s obilježjima ranokršća ns ke
umjetnosti, a ra nokršća nskom se smatra i
osmerostrana krstionica porušena krajem 18.
stoljeća , izgled koje je poznat po opisima i nacr-
tima.
Sadašnja župna crkva Sv. Pelagija, bivša novi-
gradska katedrala, trobrodna je građevin a s
arkaturom na četvrtasti m pilonima. Unutar
ravnog zače lja nalazi se upisana polukružna apsi-
da uzdignuta iznad poluukopane kripte. Morfo-
loške osobine crkve, dekoracija njenih zidova i
liturgička oprema rezultat su brojnih i zamašnih
rekonstrukcija od 15. do 18. stoljeća. Da se
ispod novovjekih površina zidova nalazi sred-

42
njovjekovna, ili još starija struktura, pokazuju tri
prozora polukružnog nadvoja otkrivena 1972.
godine na sjevernom bazilikainom zidu između
baroknih prozora. Srednjovjekovne osobine ima
i kripta koja se nalazi ispod svetišta crkve.
Restauratorski radovi u kripti 0996-1999) iznijeli
su na vidjelo određene podatke koji omoguća­ ••• •
vaju rekonstrukciju izvornog izgleda, novu inter-
pretaciju i prijedlog datacije kripte i čitave crkve • • •
Sv. Pelagija.
Tlocrt kripte poklapa se s oblikom svetišta iznad

L
nje, a istraživanja su pokazala da su apsida i
zidovi kripte nastali u isto vrijeme. U prostorima
izmedu polukruga apside i četvrtastih perimetral-
nih zidova apsidainog začelja sagrađene su dvije
malene presvođene prostorije. Križni svodovi s ~~_ __ ~_---=""-_ ______ _ _ ---l

1. 31.
Novigrad
katedrala.
izvorno
stanje
prema
Parentinu.

1.31.
Kompleks
katedrale u
Novigradu.

43
 uzdužnim i poprečnim masivnim zidanim rebri-
ma naslanjaju se na četiri stupa i poluslllpove uz
zidove kripte. Kapiteli četiri stupa zamijenjeni su
kopijama prilikom temeljitog popravka kripte
sredinom 19. sto ljeća, ali su tri oštećena izvorna
kapitela pronađena li jednom zazidanom pro-
zoru. Oblikom su slični sačuvanim polukapite-
lima: jednostavna prizma, oblika krnje piramide,
s vertikalnim bridovima progresivno otklesanima
do oblika kruga dna kapitela. Dva simetrična
1.31. izvorna ulaza u kriptu s dijelom svoda pris-
Novigrad, tupnog "tunela" i donjim stepenicama otkrivena
kripta su u zapadnom zidu kripte ispod sadašnjih
katedrale baroknih stepenica koje vode na svetište.
nakon Također su otvorena tri izvorna prozora kripte,
restauriranja od kojih je jedan bio opremljen tranzenom s
44
pleternim ukrasom. U kripti je pronađeno više
od stotinu ulomaka s pleternim ukrasom, svi
ponovno upotrijebljeni u kasnijim adaptacijama
(u zazidavanjima izvornih vrata i prozora, u kon-
strukciji novih vrata, li kubusu oltara)' Prozorska
tranzena predstavlja jedini element s pleterom
koji je organski povezan s izvornom gradbenom
strukturom. Pleterni ukras tranzene istih je osobi-
na kao ukras na nekoliko pluteja iz katedrale, a
konstrukcija polukružnih prozora kripte jednaka
je prozorima na sjevernom pročelju crkve.
Rekonstrukcija izvornog izgleda kripte i njezina
stratigrafija daju podatke po kojima se ona, a
prema tome i cjelokupno svetište i vjerojatno
cijela crkva, treba datirati u razdoblje ranog sred-
njeg vijeka. Tipologija kripte ima svoj uzor u
(~-- --
,,
,,
 1.32.
{prednja strana}
1.32.
{stražnja strana}
akvilejskoj kripti. Podudarni su tlocrt s malim
prostorijama na istočnoj strani, sustav ulaza ,
podudara se i morfologija polukapiteia. S.
Tavano argumentirano insistira na data ciji akvilej-
ske u doba patrijarha Paulina, tj. kraj 8. stoljeća.
Mnoštvo kamenih ulomaka, pluteja i pilastara koji
potječu iz katedrale, ima osobine skulpture kraja
8. i početka 9. stoljeća. Sve to navodi na zaključak
kako je novigradska katedrala podignuta u
karolinško doba krajem 8. i početkom 9. stoljeća ,
46
tj. za vladavine vojvode Ivana koji je u Novigradu
imao svoju prijestolnicu.
Literatura: L. PARENTIN, 1974; G CUSCITO,
1984, 111-134; B. MARUŠIĆ, 1988-1989,9-42; G.
CUSClTO, 1988-1989, 57-73; B. MARUŠIĆ, 1994-
1995, 325-364
l. M.
1. 32. plutej oltarne ograde, kraj 8. stoljeća
vapnenac
dužina: 141 cm i po 2,5 cm pera sa svake
strane, visina: 90 cm, debljina: 8 cm
Novigrad, lapidarij.
Plutej je razlomljen na nekoliko mjesta i ponovno
slijepljen, a zbog loše kvalitete vapnenca trusi se
površina. Dekoriran je s obje strane. S jedne
strane je okvir raščlanjen užetom i žlijebom
unutar kojega je čitava ploha podijeljena na male
pravokutne kasete, ispunjene različitim motivi-
ma, i to ovim redom: perlama, dvostrukim volu-
tama, životinjama, rozetama i' cvjetovima, potom
opet volu tama. Donji dio je previše oštećen da bi
se raspoznala dekoracija. Druga strana ukrašena
je velikom četveroprutom kružni com u cijeloj
visini polja. Unutar kružnice nalazi se križ koji
vertikalnom hasrom dijeli plutej na dvije
polovice. Hasta prelazi okvire kružnice i dodiru-
je vanjske rubne letve. Četiri polja unutar
kružnice nose dijagonalno sparene virovite ruže
i višelatične cvjetove. S lijeve i desne strane
kruga plohu ispunjavaju dvije vrlo shematski
izvedene palme, a uglove popunjavaju ljiljanovi
cvjetovi. Plutej se može približiti fragmentima
pluteja sačuvanih u kripti župne crkve u Balama,
Brijunima, Lovreču i drugdje.
Literatura: L. PARENTIN, 1974, 315; P. PORTA,
1985, 162; B. MARUŠIĆ, 1989, 305
MI
I. 35. plutej i pilastar oltarne ograde, kraj 8. I. 33.
I. 33. plutej oltarne ograde, kraj 8. ili početak ili početak 9. stoljeća
9. stoljeća mramor
vapnenac plutej - dužina: 109 cm, visina: 90 cm, debljina.
dužina: 153 cm, visina: 72 cm, debljina: 10 cm 7,5-10,5 cm
Novigrad, lapidarij. pilastar - širina: 15 cm, visina: 97,5 cm, deblji-
Prednja strana pluteja obrubljena je višestrukim na: 10 cm
okvirom sastavljenim od ravne i trodijelne letve. Novigrad, lapidarij.
U središnjem polju beskonačna tropruta vrpca Ploča je obrubljena rubnim letvicama. Na vijen-
oblikuje kombinaciju od dva vodoravna niza cu teče niz čvorom povezanih troprutih kružnica
učvorenih kružnica. Sredina kružnica ispunjena ispresijecanih s dvije troprute trake koje obliku-
je istokračnim križevima , virovitim ružama i lis- ju rombove. Središnje polje ispunjavaju tri hori-
tovima. zontalna niza od po pet troprutih kružnica,
Literatura. L. PARENTIN, 1974, 320, 326; P. vezanih sa svih strana čvorom. U kružnicama su I. 34.
PORTA, 1985, 164; B. MARUŠIĆ, 1994-1995, 343
MI
I. 34. plutej oltarne pregrade, kraj 8. ili
početak 9. stoljeća
tvrdi sivi vapnenac
dužina: 74 cm, visina: 74 cm, debljina: 9 cm
Novigrad, lapidarij.
Sačuvan u cijelosti, donji lijevi ugao odlomljen,
ali se spaja u lomu.
Ploča obrubljena rubnim letvicama, ukrašena je s
četiri troprute kružnice povezane sa svih strana
čvorom, te ispresječena s još dvije kružnice. U
četiri tako nastala segmenta prikazane su ptice,
glava okrenutih prema nazad (gore desno i dolje
lijevo), golubice gore lijevo i četveronožne život-
inje dolje desno. Pleterna mreža je rahlo postavl-
jena, a životinje isklesane vrlo nezgrapno, što se
može usporediti s većinom fragmenata skulpture
iz novigradske katedrale, Bala, Rovinja, Dvigra-
da.
Literatura.' L. PARENTIN, 1974, 327; P. PORTA,
1985, 16; B. MARUŠIĆ , 1994-1995, 345
MJ
47
1. 35.
izvedeni, naizmjence u vertikalnim nizovima,
nazubljeni listovi i šestolatične rozete. Slobodni
prostori između krugova ispunjeni su trolistima.
Pilastar je utorom s desne strane spojen na pero
pluteja. S gornje strane završava polukuglom, a
prednju plohu omeđenu rubnim letl'icama ukra-
suje vitica kojoj kružni segmenti završavaju
virovitim ružama. Pri vrhu slobodne ugaone pro-
store ispunjavaju dvije male volute. PO načinu
klesanja i oblikovanju motiva bliski su dvama
drugima, također mramornim elementima iz
novigradske katedrale (kat. br. J. 36).
Literatura: L. PARENTI , 1974, 319-320; P.
PORTA, 1985,163; B MARUŠIĆ, 1994-1995, 340-
341; N. JAKŠIĆ, 1991, 23.
M. j.
I. 36. pilastar oltarne ograde, kraj 8. ili
početak 9. stoljeća
mramor
visina: 106 cm, širina: 58,5 cm, debljina: 14,4-13
cm
Novigrad, kripta župne crkve Sv. Pelagija.
Dobro sačuvana ploča ima na bočnim stranama
utore za spajanje. Istaknuti friz s gornje strane
ukrašen je nizom arkada u kojima su petero-
latični cvjetovi. U glavnom uokvirenom polju
48
iskJesan je križ s rajskim stablima unutar arkade
ukrašene kukama po vanjskom rubu. Stupići
arkade polukružnog su presjeka, imaju kubične
baze i pojednostavljene kapitele. Središnji križ
zauzima cijelu visinu arkade, krakovi završavaju
malim volutama, a povrŠina mu je ispunjena tro-
prutom pletenicom. Iz grede križa izrasta par
granČica. Rajska stabla imaju oblik izduljene
piramide s nizom pojednostavljenih, ovainih,
simetrično raspoređen i h listića.
Pilastar je nađen ponovno upotrijebljen kao nad-
vratnik sporednih ulaznih vrata u kriptu kate-
drale. Ta su vrata zamijenila par izvornih ulaza
zazidanih tokom transformacije prezbiterija.
Izvađen je u studenom 1999. godine prilikom
restauratorskih radova u kripti. Dva ulomka relj-
efno ukrašenih pilastara iz iste epohe, koji formi-
raju dovratak tih vrata, ostavljena su in silu.
Brojni ulomci crkvenog namještaja iz razdoblja 8-
9. stoljeća pronađeni su tijekom restauratorskih
radova u kripti. Svi su bili ugrađeni kao spolija u
dijelovima kripte koji ne pripadaju njenom
izvornom sloju: u zazidaninl izvornim vratima i
prozora, u konstrukciji novog ulaza i oltarnog
stipesa. Iz popločenja kripte izvađeno je 1892.
godine nekoliko cjelovitih ploča oltarne ograde
te desetak ulomaka s reljefnim ukrasom predro-
maničkih osobina. Neke ploče i fragmenti stilski 1. 36.
su i morfološki sukladne novopronađenom pilas-
tru, pa se može zaključiti da su predstavljali
cjelinu u sklopu oltarne ograde. Stratigrafska
pozicija svih spolija pronađenih u kripti evident-
no pokazuje da je za potrebe popravka i
adaptacije kripte demontirana i spolirana bogata
cjelina crkvenog kamenog namještaja katedrale,
prvenstveno oltarne ograde, koja je do tog časa
vjerojatno još bila na svom mjestu u crkvi.
Reljefni ukrds pilastra ističe se visokom razinom
klesarske izvedbe dubokog i sigurnog reza, što
ukazuje na vrlo sposobnoga majstora izučenog u
nekoj od ponajboljih radionica toga doba. Kom-
pozicija reljefa s ikonografijom alegorije raja
jedna je od najčešćih u predromaničkoj umjet-
nosti, nalazi se na desetinama sačuvanih ploča i
sakofaga u Italiji, Dalmaciji i Istri. Duktus, sigurni
ritam i opća vrsnoća izvedbe reljefa na pilastru iz
Novigrada može se usporediti s nekim ostvare-
njima u samom Rimu. Činjenica da je Novigrad
krajem 8. i početkom 9. stoljeća prijestolnica
karolinškog duxa potvrđuje mogućnost i
neposredne povezanosti, o čemu svjedoče i
specifična likovna ~ešenja na nekim drugim ele-
mena tima oltarne ograde novigradske katedrale. 1.37.
Literatura: neobljavljen.
IM.
I. 37. perforirani plutej oltarne ograde, kraj
8. ili početak 9. stoljeća
mekani vapnenac
rekonstruirana visina: 106 cm, rekonstrirana
širina otprilike: 100 cm, debljina: II cm
Novigrad, župna crkva Sv. Pelagija
Više fragmenta spaja se u tri cjeline te je moguće
rekonstruirati cjeloviti izgled pluleja. Gornja
greda ukrašna je nizom ućvorenih kružnica tro-
prute vrpce. Glavno polje ima mrežu dijagonal-
no presječenih troprutih vrpci s perforiranim
međupoljima.
Pronađen je prilikom restauratorskih radova u
kripti novigradske katedrale. Istodobno su pro-
nađeni fragmenti još najmanje jednog perforira-
nog pluteja istih osobina. Identični ukrasni
motivi i način obrade javljaju se i na nekoliko
drugih dijelova kamene opreme katedrale; motiv
na gredi jednak je ukrasu kapitela pilastra i
tranzeni prozora kripte, a perforirana polje iskle-
sano je na isti način kao prozorska tranzena za
koju se pretpostavlja da potječe s bazilikainih

49
I. 398. prozora katedrale (B. Marušić, 1994-1995, 349, T.
Xl , 2)
Literatura: neobjavljen.
I.M

I. 38. ulomak nedovršenog pluteja, kraj 8. ili

početak 9. stoljeća
mekani vapnenac
visina: 49 cm, širina: 50 cm, debljina: 40 cm
Novigrad, župna crkva Sv. Pe!agija.
Na grubo isklesanoj površini plitko je uklesan
crtež prepletenih vrpci. Dva polja između vrpci
isklesana su udubljeno, gotovo u cijeloj debljini
ploče. Fragment je pronađen 1998. godine pri-
likom restauratorskih radova u kripti katedrale u
Novigradu, zajedno s još dva manja fragmenta sa
započetim i nedovršenim motivom pletera. Istom
su prilikom pronađeni i dijelovi dvaju pluteja s
perforiranim pleternim motivim (usp. katalog br.
I. 37), te se može zaključiti da ovaj fragment
predstavlja nedovršeni rad na sličnom pluteju.
Vjerojatno je klesanje prekinuto kada je ploča
pukla prilikom izvođenja perforacije, što je zaht-
jevni i rizični klesarski zahvat koji se, logično,
izvodi prije finog klesanja ornamentalnog reljefa
na površini.
Literatura: neobjavljen.
I. 39. dva pilastra oltarne ograde, kraj 8. ili
početak 9. stoljeća
1.38. IM
mekani vapnenac
a. visina: 98 cm, širina: 35 cm, debljina: 12 cm
b. visina: 106 cm, širina: 28,5 cm, debljina: 12 cm
Novigrad, župna crkva Sv. Pelagija.
Na bočnoj strani pilastara nalazi se četvrtasti utor
za spajanje. U kapitelnoj zoni isklesan je niz
presječenih učvorenih kružnica a. i mreža dijago-
nalnih i polukružnih troprutih vrpci b. unutar
jednostavnog okvira. Površina lica pilastra
ukrašena je višestrukim okvirom poput uklade:
dvije široke vrpce, od kojih je unutarnja
skošena, obrubljuju plitku prizmu s četiri
skošene plohe. Pronađeni su zajedno s još jed-
nim pilastrom istih karakteristika 1998. godine
prilikom restauratorskih radova u kripti novi-
gradske katedrale.
Motiv s "ukladom" tipičan je i čest na pilastrima
iz ranokršćanskog doba (5 - 6. stoljeće) te njego-
vo reproduciranje u predromaničkoj umjetnosti
treba, uz ostalo, interpretirati i u tipično
karolinškom kontekstu "renovacije" antičkih , tj.
ranokršćanskih uzora (usporedi kat. br. I. 59 ).
Literatura: neobjavljeni.
IM

50
 S jedne strane ploča je glatko i ravno isklesana; I. 39b.
u rednjem dijelu gornjeg ruba isklesan je stepe-
nasti utor kakav se nalazi i po cijeloj dužini
bočnih stranica. Jedna ploha ploče isklesana je
grubo, s izrazito vidljivim tragovima klesarskog
alata; u sredini je plitki reljefni križ nepravilnog
oblika; u gornjem dijelu urezan je pripremni
crtež. Na presjecištu krakova i na donjem dijelu
haste križa isklesan je natpis: S(an)C(tu)S / PE /
LA / Gl / VS.
Ploča je služila kao poklopac jednog groba u
kripti novigradske katedrale. Grob je istražen u
srpnju 2000. gq<!ine prilikom radova na restauri-
ranju kripte. Tehničke osobine ploče (u tori za
spajanje, utor za polaganje poklopca) ukazuju da
se vjerojatno radi o stražnjoj strani kamene škrin-
je u kojoj se čuva lo tijelo (relikvije) sv. Pelagija,

1. 40.
{detalj]

I. 40. ploča rake sv. Pelagija, kraj 8. ili

početak 9. stolj eća
mramor
dužina: 204 cm, visina: 88 cm, debljina: 9,5 cm
ovigrad, kripta župne crkve Sv. Pelagija.

1.40.

57
 novigradskog sveca zaStitnika. Križ isklesan u
unutrašnjosti škrinje (rake, grobnice) podsjeća na
križeve koji se u razdoblju od kasne antike do
srednjeg vijeka slikaju na unutarnje zidove grob-
nica. Motiv križa s natpisom, nači n obrade i epi-
grafičke osobine slova ukazuju na ranosrednjov-
jekovno porijeklo, što zna či da ploča vjerojatno
predstavlja ostatak instalacije monumentalnog
relikvijara iz vremena gradnje katedrale i kripte.
Literatura: neobjavljena.
rM.
I. 41. ciborij biskupa Mauricija iz krstionice
katedrale, kraj 8. stoljeća
vapnenac
luk 1. dužina: 104 cm, visina: 61 cm, debljina: 10
cm
luk 2. a) dužina: 75 cm, visina: 29 cm, debljina:
10 cm; b) dužina: 35 cm, visina: 54 cm
luk 3. dužina: 100 cm, visina: 47 cm, debljina: II
1.41. cm
52
luk 4. dužina: 108 cm, visina: 52 cm, debljina: 10
cm
luk 5. dužina: 70 cm, visina: 37 cm, debljina: 10
cm
luk 6. nedostaje
kapitel - sačuvana visina: 22 cm, sačuvani prom-
jer: 14 cm, abak: 27 x 27 cm
Novigradski lapidarij i župna crkva Sv. Pelagija u
Novigradu.
Šesterostrani ciborij stajao je u krstionici novi-
gradske katedrale, koja je nalazila pokraj jugoza-
padnog ugla crkve. Još u 17. stoljeću biskup
Tommasini vidio je fragmente lukova ciborija
uzidane u klupe baptisterija. Položaj i izgled
ciborija sačuva n je na crtežu Leona Dufournya
0754-1818), koji ga je zatekao ruševnog. Stoga
njegova rekonstrukcija nije posve sigurna, ali je
položaj ciborija definiran. On je stajao nad
šesterostranim bazenom za krštenje u koji se
silazilo trima stepenicama. Stupići ciborija
prikazani su položeni na parpet koji je uokviri-
vao zdenac, a nad košarom ciborija nacrtan je
istaknuti vijenac. Biskup Negri je sredinom 18.
stoljeća prikupio ulomke pet stranica košare
ciborija i izložio ih na zidu katedrale. Prilikom
nedavnoga istraživanja kripte katedrale 0998-
2000) pronađen je desni dio drugog luka cibori-
ja i jedan njegov kapitel, kojima se upotpunilo
dosad poznate lukove. Šesterostrani ciborij nije
se, međutim , sačuvao u cijelosti. 'edostaju mu
stupići koji su nosili lukove, iako su pojedini
istraživači pretpostavili da neki od stupića
sačuvani u novigradskom lapidariju pripadaju
upravo ovom ciboriju. G. Cuscito mu pripisuje
osim sni pića s jednostavnim kapitelinla koso
rezanih uglova, i vijenac sačuvan u nekoliko
fragmenata. Nakon novih istraživanja u kripti
novigradske katedrale (I. Matejčić) izašao je,
međutim , na vidjelo jedan od kapitela ciborija,
čime su otklonjene ranije pretpostavke da su
neki kapiteli iz novigradskog lapidarija pripadali
ciboriju. Kapitel u donjoj zoni ima niz jednos-
tavnih listova preklopljenog vrha. U gornjoj su
zoni istovrsni listovi samo nešto veći , a ugaoni su
koso rezani. Po sredini je u kartušama plastično
istaknut višelatični cvijet; u uglovima su volute.
Košara ciborija takoder nije sačuvana čitava ;
nedostaje jedna stranica. Ostali lukovi, prelom-
ljeni na više mjesta, relativno su cjeloviti. Ras-
pored stranica ciborija utvrđuje se prema natpisu
koji teče pod gornjom rubnom letvom.
 'atpis nije cjelovit: osim što nedostaje posljednji /. 41.
dio (na nestaloj stranici), pojedine lakune na Novigrad,
ostećenim lukovima otežavaju čitanje. Zato se i rekonstrukcija
dosadašnji pokušaji čitanja i restitucije natpisa krstionice
razlikuju u detaljima. Čitanje G. Cuscita je najpot- katedra/e,
prema
punije:
Caprinu.
luk 1 + HOC TIGMEN LUCEFLUO ALMOQUE
luk 2. BAPT[STER[O DIGNO MARMORE [EREC-
TUM?]
luk 3. MAURlCIUS EPISCOP(US) O[BnULI
D(E)O SUMMO
luk 4. E STUDIO DEVOTE PECTORE TOTO.
BEATE IOHANIS
luk 5. I..]ERRE SE DELEARIS PLURA NOSllRA
CRIMINA?]
luk 6. Ll
luk la. L.. ]SA SE COGNOSCAMU(S) IN QUID
NOS [VEHA1?] IN PARADISI REGNA VITAL-
[S
Tekst je pisan rustično m kapitalom, nepravilno-
ga duktusa, s određenim paleografskim oso-
bitostima slova, koje ga, kao i leksika, vežu uz
Cividale. O tome svjedoči i formulacija koja
spominje mramorni ciborij - kako je to bilo i u
Cividaleu - iako je ovaj izrađen od mekog vap-
nenca. NatpiS spominje biskupa Mauricija,
naruČitelja ciborija, koji je kao istarski biskup
(. .. episcopo Ma!l1icio Histneme ...), zabilježen u
o
pismu pape Hadrijana Karlu Velikom (datirano
776-780), što onda i datira ciborij.
Reljefni ukras na stranicama ciborija podijeljen je
u tri pojasa. U gornjem uokolo svih stranica teče
natpiS, koji se na prvom luku neuredno /. 41/ 1.
zaključuje unutar polja predviđenog za likovni
prikaz. Pod natpisom teče niz zubaca koji ga
odvajaju od središnjih trokutastih polja iznad
luka na kojima su izvedeni različiti zoomorfni i
vegetabiIni motivi. Donja, polukružna obodna
traka omeđena je s vanjske strane astragalom
vrlo klasične koncepcije, a s nutarnje rubnom
letvicom s nizom svrdlanih kru žića s točkom u
sredini. U lučnoj su traci izvedeni različiti motivi.
Na prvom luku to je vegetabiIna geometrizirana
vitica koja zatvara krugove virovitim ružama, a
krugovi se međusobno vežu karakterističnom
pločicom s tri rupice. U drugom i trećem luku to
je dvopruta pletenica kojoj se središta ispunjava-
ju naizmjence stili ziranim grozdom i vrlo karak-
terističnim listom. Na četvrtom luku isti prostor
ispunja jednostavna tropruta pletenica s jakim
očima, a na petom je to dvopruta pletenica
složena od četiri trake. Stranice ciborija su bočno

53
 zaključene valovnicom, koja spojena sa susjed-
nim stranicama daje pletenicu, kao na Kalikstovu
ciborij u u Cividaleu. Središnja su trokutasta polja
ispunjena različitim motivima. \,Ja prvom luku to
su sučeljeni jednorog i lav, a slobodne prostore
između njih ispunjaju stilizirani trolisti. Na dru-
gom luku su dva nasuprot postavljena jelena raz-
granatih rogova, dok uski prostor izmedu zona u
sredini luka ispunjavaju stilizirani listovi u obliku
lukova, a zapravo posve stilizirani motivi školjke
koje prepoznajemo na uzoru, na spomenutom
ciboriju iz Cividala. Na trećem luku izvedena su
dva ukrižena ljiljana koje flankiraju ptice, a na
četvrtom su stilizirani listovi akantusa koji ispunj-
aju čitav slobodan prostor. Na petom su luku dva
sučeljena pauna dugih vratova.
Kompozicija i izbor motiva vrlo su karakteristični
za ciborije općenito, a poglavito za ciborije
Veneta i Friulija. Ciborij biskupa Mauricija gradi-
la je radionica kojoj je sjedište, po svemu sudeći ,
bilo u Cividaleu. Ciborij, naime, u istarskoj skulp-
turi nema paralela, no brojne su one u Cividaleu
i njegovoj okolici. U prvom redu kao ciborij on
je kasnija imitacija Kalikstovog ciborija. Iste takve
susrećemo u isto vrijeme, krajem 8. stoljeća u
Akvileji, Sedeglianu, lugliu i svi su oni posljed-
nji odraz "liutprandske renesanse", dvorske
umjetnosti Langobarda na novom karolinškom
dvoru. Istu kombinaciju motiva susrećemo na
nekoliko skulptiranih cjelina, prvenstveno u Civi-
daleu. Ističe se skupina reljefa, atribuiranih ora-
toriju Santa Maria in Valle (pluteji, pilastri, tzv.
Piltrudine ploče itd.) koji nose iste motive, iskle-
sane na isti način, u istim kompozicijskim shema-
ma, što sasvim sigurno upućuje da je sjedište
radionice upravo u Cividaleu. Djela te radionice
ima i na širem prostoru Friulija i Veneta, u Rive
d'Arcano, Sesto al Reghena, itd.
Literatura: G. CAPRIN, 1905, 55; L. PARENTIN,

54
1974, 223; G. CUSCITO, 1984, 117-118; P. 9. stoljeća. To upućuje na zaključak da se radi o
PORTA, 1985, 152-155; B. MARUŠIĆ, 1988-1 989, grafijskim oblicima karakterističnim za kapitalu u
13; G. CUSCITO, 1988-1989, 68; B. MARUŠIĆ, natpisima ranog karolinškog sloja. Slični oblici
1994-95,336-338; M. JURKOVIĆ, 1995, 141-149 koji se, na primjer, javljaju u natpisima prve
MI polovice 11. stoljeća na tlu Francuske, predstavl-
jaju karolinške zasade u natpisima rane romanike
Nepoznato nalazište II okolici Novigrada u nekadašnjim matičn im zemljama Karolinga CP.
I. 42. dvodjelni pojasni okov, druga polovina Deschamps, 1929, 78).
8. stoljeća Literatura. MARUŠIĆ, B 1974, 47
pozlaćena bronca VD.
dužina: 3,2 cm, širina: 2,3 cm
1.43.
Arheološki muzej Istre Pula, inv. br. S 3641.
Pozlaćeni lijevani okov, izraden tehnikom na
proboj. Saču van je u gornjem dijelu. Površina mu
je ukrašena reljefno izvedenim motivom krugo-
like lozice.
Literatura: B. MARUŠIĆ, 1995, 60.
MP

PižanovBc kod BaIB, StanciB Bembo

I. 44. crkva Sv. Gervazija, 9. stoljeće
Crkva se nalazi na lokalitetu Pižanovac
sjeverozapadno od Bala, a južnije od Stancije
Bembo. Pripada tipu jednobrodnih crkava s tri
apside upisane u zidnu masu začelja crkve. U
svetištu je sačuvana gotovo do krovišta , drugdje
nešto manje. Vanjski su zidovi skošeni tako da 1.42.
se šire prema tlu i djeluju poput potpornjaka.
Peroj Apside su duboke, polukružne u !lomu, pa je
prijelaz u polukaloru izrađen bez trompi. Trijum-
I, 43. ulomak arhitrava oltarne ograde iz falni lukovi su četvrtasto profilirani. ApsidaIni
crkve Sv. Stjepana, 8. stoljeće prozori su uski vertikalni prorezi s bolje
vapnenac obrađenim doprozornicima. Na temelju ovih ele- 1. 44.
visina: 12 cm, širina: 14 cm, debljina: 5 cm, visi-
na slova: 5 cm
Arheološki muzej Istre Pula, inv. br. S 3003.
Manji ulomak arhitrava oltarne ograde bez
sačuvanog ukrasa i s krnjim natpisom u dva
reda: L..JNARLI L..lVL J. Ostaci teksta u prvom
redu možda bi se mogli razriješiti imenom, poput
[Ber)NAR[dusJ. Natpis je uklesan rustičnom kapi-
talom, a zanimljiv je zbog morfologije dvaju
slova: R i A. Potonje je isklesano s ravnom i na
desnom kraju zavijenom gornjom hastom, dok je
uklesani oblik slova R vrlo rijedak u epigra-
fičkom pismu istočnog Jadrana. Analognih obli-
ka ima u natpisu na maču iz Poletnice kod Zad-
va~a u hrvatskoj kneževini, koji donosi ime vlas-
nika -ma čonoše, a datira se u konac 8. i početak

55
 menata Marušić je crkvu datirao u prvu polovicu
ll. stoljeća , a sva pronađena skulptura pripada
razdoblju predromanike.
Literatura.' B. MARUŠIĆ, 1972; B. MARUŠIĆ,
1974, 53.
Mj
poreč
1. 45. kapela u sklopu Eufrazijane (kapela Sv.
Andrije), 8. stoljeće (?)
Ostaci kapele nalaze se ispod poda sadašnje
sakristije Eufrazijane u sjevero-istočnom dijelu
kompleksa. Iskopana je prilikom ekstenzivnih
arheoloških iskopavanja i zmeđu dva svjetska
rata, u sklopu kojih je otkriven istočni dio sje-
verne crkve "Predeufrazijane' .
Crkva je sagrađena u prostoru srednjega broda
svetišta sjeverne bazilike "l'redeufrazijane"
sagrađene u 5. stoljeću , ali koje je postojanje
potvrđeno i nakon Eufrazijeve adaptacije sredi-
nom 6. stoljeća pa sve do ranog srednjeg vijeka
(I. Matejčić - P. Chevalier, 1998, 362). Njezini
bočni zidovi nastaju zazidavanjem arkarure bazi-
like, dok je istočni zid s tri jednake učahurene
apside sagrađen zapadnije od zače ljnog zida
ranokršćanske crkve; pozicija zapadnog zida nije
poznata. Tipologija crkve je česta i tipična za
1. 45. ranosrednjovjekovnu arhitekturu u Istri. A. Šonje
o ničkom razdoblju; pretpostavljeni terminus ante
56
iznosi pretpostavku da je njezina izgradnja mogla
utjecati na pojavu srodnih crkava na područj u
poluotoka eA. Šonje, 1982, 72). Donji dio zida, u
biti temelj apsida, sagrađen neposredno na
mozaiku iz 5. stoljeća , sačuvan je ispod poda
sadašnje sakristije. Ispred apsida kapele sačuvan
je u visini od otprilike 50 cm, sintronos, slobod-
na zidana svećenička klupa ranokršćanske bazi-
like iz 5. stoljeća. To je ujedno i razina na kojoj
se morao nalaziti pod predromaničke crkvice što
odgovara razini sadašnjeg poda u sakristiji i
Eufrazijevoj bazilici.
Ispod poda u ju go istočn om uglu kapele,
smješten tako da zauzima dio podzemnog dijela
bočne apside, sačuvan je kameni sarkofag
položen na mozaični pod. Njegov odnos prema
strukrurama apsidainog zida evidentno pokazuje
da je na to mjesto postavljen pri gradnji
učahurenih apsida ili, što je još vjerojatnije, da se
na tom mjestu nalazio već u ranokršća nskoj
bazilici, pa je apsida sagrađena preko njega.
Prednja strana sarkofaga uokvirena je stepenas-
tom trostrukom vrpcom; u sredini je isklesan križ
s velikim volutama na krakovima, s jedne strane
dvostruka virovita rozeta, a s druge kratki
oštećeni natpis u četiri retka e ? lB ... / MORE /
AMEN ). A. Šonje sarkofag datira "najkasnije
sredinom 8. stoljeća ", dok B. Marušić pret-
postavlja da je sarkofag dvostruko upotrijebljen:
"prvoj upotrebi pripadao bi stepenasti okvir
karakterističan za kamene pomenike 6. stoljeća ,
dok križ i rozeta te duktus slova u rustičnoj kapi-
tali ukazuju na prvu polovinu 8. stoljeća".
Kapela predstavlja tipični primjer srednjovjeko-
vne kontrakcije većeg i arhitektonski al1ikulirani-
jeg ranokršćanskog prostora. Treba pretpostaviti
da u takvom, reduciranom i arhitektonski preob-
likovanom prostoru , kontinuiraju kultni sadržaji
iz crkve koja mu je prethodila. To su, u ovom
slučaju, sadržaji "basilicae minor". tj. sjeverne
crkve dvojne porečke katedrale. Pretpostavljeni
kontinuitet funkcije podupire pretpostavku da se
u središnjoj apsidi nalazila pred romanička
biskupska katedra, funkcionalna "nasljednica"
ranokršća nske katedre iz sredine zatrpanog sin-
([onosa. U takav se kontekst dobro uklapa
podatak da se upravo u kapeli Sv. Andrije 1310.
godine održao dijecezanski sinod.
A. Šonje smatra da je kapela podignuta u 7. sto-
ljeću , a B. Mal1lšić da je nastala u predroma-
quem izgradnje je sredina 8. stoljeća.
Literatura. B. MOLAJOLI, 1943, 24; B. MARUŠIĆ ,
1974, 48; A. ŠONJE, 1982, 73-75, l. MATEJČIĆ -
P CHEVALIER, 1998, 355-365.
rM.
I. 46. ulomak podnog mozaika, kraj 8. ili
početak 9 stoljeća
bijeli kiristalični vapenac, surac, riječni tamnosivi
i crni kamen
visina: 93,5 cm, širina: 38 cm
Poreč, zgrada biskupije.
Ulomak podnog mozaika s ukrasom sastavljenim
od niza rozeta s naizmjeničnim križevima i lji-
ljanima opasanim trodijeinim trakama od kojih u
središnjoj teče neprekinuti niz pletenica. Slični
motivi prikazani su na nešto ranijem ulomku iz
8, stoljeća koji potječe iz KaIistove krstionice
(danas u Nacionalnom muzeju u Cividaleu), 1.45.
zatim, karolinškom mozaiku iz samostanske
crkve Sv. Mihovila u Cervignanu (iz 9, stoljeća),
nadalje, dijelovima uromanici presloženog
mozaika retrokora patrijahalne bazilike u Akvile-
ji (iz trećeg desetljeća 9, stoljeća) , te mozaicima
u ranosrednjovjekovnoj crkvi Sv. Mavra s tri
upisane apside koja se nalazi pored Jezola.
Pretpostavlja se da je nađen kod današnje
porečke crkve Sv, Franje, koja se nalazi na mjes-
tu starokršćanskog i ranobizantskog samostana
uz koji su i ostaci crkve Sv. Tome Apostola. Frag-
ment je restauriran i prićvršćen na novu podlogu
1976. godine,
Literatura.' M. BALDINI, 1996, 315-323,
M. B.
57
 /.46. Katedra je bila izložena u atriju Eufrazijane naj-
manje 150 godina uz druge različite ulomke i
kamene spomenike koji potječu iz katedrale i iz
dnlgih crkava u Poreču. Izrečena su različita
mišljenja iz koje crkve u Poreču potječe katedra:
"možda iz San Giovanni di Prato" (G. Caprin,
1905), "iz benediktinske crkve Sv. Kasija" (A.
Šonje, 1982), nadalje da se ne radi o biskupskoj
već o opa15koj katedri koja potječe iz nekog
samostana (R. Ivančević 2000, 190). Nedavno je
iznesena pretpostavka da "katedra potječe upravo
iz Eufrazijane u kojoj su zabilježene značajne

/. 47.
desna bočna
strana

I. 47. biskupska katedra, druga polovina 8. ili

početak 9. stoljeća
vapnenac
visina: 80 cm, širina: 98 cm, dubina: 55 cm
Poreč, zgrada biskupije.
Katedra je isklesana u monolitnom bloku vap-
nenca. Nema staražnjeg naslona, masivni oslonci
za ruke zaobljeni su u gornjem dijelu. Bočne
/. 47. strane nisu ravne već su raščlanjene POPU[ dva
lijeva bočna izbočena kosa i zaobljena vijenca. Plitkim relje-
strana fom ukrašeno je lice i obje bočne strane. Prednja
strana naslona za ruke ima unutar okvira iskle-
sane obrubljene križeve s volutama na kraju
krakova i troprutu pletenicu koja se proteže
ispod sjedala. S jedne bočne strane isklesan je
niz vrlo izduženih kuka koje se poput vrpci pro-
težu u cijeloj visini ukrašenog polja. Na drugoj
bočnoj strani isklesan je u gornjem registru niz
kuka ispod kojih je motiv užeta; u donjoj je zoni
niz od tri pojednostavljena ljiljanova cvijeta,
između kojill su šesterolatični cvijet i srcolik.i list.
Kompozicija i izvedba reljefnog ukrasa donekle
je rustična , posebno na bočnim stranicama.
Stražnja strana je nepravilno priklesana, ali u pri-
bližno polukružnom obliku, što pokazuje da je
katedra izvorno bila prislonjena ili ugrađena u
polukružni zid, to jest u unutrašnjost apside.

5B
adaptacije u doba ranog srednjeg vijeka" (I.
Matejčić, 2000). Katedra se, naravno, nije nalazila
u velikoj Eufrazijevoj bazilici u kojoj od sredine 6.
stoljeća do danas stoji Eufrazijeva mramorna kate-
dra, već u troapsidnoj kapeli (kapela Sv. Andrije ?)
koja je u ranom srednjem vijeku ugrađena u sred-
nji brod sjeverne crkve dvojne ranokršćanske ka-
tedrale. Ta kapela u funkcionalnom smislu supsti-
tuira sjevernu baziliku katedrale iz 5. stoljeća, ali je
dokazano njezino postojanje i nakon Eufrazijeve
adaptacije kompleksa (I. MatejčiĆ - P. Chevalier,
1998, 362). Sjeverna ranokršćanska bazilika imala
je zidanu, polukružnu, klupu za kler, koja je
sačuvana ispod poda pred apsidama predro-
maničke kapele. Ispod poda u srednjoj apsidi pre-
dromaničke kapele nalazi se kubični temelj
sagrađen uz tjeme apsidainog zaobljenja - na koje-
mu je bila postavljena katedra. Kada se spoje vršne
točke priklesane stražnje strane katedre, dobiva se
polukrug koji točno odgovara promjeru apsi-
dalnog zaobljenja. Stilski oblici katedre i njezina
dataCija sukladni su stilu idataciji predromaničke
troapsidne kapele. ukrasa na bočnim stranama upućuju na 1.47.
Troapsidna kapela, nastala kontrakcijom bazi- mogućnost datiranja u drugu polovicu ili kraj 8.
like, supstituira funkcije sjeverne geminae, a pre- stoljeća.
dromanička katedra preuzima funkciju rano- Literatura: G. CAPRl~ , 1905, 67; A. SANTAJ\GE-
kršćanske katedre koja se nalazila u sredini sin- LO, 1935, 128; R. IVANČEVIĆ - B. KELEMEN,
tronosa što posvjedočuje kontinuitet funkcije 1954, 145-146; E. RUSSO, 1991, 170; R. IVAi'lČE­
basilicae minor koja služi za svakodnevnu VIĆ, 2000, 189-195; l. MATEJČIĆ, 2000, 435
liturgiju te zajedničkim cik l ičkim molitvama i pje- I. M.
vanju psalama predvođenih biskupom (sv.
Ambroz Milanski: "cum fratribus psa/mos in I. 48. arhitrav oltarne ograde, 9. stoljeće
ecclesia basilicae minore diximus'). vapnenac
Predložene su različite datacije za porečku kare- dužina: 120,5 cm, visina: 22 cm, debljina: 12 cm
dru: u 8-9. stoljeće (A. Santangelo, 1935; R. Atrij Eufrazijane u Poreču.
Ivančević - B. Kelemen, 1954), pIVU polovinu 9. Sastavljen je spajanjem dvaju ulomka koji su bili
stoljeća (A. Šonje, 1982, 70, 72) ili u 9. stoljeće izloženi odvojeno, jedan u atriju Eufrazijane, a
(Russo, 1991). Krupni oblici, donekle nepravilni drugi II porečkom muzeju. Greda je otklesana i
ritam te asimetrično variranje motiva u sklopu skraćena s obje bočne strane: s gornje je srrane

1. 48.

59
 cijelom dužinom četvrtasti utor za spajanje s
vijencem. Lice grede podijeljeno je na tri polja:
gore je niz kuka, u sredini natpis i dolje tropruta
pletenica. Najnovije čitanje natpisa donosi E.
Russo, koji je i uočio da se fragmenti povezuju:
+ LEOPARDLIS PRE(sbiter) (h)OC FECIT IN
AMORE(m) S(an)C(tu)S PELAGI(i)
tj. Svećenik Leopardus to učini za ljubav su.
Pelagiju. U atriju Eufrazijane nalaze se još dva
fragmenta istih osobina te se pretpostavlja da
potječu iz iste cjeline.
Crkva Sv. Pe!agija u Poreču nalazila se izvan
gradskih zidina, oko sto metara prema sjeverois-
toku; porušena je vjerojatno u 17. stoljeću .
Literatura. A. ŠO JE, 1982, 90; E. RUSSO, 1991,
175-176
I. M.
Pula
Katedrala Sv. Marije
I. 49. ukrašeni nadvratnik s natpisom, 857.
godina
vapnenac
dužina: 208 cm, visina: 73 cm
Pula, uzidan na sjevernom pročelju katedrale.
Kadvratnik ima trokutasti obris s pojednos-
1. 49. tavljenim akrOlerijima sa svake strane te sliči
60
zabatu ili bočnoj stranici poklopca sarkofaga.
Cjelokupna površina uokvirena je dvostrukom
vrpcom kao i kartuša s natpisom u sredini. U
trokutastom segmentu iznad natpisa, između
para ptica raširenih krila, isklesan je monogram
biskupa Handegisa. Sa strane isklesani su
paunovi, okrenuti prema sredini. Natpis složen u
četiri retka glasi:
Al\i(no) INCARNAT(ionis) D(omi)Nl DCCCLVl[
IND(ictione) V REG(nan)TE LO(v)DOWICO
IMP(eratore) AVG(usto)
I J ITALIA HANDEGIS HVlVS AECCLE(siae)
E(a) L(ege) E(rigendum) C(uravit) D(ie)
PENTE(costes) CONS(acravit)
EP(i)S(copi) SED(is) 'eno) V.
Abrevijarure u posljednjem retku različito su
interpretirane (M. Mirabella Roberti, A. Šonje), ali
je sadržaj natpisa dovoljno jasan: Godine 857.
indikcije pete, za vladanja Ludovika cara Italije,
Handegis koji je na čelu crkve (biskup) dao je
nešto sagraditi i posvetiti na Dušni dan, biskupo-
vanja svojeg godine pete.
Isti se biskup (Andegisi episcopi Polensis ecc/esie)
spominje 858-859. godine u jednom dokumentu
poznatog kartu lara iz Ravenne, a u formuli data-
cije spominje se LodoviClls imperator al1170 deci-
mo. Nije poznato na koju se gradnju odnosi nat-
pis niti se u Puli može sa sigurnošću prepoznati
neki arhitetktonski ostatak iz toga doba. Na
crtežu F. Cassasa iz 1782. godine, izmeđ u raznih
antičkih fragmenata nacrtana je ploča s natpisom
biskupa Handegisa, i to položena na profilirane
dovratnike, što možda znači da je tada još bila na
izvornom mjestu u službi nadvratnika.
Neki su autori pretpostavljali da se radi o
ukrašenoj bočnoj strani poklopca sarkofaga eA.
Šonje, 1987), ali primjeri sličnih trokutastih nad-
vratnika iz merovinškog i karolinškog doba iz
srednje i zapadne Evrope govore da se radi o
nadvratniku, moguće nadvoju niše ili arkosolija.
Najsličniji ovome je nadvoj s natpisom biskupa
Seu/ariusa u PUYl.l u Francuskoj, koji se datira
oko 800. godine (F. Prevot, 1994, 274).
A. Šonje je ispravno uočio da "vrlo zanimljiv
likovni prikaz, iako je rađen sredinom 9. stoljeća
nema traga načina ukrašavanja pleterom", te
pretpostavlja da je rad lokalnog klesara pod utje-
cajem starokršćanske ikonografije.
Literatura: G. CAPRIl'<, 1905, 61-62; M.
MIRABELLA ROBERTI, 1943, 17, 32; A. ŠONJE,
1978, 170.
I. M.

I. 50. ulomci plutej a oltarne ograde, sredina

9. stoljeća
vapnenac
a. visina: 80 cm, širina: 38cm, debljina: 8 cm.
b. visina: 37cm, širina: 74 cm, debljina: 8 cm
c. visina: 94 cm, širina: 45cm, debljina: 8 cm
d. visina: 26cm, širina: 28 cm, debljina: 8 cm
Arheološki muzej Istre Pula, inv. br. S 56, S 57, S
447.
Četiri ulomka pillteja koji je bio ukrašen
motivom košarastog dna. Sastojao se od dva tro-
prutasta velika učvorena medaljona s upisanim
kvadratom koji presjecaju troprute pletenice.
One se račvaju iz središta medaljona, male
rozete, uokolo koje su ra spoređen i listovi
bršljana. Na znatno oštećenom vijencu plutej je
bio ukrašen motivom troprutih učvorenih kružni-
ca koje presjecaju troprute dijagonale. Plutej je
izvorno bio izrazito velikih dimenzija, kakve
susrećemo još samo u zadarskoj katedrali. Mon-
umentalnu je oltarnu ogradu crkva dobila u vri·
jeme biskupa Handegisa, koji je zabilježen kao
graditelj na južnome potraIu crkve (kat. br. l. 49)
Literatura: G. CAPRIN, 1905, 62; B. MAR UŠ IĆ ,
1960,27
NI
I. 51. krstionički ciborij, 9. stoljeće
mramor
arkade široke: 170 cm, visina: 89 cm, debljina:
7,5 cm, promjer luka: 133,5 cm
Arheološki muzej Istre Pula, inv. br. S 186·188,
VJ/434
o ciboriju svjedoče tri cjelovite stranice, jedna
među njima očuvana je u dva dijela; te po jedan
ulomak još triju arkada, od kojih je jednu doku·
mentirao G. Caprin dok je još bila cijela. Arkade
su opravdano pripisane komi predromaničkoga
ciborija iz ranokršćanskoga baptisterija u Puli.
Tvore ih mramorne ploče, a bočne su im stran·
ice u punoj visini rezane pod kutom od 60°, što
potvrđuje da je riječ zaista o kruni šesteros·

Pula,
krstionica
katedrale
1J=-==;===r=:=U (po Knadleru)

::.:0:....:...0:: :.

POF
b
, ,
,
,
I
I
b
, . ,
,
I
I

:::0::::'.0::.'.

L--_'C " : ; r -

62

traničnoga ciborija, Sve su arkade ukrašene geo-
metrijskim ornamentima, prepletima različitih
pleternih motiva kojima je osnovna shema na
svim stranicama jednaka, Oblinu luka prati široki
pojas s nizovima učvorenih krugova, pereca ili,
pak, poput mreže gustih prepleta i sličnih orna-
menata, U uglovima su zvjezdolike, kvadratne ili
kružne kazete s rozetama ili križom po sredini, a
na jednoj su stranici trorogi pereci. Utrokutastim
prostorima do kazeta manji su trorogi pereci s
bršljanovim listovima uz njih, Za preplete su
korištene dvoprute i troprute trake, a na vanj-
skim bridovima stranica nizovi kružića, Po sredi-
ni jedne stranice, II tjemenu arkade, nalazi se
monogram na kome se jasno či ta slovo "A", Uz
njega su neki autori č ita li i slovo "E", što je prob-
lematično, To je p, Kandler protumačio kao
An/onius Episcopus, dok M, Mirabella Roberti u
tragu drugoga slova vidi "N", a monogram Čita
samo kao Antonius, U podgledu svake stranice,
u tjemenu arkade, sačuvani su utori metalnoga
trna za vješanje svjetiljke, Na poleđini arkada,
pak, u njihovome vrhu, uz uglove, nalaze se
duboki utori, odnosno ležaji za trokutaste ploče
među susjednim stranicama krune, Ti utori svje-
doče da je Ciborij imao kao pokrov dvanaeste-
rokutnu piramidu, No, ništa od te njegove kon-
strukcije nije oćuvano, Nisu sačuvane ni baze,
stupovi i kapiteli pod krunom ciborija, Po stil-
skim odlikama ornamenata na arkadama , ciborij
je moguće dovesti u vezu S vremenom biskupa
Handegisa,
/,52,
Litera/ura,' G, CAPRIN, 1905; \YI, GERBER, 1912;
D, FREY, 1914; M, MIRABELLA ROBERTI , 1943;
B MARUŠIĆ, 1967;
p, v.
Crkva BIl. Fe/icite
I. 52. stranica oltarnog ciborija, 9. stoljeće
vapnenac
širina: 220 cm, sačuvana visina: 88 cm, debljina:
11 ,5 cm
Arheološki muzej Istre Pula, inv, br. S 36,
Stranica oltarnog ciborija otkrivena je 1909,
godine za istraživanja ranokršćanske grobljanske
bazilike Sv, Felicite na nekropoli u predgrađu
Pule, Raspored utora na stražnjoj strani uz gornji
rub stranice, odnosno ležajeva za trokutaste
ploče koje su skupa s njom nosile osmerostrani
piramidalni pokrov, svjedoće da je riječ o cibori-
ju kvadratne osnove, :'>io, nije mogu će kazati radi
li se o proćeInoj ili zače!noj, ili bočnoj arkadi
krune, Svakako, riječ je o ciboriju velikih dimen-
zija, zacijelo iz svetišta bazilike, Glavni likovni
sadržaj na stranici tvore tropruti ornamenti, Uz
gornji rub teče traka s međusobno prepletenim
učvorenim krugovima i rombovima, Uz bočne
bridove teku dvije troprute stabljike lozice, One
se pružaju u valovitoj liniji. Na mjestu gdje se sta-
bljike spajaju, one su podvezane, a u vrhu zavi-
jene u volu te, U kružnim prostorima, pak, gdje
se stabljike razmiču, smještena je po jedna U
konce ntrični m krugovima rascvjetana rozeta s
dva reda latica i kuglastom glavicom u sredini,
63

1.53. Pod rozetom i po njezinome boku nalazi se po
jedan trorogi peree. Ornamente međusobno
odvaja horizontalno postavljena traka u obliku
dvoprute pletenice, a po cijelome obrisu arkade
teku nizovi kvadratičnih zubaca. Sva je kom-
pozicija strogo simetrično postavljena. Po stil-
slum odlikama ornamenta ciborij je moguće dati-
rati u drugu trećinu 9. stoljeća.
Literatura A. GNIRS, 1911; C. de FRAI\lCESCHI,
1933; B, MARUŠIĆ, 1967
P. V.
CrkIIs Sv. "'sns od Nimfejs
I. 53. ulomci arhitrava oltarne ograde,
početak 9. stoljeća
vapnenac
a. visina: 24,5 cm, dužina: 56 cm, debljina: 12
cm, visina natpisnog polja: 5,5 cm, visina slova:
4-4,5 cm;
b. visina: 25,5 cm, dužina: 69 cm, debljina: 12
cm, visina natpisnog polja: 6 cm, visina slova: 4-
4,5 cm;
Arheološki muzej Istre Pula, inv. br. S/50; S 53; S
49
Ulomci arhitrava oltarne ograde većeg raspona
I. 54. raščlanjeni su na prednjoj strani u tri pojasa. U
gornjem su kuke s dvoprutom drškom, u
središnjem je natpiS koji se prati na tri ulomka: a.
SUBDUCI FACIAS UBI SPLEND ....... b. L.. JTHEA
EST CUM SANCTIS ML ..l. e. ... MVLO : ET pa ......
lako su se sačuvali veći tekstovni segmenti, oni
se ne mogu izravno povezati, pa je sadržaj ne-
razumljiv. Donji pojas ispunjen je motivom
zuboreza, slično shemi šahovskog polja. Naziru
se tragovi polikromnog ukrašavanja.
Ulomci su otkriveni tijekom arheoloških iskopa-
vanja 1906. godine na prostoru nekadašnjeg
antičkog nimfeja i cemeterijalne starokršćanske
64
bazilike, koja je u ranom 9. stoljeću bila oprem-
ljena predromaničkom oltarnom ogradom.
Literatura. A. GNIRS, 1906, 254, 256; ISTI, 1915,
30; ~. GRAY, 1948, 114; Ž. UJČIĆ, 1991,43
VD.
CrkIIs 511. VllIs ns Ksštelu
I. 54. ulomak arhitrava oltarne ograde,
početak 9. stoljeća
vapnenac
visina: 16 cm, dužina: 28,5 cm, debljina: 8,5-9 cm,
visina natpisnog polja: 6 cm, visina slova: 4,5 cm
Arheološki muzej Istre Pula, inv. br. S 3055.
Ulomak arhitrava olrarne ograde s kompozicijom
koja je na prednjoj strani bila razdijeljena u tri
pojasa. gornjem su kuke dvoprutih drški, a u
donjem fragmentarni natpiS uklesan rustičnom
kapitalom: L.. JTERA PRE VD ... J. Od ukrasa koji
je ispu njavao donji pojas sačuvao se krnji orna-
ment zuboreza, sličan motivu šahovskog polja.
Od dvije riječi sačuvane u natpisu jasna je druga,
koja glasi presu/o Oblik prve riječi ostao je nepoz-
nat, pa to ostavlja mogućnost za različite nado-
pune i tumačenja njena jezičnog oblika. Za
drugu, pak, riječ, teško je odrediti radi li se o
samosralnoj imenici, koja označava crkvenog
poglavara ili biskupa (presuD, ili o izvedenicama
koje znače biskupsku čast (presu/atus, odnosno
vrijeme obavljanja biskupske službe (presu/are,
presu/ari). pisanim, naime, dokumentima kao
kronološke odrednice koristile su se sintagme
gdje se navođenjem aktualnog crkvenog
poglavara (presu/, presu/ante, presu/atus) datirao
neki događaj vezan uz izgradnju crkve, njeno
darivanje ili svečanu posvetu-konsekraciju, čime
se željelo naglasiti trajne zasluge određenog
biskupa za ostvareno djelo. Ime pulskog biskupa
koje je najvjerojatnije bilo spomenuto u ostatku
natpisa na oltarnoj ogradi nije sačuva no. Pred-
stavljalo bi dragocjeni povijesni izvor i oslonac za
točno utvrdivanje vremena izradbe crkvenog
namještaja, a možda i gradnje same trobrodne
bazilike Sv. Vida, koja se u ranom srednjem
vijeku nalazila na vrhu ponad grada, na pulskom
Kaštelu .
Literatura. B. MARUŠIĆ, 1956, 93; ISTI, 1982-
1985, 311-A9, 328. 331
V. D.
Nepoznato nalazište
I. 55. ulomak arhitrava oltarne ograde, prva
polovina 9. stoljeća
vapnenac
visina: 17 cm, dužina: 41 cm, debljina: 13,5 cm.
visina natpisnog polja: 8,5 cm, visina slova: 6,5-
7,5 cm
Arheološki muzej Istre Pula, inv. br. S 46.
Ulomak arhitrava, rašćlanjen u dva pojasa. U
gornjem su kuke, a u donjem ostatak posvetnog
natpisa. Tekst je započinjao starom kršćanskom
formu lom zahvale Bogu ili svecima za zemaljsko
blagostanje, istodobno moleći za milost: [tOe]
OONIS O[ei ... ] ("t Od darova Božjih .... -).
Literatura: neobjavljen
V. D.
1. 55.
I. 55a. plutej oltarne ograde, vjerojatno 9.
stoljeće
vapnenac
dužina: 122 cm, visina: 72 cm. debljina: 10 cm
Arheološki muzej Istre Pula, inv. br. S 28.
Ova ulomka ploče koji se spajaju. Plitkoreljefni
ukras ima kompliciranu kompoziciju troprutih
vrpci koje presijecaju sustav koncentričnih
kružnica i polu kružnica. Sjecišta dijagonala i
kI1lga istaknuta su manjim učvorenim krugovi-
ma. Meduprostori su ispunjeni reljefuna ptica
koje kljucaju plod. Plutej vjerojatno potječe iz
pulske katedrale.
Literatura. G. CAPRIN. 1905, 64; TISUĆU GODI-
NA HRVATSKE SKULPTURE, 1991, 20, 25
l. M .
I. 55a.
65
 I. 55b. I. 55h. zahat oltarne ograde, 8. stoljeće
vapnenac
širina: 56 cm, visina: 88 cm, debljina: 17 cm
Arheološki muzej Istre Pula, inv. br. S 9.
Sačuvane su dvije treć i ne zabata te je moguće
rekonstruirati njegov, pomalo neobičan oblik.
Unutrašnji luk je potkovastog oblika, dok je vanj-
ski njegov obris u formi prelomljenog, zaoblje-
nog luka. Reljefni ukras se sastoji od niza kuka u
poljima, ramena luka i medaljona s dvostnlkim
okvirom u kojemu je grčki križ proširenih krako-
va. Sa sU'ana križa su ptice nezgrapne anatomije.
Zabat vjerojatno potječe, iz pulske katedrale.
LiteratIIra: G. CAPRIN, 1905, 64.
IM.

Rovinj
I. 56. crkva Sv. Andrije na otoku kraj Rovi-
nja, 8. stoljeće (?)
Benussi je s popriličnom uvjerljivošću povezao,
u 19. stoljeću još dobro vidljive ostatke
samostana, sa spomenom benediktinske opatije
(monasterium sanctae Mariae et sancti apostoli
Andreae in insula Sen'a partibus bystriensis) u
jednom ravenatskom dokumentu iz 858. godine.
Benediktinci su samostan zapustili vjerojatno
već u 13. stoljeću. Godine 1446, billom pape
Kikole IV. opatija je predana franjevcima koji je
!
'-
napuštaju 1820. godine. Cijeli je otok nakon toga
mijenjao vlasnike, sve dok ga 1890. godine ne
kupuje obitelj de Hiitterot koja tu uređuje luk-
suzno ljetovalište. Sredinom stoljeća još su pos-
tojali ostaci samostana, dijelovi samostanske
crkve (središnji dio i apsida). Posebno je zani-
mljiv sačuvani opis "kule", koja se nalazila
tridesetak koraka od crkve i koja je u prizemlju i
~ prvom katu imala male kapele, a na vrhu vidiko-
vac (B. Benussi, 1977, 218).
Danas je u sklopu hotelskih zgrada sačuvan
središnji dio samostanske crkve četverokutnog
'\ r tlocna koji prelazi u okruglu osnovu kupole
,- O O posredstvom ugaonih trompa i prstena visećih
9 lukova. A. Mohorovičić zaključuje da je crkva
.....
,-
l ( 1 vjerojatno bila tioma grčkog križa s polu-
kružnom apsidom te navodi tipološku srodnost s
Ii I I I
I
crkvom Sv. Katarine u Puljskom zaljevu. Sudeći
- ; I.- prema tipologiji, smatra "da najvjerovatnije pri-
pada razdoblju 6-7. stoljeća, a može biti čak 8.
stoljeća" . B. Fučić navodi da je "crkva po tipu i
1.56. po građi predroman i čka " .
B. Fučić uočio je, neposredno nakon II . svjetskog

66
 rata, ostatke zidne slike u kupoli i na južnom I. 57. Rovini crkva
zidu ispod kupole, koje su ubrzo nakon toga Sv. Tome prijed/og
uništene. Razabirao se fragmet kompozicije rekonstrukcije.
Raspeća, koje Fučić, na osnovu ikonografskih i
stilskih osobina smatra "plodom benediktinske
slikarske djelatnosti iz karolinškog doba, negdje
iz 9-10. stoljeća " .

__t j Literatu.ra.· B. BENUSSI, 1927, 186-218; A.

MOHOROVIČIĆ, 1957, 494-495, T. 13 i 13a; B.
FUČIĆ, 1965, lO7-111; A. ŠONJE, 1982, 83
IM.

I. 57. crkva Sv. Tome kraj Rovinja, kraj 8. ili

početak 9. stoljeća
Izvorni oblik i pojedinosti crkve jasno su izašle
na Vidjelo nakon nekoliko uzastopnih kampanja
restauriranja, iskapanja i istraživanja koje je od
1994. godine proveo Konzervatorski odjel u Rije-
ei (I. Matejčić, 1997). Građevina je izvorno bila
križnog, ili točnije rečeno tlocrta u obliku slova
T, s tri izbočene apside na istočnoj strani, od
kojih je srednja znatno veća. Prostor križišta bio
je uzdignut i spojen s krakovima kroz velike
polukružne otvore. U sredini glavne apside nala-
o zi se prozor polukružnog nadvoja, stepenasto
upušten s vanjske strane radi umetanja kamene
tranzene. Bočni i poprečni lukovi te luk apside
oslanjaju se na jednostavne kamene polukapitele

I
I /
! /
I I
II
/ 1'- -
1_ _ - - - -
- - -L~====~f=======~~
-

1.57.

67
 bez ukrasa, Vanjski plašt glavne apside izvana je
blago poligonalan, Od detalja koji su izašli na
vidjelo tijekom spomenutog istraživanja, poseb-
no je važan nalaz vrlo dobro sačuvanog izvornog
popločenja u sjevernom kraku s uzdignutim
podankom oltarne pregrade s četvnastim udubi-
nama za usad pilastara, Od iste vrste kamena
jednake obrade izrađeni su i brojni pronađeni
fragmeneti kamenog liturgičkog namještaja
(pilastri, pluteji, grede, stupići s kapitelom) i
arhitektonske opreme (prozorske tranzene,
imposti lukova),
Tijekom 16, stoljeća građevina je svedena na
jednobrodni prostor zazidavanjem lukova prema
krakovima, Crkva je skraćena sa zapadne strane
i vjerojatno je tada nestao i središnji, uzdignuti
dio, Južni je krak porušen, a sjeverni je
pretvoren u četvI1astu prostoriju bez apside,
Iznad sjevernog zida tog kraka ostao je djelo-
mi čno sačuva n zvonik s biforom, koji je pri-
građen vjerojatno u 10 -11, stoljeću,
Prvi je o ostacima crkve pisao A, Mohorovičić ,
kojemu ona "upotpunjuje tipološku raznolikost
gmpe građevina iz prelaznog ranokršćansko -
predromaničko - ranoromaničkog razdoblja", B,
Marušić je crkvu datirao u 6, stoljeće i definirao
kao memorijainu građevinu specifičnog cen-
tralnog tipa, uspoređujući je s dvije crkve u Puli,
čiji nam je izgled poznat po dokumentaciji iz 19,
stoljeća: sa Sv, Katarinom na istoimenom otoku
u Puljskom zaljevu i s crkvom Sv, Klementa
(dijelu crkvenog kompleksa benediktinskog
samostana Sv, Mihovila na Velom Vrhu), Obje se
u literaturi navode kao građevine iz
ranokršća nskog ili ranobizantskog razdoblja, Da
je crkva Sv, Tome "ra nokršćanska t\rađevina
podignuta u 6, stoljeć u ", navodi i A, Sonje,
r. MatejčiĆ predložio je datiranje crkve u predro-
maničko, karolin,~ko razdoblje prijelaza 8, u 9,
stoljeće, Li prilog ovoj tezi govore prije svega
stilske osobine kamene opreme i crkvenog
namještaja, Tipološke osobine crkve nisu neuo-
bičajene u ranosrednjovjekovnoj arhitekturi sje-
verne Italije i alpskih krajeva, ponajviše na
području današnje Švicarske, Postoji cijeli niz
križnil1 crkava razvijenog troapsidalnog sistema
koje se datiraju u razdoblje 8, i 9, sto l jeća, Prije
svega to je crkva Sv, Petra u mjestu Quarazze kraj
Bolzana, Tlocrt i elevacija te crkve, koju N,
Rasmo uvjerljivo datira u razdoblje oko 800,
godine, pokazuju veliku sličnost s oblikom crkve
Sv, Tome, Podudarni tlocrt imaju crkve iz 8, sto-

6B
 ljeća u Sesto al Reghena i San Salvatore u Bresci-
ji (faza 7-8. stoljeća). Određene tipološke
osobine, posebno proporcije i naglašena cental-
na prostornost te detalji, kao što je poligonal-
nost vanjskog plašta glavne apside, upućuju na
neke osobine rankršćanske arhiterkture.
Uostalom, crkva je dugo smatrana
ranokršćanskom građevinom. Na takvu je stilsku
identifikaciju istraživače prije svega navela
usporedba s dvije crkve koje zaista pokazuju
velike sličnosti tlocIta i detalja prostorne organi-
zacije. To su nestale crkve Sv. Klementa i Sv.
Katarine u Puli, čiji nam je izgled poznat po
dokumentaciji iz prošlog stoljeća , a redom se
citiraju kao ranokršćanske građevine . Već je
istaknuta sumnja u dataciju crkve Sv. Klementa u
ranokršćansko razdoblje O. Matejčić, 1997, 14), a
ni za crkvu Sv. Katarine nije dokazano iz kojeg
razdoblja potječe. Sličnosti s crkvom Sv. Tome
sugeriraju da su možda i te crkve ranosrednjov-
jekovnog porijekla. Određene ranokršćanske i
ranobizantske osobine (poligonaina apsida) u
tome bi slučaju bile tek elementi evokacije
arhitektonskih oblika iz prošlosti tj. ranobiza-
ntske arhitekture 6. stoljeća, što je pojava bitno
uočljiva u predromaničkoj arhitekturi Istre (crkva
Svete Marije Velike kraj Bala). Crkvi Sv. Tome u
Istri vjerojatno je bila najsličnija crkva Sv. Andri-
je na istoimenim otoku kod Rovinja, kojoj je,
nažalost, sačuvan tek središnji dio s kupolom; i
ta crkva možda potječe iz 8. stoljeća.
Ukoliko usvojimo ovu pretpostavku o ranosred-
njovjekovnoj dataciji spomenutih crkava, u
jugozapadnoj Istri bilježimo pojavu tipološki
poprilično kompaktne grupe predromaničkih
građevina. Zajedno s trobrodnom bazilikom Sv.
Marije Velike kraj Bala, zajednička im je osobina
reproduciranje ranokršćanskih arhitektonskih
uzoraka sačuvanih u primjerima Maksimijanove
Marije Formose u Puli (s presvođenim križnim
kapelama) i Eufrazijane u Poreču. S velikim -
oprezom treba preispitati tezu o specifičnoj ,
lokalnoj pojavi, tj. istarskom regionalnom feno-
menu kontinuiteta kasnoantičke tradicije, jer je
održanje i korištenje ranokršćanskih oblikovnih
principa opća osobina predromaničke arhitek-
ture diljem Europe. Nadalje, treba istaknuti da
ostaje sasvim otvorenim pitanje utjecaja
suvremene srednjobizantske arhitekture, budući
da se svi ovi fenomeni OČituju u pokrajini koja
pod neprekidnom bizantskom vlašću ostaje sve
do sredine druge polovice 8. stoljeća.
Literatura: A. MOHOROVIČIĆ, 1957, 496; B.
MARUŠIĆ, 1958, 224; B. MARUŠIĆ, 1960, 12; B
MARUŠIĆ, 1967, 26; N. RASMO, 1981, 35 i 37; A
ŠONJE, 1982, 51-52; B MARUŠIĆ, 1994, 60-61 L
MATEJČIĆ, 1997, 11-19
I. M.
L 5B- stupić s kapiteiom oltarne ograde, kraj
8. ili početak 9. stoljeća
mekani vapnenac
visina: 38 cm, širina na gornjoj strani: 23 cm,
promjer stupića: 14 Clll
Gradski muzej Rovinj, terenska signatura br. 14.
Pronađen je prilikom arheološkog istraživanja u
sklopu zaštitnih konzervatorskih radova na crkvi
Sv. Tome 0994-1998. godine) zajedno s još
tridesetak stilski i morfološki istorodrtih ulomaka
crkvenog kamenog namještaja (pilastara, stupića ,
pluteja) i prozorskih tranzena.
Stupić je ravno otklesan na donjem dijelu; u sre-
dini gornje plohe kapitela isklesano je četvrstasto
udubljenje (4 x 4,5 cm) za spajanje na gredu
oltarne ograde. Između stupi ća i kapitela je vrat
u obl iku dvaju priljubljenih koluta; jezgru
kapitela obavija osam mesnatih glatkih listova
između kojih su vitice savinute u nasuprotne
volute.
To je vrlo čest i oblik predromaničkog kapitela
oltarne pregrade. l\ajbližu paralelu predstavljaju
kapiteli stupića oltarne pregrade iz crkve Sv.
Lovre iz Šijane kraj Pule (kat. br. l. 64), te se
može pretpostaviti da su rad iste radionice koje
1. 5S.
6S
1. 5S. se proizvodi nalaze u Trstu i, vjerojatno, u crkvi
Sv. Marije Velike kral Bala.
Literatura: I. MATE]CIĆ, 1997, 14, 17.
J. M.

I. 59. ulomci dva pi1astra oltarne ograde,

kraj 8. ili početak 9. stoljeća
mekani vapnenac
a. sačuvana visina: 71 cm, širina: 21 cm, debljina:
17 cm
b. sačuvana visina: 73 cm, širina: 22,5 cm, deblji-
na: 12 cm
Gradski muzej Rovinj.
Od oba pilasrra sačuvan je dio četvrtastog presjeka.
Na jednome je sačuvan asimetrično postavljeni
nepravilni kubični korijen za usad u udubinu na
podanku oltarne ograde, a na drugome početak
stupa. S prednje strane ukrašeni su dvostrukim
okvirom glatkih istovjetnih vrpci koje zatvaraju
središnju "ukla du". Unutarnja vrpca ima gornju
plohu malo zakošenu, što u presjeku fonnira tzv.
"zube pile". Nalaz OVill pilastara spojenih sa
stupom dokazuje da je crkva imala visoku oltarnu
ogradu. Obrada lica pilastra reproducira kasnoan-
tički, odnosno ranobizantski motiv iz 6. stoljeća
kojim se često ukrašavaju čela uskih pilastara
1.5S. oltarne ograde. Najbliže su paralele u porečkoj
Eufrazijani. Isti motiv nalazi se i na pilastrima
oltarne pregrade katedrale u Novigradu koji
također potječu iz kraja 8. ili početka 9. stoljeća, te
je potrebno pretpostaviti povezanost ili identičnost
radionice u Novigradu i klesarske radionice crkve
Sv. Tome. Ponavljanje motiva ranokršćanske umjet-
nosti u klesanoj dekoraciji, arhitektonskoj tipologi-
ji i morfologiji višekratno je uočeni fenomen na
nizu spomenika istarske predromanike.
Literatura: neobjavljeni.
J. M.

I. 60. ulomak pi1astra oltarne ograde, kraj 8.

ili početak 9. stoljeća
mekani vapnenac
visina: 50 cm, širina: 27 cm, debljina: 17 cm
Gradski muzej Rovinj, terenska signatura br. 20.
Pronađen prilikom restauratorskill radova na
crkvi 1995. godine. S desne je strane utor za spa-
janje s plutejom. Prednja strana ima okvir jed-
nostavne letve, a cijelu širinu polja zauzima niz
učvorenih kružnica prepletenih dijagonalnim
vrpcama.
Literatura: I. MATE]ĆIĆ, 1997, 18.
1.M

70
 1.62.
",.\.',.;":~~" .~
~'. ~'. ....~
. {' .1
.:(.>/ .
'" , .\ ' ,,"" I
... or/d;

sveti Lovreč Pazsnatičlci

I. 63. pilastar oltarne ograde iz crkve Sv.
Lovre, 9. stoljeće
mekani vapnenac
visina: 93 cm, širina: 26 cm, debljina: 15 cm
Zavičajni muzej Poreštine Poreč.
Pilastar je pronađen 1990. godine prilikom
restauratorskih radova, kao spolija ustipesu
oltara. Otklesan je manji dio gornjeg desnog
ruba; na lijevoj bočnoj strani je četvrlasti utor za
spajanje. Na gornjem rubu isklesana je tropruta
pletenica ispod koje su dva grozda. Cijelom visi- I. 60.
nom preostalog polja protegnuta je tropruta viti-
Sipar kraj Umaga ca koja fom1ira tri velika kruga; krajevi vitice
I. 61. pojasni jezičac, 9. stoljeće završavaju malim volutama. U prostoru između
pozlaćena bronca okvira i kružnice nalazi se trokutasti trol atični
dužina: 2,8 cm, širina: 1,7 cm cvijet. U svakom krugu isklesana je ptica koja
Arheološki muzej Istre Pula, inv. S 7539 kljuca trokutasti plod. Tijela ptica vješto su
Površinski nalaz iz 1985. godine. Ima završetak u koloristički nijansirana uklesanim točkama i
obliku pupoljka. Lijeva n je i ukrašen u tehnici
rovašenja gustim prepl~tom lozice.
Literatura: B. MARUSIC, 1995, 113.
Ž. U.
I. 62. okov, kraj 8. ili početak 9. stoljeća
bronca
dužina: 2,5 cm, širina: 2,1 cm
Arheološki muzej Istre Pula, inI'. br. S 3606
Površinski nalaz iz 1961. godine. Pravokutnog je
oblika, lijevan i ima četiri zakovice nazupčenog
ruba. Površina je zrakasto i rebrasto ukrašena
dijagonainim "Andrijinim križem", koji tvori četiri
trokutasta polja ispunjena stiliziranim trolatičnim
cvijetom ljiljana.
Literatura B. MAR UŠIĆ, 1962, 168.
žu.

1. 61.
1.63.

7'7
1. 64. paralelnim gustim brazdama.
Ulomak pilas[ra istih karakteristika nalazi se uzi-
dan uz prozor na južnom pročelju crkve. Stilski i
morfološki usporediv je s pilastrom koji se ču va
porečkom muzeju
Literatura: G. CAPRlN, 1905, l, 69.
l. M.
ŠUana, crkva Sv. 10111'8
I, 64. dijelovi oltarne ograde, oko 800.
godine
vapnenac
visina: 252 cm, dužina: 370 cm, debljina: 23 cm
Arheološki muzej Istre Pula, inv. br. S 163.
Oltarna ograda iz dvoranske crkve s tri apside u
svetištu. Središnja polukružna apsida je izboče­
na, dok su bočne upisane u tzv. ravno začelje.
Ograda je sastavljena od monolitnih pilastara sa
72
stupićem , bočnim gredama i lukom iznad pro-
laza.
Pilastri su ukrašeni unutar jednostavne i glatke
rubne letvice [roprutnim reljefom. Kod jednog
pilas[ra preplet troprute vrpce stvara motive
knlžnica, kružnil1 čvorova , rombova, " X" križe-
va i završnog trokuta. Drugi pilastar sadrži pre-
plet troprute vrpce koji oblikuje dva niza kružnih
čvorova i "X" križeva. Iznad obaju pilastara
nalazi se stupić koji iznad dvostruko ili trostruko
profiliranog obruča završava s kapitelom.
Kapiteli su ukrašeni jednostavnim i glatkim lis-
tovima stiliZiranog akantusa, te tropnrrim ili dvo-
prutim stiliziranin1 cvijetom s nasuprot postav-
ljenim voluticama. Luk prolaza je ukrašen pre-
pletom jednostavne dvoprute vrpce i u vanjskom
dijelu s dva nasuprotna niza elegantno profili-
ranih i antitetički postavljenih kukica (volute).
Bočne grede su ukrašene unutar jednostavnih i
glatkih letvica s dva nasuprotna niza profiliranih
kukica (volute) širega korijena.
Literatura: B. MARUŠIĆ , 1958, 219- 220; B.
MARUŠIĆ, 1960, 26, T. XlII sl. 1; M. MJRABElLA
ROBERTI, 1949. r-
Ž. U
-

ValbandDn kod Fažane, Vela Boška

I. 6;. ostaci crkve nepoznatog titulara, druga
lj LJ
ILli
rI ..
~
polovina 8. stoljeća o
Tijekom 1987. i 1988. godine otkriven je manji c... J ji
crkveni objekt pravokutnog tlorisa s polu-
kružnom apsidom koja je izvana poligonaina.
Ruševine su saču vane oko 0,50 cm visine. Crkva
je nastala adaptacijom ranije građevine tako da je
o O o

o f-
O
U
./
starijem zapadnom i sjevernom zidu prizidana o
apsida i južni zid s ulazom u crkvu. Točn o na C:=J
lbbOII
polovici ukupne dužine, crkva je bila podijeljena ~D
oltarnom ogradom, od koje su sačuvani utori za f-<
p'
uglavljivanje u kamenom pločniku . Apsidaini je
prostor bio povišen za jednu stepenicu i u p'

središtu apside sačuva n je utor za stipes oltara.

Ulaz u crkvu na južnom zidu bio je postavljen tik
uz oltarnu ogradu.
Literatura: F. JUROŠ-MONFARDIN - R. MATI-
JAŠIĆ, 1990, 258. F. JUROŠ-MONFARDIN, 1988,
10-12.
N.j Arheološki muzej Istre Pula, inv. br. S 8306 a-e, /. 65.
8308
I. 66. oltaena ograda, druga polovina 8. sto- U ruševinama erhe pronađeni su dijelovi oltarne
ljeća ograde, dva pluteja, dva pilastra, ulomci stu pića
vapnenac i dijelovi trabeacije (ulomak arh itrava i ulomak
ukupna dužina: 650 cm, visina: 86 cm, debljina: luka). Oltarna ograda svojom dužinom odgovara
10 cm ukupnoj širini crkve. Pluteji su velikih dimenzija /. 66.

73
I. 67. (dužina 153 cm) lako da je po jedan bio sa svake
strane prolaza podržan pilastrima ukrašenim
biljnim motivima. Desni je plutej sačuvan djelo-
mično , a bio je komponiran u dvostrukom
kvadratu , ukrašen motivom dviju kružnica koji-
ma dominira križ. Drugi je plutej satavljen od
četiri ulomka s neznatnim oštećenjima . \'a vijen-
cu je klasičan predromanički niz virovitih rozeta
u interm.itirajućoj lozici. Pod njim se, na prostra-
noj plohi omeđenoj tročlanom pletenicom, razvi-
ja asimetrična kompozicija s paunovima i križe-
vima izrazito naivnog likovnog izraza. Kompozi-
cijom dominira pletemi križ s dva pauna sa
strane. Prim.itivna forma različito postavljenih
ptičurina na kojima se ističu krila, u cijelosti je
ispunjena gustim paralelnim linijama označava­
jući perje. Teška tijelesa s kratkim širokim repom
samo se prividno oslanjaju na atrofične noge,
posebice kod onoga pauna koji slijeće. Na maloj
glavici isti če se oštar kljun i sitno oko. Igra
p ratećih uzoraka, ptičica , biljnih detalja i
deformiranih križeva uz različite rozete u funkci-
1.6S.
74
ji je stvaranja dojma horror vacu i, premda im se
ne može a priori odreći simbolička uloga.
Na ovoj se oltarnoj ogradi zarana očitavao izraziti
pokrajinski duh, koji će na istarskim prostorima
doći još više do izražaja u kasnijim stoljećima
srednjega vijeka.
Literatura: F. J ROŠ-MONFARDL\", 1996, 105-
112; I'\. JAKŠIĆ, 1999, 412.
N.j
Val Sudiga, kod Galižane,
crlcva Sv. Luefe
I. 67. poklopac sakofaga, 8. stoljeće
vapnenac
dužina: 199 cm, širina: 94 cm, debljina: 17 cm,
visina slova: 4-2: 9 cm
Arheološki muzej Istre Pula, inv. br. 285.
Poklopac sarkofaga sastavljen je od nekoliko ulo-
maka. Otkriven je 1910. godine skupa sa
sarkofagom u naneksu crkvice Sv. Lucije iz druge
polovice 6. stoljeća , smještene na antičkom stam-
beno-gospodarskom kompleksu u Val Suciigi potonji nosI Ime germanskog podrijetla. Pret-
kod Galižane. Na ravnoj ploči poklopca plitko je postavlja se da je riječ o majstorima-klesarima,
uklesan latinski križ (168 x 79 cm), s plošnim i na premda su s obzirom na odrednicu magister,
krajevima proširenim krakovima. Ispod kraćih mogli imati i neko drugo obrtničko zanimanje,
hasti križa su slova A i n, koja povezuju no u nedostatku preciznijih podataka spomenu-
sarkofag, odnosno samu smrt, uz mističnu viziju ta pretpostavka uzima se kao najvjerojatnija. Nat-
Ivanove apokalipse. U gornjem lijevom uglu jed- piS je ujednače ne grafije, uklesan istom rukom,
nostavni je nadgrobni natpis uklesan u dva reda, iako njegov sadržaj upozorava na vremensku
u rustičnoj kapitali: MEMORIAM I HONORATI. razliku između upokojenja dvojice navedenih
Tekst se ne odlikuje posebnim sadržajnim i grafij- majstora, Ivana, koji već počiva u sarkofagu i
skim obilježjima koje bi točnij e dalirale Ga riberta kojemu je u budućnosti ista grobnica
spomenik, odnosno sam natpiS. A. Gnirs ga je također namijenjena, a što je u epitafu već i
smjestio u 7. stoljeće, dok je B. Marušić pomakao naznačeno.
dataciju u razdoblje oko 700. godine zbog tipo- Literalura: B. SCHIAVUZZI, 1908, 130; A. GNIRS,
loške sličnosti križa na poklopcu s križevima 1915, 156, sJ. 9; c. de FRANCESCHI, 1932, 46, sJ.
ravenatskog kruga, primjerice onim na natpisnim
9; A ŠOl\]E, 1972. 498; A. ŠONJE, 1978 , 169, s!
plohama katedre nadbiskupa Damjana (t 705) i
41; Ž. RAPANIĆ, 1982, 179, 183; Ž. RAPANIC,
sarkofagu nadbiskupa Gracijoza iz crkve S. Apol-
1987, 133-134, 136
linare in Classe. Sličnost, štoviše, s križem na
V D.
sarkofagu splitskog biskupa Ivana (tzv. Nicej-
skog), oko 780. godine, potvrđuje trajanje istog
oblika i tijekom razdoblja ikonok iastičkog stila, Vodnjan
sve do pred konac 8. stoljeća. I. 69. crkva Sv. Kvicina, kraj 8. ili početak 9.
Literatura: A. GNIRS, 1911, 39; A. GKIRS, 1911a, stoljeća
22-23, sJ. 18; B MARUŠIĆ, 1963, 146; B. Crkva Sv. Kvirina se nalazi s istočne strane ceste
MARUŠIĆ, 1967, 28-30, T XIV, sJ. 2; A. ŠONJE, Pula - Žminj, sjeverno od Vodnjana, u blizini seJa
1978, 168, sJ. 47. Juršići, na lokalitetu Suisian. Današnja neugledna
VD. crkva iz 18. stoljeća sjela je točno na srednji brod
Vallsura 1crai Galižane, prvotne crkve, tako da su arkature i zidovi nad 1.69.
CrICtta Sv. Si/veetra
I. 68. sarkofag, konac 8. ili prva polovina 9.
stoljeća
vapnenac
visina: 51 cm, dužina: 204 cm, dubina: 66 cm,
debljina stranice: 9 cm, visina slova: 3-8 cm
Arheološki muzej Istre Pula, inv. br. S 225.
Sarkofag bez sačuvanog poklopca, s neukraše-
nim plohama i epitafom na prednjoj strani u
kojem se čita:
HIC REQUIESCIT IOHANI\'ES MAG(i)S(ter) I
ET GARIBERTUS MAG(i)S(ter) REQIESCAT
IN PACE IN NOMINE CHR(ist)!.
C" Ovdje počiva Ivan majstori
i Garibert majstor neka počiva u miru. U ime
Božje.")
Tekst je uklesan u tri reda na prethodno
naznačenom natpisnom polju (178 x32 cm). lije-
vo od natpisa su dva plitko uklesana križa , a s
desna jedan križ izrađen u plitkom reljefu. Nad-
grobni tekst komemorira dvojicu majstora (mag-
J
iSIn) po imenu j ohannes i GariberIus, od kojih L _ _ __ _ __ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
75
 njima ostali zarobljeni u novoj strukturi. U istočni
dio sjevernog broda sjela je i sakristija nove
crkve. Tako je središnj i dio prvotne građevine
ostao potpuno sačuvan, dok su bočni brodovi i
apside arheološki istraženi. Iskopavanja su
pokazala da je Sv. Kvirin trobrodna i troapsidna
bazilika kojoj brodove dijele zidani stubovi pra-
vokutnog presjeka. Glavna apsida je polukružna,
s tri potpornjaka s vanjske strane, a bočne su
apside blago potkovaste. Jednako su blago
potkovasti lukovi arkatura kao i trijumfalni luk
središnje apside, građeni od radijaino slaganih
klinastih kamenova. Crkva je imala troja vrata na
pročelju i po jedna na uzdužnim zidovima bliže
svetištu, tik ispred oltarne ograde od koje su se
u središnjem brodu sačuvali temelji. Sačuvani su
pragovi južnih pročeinih i južnih bočnih vrata. U
glavnoj apsidi niski zidić prati njezin polukružni
obris, u visini jednog kasnosrednjovjekovnog
popločenja. Ispod njega uočavaju se tragovi
dvaju susljednih podova bez statigrafskog odma-
ka, koji bi mogli sugerirati dvije faze gradnje.
Bočne apside, blago potkovastog tlocrta, nisu
vezane uz glavnu, no jesu uz uzdužne zidove
crkve. To bi moglo ukazivati na mogućnost da je
središnja apsida ostatak nekog ranijeg objekta. U
bočnom brodu nađen je trag prvotnog poda i
1.70.
potom popločenje iz kasnijeg srednjeg vijeka.
Crkva je na temelju tlocrtne dispozicije, dvaju
podova u glavnoj apsidi i dijelova liturgijskog
namještaja datirana u ranokršćansko doba , u
drugu polovinu 6. stoljeća , te je pretpostavljeno
da u doba predromanike dolazi do zamjene
liturgijskog namještaja. Iz više se razloga,
međutim, čini da nije tako. Tlocrtna dispozicija
crkve ne mora nužno ukazivati na rano
kršća nsko razdoblje, već isto tako na karolinško
doba. Upravo je imitacija kasnoantičkih modela
bila jedna od karakteristika karolinške arhitek-
ture, kao primjerice u Sv. Mariji Velikoj kod Bala.
Osobine morfologije i struktura Sv. Kvirina
ukazuju na karolinško vrijeme: to su u prvom
redu zidani stubovi karakteristični za rani srednji
vijek, a ne za ranokršćansko doba, potom potko-
vasti lukovi arkatura i jednak oblik bočnih apsi-
da. Što se liturgijskog namještaja tiče, tek je
nekoliko fragmenata ranokršćanskog porijekla, a
velika većina skulptiranih elemenata je predro-
manička. Crkva Sv. Kvirina, dakle, u svom je
definitivnom obliku iz karolinškog doba. Mogu-
će je jedino da je središnja apsida, s obzirom na
76
činjenicu da nije organski povezana s bočnima ,
ostatak nekog ranijeg objekta, kojemu bi se
mogli pripadati fragmenti skulpture ranokršćan­
skih obilježja.
Fragmenti liturgijskog namještaja crkve mogu se
radionički povezati sa skulpturom iz Bala,
Novigrada, Valbandona, što ukazuje na kraj 8. ili
ranije 9. stoljeće .
Literatura: A. GNIRS, 1914, 55; A.
MOHOROVIČIĆ, 1957, 510; B MARUŠIĆ, 1986-
1987, 381
M. j.
žminj
Groblje na redove sustavno je arheološki istra-
ženo u razdoblju između 1955. i 1957. godine s
ukupno otkrivenih 227 grobova. U njemu je
sahranjivano hrvatsko seosko stanovništvo,
kojem je franačka vlast, nakon završenih avaro-
frana čkih ratova ovdje dopustila naseljavanje.
I. 70. grob 93, 9. stoljeće
ulomak naušnice
srebro
visina: 2,6 cm, širina: 2,6 cm
Arheološki muzej Istre Pula, inI'. br. S 3450.
Naušnica je lijevana. Ukrašena je s dva nasuprot
postavljena ažurirana grozda. Na spojevima poje-
dinih obručića i karičice nalaze se zrna. Osim
naušnice u grobu je nađen kamen za kresanje.
Literatura: B. MARUŠIĆ, 1987, 29; ISTRA, 1995,
76,78.
M.P
I, 71. grob 158, 9. stoljeće
a. naušnica
srebro
visina: 5 cm, širina: 5,6 cm
Arheološki muzej Istre Pula, inI'. br. S 3486.
Pripada tipu naušnica s jednom jagodom. Jagoda
 c. posuda I. 71a.
glina
visina: 13,6 cm, promjer: otvora 15,6 cm, prom-
jer dna: 7,4 cm
Arheološki muzej Istre Pula, inv. br. S 3576.
Posuda je izrađena na ručnom lončarskom kolu
od dobro pročišćene gline. Ta mnosmeđe je boje.
Obod je izvijen prema vani. Trbuh je ukrašen sa
šest urezanih valovnica.
Literatura B. MARUŠIĆ, 1987, 43; ISTRA, 1995,
76.
je načinjena od dviju šupljih, međusobno spo- M. P.
jenih polutki.
b. naušnica 1. 72. grob 188, 9. stoljeće

srebro a. ulomak naušnice

visina: 5,1 cm, širina: 2,6 cm
Arheološki muzej Istre Pula, inv. br. S 3487.
Pripada tipu naušnica s privjeskom u obliku
grozda, a predstavlja lijevanu imitaciju istoga tipa
naušnica n ačinjenih u filigranu i granulaciji.
srebro s primjesom bronce
visina: 3 cm, širina: 2,8 cm
Arheološki muzej Istre Pula, inv. br. S 3508.
Naušnica je sačuvana u donjem dijelu, gdje je na
kariku pričvršćen ukras u obliku koncentričnih
kružnica ispunjenih s deset obruč ića , koji se
međusobno dodiruju.

I. 72a.

I. 71b.

b. prsten
bronca
promjer: 2,l cm
Arheološki muzej Istre Pula, inv. br. S 3507.
Prsten je rastavljenih krajeva, koji prelaze jedan
preko drugoga.
Literatura B. MARUŠIĆ, 1987, 50; ISTRA, 1995,
78
M. P.

I. 72b.

I. 71c.

77
I. 74a. I. 73. grob 192, sredina 9. stoljeća
a. par naušnica
srebro
visina: 6,2 cm, širina: 3,9 cm
Arheološki muzej Istre Pula, inv. br. S 3513-3514.
Obje su naušnice nepotpune. Po sredini donjeg
dijela karike imaju prićvršćen ukras koji se sas-
toji od dva nasu promo postavljena prošupljena
srcolika dijela s kapljićastim završetkom na vrhu.
Na mjestu gdje se dotiću s karikom nalaze se po
četiri granule.
I. 73a.
b. karičica
srebro
visina: 3,7 cm, širina: 2,9 cm
Arheološki muzej Istre Pula, inv. br. S 3512.
Karičica je načinjena od srebrne žice, a na kraje-
vima s nutarnje sIrane završava ušicama.
Literatura.' B. MAR ŠIĆ, 1987, 51.
M.P.
I. 73b.
se dodiruju i između kojih su zrnca granule. \a
jednoj je naušnici obruć sačuvan i s nutarnje
strane donjeg dijela karike. Na istoj je naušnici
sačuvana jedna bočna ovalna jagoda sastavljena
od dviju šupljih, međusobno spojenih polutki, a
laj je spoj optočen filigranskom žicom.
b. par naušnica
srebro
visina: 5,3 cm, širina: 4,4 cm
Arheološki muzej Istre Pula. inv. br. S 3520-
3521
Obje su naušnice nepotpune. Sa svake od
bočn i h strana nalazi se po jedna jagoda naČinje­
na od dviju šupljih, među sobno spojenill polut-
ki, a taj spoj optočen je filigranskom žicom. PO
sredini donjeg dijela karika na obim naušnicama
nalazi se po jedna okomito postavljena jagoda
bademastog oblika, ukrašena apliciranirn nitima
filigranske žice. Prostori karika između jagoda
također su obavijeni filigranskom žicom.
Literatura: B. MARUŠIĆ , 1987, 51 -52; ISTRA,
1995, 79-80.
M. P.

L
I. 74. grob 193/1, 9. stoljeće
a. par naušnica
srebro s primjesom bronce
visina: 6,8 cm, širina: 4,6 cm; visina: 5,5 :~:_
širina: 4,5 crn
Arheološki rnuzej Istre Pula, inv. br. S 3522, S
3524.
Obje su naušnice nepotpune. U donjem dijeL I. 74b.
karike ukrašene su zalemJjenim obručirna ko;;
7B
I. 75. Istra, sarkofag, nepoznato nalazište I. 75.
vapnenac
dužina: 233 cm, visina: 69 cm
Museum fur Spatantike und Byzantinische Kunst
Berlin. inv. br. 4.
Za berlinski muzej nabavljen je 1841. godine iz
zbirke Pajaro u Veneciji. Ukrašen je sa sve četiri
strane. Glavni prizor je na proče lnoj strani. Figu-
raimi kompoziciju dvaju sučeljenih paunova koji
obožavaju križ, sa triju strana (dviju bočnih i
gornje) uokviruje plošno tretirana biljna vitica
(vinova loza). Paunovi su isklesani u plitkom re-
ljefu. Dočaravajući perje, na vratu i repu im je
uparan ornament poput riblje kosti, a na tijelu je
ornament od nepravilno raspoređenih krugova.
Poluraširena krila naznačena su s po dvije
dugačke blago lučno povijene urezane pruge. U
kljunu drže po jedan grozd srcolika oblika orna-
menti ran na isti način kao i pe* na njihovom
tijelu. Isti takvi grozdovi vise i na krajevima
vodoravne haste križa. Na l eđima im je po jedan
mali plošni križ, a uglove slobodnog prostora na
pročel noj strani sarkofaga, iznad repova pauna,
ispunjavaju dvije veće rozete: virolika lijevo i l_
osmerolatična desno. Obje u središtu imaju veći strana f1ankira po jedna velika S-spirala. Začeinu
krug s točkom u sredini. Centralni križ je plošno plohu sarkofaga isto kao i pročelnu , s triju strana
tretiran. Završetci krakova vodoravne i gornji kraj uokviruje vinova lozica, no, na začelju s
okomite haste završavaju volutama. Isti takav na izmjeničnim nizom listova i grozdova koji su
križ svirolikom rozetom na sjecištu krakova je i tretirani jednako kao i oni na pročelju. Glavni
na desnoj bočnoj strani sarkofaga na kojoj je ornamenti na stražnjoj strani raspoređeni su u
jedini ornament. Iznad toga križa , s lijeve i desne jednome pravokutnom i četiri kvadratna polja. U
strane okomite haste je izlizani natpis od kojega središnjem pravokutnom polju je biljni ornament
se u prvome redu dade pročitati: + IC/ REQI- (stapka s listovima i četverolatičnim cvijetom na
ESCET (S je položeno vodoravno), a nekoliko vrhu), a u dvama bočnim su geometrijski ukrasi
slova u dva reda vidljivo je i nad lijevom vodor- složeni II formu križa.
avnom hastom. Dobro se raspoznaje E u drugom Literatura: \YI. BODE - H. v. TSCHUDl, 1888, 3;
redu i položeno S u trećem. Lijevu bočnu stranu O. \YICLFF, 1991, 10-11; \YI. F. VOLBACH, 1930,
ukrašava virolika rozeta u redini, okružena sa 7-8; K. \VESSEL, 1957. 95-96; E. RUSSO, 1974.
četiri koncentrična kruga. Vanjski pojas koncen-
121-123; A. EFFE\llERGER H. G. SEVERIX,
tričnih krugova ornamentiran je nizom nasuprot- 1992, 204-205.
nih krnjih trokuta. Ovu kompoziciju s bočnih A.M.
I. 75.

79
1. Velika Horvatska
2. Podsused kraj Zagreba
3. Zagreb, Kruge
4. Novo Čiće kraj Zagreba
5. Velika Gorica kraj Zagreba
6. Ozalj kraj Karlovca
7. Varaždin
B. Prelog, Cirkovljan-Diven
9. Prelog, šljunčara
10. Lobor
11 . Križevci
12. Koprivnica, Šoderica
13. Medvedička kraj Đurđevca
14. Suhopolje kraj Virovitice
15. Sisak
16. Požeški Brest;ovac
17. Brodski Drenovac
1B. Osijek, Zeleno Polje
19. Bijelo Brdo kraj Osijeka
20. Dalj kraj Osijeka
21 . Vinkovci, Meraja
22. Otok kraj Vinkovaca
23. Sotin kraj Vukovara
24. Surduk
25. Zemun Polje u Zemunu

82
 8 ••
7· a
•
12
1•
•
10
•
2 •
• 11 13
3-." 4.
•
14
5 1a
•
B 18 · •
20

•
16
17 ·

(
\
\
 Bielo brdo Icrai Osieka
II. 1. pojasni jezičac, početak 9. stoljeća
pozlaćena bronca
dužina: 2,5 cm, širina: 1,2 cm
Arheološki muzej Zagreb, inI'. br. 3282.
Slučajno pronađen prigodom rekognosciranja
terena 1947. godine. Lijevan je i masivan. Na
jednom kraju ravan, a na drugom zaobljen.
Jednako je ukrašen na obje strane motivom
II. 2. grob 1, početak 9. stoljeća
a. pojasni jezičac
bronca
dužina: 2,5 cm, širina: 1,3 cm
Arheološki muzej Zagreb, inI'. br. 676.
Ukrašen je stiliziranim ornamentom ljiljana na
punciranoj podlozi u tzv. stilu Blatnica. Na dva
kraja jezičca je po jedna rupa za zakovicu
pomoću kojih se pričvršćivao na pojas. Zakovice

degenerirane vitice i pseudogranulacijom uz nedostaju.

rubove. b. stremen (desni)
Literatura: D. DIM ITRIJEVIĆ - J. KOVAČEVIĆ - željezo
Z. VINSKI, 1962, 110; K. SIMONI, 1986, 219. visina: 18,3 cm, širina: 11 ,6 cm
K. S. Arheološki muzej Zagreb, inI'. br. 675.
Ovalnih je ramena s četvrtasto oblikovanom
ušicom za remen. Strane stremena pri dnu su
raskovane, ukrašene krugovima i trokutima na
. , proboj. Pločica za upiranje konkavna je, široko
•, "l raskovana i s donje strane ojačana trima rebrima.
~
... c. stremen (lijevi)
, ~~c. t.
željezo
visina: 17,5 cm, širina: 10,5 cm

II. 1. l
Brodslei Drenovac
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 674.
Ovainih je ramena s četvrtasto oblikovanom
ušicom za remen. Pločica za upiranje konkavna
je, široko raskovana i s donje strane ojačana
trima rebrima.
U okviru sustavnih arheoloških iskopavanja d. predica
1952-1953. godine, na ovom položaju ukupno su željezo
istražena 32 groba. Mač (II. 7) je slučajni nalaz iz dužina: 3,3 cm, širina: 2,5 cm
II. 28of. 1920. godine. Arheološki muzej Zagreb, inI'. br. 672.
Masivna je, četvrtastog oblika. Ima produženu i
na kraju savijenu iglu.
e. okov
željezo
dužina: 3,3 cm, širina.: 2,5 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 673.
Suženih je i rastavljenih završetaka.
fposuda
glina
visina: 12,5 cm, promjer otvora: 9.2 cm, promjer
dna: 6,6 cm
Arheološki muzej Zagreb, inI'. br. 677.
Tamnosmeđe je boje. Ima zakošeni vrat i prema
vani izvijen obod. U gornjem je dijelu s vanjske i
unutrašnje strane ukrašena gustim urezanim,
različto variranim valovnicama.
Literatura: K. VINSKl-GASPARlNI - S. ERCE-
GOVIĆ, 1958, 121-161.
K. S.

84
 ....- ....-
II. 3a-i.

II. 3. grob 13, početak 9. stoljeća Ovainih je ramena s nepotpunom ušicom za

a. konjske žvale remen. Pri dnu je proširen. Ima užu ploč icu za
željezo upiranje.
dužina: 22 cm d. kolut
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 713. bronca
Vodoravne prečke spojene su petljama u sredini, promjer: 1,5 cm
a završavaju "S" prečkama , te pravokutnim Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 705.
okwglim karikama za provl ačenje remena. Ovalnog je oblika s četiri ukrasna ispupčenja.
h. stremen (desni) e. predica
željezo bronca
visina: 16 cm, širina: 10,6 cm, širina pločice: 4,2 promjer: 1,5 cm
cm Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 705.
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 714. Ovalnog je oblika s oštećenom željeznom iglom.
Ovalnib je ramena s nepotpunom ušicom za f predica
remen pri vrhu. Prema dnu je proširen i rasko- željezo
van kao i plOČica za upiranje, koja je s vanjske dužina: 4 cm, širina: 3,5 cm
strane ojačana rebrom. Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 711.
c. stremen (lijevi) Trapezoidnog je oblika s neznatno produženom
željezo iglom.
visina: 17 cm, širina: 10, 7 cm, širina pločice: 2,5 g. predica
cm željezo
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 715. dužina: 2,8 cm, širina: 2,3 cm

S5
 Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 712.
Četvrtastog je oblika s oštećenom iglom.
h. nož
željezo
dužina: 20 cm, širina: 1,5 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 707.
Trn za nasad drška i vrh su oštećeni .
i. nož
željezo
dužina: 12 cm, širina: 1,1 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 708.
Trn za nasad drška je oštećen.
I posuda
glina
visina: 11 cm, promjer otvora: 8,5 cm, promjer
dna: 6,1 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 709.
Od tamnosmeđe je grube i nepročišćene gline s
tragovima ukrasa ubodenih linija s unutrašnje
strane ruba otvora, koji je izvijen prema vani.
Dno je ravno.
Literatura: K. VINSKI-GASPARINI - S. ERCE-
GOVIĆ, 1958, 121-161
KS

n. 4. grob 14, početak 9. stoljeća

a. sablja
željezo
ukupna dužina: 82 cm, dužina nakrsnice: 7 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 718.
Ima rombičnu nakrsnicu profiliranu na krajevi-
II. 4a-f. ma.
b. s/remen (desni)
željezo Četvrtastog je oblika s neznatno produženom
visina: 15 cm, širina: 10,7 cm iglom.
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 722. e.predica
Ovainih je ramena s ušicom za remen pri vrhu. željezo
Prema dnu je proširen i raskovan kao i pločica dužina: 2 cm, širina:. 3 cm
za upiranje, koja je s vanjske strane ojačan a Arheološki muzej Zagreb.
rebrom. Trapezoidnog je oblika s neznatno produženom
c. stremen (lijevi) iglom.
željezo f konjske žvale
visina: 15,4 cm, širina: 10,3 cm željezo
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 722. dužina: 22,2 cm, visina uspravnih prečki: 14,5 cm
Ovainih je ramena s ušicom za remen pri vrhu. Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 720.
Prema dnu je proširen i raskovan, kao i pločica Vodoravne su prečke spojene petljama u sredini,
za upiranje, te s vanjske strane ojača n rebrima. a završavaju "S" prečkama i pravokutnim i
d. pređica okruglim karikama za provlačenje remena.
željezo Literatura: K. VINSKI-GASPARIl\l] - S. ERCE-
dužina: 4,4 cm, širina: 4 cm GOVIĆ, 1958
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 723. KS.

B6
II. 5. grob 16, početak 9. stoljeća Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 734.
a. pojasni okov Kružnog je oblika i rastavljenih krajeva.
bronca f karičica
visina: 1,7 cm, širina: 1,5 cm bronca
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 731. promjer: 1,5 cm
Srcolikog je oblika, izrađen na proboj. Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 738.
b. pojasni okov Kružnog je oblika i rastavljenih krajeva.
bronca g. vjedrica s okovima
visina: 1,4 cm, širina: 1 cm drvo, željezo
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 732. visina: 11 ,5 cm, promjer orvora: 8,8 cm, promjer
Srcolikog je oblika. Pri vrhu ima sačuvane dvije dna: 8,9 cm
zakovice, a pri dnu je rupica za zakovicu koja Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 737.
nedostaje. Drveni dio vjedrice, koji se nije sačuvao bio je
c. ukrasna zrna spojen s tri vodoravna okova od željeznog lima.
staklena pasta Sačuvana je željezna nIčka.
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 733- h.posuda
Različitih su oblika, zelene i smeđe boje. glina
d. iglenik visina: 12 cm, promjer otvora: 10 cm, promjer
kost dna: 7,5 cm.
dužina: 7,5 cm, promjer: 1,2 cm Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 739.
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 735. Od sivo-smeđe je nepročišćene gline, ukrašena
Ukrašen je kanelurama, oštećen na nekoliko valovitim urezanim linijama u tri pojasa.
mjesta. Profilirani rub orvora je razvraćen.
e. karičica Literatura: K. VINSKI-GASPARINI - S. ERCE-
bronca GOVIĆ, 1958, 121-161.
promjer: 1,5 cm K. S.

II. Sa-h .

o o •
B7
 Od grube je crno-sive gline. Na ramenu je
ukrašena s dva reda valovitih urezanih linija.
Dno je ravno, rub otvora profiliran i koso izvijen
prema vani.
Literatura: K. VINSKI-GASPARINI - S. ERCE-
GOVIĆ , 1958, 121-161
K. S.

II. 7. nalaz izvan groba, kraj 9. stoljeća

a. dvosjekli mač
željezo
ukupna dužina: 42 cm, dužina nakrsnice: 10,5
cm, dužina drška: 12 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 811
Nedostaje mu donji dio sječiva. jabučica je
polukru žnog oblika i neukrašena. Prema
Petersenovoj tipologiji pripada mačevima X-tipa.
Literatura: K. VINSKI-GASPARINl - S. ERCE-
GOVIĆ, 1958, 121-161; Z. VI\SKI, 1983, 16-23.
K. S.

II. 6a..,.

II. 6. grob 19, početak 9. stolj eća

a. palaš
željezo
ukupna dužina: 81 cm, dužina nakrsnice: 8,4 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 746.
Vrh mu je zašiljen s obiju strana. Duga narebre-
na nakrsnica na sredini ima rombično proširenje.
Trn je na vrhu odlomljen.
h. kolut
bronca
visina: 5,2 cm, promjer ušice: 4,2 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 747.
Ima pravokutnu narebrenu izbočinu.
c. posuda
glina
visina: 13 cm. promjer otvora: 7,9 cm, promjer
dna: 6,9 cm
II. 7. Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 748.

BB
Da/j kraj Osijeka, Baga/jelici
Nalazi iz uništenih grobova, s lučajno otkrivenih • I
1978. i 1980. godine. ,..
•
II. 8. grobna cjelina, kraj 8. ili početak 9. sto-
ljeća
a. stremen
željezo
visina: 16,8 cm, širina: 11 ,5 cm, širina pločice: 3,5
cm.
Muzej Slavonije Osijek, inv. br. AS 20072. II. Bt>d.
Ovainih je ramena s četvrtasto oblikovanom
ušicom za remen. Pločica za upiranje je široka i izdužen, četvrtastog oblika i ima četiri rupice za
izdignuta u blagom luku. zakovice, koje nedostaju.
d.jezitac
pozlaćena bronca
visina: 7,5 cm, širina: 1,7 cm
Muzej Slavonije Osijek, inv. br. AS 20100.
Oštećen je na oba kraja. S jedne je strane
ukrašen mrežastom viticom, a s druge motivom
roga izobilja iz kojega umjesto plodova izlaze
vitice.
Literatura: Z. BOJČIČ, 1984, 215-217; BLAGO
MUZEJA SLAVONIJE, 1997,83.
M.R.

II. 9. nalaz izvan groba, kraj 8. ili početak 9.

stoljeća
a. konjske ivale
željezo
širina: 30,5 cm
Muzej Slavonije Osijek, inv. br. AS 20073.
Imaju vodoravne prečke, kojima se na krajevima
nalaze po dvije ušice kroz koje su provučeni
kolutovi.
Literalura. Z. BOJČIČ, 1984; BLAGO MUZEJA
II. Bb. SLAVOJ\l]JE, 1997, 83.
M. R.

b. stremen
željezo
visina: 15,3 cm, širina: 10,3 cm, širina pločice: 1,5
cm
Muzej Slavonije Osijek, inv. br. AS 20094.
Ovainih je ramena s ovalno oblikovanom rupi-
com za remen. Ima široku ravnu pločicu za upi-
ranje.
c. pojasna kopta
bronca
dužina: 8,3 cm, dužina okova: 2,2 x 5 cm
Muzej Slavonije Osijek, inv. br. AS 20101.
Ima trapezastu pređicu i dugačku iglu. Okov je
L _ _ __ _ _ _ _ _ _ _ II. 9a.

B9
 Koprivnica, Šoderica
II. 10. sablja, kraj 8. stoljeća
željezo
ukupna dužina: 91 cm, dužina nakrsnice: 6,8 cm
Gradski muzej Koprivnica, inv. br. 5575.
Nakrsnica je ukrašena trima ovalnim proširenji-
ma. Na trnu za nasad vidljive su dvije rupe za
zakovice za pričvršćivanje drška.
II. ll . bojni nož, kraj 8. stoljeća
željezo
ukupna dužina: 83 cm, širina: sječiva 2,5 cm
Gradski muzej Koprivnica, inv. br. 5585.
Bojni nož s dugim trnom za nasad drška.
Literatura: neobjavljen.
M. P.
II. 1CJ..11.
90
II. 12. nepoznato na1azište, kraj 8. stoljeća
a. pojasni jezit:ac
bronca
visina: 3,4 cm, širina: 1,5 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 1246.
Izrađen je tehnikom na proboj. S prednje je
strane ukrašen mOlivom krugolike lozice. Pri
vrhu ima dvije zakovice pomoću kojih se
pričvršćivao na pojas.
b. dvodijelni pojasni okov
bronca
visina: 3,7 cm, širina: 2, l cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 1247.
Izrađen je tehnikom na proboj. Sastavljen je od
dva dijela međusobno spojena zglobom.
Ukrašen je stiliziranim biljnim mOlivom. Ima
dvije zakovice pomoću kojih se pričvršćivao na
pojas.
c. dvodijelni pojasni okov
bronca
visina: 3,7 cm, širina: 2,1 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 1247.
Izrađen je tehnikom na proboj. Sastavljen je od
dva dijela međusobno spojena zglobom.
Ukrašen je stiliziranim biljnim motivom. Ima
dvije rupice za zakovice pomoću kojih se
pričvršćivao na pojas. Zakovice nedostaju.
Literatura. Ž. TOMIČIĆ, 1993, 36; ISTI, 1999,
126-127.
KS.
II. 121JoC. . - _. -
." '"
. -v.:, .. ·• - ..;.,
Lobor, Crkva Majke Božje Gorske ~ešenju predromaničkih arhitrava koji nastaju

II. 13. arhitrav oltarne ograde, prva četvrtina tijekom prva tri desetljeća 9. stoljeća u luku gorn-
9. stoljeća jega Jadrana (Grado, Murano, Torcel!o), zatim u
Istri (Poreč), ili na tlu hrvatske kneževine, u pri-
vapnenac
mOrju, gdje se javljaju kao ostvarenja trogirske
dužina: 31 cm, visina: 21 cm, debljina: 9 cm
kamenoklesarske radionice (BijaĆi, Pađene,
Arheološki muzej Zagreb.
Kljaci, Šibenik ...). To sugerira promjenu dosa-
Ulomak arhitrava raščlanjen je u tri pojasa: gorn-
dašnje datacije ulomka iz Lobora, iz ll. stoljeća
ji je ukrašen kukama, donji dvoprutom pleteni-
u prvu polovinu 9. stoljeća.
com s istaknutim "okom" u njenim savijucima,
Osim stilsko-kronološkim komponentama, spo-
dok je u sredini natpis uklesan kvalitetnom
menik je determiniran i sadržajem natpisa s
rustičnom kapitalom koji glasi: + SVMME ... ("
istaknutim trinitarnim obilježjem u invokaciji.
/U imel najvišeg-presvetog [ i jedinog sc. Kao epigrafički derivat dogmatske eksplikacije,
Trojstva .. .]. S lijeve strane je fragmentarni, plas- objašnjiv je u kontekstu karolinškog propagiranja
tično oblikovani ukras sliča n šišarki, što upućuje
doktrine Svetoga Trojstva, kada biva osnažen i
na mogućnost da se radi o naknadno prekIe- kao izraz u liturgiji i latinitetu, zbog čega ovaj
sanom antičkom spomeniku. natpis i jest povijesno važan.
Natpis je započinjao simboličkom invokacijom u Tekst je nesumnjivo nastao u ozračju karolinške
znaku križa što odgovara skraćenom verbalnom prisutnosti u Donjoj Panoniji, u vrijeme kada taj
zazivu imena Božjeg, ln namine Domini. U nas- prostor ulazi u crkveni i politički život Europe,
tavku slijedi riječ svmme, koja se najvjerojatnije poticajem što ga daju karolinški misionari već
odnosi na zaziv sv. Trojstva skupnim imenom, tj. nakon 803. godine. Ostaci predromaničkog
Oca i Sina i Duha Svetoga. Poveže li se riječ kiparsko-epigrafičkog ansambla iz Sv. Marije u
summe s riječima simboličke invokacije In Loboru navode na zaključak da se jedan misio-
nomine, čita se formula In namine summe narski punkt upravo nalazio u krugu nekadašnje
Trinitatis kojom je sastavljač natpisa htio izraziti rimske postaje konzularnog beneficijarija, na
ime sv. Trojstva, sažimajući ga u zapis koji je južnom obronku IvanČice, gdje su se u kasnoj anti-
najprikladniji za uklesavanje na kameni arhitrav. ci križale važne prometnice koje su iz doline Drave
Takvi oblici invokacija, gdje se sv. Trojstvo ne na sjeveru, vodile prema dolini Save na jugu. II. 13.
zazivlje samo nabrajanjem imena božanskih
osoba, već i svojim skupnim imenom, javlja se i
u srednjovjekovnim ispravama (Jn nomine
summe et individue trinita/is).
Arhitrav je pripadao oltarnoj ogradi crkve koja je
u ranom srednjem vijeku postojala na gradin-
skom platou Sv. Marije Gorske u Loboru i koja
je, č ini se, vrlo rano, već u prvoj polovici 9. sto-
ljeća , bila posvećena Marijinim imenom, što se
naslućuje u natpisu na ulomku zabata iz iste
crkve. Ti su natpisi ujedno i materijalni tragOVi
prve pismenosti u srednjovjekovnoj kontinental-
noj Hrvatskoj.
Opisani ulomak arhitrava sa zazivom Trojstva
otkriven je 1946. godine, kao spolia u jednoj kući
u neposrednoj blizini današnje zavjetne crkve Sv.
Marije Gorske. U dosadašnjoj literaturi krono-
loški je bio smješten u ll. stoljeće, prema dataciji
koju je nakon pronalaska spomenika predložio
Lj. Karaman i koja se u znanosti do danas
uglavnom održala. Stilska, međutim, i fonnalna
obilježja u kompoziciji ukrasa i natpisa na ulom-
ku iz Labora, sukladna su likovno-epigrafičkom

97
 Ulomke pred romaničkog namještaja pronađene
u Sv. Mariji Gorskoj povezivalo se također i s
postojanjem benediktinskog samostana na tom
mjestu, što nije točno potvrđeno povijesnim
dokumentima, iako su pavlini poslije tu imali
svoj samostan.
Literatura: LJ. KARAMAN, 1948, 109-110; T.
STAHULJAK, 1950, 260; L OSTOJIĆ, 1965, 62-63;
K. FILIPEC, 1999; Ž. TOMIČIĆ, 1999, 26-27, 105;
T. B RIČ, 2000.
VD.
II. 14. ulomak zabata oltarne ograde, prva
četvrtina 9. stoljeća
krupnozmati vapnenac
dužina: 27 (20) cm, visina: 13-13,5 cm, visina s
utorom: 16,5 - 17 cm, debljina: 10,5 cm. visina
natpisnog polja: 5,7 cm, visina slova: 3,7 - 4,2 cm
Arheološki zavod Fi lozofskog fakulteta Sveučili­
šta u Zagrebu.
Ulomak desne strane zabata, blago savijen u
luku, s utorom kojim se zabat spajao na arhitrav.
Kompozicija na prednjoj strani razdijeljena je u
dva pojasa. U gornjem je kvalitetno klesani nat-
pis u kojemu se naslućuje ime zaštitnice crkve,
svete Marije: L.]O(?) SVA S[an]C[t]A M[aria .. .l. U
donjem pojasu je izrađena tropruta pletenica s
II. 14. "očinla " u zavijucima. Ulomak je pronađen pri-
92
likom nedavne devastacije lokaliteta, sjeverois-
točno od crkve, uz bedem koji okružuje cijeli
lokalitet.
Literatura: neobjavljen.
K.F
Medvedičlca kraj ĐUrtf8VC8
Pojedina čni slučajnootkriveni grob u običnoj
raci , ukopanoj u pjeskovito tlo. Predmeti iz
groba skupljeni su u dva navrata 1973. i 1977.
godine.
n. IS. grobni nalaz, kraj 8. stoljeća
a. dvosjekli mač
željezo
ukupna dužina: 84 cm, dužina sječiva: 67,5 cm,
širina: 4,2 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 3094.
Ima trokutastu jabUČiCU , ravnu nakrsnicu i široko
damascirano sječivo. Trokutasta dvodijelna
jab u čica u donjoj je t rećini razdVOjena vodorav-
ninl žlijebom. Ukrašena je tauširanom žicom.
Kratka nakrsnica također je ukrašena tauširanj-
em.
b. pojasni jezičac
pozlaćena bronca
dužina: 10,5 cm, širina: 1,8 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 3095.
Jednodijelan je, s obje strane ukrašen različito
komponiranim motivima životinjskog prepleta
anglo-karolinškog, odnosno inzularnog stila
izvedenim u dubokom rovašenju. Na gornjem
rascijepljenom dijelu jezičca tri su srebrne
zakovice pomoću kojih se pričvršćivao na pojas,
a ispod njih se nalazi pojas ukrašen motivom
šrafiranih trokuti ća.
c. sjekira
željezo
dužina: 15,6 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 3097.
Prelomljena je kod rupe za nasad drška. Sječivo
je prošireno. Nije sačuvano u potpunosti.
d. noi
željezo
dužina: 15,6 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 3097.
Ima ravno sječivo neznatno prošireno prema
trnu za nasad drvenoga drška, koji nije u pot-
punosti sačuva n.
Literatura: Z. VINSKI , 1977-1978, 143 i d.
K. S.
 •• cak linijama koje su među sob n o odvojene II. 15b.
vodoravnom urezanom linijom.
b. sjekira
željezo
dužina: la cm, širina sječiva : 6 cm
Arheološki muzej Zagreb, inI'. br. 2286.
Ima rupu za nasad drška, koja je okomita na
sječivo. Sječivo je prema dnu prošireno.
Literatura: K. SIMOl'H, 1981, 160, 163.
K. S.

II. 15a-d.

Novo Čiče kraj Zagreba

Predmeti potječu iz dvaju grobova koji su ostatak
većeg, ranije uništenoga groblja. Od dvije poz-
nate cijeline, jedna je iz slučajno otkrivenog
groba, a druga je rezultat sustavnih arheolo kih
iskopavanja 1962. godine. Grobovi su bili
ukopani u običnim zemljanim rakama.

n. 16. grob 1, prva polovina 9. stoljeća

a.posuda
glina n. 17. grob 2, prva polovina 9. stoljeća II. 16a-b.
visina: 10,5 cm, promjer otvora: la cm, promjer a.posuda
dna: 6,5 cm gl ina
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2287. visina: 11 cm, promjer otvora: 9 cm, promjer dna:
Sivkasto-smeđe je boje, načinjena je na PfllTIl- 6,5 cm
tivnom lončarskom kolu. Rub otvora izvijen je Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2288.
prema vani, trbuh naglašen. a prema ravnom Tamnosmeđe je boje. glini su primjese sitnijeg
dnu se sužava. Trbuh je ukrašen urezanim cik- pijeska. Posuda je izrađena na primitivnom

93
 lončarskom kolu. Vrat je znatno izvijen prema bronca
vani, trbuh nagla en, a prema ravnom dnu se pojasna kopča - ukupna dužina: 4,5 cm, širina
sužava. Na ramenu ima ukras lagano urezanih okova: 1,7 cm, promjer pređice: 3 cm,
kosih crta. Većim je dijelom rekonstruirana. jezičci - visina: 3,7 cm, širina: 1,5 cm,
Literatura. K. SIMONI, 1981, 160, 163. veći okovi - visina: 2 cm, širina: 2 cm,
K. S. manji okovi - visina: 1,5 cm, širina: 1,5 cm,
dvodijelni okovi - visina: 3,8 cm, širina: 1,4 cm
Muzej Slavonije Osijek, inv. br. AS 20074.
Sačuvano je ukupno 33 komada; od toga jedna
pojasna kopča s ovalnom pređi com i polukruž-
nim okovom ukrašenim motivom krugolike lozi-
ce; 4 pokrajna jezičca također ukrašena krugo-
Iikom lozicom; 5 već ih srcolikih okova izrađenih
na proboj, 11 manjih srcolikih okova također
rađenih na proboj i 12 dvodijelnih okova spo-
jenih pomoću zgloba, narebrenoga oboda i
ukrašenih jamičastim udubljenjima.
b. posuda (l/rč)
glina
visina: 15 cm, promjer otvora: 9 cm, promjer
trbuha: 13,5 cm, promjer dna: 9,3 cm
II. 17.
Muzej Slavonije Osijek, inv. br. AS 20075.
Svijetlo-oker je boje. Na izduženom trbuhu ima
okruglu ručku. Obod je izvučen, a trbuh ukrašen
Dsiek, Zs/eno Polje tankim dvostrukim i trostrukim ravnim linijama.
Slučajni nalazi iz 1958. godine koji potječu iz Literatura: D. DIMITRIJEV1Ć - J. KOVAČEV1Ć -
razorenih grobova. Z. V1NSKI, 1962, 112-114; BLAGO MUZEJA
SLAVONIJE, 1997, 84.
II. 18. grobni nalazi, kraj 8. ili početak 9. stoljeća M. R.
II. 18. a. pojasna garnitura
Otok Icrsj Vinkovaca, Gradina
(Mandekov vinograd}
Grobovi su bili ukopani na prapovijesnoj gradi-
ni. Svi su bili u običnim zemljanim rakama i ori-
jenitirani u pravcu zapad-istok. Dio su većega
groblja na redove, koje je prije dvadesetak godi-
na arheološki sustavno istražio Zavod za arhe-
ologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Vrlo
zanimljivi rezultati tih istraživanja još nisu publi-
cirani.

II. 19. grob 1, početak 9. stoljeća

posuda
glina
visina: 12 cm, promjer otvora: 9,3 cm, promjer
dna: 6 cm
GracIski muzej Vinkovci, inv. br. A-75l
Posuda je S-profiliranog tijela. izvučenog ruba i
ravnog dna. Izrađena je na lončarskom kolu.
Literatura: S. DIMITRIJEV1Ć. 1957, 21-38.
M Di.

94

II. 20. grob 2, početak 9. stoljeća
a. ogrlica
promjer najmanje perle: 0,4 cm, dužina najveće
perle: 1,3 cm, dužina privjeska: 1,6 cm
Gradski muzej Vinkovci, inv. br. A-754.
Ogrlica od perli od staklene paste bijele
(prozirne), oker ili smeđe boje. Samo su četiri
perle veće i oblika koštice. Na ogrlici se nalazi II. 19.
jedan brončani privjesak s bipiramidalnim
dijelom.
b. par naldnica
bronca
promjer karike: 1,6 cm, dužina sprivjeskom: 2,7
cm
Gradski muzej Vinkovci, inv. br. A-753.
Naušnice imaju privjesak u obliku dugoljaste
jagode okomito pričvršćene na kariku.
c. not
željezo, drvo
dužina: 6,3 cm
Gradski muzej Vinkovci, inv. br. A-777.
Nož s potpunim trnom i sačuvanim ostacima
drva, najvjerojatnije od drvenih korica. Zbog
oštećenosti korozijom, oblik hrpta i sjeČiva nisu
raspoznatljivi.
d.posuda
glina
visina: 14 cm, promjer otvora: 9,8 cm, promjer
dna: 5,8 cm
Gradski muzej Vinkovci, inv. br. A-752.
Posuda je S-profIlnog tijela, izvučenog ruba
ravnog dna. I zrađena je na lonča rskom kolu.
Literatura: S. DIMITRIJEVIĆ, 1957, 21-38.
M. Di.
II. 20tHI.
95
 - - - - - - - - -- - - - - -- ~

promjer perle: 0,8 cm, dužina privjeska: 1,7 cm

Gradski muzej Vinkovci, inv. br. A-756.

,
o Ogrlica je sastavljena od bikoničnih ikalotastih
perli koje su izrađene u tehnici tiještenja. Na sre-
dini ogrlice se nalazi privjesak bipiramidalnog
/ đonjeg dijela.
c. noi
željezo
dužina: 8,5 cm
Gradski muzej Vinkovci, inI'. br. A-778.
Ka nožu su bili tragovi tkanine. Zbog oštećeno­
sti korozijom, oblik hrpta i sječiva nisu raspoz-
natljivi.
, .... d.posuda
.-"'-'
glina
I I
visina: 10,3 cm, promjer otvora: 9,5 cm, promjer
dna: 5,4 cm
Gradski muzej Vinkovci, inv. br. A-757.
I Posuda je S-profiliranog tijela s izvučenim
obodom i ravnim dnom. Na dnu i po unutarnjoj
stijenci raspoznaju se tragovi lončarskog kola.
Literatura: S. DIMITRIJEVIĆ, 1957, 21-38
M. Di.

II. 22. grob 4, početak 9. stoljeća

posuda
glina
L __ visina: 12,6 cm, promjer oboda: 9,2 cm, promjer
dna: 6,2 cm
Gradski muzej Vinkovci, inI'. br. A-758.
II. 21iHl. II. 21. grob 3, početak 9. stoljeća Posuda je S-profiliranog tijela, izvučenog ruba i
a. par na!itnica ravnog dna. Izrađena je rukom.
srebro Literatura: S. DIMITRIJEVIĆ, 1957.
promjer karike: 2,7 cm, dužina sprivjeskom: 4,5 cm M.Di.
Gradski muzej Vinkovci, inv. br. A-755 a, b.
Lunulaste naušnice od kojih jedna ima zvjezdoli-
ki privjesak. Izrađene su u tehnici filigrana, dok
je sačuvani zvjezdoliki privjesak prvo izrađen u
tehnici tiještenja i potom ukrašen u tehnikama
granulacije i filigrana. Na prednjim stranama uz
rub lunula nalazi se žičani pleter koji je oivičen
filigranskom žicom. Zvjezdoliki privjesak je
izraden od šuplje limene kalote koja je sa straž-
nje strane zatvorena limenom pločicom kružnog
oblika, probušenom na sredin i. Krakovi zvijezde
su ·izvedeni u tehnici granulacije, a ukras u
obliku križa. Na vrhovima lunule, odnosno s
mjesta odakle polazi karičica, nalazi se ukras u
obliku jagodaslOg limenog izdanka, koji je
uokviren žicom.
b. ogrlica
11. 22. bronca

96
II. 23. nalaz izvan groba, kraj 8. ili početak 9.
stoljeća
a. pojasni jezičac
bronca
visina: 3,3 cm, širina: 1,1 cm
Gradski muzej Vinkovci, inv. br. A-348.
Jezičac izraden lijevanjem i ukrašen s obje strane
vegetabilnim motivom. Na prednjoj strani jezičca
ukrašena je pravokutna površina na zadebljanom
i duljem dijelu jezičca u koji je ulazio remen, a
koji je bio pričvršćen manjom zakovicom.
Literatura: S. DIMITRIJEVIĆ, 1957.
M. Di.
Podsused kraj Zagreba
Grob je slu čajno otkriven 1940. godine prigodom
obavljanja poljoprivrednih radova. Naknadnim
rekognosciranjem utvrđeno je da se radi o poje-
dinačnom ukopu i da na spomenutom nalazištu
nema drugih grobova.
II. 25. grobni nalaz, prva polovina 9. stoljeća
a. dvosjekli mač
željezo
ukupna dužina: 94,3 cm, dužina drška: 13,7 cm,
dužina nakrsnice: 9,5 cm, dužina sjeČiva: 79 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 1780.
Jabučica balčaka podijeljena je u pet režnjeva
ukrašenih srebrnom naroskanom žicom. Sječivo
je damascirano, a po sredini ima kanal
(Blutrinne). Prema Petersenu, pripada mačevima
K (K-O) tipa.
II. 25a.IJ.

l- - - 11. 23.

Ozalj kraj KsrlOllC8

II. 24. ostruga, 9. stoljeće
željezo
t:I

....
visina: II cm, raspon između krakova: 8,5 cm
Gradski muzej Karlovac, inv. br. 2144. tl
Ravnih je krakova trokutastog presjeka. Završeci
krakova nedostaju. Trn je pri bazi optočen trima
brončanim prstenastim zadebljanjima.
Literatura: L. ČUČKOVIĆ, 1994.
M. P.

L ----- 11.24.

97
 b. pojasna garnitu ra Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 1785-1786
1. dvije pređice (kopije) U gornjem dijelu imaju po tri profilacije, a donji
bronca srcoliki dio ima četiri zakol'ice.
visina: 3 Clll. širina: 5 CIll Literatura: Z. VL'\SKI. 1981. 20.
Arheološki llluzej Zagreb, inv. br. 1781-1782 K. S.
Masivne su i pravokutnog oblika. 1\a mjestu gdje
završavaju igle su sužene. Igle nedostaju. Požešlci BrestollBC
2. dva jezičca (kopije)
1\alazu pripada 14 predmeta otkrivenih 182I.
bronca
visina: 9 CIll , širina: 3,5 cm (veći) , visina: 7 cm. godine u Brestovcu kraj Požege. Iste je godine
širina: 3 cm (manji) nabavljen za Carsko-kraljevski kabinet novca i
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 1783-1784 antičkih predmeta u Beču (danas Antička zbirka
NIasivni su. na gornjem ravnom dijelu veći ima Povijesno-umjetničkog muzeja, Beč) . Uz jednu
pet, manji četiri zakovice, a na zaobljenom donj- izninlku, nalaz sadrži iskljuČivo zlatni nakit i
em dijelu po jedno ispupčenje. danas nije potpun jer su za bečki muzej zadržani
3. dva okova (kopije) samo bolje očuvani predmeti.
bronca Predmeti su iz 9. stoljeća, i to pojasna kopča s
II. 26a-l. visina: 4,3 cm, širina: 2 cm pripadajućinl jezičcem i dva završetka pojasa.

9S
dva mala pojasna okova, dva kuglasta privjeska, Kunsthistorisches Museum Wien, inv, br. VII B
jedan prstenasti okov, dva prstena, naušnica i 76,
pločica, Jedan je masivni pojasni jezičac ger- Kuglastog je oblika i glatke, neukrašene
manske provenijencije, površine, Na vrhu ima ušicu za pričvršćivanje na
odjeću,
II. 26. grobni nalazi, početak 9. stoljeća g. puce (privjesak)
a, pojasnijezičac zlato
željezo visina: 2 cm
dužina: 4,9 cm Kunsthistorisches Museum Wien, inv, br. VII B
Kunsthistorisches Museum Wien, inv, br. VII B 78,
81. Kuglastog je oblika, Površina mu je ukrašena fili-
jezičac je masivan; ima završetak u obliku granskom žicom, Na vrhu ima ušicu za
pupoljka, Pri vrhu je pločica s tri zakovice pričvršćivanje na odjeću,
pomoću kojih se pričvršćivao na pojas, h, okov
b, pojasna kopča zlato
zlato dužina: 3,2 cm
dužina: 5,4 cm Kunsthistorisches Museum Wien, inv, br. VJ[ B
Kunsthistorisches Museum Wien, inv, br. VII B 74,
70 Okov je prstenastog oblika, Ima zglobnu ušicu,
Kopča je lijevana i cizelirana i ukrašena filigra -
Pripadao je danas izgubljenoj ukrasnoj p ločici,
i, prsten (?)
nom. Ima ovalnu pređicu sa sačuvanom iglom,
Okov je polukružnog završetka i ukrašen vege- zlato
tabilnim motivom, promjer: 2,3 cm
e, glavni pojasni jezičac
Kunsthistorisches Museum Wien, inv, br. VII B
zlato 72
Prsten ima ukras u obliku trokuta izvedenog u
dužina: 3,5 cm
tehnici granulacije,
Kunstihistorisches Museum Wien, inv, br. VJ[ B
j. prsten
79 zlato
jezičac je djelomično oštećen, Polukružnog je
promjer: 2,3 cm
završetka, Lijevan je i cizeliran; ukrašen je kao i Kunsthistorisches Museum Wien, inv, br. VII B
kopča,
75,
d, dva jezičca sa sporednih pOjaseva Prsten ima široku eliptičnu pločicu s tri znaka u
zlato obliku runa,
dužina: k, naušnica
Kunsthistorisches Museum Wien, inv, br. VII B zlato
80, 82, dužina: 2,6 cm
Polukružnog su oblika, Jednako su ukrašeni na Kunsthistorisches Museum Wien, inv, br. VII B
obje strane, pseudogranuliranog su oboda, Imaju ll.
rupice za zakovice pomoću kojih su se Naušnica je izrađena u tehnici filigra na i granu-
pričvršćivali na pojas, lacije, Po sredini karike ima ukras u obliku groz-
e, dva pojasna okova da, a s bočnih strana dva koljenca načinjena od
zlato zrnaca,
dužina: 2,6 cm, širina: 1,9 cm /. pločica
Kunsthistorisches Museum Wien, inv, br. VII B zlato
75, n promjer: 2,2 cm
Okovi su ukrašeni reljefno izvedenim motivom Kunsthistorisches Museum Wien, inv, br. VII B
ljiljana stegnutih u stručak. S prednje strane 69
imaju okvir za ulaganje kamena, Kružnog je oblika; neukrašena je,
f puce (privjesak) Literatura: ]. HANIPEL, 1905, 187-188; N,
zlato MAVRODINOV, 1943, 77; R. NOLL, 1974, 90,
visina, 2,8 cm A, B-W,

gg
 Prelog, CirlcDllfisn-Diven
Nalazi potječu iz groba slučajno otkrivenog 1974.
godine prilikom eksploatacije šljunka na položaju
Diven kraj sela Cirkovljan nedaleko od Preloga.
II. 27. dvosjekli mač, kraj 8. - početak 9. sto-
ljeća
željezo, dIVO, platno
ukupna dužina: 93,7 cm, dužina sječiva: 80 cm,
dužina nakrsnice: 7,7 cm
Muzej Međimu~a Čakovec, inv. br. 13.
. Mač ima sačuvan balčak obložen drvom. Na
balčaku su sačuvani i tragovi platna. Nakrsnica je
kratka. Jabučica je podijeljena u pet režnjeva,
između kojih se nalazi ukras od ukovane
naroskane srebrne žice. Sječivo je damascirano
motivom jelinih grančica i polukrugova, usko je
i dugačko. Prema Petersenovoj tipologiji, pripa-
da mačevima K-tipa.
11. 27.
I IV.
'IDO
II. 28. stremen, kraj 8. - početak 9. stoljeća
željezo
visina: 26,2 cm, širina: 11,2 cm
Muzej Međimurja Čakovec, inI'. br. 12.
Stremen je kapljastog oblika, tj. jajolikog luka,
nalik omči. Krakovi su trokutastog presjeka s
niskim rebrom za ojačanje plohe za upiranje
noge. Ušica za vješanje remena usađena je u vrat
stremena pod pravim kutem. v v •
Literatura: Z. VI SKI, 1977-1978; Z. TOMICIC,
1978, 209-221; [STI, 1985, 209-228.
Prelog, jfulJČBra
Prigodom otvaranja šljunčare za potrebe izgrad-
nje ceste na istočnom rubu naselja Prelog, 1965.
godine devastirano je nekoliko skeletnih grobo-
va u kojima je pronađeno više razliČitih priloga.
II. 29. nalaz iz uništenog groba, oko 800.
godine
bojni nož
željezo
dužina: 70,5 cm, širina: 4,5 cm
Muzej Međimurja Čakovec, inI'. br. 14.
Nož je trokutasta presjeka, blago povijenog
sječiva s potpuno sačuvanim trnom za naticanje
drška.
11.29.
 b. nož
željezo
dužina: 10,7 cm, širina: 1,6 cm
Muzej Međimurja Čakovec, inv. br. 2.
Samo je djelomično sačuvan i veoma oštećen
korozijom.
c. vršak strelice
željezo
dužina: 5,6 cm, širina: 0,8 cm
Muzej Međimurja Čakovec, inv. br. 4.
Samo djelomično je sačuvan i veoma oštećen 11.30.
korozijom.
II. 30. nalaz iz uništenog groba, oko 800. d. vršak strelice
godine željezo
bojna sjekira dužina: 6,7 cm, širina: 1,6 cm
željezo Muzej Međimu* Čakovec, inv. br. 5.
visina: 10,7 cm, širina: 7,2 cm Samo djelomično je sačuvan i veoma oštećen
Muzej Međimu~a Čakovec, inv. br. 1. korozijom.
Sjekira je uskog tijela, ima široku rupu za nati- e. vršak strelice
canje drvenog drška. Sječivo je prošireno. željezo
dužina: 10 cm, širina: l,! cm
II. 31. nalazi iz uništenih grobova, oko 800. Muzej Međimu~a Čakovec, inv. br. 7.
godine Samo djelomično je sačuvan i veoma oštećen
a.nož korozijom.
željezo
dužina: 19,5 cm, širina: 2 cm
Muzej Međimu~a Čakovec, inv. br. 3.
Ravnog je hrpta i blago povijenog sječiva. Trn za
naticanje drška u potpunosti je sačuvan.

II. 31a-e.

II. 32. nalaz iz uništenog groba, oko 800. II. 32.

godine
konjske žvale
željezo
dužina: 21 cm, širina: 11 cm
Muzej Međimurja Čakovec, inv. br. 6.
Vodoravne prečke spojene su petljama, a
završavaju četvrtastim ušicama, kroz koje su
provučeni koluti. Okomite prečke su ravne i
ponešto zadebljane na krajevima.

'10'1
 II. 33. nalaz iz uništenog groba, oko 800.
- -- - - -- - -- ----
godine
s/remen
željezo
visina: 18, 3; širina: 11, 2 cm
Muzej Međimurja Čakovec, inI'. br. 11.
Ima četvrtastu ušicu za provlačenje remena s dva
produžetka na vrhu. Pločica za upiranje je široka
i ojačana rebrom.
-
11.35.
J
II. 36. nalaz iz uništenog groba, oko 800.
godine
ulomak s/remena
željezo
visina: 4,4 cm, širina: 11 cm
:Vluzej Međimurja Čakovec, inI'. br. 9.
Sačuvana je samo ploči ca za upiranje.

11. 33. I I-
II. 34. nalaz iz uništenog groba, oko 800.
godine
stremen
željezo
visina: 17 cm. širina: 11 cm
Muzej Međimurja Čakovec, inI'. br. 8. I 11.36.
Ima červnasto oblikovanu ušicu za provlačenje - - -
remena. Pločica za upiranje je široka i ojačana
II. 37. nalazi iz uništenih grobova, oko 800.
rebrom.
godine
a.posuda
glina
visina: 12,5 cm, širina: 10,5 cm
Muzej Međimurja Čakovec, inI'. br. 16.
Izrađena je na spororotirajućem lončarskom
kolu. Dno je konkavno uvučeno. Ukrašena slo-
bodno koncipiranom valovnicom i nizom para-
lelnih urezanih linija.
b.posuda
11. 34. glina
visina: 14,7 cm, širina: 12,2 cm
II. 35. nalaz iz uništenog groba, oko 800. Muzej Međimurja Čakovec, inI'. br. 17.
Izrađena je na spororotirajućem lončarskom
godine
stremen kolu. Obod je izvijen prema vani. ~a trbuhu je
željezo ukrašena naizmjeničnim nizovima valovnica i
visina: 16,3 cm, širina: 11 ,7 cm snopovima urezanih li nija.
Muzej Međ i murja Čakovec, inI'. br. 10. c. posuda
Ima ovalno oblikovanu ušicu za provlačenje glina
remena. Pločica za upiranje je široka i ojačana visina: 19,5 cm, širina: 17,5 cm
rebrom. Muzej Međimurja Čakovec, inI'. br. 15.

'702
 -- - - - - -- - - ----~---,

II. 37a-c.

Jajolika je oblika, pripada tzv. podunavskom d.posuda

tipu. Izrađena je na spororotirajućem lončarskom glina
kolu. Dno je blago konkavno uvučeno. visina: II cm, širina: 9,5 cm
Muzej Međimurja Čakovec, inv. br. 18.
II. 38. nalazi iz uništenih grobova, oko 800. Kruškolika je oblika. Obocl je oštećen. U gornjoj
godine je polovici ukrašen urezanim linijama slobodne
a. čaša
izvedbe. II. 38a.{/.
glina
visina: 6,2 cm, širina: 7,8 an
Muzej Međimurja Čakovec, inv. br. 19.
Čaša ima "S" profil i ravno dno. Ukrašena je slo-
bodno koncipiranom valovnicom i horizontalnim
urezanim linijama.
h.posuda
glina
visina: 11,8 cm, širina: 11,6 cm
Muzej Međimu~a Čakovec, inv. br. 20.
Bombastog je oblika. Izrac1ena je na spororotira-
jućem lončarskom kolu. Dno je blago konkavno
uvučeno. Bez ukrasa.
c. posuda
glina
visina: 13,5 cm, širina: 13,8 cm.
Muzej Međimurja Čakovec, inv. br. 21.
Jajolikog je oblika i naglašeno izvijenoga oboda.
Dno je blago konkavno uvučeno. Ukrašena je na
trbuhu s tri paralelna niza valovnica. Izrac1ena je
od gline na spororo[irajućem lončarskom kolu.

'103
 Sisak
II. 40. ulomak pluteja
vapnenac
dužina: 69 cm, širina: 48 cm, debljina 12,5 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. KS 805.
Ukrašen je troprutim isprepletenim trakama.
Lijevi rub je gladak ineukrašen.
Literatura: ]. BRUNŠMID, 1912, 129-131.
KS.

Sotin kraj Vukovara

II. 41. pojasni okov, kraj 8. ili početak 9. stol-
jeća
pozlaćena bronca
11.39. visina: 2,7 cm, šil1na: 2 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2083
II. 39. nalaz iz uništenog groba, oko 800.
Okolnosti otkrića nepoznate. Masivan je, u
godine
obliku čvora i ispupčen u sredini.
posuda
Literatura: K. SIMONI, 1986, 220.
glina
visina: II cm, širina: II cm KS.
Muzej Međimurja Čakovec, inv. br. 22.
Izvijena je oboda i blago konkavno uvučenog
dna. U gornjoj polovici ukrašena je gustim hori-
zontalnim linijama. Izrađena je na spororotira-
jućem lončarskom kolu.
Literatura. Ž. TOMIČIĆ, 1978, 209-221.
11.40. IV.

_ _ _ "~
Suhopolje kraj Virovitice, BOl'01I8
Nalazi iz uništenog ratničkoga groba.

11_42 sablja, kraj 8. ili početak 9- stoljeća

željezo
ukupna dužina: 86 cm, dužina nakrsnice: 9,5 cm
Gradski muzej Virovitica, inv. br. 21.
Ima rombičnu nakrsnicu, a na trnu za nasad
sačuvanu zakovicu za pričvršćivanje drška.

11_ 43. koplje, kraj 8. ili početak 9. stoljeća

željezo
ukupna dužina: 45,5 cm, promjer tuljca: 2,4 cm
Gradski muzej Virovitica, inv. br. 22.
Širokog je kon ičnog tuljca i listolikog sječiva
ojačanog rebrom po sredini.
Literatura: neobjavljeno.
SS.

'104
 a okolnosti nalaza su nepoznate. Ukrašen je
stiliziranim biljnim ornamentom na punciranoj
podlozi. Dijelom je izrađen tehnikom na proboj.
Imao je dvije zakovice pomoću kojih se
pričvršćivao na pojas, jedna nedostaje.
Literatura. D. DlMlTRIJEVIĆ - J. KOVAČEVIĆ -
Z. VINSKI, 1962, 96-97; K. SIMONI, 1986, 221.
KS.

Varaždin
II. 45. koplje s krilcima, početak 9. stojeća
željezo
dužina: 52 cm, širina lista: 5,7 cm, širina krilaca:
10,2 cm, promjer tuljca: 4,3 cm
Gradski muzej Varaždin, inv. br. 4473-
Slučajni nalaz ispred kule s lančanim mostom
1943. godine. Koplje je dugačko i masivno.
Tuljac za usađivanje drška je oktogonalno faceti-
ran i ukrašen plitkim ovalnim udubljenjima; na
tuljeu su bočna krilca. Rebro lista blago je
naglašeno i nastavlja se do kraja tuljca.
Rendgenskim snimanjem otkrivena je na listu
dekoracija s motivom borove grančice te tragovi
damasciranj~. Tuljac je .oštećen.
Literatura.' Z. TOMICIC, 1968, 53-61; ISTI, 1978,
209-221; ISTI, 1985, 209-230.
M. Š.
11.42. 11.43. 11.45.

Surduk
II. 44. pojasni okov, kraj 8. ili početak 9. sto-
ljeća
bronca
visina: 3,6 cm, širina: 2,3 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2190.
Pronađen je na Gradini na Dunavu 1905. godine,

11.44.
L--------- -------~

'105
 Velika Gorica kraj Zagreba
Groblje je istraženo 1908. godine. Otkriveno je
pet srednjovjekovnih grobova na istom položaju
gdje su otkriveni i stariji ranorimski i prapovijes-
ni grobovi. Svi ranosrednjovjekovni grobovi bili
su u zemljanim rakama.
11.46.
visina:10,5 cm, promjer otvora: 10 cm, promjer
dna: 5,8 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2263.
Sivkasto-smeđe je boje i trbušastog oblika. Gornji
rub otvora koso je izvijen prema vani. Na
ramenu ima ukras češljasto urezanih crta, prema
ravnom dnu se sužava. Veći dio posude je
rekonstruiran.
Literatura: V. HOFFILLER, 1909, 127-134; K.
SIMONI, 1981, 161-163.
K. S.

II. 47. grob 17, početak 9. stoljeća

a.posuda
glina
visina: 12 cm, promjer otvora: 11,5 cm, promjer
dna: 7,6 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2267.
Smeđe je boje, trbušastog oblika, nešto debljih
stijenki. Rub otvora koso je izvijen prema vani i
profiliran s vanjske strane. Na ramenu ima ukras
urezane valovnice u dva reda, a ispod njih dvije
ravne crte. Loše je fakture, napuknuta i djelo-
mično rekonstruirana.
b. sjekira
željezo
II. 46. grob 16, početak 9. stoljeća dužina: 10,7 cm, širina sječiva: 6,5 cm
a.posuda Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2264.
II. 47a-d. glina Vitkog je tijela, s rupom za nasad i vrlo širokim
sječivom . Stražnji dio rupe za nasad je zadebljan,
prakokutnog oblika i s dvije profilacije sa svake
strane.
c. noi
željezo
dužina: 18 cm, širina: 1 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2265.
Ravan uzak i pri vrhu neznatno zaobljen. Držak
nije sačuvan.
d. noi
željezo
dužina: 19,5 cm, širina: 1 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2266.
Ravan, uzak i pri vrhu neznatno zaobljen. Držak
nije sačuvan.
Literatura: V. HOFFILLER, 1909, 127-134; K.
SIMONI, 1981 , 161-163.
K. S.

II. 48. grob 18, početak 9. stoljeća

a. sjekira
željezo

706

dužina: 15 cm, širina sječiva: 4,8 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2268.
lma rupu za nasad. Stražnji dio je proširen, a
sječivo je tek neznatno prošireno.
b. vršak strelice
željezo
dužina: 10 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2270.
U obliku je lastavičjeg repa s tuljcem za natica-
nje. Tuljac je pri dnu neznatno oštećen.
e. vršak strelice
željezo
dužina:lO,5 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2270.
U obliku je lastavičjeg repa s tuljcem za natica-
nje, kojemu je gornji dio lOrd iran.
d. vršak strelice
željezo
dužina: 7,5 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2269.
Strijelica je trobrida, a trn za naticanje nepotpun.
Bridovi su vrlo oštri.
e. pojasni jezičac
srebro
dužina: 4,5 cm, širina: 1,5 cm
II. 48a-b.
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2273.
S jedne je strane ukrašen stiliziranom viticom, a
s druge prikazom fantastičnih životinja. U gor-
njem dijelu sačuvana je jedna zakovica.
f okov
bronca
dužina: 4,7 cm, širina: 0,8 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2275.
Ima oblik elise. Reljefno je izveden i lijevan.
g. šipka
bronca
dužina: 6,5 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2274.
S jedne je strane trokutasto ispupčena , a s druge
udubljena. 'Ilepoznata joj je namjena.
h. nož
željezo
dužina: 21 ,5 cm, širina: 1,9 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2271.
Dosta je dug, ravan, s vrlo kratkim trnom za nati-
canje. Sječivo je lagano zaobljeno prema vrhu.
Literatura: V. HOFFILLER, 1909, 127-134; K.
SIMONI, 1981, 161-163.
KS.
707
 II. 49. grob 20, početak 9. stoljeća
a. sjekira
željezo
dužina: 15,7 cm, širina: 7 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2277.
Ima široko sjeć ivo i rupu za naticanje drška.
b. vjedrica s okovima
drvo, željezo
visina: 14,2 cm, promjer otvora: 10 cm, promjer 11.50.
dna: 9,8 cm
Arheološki muzej Zagreb, neinventirana.
Vjedrica ima tri željezna paralelna obru ča , a u Nalazi izvan grobova, početak 9. stoljeća
prostorima između obruča bili su aplicirani okovi II. 50. sjekira
od željeznog lima polumjesečastog oblika. željezo
II. 39a-c. Također je sačuvana željezna ručka. dužina: 11 cm, širina sječiva : 8,6 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2279.
Ima vrlo široko sječivo i rupu za naricanje drška
u kojoj je sačuva no drvo.

II. 51. posuđa

glina
visina: 14,8 cm, promjer otvora: 10,7 cm, prom-
jer dna: 8 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2282.
Od sivo-smeđe je grube nepročišćene gline. Rub
otvora je izvijen prema vani i blago profiliran.
Od ramena prema trbuhu ukrašena je u tri reda
valovitim urezanim crtama. Dno je ravno.

II. 51.
c. ogl'lica
staklo
Arheološki muzej Zagreb, neinventirana. II. 52. posuđa
Sastoji se od perlica koje su različitih oblika i glina
dimenzija, zelene i smeđe boje. visina: 13 cm, promjer otvora: 9,5 cm, promjer
Litera/ura: V. HOFFILLER, 1909, 127-1 34; K. dna: 8 cm
SIMONI, 1981, 161-163. Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2283.
K S. Od sivo-smeđe je grube i nepročišćene gline.

'lOB
 Vinkovci, Meraja
II. 54. pojasni jezičac
pozlaćena bronca
predmet izgubljen.
Pronađen je prigodom rekognosciranja terena
1947. godine. Podloga je puncirana. Ukrašen je
stiliziranim biljnim motivima. Pri vrhu ima dvije
ušice s rupicom za zakovicu po sredini.
Literatura: D. DIMITRIJEVIĆ - J. KOVAČEVIĆ -
Z. VINSKI, 1962, 110; K. SIMONI, 1986, 217-227.
K S.

11.52.

Vrat je izvijen prema vani i blago profiliran te

ukrašen nizom horizontalnih urezanih ena. Na
ramenu je urezana va lovnica. Dno je ravno.
Literatura.' V. HOFFILLER, 1909, 127-134; K.
SIMONI, 1981, 161-163.
KS.

Velika Horvatska 11.54.

II. 53. okov pojasne kopče, kraj 8. ill početak
9. stoljeća Zagreb, Kruge
bronca Slučajni nalazi iz 1911. godine, koji potječu iz
dužina: 3,9 cm, širina: 2,3 cm grobova ukopanih u obične zemljane rake.
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 918.
Okolnosti otkrića nepoznate, otkupljen 1913. II. 55. grob 1, početak 9. stoljeća
godine. Okov je masivan, ukrašen biljnim orna- a. sjekira
mentom, na jednom kraju ima dvije ušice s željezo
mpom. dužina: 18,1 cm
Literatura. K. SIMONI, 1986, 219 i d. Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2948.
KS. Ima mpu za naticanje drška i neznatno prošireno
sječivo.
h. posuda
glina
visina: 9,6 cm, promjer otvora: 10,9 cm
-, -

. -
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2965.
Od sive je, grubo pečene gline s primjesom
-.;
.
: - ~
' -';"
pijeska. Ima prema vani izvijen vrat, naglašen
trbuh i ravno dno.

L
Literatura.' Z. VINSKI, 1960, 52, 57; K. SIMONI,
11.53. 1981, 157-160.
KS.

"109
 II. 56. grob 4, početak 9. stolj eća
a. bojni not
željezo
ukupna dužina: 70 cm, dužina trna: 14 cm, duži-
na sječiva : 56 cm, širina sječiva: 6,1 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2950.
Jednosječan, masivan i dug s trnom za naticanje
drvenoga drška. Duž sječiva ima kanal za otje-
canje krvi (Bluttrinne). Na prijelazu sječiva u
držak brončano je ojačanje.
b. vliak kopija
željezo
dužina: 34 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2951.
Ima široki tuljac za nasad drvenoga drška, koji je
II. 55a-b. djelomično sačuvan. Pravokutnog je presjeka, a
završava šiljkom. Na prijelazu tuljca za naticanje
u list koplja sačuvan je dio tauširanog ukrasa, a
pri dnu tuljca tri prstenasta okova, sistem za
stezanje drvenoga drška.
c. par stremenova
željezo
visina: 18 cm, širina: 10,7 C111

I Arheološki 111uzej Zagreb, inv. br. 2964.

Ovainih su ramena S četvrtasto oblikovanim
ušicama za remen. Imaju široke pločice za upi-
ranje, s donje strane ojačane rebrima.
d. konjske ivale
željezo
ukupna dužina: 25,5 cm, dužina okomitih prečki:
12,8 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2961.
Imaju ravne petlje spojene šipkama, okomite
prečke i četvrtaste ušice za remen.
e. okovi sedla
željezo
visina: 17 cm, širina: 22, 6 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2963.
Imaju tri sačuvane velike brončane glave od
zakovica na prednjoj strani.
f noi
željezo
dužina: 18,2 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2952.
Hrbat je blago povijen, a sječivo znatno
nagriženo korozijom. Trn za naticanje drška je
nepotpun.
g. kopča
bronca
II. 56a-m.
ukupna dužina: 5,1 C111, pređica: 2,5 x 2,5 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2955,

'1'10
Pređica je četvrtasta sa sačuvanom iglom. Okov II. 57. grob 1, kraj 8. ili početak 9. stoljeća
od brončanog lima polukružnog je oblika i pri a.posuda
dnu ima tri rupice za zakovice. Dvije su zakovice glina
sačuvane, jedna nedostaje. visina: 9,6 cm, promjer otvora: 8,3 cm, promjer
h. predica dna: 6,4 cm
bronca Posuda je naČinjena od nepročišćene gline,
dužina: 2,9, širina: 2,7 cm nepravilna je oblika. Sivo-oker je boje.
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2957.
Četvrtastog je oblika i ima sačuvanu iglu. II. 58. grob 2, kraj 8. ili početak 9. stoljeća
i. predica pojasna garnitllra
bronca a. glavni pojasni jezičac
dužina: 3, širina: 2,5 cm pozlaćena bronca
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2956. visina: 9, 4 cm, širina: 2,3 cm
Trapezastog je oblika i ima sačuvanu iglu. Nalazio se na zavšetku glavnog pojasa. Lijevan je
j. pločica za ojačanje rejleksnog luka u jednom komadu i naknadno cizeliran. Obod je
kost
dužina: 22 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2959.
Jedan kraj je proširen i zaobljen, a drugi je
odlomljen. Ima dvije rupice za čavliće ili .~ ~ ........ .
zakovice pomoću kojih je bila pričvršćena za tije-
lo relleksnog luka.
k. šiljak s konjske orme
kost ......
dužina: 10,7 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2960.
Blago je povijen. Obrađivan je. Na sredini ima tri
rupe, a do polovine je šupalj.
l. pojasni jezičac
bronca
visina: 7,7 cm, širina: 1,9 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2958.
S obiju je strana ukrašen motivom krugolike lo-
zice. :-la gornjem ravnom dijelu su dvije rupe za
zakovice, koje nedostaju.
m. vršak koplja
željezo
dužina: 4,3 cm II. 57.
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2954,
Četvrtastog je presjeka s trnom za naticanje narebren. S obiju strana je reljefno ukrašen, a
drška. podloga ukrasa je puncirana. Pri vrhu ima dvije
Literatura: Z. VINSKI, 1960, 52, 57; K. SIMONI, ušice u obliku stiliziranog cvijeta s rupicom za
1981, 157-1 60. zakovicu u sredini. Vrh jezičca ukrašen je samo
KS. s prednje strane simetrično izvedenim stIlIzira-
nim bubrežastim lišćem koje uokviruje cvjetni
Zemun Polje u Zemunu motiv u sredini. Donja polovica prennje strane
ukrašena je nizom od pet medaljona unutar kojih
Tijekom arheoloških istraživanja keltskog i rim- se nalaze stilizirani portreti (tri ženska i dva
skog nalazišta na području naselja Zemun Polje muška) izvedeni u promu. Stražnja je strana
1963. godine, na zapadnom rubu nalazišta ukrašena viticom čij i se izdanci granaju u pet
slučajno su otkrivena tri ranosrednjovjekovna skupina listova u obliku stiliziranih palmeta s
kosturna groba s ukopima u zemljane rake. tročlanim završecima u obliku ljiljanova cvijeta.
 dvije ušice s rupicom za zakovicu po sredini. Vrh
svih jezičaca s prednje je strane ukrašen kao i
kod glavnog jezičca . U donjoj su polovini
ukrašeni tJ':lkom, koja se sastoji od polumjeseča­
still segmenata, a unutar nje su u niskom reljefu
izvedena dva nalijevo i dva nadesno okrenuta
portreta u profilu. Sa stražnjih se strana nalaze S-
vitice s krajevima, koji se račvaju u tri lista.
c. pojama kopča
!I /) pozl aćena bronca
promjer p ređice: 3,3 cm, dužina okova: 3,5 cm,
širina okova: 2,1 cm
Kopča se sastoji od tri dijela: ovaine pređi ce,
profilirane igle i jezičasrog okova. Ukrašena je u
plitkom reljefu. Podloga okova je puncirana i
ukrašena dvjema viticama postavljenim u obliku
srca, koje imaju završetke u obliku listova. Na
njoj se nalaze i tri rupice za zakovice pomoću

II. 55s. b. četiri jezičca sa sporednih pojaseva

pozl aćena bronca
visina: 4,5 cm, širina: 1,7 cm
Lijevani su u komadu , a naknadno cizelirani.
Podloga reljefnog ukrasa je puncirana. Obod im
II. 55b. je narebren. Sva četi ri jezičca imaju pri vrhu po

cc ~~"'----------")J
II. 58c.
]b I e! II I I 4 I I i)
kojih se pričvšć ivala na pojas.
d. okov
pozlaćena bronca
dužina: 6 cm, širina: 0,6-1 ,1 cm
obliku je elise. Ukrašen je vrlo stiliziranim
biljnim ornamenrom. U sredini ima kružnu
rupicu sa sačuvanom zakovicom.

5R ' 1111 0 1 1 1 . , 0 bl " I II I I I I l i P

L _ _. II. 58d.

'1'12
e. četiri okova s glavnog pojasa g. okov oblika dvostruke osmice
pozlaćena bronca bronca
visina: 1,8 cm, širina: 2,1 cm dužina: 2,1 cm, širina: 0,8 cm
Izrađeni su lijevanjem, tehnikom na proboj. Ukrašen je vrpcom povijenom tri puta. U sredini
Polumjesečastog su oblika. Ukrašeni su stilizira- svakoga polja nalazi se po jedna rupica za
nim biljnim motivom. Svi imaju rupice za zako- zakovicu kojom se pričvršćuje na pojas.
vice pomoću kojih su se pričvršćivali na odjeću.

II. S8g.

h. pojasna spona
bronca
visina: 2,8 cm, širina: 1,3 cm
Četvrtastog je oblika, a krajevi su zaobljeni. S
prednje strane nalaze se dvije zakovice s
pločastim glavama.
II. S8s.

r
II. S8h.
f trinaest okova sa sporednih pojaseva
pozlaćena bronca
visina: 1,4 cm, širina: 1,2 cm
Izrađeni su lijevanjem, tehnikom na proboj.
Ukrašeni su stiliziranim biljnim motivom. Svi
imaju rupice za zakovice pomoću kojih su se
pri čvršćivali na odjeću.

II. S8f.

~ ~ ~ ~ O)

(@ ~ ~
~ fQ) '.-';

J~
'ZJ6
'>&'o

~ ~
~
'1'13
 i. okov s prstenom k. kopča sa štitolikim okovom
bronca bronca
dužina: 2,6 cm, širina: 1,3 cm, promjer koluta: 1,8 visina pređice: 2,7 cm, dužina: 3,1 cm, dužina
cm okova: 2 cm
Četvrtastog je oblika. Na prednjoj strani ima vrlo Na štitolikom okovu nalazi se četvrtasti otvor
stilizirani motiv vitice. Sa stražnje se strane nalaze gdje je bila pričvršćena igla, koja nedostaje. Ima
po dvije male zakovice. tri rupice za zakovice.

II. 58;.

j. pet kružnih ukrasnih okova

pozlaćena bronca
promjer: 2,8 cm, debljina: 0,5 cm
Na svih pet okova dekoracija je ista. izvedena u \J
plitkom reljefu. Prikazani su muški pometi u
profilu s vidljivim dijelom ramena i prsa okrenu-
tih en face. Glave portreta okrunjene su II. 58k.
II. 58j. dijademima.

L
'1'14
/, tri perle II. 59. grob 3, kraj 8. ili početak 9. stoljeća
staklena pasta posuda
dužina: 1,1, visina: 0,9 cm glina
Tamnoplave su boje i horizontalno probušene, visina: 12,8 cm, promjer otvora: 10 cm, promjer
Načinjene su u formi Melonenkern perli,
dna: 9,1 cm
Posuda je načinjena od nepročišćene gline.

~O
Trbušastog je oblika, nepravilno modelirana,
asimetrična. Neukrašena je,
Ostali predmeti iz groba 3 (željezni nož, šipka i

_~_O_H.m J
''Melonenkern '' perla) nisu sačuvani.
Literatura: D, DIMITRIJEVIĆ, 1966, 54-76.
MP

m, posuda
glina
visina: 11,3 cm, promjer otvora: 9,6 cm, promjer
dna: 8 cm
Posuda je načinjena od slabo proČišćene gline,
Gnlbe je fakture. Sivo-oker je boje, nepravilna
oblika, zaobljenog trbuha, Neukrašena je.

11. 59.

L II. sSm.:..J
n. bojna sjekira
željezo
dužina: 15,5 cm, širina: 2,1 cm, visina: 4,3 cm
Znatno je oštećena korozijom. Ima otvor za
nasad drška, Sječivo je dugo i usko, a sprijeda
prošireno i povijeno prema dolje. Vrat je ojačan.
:=J
Nepoznato nalazište
II. 60. ulomak zabata oltarne ograde, prva
polovina 9. stoljeća
bjelkasti pješčenjak
visina: 29 cm, širina: 21 cm, debljina: 9 cm
Arheološki muzej Zagreb,
Ulomak zabata s tri sačuvane kuke u gornjem
pojasu i manjkavim natpisom u donjem koji
glasi: [... DelSA.MER AYXS[it .. .l C" .. .Desimir je
uvećao li uijepšao.. .'J Spomenik je publicirao J.
Bnlnšmid i u prvoj riječi prepoznao ostatak
nekog hrvatskog dvočl anog imena s dočetkom
-mil; u latinskoj transkripciji -meI', Riječ je

e =-:0
pokušao nadopuniti kao Desamer, ostavljajući i
mogućnost razrješenja riječima poput Cresamer
ili 7besamel: Ime Desimir i njegovi hipokoristički
i oblici poznati su, naime, u hrvatskim srednjo-
vjekovnim ispravama, dok se u natpisu na
II. SSn.
Bašćanskoj pl oči pod tim imenom (Desimir ili
Desila) spominje župan Krbave. Druga riječ
nadopunjena je kao avxs[it.. ,J, što bi značilo da
je Desimir uvećao, uljepšao, uresio neku
građevinu, Makar i na temelju manjkavog teksta,

'1'15
11.60.
može se pretpostaviti da se natpis, uklesan na
oltarnoj ogradi, u cjelini odnosio na radnju
vezanu uz preuređenje nekog sakralnog zdanja.
Sastavljač teksta zapisao je gramatički oblik per-
fekta auxsit, II vulgarnolatinskoj formi, s fonet-
skom zamjenom jednostavnog x konsonamskom
skupinom xs kakvo je pisanje vrlo često, a prim-
jera ima ulatinitetu kasnoantičkoga doba.
'1'16
Spomenik se pripisivao Sisku, što je vrlo nepouz-
dano, pa je pitanje pOrijekla ovoga ulomka osta-
lo otvoreno. Velika je vjerojatnost da potječe
negdje iz Dalmacije, možda i iz Like.
Literatura: J. BRUNŠMID, 1912, 132-133; A.
HORVAT, 1954, 97; R. MlHALJČIČ - L STEIN-
DORFF, 101.
V. D.
'1'17
1. Omišalj na otoku Krku
2. Krk
3. Rab
4. Novalja na otoku Pagu
5. Zadar
- Katedrala
- Sv. Donat
- Sv. Petar Stari
- Sv. Krševan
- Sv. Marija Velika
- Sv. Petar de Argata
6. Savar na Dugom otoku
7. Trogir
- Katedrala
- Sv. Ciprijan
- Sv. Marija na Poljani
- Sv. Mihovil od Ivernića
B. Žedno na otoku Čiovu
9. Split
- Katedrala
- Poljud, Sv. Trojica
- Sv. Mihovil in ripa maris
- Gospa od Pojišana
10. Lopud
- Marija od Napuča
- Sv. Ilija
11 . Komolac kod Dubrovnika
12. Dubrovnik
- Sv. Stjepan
- Sv. Marija
13. Kotor
14. Vranovići kraj Kotora
15. Prevlaka u Boki Kotorskoj
'120
 5
B.

• . 11
10 •
12 13
••
• 1
15
III. 1. Dubrovnik, crkva Sv. Stjepana proširenih završetaka krakova, kojem se nad
pop rečnim hastama sa svake strane izvija tropru-
m. 1. bočna stranica sarkofaga, kraj 8 ili
ti ljiljan. Dno križa se rastvara čvorom utroprutu
početak 9. stoljeća.
kružnicu , sačuvanu u gornjoj polovici. Iz bočnih
vapnenac
čvorova se prema gore na dugoj stapki izvija po
dužina: 66 cm, visina: 51 cm, debljina: 8 cm
Jedna trop ruta palmeta s voluticama. Središte
Konzervatorski ured u Dubrovniku.
kružnice ispunjeno je troprutim rombom u
Ploča je ukrašena dvjema arkadama sa stupovi-
kojem je više lat ična rozeta. Ulomak je bio uzidan
ma i lukovima. Polustupići imaju kapitele s
nad pOItalom crkve Sv. Marije.
motivom ljiljana, dok je treći dvozonski s
Literatura.. Z. BJELOVUĆIĆ, 1929, 39; M.
izraženim volutama. Pod lukom je križ jedno-
]URKOVIC, 1985, 190; I. ŽILE, 1988, 18L
stavne profilacije s proširenim krakovima. Iz
Mj.
kapiteInih zona se izvijaju tropruti ljiljani i ispu-
njaju prostor ispod poprečnih krakova križa. Iz
dna raste stilizirano drvo života iz dvije troprute Komolac kod Dubrovnika, crkva Sv.
stapke. koje se upiru u baze stupića. Iz stupova Duha
se IzvIJaJu tropruti ljiljani f1ankirajući stablo. Pri m. 3. ulomak arkade ciborija, prva deset-
dnu je jedan viseći tropruti ljiljan. Ulomak je od ljeća9. stoljeća
1928. godine bio uzidan nad sjevernim vratima vapnenac
crkve Sv. Stjepana. dužina: 67 cm, visina: 64 cm
Litera/ura. Z. BJELOVUĆIĆ, 1929, 39; Lj. KARA-
MAN, 1929, 62; M. JURKOVIĆ, 1985, 190; I. ŽILE
1988, 181. '
Mj.

Dubrovnik, crkva Sv. Marije

m. 2. ulomak pilastra oltarne ograde, kraj 8
ili početak 9. stoljeća.
vapnenac
dužina: 32 cm, visina: 45 cm. debljina 10 cm
Konzervatorski ured u Dubrovniku.
Pilastar je odlomljen po visini, no sačuvao je
cijelu širinu u donjem dijelu: glatka je lijeva
bočna ploha, dok je na desnoj trag utora za
umetanje pluteja. Ulomak je ukrašen križem

'122
Crkva Sv. Duha u Komolcu.
Desna polovica arkade ciborija naknadno je pri-
klesana u obliku zabata i uzidana kao timpan
bočnog pol1ala crkve Sv. Duha. Priklesavanjem je
većim dijelom uništen luk arkade, omeđen astra-
galom i ornamenrom trop!Utih medaljona koje
prepliće tropnna traka. Na lijevom je !Ubu
oštećen ornament trop!Ute pletenice, a vijenac je
otklesan. U kutu arkade lav lovi četveronošca.
Jedna ljudska figura, atro!ičnih udova odjevena u
zvonoliku haljinu, hvata lava za čeljust , pa izgle-
da da je ro prikaz Samsona. Na lavljoj se butini
čitaju slova AV, uklesana zrcalno i obrnuro, a pod
lavljom grivom jedva se nazire slovo L. Tom je
legendom bio pojašnjen prizor, slično isrom
takvom natpisu na pluteju iz Prevlake (kat. br. lIJ.
16). Arkada je stilski vrlo srodna onima iz Kotora
(kat. br. III. 4) i Ulcinja i pripada isroj klesarskoj
na 13,75 m, širina 10,5 m, a osnovni kvadrat 10,5 III. 4.
radionici.
x 10,5). Sva tri broda završavaju apsidama iznu-
Literatura: K. PRIJATELJ, 1954, 89; L PETRlCI- Ira polukružnim, a izvana uropljenim uzačelni
OLl, 1960, 50; J STOŠIĆ, 1971; J MAKSIMOV1Ć,
Zid; središnja je blago i zbačena. Sačuva na je tek
1971,33; M. JURKOVIĆ, 1985, 193; L ŽILE, 1996.
u temeljnim zidovima. šro onemogućava spozna-
Nj.
je o elevaciji. Crkvu spominje Konstantin
POIflfogenet sredinom lO. sroljeća nazivajući je -
Kotor ovisno o tumačenju teksta - rotondom il i
m. 4. crkva Sv. Tripuna, početak 9. stoljeća zasvodenom građevinom , jer su deveterotravejne
Crkva Sv. Tripuna je centralna građevina na crkve morale imati svodove. One su i centralne
devet traveja i tri apside na istočnoj strani (duži- građevine, na šro se u ranom srednjem vijeku i

o III. 4.
Tloris
kompleksa
, katedrale
'--- Sv. Tripuna
u Kotoru.

'123
 odnosi tada relativno nepreciziran pojam
rotonde. Primjerice, za crkvu u Genlligny-des-
Pres koja je devetotravejna, a izgl"<lđena otprilike
u isto vrijeme, kroničar prenosi da je građena po
uzoru na ahensku palatinsku kapelu, koja je
rotonda. Ta je crkva srodna Sv. Tripunu i još
više, crkvi Sv. Tome u Prćnju u 130kokotorskom
zaljevu. Zapis Ins/mlllen/um co/paris nostri glo-
riosi gonJalonis martyris Sanc/i Trypbol1is
prenosi da je crkvu Sv. Tripuna podigao
Kotoranin Andreaci i dao je posvetiti 13. siječnja
809. godine, o čemu svjedoči i ulomak
sačuvanog natpisa s tim datumom (kat. br. lli. 6).
Podignuta je, dakle, nakon ponovne uspostave
bizantske vlasti u KotonI. Pitanja mogućih utje-
caja karolinške ili bizantske arhitekture na
oblikovanje crkve Sv. Tripuna nema neke veće
\'ažnosti s obzirom na činjenicu da su takvim
centralnim građevinama na devet traveja prak-
t i čki istovjetna kasnoantička izvorišta u dvorskim
kapelama.
Literatura: J. MARTI~OVIĆ, 1990, 5.
M. J.
m. 5. sarkofag, početak 9. stoljeća
vapnenac
dužina: 196 cm, visina: 48 cm
Katedrala v. Tripuna Kotor.
Sanduk sarkofaga ukrašen je s prednje strane
trima jednostavnim križevima , a u vrhu teče nat-
pis u tri reda:
+ IN NOM~E DOMINI EGO ANDREACI VNA
CVM CONIVGE MEA + MARIA EDlFICAVIM
VS ARCA ISTA ET REQVIIVIMVS IN IPSA + VOS
OMNES QlI LEGITIS ROGATIS DOMII\TVS.
PRO NOS PECATORIS
l\atpis nadgrobnog karaktera spomi nje kotor-
III. 5. skog građanina Andreacija i njegovu ženu
7 24
Mariju. Andreaci je poznat po oporuci u kojoj se
govori i o tome kako je 13. siječnja 809. godine
kupio u Kotoru, od nekih Mlečana, tijelo sv.
Tripuna za dvije stotine solida. Taj je isti datum
uklesan i na ulomku jednog arhitrava (kat. br. Ill.
6), što potvrđuje autentičnost oporuke.
Literatura: M. VAS IĆ, 1922, 15; J. KOVAČEVIĆ.
1956; ISTI, 1967, 368.
N. J.
m. 6. ulomak arhitrava, 809. godine
vapnenac
dužina: 72 cm, visina: 26 cm
Katedrala Sv. Tripuna Kotor.
Domak završnog dijela arhitrava oltarne ograde
ukrašen je na vijencu pasjim skokom i natpisom
u dnu. Sačuvan je završni dio natpisa o osnutku
crkve Sv. Tripuna u Kotoru, a glasi:
\j X(ris)TI TE(m)PORJI3(us) D(omi)\j(i)
IOH(annis) EP(i)S(co)P(i) D(ie) XlII lAN(uarii)
l
_ _ III.! J
\jATA(vitate) D(omini) 'OST(r)1 IX CCCV
Natpis govori o posveti crkve u vrijeme biskupa
Ivana na dan 13. s iječnja 809. godine, a klesan je
s mnogo liga tura. Značaj mu se očituje u tome
što ponavlja datum o dolasku tijela sv. Tripuna u
Kotor, koji je zabilježen i u oporuci kotorskog
građan ina Andreacija.
Literatura: J. KOVAČEVIĆ 1956: ISTI, 1967, 371.
N. J.
m. 7. arkada ciborija, 806-811. godine
vapnenac
dužina: 130 cm, visina: 97 cm
Katedrala Sv. Tripuna Kotor.
\ja arkadi je ornament troprutih učvorenih
kružnica koje presjeca dvostruka tropruta \Tpca ,
a cijeli je motiv na obodima optočen astragalom.
U kutovima nacl lukom su s im etrični, zrcalni
motivi lava koji lovi četveronošca s latinskom
legendom (LEO i OEL) na trupu zvijeri, što svje-
doči o korištenju predloška s lica i naličja.
Ispruženim prednjim kandžama zvijer lovi plijen,
 nastojeći ga uhvatiti razjapljenim čeljustima iz
kojih plazi jezik. Tanak, izrazito dugačak rep svi-
jen je u obliku slova ·'S" nad kralješnicom zvijeri,
kojoj je valovitim urezanim linijama stilizirana
karakteristična griva. Cijela, zrcalno udvostru-
čena kompozicija, uokvirena je gustom tropru-
tom pletenicom s okulusima. Natpis na vijencu
arkade, na čijem obodu teče ornament troprutih
presjecajućih arkadica, počiva na kimationu , a
klesan je kapitalom i sročen u distihu:
ANDREE SCI AD HONOREJYI SOCIORUMQ
MAIOREYI +.
Križić bi trebao, valjda, označavati kraj teksta ili
stiha.
Istom ciborij u pripadaju ulomci još dviju arkada,
ukrašeni sličnim ornamentima. Ulomci arkade s
bršljanima u kutovima nose ostatak natpisa: HOC
OPVS EST LABO(r) ... .TAJ\1 PVLCHRE DE ... , a
ulomak treće arkade s glavicom pauna (l\)IKI-
FORVS N...
Natpis govori o posveti ciborija u crkvi Sv. Tripuna
jednostavnom pletenicom, koji nose dva stupića III. 7.
u vrijeme cara Nikifora (802-811) i spominje
lokalne svece Andriju, Petra i Lovru. Kotorski je na posve shematiziranim kapitelima. Stupići su
ciborij stilski vrlo srodan ulomcima ciborija iz ukrašeni pletenicom ili tordiranom vrpcom. U
Ulcinja, kojega natpis datira u vrijeme suvIadarst- središtu je križ ispunjen pletenicom, a flankiraju
va Lava i Konstantina (813-820) i jednom ulomku ga dva stilizirana čempresa koji ni ču iz baza križa
ciborija iz Dubrovnika (kal. br. III. 3). i stupića. Prostore iznad poprečnih hasta ispu-
Literatura.· T. JACKSON, 47; I. SLIJEPČEVIĆ, njaju različite rozete. Prostore izmedu lukova
1940; L. MIR~OVlĆ 1951, 277; J STOJAJ\fOVIĆ­ arkada ispunjaju biljni motivi ili tropruti čvor.
MAKSIMOVIC, 1953, 73; LJ KARAMAN 1955, 7: Pluteji oltarne ograde iz katedrale u Krku mogu
I. PETRlCIQLI, 1960, 48: J KOVAČEVIĆ, 1967,
III. Sa.
380; J. STOSIC 1971; J MAKSIMOVIĆ 1971 22-
30; J MARTI'lOVlĆ, 1998, 347 '
NI
Krk, katedrala Sv. Marije
III. 8. tri plutej a oltarne ograde, kraj 8. lli
rano 9. stoljeće
vapnenac
a. dužina: 51, visina: 70, debljina: 9 cm
b. dužina: 48,5, visina: 6, debljina 8 cm
s· dužina: 53, visina: 78, debljina: 8 cm
Cuvaju se u jugozapadnoj kapeli katedrale.
Pluteji su pronađeni prilikom konzervatorskih
radova 1956. godine uzidani kao doprozornici.
Oštećeni su gotovo po svim rubovima , osim
onoga kojemu je sačuvana gornja rubna letvica.
Svi su dijelovi iste oltarne ograde, a primjerci a i
h možda i istog pluteja, dekoriranog križevima
pod arkadama.
Svaku od tri sačuvane plohe ispunja veliki luk s

'125
III. Bb. Lopud, crkva Sv. Ilia
m. 9. ulomak arhitrava oltarne ograde,
druga polovina 9. stoljeća
vapnenac
dužina: 51 cm, visina: 19 cm, debljina: 8 cm
Župni ured lopud.
Ulomak arhitrava ukrašen kukama i troprutim
čvorovima (pereci), pod kojim je ostatak dona-
torskog natpisa: [Spi]RIDO UNA CUM
CON[iuge ...] (' ... Spiridon zajedno sa supru-
gom... O). Tekst govori o donatoru , najvjerojatnije
grčkog imena Spilido/l, koje je u natpisu
zapisano u latinskoj inačici Spirido. Iz sadržaja se
zaključuje da je on, zajedno sa svojom supru-
gom. proveo neke radove na crkvi i o tome
ostavio zapis na oltarnoj ogradi. U grafiji natpisa
oblikom se izdvaja rombi čno slovo O koje je
inače vrlo često u latinskim natpisima južnodal-
matinskog prostora.
Literatura. J. KOVAČEVIĆ, 1967, 357, 370; R.
MIHAlJČIĆ - L STEINDORFF, 1982, 86; R.
KATIČiĆ, 1998, 376.

!.Ž.

m. 10. relikvijar, druga polovina 8. stoljeća

III. Bc.
se povezati, kao i ostala njena skulptura. sa
skulpturom iz Istre, a bliskih se analogija može
pronaći i u Rimu.
LiteratIIra: I. ŽIC-ROKOV, 1971, 148.
M.).
srebrni lim, djelomična pozlata
dužina: 10,2 cm, širina: 5,7 cm, visina: 4,7 cm
U privatnom posjedu u Dubrovniku (nekada u
Župničkom muzeju i Arhivu na Lopudu).
Relikvijar je kutijica u obliku kvadera s ravnim
pokretnim poklopcem, koji je za kutijicu spojen
zakovicama i pokreće se šarnirinla pričvršćenim
na stražnjoj strani. Gotovo u cijelosti je ukrašen.
Graviranim i punciranim nizovima točkica, mica
i kružića , motivom trostrukih arkada pod kojima
su križevi, ukrašena mu je prednja strana, jed-
nostruka arkada s križem izvedena je na pok-
lopcu, a na užim bočnim stranama je po jedan
križ. Na tri ruba (osim stražnjega) i na gornjoj
strani poklopca, između šamira, slovima rustične
kapitale u vulgarnom latinitetu izveden je natpiS
kojim donator zaziva Božju milost za počinjene

726

grijehe,tražeći u tome posredovanje svetaca,
mučenika i Ivana Krstitelja: DOME I BEATI
SANCTI BAmSTA IOHA!'II\"ES ET MARTERIS
INTERCEDETE PRO MEA PECCATA APVT ILLVM
ET PER ILLVM QUI VOS CORONAVIT
(Gospodari, blaženi sveci, Krstitelju Ivane i
mučenici , posredujte za moje grijehe kod Njega i
kroz Njega koji vas okruni). Polovica natpisa na
lijevoj bočnoj strani, koji je zabilježen u vrijeme
pronalaska relikvijara, danas nedostaje. Sadržaj
lopudskog moćnika je mala srebrna jednostavna
posudica u obliku bačvice u kojoj su nekada bile
moći svetaca (u trenutku nalaza 1929. godine u
toj posudici su bili sitni ulomci ljudskih kostiju
koji danas nedostaju). Visina bačvice je 4,9 cm, a
promjer pri vrhu i dnu 3,8 cm.
III. 10.
III. 10.
Sudeći prema načinu izvođenja ornamenta (koji
je doduše blizak i tzv. Kerbschnill ukrasu),
relikvijar je vjerojatno proizvod sjevernoitalskih
radionica koje u duhu merovinške umjetnosti
krajem 7. ili prve polovine 8. stoljeća , na vrlo
različitim ukrasnim i upotrebnim predmetima
njeguju sličan način ukrašavanja O· Hubert - J.
Porcher - W. F. Volbach, 1967, 212, 273). Na
ovakvo radioničko ishodište upućuje i uočljiva
podudarnost prednje strane lopudskog relikvi-
jara s vrlo srodno koncipiranim ukrasom na jed-
nom mramornom pluteju iz crkve S. Maria di
Castelseprio (M. Righetti Tosti-Croce, 1990, 313).
U vezi s datacijom i radioničkim ishodištem 10-
pudskog relikvijara (prvenstveno s obzirom na
punciranjem oblikovane ornamente), treba upo- III. 10.
'127

III. 10. ZOrItI I na istom tehnikom izvedenu scenu
Kristova raspeća na stražnjoj strani tzv.
Reliquario del Đeme iz stolne crkve u Monzi s
kraja 8. ili početka 9. stoljeća CM. Backes - R.
D6lling, 1970, 126). Gotovo identičan križ onima
s bočnih strana lopudskog relikvijara izveden je
i u CI1ežu na fragmentu pergamene iz tzv. Kode-
ks Usserianus Primus (danas u Trinity College
Library u Dublinu, ms. 55 (A IV, 15), fol. 149 vO),
za koji se pretpostavlja da je nastao u Bobbiu
krajem 6. ili na početku 7. stoljeća.
Kao element za moguću dataciju navodimo i
omamente izvedene nizovima malih kI1lžnica
one SU, doduše, čest ukras u kasnoanričkoj
(bizantskoj) i langobardskoj umjetnosti 7. i 8.
stoljeća , no takav ukras nije stran ni umjetnosti
ranoga karol inškog doba na istočnojadranskoj
obali, osobito na kamenim spomenicima u Istri,
kako to. na primjer, pokazuje niz kI1lžnica s
točkicom u sredini na ciboriju iz Novigrada
istarskog iz kraja 8. stoljeća (kat. br. I. 41).
Za pouzdanije datiranje zanimljive su i okolnosti
nalaza lopudskog reliJ.;vijara. Nađen je uZidanoj
presvođenoj grobnici uz pokojnika koji se pri
otvaranju grobnice potpuno raspao, te uz još
jednu keramičku uljanicu i dva stupa sisklesanim
križem. O uljanici nema podataka, a stupovi s
križevima su vjerojatno nosači starokršćanske
oltarne menze. Grobnica, po obliku kasno-
ant ičkoga tipa a pozza, bila je ukopana pod
ulaznim pragom crkve Blažene Gospe od Začeća
tj. Malije od Napuča. Zadnji ostaci te crkve sI1lšeni
su prigodom poravnavanja terena 1929. godine u
vrijeme izgradnje hotela Pracat. O toj crkvi danas
se zna jedino da je bila građevina duga 12 i široka
8 m, sa zvonikom alla romana i s tri zvona i,
ponešto, o njenoj unutarnjoj opremi. O mogu ćoj
'128
III. 10.
stilskoj i vremenskoj pripadnosti te crkve nema
nikakvih podataka.
Publicirajući relikvijar 1940. godine, V. 1\ovak
izvlači ponešto nategnute zak ljučke: iz činjenice
da se na relikvijaru spominju moći Ivana
Krstitelja, zaključuje da relikvijar potječe iz
istoimene crkve na brdu [vanje (iz 10. ili 11. sto-
ljeća), u kojoj su kao spolija nađeni ulomci
skulpture (najvjerojatnije iz 9. stoljeća). te ju
dovodi u vezu s legendarnim obnOviteljem
solinske (splitske) crkve [vanom Ravenjaninom.
Mada bi se s datacijom relikvijara donekle mogli
složiti, iz raspoloživih pokazatelja vjerojatnije je
da je kasnoanti čki CI pozza grob, u kojemu je
nac1en rel ikvijar, zapravo sepulcmlll alta lis neke
starije (vjerojatno staro kršćanske) grac1evine koja
se tu nalazila, a da je mala bačvica s relikvijama
zapravo dio nekadašnje menze, koja se nalazila
nad spomenutim grobom. Menza je izvorno
vjerojatno stajala na dva stupa s križevima koji
su, kao i sve drugo iz sadržaja oltara te stare
crkve, "pohranjeni" u grobnicu pod njim, vrlo
vjerojatno u vrijeme njene obnove u ranome
srednjem vijeku.
Kako svjedoči relikvijar-škrinjica s natpisom, ta
se obnova vjerojatno zbila u dI1lgoj polovici 8.
stoljeća , i po svoj prilici je za prigodu obnove
crkve i za nov1.1 pohranu staroga oltarskog
moćnika ("bačvice") i izrac1ena. Obnovitelj
ranosrednjovjekovne crkve, koja je nakon
preurec1enja zapremala samo prezbiterijaini dio
ranije starokršćanske crkve preniO ga je sa
sobom 1.1 ponovo upotrebljeni starokršćanski
grob, koji je u to vrijeme, zbog radikalnih pre-
gradnji, ostao pod ulaznim pragom.
Literatura: V. NOVAK, 1940. 165.
A.M.
 III. 11.

Novalja na Pagu, crkva Majke Božje kompozicije na prednjoj strani. Na rubu je

(tzv. Mala CrikvicaJ
m. 11. ulomak arhitrava oltarne ograde,
prva polovina 9. stoljeća
vapnenac
visina: 23 cm, dužina: 121 cm, debljina: 10 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 520.
Veći dio arhitrava, ispunjen nizom masivnih
kuka u gornjem pojasu i natpisom u donjem. U
tekstu se sačuvao dio izvatka iz starozavjemog
Psalma 101. 2: L.. Domine exav]DI ORATI ONE
MEA ET CLAMVR [mevs veniat ad Te]
("... Gospodine, počuj molitvu moju i vapaj moj
neka dođe k Tebi..."), koji je u ranim stoljećima
srednjega vijeka bio vrlo raširen i osobito njego-
van u pučkoj pobožnosti. Ukras i tekst na
spomeniku rustične su izvedbe. U tekstu se javl-
jaju oblici koji pokazuju odstupanje od klasičnih
pravila latinske morfologije i fonetike, što prati
latinski jezik još od kasnoantičkih vremena: ora-
tione umjesto oratioIlem; mea umjesto meam,
e1amur umjesto elamOI: Na ovom spomeniku
takvi oblici reflektiraju autohtonu romaniziranu
sredinu, odnosno utjecaj ranog sloja dalmatsko-
romanskog govora. Grafijski je specifično slovo
O, isklesano u rombičnom obliku.
Literatura: l. PETRICIOLI, 1952, 108; C.
FISKOVIĆ, 1953; A. ŠONJE, 1981; A. KURILIĆ,
1994, 200; V. DELONGA, 1996, 226.
VD.
omeđena kukama, a u sredini perforirana. Na
poleđini rozete plitko je isklesan ispruženi dlan
koji simbolizira svemoćnost Božje ruke iJi
svetačkog dodira. U natpisu, na blago savijenom
luku, sačuvao se krnji tekst, klesan rustičninl
slovima nejednake veličine te p raćen oznakama
kraćenja. Ostatak teksta moguće je razriješiti
riječju L..fen]ESTRIB(us) pretpostavljaju ći da se
radi o imenici /enestra,-ae, f (=prozor), gdje
prenošenje nastavka -bus iz treće deklinacije na
riječi prve, svjedoči o jezičnim odstupanjima od
klasične latinske morfologije, što se u latinitetetu
prati još od kasne antike. U konkremom pri-
mjeru, takvi vulgarnolatinski oblici reflektiraju
lokalnu, dalmatsko-romansku govornu sredinu.
Oblik spomenika i sa čuvani sadr2aj natpisa
upućuju na rešetkasti prozor -/enestrellu, koja se
rastvarala u obliku arhitektonskog elementa, sa
zabatom u gornjem dijelu. Ta je mogla zaklanjati
III. 12.

m. 12. dio jellestrellae cOlljessiollis (?),

prva polovina 9. stoljeća
vapnenac
dužina: 52 cm, visina: 46,5 cm, debljina: 13-13,5
cm
Zbirka Stomorica Novalja.
Reljefna ploča u obliku zabata s plastično mode-
liranom, osmerolati čnom rozetom u središtu

'729
 oltarni grob (konfesiju) sa svetačkim relikvijama
ili, što je vjerojatnije, ulaz u proširenu komoru ,
memoriju pod oltarom.
Literatura. V. DELONGA, 1996, 232.
VD.
Omišalj na otoku Krku, crlella Sv.
Marije
Predromanički reljefi naknadno su uzidani u lu-
netu zapadnog portala kao dekoracija.
m. 13. plutej oltarne ograde ili dio ambona,
kraj 8. ili rano 9. stoljeće
vapnenac
dužina: 69 cm, visina: 73 cm
Plutej je ukrašen dvjema arkadama ispunjenima
pletenicom koja kontinuirano teče i pilastrima i
lukovima, da bi se dvije pletenice spojile u jednu
červerotračnu na srednjem, zajedničkom pilastru.
Pod arkadama su križevi izduženih donjih hasti,
koji flankiraju po jedan stilizirani par čempresa.
Jedan par čine vanjski čempresi stilizirani poput
palmete, a drugi par, nutarnji če mpresi jedno-
stavne profilacije.
m. 14. ogradna ploča stepeništa ambona,
kraj 8. ili rano 9. stoljeće
vapnenac
III. 13·15. visina: 44,5 cm, dužina: 73 cm
'130
Kosa ploča je obrubljena rubnom lervicom deko-
riranom karakterističnim bušenim rupicama koje
uokviruje kružnica. Ploća je ispunjena viticom
koja u krugovima završava nazubljenim listovima
i voluticama ili v išela tičnim rozetama. Vitica se
prepliće po plohi bez određenog reda, naglaša-
vaju ći ujedno kosu plohu ograde.
m. 15. pilastar oltarne ograde, kraj 8. ili
rano 9. stoljeće
vapnenac
visina: 73 cm, dužina: 20 cm
Pilastar je ukrašen viticom kojoj veliki krugovi
završavaju virovitim ružama, a ugaoni prostori
voluticama.
Literatura: G. SZABO 1930, 134.; M. BOLONIĆ,
I. ŽIC-ROKOV 1977, 450.
MJ
PrevIaIc. u Bold Kof:orskoj, OPetiB Sv.
MihOViIe
m. 16. plutej oltarne ograde, 810-820. godine
vapnenac
visina: 90 cm, dužina: 70 cm, debljina: 10 cm
Nova crkva Sv. Trojice na Prevlaci.
Plutej s naglašenim bočnim stranicama ukraše-
nim dvjema povijušama, lozicom i bršljanom,
koji se razvijaju iz križeva u kutovima pluteja. Na
vijencu su pod troprutim arkadama tri
polurozete. Središnje je polje pluteja ukrašeno
dvama tropnHim medaljonima. U jednome su
biljni motivi, a u drugome, u profilu lav raz-
japljene čeljusti i dugačkoga repa, koji se svija
nad kralješnicom. Zvijeri su na desnoj butini dva
slova OE, što je ostatak zrcalno uklesnaog nat-
pisa LEO. Sl ični su prikazi lavova, istovjetnih stil-
skih svojstava, na ciborij ima iz Ulcinja, Kotora
(kat. br. III. 7) i Komoka (kat. br. III. 3), s tim što
je u nekim slu čajevima natpis latinski (LEO), a u
drugim hrvatski (LAV).
Literatura: J. STOJANOVIĆ-MAKSIMOVIĆ, 1953,
73; I. PETRICIOLI, 1960, 52; J. KOVAČEVIĆ,
1967, 368; J. MAKSIMOVIĆ, 1971. 26; J. STOŠIĆ,
1971.
NJ
m. 17. vijenac ciborija,
prva polovina 9. stoljeća
vapnenac
dužina: 85 cm, visina: 35 cm, debljina: 12 cm
Spremište u Tivtu.

Ulomak arhitrava, koji je mogao pripadati vijen-
cu košare ciborija. Arhitrav na prednjoj strani ima
kompoziciju razdijeljenu u tri pojasa: u gornjem
su kuke, u donjem niz tiliziranog kimatija, dok
je u središnjem natpis koji glasi: [... p]ROPISIA-
TORIVM AD ONORE BEAT(i Michaelis.]
(" ... Pomirilište u čast blaženoga Mihovila ... ")'
Izraz propisiatorium, koji bi u ispravnom obliku
glasio propitiatorium, imenuje dio liturgijskog
namještaja u ranosrednjovjekovnoj bazilici, a
izravno se veže uz funkciju svetišta i oltara kao
središnje točke obrednog prostora. Prema Starom
zavjetu (Exodus 25, 26), kao i Novom (Poslanica
Hebrejima 8-9), propitia/orium je naziv za
pokrov-poklopac Zavjetnog kovčega nad kojim
se obavljao obred pomirenja i koji predstavlja
pralik (prefiguraciju, prasliku) Kristove žrtve.
Njome je uspostavljen "mir" između Boga i ljudi.
Kako su promjene u liturgiji tijekom povijesti
rezultirale i različitom artikulacijom crkvenog
interijera, navlastito organizacijom prezbiterija s
oltarom, tako su se i stari, ponekad čak i arha ični
nazivi, prenosili u liturgijskom ~ečniku i aplicira li
na nove oblike zadržavajući manje ili više prvot-
ni smisao. Na temelju različitill značenja koje
riječ propitia/orium obuhvaća, može se pret- III. 16.
postaviti da je isti pojam na predrom a ničkom
natpisu s Prevlake upotrijebljen u metaforičkom
obliku, tj. kao sinonim izrazima ciborium ili
tegurium. Oni se u latinskim natpisima ranoga
srednjega vijeka obično koriste kao nazivi za
kamenu konstrukciju (nebnicu) što, osovljena na
stupove, natkriva oltarnu menzu, kao u konkret-
nom primjeru, ili krsni zdenac.
NatpiS je grafijski vješto stiliziran. Ističu se slova
s produženim okomitim hastama, što je odlika
natpisa koji nastaju u prvoj polovini 9. stoljeća.
Ulomak je pronađen 1958. godine kao spolia u
oltaru novovjekovne crkve Sv. Trojice, smještene
nedaleko od ruševina benediktinske opatije Sv.
Mihovila na sjeverozapadnoj strani poluotočića
Prevlake u TivalSkom zaljevu. Ta je opatija u
dokumentima poznata pod imenom de Tombe ili
de T!l.mbe, prema starom imenu Prevlake -
Tomba ili Tumba. Glavna samostanska crkva bila
je veća trobrodna baZilika, posveće na Sv.
Miliovilu. U ranom srednjem vijeku bila je boga-
to opremljena kamenim namještajem, o čemu
svjedoče brojni ulomci predromaničke plitkorelj-
efne skulpture i natpisa 9. stoljeća. Sudeći prema
ostacima natpisa na jednom od pronađenih ulo-
maka, na kojemu se čita evm coniuge mea, raza-
bire se da je veliki dio tog namještaja vjerojatno
izrađen kao donaCija nekog svjetovnjaka nepo-
znata imena i njegove supruge.
Literatura J KOVAČEVIĆ, 1973, 38; ISTI, 1967,
328; L PUŠIĆ, 1986, 185; V. DELOI\GA, 1999-
2000, 328.
V. D. III. 17.
737
 Rab, katedrala
m. 18. ciborij, kraj. 8. ili početak 9. stoljeća
Šest ranokršćanskih stupova s bazama i kapite-
luna te tn arkade ranosrednjovjekovnoga ciborija,
skupa sa šesterostranim pokrovom i akroterijem
na njegovome vrhu, sklopljeni su zajedno s tri
nove arkade u renesansni šesterostrani ciborij
nad glavnIm oltarom u katedrali tek u 16. stolje-
cu. Djelo Je pnptsano Petru Trogiraninu. Tri pred-
romaničke stranice u ciboriju ugrađene su u
stražnjemu dijelu. \la srednjoj arkadi uz gornji rub
teče široki pleterni pojas, ornamenat koji seže od
vrha stranice do tjemena luka u njoj. Radi se o
prepletu troprute trake koja se upliće u relativno
guste čvorove. U trokutnim poljima između
bočnih rubova stranice i njezinoga luka smještena
su dva istovjetna prizora: kantaros s dva sučelice
postavljena pauna. Isti se motiv nalazi i na sus-
j~dnoj arkadi s desne strane. Smješten je u
!tJevome trokutu. U desnome, pak, nalazi se pen-
III. 18.
'732
tagram ispred jarca i jednoroga. Uz gornji rub
stranice i opseg luka na arkadi teče geometrijski
ornamenat sačinjen od prepleta troprutih traka.
Na trećoj arkadi zanimljiv je ornament koji se pro-
teže od ugla do ugla arkade i prati njezin gornji
rub. Sastoji se od nai zmjenič no poredanih
kvadrata i krugova, njih ukupno osam, četiri
kvadrata i četiri kruga koji se postupno smanjuju
od uglova prema sredini stranice. Pri tom su u
svakome kvadratu i krugu još i simboli: u
najvećemu krugu grozd i ptice, u najvećemu
kvadratu lav sa znakom križa na glavi, u krugu
do njega križ, a u ostalim kvadratima i krugovima
ljiljanov cvijet. Zanimljivu fornlll ima akroterij. U
njegovom podnožju je visoki prsten trbušastoga
plašta s gustim mrežastim prepletom dvoprutih
traka. Potom se dižu tri vijenca s palmetama. Na
vrhu je kugla, u kojoj je bio zaboden križ. Svi
stariji elementi instalacije ukazuju na prvotnu
heksagonalnu formu ciborija i njegovu zacijelo
krstioničku namjenu , dok odlike kamene plastike
na arkadama ukaZUjU na, skulpturu nastalu vjero-
jatno tijekom druge trećine 9. stoljeća .
Literatura: R." ,EITELBERGERI , 1861'
' D. FREY ,
1912.; P. VEZIC, 1997; ! . JAKŠiC, 1977a, 18: ISTI,
1999, 94
P. v.
SsllBr na Dugom otoku
m. 19. crkva Sv. Pelegrina
Crkva je sagrađe na na niskom otoč iću pred
naseljem Savar na Dugom otoku, koji je kopnom
povezan nasipom tako da štiti luku. Crkva je
kvadratnog tlorisa, a na visini od 3 m prelazi u
kupolu. Prijelaz iz kvadratne u kružnu osnovu
kupole izveden je pomoću trom pa. Kupola je s
vanjske strane sakrivena u kružnom tamburu i
pokrivena ču njastim krovom od va pnenač kih
ploča . Crkva je u kasnije doba pregrađena tako
da joj je porušen zapadni zid i doziclana lađa .
Stara je pred romanička građevina tako postala
svetište novom objektu. Tađa je porušena
polukružna aps ida koju je predromanička crkva
imala na istoku.
U tipološkom smislu, crkva Sv. Pelegrina u Savru
srodna je Sv. Ju~u u Rovanjskoj pod Velebitom
(kat. br. IV. 230) i Sv. Mariji na susjednom otoku
lžu, čija jezgra nije kvadratne nego kružne osnove.
Literature/.· Ć . IVEKOVIĆ , 1928, 268; l.
PETRICIOLI, 1954, 54; T. MARASOVIĆ, 1994. 52;
l. PETR1CIOLI, 1996, 7.
N.j
 " '

1/'- ""

,~" " ' " ./

Split, kBt8dl'8i. factum u kongruenciji s opus, a ne s decom), ne III. 19.

iznenađuju u razdoblju u kojemu se natpis kleše. Crkva Sv.
m. 20. luk oltarne ograde, druga polovica 8. M. Suić je, štoviše, u toj pojavi raspoznao Pelegrina u
stoljeća Savru, rekon-
pokušaj stihotvorenja, što bi bila jedna od potvr- strukcija prema
mramor
da kontinuiteta kasnoantičkih tradicija. Pretpo- J. Marasoviću
širina luka: 202 cm, promjer luka: 101 cm, deblji-
stavlja da je i natpis, čiji je odlomak sačuvan na
na: 17 x 12 cm
opisanom luku, bio složen u heksametnr. Stoga
Župna crkva u Kaštel Sućurcu.
se I pisanje hune umjesto hoc možda može pro-
Luk oltarne ograde, osmerokutnog presjeka s
tumačiti ne samo kao posljedicu miješanja rodo-
ukrasom na licu u tri pojasa: gornji je skošen i
va, već i kao nasrojanje da se u drugoj stopi
ukrašen niskim kukama, koje se od sredine luka
dobije spondej, a arza produlji, odnosno da
raćvaju u dva suprotna smjera. Na tjemenu luka
vokal u ispred dva suglasnika postane dug
je veća udubina za usađivanje križa. Donji pojas,
(ĆlSpice Mne op!ls mini).
također skošen i profiliran, ukrašen je jednos-
Luk je otkriven 1935. godine prilikom rušenja
tavno stiliziranim kimationom. U sredi tu je nat-
kule Između nekadašnje palaće i tZV. Kaštela u
pIS obrubljen s obje strane profilaCijom koja se
Kaštel Sućurcu, gdje je, prepolovljen u dva frag-
na krajevima, gdje se luk spajao sarhitravima
menta, bio uzidan kao građevni materijal u zidu
lomi u vodoravnom smjeru. Tu su i ostaci udu:
kule. Prvi je na važnost luka upozorio L. Katić i III. 20.
bina koje su služile za uč'vršćivanje luka i greda
oltarne ograde.
Natpis s manjim oštećenjima, koja ne utječu na
ČitlJivoSt teksta, glasi: .. .ASPICE HUNC OPUS
MIRO QUO DECORE FACTO QUO D(omi)NO
lUBANTE PREfsul l j ( Pogledaj ovo djelo
kakvim Je divOlm uresom napravljeno, č ime je uz
pomoć Gospodnju, biskup (?) .. .).
Cjelo,kupni izgled luka pokazuje likovne i epi-
graficke odlike kasne antike, 1>iatpis je klesan
vrlo vješto, miješanjem kapitale i uncijalnog
pisma. Slova su djel omi čno dovedena do razine
likovnog efekta, će mu se općeniro težilo u
karolinško doba. Srodna su, donekle, onima na
epitafu nadbiskupa Ivana tzv. Ravenjanina, dok
se posebnim oblikom izdvaja slovo O, izvedeno
poput ro~ba s produženim hastama. Odstupanja
od klaslCl10g latlOlteta i nepravilnosti u fleksiji
(hune umjesto hoc, kao posljedica prelaska
101eOlce srednjeg roda u muški; facto umjesto

'133
III. 21. predložio za nj nekoliko izvornih lokacija: Putalj,
zatim položaj crkve Gospe na Hladih ili neku joS
neotkrivenu crkvu na Krtinama, južno od Gajina.
Vjerujući da je porijeklo luka vrlo blizu mjesta
gdje je otkriven, M. Barada je luk smjestio na
povijesno tlo hrvatske kneževine, točnije na
položaj Sustjepan zapadno od Sućurca. Na
temelju umjetn ičko-povijesne i navlastito pale-
ografit ke analize, luk je protumatio kao rezultat
misionarske akcije Ivana tzv. Ravenjanina. S
obzirom na okolnost da je spomenik pronađen u
sekundarnoj upotrebi i to upravo kao spolia u 67; M.-P. FLECHE MOURGUES et alii, 1992, 256;
kuli splitskog nadbiskupa u Kaštel Sućurcu , S. A. DUPLANČi Ć, 1993a, 474; R. KATiČIĆ, 1998,
Gunjata je uspio dokazati da luk izvorno pot jete 376
iz Splita, s oltarne ograde neke gradske crkve 8. V. D.
stoljeća , najvjerojatnije katedrale. U Sućurac je
dospio u 14. stoljeću , skupa s drugim kamenim m. 22. ulomak plutej a oltarne ograde, druga
materijalom iz samoga grada, prilikom gradnje polovina 8. stoljeća
kule kaštela. Tu je kulu splitski nadbiskup dao prokoneški mramor
sagraditi na svojem najvećem posjedu, a jedan dužina: 85 cm, visina: 80 cm, debljina: 6 cm.
od njegovih nasljednika u 16. stoljeću , zbog Katedrala Sv. Dujma (Sv. Marije), Split.
ugroženosti od Turaka, dodatno pojatao. Ugrađen je kao spolija u oltar Sv. Dujma u
Literatura. L. KATIĆ, 1935; M. BARADA, 1937 - funkciji bočne stranice sarkofaga. Ukrasno polje
1940; Lj. KARAA1A1'-1. 1941-1942, 74; D. KEČKE­ sastoji se od tetili pravokutna polja odvojena
MET, 1978; V. OMAŠIĆ, 1978; S. GUNJAČA, 1973, obrubljenim užetom s okulusom u križištu. U
290; E. HERCIGONJA, 1985, 408; A. PITEŠA, poljima je kompozicija od četiri prekrižena
1992, 106; M. SUIĆ, 1996, 168; R. KATIČIĆ, 1998, stilizirana ljiljana svišeprutim stapkama, a na
241. križištima su reljefni krugovi u kojima su rozete
V. D. s 6 do 8 obrubljenill latica i ispupčenjem u
središtima. Opisana kompozicija prekriženih
m. 21. ulomak arhitrava oltarne ograde, ljiljana najkarakteristit niji je amblem radionice iz
prva polovina 9. stoljeća druge polovice 8. stoljeća , koja je opremila split-
mramor sku katedralu kvalitetnim namještajem, a njeno
visina: 20 cm, dužina: 38 cm, debljina: 10 cm
III. 22. Arheološki muzej Split, inv. br. S 50.
Ulomak arhitrava na prednjoj strani komponiran
je u tri pojasa i kvalitetno zanatski oblikovan. U
gornjem su kuke, u sredini natpis, a u donjem
dvopruta pletenica. Sadržaj sačuva nog teksta:
[. .. sancto]RUM GOSME ET [Damiani ... J, upućuje
na posvetu crkve svecima Kuzmi i Damjanu, što
je posvjedočeno i u dokumentima, gdje se split-
ska katedrala spominje i pod nazivom coenobium
sancti Cosme et Damiani. U grafijskom slogu
miješaju se rustična kapitala i uncijalno pismo (E,
M), dok je slovo G, s kratkim donjim potezom
karakterističnim za prvu polovinu 9. stoljeća,
zamijenilo slovo C, što je jedan od primjera fonet-
skih promjena i glasovnill miješanja koja prate
latinitet u ranim stoljećima srednjega vijeka.
Literatura: Ž. RAP llĆ, 1958, 121; ISTI, 1963-
1%5, 278; R. MIHALjČIĆ - L. STEINDORFF, 1982,

'134
porijeklo u ranosrednjovjekovnoj umjetnosti pre-
dromanike na istočnoj obali Jad rana valja tražiti
u kasnoantičkoj umjetnosti.
Literatura. C. FISKOVIĆ , 1955, S5; Ž. RAPAl'lIĆ,
19S2, 234; Ž. RAPAl'lIĆ,19S7, 119; T. MARASO-
VIĆ, 1997, 43; Z. GU 1AČA, 1992, 193-206.
T. B.
m. 23. splitski evandelijar (Evangeliariu711
SpaiateIIse ), druga polovica 8. ili 6/7. sto-
ljeće
pergament
32, 3 x 27 cm (23 x IS cm); ff. 309
poluuncijala; kasniji dodaci pisani karolinom,
beneventanom, goticom
Riznica katedrale Split, br. 621. Scr. B. f. 137r.
Rukopisno červeroevanđelje EvangeliariulIl
Spalatense najstarija je Iiturgijska knjiga na
hrvatskom, a vjerojatno i širem južnoslavenskom
prostoru. To je izvanredno kaligrafirani poluun-
cijalni kodeks u čijem je pisanju sudjelovalo
nekoliko vrsnih pisara, a u dodacima i margina-
lijama čitav niz. Iako se o njegovu porijeklu i vre-
menu nastanka mišljenja razlikuju, ipak je
očigledno da je već od rana pripadao splitskoj
katedrali.
Osim važnosti za poluuncijalu, Evandelijar je
dragocjen i za poznavanje latinskog pisma u
Dalmaciji. U njemu inla dodataka, palimpsesta i
...,...•..
[,UlnT1li"i Inp.\(t'"j
o-'Ut-t utclf""r'tl nT"
oc.u[,ml'"1 (al u "'r:l''"t""
-ruum · quod p .. ,-:.,(
-rlA~r.... CU"TU .'{4'
oiTIitfpoFU 10,"1."7 t
-z-.,n.f""ft . , dtT u('"l ...
c,,,,nF $r"'n C. U.""t'r
s-tr~,TUl" mr;' -'
marginalija, pisanih uncijalom, mlađim rimskim
ku rzivom, karolinom, karolino-goticom, goticom
i beneventanom.
Evangeliarium Spalatense bila je najuglednija
knjiga splitske crkve, koja se upotrebljavala u
najsvečanijem katedrainom bogoslužju, o velikin1
blagdanima. Štoviše, prema tradiciji koju je uveo
nadbiskup Lovre, u nju su se upisivala obećanja
vjernosti, koja su po stalnom obrascu polagali
splitskom metropolitu njemu podređeni biskupi,
u Dalmaciji i Hrvatskoj. Upisane zavjernice
potječu iz vremena od ll. do 13. stoljeća , a po-
stoji osam obrazaca prisege za sufraganske
biskupe od 1054-1200 godine (list 136-137, 245,
246). Kao spomenik drevne starine, rukopis je
uživao veliko štovanje još u vrijeme D. Farlatija i
A. Fortisa, koji ga prvi i spominju u literaturi.
Koncem IS. stoljeća se zametnuo, da bi ga
ponovno 1890. godine otkrio kanonik I. Dević,
tadašnji voditelj arhiva splitskog kaptola.
Glavni tekst četi riju evanđelja , ispisan je poluun-
cijalom, pismom koje je bilo u uporabi od 5. do
konca S. stoljeća , te u imitirajućoj fazi u 9. sto-
ljeću (renesansna poluuncijala iz Toursa). Slova
Evande/ljara imaju neobično izraženu plastič­
nost i monumentalnost. Velika su i široko
stilizirana, kakva se nalaze unajuzornijim
sačuvanin1 uncijainim i poluuncijalnim rukopisi-
ma, namijenjenim posebnim obrednim svrhama.
III. 23.
. l"'<..oc.;~ou.,
..... '·... n ' vCA·bo
..u" . d~ .... (" \... \ l
c ' ·<>d ...... r.. , .... (: .·'
·f U .. ·c.... ...
J ~UI'\'U'l d.1/:· b •• ("
l ,tl.·od... l't·e .... . C
. u deu.c a....o:.c....
dU"clu,Un,.,
NO ... ' ''' .. :.; ..... cth>...
," Uf"d"-LlIC"CA.b,..
co, u~or" t.d-..p
L",buL<J . ....O ...
4-
'735
III. 23.
R:\C pU;10
4· s(ćh e l jalima koji se nalaze između usporednih. uskih
-.,..-, Lan l' U . V ,
Način kako je tekst pisan, jedinstven je i teško se
dovodi u izravnu vezu s kojim od poznatih
ranosrednjovjekovnih skriptorija u Europi, pa se
zbog toga mišljenja o točnijem određenju polu-
uncijale u Splitskom evandelijani prilično razi-
laze.
Rukopis je izvorno bio većeg formata od
današnjega i očigledno dragocjenije uvezan,
možda u srebrne korice. Sadašnji uvez, nastao je
vjerojatno tijekom 15. ili 16. stoljeća , kada je knji-
ga doživjela neki popravak, pri čemu su stranice
na rubovima obrezane, a stare korice izrađene
od crvenog marokina sa srebrnim aplikama,
zamijenjene jednostavnim kožnim uvezom.
Kodeks broji 309 sačuvanih pergamenskih listo-
va, na kojinla su ispisani tekstovi evanđelja sv.
Mateja (1-75), sv. Marka (list 76-136), sv. Luke
(list 137-242) i sv. Ivana (!ist 243-309). Među
većinom listova izmjenjuju se svijetle s tamnijim
stranicama pergamene, koja je jako čvrsta , pa su
njeni listovi korišteni za izradu kasnijih
palimpsesta. U rukopisu se na mnogo mjesta
sačuvao izvorni način numeriranja listova s
oznakom broja kvaterniona, dok današnja pagi-
nacija potječe vjerojatno od I. Devića. Svako
evanđelje ima svoju posebnu numeraciju od koje
se izdvajao početni nestali dio.
S izuzetkom Ivanova uvoda i sadržaja, u kojima
je tekst Zbijeniji, knjiga je pisana dvostupačno, s
dosta prostora na rubovima te s dvadeset i jed-
nim retkom u svakom stupcu. Tekst je ispisan na
neobojenim linijama, izvedenim oštrom alatkom
kojih se udubine na mnogim folijama jasno
opažaju. Rukopis nije posebno iluminiran, tek s
'136
nekoliko izrazitije izrađenih inicijala (dva I, jedan
L i jedan Q), koje je izradio pisar, bez boje i
sjenčenja. Stihovi evanđelja počinju malim inici-
okomica što presjecaju vodoravne linije, na koji-
ma je tekst. Latinski jezik Evandelijara pokazuje
znatne odlike govora koji je vrijedio u komu-
nikaciji, tzv. VUlgarnog latiniteta. Grčkim
jezikom, ali rranskribiran latiničk om poluunci-
jalom, pisan je tekst prvoga [vanova evanđelja (I ,
1-7), koji se tradicionalno čitao za Božić poslije
latinskoga, što splitskom kodeksu daje osobitu
posebnost. Iako se na osnovi toga upozoravalo
na, doduše neporecivi, utjecaj grčke liturgije, D.
Kniewald je zaključio da se taj ipak ne može
smatrati osobitošć u liturgijskih običaja u
ranosrednjovjekovnome Splitu , već odgovara
prilikama i praksi kakvi su u ono doba prevla-
davali u Rimu i u sjevernoj Italiji.
O porijeklu i vremenu nastanka Splitskog
evandelijara izrečena su među stručnjaC ima
različ ita mišljenja. Pri tome se osobita važnost
pridavala okolnostima u kojima je taj kodeks
nastao i potom došao u posjed splitske kate-
drale. Danas su se uglavnom suprotstavljene
dvije teze, V. Novaka i V. Popovića.
Opsežna grafijska analiza rukopisa, koju je
proveo V. Novak, paleograf idiplomatičar (1923),
ostavila je u domaćoj histotiografiji znatnoga
traga jer se uklopila u tezu o obnovi crkvenog
života u Splitu koncem 8. stoljeća. Prema
Novakovu mišljenju, kodeks je pisan poluunci-
jalom iz posljednje faze razvitka koja pada u
drugu polovicu 8. stoljeća. Činjenica da je u nje-
govu pisanju sudjelovalo više pisara, postala je
temeljem tvrdnji o živoj pisarskoj djelatnosti u
Splitu u okviru lokalnog, katedralnog skriptorija u
posljednjim desedjećinla 8. stoljeća , u vrijeme
njenog prvog nadbiskupa [vana tzV. Ravenjanina.
Njemu je rimska kUrija, u duhu rane karolinške
obnove, povjerila reorganizaciju nekadašnje kas-
n oantičke salonitanske nadbiskupije. Prema
Novakovoj analizi, tekst je sastavljalo šest pisara.
Prvi dio rukopisa, koji seže do folija 129, tj. goto-
vo do pred kraj Markova evanđelja, izradila su
dvojica pisara. Treći je napisao dio Markova i
čitavo Lukino evanđelje , dakle od 129. folija do
eočetka [vanova evanđelja , tj. do 242. folija.
Cetvrti pi ar sastavio je čitavo Ivanovo evanđelje,
tj. od 243. do 309. folija. U petom pisaru prepoz-
nat je korektor, a kao sigurni , šesti pisar jest onaj
koji je latinskim poluncijalnim slovima transkribi-
rao grčki tekst prvoga Ivanova evanđelja. Naime,
ispred Evanđelja po Ivanu unesen je njegov
početak u grčkom izvorniku latinskim slovima, tj.
dio teksta na fol. 245vo, 246ro i 246vo. Taj se
pisar, prema Novaku , služio vrstom poluncijale
koja je najbliža karolinškoj minuskuli, što odgo-
vara imitativnom tipu poluuncijale. Bio je, nadal-
je, mišljenja da je pred početak Evanđelja po
Marku i Luki ostavljen slobodan prostor za odgo-
varajuće grčke tekstove. Poslije su, pak, na strani-
cama koje su ostale prazne ispisana čitanja
evanđelja za Božićnu oktavu, za Bogojavljanje i
Užašašće.
D. Kniewald (957) i N. Klaić (971) zastupali su
o rukopisu drugačija mišljenja. Osporivši splitsku
provenijenciju, D. Kniewald je porijeklo
EvandeliJara potražio u sjevernoj Italiji, možda u
Ravenni ili u Rimu, odakle ga je u Split donio
Ivan Ravenjanin, prvi splitski nadbiskup. S pret-
postavkom o kodeksu kao imponu sa sjeverno-
talijanskog područja suglasila se i .. Klaić , s
napomenom da u Splitu i Dalmaciji nije bio u
uporabi prije 11. stoljeća. V. Saxer (990) prip-
isao je Evanđelijaru sjevernoitaisko podrijetlo i
datirao ga u 6-7. stoljeće s pretpostavkom da je
u Split prenesen u 9. stoljeću .
Suprotno Novaku i starijim autorima (\YI. A.
Neumann, I. Dević , E. A. Lowe, D. Kniewald)
koji su Splitski evandeliJar smještali u 7. ili 8.
stoljeće, javila se u posljednjim desetljećima
grupa istraživača koja je taj kodeks počela dati-
rati kasnom antikom (E. A. Lowe - B. Bischoff, P.
Mc Gurk, B. Fischer, V. Popovi ć), prepoznavši u
njemu elemente kasnoantičkih kodeksa i biblij-
skih rukopisa s konca S. i iz 6. stoljeća.
Smatrajući Novakovu rekonstrukciju rukopisa
samo djelomično točnom, V. Popov i ć je
ponovno analizirao kodeks O987) i dosadašnje
tumače nje dopunio ispravcima i novim argu-
mentima. PO SVOjim odlikama (paleograftčkim ,
tekstovnim, strukturalnim i dekorativnim),
EvandeliJar bi bio kasnoantički, arhaizirajući
rukopis, izrađen u nekom samostanskom skrip-
toriju Salone u drugoj polovici ili na samom
koncu 6. stoljeća. Približno, dakle, vremenu
Grgura Velikoga, kada je Salona još crkvena i
civilna prijestolnica provincije Dalmacije. Pojavu
poluuncijale u Splitskom evandeliJanI objasnio je
kao transkripciju jednog starijeg kodeksa koji je
takoder bio pisan poluuncijalom, a imao je
posebnu , svečanu namjenu i značenje. U osnovi,
naime, splitskog teksta četveroeva nđelja su naj-
starija latinska evanđelja uzeta iz latinske Vulgate
ili Jeronimove revizije izvršene 383-384. godine,
pisana poluuncijalom. Splitski kodeks sastavila
su po Popoviću tri pisara, ne računaju ći korekto-
ra i kasnije dodatke. Prvi pisar napisao je čitav
tekst Matejev i jedan dio Markova, drugi pisar
kraj Markova i Lukina, a treći Ivanovo Evanđelje.
Kasnoantičko porijeklo potvrđivali bi i skromni
te malobrojni inicijali na početku evanđelja ili u
tekstu, koji se svrstavaju u početnu fazu razvitka
dekorativnih slova i upućuju na pripadnost stil u
njegovanom na tlu Italije pred konac 6. stoljeća
Osobiti primjer je inicijal u obliku antičkog stupa
na početku Markova i Ivanova evanđelja.
Usporedbom s poznatim sadržajem Markova i
Lu kina Evanđelja utvrđena je sličnost splitskog
rukopisa s tekstovima u eva nđelijarima južnoen-
gleske ili kenterberijske grupe, čiji je glavni pred-
stavnik stockholmski Zlatni kodeks (Codex
AUl1?us) . S druge strane utvrdilo se da za razliku
od Matejeva, Markova i Lukina, sadržaj Ivanova
eva nđelja ne pripada starolatinskoj već ben-
eventskoj skupini. U Splitskom evandeliJaru
između sva tri sačuvana sadržaja i početka
Markova, Lukina i Ivanova evanđelja , nalazile su
se stranice popunjene tek u idućim stoljećima ,
po svoj prilici predviđene za likove evanđelista.
Svi dijelovi Evandelijara koji su mogli biti ilustri-
rani, pažljivo su uklonjeni: početni svesci s
Euzebijevim kanonima , često s likovima Krista i
apostola, opći uvod u sva četiri evanđelja , s
Kristom Pobjednikom i simbolima evanđelista ,
počet n a stranica prvog sveska Matejeva
evanđelja, bogato ukrašena sudeć i po sačuvanim
tragovima, stranica ispred Ivana i posljednji
svezak u Ivanu i Cijelom četveroevanđelju , gdje
bi se očekivao kolofon s imenom glavnog pisara
i posvetom svecu. To govori da je kodeks, koji je
do tada služio kao relilcvija, bio oštećen već u 10.
stoljeću. Oštećenja Popović pripisuje ikonok-
lastičkim strujanjima, koja za hvaćaju i splitsku
Crkvu poslije 730. godine.
Barem neko vrijeme prije oštećenja , Evandelijar
je služio u obredne svrhe. Na marginama
Matejeva i Lukina evanđelja nalazi se manji broj
Iiturgijskih zabilješki ispisanih ml ađom rimskom
kurzivom, s odlikama papinske kurija le, što
Popović datira u drugu polovinu 7. stoljeća.
Kako su sve marginalije istovremene, a među
njima i ona namijenjena sv. Domniju, zaključio je
da je Evandelijar dospio iz Salone u novo, split-
sko crkveno Sjedište, u drugoj polovini 7. sto-
737
ljeća , kao dio izvornih dokumenata metropoli-
tanske crkve, a porom ušao i u splitsku
hagiografsku predaju. Legenda, na ime, o pri-
jenosu moći sv. Dujma, koju je njegovao kler
splitske Crkve, a kritički istraživači odbacivali
kao povijesno neutemeljenu, kazuje da Evandeli-
jar potječe iz antike i da ga je napisao sam sveti
Dujam i to lil/eris apostolicis, jer se vjerovalo da
je bio izravni učenik apostola Petra. U
Dioklecijanovu palaču dospio je prilikom četvrte
translacije tijela rog salonitanskoga mučenika,
položen na njegovim prSima. Prema isrom
izvoru, prijenos je izvršio Ivan tzv. Ravenjanin,
čije djelovanje splitski crkveni katalozi stavljaju
između 650. i 680. godine (D. Farlati, 1751).
Ako bi najnovija, kasnoantička dataCija i takvo
povijesno rumačenje splitskog Evande/ljara bili
ročni , ta je knjiga najizrazitije svjedočanstvo o
kontinuiteru pismenosti od kasnoantičke Salone
do ranosrednjovjekovnog Splita (R. KatiČić,
1992;1998)
Literatura: D FARlATI, I, 473; A. FORTIS, 1774,40;
I. DEVIĆ, 1893-1894; \YI, A, NEUMANN, 1894; E. A.
LO\\7E, 1914; V. NOVAK, 1923; ISTI, 1957, ISTI,
1980, 118; D. KNIE\YIALD, 1957; N. KLAIĆ, 1971 ,
424; D. DIA1'1A - N, GOGALA - S. MATIJEVIĆ, 1972;
E. HERCIGONJA, 1985, 45; V. POPOVIĆ, 1987; ISTI,
1990; V. SAXER, 1990: R KATIČIĆ, 1992, 161; ISTI,
1998, 244; A. BADURINA, 1995.
V. D,
ill. 24. sarkofag Ivana Ravenjanina, kraj 8.
stoljeća
mramor
dužina: 210 cm, širina: 82 cm, visina: 69 cm;
debljina poklopca: 11 cm
Krstionica Splitske katedrale/ hram Dioklecija-
nove palače. U starije doba bio je u crkvi Sv.
Matije uz južnu stranu Katedrale.
nevelikom nizu spomenika ranoga srednjega
vijeka (8-9, stoljeća) u dalmatinskim i istarskim
obalnim gradovima jedan je sarkofag odavna
privukao posebnu pažnju. To je sarkofag split-
skog nadbiskupa Ivana tzv, Ravenjanina, Valja,
međutim , istaknuti da se on redoviro proučavao
usporedno s još jednim srodnim, sa sarkofagom
na kojemu se u uklesanom natpisu spominju
splitski priori Kuzma i sin mu Petar, a koji se
nalazi u peripteru splitske katedrale, Ivanov
epitaf glasi:
HIC REQUlISCET FRAGELIS EI/sic!/ INUTELIS
10HANNIS PECCATOR HARCIEPISCOPUS.
'138
(Prijevod: Ovdje počiva krhki i beskorisni
grješnik Ivan nadbiskUp.)
Epitaf, pak, u kojem se spominju splitski priori
glasi:
IN N(O)M(lNE) D(O)MINI EGO PETRUS
DO/minus/ ET PRIOR NATUS NUTRITUS ET
ERUDIT(US) I 1 SPALATO FILI S BE. E MEMO-
RIE D(OMIN)O COSME !NCLlTO PRIORI Q(UI)
POSUI HEC TUMULU(M) RECEPSOINIS PECCA-
TRICI CORPORIS MEI. (Prijevod: U ime
Gospodinovol Ja , Petar, gospodar i prior rođen ,
othranjen i školovan u Splitu, sin gospodina
Kuzme časnog priora dobre uspomene, postavio
sam ovaj grob da primi moje Mešno tijelo,)
O njima su pisali, tretirajući ih zajedno, gorovo
svi pisci koji su obrađivali stariju hrvatsku povi-
jest i ranosrednjovjekovnu umjetnost, od 18. sto-
ljeća do današnjih dana. Nadbiskupov, pak,
sarkofag dobio je izuzetno značenje i zbog
ukrasa i zbog natpisa koji su na njemu uklesani.
Natpis, naime, uklesan na pojasu poviše ukrasa
na prednjoj strani, spominje nekog nadbiskupa
imenom Ivan, pa se, slijedeći pisanje splitskog
kroničara Tome (1200-1258), pretpostavljalo da
je u njemu sahranjen legendarni Ivan tzv.
Ravenjanin, nadbiskup kojem se pripisivao ustroj
splitske Crkve poslije propasti one salonitanske
početkom 7. sroljeća, Ukras je, s druge strane.
privlačio pažnju svih povjesničara umjetnosti koji
su proučavali ranu srednjovjekovnu skulpturu, S
obzirom da se kroni ča ru Tomi donedavno goro-
vo u svemu vjerovalo, uređenje splitske Crkve
postavljalo se vrlo rano, pa se stoga ukras, ukle-
san na prednjoj strani Ivanova sarkofaga takoder
tako datirao, tj. uglavnom u 8. stoljeće. Ta data-
cija i uređenje splitske Crkve i ukrasa na
sarkofagu otvarala je mnoga pitanja koja još uvi-
jek nisu u cijelosti rasvijetljena i objašnjena na
uvjerljiv način. Pogorovo kad se ovaj sarkofag
poveže s onim na kojemu su spomenuti splitski
priori i s još tri ulomka, od kojih dva pripadaju
također sarkofazima, a jedan plutej u oltarne
ograde (Ž. Rapanić, 1982, 233; R. Katičić, 1998,
s.v. Ivan Ravenjanin odnosno Petar, splitski prior
10. stoljeća).
Nadbiskup Ivan tzv, Ravenjanin jest ličnost ovije-
na nmogim nejasnoća ma. Uočio ih je i istaknuo
već F. Bulić u svojoj Kronolaksi (F. Bulić, 1912)
dvojeći o djelovanju nadbiskupa Ivana, i o
ranom datiranju ustrojenja splitske crkve poslije
ugasnu ća one u Saloni. On je uočio neke okol-
nosti koje ne idu u prilog čak ni postojanju toga
nabiskupa. I L. Duchesne (1904, 106) je, još prije
Buli ća, posumnjao u historicitet Tominog,
odnosno Farlatijeva nadbiskupa Ivana, promatra-
ju ći ukupnost povijesnih i crkvenih okolnosti
koje su se na početku ranog srednjega vijeka
konfigurirale oko Splita, nasljednika salonitanske
nadbiskupije i metropolije.
Ukras na sarkofagu, međutim , nadvojbeno
pokazuje rano doba, pa te činjenice valja na neki
način uskladiti s povijesnim podacima koji se
posredno uklapaju u interpretaciju skulpture.
U dva navrata ovaj sarkofag, natpis i ukras na
njemu, te sarkofag splitskih priora i spomenuta
tri fragmenta bili su predmet podrobnih stilskih i
povijesnih analiza (Ž. Rapanić, 1963-1965. i
1982). Njihov rezultat, prihvaćen u znanosti
gotovo u svim pojedinostima, glasi otprilike
ovako. U Splitu je potkraj druge polovine 8. stol-
jeća i početkom idućega, s lično kao i u još nekim
todobnim gradovima uz obalu (na primjer u
Zadru), djelovala klesarska radionica visoke obrt-
ni čke razine, s lij edeći po svoj prilici tradicije kle-
sarskog obrta prethodnih stoljeća. Ona je na pri-
jelazu 8. i 9. stoljeća opremila splitsku katedralu
novim crkveninl namještajem (sačuvana su dva
fragmenta pluteja u Arheološkom muzeju u
Splitu i jedan ugrađen u oltar kapele Bonina da
Milano u Splitskoj katedrali) te preradila antičke
sarkofage, uklesavši na njih vrlo karakterističan
ukras kvadrati čnih polja s motivom ukrašenih lji-
ljana. Jedan je sarkofag s epitafom nadbiskupa
Ivana, tzv. Ravenjanina, a drugi s epitafom u
kojem su spomenuti splitski priori Kuzma i Petar
(Ž. Rapa nić, 1982). Prvi je mramorni sarkofag
antičke provenijencije, a drugi izrađen od vap-
nenca starokršća nske , jer je na njemu na prednjoj
strani sanduka uklesan tipičan todobni križ u
koncentričnim kružnicama. Takav je križ svoj-
srven sarkofazima salonitanskih ili bračkih radio-
nica 6. stoljeća. Sarkofazi i pluteji o kojima je
riječ ukrašeni su karakteristi č nim motivom
ukrašenih ljiljanovim cvjetova složenih dijagonal-
no u kvadratič no polje. To je u biti motiv antičke
naravi kakav se u mnogim inačica ma nalazi ukle-
san na vrlo različitim spomenicima, na primjer na
bazi Teodosijeva srupa u Konstantinopolisu,
zatim na nekim starok ršćanskim mozaicima
(Akvileja), pa na ranosrednjovjekovnim kame-
nim spomenicima od Španjolske, sjeverne Italije
i Istre (na primjer: Pavia, Modena, Sesto al
Reghena, Novigrad istarski itd.) gotovo uvijek
pojedinačno , u kojem posebnom različitom
obliku uz ostale suvremene, no nigdje u shemi i
kompOZiciji poput one na splitskim sarkofazima
i plutejima. Ta činjenica oči to potvrđuje da je u
Splitu, u navedeno vrijeme, djelovala klesarska
radionica visoke obrtničke vještine i posebnih
značaj ki koja je proizvodila vrsnu skipturu s
motivima svojega doba.
Oba epitafa , i nadbiskupov i priorov, i po epi-
grafičkim obilježjima i po mjestu na kojem su
uklesani (uski rubni pojas poviše ukrasnih polja
i isto takav uski pojas na poklopcu sarkofaga),
upućuju da su natpisi ubačeni nakon što je pred-
nja strana bila ukrašena opisanim motivinla
ukrštenih ljiljana u kvadratičnim poljima, tj. da su
III. 24.
739
 dodani u nekoj trećoj upotrebi sarkofaga.
Kad je, pak, riječ o identifikaciji nadbiskupa
Ivana spomenuta u epitafu, njega bi se, možda,
s mnogo opreza moglo povezati s Ivanom
biskupom eccelesie Salanentiane (odnosno
Salanentiae i Salunentianensis), koji se spominje
uz ta tri različita naziva svoje biskupije medu
potpisnicima Nicejskoga sabora 787. godine O.
Darrouzes, 1975; R. Katičić, 1993, 25). Dakako,
ukoliko se konačno ipak dokaže da je upravo taj
o prelat Ivan bio splitski nadbiskup.
Literatura: D. FARLATI, 1976; F. BULIĆ, 1882;
ISTI, 1912; L. DUCHESNE, 1904; Lj. KARAMA1'l,
1925; N. KLAIĆ, 1965; S. GUNJAČA, 1973; Ž.
RAPANIĆ, 1965; ISTI, 1982; R. KATIČIĆ, 1993,
26; Isti, 1998.
Ž.R.

Split, Poljud
ill. 25. crkva Sv. Trojice, kraj 8. ili početak 9.
stoljeća
Crkva Sv. Trojice nalazila se nekoć u polju,
udaljena oko 2 km od grada. Najbolje je
sačuvana crkva oveće grupe šesterolisnih crkava.
Uokolo središnjeg kružnog prostora niže se šest
aps ida nadsvođenih polukalotama. Na njima
počiva tambur s kupolom koja je restauratorskim
intervencijama obnovljena 1972. godine. Vanjski
su zidovi crkve rasčlanjeni plitkim lezenama.
Zapadna i jugozapadna apsida bile su možda u
nekom ranijem razdoblju popravljane, pa su
ostale potpuno (zapadna) ili dijelom (jugozapad-
na) bez te vanjske razrade plašta, a na njima su
po jedna vrata. Onim zapadnim je okvir naknad-
no umetnut, a čini se da je okvir jugozapadnill
izvoran. U interijeru je kameni impostni vijenac
odvajao zonu svodova od zida crkve, a u tje-
menima kalota uzidane su kamene patere.
Oltarna ograda dijelila je crkvu po sredini , spa-
jajUĆi nasuprotne čeo ne zidove, tako da su tri
i stočne apside s malin1 prozorinla bile svetište.
Crkva se datira na temelju analiza skulpture u 8/
9. stoljeće , a dio sačuvanog natpisa na trabeaciji
ograde sponimnje posvetu sv. Mihovilu.
Druge šesterolisne crkve lošije su sačuvane , a
otkrivene su u Brnazama kod Sinja (kat. br. N.
112), Pridrazi kod Novigrada (kat. br. N . 215),
Sv. Ju~a u Škabrnji, Sv. Marija u Trogiru, crkva u
Kašiću kod Zadra (kat. br. IV. 145). Varijantu s 5
apsida i pravokutnim ulazninl prostorom
III. 25. pokazuju dvije zadarske crkve, Sv. Krševan na

'140
Kolovarama i Sv. Marija Stomorica, a osmerolis-
na je crkva u Ošlju, na području Zahumlja.
Većina ih je posvećena sv. Mihovilu ili sv. Mariji,
što ih dovodi u vezu s Beatom Marijom
Rotundom, i funkcijama što ih ona uglavnom
nosi. Te su crkve uglavnom funerarne, memori-
jalne namjene, mauzoleji, oratoriji i privatne
kapele.
Literatura: J. MARASOVIĆ - T. MARASOVIĆ - M.
MARASOVIĆ, 1971; T. MARASOVIĆ, 1984, 135;
P. VEŽ i Ć, 1991, 323; ISTI, 1991, 22; M.
JURKOVIĆ, 1995, 225; ISTI, 1<)96, 237
Mj
m. 26. ulomak luka oltarne ograde, kraj 8. ili
početak 9. stoljeća
vapnenac
visina: 17 cm, raspon: 90 cm, debljina: 9 cm
Arheološki muzej Split; inv. br. S 12 = A 628 = M
1629.
Polukružni dio luka, na pročel noj strani podi-
jeljen je u dva pojasa. U gornjem su vitke kuke,
s perforiranim središtem zavojnice te postavljene
simetrično, lijevo i desno od križa u sredini. U
donjem pojasu je natpis koji glasi: [. .. xap svlBIT-
NEIXE + INTRANTIBVS PA[x.. 1("Mir onima koji
ulaze, mir onima koji izlaze"). Klesan je izduže-
nim slovima rustične kapitale, i to zrcalno od
središnjeg križa, koji korespondira s gornjim u
ukrasnom polju s kukama. Ovaj način uklesa-
vanja teksta neobičan je i vrlo rijedak primjer
natpisa u kojem se tekst reproducira do stupnja
apstraktne, likovne simetrije.
Literatura: F. BULIĆ, 1891, 19; L. JELIĆ - F.
BULIĆ - S. RUTAR, 1894, 182, 211; C. FISKOVIĆ,
1949, 211; Ž. RAPANIĆ, 1958, 115; ISTI, 1963-
1965 (1972), 276, 6; J. MARASOVIĆ - T
MARASOVIĆ - M. MARASOVIĆ, 1971, 8; M. P.
FLECHE MOURGUES et alii, 1992, 225; R
KATIĆIĆ, 1998, 240.
VD.
m. 27. četiri ulomka mramornih lukova
Ćetiri ulomka mramornih lukova iz crkve Sv.
Trojice koji se međusobno ne spajaju. Jednake
vanjsko-formalne odlike potvrđuju pripadnost
istoj trabeaciji, odnosno oltarnoj ogradi.
a. ulomak luka
mramor
visina: 15 cm, dužina: 44 cm, debljina: 12 cm
Arheološki muzej Split, inv. S 52 a= M 1633-
Ulomak je nađen 1891. godine.
Ulomak je početni dio lijeve strane luka, što III. 26.
pokazuje zasjek za pajanje na arhitrav. Raščla­
njen je u tri pojasa: dva gornja su ravna i ispu-
njena kukama, odnosno natpisom, dok je donji
skošen i prazan. U ačuvanom natpiSU raspozna-
ju se rIJeCI posvete svetom Mihovilu
arkanđelu: ... MICHAHElI ARC[hangelo ... 1. Tekst
je uklesan prilično pravilnom rustičnom kapi-
talom, s niskim, široko razmaknutim slovima.
Jezične osobitosti pokazuje način pisanja imena
Michael, gdje je ispred vokala E ubačeno slovo
H da se razbije diftong !\E. Karakteristično slovo
A, vrlo složenog dukmsa, s poprečnom crtom
oštro zašiljenom prema dolje, svjedoči o nasto-
janju oko kvalitetne razine klesanja tekstova i
njegovanju pisarske vještine u karolinško doba.
b. ulomak luka
mramor
visina: 15 cm, širina: 29 cm, debljina: 11 cm
Arheološki muzej Split, inv. br. S 52b = M 1633.
Ulomak luka, izvedbom potpuno odgovara
prethodnom ulomku (kat. br. III. 26). Uklesani
tekst je prilično manjkavo Jednu od mogućih
nadopuna predložio je F. Bulić , a glasi .. .. Rl
CON[fessori ...1.
C. ulomak luka
mramor
visina: 15 cm, širina: 24 cm, debljina: 11 cm
Arheološki muzej Split, inv. br. S 52 c.
Ulomak luka malo zaobljena presjeka, kompozi-
cijski riješen kao i prethodna dva ulomka.
Natpis ... CISEI je vrlo fragmentaran i nije ga
moguće pročitati. Između slova I i S te E i I zam-
jetan je veći razmak.
d. ulomak luka
mramor
dužina: 27 cm
Arheološki muzej Split, inv. br. S 52 d.
Ulomak luka vrlo oštećen , nađen 1891. godine.
 J Split, crkva Sv. Mihovila in ripa maris
~O
I
o 9. stoljeća.
LJ
o ranih palmetama smještenim pod arkadama, Na
III. 27a-<l. Istovjetne obrade kao i prethodni ulomci, U kr-
njem natpisu čitaju se slova I...lEO ENS[" ,l, dok
je ostatak teksta nečitljiv,
Osim opisanih, u literaturi je registriran još jedan
ulomak luka iz crkve Sv, Trojice koji je danas
izgubljen, Pronac1en je istraživanjima 1948,
godine, Dužina mu je iznosila 18 cm, a debljina
9 cm, i bio je izraden od vapnenca, Na prednjoj
strani imao je krnji natpis koji se restitueijom
mogao pročitati kao [",cum fiJLIO ME[o,,,]
Literatura, F, BULI Ć , 1891, 19; p, RADIĆ , 1891 ,
20; ISTI, 1897, 40; L JELIĆ - F, BULIĆ - S, RUTAR,
1894, 182, 211; C. FISKOVIĆ, 1949, 211; Ž,
RAPANIĆ, 1958, 115; ISTI, 1963-1965 (1972), 276,
6; J. MARASOVIĆ - T. MARASOVIĆ - M,
MARASOVIĆ, 1971, 8; M, p, FLECHE MOUR-
GUES et alii, 1992, 225; R. KATIČIĆ, 1998, 240,
III. 28. V. D,
'142
m. 28. plutej oltarne ograde, prva polovina
vapnenac
dužina: 183 cm, visina: 59 cm, debljina: 9 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv, br 2950
Plutej je sačuvan u cijeloj dužini, a priklesan u
dnu, Ukrasno polje obrubljeno je tankom letvi-
com, a na njemu je kompozicija Simboličkoga
prikaza raja, koju predstavlja niz križeva flank i-
pluteju je niz od četiri arkade ispunjene dvopru-
tom pletenicom i s vrlo stiliziranim kapitelima,
Tanki latinski križevi nisu ukrašeni, već su samo
obrubljeni, a pod njima su palmete mesnatih
zaobljenill !istova, Iznad vodoravnih hasti su po
dvije rozete. Tri para sači njavaju virovite rozete, a
jedan je s višelatičnim ina čicama, U gornjim
uglovima i izmedu lukova su stilizirani ljiljani,
Literatura: D, ]ELOVlNA, 1981, 248; T. MARASO-
VIĆ - M, ZEKA-N, 1982, ll8; Ž, RAPANIĆ, 1987,
176,
TB,
Crkva Gospe od Pojišana
III. 29. arhitrav oltarne ograde, druga polov-
ina 9. stoljeća
vapnenac
visina: 24 cm, dužina: 107 cm, debljina: 13 cm
Muzej hrvatskill arheoloških spomenika Split,
inv, br 2951.
Dio arhitrava, u gornjem pojasu ukrašen
motivom mec1usobno prekriženih tropmtih luko-
va na savijenom užetu, te natpisom u donjem: +
ASPICITE DEPIC1V(m) CONSCRIPTA LEGALlA
D(e)O DICATA .. ,,(" + Pogledajte naslikano! Po
zakonu sastavljeno, Bogu je posvećeno", "),
Sadržaj sačuvanog teksta, koji započima riječima
eksklamacije, upozorava vjernike na ukrašenu
unutrašnjost crkve, Po svoj prilici svjedoči da je
ranosrednjovjekovna crkva posvećena Gospi,
koja se nalazila izvan zidina grada Splita, bila
ukrašena freskama ili slikama, osim što je imala
uobičajeni kameni namještaj, tj, ornamentiranu
oltarnu ogradu,
Literatura: F, BULIĆ, 1901a, 231; LJ KARAMAN
, '
1938, 70; Z, RAPANIĆ, 1963-1965, 281 ; A.
DUPLANČIĆ, 1993, 9
V. D,
Split, DioIcIet;faIJOll8 pslllČll
m. 30. arhitrav oltarne ograde, druga polov·
ina ili konac 9. stoljeća
vapnenac
visina: 21,5 cm, dužina: 136,5 cm, debljina: 11
cm
Muzej grada Splita, inv, br. 1173.
Arhitrav, koji je pripadao lijevoj strani oltarne
ograde, kompozicijski je oblikovan u dva pojasa,
U gornjem, dekorativnom, niz je vitkih izduženih
kuka, ukrašenih žlijebom i polegnutih nalijevo,
dok je u donjem pojasu dio donacijskog natpisa,
Osim na prednjoj strani, natpiS je uklesan i na
donjoj, užoj strani arhitrava, U tekstu na prednjoj
strani zabilježeno je ime donatora, koji se zvao
Gadua, i koji je zajedno sa svojom ženom i
Sinovima-djecom sagradio crkvu , očigledno kao
svoju obiteljsku, zavjetnu bogomolju, Natpis
glasi:" ,ET PECCATOR GADUA UNA CUM CO~I­
UGE MEA ET FILlIS N(ost)RIS EDIFICAVIM (us)
TEMPLUM HOC ET",(" .. ,i grešnik Gadua sa svo-
jom ženom, i s našom djecom, sagradili smo ovaj
hram i .. :) Ime graditelja i donatora Gadlla nije
~~ \ "
_ _ _
II
dosad poznato u onomastičkom repertoaru III. 29.
istočnoga Jadrana, a teško je protumačiti i oblik
u kojem je zapisano, Možda se radi o iskriv-
ljenom imenu, tj, izvedenici osobnog imena
Gaudiu5 koje je u antroponimiji Dalmacije često,
Izradu oltarne ograde u toj crkvi potpisao je kle-
sar imenom Dominik, što je ostalo zabilježeno u
natpiSU na donjoj, užoj strani arhitrava: +
DOMINNICUS MARMURARIO QUI VOBIS ISTUS
CANCELLUS FABRICAVIMUS (O. + Dominik, kle-
sar koji smo izradi li Vama ( s vama) ovu oltarnu
ogradu .. , "), Klesar je uz ime, točno odredio i
svoj zanat, naznačivši da je mal1l1Urarills (kle-
sar). Zanimljivo je da je početak riječi
Dominicus, tj, Dom uklesano poviše ostatka te
riječi. Veći broj morfoloških pogrešaka u ovom
dijelu teksta navodi na zaključak da je sastavljač
bio nedovoljno vješt latinskom jeZiku, Grafijske
osobitosti očituju se u uporabi slova M s malom
kukicom iznad i ispred okomite haste, zatim
slova U, koje je i ovdje u obliku karakterističnom
za splitske natpise. Arhitrav je nađen kao spolia
u romaničkoj ku ći (na današnjoj Poljani Grgura
Ninskog, oko crkve sv, Filipa) u blizini istočn ih
vrata (PO/ta Argentea) Dioklecijanove palače ,
Literatura: L. JELIĆ, 1895, 68: Ž, RAPANIĆ, 1963-
1965, 289; ISTI, 1983; ISTI., 1984, 174; ISTI, 1987;
R. MIHALJČIĆ - L. STEINDORFF, 1982, 75,
V. D,
III. 30.
'143

III. 31. Trogir, katedra'a
m. 31. zabat oltarne ograde, sredina ili druga
polovina 9. stolj eća
vapnenac
dužina: 69 cm, debljina: 8 cm, visina: 52 cm
Muzej grada Trogira.
Veći dio zabata otkriven je u konzervatorskim
radovima na krovu katedrale u Trogiru. Središnje
polje omeđeno je kukama na kratkoj i punoj
nozi, a na luku je natpis od kojega su sačuvana
samo tri slova: ... EPA .... U središnjem polju je
križ ukrašen pletenicom s dvjema pticama i dvije
virovite rozete u gornjem. Ptice su oblikovane na
karak terističan predromanički način u krutOj,
linearnoj grafi čkoj maniri u plitkom reljefu s
plošno uparanim linijama. .
Literatura: j. BELAMARIC, 1981, 159; M.
IV NIŠEVIĆ, 1981, 170; T. BURIĆ, 1982, 138.
III. 32. T. B.
'144
Trogir, crkva Btt. CipriBna
m. 32. ulomak arhitrava oltarne ograde,
druga polovina 9. stoljeća
vapnenac
visina: 18 cm, dužina: 83 cm, debljina: 10 cm
Župni ured Marina.
Početn i dio arhitrava oltarne ograde spojen je od
tri ulomka. Kompozicija na pročeljnoj strani
podijeljena je u tri pojasa. U gornjem je niz tro-
prurih arkada koje se međusobn o sijeku, a pod
njima uže. Polukružnica na početku ima list koji
je vjerojatno imao smisao " započinjanja " te bi po
značenj u bio istovjetan križu uklesanom u don-
jem pojasu s natpisom. U tekstu koji glasi: +
HOC TEMP[I]VM UNERAB[LlS BEATI CE[priani
vel Cebrianil ... (" + Ovaj časni hram blaženoga
Ciprijana ... "), spominje se crkveno zdanje,
OČigledno poznato po svetosti i ljepoti. Ime
sveca, kojemu je crkva bila posvećena, nije se u
potpunosti saču valo , ali se po svoj prilici radi o
sv. Ciprijanu , što se razabire iz dva sa čuvana
početna slova (Ce) krnjeg svečeva imena. U
Trogiru se u prošlosti njegovao kult sv. Ciprijana,
a veliki broj antroponima u srednjevjekovnim
trogirskim dokumentima upućuje da se ime
Ciprijan-Ciprianus bilježilo u razl i čitim oblicima,
poput Cebrianus, Ceprianus... Analogno tim
primjerima pretpostavlja se da je sličnim oblikom
bilo zapisano i ime sv. Ciprijana na ovom nat-
pisu. z pretpostavljene glasovne promjene koje
se javljaju u imenu Ciprianus-Ceprianus, u nat-
pisu su prisutne još neke oznake tzv. vulgarnog
[atinskog jezika vidljive uneskladnoj fleksiji
imenica i pridjeva kao Što je, na primjer, Sintag-
ma venerabilis templum zapisana umjesto vene-
rabile templum.
Arhitrav je otkriven u selu Marini, nedaleko od
Trogira, koje je koncem 15. stoljeća utemeljio
trogirski biskup F. Marcel na svom posjedu.
Zbog navedenih okolnosti nalaza, nije do kraja
izvjesno odakle spomenik potječe , iako je tro-
girsko podrijetlo najvjerojatnije. Može ga se
povezati uz crkvu Sv. Ciprijana, koja se nalazila
uz more, na ulazu u trogirski kanal, odakle je
naknadno dospio u Marinu prigodom gradnje
biskupova kaštela 1495. godine. Crkva
posvećena sv. Ciprijanu nalazila se s~e do sre-
dine 20. stoljeća na rtu zvanom Cumbrijan-
Cunbrijan , tj. nekadašnjem rtu Svetoga Ciprijana.
U literarnim izvorima iz 17. stoljeća opisuje se
kao malo svetište starinskoga ustroja, uvel ike i
odavna štovano zbog obilja relikvija koje su se u III. 33.
crkvi nalazile.
I ovaj spomenik, kao i slični pred romanički, koji
su otkriveni kao spolia u crkvama i građevinama
na posjedima splitskog ili zadarskog biskupa, u
Kaštel Sućurcu (tzv. Sućurački luk) ili u
Sukošanu (zabat nad vratima crkve Sv. Kasijana),
gdje su dospjeli iz gradskih katedrala Splita i
Zadra, služi kao primjer prenošenja ranijeg pre-
dromaničkog namještaja s njihovih prvotnih
lokacija na veće ili manje udaljenosti, za pmrebe
sekundarne izgradnje ili simboličku sakralnu
namjenu u sklopu novosagradene crkve.
Literatura: l. BABIĆ, 19%.
V. D.

Crkva Sv. Marije na Trgu (Poljani]

m. 33. plutej oltarne ograde, druga polovina
9. stoljeća
vapnenac
širina: 68 cm, debljina: 12 cm, visina: 109 cm
Muzej grada Trogira.
Plutej sačuvan čitav iz dva komada. Ukrasna
ploha sastoji se od središnjeg polja i poprečne
letve na vrhu. Letva je ukrašena troprutom Trokutasto polje obrubljeno je ravnom letvom i
geometrijskom mrežom, a na središnjem polju je kimationom, stiliziranim popU[ troprutih arkadi-
klasična predromanička kompozicija arkade pod ca. Vanjski rub zabata čine izdužene i polegnute
kojom je križ s palmetama i rozetama. Arkada je kuke sa spiralnom zavojnicom. Motiv ribe i poli-
ispunjena troprutom pletenicom, a u gornjim pa uklesan u lijevom kuru kosih strana zabata,
uglovima su stilizirani ljiljani. personificira borbu Krista i Sotone za duše umr-
Literatura: M. ABRAM I Ć, 1927, 80; N. GABRIĆ, lih. Preuzet je iz starokršćanske ikonografije III. 34.
1971, 67; T. BURIĆ, 1982, 131.
TB.

m. 34. ulomak zabata, prva polovina 9. sto-

ljeća
vapnenac
visina: 90 cm, širina: 137 cm, raspon luka: 91 cm,
debljina: 12 cm
Muzej grada Trogira, inv. lapidarija 146.
Dio zabata oltarne ograde kojemu manjka trećina
plohe na desnoj strani. Na pročelju je kompozi-
cija koja slijedi uobičajenu shemu ukrasa na pre-
dromaničkim zabatima, a ikonografski slavi
Kristovu pobjedu i Uskrsnu će . U sredini troku-
tastog polja je vitki križ, žlijebljenill krakova,
likovno vrlo blizak ranokršćanskima. Pod njinl
su dvije, jednostavno i skladno stilizirane golu-
bice, postavljene sučelice. Sa strana gornje
polovice križa naziru se tragovi mučenih rozeta
koje su uz raspelo simbolizirale Sunce i Mjesec. L -_________ _ ______________________________ ~

'145
 potvrđene na lokalnom prostoru (Salona), a
jedinstven je u dosadašnjem likovnom repertoaru
predromaničkog crkvenog namještaja
Na luku zabata uklesan je zavjetni natpis s for-
mulom zagovor'd. Izriče molitvu Bogorodici, koja
se zaziva kao odvjetnica ljudi, da se utječe za
spas duša pokOjnika. Tekst, prema restiruciji V.
Kovačić , glasi:
t IN D(e)I N(o)M(jne) INTERCESSIO(ne)
S(an)C(t)A[e] M[a]R[i]E A...
(t U ime Božje, zagovorom sv. Marije .. .).
Kraj natpisa nedostaje, dok slovo A sačuvano iza
Marijina imena, vjerojatno upućuje na početak
jednog od atributa koji su se nerijetko pridavali
Bogorodici, poput Adjufrix, AuxiUatrix, odnos-
no Advocafrix, da je označe pomoćnicom ili
odvjetnicom ljudi. NatpiS je uklesan slovima
rustične kapitale i uncijalnog pisma.
Spomenik je pronađen u pločniku crkve Sv.
Sebastijana na glavnom gradskom trgu, koja je
podignuta u 15. stoljeću na mjesru ranijeg trije-
ma, predvOIja crkve Sv. Marije "de Platea". Od
nastanka građevine na tom mjestu, to je pred-
vo~e imalo sepulkralnu namjenu, što potvrđuju
otkriveni antički i ranosrednjovjekovni sarkofazi
te zidane grobnice. Zbog sadržaja natpisa na
III. 35. zaba tu i okolnosti u kojima je pronađen ,
7 46
spomenik se izvorno pripisuje šesterokonhnoj
crkvi Sv. Marije na Trgu (Poljani).
Liferatura: V. KOVAČIĆ, 1995.
V. D.
Trogir, crkva Sv. Miho";/a od /vernića
(LslldirsJ, Malo polja
m. 35. luk oltarne ograde, prva četvrtina 9.
stoljeća
vapnenac
dužina vanjskog oboda luka: 134 cm, dužina tan-
gente luka: 82 cm, debljina: 13 x 21 cm
Muzej grada Trogira, inv. lapidarija 57.
Dio luka oltarne ograde, rustične izrade i jed-
nostavne kompozicije, razdijeljene u dva pojasa.
. gornjem je niz kuka koje su do tjemena luka
nagnute nadesno, a potom se račvaju nalijevo.
Na desnom kraju, u visini polja s kukama je
isječak gdje se luk prislanjao na arhitrav s oslon-
cem na kapite!.
U donjem pojasu je natpis s početnim riječima
zavjetne formule de donis Dei i spomenom sveca
kojemu se djelo posvećuje. Katpis glasi: t DE
DO'lIS D(e)I ET S(an)C(t)I MICHAEL!
ARCHANGELIQ[ue] ... (" tOd darova Božjih i
svetoga Mihovila arkanđela i .... "). Spomenuta
uvodna formula je rano kršćansko naslijeđe ,
posebice poznata s natpisa na mozaičkim
podovima starokršćanskih crkava gdje su razni
pojedinci, donatori. bilježili svoj osobni udio u
gradnji ili uređenju crkve.
Slično i darovatelj crkve u ranosrednjovjeko-
vnom Trogiru, čije je ime u natpisu na luku osta-
lo nepoznato, ističe da zavjet prinosi kao uzdar-
je za materijalna dobra već darovana od nebes-
kih dobrOČinitelja, Boga i sv. Mihovila.
Natpis je klesan rustičnom kapitalom. U tekstu se
specifičnim oblikom izdvajaju slova Q i G, koji
pružaju oslonac za dataciju spomenika u prva
desetljeća 9. stoljeća. Oba slova, G sa završetkom
u obliku kose haste i Q s unutarnjom okomitom
crticom, nastavljaju se na starije forme poznate
još u kasnoj antiCi, osobito na starokršćanskim
mozaičkim natpisima 6. stoljeća te u razdoblju
predromanike. Oblik slova Q, analogan grafemu
na trogirskom luku, čest je u natpiSima koji
tijekom 7. i 8. stoljeća nastaju na sjeveru Italije, u
krugu langobardske dvorske epigrafike.
Literatura: M. IVANIŠEVIĆ , 1981, 170; T. BURIĆ,
1982, 137; R MlHALJČIĆ - L. STEINDORFF, 1982,
46; R KATIČIĆ, 1998, 240.
V. D.
Trogir, nepoznata nalazišta
m. 36. plutej oltarne ograde, 9. stoljeće
vapnenac
dužina: 77 cm, debljina: 10 cm visina: 53 cm
Muzej grada Trogira.
Veći ulomak pluteja od kojega je sačuvan još
jedan manji ugaoni dio. Naknadno je bio upotri-
jebljen za natpis koji je uklesan na poledini, ali
je potom potpuno radiran. Ukrasno polje ima
tzv. Korbboden motiv od troprutih traka i
pletenica, te više biljnih i cvjetnih motiva (rozete,
listovi, stilizirani ljiljani). .
Literatura: Lj. KARAJvIAN, 1930, 101; T. BURIC,
1982, 131.
T. B.

m. 37. poklopac sarkofaga, druga polovina

8. stoljeća
vapnenac
visina: 76 cm, širina: 65 cm, debljina: 10-16 cm
Arheološki muzej Split, inv. br. S 9.
Spomenik je nađen oko 1894. godine iza crkve ... ET VIII S(an)C(t)I PATRI / III. 36.
Sv. Petra, u dvorištu kuće Slade-Silović u Trogiru. ... BVS Q(ve) IN CONST[antinvml /
Ulomak prednje strane poklopca sarkofaga, vrlo ... [i]MPERATOREM VT /
oštećen. Sljeme je nisko ispljošteno. 1\a hrptu je
... A AMPLIVS AD PO /
isklesan veliki križ, ispunjen dvoprutom pleteni- .. .ITV PATLATVR .
com s "očima " i volutama na završecima haste. Uzimajući u obzir tipološke i dekorativne ele-
Izrazitu sličnost ovoga ukrasa s izvedbom "jon- mente zastupljene na spomeniku, postoji velika
skih voluta" na krstionici kneza Višeslava oko vjerojatnost da se radi o bizantskinl carevinla 8.
800. godine, Lj. Karaman je smatrao stilskom i stoljeća , Konstantinu V (741-775) ili Konstantinu
kronološkom odrednicom, koja bi upućivala na VI (780-797)
počemo razdoblje formiranja predromaničkog
Tekst je isklesan i na pročelnom, uskom rubu
likovnog stila i pomogla u dataciji spomenika u poklopca, slovima različita oblika od onih na
drugu polovinu 8. stoljeća . gornjoj strani, i sadržajno je cjelovitiji. Restituiran
Krakovi križa protezali su se preko obiju glasi: [Clerici atlQVE LAICI ORATE PRO ME
skošenih strana poklopca, koji je pokrivao PAV[lol, a izriče molbu vjernicima da se mole za
sarkofag približne dužine oko 2 m. Tipološka
inač ica reljefnog križa prevučena duž čitave III. 37.
širine poklopca, karakteristična je za rani srednji
vijek, a poznata je sa sarkofaga ravenskih nad-
biskupa Feliksa (+ 723.) i Gracijoza (+ 795.), kao
i sa sarkofaga splitskog nadbiskupa Ivana (kat.
br. III. 24.) te na poklopcu sarkofaga iz Galižane
(kat. br. I. 68 ).
Na gornjim stranama i na rubu poklopca bio je
dug natpis, od kojega se sačuvala samo trećina
teksta s desne strane poklopca. Tekst je u sedam
redaka i sadržajno je prilično manjkavo Prvi redak
je oručen , a u ostatku teksta se razabire spomen
nekog bizantskog cara imenom Konstantin .
... O... E MEI /

'147
 dušu pokojnika, nekog Pavla. Lj. Karaman je
pretpostavio da se radi o naknadno uklesanom
tekstu, dakle o natpisu iz vremena kada je
sarkofag bio upOlrebljen za ukop nekog grad-
skog odličnika , imenom Paulus. Razli čito
mišljenje o lOme iznio je M. Ivanišević, ustvrdivši
da su oba dijela natpisa, onaj na pokrovnoj ploči
i onaj na rubu, nastali istodobno i da su dio istog
natpisa, koje se tumačenje čini ispravnim.
Vrijeme nastanka natpisa na sarkofagu, u kojemu
je vjerojatno upokojen neki visoki bizantski
činovnik grada Trogira, dosadašnja literatura
smješta u vrijeme vladanja dvaju bizantskih care-
va, Konstantina V. i Konstantina Vi., tj. od 741.
do 797. godine, oslanjajući se na dataciju koju je
predložio Lj. Karaman.
Literatura: F. BULIĆ, 1901, 231; Lj. KARAMAN,
1929. (930), 183; ISTI, 1941 - 1942, 73; I.
DELALLE, 1936, 9; M. IVANIŠEViĆ, 1980, 969;
ISTI, 1981, 169; T. BURIĆ, 1982, 140; 156; R.
MlHALJČIĆ - L. STEINDORFF, 1982, 47; I.
BABIĆ, 1985, 26; M.-P. FLECHE MOURGUES et
alii, 1992, 264; R. KATIČiĆ, 1998, 240.
VD
m. 38. ulomak grede, 9. stoljeće
vapnenac
visina: 13,5 cm, dužina: 50 cm, debljina: 11 cm
Muzej grada Trogira, inv. br. 37.
Ulomak većeg natpisa kvalitetne izvedbe, ukle-
san u dva reda. Ostatak teksta glasi: ... [p]LEN1
SUN[t] CELUi] ET / .. .EXCELSI BENEDEC ...
(" ... Puna su nebesa i.. .! (na) VISIOl
Blagoslovljen ... '). Sadržaj natpisa poznati je
izvadak iz dijela pohvalnice iz Starog (Izaija, 6, 3;
Psalam 117, 26) i Novog zavjeta (Otkrivenje, 4, 8
i Matej, 21 , 9; Marko 11, 10; Luka , 19, 38)
pretočen u tekst Sanctusa (Svet), tj. iz dijela rim-
skog kanona mise. Slova su neujednačene visine,
ali pravilna i duboko klesana strokutastim serifi-
ma. Tekst je bez kratica iligatura. Grafijski su
III. 38. zanimljiva slova D, u obliku grčke majuskuine
'148
delte, slovo S nagnulO nadesno i U, koji tip je
osobito čest u ranosrednjovjekovnim natpisima
grada Splita. Dosadašnja literatura datira ga u ll.
stoljeće, no skloniji smo ranijoj dataeiji.
Literatura. M. IVANIŠEViĆ, 1981, 174.
VD.
m. 39. Solidus beneventanskog vojvode
Grimoa1da m (788-806)
zlato
promjer: 20 mm, težina: 3,79 gr.
Benevent 788-792. godina
Arheološki muzej Split, inv. br. 880.
Zlatnik je pronađen 1937. godine u neposrednoj
blizini grada Trogira.
Au. GRIM - VALD
Poprsje Grimoalda; en jace, bradat, odjeven u
tuniku i ogrnut plaštem, oknmjen krunom s
križem, u desnici zemaljska kugla s križem.
Rv. DOM(inu)S (četiri točke u obliku križa)
CAR(olu)S R(e)X.
Prema: BMC/ Lomb. 2
U sredini križ na postolju, u polju G - R (=
Grimoald); u egzergu: ViC(torj)A; plitki obrub u
reljefu.
,- - -
III. 39.:J
- - - -- - -- - - -
U razdoblju od 788-792. godine langobardski
dux Grimoald III. emitira zlatnike s imenom
Karla Velikoga, što je odraz društveno-političkih
promjena nastalih nakon franačkog podvlašćiva­
nja langobardskog VOjvodstva u Beneventu 787.
godine. Nalaz Grimoaldovog solida opće nito
isti če značenje trogirske luke, kao važnog
prometnog punkta na istočnom Jadranu.
Odražava ne samo trgovačke kontakte koji su se
odvijali između gradova bizantske Dalmacije s
obalnim gradovima Beneventa na zapadnoj obali
Jadrana, koji su zabilježili napredak oko sredine
8. stoljeća , već i protok putnika, odnosno
hodočasnika kroz trogirsko pristanište. S dosta
vjerojatnosti može se sagledati i u kontekstu
franačkog isplovljavanja na Jadran, te opće
karolinške ekspanzije na tlu langobardske Italije,
odnosno franačkih težnji usmjerenih prema
istočnom Jadranu , pred konac 8. stoljeća.
Literatura.· M. NANIŠEVIĆ, 1980, 969; V.
DELONGA, 1985, 102, 109.
V. D.
Vranovići (?] kraj KottJI'IJ, CrInta 511.
Stiepllna
m. 40. nadvratnik, rano 9. stoljeće
vapnenac
visina: 20 cm, širina: 90 cm, debljina: 16 cm
Franjevački samostan Gospe od Otoka kod Tivta
Nadvratnik s natpisom na prednjoj i donjoj strani.
Na prednjoj su uklesana dva križa i tekst u tri
retka , koji glasi: I(n) N(o)M(ine) D(omi)NI ET
SALVATORI(s) NOS(t)RI lesu Christi EGO DAJ'<A
ET HUROCUS CONlUGE MEA...("U ime
Gospodina i Spasitelja našega Isusa Krista, ja
Hurok i žena moja Dana... ") U sačuvanom nat-
pisu na donjoj strani se čita: .. .... O STEF...... RI ET
S(an)C(t)1 STEFAl\'l PRO REMEDIAJ\1 AJ'<I.ivIE
NOSTRE AD ONOREM S(an)C(t)1 AM(en)
(" .. .Svetom Stjepanu za spas duše, u čast Svetoga.
Amen.").
Natpi svjedoč i o izgradnji crkve posvećene sv.
Stjepanu, a donatori su Hurok i njegova supruga
Dana. jezične nepravilnosti u tekstu pokazuju da
je sastavljač natpisa bio nevješt u latinskom
jeziku. Primjerice, u formuli koja bi trebala glasiti
ego Hurocus et Dana coniuge mea, mijenja slijed
riječi , pa u zapisanom izrazu ego Dana et
Hurocus cO/liuge mea izgleda kao da je Dana
muško, a Hurok žensko ime. Odstupa se i od
pravilne fleksije, pa umjesto pro remedio anime
nostre u natpisu stoji pro remediam anime nostre.
Natpis je posebno zanimljiv po antroponimijskim
elementima koji se odnose na imena donatora
spomenutih u sadržaju. Za razliku OCI imena
Dana, za koje je nedvojbeno da predstavlja
deminutiv slavenskog dvočlanog imena poput
Prodana, Bogdana i si., tumačenje oblika i eti-
mologije imena donatora crkve Sv. Stjepana,
Huroka, stvaralo je poteškoće pa su iznesena dva
različita mišljenja. Dok je J. Kovačević antropo-
nimu pripisao tursko (avarsko) porijeklo,
povezujući ga s imenom turskog plemena Urug,
po mišljenju I. Nikolajev ić, koje je danas i prih-
vaćeno, radi se o imenu germanskog porijekla,
koje se u oblicima Unroch, Unroc, Hunrocus ner-
ijetko javlja u langobardskim i franačkim
izvorima u 8. i 9. stoljeću. Među nositeljima toga
imena su, na primjer, grof Umok (comes
Unruocus) jedan od svjedoka-potpisnika
oporuke Karla Velikoga, zatim Unroc, sin furlan-
skog vojvode Eberharda (866-875) ili sin spoIet-
skog vojvode Suppa, spomenut u ispravi iz 890.
godine.
U grafiji natpisa karakteristična su sljedeća slova:
rombično O, uncijalni oblik E. H i U, a osobito
G s kosom donjom hastom te R s vrlo kratkom
zakošenom hastom, koji oblici obilježavaju nat-
pise ranoga 9. stoljeća u Dalmaciji kao i na tlu
hrvatske kneževine. Po spomenutim grafijskim
elementima natpis je vrlo sliča n epitafu na
sarkofagu kotorskog građanina Andreacija (kat.
br. III. 5), pa su vjerojatno oba spomenika nasta-
la u klesarskoj radionici Kotora koja je djelovala
početkom 9. stoljeća.
Spomenik je pron ađen u franjevačkom
samostanu na Otoku 1957. godine, ali pitanje
njegova prvotnog smještaja još uvijek nije točno
utvrđeno. U obzir dolaze tri crkve s titularom sv.
Stjepana: predromanička crkva u Sušćepanu
iznad Herceg-Novog, u Radova nićima u Luštici, i
crkva u selu Vra novićima, koju ubikaciju histori-
ografija zasad drži najvjerojatnijom. Oko
Vranovića , deset kilometara južno od Kotora,
središte je srednjovjekovne župe Grbalj i jedna
od pretpostavljenih lokacija antičkog AcnlVi-
uma.
Literatura: J. KOVAĆEVIĆ, 1967, 287, 367-369;
ISTI, 1956, 4; ISTI, 1973, 46; l. lIKOLAJEVIĆ,
1978; MlHAL]ĆIĆ - L. STEI DORFF, 1982, 89.
V. D. III. 40.
L _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ __ _ ----'
'149
 (euterion) u dnu sjevernoga broda rano-
r kršćanske katedrale. Tu su zacijelo već od 9. sto-

:_=_ -_~~:::-:_~::: _-_- _-_-tl-1 A-J-'-r-EC-C'-,-'-PIS- - - _~

ljeća čuvane relikvije sv. Anastazije, tj. pepeo što
ga je biskup Donat donio iz Konstantinopola i
pohranio u mramornome relikvijaru s poznatim
natpisima "grešnoga biskupa Donata": DONA-
TVS PECCATVR EPISCOPVS. Ista se formula
ponavlja i na stražnjim stranama tih greda. Na
prednjoj, pak, ukras je podijeljen u dvije zone. U
donjoj je geometrijski ornament, a u gornjoj niz
kuka.
Prva greda na jednoj strani ima sačuvani izvorni
r======- - -. -==-
~ - =:J kraj, a na drugoj je naknadni lom, pa je očito bila
znamo duža. Na prednjoj su plohi u donjoj zoni
~~ očuvani tragovi geometrijskoga ukrasa , krugova
L -_ _ _ _ _--.-:.::~~~~~ ... J upletenih u niz rombova koje tvori neprekinuta
traka što se pruža u "cik-cak" lomljenim linijama.

I: : : '-::~-':~~~~~~~\%:::---::-- ~::' f '5:~~j U gornjoj je zoni niz kuka, nagnutih nadesno, a

spiralom zavijenih ulijevo. Na stražnjoj plohi, u
njezinoj donjoj zoni, znamo je oštećeni natpis,
ispisan visokim slovima u majuskuli, u kome se
iz rasporeda slova ipak jasno razaznaje navede-
na formula: (Do)NATV(s) PECC(atvr) EP IS-
(copvs). U odnosu na sačuvanu dimenziju grede
natpiS je ekscentrično postavljen, ali je izvorno
zacijelo bio u sredini njezine ukupne dužine pa
I IhI4AT" S I t:: (CAl valja pretpostaviti da je prvotna mjera bila oko

~~~m __ .. .
~
.
~ ~,?<l ~<>?<' ~ 1>;:<.' <;
. . . m· · E· ·- -· 1
-.- . -- -- -- - - - - - -- - -- - -- ". " .• - -. --. -- --

,---- - ---------- --.- - --- " - . ---.. -. - - . - --.J

.......-VV'~
III. 41 &c. Zadar, katedra'a
ill. 41. grede s imenom biskupa Donata,
rano 9. stoljeće
vapnenac
a. dužina: 162 cm, visina: 37 cm i debljina: l7em
b. dužina: 242 cm, visina: 37 cm i debljina: l7cm
c dužina: 180 cm, visina: 37 cm i debljina: l7cm
Katedrala Sv. Anastazije, Zadar
Tri kamene grede s natpisima iz vremena bisku-
pa Donata otkrivene su tijekom konzervatorskih
radova na katedrali 1989. godine. Bile su
ugrađene u pragu arkature na vanjskoj galeriji,
na sjevernome zidu bazilike podignute u drugoj
polovini 12. stoljeća. Tragovi na njima ukazuju
da su prethodno već bile upotrebljene, vjerojat-
no u lL stoljeću. Izvorno, pak, valja ih dovoditi
u vezu S pretpostavljenom zasebnom kapelom
250 cm. Gornja je zona sva oblikovana kao
uzdužni utor, možda ležaj konstrukcije nekakvo-
ga pokrova, ili stropa, među tim gredama .
Na drugoj gredi u donjoj zoni prednje plohe više
se ne raspoznaje dekoracija. U gornjoj su, pak,
sačuvane kuke. Na stražnjoj plohi pri dnu je
znatno oštećeni natpis, ispisan sitnijim slovinla
od onih na prvoj gredi, ali također majuskulom.
I tu se u rasporedu sačuvanih slova jasno pre-
poznaje spomenuta formula: (Do)NAT(vs)
(pe)CCATVR EPISC(opvs). No, ispred i iza nje
naslućuju se dijelovi slova susjednih riječi U nat-
pisu. Iznad njega, ornament je šahovskog polja.
Gornja zona i ovdje ima oblik utora za pret-
postavljenu konstrukCijU pokrova.
Treća greda na prednjoj strani ima ukras srodan
prethodnima. l'ia stražnjoj je plohi također u
donjoj zoni natpis u majuskuli: DONATVS PEC-
CAT(v)R EPISC(o)P(vs). Ispred biskupova imena
naziru se tragovi zadnjih slova neke prethodne
riječi. Gornja je zona također slična utoru ,
odnosno ležaju za pretpostavljenu pokrovnu
konstrukciju, ali je tu utor mjerom viši od
prethodnih. Čini se da je greda pri naknadnoj
namjeni skraćena, pa valja pretpostaviti drukčiju

'ISO
izvornu dužinu. Važno je naglasiti da slovo "O"
u biskupovu imenu ima romboični oblik, a slovo
"A" , u svim sačuva nim primjerima na tim
gredama, prelomljeni srednji potez.
Literatura: P. VEŽIĆ, 1990.
p. v.
m. 42. škrinja - relikvijar Sv. Stošije, početak
9. stoljeća
mramor
visina: 77, dužina: 102, širina: 57 cm
Katedrala Sv. Anastazije Zadar.
Pravokutni sarkofag s poklopcem u obliku
dvostrešnog krova. Na jednoj strani uklesan je
natpiS:
+ IN NOMINE S(an)C(t)E TRINITATIS. HIC
REQUIESCIT CORUS BEATE S(an)C(t)E ANAS-
TASIE + DE DO IS DI ET S(an)C(t)E ANASTASIE
DO'lATVS PECCATVR EPISCO PVS FECIT D(e)O
GRATIAS
Dio natpisa ponovljen je i na stražnjoj strani
škrinje:
+ IN NOMINE S(an)C(t)E TRI ITATIS HIC RE
QUIESCIT CORPUS BEATE S(an)C(t)E ANA
STASIE
Nastavak ponovljenog natpisa je i na bočnoj
strani:
DE DONIS D(e)I DONATVS PECCATVR EPIS-
COPVS FECIT
Sarkofag je, kao što kažu natpisi, dao napraviti
zadarski biskup Donat početkom 9. stoljeća kada
je dobio relikvije ove svetice iz Konstantinopola.
Bile su položene u zadarsku katedralu Sv. Petra,
koja je upravo zbog posjedovanja ovih relikvija
uskoro nazvana crkvom Sv. Anastazije.
Literatura: C. F. BIANCHI, 1887, 104; G. BERSA,

1908, 14; V. BR NELLI, 1913; C. CECHELLI, III. 42.

1932, 25; l. PETRICIOLI, 1960-1961, 252; SJAJ
ZADARSKIH RImICA, 1990, 309.
N. j.

m. 43. sarkofag, druga polovina 8. stoljeća

vapnenac
dužina: 184, visina: 64, širina: 57 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 6l.
Nađen u dvorištu zadarske katedrale. Sarkofag
trapezaste osnove, širi na strani glave pokojnika.
Pokriven je plitkm dvoslivnim krovom. Obrađen
je s tri strane, a četvrta je bila prislonjena uza zid.

'15'1
III. 43. Zato je i pokopac obrađen s tri strane. a od
dvoslivnog krova samo prednja. Ukrašen je gus-
tim plitkoreljefnim ornamemima.
I\a poklopcu je gOlovo simetrična kompozicija s
trima križevima i dvjema rozetama između njih.
Brojni vegetabilni motivi ukrašavaju sve pre-
ostale površine. Pročelje sanduka podijeljeno je
u šest isječaka profiliraninl arkadama koje se
oslanjaju na stilizirane stupove s kapitelima. Pod
arkadama su u nesimetričnom ritmu motivi križe-
va (3), rozeta (2) i palmeta. Ukrašene su mu i
bočne stranice zajedno sa zabatom poklopca
Lijevom stranom dominira križ sapet brojnim
motivima, ponajviše rozetama, palmetama i jed-
nom golubicom, a na zabaru su motivi listova.
III. 43. Na desnoj strani se ponavlja shema pročelja s
dvjema profiliranim arkadama na stiliziranim
srupićima. Pod jednom je šesterolatična rozeta
izvedena šestarom, a pod drugom križ s rozeta-
ma i biljnim ornamcmom. Na zabaru su biljni
mOlivi sli čni onima na suptotnoj strani poklopca.
Cijeli je sarkofag obrađen plitkim reljefinla s broj-
nim detaljima, iskazujući na taj način kompleks
horror vacui. Dominiraju motivi iz rano-
kršćanskog repertoara, osobito vegetabilni, zatim
križevi i rozete. Ornamemi dvoprutih ili troprutih
vrpci, dominamni u 9. stoljeću, ovdje se tek
naslućuju na dvama stupićima sanduka. Zato
sarkofag treba datirati ranije od 9. stoljeća.
Sanduk je na gornjoj ivici pročelja imao nekoć
natpis od kojega se jedva raspoznaju ostaci poje-
dinih slova. Položaj natpisnog polja posve je
III. 43. istovjetan onome na sanduku sarkofaga nad-

'152

biskupa Ivana tzv. Ravenjanina iz Splita
Literatura: l. PETRIClOLl, 1959, 188; N. JAKŠIĆ,
1997, 16; N. JAKŠIĆ, 1999, 412.
N. j.
m. 44. sanduk sarkofaga, 9. stoljeće
vapnenac
dužina: 212, širina: 101, visina: 56 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 99.
Sanduk je neobi čno širok i služio je dvama
pokojnicima. Na jednoj bočnoj strani su uklesana
dva križa, a na drugoj jedan. Ukras je na prednjoj
strani sanduka podijeljen na pet profiliranih
arkada koje se oslanjaju na stu pi će s kapitelima.
Pod središnjom arkadom grabljivica slijeće i
kandžama hvata golubicu. Susjedne arkade imaju
troprute uzlove različitih rješenja , a arkade u
kutovima sanduka nose sukladne kompozicije
dviju golubica koje obožavaju križ.
III. 44.
Litera/ura: G: SMIRICH, 1894, 20; C. CECHElL! ,
1932, 198; J BELOŠEVTĆ, 1968, 278
N. j.
m. 45. plutej oltarne ograde, 9. stoljeće
mramor
dužina: 220 cm, visina: 108 cm, debljina: 15 cm
Arheološki mu zej Zadar, inv. br. 70.
Veliki plutej podijeljen dvama pilastrima poveza-
nima vijencem, oštećen na svim rubovima u 16.
stoljeću kada je preklesan za nadgrobnu ploču.
Vijenac se sastoji od niz polurozeta pod profili-
ranim arkadama. Lijevi je pilastar ukrašen trima
krupnim učvorenim medaljonima koji Sll ispun-
jeni lisnatim motivima, a desni, nešto uži, nizom
od pet dvoprutih učvorenih medaljona ispu-
njenih rozetama. Nedostaju pilastri na bočnim
stranicama pluteja koji su s ovim postojećim za-
tvarali tri pravokutne, odnosno kvadratne plohe
III. 45.
'153
III. 46b. na kojima je motiv križa. Križevi ornamentirani
dvoprutim pletenicama komponirani su zajedno
s palmetama, akantusima i ljiljanima tvoreći zan-
imljive inačice standardnog ranokršća nskog
motiva. Pravokutne su kasete uokvirene gustom
troprutom, odnosno dvoprutom pletenicom, a
kvadratna kaseta biljnom povijušom, lozicom
koja se savija u beskona čni niz kružnica s trolis-
tom u svakoj od njih. Horror vacui ovdje je
naglašeno vidljiv obradom i najmanje površine
na pluteju. Svojom masivnošću i dimenzijama
nadmašuje sve poznate primjerke hrvatske pre-
dromaničke skulpture, a mramor iz kojeg je
i zrađen posebno svjedoči o raskošnOj opremi
zadarske katedrale za koju je bio isklesan.
Literatura. N. JAKŠIĆ, 1997, 30; N. JAKŠIĆ, 1999,
418.
NI
m. 46. tri ulomka prsobrana ambona,
početak 9. stoljeća
a. ulomakprsobrana ambona
vapnenac
visina: 70,5 cm, širina: 84,5, debljina: 6,5-8 cm kasete. U gornjem je redu jednostavni križ i lije-
Konzervatorski ured Zadar. vo paun, a u donjem su redu simboli evanđelista.
Stranica ambona pronađena je 1989. godine u U središru je lav, simbol Marka. Isklesan u pro-
nasipu glavne apside katedrale. Zaobljena je i filu, "nakostrušenog" krila i dvije prednje šape u
oštećena pri vrhu. Podijeljena je dvočlanom kojima drži Evanđelje. Desno je imago bominis,
III. 46a. pletenicom u dva niza od po tri pravokutne Matejev simbol prikazan en face do pojasa. U
atrofičnoj ruci drži Evanđelje, glava mu je mala,
a krila se sklapaju. Lukin simbol slabo je
sačuvan , glava s dva mala uha. Nema rogova, pa
to nije vol nego tele.
b. dva ulomka prsabrana ambona
vapnenac
1. visina: 65 cm, širina: 50 cm, debljina: 7-9 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2952.
2. visina: 45 cm, širina: 55 cm, debljina: 7-9 cm
Župni ured eviđa ne.
Dva ulomka suprotne strane pron ađena su u kas-
nosrednjovjekovnoj crkvi Sv. Mihovila na otoku
Pašmanu. Dvoprutom su pletenicom podijeljena
na kasete na kojima se raspoznaju različiti živo-
tinjski likovi i Agnus Dei. I. Petricioli je iznio
pretpostavku da pripadaju drugoj stranici
ambona, što se može prihvatiti. Uočio je dodirne
točke s poznatom Sigvaldovom pločom u
Cividaleu, na kojoj je također, Lukin simbol i
datirao reljef u sredinu 8. stoljeća. Vjerujemo da
reljef ipak pripada kraju 8. ili početku 9. stoljeća
jer je utjecaj iz Cividalea u Zadru moguće

'154
povezati uz karolinšku vlast u Dalmaciji.
Literatura: F. RADIĆ, 1901, 84; I. PETRICIOLI,
1988, 25; SJAJ ZADARSKIH RIZNICA, 1990;
TISUćU GODINA HRVATSKE SKULPTURE, 1991;
23; I. PETRICIOLI, 1996, 209; N. JAKŠIĆ, 1997,
13.
NJ.
m. 47. akroterij, 9. stoljeće
vapnenac
visina: 66 cm, promjer: 20 cm
Konzervatorski ured Zadar
Akroterij je pronađen u dvorištu katedrale. Vitki
akroterij s tri reda palmeta koje se u vrhu povi-
jaju. Ka mjestima gdje se palmete dodiruju akro-
terij je prošupljen. Plastični dijelovi palmeta znat-
nije su oštećen i .
Literatura: neobjavljen.
NJ.

Zadar, crkva Sv. Donata III. 48.

Crkva Sv.
m. 48. crkva Sv. Trojstva (Sv. Donata) 8-9. Donata,
stoljeće unutrašnjost
Rotonda Sv. Trojsrva rezidencijalna je kapela tambura.
zadarskoga biskupa. Podignuta je u prostoru
episkopainoga kompleksa, a na osnovu dva
različita projekta. Po prvome je, vjerojatno
potkraj 8. stoljeća, zamišljena i velikinl dijelom
ostvarena kao slobodno stojeća rotonda. Po dru-
gome je, zacijelo u vrijeme biskupa Donata
tijekom prve polovine 9. stoljeća , izgrađena kao
kompleksna rotonda s galerijom i sustavom pri-
gradnja uokolo nje. Sredinom 10. stoljeća, u djelu
De administrando Imperio, zabilježen je izvorni
titular: Sv. Trojstvo. Uz njega se u 15. stoljeću
počinje navoditi i drugi: Sv. Donat, po spomenu-
tom biskupu koji je lokalnom legendom postao
svetac i graditelj rotonde. Opsežnim preuređe­
njem građevine 1732. godine južna je prigradnja
izdvojena iz funkcija crkve. Bio je to početak
odvajanja cijele rotonde iz sustava episkopaIno-
ga kompleksa, što se konačno i zbilo 1798.
godine kada je desakralizirana i predana na
korištenje gradskoj upravi. Za austrijske vlasti u III. 48.
Dalmaciji u njoj je bio postavljen Arheološki Crkva Sv.
muzej, a za talijanske, pak, 1930. godine, ta je Donata u Zadru
prigradnja posve razorena, da bi se pokazao (str. 156, 157/.

755

III. 48. Tloris crkve I. faze
III. 48. Tloris krollišta I. faze
'"
pločnik foruma rimskoga Iadera. Tako u pros-
toru danas slOji okmjeni oblik nekoć komplek-
sne građevine iz 9. stoljeća, torzo oslonjen na
ogoljene temelje njezine kružne jezgre iz 8. sto-
ljeća.
Arhitekturu prvotne rotonde tvori prostorna
kompozicija s kružnom jezgrom iprstenastim
ophodom uokolo, koji su odijeljeni stupovima te,
s tri potkovaste apside na istočnoj strani. Nad
prstenom stupova vjerojatno se trebala uzdizati
kupola ili samo tambur s drvenom krovnom kon-
strukcijom. Nad prstenastim ophodom valja pret-
postaviti obli zidani svod i drvenu krovnu kon-
strukciju. O njoj svjedoči pronađena drvena
građa iskorištena za pod kasnije nadograđene
galerije. Polukalote apsida zidane su od radijaino
složenih priklesanaca položenih u vapneni mort
i poredanih u približno pravilne redove. Unutra-
šnji je plašt perirnetra raščlanjen polukružnim
nišama, upisanim u debljinu zida; četiri su na
južnome i sedam na sjevernome dijelu zida. Na
vanjskome plaštu, pak, perimetar je raščlanjen
lezena ma koje prate red unutrašnjih niša. Zid je
građen od lom/jenoga, velikim dijelom pločasto­
ga kamena položenoga u debeli sloj morta.
Unutrašnji prsten rotonde tvorio je niz od osam
mramornih monolitnih kolona koje su zajedno s
kapitelima bile uzete iz obližnjih razvalina. One
su drugim projektom većinom zamijenjene
zidanim pilonima. Rasporedu kolona odgovaraju
kamene grede - zatege u prostoru iznad prste-
nastoga ophoda. Jedna od njih posve je
sačuvana , a sedam ih je polomljeno i očuvano
tek u korijenu, duboko zavučenome u debljinu
perimetrainoga zida. Među njima, u punome

..
l krugu perimetra, teče impostni vijenac sačinjen
od kamenih ploča jednostavnoga profila.
.; ..-
" ~

~
.. ..
~~
Svetište rotonde tvore tri spomenute apside, od
kojih je srednja nešto šira, s kamenim impostnim
; vijencem pod kalotama. S vanjske strane apside
--,.... / I
su raščlanjene lezenama. Jednostavni otvori s
I polukružnim lukom, čiji je promjer veći od širine
I I prozora, otvaraju se u osi niša među lezenama.
Glavni je ulaz u rotondu postavljen nasuprot
Ii\ 11\ svetištu, a bočni su lijevo i desno do njega.
i
, -+ I
Sačuvan im je samo zidani otvor, bez okvira

fl rn fi I vrata. Zaninlljivo je istaknuti da ti prolazi svojim

~
I
, rasporedom na perimetru hrama dijele njegov
I
i I opseg u tri luka koja svojim tetivama tvore
i I istostranični trokut kao znak Trojstva, što je
- slikovito izražen i grupom triju apsida u svetištu.
III. 48. Presiek crkve I. faze
Prvotni predložak takvome tipu kršćanske

'1 SB
građevine predstavlja rotonda nad Kristovim
grobom, crkva Sv. Groba u Jeruzalemu. Ćini se
da je u izvornome obliku imala tri plašta i dva
prstenasta ophoda uokolo središnjega kružnoga
prostora, (poput crkve San Stefano Rotondo u
\\ CfP II \~=-----.J71
Rimu). Međutim, u ranom srednjem vijeku izgu-
bila je vanjski ophod, a na unutrašnjem su
izgrađene tri polukružne apside istaknute u pros-
tor. Jedna je točno u osi nasuprot ulazu, a dvije
~ c§F7 \ r{p l
su sučeljene u poprečnoj osi. Po toj je koncepci-
ji potkraj 6. stoljeća, ili nešto kasnije, izgrađena
crkva San Angelo u Peruggi. U 7. je stoljeću
nastala rotonda Sv. Marije u Paviji te krstionice u
Noceri i Torcellu. U 8. je stoljeću podignuta
crkva Sv. Sofije u Beneventu, zvjezolikoga tlocr-
ta, koja je možda važnija usporedba slobodno
stojećoj rotondi u Zadru stoga što i ona ima tri
apside grupirane na istočnOj strani te glavna
vrata postavljena njima sučelice i par bočnih
ulaza. Crkva se navodi kao dvorska kapela
vojvode Arechisa. U 9. stoljeću nastale su roton-
de u Fuldi iTrijeru.
Skulptura iz prvotne rotonde sačuvala se kao
spolija u zidovima drugoga sloja crkve. Posebnu
vrijednost imaju drvene grede otkrivene u podu
galerije. One su prvotno bile namijenjene za
krovnu konstrukciju. O tome svjedoči obrada
rogova koji su očito stajali istaknuti u prostoru,
noseći nekakvu strehu. (kat. br. Ill. 49)
Zanimljivo je da su konzolni istaci tih greda
usporedivi s primjerima kamenih konzola koje
su pripadale zacijelo istoj ili srodnoj konstrukCiji.
One imaju sukladno oblikovan završetak s tzv.
nožicom, a po njezinim su plohama prutovi i
žljebovi kao na drvenim gredama. U podgledu
kamenih konzola uklesani su srodni biljni ukrasi:
povijuša s bršljanovim listovima i pticama;
odnosno, povijuša s rozetama. Sličan motiv, loz-
icu s grozdom i pticom, zapažamo na jednoj od
četrnaest kamenih patera o koje su bile vješane
lampe pod svodom prstenastoga ophoda. Jedna bodno stojećoj rotondi s koje su kao spolija III. 48.
patera ima motiv arkada s palmetama, a četiri su dospjeli u konstnlkcije druge faze. No, po stil- Ukrašene kamene
ukrašene različitim ljiljanovim cvjetovima. Taj se skim odlikama ti se elementi uklapaju u znatno konzole i svodne
motiv ponavlja na preklesanom antičkom širu skupinu reljefa s prostora episkopa Inoga patere iz crkve
kapitelu te na ponovno upotrebljenome impostu kompleksa u Zadru koje se upravo po likovnim Sv. Donata.
među aps ida ma na galeriji i podno njezinoga odrednicama datiraju u drugu polovinu 8. sto-
svoda, u vijencu sučelice glavnoga ulaza. Na ljeća , u vrijeme koje se u cjelini toga sklopa sve
potonjemu impostu jedna je stranica ukrašena više prepoznaje kao zasebni sloj.
srodno rogovima kamenih greda. Valja spomen- Drugim je projektom crkva Sv. Trojstva izgrađe­
uti još imposte koji na kosim stranicama imaju u na kao kompleksna građevina s prvotnom roton-
reljefu istaknute plošne križeve. dom u jezgri nove strukture, te galerijom nad
avedene ulomke moguće je pripisati prvoj slo- njom i sustavom funkcionalno povezanih anek-

759
 sa. Pred glavnim je ulazom izgrađen narteks čiji
svod podržava predvorje galerije kojoj se prilazi
oblim stubištem prigrađenim sa sjeverne strane.
Njegov je donji krak presvođen , a nad njim je
sjeverno proširenje galerije. l\ajveća je bila južna
prigradnja, na žalost posve razorena u građevin­
skim intervencijama prije Drugog svjetskog rata.
Vjerojatno je grednjak u njoj dijelio prizemlje od
kata, na kojem je bilo južno proširenje galerije.
Četvrta se prigradnja nalazila s istočne strane
gdje je rvorila svojevrsno predvo~e stubištu. Obli
prigrađeni plašt stubišta podupiru snažni kon-
trafori s prolazima u prizemlju i tragovima
omanjih prostorija na katu među njima.
Prizemlje je u jezgri rotonde ostalo i u drugoj fazi
visinom i općim oblikom jednako prvotnome.
Međutim, u njemu je unutrašnji prsten nosa ča
zamijenjen masivnim zidanim pilonima s tek
dvije monolitne mramorne kolone pred
svetištem. One s lukovima i susjednim pilonima
rvore tribe/on, karakteristični elemenat reprezen-
tativnih građevina u ranoj bizantskoj arhitekturi.
Oble niše na nutarnjemu plaštu perimetra tada su
zazidane, a deambulatorij ponovo presvođen.
III. 48. Tloris prizemlja II. faze
Prostor galerije slijedi obris prizemlja, ali je znat-
no niži te rasporedom otvora prilagođen pri-
gradnjama. Time je, za razliku od zatvorenoga
donjega perimetra, gornji sav rastvoren prema
novim aneksima. Pred trodijeinim svetištem, kao
i u donjemu dijelu, nalaze se dva okrugla
mramorna stupa koja s lukovima i susjednim
pilonima i ovdje rvore tribeion. Tragovi ukaZUjU
da su njegovi orvori, a zacijelo i ostali među
piJonima, bili zarvoreni tranzenama. Po dva
dvostruka prolaza vode iz galerije II njezina
proširenja na sjevernoj i južnoj strani, koja su,
kao i sama galerija, bila prekrivena drvenom
krovnom konstrukcijom. Za razliku od njih,
malena obla prostorija iznad narteksa i apside na
galeriji, a s njima i skrivena prostorija ispod sjev-
erne apside, nadsvođene su polukalotom. Iznad
središnjega kruga u rotondi uzdiže se cilindrični
tambur pokriven drvenom krovnom konstrukci-
jom čunjastoga oblika.
o
00 Drugim je projektom, dakle, nad tijelom slobod-
no stojeće rotonde dograđena galerija i sustav
prigradnji funkcionalno povezanih s njom. ali i s
biskupovom palačom do nje. Štoviše, zajedno s
kompleksnom rotondom podignuto je i novo
III. 48. Tloris prvog kata II. faze krilo palače, fizički sraslo s kapelom, odnosno
njezinim narteksom, te su obje građevine

'160
međusobno povezane zajedničkim zidom. U
njemu su otvorena vrata koja pred narteksom
povezuju biskupov dvor s glavnim ulazom u
kapelu. Druga su vrata na razini podesta između
gornjega i donjega kraka stubišta u rotondi te
odgovaraju drugome katu palače . Njihova izrav-
na povezanost ukazuje na funkciju hrama kao
rezidencijalne kapele unutar biskupskoga
sklopa. No, ona već i samom arhitektonskom
kompozicijom, srodnom modelu ranobizantskih
centralnih građevina s galerijom, koje su često
povezane upravo s obližnjim dvorom, ukazuje
na ka rakterističnu namjenu rotonde u cjelini
episkopaInoga kompleksa.
Načinom zidanja s mnoštvom blokova iz a ntičk ih
zgrada u temeljima te priklesancima od lokalno-
ga pločastoga kamena u ziđu, drugi je sloj kapele
tehnikom građenja podjednak prvome. Tek su
piloni pod galerijom izgrađeni od krupnih
kamenih blokova. No, u nove su konstrukcije
ugrađeni i dijelovi ranosrednjovjekovne kamene
i drvene građe. Tako su drvene grede s
rovašenim ukrasima dospjele u grednjak na bolji primjeri za općenitu usporedbu s rotondom III. 48.
Poprečni
podu galerije. Bile su vrlo duboko zavučene u u Zadru.
presjek II. faze.
zidove, praktično za cijelu njihovu debljinu, a Međutim, pomna analiza ukazuje znatno više na
među apsidama ča k preko dva metra u dubinu. njihovu međusobnu srodnost nego li na sličnost
To znači da su u prostoru bile raspoređene prije sa zadarskim crkvom. O tome posebno svjedoči
izgradnje galerije. Tako nam grednjak svojom činjenica da su obje nastale po projektu s t!ocr-
razinom ocrtava onu najvišu niveletu do koje je tom gotovo jednake veli čine i oktogonalnom jez-
bila podignuta prvotna rotonda. Zid iznad gred- grom posred volumena te da su opstale u vre-
njaka podiže se po drugome projektu, koji uz menu bez bitnih promjena izvorne prostorne
kompozicije. Zadarska rotonda, pak, doživljava III. 48.
galeriju, uključuje i sve one prostorije prigrađene Presjek
uz njega. To u cjelini predstavlja posve novi pro- zamjenu prvoga projekta s drugim, a oba karak-
kroz
jekt i novi sustav konstrukcija s kojima je slo- terizira izvorna kružna osnova prostora. K tome, pužasto
bodno stojeća rotonda preuređena u komplek- po prvotnome obliku Sv. Trojstvo je mjerama stubište.
snu građevinu . U njoj snažni piloni nose središnji
cilindar, a masivno ziđe vanjskih prigradnja
podupire prvotni perimetar. Poluvaljkasti svod
deambulatorija povezuje i zatvara taj konstruk-
tivni sustav u jedinstvenu cjelinu ukrućenu
snagom pilona u jezgri zgrade te masom ziđa i
kontrafora uokolo nje.
TragajUĆi za analogijama preuređenoj rotondi Sv.
-- ----- ------- -- 't-;=====:;.;:
Trojstva (pisac dijela De adminislrando Imperio
navodi njezin presvođeni prostor, eilematikos,
pužasto stubište, kohlion i galeriju, katekhoume-
na), razni su autori skretali pozornost na srod-
nost sa crkvom San Vitale u Raveni iPalatinskom
kapelom u Aachenu. Obje su zaista uzorni prim-
jeri spomenutoga modela centralne građevine s
galerijom. K tome, obje su nastale u sklopu
širega rezidencijaInoga kompleksa, pa su ponaj-

767
 III. 4B.
Katedralni
sklop
u Zadru.
Pretpostavljeni
izgled
u S. stoljeću.
znatno skromnije od spomenutih carskih kapela,
a po drugoj arhitektonskoj zamisli znatno se raz-
likuje od njih vanjskim oblikom i proporcijskim
odnosima u nutrini: visokim prizemljem i rela-
tivno niskom galerijom u odnosu na carske
kapele. Uz to, elegantni motiv bizantskoga tri-
belona ovdje je komponiran skupa s elemen-
tarnim formama i robustnirn dimenzijama pilona
i lukova, karakterističnih za karolinšku arhitektu-
ru. Konačno, galerija nad jezgrom, svojstvena
ranobizantskoj arhitekturi , u zadarskome prim-
jeru teče punim krugom uokolo središnjega cilin-
dra , a to karakterizira upravo ahensku kapelu.
Sve odlike, sagledane zajedno, ukazuju na
istovremeno korištenje bizantskih i karolinških
elemenata u arhitektonskoj kompoziciji zadarske
rotonde, pokazuju motive iz bivalentne kulturne
tradicije u jadranskome podneblju krajem 8. i
tijekom 9. stoljeća. Stoga je rotonda Sv. Trojstva
u Zadru, gledana u cjelini, zaista posve original-
na građevina , bez neposrednoga uzora na razini
'162
projekta i razvoja forme, primjene arhitektonskih
elemenata ili konstruktivnih ~ešenja. Štoviše, ona
po svojim izvornim oblicima: kružnom jezgrom i
troapsidalnim svetištem, nišama i lezenama na
oblinama zidova izvana, impostnim vijencima
podno polukalota u apsidama iznutra i kamenim
paterama u tjemenu svodova, svojevrstan pred-
ložak arhitekture dalmatinskih šesterolisla. Sve to
svjedoči o regionalnim obilježjima arhitekture u
podneblju iz kojega je izrasla i zamisao o hramu
Sv. Trojstva u Zadru. Tek kasnijim projektom ona
je preobražena u metropolitanski primjer rezi-
dencaijalne kapele s galerijom.
Literatura: G. SMIRlCH, 1901; C. CECCHELL!,
1932; L PETRlCIOL!, 1962; ISTI, 1971-72; ISTI,
1990; D. SRDOĆ - A. SL!EPĆEVlĆ - B. OBEL!Ć ,
17,1973-74; ISTI, 1981; T. MARASOVIĆ, 1985; P.
VEŽiĆ, 1985; ISTI, 1991; ISTI, 1995; V. KORAĆ,
1990; J ]EL!ĆIĆ RADONIĆ, 1992.
p v.
m. 49. drvene grede, kraj 8. stoljeća
Greda sačuvana u punoj dužini: 6,40 m, presjeci
greda: 15,5-20 cm x 11 ,5-17 cm
Arheološki muzej, Zadar, inv. br. 1064, 1069.
Grede su otkrivene za vrijeme konzervatorskih
radova na galeriji rotonde 1970. godine. Pro-
nađene su u ostacima grednjaka nekadašnjega
drvenoga poda. Ulomci, ili samo tragovi drva u
ležajevima, svjedoče o četrdesetak greda, među
kojima je bilo većih ili manjih dijelova s
rovašenim ukrasima na sedam greda. Oni su
poput konzola zacijelo stršili u prostoru, noseći
vjerojatno strehu. Samo je jedna među njima bila
,-_...._ ...................... _... _......-..._..__ ._.. -_..._.... '-"--"_.J
sačuvana gotovo u čitavoj dužini. Osim ukrasa
na konzolnome dijelu ima usjek na suprotnome
kraju, koji je služio možda, za vezivanje i
podizanje grede pri samome ugrađivanju u
prvotnu konstrukciju. Ostale su grede sačuvane
u većim ili manjim ulomcima. Konzola je na
samome kraju dovršena tzv. nožicom, zasebno
profiliranim dijelom ukrašenim u podgledu s
nizom paralelno postavljenih žljebova i prutova.
Tek je na jednome ulomku taj dio posve
sačuvan , a donekle i na spomenutoj cjelovitoj
gredi. U podgledu i na bočnim stranicama kon-
zola nalaze se rovašeni ukrasi dugi 70-80 cm.
III. 49.
Crkva
Sv. Donata
u Zadru.
Nalaz drvenih
greda u podu
ga/erQe.
. '
III. 49.
'163
 III. 49.

Četiri grede imaju geometrijske ornameOle, jedna
pleterne ukrase, a dvije biljne motive, lozice. Na
jednoj od greda nalaze se i grozdovi s pticama.
Tragovi crvene boje u žljebovima svjedoče da su
ukrasi bili i oličeni olovnim oksidom (PbP ).
Među likovnim motivima valja izdvojiti tzv.
perece u pleternim ornamentima, grozdove s pti-
III. 49.
Ornamenti na
cama među biljnima, te volu te (kuke) među
drvenim gredama geometrijskima. No, posebno su zanimljivi baš ti
crkve Sv. Oonata. geometrijski ukrasi , prepleti jednostukih i
dvostrukih krugova s križeve m u sredini.
Likovne odlike svih ornamenata, ukazuju na
srodnosti s karolinškom umjetnošću druge
polovine 8. stoljeća. Rezultati kronodendrološke
analize starosti drvene građe dobiveni metodom
14c, radioaktivnoga ugljika, govore upravo o 8.
stoljeću kao vremenu sječe stabala od kojih su
istesane navedene grede.
Ukrasi srodni s opisanima na drvenim gredama
nalaze se i na sličnim konzolama kamenih greda.
imposta i patera, elementa koji su takoder kao
spoliji naknadno ugrađeni u konstrukcije druge
faze rotonde Sv. Trojstva.
Literatura: I. PETRICIOLl, 1971-1972; D. SRDOČ
- A. SLJEPČEVIĆ - B. OBELlĆ , 1973-1974; ISTI,

~ 1981; p VEŽIĆ, 1985.

p. v.

~~~ m. 50. autograf na pilonu crkve, rano 9. sto-

ljeće
vapnenac
dužina natpisa: 45 cm, visina slova: od 2,5 do 7
cm
Pilon do glavnih vrata crkve Sv. Donata.
Natpis TEHODERVS, uklesan s desne strane
rustično oblikovanog latinskog križa , jest auto-
graf nekog Teodora koji je zabilježio svoje ime
na južnom pilonu prizemlja, uz glavna vrata
crkve Sv. Donata. Možda se radi o potpiSU nekog
svećenika, majstora-zidara i klesara, pobožnog
vjernika ili hodočasnika. Ovi su imali običaj ukle-
savati svoja imena i imena svojih najbližih na
zidove crkava u vjerskim svetištima koja su bila
na glasu. Tako su svojim autografuna, uklesani-

~ I~
" . ~. ~ ma ili ugrebenima u kamen poput zidnih grafita,
I •
ostavljali spomen o svom prisustvu na tome
mjestu. Slično je to načinu kojim su u
karolinškom dobu zapisana imena brojnih
hodočasnika i posjetitelja na zidovima opatije Sv.
[~ })JJ l Mihovila na Monte Garganu, glasovito srednjov-
~_ r jekovnom svetištu na suprotnoj obali Jadrana.
lako su slova natpisa vrlo rustična i nespretno
~----------------~ klesana, poneka tek ugrebena u kamenu plohu,

'164
 III. 50.

opcemto pokazuju karakteristike razdoblja u

kojem se natpis kleše. Tako je slovo E dvaput
uklesano s produženom okomitom hastom, te je
vrlo slično duktusu istoga slova na škrinji-
moćniku Sv. Anastazije iz početka 9. stoljeća , kao
i slovu E uklesanom na jednom od dva stupa
galerije nasuprot glavnoj apsidi crkve Sv. Donata.
Grafija slova D i uncijalnog H podjednako je
karakteristična za rano 9. stoljeće.
Literatura: I. PETRICIOLI, 1960-1961, 255; N.
KLAIĆ - I. PETRICIOLI, 1976; R. MlHALJČIĆ - L.
STEINDORFF, 1982, 23
V. D.

Zadar, crkva Sv. Petra Starog

m. 51. kripta, rano 9. stoljeće
Sv. Petar Stari ranokršćanska je jednobrodna
građevina s polukružnom apsidom (5/6.
stoljeće). U ranom srednjem vijeku pridodan joj
je s istočne strane pravokutan prostor (12 x 6,5
m) koji je u naknadnoj intervenciji podijeljen s
dva stupa i jednim zidanim stubom na dva III. 51.
broda. Brodovi završavaju dvjema upisanim apsi-
dama pravokutnog tlocrta koje su preko ugaonih
trompi presvođene polukalotama. Dvobrodni
prostor presvođen je križnim svodovima koje
podupiru pojasnice oslanjajući se na pilastre uz
uzdužne zidove. Taj je dvobrodni prostor vanj-
) (

ska kripta crkve Sv. Petra Staroga. U gradnji su

korištena antička spo/iaa - stupovi, baze,
kapiteli, a na jednom je stupu urezan križ, kao
jasan znak kristijanizacije arhitektonskog ele-
III. 51.
menta. Tehnika zidanja, jednostavni veliki pro-
zorski otvori bez profilacija, jake pojasnice u
svodovima, naglašeno korištenje spolia karakter-
istično za zadarsku crkvu Sv. Donata, upućuje na !
blisko doba nastanka, tj. na početak 9. stoljeća.
Literatura: I. PETRICIOLI - S. VUČENOVIĆ, 1970, k
177; SJAJ ZADARSK1H RIZNICA, 1990, 302; M. o o
JURKOVIĆ, 1997, 77. o
MJ
'165
 m. 52. ulomak zabata oltarne ograde, druga
polovina 9. stoljeća
vapnenac
visina: 52 cm, širina: 26 cm, debljina: 8 cm
Sv. Petar Stari, Zadar.
Tri ulomka zabata ukrašena jednostavnom tro-
prutom vrpcom na luku i kimatijem s kukama na
kosom rubu. Na stopi luka je natpis s uklesanim
imenom donatorice: + MARlNA, koja je vjerojat-
no istovjetna osobi spomenutoj udonacijskom
natpisu na arhitravu oltarne ograde iz crkve Sv.
Krševana (kat. br. II!. 54).
Literatura.!' PETRICIOLl - S. VUČENOVlĆ, 1970,
194; R. MlHALJČIĆ - L. STEINDORFF, 1982, 22.
VD.
III. 52.
Crkva Sv. KršeItanB
m. 53. arkada ciborija, 9. stoljeće
vapnenac
III. 53.
'I ss
dužina: 207 cm, visina: 70 cm, debljina: 6,5 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 165.
Arkada Ciborija neznatno je oštećena.
Kompozicija je strukturirana na način da
neprekinuti niz virovitih rozeta optače cijelu
površinu arkade, a u kutovima dominiraju plas-
tične rozete s istaknutim umbom. Stilizirane
golubice uz rozete i troprute čvorove naglašavaju
simetričnu kompoziciju izrazite klesarske
obrade, isto kao i ukras pasjeg skoka n? ~ijencu.
Literatura: K. IVEKOVlC, 1931; N. JAKSIC, 1997,
30.
N]
m. 54. arhitrav oltarne ograde, 9. stoljeće
vapnenac
visina: 22 cm, dužina: 126 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 22.
Desni arhitrav oltarne ograde s trodijelnom
raščlambom na prednjoj strani. U gornjem su
pojasu su kuke položene u dva suprotna smjera,
a u srednjem ukras u'oprutih petlji (pereca) koji
je otučen. U donjem pojasu se č ita završetak
donacijskog natpisa, koji glasi: ... QVl LEGITIS
ORATE pero) !VIE PECATORES SIMILlTER ET
pero) CONIVGE MEA MARlNA + ( ... vi koji ovo
čitate molite se za mene grešnika, a slično i za
moju suprugu Marinu t). Karakteristični izrazi
upućuju da je donacija na koju se tekst odnosi,
tj. uređenje predromaničke crkve Sv. Krševana
ostvarena kao zavjetno djelo nekog zadarskog
građanina , čije se ime nije sačuvalo , već samo

ime njegove supruge Marine. Jezik natpisa mjes-
timično odstupa od klasičnih pravila latiniteta
(pro me pecatores umjesto pro me peccatore),
dok se kao grafijska osobitost ističe rombični
oblik slova O.
Arhitrav je pronaden 1888. godine kao spolium,
prelomljen u dva ulomka, u podu crkve Sv.
Krševana prilikom obnove starog pločnika ,
Literatura: I. PETRlCIOLI, 1960-1961, 256-257; R.
MlHALJĆIĆ - L. STEINDORFF, 1982, 22-23; R.
KA11ĆIĆ, 1998, 238
VD.
Zadsr, CrICVS Sv. Msrie V.lik.
m. 55. ulomak arhitrava oltarne ograde,
prva polovina 9. stoljeća
vapnenac
visina: 21 cm, dužina: 49 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 324.
Na ulomku, koji je u gornjem pojasu ispunjen
kukama, a u donjem natpisom, prenesen je
izvadak iz Psalma 65: (i)NTROIBO IN DOMO
TVO D(omi)N[eJ (" Ući ću u kuću Tvoju
Gospodine ... "). Tekst je pisan u duhu srednjo-
vjekovnog latiniteta, s promijenjenom fleksijom
riječi u odnosu na izvorni psalmički predložak,
koji glaSi Introibo in domum tuam Domine.
Prema sačuvanom dijelu zaključuje se da je nat-
piS u cjelini imao odredeni stilski ritam, kako
jezični tako i vizualni. Asonanca koja se glasovno
osjeća u tekstu, izražena ravnomjernim ponav-
ljanjem vokala O, či ni se da je istaknuta i u grafij-
skom izgledu natpisa, što se postiglo replicira-
njem umanjenog modula slova O u odnosu na
ostala slova u tekstu. Dio arhitrava prona den je
1910. godine, prilikom arheoloških radova koje
je]. Bersa vodio na mjestu gdje se ranije nalazi-
la crkva Sv. Marije Velike (Sv. Marije
Svećeničke).
Litera!U1:a: I. PETRlCIOLI, 1960-1961, 256; R.
KA11CIC, 1998, 239.
V. D.
III. 54.
Crlots Sv. Petrs de Argsts III. 55.
m. 56. ulomak grede, prva četvrtina 9. sto-
ljeća
vapnenac
visina: 8,5 cm, dužina: 70 cm, debljina: 16 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 69.
Arhitrav spojen od dva manja ulomka, čiju
funkCijU nije moguće točno odrediti, a pret-
postavlja se da je riječ o uzidanom natpisu.
Ulomak je pronaden 1884. godine, prilikom
pIVi h arheoloških istraživanja crkve koja se u
ranom srednjem vijeku nalazila u blizini antičkih
gradskih vrata, a danas je porušena. PO gra-
diteljskim odlikama i pronadenom kamenom
namještaju pripisuje se predromanici, iako se
zbog nalaza skulpture iz ranijeg razdoblja pret-
postavlja da je gradevina mogla biti i starija.
Na bočnoj strani arhitrava je natpiS koji glasi: +
AN N1AS AZARl[as ... J ("/Blagoslivljajte/ Ananio,
Azarjo ... "). U sadržaju su navedena imena
starozavjetnih osoba, Ananije i Azarja, dvojice
mladića koje spominje prorok Daniel, u čemu se
raspoznaje odlomak iz hinma Canticum tnum
puerorum (Daniel 3, 57-88,56) koji glasi:
"Benedicite Ananias, Azarias, Misael
("Blagoslivljajte, Ananijo, Azarjo, Mišaele"). III. 56.
767
 Poput čestog primjera u natpisima ili liturgijskim
knjigama, ovdje znak križa zamjenjuje uvodnu
riječ tj. benedicite. Tekst je klesan rustičnom
kapitalom i zanatski nevješto. Grafijski su karak-
teristični oblici slova A, sprelomljenom
središnjom hastom i slovo Z.
Literatura: G. SMIRICH, 1894, 21; ]. BERSA,
1910, 210; I. PETRICIOLI, 1960-1961, 258; N.
KLAIĆ - I. PETRICIOLI, 1976, 120; R. MlHAL]ČIĆ
- L. STEINDORFF, 1982, R. KATIČIĆ, 1998, 239.
VD.
m. 57. arhitrav, prva četvrtina 9. stoljeća
vapnenac
visina: 16 cm, dužina: 178 cm, debljina: 19 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 68.
Arhitravu je teško precizirati izvorni smještaj.
Tekst, kojemu manjka početak i kraj, teče unutar
natpisnog polja koje je profilirano uklesanim lin-
ijama na uzdužnim stranama. Natpis je zavjetnog
sadržaja i odnosi se na posvetu nekog Donata
blaženom Hadrijanu i svetoj Nataliji: (B)EATI
ADRlANUS ET S(an)C(t)E NATALIE MARTIRES
TUE VOVlT ET FECIT DONATIus] (' ... Blaženom
III. 58. Hadrijanu i svetoj Nataliji, tvojoj mučenici , Donat
je zavjetovao i načinio. "). Ime dedikanta lako je
moguće dovesti u vezu sa zadarskim biskupom
Donatom s početka 9. stoljeća , kao što je to već
pretpostavio J. Bersa, istraživač crkve kod
istočn ih vrata grada, odakle natpis i potječe. Da
se radi o tekstu vremenski vrlo bliskom nastanku
natpisa na škrinji-moćniku Sv. Anastazije,
potvrđuju istovjetni oblici pojedinih slova u oba
natpisa, posebice slova O u obliku omče i slova
R. Također koristan element za data ciju
spomenika jest način klesanja slova A i M koja se
u sjecištu kosih hasti produžuju, što je srodno
stilskoj maniri produživanja okomitih hasti u
slovima E, F, D, P. Jezik natpisa pokazuje odstu-
panje od pravila klasične morfologije, što je u
duhu srednjovjekovnog latiniteta.
III. 57.
"1 SB
Literatura: G. SMIRICH, 1894, 21 ; G. SABALICH,
1897, 148; J. BERSA, 1910, 20; I. PETRICIOLI,
1960-1961, 258; R. MlHAL]ČIĆ - L. STEINDORFF,
1982, 29.
VD.
m. 58. ulomak arhitrava oltarne ograde,
početak 9. stoljeća
vapnenac
visina: 20 cm, dužina: 44 cm, debljina: 9 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 150.
Ulomak krajnjeg lijevog dijela arhitrava, s ukra-
som kuka u gornjem pojasu i natpisom u da-
njem. Izvan uokvirenog natpisnQg polja uklesan
je mali križ, jednakih krakova. Sačuvani tekst
teče u dva reda i započinje zavjetnom formulom
uzvraćanja darom za Božju milost, što je istOVjet-
no početnim riječima natpisa biskupa Donata na
kamenom moćniku sv. Anastazije: + DE DONlS
D(e)! ECt) ... / PECCATOR D(e)l...( + Od darova
božjih i.. ./ božji grešnik). l atpis je uklesan
rustičnom kapitalom uz djelomičnu uporabu
uncijalnih slova CE). Ulomak je otkriven prilikom
I
drugog iskopavanja crkve kod istočnih gradskih
vrata (ex Campo Colona) 1908. godine.
Literatura: J. BERSA, 1910, 194; I. PETRICIOLI,
1960-1961 , 259; R. MIHALJČIĆ - L. STElNDORFF,
1982, 29
V Q.
Zadar, lJIJfIDZIfIItB ",,1IUiŠta unutar
gl'llda
m. 59. ulomak arhitrava oltarne ograde.
prva polovina 9. stoljeća
vapnenac
visina: 19 cm, dužina: 23 cm, debljina: 12,5 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 502
Manji ulomak arhitrava, u gornjem pojasu
ukrašen dugim kukama s bušenim "okom" LI sre-
dini zavojnice. U donjem pojasu sačuvao se krnji
natpis (...o)RA P(r)O PO(pulo .. .) u kojem se
prepoznaje ostatak teksta antifone u čast
Bogorodice: Ora pro popula intenJeni pro dera ...
(Moli za narod, posreduj za svećenike .. J
Grafijsko obilježje natpisu daje rombični oblik
slova 0 , koje se javlja u specifičnoj inačici s pro-
duženim hastama u obliku trokutića-serifa na
gornjem uglu, odnosno prekriženim hastama na
donjem. Točno porijeklo ulomka je nepoznato;
očigledno je iz neke crkve u staroj jezgri grada,
jer je otkriven među gradskim ruševinama 1960.
godine.
Litera/ura. L PETRlCIOLI, 1960-1961, 261.
VD.
m. 60. ulomak vijenca ciborija. 9. stoljeće
vapnenac
visina: 16 cm, dužina: 30 cm, debljina: 12 cm
Arheološki muzj Zadar, inv. br. 325.
Ulomak je pripadao vijencu Ciborija, a nalazio se
na spoju krovnih ploča. Na to upućuju žlijebovi
za prislanjanje ploča pli dnu jedne i druge strane
ulomka. U gronjem dijelu su perforirane kuke, a
pod njima na središnjem, izbočenom polju nat-
pis, rustično uklesan. Prema sačuvanom ostatku
teksta (m)ISEREATV(r). možda je u natpisu bio
reproduciran izvadak iz Psalma 67 (66): Deus
misereatur nostrL (Smilovao nam se Bog .. J
Literatura: L PETRICIOLI, 1960-1961, 262.
VD.
III. 60.
m. 61. ulomak arhitrava. prva polovina 9.
stoljeća
vapnenac
visina: 12 cm, dužina: 75 cm, debljina: 21 cm
Arheološki muzej Zadar. inv. br. 677.
Dio arhitrava bez ukrasa s natpisom uklesanim
na užoj strani. U tekstu koji glasi: (...s)IT iOB(is)
IN REFVGIVM ..... raspoznaje se prerađeni stih
Psalma 90 (89) koji u Vulgati glasi: Deus
refugium factus est nobis. (Gospodine, Ti nam
bijaše okrilje.). Grafijskim oblikom izdvaja se
slovo G, sastavljeno od dva odvojena poteza i
uncijalnog oblika, kakvo se ina če javlja na
zadarskim natpisima u ranim d esetlj ećima 9. sto-
ljeća , primjerice na škrinji Sv. Anastazije (kat br.
III. 42) i na natpisu sa spomenom dvojice
arkanđela na jednom mramornom stupu (kat br.
III. 62)
Literatura. L PETRICIOLI, 1960-1961. 263.
VD.
m. 62. natpis na stupu. prva polovina 9. sto- III. 61.
ljeća
mramor
visina: 92 cm, promjer: 49 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 267.
Pronađen je 1905. godine prilikom rušenja dijela
južnog gradskog bastiona iz 16. stoljeća (bas-
tiona Citadelle) Ulomak velikog antičkog
mramornog stupa na kojem su naknadno ukle-
sani latinski križ s natpisom uokolo. Križ i tekst,
uklesan u više redova, vežu se uz posvetu neke
crkve ili oratorija arkanđelima Gabrijelu i
Mihovilu. Iako je gornji dio natpisa oštećen i
manjkav, nadopunjen bi glasio: (Dei)/ + ELECTIS
(+)/ GABRIHIL/ +MILHAHIL (... Božjim
izabranicima, Gabrijelu i Mihovilu.). Imena dvo-
'1S9
III. 62. Žedno na otoku Čiova, crkva Sv.
Mavra
m. 63. ulomak arhitrava oltarne ograde, 9.
stoljeće
vapnenac
dužina: 35 cm, visina: 22 cm, debljina: 12 cm
Župna crkva Sv. Ivana Trogirskog, Žedno - Arba-
nija, otok Čiovo.
loma k je otkriven tijekom radova na uređenju
okoliša roman ičke crkve Sv. Mavra u Žednom na
otoku Čiovu. Pripadao je pobliže nepoznatoj
crkvi u Trogiru. a potom je bio uzidan u barokni
oltar sv. Mavra.
Ulomak arhitrava s ukrasnim poljem raščlanje­
nim na tri uzdužna pojasa. Gornji pojas ukrašen
je kukama na dvoprutoj nozi s punom zavojni-
com, koje su položene na lijevu stranu. Središnji
pojas sadrži natpisno polje na kojemu je tekst ...
S(an)C(tu)S SAVAOTH PL(en i sunt celi ... ) .
Sadržaj upuć uj e da se radi o početku teksta. a
time i o početnom, lijevom arhitravu ograde. U
donjem je pojasu uobičajena rropnHa pletenica.
Litemtura: J. DUKIĆ , 1998, 12.
T B.
jice anđela . u natpisu nazvana epitetom Božji
izabranici uklesana su u novogrčkom obliku, ali m. 64. ulomak luka oltarne ograde, 9. sto-
u latinskoj transkripciji, te u glasovnim likovima ljeće
pokazuju utjecaj novogrčkog itacizma. vapnenac
Litemtura. l. PETRlC[OLI, 1960-1961, 260; R. dužina: 78 cm, visina: 20 cm, debl jina: 12 cm
MIHALJČIĆ - L. STEINDORff, 1982, 30; R. Župna crkva Sv. Ivana Trogirskog, Žedno - Arba-
KATIČIĆ, 1998, 239 nija, otok Čiovo.
III. 63. II D. Ulomak je otkriven 1999. godine prigodom arhe-
oloških iskopavania unutrašnjosti roman ičke
crkve Sv. Mavra u Zednom. Nađen je u temelju
baroknoga oltara u apsidi crkve, gdje je uzidan
kao lapis sacrum u 18. stoljeću , kada je crkva
radikalno proširena i preuređ ena .
Veći dio desne strane luka s ukrasnim poljem
raščlanjenim u tri uzdužna pojasa, od kojih je
donji zakošen prema unutra. Gornji pojas ispu-
njen je visokim kukama pune zavojnice na dvo-
prutoj nOZi, u srednjemu je tropruta pletenica, a
na donjem nizovi dentikula koji tvore šahovsko
polje.
LiteratIIra: neobjavljen.
TB.

"170
 III. 64.

'17'1
1. Stranče kod Novog Vinodolskog 26. Cetina kod Vrlike - crkva Sv. Spasa
2. Ličko Lešće kraj Otočca - Runjavica
3. Otočac 27. Žažvić kraj Skradina
4. Prozor kraj Otočca 28. Ždrapanj kraj Skradina
5. Stinica kraj Jablanca 29. Smrdelji kraj Skradina
6. Vrebac 30. Bratiškovci kod Skradina
7. Drvar 31. Dubravice kraj Skradina
- ~asovina 32. Šibenik
- Sobića groblje 33. Danilo kraj Šibenika
B. Nin 34. Morinje kraj Šibenika
- Sv. Križ 35. Vrpolje kraj Šibenika
- Sv. Mihovil 36. Gradac kraj Drniša
- Ždrijac 37. Kljaci kraj Drniša
9. Rovanjska pod Velebitom 38. Koljane Gornje, Vukovića most
10 Kašić kraj Zadra 39. Rudići kraj Glamoča
- Grede 40. Sultanovići kraj Bugojna
- Maklinovo brdo 41. Gornji Vrbljani
- Mastirine 42. Ilidža kraj Sarajeva
11. Biljane Donje kraj Zadra 43. Rusanovići kraj Rogatice
12. Pridraga 44. Koljane Gornje, Crkvina
- Mijovilovac 45. Bajagić kod Sinja
- Sv. Martin 46. Rapovine kraj Livna
13. Benkovac 47. Grborezi kraj Livna
- Korlat 48. Podgradina kraj Livna
- Kula Atlagića, Sv. Nikola Stari 49. Duvanjsko polje
50. Gradac kraj Posušja
- Kula Atlagića, Sv. Petar
51 . Vir kraj Posušja
- Morpolača, Tubića kuće
52. Cista kraj Imotskog
- Podgrađe
53. Katuni kraj Omiša
- Šopot
54. Žeževica, Poletnica
14. Biograd
55. Grab kraj Sinja
15. Galovac
56. Cetina kod Trilja, korito rijeke
16. Lepuri
57. Brnaze kod Sinja
17. Ostrovica, Grebije
58. Trilj kraj Sinja
18. Otres, Lukačuša 59. Muć Gornji
19. Biovičino selo 60. Bijaći kraj Trogira
20. Pađene kraj Knina 61 . Putalj kraj Splita
21 . Kninsko polje 62. Rižinice kraj Solina
- Sv. Đurađ 63. Solin, Majdan
- Gugine kuće 64. Bol na otoku Braču
22. Ivoševci kraj Knina 65. Humac kod Ljubuškog
23. Biskupija kraj Knina 66. Crveni grm kraj Ljubuškog
- Bračića podvornica 67. Mostar, Vukodol
- Bukorovića podvornica 68. Višići kraj Čapljine
- Crkvina 69. Mogorjelo kraj Čapljine
- Dolovi 70. Stolac, Čairi
- Katića Bajami 71. Hatelji kod Stoca
- Lopuška glavica 72. Stonsko polje
- Stupovi 73. Šipansko polje na otoku Šipanu
24. Orlić kraj Knina 74. Rose u Boki Kotorskoj
25. Uzdolje kraj Knina

'174
 1
•
2
•
3- - 4

5
I
• 6
•
"-
\to

39
• 40
\ 41
• •
47
• · 49
42
~J

.
64
. 50
· 51
{
r
\

•
7.°11
."
•-
. 72
,3
• '" •
74
• \
Bajagić kod Sinja
IV. 1. nalazi iz uništenih grobova, prva
polovina 9. stolj eća
Grobovi su iskopani uz iS[Q~ni rub seoskog
groblja Sv. l\ikole Putnika.
a. ostmga
željezo
ukupna dužina: 16 cm, dužina trna: 2,7 cm, duži-
na pločica: 2,4 cm, širina: 9,4 cm
Muzej Cetinske krajine Sinj, inv. br. C 19.
Ravnih su krakova polukružnoga presjeka, koji
završavaju trokutasto oblikovanim pločicama s
po tri brončane zakovice, od kojih dvije nedosta-
ju. U gornjoj polovini bio je ukrašen kaneliranim
prstenom od srebrnog lima, koji je tek manjim
dijelom sačuvan.
b. srp
željezo
raspon luka: 18,9 cm, širina sječiva: 1,6 cm
Muzej Cetinske krajine Sinj, inv. br. C 15.
Polukružnog je oblika. Sječivo je znatno
oštećeno korozijom. Trn za nasad drvenog drška
sačuvan je samo u korijenu.
c. strelica
željezo
ukupna dužina: 6,5 cm, dužina tuljca: 2,6 cm.
promjer tuljca pri dnu: 0,7 cm
Muzej Cetinske krajine Sinj, inv. br. C 4.
Pripada tipu strelica s trobridnim vrškom. Ima
sačuvan [Uljac za nasad. Na spoju tu ljca i tro-
bridnog vrška nalazi se kružno zadebljanje.
d. nož
željezo
ukupna dužina: 24 cm, dužina trna 8,8 cm, širina
sječiva: 3,1 cm
Muzej Cetinske krajine Sinj, inv. br. C 14.
Ravnog je hrpta i prema vrhu blago povijenog
sječiva. Duž obiju strana sječiva nalazi se žlije-
basto udubljenje. Sačuvan je i poduži trn za
nasad drvenoga drška.
e. nož
željezo
ukupna dužina: 15,2 cm, dužina trna 4,5 cm,
širina sječiva: 1,9 cm
Muzej Cetinske krajine Sinj, inv. br.. C 18.
Povijenog je hrpta i sječi va. Duž obiju strana
sječiva nalazi se žljebasto udubljenje. Ima
sačuvan trn za nasad drška.
fposuda
glina
visina: II cm, promjer oboda: 9,4 cm, promjer
dna: 8.4 cm
776
Muzej Cetinske krajine Sinj, inv. br. C 48.
Cilindričnog je oblika, izrađena je na spororoti-
rajućem lončarskom kolu čiji se tragovi naziru na
obodu i ramenu. Crne je boje. Obod je zaobljen
i izvijen prema vani. Dno je ravno, a na njemu je
vidljiv otisak osovine lončarskog kola.
g. koplje
željezo
ukupna dužina: 33,3 cm, dužina oštrice: 25,6 cm,
promjer tuljca: 2,2 cm
Arheološka zbirka Franjevačkog samostana Sinj.
Oštrica srpa u obliku je izdužena vrbi na lista, 1
romboidnog je presjeka. Po sredini ima plastićno
rebro. Tuljac za nasad drška je oktogonalnog
presjeka.
h. SIp
željezo
raspon luka 20,3 cm, širina oštrice: 1,8 cm
Arheološka zbirka Franjeva čkog samostana Sinj.
Polukružnog je oblika. Ima sačuvan trn za nasad
drška , koji je pri vrhu oštećen. Takoder je
sačuvan željezni okov gornjeg dijela drška, koji
je načinjen u obliku perforirane pločice.
i. nož
željezo
ukupna dužina: 20,9 cm, dužina trna: 3,7 cm
Arheološka zbirka Franjevačkog samostana Sinj.
Znatno je oštećen i sastavljen od tri ulomka.
Ravnog je hrpta, a sječivo je veoma nagriženo
korozijom. Ima trn za nasad drvenoga drška.
j. nož
željezo
ukupna dužina: 21 cm, dužina trna: 3,7 cm
Arheološka zbirka Franjevačkog samostana Sinj.
Hrbat i sječivo znatno su nagriženi korozijom, pa
im se jasno ne razabire oblik. Trn za nasad
drvenoga drška širok je i masivan.
k. nož
željezo
ukupna dužina: 22,6 cm, dužina trna: 7.1 cm,
širina oštrice: 2,1 cm
Arheološka zbirka Franjevačkog samostana Sinj.
Ravnog je hrpta i blago povijenog sječiva, koje se
prema vrhu sužava. Ima poduži trn za nasad
drvenoga drška.
I. posuda
glina
visina: 10,4 cm, promjer oboda: 9,5 cm, promjer
dna: 7,2 cm
Arheološka zbirka Franjevačkog samostana Sinj.
Načinjena je na spororotirajućem l ončarskom
 - - - - - - ---,
oštećena. Bikonična je. Ima zaobljen i prema van
izvijen obod. Na dnu su se sačuvali tragovi prsti-
ju nastali tijekom ručnog modeliranja.
ll. posuda (rekonSlntkcija u crtetu)
glina
visina: cca II cm
Arheološka zbirka Franjevačkog samostana Sinj.
Načinjena je od slabo pročišćene gl ine pomiješa-
ne sa zrncima pijeska i kalcita. Izrađena je ru-
čno, crvenkasrosmeđe je boje. Sačuvano je tek
nekoliko ulomaka. pa nema dovoljno elemenata

II

IV.1n.

Arheološki muzej Split. inv. br. 862.

Av. CO N ST
Poprsje Konstantina V. , na lijevo, ell face, bradat,
na desno poprsje Lava IV., en face, golobrad.
Obojica odjeveni u chlamys, nose stemmu. Iznad
je križ. 1\a površini su vidljive urezane linije.
Rv. G NOL _01\ ...
(- "-
, " Poprsje Lava III., ell face, bradat, nosi stem.mu,
odjeven u 101'Os, II desnoj ruci drži križ. U polju
desno _. 1\a površini su vidljive urezane linije.
Obrezan.
Kovnica: Sirakuza (760-775)
Prema: BNP 23/02.
Litemtura: A. MILOŠEVIĆ, 1984, 192-196
.. .: .;//.... _.-6../ T Š.

IV. 1m.

da joj se u potpunosti urvrdi oblik. Obod je izvi-

jen prema van, vrat kratak, a dno ravno.
Literatura: A. MILOŠEVIĆ, 1984, 185-196, 205,
211, 213.
M. P.

o. solidus Konstantina V. Kopronima i Lava IV.

051-775)
zlato
promjer: 18 mm, težina: 3,50 g

'17B
Bijaći, Stombrate kraj Trogira
IV. 2. ostaci crkve Sv. Marte, početak 9. sto·
ljeća
Crkva Sv. Marte nalazi se u Bijaćima, na
sjeverozapadnom dijelu kaštelanskog polja, na
položaju koji po njoj nosi ime Stombrate. Tu je
na prostom antičke vile rustike početkom 9. stol-
jeća nastao vladarski posjed hrvatskih knezova.
a mjestu starije ranokršćanske crkve nastaje
nova uz koju je bio postavljen sarkofag tako što
je porušio zidove prethjodne polukružne apside.
U njemu su pronađene naušnice žminjskog tipa
koje se datiraju u 9. stoljeće. Ranokršćanski bap-
tisterij s njene južne strane priloagođava se i
ostaje u funkCiji. Dobiva novi ciborij na kojem je
i zabilježen titular: sv. Marta. Crkva se spominje
u ispravi kneza Mutimira iz 892. god ine kao
mjesto izdavanja vladarskih isprava (. .. in Biaci
ante fores ecclesiae sanctae MtlI1hae)'
:\
o'
.
._ ---
Istraživanja na tom lokalitetu izvodila su se
početkom stoljeća , od 1902. do 1905. godine, a
revizijska od 1967-1970. godine, no, rezultati ni
jednih, na žalost, nisu publicirani. Crkva je danas
sačuvana u ruševinama, sa zidovima sačuvanim
najbolje u apsidaInom dijelu do visine od jedno-
ga metra, a dmgdje tek u nadtemeljnirn slojevi-
ma. Pripada tipu trobrodnih građevina (14,80 x 8
m), s istaknutom središnjom pravokutnom
apsidom i dvije bočne u ravnom završetku zi đa
bočnih brodova. Brodove dijele zidani stubovi
izduženog pravokutnog presjeka, kao veći ni
crkava prve polovice 9. stoljeća Koljani (kat. br.
!V. 150), Žažvić (kat. br. !V. 257), Biskupija -
Crkvina (kat. br. !V. 25). Na sredini pročelja je
zvonik, poput onoga u Koljanima ili zvonika
biogradske katedrale (kat. br. !V. 21). U tipo-
laškom pogledu nema analogija na hrvatskom
tlu , a one najbliže su u sjevernoj Italiji, na IV. 2.
,. ,. '
I
-_•.-.~ &..
,~ .
• ' . '"..1 _.. . _ -- -_._ - ~J
'179

IV. 2. području jurisdikcije akvilejskog patrijarha.
Takav tip tamo se, naime. raspoznaje još od
ranog kršćanstva , kao u sv. Feliksu i Fortunatu u
Vicenzi. Titular crkve, sv. Mana, ukazuje na
karolinško podrijetlo, a tomu u prilog ide i ime
svećenika Gumperrusa koji gradi crkvu , te
liturgijski namještaj koji se natpisom (ambrozi-
janski Te Deum) i dekoracijom veže uz akvilejski
prostor, jednako kao i tl ocrtna dispozicija
građevine.
Literatura: D. JELOVINA - D. VRSAlOVIĆ, 1968;
M. JURKOVIĆ, 1987; D. JELOVINA, 1987, 23-29;
M. JURKOVIĆ, 1995, 319-332
M.j.
IV. 3. natpisi na nadvratnicima, tridesete
godine 9. stoljeća
Arheološkim iskopavanjima u razdoblju od 1902
-1905. godine pronađeni su arhitektonski dijelovi
šest nadvratnika s natpisima uklesanima na pred-
njoj strani. Dva su otkrivena na prostoru
ranosrednjovjekovne crkve Sv. Mane (1, 2), a
ostali kao spolia u zidu porušene barokne
crkvice istog titulara. Svi nadvratnici su prekle-
sani od rimskih stupova te osim jednoga (4) ni
jedan nije sačuva n u cijelosti. pa su stoga i ukle-
'lBD
sani natpisi nepotpuni. Iako se sačuva ni ulomci
ne mogu izravno spojiti, ipak se natpisi na njima
uklesani. smislom i sadržajem mogu povezati. U
njima se isključ ivo spominju klerici, đakon i
prezbiter Gumpen (l-S) te prezbiter Gracijoz (6),
kao osobe zaslužne za izgradnju crkve. koja se
navodi pod nazivom dom us. Taj pojam u nat-
pisima ozna čuje zgrade crkvenog kompleksa
kojima su nadvratnici bili namijenjeni, s predro-
maničkom crkvom i baptisterijem kao središnjim
objektima. Lj. Karaman je, 1930. godine, prilikom
prve objave nadvratnike s natpisima povezao s
rezidencijalnim objektima tj. dvorovima hrvat-
skih vladara koji su se. prema njegovu mišljenje.
nalazili u neposrednoj blizini i okolici crkve.
Kod Sv. Mane bilo je i središte kneževa gospo-
darskog imanja - villae, u sklopu šireg
vladarskog posjeda u kliškoj županiji, gdje su
hrvatski knezovi slično karolinškim vladarima.
imali svoje povremene rezidencije (Pfalz).
Svećenici koji se spominju kao subjekti u nat-
pisima vod ili su zacijelo upravu kneževa imanja,
pa su kao crkvena lica da\'ali naloge i nadzirali
tijek izgradnje objekata namijenjenih kršćanskom
kultu (crkva i baptisterij) ili. pak, zgrada u nji-
hovu sastavu, što izravno potvrđuju natpisi na
sačuvanim nadvratnicima.
Posebnu grupu či ni pet dijelova nadvratnika s
imenom misionara Gumperta. kojega ime spom-
inje četiri puta, a koji se kao klerik za svoje
misionarske službe u Sv. Mani uzdigao od ranga
đakona do višeg dostojanstva - prezbitera.
Fomlalne i grafijske odlike uklesanih natpisa,
koje su vrlo slične, u nekim elementima čak
analogne, potvrđuju da su nadvratnici koji spom-
inju Gumperra nastali u relativno kratko vrijeme,
uglavnom izmeđ u tridesetih i četrdesetih godina
9. stoljeća. advratnik s imenom prezbitera
Gracijoza mogao je biti postavljen desetljeće ili
dva poslije Gumpenovih nadvratnika.
a. ulomak nadvralnika
vapnenac
dužina: 99 cm, visina: 22 cm, debljina: 32 cm
Muzej hrvatskil1 arheoloških spomenika Split.
inI'. br. 1136.
Dio lijeve strane nadvratnika, preklesan od rim-
skog stupa, s početkom natpisa II kojem se kao
subjekt spominje đakon Gumpert: + EGO GVM-
PERTVS DIACON [vs ... ] (+ Ja, đakon Gllmpelt...).
Gumpen je prvi imenom posvjedočeni misionar
II hrvatskoj kneževini, koji je već kao đakon pot-
icao programe izgradnje predromaničkog
 crkvenog kompleksa u Bijaćima. Ime mu je ger-
manskog porijekla, dvočlane tvorbe, s karakter-
ističnim sufiksom -pert (-berl), koji se dodaje
tvorbenoj osnovi Gun-, da imenuje osobu "koja
blista u boju". Sufiks - PM osobito je raširen u
antroponimiji Langobarda tako da jedan od
nositelja imena Cumpertus jest i brat langobard-
skog kralja Aripena II. s početka 8. stoljeća.
Možda je i Gumpen, đakon i prezbiter iz Bijaća ,
čak misionar langobardskog etničkog podrijetla,
koji je kao svećen ik akvilejske patrijaršije u
službi franačkog cara, stigao u zemlju hrvatskog CEPI[ ... ] (" .. naložio sam/naredio sam/zapovije- IV. 3a,
kneza, s programom i zadatkom da teorijski i dio sam/ zahtijevao sam da se izgradi ova crkva
praktički širi vjerska iskustva te provodi izgrad- 'J [z sintagme fier! precepi saznaje se da je akci-
nju crkava. ja oko izgradnje očigledno pokrenuta po nalogu
Karakteristična slova u natpisu su G i E; G s Gumpena, dok je još kao đakon službovao pri
kosom završnom hastom i E kojemu okomita Sv. Marti. Izraz domus /domo/ značenjem odgo-
hasta prelazi osnovnu liniju slova, grafijska su vara riječi domus Dei, odnosno Božjoj kući -
obilježja natpisa ranog 9. stoljeća. Štoviše, pro- crkvi. U konkretnom tekstu označavao je zgrade
dužene okomite haste znak su starine i bliskosti crkvenog sklopa, gdje su uz crkvu Sv. Mane bili
starokršćanskoj onografiji, a kao stilska forma uključeni i ostali prostori namijenjeni liturgiji,
provlače se kroz tekstove i u ranoj predromani- pOput baptisterija s raznim aneksima. Utvrđivan­
ci. Slovo G je rustične izvedbe, a u ovom natpisu ju vremena nastanka natpisa idu u prilog i poje-
javlja se u dvije grafijske inačice . Prva je slična dini grafijski detalji teksta, primjerice slova
slovu e kojemu se pri završetku izvija kosi repić rustične kapitale koja prelaze osnovnu liniju
i veoma sliči kurzivnim inačicama iz kršćanske grafema, što se u ranosrednjovjekovnim natpisi-
antike, posebice na grafitima, mozaičk.im pod- ma na istočnom Jadranu prati od svršetka 8. do
nim natpisima i nadgrobnim pločama. Slijedi najkasnije sredine 9. stoljeća.
majuskuini duktus uncijalnog oblika, kao što je c. ulomak nadvratnika
to slučaj i s početnim slovom E. kakve se forme vapnenac
javljaju i u natpisima 8.-9. stoljeća na tlu Italije dužina: 98 cm, visina: 20 cm, debljina: 32 cm
(N. Gray, 1948. , 64,72, 80-81, 86-89, Tab. 'f:V, la, Muzej hrvatskill arheoloških spomenika Split,
b; 2, 3b) inI'. br. 1137.
U klesanju druge inačice slova G, sastavljač nat- Dio lijevog kraja nadvratnika. \fa prednjoj strani
pisa približio se oblicima koji su već bili poznali u naznačenom polju uklesan je natpis koji spom-
u rimskom kurzivnom pismu, osobito obliku inje svećenika - prezbitera GUl1lperta: [ego
kurzivnog minuskuinog G, s karakterističnim Gv]MPERTVS PRESBITE[r ... ] ("Ja Gumpert
gornjim i donjim produžecima dijakritičke cne. prezbiter...).
Takvi se oblici nastavljaju i u srednjovjekovnim d. nac/vratl1ik
tipovima latinskog pisma minuskuinog tipa, vapnenac
primjerice u poluncijali, a posebno u karolinškoj dužina: 112 cm, visina: 22 cm, debljina: 34 cm IV.3b.
minuskuli 9. stoljeća.
b. ulomak nad1!l'atnika
vapnenac
dužina: 6 cm, visina: 24 cm, debljina: 31 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inI'. br. 1135.
Dio desnog kraja nadvratnika, isklesan od rim-
skog stupa, s natpisom koji se sadržajno može
povezati s prethodnim natpisom jer pojašnjava
ulogu đakona Gumpena u izgradnji na lokalite-
tu. Natpis glasi: [.. ist]a [d]aMa FlERI PRE-

'lB 'I

1V.3c. Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 1138.
Nadvratnik, preklesan od rimskog slUpa, rekon-
struiran je u izvornoj širini na temelju dva
sačuvana ulomka. To pOlVrđuju sačuvani žlije-
bovi na donjoj strani i natpis koji je cjelovit: EGO
GVMP(er)TV[s] [p](res)B(yre)R IS1VM D[o]MVM
[fiJERl ROGAVIi]
("Ja svećenik/prezbiter Gumpen zamolio
sam!zatražio sam da se sagradi ta crkva"). Tekst
je uklesan u dva reda i počinje unutar polja
naznačenog za uklesavanje teksta, a završava se
izvan natpisnog polja, u gornjem redu. Svjedoči
da je izgradnja crkvenog objekta pokrenuta na
zamolbu, traženje svećenika Gumpena.
e. ulomak nadvratnika s uklesanim imenom
Gumpena, [Egla GVMP(er)1V[s ... ], danas je
izgubljen. Opis i čitanje ulomka poznati su na
temelju objave Lj. Karamana iz 1930. godine.
Riječ je o lijevom početnom dijelu nadvratnika,
isklesana od rimskog stupa. Natpis na njemu bio
je dosta fragmentaran, čitljiv samo u donjim
dijelovima sačuvanih slova gdje je bilo uklesano
ime Gumpena, da li s atributom đakona ili
prezbitera, zbog nastale fraktu re ostalo je nepoz-
nato.
Literatura: Š. LjCBIĆ, 1879; F. RADIĆ, 1891, 52;
Lj. KARAMA..'li. 1930, 170-172; R. MlHALjČIĆ - l.
STEI:-JDORFF, 1982, 50-51; V. DELONGA, 1996,
44-46.
IV.3d. VD.
'1B2
IV. 4. ulomak nadvratnika, 9. stoljeće
vapnenac
dužina: 52 cm, visina: 31 cm, debljina: 23.5 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 1139.
Središnji dio masivnog nadvratnika spojen od
dva ulomka, oblo profiliran na gornjem rubu
prednje strane. U sredini je uklesan natpis s frag-
mentarno sačuvanim tekstom: L.. ] REGEK[t]E .
GRA(tiosus vel Gratianus) P(res)B(yre)R HUNe
1. .. ] ("... za vladanja, prezbiter Gracijoz /ili
Gracijanl, ovaj ... "). Sadržaj svjedoči o svećen i ku ,
kršćanskog latinskog imena Gratiosl.lS ili možela
Gratianus, kao jednom od crkvenih dosto-
janstvenika koji je, poput Gumpena, sudjelovao u
izgradnji crkve ili dijela sakralnog kompleksa Sv.
Mane u Bijaćima. Ime svećenika i njegov klerički
naslov pisani su u kraticama, dok je prva
sačuvana riječ regente po svoj prilici stajala uz
ime vladara i II sklopu formule datacije
označava l a vrijeme kada je ta izgradnja OSlVarena.
Grafijski izgled natpisa je različit od natpisa s
Gumpenovim imenom. Pri klesanju slova G sli-
jedi se uglasta forma slova s kratkim krajem zav-
ijenim prema unutra, kakve, na primjer, oblike u
epigrafičko pismo na tlu sjeverne Ital ije unose
Karolinzi od sredine 9. stoljeća , što je možda i
okvirno vrijeme uklesavanja ovoga natpisa u
Bijaćima.
Literatura: Lj. KARAMAN, 1930., 171-173; R.
MlHALjČIĆ - L. STEINDORFF 1982, 52; V.
DELO:-JGA, 1996, 47.
VD.
IV. ;. trabeacija oltarne ograde, prva desetl-
jeća 9. stoljeća
Oltarna ograda u crkvi Sv. Mane bila je
nadvišena trabeacijom od koje je dobro sačuvan
zabat i dva arhitrava. Trabeacija je ukrašena
pasjim skokom na obodu i pletenicom u dnu , a
među njima je natpisno polje. Bila je opremljena
dvama natpisima koji su s arhitrava prelazili na
lukove bočnih ulaza u svetište, a dijelio ih je
anepigrafski zabat nad središnjim ulazom. Prvi je
natpis imao tekst molitvenog Sanctusa ( vet,
Svet, Svet); drugi je bio posvetnog karaktera od
kojega je sačuvan završni dio sa spomenom žene
i sinova nepoznatog donatora.
a. zabat
vapnenac
širina: 110 cm, visina: 63 cm, debljina: 14 cm
Muzej hrvatskUl arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2889.
Zabat u sredšnjem polju ima dvije golubice koje
obožavaju križ, a na luku je tropruti geometrijski
preplet.
b. arbi/rau
vapnenac
dužina: 120 cm, visina: 21 cm, debljina: II cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2567.
Arhitrav je sačuvan u cjelosti, a sastavljen je od
četiri ulomka s pojedinim oštećenjima natpisa.
+S(an)C(tv)S S(an)C(tv)S S(an)C(tv)S
D(omi)n(v)S D(ev)S (sabao)TH (pI)ENI SVNT
CELCi) ET (terra maiestatis gloriae tuae).
c. arbitrav
vapnenac
dužina: 102, visina: 21 cm, debljina: 12 cm
Muzej hrvatskUl arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2568.
Arhitravu nedostaje početak gdje se spajao s
lukom. Sastavljen je od dva ulomka, a površina IV. 51H:.
mu je jako oštećena u dijelu gdje je bilo ubil-
ježeno ime donatora.
.... (co)NIVGE ET CV(m) FILIIS MEIS VO(tum)
CO(m)PLE(vi).
Literatura: Lj. KARAMAN, 1930. 1. CAMBI, 1968,
63; V. DELO. GA, 1996, 51.
Nj.
IV. 6. zabat oltarne ograde, prva polovina 9.
stoljeća
vapnenac
širina: 105 cm, raspon luka: 62,5 cm, visina: 80
cm, debljina: 9-9,5 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2900.
Veći ulomak zabata sa središnjim poljem
oivičenim uskim pojasom s kukama na vrhu i
širokim l učninl pojasom na donjem dijelu. Rubni
su pojasevi od središnjega polja odvojeni tankom
letvicom. Kuke su Zbijene, sa zavojnicama
položenim na pune i kratke noge, a lučni je
pojas ispunjen ritmički raščl a njenim nizom uzlo-
va od troprutih vrpci. U središnjem polju je kom-
pozicija od dva sučeljena pauna. Glave im se
dodiruju, a u kljunovima drže grozd. Tijela ptid,
posebice krila i rep obrađeni su plitkim urezinla
kojima je predočeno pe~e. Iznad glava paunova
i ispod grozda je po jedna šesterolatična rozeta.
U samim uglovima u dnu središnjega polja su
likovi dviju manjih ptica istih likovnih osobina.
Literatura.' Lj. KARAMAN, 1930, 76; N. JAKŠIĆ,
1985
T. B.
'1S3

IV. 6. IV. 7. plutej oltarne ograde, 7/8. stoljeće
vapnenac
dužina: 118 cm, visina: 93 cm, debljina: 12 cm
Muzej hn'atskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2901.
Plutej je većim dijelom sačuvan. Prednja ploha
IV. 7. mu se sastoji od središnjega polja i istaknute
'1S4
rubne letve na gornjem dijelu. Na letvi je vodor-
avni motiv dvoprure lozice. Na središnjem polju
je veliki višepruti križ oko kojega je s jedne
strane motiv dvoprute lozice koja se povija oko
vodoravne haste, a s druge su dvije rozete
(virovita i više!atična u krugu od užeta. Iznad
drugoga kraka vodoravne haste ostaci su triju
palmeta s obrubljenim i zaobljenim listovima.
Literatura: Lj. KARAMA1'1, 1930, 111 , 115-117; Ž.
RAPA1'1IĆ, 1987, 127; T BURIĆ, 1993
A.M.
IV. 8. luk oltarne ograde 7/8. stoljeće
vapnenac
širina: 108 cm, raspon luka: 76,5 cm, visina: 80
cm, debljina: 11-12,5 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inI'. br. 2903.
Rekonstruirani luk oltarne ograde. kojemu je
ukrasno polje ispunjeno četveroprutom pleteni-
com s križevima u sredini. Na tjemenu lub
pletenicu prekida križ konkavnih , raširenih
krakova.
Literatura: T BeRIć, 1993.
A.M.
IV. 9. dovratnik, 9. stoljeće
vapnenac
1. visina: 82 cm, širina: 17 cm, debljina: 8,5-9 cm
2. visina: 83 cm, širina: 16 cm, debljina: 9 cm
Muzej luvatskih arheoloških spomenika Split.
inv. br. 2803, 2812.
Dva ulomka četvrtastih stupića od dovratnika
portala. Ukrasna polja raspoređena su na jednu
širu i jednu užu, bočnu plohu, na kojima su tro-
prute pletenice.
Literatura: neobjavljeno.
T B.
IV. 10. pi1astar oltarne ograde, prva polovina
9. stoljeća
vapnenac
dužina: 37-41 cm, visina: 79 cm, debljina: 13-14
cm
Smještaj: Muzej hrvatskih arheoloških spomenika
Split, inv. br. 2905.
Široki pilastar spojen OCI tri ulomka. Ukrasno
polje na prednjoj strani ovičeno je letvom.
Ispunjeno je troprutom mrežom od udvojenog
niza učvorenih kružnica prepletenih mrežom
rombova. Pri dnu je široki usadni klin, a speci-
fičan je po ~ešenjima za spajanje sa susjednim
elementima ograde. S jedne strane je žlijeb,
uobi čajen za pilastre, a s druge istaknuto rebro
za usad u žlijeb pilastra.
Literatura: neobjavljen.
TB.

IV. 11. ulomak pluteja oltarne ograde, 7/8. i

9. stoljeće
vapnenac
dužina: 32 cm, visina: 49-50 cm, debljina: 12·13,5
cm

Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split, IV. 8.

inv. br. 29D7.
Ulomak je rubni dio pluteja iz 7/8. stoljeća , koji
je kasnije, u prvoj polovini 9. stoljeća , prerađen
u pilastar. Na ranijem licu pluteja je ornament
višeprutih kružnica u koje je upisan obrubljeni
križ. Takon prekJesavanja, ukrašena mu je i
druga strana, a na rubu pilastra isklesana je baza
za stup. U središnjem polju je niza učvorenih

IV. 10.

'1S5
IV. 11.
(/ice)

IV. 13. krstionički ciborij, oko tridesetih

godina 9. stoljeća
vapnenac
visina rekonstruiranog ciborija: 4,50 m, visina
stupova s kapitelima: 2,20 m, širina stranice:
166,5 (148,00) cm, širina stranice: 118-118,5 cm,
visina stranice: 48 (100) cm, debljina stranice: 10-
11 cm.
IV. 11.
(naličje)
Mu zej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2566.
kružnica prepletenih nepravilnom troprutom Četve rostranični ciborij predroma ničkih odlika.
mrežom udvojenih rombova. Sastoji se od četiri monolitne stranice koje se
Literatura: T. BURIĆ, 1993. spajaju u košaru nad kojom je piramidalni krov
A.M. (rekonstruiran), s originalnim akroterijem. Kons-
trukcija je postavljena na četiri stupa s kapite-
IV. 12. ulomak pilastra oltarne ograde, prva lima. Stranice su ispunjene predromaničkim
polovina 9. stoljeća plitkoreijefnim ukrasom sa stilskim odlikama ra-
vapnenac nog 9. stoljeća . Uz rubove svake stranice provlaČi
dužina: 25126 cm, visina: 54 cm, debljina: 12-13,5 se pojas s natpisom koji teče vanjskim i unutarn-
cm jim plaštem Ciborija. Natpis je raspoređen u dva
Mu zej hrvatskih arheoloških spomenika Split, tekstovna sklopa, i prati se s lijeva na desno (J .
inv. br. 2883. A do J. D) na vanjskom i na unutarnjem plaštu
Veći ulomak pilastra kojemu je ukrasno polje (JJ. A do II. D).
obrubljeno letvom. Na licu mu je tropruta pleter- Ulomci ciborija pronađeni su tijekom prvih arhe-
na mreža. oloških iskopava nja na lokalitetu Sv. Marte, u
Literatura: neobjavljen. današnjim Stombratama, u razdoblju od 1902. do
TB. 1905. godine. Najveći broj ulomaka otkriven je

'1S6
na prostoru barokne crkvice Sv. Mane, iz 17.
stoljeća, odnosno prostoru nekadašnje rano-
kršćanske i predromaničke krstionice. Na teme-
Iju pronađenih i prikupljenih fragmenata, 1939.
godine izvršena je rekonstrukcija ciborija u
Arheološkom muzeju u Splitu, gdje se ciborij
nalazio do 1958. godine. Rekonstrukcija je djelo-
mično upotpunjena 1994-1995. godine u Muzeju
M'atskih arheoloških spomenika u Splitu.
Vanjske stranice ciborija.
I. A. Središnju kompoziciju, omec1enu motivom
užeta, ispunjavaju dva pauna s grozdom u
kljunu, nasuprotno postavljena s lijeve i desne
strane. Linearna stilizacija i obrada dijelova tijela
točkasto rovašenim ornamentom, analogne su
prinljerima na arkadama ciborija u rimskoj crkvi
S. Andrea Cata Barbara na Eskvilinu iz ranog 9.
stoljeća. Prostor između figura ispunjavaju motivi
eeterolatičnog cvijeta i trolista u kutovima.
Citavim rasponom luka pruža se široki pojas
nasuprotno postavljenih i učvorenih pereca.
Rupe izbu šene na prednjim i bočnim krajevima
služile su za pridržavanje zavjesa (vela) i svjetilj-
ki. Oivičen s gornje strane motivom užeta, na
luku stranice je uklesan latinski natpiS. Tu je
početak tekstovne cjeline koje se sadržaj nastavl-
ja i na sljedeće dvije stranice ciborija. Natpis je
loše sačuvan i prilično manjkav (nečitljivi i ner-
azrješeni dijelovi transkribirani su u obliku koji je
vidljiv na spomeniku, s restitucijom na mjestima
gdje Je to moguće). Natpis započinje Rubom luka prate se vrlo skromni ostaci natpisa: IV. 13.
simboličkom invokacijom u znaku križa, a
[..v]Nrv[ersvs' .. ] III [te] 1I!L .. Ioh]Ai'!IS NEC
potom slijedi tekst koji se obraća vjernicima, s NEL] III
posebnim isticanjem Svetoga Trojstva (Trinum): U sadržaju se raspoznaje ime sv. Ivana, zabil-
+ V[os] OMN[es .. ] CPI[=Christi] CO[llite .. .J ježeno u inačici loha nis, sc. sancti ili beati
/1/O(q1)ITCI/I[qui confiten]TE TRlrNM! lohallis, umjesto lohannes. IV. 13./la.
Zazivanje Trojstva inlanentno je sakramentu
krštenja, tj. činu kojim se osoba uvodi u novu
vjeru. Opći pojam Trinu.m ili sintagmatski oblici
metaforički izrečene ideje Trojstva, redoviti su u
jeZičnom formularu koji prati objekte
krstioničkog karaktera (krstionice, krsni zdenci,
krstionički ciboriji).
I. B. U gornjem pojasu je vijenac s kukama koje
su oslonjene na niz stiliziranog kimatija. Pod
njim je motiv užeta i pojas troprutih, međusobno
prekriženih poluknlžnica. U uglovima središnje
kompozicije je motiv troprute učvorene vrpce.
Luk ispunjava tropruta pletenica. Likovno
~ešenje stranice u osnovi je vrlo slično stranici
ciborija iz rimske crkve Sv. Bazilija, koji je
izrađen u vrijeme pape Grgura IV. (827-844.).

7S7
 avod Krstiteljeva imena na ciboriju iz Bijaća
povezan je uz raniju tradiciju baptisterija, što je
prilikom postavljanja novoga, predromaničkog
ciborija ponovno osnaženo i u sadržaju natpisa.
I. C. Gornji friz ispunjaju kuke pod kojima je niz
stiliziranog kimatija. U gornjim je uglovima
središnje kompozicije, obrubljene motivom
užeta, prikaz dvaju lavova u plitkom reljefu, sa
sedmerolatičnim cvijetom u međuprostoru. Luk
arkade ispunja mrežasti uzorak koji čine
višestruko prepletene i ritmički razdvojene tro-
prute vrpce. Identičnim ornamentom ispunjen je
lučni otvor na jednoj od stranica krstioničkog
Ciborija katedrale u Puli, izrađen u vrijeme bisku-
pa Antonija, u ranom 9. stoljeću. U natpisnom
polju nastavlja se tekst koji glasi:
1III...In honore] ALMIFIC[a]E . [M]ARTHAE .
CVNC[ta] . HA[e]C NOV[a] CERNllle dicata .. ]
III, i završava se na užoj, bočnoj strani arkade
gdje je ujedno i svršetak prve tekstovne cjeline
(l. A - l. C): 111[. ..JM/III...rJI[..J IIIOP[vs'L .
Ovaj odlomak teksta upozoravao je na obnovu
koja je načinjena u čast sv. Marte, što izravno
svjedoči o titularu ranosrednjovjekovne crkve u
Bijaćima.
Isticanje dvaju svetaca - titulara: sv. Ivana
(Krstitelja) na prethodnoj stranici ciborija (l. B) i
sv. Marte (l. C), otkriva dva vremenska i kultur-
na sloja kršćanskog kulta na lokalitetu, od kojih
je sv. Ivan kasnoantički , a sv. Marta predro-
manički. Imenom sv. Marte najvjerojatnije je bio
naslovljen čitavi obnovljeni kompleks, dok je tit-
ular sv. Ivana Krstitelja tijekom predromanike po
svemu sudeći ostao usko vezan uz sam baptis-
terij.
I. D. Stranica je gotovo u cijelosti rekonstruirana
po uzoru na nasuprotnu (l. B), s dva manja orig-
inalna ulomka na lijevoj i desnoj stopi. Unutar
polja obrubljena motivom užeta je ornament
sličan slovu "S", i skromni ulomci početka i kraja
natpisa, koji je sadržajno različit od sakralnog
teksta uklesana na prethodnim trima stranicama.
Na lijevom kraju je simbolička invokacija u
znaku križa i početna slova riječi + TEMPO[ribvs
dom(i)no ... ], a na desnom slova I...]VD. Taj dio
natpisa, kojim je ujedno i završavao tekst na van-
jskom plaštu ciborija, odgovara verbalnoj formuli
datiranja, s imenom vladara, vjerojatno hrvatsko-
ga kneza čijim je vladanjem ovaj ciborij bio i
datiran. Pretpostavlja se da je riječ o knezu
Mislavu, pa je vremenska Sintagma mogla glasiti:

?SS
... temporibus domno Moisclavo regnante
Ludovico vel Lothario in Italia ... ), iz čega se pred-
laže i vrijeme oko 835.-845. godine, kao najkas-
nija vremenska granica izrade ciborija.
Unutarnje stranice ciborija
ll. A. Stranica je neukrašena. U sredini gornjeg
ruba izrezan je usjek cl x I cm) koji stvara dva
bočna udubljenja cl x I cm), a slični se nalaze na
unutrašnjim plohama sve četiri strane ciborija.
Služili su za međusobno povezivanje stranica
pomoću uglavljivanja trokutastih ploča i ugaonih
držača, te za naslanjanje oktogonalne piramide
krova. Stranica je bez ukrasa , s natpisnim poljem
na rubu luka, razdijeljenim motivom užeta u dva
reda. Natpis je i ovdje prilično krnj, bez ijedne
cjelovito sačuvane riječi. U gornjem redu natpisa rukopisa da istakne kraj teksta, ili je nastao po IV. 13./lIa.
vidi se isprekidani niz s manjim skupinama uzoru na slične zoomorfne stilizacije koje u pre-
slova: dromaničkoj skulpturi karolinškog doba već od
+ HIC A[ccipant Spirirum Sanctum vel hic accipit konca 8. i početka 9. stoljeća prate geometrijske
gratiam' .. ,] ll l [chr]IS[tian]IS . SPE[sl IIIL.IR ET plohorezbe. Jedan od ikonografski bliskih prim-
H.JII l jera, možda čak i izravni likovni predložak, ukle-
Ispod je početak drugog tekstovnog odlomka san je na pilastru oltarne ograde iz vremena
koji se nastavlja na trima ostalim stranama patrijarha Maksencija (811-838.) za katedralu u
unutrašnjosti košare: Akvileji. Osim toga, motiv se i simbolički uklapa
+QVES[vmvsvel qvesite .. .11/IL..ISVL ..JIII[obI NIX[e u smisao poruke na ciboriju, jer se može poveza-
vel svbnixe, enixe .. ,] III L.. a(m')ICIII[alm'IMOQ- ti uz izvatke iz evanđelja (Lk III.; Mt III, 7) koji
(ve) l se odnose na Ivana Krstitelja i krštenje.
ll. B. Stranica je gotovo u cijelosti rekonstruirana,
U natpisu na ovoj stranici svakako je sadržana
s dva manja ulomka u lijevoj i desnoj stopi.
poruka koja krštenika upozorava na život u
Neukrašena je, slično prethodnima, s motivom
vječnosti, koji se prima činom krštenja, tj.
užeta koje omeđuje gornji rub natpisnog pojasa
duhovnim obnavljanjem. Riječ )lumen evocira
što prati lučni otvor. Ostaci teksta vrlo su skrom-
čin Kristova krštenja u Jordanu od strane Ivana
ni; na lijevoj stopi tek tri slova L..ICA E L.. I s
dvotočjem iznad slova C, a na lijevoj stopi krnji
Krstitelja i s teološkog aspekta ona je simbol
dio teksta koji bi se na temelju sačuvanih slova vjere, uskrsnuća i jamstvo za vječni život. U tek-
mogao razriješiti u [... neIMPE HV(mi)L _IM[el. stu je to izrečeno završnom formulom slično sin- IV. 13./lIb.
ll. C. Stranica je obrađena kao i prethodna; rastr-
gani fragmenti natpisa ne daju se povezati, pa se
njegov smisao i ovdje naslu ćuje. U tekstu se prati
nastavak riječi HV[mi)L s prethodne stranice, a II
ostatku natpisa se čita:
... hvmillIM[el!ll[... )c[ ..l!IIL.. ]IS Vrt d)VM [svIBSIS-
TIMVS O(e)1 I[m? ... IIIIL.. EMVR V[olL[vimvs '..I l
11. D. Stranica slična prethodnoj. Više praznina II
natpisu, gdje se raspoznaju sljedeći tekstovni
odlomci:
III L.,]EITVM peer) FLVhnine .. ,] III [' .. } VITA[ml
MEREAMVR/II [aetl ER(?)[naml III [)I A[meIN.
Natpis završava ideogramom, tj. uklesanim
motivom zmije koji je mogao biti kopiran iz
kakvog iluminiranog karolinškog lirurgijskog

'1S9

IV. 13./lIc. tagmi ut habeas vitam aeternam. Amen. To su
izrazi koji u zapadnoj latinskoj liturgiji i rimskoj
kršćanskoj dogmi zaživljavaju za Karolinga, a
posvjedočeni su, na primjer, u sjevernoj Italiji u
pismu Paulina iz Akvileje sinodu u Forliju, 796.
godine, ili prvi put u pismu što ga je sv.
Bonifaciju uputio papa Grgur II. , 726. godine.
Literatura: I. KRŽANIĆ - J. BARAČ, 1907; M. PER-
OjEVIĆ, 1933; Lj. KARAl\1A..N, 1930, 154-155;
ISTI, 1943, 64-66; S. GUNjAČA - D. JELOVINA,
1976, 8-9, 94; R. MIHALjČIĆ - L. STEINDOR.FF,
1982, 52, br. 84; D. JELOVINA, 1989, 24-25; V.
DELONGA, 1996, 48-50
IV. 13./lId.
IV. 14. okov korica mača, kraj 9. ili početak
10. stoljeća
bronca
dužina: 7 cm, širina: 3,4 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 4991.
790
Otkriven je u arheološkim iskopavanjima društva
" Bihać" početkom 20. stoljeća uz crkvu Sv. Marte
u Bija ćima, u oštećenom grobu obloženom
kamenim p l očama. Uz okov su u grobu
pronađeni karika i mali enkolpion, ali su ti nalazi
izgubljeni. Pripada najdonjem dijelu korica mača.
Polukružnog je oblika i perforiran. Na vrhu se
nalazi izdanak u obliku lrolisne palmete, a pri
dnu ukras kapljičastog oblika.
Literatura: Lj. KARAl\iIAI'i, 1940, 33; Z. VINSKI,
1983, 14.
M.P
l
IV. 14. I
Biljana Donje kraj Zadra IBegovaČ8,
V.D. CrlcJlina]
IV. 15. Ostaci crkve nepoznatog titulara, 9.
stoljeće
Begovača se nalazi oko 2 km južno od sela
KaŠić, u arheološki izuzetno bogatOj zoni. Na
lokalitetu se prostirala velika nekropola, od koje
su istraživanjima od 1959 do 1962. godine
otkrivena 604 groba, koji pokazuju kontinuitet
ukapanja od pojedinačnih karolinških (famili-
jarnih) grobova do kraja srednjeg vijeka i dalje.
Nekropola je nastala na sklopu antičke vile
rustike. U kasnoj antici jedna je građevina
preuređena za potrebe kulta, vjerojatno kao pri-
vatna crkva na posjedu. U 9. stoljeću unutar tog
sklopa hrvatski dostojanstvenik daje izgraditi
(renovavit) crkvu i opremiti je liturgijskim
namještajem, o čemu svjedoči natpis na arhitravu
oltarne ograde (kat. br. IV. 16). NatpiS dokaZUje
da je u kasnoj antici doista postojalo kultno
mjesto, premda je tlocrtna dispozicija te
građevine u sklopu vile teško dokučiva, jer je
dugo trajanje nekropole uništilo gOlovo sve
tragove arhitekture. Ona se otkriva samo djelo-
mično u temeljnim zidovima. Predromanička
crkva samo je neš[Q bolje sačuvana, no njezin se
tlocrt jasno raspoznaje. Tipološki je ona jedno-
brodna sa polukružnom apsidom, a sa svake je
strane svetišta pridodan jedan nešto kraći prostor
s polukružnom apsidom. Time se ona približava
tipu koji predstavljaju Sv. Križ u Ninu (kat. br. N.
185), nestala crkva Sv. Vida u Zadru, ili pak,
crkva Sv. Tome kod Rovinja (kat. br. I. 57).
Liturgijski namještaj, vrlo oskudno sačuvan, nosi
obilježja bliska onome iz obližnjeg šesterolista u
Kašiću, a koji se može okvirno datirati u sredinu
9. s[Qljeća, u doba kneza Trpimira.
Nema dvojbe da je crkva na Begovači iz
karolinškog vremena. Sumnje koje je izazvao
natpiS sa terminom renovavit da bi mogla biti
riječ samo o adaptaciji antičkog objekta, moraju
IV. 16. djelovi arhitrava oltarne ograde, sred· IV. 15.
biti otklonjene iz više razloga. Naime, dva
ina ili druga polovina 9. stolj eća
najranija i najreprezentativnija groba i jedan
vapnenac
neš[Q udaljeniji sarkofag, nalaze se istočno OCI
1. dužina: 56 cm, visina: 17-18 cm, debljina: 10,5-
karolinške crkve, ali unutar perirnetra svetišta
11.5 cm
kasnoantičkog objekta. Grob br. 253, orijentacije
2. dužina: 27 cm, visina: 22 cm, debljina: 9-11,5
SI-JZ, karolinškim nalazima ostruga, položen je cm
iS[Qčno od spoja glavne i južne apside karolinške
3. dužina: 34 cm, visina: 21 cm, debljina: 8,5-11
crkve, ali točno u svetištu kasnoantičkog zdanja cm
na mjestu podnožja oltarne ograde. Izrađen je od 4. dužina: 88 cm, visina: 21-22 cm, debljina: 8,5-
antičkih spolija, koristeći za duže strane stupove
11 cm
kao obložnice i druge fino klesane ploče. Drugi Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
grob (br. 258) prislonjen je u pravcu JI-SZ uz inI'. br. 2523, 2501 , 2571 , 2522
unutrašnji luk apside prvog objekta. Izrađen je Četiri ulomka arhitrava oltarne ograde iz predro-
od antičkih spolija. Grob je netaknut, a uz maničke crkve na Begova či. Kompozicija na
skeletne ostatke također su pronađene prednjoj strani raščlanjena je u dva pojasa. Gornji
karolinške ostruge. Ti grobovi, kao pouzdani ispunjavaju kuke dugačkih dvoprutill drški i
kronološki oslonac, govore da stariji objekt punih zavojnica, a donji posvetni natpis koji nije
nikako nije mogao funkcionirati u trenutku nji- u cijelosti sačuvan:
hova ukopa. Upravo suprotno, ti grobovi 1) [+] DE DON1S D(e)I E[!..] 2) f..]OISCL[avus
pokazuju da su privilegirani - nalaze se iS[Qčno (al'o ?) ... ] 3) f. .. vn]A CVM CO[nivge .. .] 4) L.pr]O
od apsida karolinške crkve - potom da su famil- REMEDOo) A(n)IME SVE REN(ovavit) HVNC
ijarni i da oči[Q pripadaju posjednicima. Osim TE[mplvm]
[Qga koriste antičke spolije, š[Q je redovita poja- (Prijevod: Od darova Božjih i.... ..... Voislav
va u karolinško doba. Nadalje, grob 258 ukazuje (Mislav?) ... sa suprugom .... za spas svoje duše,
na mogućnost da je apsida starijeg objekta još obnovio je ovaj hram.)
stajala dijelom u elevaciji čime je činila reprezen- Tekst započinje starom kršćanskom, zavjetnom
tativan okvir grobu, i to onome bračnog para, što formulom darivanja i posvećivanja te svjedoči o
je sve skupa u osnovi opet karolinška ideja mon- obnovi crkve kao privatne obiteljske zadužbine.
umentaliziranja privatnog groba. . U natpisu je izvorno bilo uklesano ime donatora,
Literatura: D. JELOVJNA - D. VRSAlOVJC, 1981, koji se spominje zajedno sa suprugom, no ti su
55-136; N. JAKŠIĆ, 1989, 407-440; V. DELONGA, dijelovi natpisa loše sačuvani i tekstovno man-
1990, 85-11 0 jkavi. Raspoznaje se da donatorovo ime potječe
Mj iz skupine slavenskih dvočlanih antroponima s
latinskim dočetkom -sc/av, ali koje je manjkavo

'1S'1
IV. 16/ 4.

(Mislav). Po svemu sudeći donator je bio lokalni

hrvatski velikaš koji je u 9. stoljeću na prostoru
ranije, starokršćanske podigao novu crkvu kao
svoju obiteljsku donaciju te je opremio predro-
maničkim liturgijskim namještajem, o čemu jamči
sačuvani latinski natpis na oltarnoj ogradi.
Literatura.' D. JELOVINA - D. VRSALOVIĆ, 1981 ,
56; N. JAKŠIĆ, 1989; V. DELONGA, 1990, 88-89;
IV. 16/ 1. ISTA, 1996, 170-173.
VD.

IV. 17. grob 253, prva polovina 9. stoljeća

IV. 16/ 2.
IV. 16/ 3.
u prvom članu imenske formule, pa ispravna
restitucija imena nije moguća. S obzirom na
sačuvanu uspravnu hasru slova koje je prethodi-
lo riječima oisc/v ime je u latinskoj transkripciji
možda glasilo Voisc/avus (Voislav) ili Moisc/avus
a. par ostruga
željezo
dužina: 15 cm, širina: 7,5 cm (prema rekonstruk-
ciji)
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2977-2978.
Pronađene su u veoma lošem stanju. Ravnih su
krakova (fokutastog presjeka, koji završavaju
profiliranim ušicama. Kraći oštećeni trnovi su u
osi s ostružnim lukom i krakovima.
b.jezičac
željezo
visina: 5 cm, širina: 3,3 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2973.
Jezičac je veoma oštećen. Vjerojatno je imao
polukružni završetak.
c. kopče
željezo, bronca
ukupna dužina: 3, 5 cm, širina pređice: 2,5 cm,
širina okova: 1,5 cm.
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2974.
Jedna je u potpunosti sačuva na, a drugoj
nedostaje pređica . Sačuvana pređica pra-
vokutnog je oblika i narebrenog oboda. Okovi
su srcolikog oblika i imaju po tri zakovice.

'192
d. petlje
bronca
dužina: 1,8 cm, širina: 2,2 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2975-2976.
Četvrtastog su oblika s narebrenom gornjom
površinom.
Literatura: D. JELOVINA - D. VRSALOVIĆ, 1981,
253; D. JELOVI NA, 1976; Z. VINSKI, 1977.-1978;
D. JELOVINA, 1986, 148-154
M. P.

IV. 18. grob 258, prva polovina 9. stoljeća

a. par ostruga
željezo
dužina: 15 cm, dužina trna: 2, 5 cm, raspon
između krakova: 11 cm, ploćice: 2, 5 x 2, 8 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2987-2988
Ravni usporedni krakovi su trokutasta presjeka, a
završavaju proširenim pločicama sa šest zakovica
(po tri sa svake strane pločice) . Na vrhu im je f noi IV. 17lH1.
kraći , oštećeni, tm konusnog oblika. željezo
b. jezitci dužina: 10,6 cm, širina: 1,8 cm
željezo Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
dužina: 4 cm, širina: 3 cm inv. br. 2996.
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split, Znatno je oštećen korozijam. Ima ravni hrbat i
inv. br. 2997-2998. blago povijeno sječivo, te poduži trn za nasad
Oštećen i su korozijam. Imaju polukružni drvenoga drška. IV. 18a-h.
završetak.
c. kopte
željezo
dužina: 4, 1 cm, širina: 3,5 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2989-2990.
Znatno su oštećene korozijam. Imaju polukružne
pređice i četvrtaste okove s po dvije zakovice.
d. petlje
željezo
dužina: 2 cm, širina: 3,4 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2991-2992.
Četvl1astog s oblika s ovalnim proširenjem na
vrhu.
e. noi
željezo
dužina: 10 cm, širina: 2,4 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2995.
Znatno je oštećen korozijam. Ima ravni hrbat i
blago povijeno sječivo. Tm za nasad drvenoga
drška djel omi čno je sačuva n .

793
 g. sjekira i st rugač
kremen
sjekira dužina: 4,4. širina: 3 cm, strugač dužina:
3,5, irina: 3,7 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2993-2994.
Sjekira je jezičastog oblika i kao i strugač izvorno
pripada prapovijesnom razdoblju. U grobu su u
naknadnoj upotrebi u funkciji kresiva.
Literatura: D. JELOVI NA - D. VRSALOVIĆ, 1981,
253; D. JELOVI NA, 1986. 148-154; N. JAKŠIĆ,
1989
M.P
IV. 18g.
IV. 19. grob 241, sredina 9. stoljeća
a. par naušl1ica
srebro
visina: 4,5 cm, širina: 2,2 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2957-2958.
Dje l omično su saču va ne. Pripadaju tzv. i mill-
jskom tipu naušnica. Ukrašene su u donjoj
polovici karike. S jedne strane karike obiju
naušnica su po dva, a s druge po jedno koljence
iznad kojega je ušica za pričvršćivanje naušnice.
Po sredini je pričvršćen ukras od naroskane sre-
brne žice, koji se sastoji od dva nasuprotno
IV. 18a-b. L d. tri prstena
794
postavljena prošupljena srcolika dijela s
kapljičastinl završetkom na vrhu.
b. pl~ten
bronca
promjer: 2 cm
Muzej hrvat.skih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2959.
Trokutastog je presjeka. Ima preklopljene kra-
jeve, koji su spojeni zakovicom.
LiteratIIra: D. JELOVI NA - D. VRSALOVIĆ , 1981,
241.
M.P
IV. 20. grob 549, sredina 9. stoljeća
a. par naušllica
srebro
visina: 4,8 cm, širina: 2,8 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 3171-3172.
Djelomično su sačuvane . Pripadaju tzv. imin-
jskom tipu naušnica. Ukrašene su u donjoj
polovici karike. Sa svake strane karike obiju
naušnica je po jedno koljence. Po sredini je
pričvršćen ukras od naroskane srebrne žice, koji
se sastoji od dva nasuprotno postavljena
prošupljena srcolika dijela s kapljičastim
završetkom na vrhu, a na mjestu gdje oba srcol-
ika dijela dodiruju kariku sa svake se strane su
po dva zrna. Naušnica se pričvršćivala pomoću
ušice i petlje.
b. par naušnica
srebro
dužina jagoda: 1.2 cm
Muzej hrvat.skih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 3173-3174.
Obje su naušnice veoma oštećene i nepotpune.
Pripadaju tipu s jednom jagodom. Jagode su im
ovalnog oblika. n aČinj e ne od dviju šupljih
medusobno spojenih polutki, glatke
neukrašene površine.
c. prsten
bronca
promjer: 2 cm, širina pločice: 1,8 Col
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 3176.
Karika je ukrašena trima žljebovima; s prednje
strane je rombično proširenje s pet kružnih
ležišta za staklene umetke. Središnji stakleni
umetak je modre, dva bočna žute, a jedan bijele
boje, dok jedan nedostaje.
bronca
promjer oko 2 cm (sva tri prstena)
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 3175, 3177, 3178.
Sva tri prstena trokuta tOg su prosjeka,
proširenih i preklopljenih krajeva, koji su bili
spojeni malom zakovicom. "-

~~ ")
e. 110i
željezo
dužina: cca 8,5 cm, širina: 1 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split, ._..•'_./:/ ~
....:.. I
inv. br. 3179. '"

Veoma je oštećen. Ima ravni hrbat i sječivo, koji ""'/.

su znatno uništeni korozijol1l. Djelomično je
sačuvan trn za nasad drvenoga drška.
! poklopac ('CO J .. I
staklo
promjer: 3,7 cm 'o~
Nluzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 3180.
Kružnog je oblika, a duž oboda je zadebljan.
Antičke je provenijencije.
Literatura. D JELOVI NA - D. VRSALOVIĆ, 1981,
549; N. JAKŠi Ć, 1989, 549 Bazilika na Glavici rezultat je višekratnih pre- IV. 20a·'
M.P. gradnji. Razvila se iz male ranokršćanske crkve
čije je svetište bilo u sjevernoj apsidi kasnije bazi-
Biograd like. U drugoj je fazi izgrađena bazilika koja je
inkorporirala raniju crkvicu u sjevernom brodu.
Gradić Biograd smješten je na poluotoku, a već K. von GrDnemberg.
Zatim je u trećoj fazi u južnom brodu bazilike Biograd 14B6.
se u 10. stOljeću spominje kod Konstantina
ugrađena krstionica s piscinom križnog presjeka godine. Na crtežu je
Porfirogeneta. Tijekom druge polovice 11. stol-
kojoj se prilazilo ulazom na južnom zidu crkve. prikaz katedrale
jeća spominju se njegovi bisl·;upi, te ženski i
Tek je u četvrtoj fazi bazilici prigraden i zvonik. s masivnim
muški benediktinski samostani, Sv. Tome i Sv.
Dogradnja zvonika na pročelju uvjetovala je zat- kontraforima.
Ivana Evanđeliste. Godine 1125. temeljitO je
razoren u akciji mletačke mornarice i više nije
obnovljen. Biskupija je preseljena u Skradin.
IV. 21. ostaci katedrale na Glavici,
druga polovica 9. stoljeća
Ostaci crkve na Glavici u Biogradu istraženi su
1902. godine i kasnije posve uništeni. Bila je bazi-
1-
likaina građevina (31x17 m) koju su dva reda
pilona kružnog presjeka dijelila u tri broda.
Središnja od tri poluknlžne apside na istoku bi la je
prosQ'anija sa supselijom, a bočne su manje prila-
gođene širini bočnih brodova. Istočna je polovica
građevine bila rasčlanjena na uzdužnim zidovima
lezenama, a zapadna nije. Vanjski su zidovi bili
ojačani polukružnim kontraforima slično kao kod
bazilike na Stupovima u Biskupiji (kat. br. IV. 107).
Takvi su kontrafori podržavali i zapadni zid na
kojem su bila tri pOltala, a isto tako i zvonik četvr­
taste osnove dozidan pred glavnim ponalom.
Zvoniku je s južne strane bilo prigrađeno i stubište.

795
 ~- - - - - - - -~~~~~~~~~~~~~~~~-,
• ••
• •
varanje južnog portala zapadnog pročelja i suža-
vanje onog sjevernog. Nalazi predromaničkih rel-
jefa liturgijskog namještaja pokazuju raznolike
kiparske rukopise, a jedan se raspoznaje kao
djelo majstora koji je klesao reljefe s natpisom
kneza Trpimira u Rižinicama.
Literatura. V. ŠKARPA, 1898-1899, 232; L. JELIĆ,
1898; ISTI, 1912, 100; LJ KARAMAN, 1930, 68; L
PETRICJOLI, 1984, 221; M. JURKOVIĆ. 1986-
1987,61; F. BUŠKARIOL, 1988, 21 ; M. JURKOVIĆ
1997, 23; N. JAKŠIĆ, 1997, 45
NJ
IV. 22. ulomak zabata oltarne ograde, druga
polovina 9. stoljeća
vapnenac
7 96
•
dužina: 46 cm, visina: 29 cm, debljina: 7 cm
Arheološki muzej Split, inv. br. 561.
Ulomak desne stranice zabata oltarne ograde.
Motiv pasjeg skoka na obodu bio je okvir
središnjoj kompoziciji s križem i dvije rozete. Na
luku je dio natpisa ... STI PONTIF(icis ... ). Ulomak
stope na kojem se natpis nastavljao .. .lCJS, u
meduvremenu je izgubljen.
Literatura. L PETRICIOLl, 1984, 224; F. BUŠKAR-
lOL, 1988, 35; M. p FLECHE MOURGUES - P.
CHEVALIER - A. PITEŠA, 1993, 248; V. DEL01\-
GA, 1996, 175.
N. j.
B;ov;č;no selo, Petrova crkva
IV. 23. plutej oltarne ograde, 9. stoljeće.
vapnenac
dužina: 52-55 cm, visina: 58-60 cm, debljina: 16-
18 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2619.
Veći dio pluteja čije je ukrasno polje ispunjeno
klasičnom troprutom predromaničkom mrežom
kružnica prepletenih rombovima. Sačuvana su
čeriri niza od po četiri kružnice.
Literatura: T. B URIĆ, 1995, 100.
TB.
Biskupija kraj Knina, Bračića podvor-
nica
IV. 24. nalazi iz uništenih grobova
Na položaju Bračića podvornica, na padini sjev-
erno i sjeveroistočno od bazilike na Crkvini, do
koje se to zemljište pruža, bilo je 1897. i 1908.
godine otkriveno pa istraženo pedesetak kos-
turnih grobova, koji se podrobno opisuju u
notesima Luje Maruna, a ti su podaci donedavno
bili u potpunosti nepoznati. Grobovi su bili ori-
jentirani u pravcu zapad-istok i ukopani u
zemlju. Većina pokojnika bila je sahranjena u
drvenim lijesovima, za koje se navodi da nisu bili
pričvršćeni čavlima , već na spojevima premazani
glinom bijele boje. Grobovi su sadržavali oma-
mentirane glinene posude (po jednu ili dvije), a
bilo je, iznad lijesova i u njima i ulomaka nam-
jerno razbijenih posuda, te ugljena inagorenog
drveta , a u jednom slučaju i životinjske kosti kao
prilog. U Marunovim dnevnicima navode se i jentiran u pravcu zapad-istok imao je ruke
jame s paljevinom, koje bi se, možda, mogle ispružene niz tijelo i bio je sahranjen u drvenom
odnositi na paljevinske grobove. Među nalazima lijesu. Uz lijevu ruku pronađen je željezni nožić ,
u kosturnim grobovima nabrajaju se brojni žel- kod desne noge, unutar lijesa, glinena posuda
jezni noževi, strjelice, igle, šila od kojih je jedno ornamentirana od vrha do dna, a "pri vratu mrd-
bilo brončano, kresiva i kremenje, brončani pra- jelica od raznobojna stakla i dva zrna zlatna".
porci, jedno koplje, jedan brus, koštano puce, Ogrlica se sastoji od devet staklenill perlica
koštani češalj, ogrlice od staklenih perlica, (dvije od paste smeđe i sedam od paste modre
prstenje i naušnice. Na žalost, većina je ovih boje), te dvije zlatne jagodice od zlatnog
predmeta izgubljena ili se ne može identificirati tiještenog lima. Najveća staklena smeđa perlica
među sličnim predmetima u Muzeju hrvatskih poliedarskog je oblika, a manja smeđa perlica
arheoloških spomenika. bikoničnog je oblika. Modre perlice su kuglastog
a. ogrlica, kraj 8. ili početak 9. stoljeća oblika. Dvije od njih su dvodijelne tj. sastavljene
zlatni lim, staklo se od dviju međusobno spojenih perlica. Dvije
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split, zlatne jagodice su ovalnog oblika i naČinjene su
inv. br. 3415 od dviju međusobno spojenih polutki. Krajevi su
Ogrlica potječe iz groba ukopanog u zemljanu im optočeni zrnatim nizom.
raku, 60 cm ispod površine zemlje. Pokojnik ori- b. pojasni jezičac, kraj 8. stoljeća
bronca
dužina: 8,7 cm, širina: 1,9 cm
l Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 31.

~ L _ _ __

'197
 Jezičac je otkupljen, pa su okolnosti nalaza
nepoznate. Načinjen je lijevanjem. Polukružnog
je završetka s produžetkom u obliku pupoljka.
Prednja je strana podijeljena na dva ukrasna
polja. Gornje, manje polje ukrašeno je mrežastim
ornamentom. Donje polje podijeljeno je rebrom
po sredini također na dva polja, koja su ukrašena
kanelurama. Sa stražnje je strane donje polje
ukrašeno kao ono na prednjoj, a gornje je
neukrašeno.
Literatura: Z. VlNSKl, 1974, 65; D. ]ELOVlNA,
1986, 43; L MARUN, 1998, 258.
MP
Biskupija kraj Knina, Bukarovića pod-
vornica,
IV. 25. ostaci crkve nepoznatog titulara, 9.
stolječe
Crkva je površno istražena 1889. godine, a reviz-
ija iz 1939. godine pokazala je da su ostaci u
međuvremenu znatnije stradali. Poznat je samo
istočni dio građevine u dužini od 9 m, nutarnje
širine od 5 m, s učahurenom polukružnom
apsidom i dva traveja. Nutarnje je rasčlanjenje
postignuto prigradnjom lezena na uzdužne
zidove, dok je izvana crkva bila ojačana na
uzdužnim zidovima komraforima. Sudeći po
IV. 25. opisanom konstruktivnom sustavu crkva je bila
7SB
presvođena što dokazuje i veća količina sedre
pronađena u istraživanjima. Crkva s~ snpnjevi-
to sužava u ramenu apside u ko/ j su sačuvani
temelji oltara. Bila je popiočan:; kamenim
pločnik om . Ulomci reljefa njeLine oltarske
ograde otkrivaju nazočnost klesara Dvorske kle-
sarske radionice iz druge polovice 9. stoljeća.
Literatura.' S. GUNJAČA, 1952, 57; T. MARASO-
VIĆ , 1978, 52; I. PETRICIOll, 1984, 221; M.
JURKOVIĆ 1992, 66; N. JAKŠIĆ, 1995, 141;
Mj
Biskupija kraj Knina, Crkvina
IV. 26. ostaci crkve Sv. Marije, 9. stolječe
Lokalitet Crkvinu istraživalo se u više navrata u
razdoblju od 1886. do 1908. godine, a zatim su
uslijedila reviZijska istraživanja 1950-1952 i
konačno 2000. godine. Da bi se istražili ostaci
predromaničkog kompleksa porušena je
grobišna crkvica Sv. Luke podignuta u neko kas-
nije doba nad starim temeljima.
Ovaj je položaj prema bogatstvu i značenju
pronađene građe svakako najvažniji lokalitet
karolinškog razdoblja u HrvatskOj.
Ostaci crkve sačuvani su samo u temeljima. Bila
je bazilikaine osnove (dimenzije?) s tri pra-
vokutne apside upisane u istočni zid crkve, a
podijeljena u tri broda pilonima pravokurnog
presjeka. Po tom je tipološkom rješenju posve
nalik karolinškoj bazilici istraženoj u Guraml kod
Vodnjana u Istri.
Pred zapadnim zidom crkve stajalo je predvo~e
u punoj širini bazilike, i ono je, sudeći prema
bogatim grobnim nalazima, zidanim presvo-
đenim grobnicama i sarkofazima služilo kao
mauzolej kneževske porodice. Iznesene su pret-
postavke da ovaj mauzolej prethodi samoj crkvi
koja bi mu bila dozida na nešto kasnije s istočne
strane. Drugi pretpostavljaju da je ovo predvorje-
mauzolej svojevrstan westwerk važne bazilike.
Uz sjeverni zid bazilike otkriven je i kompleks
zgrada koje zatvaraju središnje dvorište, klaustar.
Upućuju možda na građevinski kompleks nami-
jenjen redovničkoj zajednici koja je skrbila o
dinastičkom mauzoleju.
Bogati i nadasve rijetki ramički grobovi u mau-
zoleju-predvo~u svjedoče o njegovom korištenju
od početka 9. stoljeća (kat. br. IV. 53). Njima se
pridružuju i drugi ratnički grobovi pronađeni uz
južni zid bazilike s ratničkom opremom
karolinškog obilježja s početka 9. stoljeća , pa

posredno upućuju i na vrijeme gradnje same
crkve (kat. br. N. 45).
Bazilika Sv. Marije imala je raskošnu opremu
svojega interijera. Brojni nalazi predromaničkih
reljefa vrlo različite izvedbe, kao i brojni zabati
upućuju na to da je u crkvi više puta obnavlja n
namještaj, posljednji put u drugoj polovici 11.
stoljeća kada je postala katedralom.
Valjda je i samo predvorje - mauzolej imalo
liturgijski namještaj pa bi to također mogao biti
jedan od razloga zašto su na Crkvini tako boga-
to zastupljeni nalazi kamene plaStike. Osim
ostataka različitih oltarskih ograda, pronađeni su
i ulomci ambona i konačno jednog šesterostra-
nog ciborija namijenjenog krstionici, čiji temelji,
na žalost nisu ustanovljeni. Njegove je plastički
naglašeno artikulitrane kapitele i akroterij (kat.
br. IV. 29) klesao Majstor koijanskog plutejCl koji
je u crkvi izveo i jednu od oltarskih ograda boga-
to opremljenu posvetnim natpisom u čast
Bogorodici, Djevici Mariji (kat. br. N. 27). On je
isklesao i sarkofag (kat. br. N. 38) pronađen u
predvorju - mauzoleju u kojem su uz važnoga
pokojnika pronađene bogato ukrašene ostruge
pozlaćene u vatri (kat. br. N . 39) Drugu je
oltarsku ogradu crkvenog kompleksa klesala tzv.
Dvorska klesarska radionica koja je djelovala u
vrijeme kneza Branimira (879-892), a ostavila je
IV. 26.
traga svoje razgranate djelatnosti na mnogim pre-
dromaničkim objektima diljem hrvatske kneževi-
ne. Treći su pak majstori klesali ambon (kat. br.
N. 34) i jednu ogradu ukrasivši je zanimljivim
sustavima rozeta u medaljonima.
U drugoj polovici ll. stoljeća bazilika je, nasto-
janjem kralja Petra Krešimira N postala sjedištem
hrvatskog biskupa, pa se već spomenuti stam-
beni kompleks može tumačiti i kao obitavalište
za članove kaptolskog zbora i biskupa. Tada je
bazilika Sv. Marije dobila opet namještaj s novom
oltarskom ogradom i raskošnim oltarskim cibori-
jem ranoromaničkih svojstava.
Oko crkvenog kompleksa nastalo je tijekom
cijelog srednjeg vijeka veliko groblje u kojem su
nađeni brojni i bogati uzorci nakita. Ti su kasniji
srednjovjekovni grobovi uništili klaustar na sjev-
ernoj strani, a cijeli je kompleks zapušten u vri-
jeme turske dominacije tijekom 16. i 17. stoljeća.
Literatura. F. BULIĆ, 1888; F. RADIĆ, 1897, 54;
ISTI, 1895; S. GUNjAČA, 1953, 25; ISTI, 1956,
212; ISTI, 1966, 202; N. JAKŠIĆ , 1980, 97; M.
JURKOVIĆ, 1986-1987, 61; V. GOSS, 1987; N.
JAKŠIĆ, 1988, 132; ISTI, 1995, 141; V. DELONGA,
1996, 55; T. MARASOVIĆ , 215; M. JURKOVIĆ,
1997, 23; V. MARUN, 1998.
N.j
'199
 . ,
\ \
IV. 26.
IV. 27. ulomci trabeacije oltarne ograde, 9.
stoljeće
Oltarna ograda u crkvi Sv. Marije u Biskupiji bila
je trodijelna s tri prolaza u svetište nadvišena
zabatima. Trabeacija je nosila dva natpisa koje je
razdvajao središnji anepigrafski zabat.
Obod je bio ukrašen pasjim skokom krupnih
zavojnica, podržan kimationom. Na zabatima su
golubice obožavale križ. Pluteji i pilastri ukrašeni
su gustim geometrijskim motivima troprutih
učvorenih pletenica i kružnica. Naglašen je "hor-
ror vacui", koji se očituje u izboru motiva poput
guste mreže, a poja čan je dodatnim nemirnim
duktusom linija. To je karakteristika Majstora
koijanskog pluteja, kojega se raspoznaje i na rel-
IV. 27a.
200
jefima pronađenim u Koljanima kod Vrlike (kat.
br. !V. 152) i u Galovcu kod Zadra (kat. br. !V.
130a). Bio je izvršitelj vladarskih narudžbi, a kle-
sao je i vladarske sarkofage (kat. br. !V. 38,
130b)
a. ulomak arhitrava
vapnenac
dužina 49 cm, visina 24 cm, debljina 10,5-13 cm
Muzej hrvatskil] arheoloških spomenika Split,
inv. br. 1693.
Početak arhitrava preklesan od rimskog
spomenika s natpisom. U donjem polju je
početni dio natpisa koji izriče aklamaciju Bogu:
+ TIBI ALMIFICO D(omin)O (vel Deo)
GL(oria)L..l
("+Tebi blagotvorni Gospodine (ili Bože), slava
(neka je slava; budi slava ... ")
b. ulomak zabata
vapnenac
dužina: 52 cm, visina: 25 cm, debljina: 13-13,5
cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 1696.
Dio desne strane zabata spojen je od tri ulomka.
Od središnjeg likovnog prikaza koji je sim-
bolizirao Uskrsnuće, sačuvao se ostatak tijela
ptice, a na rubu tri kuke velikih spirainih zavo-
jnica. Natpis uklesan na luku manjkav je na mjes-
tima koja su bitna za pravilno razumijevanje
sačuvanog teksta: L..salvlTIS OBRVCTA SED
N(vn)C AV(tem) [renovata ... (sc. ecclesia etc.) I
S. Gunjača predložio je nadopunu, na temelju
koje se može zaključiti da je u natpisu riječ o
nekom ruševnom (ili srušenom) objektu - crkvi,
koji je najvjerojatnije obnovljen i u kojem je
postavljena nova trodijelna olta ma ograda pred
svetištem.
c. ulomak arbitrava
vapnenac
dužina: 42 cm, visina: 23 cm, debljina: 13 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 24.
U donjem pojasu sačuvao se svršetak natpisa s
riječima zavjetnog sadržaja: L.. comple)VI TEM-
PORV(m) VOTVM (" ... ispunio sam zavjet za sva
vremena").
d. ulomak arhitrava
vapnenac
dužina: 68 cm, visina: 24 cm, debljina: 10,8 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 43.
U donjem pojasu čitaju se završne riječi teksta
koje se odnose na posvetu crkve:
L.. ]TE(m)PLU(m) TIBI DJCAT CO(n)F[essor vel
confessoril (" Tebi hram posvećuje ispovjednik)
ili (. .. Tebi ispovjedniku Isc. svecul hram IV. 27d.
posvećuje").
e. ulomak zabata
vapnenac
dužina: 55 cm, visina: 44 cm, debljina: 13,5 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2585.
Dio zabata je rekonstruiran od četiri ulomka. U
središnjem ukrasnom polju je simbolički prikaz
Euharistije, odnosno Uskrsnuća; u osi je križ
ispunjen troprutom pletenicom i dvije šučeljene
ptice koje pod hasta ma drže grozd u kljunu.
Prikaz su uokvirivale kuke i plastično rebro sa
stiliziranim kimatijem koji su otučeni. Sačuvani
dio natpisa na luku ukazuje na posvetni sadržaj
teksta uklesana na ogradi: L.... J DATUS E[tJ
GRA(tia) NA(m)Q(ue) UT [a (m?) ... I.
! ulomak arbitrava
vapnenac
dužina: 26,5 cm, visina: 22 cm, debljina: 10,5 cm,
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 1691. IV. 27e.
20'1
jnica. Natpis uklesan na luku manjkav je na mjes-
tima koja su bitna za pravilno razumijevanje
sačuvanog teksta: L..salvlTIS OBRVCTA SED
N(vn)C AV(tem) [renovata ... (sc. ecclesia etc.) I
S. Gunjača predložio je nadopunu, na temelju
koje se može zaključiti da je u natpisu riječ o
nekom ruševnom (ili srušenom) objektu - crkvi,
koji je najvjerojatnije obnovljen i u kojem je
postavljena nova trodijelna olta ma ograda pred
svetištem.
c. ulomak arbitrava
vapnenac
dužina: 42 cm, visina: 23 cm, debljina: 13 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 24.
U donjem pojasu sačuvao se svršetak natpisa s
riječima zavjetnog sadržaja: L.. comple)VI TEM-
PORV(m) VOTVM (" ... ispunio sam zavjet za sva
vremena").
d. ulomak arhitrava
vapnenac
dužina: 68 cm, visina: 24 cm, debljina: 10,8 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 43.
U donjem pojasu čitaju se završne riječi teksta
koje se odnose na posvetu crkve:
L.. ]TE(m)PLU(m) TIBI DJCAT CO(n)F[essor vel
confessoril (" Tebi hram posvećuje ispovjednik)
ili (. .. Tebi ispovjedniku Isc. svecul hram IV. 27d.
posvećuje").
e. ulomak zabata
vapnenac
dužina: 55 cm, visina: 44 cm, debljina: 13,5 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2585.
Dio zabata je rekonstruiran od četiri ulomka. U
središnjem ukrasnom polju je simbolički prikaz
Euharistije, odnosno Uskrsnuća; u osi je križ
ispunjen troprutom pletenicom i dvije šučeljene
ptice koje pod hasta ma drže grozd u kljunu.
Prikaz su uokvirivale kuke i plastično rebro sa
stiliziranim kimatijem koji su otučeni. Sačuvani
dio natpisa na luku ukazuje na posvetni sadržaj
teksta uklesana na ogradi: L.... J DATUS E[tJ
GRA(tia) NA(m)Q(ue) UT [a (m?) ... I.
! ulomak arbitrava
vapnenac
dužina: 26,5 cm, visina: 22 cm, debljina: 10,5 cm,
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 1691. IV. 27e.
20'1
IV. 27f.
U donjem pojasu je natpis: [. .. MichaheI]IS ET
GABRIHE[lis ... ] ("...Mihovila i Gabrijela ... ). U tek-
stu se jasno čita ime anđela Gabrijela, dok se ime
Mihovila, arkanđela , koji se često navodi u
društvu s Gabrijelom, može nadopuniti na
IV. 27g. temelju sačuvanog dočetka.
g. ulomak arhi/rava
vapnenac
dužina: 54 cm, visina: 23,5 cm, debljina: 11.3 cm,
visina natpisnog polja 7,6-8 cm, visina slova 2,5-
3,5 cm.
Muzej hrvatskih arheološki spomenika Split, inI'.
br. 1655.
MAR(ia)E NEC N(on) ET S(an)C(t)I
STEFA[ni .. .]
("Mariji, kao i sv. Stjepanu .. .").
Tekst se odnosi na posvetu crkve sv. Mariji i sv.
Stjepanu, glavnim naslovnicima vladarske bazi-
like na Crkvini u Biskupiji.
h. arhi/rav
Arhitrav je naknadno upotrebljen koncem 11.
stoljeća
vapnenac
visina: 24 cm, dužina: 132 cm, debljina: 14,5-17
cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2611.
Arhitrav je pronađen u selu Uzdolju, na položa-
ju crkve Sv. Ivana (danaŠnji Sv. Luka). Formalne
i epigrafičke odlike pokazuju da je bio dvokrat-
no upotrebljen; prvobitno kao dio trabeacije
oltarne ograde, a potom kao konstruktivni dio
arhitekture, vjerojatno nadvratnik.
l'ia prednjoj plohi arhitrav je razdijeljen u dva
pojasa: u gornjem su kuke masivnih zavojnica i
kratkih drški, a u donjem latinski natpis u koje-
mu se razlikuju dva epigrafi čka sloja. Na
desnom, naime, kraju su tragovi poništenog star-
ijeg natpisa koji je bio uklesan istovremeno s
likovnim ukrasom na arhitra1iu, a fragmentarno
sačuvana riječ V1RG1N[is); PI upućuje na spomen
Djevice Marije u izvornom tekstu. U kasnijoj pre-
namjeni arhitrava koncem 11. stoljeća. na mjesto
starijeg natpisa uklesan je novi , rustično pisani
tekst koji glasi: IVAN JVPAl\VS ABATI PETRI
JVPAl\'VS ABIRIT ("Župan Ivan opatu Petru,
župan ustupio je"). Istovjetnost rješenja s arhi-
travima oltarne ograde 9. stoljeća iz crkve Sv.
Marije u Biskupiji, kao i spomen Djevice Marije
u starijem natpisu, upućuju da je opisani arhitrav
iZ\'orno pripadao predromaničkoj oltarnoj ogradi
crkve Sv. Marije. Nakon demontiranja oltarne
ograde u drugoj polovini 11. stoljeća, prenesen je
na obližnji vladarski posjed u Uzdolju gdje je

IV. 27h.

202
poslužio kao konstruktivni element na crkvi Sv.
Ivana. Pretpostavlja se da uklesani natpis na
prerađenom arhitravu donosi podatak o knin-
skom županu Ivanu koji ustupa posjed u UzdoIju
opatu Petru , najvjerojatnije nadstojniku
samostana Sv. Bartolomeja na Kapitulu.
Literatura: F. BULIĆ, 1886, 55; ISTI, 1888, 24-25;
F. RADIĆ, 1895, 153; ISTI, 1898, 92, 163, 166;
REDOVITO TROMJESEĆNO IZVJEŠĆE, 1891, 92;
F. ŠIŠIĆ , 1914, 122; F. BULIĆ - L KATI Ć, 1928,
28; S. GUNjAĆA, 1940, 198; ISTI, 1958, 9; ISTI,
1975, 158, 160; K. JURIŠIĆ, 1979, 30; V. DELON-
GA, 1980, 150-156; N. JAKŠIĆ, 1980,98-100, 104,
108; R. MIHALjĆIĆ - L. STEINDORFF, 1982, 40;
. JAKŠIĆ, 1984, 246; V. DELONGA, 19%, 57-63,
588 , 236; ISTA, 1996a, 620, 199 širina: 28 cm, visina: 125 cm, debljina: 16 cm IV. 28b.
V. D. Smještaj: Muzej hrvatskih arheoloških spomenika
Split, inv. br. 2928.
IV. 28. dijelovi oltarne ograde, 9. stoljeće Rekonstruirani pilastar, koji je isklesan zajedno
a. plutej oltarne ograde, 9. stoljeće. sa stupom od kojega je sačuvana baza i početak
vapnenac. trupa. Položaj stupa i žlijeb s lijeve strane
dužina: 69 cm, visina: 101 cm, debljina: 15 cm upućuju da je riječ o lijevom pilastru na ulazu u
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split, svetište. Ukrasno polje obrubljeno je motivom
inv. br. 2936. užeta, a na njemu je složena tropruta geometrijs-
Rekonstruirani plutej čije je lice raZdijeljeno na ka mreža od udvojenih kružnica s učvorenirn
ukrasno polje i rubnu lelVU. Letva je ispunjena vanjskim krugovima , koje su prepletene
udvojenim nizom od po četiri tropruta pereca, a dvostrukom vrpcom.
na ukrasnom polju je tropruta mreža učvorenih i Literatura: S. GUNjAĆA, 1954, 194.
prepletenih kružnica, obrubljena troprutom vrp- TB. IV. 28s.
com, s kojom su kružnice povezane pomoću
čvorova.
Literatura: neobjavljen.
TB.
h. plutej
vapnenac
dužina 158 cm, visina: 90 cm, debljina: 16 cm
Muzej hrvatskih aheoloških spomenika Split, inv.
br. 2929.
Plutej je rekonstruiran od više ulomaka.
Komponiran je u dvostrukom kvadratu, s kon-
centričnim kružnicama (medaljonima). čvorene
medaljone tvori tropruta vrpca, a sijeku ih para-
lelne dijagonalne troprute vrpce. Na vrhu pluteja
je vijenac na kojemu je ornament učvore nih tro-
prutih kružnica povezanih troprutom trakom.
Literatura. F. BULIĆ, 1888; S. GUNJAĆA - D.
JELOVINA, 1976, 97; . JAKŠIĆ , 1984, 228.
Nj.

c. pi/astar oltarne ograde, 9. stoljeće

vapnenac

203
IV. 29d.

s umbom na vrhu. Komponiran je u tri zone koje

d. pi/asta,. o/tame ograde, 9. stoljeće
vapnenac
širina: 28,5 cm, visina: 109 cm. debljina: 18 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inI'. br. 994.
Rekonstruirdni pilastar oltarne ograde koji ima
žlijeb s lijeve strane. Ukrasno polje obrubljeno je
motivom užeta, a ispunja ga složena geometrijs-
ka mreža od troprutih vrpci. Po sredini je okomi-
ti niz učvorenih kružnica prepletenih nizom rom-
bova koji sa strana imaju nizove tzv. perec
motive.
Literatura: S. GUNJAČA, 1954, 194.
T. B.
se šire prema dnu. Gornju i srednju zonu čini
sedam prošupljenih arkada, a donju sedam pal-
meta među čijim je vrhovima po jedna rozeta.
Vrhovi palmeta i arkada su izvijeni prema vani.
b. kapitel
vapnenac
visina: 35 cm, širina: 37 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
Dvozoni kapitel s naglašenim volutama abakusa
do kojih se uspinju plastične prošupljene arkade.
U donjoj su zoni prošupljene arkade ujedinjene
u rozetu. Akroterij i kapitel se raspoznaju kao
proizvodi Majstora koija11Skog pluteja.
Literatura.' F. RADIĆ, 1895, 107; F. RADIĆ, 1898;
S. GUNjAČA, 1958; S. GUNjAČA - D. JELOVJNA,
1976, 94; \. JAKŠiĆ, 1984, 249
Nj.

IV. 29 ulomci šesterostranog ciborija, 9. sto-

ljeće
a. akroterij
vapnenac
visina: 68 cm, širina: 38 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inI'. br. 991.
Akroterij je naglašeno plastičan. Izrazito je vitak

204
 IV. 30. škropionica, 9. stoljeće
vapnenac
visina: 50 cm, promjer: 65 x 57 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 990.
Škropionica je rekonstnlirana od više ulomaka.
U donjem dijelu je zaobljena, ali joj je otvor
četvrtast. Zadnja strana, koja je bila prislonjena
uza zid, zaravnjena je. Na zaobljenom dijelu su
tri ukrasna pojasa. U donjemu je pleterna mreža
od tropnIte vrpce, u srednjemu tropruta pleteni-
ca, a u gornjemu - najširem, stilizirani kimation
oblikovan od tropMih obnlbljenih arkadica,
koje u vrhu imaju stilizirani ljiljanov cvijet.
Završni, pravokutni rub ispunjen je motivima
nasuprotnih voluta između jelovih grančica , koje
su ritmički raspoređene u pravilnom nizu.
Literatura: F. BULIĆ, 1888, 20; F. RADIĆ, 1895; S. imljiv je prikaz životinje u trku , za koju je većina IV. 30.
GUNjAĆA, 1954; ISTI, 1958; s. GUNjAČA - D. istraživača primijetila da je slična prikazima u i1u-
JELOVINA, 1976, 93; D. JELOVI lA, 1986, 21. miniranim nIkopisima, no njen plasticitet a ne
TB. očekivana plošnost, bili su osnovnim razlogom
kasnog datiranja stupića. Brojni primjeri iz
IV. 31. ulomak stupića, 8/9. stolj eće merovinškog razdoblja (J. Hubert - J. Porcher -
vapnenac w. F. Volbach, 1967) i reljefi 8. stoljeća iz Metza
visina: 64 cm, širina: 19 cm, debljina: 12 cm CH. Roth, 1986, T. 80) i Mainza (K. Nahrgang,
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split, 1940, 22) dovode ovakvu tvrdnju u dvojbu , a
inv. br. 1106. proturječni su joj i reljefni prikazi ptica na tzv.
Stupić je fragmentarno sačuvan i po bočnim
Handegisovom nadvratniku iz Pule.
stranama priklesan. Ukrašena mu je samo pred- U Europi su na više mjesta pronađeni reljefi sa
nja ploha. U jednostavnom uokvirenom polju, na životinjskom ornamentikom i pleternim ukra-
sačuvanom kraju stupića , prikaz je životinje u
som. Vrlo rani primjerci iz 7. stoljeća su iz
trku, glave zabačene unatrag, grive na vratu i s Piotiersa (J. Hubert - J. Porcher - W. F. Volbach,
dugačkim kandžama na prednjim nogama.
1967, sl. 70), Hornhausena i Metza (H. Roth,
Gornja nozdrva joj je izdužena i završava 1986, T. 79, 81), a iz kraja 8. stoljeća iz benedik-
naglašenom volutom. Ista takva voluta izlazi joj tinske opatije Sv. Ivana u Miistairu u pokrajini
iz glave (možda rog) na kojoj je veliko bade- Graubiinden u Švicarskoj (K. Nahrgang, 1940,
masto oko. Iz razjapljenih čeljusti s moćnim zubi- 42). Najočitije analogije našem stupiću su upravo
ma izlazi tropMa traka koja se dUŽinom stupića iz ovog samostana, kojeg je prema predaji osno-
jednostavnim oblim petljama zapliće u osmini i vao sam Karlo Veliki. Vrlo mu je sličan stupić sa
završava na repu Životinje. S njom je ispreplete- životinjskim likovima, a izrazito su mu sukladni i
na dnlga takva traka oblikujući s prvom pleter u ukrasi na stupicu na kojemu su životinjske glave IV. 31.
obliku dvostruke osmice. Prema sačuvanim
pokazateljima, na suprotnom kraju stupića koji
nedostaje, treba očekivati prikaz slične životinje.
F. Radić, koji je prvi objavio stupić, navodeći da
je nađen "u zgradama, koje su uz baziliku" dati-
ra ga u 9. stoljeće (F. Radić , 1895). Lj. Karaman
(936) je predlOŽiO, a I. Petricioli 0960, 63). pri-
hvatio dataciju u 11. stoljeće . Posljednja objava
ga smiješta u širi vremenski raspon od 9. do ll.
stoljeća (S. Gunjača - D. Jeiovina, 1976, 102).
Za kulturno vrednovanje i datiranje stupića zan-

205
IV. 32. kombinirane s troprutom viticom. Produženi
jezik koji završava volutom na jednoj od životin-
jskih glava sa stupića iz Miistaira, vrlo je sličan
produženoj gornjoj nozdrvi životinje s biskupi-
jskog stupića, a identične su i volute koje izlaze
iz glava Životinja na oba spomenika. Veliku stil-
sku srodnost pokazuje i tropruta pletenica u
obliku dvostruke osmice na stupiću iz Biskupije
s potpuno jednako ukrašenim kamenim ulomci-
ma stupića iz Miistaira. S istog nalazišta u Švic-
arskoj potječe i nekoliko reljefa naglašenog plas-
ticiteta usporedivog sa životinjskim likom iz
Biskupije (npr. lik Evanđeliste Mateja, H. Roth,
1986, T. 86b).
Životinja u trku na stupiću iz Biskupije, dakle,
jasan je primjer životinjskog stila otočke umjet-
nosti kontinentalnih karakteristika i jedan od
rijetkih takvih spomenika u ranosrednjov-
jekovnoj umjetnosti u Hrvatskoj. Kao motiv,
preuzeta je iz todobnih ilumuniranih rukopisa ili
s predmeta umjemičkog obrta. Snlp ić je vjerojat-
no isklesan krajem 8. ili na sa mom početku 9.
stoljeća, i nedvosmisleno pokazuje karolinške
utjecaje. Kako se navodi da je nađen "u
zgradama, koje su uz baziliku", dakle, kao
mjesto nalaza ne navodi se izričito crkva Sv.
Marije, moguće je da je izvorno bio dio arhitek-
ture neke od okolnih građevina, ili je pak, resio skulpturi u Zadru. Taj namještaj pripada prvom
interijer mauzoleja koji se na Crkvini nalazio uređenju dijela interijera sakralnoga kompleksa
vjerojatno prije crkve Sv. Marije, koja mu je na Crkvini.
dograđena tijekom prve polovice 9. stoljeća. Literatura.' S. GUNjAČA, 1954, 194; N. JAKŠIĆ,
Literatura: F. RADIĆ , 1895; Lj. KARAMAN, 1936; 1980, 106-108.
l. PETRICIaLI, 1960; S. GUNjAČA - D. JELOV- TB.
INA, 1976.
A.M. IV. 33. ploča stepeništa ambona, prva polovo
ina 9. stoljeća
IV. 32. stupić stepeništa ambona, prva vapnenac
polovina 9. stoljeća visina: 117 cm, širina: 29-59 cm, debljina: 11-11,5
vapnenac cm
širina: 27-28 cm, visina: 111,5 cm, debljina: 12,5- Muzej hrvatskih arheološkill spomenika Split,
13 cm inI'. br. lO35.
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split, Gornji rubni pojas ukrasnoga polja ispunjen je
inv. br. 2927. kukama na punoj nozi i s punim zavojnicama.
Bočno, šire ukrasno polje ispunjeno je kompozi- Središnje, koso polje, ispunjeno je mrežom tro-
cijom sastavljenom od niza učvorenih troprutih prutih učvorenill kružnica u kojima su šestero-
kružnica sa šesterokrakim rOzetama S ovalnim latične i sedmerolatične rozete. Čitava kompozi-
ispupčenjem u sredini. Na prednjem, užem poja- cija obrubljena je troprutom vrpcom na koju su
su ritmički je raščlanjena mreža tropnnog trople- dijelom povezane učvorene kružnice. Pojedini
ta. Ovaj i drugi dijelovi ambona, kao i ulomci čvorovi imaju okuluse u središtu.
dvaju zabata s rozetama s ovog nalazišta, djelo Literatura.' Lj. KARAMAN, 1930, sl. 49; N. JAKŠIĆ,
su klesarske radionice iz prvih desetljeća 9. stol- 1980, 106-lO8.
jeća , kojoj su bliske analogije na predromaničkoj TB.

206
IV. 34. ploča stepeništa ambona, prva polov-
ina 9. stoljeća
vapnenac
dužina: 38 cm, visina: 82 cm, debljina: 10 cm
Muzej htvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2613.
Na obje bočne strane ploče Olučeni su Ulori za
umetanje užijebove pilastara. Na gornjem, većim
dijelom ot učenom rubnom pojasu su kuke, na
punoj nozi i s punim zavojnicama. Središnje
polje je ispunjeno nizom troprutih kružnica pre-
pletenih četvero lati čnim čvorovima . Cijela kom-
pozicija obrubljena je troprutom vrpcom na koju
su djelomično učvorene kružnice. Nekoliko
čvorova ima okuluse u središtu. Uži dio polja
sadrži niz tzv. perec-motiva od troprute vrpce.
Na dnu ploče je žlijeb kojim se spajala s postol-
jem ambona. Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split, IV. 33.
Literatura: neobjavljeno. inv. br. 2609.
Ulomak ploče s kosim gornjim rubom ispunjen-
IV. 35. ulomak ploče stepeništa ambona, im kukama na punoj nozi s punim zavojnicama.
prva polovina 9. stoljeće Središnje, koso polje ispunjeno je mrežom tro-
vapnenac prutih učvorenih pletenica, među kojima je jedna
dužina: 39 cm, visina: 41 cm, debljina: 8 cm šeslerolatična rozeta. Rub središnjeg polja
omeđuje uski okomiti pojas u kojemu je tropru-
ta pletenica.
Ovaj ulomak i ploča (kat. br. IV. 34), nađeni su
ugrađeni kao spolija u crkvi Sv. Luke (nekada Sv.
Ivan) u Uzdolju. Tehnikom obrade i općim stil-
skim osobinama odgovaraju dijelovima ambona
s nedaleke Crkvine u Biskupiji (kat. br. IV. 32 i
33), odakle su vjerojatno i prenešeni.
Literatura: neobjavljen.
T B.

IV. 35.

207
IV. 36.
IV. 36. pilastar oltarne ograde, prva polovina
9. stoljeća
vapnenac
širina: 25 cm, visina: 105 cm, debljina: 14 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 1062.
Žlijeb za usad je s lijeve strane. Ukrasno polje je
obrubljeno troprutom vrpcom na koju je
čvorovinla spojen niz od pet troprutih kružnica,
međusobno također učvorenih. Uz svaki takav
čvor su parovi nasu promo položenih stiliziranih
ljiljana. Kružnice su ispunjene naizmjenično
ritmički raspoređenim motivima križa i troprutog
čvora. ISlOkračni križevi ispunjeni su troprutim
pletenicama. Križevi i čvorovi u središtu imaju
okuluse.
Literatura: S. GUNjAČA , 1954, 194.
T. B.
IV. 37. svodna patera, prva polovina 9. sto·
ljeća.
vapnenac
visina: 30 cm, promjer: 42 cm
208
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2930.
Rekonstrukcija svodna patera čije perforirano
polukružno tijelo ispunjanju palmete s
obrubljenim kopljastim listovima. U dosadašnjoj
literaturi pogrešno je pripisivana recipijentu za
umetanje metalne škropionice.
Literatura: S. GUNjAČA , 1954, sl. 20; ISTI, 1958;
S. G NjAČA . D )ELOVJNA, 1976, 93-4; D
)ELOVJNA, 1986.
T. B.
IV. 38. sarkofag, sredina 9. stoljeća
vapnenac
sanduk: dužina: 224 cm, širina: 82 cm, visina: 45
cm
poklopac: dužina: 234 cm, širina: 87 cm, visina:
47 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2937.
Sarkofag je pronađen u predvorju crkve sv.
Marije u Biskupiji prigodom arheoloških istraži·
vanja 1891. godine. U njemu je bio pokojnik uz
kojega su pronađene pozlaćene ostruge i drugi
raskošni nalazi (kat. br. IV. 54). što znači da je
očito pripadao vladarskoj obitelji.
Kameni sarkofag s poklopcem na dvije vode.
Sanduk i poklopac isklesani su od arhitrava neke
rimske građevine. Na sanduku je mOliv dvaju
sučelice postavljenih hipokampa, nekoć dio
ukrasa interkolumnija nekog rimskog trijema.
Poklopac je isklesan od drugog arhitrava. Njegov
je izvorni reljef uglavnom otklesan, ali mu se
nazire samo rub uz podnožje poklopca. Na

pročeljnoj strani, točno po sredini poklopca
isklesan je križ, pa je očito da je pročelje sarkofa-
ga bilo bez ukrasa, samo s križem na poklopcu.
Literatura: F. RADIĆ, 1896, 71-73.
N. j.
Grobni nalazi
U istraživanjima koja su u Biskupiji kraj Knina,
uokolo crkve Sv. Marije s prekidima vođena od
kraja 19. stoljeća orkopan je veliki broj ranosred-
njovjekovnih grobova, s vrlo različitim i
značajnim predmetima u njima. Prema nalazima
iz grobova suditi je da je ovaj položaj kao
ukopište kontinuirano korišten od kasno-
antičkoga vremena, a djelOmično se kao groblje
upotrebljava i danas. Nalazi iz ranosrednjov-
jekovnog sloja grobova određuju ga kao naj-
važniji arheološki lokalitet toga razdoblja.
Prva iskopavanja od 1886. do 1908. godine koja
je na ovom položaju vršio L. Maru n iznjedrila su
najveću količinu najznačajnijih nalaza, no, na
žalost, nedostatna dokumentacija ne omogućava
njihovo cjelovito korištenje. Revizijska istraživan-
ja od 1950-1952. obavio je S. Gunjača , a najnovi-
ja, tijekom 2000. godine, A. Milošević i Lj. Gudelj.
Temeljem Marunovih zabilješki i revizijskih
istraživanja moguća je djelomična rekonstrukcija
tlorisa ranosrednjovjekovnog groblja uokolo
crkve.
IV. 39. grob 1, kraj 8. ili početak 9. stoljeća
Svi predmeti orkopani su 1892. godine južno od
predvorja crkve, na dubini od oko 3 m, u grobu
u kojemu je bio drveni sanduk.
IV. 38.
a. dvosjekli mač
željezo
dužina: 94 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 539
Kratke je nakrsnice i s jabučicom ukrašenom s
pet režnjeva međusobno odvojenih srebrnom
žicom. Na dvosjeklom damasciranom sječivu
jetka njem je izvedena radionička Signatura VLF-
BERHT. Prema Petersenu mač pripada K-tipu.
b. djelovi pojasne gamiture
1. jezičac
bronca
dužina: 5 cm, širina: 2 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 548.
jezičac je štitastog oblika s završetkom u obliku
pupoljka. Pri vrhu ima dvije zakovice.
2. dva jezičca
bronca
dužina: 2,4 cm, širina: 1,5 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 549-550.
jezičci su srcolikog oblika. Pri vrhu su ukrašeni s
tri plastična rebra. Imaju tri zakovice pomoću
kojih su se pričvršćivali o pojas.
3. dvije kopče
bronca
dužina sačuvane kopče: 4 cm, širina: 2 cm, dUŽi-
na pređice nepotpune kopče: 2,5 cm, širina: 3,5
cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 551-552.
Pređice su narebrenog oboda. jednoj nedostaju
209
pozlaćena bronca
visina: 12 cm, raspon i zmeđu krakova: 9 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inI'. br. 540-541.
Krakovi su ravni trokutastog presjeka i završava-
ju pločicama s po šest zakovica, kojima su glave
optočene zrnatim nizom. Trnovi su nepotpuni.
e. dijelovi garniture za zakopčavanje oSImga:
l. dva jezičca
pozlaćena bronca
dužina: 2,6 cm, širina: 1,4 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inI'. br. 542-543.
Jezičci su pticolikog oblika sa završecima u
obliku pupoljka.
2. dVije kopče
pozlaćena bronca
dužina: 1,5 cm, širina: 2 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inI'. br. 544-545.
Sačuvane su pređice narebrenog oboda s iglama,
a okovi nedostaju.
3. dvije petlje
pozlaćena bronca
dužina: 1,8 cm, širina: 2 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inI'. br. 546-547.
Pravokutnog su oblika, a prednje im je proširen-
je narebreno.
! vjedrica
drvo, željezo, kositar
visina: 15 cm, promjer: 20 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inI'. br. 556.
Rekonstruirana drvena vedrica elipsoidnog pres-
jeka sa željeznim i kositrenim okovima.
g. tava
bronca
promjer otvora: 23 cm, promjer dna: 7 cm, duži-
na ru čke: 14 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inI'. br. 557.
Izrađena je od iskucanog lima. Približno je
koničnog recipijenta koji stoji na prstenastom
dnu. Iz oboda tave produžava se ručka koja
završava petljom.
h. solid Konstantina V. i Lava !V. (751 -775)
zlato
promjer: 20,5 mm, težina: 3,89 g
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inI'. br. 558.
AI'. COl...
Poprsje Konstantina V, na lijevo, en face, bradat,
na desno poprsje Lava N, en face, golobrad.
Obojica odjeveni u chlamys, nose s/emmu. Iznad
je križ, među glavama točk ica.
Rv. NOL CONRAMY ...
Poprsje Lava III, en face, bradat, nosi s/emmu,
odjeven u loros, u desnoj ruci drži križ. U polju
desno tragovi naknadno urezanih crtica.
Obrezan.
Kovnica: Sirakuza (760-775)
Prema: BMC II, 29, BNP 23/02, DOC 15 c. 3
Literatura: L. MARUN, 1898; F. RADIĆ, 1896,
1897.; S. GUNjAČA, 1953; z. VINSKI, 1970; U.
GIESLER, 1974; J. WERNER, 1978/ 1979; D.
JELOVINA 1986; Z. VI SKI, 1983.
A. M.
IV. 40, grob 2, kraj 8. ili početak 9. stoljeća
Otkriven 1892. godine na udaljenosti od oko 2 m
od prvog groba u pravcu zapada. Pokojnik je bio
ukopan u zemlju, u raku u kojoj su nađeni ostaci
drvene konstrukcije ili lijesa. Uz desnu ruku
pokojnika pronađen je željezni nožić, uz noge
ostruge i bizantski zlatnik u ustima. U terenskim
bilješkama još stoji, da su prigodom otkrića iznad
glave pokojnika bili otkriveni obruči vjedrice
koja nije sačuvana.
a. par ostruga
željezo
dužina: 9 cm, raspon između krakova: 7 cm
dužina: 12 raspon između krakova 7 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inI'. br. 561-562.
Veoma su oštećene. Ravnih su krakova kojima
završeci nisu sačuva ni. Trnovi su konusog obli-
ka, odlomljeni su, a baza im je obavijena mjede-
nom oplatom ukrašenom urezima u obliku riblje
kosti.
b. noi
željezo
ukupna dužina: 14,5 cm, dužina: sječ iva 11,3 cm,
širina: sječiva 1,9 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inI'. br. 559.
Hrbat i sječivo blago su povijeni. Sačuvan je trn
za nasad drvenoga drška.
c. solid Konstantina V. i Lava IV. (751 -775)
zlato
promjer: 20,5/ 17,5 mm, težina: 3,89 gr
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inI'. br. 560.
AI'. CONS...
277

IV. 40a-c. Poprsje Konstantina V" na lijevo, en face, bradat,
na desno poprsje Lava IV" en face, golobrad,
Obojica odjeveni u chlamys, nose stemmu, Iznad
je križ, među glavama točkica,
Rv, ",MY",
Poprsje Lava III., en face, bradat, nosi stemmu,
odjeven u loros, u desnoj ruci drži križ, U polju
desno tragovi naknadno urezanih crtica,
Obrezan,
Kovniea: Sirakuza (760-775)
Prema: BMC II, 29; BNP 23/02, DOC 15 c. 3
Literatura: REDOVITO TROMJESEČNO
IZVJEŠĆE 1892, 94; V, DELONGA, 1981, 212; D,
]ELOVJNA, 1986, 21-24; L. MARUN, 1998, 42,
M4~& MP
2'72
IV. 41. grob 3, kraj 8. ili početak 9. stoljeća
Otkriven 1892, godine s lijeve strane groba I,na
udaljenosti 2 m od južnog zida bazilike, Bio je
ukopan u zemlju, s ostacima drvene konstrukci-
je ili lijesa u raki. U grobu je bio jedan odrasli
pokojnik, Na prsima kostura pronađena je pojas-
na kopča , uz noge ostruge, a u ustima zlatnik.
a, par ostruga
željezo
dužina: 19,4 cm, raspon između krakova; 8,7 cm
dužina: 19,6 cm, raspon između krakova: 8,7 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv, br. 564,-565,
Znatno su oštećene, Ravnih su krakova kojima
su završeci u obliku ušice, Trnovi su stožastog
oblika, a baza im je obavijena mjedenom
oplatom ukrašenom urezanim šrafiranim trokuti-
ma i kružićima , Oplata je na oba kraja obrublje-
na zmatim nizom,
b, pojasna kopča
željezo
ukupna dužina: 4,4 cm, dužina okova: 2,4 cm,
širina pređice: 3,9 cm.
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv, br. 563,
Znatno je oštećena korozijom. Pređica je ovalna,
a tm trokutastog presjeka, Ima četvrtasti okov s
ostacima dviju zakovica,
c solid KO/lStantina V. i Lava IV (751 -775)
zlato
promjer: 20/19 mm, težina: 3,63 g
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv, br. 566,
Av, CON", ",EON
Poprsje Konstantina V" na lijevo, enface, bradat,
na desno poprsje Lava [V,, en face, golobrad,
Obojica odjeveni u chlamys, nose stemmu, Iznad
je križ, među glavama točkica ,
Rv, ",OL EONPAM" ,
Poprsje Lava III., en face, bradat, nosi stemmu,
odjeven u loros, u desnoj ruci drži križ, U polju
desno tragovi naknadno urezanih crtica, Tragovi
urezivanja oštrim predmetom, Obrezan,
Kovnica: Sirakuza (760-775)
Prema: BMC II, 29; BNP 23/01, DOC IS c. 3
Literatura: REDOVITO TROMjESEČ O
IZVJEŠĆE 1892, 3, 94; DjELOVJNA, 1976 , T.
XXXI, 1-2; V, DELONGA, 1981 , 212; D, ]ELOV-
INA, 1986, 25-28 Tab, II; L. MARU , 1998, 43-
M, P
IV. 42. grob 4, kraj 8. ili početak 9. stoljeća
Otkriven je 1892. godine. Bio je ukopan u zemlju
s ostacima drvene konstrukcije ili lijesa u raki
koja je djelomično ispod pregradnog zida u
južnoj prostoriji naneksa. Zbog toga se dade
zaključiti da je grob stariji od zida. Revizijskim
istraživanjima 2000. godine otkriveno je dno
grobne rake. U grobu je bio jedan pokojnik -
mladić (dužina kostura je 1,65 m). Kod lijeve
ruke pronađen je bojni nož s okovom korica,
koji su danas izgubljeni, a kod nogu ostruge s
dijelovima jedne garniture za zakapčanje. Na
kosturu su bili i ostaci tekstila.
a. par ostruga
srebro s pozi atom, željezo
dužina: 10,5 cm raspon između krakova: 7 cm
dužina: 9,8 cm, raspon između krakova: 7 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 567-568
Izrađene su lijevanjem od srebra s pozlatom.
Trnovi ostruga su od željeza. Ravni usporedni
krakovi su trokutasta presjeka i završavaju
pločicama sa šest zakovica optočenih zrnatim
nizom. Ukrašene su motivom spiraInih vitica i
križića. Trnovi su stožastog oblika, a baza im je
obavijena mjedenom oplatom ukrašenom ure- 1V. 42a,c.
zanim šrafiranim trokutima i kružićima. Kratki
željezni trnovi gotovo su u potpunosti propali.
Na jednoj je ostrugi sačuvana mjedena oplata na
trnu, koja je pri dnu obrubljena zrnatim nizom, a
ukrašena je urezanim motivom šrafiranih trokuta.
Na lučnom spoju krakova obiju ostruga je orna-
ment spirainih vitica. :~.: ' .
b. dijelom garniture za zakopčavanje ostruga
Garnitura za zakopčavanje jedne ostruge danas /t
: t.:" .',
nedostaje. ...•~.:: ~.
1. jezičac
pozlaćeno srebro
dužina: 2,3 cm, širina: 1,1 cm
Srcolikog je oblika s pupoljkastim završetkom.
Ukrašen je motivom romba i spira Inih vitica. Pri
vrhu su tri zakovice optočene zrnatim nizom.
2. kopča
pozlaćeno srebro , . ,,'
Ukupna dužina: 2,6 cm, širina pređice: 1,9 cm \,.-:: '
Ima četvrtastu narebrenu pređicu sa sačuvanim
šiljatim trnom i trapezoidni okov s dvije
zakovice.
3. petlja
pozlaćeno srebro
širina: 1,8 cm
Srebrna pozlaćena petlja. Četvnastog je oblika. IV. 42b.d.

2'13
IV. 43a-ll. Na gornjoj strani ima proširenje s ukrasom ure-
zanog križića kojemu se krajevi račvaju i spiraI-
nih vitica.
c. ostatak odjeće
veličina: 9 x 7 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 569.
Satkan je od metalne niti obavijene srebrnom
pozlaćenom ovojnicom.
o
d. bojni nož s okovom korica
željezo i bronca
dužina: 51 cm, širina sječiva: 2,5 cm (nož), duži-
na: 13,5 cm, širina: 0,4 cm (okov korica)
. ož je imao ravni hrbat i blago zaobljeno sječivo,
te podužni trn za nasad drške. Brončani okov
korica na jednom je kraju bio povijen u luk, a na
dmgom prelomljen. Oba predmeta su izgubljena.
Literatura: REDOVITO TROMJESEČNO
IZVJEŠĆE, 1892, 3, 94; F. RADIĆ, 1897, 31-38; R.
ZSCHlLLE - R. FORRER, 1899; D. ]ELOVINA,
1976; Z. VINSKl, 1981; ISTI, 1983, 492; D. JELOV-
INA, 1986; L. MARUN, 1998, 42.-43. Literatura: REDOVITO TROMJESEČNO IZVjEŠ-
M. P.
ĆE. 1892, 94; L. MAR , 1901,33; LJ KARAMAN,
1930-1934; D. JELOVINA, 1986; L. MARUN, 1998,
IV. 43. grob 5, kraj 8. ili početak 9. stoljeća 43
Otkriven je 1892. godine pokraj groba 2, uza
M. P"
sami južni zid bazilike, otprilike na mjestu gdje
započinju zidovi predvo~a. Bio je ukopan u
IV. 44. grob 6, kraj 8. ili početak 9. stoljeća
zemljanu raku u kojoj su bili ostaci drvenog lije-
Otkriven 1892. godine na otprilike 3 m udal-
sa ili obložne konstrukcije. U grobu je bio
jenosti od groba 2 i 5 m od južnog zida pred-
sahranjen jedan pokojnik uz čiju je desnu mku
vo~a. Bio je ukopan u zemljanu raku u kojoj su
pronađen željezni nožić, a uz glavu karičica s
nađeni ostaci drvenog lije a ili konstmkcije. U
pločastim privjeskom. Na prsima mrtvaca nalazio
se jedan ulomak željeza kojemu nije utvrđena grobu je bio sahranjen jedan odrasli pokojnik. Uz
namjena i koji je danas izgubljen. njegovu lijevu ruku bio je mač s dijelovima
a. nož okova pojasa koji su bili obavijeni navlakom od
željezo tkanine, uz noge par ostmga i dijelovi jedne gar-
.. 13?
duzma: .. . sJe
,_ cm, slrma . č·Iva: ?_,3 cm niture za njihovo zakopčavanje, pored glave
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split, ostaci vedrice, a u ustima biza ntski zlatnik.
inv. br. 570. Naknadno je uz raku ovoga groba bila
Hrbat i sječivo su povijeni, a tm za nasad drška pronađena danas izgubljena keramička posuda
je polomljen. za koju su istraživači smatrali da također pripada
b. kan'čica sprivjeskom sadržaju groba.
zlato a. dvosjekli mač
promjer karičice: l cm, ploćasti privjesak 1,4 x l željezo
cm ukupna dužina: 92 cm, dužina balčaka: 14 cm,
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split, nakrsnica: 10 x 3,3 cm, sječivo: 76, 5 x 6 cm
inv. br. 571. Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
Karičica je jednostavna, a krajevi joj završavaju inv. br. 579.
ušicom i kukicom pomoću kojih se pričvršćivala Ima jabučicu s pet režnjeva, a u žljebovima je
na uho. Pl očasti privjesak načinjen je tehnikom ukrašen upletenom mjedenom žicom. Baza
tiještenja i ukrašen iskucanim buklima. jabučice i bočne strane kraće, masivne nakrsnice

2'14
tauširane su gusto ukovanom pozlaćenom mje-
denom žicom, dok su gornja i donja strana
nakrsn ice ukrašene platiranom pozaćenom
mjedi. Sječivo je damascirano, a po sredini ima
kanal (Blutrinne). Prema Petersenu pripada
m ačevima K-tipa.
b. dijelovi pojasne garniture mača
l. kopča
pozl aćena bronca ....
du žina: 4,2 cm, širina: 2,5 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 580.
Ima četvrtastu pređicu s narebrenim obodom i
....
sačuvanim trnom, te trapezoidni okov s dvije
zakovice.
2. okov
pozlaćena bronca
•
visina: 6 cm, širina: 8 cm
Muzej luvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 580.
Križolikog je oblika. Tri kraka su mu ovalna i
ispupčena, a od središnjeg ispupčenja međusob­
no odijeljena trima zakovicama optočenim fil-
igranskom žicom. Ti krakovi također završavaju
trima zakovicama. Četvrti krak je manji i ima
oblik pupoljka.
3. tri okova
pozlaćena bronca
visina: 5,5, širina: 1,6 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 58l.-583.
Sastoje se od dvaju ispupčenja međusobno odi-
jeljenih trima zakovicama o ptočenim fiI- ~ IV. 438of.
igranskom žicom. S jedne strane na završetku
nalaze se tri zakovice, a s druge strane izdanak u
obliku pupoljka.
c. par ostruga
željezo
sačuvane dužine: 9,5 i 11 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 574-575.
Veoma su loše sač uva ne i znatno oštećene
korozijom. Ravni usporedni krakovi su kružnog
presjeka i završavaju pločicama sa zakovicama,
kojih je vjerojatno bilo osam na svakoj pločici. ~
Zakovice su kuglaste i optočene zrnatim nizom.
Djelomično je sačuvan trn samo jedne ostruge,
koji je obavijen mjedenom oplatom ukrašenom
urezanim šrafiranim trokutima.
d. dijelovi garniture za zakopčavanje ostruga
....
••
I]JI
l. jezičac
željezo IV. 44a-b.

2'15
dužina: 6 cm, širina: 2,4 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 578.
Znatno je oštećen koro zi jom. Štitastog je oblika i
ima pupoljkasti završetak. Pri vrhu ima tri
bronćane zakovice.
2. kopća
željezo
dužina: 3,5 cm, širina pređice: 2,9 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 576.
Ima ovalnu pređicu sa saćuvanim oštećenim
trnom i polukružni okov s dvije rupice za
zakovice.
3. petlja
željezo
visina: 2 cm, širina: 2 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 577.
Četvrtastog je oblika s pločastim proširenjem na
gornjoj strani.
e. vjedrica s okovima
drvo, željezo
visina: 15,5 cm, promjer otvora: 14,8 x 8,5 cm,
promjer dna: 19,5 x 11 ,5 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 572.
Dtveni dio vedrice bio je okovan s tri vodoravne
i dvije okomite željezne trake, koje su međusob­
no spojene zakovicama. Na površini između
vodoravnih okova aplicirani su željezni okovi
polukružnog oblika. Sačuvana je i željezna ručka
ćetvrtasta presjeka, koju pridržavaju dvije žel-
jezne alke.
f solid Konstantina V. i Lava IV. 051-775)
zlato
promjer: 20 mm, težina: 3,80 g
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 573
Av .... LEO ...
Poprsje Konstantina V., na lijevo, en jace, bradat,
na desno poprsje Lava IV. , en jace, golobrad.
Obojica odjeveni u cblamys, nose stemmu. Iznad
je križ, među glavama točkica.
Rv ....N OL EONPAMY ...
Poprsje Lava lli., en jace, bradat, nosi stemmu,
odjeven u loros, u desnoj ruci drži križ. U polju
desno tragovi naknadno urezanih enica. Tragovi
urezivanja oštrim predmetom. Obrezan.
Kovnica: Sirakuza (760-775)
Prema: BMC ll, 28; BI\'P 23/01-02, DOC 15 c. 4
Literatura.· REDOV1TO TROMJESEČNO IZVJEŠ-
2'16
ĆE, 1892, 95; F. RADIĆ, 1897, 31-38; Z. V1NSKl,
1970, 139; U. GIESLER, 1974, 531; D. JELOV1NA,
1976; Z. VINSKI, 1977-1978; ISTI, 1981, 23; V.
DELONGA, 1981, 212; Z. VINSKI, 1983, 484; D.
JELOV1NA. 1986; L. MAR T, 1998, 43.
M.P
IV. 45. grob 7, kraj 8. početak 9. stoljeća
U tzv. grobu 70tkopanom južno od prezbiteri-
jaInog dijela crkve Sv. Marije na Crkvini 1892.
godine, pronađen je par željeznih ostruga s
dijelovima garniture za sapinjanje kod stopala
pokojnika, veća željezna kopča u predjelu pojasa
i zlatnik bizantskog cara Konstantina V.
Kopronima u ustima. Grob je bio u masivnom
dtvenom sanduku.
a. par ostruga
željezo, srebro
ukupna dužina: 16,4 cm (tm 2,2 cm), širina
krakova: 8,8 cm.
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 586, 588.
Ostruge su ravnih krakova trokutastog presjeka.
Na njihovom lučnom spoju je kratki stožasti trn,
a na kraju krakova su pločice s po četiri para
zakovica kojinu su bile pričvršćene za remen.
Prstenasta baza trna, vanjske plohe krakova i
ploćice sa zakovicama ukrašene su nizovima spi-
ralnih vitica koje su u željeznu osnovu ostruge
umetnute tauširanjem srebrne žice. Jedna ostru-
ga je prelomljena.
b. dijelOVi gamitu.re za zakopt:avanje ostruga
1. kopče
željezo
dužina: 4,2 cm, visina: 1,6 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 587, 587a.
Kopče su izduženog pravokutnog oblika s
prećkom u sredini na kojoj je trn i okov za
remen s jednom zakovicom. Vanjski rubovi
predice su ukrašeni nizovima ureza.
2. jezičac
željezo, srebro
dužina: 3,2 cm, širina: 2,4 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 589.
Jezićac je "U" oblika, s vanjske strane ukrašen
srebrnim tauširanim viticama raspoređenim u
obliku križa. Na vrhu je bio pupoljak koji
nedostaje, a nisu sačuvane ni zakovice za remen
na suprotnoj strani.
3. petlje
željezo, srebro
dužina: 2,2 cm, visina: 2,6 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 590.
Petlja je četvrtastog oblika s ovalnim proširenjem
na prednjoj strani koja je tauširanjem srebrne
žice ukrašena motivom vitica raspoređenih u
obliku križa. Isti takav ukras je na jezičcu i
pločicama na kraju krakova ostruga.
c. pojasna kopča
željezo
dužina: 5 cm, visina: 4 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split, D
inv. br. 591.
Kopča ima pređicu četvrtastog oblika sa
sačuvanim trnom i okovom s dvije zakovice.
d. solid Konstantina V. i Lava IV. 051-775)
zlato
promjer: 1,85 mm, težina: 3,99 g
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 585.
Av. Poprsja dvaju muškaraca en face. Lijevo bra-
dati Konstantin V., desno golobradi Lav IV. Iznad
glava im je križ. Zbog kasnijeg obrezivanja
nedostaje legenda. tauširanjem. Odabirom ornamentainih motiva, IV. 45a-d.
Rv. Bradato poprsje Lava Ill. okrenuto en face. ovakvo datiranje tauširanih ostruga iz Biskupije,
U desnici drži križ, a lijevo od glave je znak podržavaju i vrlo slične ostruge pronađene na
kruga vodoravnom crtom podijeljen nadvoje. ranosrednjovjekovnom groblju u Barlebenu sjev-
Zbog kasnijeg obrezivanja legenda je znatno erno od Magdeburga CU. Giesler, 1974). S
oštećena. Od natpisa je sačuvano: C.. l EONPA- obzirom da su ti primjerci nađeni zajedno s
M ... (E oblo, U unicijalno). jezičcem sa stiliziranim zoomorfnim završetkom,
Nalaz zlatnika u grobu, kovanog u Sirakuzi datirani su u posljednju četvrtinu 8. stoljeća.
između 760. i 775. godine, pretpostavlja dataciju . Takav jezičac s pupoljkom na vrhu imale su i
groba, analogno drugim biskupijskim nalazima, ostruge iz Biskupije, pa ova općenita tipološka
u zadnje godine 8. ili prva desetljeća 9. stoljeća. srodnost biskupijske grobne cjeline sa spomenu-
Tauširane ostruge iz groba 7 na Crkvini s tim franačkim nalazom omogućava njenu dataci-
dijelovima garniture za sapinjanje, jedini su ju otprilike u isto vrijeme, dakle, u zadnju četvrt­
ovako ukrašeni primjerci iz Hrvatske. Tehnikom inu 8. ili na sam početak 9. stoljeća.
ukrašavanja nalaz iz ovoga groba srodan je, na Literatura: . GIESLER, 1974, 521-543; D.
isti način raskošnije ukrašenim primjercima oruž- JELOVJNA, 1986; [ PETRlCIOLl, hortus
ja i upotrebnih predmeta (kopče i jezičci pojas- A. M.
nih garnitura) iz alpskog prostora, poglavito iz
bajuvarskih grobova južne Njemačke (W. IV. 46. grob 8, kraj 8. ili početak 9. stoljeća
Menghin, 1983, 287-288) i langobardskih grobo- Grob je otkriven 1891. godine na otprilike 3 m
va sjeverne Italije (A. Tagliaferri, 1990, 438). lako udaljenosti od južnog zida naI1eksa. Bio je
je većina ovih primjeraka datirana ranije od ukopan u zemljanu raku omeđenu kamenjem
ostruga iz Hrvatske, moguća je pretpostavka da složenim u suhozid. Pokojnik je bio ukopan u
su ove, tipološki jedinstvene ostruge, uvezene drveni lijes. S lijeve strane kostura pronađen je
upravo iz jednog od tih europskih područja i to mač s ostacima drvenih korica, a na pojasu
iz radionica koje su u zadnjoj četvrtini 8. stoljeća dijelovi garniture za zakopčavanje mača i kresivo,
još uvijek njegovale tradiciju ukrašavanja a uz noge ostruge i vjedrica. Ostruge su danas

2'17
 izgubljene tj. ne mogu se identificirati među
sačuvanim primjercima, koji potječu iz Biskupije.
a. dvosjekli mač
željezo
ukupna dužina: 93, 3 cm, dužina balčaka 15 cm.
veličina nakrsnice: 11,5 x 2 cm, sječivo: 78,3 x
00 0 5,7 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 593.
Režnjevi su znatno oštećeni , no može se pret-
postaviti da je imao petodijeinu jabučicu . Poduža
nakrsnica je neukrašena. Sječivo je damascirano,
a po sredini ima kanal (Blutrinne). Prema
Petersenu pripada mačevima K-tipa
b. dijelovi garniture pojasa mača
1. kopča
bronca
dužina: 2,5 cm. širina: 3.1 cm
Muzej hrvatskil1 arheoloških spomenika Split,
inv. br. 594.
ČelVrtaste je pređice i narebrenog oboda, igla i
okov nedostaju.
2. dvije petlje
bronca
veličine: 2 x 3,1 cm, 1,8 x 3,1 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 595-596.
ČelVrtasrog su oblika i narebrenog oboda.
I c. vjedrica
drvo, željezo
IV. 46a-d. ~ visina: 15,3 cm. promjer otvora: 15 x 8,5 cm,
promjer dna 18,7 x 11 ,5 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 597.
Drveni dio vedrice bio je okovan s tri vodoravne
željezne trake, koje su s drvenim dijelom spojene
zakovicama. 'Ila površini između okova uz obod

o i onoga srednjega aplicirani su željezni okovi

polukružnog oblika. Sačuva na je i željezna ručka
četvrtasta presjeka.
d. kresivo
DI željezo
dužina: 7,2 cm, širina: 3,3 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 592.

DI Elipsastog je oblika. Povijeni krakovi imaju

kuglaste završetke i međusobno se dodituju.
Literatura: REDOVITO TROMJESEČNO IZVJEŠ-
ĆE, 1891 , 124; Z. VINSKI, 1981, 23; ISTI, 1983,
484; D. JELOVI NA, 1986; M. ZEKAl'\, 1992, 133:
L. MARUN, 1998, 35.
IV. 46a"'. __J M. P.

2'18
 - - - - - - - - --- - - - - - -
IV. 47. grobovi 9 i 10, kraj 8. ili početak 9.
stoljeća .
Podaci o ovim grobovima dosad su ostali neza-
paženi. Grob 9 otkriven je 1892. godine otprilike
na 2 m udaljenosti od južnog zida bazilike
usporedno s posljednjim pilonima. Bio je
ukopan u zemljanu raku u kojoj su nađeni ostaci
drvene konstrukcije ili lijesa. U grobu je bio
Jedan pokojnik, kojemu su uz noge otkrivene
slabo sačuvane željezne ostruge, a uz glavu
naušnica grozdolika tipa. Ostruge su danas
izgubljene, tj. ne mogu se identificirati među
sačuvanim primjercima kOji potječu iz Biskupije,
a naušnici je gotovo u potpunosti odlomljen
grozdoliki privjesak. Grob 10 otkriven je 1900.
godine, kako se navodi, "razom velikaša s
mačevima" , također na prostoru južno od bazi-
- - - -
DB
- - - - - - - --

like. Poput ostalih bio je ukopan u zemljanu raku
u kojoj su bili ostaci drvene konstrukcije ili lije-
sa. U grobu je bilo sahranjeno dijete, uz koje je
otkriven nožić u drvenim koricama, brončana
pojasna kopča, tri brončana praporca i nešto tka-
nine protkane zlatnim nitima. Ništa od ovih
predmeta danas nije sačuvano.
a. naušnica
pozlaćeno srebro
visina: 2 cm, širina: 1,8 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 533.
Pripada tipu sgrozdolikim privjeskom. Karika
naušnice pričvršćivala se na uho pomoću ušice i
kuke. Na svakoj bočnoj strani karike nalazi se po
jedno koljence u obliku vijenca načinjenog od
zrnaca. Središnji ukras u obliku grozda s vanjske
i nutarnje strane karike također je izveden gran-
ulacijom.
Literatura. REDOVITO TROMJESEČNO IZVJEŠ-
CE, 1892, 126; L. MARUN, 1901, 33; Lj. KARA-
MAN, 1930-1934; ISTI, 1940, 26; L MARUN, 1998,
45, 105
M. P.
--I
1_ _ _ _ _ __
IV. 48. grobna cjelina IV. 48a-b.
Okolnosti otkrića su nepoznate. Identificirano
kao cjelina na temelju stare fotografije muzejske
postave.
a.ostmga
željezo
dužina: 14 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 634.
Krakovi ostruga su ravni, trokutastog presjeka, a
završeci im nedostaju. U donjem dijelu podužeg
tma je mjedena oplata ukrašena urezanim šrafi-
ranim trokutima. Oplata je na oba kraja optoćena
nizom zrnaca.
b. dijelovi garniture za zakopčavanje ostruga
l. dva jezičca
bronca
dužina: 5 cm, širina: 3 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 653-654
Pticolikog su oblika s pupoljkastim završetkom.
Pri vrhu imaju po tri zakovice optočene nizom
zrnaca.
2. dvije kopče
bronca, željezo (igla)
dužina: 2,7 cm, širina: 3,5 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 655-656.
Četvrtaste su pređice s narebrenim obodom.
Jednoj nedostaje igla, koja je sačuvana samo na
mjestu gdje je spojena s pređicom.
Literatura: . Lj. KARA.J'vlAN, 1956, 129-134; J.
BELOŠEV1C, 1965; U. GIESLER, 1974, 522, 529;
D. JELOVINA, 1976; J. WERNER, 1978/1979; D.
JELOVINA, 1986.
M. P. IV. 47a.

2'19
 IV. 49. grob 88, kraj 8. ili početak 9. stoljeća
Grob je otkriven 1950. godine u okviru sustavnih
arheoloških iskopavanja na prostoru tzv. Male
Crkvine ispod ostataka naknadno dograđenog
samostanskog objekta uz baziliku. U drvenom
lijesu u zemljanoj raci, bio je jedan pokojnik. Uz
noge su mu pronađene ostruge s dijelovima gar-
nitura za zakapčavanje, na predjelu pojasa pojas-
na kopča, a u grobnoj raci šest željeznih čavla
lijesa, od kojih su danas sačuvana tri.
a. par ostmga
bronca
11,5 x 8,0 cm, 11 ,4 x 9,5 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 720-721.
Ravnih su krakova trokutastog presjeka, a
završavaju srcolikim pločicama s po dvije
zakovice. Trnovi nisu sačuvani.
h. dijelovi garniture za zakopčavanje ostmga
l. dva jezičca
bronca
dužina: 2,2 x 2,4 cm, širina: 1,3 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 726-727.
Štitastog su oblika a pri vrhu imaju po tri
zakovice optočene nizom zrnaca.
2. dvije kopče
bronca
dužina: 1,8, širina: 2,0 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 722-723.
Imaju pređi ce ovalnog oblika sa šiljastim iglama.
3. dvije petlje
bronca
IV. 49a-d. visina: 1,8 cm, širina: 1,4 cm
, ,
CD CD
O O
.-
•
. J
220
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 724-725.
Četvrtastog su oblika, s ovalnim proširenjem na
prednjoj strani.
c. pojasna kopča
bronca
dužina: 2,0 cm, visina: 1,9 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 719.
Bila je polukružnog oblika s iglom koja se nijew
sačuvala. Danas je izgubljena.
d. tri čavla
željezo
dužina: 6,7 cm, 9 cm, 8,8 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 728-730.
Sva tri čavl a nepravilne glave i ravnoga tijela
znatno su oštećena korozijom.
Literatura. S. G UNjAČA, 1953, 32; Z. VINSKI,
1977-1978, 160; ISTI, 1981, 29; ISTI, 1983, 490; D.
JELOVINA, 1986
M. P.
IV. 50. grob u zidanoj presvođenoj grobnici
u južnom brodu bazilike, prva polovina 9.
stoljeća
Tijekom arheoloških iskopavanja 1892. godine u
južnom brodu bazilike otkrivena je zidana pres-
vođena grobnica, koja je djelomično probijena
da kako bi se mogla istražiti. Unutar grobnice
zam ijećeni su ostaci drvenoga lijesa i tkanine,
koji se nisu sačuva li , a također nisu sačuva ne ni
kosti pokojnika. Oko pojasa i oko nogu nazirali
su se ostaci pozlate s odjeće. Na predjelu pojasa
bile su dvije kopče i dvije petlje, a uz noge par
ostruga s dijelovima garnitura za zakopčavanje.
Ista grobnica otkrivena je ponovno 1950. godine,
kada je označena kao grob 89.
a. par ostmga
posrebrena bronca
ukupna dužina: 13,2 cm, dužina: šiljaka 4 cm,
širina: 6,5 cm, plOČice: 3,1 x 3, 2 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 615, 620.
Ravni krakovi trokutastog presjeka završavaju
pločicama, od kojih svaka ima po osam srebrnih
zakovica optočenih nizom zrnaca. Č itava
površina lukova i krakova ukrašena je cizeliran-
im pozlaćenim rozetama. Trnovi su poduži, s
oplatom također ukrašenom cizeliranim pozlaće­
nim rozetama. Oplata je na oba kraja također
optočena nizom zrnaca.
b. dijelovi garniture za zakoptavanje ostruga
1. dva jezičca
bronca platirana srebrom
dužina: 4, cm, širina: 2,7 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 621-622.
Polukružnog su završetka, a pri vrhu imaju četiri
srebrne zakovice optočene zrnatim nizom. Čitava
im je površina bogato ukrašena cizeliranim
pozlaćenim rozetama.
2. dvije kopče
bronca platirana srebrom
dužina: 4,8 cm, širina: pređice 3,8 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 618-619.
Polukružnih su pređica, koje su ukrašene veg-
etabilnim motivom. Okov im je trapezastog obli-
ka i ima dvije zakovice. jednoj kopči nedostaje
trn.
3. dvije petlje
bronca platirana srebrom
širina: 3,3 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 616-617.
Četvl1astog su oblika s ovalnim proširenjem na
prednjoj strani, koje je bogato ukrašeno cizeli-
ranim pozlaćenim rozetama.
c. dijelovi garniture pojasa
1. jezičac
bronca platirana srebrom
dužina: 3,8 cm, širina: 2,5 cm. Literatura: REDOVITO TROMJESEČNO IZVjEŠ- IV.501H:.
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split, ĆE, 1891, 91; F. RADIĆ, 1896, 5-9; L. MARUN,
inv. br. 623. 1898, 113-118; S. GUNjA ČA, 1953, 35; Z. VINSKI ,
Polukružnog je završetka. Pri vrhu ima četiri sre- 1970, 142; D. JELOVINA, 1976; ISTI, 1986.
brne zakovice optočene nizom zrnaca. Čitava M. P.
mu je površina ukrašena cizeliranim pozlaćenim
rozetama. IV. 51. grob II zidanoj presvođenoj grobnici
2. pređica ispod južnog pregradnog zida mauzoleja,
posrebrena bronca kraj 8. početak 9. stoljeća
dužina: 2 cm, širina: 3,6 cm Grob je otkriven 1983. godine pred pročeljem
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split, crkve prigodom konzervacije njenih ostataka i to
inv. br. 624. pod zidom za koji se držalo da je južni temeljni
Polukružnog je oblika i ukrašena vegetabilnim zid nekadašnjeg zvonika (M. Budimir, 1992).
motivom. Okov nedostaje. Revizijskim istraživanjima u predprostoru i južno
3. petlja od crkve 2000. godine, grob je potpuno istražen
posrebrena bronca i dokumentiran mež. Tom je prigodom utvrđeno
Širina: 3 cm da je riječ o prostranoj zidanoj presvođenoj grob-
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split, nici, te da je nad njenim svodom nakon istraži-
inv. br. 625. vanja krajem 19. stoljeća rekonstruiran zid.
Četvl1astog je oblika s proširenjem na prednjoj Ondašnji istraživač Lujo Marun, ne znajući da je
strani. Proširenje je u obliku cvijeta, a površina zapravo riječ o grobu, za tada pronađenu gornju
ukrašena cizel iranim pozlaćenim rozetama. stranu svoda, pretpostavio je da je ostatak temel-

22'1
 IV. 51. ja zida, pa je u konzervaciji u tom dijelu
Tloris i presjek crkvenog kompleksa predložio ~ešenje koje je
presvođene prihvaćeno (S. Gunjača , 1953), a koje se čini vrlo
zidane grobnice upitnim. Posljednjim revizijskim istraživanjima ,
ispod južnog
ušlo se u trag ostacima još nekih grobnica na
pregradnog
zida mauzoleja. tom prostoru i na dijelu groblja južno od crkve,
koje je krajem 19. stoljeća bio pretražio L. Marun.
U ovoj reviziji, pronađen je još jedan solidus /

Konstantina V. Kopronima (u iskopu južno od

crkve), te brončani cjevasti okov i keram.ički
ulomci uz noge pokojnika u jednom gotovo pot-
puno uništenom grobu pod drugim pregradn im
zidom u crkvenom predprostoru. ..
,
Uspoređuju ć i rezultate revizije iz 2000. godine i ' -~"----
podatke iz Marunovih S/arillarskih dnevnika,
mogu će je s približnom točnošću rekonstruirati
!loris ranosrednjovjekovnog groblja uz crkvu Sv.
Marije u Biskupiji, i to onaj dio koji je iznjedrio
izuzetno važne dostoja nstveničke grobove s
najraskošnijim predmetima karolinškog obilježja
u Hrvatskoj.
U prostranom zidanom presvođenom grobu,
otkrivenom 1983. godine otkopan je djeČji skelet,
a uz njega par ostruga s garniturom za
zakopčavanje , četiri praporca i pet malih
bronča nih kari čica. Neusklađenost velikog groba
u odnosu na mali skelet pronađen u njemu, svje-
doči ponovnu upotrebu grobnice koja je tu već
otprije stajala, a sudeći prema sitnim ulomcima
keramičkih i staklenih posuda, te fragmentima
željeza, najvjerojatnije još od kasnoantičkog vre-
IV. 511H1. mena.

a. par ostruga
lijevano srebro, pozi ata u vatri, željezo
ukupna dužina s trnom: 9,2 (9,3) cm, raspon
krakova: 5,9 (5,6) cm, dužina trna: 1,9 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 4999-5000.
Ostruge su ravnih krakova sa željeznim trnom na
njihovom profiliranom spoju. Na završecima

(]lJ EJ krakova su pločice s po tri para zakovica

optoče nih granulama po rubu. Vanjske strane
krakova su u izmjeničnom slijedu, u pojasevima,

O (J ukrašene ugraviranim deltoidima ispunjeninl crti-

cama i kružnicama s točkicom u sredini, re s
rovašenim viticama. Baza željeznog trna je
urešena srebrnim pozJ aćnim prstenom na koje-
mu su nasuprotni trokutići načinjeni rovašenjem.
b. dijelovi garniture za zakopčavaIlje os/ruga
1. dva jezička
L srebro, pozJata u vatri
222
 io
o
o
o
o

(VB /&lD
l!P

, lt
o \o \JJ
- - - - -- - - - - - - - - - - -- - -
dužina 2,2 cm, visina 1,1 cm Motivom nasuprotnih graviranih trokutića ukra- IV. 511H1.
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split, šene su sve strane osim one na kojoj je trn za
inI'. br. 5003-5004. zakopčavanje.
jezičci su štitastog oblika, s naglašenim trokutas- 3. dvije petlje
tim rebrom po sredini. Na jednom kraju jezičac srebro, pozlata u vatri
završava ispupčenjem u obliku stilizirane ptičije dužina: 1,4 cm, visina: 1,5 cm
glave, a na drugom trima zakovicama kojima je Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
bio pričvršćen za remen. Cijela gornja strana inI'. br. 5005-5006.
ukrašena je rovašenim viticama, a zakovice su Petlje su trapezoidnog oblika sa zadebljanom
još optočene granulama. prednjom stranom, koja je ukrašena rovašeninl
2. dvije kopče
viticama.
srebro, pozlata u vatri c. kari(ice
dužina: 2,4 cm (s ostatkom okovne pločice), visi-
bronca
na: 1,8 cm
vanjski promjer: 0,9 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inI'. br. 5001-5002. Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
Kopče su sastavljene od pravokutne pređice s
inI'. br. 5007 (a-e).
Karičice su izrađene od brončanog lima. Dvije su
trnom i srebrnog neukrašenog okova s dvije
zakovice kojima su bije pričvršćene za remen. cijele, a tri u ulomcima.

223
 d. praporci
bronca
visina najvećega s ušicom: 3,5 cm, a najmanjega:
2,9 cm, promjer najvećega: 2,6 cm, a najmanjega:
2,1 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 5008-5011<.
U grobu su pronađena četiri veličinom nejedna-
ka, ali tipološki vrlo slična praporca. Dva imaju
okruglu, a dva četvrtastu ušicu za vješanje. Zbog
pojačanja rezonantnosti, donja polovica kugle
križno je rasporena.
Nalaz malih luksuznih ostruga u ovom grobu,
nastalih pod nesumnjivim karolinškim utjecaji-
ma, treći je par dječjih ostruga do sada pronađen
na ovom groblju. To je važan podatak jer svje-
doči o izgrađenoj društvenOj strukturi onodobne
Hrvatske, u kojoj odrasli velikodostojnici na isti
na čin odijevaju sebe i svoje potomke, odgajajući
ih i pripremajući za dužnosti koje im pripadaju
po nasljednom pravu. Pri tome je zanimljivo
uočiti, da su dva para pronađenih dječjih ostru-
ga, načinom ukrašavanja i oblicima pripadnih
garnitura za sapinjanje, tipološki vrlo slični
ostrugama i garniturama u dvama grobovima
odraslih osoba. Te su sličnosti toliko uočljive da
je vrlo vjerojatna pretpostavka da ih međusobno
treba povezati i radionički i kronološki, pa i rod-
binski, jer je gotovo sigurno da su nabavljene u
jednom trenutku, najvjerojatnije za oca i sina.
Tumačeći neke od nalaza karolinškog obilježja
sa Crkvine u Biskupiji na ovaj način, moguće je
rodbinski povezati ovaj dječji grob otkopan
1983. godine, s pokojnikom iz ratničkog groba l
otkopanog 1892. godine južno od crkve Sv.
Marije (kat. br. IV. 39), Oba bi nalaza stoga, tre-
balo jednako i datirati, vjerojatno u kraj 8. stol-
jeća. Na sličan se način mogu povezati i dva
ukopa u sarkofazima iz predvorja crkve istražena
1891. godine: onaj iz sarkofaga s hipokampima
(kat. br. IV. 38), u kojemu je ukopan odrasli
muškarac uz kojega su nađene masivne
pozlaćene ostruge (kat. br. IV. 53) i tzv.
"Kneževski grob mladića " (kat. br. IV. 54) u
razbijenom sarkofagu u kojemu su bile nešto
laganije, slično ukrašene pozlaćene ostruge.
Tipološke podudarnosti između svih ovih grob-
nih cjelina posebno su uočljive u garniturama za
sapinjanje (jeZičci, četvrtaste petlje), što
omogućava njihovu dataciju približno u isto vri-
jeme. U tom smislu posebno su zanimljivi štitoli-
IV. 52a·b. ki jezičci remenja sa stiliziranom ptičijom glavom
224
na vrhu, koji su u HrvatskOj, osim u Biskupiji,
nađeni na još nekoliko nalazišta (okolica Knina,
Nin, Ostrovica), a koje europska arheologija
svrstava u horizont anglo-karolinške životinjske
ornamentike druge polovine 8. stoljeća. Izvan
hrvatskog područja , donekle slični, znatnije
izduženi ovakvi jezičci pronađeni su uZalavaru
u Mađarskoj i datirani su oko sredine 9. stoljeća,
a jedan vrlo sličan otkopan je u grobu 326 na
nalazištu Dunum nedaleko Wittmunda u sjever-
noj Njemačkoj. Datiran je u drugu polovinu 8.
stoljeća (U. Giesler, 1974) pa, s obzirom na
uočljivu sličnost, u dobroj mjeri vremenski
određuje i primjerke iz Hrvatske. Pozlaćene
ostruge iz sarkofaga sa sli čnim jezičcima ,
uvažavajući pretpostavljeni razvoj groblja i
građevinskog sakralnog sklopa na Crkvini (usp.
tekst A. Miloševića u ovom katalogu), mogu biti
nešto mlađe, a najvjerojatnije pripadaju prvim
desetljeĆima 9. stoljeća.
Literatura: M. BUDIMIR, 1992, 23-32.
A. M.
IV. 52. uništeni grob ispod svetišta bazilike,
prva polovina 9. stoljeća
Pronađen u zemlji ispod svetišta bazilike. Na
ovaj se nalaz odnosi jedna bilješka iz
"Starinarskih dnevnika" u kojoj se navodi: "... U
bazilici, upravo u glavnoj absidi uz poluluk što
još u vrh bazilike obstoji našasta je jedna sredn-
ja petlja i žuica od liepe u ocalu ostruge i jedno
puce crno probušeno, slično pucu našastu u
šarkofagu, ali manje od onoga i bez pojasa ... ".
Puce je izgubljeno.
a . jezičac
bronca
dužina: 2,3 cm, širina: 1,7 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 663.
Ovalnog je oblika. Uz obod je narebren, a na
središnjem dijelu ukrašen urezanim kružićima .
b. petlja
bronca
dužina: 2,5 cm, širina: 1,2 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 664.
Ćetvrtastog je oblika. S gornje strane ima
proširenje u obliku broja osam, koje je uz rubove
narebreno.
Literatura: F. RADIĆ, 1898, 133; ISTI, 1900, 38;
D. JELOVI A, 1986; L. MARUN, 1998, 31.
M.P

IV. 53. grob u sarkofagu u sjevernom dijelu

mauzoleja, prva polovina 9. stoljeća
U sarkofagu (kat. br. IV. 38) je otkriven kostur
muškarca. Od predmeta koji su pripadali poko-
jniku saču vane su samo u vatri pozlaćene
brončane ostruge s priborom za zakopčavanje. U
grobu je još bila željezna pojasna kopča , privje-
sak od jaspisa kojeg pridržava zlama prepletena
filigranska žica, obrubljena granulacijom, zatim
polomljeni pougljenjeni štapić s rupom po sredi-
ni, zlami bizantski novac i dva srebrna novca
kasnijeg vremena koji su s vodom naknadno
unešeni u sarkofag. Već pri otvaranju sarkofaga
zapažena je dobro sačuvana odjeća pokojnika,
koja se, na žalost, raspala. Na izgubljenoj žel-
jeznoj pojasnoj kopči bila su sačuvana tri sloja
tkanine (jedan sloj svile i dva sloja plama), pa se
zaključuje da je pokojnik pod svilenim plaštom
nosio još nekoliko odjevnih predmeta. Na noga-
ma je imao kožnu obu ću , koja je, također,
prigodom otvaranja sarkofaga bila u potpunosti
sačuvana , a kako se navodi i svilenu kapu na
glavi, premda je lubanja bila znatno oštećena.
a. par ostruga
pozlaćena bronca
visina: 18 cm, raspon između krakova 8,4 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 606, 608.
Ravnih su krakova trokutastog presjeka.
Ukrašene su nizom dvostrukih kuka, te motivom
romboida, trokuta i stiliziranih vegetabiInih orna-
menata. Na pločicama za zakopčavanje dvostru-
ki je niz srebrnih zakovica obrubljenih zrnatim
nizom. Na donjem dijelu trna prstenasto je zade-
bljanje na kojemu su stilizirani vegetabilni motivi
obrubljeni i razdijeljeni zrnatim nizom. Na trnu je IV. 53a-b.
i motiv utisnutih križića proširenih krajeva.
Brončane pozlaćene ostruge iz sarkofaga u crkvi
Sv. Marije u Biskupiji kod Knina, najbolje su
sačuvani i najraskošnije ukrašeni primjerci
brončanih pozlaćenih ostruga iz Hrvatske, a
ujedno spadaju među najljepše i nesumnjivo
najbolje sačuvane u karolinškom svijetu uopće .
Nači nom ukrašavanja i vrstom ornamenata
odličan su predstavnik "karolinške renesanse" u
umjetnosti. Iz činjenice da imaju izrazite lokalne
tipološke osobine, pretpostavlja se da su
proizvod todobnih hrvatskih Cili pridošlih
franačkih) obrtnika vjerojamo iz prve polovine 9.
stoljeća.
b. dijelovi garniture za zakoptavanje ostruga
1. dva jezičca
pozlaćena bronca
visina: 6 cm, širina: 3 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 607, 609.
Ovalnog su oblika, sa završetkom u obliku
pupoljka. Pri vrhu imaju četiri zakovice optočene

225
 zrnatim nizom. Površina im je ukrašena
rovašenim spiralnim viticama, rombovima i
križevima proširenih krajeva.
2. dvije kopče
pozlaćena bronca
dužina: 4,5 cm, dužina: predica 3 cm, širina:
pređica 4 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 610, 611.
Pređice su narebrenih okvira i ukrašene
rovašenim viticama. Okovi su četvrtasti i pri dnu
imaju po dvije zakovice.
3. dvije pet/je
pozlaćena bronca
dužina: 2 cm, širina: 3,9 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 612, 613.
Predice su četvrtastog oblika. Imaju ovalna
proširenja ukrašena rovašenim rombovima, spi-
ralnim viticama i križevima proširenih krajeva.
c. solid Konstantina V i Lava IV. 051-775)
zlato
promjer:; 19,5 mm; težina: 3,65 g.
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 614.
Av . ... STANTINOS ...
Lijevo bradato poprsje Konstantina V. , en jace,
na desno golobrado poprsje Lava IV., en jace.
Obojica odjeveni u chlamys, nose stemmu. Iznad
je križ, medu glavama točkica.
Rv .... NPAMY ...
Poprsje Lava III., en jace, bradat, nosi stemm!l,
odjeven u loros, u desnoj ruci drži križ. Vidljivi
gusti tragovi urezivanja oštrim predmetom.
Obrezan.
Kovnica: Sirakuza (760-775)
Prema: BMC II, 29, BNP 23/01-02, DOC 15 c. 3-
4.
Literatura: F. RADIĆ, 1896.; Z. vl 'SKlo 1983; D.
JELOVINA, 1986.
A. M.
IV. 53c.
226
IV. 54. grob u sarkofagu u središnjem dijelu
mauzoleja, prva polovina 9. stoljeća
Okolnosti otkrića nisu posve jasne, pa je potreb-
no opširnije objašnjenje. U literaturi koja se bav-
ila ovim nalazom, isprva je točno navedeno da se
radi o oštećenom sarkofagu u atrijU, gdje je uz
slabo sačuvani kostur bio otkriven par ostruga.
Medutim, kasnije je taj nalaz pogrešno povezan s
oštećenim sarkofagom u južnoj prostoriji mau-
zoleja unatoč činjenici da su podaci koje je zabil-
ježio istraživač L. Maruna, a koji se odnose na taj
drugi sarkofag, nedvojbeni i da je posve jasno da
u njemu nisu pronadene nikakve ostruge.
Ostruge su pronađene u središnjem dijelu mau-
zoleja, koji Marun naziva "atrij", za razliku od
sjeverne i južne prostorije koje naziva "kapele".
Premda se ne može sa sigurnošću tvrditi, na ovaj
se nalaz odnosi jedna bilješka iz "Starinarskih
dnevnika" u kojoj se navodi: "Suviše naredio sam
dublje kopati u atriju do podnevne strane i tik
njega našao ostanke mrtca, koji je bio u drven-
om liesu pokopan, ali lies sasvim istruhnuo ...
_ ad ovim mrtvacem našasto je silesija škriljaka
ogorena biela mramora i nekoliko ovećih koma-
da, koji su vjerojatno od šarkofaga, a medj ovim
ulomcim našasti su ostanci takodjer jednoga mrt-
vaca, sa običajnom pozicijom i uz noge mrtvacu
po jedne ostruge sa saponima. t\ašasto je dosta
uglevlja, a med uglevljem nekoliko jako ogoreni,
i gotovo od vatre sprženill sapona od ostruga,
koji odaju davniju, ali i ukusniju dobu ."
a. par ost/uga
pozlaćena bronca
dužina: 12,5 cm, širina: 8 cm. pločice 2,3 x 1,8
cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 598-599.
Krakovi su ravni trokutastog presjeka, a
završavaju pIočicama s po šest srebrnih zakovica
optočenih nizom zrnaca. Trnovi su odlomljeni, a
sačuvane su samo baze ukrašene urezanim šrafi-
ranim trokutima. Lukovi i završeci krakova ostru-
ga bogato su ukrašeni rovašenim ornamentom u
obliku prekriženih spiralnih vitica.
b. dijelovi gamiture za zakopčavanje
l. jezičac
pozlaćena bronca
dužina: 3,1 cm, širina: 1,8 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 604.
Jezičac ima završetak u obliku pupoljka, a pri
vrhu tri srebrne zakovice optočene nizom
zrnaca. Bogato je ukrašen rovaše nim motivom
rombova i spirainih vitica.
2. dvije kopče
pozlaćena bronca
dužina: 3,7 cm, širina: predica 3 cm
Muzej hrvatskih arheološkill spomenika Split,
inv. br. 600-601.
Imaju četvrtaste predice narebrena oboda
ukrašene rovašenim ornamentom prekriženih
spirainih vitica, te sač uvane šiljate tanke igle.
Okovi su četvrtasti i imaju po dvije zakovice.
3. dvije petlje
pozlaćena bronca
dužina: 2 cm, širina: 2,3 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 602-603.
Četvrtastog su oblika s pločastim proširenjem na
prednjoj strani, koje je ukrašeno rovašenim oma-
mentom prekriženih spiraInih vitica.
Literatura: D. JELOVINA, 1976; Z. VINSKI, 1981,
31; ISTI, 1983, 493; D. JELOVINA, 1986; L.
MARUN, 1998, 30-31.
M.P
IV. 55. grob u sarkofagu u južnom dijelu IV. 54a-b.
mauzoleja, 9. stoljeće
Sarkofag je bio otkriven u južnoj prostoriji mau-
zoleja gdje se, prema rij ečima istraž ivača L.
Maruna, nalazila " mrtvačka kapela" s dva odjelj-
ka u koje se ulazilo kroz uska vrata. Prag tih
vratiju bio je načinjen od dijelova rimskoga
sarkofaga s prikazom Amazonomahije. U jednom
odjeljku nije pronadeno ništa, a u drugome se
nalazio sarkofag bez poklopca. Sarkofag je bio
upotrijebljen i u kasnom srednjem vijeku, pa u
njemu nije otkriven izvorno ukopani pokojnik. U
dnu sarkofaga pronađena je jedna velika slje-
poočničarka , a nakon dizanja sarkofaga ispod
njega su otkrivene kosti i druga velika slje-
poočničarka , koja s prvom om par.
Pretpostavljeno je da e radi o kosturnim ostaci-
ma pokojnice, koja je bila sahranjena u
sarkofagu i čije su kosti prigodom kasnijeg
ukopa bile sklonjene. Sarkofag, koji nije
sačuvan , često se pogrešno povezivao s nalazom
ostruga iz drugog sarkofaga u središnjem dijelu
mauzoleja.
227
 Muzej luvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 4988.
Pronađen 2000. godine tijekom revizijskih istraži-
vanja mauzoleja ispred bazilike. Fragment okova
izdužena je cjevasta oblika, izrađen je savijanjem
lijevanoga brončanoga lima. Obod mu je
ukrašen nizom tanjih i debljih zaobljenih, prste-
nasto postavljenih narebrenja.
Literatura: neobjavljen.
Lj. C.

IV. 57. vršak korica mača, kraj 8. ili početak

9. stoljeća
bronca
visina: 4,3 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
IV. 55. a. par sijepootnitarki inv. br. 651.
pozlaćeno srebro
Oktogonalnog je presjeka. Vrh mu je ukrašen
visina: 6,8 cm, širina: 6 cm urezanim kvadratićima.
Muzej luvatskih arheoloških spomenika Split, Literatura: D. ]ELOV1NA, 1986.
inv. br. 311-312. M.P.
Pripadaju tipu sljepoočničarki s jednom
jagodom. Velike ovaine jagode načinjene su od
dviju međusobno spojenih polutki, a taj je spoj
optočen srebrnom filigranskom žicom. Površina
jagoda ukrašena je većim i manjim trokutima
načinjenim od zrnaca. Na svakoj polutki obiju
jagoda su po tri kružnice načinjene od aplicirane
srebrne flligranske žice, u koje su vjerojatno bili
umetnuti ulošci od stakla ili dragog kamena, a iz
svake od kružnica izviru po četiri trokutića od
zrnaca.
Literatura: L. MARUN, 1890, 144; ISTI, 1898, 113-
118; D. JELOV1 A, 1976; L. MARUN, 1998, 30.
M. P.

Pojedinačni naJazi IV. 57.

IV. 56. cjevasti okov mača, kraj 8. ili početak
9. stoljeća
bronca IV. 58. par ostruga, kraj 9. ili početak 10. sto-
dužina: 6 cm, promjer: 1 cm ljeća
željezo
ukupna dužina: 13,8 cm, raspon između krako-
va: 8,6 cm
Muzej luvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 628-629.
Ravnih su krakova polukružnog presjeka, a
završavaju srcolikim pločicama s po dvije
zakovice. Poduži oštećeni trnovi romboidnog su
presjeka.
Literatura: D. ]ELOV1NA, 1986.
IV. 56. M. P.

22B
IV. 59. par ostruga, druga polovina 9. sto-
ljeća
željezo
ukupna dužina: 18,6 cm, raspon izmedu krako-
va: 9,5 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 630-631.
Krakovi su ravni, trokutaslOg presjeka, ukrašeni
prstenastim zadebljanjima. Završavaju četvrtastim
piočicama ukrašenim žlijebovima. Trnovi su
poduži, slOžastog oblika, a pri dnu ukrašeni
prstenastim zadebljanjima.
Literatura: Lj. KARAMAN, 1930; D. ]ELOVINA,
1976; Z. VINSKI, 1977-1978; D. ]ELOVINA, 1986.
M. P.
IV. 58.
IV. 60. par ostruga, prva polovina 9. stoljeća
željezo
ukupna dužina: sačuvane ostruge 16 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 638-639.
Veoma oštećene, a od jedne je sačuvan samo
završetak kraka. Sačuvanija ostruga ima ravne
krakove trokutastog presjeka koji završavaju
1=
pločicama. Sačuvani šiljak veoma je oštećen tako
da mu je oblik nepoznat.
Literatura: D. ]ELOVINA, 1986.
MP.

IV. 61. ostruga, kraj 8. ili početak 9. stoljeća

željezo
ukupna dužina: 18,5 cm, širina: 9,2 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 632. IV. 5S.
Ravni krakovi su i trokuta slOg presjeka i
završavaju ušicama. Površina luka i krakova
ukrašena je šrafiranim žljebovima. Poduži tm pri
dnu je ukrašen s tri vijenca zrnaca.
Literatura: Z. VINSKI, 1977-1978' D. ]ELOVINA,
1986
M.P.

IV. 61.
IV. 60.

229
 IV. 62. ostruga, prva polovina 9. stoljeća
željezo
ukupna dužina: 16,5 cm, širina: 6 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv .. br. 633.
Ravni krakovi su polukružnog presjeka i
završavaju pločica ma s po šest zakov ica
optočenih nizom zrnaca. Baza podužeg stožas-
tog trna ukrašena je prstenastim zadebljanjima.
Literatura: Z. V1NSKl, 1977-1978; D. ]ELOV1NA,
1986.
M. P.
IV. 62. L _ _ __ _ -------'
IV. 63. ostruga, kraj 8. ili početak 9. stoljeća
željezo
ukupna dužina: 16 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 635.
Jedan ravni sačuvani krak trokutastog je presjeka
i završava ušicom. Baza podužeg stožastog trna
ukrašena je šrafiranim motivom jelinih grančica ,
pri vrhu i dnu optočenim nizom zrnaca.
Literatura: D. JELOV1NA, 1986.
M. P.
IV. 63. L IV. 65.
230
IV. 64. ostruga, kraj 8. ili početak 9. stoljeća
željezo
ukupna dužina: 16,5 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 636.
Jedan ravni sačuvani krak trokutastog je presjeka
i završava pločicom s tri zakovice. Baza podužeg
stožastog trna obavijena je mjedenom oplatom,
pri vrhu i dnu optočenom nizom zrnaca i
ukrašenom urezanim motivom jelinih grančica.
Literatura: D. JELOV1NA, 1976; [Sn, 1986.
M.P.
'----- - - -
IV. 64.
IV. 65. ostruga, kraj 8. ili početak 9. stoljeća
željezo
dužina: 11,5 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 637.
Veoma je oštećena. Ravni krakovi su trokutastog
presjeka, a završeci im nisu sačuvani. Ot:! trna je
sačuvana samo baza.
Literatura: D. JEL0V1 1A, 1976; [Sn, 1986.
M.P
IV. 66. jezičac, kraj 8. ili početak 9. stoljeća
bronca
dužina: 6,6 cm, širina: 2,8 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 641.
Pticolikog je oblika s pupoljkastim završetkom.
Pri vrhu ima četiri rupice za zakovice.
Literatura. D. ]ELOVlNA, 1986.
MP.
IV. 68. jezičac, kraj 8. ili početak 9. stoljeća
pozlaćena bronca
dužina: 4,7 cm, širina: 2,2 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 666.
Štitastog je oblika, a ima završetak u obliku
pupoljka. Pri vrhu ima tri pozlaćene zakovice
optočene nizom zrnaca.
Literatura: D. ]ELOV1NA, 1986.
MP.

l __ ~ IV. 68.

IV. 66. IV. 69. jezičac, kraj 8. ili početak 9. stoljeća

~ bronca
dužina: 5 cm, širina: 1,8 cm
IV. 67. jezičac, kraj 8. ili početak 9. stoljeća
bronca Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
dužina: 4,2 cm, širina: 2 cm inv. br. 665.
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split, Polukružnog je oblika, a ima završetak u obliku
inv. br. 659. pupoljka. Pri vrhu ima Iri srebrne zakovice.
Pticolikog je oblika s pupoljkastim završetkom. Literatura: D. ]ELOVlJ'IIA, 1986.
Pri vrhu je imao tri zakovice optočene zrna tim MP
nizom, od kojih jedna nedostaje.
Literatura. J. BELOŠEVIĆ, 1965; U. GIESLER,
1974, 522; D ]ELOVlNA, 1986.
M. P

I I

~-------------------------- IV. 6S.

IV. 70. jezičac, prva polovina 9. stoljeća

bronca
dužina: 4,8 cm, širina: 2,6 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 642.
Štitastog je oblika. Pri vrhu ima četiri brončane
zakovice optočene zmalim nizom.
IV. 67. I Literatura.' D. ]ELOV1NA, 1986.
MP.

23.,

IV. 70.
IV. 71. jezičac, prva polovina 9. stoljeća
željezo
dužina: 5,7 cm, širina: 2,8 cm
Muzej hrvalSkih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 643-
Polukru žnog je oblika. Pri vrhu ima tri zakovice.
Literatura: D. ]ELOVlNA, 1986.
MP.
ukupna dužina: 5 cm, dužina pređiea: 2,6 cm,
širina pređica : 5 cm
Muzej hrvalSkih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 644-645.
Pređice su pravokutne i narebrena oboda, a igle
šiljate. Okovi su trapezasti i imaju po dvije
zakovice.
Literatura: D. JELOVlNA, 1986.
MP.
IV. 73. predica, početak 9. stoljeća
bronca
dužina: 2,5 cm, širina: 3,9 cm
Muzej hrvalSkih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 647.
Pravokutnog je oblika i ima narebreni obod. Trn
nije sačuvan.
Literatura: D. ]ELOVlNA, 1986.
MP

IV. 71. IV. 73.

IV. 72. par kopči, početak 9. stoljeća

bronca IV. 74. pređica, početak 9. stoljeća
bronca
dužina: 1,5 cm, širina: 3 cm

••
Muzej hrvalSkih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 667.
Pravokutnog je oblika i ima narebreni obod. Tm

••
nije sačuvan.
Literatura: D. ]ELOVlNA, 1986.
MP

IV. 74.
IV. 72. L _ _ _ _ ___ _ _ _ _ _ ~

232
 IV. 75.
IV. 75. kopča, početak 9. stoljeća
bronca
dužina: 6 cm, dužina pređice: 3,9 cm, širina
pređice: 6 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 646.
Pređica je polukružna sa sačuvanom lankom
iglom Okov je četvrtast i ima dvije rupice za
zakovice.
Literalura: D. JELOVINA, 1986.
MP
IV. 76. predica, početak 9. stoljeća
željezo
dužina: 3 cm, širina: 4,1 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 670.
Ovalnog je oblika s iglom, koja se na vrhu povi-
ja.
Literatura: D. JELOVINA, 1986.
MP
,----------------------- l
•
• IV. 76.
IV. 77.
IV. 77. kopča, početak 9. stoljeća
bronca
dužina: 3,8 cm, širina pređice: 3,4 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 660.
Ima ovalnu pređicu sa sačuvanom iglom. Okov
je također ovalan, ima narebreni obod i dvije
zakovice.
Literatura: D. JELOVINA, 1986.
M.P.
IV. 78. kopča s petljom, početak 9. stoljeća
bronca
dužina: kopče 4,5 cm, pređica 2,4 x 3,8 cm, pet-
lja 2,2 x 3,6 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. ..648.
Pređica kopče polukružna je oblika, a igla nije
sačuvana. Okov je četvrtast i ima dvije zakovice.
Pellja je četvrtasta oblika, na gornjoj strani ima
ovalno proširenje.
Literatura: D. JELOVI A, 1986.
M. P.
IV.7B.
233
IV. 79. _JL __ IV. 81.

IV. 79. par petlji, početak 9. stoljeća
bronca
dužina: 2,5 cm, širina: 3,5 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 657-658.
Četvrtastog su oblika. a gornjoj strani je pticol-
iko proširenje, koje na jednom kraju ima
pupoljkasti završetak.
Literatura: D. ]ELOVINA, 1986.
M. P.
IV. S2. petlja, početak 9. stoljeća
bronca
dužina: 1,6 cm, širina: 2,3 cm
Muzej hlvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 668.
Četvrtastog je oblika. 'a gornjoj strani ima nare-
breno proširenje.
Literatura: D. ]ELOV!J\[A, 1986.
M. P.

IV. SO. par petlji, početak 9. stoljeća

bronca
dužina: 2,7 cm, širina: 2,6 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 661-662.
Četvrtastog su oblika. Na gornjoj strani je pticol-
iko proširenje, koje na jednom kraju ima
pupoljkasti završetak. IV. 82.
Literatura: D. ]ELOVJNA, 1986.
M. P.
IV. 83. pojasni jezičac, početak 9. stoljeća
-- - - -- -
bronca
visina: 4 cm, širina: 1, 4 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 21.
Pronađen je u zemlji u mauzoleju ispred bazilike.
Polukružnog je završetka. Ukras gornjega polja
na prednjoj strani toliko je stiliziran da se motivi

IV. 80.

IV. Sl. par petlji, početak 9. stoljeća

bronca
dužina: 2,5 cm, širina: 3,3 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 649-650.
Četvrtastog su oblika. Na gornjoj strani imaju
proširenje ukrašeno plastičnim rebrima.
Literatura: D. JELOVIl\A, 1986. IV. 83·86.
M. P. --.J

234
ne raspoznaju. Donje, veće polje ukrašeno je rel- I --
jefno izvedenom ženskom figurom . Sa stražnje je
strane neukrašen. Pri vrhu ima dvije ušice s dvje-
ma sačuvanim zakovicama pomoću kojih se
pričvršćivao na pojas.
Literatura: J. DEKAl\T, 1972, sv. 2, 410.
M.P

IV. 84. pojasni jezičac, početak 9. stoljeća

bronca
visina: 3,3 cm, širina: 1,4 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 26.
Pronađen je u zemlji u mauzoleju ispred bazilike.
Djelomično je sačuvan . Poluknlžnog je završe-
tka . S obiju strana ukrašen je stiliziranim
motivom knlgolike lozice. Pri dnu se nalazi
jedna rupica za zakovicu pomoću koje se
pričvršćivao na pojas.
Literatura: neobjavljen.
M.P.
IV. 8;. pojasni okov, početak 9. stoljeća
bronca
visina: 1,7 cm, širina: 1,8 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2258.
Pronađen je u zemlji u mauzoleju ispred bazilike.
Dosad krivo pripisivan nalazištu Smrdelji kod
Skradina. Srcolikog je oblika ineukrašene
površine. Ima dvije rupice s dvjema saču va nim
zakovicama pomoću kojih se pričvršćivao na
pojas.
Literatura. F. RADIĆ, 1898, 133; D. JELOVIM,
1976
M. P.
IV. 86. pojasni okov, kraj 8. ili početak 9.
stoljeća
bronca
visina: 1,6 cm, širina: 1,6 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
. br. ?Y9
InV, __ ) ,
L __ IV. B7.
IV. 87. pojasni jezičac, druga polovina 8. sto-
ljeća
bronca
visina: 4,5 cm, širina: 2,1 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 30.
Djelomično je sačuvan u gro njoj polovici,
izrađen tehnikom na proboj. Prednja je strana
ukrašena stiliziranim biljnim motivom, a suažnja
je neukrašena. Pri vrhu se nalazi pet n1pica za
zakovice pomoću kojih se pričvršćivao na pojas.
Literatura: neobjavljen.
M.P
IV. 88. pojasni jezičac, druga polovina 8. sto-
ljeća
bronca
visina: 3,7 cm, širina: 1,2 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 22.
Poluknižnog je završetka. Prednje strana je
ukrašena stiliziranim motivom krugolike lozice, a
stražnja je neukrašena. Ima četiri n1pice za
zakovice pomoću kojih se pričvršćivao na pojas,
a dvije su zakovice sačuvane .
Literatura: neobjavljen.
M. P.
c - --

Pronađen je u zemlji u mauzoleju ispred bazilike.

Dosad krivo pripisivao nalazištu Smrdelji kod
Skradina. Srcolikog je oblika ineukrašene ......
.. .,.'
.
... ~ • .0,(1.
. .~ '
površine. Ima ui n1pice s tri sačuvane zakovice , -
...
'

pomoću kojih se pričvršćivao na remen.

Literatura: F. RADIĆ , 1898, 133; D. ]ELOVINA,
. -~
-- '"
-
~'.

, -,.......
..-

1976, Tab. LXXX, 13.

M.P L _____ ~ IV. BB.

235
 IV. 89. pojasni jezičac, kraj 8. ili početak 9.
stoljeća
bronca
visina: 2,5 cm, širina: l cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 27.
Polukružnog je završetka i narebrenog oboda. S IV. S1.
obiju strana je ukrašen, ali je ukras toliko
stiliziran da se motivi ne raspoznaju. Pri vrhu ima
dvije ušice s dvjema sačuvanim zakovicama dijela okova ukrašena je motivom vitice. Ima tri
pomoću kojih se pričvršćivao na pojas.
rupice za zakovice pomoću kojih se pričvršćivao
Literatura.' neobjavljen. na pojas.
MP. Literatura: neobjavljen.
MP

I
I
IV. 92. dvodijelni pojasni okov, kraj 8. ili
početak 9. stoljeća
bronca
visina: 3,1 cm, širina: 1,5 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
IV. BS. I inv. br. 19.
Izađen je tehnikom na proboj. Sastojao se od
IV. 90. pojasni jezičac, početak 9. stoljeća dvaju dijelova međusobno spojenih zglobom;
pozlaćena bronca donji dio nedostaje. Prednja strana gornjeg dijela
visina: 2,1 cm, širina: 1,2 cm okova ukrašena je stiliziranim biljnim motivom.
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split, Ima dvije rupice za zakovice pomoću kojih se
inv. br. 28. pričvršćivao na pojas.
Polukružnog je završetka. S obiju strana ukrašen Literatura: neobjavljen.
je degeneriraninl motivom vitice i pseudogranu- MP
lacijom duž rubova. Pri vrhu ima dvije ušice s
dvjema sačuvanim zakovicama pomoću kojih se
pričvršćivao na pojas.
Literatura: neobjavljen.
MP.
•
.. -.•
•• IV. S2.

IV. 93. dvodijelni pojasni okov, kraj 8. ili

početak 9. stoljeća

IV. SO. bronca

visina: 3,4 cm, širina: 2 cm
IV. 91. dvodijelni pojasni okov, kraj 8. ili Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
početak 9. stoljeća inv. br. 20.
bronca
visina: 3,2 cm, širina: 2,6 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 18.
Izađen je tehnikom na proboj. Sastojao se od
dvaju dijelova međusobno spojenih zglobom;
IV. S3.
donji dio nedostaje. Prednja strana gornjega

236
Izađen je tehnikom na proboj. Sastojao se od IV. 96.
dvaju dijelova međusobno spojenih zglobom;
donji dio nedostaje. Prednja strana ukrašena je
urezanim cvjetnim motivima. ~ ..tf. .Ij ". .j'
Literatura: F. RADI Ć , 1898, 133.
, );"1
7' J: . , !., .'
. 'io", . ", ..~. '.':f.' .
MP "\, ~ ."':l' , .
,;,. '.- . ,. ,.~r,
!, _~
11...... .•
" • '"
IV. 94. dvodijelni pojasni okov, kraj 8. ili
početak 9. stoljeća
bronca
visina: 3,5 cm, širina: 1 cm IV. 96. dvodijelni pojasni okov, kraj 8. ili
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split, početak 9. stoljeća
inv. br. 23. bronca
Sastoji se od dvaju dijelova međusobno spojenih visina: 1,9 cm, širina: 1,1 cm
zglobom. Gornji je dio nare brene površine i ima Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
dvije rupice za zakovice pomoću kojih se inv. br. 29.
pričvršćivao na pojas. Jedna je zakovica Sastojao se od dvaju dijelova međusobno spo-
sačuvana. Donji je dio u obliku alke. jenih zglobom. Donji dio nedostaje. Sačuvani
Literatura: neobjavljen. gornji dio duž ruba je ukrašen pseudogranu-
MP lacijom, a središnji je ukras toliko stiliziran da se
motiv ne razaznaje. [ma dvije rupice za zakovice
pomoću kojih se pričvršćivao na pojas.
r Literatura: neobjavljen.
M.P.

IV. 97. karičica, kraj 8. ili početak 9. stoljeća

IV. 94. srebro
veličina : 2,2 x 1,7 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
IV. 95. dvodijelni pojasni okov, kraj 8. ili inv. br. 200.
početak 9. stoljeća Romboidnog je presjeka, s jedne strane je zade-
bronca bljana i na tom mjestu ukrašena punciranim
visina: 3 cm, širina: 1 cm kvadratićima. Jedan je završetak u obliku slova S.
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split, Literatura: neobjavljena.
inv. br. 24. MP.
Sastoji se od dvaju dijelova međusobno spojenih
zglobom. Gornji dio duž ruba je ukrašen pseudo-
granulacijom, a središnji je ukras toliko stiliziran
da se motiv ne raspoznaje. [ma dvije rupice za
zakovice pomoću kojih se pričvršćivao na pojas.
Donji je dio u obliku alke i također ukrašen
pseudogranuliranim ukrasom.
Literatura: neobjavljen.
IV. 97.
MP.
IV. 98. naušnica, prva polovina 9. stoljeća
srebro
visina: 2,7 cm, širina: 1,7 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 449.
Pripada tipu sgrozdolikim privjeskom. Naušnica
IV. 95.
je ukrašena u donjoj polovici karike, koja je rom-

237
IV. SB.
boidnog presjeka. Sa svake se strane karike
nalazi po jedno koljence načinjeno od tri
priljubljena granulirana vijenca, a po sredini
karike ukras u obliku grozda također naćinjen
granuliranjem.
Literatura: neobjavljena.
MP
IV. 99. par naušnica, prva polovina 9. stol-
jeća
srebro
visina: 3,8 cm, širina: 1,9 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inI'. br. 452-453.
IV. SS. ___ J
Pripadaju tipu s grozdolikim privjeskom.
Naušnice imaju ovaIne karike ukrašene u donjoj
polovici. Sa svake strane karike obiju naušnica
nalaze se po dva koljenca, a po sredini lijevani
ukras u obliku grozda. Naušnice su se
pri čvršćivale pomoću ušice i kukice.
Literatura. D. ]ELOVINA, 1976; J BELOŠEVIĆ,
1980.
M.P.
238
IV. 100.
IV. 100. sljepoočničarka, druga polovina 9.
stoljeća
srebro
visina: 8,8 cm, širina: 4,6 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inI'. br. 445.
Okolnosti otkrića nisu poznate. Pripada tipu slje-
poočničarki s četiri jagode. Ukrašena je u donjoj
polovici. Sa svake strane karike nalazi se po
jedna ovalna jagoda. Na sredini karike smještene
su dvije nasuprotno postavljene ovaIne jagode.
Sve jagode načinjene su od dviju šupljih,
međusobno spojenih polutki, a spojevi su
ukrašeni naroskanom filigranskom žicom. Dvije
nasuprotno postavljene jagode imaju pri vrhu
kapljičasti izdanak. Prostori između jagoda
ukrašeni su nizovima naroskane filigranske žice.
Literatura: D. JELOVINA, 1976.
MP.
IV. 101. sljepoočničarka, druga polovina 9.
stoljeća
zlato
visina: 4,5 cm, širina: 4,1 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inI'. br. 4992.
Pripada tipu sljepoočničarki s jednom jagodom.
Karika je kružnog presjeka. Ovalna jagoda
načinjena je od dviju šupljih, međusobno spo-
jenih polutki kojima je površina ukrašena gran-
uliranim trokutićima i rombovima, te ovalima od
aplicirane fiIigranske žice.
Literatura. neobjavljena.
MP.

1 revizijskih istraživanja 2000. godine.
IV. 102. sljepoočničarka, druga polovina 9.
stoljeća
zlato
visina: 4,8 cm, širina: 4,9 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 790.
Pripada tipu sljepoočničarki s jednom jagodom.
Karika je kružnog presjeka. Ovalna jagoda
načinje na je od dviju šupljih međusobno spo-
jenih polutki, a spoj je ukrašen dvostrukom fil-
igranskom žicom. Površina jagode ukrašena je
granuliranim trokutićima.
Literatura: S. GUNjA ČA, 1953, 39.
M. P.
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split, IV. 101.
inv. br. 4989.
Otkriven u zemlji južno od bazilike tijekom
Av. Legenda nečitka.
Poprsje Konstantina V. na lijevo, enjace, bradat,
na desno poprsje Lava IV., en jace, golobrad.
Obojica odjeveni u chlamys, nose stem mu. Iznad
je križ.
Rv. .. EON ..
Poprsje cara Lava III., en jace, bradat, odjeven u
loros, nosi stemmu, u desnoj ruci drži križ.
Obrezan.
Kovnica: Siracuza (760-775).
Prema: BMC II, 29; BNP 23/02, DOC 5 c. 3.
Literatura: neobjavljen.
Lj. G.
Biskupija kraj Knina, Dolovi
Na položaju Dolovi, stotinjak metara sjeverno od
Crkvine otkrivena su i istražena tri kosturna
groba, a vjerojatno i jedan paljevinski grob. Osim
jednoga (kat. br. IV. 104), nalazi iz tih grobova
nikada nisu bili publicirani i ne mogu se identi-
ficirati među predmetima u fundusu Muzeja
hrvatskih arheoloških spomenika. Sva tri groba
bila su jednostavne zemljane rake. U jednoj od IV. 102.
njih pokojnik je bio sahranjen u drvenom lijesu,
a grob obilježen s četiri neobrađena kamena
položena iznad glave, ispod nogu, te s bočnih
strana lijesa. Pokojniku su ruke bile ispružene
niz tijelo. Uz noge mu je pronađena jedna žel-
jezna ostruga, uz lijevu ruku mala glinena posu-

L___
da, a uz desnu željezni nožić u drvenim korica-
ma. Na prSima pokojnika otkriveni su ulomci žel-
jeza i kopči. U drugom je grobu bio jedan veći i
jedan manji željezni nož, 2 vrška strelica, kresivo,
kremen i cjevasti pojasni okov, dok su u trećem
pronađeni samo ulomci oštećene glinene
IV. 103. solid Konstantina V_ i Lava IV. (751-
posude. Brončani cjevasti okov, koji je u litera-
775)
turi krivo pripisivan nalazištu Vukovića most u
zlato
Koljanima, potječe zapravo iz groba na
promjer: 21 mm; težina: 3,76 g.
Dolovima.

IV. 104. cjevasti pojasni okov, kraj 8. ili IV. 103.

početak 9- stolj eća
bronca
.. 6?
vlsma: . 08
, _ cm, promjer: , cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika inv. br.
1133.
Okov je valjkastog oblika ukrašen plastičnim
rebrima ikanelurama.

239
 Literatura: Lj. KARAMAl'l, 1940, 26; D. JELOV- optočen naroskanom srebrnom žicom, a na
[NA, 1976, 26; L. MARUN, 1998, 174. površini se nalazi ukras u obliku križa načinjen
M.P. također od naroskane srebrne žice.
Literatura. F. RAD[Ć, 1898, 133; D. JELOVINA,
1986.
MP.
' i""
yI ., ...
.
'< o ~
, • ..,
c·.,. -
•

Biskupija kraj Knina, Lopuška glavica

IV. 106. ruševine crkve nepoznatog titulara,
IV. 104. sredina 9. stoljeća
Temelji crkve dužine 15, a širine 7, 25 m istraženi
BiskuPia kraj Knina, Katića Bajami su 1887. godine, a otkriveni ponovno revizijskim
istraživanjima 1951. godine. Crkva je jednobrod-
IV. 105. pojasni jezičac , prva polovina 9. sto-
na s trikonhalnim svetištem, te s vratima na
ljeća
zapadnom pročelju kojima se ulazilo najprije u
pozlaćena bronca
predvo~e crkve. U tom zapadnom dijelu vanjski
su zidovi građevine ojačani kontraforima
polukružnog presjeka pa se pretpostavlja da je
da je imala naglašeno zapadno pročelje s galeri-
jom nad predvo*m kako se to zapaža na tipo-
loški vrlo srodnoj građevini, crkvi Sv. Spasa na
vrelu Cetine. Trikonhalno je svetište s
naglašenom istočnom apsidom bilo odvojeno od
IV. 105. crkvene lađe oltarskom ogradom od koje su
sačuvani skromni ostaci. Ulomak njezina zabata
dužina: 2,5 cm, širina: 1,6 cm na kojem se razaznaju ostaci križa, golubice, ljil-
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split, jana te kirnationa i kuka na obodu, gotovo je
inv. br. 669. istovjetan poznatijem ulomku iz Rižinica kod
jezičac je pronađen među ostacima antičke Solina na kojem je ubilježeno ime kneza
arhitekture. Polukružnog je oblika. Pri vrhu ima Trpimira, pa tu skulpturu treba datirati u isto vri-
IV. 106. dvije ušice s rupicama za zakovice. Rub mu je jeme, što je i okvirno vrijeme podizanja crkve.
Literatura: S. ZLATOVIĆ, 1888, 12; F. RAD[Ć,
1903, 35; S. GUNJAČA, 1954, 7 ; T. MARASOV[Ć,
1%8, 61; I. PETRIC[OLl, 1980, 113; [STI, 1984,
221 ; Ž. RAPANIĆ, 1987, 185; M. JURKOVIĆ, 1987,
66; V. GOSS, 1987, 152 ; M. JURKOVIĆ, 1997, 23.
Mj

a. ulomak zabata, sredina 9. stoijeća

vapnenac
dužina: 73 cm, širina: 40 cm, debljina: 16 cm .
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2934.
Ulomak lijeve strane zabata s ukrasom pasjeg
skoka na obodu i kimationom koji omeđuje
središnje polje. U središtu je bila kompozicija
dviju golubica pod križem, a raspoznaje se rep
ptice i lijeva hasta križa. Luk je neukrašen i bez
natpisa. Ovaj ulomak vrlo je srodan drugome iz
Solina na kojem je natpis kneza Trpimira (sredi-
na 9. stoljeća). Pripada klesarskoj radionici u

240

kojoj su nastali i reljefi iz Plavna i Vrpolja kod
Knina, iz Lepura i Kašića kod Benkovca, te iz
Biogradu.
Literatura: S. GUNjAČA, 1954, 18; l. PETRlCIOLI,
1980, 114; Ž. RAPAN1Ć , 1987; M. JURKOVIĆ,
1992, 81.
N.I
Biskupija kraj Knina, Stupovi IV. 106a.
IV 107. ruševine crkve Sv. Cecilije, druga
polovica 9. stoljeća
Na lokalitetu Stupovi otkriveni su ostaci pros-
trane bazilike 1888. godine, a revizijski je
ponovno istražena 1951. godine pa su ka nije i
konzervirani njezini temelji. Bazilika je trobrod-
na, rašćlanjena je sa dva niza pilona križnog
presjeka pa je na temelju toga razvidno da su
nosili pojasnice koje su podržavale njezine
svodove. Svetište je bazilike bilo troapsidalno sa
srednjom apsidom prostranijom od bočnih. Na
zapadu je bazilika imala predvorje u širini
građevine, a pred njim i aksijalno postavljeni
zvonik ćervrtaste osnove u širini glavnog broda.
U južnom dijelu predvorja nad pločnikom
sačuvane su dvije stepenice stubišta kojim se
uspinjalo na galeriju predvo~a. -zdužni su
zidovi bazilike ojačani gusto raspoređenim
polukružnim kontraforima kojih nema po sredini
južnog zida gdje je bočni ulaz u crkvu i pri-
građena jedna mala kapela s polukružnom
apsidom. Naglašeni sadržaji zapadnog pročelja
upućuju na to da su zvonik s predvo*m i nje-
govom galerijom wes/werk nastao po uzoru na
složenija ~ešenja nekih karolinških građevina ,
dakako u ponešto reduciranom obliku.
Bazilika se interpretira kao crkva Sv. Cecilije koju
u neposrednoj okolici Knina bilježe kasnosred-
IV. 107.
l -··r-.~"'.··l
L-U~"
~
~
24'1
 njovjekovni izvori. To iz razloga što je u
neposrednoj okolici sačuvan toponim Cecela i
dodatno zato što je pri iskapanjima pronađen
manji ulomak natpisa s tragovima teksta koji bi
se mogao rekonstruirati na slijedeći način:
(sanct)E CEC(ilie).
tipološkom smislu crkva pokazuje vrlo srodno
~ešenje kao ona Sv. Spasa na vrelu Cetine (kat.
br. [V. 116), sa zvonikom na pročelju , galerijom
nad predvo~em i polukružnim kontraforima. Po
svojem trobrodnom rješenju i zvoniku na
pročelju bliska je bazilici u Biogradu (kat. br. IV.
21), kod koje nije potvrđeno predvo~e s galeri-
jom.
Bazilika Sv. Cecilije bila je najsloženija i najveća
grac1evina u skupini (35 x 13 m) ovih po nekim
rješenjima srodnih objekata u koje valja ubrojiti i
manju crkvu na Lopuškoj glavici (kat. br. IV.
106), također u Biskupiji kod Knina. kromni
ulomci reljefa s njezine oltarske ograde pokazu-
ju zavidan stupanj klesarske dotjeranosti, pa u
njima raspoznajemo tragove djelatnosti klesarske
radionice koja je u vrijeme kneza Branimira (879-
892) opremila kamenim namještajem više crkava
ponajprije one u Muću i Otresu kod Bribira.
Literatura.' F. RADIĆ, 1901. 63; S. G U1\jAČA ,
1956, 65; V. GOSS, 1978, 133; I. PETRICIOLi,.
1980, 113; M. JL'RKOVIĆ. 1986-1987, 66; T.
MARASOVIĆ, 1994, 193; M. JURKOVIĆ., 1997,
23.
IV. 108a. MJ
242
IV. 108. trabeacija oltarne ograde
a. zabal o/tame ograde, druga polovina 9. slol-
jeća
vapnenac
dimenzije
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2938.
Zabat je znatnije rekonstruiran od više ulomaka.
Središtem dominira križ s volutama ukrašen trO-
prutom pletenicom, pod kojim golubice u kljunu
nose list. Obod ima ukras pasjeg skoka koji se
oslanja na niz čvorova formiranih od tročlane
vrpce; luk je ukrašen troprutom pletenicom.
Zabat je klesan vrlo vješto i uredno, a bolje je
sačuvan od drugih dvaju iz iste razrušene tro-
brodne bazilike Sv. Cecilije. Nastao je u jednoj
benediktinskoj klesarskoj radionici koja je kle-
sala crkveni namještaj na više lokaliteta po
Hrvatskoj: u )linu, Otresu, Muću , Lepurima i
Zadru. Natpisi iz Nina i Muća spominju vojvodu
Branimira (879-892).
Literatura: S. GUNjAČA, 1956, 92; I. PETRICIOLl,
1980, 224; M. JURKOVIĆ, 1992, 92
N. j.
b. ulomci zabata oltame ograde, druga polovi/Ja
9. stoljeća .
vapnenac.
širina: 42 cm, visina: 43 cm, debljina: 8,5-9 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 983.
Dio jednoga od tri zabata iz crkve Sv. Cecilije na
Stupovinla u Biskupiji kod Knina. Spojen je iz
dva ulomka. Gornji rubni pojas ispunjen je pre-
dromaničkim kukama, koje su oblikovane na
punoj nozi i s punim zavojnicama. Izmec1u
središnjeg polja i rubnoga okvira je profilirana
greda ispunjena nizom troprutih perec-motiva.
)la središnjem polju je križ s dvije sučeljene ptice
s grozdovima u kljunu , koje simboliziraju
euharistiju. Križ je latinskoga tipa, s račvastim
završecima hasti, ispunjen troprutom pletenicom,
dok sačuvani dijelovi ptica pokazuju linearni
grafički način uobičajen u predromanici. Donji,
lučni dio zabata također je ispunjen pletenicom.
Literatura.' S. GUNJAČA, 1956, 93.
TB.
c. ulomak arbi/rava olta me ograde, dmga polov-
ina 9. stoljeća (oko 880-890.)
vapnenac
dužina: 53 cm, visina: 20 cm, debljina: 12 cm
 d. ulomak zabata oltarne ograde, druga polov- IV. 108b.
ina 9. stoljeća (oko 880-890)
vapnenac
dužina: 14 cm, visina: 10 cm, debljina: 10,5 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 861.
Ulomak zabata oltarne ograde s krnjim natpisom
na luku [...sanctaJE CE[ciliae".J, u kojemu se
restituira ime sv. Cecilije, titu lara bazilike na
"Stupovima" u Biskupiji.
Literatura: S. GUNjACA, 1956, 117-118; ISTI,
1975, 230-233; V. PUTANEC, 1968, 94; R.
MIHAljCIĆ - L STEINDORFF, 1982, 39; V.
DELONGA, 1996, 77
VD.

IV. 108d.

Muzej hrvat~kih arheoloških spomenika Split,

inv. br. 982.
Ulomak središnjeg dijela arhitrava s kompozici-
jom u tri pojasa. Kuke punih drški i zavojnica
ispunjaju gornji pojas pod kojim je niz troprutih
petlji ("pereca"); u donjem je natpis: [".lPRECO-
NIS l\O[vimus )".J. Sačuvana riječ preconis, koja
u svom značenju sadrži i oznaku za pjevano
obredno slavljenje (praeconare = cantare), e. ulomak arhitrava oltarne ograde
raskriva liturgijski sadržaj natpisa. Upućuje da je vapnenac
tekst nastao na temelju nekog predloška iz visina: 20 cm, dužina: 35 cm, debljina: 13 cm
glazbenih bogoslužnih priručnika, poput Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
Hvalospjeva uskrsnoj svijeći (Exultet; praeconi- inv. br. 902.
um paschale), jednog od najstarijih napjeva u Ulomak arhitrava s kukama, središnjom profi-
zapadnoj liturgiji. Velika je vjerojatnost da su lacijom s troprutim petljama i ostatkom natpisa
uzorom bili i aktualni, u to vrijeme sastavljani L.JESCIT F[ .. ]
neumizirani tekstovi, koji su u karolinškim Literatura: V. DELONGA, 1996, 74.
glazbenim radionicama priređivani za Iiturgijske VD.
potrebe i prigodne svetkovine. Ukratko, navodi
na pretpostavku da se u crkvi Sv. Cecilije, gdje je IV. 108e.
natpis pronađen , osobito njegovala pjevana
liturgija.
Literatura: V. DELONGA, 1996, 74.
VD.

IV. 108c.

243

IV. 109. IV. 109. škropionica, izmedu 879. i 892.
godine.
vapnenac
visina: 36 cm, širina: 57 cm, širina stope: 22 cm,
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv, br. 224,
Škropionica je polukuglastog oblika, Stoji na
uskoj prstenastoj nozi. Cijela vanjska ploha škro-
pionice ispunjena je troprutom mrežom
učvorenih kružnica prepletenih rombovi ma, Pod
profiliranim rubom teče tropruta vrpca na koju
su čvorovima spojene kružnice,
Literatura: F, RADIĆ, 1901 , 78; S, GUNjAĆA,
1956, lll-J2.
IV. 1018. T B,
244
Bol na otoku Braču, crkva Sv. Ivana
Krstitelja
Zabat i pilastar jedini su ostaci oltarne ograde
predromaničke crkve nastale adaptacijom jedne
kasnoa ntičke pravokutne prostorije, Bila je
ukrašena freskama koje imitiraju marrnorizaciju,
U predromaničko doba ovoj su prostoriji bili pri-
građeni piloni uz bočne zidove koji su
podržavali svod ispod kojeg su na zidu i
sačuvane spomenute freske,
IV. 110. ulomci oltarne ograde
a, zabat oltarne ograde, sredina 9, stoljeća,
bijeli vapnenac
visina: 85 cm, širina: 110 cm
Dominikanski samostan Bol.
Zabatu nedostaju stope, pa je matnije oštećen
natpis na njegovu luku, Pod središnjim križom,
ukrašenim troprutom pletenicom dva su sučeli ce
postavljena pauna, a poviše vodoravne haste
križa dvije zvjezdice, Paunovi stoje na luku, a
pe~e im je klesano gusto urezanim paralelnim
linijama i ornamemom na riblju kost. Na sitnim se
glavicama ističe krijesta i krupno oko; u kljunu
drže list. Na luku je oštećeni natpis .. E ADQ:BEA
THEODORI M(arriris), Ispred sv, Teodora u nat-
pisll se vjerovatno spominjao sv, Ivan Krstitelj jer
zabat potječe iz istoimene crkvice, Uspoređuje se
s jednim zabatom iz Stombrata u Bijaćirna zbog
vrlo srodno klesanih paunova i zvjezdica,
 b. pi/astar o/lame ograde, sredina 9. stoljeća
vapnenac
visina: 91 cm, širina: 27 cm, debljina: 17 cm
Dominikanski samostan Bol.
Pilastar ima utor za prihvat pluteja, a ukrašen je
gustom tročlanom vrpcom koja tvori ra zličite
uzlove u nemirnom duktusu.
Literatura: V. V. VUKASOVlĆ, 1883, 56; F.
RADIĆ, 1899, 65; D. VRSALOVlĆ 1960 215·
'" / '" ", '; I ,
]A.KSIC, 1985, 49; V. R. BUZAl"lCIC, 1991 , 31.
NJ.
Bratiškovci kod Skradina
IV. 111. par ostruga, prva polovina 9. sto-
ljeća
željezo
dužina: 17,6 cm, raspon među krakovima 9,5 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2463-2464.
Pronađene su 1897.godine u slučajno otkriven-
om grobu prigodom vađenja gline. Ravni krakovi
su trokutastog presjeka i završavaju ušicama.
Poduži stožasti trnovi u donjoj su polovici obav-
ijeni mjedenom oplatom, koja je pri vrhu i dnu
optočena nizom zrnaca i ukrašena urezanim
motivom jelinih grančica.
Literatura: F. RAD IĆ, 1898, 61; D. ]ELOVlNA,
1976; ISTI, 1986; L. MARUN, 1998, 89.
M. P.
L_
Brnaze kod Sinja, Mijo/jača
IV. 112. ruševine crkve Sv. Mihovila, 9. sto·
ljeće
Ostaci pred romaničke crkvice istraženi su
tijekom 1947. i 1948. godine kada su otkriveni
temelji građevine centralnog oblika, promjera
oko 10 m. Istraživanjima je ustanovljeno da je
pred romanička građevina bila sagrađena na
temeljima ranokršća nske memorije od koje su
sačuvani samo skromni ostaci ziđa i ulomci
ranokršćanskog reljefa sa simboličkim prikazima
morske faune.
Predromanička crkva pripada tipu građevine sa
šest konhi grupiranih oko središnjeg prstena,
poput crkve Sv. Trojice u Splitu (kat. br. Ill. 25).
Konhe su bile presvođene polukalotama, a
središnji je prsten nadvišen kupolom skrivenom
u cilindričnom tamburu. Sačuvani su ostaci
popločenja s Ulorima za učvrščivanje oltarske
ograde koja je rotundu dijelila točno po sredini
povezujući čeone zidove suprotnih konhi u
smjeru sjever-jug. Oltarska se ograda ukupne
dužine oko 7 m. sastojala od pilastara i pluteja, a
bila je nadvišena arhitravima s tri luka nad pro-
lazima u svetište. Ulomci natpisa strabeacije
upu ćuju da je bila posvećena Sv. Mihovilu
Arhadelu (kat. br. III. 113), o čemu posredno
svjedoči i sačuvani toponim Mioljača.
Crkvici je pred zapadnim ulazom tijekom ranog
srednjeg vijeka bilo prigradeno i predvo~e
kvadratne osnove.
Uokolo crkvice formiralo se manje srednjov-
jekovno groblje, a ukopavanje je nastavljeno i
nakon što je rotunda već u 13. stoljeću bila
porušena, pa su pojedini ukop i 14. stoljeća grob-
nom arhitekturom presjekli zidove predro-
maničke crkve.
Predromanička rotunda na Mijoljači u Brnazama
bila je najveća medu do sada uočenima u Zadru,
Trogiru i Splitu ili u Kašiću , Pridrazi i Škabrnji
nedaleko Zadra.
Šesterokonhalne rotunde najosebujniji su
arhitektonski tip u hrvatskoj predromaničkoj
arhitekturi, zastupljen jednako u gradovima
Dalmacije kao i na prostoru hrvatske kneževine.
Izneseno je mišljenje da svoje osebujno pros-
torno ~ešenje ove crkvice duguju ranokršćanskoj
krstionici zadarske katedrale čiji je koncept
donekle srodan, no potonja se od spomenutih
predromaničkih rotundi izdvaja drugačije
riješenim vanjskim oplošjem rasčlanjene heksag-
onaine osnove, a osobito svodom od šest IV. 111.
245
IV. 112a. r--
- - - - -----
isječaka nad visokim poligonainim, a ne kružnim
tamburom. Poligonaini tambur zadarske krstion-
ice ima pod svodom na svakom zidu i velike
prozore koji stvaraju ugođaj difuzno osvjetljenog
prostora, a predromanička rotunda Sv. Trojsrva u
Splitu - jedina cjelovitije sačuvana (kat. br. III.
25), ima uske prozore u trima konhama svetišta
s vrlo usmjerenim osvjetljenjem.
Izražena su i različita gledišta o datiranju ovih
rorundi u rasponu od 7/8. do [O. stoljeća. Čvršće
kronološko uporište za sada nude samo reljefi
njihovih oltarskih ograda , od kojih su neki nastali
u sredini 9. stoljeća (Pridraga, KaŠić) , datirani
IV. 113a. prema srodnom reljefu na kojem je ubilježeno
246
- - - - - - -
ime kneza Trpimira, pronađenom u Rižinicama
kod Solina.
Ulomci iz porušene crkvice u Brnazama pokazu-
ju pak mnogo srodnosti s nekim reljefima iz sjev-
ernog Jadrana s prostora Venecije, Grada,
Aquileje i [stre, a datiraju se čak u prva desetljeća
9. stoljeća. Stoga se rotundu u Brnazama s opre-
zom može datirati i u prvu polovicu 9. stoljeća.
Literatura: S. GUNjAČA, 1955, 85; T. MARASO-
VIĆ, 1984, 135: P. VEŽIĆ , 1991 , 323; [STI, 1991,
22; M. JURKOVIĆ, 1995b, 225, ISTI, 237; Ž.
RAPAl'JlĆ, 1998, 43.
N. j.
IV. 113. trabeacija oltarne ograde, prva IV. 114. pilastar oltarne ograde, prva desetl-
desetljeća 9. stoljeća jeća 9. stoljeća
Trabeacija oltarne ograde sastojala se od četiri vapnenac
arhitrava i tri luka nad prolazima u svetište. širina: 28,5 cm, visina: 110 cm, debljina: 14,5 cm.
Sačuvani su skromni dijelovi dvaju lukova i dvaju Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
arhitrava s natpisima. Trabeacija je u stilskom inI'. br. 1061.
smislu vrlo srodna onoj na lokalitetu Stombrate u Pilastar ima žlijeb na lijevoj strani. Ukrasno polje
Bijaćima kod Trogira (kat. br. IV. 5). Natpis je ispunjeno mu je gustom troprutom piet ernom
posvetnog karaktera. DataCija je bila izražena mrežom. Na vrhu je bio uski vodoravni pojas u
vremenom vladavine nekog kneza, kojega ime kojemu je tanka dvopruta pletenica, koji je
nije sač uvano. Sačuvan je dio natpisa koji spom- naknadno uništen. l ađen je kao spolija u kon-
inje Sv. Mihovila kao titulara objekta, što je u strukCiji kasnijega groba.
suglasju s današnjim nazivom lokaliteta Mijoljača. Literatura: S. GUNjAČA, 1955, 110-11; A. MILOŠ-
a. ulomci arabi/rava EVIĆ, 1998, 182-183.
vapnenac T. B.
1. dužina: 46, visina: 22, debljina: 12 cm
2. dužina: 75, visina: 22, debljina: 12 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika inI'. br.
1057.
Ulomak je ukrašen kukama na obodu i trOptu-
tom pletenicom u dnu a između je natpisno polje
od kojega je sač uvano:
l. .. (t)EMPORE DOM(ini) .
2.... I1\ll)IGN-VS PECATOR fIERl R...
b. ulomak luka
vapnenac
dužina: 40, visina: 20, debljina: 9 cm
Muzej hrvat,k ih arheoloških spomenika inI'. br.
1058.
Luk je ukrašen motivom pasjeg skoka na obodu
i natpisom u dnu. Sačuvani dio natpisa govori o
posveti prvaku među anđelima, sv. Mihovilu .
... (princi)PE(m) Ai'lGE(lorum) ...
Literatura: S. GUNjAČA , 1955, 106-116; V.
DELONGA, 1996, 81-82;
N. J. IV. 114.

IV. 115. dvije prozorske tranzene, prva

desetljeća 9. stoljeća
vapnenac.
1. širina: 48 cm, visina: 115 cm. debljina: 13 cm
2. širina: 37 cm, visina: 105 cm. debljina: 12 cm
Smještaj: Muzej hrvatskih arheoloških spomenika
Split, inI'. br. 1068, 2932.
Obje imaju lučni završetak, a rešetku oblikuju
mali romboidni otvori. Veća je čitava , nađena
kao spolija u kasnosrednjovjekovnom grobu, a
manja je rekonstruirana s okvirom ukrašenim tro-
prutom pletenicom.
Literatura: S. GU:-JjAČA , 1955, 118-119; A.
MILOŠEVIĆ, 1998, 183
T. B. IV. 113b.

247
 istraženi h srednjovjekovnih grobalja u Hrvatskoj,
a broji 1162 otkrivena groba i oko 700 nadgrob-
nih spomenika, uglavnom iz kasnog srednjeg
vijeka. Tada je crkva Sv. Spasa postala župna
crkva i povećano joj je svetište gradnjom velike
pravokutne apside na mjestu starije polukružne.
Crkvu je osamdesetih godina 9. stoljeća dao
sagraditi župan Gostiha, kao privatnu crkvu na
svome posjedu. Ona je odavno poznata stručnoj
javnosti , a arheološki je istraživana izmedu 1948.
i 1953. godine.
U tlocrtnoj dispoziciji crkva Sv. Spasa je troapsi-
dalna jednobrodna gradevina trolisno postavl-
jenog svetišta, s wes/werkom na zapadnoj strani.
Kako je crkva prilično dobro sačuvana , na njoj se
mogu raspoznati i konstruktivni elementi samog
wes/werka. U elevaciji je dio jedinstvenog
kubusa same crkve od koje se u visinu odvaja
samo zvonik na pročelju. Prizemlje westwerka je
IV. 115/ 1. svodovima i lu čnim nadvojima trodijeino seg-
mentirano, na način da su bočni uži prostori
bačvasto presvodeni, a središnji, kvadratični,
prasvoden je križnim svodom. Prizemlje zvonika
ima poprečno postavljen bačvasti, prilično
rekonstruiran svod. Na katu se središnji prostor
široko lučno otvara prema crkvi. Kat zvonika
tješnje je povezan glavnim prostorom wes/wer-
ka, cijelom visinom rastvoren na njegovu stranu.
Prilaz katu wes/werka bio je vanjskim
stepeništem priljubljenim uz sjeverni zid crkve, a
s direktnim ulazom na kat zvonika na pročelju.
Troapsidno trolisno svetište od broda dijeli oltar-
na ograda od koje su sačuvani arhitravi i dio
zabata, koji rekonstruirani daju točnu širinu
crkve.
Prizemlje wes/werka - kripta, jer je presvodena -
namijenjena je inače postavljanju capse s relikvi-
jama sv. Spasitelja, Vili pak ukopu dosto-
janstvenika kojima svjetovnost ne dopušta ukop
u koru. Na Sv. Spasu nije pronaden takav ukop
IV. 115/ 2.
- svi grobovi su kasnijeg postanka, no mogli su
biti nadzemni, sarkofazi. Medutim, kat crkve Sv.
Spasa daje mogućnost jasnije interpretacije west-
Cetina kod Vrlike werka u smislu zasebne crkve za izuzetne liturgi-
IV. 116. crkva Sv. Spasa, osamdesete godine jske funkcije. Naime, u zidnu masu kata zvonika
9. stoljeća s južne strane upisana je mala polukružna niša,
Crkva Sv. Spasa nalazi se u selu Cetini, na vrelu na visini od osamdesetak centimetara od poda, a
istoimene rijeke. Zbog toga što je najbolje proteže se visoko gotovo, do svoda kata zvoni-
sačuvana crkva karolinškog doba u hrvatskoj ka. Njezin oblik svakako sugerira funkCiju pros-
kneževini, pa i jedina stojeća gotovo do krovišta, tora za mali portativni oltar/relikvijar.
vrlo je duga povijest istraživanja crkve, ali i \'(Iestwerk Sv. Spasa otvoren je na katu prema
groblja oko nje. Ono je jedno od najvećih svetištu crkve jednim s velikim lu čnim otvorom i

248
 IV. 116.

Sveti Spas
u Cetini

Unutrašnjost crkve
Sv. Spasa. Pogled
prema westwerku.

249

IV. 116. s dva manja bočna. To je mjesto s kojega je dos-
Tloris prizemlja i tOjanstvenik, u ovom sl učaju župan Gostiha,
prvog kata
mogao pratiti liturgiju na glavnom oltaru crkve.
westwerka.
Time ona dobiva značenje "Eigenkirche", dakle
privatne crkve feudalca.
Sačuvani natpis s oltarne pregrade svjedoči da je
crkvu dao opremiti upravo župan Gostiha (kat.
br. IV. II 8). Komparativnom analizom dekora-
tivnih motiva na ulomcima ove ograde, s onima
kojima su Branimirovi natpisi, oltarna ograda Sv.
Spasa datira se u doba toga kneza Branimira, kao
proizvod jedne "dvorske" klesarske radionice.
IV. 116. Za raspravu o mnogim problemima predro-
Presjek. maničke arhitekture u Hrvatskoj crkva Sv. Spasa
- ----------- ----
o višestruko profilirana, a cijelu plohu između pro-
..
o Sačuvana je otprilike četvrtina menze, izvorno
250
na vrelu Cetine nezaobilazan je spomenik jer je
gotovo jedina od monumentalnih nOVOizgra-
đenih predromaničkih crkava sačuvana u većoj
mjeri, a bez bitnih kasnijih intervencija u njeno
tkivo. Ona je u tlocrtnoj i prostornoj dispoziciji
vrlo slična crkvi na Lopuškoj glavici u Biskupiji
(kat. br. IV. 106), a westwerk je sasvim sigurno
artikuliran na isti način kao onoj na trobrodnoj
bazilici Sv. Cecilije u Biskupiji (kat. br. IV. 107).
Grupi se još priključuje trobrodna biogradska
katedrala (kat. br. IV. 21). Sve ih povezuju tri
apside, westwerk i obli kontrafori, koji pokazuju
da su sve djelo jedne graditeljske radionice
aktivne u drugoj polovini 9. stoljeća.
S. ZLATOVIĆ, 1883, 102; L MARUN, 1895, 1896;
S. GUNjAČA , 1949,87; ISTI, 1958, 27; ISTI, 1981 ,
141; T. MARASOVIĆ, 1958, 117-121; ISTI, 1987,
289; V. GVOZDANOVIĆ, 1975/ 1976, 5; ISTI,
1978, 139-141; ISTI, 1978, 85-100; T. MARASO-
VIĆ, 1995, 277-295; M. JURKOVIĆ, 1986-1987,
82-83; T. MARASOVIĆ, 1978; V. GOSS, 1987; M.
JURKOVIĆ, 1992, 90; I. PETRICIOLI, 1980, 115;
ISTI, 1984, 221-226; ISTI, 1995, 19-28; T.
MARASOVIĆ, 1995, 37-54; M. JURKOVIĆ, 1995,
55-80
MJ
IV. 117. stupić i menza oltara, osamdesete
godine 9. stoljeća
a. stupić oltara
muljika
visina 93 cm, širina: 19 cm, debljina 22,5 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 1067.
Stu pić je sastavljen od više ulomaka. Originalni
završetak mu nedostaje samo na gornjem dijelu.
Oba završetka prednje strane stupića su
filacija ispunjava izduženi križ ispunjen troprutim
dvopletom. U središtu križa je polukuglasto
ispupčenje.
b. ulomak menze ollara
muljika
rekonstruirana dužina: 75 cm, rekonstriurana
širina: 65 cm, debljina: 12 cm.
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 1066.
vjerojatno pravokutnog oblika. Gornja ploha joj
je obrubljena širokim okvirom koji je jednos-
tavnom profilacijom odvojen od udubijenog

središnjeg dijela. U središtu gornje plohe je malo
pravokutno udubljenje.
Literatura: T. ŠEPAROVIĆ, 1995, 86-87.
A. M.
IV. 118. ulomci oltarne ograde
vapnenac
dužina: 4,75 m, visina: 2,25 cm (vrh zabata 2,60
m), širina prolaza: 95 cm.
Muzej M'atskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 1226, 2527-2530, 2533-2535, 2538-2539,
2542-2545.
Olta rna ograda je rekonstruirana od 17 ulomaka
arhitrava, zabata, kapitela, pluteja i pilastara.
Primjer je oltarne ograde u jednobrodnoj crkvi, u
kojoj se ritmički izmjenjuju po dva pilastra i dva
pluteja (uži i širi). Pilastri su izrađen i u monoIit-
nom bloku sa stupom i kapitelom, a u bočnim
zidovima crkve saču vani su otvori za umetanje
arhitrava. Donji dijelovi ograde imaju ukra na
polja ispunjena raznim geometrijskim mrežama
troprutih vrpci, kakve su u običaje ne u predro-
maničkom likovnom repertoaru. Ukrasno polje
arhitrava kompozicijski je raščlanjeno u dva
uzdužna pojasa razdijeljena istaknutim profiliran-
im rebrom koje je s donje strane ukrašeno nizom
stiliziranoga kimationa. U gornjem pojasu pro-
težu se dva nasuprotno položena niza kuka
odvojena manjim križićem, a u donjemu teče
donatorski natpis župana Gostihe, koji glasi: [+J
AD ONOREM D(omi)N(u)M l(ostri) IESU IV. 118.
CHR(ist)1EGO GAST/CA HUPPANUS D[onavi vel
dedicaviI [.. .J I ET A!'JIME MEE ET MATR(i)S MEE
NOMINE l\JEMIRA ET F(i)UIS MEIS NOMINE.
Istovrsne kuke pružaju se i vanjskim rubnim
pojasom zabata, čije središnje ukrasno polje
sadrži uobičajenu ikonografsku kompoziciju
križa pod čij im hastama su dvije nasuprotno
položene ptice s grozdom u kljunu.
Literatura: S. GUNJAĆA, 1949, 87-91; ISTI, 1952,
221-232; ISTI, 1955, 221-234; T. BURIĆ, 1995, 91-
113; V. DELONGA, 1995, 117-139; . JAKŠIĆ,
1995, 141-150; T. ŠEPAROVIĆ, 1995, 81-90; V.
DELONGA, 1996, 88.
T. B.
Cetina kod Vrlike, Runjavica
IV. 119. kadionica, posljednja četvrtina 8.
stoljeća
lijevano srebro, pozlata, niello.
visina zdjelice s nogom 6,2 cm, promjer otvora
zdjelice 6,2 cm, promjer dna 3,8 cm, dužina
lančića 28 cm, ukupna visina kuke za vješanje
8,3 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 1790.
Kadionica (thu ribulu.m ili incensorium) s izvora
Cetine slučajni je nalaz izvan bilo kakvog arheo-
loškog konteksta. Nađena je 1925. godine na
položaju Runjavica na zapadnom rubu Cetinskog
polja, nedaleko od mjesta na kojemu će se kas-
nije, tijekom 9. stoljeća, oblikovati starohrvatsko
naselje Vrh Rika, a u njegovom arealu sagraditi
crkva Sv. Spasa (kat. br. IV. 116). Kadionica je
unikatni predmet II cjelokupnoj karolinškoj
ostavštini, što joj dodatno podiže važnost.
2S'1
IV. 119.
Izrađena je od lijevanog srebra, relativno je
bogato ukrašena i djelomično pozlaćena.
Geometrijskim ornamentima u tehnici dubokog
rovašenja ukrašena joj je noga i zdjelica, a niello-
tehnikom, između arkada na zdjelici, izvedeni su
u obrisima stilizirani cvjetni ornamenti. Na gorn-
jem rubu zdjelice su tri alke kroz koje su
provučeni lančići koji se prema gore spajaju na
zajedničkom trokrakom hvatištu sa ' S" kukom na
vrhu. Na svakom od tri završetka gornjeg nosača
tehnikom lijevanja i doradom rovašenjem izve-
dene su izrazito stilizirane ptičje glave.
Kadionicu s izvora Cetine morfološki se najčešće
dovodi u vezu s uobičajenim oblikom onodob-
nih kaleža sjajolikim recipijentom koji stoje na
nozi u obliku krnjeg stošca (Cundpaldov kalež,
Tassilov kalež, Grimfridov kalež). Ovima se, kao
i cetinskoj kadionici, tipološko ishodište pret-
postavlja u sli čnim oblicima kasnoantičkog,
poglavito bizantskog liturgijskog pribora iz
istočnog Mediterana (E. Wamers, 1983), što je i
razumljivo jer je praksa kađenja u liturgiji najpri-
je onamo uvedena. Pri tome je vrijedno i
napomenuti da je jedna vrlo slična kasnoantička
brončana neukrašena kadionica nađena i u
Saloni (Z BuljeviĆ et alii, 1994, 289). U
252
karolinškom razdoblju, izravnu tipološku analo-
giju cetinska kadionica ima u nalazu jedne
istovremene s Gradišta nad Bašljem (sjeverno od
Kranja) u Sloveniji.
Od svih netom spomenutih karolinških kaleža,
osnovnim oblikom, kompozicijom ukrasa,
telmikom ukrašavanja i kolorističkim efektom
djelomične pozlate, cetinska je kadionica kao
cjelina, premda manje i jednostavnije ukrašena,
najsrodnija poznatom TassUovom kaležu (K.
Vinski-Gasparini, 1958) koji je vjerojatno izrađen
oko 777. godine. Prema natpisu na podnožju
kaleža, pretpostavlja se da ga je upravo te
godine, u prigodi osnutka benediktinske opatije
u Kremsmunsteru (gdje se i danas nalazi) dao
izraditi bavarski knez Tassilo i žena mu Liutpirc,
kći posljednjega langobardskog kralja Deziderija.
Bez obzira na jasno izraženu komponentu život-
injske ornamentike, koju su u dekorativnoj
karolinškoj umjetnosti njegovale otočke, ugla-
vnom anglosaksonske radionice na kontinentu,
ovom se vrijednom primjerku karolinške umjet-
nosti pretpostavlja dvojako radioničko ishodište.
Jedni drže da je Tassilov kalež ci niz drugih stil-
ski srodnih metalnih predmeta nastalih u njegov-
om umjetničkom okruženju, za koje se često rabi
 zajednički naziv stil Tassilovog kaleža) , produkt
zlatarskog obrta onodobne Bavarske (E.
Wamers, 1999), te da je najvjerojatnije nastao u
samome Salzburgu u vrijeme kada je tamo
biskupovao Irac Virgilije (745-784). Drugi, pak,
što je vjerojatnije (s obzirom na prethodno jasno
očitovane langobardske utjecaje u Bavarskoj, te
na arhitektonsku raščlambu površine recipijenta
kaleža), pretpostavljaju njegovu pripadnost sjev-
ernoitalskim radionicama, koje su također na
svojim proizvodima koristile životinjsku orna-
mentiku iz repertoara otočke umjetnosti, ali se
nisu ustnlčavale tim ukrasima dodavati i dekora-
tivne elemenate biljnoga i geometrijskoga pori-
jekla, te motive pletera kojima su uzore nalazili
u antičkoj i kasnoantičkoj umjetničkoj baštini.
Uspoređujući nadalje dekor s Tassilovog kaleža,
na kojemu su izmiješani rovašeni biljni i pleterni
ornamenti s životinjskim ukrasima, a koje su na
kontinentu tijekom ranoga srednjega vijeka širili
najprije irski monaški pokreti (od kasnoga 6. do
sredine 8. stoljeća), a potom i misionari iz
anglosaksonskog umjetničkog kruga (od kasno-
ga 7. do kasnoga 9. stoljeća poglavito u skandi-
navskim zemljama), značajno je pripomenuti da
na cetinskoj kadionici ovakvi ornamenti potpuno
nedostaju. Dapače, kao jedina vrst ukrasa na njoj
se javljaju čisti geometrijski oblici (rovašene trake
s nizovima trokuta i rombova), pa potpun
izostanak životinjskih motiva možda nudi pret-
postavku da je ona i nešto mlađa od Tassilovog
kaleža, odnosno da je nastala u vrijeme kada je
životinjska ornamentika otočke umjetnosti već
bila posve izišla iz mode. Stoga je, s obzirom na
općenite spoznaje o razvoju karolinške umjet-
nosti, vrlo vjerojatno da je nastala u zadnjoj
četvrtini 8. stoljeća i da je bliska razdoblju tzv.
"karolinške obnove" kada Karlova dvorska škola
u Aachenu samostalno ili putem brojnih drugih
samostanskih škola i umjetničkih radionica dil-
jem carstva, potiče i nastoji dosljedno provoditi
obnovu stare rimske, napose kršćanske umjet-
nosti.
Pretpostavljamo stoga da je cetinska kadionica
zakašnjeli proizvod radionica, najvjerojatnije iz
sjeverne Italije, koje su u tehnološkom postupku
još uvijek njegovale tzv. stil Tassilovog kaleža no,
bez dotada uobičajene životinjske ornamentike.
Takve tradicije jasno OČituje arhitektonska
raščlamba ornamenta na površini, nizovi perli,
cvjetni motivi medu arkadama izvedeni u niello-
tehnici, naglašena polikromija dobivena djelo-
mičnom pozlatom na srebrnoj podlozi, te poseb-
no nizovi s rovašenim romboidima i trokutićima.
Povezano uz ovo posljednje, valja upozoriti i na
mogućnost da su na cetinskoj kadionici ponovo
oživjeli (a proslijeđeni preko vrlo slično orna-
mentiranih langobardskih pojasnih kopči i
spona) rovaše ni geometrijski ornamenti koji su
nekada, od druge polovice 4. stoljeća, izrađivani
na velikim VOjničkim kasnoantičkim pojasnim
garniturama (tzv. "Kerbschnittgurtelgarnituren"),
kojima je ishodište u galskom, i germanskom
prostoru i to uglavnom na matičnom franačkom
području.
U DalmaCiju je kadionica dospjela po svoj prilici
na samom kraju 8. ili početkom 9. stolj eća , kada
su franački miSionari, između ostalih i oni iz sjev-
erne Italije, provodeći pokrštavanje, uvodili
franačku crkvenu liturgijU.
Literatura: K. VINSKI-GASPARINI, 1958, 93-103;
z. VINSKI, 1977-1978, 143-208; E. WAMERS,
1983, 29-56; E. WAMERS, 1999, 452-464
A.M.
Cetina kod Trilja, korito rijeke
IV. 120. koplje s krilcima, posljednja četvrti­
na 8. stoljeća
željezo
dužina: 51 cm, promjer tuljca: 2,9 cm, raspon kri-
laca: 8,9 cm.
Muzej Cetinske krajine Sinj.
Koplje je slučajni nalaz iz korita rijeke Cetine u
Sinjskom polju. Nađeno je 1993. godine, na
položaju Mali Drinić, oko 3 km uzvodno od
Trilja, na riječnom prijelazu (gazu) na kojemu je
posljednjih desetak godina nađeno mnoštvo
arheoloških nalaza vrlo velikog vremenskog
raspona, od starijeg neolitika do turskih vremena.
Cetinsko koplje najbolje je sačuvani primjerak
ranokarolinškog koplja iz hrvatskih prostora. Ima
vrlo elegantan, damasciranjem ukrašeni šiljak u
obliku lovorova lista i izduženi, kanelirama
izbrazdan tuljac okruglog presjeka. U donjem
dijelu tuljca dva su nasuprotna krilca, na krajevi-
ma također ukrašena kanelirarna. Krilca su
usporedna sa šiljkom koplja. Ispod krilaca su
rupice za klinove (jedna je sačuvana) koji su
pridržavali drvenu motku na koju je bilo
nasađeno. Prema tipologiji koju je za ovu vrst
oružja predložio J. Petersen, koplje iz Cetine pri·
padalo bi tipu B O. Petersen, 1919, 23).
U tuljcu cetinskog koplja bio je sačuvan dio
253

IV. 120.
drvene motke na koju je bilo nasa đeno. Anlizom
je utvrđeno da pripada drvu jasena (Fraxinus sp.
L.), a radiokarbonski m mjerenjima u Institutu
"Ruđer Bošković" u Zagrebu i University of
Washington Quaternary Isotop Laboratory
utvrđeno je da ostatak drveta datira u 1160±135.
godinu (starost je izračunata na osnovu vremena
poluraspada izotopa l4C od 5570. godine),
odnosno u 770-990. godinu (na osnovu den-
drokronološke korekcije l4C starosti izražena
kao 59'>10 vjerojatnost). (tabla)
Na hrvatskim prostorima, koplja tipološki podu-
dama cetinskome do sada su pronađena na pet
nalazišta. od kojih dva pokazuju izravniju
sličnost (Mogo~elo kod Čapljine, kat. br. rv. 172
i Hatelji kod Stoca, kat. br. IV. 137). Okolnosti
nalaza tih primjeraka nisu poznate, pa se
uobi čaje no, per analogiam, datiraju u posljednju
trećinu 8. stoljeća (M. Zekan, 1994). Ovakvih
kopalja ima i drugdje u Europi, a od relativno
brojnih europskih usporedbi posebno upozo-
ravamo na dva, zemljopisno međusobno vrlo
udaljena primjerka. Jedan je otkopan u grobu 39
254
slavenskoga groblja u selu Dornach, nedaleko
od Linza u Austriji (E. Szameit, 1987. sl. 2/1), a
drugi u grobu 128 velikoga ranosrednjov-
jekovnoga groblja u Birki u Švedskoj (H.
Arbman, 1943, 323-325, T. 1-9) Ova dva
izabrana europska nalaza, oblikom, ukrasom i
veličinom gotovo su identična cetinskome, čak
do te mjere da je svima bez sumnje moguće pret-
postaviti isto radioničko ishodište. Koplje iz
Dornacha datirano je u drugu polovicu 8, a ono
iz Birke u zadnju četvrtinu 8. stoljeća , pa bi to
mogao biti i vremenski okvir za dataciju
karolinškog koplja iz Cetine.
Sva koplja s krilcima do sada pronađena u
hrvatskim krajevima potječu iz nalazišta s rela-
tivno malog prostora omeđenog rijekama
Cetinom i Neretvom (karta), pri čemu iznenađuje
nedostatak ovakvih nalaza u središnjim prostori-
ma onodobne hrvatske države, gdje je inače
pronađen najveći broj karolinškog oružja
(mačevi) i ratničke opreme (ostruge). Pored
mogućih neznatnih kronoloških razlika među
svim ovim nalazištima, izvjesno je da ovdje
uočene nepodudarnosti u rasprostranjenosti
određene vrste karolinških nalaza na M'atskim
podru čijima mogu značiti i određene političke
razlike među regijama, pri čemu je već na prvi
pogled oč ito da je raspostranjenost nalazišta
kopalja s krilcima uglavnom podudarna s pret-
postavljenim granicama todobne Humske kneže-
vine (usp. tekst M. Anči ća u ovom katalogu).
Literatura: A. MILOŠEVIĆ, 1999, 209.
AM.
Cista Velika kraj Imotskog, Crkvine
IV. 121. grob 16, sredina 9. stoljeća
a. par nat/tIJica
srebro
karičica debljine: l mm, promjera: 20-23 mm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split, inv
br. 5030-5031.
Jedna cjelovito, a druga fragmentarno sačuvana
karičica od srebrne žice razdvojenih krajeva u
formi ušice, odnosno kukice za njihovo spajanje.
Ukrašava ih par sitnih prstenatih koljenaca i dva
zalemljena i granulicama pričvršćena srcolika
ukrasa od savijene filigranske žice čij i su krajevi
također povezani filigranskom ravnom žicom
postavljenom okomito na karičicu.
Literatura: neobjavljen.
Lj. C.
 - - -- - - -- - - - - - - ,

00 0
IV. 121.

Crveni Grm kraj Ljubuškog

IV. 122. ostruga, 9. stoljeće
željezo
Zemaljski muzej Sarajevo, inv. br. 369.
Ostruga je pojedinačni nalaz i slučajno je Olkrive-
na. Masivna je i neukrašena. Ravnih je krakova.
Nedostaje joj trn.
Literatura. N. MILETIĆ, 1963, 158; T. GLAVAŠ,
1988, 26; M. ZEKAN, 1994, 68.
M.P
Danilo kraj Šibenika, Sv. Danijel
Grob je otkriven 1970. godine u sklopu sustavnih
arheološk ih iskopavanja velikog srednjov-
jekovnoga groblja, a rezultati tih istraživanja još
nisu publicirani.
IV. 123. grob 367, sredina 9. stoljeća
a. par naušnica
srebro
visina: 4,8 cm, širina: 2,5 cm, dužina privjeska:
IV. 123a-b.
Drvar, Šobića groblje
IV. 124. plutej oltarne ograde, zadnja četvrti­
na 9. stoljeća
vapnenac
veličina ulomka: 60 x 80 cm (rekonstruirana
veličina 112 x 80 cm)
nije sačuvan.
Veći dio pluteja ukrašen je troprutim geometri-
jskim kompozicijama. Središnje ukrasno polje
ispunja mreža nevezanih kružnica u nizovima i
prepletenih rombovima. Pilastri i letva su
izrađeni u bloku s ukrasnim poljem a ispunjeni
su mrežom troprutih vrpci. Rekonstruirano
prema fotografiji. Potječe iz još neubicif'dne pre-
dromaničke crkve u DIVaru.
Literatura: T. GLAVAŠ, 1990, 177-180; T. BURIĆ,
1995, 100.
T. B. IV. 124.

3,1 cm
Županijski muzej Šibenik, neinventiran.
Naušnice pripadaju tzv. žminjskom tipu.
Izrađene su od srebrne žice. Sastoje se od karike
na kojoj se u visini mjesta za zakopčava nje
nalaze koljenca od savijene žice, a na donjem
dijelu dva nasuprotna srcolika privjeska na čijim
su krajevima granulirana zrnca. Ista su takva
zrnca i na spoju vanjskog srcolikog privjeska i
karičice.
b. tri prstena
bronca
svi promjera: 2 cm
Županijski muzej Šibenik, neinventirani.
Sva tri prstena načinjena su tehnikom lijevanja, a
dva imaju preklopljene i malom zakovicom spo-
jene krajeve.
Literatura. Ž. KRNČEV1Ć , 2000, 67.
Ž.K
255
 Drvar, SpasDvina
IV. 125 pilastar oltarne ograde, zadnja
četvrtina 9. stoljeća
vapnenac.
širina: 36 cm, visina: 112 cm, debljina: 13 cm.
Zemaljski muzej Sarajevo.
IV. 125. ~-------- -- ---
Cjelovito sačuvani pilastar na kojemu je i utor za
učvršćivanje u stipes ograde. Izraden je u bloku
sa stupom od kojega je sačuvana baza. S lijeve
strane je žlijeb u koji je ulazilo rebro pluteja, pa
je to bio lijevi pilastar na ulazu u svetište.
Ukrasno polje ispunjeno je gustom troprutom
mrežom i uokvireno tankom letvicom.
Literatura. T. GLAVAŠ, 1990, 177·179; T. BURIĆ ,
1995, 100.
TB.
Dubr8l1ice lCrBj Skradina
Ranosrednjovjekovno groblje na redove pred
novom župnom kućom sustavno je arheološki
istraženo u razdoblju izmedu 1986. i 1989.
godine kada je otkriveno pedesetak grobova. od
kojill je desetak paljevinskih.
IV. 126. grob 11, sredina 9. stoljeća
a. par naušnica
pozlaćeno srebro
visina: 3.6 cm, širina: 2 cm, dužina privjeska: 2,4
IV. 126a-d. cm
256
Županijski muzej Šibenik, inv. br. 20020-20021.
Naušnice se sastoje od karika na kojima se u
visni mjesta za zakopčava nje nalaze koljenca od
savijene žice. Na donjem su dijelu dva srcolika
privjeska a na njillOvim krajevima su granule. Ista
takva zrnca nalaze se i na spoju vanjskog srcol-
ikog privjeska i karike.
2. dva prstena
bronca
eromjer: 1,5 cm (oba prstena)
Zupanijski muzej Šibenik, inv. br. 20022-20023-
Oba su prstena na činjena od brončanoga lima.
Jedan je nepotpun, a drugome su krajevi prekla-
pljeni i zalem.ljeni.
3. prsten
srebro
eromjer: 1,6 cm •
Zupanijski muzej Sibenik, inv. br. 20024.
Prsten je načinjen od srebrnoga lima i blagog je
D-presjeka.
4. ogrlica
staklo, bronca
novac promjer: 1,7 cm, staklo visina: l cm, širina:
1,7 cm, brončani privjesak visina: 2,9 cm, širina:
1,9 cm
Županijski muzej Šibenik, inv. br. 20025-20027.
\fa ogrlicu su bili nanizani probušeni brončani
kasnoantički novac, ulomak oboda staklene
posudice i pločica (privjesak) od brončanoga
lima.
Literatura: Z. G NJAĆA, 1987, 127; ISTI, 1995,
287
Ž.K
i------l
O O U
IV. 127. grob 34, kraj 8. ili početak 9. stoljeća
Kostur odraslog muškarca bio je položen u
zidanoj grobnici pokrivenoj nepravilnim kame-
nim ploćama. Osim zlamika otkrivenog uz glavu,
grob je sadržavao i manji željezni nož uz lijevi
bok pokojnika, koji je u potpunosti propao.
a. solid Konstantina V. i Lava IV. 0 51-775)
zlato
eromjer: 19 mm; t;:žina: 3,80 g.
Zupanijski muzej Sibenik, inv. br. 20032
Av. CO N ST
Poprsje Konstantina V., na lijevo, enface, bradat,
na desno poprsje Lava IV. , en face, golobrad.
Obojica odjeveni u chlamys, nose stemmu. Iznad
je križ.
Rv. G NOL _01\'PAM
Poprsje Lava III, en face, bradat, nosi stenl/nu,
odjeven u loros, u desnoj ruci drži križ. U polju
desno u obliku križa urezane crtice. Obrezan.
Kovniea: Sirakuza (760-775)
Prema: B1\'P 23/01-02.
Literatura.' Z. GU1\~AČA, 1989, 148-149; ISTI,
1995, 159-168, 286.
T Š.
IV. 128. grob 37, početak 9. stoljeća
Grobna raka bila je obložena kamenjem složen-
im u suhozid i pokrivena kamenim pločama.
Jedna je posuda bila uz glavu, a druge dvije uz
noge loše očuvanoga kostura djevojčice . Na
predjelu pojasa nađeni su prsten, ljuska jajeta te
naušnica i brončana karičica, koje su bile
provučene jedna kroz drugu. Ljuske jajeta i
karičica više nisu sačuvani.
a. nau5n.ica
srebro
visina: 2,8 cm, širina: 2 cm, dužina privjeska: 1,3
cm
Županijski muzej Šibenik, inv. br. 20033.
Naušnica pripada tipu s grozdolikim privjeskom
i predstavlja lijevanu imitaciju istovjetnih fil-
igranskih naušnica. S obje strane karike naušnice IV. 128a-e.
nalaze se po dva koljenca načinjena od srebrne
žice.
h. prsten
srebro
eromjer: 1,7 cm, r?mboidno proširenje: 1,5 cm
Zupan ijski muzej Sibenik, inv. br. 20034
Prsten ima romboidno proširenje ukrašeno gravi-
ranim i punciranim cik-cak motivom.
c. posuda
glina
visina: 10,5 cm, promjer otvora: 12,5 cm, prom-
jer dna: 8,2 cm
Županijski muzej Šibenik, inv. br. 20029.
Tamnosmeđe je boje, načinjena od slabo
pročišćene gline i veoma grube izrade.
d.posuda
glina
visina: 10,2 cm, promjer otvora: 9,4 cm, promjer
dna: 7,3 cm
Županijski muzej Šibenik, inv. br. 20030.
Svijetlosmeđe je boje, načinjena od slabo
prOČ išćene gline, i zrađena je ru čno pa je
nepravilna oblika.
e.posuda
glina
visina: 10,5 cm, promjer otvora: 10,6 cm, prom-
jer dna: 8 cm
Županijski muzej Šibenik, inv. br. 20031.
Tamnosmeđe je boje, rađena na lončarskom
kolu i dorađivana rukom. Na prijelazu vrata u
trbuh ima nepravilno plastično zadebljanje.
Literatura: neobjavljeno.
Ž.K
257
 IV. 130. Duvanjsko polje, nepoznato nalazište
IV. 129. pojasni jezičac, kraj. S. stoljeća
pozlaćena bronca
dužina: 3,4 cm, širina: 1,4 cm
Zemaljski muzej Sarajevo, inv. br. 756.
Jezičac je lijevan, izrađen tehnikom na proboj.
Izduženog je oblika i djelomično je oštećen u
donjoj polovici. Ukrašen je spiralnim S-motivom.
Literatura: N. MILETIĆ , 1963, 53; V.
JOVANOV1Ć, 1986, 80.
A.M.
IV. 129.
GBIOIIBC, CrkvB Sv. BartulB
IV. 130. luk oltarne ograde, prva polovina 9.
stoljeća
vapnenac
dužina: 64 cm, visina: 16,5 cm, debljina: 13 cm,
Privremeno u Arheološkom praktikumu Filozof-
skog fakulteta u Zadru, inv. br. G-333, G-392, G-
691.
Desna strana luka oltarne ograde s ukrasom
kuka punih i izduženih drški te spirainih zavo-
jnica u gornjem pojasu. U natpisnom polju
IV. 130a.
258
sačuvao se dio teksta zavjetnog sadržaja, a
odnosi se na neku donaciju, možda izgradnju
crkve ili njezina lirurgijskog kamenog namještaja.
Natpis glasi: I...]VOVET ET F[e)CET
V( .. .]OM(n)I(?)[ .. .)
Literatura. J. BELOŠEV1Ć, 1989-1990, 235; ISTI,
1991-1992, 130; V. DELO GA, 1996., 183.
VD.
IV. 130a. sarkofag
vapnenac
sanduk: dužina: 229 cm, širina: 89 cm, visina:
64 cm
poklopac: dužina: 240 cm, širina: % cm, visina:
27 cm
Arheološki muzej Zadar.
Isklesan je od antičkog arhitrava. Izvorni ukras
arhitrava je biljni ornament koji je u naknadnoj
upotrebi činio prednju stranu sarkofaga.
Stupnjevana profilacija arhitrava time je postala
dno sarkofaga. Plitki poklopac također pokazuje
ostatke ukrasa nekog antičkog vijenca.
Literatura: J. BELOŠEV1Ć.
Nj.
Gornji Vrb/jani
IV. 131. ostruga, zadnja četvrtina 8. stoljeća
bronca
dužina: 13,6 cm, raspon krakova: 7 cm, dužina
trna: 2,1 cm
Zemaljski muzej Sarajevo.
Ravnih je krakova trokutastog presjeka. Lučni
spoj krakova na vrhu ostruge je višestruko pro-
filiran. Trn je kratak, stožastog oblika i pri dnu
narebren s tri reljefna prstena. Na završecima
krakova su, s vanjske strane profilirane ušice, pozlaćenim viticama i životinjskom ornamen- IV. 132.
paralelne s lukom ostruge, po čemu je ovaj nalaz tikom izvedenom u stilu Tasi/ovog kaleža.
jedinstven medu ranokarolinškim ostrugama na Isti rovašeni ornamenti su i na naličju jezičca ,
jugoistoku Europe. usto kombinirani s glatkim i šrafiranim trokuti-
Literatura: Z. VII SKI, 1977-1978, 144, 157; M. ma. a ovoj strani jezičca su takoder ukovane
ZEKAN 1994, 61. srebrne (četiri) plOČice sa reljefnim slovima.
A.M Jedna je kvadratna na vrhu polukružnog
završetka na kojoj je istokraki križ, a na trima
ostalima, izduženog pravokutnog oblika, tekst je
cjelovitog natpisa, koji glasi: TETGIS FABER ME
FECIT. NatpiS na ovoj strani jezičca , dakle,
sadržava ime (Tetgis) obrtnika-zlatara-kovinara
koji ga je izradio.
Literatura. Z. VINSKI, 1977-1978, 144-149; M.
ZEKAN 1994, 68; E. WAMERS, 1999, 463.
A.M
IV. 131. I
Grab kraj Sinja,
IV. 132. pojasni jezičac, zadnja četvrtina 8. IV_ 133. pilastar oltarne ograde, 8. stoljeće
stoljeća vapnenac
pozlaćena bronca, srebro
dužina: 16 cm, širina: 2,1-2,4 cm, debljina: 0,4 cm
Zemaljski muzej Sarajevo.
Izduženog je pravokutnog oblika spolukružnim
završetkom. Na užem ravnom kraju su četiri sre-
brne zakovice kojima je bio pričvršćen za pojas.
Zakovice su bile optočene nizom zrnaca. U
cjelosti su mu ukrašene obje strane.
Na licu je ukovano 8 pravokutnih i 5 križolikih
srebrnih plOČica na kojima su reljefna slova.
Križolike pločice su u medaljonima izvedenim
rovašenjem u brončanOj osnovi jezičca. Slova na
piOČicama su sigle raz~ešenje kojih nudi tekst
religijskog sadržaja (jedna od aklamacija sv.
Trojstvu ili svevišnjem Bogu) koji treba čitati OCI
polukružnoga prema ravnom završetku. Restitu-
irani tekst, očito votivne namjene, na licu jezičca
glasi: S(an)C(tu)S S(an)C(tu)S S(an)C(tu)S
D(omi)N(u)S S(a)B(aoth). Čitav prostor izmedu
srebrnih pl oč i ca ukrašen je rovašenim, IV. 133.

259
 širina: 24,5 cm, visina: 97 cm, debljina: 16 cm.
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split, inv
br. 2932.
Pilastar ima žlijeb na lijevoj i prednjoj strani, koja
je još ukrašena širokom, nepravilnom troprutom
pletenicom. Na oštećenom vrhu je okrugla rupa
za spoj sa stupom.
Literatura. N. GABRIĆ, 1974; ]. JELIČiĆ, 1984,
174-176; A. MILOŠEVIĆ, 1998, 253-254
T. B.
Gradac kraj Drniša
IV. 134. dvosjekli mač, početak 9. stolj eća
željezo
ukupna dužina: 93, 3 cm, dužina nakrsnice: 9,8
cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2095.
Pronaden 1951. ili 1952. godine prigodom
krčenja za vinograd kao slučajni nalaz, na
položaju udaljenom 1 km u pravcu sjeverozapa-
da od crkve BI. Gospe u Gradcu Drniškom. U
dijelu literature za mač je pogrešno navođeno da
je grobni nalaz iz srednjovjekovnog groblja uz
IV. 134.
260
spomenutu crkvu. Dvodijelna jabučica mača , s
trokutasto oblikovanim vrhom i kraća nakrsnica
zaobljenih rubova tauširane su gusto ukovanom
raskucanom mjedenom žicom. Sječivo je damas-
cirano, a po sredini ima kanal (Blurrinne). Prema
Petersenovoj tipologi~ pripada H-tipu.
Literatura: S. GUNjAČA - D. JELOVI A, 1976; Z.
VINSKI, 1977-1978; ISTI, 1981, 17; ISTI, 1983,
475; ISTI, 1985, 93; D. JELOVI NA, 1986; M.
ZEKAl'l, 1992, 133.
MP
Gradac kraj Posušja
IV. 135. ostruga, kraj 8. stoljeća
bronca
Zemaljski muzej, Sarajevo.
Ostruga je slu čajni pojedinačni nalaz. Ostružni
luk je ravan kao i krakovi kojima nedostaju
završeci. Na svakom kraku s vanjske strane
nalaze se po dva plastična rebra. Tm nije
sačuvan.
Literatura: F. FIALA - K. PATSCH, 1895, 270; L
ČREMOŠNJK, 1951, 260; N. MILETIĆ, 1963, 158;
M. ZEKAN, 1994, 66.
MP
IV. 135.
Grborezi Icrsi Livna
Tijekom 1954,. 1955. i 1956. gođine na položaju
Mramo~e otkopano je veliko kasnosrednjov-
jekovno groblje 14-15. stoljeća s ukupno 266
istraženih grobova. Nekolicina od istraženih
grobova na ovom položaju pripada starijem vre-
menu i vjerojatno je dio groblja na redove 8-9.
stoljeća , djelomično uništenog kasnijim ukopi-
ma.
IV. 136. grob 112, kraj 8. ili početak 9. sto-
ljeća
a. ogrlica (torques)
bronca
promjer: 12 cm, debljina: 0,15-0,5 cm
Zemaljski muzej Sarajevo, inv. br. 983.
Kružnog je oblika i presjeka. Većim dijelom
ukrašen' je lijevanjem izvedenom imitacijom
tordiranog ukrasa. Na ogrlicu su bila nanizna dva
prstena:
b. prsten
srebro
promjer: 2 cm
Zemaljski muzej Sarajevo.
Prsten je oblika koluta. Ima romboidno prednje
proširenje ukrašeno urezanim motivom romba i
punciranim koncentrićnim kružnicama.
c. prsten
srebro
promjer: 2 cm
Zemaljski muzej Sarajevo, inv. br. 985.

Prsten je oblika koluta. Sprijeda ima proširenje s
okruglim otvorom za umetanje uloška od dra-
gog kamena ili stakla, koji nedostaje. Vanjska
strana obru ča ukrašena je dvjema urezanim
usporednim linijama.
d. ogrlica
staklo, srebro
Zemaljski muzej Sarajevo, inv. br. 990, 991.
Ogrlica se sastojala od 8 srebrnih jagoda ovalnog
oblika, sastavljenih od dviju međusobno spo-
jenih šupljih polutki i 9 zrnaca od staklene paste.
Veoma je oštećena .
e. tri naušnice
zlato
visina: 2,5 cm, promjer karićica: 1,4 cm, dužina
središnjeg ukrasa 0,9 cm
Zemaljski muzej Sarajevo, inv. br. 986.
Sve tri naušnice pripadaju tipu sa središnjim
ukrasom u obliku grozda, koji je načinjen od
granula. S obiju strana grozda svih triju naušnica
nalaze se ukrasi u obliku trokutića načinjenog od
tri zrnca. S bočnih strana karike svake od
naušnica nalazi se po jedno koljence formirano
od dvostruke ftIigranske žice. a uho su se
prićvršćivale pomoću kukice i S-petlje.
! par naušnica
srebro
visina: 2,5 cm, promjer karike: 1,8 cm, dužina
središnjeg ukrasa: 1,4 cm
Zemaljski muzej Sarajevo, inv. br. 989.
Naušnice pripadaju tipu sa središnjim ukrasom u
99 oo
(JO QQQ
obliku grozda i predstavljaju lijevanu imitaciju IV. 136&1.
slićnih primjeraka izrađenih u tehnici ftIigrana i
granulacije. S bočnih strana karike obiju
naušnica je po jedno koljence, u obliku vjenćića
naćinjenog od lijevanjem imitiranih granula.
g. karičica
srebro
promjer: 1,8 cm
Zemaljski muzej Sarajevo, inv. br. 988.
Romboidnog je presjeka, s jedne je strane zade-
bljana i na tom mjestu ukrašena punciranim
kvadratićima . Jedan je završetak u obliku slova S.
h. karičica
srebro
promjer: 2 cm
Zemaljski muzej Sarajevo.
Romboidnog je presjeka, s jedne je strane zade-
bljana i na tom mjestu ukrašena punciranim
kvadratićima. Na uho se pričvršĆivala zadijevan-
jem petlje u omčicu.

26'1
 i. par karičica
srebro
promjer: 1,2-1,5 cm
Zemaljski muzej Sarajevo.
Ovalnog su oblika i načinjene od tanke srebrne
žice. Završeci su im oštećeni.
j. posuda
glina
visina: 12,5 cm, širina trbuha: 13 cm
Zemaljski muzej Sarajevo, inv. br. 992.
Posuda je izrađena na primitivnom lončarskom
kolu. Od nepročišćene je gline. Trbušastog je
oblika i prema vani izvijenog oboda. Crvenkasto-
smeđe je boje.
Literatura. Š. BEŠLAGIĆ , 1964, 30-31; N.
MILETIĆ , 1963, 175-200
M.P.

Hate/ji kod Stoca

IV. 137. koplje s krilcima, 8/9. stoljeće
IV. 137. željezo
dužina: 26, 5 cm
Zemaljski muzej Sarajevo, inv. br. 576. LITERATURA: P. OREČ, 1984, 123; Đ. BASLER,
Koplje ima listoliku oštricu, kojoj nedostaje vrh. 1985, 26; Z. VINSKI, 1985, 63; M. ZEKAN, 1994,
Vanjska površina ruljca za nasad i krilaca su 57.
izbra zdani. M.P
Literatura: V. RADIMSKY, 1895, 297; N.
MILETIĆ, 1963, 160; M. ZEKAN, 1994, 60. Ilidža kraj Sarajeva
M. P. IV. 139. privjesak, 9. stoljeće
srebro
Humac kod Ljubuškog visina: 3 cm, širina: 1,3 cm
IV. 138. dvosjekli mač, početak 9. stoljeća Zemaljski muzej Sarajevo, inv. br. br. 1261.
željezo Privjesak je sl učajno pronađen u temeljima rim-
ukupna dužina: 68 cm skih zgrada i nema pobližih podataka o okol-
Franjevački samostan Hu mac.
Slučajno pronađen tl srednjovjekovnim ruševina-
ma s ostacima crkve Sv. Mihajla, 100 m udaljene
od franjevačkog samostana u Humcu. Pobliže
okolnosti otkrića nisu poznate, ali najvjerojatnije
potječe iz uništenoga groba. Navodno su uz mač
pronađene i ostruge, koje su danas izgubljene.
Nedostaje jabučica i vrh sječiva. Nakrsnica je
kratka i masivna i nije ukrašena. Sječivo je znat-
no oštećeno korozijom. Po sred ini ima kanal
IV. 139.
(Blutrinne).

.. ;

IV. 138.

262
nostima nalaza. Ovalnog je oblika, po sredini
ima udubljenje, a optočen je filigranskom žicom.
Pri vrhu ima ušicu za udijevanje na ogrlicu.
Literatura. I. ČREMOŠNIK, 1951 , 258-259;
MILETIĆ , 1963, 168-169
MP.
Ivoševci kraj Knina
Na položaju Šupljaja, u arealu negdašnjeg rim-
skog vojnog logora Burnum, krajem 19. i
početkom 20. stoljeća otkopano je više ranosred-
njovjekovnih grobova. Nekoliko nalaza iz tih
grobova 1894. godine otkupljeno je za Muzej
hrvatskih arheoloških spomenika, no, danas su
većinom izgubljeni ili ih se ne može identificirati
među predmetima u Muzeju.
IV. 140. naušnica, kraj S. ili početak 9. sto-
ljeća
zlato
visina: 1,9 cm, širina 1,2 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 4997.
Naušnica je ukrašena u donjoj poloviCi. Sa svake
strane karike nalazi se po jedno koljence, a po
sredini je ukras u obliku grozda načinjen od niza
zrnaca.
Literatura: L. MARUN, 1901, 29; J. BELOŠEVIĆ,
1980; ISTI, 1984, 51.
MP.
IV. 140.
IV. 141. jeljenji parožak, kraj S. ili početak 9.
stoljeća
visina: 8 cm, širina: 22 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 4998.
Okolnosti otkrića nisu poznate. Na temelju jedne
zabilješke o otkriću "jelenjih i srnećih rogova"
tijekom arheoloških istraživanja u Ivoševcima,
pretpostavljeno je da bi predmet mogao potjecati IV. 141.
iz tamošnjih grobova. Djelomično je oštećen na
jednom od tri kraja. Prednja strana ukrašena je
graviranim prikazom stabla s četverolatičnom
rozetom i križem jednakih proširenih krakova na
vrhu, te dvama rogatim životinjama okrenutim
prema stablu. Iznad leđa desne životinje nalazi
se križ jednakih karakteristika poput onoga na
stablu, a zbog oštećenosti predmeta dio prikaza
na lijevoj strani nedostaje.
Literatura: J. BELOŠEVIĆ, 1980., Tab. LXXXII; F.
SMILJANIĆ - S. SA.MBUNJAK, 1982, 70; P
VOJVODA, 1992, 142.
MP
Kašić kraj Zadra, Grede
Na ovom položaju tijekom 1965. godine u pot-
punosti je istraženo groblje na redove s ukupno
149 grobova.
IV. 142. grob 125, sredina 9. stoljeća
a. par naušnica
srebro
visina: 3,lcm, širina: 1,4 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2757-2758.
Na ovalnu, neukrašenu kariku pričvršćen je
ukras od naroskane srebrne žice, koji se sastoji
od dva nasuprotno postavljena prošupljena srco-
lika dijela s kapljičastim završetkom na vrhu.
b. par karičica
bakar
visina: 2,5 cm, širina: 2 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2759-2760.
263
IV. 142a-b.
Ovalnog su oblika. Na uho su se pričvršćivale
pomoću prema vani izvijene ušice i petlje. Jedna
je karičica izgubljena.
Literatura: D. VRSALOVIĆ, 1968, 125.
M.P.
Kašić kraj Zadra, Maklinovo brdo
Na ovom položaju bilo je ranosrednjovjekovno
groblje na redove s ukupno 55 grobova, arheo-
loški sustavno istraženo u tri kampanje (1955,
1957 i 1967). Rezultati istraživanja samo su djelo-
mično publicirani. Nepunih pedeset metara jugo-
istočno od ovoga položaja otkriveni su i grobovi
sa spaljenim pokojnicima.
IV. 143. grob 52, kraj 8. ili početak 9. stoljeća
a. par ostruga
željezo
visina: 18 cm, raspon između krakova: 9 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 131-132.
Ostnlžni lukovi su ravni i u osi strnovima.
Krakovi završavaju predicama narebrenog oboda
s okovima za pričvršćivanje na obuću . Trn je
masivan, pri bazi je obavijen mjedenom opla tom
ukrašenom ugraviranim trokutima. Ukras je
obrubljen nizom zrnaca.
b. dva jezičca gamiture za zakopčavanje ostru-
ga
bronca
visina: 6 cm, širina: 2,7 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 133-134.
Jezičci su pticolikog oblika sa završetkom u
obliku pupoljka. Pri vrhu imaju četiri zakovice.
c. dva čavla
željezo
dužina: 3,5 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 127.
Četvnastog su presjeka. Jedan ima pločastu glav-
icu, a drugom glavica nedostaje.
Literatura.' J. BELOŠEVIĆ, 1980; ISTI, 1982
R.].
264
IV. 144. grob 53, kraj 8. ili početak 9. stoljeća
a. ogrlica (torques)
srebro
promjer: 16,8 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 122.
Ogrlica je načinjena od srebrne žice četvnastog
presjeka, koja je prema krajevima stanjena. Na
bridu je izveden niz polukružnih ureza. Jedan
kraj ogrlice završava plosnatom ušicom, a drugi
kukicom.
b. ogrlica
staklo, zlato
promjer zrnaca: 0,2-0,4 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 123.
Ogrlica je načinje na od zrnaca tamnoplave i žute
boje, a na nju su bile nanizane i dvije jagodice
od tiještenog zlatnog lima.
c. nautnica
srebro
visina: 2,6 cm, širina: 1,3 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 120.
Naušnica pripada tipu sgrozdolikim privjeskom.
Načinjena je u tehnici filigrana i granulacije. Na
bočnim stranama karike su dva koljenca od fiI-
igranske žice, a u donjoj polovici, po sredini,
grozdoliki privjesak sastavljen od tri reda granu-
la, a završava jednim krupnijim zrncem.
d. naušnica
srebro
visina: 2,7 cm, širina: 1,2 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 121.
Naušnica pripada tipu sgrozdolikim privjeskom.
Nač injena je u tehnici filigrana i granulacije. Na
bočnim stranama karike su dva koljenca od fil-
igranske žice. U donjoj polovici karike, po sredi-
ni, pričv ršće n je izduženi grozdoliki privjesak,
koji se razlikuje od privjeska prethodne
naušnice, pa one nisu par.
e.prsten
srebro
promjer: 2 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 119.
Prsten je nači njen od srebrnog lima. Na pred-
njem dijelu je proširen i ukrašen urezanim
križem kojemu se krajevi račvaju.
f pršijen
rimska opeka
promjer: 3,4 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 118.
Kružnog je oblika i crvene boje.
Literatura.' J. BELOŠEVIĆ, 1980; ISTI, 1982
R.].
 IV. 143a-c.

- ~ ,~,,"). .
. ~ .~

IV. 144. IV. 144.,.

265
IV. 145. Kašić kraj Zadra, Mastirine
IV. 145. crkva nepoznatog litulara, sredina 9.
stoljeća
Crkva se nalazi na mjestu antičke vile rustike i
mogućeg ranokršćanskog oratorija (fanuma), što
ukazuje na kontinuitet kultnog mjesta. Sačuvana
je uglavnom u temeljima. Crkva je centralna
građevina šesterolisnog tipa. Nad središnjom
osnovom izdizao se tambur s kupolom, a šest
apsida istaknutih u prostoru izvana je dekorirano
plitkim lezenama. U unutrašnjosti su pronađeni
tragovi popločenja poda i baza oltarne pregrade.
Svetište je obuhvaćalo tri apside na istočnoj
strani, a bilo je odijeljeno od ostatka crkve
visokom ogradom s jednim, središnjim prolazom.
Analiza liturgijskog namještaja (radionica iz doba
kneza Trpimira) ukazuje da je crkva sagrađena
sredinom 9. stoljeća. Naknadno je prizidan
zapadni masiv, koji je, sudeći po debljini zidova
i obliku, vjerojatno bio zvonik.
Lit: T. MARASOVIĆ, 1978; ISTI, 1984, 135; SJAJ
ZADARSKIH RIZNICA, 1990, 306; V. DELONGA,
2 66
1990, 39-89; p VEŽIĆ, 1991, 333; ISTI, 1991 , 22;
M. JURKOVIĆ, 1992, 85; ISTI, 1995, 225-240;
ISTI, 1996, 237-256.
Mj
Katuni kraj Omiša, Kreševo
IV. 146. dvosjekli mač, početak 9. stoljeća
željezo
ukupna dužina: 99,5 cm, dužina nakrsnice: 9,6
cm, širina sječiva: 6,5 cm
Arheološki muzej Split, inv. br. S 141.
Pronađen je oko 1930. prigodom krčenja za
vinograd na položaju Zgon u selu Kreševo. Bliže
okolnosti nalaza nisu poznate. Dvodjelna
jabučica s trokutasto oblikovanim vrhom i kraća
nakrsnica zaobljenih rubova tauširane su gusto
raskucanom mjedenom žicom. Sječivo po sredi-
ni ima kanal (Blutrinne). Prema Petersenovoj
tipologiji pripada mačevima H-tipa.
Literatura.' Z. VINSKI, 1977-1978; ISTI, 1981, 17;
ISTI, 1983, 475; ISTI, 1985, 93.
M.P.
 IV. 146.
-- -- ~

K/jaci kraj Drniša IV. 147a.

IV. 147. ostaci oltarne ograde, 9. stoljeće

a. plutej
muljika
dužina: 70 cm, visina: 89 cm. debljina: 12 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2934.
Plutej ima rebra za ,poj s pilastrom na obje
strane. Na ukrasnom polju pod arkadom je križ s
palme tama pod vodoravnom hastom i rozetama
nad njom, što je si mbolički prikaz raja, baštinjen
iz starokršćanske i ranobizantske umjetnosti. Križ
i arkada ispunjeni su troprutom piet eni com, a u
uglovima iznad arkade su stil izirani ljiljani.
b. pi/asia I'
muljika
dužina: 30 cm, visina: 100 cm, debljina: 20 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2935.
Veći dio pilastra sa žlijebom na desnoj strani.
Sastavljen je iz dva ulomka. Na ukrasnom polju
je gusta pleterna mreza od troprute vrpce.
Literatura: N. GABRIĆ, 1971, 59-70; D. ]ELOV-
l'lA, 1981.
TB. IV. 147b.

267
 Kninsko polje, nedaleko od crkve Sv.
Đurđa
IV. 148. ulomak pilastra oltarne ograde, 8/9.
stoljeće
vapnenac
visina:
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inI'. br. 2607.
Sačuvan je gornji dio pilastra, na kojemu je rel-
jefni isrokraki križ spirainih završetaka krakova.
Motiv ispod njega je tropruta kružnica dijagonal-
no prekrižena. \a desnoj bočnoj strani pilasrra je
biljni ornament sastavljen od malih list ića i ukle-
sana pravokutna rupa nastala kao rezultat nje-
gove ponovne upotrebe.
Za muzejsku zbirku nabavljen je 1995. godine, a
do tada je kao spolija bio uzidan u južnu fasadu
tzv. "Bratske kuće" nedaleko od crkve Sv. Đurđa
u Kninskome polju. Uzidani ulomak pilastra, uz
još neke slično ukrašene spomenike na ovom i
susjednim položajima u svojim "Starinarskim
dnevnicima" bilježi i L. Marun.
Zanimljiv ornament na pilastru je istokraki križ
spiralno razvijenih krakova, pri čemu je vrijedno
istaknuti, da je ovo vrlo rijedak ovakav ukrasni
motiv u do sada poznarom repeI10aru hrvatske
predromanike. Vrlo je sličan križu s jedne ploče
iz nepoznatog dalmatinskog nalazišta (danas u
IV. 148.
268
Arheološkom muzeju u Splitu) datirane u 8-9.
stoljeće (M. P. Fleche-Mourgues et alii, 1993,
265). Sličan je i križu sa zabata iz dvoranske
crkve Sv. Sofije u Dvigradu u Istri iz kraja 8. stol-
jeća (kat. br. I. 24), a od europskih usporednica
posebno navodimo ovakav ukrasni motiv na
dekoriranirn ploča ma arkosolija ugrađe nog u
starokršćanski baptisterij u AJbengi u Italiji kra-
jem 8. sroljeća (J. HubeI1 - J. Porcher - W. F.
Volbach, 1968, sl. 269). Karolinškoj umjetnosti i
vremenu pripadaju i križevi ovakvog izgleda s
nadvratnika iz Toleda u Španjolskoj i Engelstadta
u Njemačkoj (K. Nahrgang, 1940). Stilizirani križ
spiralno razvijenih krakova urezan je i na
nakrsnici karolinškog mača iz Poletnice kod
Zadva~a iz posljednje četvI1ine 8. stoljeća (kat.
br. IV. 260).
Opravdano je stoga pretpostaviti da se negdje u
kninskoj okolici nalazila crkva opreml jena
namještajem s ukrasnim motivima preuzetim iz
repertoara karolinške umjetnosti iz svršetka 8. ili
samog početka 9. stoljeća.
Literatura: naobjavljen.
A.M.
Kninsko polje, Gugine kuće
IV. 149. dvosjekli mač, kraj 8. ili početak 9.
stoljeća
željezo
ukupna dužina: 96 cm, dužina bal ča ka : 15 cm,
nakrsnica: 10 x 2 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inI'. br. 928.
Slučajno otkriven 1907. godine prigodom
vađenja pijeska, u grobu ukopanom u zemlju, u
blizini GLIginih kuća Ll selu Kninsko polje. U
istom grobu pronađen je mač i naknadno
ostruge, koje su izgubljene. Nalazište nije arheo-
loški istraženo, ali je utvrdeno da irna još grobo-
va, pa se vjerojatno radi o groblju na redove. U
dijelU literature mač je pogrešno pripisivan
nalazištu Orlić. JabUČica ima sedam režnjeva. a
metalna žica koja se nalazila u žlijebovirna nije
sačuvana. Nakrsnica je kraća , ima zaobljene
rubove i nije ukrašena. Sječivo je damascirano, a
po sredini ima kanal (Blutrinne). Prema
Petersenovoj tipologiji pripada mačevima K-tipa.
Literatura: Z. VlNSK1, 1981, 27; ISTI, 1983, 486;
D. JELOVINA, 1986; M. ZEKAl'i. 1992, 133; L.
MAR l , 1998, 152.
M.P.
 inl okvirom vrata. Izradio ga je "Majstor kolja n-
skog pluteja", klesar ukupnog crkvenog
namještaja. S obzirom na to da se majstorovu dje-
latnost može smjestiti u prvu polovicu 9. stoljeća ,
čak i preciznije u ranije 9. stoljeće, tako bi valja-
lo datirati i crkvu.
Literatura: F. RADIĆ, 1900; D. JELOVINA, 1984,
227-242; M. JURKOVIĆ, 1995, 55-80; [Sn, 1997,
23-40.
Mj

rl r:
. .-O
,L i ~ .. :

. ...
D

•...
•..
~ -:
, , ....

,, ....

IV. 149. D ~ IV. 150.

Ko/jane Gornje, Crkvina
IV. 150. crkva nepoznatog titulara, prva
polovina 9. stoljeća
Crkva je prvi puta istraživana 1890, nažalost, vrlo
površno. Terenska dokumentacija iz tih istraži-
vanja nije sačuvana, tako da ni revizijska iskopa-
vanja 1956. godine nisu donijela bitnih novih
podataka. Kako je danas lokalitet potopljen aku-
mulacijskim jezerom HE " Penlča ", nije moguća
nikakva provjera, pa se danas raspolaže djelo-
mičnim tlocrtom građevine - amo zapadna
polovica, nastalim u vrijeme prvog istraživanja.
Ipak se, iz onoga što je ostalo, razabire da je riječ
o trobrodnoj bazilici (širina oko 5,70 m,
sačuvana dužina 13 m) kojoj brodove dijele
zidani stubovi izduženog presjeka. Sa zapadne
strane crkva je imala zvonik po sredini pročelja.
Crkva u Koljaninla jedan je od rijetkih primjera
pred romaničkih crkava sa sačuvani m dekoriran-
IV. 151. dijelovi portala crkve, prva polovina
9. stoljeća
vapnenac
širina vrata: 75 cm. debljina dovratnika: 20 cm.
širina dovratnika: 50 cm, visina dovratnika: 191
cm, dužina nadvratnika: 142 cm, visina nadvrat-
nika: 22 cm. širina nadvf'dtnika: 51 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inI'. br. 986, 987.
Portal pripada vratima pravokutnoga otvora.
Sačuvan je lijevi dovratnik i nadvratnik koji su
prerađeni dijelovi rimskih arhitektonskih eleme-
nata. Dovratnik je ispunjen gustom tropnItom
mrežom S križem na vrhu, a nadvratnik ima
ukrasno polje s nizom prekriženih polukružnih
tropnltih arkada u sredini kojih je križ, te još po
jedan sa svake strane.
Literatura: F. RADIĆ, 1900; D. JELOVINA. 1984,
234; A. MILOŠEVIĆ, 1998, 95
T. B.

269
 IV. 152. oltarna ograda, prva polovina 9. sto-
ljeća
vapnenac
ukupna širina: 4,55 m, visina na vrhu zabata:
3,20 m
Muzej hrvatsk ih arheoloških spomenika Split,
inI'. br. 2308, 2313. 2314, 2315, 2316, 2317. 2572.
2839
Oltarna ograda je rekonstmirana od ulomaka
pronađenih u ruševinama predromaničke crkve
istražene krajem prošlog stoljeća. Pluteji su veli-
kih dimenzija, dvostruke duljine u odnosu na
visinu s naglašenim vijencem. Površina im je
ukrašena mrežom od tročl anih učvorenih
medaljona u dvostmkom kvadratu, dakle po šest
medaljona u tri reda. Jednoga presijecaju
dvostruke troprute dijagonale, a drugi u
medaljonima ima motive rozeta , čvorova i golu-
bica. Ptice su na zdepastim i jakim nogama, a na
sitnoj glavici je naglašeno krupno oko. Ove go-
lubice koje s grozdom u kljunu obožavaju križ
zamjećuje mo i u zabatu koji nadvisuje prolaz
kroz ogradu. Cijela je ograda pripisana majstoru
koji je prema njezinom raskošnom pluteju s gol-
ubicama nazvan "Majstor kolja nskog pluteja".
Njegovom sc dlijetu pripisuju i ulomci oltarne
ograde pronađeni na Crkvini u Biskupiji kod
Knina tc u Ga lovcu kod Zadra. U potonja je d\'a
IV. 151.

IV. 152.

270
slučaja klesar realizirao vladarske narudžbe. 1900, 107-122; S. GUNJAČA, 1958. 11-12; D.
Reljefi mu se odlikuju izostankom motiva biljne JELOVINA, 1984, 227-242 N. JAKŠIĆ, 1984, 243-
inspiracije i vrlo nemirnim duktusom linija u kle- 252; V. DELONGA, 1966, 112-119.
sanju stereotipnih geometrijskih motiva čime se N.j. i V D.
naglašava kompleks hon'or vacui. Kapiteli su
vrlo razvijene forme i izrazitog plasticiteta pa to Ko/jane Gornje, Crkvina, grobni nalazi
majstora svrstava među najkvalitetnije klesare
svojeg doba u Hrvatskoj. Ranosrednjovjekovno groblje uz crkvu. Predmeti
potječu iz grobova koji su istraživani 1897. i
Ova je olta rna ograda uskoro doživjela preprav-
ke, još zasigurno tijekom 9. stoljeća. Dva su joj 1936. godine. O tim istraživanjima, osim neko-
pilasrra sa stupićima pod zabatom zamijenjena liko općenitih zabilješki, nije vođena nikakva
novim koje je klesao neki drugi majstor pa su dokumentacija.
upravo su ti danas ukomponirani u rekonstruk-
ciju iako su u istraživanjima pronađeni i veći IV. 153. grobni nalaz, prva polovina 9. sto-
ljeća
ulomci onih izvornih pilastara pripisanih
"Majstoru koljanskog pluteja". Prepravljanje a. par ostmga
ograde se još jasnije uočava na samoj trabeaciji bronca
koja je imala natpis svojom cijelom dužinom. dužina: 20 cm, širina: 9,2 cm
Arhitravi su sačuvani u ulomcima tako da je nat- Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
pis znatno oštećen i nije ga moguće restituirati u inI'. br. 1108-1109.
cijelosti. Ipak su pronađena dva ulomka arhitra- Masivne su. Ravni krakovi su im trokutastog
va s gotovo istovjetnim dijelovima natpisa ali presjeka i završavaju pločicama s po osam sre-
različite klesarske izvedbe, što potvrđuje raniji
brnih zakovica optočenih zrnatim nizom. Poduži
zaključak o zamjeni nekih dijelova oltarne
stožasti šiljci pri bazi su ukrašeni urezanim
ograde. motivom jelinih grančica , a ti ukrašeni dijelovi
Jednome su od navedenih natpisa pripadali pri vrhu i dnu omeđeni su zrnatim nizom.
ulomci s dijelovima teksta: (cancell)OS COI\- b. dijelovi garnitu.ra za zakopčavanje ostruga
STR(v)I ET CONFlRMARI C(. .. ). l. dva jezičca
(. ..l'NTER(,)APBSA, (. ..a(D S(ancto) bronca
APO(sto)LO (. .. ), ... SISCIPE VOTA QVE PRO dužina: 7,1 cmm širina: 4 cm IV. 153a·b.
T(uo sc. honore redimus ... ) te još neki sitniji
ulomci. Razabire se iz ulomaka ovog sadržaja da
je donator oltarnu ogradu podigao i učv rstio te
da je crkva bila najvjerojatnije posvećena jed-
nome od apostola.
Od drugoga su natpisa sačuvani dijelovi teksta
(. ..) T ET CVM OM(nibus .. ) SOBOLE HOS
CAl'l(n)CELLOS, CONSTR(u)ISSET ET CON-
FIRMARl CO(n)R(..) (. .)OB(t)INVIT AM(e)N,
što znači da je donator zajedno sa svojim potom-
cima oltarnu ogradu podigao i učvrstio, o čemu
je već bilo riječi i u prethodnom natpisu. Dijelovi
su sačuvanog teksta dviju različitih cjelina goto-
vo istovjetni: (cancell(OS CONSTR(u)1 ET CON-
FIRlvlARl C(. .. ) te CAN(n)CELLOS ... , ... CON-
STR(u)ISSET ET CONFIRMARl CO(n)R(..) pa je
posve razvidno da je sadržaj bio ponovljen. U
tekstu je osobito vrijedan navod izvornog latin- ..,. ~
-.
~.

skog naziva oltarne ograde - cancel/us. , ~

Literatura: REDOVITO TROMJESEČNO IZVJE-
ŠĆE 1891, 61; P. STANIĆ, 1892, 73-76; L. MARUN,
W ,

,.'
0 °

1986, 29; F. RADIĆ, 1896, 181, 254-255; ISTI,

27'1
 Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 1110-1111.
Štitastog su oblika. Pri vrhu imaju po šest sre-
brnih zakovica optočenih zrnatim nizom.
2. dvije petlje
bronca
dužina: 3 cm, širina: 5,l cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 111 2-111 3.
Ćetvnastog su oblika. Na gornjoj strani imaju
pločasto proširenje.
Literatura: J. FILIP, 1966, 617; D. JELOVINA,
1976; ISTI, 1984 237; ISTI, 1986.
M.P
IV. 154. grobni nalaz, prva polovina 9. stol-
jeća
a. par ostmga
bronca
dužina: 19 cm, širina: 9,6 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 1114-1115.
Masivne su. Ravni krakovi su im trokutaslog
presjeka i završavaju piočicama s po osam sre-
brnih zakovica opločenih zrnatim nizom. Poduži
stožasti šiljci pri bazi ukrašeni su urezanim
motivom jelinih grančica, a ti ukrašeni dijelovi
pri vrhu i dnu omeđeni su zrna tim nizom.
b. dijelovi gamitura za zakopčavanje oSlI1lga
1. dva jezičca
bronca
IV. 154a-b.
dužina: 5,8 cmm širina: 3,6 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 1116-1117.
Štitastog su oblika. Pri vrhu imaju po pet sre-
brnih zakovica optočenih zmalim nizom.
2. dvije petlje
bronca
dužina: 2,5 cm, širina: 4,5 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 1118-1119.
Ćetvnastog su oblika. I a gornjoj strani imaju
pločasto proširenje.
Literatura: J. FILIP, 1966, 617; D. JELOVINA,
1976; ISTI, 1986.
M.P.
IV. 155. grobni nalaz, prva polovina 9 . sto-
ljeća
a. pal' ostmga
željezo
dužina: 15,6 cm, širina: 7,6 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 1136-1137.
Ravni krakovi su im trokulastog presjeka, a
završavaju p ločicama s po šest zakovica
optočenih zmalim nizom. Baze stožastih trnova
obavijene su mjedenom opla rom ukrašenom ure-
zanim motivom jelinih grančica , te na oba kraja
obrubljenom zmalim nizom.
Literatura. D. JELOVI NA, 1976; ISTI, 1984 238;
ISTI, 1986
M. 'P.

i-
I
I

l I

[ I

IV.15~
--- - -- - - -- - - - - - --
272
IV. 156. grobni nalaz, prva polovina 9 . sto- - - -- - - - l
ljeća
a. par ostruga
željezo
dužina: 16 cm, širina: 8,6 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 1134-1135.
Ravni krakovi su im trokutastog presjeka, a
završavaju ušicama s narebrenim obodom.
Poduži trnovi stožastog su oblika i nisu ukrašeni.
Literatura. D. ]ELOVINA, 1984 238; ISTI, 1986
M. P.

IV. 156a. par ostruga, prva polovina 9 . sto-

ljeća
željezo
dužina: 12,7 cm, širina: 7,8 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 1138-1139
Ravni krakovi su polukružnog presjeka, a
završavaju dvostrukim ušicama. Poduži trnovi pri
vrhu su zadebljani.
Literatura.· F. RADIĆ , 1901, 4; D. ]ELOVINA,
1984, 239: ISTI, 1986. karike nalazi se po jedna ovalna jagoda. Na sre- IV. 156.
M.P. dini karike smještene su dvije nasuprotno
postavljene ovaine jagode. Sve jagode načinjene
IV. 157. sljepoočničarka, druga polovina 9. su od dviju šupljih, međusobno spojenih polutki,
stolj eća
a ti su spojevi ukrašeni naroskanom filigranskom
posrebrena bronca žicom. Dvije nasu promo postavljene jagode
visina: 8,6 cm, širina: 5,3 cm imaju pri vrhu kapljičasti izdanak. Prostori medu
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split, jagodama ukrašeni su naroskanom filigranskom
inv. br. 1196. žicom.
Pripada tipu sljepoočničarki s četiri jagode. Literatura: D. JELOVI:'<A, 1976; ISTI, 1984, 233.
Ukrašena je u donjoj polovici. Sa svake strane M.P

1- - - -, IV. 156a.

I I

I I

IV. 157.

273
 IV. 1;8. sljepoočničarka, 9. stoljeće
zlato
visina: 5 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split.
inv. br. 1184.
Pripada tipu s ljepoočničarki s jednom jagodom.
jagoda se sastoji od dviju šupljih polutki
načinjenih od tIligranske žice formirane u obl iku
cvjetnih latica.
LiteratIIra: D. jELOYI)1A, 1984. 233.
M.P.
IV. 158.
Koljane Gornje, Vukovića most
Oko 400 m zapadno od položaja Crkvina i oko
100 m sjeveroistočno od Yukol'ića mosta. s lijel'e
strane rijeke Cetine. slučajno su 1897. godine
otkrivena tri groba orijentirana u pravcu zapad-
istok. Prema navodima istraživača na istom mjes-
ni nije bilo više grobova. Grob l bio je zemljana
raka, u kojoj je pokojnik sahranjen u drvenom
lijesu oblijepljenom bijelom glinom. LZ lijevi bok
pokojnika otkriven je mač s pripadajućom garni-
turom. koji je izvađen prije istraživanja. L istom
su grobu naknadnim istraživanjem, uz noge
pokojnika, otkrivene ostruge s garnimrama za
zakopčava nje (jedna garnitura danas nedostaje).
Na pojasu pokojnika nalazio se željezni cjel'<rsti
pojasni okov. a iznad glal'e ulomak željeza. Z,1
koji je pretpostavljeno da bi mogao biti dio kre-
siva. Oba su predmeta takoder izgubljena.
Pokojnik u grobu 2 bio je sahranjen u zemlju bez
lijesa, a pored lijeve bedrene kosti otkriveni su
kresil'o i kremen. To je kresivo naknadno, u
274
dijelu literature, krivo pripisano prvom grobu.
Od trećeg groba sačuvale su se samo potko 1-
jenične kosti pokojnika.
IV. 159. grob l , kraj 8. ili početak 9. stoljeća
a. dvosjekli mat
željezo
ukupna dužina: 95 cm, dužina nakrsnica: 12,5
cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split.
inI'. br. 1120.
jabučica ima pet režnjeva. a žljebol'i su ukrašeni
rovašenom srebrnom žicom. l\'akrsnica je duža i
ima lako zaobljene krajeve. Sječivo po sredini
ima kanal (B1utrinne). Prema Petersenu pripada
mačevima K-tipa
h. dijelovi paiasne gamitllre mata
1. jezičac
bronca
dužina: 10,7 cm, širina: 3,l cm
Muzej hrvatskill arheoloških spomenika Split,
inI'. br. 1121
Polukružnog je završetka. Ima ojačan hrbar. Pri
IThu ima pet rupica za zakovice, od kojih su
sačuI'ane dl·ije.
2. okov
bronca
dužina plOČica: 4,5 cm, širina pločica: 2.8 cm
Muzej hryatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 1125.
Trolisnog je obli ka. U sredini, gdje se listolike
pločice spajaju. nalazi se po jedna. a na krajevi-
ma pločica po dl'ije zakovice kuglastih glavica.
3. tri okova
bronca
dužina: 5,4 cm. širina: 3 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split.
illi'. br. 1122-1124.
Ovalnog su oblika i ojačanog hrpta. Po sredini
obiju bočnih strana okova nalazi se po jedna
zakovica, a pri vrhu svakog okova plOČica s po
dvije zakovice.
4. kopča
bronca
ukupna dužina: 5 cm. širina pređice: ~.7 cm
~'Iu zej hrvatskih arheološkill spomenika Split,
inI'. br. 11 26.
Pređica je polukružnog oblika inarebrenog
oboda. a igla nedostaje. Okov je četvrtasti i ima
dvije zakovice.
c. par os/ruga
željezo
dužina: 18 cm, raspon medu krakovima 9 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inI'. br. 1128-1129.
Ravni krakovi su trokutastog presjeka i
završavaju predicama s narebrenim obodol11 i
okovom s dvije zakovice. Poduži stožasti trnovi
pri bazi su obavijeni mjedenom oplatom
ukrašenom motivom šrafiranih trokuta i na oba
kraja obrubljenom zrnatim nizom.
d. dUe!ovi garniture za zakopčavanje os/n/ga
1. jezičac
željezo
dužina: 5,4 cm, širina: 2,7 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inI'. br. 1130.
Štitastog je oblika. Pri vrhu ima pločicu s četiri
brončane zakovice.
2. kopča
željezo
ukupna dužina: 5 cm, širina pređice: 4,5 cm
Muzej lllvatskih arheoloških spomenika Split,
inI'. br. 1131.
Okov je četvrtastog oblika. Ima polukružnu
pređicu, a igla nedostaje.
3. petlja
željezo
dužina: 1,8 cm, širina: 3,5 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inI'. br. 1132.
Četvrtastog je oblika. s ovalnim proširenjem na
gornjoj strani.
Literatllret. F. RADIĆ, 1897,3-4; Z. VINSKI, 1970,
141; U. GIESLER, 1974, 530; D. JELOVINA. 1976;
Z. VINSKI, 1981, 25; ISTI, 1983, 485; D. JELOV-
INA, 1986
M. P.
___ J
IV. 160. grob 2, kraj 8. ili početak 9. stoljeća
a. kresivo IV. 159a-ll.
željezo
dužina: 7,4 cm, širina: 3,4 cm
Muzej h,vatskih arheoloških spomenika Split,
inI'. br. 1127.
Znatno je oštećeno korozijom. Ima stanjene i
prema unutra povijene krajeve, koji su djelo-
mično odlomljeni.
Li/era/urCl: D. JELOVINA, 1976; ISTI, 1986.
M.P IV. 160a.

275
 Korlat kraj BenkollC8 polju sačuvao se dio tijela i rep ptice. U man-
jkamm natpisu na luku [. .. Chroa)TORV(m) Flecit
IV. 161. pilastar oltarne ograde, 9. stoljeće. (?) .. .I, nasl u ćuje se dočetak latinskog genitiva
vapnenac hrvatskog etnonima (Chrvati, -0171111). Spomenik
širina: 34 cm. visina: 49 cm (baza stupa 5 cm) je pronađen na položaju goti čke crkve Sv. Nikole
:Vluzej M'atskih arheoloških spomenika Split, (Starog), gdje se pretpostavlja da je bila predro-
inI'. br. 2894. manička crkva srednjovjekovnog sela TihIići.
Ulomak gornjega dijela pilastra s bazom stupa
b. ulomci arhitrava
isklesanom iz istoga bloka kamena. Prema
vapnenac
položaju stupa to je bio desni pilastar na ulazu u
IV. 162a.
svetište. t.:krasno polje ispunjeno je dvostrukim
nizom kružnica povezanih mrežom rombova, a
sl'e je izrađeno od troprutill vrpci.
Literatu ra: neobjavljen.
T B.

IV. 161.

1) dužina: 62 cm. visina: 26 cm. debljina: 14 cm.

Kula At/agiĆB kraj BenkollC8, Crkva
Sv. Nikole (Starog]
IV. 162. dijelovi trabeacije oltarne ograde,
oko 880-890. godine
a. ulomak zabata
vapnenac
dužina: 43,5 cm, visina: 24 cm, debljina: 11 ,5 cm
~'iuzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inI'. br. 2589.
t.:lomak zabat<1 s kukama troprutih drški na van-
jskom rubu , oslonjenih na pojas s nizom tropru-
IV. 162b. tih petlji. Od ukrasne kompozicije u središnjem
visina natpisnog polja: 6-6,5 cm, visina slova: (3)
5-5,5 cm,
2) dužina: 44,5 cm. visina: 26.5 cm. debljina: 12
cm. visina natpisnog polja: 7,5 cm, visina slova:
4 cm
;\Iuzej hrvatskih arheoloških spomenika Split.
inI. br. 1070, 2307.
Clomci arhitral'a oltarne ograde s kompozicijom
razdijeljenom u tri pojasa. I\a niz troprutih kuka
položenih na profi lirano rebro. nastavljaju se tro-
prute petlje. a pod njima je natpiS:
1. [..Go'IDIDRAGO El... )
2. I ... edificavi (h)anc 1] DO(mu)M D(ei) AD
Olnorem ... )
(" ... Godidrag .... sagrad i ovu kuću. Božju u
čast...")
lako se tekstovni ulomci izravno ne spajaju,
sadržaj upućuje na podatak o gradnji crk\'e i

276

zaslužnom donatoru, Njegovo ime nije se
sačuvalo u cijelosti, a oČigledno je da potječe iz
slavenskog imenskog fonda, Najvjerojatnije je
glasilo Godidrag (lat. Godidrago), a možda i
Zdedrag (lat. Sededrago, Sedidrago, ,.) ili tome
slično, što se zaključuje po fragmentamom antra-
ponimu sačuvanom u !ekstll na ulomku arhitrava,
Literatura: I. OSTOJIC, 1964, 109; VODIČ, 1979,
49; v, DELONGA, 1996, 194-195,
V. D,
e, pi/asta/oo/tame ograde
vapnenac
širina: 37 cm, visina: 56 cm. debljina: 14-16 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv, br. 2610,
Ulomak vjerojatno donjega dijela pilastra, čije je
središnje polje ispunjeno troprutim vrpcama koje
oblikuju dvostruki niz kružnica povezanih
mrežom rombova, Prema sačuvanom žlijebu s
lijeve strane, to bi bio lijevi pilastar na ulazu u
svetište,
Literatura: neobjavljen,
T B,
Kula At/agićs krsj Benkovcs, CrkJIS IV. 162b.
Sv. petra
IV. 163. zabat oltarne ograde, 892 - oko 910.
god.
vapnenac
dužina: 58 cm, visina: 59 cm, debljina: 11.5 cm
Muzej hrvatskill arheološkili spomenika Split,
inv, br. 1140,
Veći dio zabata na prednjoj strani razdijeljen je u
nekoliko ukrasnih pojaseva i natpisom na luku,
Rubovima teku troprute kuke koje se naslanjaju
na profilaciju pod kojom je ukras troprutih petlji
(pereca), Središnja kompozicija, obrubljena
motivom užetom, ispunjena je trima troprutim
učvoreninl kružnicama s motivom višelatičnog
cvijera u svakom polju, U trokutastom poljU,
među donjim krajevima zabata je grozdoliki
ukras, a u vrhu manja tropruta kružnica s
"okom",
U sačuvanom natpisu [..B[VDIMER[ius".] resti-
tuira se ime Budimira (Budimerius), lokalnog
velikaša i župana koji je, zacijelo u svojstvu
donatora bio spomenut u natpisu na olrarnoj
ogradi. Pretpostavka je da se Budimir iz ova.ga
natpisa može identificirati s jedninl od dVOJICe
istaknutih hrvatskih dostojanstvenika istoga
imena, a koji se u funkciji dvorskog župana
(Budimira / Bundimena / zuppano pa/alii) ili
župana kneginje (Budimiro / Bondumem / zup-
pano commilisse) spominju u ispravi kneza
Mucimira, izdanoj uBijaćima 892, godine IV. 163.
277
 Literatura. F. RADIĆ, 1901,49-50; F. ŠIŠIĆ, 1925,
391, 394; Lj. KARAMAN, 1930 83; NI. BAllADA,
1937, 75, 77-78; I. OSTOJIĆ, 1964, 108; R.
M IHALjČIĆ - L. STEIKDORFF, 1982, 32; F.
SMILjAN1Ć , 1989, 429; V. DELONGA, 1996, 192-
193
VD.
Lepur; kraj Benkovca
IV. 164. crkva Sv. Martina, ranokršćanski
kompleks 5-6. stoljeće, obnovljen II 9. sto-
ljeću
Nakon što je tijekom 1992. godine u
Domovinskom ratu bila minirana i porušena
katolička seoska crkva na groblju u Lepurima,
pristupilo se 1996. godine arheološkim istraži-
vanjima radi njene obnove. Utvrđeno je da jed-
nostavna srednjovjekovna crkvica s pravokut-
nom apsidom počiva na ran okršćans kom i pre-
dromaničkom sakralnom kompleksu. Piva crkva
podignuta II 5. ili 6. stoljeću, bila je jednostavna
pravokutna građevina s polukružnom apsidom
kojoj je vanjsko lice poligonaino. Crkvi su potom
prigrađene i pravokutne prostorije jednake širine
s obe uzdužne strane, a u južnoj je prigradnji
postavljen i krstionički zdenac. U 9. stoljeću
kompleks je znatnije obnovljen ne mijenjajući
gabarite. Bočnim su prigradnjama dograđene
polukružne apside, pa je tako njillov istočni dio
pretvoren u kapele. Glavna je crkva dobila četiri
nosača sagrađena od ostataka ranije rimske
arhitekture koji su podržavali kupolu. Svi su
prostori tijekom 9. stoljeća presvođeni , a dobili
su i pod od kamenih ploča na koj ima su i danas
sačuvani utori za usac1ivanje pilastara oltarnih
ograda. Svako je svetište dobilo svoju ogradu
koja je bila postavljena otprilike na polovici
dužine svake kapele, dok je olta rna ograda
glavne crkve bila pod kupolom. Svaka je oltarna
ograda bila opremljena donatorskim natpisom na
arhitravu i svaku je ogradu izradila druga kle-
sarska radionica. Prema stilskim odlikama reljefi
su isklesani u vrijeme hrvatskih knezova
Trpimira (oko 840-864) i Branimira (879-892).
Kompleks je postradao tijekom 13. stoljeća, a na
njegovim je ruševinama sagrađena skromna
seoska crkvica valjda II 14. stoljeću. Istraživanja
su II tijeku.
Literatura: neobjavljeno.
N}.

IV. 164.

I
I ~D6: L
rĐ
I ~

I
I j
J I:-l.
!
; 1clL l-
I
I
:l I
~
~
I
I
I
I
I fi
I
I ~
I
I hl------, r
I :
r
I '-" ~

I
l
I K· lu<
l~ G~
I
l.l(J
I o
Ii«~~
~~
I o
I
I
I ~
1---
------
_ Irr=,===_
27B

IV. 165. ulomak arhitrava oltarne ograde,
850-870. godine
vapnenac
dužina: 137 cm, visina: 20 debljina: 11 cm
Yluzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2718.
Arhitrav pripada lijevoj strani trabeacije. Sačuvan
je u punoj duljini od mjesta gdje se spajao sa
zabatom do zida u koji je bio u građen. lkrašen
je pasjim skokom, pod kojim je zalTšetak
posvetnog natpisa
... ERTVS ABBA HV:-JC DOMUM (edifi)CAVIT
Dio natpisa upozorava na darovatelja jedne od tri
oltarne ograde koliko ih je bilo u kompleksu
ruševina Sv. Maruna. Njegovo ime ima karakter-
IV. 164.
ističan gemlanski dočetak koji se javlja kod još
nekili misionara u Hlvatskoj, npr. Teudebeltus,
opat iz "ina (kat. br. IV. 186), Gumperrus,
prezbiter iz Sv. Marte u Bijaćima (kat. br. IV. 3). I\a
drugom natpisu koji je tekao rubom oltarne
menze, isklesano je emeritus abba (kat. br. IV. 168)
Literatura: neobjavljen.
Nj.
IV. 166. ulomak arhitrava oltarne ograde,
870-880. godine.
vapnenac
dužina: 50 cm, visina: 21 cm, debljina: II cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2662.
IV. 165.
279

IV. 166. Arhitrav trabeacije jedne od tri oltarne ograde u
kompleksu Sv. Manina ukrašen pasjim skokom i
kima ti onom pod kojim je početak posvetnog
natpisa:
(lin nomine Domi)l\1 lES' CHR(jst)I EGO
AVfE(m) KAR(olus')
Početak posvetnog natpisa darovatelja čije je ime
najvjerojatnije bilo Karlo, što ukazuje na širenje
imena Karla Velikog tijekom 9. stoljeća i u
Hrvatskoj. Olta ma je ograda isklesana u radioni-
ci vrlo karakterističnog likovnog izraza koja je
djelovala u vrijeme kneza Branimira i ostavila je
traga na mnogim lokalitetima.
Literatura: neobjavljen.
Nj.
IV. 167. ulomak luka oltarne ograde
vapnenac
dužina: 40 cm, širina: 21 cm, debljina: 11cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split.
Dio luka oltarne ograde koji je na obodu ukrašen
IV. 167.
IV. 168.
280
pasjim skokom, a u dnu motivom beskonačnog
troprutog čvora. Među njima teće dio natpisa sli-
jedežeg sadržaja: (I)O H(anne)S ELEClVS
\TE(m)PE...CIDE ... Spominje se neki Ivan čija je
fu nkcija povezana uz elekciju, pa se može
pomišljati na nekog biskupa. Stilski ulomak pri-
pada grupi spomenika koju najbolje predstavlja-
ju arhitravi s imenim kneza Branimira iz Muća i
Otresa, pa ga treba okvirno datirati vremenom
njegove vladavine. Na lokal itetu u Lepurima
pronađeno je još ulomaka s natpisom koji su pri-
padali ovoj cjelini.
Literatura: neobjavljen
IV. 168. ulomci menze oltara
vapnenac
a. dužina: 32 cm, širina: 26 cm, debljina: 11 cm.
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split.
inI'. br. 1723, 2574.
b. dužina: 24 cm, širina: 28 cm, debljina: 10,5
cm.
Ulomci oltarske s tragovima uklesanog križa po
sredini. Ka čeonoj strani bila je opremljena
posvetnom natpisom na kojem se spominje
neimenovani "nedostojni" opat .. .IN(m)ERllVS
ABB(as) i bogorod i čin atribut ... GENETRIX (Dei).
[na če se ovaj opat spominje i na drugom natpisu
s istog lokaliteta s dočetkom svojega imena
.. . Mils (kat. br. IV. 165).
Literatura. S. BAČIĆ, 1989, 91-93; V. DELONGA,
1965, 318-323; ISTA 1966, 199
Nj.
Ličko Lešće kraj Otočca IV. 170a.

IV. 169. par sljepoočničarki, druga polovina

9. stoljeća
bronca
visina: 12,2 cm, širina: 6 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 1321-1322.
Slučajno otkriven 1878. godine prlikom gradnje
temelja kuće. Pripadaju tipu sljepoočničarki s
četi ri jagode. Dvije jagode smještene su pri dnu,
a dvije po sredini karike. Jagode su oval ne,
šuplje, načinjene od dviju međusobno spojenih
polutki, te ukrašene ovalima od aplicirane fil-
igranske žice igranuliranim trokutićima. Dijelovi
karike između jagoda ukrašeni su naroskanom o
filigranskom žicom. O
Literatura: Z. VINSKI, 1949, 25. O
KS.

,~
'-------- ~
dužina: 7,8 cm, širina: 2,3 i 2,6 cm
Zemaljski muzej Sarajevo, inv. br. 607.
IV. 169. Zajedno s prethodnom kopčom (kar. br. N.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ I 170a), s kojom čini pojasnu garnituru, nađen je u
okrugloj kuli kastruma.
Mogorje/o kraj Čapljine Jezičac je dvodijelan s ušicom za provlačenje
remena s donje, neukrašene strane. Djelovi jezič­
IV. 170. okovi pojasa, kraj 8. stoljeća
ca međusobno su spojeni šarnirom kojega
a. kopča pridržavaju četiri srebrne zakovice o i vičene
pozlaćena bronca
nizom zrnaca. S tri iste takve zakovice bio je
dužina: 6,8 cm, širina: 2,2 i 3,8 cm pričvršćen za remen. Dio jezičca bliži remenu
Zemaljski muzej Sarajevo, inv. br. 606. pravokutnog je oblika s profiliranim dužim
Kopča je dvodijelna. Sastoji se od profilirane
stranicama. U otočkom iivotinjskom stilu, na
pređice koja prema osovini za iglu završava ovom dijelu jezičca rovašenjem je izveden lik
stiliziranim ptičijim glavama (urezima naznačene četveronošca koji se osvrće . Vrat i bedra životin-
oči i kljun). Stiliziranom životinjskom glavom je dodatno su ukrašeni urezima. Drugi dio jezič­
završava i igla pređice. Oko osovine igle je ea je štitolikog oblika sa stiliziranim pupoljkom
brončani okov, za pl očicu spojen s četi ri srebrne na vrhu. Glavni ukrasni motiv na ovome dijelu
zakovice oivi čene nizom zrnaca. Štitolika pločica su dvije isprepletene životinje, vrlo shematski
s tragovima pozlate na gornjoj strani u ukrasnom prikazane, te geometrijski ukras nasuprotnih
polju ima jednog četveronožca izvedenog šrafiranih trokuta.
rovaše njem u otočkom iivotinjskom stilu s Literatura. J. WERNER, 1961, 238-239; N.
naglašeninl urezima u predjelu vrata. MILETIĆ, 1963. 53; ISTA, 1963a, 157; M. ZEKAl'l,
b.jezičac 1994, 68-69
pozlaćena bronca A.M

2B'I
IV. 170b. IV. 172. koplje s krilcIma, kraj 8. stoljeća
željezo
dužina: 46 cm
Zemaljski muzej Sarajevo, inI'. br. 6773.
Koplje sa damasciranim šiljkom u obliku lovoro-
va lista. l\'a relativno dugačkom tu ljcu ukraše-
nom kanelirama dva su krilca paralelna sa
Šiljkom.
Literawra: N. MILETIĆ. 1979, 145-151; ISTA,
1991 , 202-203; M. ZEKAN. 1994, 60.
A. JI.
o o
o
o

il

'%', o j J~

IV. 171. dvosjekli mač, početak 9. stoljeća

željezo
dužina: 94,4 cm
Zemaljski muzej Sarajevo, inI'. br. 11 3-
Mač ima jabučicu sa sedam režnjeva i relativno
kratku nakrsnicu. Dvosjekla oštrica mu je dam-
ascirana. osobito u kanalu (B1utrinne) po sredini
sječ iva . Prema Petersenovoj tipologiji pripada
mačevima K-tipa. Vjerojatno je grobni nalaz
(možda s kopljem kal. br. IV. 172 i izgubljenom
bojnom sjekirom) nedaleko od okrugle kule kas-
truma.
Literatura: Ć. TRUHELKA, 1914, 240-242; Z. VlN-
SKI, 1981. 20. 27; ISTI. 1983, 487: M. ZEKAN,
1994. 56 IV. 172.
A.M.
- -----'

IV. 171.

2B2
IV. 173. jezičac pojasa, početak 9. stoljeća
- - - - -----. IV. 174.
pozl aćena bronca
dužina: 9 cm, širina: 3,3 cm
Zemaljski muzej Sarajevo, inI'. br. 1869.
jezičac je U-oblika sa završetkom u obliku izraz-
ito stilizirane životinjske glave. Pripada remenu
pojasa mača za koji je bio pričvršćen ravnim
dijelom na kojemu je pet srebrnih za kovica
oivi čenih nizom zrnaca. Ukrašen je na obje
strane. Na licu, sa sačuvan im [[agovima pozlate,
u dva četvI1asta polja f"dsporedena je po jedna Morinje kraj Šibenika, crkva SJ/.
osmerol a tična rozeta koju iz uglova kvadrata Lovre
podržavaju po dva listića. Na glatkome naličj u je
ugraviran motiv jelove gra n či ce, a na stiliziranoj IV. 175. ulomci luka oltarne ograde, sredina
životinjskoj glavi dvostruka cik-cak ma. jezi čac 9. stoljeća
je nađen u prostoriji sa zapadne strane okrugle vapnenac
kule. a. dužina: 39 cm, visina: 21 cm. debljina: 9 cm
Literatura: J. \XIERi\"ER, 1961, 237; N. MILETIĆ. b. dužina: 35 cm, visina: 21 cm, debljina: 9 cm
1963,54; ISTA, 1963a, 157, M. ZEKAI\, 1994,70. Županijski muzej Šibenik.
A. M. Dvije stope luka oltarne ograde s pasjim
skokom na obodu i sa sačuvanim dijelovima
1- ---- natpisa na luku: (pecat)OR: ET + EGO: C
... (e)T SCI FLOR(janj)
Literatura: K. STOŠ IĆ, 1941: V. DELOI\GA, 1966:
. JAKŠIĆ - Ž. KRl\'ČEVlĆ, 1997, 99
Nj.

IV. 175.

e@ ~
I O

~»'>1 »)
O
IV. 175.

IV. 173. I
L __ _ _ __ _ _

IV. 174. privjesak, sredina 9. stoljeća

pozlaće n o srebro
visina: 3,2 cm, Širina: 1,1 cm
Zemaljski muzej Sarajevo, inI'. br. 403.
Privjesak je ovalnog oblika. Optočen je filigran-
skom žicom, a površina mu je ukrašena zrncima.
Literatura.' I. ČREMOŠI\IK, 1951, 248.
M.P
IV. 176. ulomak luka oltarne ograde
vapnenac
visina: 15 cm. dužina: 33 cm, debljina: 9,5 cm,
visina natpisnog polja: 6 cm, visina slova: 2-4 Clll
Županijski muzej Šibenik.

283
 Ulomak tjemena luka s račvalištem kuka koje
teku u suprotnim smjerovima. U donjem pojasu
je natpis ... SIMO XVII IN[dictione .. .l, a sadrži
ostatak formule datacije navedene po kršćanskoj
eri s indikcijskim dodatkom.
Literatura: Z. GUNjA ČA, 1976, 23; V. DELONGA,
1996, 147-148; K. JAKŠIĆ - Ž. KR.! ČEV1Ć. 1997,
98.
VD.
IV. 176.
IV. 177. kamenica, 9. stoljeće
vapnenac
širina: 70 cm, visina:75 cm, debljina stijenke: 12
IV. 177. cm.
2B4
Županijski muzej Šibenik.
Arheološki muzej Split.
Nekoliko manjih komada pripada velikom
ulomku pravokutne kamenice od koje je
sačuvano dno i dvije stijenke. Kamenica je bila
zatvorena trima stranicama, a na začelju je bila
otvorena ili prislonjena uza zid. Pročei na strani-
ca, sudeći prema omamentalnom motivu kom-
poniranom u kvadratu, bila je kvadratnog oblika
(oko 100 x 100 cm). Desnu stijenku kamenice
ukrašavaju četiri troprutom učvorene kasete s
motivom rozete, svaki put različite. Od suprotne
su stijenke kamenice sačuvana samo dva ulomka
s tragovima troprutog motiva. Jedan od njih, s
oboda kamenice ima elipsastu bazu stupića,
izrazito plastično oblikovanu. Tragovi takvih
dviju elipsastih baza, posve otučenih, naslućuju
se i na suprotnoj, dobro sačuvanoj stranici.
Prednja strana sačuvana je preko više od
polovice, a na njoj je isklesana tropruta kružnica
koja joj zauzima cijelu površinu. U središtu je
umbo. S njom se prepliće beskon ačni niz tropru-
tih segmentnih lukova koji se presijecaju, lome i
vrhovima ispunjavaju kutove kvadrata.
Literatura.' N. JAKŠIĆ - Ž. KRNČEV1Ć. 1997. 100-
106; M. PASCAL FLECHE-NOURGE ET ALO.
NJ.
Morpo/ača kraj Benkovca, Tubića
kuće
Prigodom krčenja \'inograda, na položaju 300 m
udaljenom od Tubića kuća u Morpolači , 1908.
godine devastirano je groblje na redove s ukopi-
ma izvršenim u običnim zemljanim rakama.
Dvije godine poslije otkupljen je veći broj nalaza
iz tih grobova. Danas se mogu identificirati samo
mač i jedna ostruga. Mač, kojemu je odlomi jena
jabučica, u dijelu literature pogrešno je pripisivan
nalazištima Plavno kod Knina (jabučica) i Gračac
kod Skradina (sječivo).
IV. 178. dvosjekli mač, kraj 8. ili početak 9.
stoljeća
željezo
ukupna dužina: 89 cm, dužina nakrsnice: 8,2 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br 1094, 2094.
Dvodjelna jabučica ima trokutasto oblikovani
vrh. Kakrsnica je kratka i masivna. Po sredini
sječiva je kanal (Blutrinne). Prema Petersenu pri-
pada posebnom tipu l.

L jezne zakovice na željeznom trnu drška.
IV. 179. ostruga, kraj 8. ili početak 9. stoljeća
željezo
dužina: 13,5 cm, širina: 7 cm
Muzej hrvatskih arheološkill spomenika Split,
inv. br. 2467.
Ravni krakovi su trokutastog presjeka i
završavaju ušicama. Baza kraćeg stožastog šiljka
ukrašena je prstenastim zadebljanjem.
Literatura. D. JELOVINA, 1976; Z. VINSKI, 1977-
1978; ISTI, 1981, 14; ISTI, 1983, 471; D. JELOV-
INA, 1986; M. ZEKAN, 1992, 133; L. MARUN,
1998, 162-163, 192-193
M.P.
- ~ I
1 0 --
Mostar, Vukodol IV. 178.
Grob je otkriven 1964. godine tijekom zaštitnih
arheoloških iskopavanja pokraj rimskog srednjo-
carskog paljevinskog groblja. Svi predmeti bili su
pohranjeni u Muzeju Hercegovine u Mostaru, ali
su izgubljeni tijekom nedavnoga rata u Bosni i
Hercegovini.
IV. 180. grob 5, kraj 8. ili početak 9. stoljeća
Metalni okovi voj ničkog stijega i ostruge iz ovoga
groba vrlo su rani karolinški nalazi. Vjerojatno su
proizvedeni krajem 8. stoljeća . No, kako su u
grobu nađene dvije ostruge, koje međusobno ne
č in e par, moguće je da su bile u upotrebi i kas-
nije, tijekom 9. stoljeća. To djelOmično potvrđuje
i nalaz mača iz ovoga groba, koji je popravljen
nakon što mu je otpala jabučica.
a. dvosjekli mač
željezo
ukupna dužina: 79,7 cm, dužina nakrsnice: 9,3
cm
Jabu č ica nedostaje, ali je na mač naknadno bio
pričvršćen drveni držak, što potvrđuju dvije žel-
Nakrsnica je duža, neukra šena i ponešto
oštećena. Sječivo je prelomljeno i nedostaje mu
vrh. Po sredini in1a kanal (Blutrinne).
b.ostmga
bronca
Ravni krakovi su joj trkoutastog presjeka i
završavaju srcolikim pločicama s jednom zakovi-
com. Trn nedostaje.
c. ostmga
bronca
Ravni krakovi su joj trkoutastog presjeka i
završavaju četvrtastim pločicama s po četiri
zakovice. Trn nedostaje.
d. okov stijega
željezo
Masivan je. Ima dugi trn i facetiranu glavicu.
e. okov stijega
srebro
U obliku je koluta sa zadebljanim rubovin1a
ukrašeninl urezanom cik-cak linijom, a načinjen
je od savijenog srebrnog lima.
Literatura: V. ATANACKOVIĆ-SALČrĆ, 1966,
159-162; Z. \l[NSKI, 1981 , 29; ISTI, 1983, 490;
ISTI, 1985, 71; M. ZEKAI"l, 1994, 57.
M. P. IV, 179,
285
1- jednoj cjelini. Povijesnim i kronološkim podaci-
• ma izdvaja se dio natpisa uklesan na krajnjem,
desnom arhitravu, gdje se navodi ime kneza
• Branimira i godina 888. Taj je ulomak otkriven
1871. godine. u krugu crkve Sv, Petra, dok su
ostali ulomci s kojima čini cjelinu, uglavnom
pron ađeni revizijskim arheološkim istraživanjima
na lokalitetu od 1975-1987, godine,
Arhitravi su oblikovani u tri pojasa: kuke u gorn-
jem, trop rute petlje u sredini i natpis u donjem
pojasu, Na desnom arhitravu natpis s prednje,
prelazi i završava na donjoj, užoj strani grede,

~, i.

O ,

,
tl

IV, 180a-e, Muć Gornji, CrInnI Sv. Petra

IV. 181. djelovi trabeacije oltarne ograde,
888. godina
vapnenac
L ulomak arhitrava
visina: 25 cm, dužina: 41,5 cm, debljina: 11 ,5 cm
2, ulomak arhitrava
visina: 25 cm, dužina: 30 cm, debljina: 12 cm
3, zabat s ulomkom arhitrava
visina: 55 cm, dužina: 37 cm, debljina: 11 cm,
visina: 10,5 cm, dužina: 11 cm, debljina: 13.5 cm
4, ulomak arhitrava
"isina: 25 cm, dužina: 87 cm, debljina: 12 cm
1-3, Muzej hr\'3tskih arheoloških spomenika
Split. inv, br. 2303, 2304, 2302; 4, Arheološki
muzej Zagreb,
Više ulomaka trabeacije oltarne ograde iz pre-
dromaničke cr~"e Sv, Petra u Muću Gornjem
ističu se kvaliletnom klesarskom izvedbom, oso-
bito bogatim epigrafičkim sadržajem i vrsnim
latinitetom, Premda je trabeacija sačuvana u
dijelovima, usklac1enost likovnih i epigrafičkih
elemenata na ulomcima potvrđuje da se radi o

286

Istim rasporedom ukras se nastavljao vanjskim
rubom zabata, dok je natpis ispunjavao pojas na
luku. Od zabata se sačuvao samo dio lijeve
strane. pa je rekonstrukcijom spojen s počemim
dijelom desnog arhitrava. Natpis na dijelovima
trabeacije glasi:
1. + IJ\TENDE CHR(ist)E CELV(m)Q(ve) R[ege]
2. "ITI SALV(atio)NI TIBI Q[ve .. .]
3. [. .. J [t)VTVS VENIAT[per)PROVIDE[ntiam)
B(eati) PETRl LJ
4. [temporibus dom(i)ni ducis/principis. com i-
tis?/J BRA~lMIRJ Al\1\OR(vm) CHR(ist)I SACRA
DE VIRG(ine) CARNE(m) VT SV(m)P(sit)
S[acrvm] DCCCLXXX ET VIII VIQ(ve):
I'lDIC(tione).
(Tč ini Kriste da Tebi koji kraljuješ na nebu i koji
si spasenje . ... zaštićen dođe po zagovoru
blaženoga Petra .. . U vrijeme gospodara kneza
(vladara ?) Branimira, 888. Godine od kada je
Krist uzeo Sveto Tijelo od Svete Djevice i šeste
indikcije. ")
Od pronalaska arhitrava s Branimirovim imenom
do danas, ovaj spomenik ne prestaje biti pred-
metom proučavanja , poglavito zbog svoje povi-
jesne vrijednosti, i što pQ[vrc1uje bogata bibli-
ografija u kojoj se mogu naći razna čitanja i
tuma čenja teksta. Posljednja se natpisom bavila
M. Matijević-Sokol, koja je na temelju dosad
pronac1enih ulomaka ponudila rekonstrukciju
teksta, koju ovdje donosimo.
Od zaziva Isusa Krista do završne formule dat-
acije, natpis je prožet izrazom punim poetske
duhovnosti. Sadržaj mu je religiozan, koliko i
donacijski. Natpis je dao uklesati neki, imenom
nepoznati, međutim . ugledni crkveni ili svjetovni
donator na oltarnoj ogradi svoje zadužbine.
Posvetio ju je sv. Petru, s ciljem da mu bude
IV. 181.
zagovornikom i od pomoći , kako bi siguran i
zaštićen stao pred Spasitelja. Taj čin zbio se za
vladanja kneza Branimira , 888. godine po
kršća nskoj eri, kada pada i 6. indikcija, što je
navedeno u fOll1lUli datacije na završetku natpisa
na desnom arhitravu. Prema mišljenju M. Barade,
natpis je bio postavljen izmec1u 25. III i 31. VIII.
888. godine. L. Margetić, a potom i M. Zekan,
povezali su ovaj događaj uz graditeljsku djelat-
nost biskupa Teodozija u razdoblju nakon preuz-
imanja splitske nadbiskupije 886. godine, tj. u
vrijeme poslije smrti cara Bazilija 1., 887/888.
godine, kada je Branimir na vrhuncu svoje moć i
i kada njegov biskup Teodozije sjedi na splitskoj
biskupskoj stolici.
Literatura. Š. LjUI31Ć, 1874; F. RAČKI, 1874; ISTI,
1877,8-14, 374-384; J. BRUNŠMlD, 1912, 129; F.
ŠIŠIĆ, 1914, 123; ISTI, 1925, 393; Lj. KARAMAN,
1930, 80: ISTI. 1943, 46; M. BARADA, 1942, 241:
A JADRlJEVIĆ, 1958, 89-90; I. BAŠIĆ, 1965, 28;
D. ]ELOVINA, 1968, 200; K. KLAIĆ, 1971, 257;
ISTA, 1990, 69; S. GUNJAČA - DJELOVINA,
1976. 94; F. OREB - M. ZEKAN, 1978/1979, 218-
219; M. TADIN, 1980, 63; Ž. RAPANIĆ, 1981, 180-
183; R. MlHALJČI Ć - L. STE! -DORF, 1982. 42; E.
HERCIGONJA, 1985, 41; J. LUČ iĆ - M. ZEKAK,
1989, 268, 270; D JELOVIM, 1989, 29; J. BRAT-
ULIĆ, 1990, 53-55; L. MARGETIĆ, 1990; M.
JURKOVIĆ - B. KLIČI NOVIĆ, 1992. 92; M.
ZEKAN, 1993, 407-411 ; I. GOLDSTEIN. 1995,
264-265; V. DELONGA, 1996, 121-124: ISTA,
1997, 46-48: L. MARGETIĆ, 1997, 17-20: M.
MATIJEVIĆ-SOKOL, 1997, 242; R. KATIČIĆ , 1998,
253-254; M. MATijEVIĆ-SOKO L - V. SOKOL,
1999,61-66.
V. D.
2B7
 Nin
IV. 182. relikvijar sv. Asela, prva polovina 9.
stoljeća
drvo, srebrni pozlaćeni lim
dužina pri dnu: 20,5 cm, dužina na vrhu: 17 cm,
dužina na suženom djelu: 13 cm, visina: 34,5 cm,
debljina pri dnu: 5 cm, debljina na vrhu: l cm
Riznica župne crkve u Ninu.
Sastavljen je od drvenog okvira sa svih strana
prekrivenog srebrnim pozlaćenim limom koji je
na poleđini i na uskim bočnim stranama ukrašen
iskucanim geometrijskim i biljnim ornamentima.
Oplata na bočnim i dijelom na prednjoj strani
vjerojatno je iz 14. stoljeća , kada je relikvija!'
zbog znatne oštećenosti bio popravljan. Glavni
figuraini prikaz na prednjoj je strani složen u
dvije zone. U gornjoj je, u kvalitetnijoj izvedbi, u
mandorli iskucan lik Krista Pantokratora na
IV. 182.
lice ukrašenom prijestolju koji desnom rukom blago-
2BB
sivlja, a lijevom pridržava knjigu oslonjenu na
lijevo bedro. U donjem pojasu tri su svetaćka
lika: sv. Ambroz - milanski biskup (t 397. godi-
ne), njegova starija sestra sv. Marcela i sv.
Anselmo - đakon, vjerojatno također iz Milana.
Likovi svetaca, ujednačene veli6ne, isku can i su
u plićem reljefu s naglašenije stiliziranim crtama
lica, ruku i naborima odjeće. Sv. Marcela,
prikazana kao djevica i sv. Ambroz (odjeven u
misnicu) kao klerik, stoje uzdignutih ruku, dok
sv. Anselmo (kao i Ambroz) s tonzurom na glavi,
stoji odjeven u dalmatiku držeći u desnoj ruci
kadionicu (Vidljiva je na starim fotografijama
relibrijara; taj dio danas nedostaje). Zanimljivo je
primijetiti da oblik kadionice gotovo da i nema
tipoloških sličnosti s onom, otprilike istovre-
menom, pronađenom kod izvora Cetine (kat. br.
IV. 119). Kadionica u Anselmovoj ruci je dvodi-
jelna (s poklopcem), okruglog oblika i po načinu
izvedbe, čini se vrlo masivna. Po tim osobinama
vrlo je slična okruglom tipu dvodijelne lijevane
brončane kadionice kakva je, primjerice, nađena
u Monchengladbachu (danas u Schniitgen-
Museumu u Kolnu), a vjerojatno je nastala oko
800. godine (E. Wamers, 1983). Ta je, opet, u
tipološkom pogledu potpuno usporediva s prib-
ližno todobnim likovnim prikazima kadionica na
umjetničkim izrađevinama karolinškog doba
(usp. prikaze kadionice na pločici bjelokosnih
korica Lorškog evanđelistara u Victoria and
Albert Museumu u Londonu iz 810. godine ili
kadionicu u prijepisu Boethiusovog djela De
institutione arithmetica, fol. 107 v, u
Staatsbibliothek u Bambergu iz 845. godine).
Sva tri svetačka lika na prednjoj strani moćnika
stoje pod arkadama, pri čemu valja istaknuti da
je motiv višestrukih (najčešće trostrukih) arkada
u karolinškoj umjetnosti vrlo omiljen. Za
usporedbu navodimo slično koncipiranu prednju
stranu glasovitoga srebrnoga pozlaćenoga
relikvijara-burse iz Engera (oko 780. godine),
danas u Staatliche Museum u Berlinu ili, pak,
slično koncipiranu prednju stranu relikvijara iz
riznice katedrale u Cividaleu, okvirno iz 9. stol-
jeća Q. Hubert -]. Porcher - W. F. Volbach, 1968,
212, 289). U Hrvatskoj toga vremena arhitekton-
ski motiv višestrukih arkada posebno se često
koristi u skulpturi tj. na plutejima oltarnih ogra-
da i na sarkofazima. Među već spomenutim
nalazima ranokarolinškog doba u ovim prostori-
ma, motiv trostruke arkade, nalazi se i na lopud-
skom relikvijaru (kat. br. III. 10) i na kadionici s
izvora Cetine.
Za datiranje i kulturno određenje relikvijara Sv.
Anselma zanimljiva je i njegova poleđina na
kojoj su isklju čivo geometrijski, plitko iskucani
ornamenti. Isto kao i na prednjoj strani ras-
poređeni su u dvije zone, no na poleđini su obje
zone jednako tretirane: imaju po četiri križno ras-
poređene rozete. Ovakav koncept ukrašavanja
zadanih površina prisutan je i na dnJgim pro-
duktima europske umjemosti, najčešće u 8. i 9.
stoljeću , poglavito na nakimim izrađevinama
(knJžnim fibulama merovinškoga razdoblja, ].
Hubert - ]. Porcher - W. F. Volbach, 1967, 235,
236), skulpturi (pluteji iz Valbandona, kat. br. I.
66) i proizvodima ziatarskog obrta (relikvijar iz
Ellwangena, ]. Hubert - ]. Porcher - W. F.
Volbach, 1968, 260). Istom vremenskom rasponu
i kulturnom ishodištu pripadaju i plosnati
istokraki, u knJg upisani križevi kakvi su isku-
cani u donjoj zoni ninskog moćnika (usp. nad-
vramik iz Geisenheima kod Nassaua u
Njemačkoj iz 8. stoljeća , K. Nahrgang, 1940, 62).
Ninskom relikvijaru, zbog naglašene jednos-
tavnosti i stilizacije u obradi ljudskih likova, nije
moguće pouzdanije odrediti vrijeme nastanka
niti radion ičko ishodište. No, s obzirom da
sadržava moći sv. Anselma (vjerojatno đakona iz
Milana), kao iprisumost dnJgih milanskih sveta-
ca na reljefima, biskupa sv. Ambroza i sestre mu
sv. Marcele, pretpostavlja se da je u Dalmaciju
dospio posredstvom tamošnjih misionara, dakle je poslije osobno prenio njegove moći iz [talije IV. 182.
naličje
kao proizvod sjevernoitalskih zlatarskih radioni- CF. ŠišiĆ, 1925, 308-309). Slične podatke o
ca, svakako nakon propasti Deziderijeve langob- franačkinl misionarima iz sjeverne Italije bilježi i
ardske države. S obzirom da je sv. Anlbroz Sclavontm regnum Grgura Barskog iz 12. stol-
postao i zaštitnikom prvoga benediktinskoga jeća.
samostana u Ninu, kojemu je opat Teudeben Literatura. L JElIĆ, 1898; l. PETRICIOLI, 1969,
oko 880. godine uredio svetište nad nekadašnjinl 299-356; M. KRLEŽA - M. GRGIĆ, 1972; M. DOM-
poganskim hramom, vjerojatno je da su upravo JM'!, 1983; I. PETRlCIOLI , 1997, 55-59; N.
benediktinaci iz milanske opatije Sv. Ambroza u JAKŠIĆ, 1998; [STI, 1999.
prvoj polovini 9. stolj eća u ovom dijelu AM.
Dalmacije obavljali misionarsku djelamost (N.
J akšić , 1998). Da su, pak, upravo sjevernoitalski IV. 183. relikvijar nepoznatog sveca, kraj 8.
misionari propovijedali i pokrštavali u ovom stoljeća ili početak 9. stoljeća
dijelu Hrvatske, dade se naslutiti i iz legende o drvo, srebrni lim, bronca, staklena pasta, kristal
sv. Ursu koja kaže da je kao Franak plemenita dužina: 24,5 cm, širina: 10 cm, visina: 12 cm
roda, već s osamnaest godina bio dobar vojnik Riznica župne crkve u Ninu.
na dvonJ Karla Velikoga. Tom je Ursu, naime, Relikvijar je i zrađen od drva u obliku sarkofaga s
prema zapisu iz 15. stoljeća, u njegovoj 26 godi- pokrovom na dvije vode. Poklopac je za kutiju
ni bilo naloženo misionarenje u Dalmaciji. Po spojen šarkama tako da se može otvarati. Cijeli
uspjelom završetku misije vratio se u Italiju, u moćnik je obložen srebrnim Iimom na koji su
Vicenzu, gdje je umro još za života Karim'a, koji aplicirani različiti ukrasi. Domina mne su isku-

289
 cane šesterolatične i osmerolatične pozlaćene
rozele različitog izgleda (četiri osnovna tipa),
nacnane šestarom. PO tri su rasporedene na
dužim stranama i na poklopcu, a po jedna na
kraćim stranama. Medu rozetama je bilo aplicira-
no 12 srebrnih , ovainih, tordiranom filigranskom
žicom oivičenih kasetica u koje je bilo umetnuto
drago kamenje ili raznobojna staklena pasta.
Većina ih nedostaje. I\'a uglovima prednje strane
relikvijara i na poklopcu četiri su male četvnaste
kasetice s umetcima iz staklene paste. Danas
nedostaju dvije. 1\a sljemenu poklopca pravilno
su raspoređena tri poliedarska ukrasa izradena
od kristala. Cijeli relikvijar stoji na četiri brončane
nožice u obliku krnje piramide.
Oblikom (škrinjica s dvoslivnim krovom) i
izborom ornamenata ovaj mali ninski relikvijar
konceptualno je sličan tzv. Mumminom relikvi-
janI iz opatijske crkve Saint Benoit na Loari, dati-
ranom u 8. stoljeće O. HubeI1 - J. Porcher - W. F.
Volbach. 1967. 281), a ovaj, opet. motivom roze-
ta u povezanim krugovima frontalnoj stra ni
jednoga istovremenoga sarkofaga iz crhe SS.
Maria e Donato u Muranu kod Venecije (W.
Dorigo, 1983, 651). Rozete slične onima na
moćniku iz Nina čest su dekorativni element u
kamenoj plastici merovinške (K. Nahrgang, 1940,
57-59, 62) i karolinške umjetnosti. Od spomeni-
IV. 183.
290
ka iz karolinškoga razdoblja posebno upozo-
ravamo na ornamentiranu ploču iz Gussaga kod
Brescie u Italiji, na kojoj su uklesane rozete goto-
vo identične onima s bočnih strana ninskog
relikvijara O. Hubert - J. Porcher - W. F. Volbach,
1968, 36). Zanimljiv ukras, a za datiranje, možda,
važan element jesu i poliedarski kristali na slje-
menu poklopca ninskog relikvijara, kakve,
doduše u metalnoj iZI'edbi. nerijetko nalazimo
kao privjeske na kasnoantičkim i ranosrednjov-
jekovnim nakitnim predmetima.
Svi ukrasi na ovom relikvijaru zanatski su
nevješto izrađeni. s obzirom da se upotrebljal'a-
ju tijekom dužeg razdoblja, u cjelini nemaju jas-
nih stilskih odlika, pa to otežal'a njegovo pre-
ciznije datiranje. Zbog primitivne izrade i aplici-
ranih rozeta izrađenih pod nesumnjivim utjeca-
jem kasnoantičke i merovinške umjetnosti. dat-
acija mu se pretpostavlja u rasponu od 7. do 9.
stoljeća (L JeliĆ , 1898. L Petricioli, 1969, 338-339,
:VI. Domjan, 1983, 20). ~1eđutim. s obzirom na
spomenute analogije i na aplicirane umetke dra-
gog kamenja i raznobojnog stakla. najvjerojatnije
ga treba datirati u drugu polovicu 8. stoljeća.
Literatura: L. JELIĆ, 1898: I. PETRICIOLI, 1969,
299-356: M. OOYlJAN, 1983; I. PETR1CIOLI, 1997,
55-59
A. M.
 - ~- ----

IV. 184. naušnica, prva polovina 9. stoljeća IV. 184.

pozlaćeno srebro
visina: 3,6 cm, širina: 2 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inI'. br. 2580.
Na ušnica je pronađena 1910. godine u jednom
od grobova sa sjeverne strane župne crkve Sv.
Asela u Ninu, a pobliže okolnosti otkrića nisu
poznate. U literaturi je dosad često pogrešno
navođeno da je načinjena od zlata. Pripada tipu
naušnica s četi ri jagode. Ukrašena je u donjoj
polovici. Sa svake strane karike nalazi se po
jedna ovalna jagoda, a na sredini karike su dvije
nasuprotno postavljene iste takve jagode. Sve
jagode načinjene su od dviju šupljih, međusobno
spojenih polutki. Spojevi, kao i završeci jagoda,
Crkva ima nadvratnik ukrašen biljnom viticom i
ukrašeni su naroskanom filigra nskom žicom.
troprutim medaljonima s križevima i cvjetovima.
Površina jagoda ukrašena je po sredini naizm-
U podgledu je natpiS koji spominje župana
jenično postavljenim trokutićima od granuliranih
Godečaja kao njezina graditelja; GODE~AI IVP-
zrnaca, a pri krajevima manjim visećim
PANO ... ISTO DOMO CO ..
trokuti ćima. Dvije nasuprotno postavljene jagode
Literatura. I. KUKULjEVIĆ-SAKCI NSKI , 1857, 12-
imaju pri vrhu ka plj ičasti ukras. Prostori među
15; ISTI, 1873, 39-44; R. EITELBERGER VON
jagodama ukrašeni su nizovima naroskane fil-
EDELBERG 1861' U. MONERT DE VILLARD,
igranske žice.
Li/eralura. L. JELIĆ, 1911, 5; K. VINSKI , 1952; S.
1910, 59; i. JELIĆ, 1911; M. VASIĆ, 1922; LJ
KARAlv!AN, 1930; ISTI, 1943; l. PETRICIOLI,
GU\JAČA -D. .JELOVINA, 1976, 70, 107.
1969, 320-327; V. .JAKIĆ- CESTARIC, 1969, 357- IV. 185.
MP

IV. 18;. crkva Sv. Križa, 9. stoljeće

Crkva je nepravilnog križnog tlorisa s tri
polu kružne apside, od kojih je srednja utopljena
u začelj ni ravni zid. Središte je nadviše no
kupolom u valjkastom tamburu, a krakovi križa
su nadsvođeni poluvaljkastim svodovin13. Ulaz je
na zapadnoj strani. Osvijetljena je po jednim
uskim otvorom u svakoj apsidi, te sličnim
otvorom na južnoj strani tambura. Tambur je
raščlanjen plitkim nišama uokolo, a po tri su
takve niše i u zabatima pročelja i začelja crkvice.
Tlorisno je projektirana iz kvadrata čija vel i čina
odgovara i ukupnoj visini crkve.
M. Pejaković je, analizirajući uzroke nepravilnos-
tima njezina tlorisa uočio da su pojedini zidovi
paralelni s prvim zrakama sunca na dane
ekvinocija i solstici ja, a stupanj otklona jednak je
zaostajanju prve s unčeve zrake u odnosu na
pravi geografski istok, jer ono u Ninu izlazi iza
visoke planine Velebita. Stoga je on građevinu u
cjelini protumačio kao arhitekturu na kojoj se
očitava liturgijsko vrijeme u različitim godišnjim
dobima.

297
IV. 185.

IV. 185. 1---- - --------

L
374; S. GUNjAČA - D. ]ELOVI:-.1A, 1976, 112; ~1. a. dužina: 176 cm, visina: 26 cm, debljina: 11 cm
PEJAKOVIĆ, 1978; T. MARASOVIĆ, 1978; M. b. dužina: 178 cm, visina: 25, 5 cm, debljina: 10
PEJAKOVIĆ, 1982; N. JAKŠIĆ, 1999, 90; ISTI, cm
1999, 62. Arheološki muzej Zadar.
Nj. Dva arhi!rava ol!arne ograde rekonstruirana od
više ulomaka. Pronađeni su kao spolia u crkvi
Nin, crkva Sv. Mihovila Sv. 1ihovila, prije njena rušenja (1912), odakle
IV. 186. arhitravi oltarne ograde, 879.-892. su preneseni u crkvu Sv. Križa, a 1955. godine u
godina Arheološki muzej u Zadru. Kompozicija na pred-
vapnenac njoj strani arhitrava razdijeljena je u tri pojasa. U

292
gornjem su niske kuke troprutih drški oslonjene
na profilirano rebro s nizom troprutih petlji po
sredini. U natpisnom polju uklesan je posvetni
tekst. Slova su uglavnom teško čitljiva, posebno
na desnom arhitravu (b), jer je spomenik dugo
bio izložen posoli ci, pa je natpis danas moguće
cjelovitije reproducirati jedino na temelju starih
crteža L. Jelića:
a) L.. tlEMPORIBUS DOMO) O B[ralNNIMERO
DUX SLCAUORUML.10RIT HUL .. l
b) EGO THEUDEBERTUS ABBA[sl PRO REME-
DIO ANIME MEE FIERI
ROG[avil! ... quis l]EGET ORH PRO ME PECCA-
TOR[el
(" U vrijeme gospodara Branimira, kneza
Slavena ... [.' .. l, ja Teudebelt opat, za spas svoje
duše zamolio sam da se načini ... tko pročita
neka moli za mene griješnika. ")
Natpis svjedoči o djelatnosti opata Teudeberta,
očito nadstojnika benediktinskog samostana Sv.
Ambroza, koji u svojstvu zavjetnika i darovatelja
sudjeluje u gradnji ili opremanju crkve Sv.
Mihovila u Ninu. Učinio je to za spas svoje duše,
a u vrijeme vladanja Branimira, kneza Slavena
(Hrvata). Branimirovo ime zabilježeno je u nat-
pisu u formuli datacije uz vladarski naslov dux
Slcauo11lm (~SclalJOrum) i uz počasnu oznaku
dominus (domno). Sastavljač natpisa je vjerojat-
no sam opat Teudebert, čije ime svjedoči o nje-
govom gernlanskom podrijetlu. Tako su lakše
shvatljive i jezično-fonetske netočnosti izražene,
primjerice, u nekorektno pisanoj riječi Slcauorum
umjesto SclCllJOl1lm, kao i uporaba samog imena
Slavena umjesto Hrvata, što svjedoči o sudjelo-
vanju stranog latinskog klera u kulturnom i vjer-
skom živoru hrvatske kneževine.
Kao dokaz živih tradicija i međusobne
povezanosti unutar pismenog komuniciranja s
europskim svijetom, čiji su subjekti upravo
karolinški nositelji misionarstva u hrvatskim kra-
jevima, govori, pretpostavljamo, i jedna sitna
pojedinost uočena u grafijskom izgledu natpisa.
Tu se među slovima rustične kapitale i pokojim
minuskulnim oblikom, specifičnim likom izdvaja
grafem l m! kakav nije poznat u natpisima s
hrvatskih prostora. Oblikom upućuje na
kaIigrafirane majuskuine uzore koji se na zapadu
susreću u karolinškim iluminiranim rukopisinla
8-9. stoljeća (usp. Knjiga Proroka iz Fleurya, u: J.
Hubert-J. Porcher-W. F.Volbach, 1968, 202), a
koji su nastali pod utjecajem iluminiranih irsko-
anglosaksonskih predložaka iz konca 7. i
početka 8. stoljeća, pisanih irskom poluunci-
jalom (usp. Evanđelistare iz Echternacha i
Lindisfarne u: P. Skubiszewski, 1995, 1323, 135).
Naime, karolinška politička i kulturna ekspanzija
oživjela je i prenosila ranije kulturne tradicije.
Tako su i oblike inzularnog pisma, njillovi tvorci
irski pisari u 7. stoljeću, osobito skloni i njegov-
anju grčkog pisma i jezika, prenosili pred-
karolinškim monasima na kontinenru koji su ill
unijeli u karolinška rukopisna djela. Po svemu
sudeći, jedno takvo svjedočanstvo u kamenu,
nastalo znatno kasnije od vremena pojave u
irskim rukopisima 7/8. stoljeća, dolazi i iz
hrvatske kneževine, uklesano u natpisu opata IV. 186.
293
 Teudebena. Ono svjedoči da je pismo otočja
(inzularno) ostavilo traga i u skriptorijima na
kontinentu i to prenošenjem rukopisa, prihvaća­
njem oblika slova putem knjige. Naraštaji " učitel­
ja i učenika " unijeli su ih u karolinške skriptori-
je, medu kojima i u samostan Sv. Ambroza u
hrvatskom \inu.
LiteratlIra.' L JWĆ , 1911, 4; F. ŠIŠIĆ, 1914, 123-
124: ISTI. 1925, 393-394: LJ KARAMA~'1. 1930.80-
81: F. BULIĆ - L KATIĆ, 1928, 9; I. OSTOJIĆ,
1963. 334-335; J BELOŠEVIĆ. 1968, 58: I. PETRI-
CIOLI, 1969, 336; J. UJČIĆ, 1969, 379-380: ;-.;.
KLAIĆ. 1971, 257; VODIČ, 1979: Ž. Iv\PANIĆ,
1981. 183-185: IST[, 1984. 175; R. ~IIHALjČ[Ć - L
STEli\DORFF, 1982, 17; E. HERCIG0:'<JA, 1985,
41,409; J. LUČIĆ - M. ZEKA'J. 1989. 268-269; M.
ZEKAN.1993, 411-412 N ,IAKŠIĆ. 1993, 141-143:
I. GOLDSTEIl\, 1995, 264; V. DEL0:'<GA, 1996.
207-208; [STA. 1997, 40-41: M. MATlJEVIĆ­
SOKOL, 1997. 243; R. KATIČ[Ć, 1998, 353; M.
MATIJEVIĆ-SOKOL - V. SOKOL, 1999, 67-68.
VD.

~"
--- .
, . (" ;. .

;
, .,
,t" .

• o" ,.

J'

Ranosrednjo~ekovni
grabovi na Zdrijacu
u Ninu.

294
Nin. ŽdriBe
Groblje na plaži Ždrijac u Ninu jedno je od
najvećih dosad sustavno arheološki istraženih
ranosrednjovjekovnih grobalja na redove u
Kn'atskoj 0%9-1971, 1974. i 1977) s ukupno
otkrivena 334 groba. Rezuirati tih istraživanja
••
Q Q
samo su djelomično publicirani.

IV. 187. grob 62, sredina 9. stoljeća

a. par nau§l1ica
zlato
visina: 3 cm, širina: 1,5 cm, dužina privjeska: 1.3
cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 359-360
:"aušruce imaju grozdoliki privjesak i dva zade-
bljanja na luku. Izrađene su u tehnici granulacije.
b. par naušnica
poz l aćeno srebro
visina: 3 cm, širina: 1,7 cm, dužina privjeska: 1.3
cm
Arheološki muzej Zadar, inI'. br. 357-358
I\'aušnice imaju grozdoliki privjesak i dva zade-
bljanja na luku načinjena od tri reda sitinih
zrnaca. Izrac1ene su u tehnici granu lacije.
c. ulomak prste/la
bronca
promjer: 2,1 cm, debljina proširenja: 1,2 cm
Arheološki muzej Zadar. inv. br. 360a
Prsten je načinjen od brončanog lima s romboid-
nim izrezom na prednjem proširenom dijelu.
d. elenar Lo/ara 1(840-855)
srebro
promjer: 20 mm
Arheološki muzej Zadar. inI'. br. 358a
Av. +HLOVTARJVS IMP.
križ s proširenim krajevima, medu krakovima po
jedan ispunjeni kružić
Rv. + CHRISTIANA REUGla
stilizirano pročelje a n tičkog hrama s po jednim
križem po sredini i na zabatu.
e. posuela
glina
visina: 12,2 cm, promjer otvora: 9,7 cm, promjer
dna: 7,5 cm
Arheolo,lki muzej Zadar, inI'. br. 356
Posuda je trbušastog oblika, izradena na
lončarskm kolu. Od pročišćene je gline pomi-
ješane sa zrncima kalcita. Dobro je pečena , crne
je boje. Po sredini dna ima plitko kružno
udubljen je.
! nož
QQ
željezo, drvo IV. 1878"9.
dužina: 10 cm. širina: 1 cm
Arheološki muzej Zadar, inI'. br. 361
:'\ožiću nedostaje veći dio trna za nasad. Na hrptu
sječiva je zadebljanje s plitkim žljebastim
udubljenjem. Saču"aru su ostaci drvenih korica.
g. nož
željezo
dužina: 10,5 cm. širina: 1,2 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 361
Nožiću nedostaje vrh u'na za nasad. Sačuvani su
ostaci drvenih korica.
Litera/ura:]. BELOŠEVIĆ. 1980. 88, 131: ISTI.
1980.231: ISTI, 1983-1984, ~2-43.
IV. 188. grob 74, prva polovica 9. stoljeća
CI. poslIela
glina
visina: 11.9 cm, promjer orvora: 8.8 cm. promjer
dna: 7.4 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 385
Posuda je izrađena na lončarskom kolu od gline
pomiješane sa zrncima kalcita. Trbušastog je obli-
ka, dobro pečena , crne boje. Na dnu ima zadeb-
ljanje i po sredini plitko kružno udubljenje.
b. /JOŽ
željezo

295
 o
,,",,

'\

/'

,"" , IV. 1B7.

, I
I ,
I ,
: I
, I
I ,
I I dužina: 14,6 cm, širina: 2 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 381
Ravnog je hrpta i povijenog sječ iva s u pot-
punosti sačuvanim trnom za nasad drška.
c. lJoi
željezo
dužina: 21 ,5 cm. širina: 3,1 cm
Arheološki muzej Zadar, inI'. br. 380
Ravnog je hrpta i povijenog sječiva, u potpunos-

--------- ti je sačuvan tm za nasad drška.

d. ostruga
željezo
@S
"
'1'"
~:
" I
- -- ~-- --\,
---_
.......

-'
...... '"
I
t

,l,
visina: 19,6 cm, raspon krakova: 9,4 cm
Arheološki muzej Zadar, inI'. br. 384.
Ostruga je ravnoga luka i masivnih krakova
< I
,,
• ,1 trokutastog presjeka. koji na krajevima imaju
četvrtastu pređicu narebrenog oboda. Trn je

l - IV. 1B7Bi/.
masivan, kružnog presjeka ineukrašen.
e. kopča
željezo
okov: 2,5 x 1.7 cm, pređiea: 3,6 x 2,3 cm
Arheološki muzej Zadar, inI'. br. 383.

296
,--------- 0 - - - - - - - - - -- - - - - --

,•
r
I:
t, , I

;
!

_ _ _ _ __ _ _ _'''_.,_8_8·-----'1 I
Pređica je četvrtasta , a također četvrtasti okov pri
dnu ima dvije zakovice. Sačuvana je igla. "

! kresivo s dva kremena

željezo
dužina kresiva: 6,2 cm, širina: 3 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 382.
Kresivo je polomljeno u tri dijela: krajevi povijeni
prema unutra.
Literatura. J. BELOŠEVIĆ, 1980.
IV. 189. grob 161, kraj 8. ili početak 9. sto-
ljeća
a. par ostruga ---~
željezo
visina: 19 cm, raspon krakova: 9,8 cm
.
. J":... '
:"~-:.
.;-..,~
-.; '.'.
.
Arheološki muzej Zadar, inI'. br. 697-698. ,
~f
Ostruge su masivne. Krakovi su ravni i završavaju
ušicama i okovima sa zakovicom za pričvršćivan­ _ _ _ _ __ _ _ _ _ _ _ _ -----" IV. 188a-f.
je na obuću. Trn je masivan, kružnog je presjeka
i obavijen mjedenom opla tom ukrašenom ure- Četvrtaste su i imaju pređice narebrenog oboda.
zanim crticama i optočenom nizom zrna. Pri dnu četvrtastih okova nalaze se po dvije
b. dijelovi gami/ura za zakopčavanje ostmga zakovice.
1. dvije kopče 2. dva jezičca
željezo željezo
predice: 4,5 x 2,5 cm, okovi: 3 x 2,8 cm visina: 6,7 cm, širina: 2,7 cm
Arheološki muzej Zadar, inI'. br. 699. Arheološki muzej Zadar, inv. br. 699.

297
 Pticolikog su oblika s pupoljkastim završetkom. a
pri IThu imaju (,etiri zakovice.
3. dvije petlje
željezo
dužina: 4,1 cm. šilina: 2.8 cm
Arheološki muzej Zadar, inI'. br. 699.
Četvrtastog su oblika s ovalnim prednjim
proširenjem.
e. vršak strelice
željezo
dužina: 14 cm, širina: 1,7 cm
Arheološki muzej Zadar, inI'. br. 687.
Strelica je tipa "vrbina lista" s tuljcem za nasad.
prelomljena je i nije čitava.
d. vršak st relice
željezo
dužina: 11 ,2 cm, širina: 1,9 cm

-- -- --
Arheološk i muzej Zadar, inI'. br. 685.
,: Strelica je tipa "I'rbina lista" s tuljcem za nasad i
ostatkom željezne zakol-ice.
_. \ '., ' "
e. vršak strelice
- - ('\ - - ~ željezo
- -o dužina: 10 cm, širina: 1.5 cm
- . -o Arheološki muzej Zadar. im'. br. 690.
Strelica je tipa "vrbina lista" s ruljcem za nasad i
ostatkom željezne zakovice.

~ . -1_.
! vr;'ak strelice
željezo
dužina: 11,5 cm, širina: 1.8 cm
-~-o )-.
- -O - Arheološki muzej Zadar. inI'. br. 684.
Strelica je tipa 'vrbina lista" s tuljcem za nasad.
g. vršak strelice
željezo
dužina: 9,8 cm, širina: 0,7 cm
Arheološki muzej Zadar, inI'. br. 689.
Strelica je u obliku šilj ka. s trnom za nasad.
Elipsoidnog je presjeka.
h. L'lšak strelice
željezo
dužina: 8.8 cm, širina: 0,6 cm
Arheološki muzej Zadar, in\'. br. 688.
Strelica je u obliku šiljka. s tmom za nasad.
IV. 18Sa-p. Prelomljena je pri vrhu .
i. vItak strelice
željezo
dužina: 11.6 cm, širina: 0.8 cm
Arheološki muzej Zadar, in\'. br. 686.
Strelica je u obliku šiljka. s trnom za nasad.
Prelomljena je u donjem dijelu.
j. bojlli 1lOŽ
željezo
dužina: 31 cm, širina: 35 cm

298

IV. 189.
L visina: 4,3 cm. širina: 2,5 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 700.
Ravnog je hrpla i povijenog sječiva. Ima kanal za
otjecanje krvi. Trn za nasad drška je prelomljen.
k. 110Ž
željezo
dužina: 13,5 cm, širina: 1,7 cm
Arheološki muzej Zadar. inv. br. 692.
Prelomljen je u tri dijela; nedostaje vršak trna
drška.
l. kopča
željezo
ukupna dužina: 4,4 cm, širina prec1ice: 3,6 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 694.
Polu kružne je prec1ice i četvrtastog okova, koji
ima dvije zakovice.
m. kresivo
željezo
visina: 3.8 cm, širina: 7,5 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 691.
Kresivo je sačuvano u četiri ulomka, krajevi su
mu povijeni, a završeci krajeva izvijeni prema
vani. U kresivo pronac1en je i ulomak kremena.
ll. je/el/ji parožak
dužina: 15,2 cm, visina: 12,4 cm, debljina: 3,2 cm
Arheološki muzej Zadar. inI'. br. 702.
Na parošku je stilizirani prikaz stabla života i
likovi konja s kultnim maskama.
o. zakovica
bronca
vel. 0,9 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 701.
p. predllzell1epozl1afe llamjene
željezo
dužina: 5 cm, širina: 0,8 cm
Arheološki muzej Zadar, inI'. br. 693-
LiterailIra. J. BELOŠEVIĆ, 1980; ISTI, 1980a.
Rl
IV. 190. grob 166, prva polovina 9. stoljeća
a. pa rostruga
željezo
visina: 15,5 cm, raspon krakova: 9 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 718-719.
Krakovi su ravni i završavaju pločicama s po šest
zakovica. Trn je obavijen mjedenom oplatom,
samo je djelom i čno sačuvan, a baza mu je
dvostruko prstenasto profilirana.
b. dva jezičca gamifl/re za zakopčavanje oSf11lga
željezo
Arheološki muzej Zadar, inI'. br. 720.
Jezičci su oblika slova U spričvršćenom
pločicom i tri zakovice na ravno zasječenom
kraju.
c. bojlli nož
željezo
dužina: 30,3 cm, širina: 3,9 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 716.
Ravnog je i ojačanog hrpta duž kojega se nalazi
kanal za otjecanje krvi. Sječivo je blago povijeno;
vrh oštrice nedostaje.
d. vršak strelice
željezo
dužina: 7,4 cm, širina: 2 cm
Arheološki muzej Zadar. inv. br. 715.
Znatno je oštećen. Oblika je "lastin rep" sa
sačuvanim tuljcem za nasad.
e. pršljel1
rimska opeka
promjer: 2,9 cm. debljina: 0,6 cm
Arheološki muzej Zadar, inI'. br. 714.
Crvene je boje i oblika kolutića.
Literalura: J. BELOŠEVIĆ, 1980.
Rj
299

IV. 18Sn. IV. 191. grob 167, prva polovina 9. stoljeća
a. par ostmga
željezo
visina: 16,4 cm, raspon krakova 9,3 cm
Arheološki muzej Zadar. inI'. br. 801.
Krakovi su ravni. Trokutastog su presjeka i
završavaju pločicama s po šest zakovica. Trnovi
su djelomično sačuvani, a u bazi prstenasto pro-
filirani.
IV. 18Sa-e. b. dUe/ovi garniture za zakopčavanje ostmga
l. dvije kopče
željezo
pređice: 4 x 2,4 cm, okovi: 2,6 x 2,2 cm
Arheološki muzej Zadar. inv. br. 802.
Ol'alnih su pređica i červrtastih okova. koji pri
dnu imaju tri zakovice.
2. dva jezičca
željezo, bronca
visina: 4,5 cm, širina: 2,8 cm
Arheološki muzej Zadar, inI'. br. 803.
U obliku su slova U. Pri vrhu imaju brončanu
pločicu na kojoj su četiri zakovice.
3. dvije petlje
željezo
dužina: 4 cm, širina: 2,4 cm
Arheološki muzej Zadar, inI'. br. 804.
Četvrtastog su oblika s ovalnim prednjim
proširenjem.
c. posuda
glina
visina: II cm, promjer orvora: 9,2 cm, promjer
dna: 7,3 cm
Arheološki muzej Zadar, inI'. br. 721.
Posuda je izrađena na lončarskom kolu. Načinje­
na je od gline pomiješane sa zrncima kalcita.
Trbušastog je oblika, dobro pečena i crne boje.
Na prijelazu vrata u trbuh ukrašena je četirima
urezanim vodoravnim brazdama. _ a dnu ima
plitko klUžno udubljenje i dva koncentrična
klUga.
d. nož
željezo
dužina: 17,8 cm, širina: 2,7 cm
Arheološki muzej Zadar, inI'. br. 1369.
Ravnog je hrpta i povijenog sječiva. Trn za nasad
drška je nepotpun.
e. nož
željezo

, I') dužina: 15,7 cm, širina: 2,3 cm

Arheološki muzej Zadar, inI'. br. 1369.
,
,, Ravnog je hrpta i povijenog sječiva znatno
nagriženoga korozijom. Trn za nasad drška je
t
nepotpun.

~ ~ ~\ .
,!

, l
,
I vršak strelice
željezo
dužina: 10,1 cm, širina: 1,2 cm
Arheološki muzej Zadar, inI'. br. 722.
Tipa je "lastina repa" s prelomljenim tuljcem za
nasad i manjkavim vrhovima krilaca.
g. vjedriCll
drvo, željezo
visina: 13.5 cm

300
 -- ---- ~--

II
.ff
H
~..
il
,-
tJ
,
': ~
-
O O ' "

:'
LB
~ ,
O~ ejj• .
.', [
" •. l
j .I
~;-:' ~
(. i
".-
'
,
~ ~
to-... . '.••
I :
f I.i
r

-~- '

... ..
.,,
~

I I
IV. 191. _ _ 4:

Arheološki muzej Zadar, inv. br. 727-730.

Sačuvana su dva vodoravna okova od željeznog
lima i polukružna ručka.
h. kresivo i dva kremena
o• ,
,t
i·

željezo
kresivo visina: 3,2 cm, širina: 5,9 cm
Arheološki muzej Zadar, inI'. br. 1370.
Krajevi su prema unutra povijeni; završeci su im
izvijeni prema vani.
i. kollll
bronca
promjer: 3 cm
Arheološki muzej Zadar, inI'. br. 723.
Knlžnog je oblika i presjeka.
j. predmet nepoznate namjene
željezo
dužina: 5,7 cm, promjer: 0,8 cm visina: 12,1 cm, promjer otvora: 10 cm, promjer IV. 191a-j.
Arheološki muzej Zadar, inI'. br. 726. dna: 8,5 cm
Kružnog je presjeka. Arheološki muzej Zadar, inI', br. 858,
Literatura: J. BELOŠEVIĆ , 1980; ISTI, 1980a. Posuda je izrađena na lonča rskom kolu, l\ačinje­
Rf na je od slabo prOČišćene gline pomiješane sa
zrncima kalcita. Trbušastog je oblika. Sivo-crne je
IV. 192. grob 216, prva polovina 9. stoljeća boje, Na prijelazu vrata u trbuh ukrašena je s tri
a. posuda urezane vodoravne lin ije, Po sredini dna je plitko
glina kružno udubljenje.

30'1
 1 I~

.....:-.;-
'. ~ .-.
! . • ' -

,,

l'
• Ijo
, , (

'~
IV. 192.

nazubljenim plastičnim rubnim okvirom i alki-

com za vješanje. U sred išnjem polju s obiju strana
je prikaz dvaju hera l dički postavljenih ljudskih
likova.
Literatura: J. BELOŠEVIĆ. 1980: IST1. 1980a.
Rj

IV. 193. grob 310, prva polovina 9. stoljeća

CI. vl~ak strelice
željezo
dužina: 9,9 cm. širina: 1,9 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 1134.
IV. 192a-c. b. /'lot Strelica je tipa "lastina repa" s tuljcem za nasad.
željezo Slomljena je na čet iri mjesta, a vrh je nepotpun.
dužina: 14,2 cm, širina: 2 cm b. dvije karit:ice
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 859. srebro
Hrbat je ravan. a sječivo trokutastog presjeka visina: 1,7 cm, širina: 2 cm
blago povijeno. Arheološki muzej Zadar, inv. br. 11 35-1136.
c. privjesak Ka ričice su načinjene od srebrne žice kružnog
bronca presjeka. Imaju završetak u obliku stiliziranog
promjer: 2.1 cm, promjer alkice: 1,2 cm, debljina: slova S. Jedna je sačuvana u cijelosti, a druga je
0.3 cm nepotpuna.
Arheološki muzej Zadar. inv. br. 860. c. dvije perlice
Izraden je u tehnici lijevanja. Kru žnog je oblika s staklena pasta

302
 ------
dužina: 1,5 cm, promjer: 0,6 cm (veća), promjer:
0.6 cm (manja)
1
/\,
Arheološki muzej Zadar, inI'. br. 1137.
Veća je perlica bademastog oblika i crne boje s
bijelim prugama, a manja je kolutičasta i plave
boje.
d. /lOŽ
željezo
dužina: 11,7 cm, širina: 1,7 cm
Arheološki muzej Zadar, inI'. br. 1129.
Hrbat je ravan, a sječivo trokutastog presjeka
blago povijeno.
e. /lOŽ
o
željezo
dužina: 12,7 cm, širina: 1,9 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 1130.
Hrbat je ravan, a sječivo blago povijeno. Trn za
"'~ ~.;\1
nasad drška je prelomljen.
f čaša
staklo
visina: 15.9 cm, promjer otvora: 8,7 cm. promjer
,'
t
---
,
/

stope: 4,7 cm, visina nožice: 4,5 cm

Arheološki muzej Zadar, inv. br. 1138.
Plavozelene je prozirne boje. sačuvana u više
-
ulomaka. Ima knlžnu stopu, izdu ženi vrat s \......:'
polukružnim zadebljanjem i ljevkasti recipijem.
Površina recipijenta je plitko kanelirana i
ukrašena premazom od žute staklene paste, a taj 2. dva jezi čca IV. 193a-g.
ukras teče ispod oboda. željezo
g. tri čavla visina: 3.7 cm, širina: 2,3 cm
željezo Arheološki muzej Zadar, inv. br. 1146-1147.
dužina: 6,4 cm, 10,5 cm, 11 ,9 cm J ezičci su oblika slova U; pri vrhu imaju p ločicu
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 1131-1133. s tri zakovice.
Literatura.' J. BELOŠEVIĆ.l980. 3. dvije petlje
R.f željezo
dužina: 3.2 cm
IV. 194. grob 312, prva polovina 9. stoljeća Arheološki muzej Zadar, inv. br. 1148-1149.
a. par ostruga Četvrtastog su oblika s ovalnim prednjim
željezo proširenjem.
visina: 15,5 cm, raspon krakova: 8,5 cm c. IIOŽ s okovom L'OI'ica
Arheološki muzej Zadar. inI'. br. 1142-1143. željezo
Ravni krakovi trokutastog su presjeka i završavaju dužina: 16 cm, širina: 2 cm, dužina okova: 11 cm,
polukružnim pločicama s po jednom zakovicom. širina okova: 2.8 cm
Trnovi su masivni i kružnog presjeka. Arheološki muzej Zadar, inv. br. 1152.
b. dijelovi garnitura za zakopČ:avanje ostruga Ravnog je hrpta ipovijenog sječil·a. Na okovu su
l. dvije kopče sačuvane četiri brončane zakovice optočene
željezo nizom zrna.
pređice: 3 x 1,7 cm, okovi: 1,3 x 1.3 cm d. cjevasti pojasl7 i okov
Arheološki muzej Zadar. inv. br. 1144-1145. željezo
Prcđice su e l iptičnog oblika; imaju sačuvane igle. dužina: 4 CI11
Okovi su četvrtasti; pri dnu imaju po dvije Arheološki llluzej Zadar, inv. br. 1154.
zakovice. Kanelirane je površine.

303
 ~- -- I sredini ima kanal za otjecanje krvi (Blutrinne).
Prema Petersenu pripada ma čevima H-tipa.
b. kopije
željezo
dužina: 50 cm, širina: 6 cm, promjer tuljca: 4 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. ll82.
Koplje je u obliku "vrbova lista". Ima tuljac za
nasad na kojemu su sačuvana dva ispupčenja,
. , možda ostaci oksidiranih krilaca .
c. par ostruga
željezo
visina: 16,5 cm, raspon krakova: 9,5 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. ll88-ll89.
" Masivni ravni krakovi trokutastog su presjeka.
Završavaju četvl1astim pločicama s po pet zakovi-
ca. Trn je kružnoga presjeka.
d. diielovi garniture za zakopčavanje ostruga

~~ i ~.". l. dvije kopče

..
. "'! ~ ~ ,
! :.. ' . I: • , l
~ ; ." I~ '" ;i
željezo
" . . "I ! ," ,
dužina: 3 cm, širina: 1,9 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 1190-1191.
ČetVl1astill su preciica, narebrena oboda i četvr­

~g tastih okova, koji imaju po dvije zakovice.

2. dva jezičca
~ Mr~ željezo
visina: 3,7, širina: 2,4 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 1192-11 93.
U oblika su slova U, a pri vrhu imaju po tri
zakovice.
3. dvije petlje
željezo
sačuva ne u malim ulomcima
Arheološki muzej Zadar, inv. br. ll93-1194.
Bile su četvrta stog oblika s ovalnim prednjin1
IV. 194a.... e. sklopivi nož
proširenjem.
željezo
e. sedam. čavala
ukupna dužina: 17,7 cm, dužina zatva rača: 9 cm,
željezo
dužina oštrice: 8,7 cm, širina: 1,9 cm
dužina: iz među 7,7 i 9,9 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. ll53. Arheološki muzej Zadar, inv. br. 1209-1215.
Literatura.' J. BELOŠEVIĆ, 1980. Svi su četvrtastog presjeka i nepravilnih pločastih
Rj glava.
IV. 19;. grob 322, prva polovina 9. stoljeća f nož s koricama
a. dvosjekli mač željezo
željezo dužina: 15.8 cm, širina: 3 cm
ukupna dužina: 91,5 cm, dužina nakrsnice: 9 cm, Arheološki muzej Zadar, inv. br. ll85.
dužina drške: 13,5 cm, dužina sječiva : 76,5 cm, Povijenog je hrpta, a sječ ivo je znatno nagriženo
širina sjeČiva: 5,6 cm korozijom. Bio je otkriven sa saču va nim ostacima
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 1181. drvenih korica.
Mač je otkriven s drvenim koricama na kojima su g. nož
bili uočljivi tragovi kože i tekstila. Jabučica je željezo
trokutastog oblika i nije ukrašena. Sječivo je isko- dužina: 13,1 cm, širina: 2 cm
vano od kvalitetnog čel ika i damascirano je, a po Arheološki muzej Zadar, inI'. br. 1184.

304
Ravnog je hrpta i blago povijenog sječiva. Trn za IV. 195.
nasad drška je nepotpun.
h. noi
željezo
dužina: 8,5 cm, širina: 1,9 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 1183.
Ravnog je hrpta i povijenog sječiva. Trn za nasad
drška nedostaje.
i. cjevasti poJasni okov
bronca
dužina: 4,2 cm, promjer: 0,8 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 1200.
Kanelirane je površine i šupalj.
j. ogrlica (torques)
srebro
promjer: 11 ,8 cm, debljina: 0,3-0,4 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 1203.
Načinjena je od srebrne žice červt1astog presjeka
koja je prema krajevima stanjena i na tim je mjes-
tima kružnog presjeka. Ukrašena je žigosanim
motivom tekuće spirale i koncentričnih krugova.
k. ogrlica
staklena pasta
promjer zrna: 0,3-0,8 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 1204.
!'ia ogrlicu su bila nanizana 82 zrnca pretežito
plave, a u manjem broju i žute boje.
/. dva praporca
bronca
"43
veC!: x cm, manJI: "3)),_ x _,J- cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 1198-1199.
Oba pra porca su loptastog oblika. Na gornjoj visina: 4,5 cm, širina: 7,3 cm
sb'ani imaju ušicu za vješanje. a po sredini donje Arheološki muzej Zadar, inv. br. 1187.
strane križni prorez koji seže do polovice pra- Krajevi su povijeni prema unutra. a završeci su
porca. U praparcu se nalazila metalna ili kamena izvijeni prema vani.
kuglica, koja je pri kretanju proizvodila zvuk. p. boca
m. kopča staklo
bronca visina: 16,4 cm, visina vrata: 9, 1 cm, promjer
predica: 3,4 x 2 cm, okov: 2 x 1,7 cm otvora: 3,2 cm, promjer dna: 5,5 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 1196. Arheološki muzej Zadar, inv. br. 1205.
Predica je červt1asta i ima narebren obod, igla
Boca je izradena tehnikom slobodnog puhanja.
nedostaje, a červt1asti okov pri dnu ima dvije
Od tankog je žućkastozelenog prozirnog stakla.
zakovice.
n. aplika Tijelo je loptastog oblika s izduženim koničnim
bronca vratom, koji se jedva primjetno proširuje prema
visina: 1,1 cm, promjer: 2,2 cm orvoru. Vrat je ukrašen prstenasto nanesenim
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 1197. plastiČnim valovnicama od kojih su dvije krajnje
U obliku je polulopte. U sredini ima rupicu. kobaltno plave boje, dok je tijelo na ramenima
Izraden je tehnikom lijevanja, a s vanjske strane ukrašeno plastičnim stiliziranim biljnim ukrasom.
rebrasto ukrašen. r. čtIŠa
o. kresivo i tri kremena staklo
željezo visina: 14,6 cm, visina nožice: 5,6 cm, promjer

305
 --
•
~
.
\.
• 1
' ,

tl.
i
il:1 -
,
I
;1 ,
rl
'.
I

I O
/\ , I

'I
I
\
l'
;t'
. , ,,

L _ _ _ _ _ _ _ ____ - - - -- - -- -- - ~
IV. 19Sa-u. otvora: 8,7 cm. promjer baze: 4,7 cm glina
Arheološki muzej Zadar, inI'. br. 1206. visina: 10,9 cm, promjer otvora: 11,7 cm, promjer
Čaša je naČinjena od vrlo tankog plavkaslOze- dna: 8,3 cm
lenog prozirnog stakla. Ima kružnu SlOpU i kratki Arheološki muzej Zadar, inv. br. 1208.
konični vrat s loptastim zadebljanjem, te izduženi Posuda je izrađena na lončarskom kolu. :.Iačinje­
ljevkasti recipijent. Tijelo reCipijenta plitko je na je od slabo pročišćene gline pomiješane sa
kanelirano horizontalno i paralelno postavljenim zrncima kalcita. TrbušaslOg je oblika i osrednje
premazom od žute staklene paste. Taj ukras teče pečena. Sive je boje.
ispod oboda čaše s vanjske strane. I. posuda
s. posuda glina

306
visina: 12,9 cm, promjer otvora: 10,7 cm, promjer
dna: 7,8 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 1207.
Posuda je izrađena na lončarskom kolu. Načinje­
na je od slabo prOČišćene gline pomiješane sa
zrncima kalcita. Trbušasto-kružnog je oblika i
dobro pečena. Crnosive je boje.
u. novac-privjesak
bronca
promjer: 2,7 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 1201.
Nečitak rimski brončani novac, probušen; služio
je kao privjesak.
Literalura: J. BELOŠEVIĆ, 1980; ISTI, 1980a.
Rj

IV. 196. grob 324, prva polovina 9. stoljeća

U grobu su nađeni , pored zanimljivog brončanog
pozlaćenog križića, četiri brončane karičice , tri
srebrna prstena, brončano polukuglasto dugme,
dva željezna noža, dva keramička pršIjena i ogr-
lica od 28 staklenih perliea.
a. kriiić ljudske maske sa stiliziranim tijelom i naglašenom IV. 195p-r.
pozlaćena bronca kosom, a četiri ljudske maske nalaze se i po sre-
visina: 3,7 cm, širina: 3,7 cm dini samih krakova.
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 1219 Literalura: J. BELOŠEVIĆ, 1980; ISTI, 1980a
Jednokraki križić izrađen je tehnikom lijevanja. Rf
Na vrhovima krakova s obje strane nalazi se po
jedna ušica s rupicom za pričvršćivanje. :"la
okomitom kraku sačuvana je brončana zakovica
za pričvršćivanje. Na spojevima krakova, po sre-
dini križa, nalaze se četiri ušice s rupicama , koje
su takoder služile za pričvršćivanje križića. Po
sredini završetaka krakova su plastično izvedene

i I

IV. 1968.
IV. 196.

307
 doliki privjesak sa središnjim krupnim zrnom, a s
unutarnje strane jedno krupno zrno optočeno sit-
nim granulama. S bočnih strana karike nalaze se
koljenca od sitnih zrnaca. Naušnice su se
pričvršćivale pomoću petlje i ušice.
b. igla
bronca
dužina: 6,1 cm, promjer: 0,4 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 1243.
Rimska igla sedmerokutnog presjeka, zadebljana
po sredini. Ima polu kružnu nožicu na jednom
kraju blago povijenu.
c. ogrlica
staklena pasta
promjer zrna: 0.3 - 1,8 cm
,,"''
,' Arheološki muzej Zadar, inv. br. 1240.
,, '; _'a ogrlicu je bilo nanizano sedamnaest zrna
razlišitih boja (tri, žuta, jedno zeleno i dvanaest
tamnoplavih), te jedna okrugla perlica tipa "mille
fiori".
d. nož
željezo
dužina: 11 ,1 cm, širina: 1,6 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 1245.
Ravnog je hrpta i blago povijenog sječiva. Trn za
nasad drška je nepotpun.
e. nož s koricama
željezo
dužina: 11,1 cm, širina: 1,6 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 1244.
Ravnog je hrptJl i blago povijenog sječiva . Trn za
nasad drške je nepotpun, a na bazi ima okov od
željeznog lima s brončanom zakovicom. Nož je
imao drvene korice.
! prslen
bronca
promjer: 1,9 cm, proširenje: 0,7 cm
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 1240.
Prsten je načinjen od tankog brončanog lima. \Ja
prednjem dijelu je proširen i ukrašen graviranim
pentagramom. Obruč je ukrašen graviranim
točkica ma i cik-cak linijama.
L _ _ _ _ __ _ _ _ _ __
g. prsten
bronca
IV. 196. IV. 197. grob 326, prva polovina 9. stoljeća promjer: 2 cm, proširenje: 0.8 cm
Ostali nalazi a. par naušnica Arheološki muzej Zadar, inv. br. 1239.
iz groba 324. pozlaćeno srebro Prsten je naČinjen od tankog brončanog lima. Na
promjer karike: 2 cm, dužina privjeska: 0,9 cm prednjem dijelu je proširen i ukrašen gravirani.m
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 1241-1242. točkastim motivima i motivom križa.
Naušnice pripadaju tipu sgrozdolikim priv- h. dva čavla
jeskom. Izrađene su u tehnici granulacije. PO sreo željezo
dini luka karike s vanjske strane nalazi se groz- dužina: 10,5 cm; 10,2 cm

308
Arheološki muzej Zadar, inv. br. 1246-1247.
Četvrtastog su presjeka i masivnih polukružnih
glava.
Literatura. J. BELOŠEVIĆ, 1983-1984, 47.
Rf
Nepoznato nalazište
IV. 198. jezičac, kraj 8. stoljeća
bronca
visina: 5,6 cm, širina: 2,7 cm
Arheološki muzej Zadar, Područna arheološka
zbirka Nin, inv. br. 684.
Okolnosti otkrića nisu poznate. Jezičac je pticoI-
ikog oblika i ima pupoljkasti završetak. Na
stražnjem dijelu su četiri okrugle rupice kroz koje
su prolazile zakovice.
Literatura. J. BELOŠEVIĆ, 1965.
R.j.

L ______
IV. 200. Nin (?), krsni zdenac, kraj 8. ili IV. 197a-h.
L ~~~-
IV. 198.
početak 9. stoljeća
mramor
IV. 199. jezičac, kraj 8. stoljeća visina: 90 cm, promjer: 120 cm
bronca Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
visina: 5 cm, širina: 2,5 cm inv. br. 1074.
Arheološki muzej Zadar, Područna arheološka Krsni zdenac šesterostranog oblika, izrađen za
zbirka 'lin, inv. br. 685. krštenje uranjanjem. Uz brid svake stranice rel-
Okolnosti nalaza nisu poznate. Jezičac je pticoI- jefno je klesan po jedan tordirani stupić sa
ikog oblika i ima pupoljkasti završetak. Na stiliziranim kapitelom u obliku dviju voluta. U
stražnjem dijelu urezan je procjep za remen, na sredini prednje strane zdenca je križ koji se
koji se pričvršćivao pomoću tri zakovice. oslanja na tordirani stupić s produženom okomit-
Literatura. J. BELOŠEVIĆ, 1965. om hastom. Ispunjen je troprutom pletenicom s
Rf "okom" u sredini i manjim voluticama na
završecima krakova. U višestruko profiliranom
gornjem rubnom pojasu teče niz astra gala i pojas
s natpisom koji završava na jednoj od
neukrašenih praznih ploha zdenca. Natpis je sas-
tavljen od dvije cjeline; od vjersko-dogmatskog
teksta koji je u vezi s krštenjem i teksta
posvetnog sadržaja, iz kojega se saznaje da je
krsni zdenac dao izraditi prezbiter Ivan na čast
sv. Ivanu Krstitelju u vrijeme kneza Višeslava.
+ HEC FONS NE(m)PE SVM1T INFIRMOS VI
_ _ _ _ _ __ _ IV. 199J REDDAT

309
ILLVMINATOS HIC EXPlANT SCELERA SVA
QVOD
[de primol SVMPSERVNT PARENTE VI EFFI-
CIANTV
R CHR(ist)ICOLE SALVBRITER CONFlTENDO
TRI N(m) P(er)
HENNE(m) HOC IOH(annes) PR(es)B(iter) SVB
TE(m)PORE VVISSAS
CLAVO OVCI OPVS BENE CO(m)PSIT DEVOTE
IN HONORE VIDELI CET S(an)C(t)I
IOH(ann)IS BAPTISTE VI INTERCEDAT pero)
EO
CLIENTVLOQVE SVO
U prijevodu R. Katičića natpis glaSi:
"Ovo vrelo doista prima nejake da ih učini
prosvijetljenima. Ovdje se peru od svojih zločina
što su ih primili od prvoga roditelja kako bi
postali poštovatelji Kristovi spasonosno ispovi-
jedajući vječno Trojsrvo. Ovo je djelo dobro ukra-
sio svećenik Ivan u vrijeme kneza Višeslava, iz
pobožnosti, u čast , naime, svetoga Ivana
Krstitelja , da zagovara njega i njegova štićenika.·'
Izvorni smještaj Višeslavova krsnog zdenca do
danas je sporan i nije točno urvrđen. Podaci o
spomeniku i njegovom prvotnom položaju
provlače se u literaturi od sredine 19. stoljeća. Na
temelju pretpostavke zadarskog povjesničara G.
Ferrari-Cupillija (1860), koji se oslanja na danas
izgubljeno rukopisno djelo tzv. Anonim Filippi,
ustalilo se mišljenje da potječe iz -ina, gdje se
sve do 1746. godine nalazio usred baptisterija uz
katedralu, kada je prilikom rušenja zgrade bap-
tisterija vjerojatno odnesen u Veneciju.
Zdenac je, naime, otkriven u Veneciji, u kapucin-
skom samostanu San Salvatore na Giudecci, a
1853. godine prenesen je u venecijanski Museo
Correr. Razmjenom kulturnih dobara između
ezavisne Države Hrvatske i Italije, 1942. godine
prispio je u Zagreb te smješten u Hrvatsku
akademiju znanosti i umjetnosti. Godine 1958.
prenesen je u Muzej hrvatskih arheoloških
spomenika u Splitu.
Višeslavov krsni zdenac ubrajao se dugo vremena
među spomenike od izuzetne važnosti za
pokrštenje Hrvata, a knez Višeslav smatrao se prvim
krštenim hrvatskim vladarom. Upravo nedostatak
vijesti u povijesnim vrelima, osim podatka u natpisu
krsnog zdenca, koji se odnose na kneza Višeslava
te različito tumačenje stilskih elemenata u izgledu i
ukrasu krsnog zdenca, urodili su u historiografiji
brojnim i različitim lnišljenjima o vremenu izrade i
porijeklu spomenika.
370
U domaću historiografiju krstionicu je prvi uvrstio
I. Kukuljević-Sakcinski (J857), nazvavši je
"krstionicom velikog župana Višeslava" i pripisao
je zahumskom knezu, velikom županu Viši ili
Višeslavu (oko 870-900), ocu slavnoga velikoga
župana Mihajla Viševića , suvremeniku hrvatskog
kralja Tomislava. Istovremeno je G. Ferrari-
Cupilli (1860) u Višeslavu potražio historičnost
nekog kneza jadranske hrvatske kneževine, te
krstionicu datirao u konac 9. stoljeća, povezujući
prezbitera Ivana spomenutog u natpiSU zdenca s
osobom koja se spominje u papinom pismu
upućenom hrvatskom knezu Branimiru.
Smjestivši, pak, Višeslava u vrijeme između
vladanja kneza Mucimira i Tomislava F. Rački
(1877) se uglavnom suglasio s tezom Ferrari-
Cupillija te odbacio Kukuljevićevo mišljenje o
Višeslavu kao zahumskom vladaru i označio ga
nepoznatim knezom s konca 9. i početka 10. sto-
ljeća.
Dvojica inozemnih istraživača, R. Cauaneo (1891)
i E. Stiickelberg (1909), koji su krstionicu obradili
sa stilskog aspekta i nedvojbeno je vezali uz
Dalmaciju i konac 8. stoljeća, odnosno prijelaz 8.
u 9. stoljeće, potaknuli su L. Jelića (1902) da u
porpunosti prihvati stav o ninskom podrijetlu
zdenca, a kneza Višeslava proglasi prvim pozna-
tim i pokrštenim knezom Primorske HIvatske. To
mišljenje, kao i dataciju spomenika oko 800.
godine, podržao je F. Šišić (1914) i unio u
hrvatsku historiografiju, a Lj. Karaman u svoju
sintezu ranosrednjovjekovne hrvatske umjetnosti
(1930). Ocijenivši stilske elemente na spomeniku
karakteristikom ranijeg predromaničkog razdobl-
ja, tj. 8. i početka 9. stoljeća, Karaman je s
pravom suzio dataciju na vrijeme izmedu 799. i
804. godine (960)
Suprotno mišljenjima većine autora , M. Seper je
(957) zdenac pripisao 11. stoljeću, temeljeći
svoje stavove na stilsko-umjetničkoj analizi, te
posebice na jezičnim i paleografičkim elementi-
ma u natpisu. Tome se priklonila i N. Klaić 0971;
1990) odbacivši Višeslavov krsni zdenac kao
arheološki izvor o pokrštav·anju Hrvata. S.
Gunjača (1973), naprotiv, vidio je u tom
spomeniku upravo arheološki dokaz o procesu
hrvatskog pokrštavanja koji je, započet za vladan-
je kneza Borne početko m 9. stoljeća, nastavljen u
vrijeme kneza Višeslava, čime je S. Gunjača
odredio nastanak spomenika pod konac trećeg
desetljeća 9. stoljeća. Sličnog je stava i T. Raukar
(997), koji se opredijelio za dataCiju nakon 800.

L
godine, pa time i kneza Višeslava smjestio u prvo
i drugo desetljeće 9. stoljeća. V. Sokol (986)
sklon je poistovjetiti Višeslava s vojskovođom
VOjnomirol11, Slavenom, koji 795. godine sudjelu-
je u franačkom uništenju Avarske države u
Panoniji.
Na brojne nejasnoće, nedvojbeno povezane uz
podrijetlo Višeslavova krsnog zdenca, odnosno
njegova pretpostavljena izvornog smještaja
unutar ninskog baptisterija, potanko se osvrnuo I.
Petricioli (984). lako se opredijelio za dataciju
spomenika u 9. stoljeće (990), pitanje ubikacije
zdenca u okviru ninske krstionice ostavio je u
cijelosti upitnim. R. Katičić (998), dodajmo, sma-
tra da je krstionica unatoč svim nepoznanicama
vrlo vjerojatno nastala oko 800. godine, pa stoga
i njeno povezivanje s Ninom nije neuvjerljivo.
t\ajnoviji prilog bogatoj bibliografiji koja se bavi
problematikom Višeslavove krstionice, dao je S.
Pantelić (2000). DrukČije od svih dotada, autor je
razriješio ablativnu konstrukciju koja se u natpisu
javlja u formuli datacije kao sub tempore VVissa
selam duci ("u doba Visana, slavenskog vojsko-
vođe.") i u tvrdio da u natpisu nije riječ o
IV. 200.
hrvatskom vojskovođi Višeslavu u matičnoj
hrvatskOj kneževini, već o Visanu, kralju Bijelih
Hrvata iz Polablja, koji se spominje u franačkim
izvorima između 789. i 795. godine kao vazal
Karla Velikoga.
Unatoč spornom porijeklu krsnoga zdenca i his-
toričnosti Višeslava kao hrvatskog kneza, ukupan
izgled spomenika od njegova oblika, preko
likovnog i grafijskog stila, do jezičnog izraza u
natpisu, svjedoči da je nastao u ranom
karolinškom razdoblju , pod sam konac 8. stol-
jeća , odnosno oko 800. godine.
Oblik, naime, zdenca tzv. misionarskog tipa
potvrđuje da je bio izrađen za krštavanje odraslih,
uranjanjem (per immersiol1em), načinom koji se
provodio u ranim srednjovjekovnim stoljeĆima.
što upućuje na razdoblje prvog krštavanja
određene populacije i isključuje dataciju u ll.
stoljeće. kada nastupa obred polijevanja (per
il1!lIsiol1em).
Stilski elementi na kamenim plohama, koji obil-
ježavaju početak formiranja predromaničkog
stila, upućuju na konac 8. stoljeća; to su tordirani
stupići s naglašenim kapitelima kao volutama,
377
antički astra gal koji se nastavlja na poslije-
antičkim spomenicima uglavnom do početka 9.
stoljeća , a posebice tzv. procesionaIni križ, kakav
se nosio u mimohodu dok su katakumeni išli
prema baptisteriju, a koji se javlja na kamenim
spomenicima 7. i 8. stoljeća u zapadnoj Europi
(V. Milojčić, 1966).
Navedenu dataciju višestrano osnažuje i uklesani
natpis sakralnog i dogmatskog obilježja, prim-
jeren vjerskom duhu koji šire Karolinzi (sv.
Trojstvo). Izrazi u natpisu poput trillum, illumi-
natas, perhene, nempe, clien/ulo, presbiter i
compsit susreću se u latinskom jeziku na langob-
ardskim i karolinškirn natpisinla 8., odnosno
ranog 9. stoljeća. Primjerice, izraz compsit (com-
ere) (M. Suić, 1979) prati se upravo udatiranim
natpisima druge polovine ili konca 8. stoljeća na
tlu Italije (D. KoroI, 1994, 149, Tab. 23, 24; G.
Panazza, 1953, 265).
Grafija natpisa u kojoj se očituje uporaba mno-
gobrojnm liga tura, kontrakcija i općenito epi-
grafičkog kraćenja riječi svjedoči o karolinškoj
provenijenciji spomenika jer je u skladu s
načinom sastavljanja tekstova , koji se u europskoj
latinskoj epigrafki upravo obnavlja i uvelike
prakticira s prvim Karolinzima. Na primjer, abre-
vija cija p za per i pro, ne samo u slučaju kada se
radi o samostalnoj riječi , već i onda kada čini slog
u riječima, u karolinškoj epohi postaju
uobičajena u natpisima. Morfologija uskih i vitk-
ih slova te produžavanje okomitih hasti izvan nji-
hova osnovnog modula (D, R, E. B, P), grafijska
je manira ranokarolinškog razdoblja i specifičnost
u klesanju rustične kapitale u drugoj polovici 8. i
ranim desetljećima 9. stoljeća , što je nastavak pis-
arske prakse poznate s merovinških natpisa još u
7. stoljeću (P. Deschamps, 1929). U natpisu je
specifičan početni grafem VV u imenu VVISSAS-
CLAVa, kao oblik karakterističan za germansko-
franački orlografski sustav, a odgovara frana-
čkom dvousnenom fonemu W. Osim u franačkim
izvorima, javlja se i u karolinškim natpisima, na
primjer, u sjevernoj Italiji i Istri. u 9. stoljeću (N.
Gray, 1948, 88, br. 72).
Bez obzira, dakle, na neutvrđeno porijeklo, krsni
zdenac s imenom Višeslava, općenito predstavlja
odlično svjedočanstvo o pokrštenju Slavena u
krajevima koji su ušli u plan karolinške političke
ekspanzije. Utoliko služi i kao ilustracija procesa
pokrštavanja , tj. prve etape kristijanizacije pod
franačkim vrhovništvom, kojim su bili zahvaćeni
i Hrvati u osvit 9. stoljeća.
Literatura: R. EITELBERGER, 1857; I. KUK UljE-
3'12
VlĆ-SAKCINSKI, 1857, 86-88; 1874, 217; V. LAZ-
ZARI , 1859; G. FERRARI-CUPILLI, 1860; F.
RAČKI, 1877, 376-377; R. CATTANEO, 1888;
1891, 110-111 ; E. STOCKELBERG, 1909, 72; L.
JEUĆ, 1902, 104; F. ŠIŠIĆ, 1914, 119-120; ISTI,
1925, 308-309; LJ. KARAMA1'1 , 1930, 79; ISTI,
1942, 104; ISTI, 1943, 40-44; ISTI, 1960; S. IVŠIĆ,
1941-1942; M. ŠEPER, 1957-1958, 5-6; A. JADRI-
JEVIĆ, 1958, 79-80; J. BELOŠEVIĆ, 1968, 57; E.
PERIČIĆ, 1969, 115; I. PETRICIOU, 1969, 315-
317; 1984; ISTI, 1990, 54; J LUČIĆ, 1969,378; N.
KLAIĆ, 1971 , 197-198; ISTA, 1990, 45; S.
GCNJAČA, 1973, 137-141; S. GUNJAČA - D.
JELOVINA, 1976, 1-3, 93; M. SUIĆ , 1979; R.
MIHALJČIĆ - L. STEINDORFF, 1982, 17-19; E.
HERCIGONJA, 1985, 217, 408; V. SOKOL, 1986;
Ž. RAPANIĆ, 1987, 180, 189; D. JELOVINA, 1989,
20.; G. CUSClTO, 1990; F. ŠAl'lJEK, 1991, 17-18;
I. GOLDSTEIN, 1995, 233-234; V. DELONGA,
1996, 205-207; ISTA, 1997, 26-27; M. MATIJEVIĆ­
SOKOL, 1997, 240-241; T. RAUKAR, 1997, 26; R.
KATIČIĆ , 1998, 218-219; S. PA,YTEUĆ , 2000.
V. D.
IV. 201, Nin?, nadvratnik, 9. stoljeće
vapnenac
dužina: 160,5 cm, širina: 47,5 cm. visina: 28 cm
Arheološki muzej Zadar.
Kadvratnik je otkriven 1982. godine za vrijeme
radova na novome krilu palače Nassis II ZadlU.
Tu je dospio s nepoznatoga mjesta. Zbog sadrža-
ja natpisa na prednjoj strani grede, u kojem se
navodi Anselma đakona, sveca kome je
posvećena ranosrednjovjekovna katedrala u
inu, moguće je pretostaviti da potječe iz te
građevine, u povijesti više puta preuređivane.
Nadvratnik je i po drugi put upotrebljen za istu
svrhu, ali tada preklesan i obrnuto ugrađen , sa
slovima okrenutima naopako. Greda je izvorno
bila nekoliko centimetara viša, ali je u ponovnoj
upotrebi snižena za visinu prvotnoga profila uz
koji su se prislanjala vrata. Natpis ima sedam
slova: + ANS(elmus) + DlAC(onus) + i tri križa.
Slova su majuskuIna, istaknuta u relativno
dubokom reljefu, krupna u volumenu i rustično
modelirana. Tako je oblikovan i križ među slovi-
ma, dok su prvi i treći plitko uklesani u nadvrat-
nik. Po paleografskim odlikama slova ukazuju na
ranosrednjovjekovno doba, pa se mogu dovoditi
u vezu s vremenom osnivanja ninske biskupije.
Literatura: P. VEŽIĆ , 1996.
P. v.
 IV. 201.

DrI~ kraj Knina Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,

Prvi mač pronađen je 1924, godine pri krčenju
vinograda, a potanje okolnosti otkrića nisu poz-
nate, U dijelu literature pogrešno je pripisivan
nalazištu Vrpolje, Drugi je mač pronađen 1927,
godine na istom položaju unutar groba, koji se
pobliže ne opisuje, Nalazište je djelomično
istraženo 1928, godine, kada su otkriveni ostaci
antičke arhitekture, pa se može pretpostaviti da
je otkriveni srednjovjekovni grob bio ukopan uz
ostatke nekog antičkog objekta, te da je i prvi
mač vjerojatno grobni nalaz, U dijelu literature
drugi je mač pogrešno pripisivan nalazištu
Biskupija-Crkvina, '
inv, br. 605,
Jabučica je dvodijelna, a vrh joj je podijeljen na
tri polja, Bočna polja ukrašena su motivom jelin-
ih grančica, a središnje dvjema viticama, Jabučica
i polje nakrsnica platirane su pozlaćenom mjedi.
j a kratkoj masivnoj nakrsnici sačuvao se ostatak
ukrasa u obliku šrafiranih trokuta, Sječivo, koje-
mu nedostaje vršak, damascirano je, a po sredini
IV. 202.

IV. 202. dvosjekli mač, kraj 8. ili početak 9.

stolj eća
željezo
ukupna dužina: 95, 3 cm, dužina ba lčaka: 16 cm,
nakrsnica: 7, 5 x 3 cm, širina sječiva: 5 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv, br. 925,
Vrh jabučice trokutasto je oblikovan, Jabučica je
znatno oštećena pa se tragovi ukrasa jedva
naziru, Nakrsnica je kratka i masivna i nije
ukrašena, PO sredini sječiva nalazi se kanal
(Blutrinne), Prema Petersenu, mač je prijelazni
oblik od posebnog tipa l na tip H,
Literatura: Z, VINSKI, 1977-1 978; ISTI , 1981, 14;
ISTI, 1983, 471; D, JELOVINA, 1986; M, ZEKA.N,
1992, 133; L. MARUN, 1998, 250,
M. p,

IV. 203. dvosjekli mač, kraj 8. ili početak 9.

stoljeća
željezo
ukupna dužina: 61 cm, dužina balčaka: 13,5 cm,
nakrsnica: 8,1 x 3 cm, širina sječiva: 5,2 cm

3'13
 IV. 203.
ima kanal (Blutrinne). Prema Petersenu mač pri-
pada posebnom tipu 1.
Literatura.' Z. VINSKI, 1977-1978; ISTI, 1981. 14;
ISTI, 1985, 99; D. JELOVINA, 1986; M. ZEKAN,
1992, 133; L. MARUN, 1998, 286, 297.
M. P.
Ostl'ollics, Gl'8b/je
Tijekom sustavnih arheoloških iskopavanja
provedenih u razdoblju između 1983. i 1989.
godine istraženo je ranosrednjovjekovno groblje
na redove s ukupno 115 grobova, od kojih se,
manja odvojena skupina od sedam grobova
može vremenski smjestiti u rano 9. stoljeće, dok
se veći dio groblja razvija i dalje tijekom 10. stol-
jeća. Rezultati ovih istraživanja samo su sumarno
publicirani. Par ostruga, koji se ovdje donosi,
potječe iz jedne od zidanih grobnica starijega
dijela groblja, iz koje ih je 1954. godine izbacila
IV. 204iH:. jaka vodena bujica.
374
IV. 204. grob 3, prva polovina 9. stoljeća
Otkriven u najstarijem dijelu groblja. Zidan je
uslojenim kamenjem, a unutar groba uočeni su
ostaci drvenoga sanduka.
a. par nalIfIlica
srebro
visina: 2,3 cm, širina: 1,7 cm, dužina privjeska:
?_,)- cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 5012-501 3.
Naušnice imaju srcolike privjeske od filigranskih
granula, a pod ušicom za zakopčava nje i
nasuprot, na drugoj strani karike, po jednu sitnu
jagodu. Jednoj nedostaje gornji dio karike.
b. karičica
srebro
promjer: 1,8 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 5014.
:-lačinjena je od tordirane žice s navojima.
c. prsten
srebro
promjer: 1,7 cm, dužina krune: 1,6 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 5015.
Kolut prstena ima proflirano rebro po sredini, a
na rubovima niz sitnih granula. Široka okrugla
kruna na obodu ima osam polukružno obliko-
vanih završetaka na kojima je po jedna kmpnija
granula optočena nizom sitnijih, dok je u sredini
ovalna plitka će lija oproćena istim sitnim granu-
lama, ali joj nedostaje kamen.
J
 Istraživanje
ranosrednjovjekovnog
groblje u Ostrovici

d. prsten
srebro
promjer: 1,9 cm, dužina krune: 0,7 cm
Muzej hrvatskih arheološkUl spomenika Split,
inv. br. 5016.
Kolut prstena je polomljen, a bio je načinjen od
lima koji je s prednje strane ukrašen plitko ure-
zanim motivom "riblje kosti". Sima okrugla kruna
ima plitku ćeliju u kojoj nedostaje kamen.
Literatura: V. DELONGA - T. BURIC, 1998.
TB.
b. prsten
srebro
promjer: 1,8 cm, širina koluta: 0,5 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 5019.
Prsten je načinjen od šire limene trake zaleml-
jenih krajeva. Na vanjskoj su strani ,kanelure.
Literatura: V. DELONGA - T. BURIC, 1998, 18-21.
TB.
IV.205a-b.

IV. 205. grob 10, prva polovina 9. stoljeća

Grob pripada skupini od 108 grobova koji [Vore
glavninu groblja. Grobna raka bila je omeđena
nizom pravilno klesanog kamenja.
a. par nau%nica
srebro
visina: 3 cm, širina: 1,9 cm
Muzej M'atskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 5017-5018.
Naušnice imaju srcolike privjeske od filigranskih
granula, koji su nepravilno i nejednako obliko-
vani, a pod ušicom za zakopčavanje i nasuprot,
na drugoj strani karike, nalazi se po jedna sima
jagoda. Jednoj od naušnica nedostaje gornji dio
karike.

3'15
 IV. 206. grob 16, prva polovina 9. stoljeća
Grobna raka bila je omeđena nizom nepravilno
pritesanog kamenja.
a. natdnica
srebro
visina: 2,7 cm, širina: 2,1 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br 5020-5021.
Naušnice imaju trapezoidni privjesak od fil-
igranske žice, a pod ušicom za zakopčavanje i
nasuprot, na dnIgoj strani karike, po jednu sitnu
jagodu.
b. naušnica
srebro
visina: 2,6 cm, širina: 2 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br 5022.
Naušnica ima privjesak u obliku pšeničnoga zrna,
koje je ukrašeno aplicirani.m filigranskim nitima i
granulama, a pod ušicom za zakopčavanje i
nasuprot, na dnIgoj strani karike, nalazi se po
jedna sitna jagoda.
c. prsten
srebro
promjer: 1,8 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br 5023.
Prsten je načinjen od uske trake blagoga D-pres-
jeka zalemljene na krajevima.
d. prsten
srebro
promjer: 2 cm, visina knIne: 0,7 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br 5024.
IV. 20Sa-d. Prsten je načinjen od trake koja je s vanjske
3'16
strane kanelirana, a na krajevima proširena i
zalemljena i rvori okruglu podlogu za kalotastu
knInu ukrašenu fil igranskim nitima i granulama.
Literatura: V. DELONGA - T. BURIĆ , 1998.
T. B.
IV. 207. grob 18, prva polovina 9. stoljeća
a. natdnica
srebro
širina karike: 1,7 cm, visina privjeska: 3,7 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br 5025.
Naušnica ima trapezoidni privjesak od filigranske
žice, a pod ušicom za zakopčavanje i nasuprot,
na drugoj strani. karike, nalazi se po jedna sitna
jagoda.
b. natdnica
bronca
visina: 2,5 cm, širina: 2,3 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br 5026.
Naušnica na karici ima privjesak u obliku
izduženoga broja 8, naČinjen od tanke žice i sa
zalemljenom ušicom za vješanje o kariku.
c. prsten
bronca
promjer: 1,8 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br 5027.
Prsten je načinjen od tanke trake brončanoga
lima, blagoga je D-presjeka, a krajevi su mu spo-
jeni sitnom zakovicom.
Literatura: V. DELONGA - T. BURIĆ , 1998. 18-21.
T. B.
IV. 2071H:.
L ______ __________~
 IV. 208b.

IV. 208. nalazi iz uništenog groba, kraj 8. sto·
ljeća
a. par ostl1/ga
željezo, bronca
visina: 21 cm, raspon krakova: 9,5 cm
Županijski muzej Šibenik, inv. br. 417-418.
Krakovi su ravni. Završavaju pređicama s nare-
brenim obodom, kojima igle nedo taju. Brončani
je trn pri bazi ukrašen urezanim kl1lžićima i šrafi-
ranim crticama, a taj je ukras optoćen nizom zrna.
Šiljak trna također je pri dnu ukrašen urezanim
kI1Ižićima i cik-cak linijom.
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 3357. IV.208a.
Okolnosti otkrića nepoznate. otkupljeno 1897
godine. Pripada tipu naušnica s jednom jagodom.
Jagoda je ovalnog oblika, načinjena od dviju
međusobno spojenih šupljih polutki. Po sredini,
na spoju polutki i na krajevima optoćena je fil-
igranskom žicom. Površina jagode ukrašena je
trokutićima od granula.
Literatura: K. VINSKI, 1952, 19.
K. S.

l
b. dijelovi garnitura za zakopčavanje
1. dvije pređice
bronca
visina: 2,4 cm, širina: 3,8 cm
Županijski muzej Šibenik, inv. br. 419-420.
Predice su narebrenoga oboda, a igle im nedosta-
ju.
2. petlja
bronca
širina: 3 cm, proširenje: 3,4 x 1,8 cm
Županijski muzej Šibenik, inv. br. 421. IV. 209.
Četvrtastog je oblika s prednjim pticolikim
proširenjem. Ottw, Luk.čuŠII
Literatura: J. BELOŠEVIĆ , 1965, 149; V. DELO --
GA - T. BURIĆ, 1998, 13. IV. 210. trabeacija oltarne ograde, 879-892.
ŽK. godina
vapnenac
zabat: širina: 82 cm, visina: 72 cm, debljina: 9 cm
lijevi arhitrav: dužina: 90 cm, visina: 22,5 cm,
IV. 209. naušnica, druga polovina 9. stoljeća debljina: 9 cm
zlato desni arhitrav: dužina 96 cm, visina: 22,5 cm,
visina: 3,1 cm, širina: 3 cm debljina: 9 cm

3'17
IV. 210. Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Spli!. počasni atribut iz tadašnjeg europskog dignitarija
inv. br. 1992, 1993, 1995, 2605, 2606, 2256, 2257, dominus.
7"60
- ) . Literatura: J. LUČiĆ - M. ZEKAI\'. 1989, 269; M.
Predroman i čka crkva u Otresu, kao i opisani ZEKA.l'\, 1993. 413-417; l. GOLDSTEr~, 1995, 266;
dijelovi trabeacije otkriveni su arheološkim V. DELONGA, 1996, 217-218; ISTA , 1997,43-44;
iskopavanjima 1911-1912. te 1977. i 1984. godine. R. KATIČIĆ, 1998, 355; M. MATIJEVIĆ-SOKOL -
Trabeacija oltarne ograde pred romaničke crkve u V. SOKOL, 1999, 70-71
Otresu. rekonstruirana od više dijelova desnog i V. D.
lijevog arhitrava sa zabatom u sredini. Vanjski rub
zabata i obaju arhitrava ispunjaju kuke, dok Pađene kraj Knina, crkva Sv. Đurđa
sredinom teče niz troprutih petlji koje se u dvo-
prutoj izvedbi nastavljaju na zabatu. U epi- IV. 211. djelovi trabeacije oltarne ograde,
gra fi čkom je polju donacijski natpis: prva polovica 9. stoljeća
+ I ~ N(omine) D(omj)NI TE(m)POR[e] DOM 10 vapnenac
[Br]ANl\I[mero] DVCI EGO C[ede]DRA[go fecil 1. Illomak arbitrava
[ad ho]T\ORE(m) BEATI PETRI ET S(an)C(ta)E dužina: 44,5 cm, visina: 20 cm, debljina: 14,5 cm
MARIE S(an)C(t)1 GEORGI! S(an)C(t)I STEFANl 2. ulomak arbitrava
S(a n)C(t)I MARTINI S(an)C(t)l GRISOGONl dužina: 48 cm, visina: 24 cm, debljina: 15 cm
S(an)C(ta)E CRVCIS (" U ime Gospodnje! U vri- 3a. ulomak arbitrava
jeme gospodara Branimira. kneza. Ja Zdedrag (?) dužina: 37 cm, visina: 21,5 cm, debljina: 12 -12.5
učinio sam u čast Blaženoga Petra i Svete Marije, cm
Svetoga Jurja, Svetoga Stjepana, Svetoga Manina, 3b. ulomak arbitrava
Svetoga Krševana, Svetoga Križa.") dužina: 32 cm, visina: 22 cm, debljina: 12,5 cm
Svjedoči da je u vrijeme kneza Branimira, neki 4. dva ulomka luka
donator, točno neutvrđena imena (možda a. dužina: 33 cm, visina: 2,5 cm, debljina: 13 cm
Zdedrag ), izgradiO ili vjerojatnije, obnovio crkvu b. dužina: 49 cm, visina: 19 cm, debljina: 13 cm
u srednjovjekovnom mjestu Otres, u blizini c. dužina: 23 cm, visina: 17-19 cm, debljina: 13
županijskog sjedišta Bribira. To je učinio na čast cm
čak šestorice svetaca, što se jasno čita na arhi- 1, 2, 3b, 4a, Muzej hrvatskih arheoloških
travu gdje se navode svi crkveni titulari . U nat- spomenika Split, inI'. br. 2319, 2318, 2320, 2602,
pisu se ime kneza Branimira navodi u formuli 3a, 4 b, 4c, Kninski muzej.
datacije, uz njegov vladarski naslov dux i visoki 5. danas izgubljen

3'18
 IV. 211.

Iz predromaničke crkve u Pađenama , na položa-

ju sadašnje crkve Sv. Đurđa , potječe više uloma-
ka arhitrava i jednog luka koji su izvorno pri-
padali trabeaciji jedne oltarne ograde. Iz sadržaja
natpisa sačuvanog na ulomcima zaključuje se da
je predromanička crkva bila izgrađena kao pri-
vatna donacija lokalnog hrvatskog odličnika,
imenom Rastimir (br. 2, 5) i da je bila posvećena
Sv. Mariji i Sv. Jakovu (br. 4).
1. [In nomine Christ]I REGIS SALVAlloris .. .l
2....[R]ASTIMIR PERSEC[vrvs ... ]
3. damnatio memoriae ...
4a. [... munera(') par]VA GENETRIC[i]
4b. M[ari(a)]E VIRGINJQVE + SAC[rata sunt ' ... 1
L.l
4e. [IJACOBI QV[e ...]
S.I..lDlGNA DOMV(m) FVNDA[vir...l
"U ime Krista. Kralja i Spasitelja,.... progonjeni (?)
Rastimir .... .!brisanje uspomene! / ..... skromni
darovi Mariji, Bogorodici i Djevici, posvećeni
su.... i svetoga Jakova .... dičnu kuću Ise. crkvu/
sagradio je /utemeljio jel ".
1. Ulomak arhitrava s nizom kuka u gornjem
pojasu, natpisom u sredini te troprutom pleteni-
com u donjem. Mjesto ulomka u sklopu arhitrava
na oltarnoj ogradi teško je odrediti, pa ostaje
otvoreno pitanje je li sačuvan i tekst sa
spomenom Kralja i Spasitelja (sc. Krista)
sačinjavao dio invokacije, ili možda posvete
Kristu.
2. Ulomak arhitrava s kukama u gornjem pojasu
i trop Mom pletenicom u donjem. U sredini je
natpisno polje s tekstom u kojem je uklesano ime
velikaša Rastimira , donatora crkve i njena
kamenog namještaja.
3a. 3b. Dio arhitrava, prelomljen na dva ulomka.
sredini je bio uklesan natpis,. naknadno radiran
kao damnatio memoriae. Gornji ukrasni pojas
ispunjavaju kuke, a donji tropMa pletenica.
4. Tri ulomka luka sa širokim žlijebljenim kuka-
ma u vanjskom obodu, natpisom u sredini i tro-
prutom pletenicom u donjem pojasu. Iz natpisa

379
IV. 212a-e. se saznaje da je crkva, kojoj je velikaš Rastimir
bio donator, bila posvećena Bogorodici i sv. =--
l
jakovu.
5. Ulomak arhitrava s kukama u gornjem ukras-
nom pojasu i troprutom pletenicom u donjem. Po 0- -
sredini je natpisno polje s ostatkom donacijskog
teksta koji se odnosi na gradnju crkvenog objek-
ta. Otkriven je 1890. godine u pločniku crkve Sv.
Đurđa. Danas je izgubljen.
Literatura. F. B ULIĆ , 1885; REDOVITO TROM-
JESEČNO IZVJEŠĆE, 1890, 141; 1891 , 60; 1891a,
92; F. RADIĆ, 1896, 180-181; S. GUNJAČA, 1958
a, 109-111 , 113; S. GUNJAČA - D. JELOVINA,
1976, 99; VODIČ, 1979. 41; K. JURIŠiĆ, 1979, 39;
R. MIHALjČIĆ - L STEINDORFF, 1982, 34; V. 0- -
DELONGA, 1996, 219-222; M. MATIJEVIĆ­
=- -
SOKOL, 1997, 247.
V. D.

Podgradina kraj Livna, Rešetarica

Predmeti potječu iz grobova slu čaj no otkrivenih
1987. godine (grobovi 3 i 4), koji su se nalazili u
sklopu manjeg groblja s ukopima u zemljanim
rakama, u ruševinama starokršćanske crkve.
IV. 212. grob 3, prva polovina 9. stoljeća
a. par ostruga
željezo
dužina: 12 cm, raspon krakova: 8,4 cm
Franjevački muzej i galerija Gorica, Livno, inv. br.
677-678.
Krakovi su ravni. Trokutastog su presjeka,
završavaju ovalnim pločicama s po jednom
zakovicom, a iznad pločica su ukrašeni s tri plas-
tična rebra. Poduži stožasti trnovi također su
ukrašeni s tri plastična rebra.
b. ' lOŽ
željezo
dužina: 14,2 cm, širina: 1,1 cm
Franjevački muzej i galerija Gorica Livno, inv. br.
675.
Ravnog je hrpta i sječiva. Ima poduži trn za nasad
drvenog drška.
c. okov (l)
željezo
dužina: 8,6 cm
Franjevački muzej i galerija Gorica Livno, inv. br.
681.
U obliku je šipke i povijen u obliku slova V. Na
oba kraja sačuvane su zakovice. Površina mu je
ukrašena pravilno raporedenim plastičnim rebrima.
d. okov (?)
željezo
dužina: 9 cm
Franjevački muzej i galerija Gorica Livno, inv. br.
682.
U obliku je šipke. Površina mu je ukrašena pravil-
no raporedenim plastičninl rebrima.
e. okov (1)
željezo
dužina: 7,7 cm
Franj evački muzej i galerija Gorica Livno, inv. br.
683.
Trakastog je presjeka i neukrašene povrŠine.
Literatura: B. M. VRDOLJAK, 1990, 148; M.
ZEKAN, 1994, 64, 79; M. PETRINEC, T.
ŠEPAROVIĆ, B M. VRDOLJAK, 1999, 87-88.
M.P.
IV. 213. grob 4, kraj 8. ili početak 9. stoljeća
a. dvosjekli mač
željezo
ukupna dužina: 92,2 cm, dužina nakrsnice: 10,8
cm
Franjevački muzej i galerija Gorica Livno, inv. br.
692.
Jabučica ima sedam režnjeva i tanku podužu
neukrašenu nakrsnicu. Sječivo je damascirano.
Po sredni je kanal (Blutrinne). Prema Petersenu
pripada mačevima K-lipa.

320
b. par aSIn/ga
željezo
dužina: 18 cm, rapon krakova: 10,7 cm
Franjevački muzej i galerija Gorica Livno, inI'. br.
679-680.
Krakovi su ravni. Trokutastog su presjeka i
završavaju pređicama narebrena oboda sa
sačuvanim iglama. Baze podužih stožastih trnova 0IP
obavijene su mjedenom opla tom ukrašenom ure- ~
zanim motivima šraftranih trokuta.
c. Dva jezičca garniture za zakopčavanje OSlnlga
željezo
dužina: 5,8 cm, širina: 3,1 cm
Franjevački muzej i galerija Gorica Livno, inI'. br.
690-691
Imaju polukružni završetak. Pri vrhu je s po četiri
zakovice.
d. sklopivi nož I
željezo
dužina: 8,1 cm, širina: 1,5 cm
Franjevački muzej i galerija Gorica Livno, inI'. br.
687.
Hrbat i sječivo noža blago su povijeni, a okov
drška savijen je prema sječivu. Korice su
načinjene od savijenog lima.
e. /lOŽ
željezo
dužina: 11 ,8 cm, širina: 1,5 cm
Franjevački muzej i galerija Gorica Livno, inI'. br.
686.
Ravnog je hrpta i povijenoga sječiva. Trn za
nasad dIvenog drška djelomično je sačuvan.
I kresivo sačuvana i veoma oštećena korozijam. Ravni IV. 213a-f.
željezo krakovi, od kojih je u potpunosti sačuvan samo
dužina: 5,5 cm, širina: 1,4 cm jedan, trokutastog su presjeka, a sačuvani
Franjevački muzej i galerija Gorica, Livno, inI'. br. završava djelomično polomljenom pločicom s
676. dvije mpice za zakovice. Poduži trn stožastog je
Stanjenih je i povijenih krajeva kojima nedostaju oblika.
završeci. Lileratura: D. JELOVINA, 1986.
Literatura: B. M. VRDOLJAK, 1990; M. ZEKA.'l,
1994, 57, 62, 79; M. PETRINEC - T. ŠEPAROVIĆ -
B M. VRDOLJAK, 1999, 86-87.
M. P.

Podgrađe kod Benkovca 1 (5==

IV. 214. ostruga, prva polovina 9. stoljeća
željezo
dužina: 14,3 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inI'. br. 2535a.
Okolnosti otkrića nisu poznate. Djelomično je IV. 214.

32'1
 IV. 216. Pridraga kraj Zadra, Mijovilovac
IV. 215. ostaci crkve Sv. Mihovila, oko sre-
dine 9. stoljeća
Crkva Sv. Mihovila izgrađena je na mjestu antičke
vile rustike i uz rdnosrednjovjekovni samostan,
na što ukazuje toponim Manastirine. Crkva je
centralna šesterolisna građevina promjera 10 m.
Zidovi su joj sačuva ni u visini od 45 do 185 cm.
Glavna apsida je nešto šira od ostalih. Vanjsku
zidnu plohu raščlanjuju plitke lezene. Naknadno
je pred ulazom podignut vestibul, koji se sastoji
od dvije prostorije pravokutnog oblika. Sačuvani
su i dijelovi popločenja. Svetište obuhvaća tri
apside na istočnoj strani, a izdignuto je stepeni-
com od zapadne polovice grdđevine. Sačuvani su
i tragovi podnožja oltarne ograde. koja je bila
povučena prema svetištu, dodirujući tjemena
bočnih apsida. Sačuvani ostatak natpisa:
MICHA(elis arch)AKGELI ukazuje na titulara
crkve, kao i podrijetlo toponima Mijovilovac.
Literatura: S. GUNJAČA , 1963, 35-64; T.-
MARASOVIĆ. 1984, 135: P. VEŽiĆ, 1991. 323;
ISTI, 1991a, 22; M. J URKOVIĆ. 1995, 225-240;
ISTI, 1996, 237-256; N. JAKŠIĆ, 1997, 41-54
M.j

IV. 216. plutej oltarne ograde, oko polovice Rekonstruirani plutej s letvom i ukrasnim poljem
9. stoljeća ispunjenima gustim piet ernim mrežama od tro-
vapnenac. prute vrpce i uokvirenima tankim lervicama.
dužina: 62 cm, visina: 100 cm, debljina: 14 cm Ispod istaknute letve s dvotra čnom pletenicom je
~'luzej hrvatskih arheoloških spomenika Split. ukrdsno polje na kojemu su nizovi učvorenih
IV. 215. inv. br. 2218. kružnica prepleteni nizovima rombova. S obje
- - - - - - - - - - - - - - - l
strane pluteja su rebra za spoj s pilastrima.
Literatura. S. GUNJAČA, 1954, 194; ISTI, 1963,
48.
TB.

PridrBgB, CrlcllB Sv. MBrtinB

IV. 217. reljef s konjanikom, 9. stoljeće
vapnenac
dužina: 41 cm, visina: 37 cm, debljina: 12 cm
Konzervatorski ured u Zadnl.
Reljef je ulomak pluteja koji je bio ukrašen
mrežom učvorenih kvadrata unutar koj ill su bili
figuraIni prikazi. Prikazuje konjanika s ispružen-
im kopljem u desnici i okruglim štitom u ljevici.
I Konj je izdužene siluete na nespretno prikazanim

l __ _
nogama, a na njemu je jahač bez sedla i bez
oznake odjeće. Reljef je znatno oštećen požarom
--~ u raru 1992. godine kada su srpski odmetnici

322
 - - - - - - - - - ---
zapalili crkvu na čijem je p ročelju bio ugrađen .
Literatura.' L. MARUN, 1891, 126; l. PETRICIOU,
1975. ll-m; TISUĆU GODINA. 1991 24; l.
PETRICIOLI, 1996, 209-214; N. JAKŠIĆ, 1997, 30.
NI
IV. 218. reljef s ratnikom, 9. stoljeće
vapnenac
dužina: 37 cm, visina: 22 cm, debljina: 13 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split.
inI'. br. 1105.
Ulomak reljefa prikazuje lik ratnika koji je
sačuvan samo od pasa na gore. Kompozicija je
bila smještena unutar tročlane arkade. Ratnik
prikazan u profilu s mačem u desnici nisko
zamahuje prema protivniku pred njim koji se
naslućuje po ITšku sačuvanog koplja. Od siline
pokreta s lijeva nadesno, ostaje nezaštićeno tijelo
ratnika s okruglim štitom koji drži u ljevici. Reljef
je izrađen prilično nespretno, posebno ruke koje
se čudno lome u zglobovima.
Literatura.' F. RADIĆ, 1895, 245·246; K. PRl-
JATEL]. 1954, 78; l. PETRICIOLI, 1975, 111-ll7; IV. 217.
TISUĆU GODI A, 1991; l. PETRICIOLI. 1996,
209-214; N. JAKŠIĆ, 1997, 30
NI
IV. 219. trabeacija oltarne ograde, prva
polovina 9. stoljeća
a. mbitrau
vapnenac
dužina: 29,5 cm, visina: 21 cm, debljina: II cm
Uprave za zaštitu kulllJrne baštine.
Konzervatorski odjel Zadar.
Ulomak arhitrava, na prednjoj strani razdijeljen u
dva pojasa. U gornjem su kuke s dugačkim
drškama i zavojnica ma perforiranog središta. dok
je u donjem natpis: DE DOfIHS... Ulomak teksta s
početnim riječinla zavjetne formule izriče da je
preuređenje crkve Sv. Manina, o čemu svjedoči
donatorski natpis na oltarnoj ogradi, čin uzdarja i
zahvale Bogu ili svecima za već dobiveno
zemaljsko blagostanje. Naime, raniju staro-
kršćansku crkvu Sv. Maltina u Pridrazi u predro-
maničko je doba obnovio i opremio novim
liturgijskim namještajem neki hrvatski velikaš.
Literatura: V. DELOI\'GA, 1996, 589.
V. D.
IV. 219a.
b. arbitrav
vapnenac
dužina: 35 cm, visina: 17 cm, debljina: 10 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inI'. br. 2147.
Ulomak arhitrava s kukama dugačkih drški i per-
fari ranih zaVOjnica u gornjem pojasu te kratkim
natpisom u donjem: [. .. c]VM VELO [.. .J (. .. s
velom! zastorom, zavjesom ... /). Donosi podatak
o jednom zanimljivom dijelu Iiturgijske opreme u
crkvi - velumu tj. zavjeSi, draperiji ili tkanini koje
su, u konkretnom slučaju , bile postavljene na
oltarnoj ogradi. Prema liturgijskoj tradiciji još iz
ranog kršćanstva , takve su zavjese uglavnom bile
ovješene među stupićima duž srednjeg dijela IV. 21B.
323
1V.219b.

oltarne ograde, a katkada i čitavom njenom visi-

nom, u slučaju da su stajale umjesto pluteja. One
su razdvajale svetište te zaklonjale oltar od prisut-
nosti i pogleda vjernika, kao što su u slične,
obredne svrhe, služila i vela uokolo stupovlja
oltarnog ciborija (tZI·. tetra vela). ;\Ilože se pret-
postaviti da je i ue/um spomenut u natpisu na
arhitravu oltarne ograde, koji je zbog svoje
liturgijske namjene često bio ukrašen ili, pak,
izrađen od skupocjenije tkanine, darovan crkvi
Sv. Mal1ina zajedno s novom kamenom oltarnom
ogradom prilikom obnove crkve u 9. stoljeću. Za
to su zaslUŽni, imenom nepoznati h,,'atski veli-
kaš. a po svoj prilici i h,,'atski knez, što se
zaključuje iz ostalih sačll\'anih epigrafičkih ulo-
maka iz crkve.
Literatura: F. RADIĆ , 1901 , 47; V. DELONGA,
19%. 243; ISTA, 1999-2000, 331-333.
IV. 220. V. D.

gornjeg dijela sječiva naziru se tragovi damascira-

Prozor kraj Otočca, Gornja Luka
IV. 220. dvosjekli mač, kraj 8. ili početak
stoljeća
željezo
ukupna dužina: 91,5 cm, dužina balčaka: 9.5 cm,
dužina nakrsnice: 11.5 cm, širina sječiva: 3-6 cm
Arheološki muzej Zagreb, inI'. br. 3099.
Otkriven 1965. godine prigodom kopanja rova za
polaganje vodol'odnih cijevi kao pojedinačni
nalaz. Jabučica ima pet režnjeva na vrhu. a žlje-
bovi su ukrašeni nepravilno rovaše nom sre-
brnom žicom na kojoj su vidljivi tragovi ukrasnih
ureza. Nakrsnica je poduža, zaobljenih krajel'a i
neukrašena. Sječivo je damascirano, a po sredini
ima kanal (Blutrinne). Na gornjem dijelu sječiva
razabire se oštećena radionička signatura ULF-
BREHT izvedena damasciranjem, pisana rimskom
majuskulom. Vidljiva su prva dva slova pisana
ligaturom, te hasta trećega slova. Na drugoj strani
nog ukrasa u obliku pletenice. Prema Petersenu
9. plipada mačevima K-tipa.
Literatura: I. ŠARJĆ, 1972-1973; Z. VJ\'SKI 1981,
29; ISTI, 1983, 488.
KS.
Putalj kraj Splita
IV. 221. ostaci crkve Sv. Jurja, 5. stoljeće,
obnovljena izmedu 835-845. godine
Arheološkim istraživanjima otkriveni su temeljni
ostaci većega pravokutnog objekta trapezaste
osnove. Ulomci skulpture, kao i brojni ulomci
tegula ukazuju da je tu bila starokršćanska crkva
iz 5. stoljeća , koja je u 6. stoljeću preuređena i
opremljena novim namještajem. Podignuta je nad
antičkim objektom manjih dimenzija (8 x 3 m), II
koji je interpolirana kasnoantička grobnica na
svod. Ta prva crkva nema apside, već ravni

324
 IV. 221.

začeini zid. Unutrašnju artikulaciju prostora u IV. 222. plutej oltarne ograde
crkvi nije više moguće rekonstruirati zbog znat- prokoneški mramor
nih oštećenja jer su srednjovjekovni ukopi i kas- visina: 33 cm, širina: 18 cm. debljina: 7,5-8 cm
nije pregradnje u potpunosti razorili zidove i Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
pod. Opisana građevina porušena je tijekom inv. br. 2919.
avaroslavenskih seoba, da bi za vladavine kneza Nađen je kao spolij u konstmkciji kasnosrednjov-
Mislava u Hlvatskoj Coko 835-845) bila obnovlje- jekovnog groba 14-15. stoljeća kod crkve. IV. 222.
na i opremljena reprezentativnim predromanič­
kim namještajem, izrađenim od atičkih mramor-
nih sarkofaga, koji su doneseni na Putalj u antici,
u sklopu privatnoga groblja i antičke memorije ili
hrama. To je, dakle, jedna od prvih obnovljenih
starokršćanskih crkava tijekom predromaničke
epohe. Posvećena je sv. Jurju od 9. stoljeća sve
do danas. Predroman ička crkva pon/šena je na
prijelazu 12. u 13. stoljeće, a na njenom mjestu
podignuta je manja jednobrodna s pravokutnom
apsidom u gotičkom slogu, čiji su ostaci inkor-
porirani u današnju crkvu.
Literatura: T. BURIĆ - S. ČAČE - l. FADIĆ, 1992,
92-93; T. BURIĆ, 1995; S. ČAČE - l. FADIĆ - T.
BURIĆ, 1997, 15-19,21-23.
T B.

325
IV. 224. Ulomak lijevog donjeg ugla plureja obrubljenog
rankom, neukrašenom lervicom. U uglu je prikaz
price (golub ?) okrenure ulijevo. Dugački je rep
oblikovan na "riblju kost", a krilo modelirano
plirkim kanelirama. Glava nedosraje, a vrh repa je
oručen. Jake i krarke noge, s rek naznačenim
pandžama, sroje na rubnoj /ervici. Iznad price je
dio moriva dvostruke kružnice u kojoj je bila
središnja kompozicija. Kružnice su od troprurih
vrpci sa širim srednjim pl1Itom, a obl ikovane su
od više međusobno povezanih izduženih karika.
Literalllra. T. BURIĆ, 1995, sl. 1.
TB.
IV. 223. plutej oltarne ograde
prokoneški mramor
visina: 22,5 cm, širina: 31 cm, debljina: 7,5-8 cm
Muzej hrvarskih arheoloških spomenika Split,
inI'. br. 2920.
Nađen je kao spolij ugrađen u pročelje crkve
1926. godine.
Rubni bočni ulomak plureja obrubljen je tankom,
neukrašenom lervicom. Na središnjem polju je
dio moriva udvojene kružnice oblikovane od niza
povezanih izduženih karika izrađenih utroprutu
sa širim srednjim pl1lrom. Naziru se i nejasni
ostaci središnje kompozicije, kao i ostaci prikaza
u gornjem lijevom uglu.
Litera/llra: D. KEČKEYIET. 1978. 64; T. B URIĆ ,
1983, 150-151.
T B.

Ulomak a. nađen je kao spolij u konstrukciji kas-

IV. 223.
IV. 224 plutej oltarne ograde
prokoneški mramor
visina: 102 cm, širina: 41,5 debljina: 10 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inI'. br. 2921.
Uski plutej rekonstruiran iz 3 ulomka (a-c).
nosrednjovjekovnog groba 14. stoljeća kod crkve
Sv. Jurja. Ulomak b. uzidan je u pročelje crkve
1926. godine, a c. je orkriven u iskopavanjima te
iste godine. S lijeve strane sačuvane su dvije rupe
za spoj sa susjednim elemenrom ograde, a na
hrpru lerve su žlijeb i rupe za klinove. Desni rub
plureja ima L-profil. Ukrasno polje sastoji se od
središnje kompozicije i reljefno israknure lerve
nad njom. Središnja kompOZiCija obrubljena je
rankom, neukrašenom letvicom, kao i let\·a. osim
na desnom rubu. gdje je ukrasni motiv izveden
do kraja. Letvu ispunja niz od dvije porkovičaste
rroprure arkade sa zavojnicama na krajevima, u
kojima su palmete s oblim obrubljenim lisrovima
na zaobljenoj i obrubljenoj kratkoj stapki. Na
središnjem je polju geometrijska kompozicija rro-
prurih vrpci; sastoji se od dvije učvorene kružnice
u nizu unutar kojih su dva nasuprorna pereca

326
kroz koje su provučene udvojene vrpce što se !'ilastar lijevog ugla oltarne ograde u prostoru
križaju u kružnica ma. (bema ili seba/a eantontIn) sa žlijebom na
Literatura: T. B URlĆ, 1992, 18-19; ISTI, 1992a. polec1ini i s desne strane. Naknadno je upotrije-
115-116: ISTI, 1995; D. KEČKEMET, 1978, 64; T bljen kao nadvratnik, pa su rubovi žljebova
BURIĆ, 1983, 150, 155-156 otučeni. Dno je otučeno. a na hrpru su rupe i
TB. široki žlijeb za klin koji ga je spajao splutejem.
Ukrasno polje lica obrubljeno je nizom kuglica i
IV. 225. pilastri oltarne ograde ispunjeno geometrijskom mrežom troprutih
a. pi/astal' vrpci, koju sačinjava udvojeni niz nasuprotnih
prokoneški mramor pereca međusobno spojenih prekriženinl vrpca-
visina: 104,5 cm, širina: 16,5 cm, debljina: 13 cm ma. S lijeve strane je ukrasno polje ispunjeno
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split, nizom križeva oblikovanih učvorenim tropilltim
inv. br. 2922. vrpcama, a umjesto rubne letvice bočni čvorovi
Pilastar s desne strane ulaza u prezbiterij, rekon- su spojeni troprutim vrpcama. Bio je uzidan u
struiran iz 3 ulomka (a-c) sa širokim i dubokim pročelje crhe 1926. godine.
žlijebom za utor (rebro) pluteja na desnoj strani. d. pikIStar
'a hrpru je plitki žlijeb s rupom za klin, koji je prokoneški mramor
recentan S obzirom na sigurno utvrđe ni položaj visina: 111 ,5 cm, širina: 20 cm, debljina: 13-1 3,9
pilastra u ogradi. Ukrasno polje je obrubljeno cm
užetom, a na njemu je kompozicija koju t\'OCe Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
križ i uopruta vrpca. Obrubljeni, neukrašeni križ inv. br. 2925.
je na vrhu , a pod njim teče niz udvojenih pleteni- Pilastar desnog ugla oltarne ograde sa žlijebom
ca riunički spajanih križanjem vrpci. Ulomci a. i na polec1ini i s lijeve strane. Rekonstruiran je iz
b. nađeni su kao spolij uzidan u pročelje crhe dva ulomka (a-b). l njemu su žljebovi otučeni
1926. godine, a ulomak c. je bio uzidan u okvir zbog naknadne namjene, vjerojatno za nadvrat-
zidne niše u crkvi na zače Inom zidu iz gotičke nik. Na vrhu je okrugla, stepenasto profilirana
faze, desno od apside. baza stupa s rupom po sredini za spajanje s IV. 225ao(/.
b. pi/astal'
prokoneški mramor
visina: 109 cm, širina: 18,5 cm, debljina: 14,5 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split.
inv. br. 2923.
!,ilastar rekonstruiran iz 2 ulomka (a-bl. Stajao je
s lijeve strane ulaza, jer ima gotovo po cijeloj visi-
ni s lijeve strane široki i duboki žlijeb za utor
pluteja. Nedostaje mu manji dio dna, a na vrhu je
ostatak jednostavno profilirane okrugle baze
stupa, do koje je s lijeve strane rupa za klin,
kojim je bio spojen s plutejem. Središnje je polje
obrubljeno nizom kuglica, a ukrašeno kompozi-
cijom križa s troprutim kružnicama. Na vrhu je
manji obrubljeni križ bez ukrasa , a pod njim niz
prepletenih i učvore n i h kružnica. Ulomak a. bio
je ugrac1en u kasnosrednjovjekovni grob 15. stol-
jeća na groblju oko crkve Sv. Ju~a . a ulomak b.
bio je uzidan u okvir zidne niše u crkvi na
začelnom zidu iz gotičke faze, desno od apside i
prekriven žbukom.
e. pi/astar
prokoneški mramor
visina: 102 cm, širina: 21 cm, debljina: 14,5 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2924.

327
 trupom, a do nje čelVrtasta rupa za klin kojim je
pilastar bio spojen s plutejem. Dno je trokutasto
oblikovano za usad u rupu na stipesu. Ukrasno
polje lica obrubljeno je motivom užeta , a na
njemu je prikazana kompozicija s križem i tro-
prutom vrpcom koja oblikuje tzv. ·'osmice".
Neukrašeni obrubljeni križ je na vrhu , a između
hasti su četiri shematizirane rozete; dvije obične i
dvije virovite, s donje strane. Ukrasno polje s
desne strane obrubljeno je tankom lelVicom i
ispunjeno troprutim nizom povezanih uzlova
poput pereca. Ulomak a) uzidan je u pročelje
crkve 1926. godine, a ulomak b) je nađen u sloju
između grobova u iskopavanjima 1989. godine.
Literatura: D. KEČKEMET , 1978, 64-66; T.
BURIĆ, 1983, 151 , 154-155
TB.
IV. 226. arhitrav oltarne ograde
prokoneški mramor
dužina: 35 cm, visina: 21 cm, debljina: 7 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2926.
Početni dio arhitrava spojen iz 3 ulomka (a-c):
Ukrasno polje je uzdužno podijeljeno na 3
pojasa; gornji, ukrašen kukama s punom zavojni-
com na dvoprutoj nozi, a položenima udesno;
srednji, neukrašen i donji, ispunjen dvoprutom
pletenicom.
Literatura: neobjavljen.
TB.
IV. 226.
Rapo";ne kraj UlIna, crkva Sv. Petra
IV. 227. dijelovi trabeacije oltarne ograde,
oko 880-900. godine
vapnenac
1. zabat: dužina 61 cm, visina: 23 cm, debljina: 16
cm
2. arhitrav: dužina 120,2 cm, visina: 26 cm, deblji-
na: 13.5 cm
328
l Zemaljski muzej Sarajevo (1), inv. br. br. ?
Franjevački muzej i galerija Gorica Livno (2), inv.
br. 129
Ulomak desne strane zabata i arhitrav oltarne
ograde, izrađeni su prema likovnim ~ešenjima
klesarskog radioničkog kruga koji djeluje u
zaleđu hn'atske kneževine u doba kneza
Branimira, a vjerojatno i Mucimira.
Natpis na trabeaciji oltarne ograde dao je uklesati
donator, vjerojatno lokalni velikaš iz zavjetnih
pobuda za spasenje svoje duše. Prema navodu
natpisa koji glasi:
1. [... J HVNe TE(m)PL(vm) D(e)l VMIL/TER
2.1 .. .JFERRE DIGNATVS EST AT HONORE BEATI
PETRI AP(osto)LI pero) RL'v!EDlO ANIME SVE
(.. .ovaj Božji hram ponizno ... dolično je
podignut (predan, dovršen, dotjeran) u čast
blaženog Petra, apostola, za spas svoje duše.
Kontekst natpisa, kao i kronološko-stilska obil-
ježja spomenika podupiru pretpostavku da se
IV. 227/ 1.
L _ _ __ J
donatora, čije je ime ostalo nepoznato, identifici-
ra s livanjskim županom Želimirom, koji se
spominje u Mucimirovoj ispravi iz 892. godine.
Literatura: REDOVITO TROMJESEČNO IZVJEŠ-
ĆE, 1890, 72; F. RADIĆ, 1898, 40; :-I. MILETIĆ,
1980, 289; ISTA, 1980a, 45; T. GLAVAŠ, 1990,
 IV. 227/ 2.

186-188; V. DELONGA, 1994, 84; ISTA, 1996, 256- spomenutoga na zabatu (1). Ovaj su tekst po svoj
259; M. PETRINEC - T. ŠEPAROVIĆ - B. M. prilici dali uklesati članovi benediktinske zajed-
VRDOLJAK, 1999, 35, 84; A MILOŠEVIĆ, 2000, 3, nice koju je Trpimir doveo u svoju kneževinu i za
32 koju je svojom donacijom osnovao samostan u
VD. Rižinicama , podno kastruma u Klisu. O tome
svjedoči i Trpimirova isprava iz 852. godine, za
Rižinice kraj Solina koju se pretpostavlja da je možda sastavljena već
845. godine. Trpimir je u Rižinicama obnovio
N . 228. djelovi trabeacije oltarne ograde, starokršćansku crkvu i za nju dao izraditi orna-
oko 845-864. godine mentiranu olta mu ogradu. Vjerojatno su, u znak
vapnenac zahvalnosti, benediktinski monasi sroči li molitvu
1. ulomak zabata, dužina: 45 cm, visina: 35 cm za svog dobročinitelja , što podsjeća na riječi sas-
2. ulomak arhitrava, dužina: 40 cm, visina: 20 cm tavljača Trpimirove isprave (u... et freqllel1s orCltio
3. ulomak arhitrava , dužina: 38 cm, visina: 19 cm, IlOS immu.nes redderet Deo peCCCltiS'').
debljina: 9-9,5 cm
1. Arheološki muzej Split, inv. br. S 54; 3. Muzej
hrvatskih arheoloških spomenika Split inv. br.
2569. Ulomak pod br. 2. krajem prošlog stoljeća
registriran je kao spolija u pragu kuće Duje
Bobana u Rupotini u Solinu. Danas je izgubljen.
Dijelovi trabeacije oltarne ograde koje sačinjava­
ju dva ulomka arhitrava i dio lijeve strane zabata.
Na ulomcima je ostatak natpisa koji glasi:
1. PRO DVCE TREPIMEiro ... l
2. 1... precelS CHR(ist)O 5V(b)MI11tatis .. .)
3. [. .. hablETE COLLA TREMEintes ...l
C· ... Za kneza Trpimira ... Kristu se pomolite i... u
strahu prignite vrat tresući se ... ").
Od središnje kompozicije na zabatu sačuvan je
dio paunova repa ukrašen motivom riblje kosti,
dok vanjski rub ispunjavaju kuke, koje se IV. 228/ 1.
- - - - - - -- -- - - - - - -'
izduženim dvoprutim drškama naslanjaju na
pojas sa stiliziranim kimatijem. Na luku je uklesan
natpis u kojem je zabilježeno ime kneza Trpimira
i njegov vladarski naslov (dux).
Arhilrav je ukrašen kukama koje su istovjetne
onima na zabatu, a teku u dva nasuprotna prav-
ca, s trolistom kao razdjelnicom. U natpisnom
polju na ulomcima arhitrava (2,3) je ostatak teks-
ta nabožnog sadržaja koji potiče na kršćansku
skrušenost i poziva na molitvu za kneza Trpimira IV. 228/ 3.

329
 Literatura: F. BULIĆ, 1891 ; ISTI, 1892, ISTI, 1895;
L. JELIĆ, 1895; I. KRŽANIĆ - J BARAĆ, 1907; F.
ŠIŠIĆ, 1914, 122; ISTI, 1925, 331-332; F. BUlIĆ -
L. KATIĆ, 1928; LJ. KARAMAN, 1930, 80; ISTI,
1943, 55,69; ISTI, 1943a; L. KATIĆ, 1932, ll, 23;
ISTI, 1960, 165; ISTI, 1993, 112; A. GRGIN, 1933,
116; M. BARADA, 1937, 23; N. KLAIĆ, 1960, 105;
ISTA, 1971, 228, 23; 1. OSTOJIĆ, 1963, 333-334; Ž.
RAPANIĆ - L. KATIĆ, 1971, 52; S. GUNJAĆA - D.
JELOVINA, 1976, 21 , 97; VOD IĆ, 1979, 26; R.
MIHALjĆIĆ - L. STEI'IDORFF, 1982, 52-53; E.
HERCIGONJA, 1985, 40, 408; R KATIĆIĆ - S. P.
NOVAK, 1987. 25; DJELOVINA, 1989, 34; M.
J 'RKOVIĆ 1992, 28; M. J URKOVIĆ - B.
KLIĆINOVIĆ , 1992, 79-80; A. PITEŠA et alii, 1992,
117; M.-P. FLECHE MOURG ES el alii, 1992, 248;
L. MARGETIĆ, 1993; I. GOLDSTEIN, 1995, 199; V.
DELONGA, 1996, 128-129; rSTA, 1997, 32-33; M.
MATIJEVIĆ-SOKOL, 1997, 242; R. KATIĆrĆ, 1998,
322-323
VD.
Rose u Boki Kotorskoj
IV. 229. grobni nalaz, druga polovina 9. stol·
jeća
a. ogrlica s križem
staklena pasta, kost
ukupna dužina: 28,4 cm, širina križića: 1,2 visina
križi ća: 1,7 cm
Zavičajni muzej u Herceg-Kovom.
Ogrlica je sastavljena od pedesetdvije koštane i
jedanaest staklenih perlica ovalnog oblika s rupi-
IV. 22Sa-b.
330
com u sredini. Perlice su nejednake veličine , a
neke su ukrašene urezanim prugama ili su nare-
brene. Među staklenim perlama jedna je
poliedarska od prozirnog stakla (ili gorskog
kristala), jedna narebrena od sivkastog
kalcedona, a ostale su plave boje. Na ogrlici je i
mali koštani križić ukrašen urezima.
h. denar
srebro
promjer: 1,4 cm
Zavičajni muzej u Herceg-Novom.
Na aversu je istokraki križ unutar bisernog kruga.
Medu krakovinla križa su 4 polukuglice. Na
reversu je prikaz hrama s četiri stupa na pročelju
nad kojim je križ. Natpis je nečitak. Novac tipo-
loški vjerojatno pripada anonimnim denarima
kovanim u Veneciji između 855. i 880. godine.
Grob je otkopan u predprostoru crkve Sv.
Gospode u mjestu Rose, na poluotoku Luštica, na
ulazu u zaljev Boke kotorske. Crkva je jedno-
brodna jednoapsidna građevina u kojoj su pokus-
nim arheološkim istraživanjima prije tridesetak
godina otkriveni i ulomci natpisne grede oltarne
ograde iz 9. stoljeća (I. Pu š ić, 1977). Konstantin
Porfirogenet u djelu Vila Basilii i Grgur Barski u
djelu Sclavortlm regnum, bilježe arapsko rušenje
Rosa 840-841. godine (uz još nekoliko drugili
gradova na istočnojadranskoj obali) nakon
poraza mletačke flote pod zapovjedništvom
dužda Petra Tradenika u Tarantskom zaljevu.
Moguće je pretpostaviti da gradnju crkve Sv.
Gospođe u Rosama treba povezati s obnovom
života u tim gradovima nakon arapskog
pustošenja, kako je slično za gradnju crkve Sv.
Marije u Budvi zabilježeno na jednom natpisu iz
840. godine Q. Kovačević, 1953). Spomenuti
nalaz novčića iz groba u predprostoru crkve
možda određenije svjedoči vrijeme te gradnje, a
vjerojatno i mletačku potporu u tim nastojanjima.
Literatura: J KOVAĆEvrĆ, 1953; 1. PUŠIĆ, 1977,
117-130.
A. M.
Rovanjska pod Velebitom
IV. 230. crkva Sv. Jurja, 9. stoljeće
Predromanička crkva nalazi se uz morsku obalu
na seoskom groblju. Pravokutnog je oblika izraz-
ito malih dimenzija s polukružnom apsidom na
istoku. Nad pravokutnikom se izdiže elipsoidnog
presjeka, koja počiva na trompama. Ima dva
sačuvana prozorčića na južnoj strani, dok je apsi-
 IV. 230.

IV. 230.

dalni prozor na vanjštini naknadno prerađen.

Predromanička je crkva postala jezgrom kasnije
srednjovjekovne građevine. Na zapadnoj su strani
dograđena dva traveja u širini crkve, presvođena
bačvastim svodom kojegi podržava pojasnica.
Kasnije, također tijekom srednjega vijeka, dobila
je dogradnju i na sjevernoj strani koje širina
odgovara dužini predromaničke crkvice. I ta
dogradnja ima bačvasti svod koji podržava pojas-
nica. Te su dogradnje većim dijelom uništile sjev-
erni i zapadni zid predromaničke građevine.
Literatura: L. JELIĆ , 1911 , 17; E. DYGGVE, 1933,
8; L PETRlCIOLI, 1963; T. MARASOVIĆ , 1978;
SJAJ ZADARSKIH RlZNICA, 1990, 304; L PETRl-
CIOLI,1996, 11-16.
Nj

337
 IV. 231. Rudići kraj Glamoča
N. 231. grobni nalaz, prva polovina 9. sto-
ljeća
Nalazi potječu iz groba slučajno otkrivenog 1972.
godine, koji je, zajedno s desetak sličnih grobova
s ukopima u zemlju, devastiran prilikom vađenja
šljunka na položaju Grebnice, Bojanoy orah u
seJu Rudići . Mač, koplje s krilcima. koplje i prsten
dijelovi su jedne grobne cjeline. istom je grobu
bio pronađen i željezni nožić, koji je izgubljen.
a. dvosjekli mat
željezo
ukupna dužina: 77 cm, širina nakrsnice: 7,2 cm
Zemaljski muzej Sarajevo, inv. br. 505.
Dvodijelna jabučica ima trokutasto oblikovan
vrh. Nakrsnica je kratka i uska s blago facetiran-
im rubovima. Sječivo je znatno oštećeno , iskrivl-
jeno i prelomljeno na dva mjesta. Po sredini ima
kanal (Blutrinne). Prema Petersenu pripada
mačevima K-tipa.
b. koplje s krilcima
IV. 231;w;. ---~
332
željezo
dužina: 32, 8, raspon krilaca 5,8 cm
Zemaljski muzej Sarajevo, inv. br. 506.
Dugog je i uskog lista, koji prelazi u kratki tuljac
za nasad, oktogonalnog presjeka. Po sredini
oštrice je plastično rebro uz koje su dvije duboke
kanelure, a rebro i kanelure nastavljaju se i na
tuljcu. Kratka krilca profilirana su dvjema paralel-
nim okomitim brazdama.
c. koplje
željezo
dužina: 36,4 cm
Zemaljski muzej Sarajevo, inv. br. 507.
Oštrica i tuljac djelomično su oštećeni. List je
izdužen i dugačak , a tuljac za nasad kružnog je
presjeka.
d. prsten
bronca
promjer: 2 cm
Zemaljski muzej Sarajevo, inv. b. 6838.
Ima romboidno proširenje ukrašeno urezanim
geometrijskim morivom i punciranim morivom
koncentričnih kružnica. Krajevi su mu preklo-
pijeni.
Literatura.' N. MILETIĆ, 1977; Z. VINSKI, 1977-
1978; ISTI, 1981; N. MILETIĆ, 1988, 242; M.
ZEKM. 1994, 57
M.P
Rusanovići kraj Rogatice
N_ 231. slu;ajni nalaz, 9. stoljeća
Predmeti porječu iz groba, koji je bio ukopan u
prapovijesni tumul.
a. aplika
željezo
promjer: 6,6 cm
Zemaljski muzej Sarajevo, inv. br. 36.
Aplika je u obliku križa jednakih krakova.
Krakovi su prošireni i imaju trodijelni zaobljeni
završetak. Obrubljeni su pseudogranuliranim
ukrasom. Na vrhovima krakova nalazi se ukras
 _ _ _IV. 232a-b.
koji tvore četiri ispupčenja oplOčena pseudo-
granuliranim ukrasom u obliku koncentričnih
kružnica. U sredini križa nalazi se također posu-
dogranuIrani kvadrat s dijagonalama.
b. kOJXa s pe/ljom
željezo
dužina: 4,4 cm, širina: 2,7 cm
Zemaljski muzej, Sarajevo, inv. br. 37.
Kopča ima okruglu pređicu i u potpunosti
sačuva nu iglu. Okov je četvrtast. Petlja ima oval-
no prednje proširenje, koje je ukrašeno s pet
pseudozakovica postavljenih u obliku križa.
Li/era/ura: F. FlALA, 1895, 9; I. ČREMOŠNIK ,
1951 , 262; N. MILETIĆ, 1963, 160-161; M. ZEKAN,
1994. 70.
MP
St;n;ca kraj Jablanca
IV. 233. skupni nalaz pojasnili okova, kraj 8.
ili početak 9. stoljeća
a. pojasni okov
bronca
visina: 1,8 cm, širina: 1,4 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2170.
TrokutaslOg je oblika. Uglovi su mu zaobljeni, a
a ukrašen je omamentom ljiljana izvedenim u
negativu, tj. punciranjem podloge. Ukras je
obrubljen urezanom linijom koja prati oblik
okova. Okolnosti nalaza nisu poznate.
b. pOjasni okov
j L______
bronca IV. 233a'9'
visina: 1,6 cm. širina: 1,3 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2170.
Trokutastog je oblika. Uglovi su mu zaobljeni, a
ukrašen je ornamentom ljiljana izvedenim u neg-
ativu , tj. punciranjem podloge. Nedostaju
zakovice pomoću kojih je bio pričvršćen na
pojas.
c. pojasni okov
bronca
visina: 1,7 cm, širina: 1,5 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2170.
TrokutaslOg je oblika. Uglovi su mu zaobljeni, a
ukrašen je ornamentom ljiljana izvedenim u neg-
ativu, tj. punciranjem podloge. Sačuvane su dvije
zakovice pomoću kojil1 je bio pričvršćen na
pojas.
d. pojasni okov
bronca
dužina: 1,2 cm, širina: 1.2 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2171.
U obliku je rozete. Na poleđini ima petlje za
pričvršćivanje na pojas.
e. pojasni okov
bronca
promjer: 1,5 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2172.
U obliku je rozete. Podijeljen je na četiri polja u
obliku latica. Ima jednu zakovicu. a na poleđini
petlju za pričvršćivanje na pojas.
! pojasni okov
bronca
333
 visina: 1,9 cm, širina: 1,5 cm Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2174. inv. br. 33.
Središnji pravokutni dio ima šrafirani obod, a na Polukružnog je završetka. S prednje je strane
stranama se nalaze ispupčenja u obliku štapića . ukrašen nizom koji tvore če tiri medaljona
g. ulomak pojasnog jezičca obrubljena reljefno izvedenim polumjesečastim
bronca motivima, svaki s prikazom ptice u sredini. Ptice
dužina: 1,5 cm, širina: 1,7 cm se međusobno razlikuju tek u različito variranim
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 2173. detaljima, a međuprostori su ukrašeni punciranim
Ukrašen je stiliziranom lozicom. točkicama. Stražnja strana jezičca ima dva ukras-
Literatura.' K. SIMONI, 1986, 218. na polja; donje, veće polje obrubljeno je reljefno
K. S. izvedenim polumjesečastim motivima i ukrašeno
stiliziranim biljnim motivom, a gornje, manje
Smrdelji kraj Skradina, Debeljak polje, prekriva stilizirani biljni ukras. Međupros­
Slučaj ni nalazi tijekom poljoprivrednih radova. tori su ispunjeni punciranim točkicama. Na gorn-
Prvih šest predmeta potječe iz jedne jame s jem kraju jezičca nalaze se dvije ušice s rupicama
pepelom i nagorenim drvom, a prigodom otkrića za zakovice, pomoću kojih se pričvršćivao na
1895. godine bilo ih je, prema kazivanju nalazni- pojas; jedna je zakovica saču vana.
ka ukupno, 90. Otkupljeno je 7 predmeta, od h. pojasni okov
kojih jedan danas nedostaje. Ostalih pet pred- pozlaćena bronca

meta otkriveno je naknadno, 1896. godine, u dru- dužina: 3,5 cm, širina: 3,2 cm
goj jami s nagorenim drvom i pepelom, u kojoj je Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
još bilo i ulomaka razbijenih glinenih posuda. inv. br. 34.
Tada je otkupljeno 8 predmeta, od kojih su danas Izrađen je tehnikom na proboj s reljefno izve-
3 izgubljena. denim biljnim motivima. Ima dvije rupice sa
sačuvanim zakovicama pomoću kojih se
IV. 234. nalazi iz 1895, kraj 8. ili početak 9. pričvršćivao na pojas.
stoljeća c. pojasni okov
a. pojasni jezičac pozlaćena bronca
pozlaćena bronca dužina: 3,2 cm, širina: 3,2 cm
IV. 234a-f. dužina: 11 ,1 cm, širina: 2,7 cm Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 35.
Izrađen je tehnikom na proboj s reljefno izve-

l
denim biljnim motivima. U donjem je dijelu
nepotpun. Sačuvana je jedna rupica za zakovicu,
pomoću koje se pričvršćivao na pojas.
d. pojasni okov
pozlaćena bronca
dužina: 3,5 cm, širina: 3,2 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 36.
Izrađen je tehnikom na probOj s reljefno izve-
denim biljnim motivima. Ima dvije rupice za
zakovice pomoću kojih se pričvršćivao na remen;
jedna je zakovica sačuvana.
e. pojasni okov
.- -,. ..' ---'.~ ( -- .::-'\\-.
., ,. , pozlaćena bronca
.'-'t . "I'
,., ;,...r.:,-" ,.
) -' ". ./

,
/! I '
.' ~t
.. ...
i
'o,,'
! : .:~ .:j I)
....
'i
r'
•
-I ,. , ,
.,' OJ .,
promjer: 2,6 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
o. , -.-, -- " • ;";
J
''J('~''
'.' '.~
~.;:~~ j'
:" I
l
,,' ',J
.j'
inv. br. 37.
Kružnog je oblika s tzv. carskim portretom
L _ _ _ __ prikazanim u profilu . Ima dvije rupice za

334
zakovice pomoću kojih se pričvršćivao na pojas;
jedna je zakovica sačuvana.
f pojasni okov
pozla ćena bronca
.
promjer: ?_,6 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 38.
Kmžnog je oblika, s tzv. carskim portretom
prikazanim u profilu. Ima dvije rupice za
zakovice pomoć u kojih se pričvršćivao na pojas.
Literatura: F. RADIĆ, 1898, 131 ; D. JELOVI TA,
1976; J BELOŠEVIĆ, 1980
MP.

..... ,..
•.. •
IV. 235. nalaz iz 1896. godine, kraj 8. ili
početak 9. stoljeća
a. okov konjske anne ~
pozlaćena bronca
promjer: 1,9 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
l
inv. br. 39. Muzej hrvatskill arheoloških spomenika Split, IV. 235iM!.
Kalotastog je oblika, rađen tehnikom na proboj. inv. br. 2262A.
b. dvodijelni pojasni okov Izrađen je tehnikom na proboj. Srcolikog je obli-
bronca ka. Ukrašen je stiliziranim biljnim motivom. Ima
dužina: 3,3 cm, širina: l cm jednu rupicu za zakovicu pomoću koje se
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split, pričvršćivao na pojas.
inv. br. 25. literatura: F. RADIĆ, 1898, 131-133; D. JELOV-
I zrađen je tehnikom na proboj. Sastoji se od I"<A, 1976; J BELOŠEVIĆ , 1980.
dvaju dijelova međusobno spojenih pomoću M. P.
zgloba (šamira). Na gornjem, većem dijelu su
dvije, a na donjem jedna mpica za zakovice, Solin, Majdan
pomoću kojih se pričvršćivao na pojas.
e. pojasn i okov IV. 236. grobni nalazi, sredina ili druga
bronca polovina 9. stoljeća
dužina: 1,5 cm, širina: 1,3 cm Groblje je otkriveno 1933-1 934. godine na pros-
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split, toru rimske zgrade, uz starok ršća nsku crkvu, koja
inv. br. 2261. je vjerojatno u srednjem vijeku bila obnovljena.
Srcolikog je oblika i narebrene površine. Ima tri a. par sljepoočnitarki
rupice za zakovice pomoću kojih se pričvršćivao zlato IV. 2368.
na pojas; jedna je zakovica sačuvana.
d. pojasni okov
bronca
dužina: 1,9 cm, širina: 1,2 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2262
Srcolikog je oblika i narebrene površine. Ima tri
mpice za zakovice pomoću kojih se pričvršć i vao
na pojas.
e. pojasni okov
bronca
dužina: 1,8 cm, širina: 1,8 cm

335

IV. 236b. visina: 5,2 cm, širina: 4.6 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 1772-1773.
Pripadaju tipu sljepoočničarki s jednom jagodom.
Jagode ovalnog oblika načinjene su od dviju
medusobno spojenih polutki. Ukrašene su s po
tri obruča od naroskane filigranske žice i troku-
tićima načinjenim od zrnaca.
b. par /lalIšnica
zlato
visina: 3,2 cm, širina: 3 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 1774-1 775.
Pripadaju tipu s jednom jagodom. Jagode su
ovalnog oblika, naČinjene od dviju međusobno
spojenih polutki. a spojevi i krajevi jagoda, u koje
se uvlači karika, optočeni su zrncima. Površina
polutki ukrašena je trokutićima načinjenim od
zrnaca, a svaki od trokutića obrubljen je
IV. 236c. naroskanom filigranskom žicom.
I I
•
3 36
c. ogrlica
pozlaćeno srebro
visina privjesaka: 2,9 cm, širina privjesaka: l cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 1807.
Sačuvano je osam ovainih privjesaka, koji su
optočeni zrncima i filigranskom žicom; po sredi-
ni su također ukrašeni nizom zrnaca obrubljenih
filigranskom žicom. Pri vrhu imaju ušicu, kroz
koju je bila provučena nit na koju su bili
nanizani.
Literatura: LJ. KARAMAN, 1930-1934, 72-75.
M.P.
Stolac, Čairi
IV. 237. grobni nalaz, kraj 8. ili početak 9.
stoljeća
a. dvosjekli mač
željezo
dužina: 89,6 cm
Zemaljski muzej Sarajevo.
Jabučica je podijeljena u pet režnjeva; nakrsnica
je duga i blago zaobljenih krajeva. Nisu ukrašene.
Po sredini sječiva ima kanal (B1urrinne). Prema
Petersenu pripada ma čevima K-tipa.
b. kopije s krilcima
željezo
dužina: 51 cm
Zemaljski muzej Sarajevo.
Oštrica je listolikog oblika. Krilca su ostecena
koro zi jom, a ispod njih, na širokom [Uljcu, po
jedna je rupa za zakivanje na drveni držak.
Literatura: V. ATA\ACKOVlĆ-SALČIĆ, 1976, 24-
28; ISTA, 1983, 24-28; Z. VINSKI, 1981, 28, 33;
ISTI, 1983, 488; ISTI, 1985, 68; M. ZEKAN 1994,
57, 59
M. P.
Stonsko polje na poluotoku Pelješcu,
Gorica
IV. 238. crkva Sv. Mandaljene, ranokršćanska
crkva preuređena u ranom srednjem vijeku
Crkva je jednobrodna građevina široke polu-
kružne apside na istočnoj i gotovo kvadratnog
atrija na zapadnOj strani. U ranom srednjem
vijeku preuređena je tako da joj je središnji pros-
tor podijeljen na tri broda zidanim s[Ubovima
izduženog pravokutnog presjeka. Bočni su
brodovi relativno uski, a na zadnji se par pilona
izravno nadovezuje ograda svetišta. Tako
zatvoreni dovršeci bočnih brodova bili su pres-
 ranokršćanske crkve Sv. Mandaljene na Gorici IV. 237a-b.

-- kod Stona vrlo je luksuzno, s monumentalnim

ambonom u središnjem brodu i tranzenama od
najfinijeg vapnenca koji dosiže mramorni sjaj. To
upućuje na pomisao da se moglo raditi i o
arhitekturi uređenoj za posebne prilike; možda je
to prva realizacija karolinških utjecaja u zahum-
skoj kneževini, jer će se zvonik na sredini
pročelja pojaviti u centrima kneževine, u Sv.
Mihajlu u Stonu, na vladarskoj zadužbini, i u
Ošlju, mjestu koje spominje Konstantin
Porfirogenet.
Literatura: I. FISKOVIĆ, 1980, 226; ISTI, 1988,
198; M. JURKOVIĆ, 1997, 23-40
M. j.

Stranče kod Novog Vinodolskog

Grobovi otkriveni na položaju Gorica, u okviru
sustavnill arheoloških iskopavanja provedenih II
razdoblju između 1974. i 1997. godine.

IV. 239. grob 3A, prva polovina 9. stoljeća

vođeni bačvastim svodovima .. a pročelju je bio
podignut je zvonik postavljen na četiri pilana,
koji su suzili glavni ulaz u crkvu, ali su prizemlje
ostavili potpuno prohodnim. Preuređenje
a. par ostruga
željezo
ukupna dužina: 18 cm, širina: 9,5 cm
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primo~a
Rijeka, inI'. br. 611.
Izvedene su kovanjem i lijevanjem s krakovima
trokutastog presjeka i pravokutnim kopčama na
krajevima. Izdužen, stožasti trn okrugla presjeka,
obložen je, u osnovi, mjedeninllimom ukrašenim
snopovima ureza, obrubljen pri dnu prstenastim
zrna tim nizom.
b. dijelovi garniture za zakopčavanje
I. dva jezičca
željezo
dužina: 4,5 cm, širina: 4 cm

IV. 238.

- -- - - - - - - - - - - - -- - -- - - - - -

337
 --
-~ -':;;;-I
-- -- ----)
-------

~ }-'~'
"~""
.,,"c,-, .
.,

- - -- - - --
IV. 239a.IJ. Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog priJno~a 2. dvije trodijelne kopče
Rijeka, inI'. br. 613. željezo
Nalaz ostruga Listolika su oblika i trokutasta presjeka s ukrasom dužina: 5,8 cm, širina: 3 cm
u grobu od četiri mjedene zakovice. Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primo~a
Rijeka , inI'. br. 612.
Ovalna i trakasta su okvira.
3. dvije petlje
željezo
dužina: 4. širina: 2 cm
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primo~a
Rijeka, inI'. br. 614.
Ovalna su oblika i trokutastog presjeka.
4. okov
željezo
dužina: 4,4, širina: 1,5 cm
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primo~a
Rijeka, inI'. br. 614A.
Pravokutna je oblika, s dvjema mjedenim zakovi-
cama.

338
 c. posuda 1V.240a-b.
glina
visina: 21 cm, promjer OlVora: 21 cm, promjer
dna: 15 cm
Pomorski i povijesni muzej Hrvarskog primorja
Rijeka , inv. br. 630.
Loptasta je oblika, ravna dna i jače razvrnuta
oboda, plitka prstenasto odebljala ruba, grube
fakture, oker smeđeg pečenja. Tijelo je ukrašeno
vodoravnim češljastim brazdama, a rame
razvučenom, jednoprutom valovnicom.
d. kresivo i kremen
željezo IV. 240, grob D7, druga polovina 9. stoljeća
kresivo: 6,6 x 3,9 cm, kremen: 3,4 x 2,4 x 1,5 cm a. par naušnica
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog prirno~a bronca
Rijeka, inv. br. 616-617. promjer: 4 cm, veličina jagode: 1,7 x 1,5 cm
Kresivo je trokutasto proširene sredine i ima sav- Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primo~a
ijene krakove. Kamen za kresanje je trokutasta Rijeka, inv. br. 598.
oblika. jagode su načinjene od dviju šupljih polutki
e. kresivo i kremen glatke površine. Na spoju polutki i na krajevima
željezo optočene su uvijenom flligranskom žicom.
kresivo: 5 x 3,3 cm, kremen: 2,4 x 1,5 x 1,1 cm b. prsten
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja bronca
Rijeka , inv. br. 618-619. promjer: 4 cm, veliči na jagode: 1,7 x 1,5 cm
Saču van je dio kresiva sa savijenirn krakovima i Pomorski i povijesni muzej Hrvarskog prirno~a
kamen za kresanje. Rijeka, inv. br. 598.
f oplata s čavlićima Trokutasta je presjeka i raskovanih krajeva spo-
bronca jenih zakovicom.
dužina: 7 cm, širina: 2,9 cm Literatura: R. MATEJČIĆ, 1980, 12-13; Ž. CETI-
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primo~a NIĆ, 1998, 175
Rijeka, inv. br. 620. Ž.c
Načinjena je od brončanog lima i irna dvanaest
klinastih čavlića za učvršćivanje . IV. 241. grob 9, sredina 9. stolj eća
g. nož a. par naušnica
željezo srebro
dužina: 10,9 cm, širina: 1,6 cm visina: 6,8 cm, promjer karičice : 3,1 cm, promjer
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primo ~a privjeska: 2 cm
Rijeka. Pomorski i povijesni muzej Hrvarskog prirno~a
Ravna je hrpta, kraćeg nepotpunog trna i oštrice Rijeka , inv. br. 498.
blago povijene prema vrhu.
h. nož s koricama IV. 241a.
željezo
dužina: 21 cm, širina: 3,7 cm
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog prirno~a
Rijeka, inv. br. 615.
Ravnoga je hrpta i lučno povijene oštrice s trnom
za nasad, na kojemu su četiri željezne zakovice
(sačuvane dvije).
Literatura. R MATEJČIĆ, 1989, 298-301; Ž. CETI-
I
NIĆ, 1998, 167 I
ic
L____ _ _ _
339
 Karičice su od glatke žice rastavljenih krajeva od isprepletene su tankom filigranskom žicom, a
kojih jedan završava kukicom, a drugi petljom. krajevi luka dekorativno naglašeni prstenastim
Donji dio luka obavijen je tankom žicom i nosi nizom zrnaca te na jednom kraju omotani
kružni privjesak s vitičastim križem i trolistima tankom filigranskom žicom.
izvedenim od filigranske žice četvrtasta presjeka, b. pa r naušnica
s !mlpnim granulama u pazusima. srebro
Literatura: R. MATEJČIĆ, 1981, 327, 329; Ž. CETJ- visina: 11,5 cm, širina: 6,1 cm
NIĆ. 1998, 178. Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primo~a
lc Rijeka , inI'. br. 637.
jagode su načinjene od šupljih, međusobno spo-
IV. 242. grob 56, sredina 9. stoljeća jenih jajolikih polutki glatke ineukrašene
pal' naušnica površine. Dvije su jagode postavljene bočno na
srebro karici, a dvije nasuprot, u sredini donjega dijela
visina: 5,5 cm, širina: 3,8 cm karike. Prostor između jagoda ukrašen je
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja usporednim vodoravnim nizovima tordirane fi l-
Rijeka, inI'. br. 638. igranske žice.
Od glatke su žice s petljom i kvačicom. Donji, c. fragment platna
pločasti dio luka i poprečni grozdoliki privjesak lan
IV. 242a-c. ukrašeni su krupnim granulama. Granule na luku veličina: 3,7 x 2 cm
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primo~a
Rijeka, inI'. br. 639.
jednostavna je križnog tkanja.
Literatura: R. MATEjCI Ć , 1981, 326; Ž. CETIJ'IIĆ ,
1998, 184-185
lc
IV. 243. grob 80, sredina 9. stoljeća
a. pal' naušnica
srebro
visina: 5,5 cm, promjer karičice: 2,8 cm, promjer
privjeska: 1,8 cm
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primo~a
Rijeka. inI'. br. 656.
1 - -- - -
- -I
JrI'
f(

IV. 243a-b.

340
Od glatke su žice, rastavljenih krajeva od kojih
jedan završava kukicom, a drugi petljom. donji
dio luka nosi kružni privjesak s vitičastim križem
izvedenim od filigranske žice četvrtasta presjeka,
s krupnim granulama u pazusima. Jedna je
naušnica veoma oštećena.
h. prslen
srebro
promjer: 2 cm
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja
Rijeka, inv. br. 678.
Ima ovalno proširenje na prednjem dijelu. Oko
prstena teku dva paralelna reda uboda izvedenih
punciranjem, koji su na ovalnoj pločici dopunjeni
dvama vertikalnim nizovima uboda.
Literatura: B. MARUŠIĆ, 1987,100; Ž. CETI NIĆ,
1989, 131; ISTA, 1998, 189.
ic.
IV. 244. grob 128, prva polovina 9. stoljeća
a.posuda
glina
visina: 10,9 cm, promjer orvora: 11,9 cm, promjer
dna: 7,8 cm
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja
GEPP}
Rijeka , inI'. br. 825.
Loptasta je oblika, ravna dna, jako razvrnuta
oboda i plitko prstenasto odebljala ruba, grube
fakture, crve nkas to-smeđeg pečenj a. Rame
posude ukrašeno je jednoprutom valovnicom.

J
h. jelenji pa/"Oiak
dužina: 11 ,1 cm, visina: 8,1 cm
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja
Rijeka, inv. br. 826.
T-oblika je. Na širem dijelu, pri rubu , ima tri SultanolIići kraj Bugojna III. 2441H1.
rupice. Nije ukrašen.
c. noiić s ostacima oplate Predmeti su 1944. godine otkupljeni od privatnog
željezo vlasnika. Potječu iz uništenoga groba s položaja
dužina: 11 ,1 cm Glavica (Gorica), a bili su uz pokojnika sahran-
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja jenog u drvenom lijesu.
Rijeka, inv. br. 826. a. par ostmga
Ravna je hrpta, a sječivo je lagano povijeno pozlaćena bronca
prema vrhu. Trn noža je oštećen. dužina: 12 cm, raspon krakova: 7,7 cm
d. ulomak posude Zemaljski muzej Sarajevo, inv. br. 609.
staklo Krakovi su ravni, trokutastog su presjeka i
veličina: 1,1 x 0,9 cm završavaju pločicama sa zakovicama. Trnovi nisu
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja sačuvani. Lukovi, baze trnova i pločice ukrašeni
Rijeka, inv. br. 828. su nizovima koje tvori geometrijski moriv dviju
Sačuvan je dio ruba otvora posude od s!akle svi- spirala; spirale izlaze iz zajedni čke osnove.
jetlozelene boje. h. dijelovi garniture za zakoptavanje ostmga
Literatura: Ž. CETINIĆ , 1998, 170. 1. dva jezičca
lc. poz l aćena bronca

34'1

IV. 245a-b. dužina: 3,5 cm, širina: 2,8 cm
Zemaljski muzej Sarajevo.
Srcolikog su oblika. Površina im je ukrašena
motivom spirala; pri vrhu imaju tri zakovice.
2. dvije kopče
Pozlaćena bronca
dužina: 6,9 cm, širina: 3,5 i 2,1 cm
Zemaljski muzej Sarajevo, inv. br. 610-611.
Imaju četvrtaste predice ukrašene motivom spi-
rala i sačuva ne igle. Okovi su četvrtasti s po dvije
zakovice.
3. petlja
pozlaćena bronca
dužina: 2,2 cm, širina: 2,7 cm
Zemaljski muzej Sarajevo, inv. br. 612.
Petlja sprijeda ima ovalno proširenje ukrašeno
motivom spirala.
c. pojasni okov
zlato
dužina: 4,9 cm, širina: 1,3 cm
Zemaljski muzej Sarajevo.
Četvrtastog je oblika. Uz obod teče dvostruka
tordirana filigranska žica, kojom je okov podi-
jeljen na tri dijela. U svakom odijeljku nalazi se
po jedno ležište za umetak od dragog kamena ili
stakla. Ležišta su optočena dvostrukom tordira-
nom filigranskom žicom.
Literatura: l. ČREMOŠNIK, 1951a, 311-321; N.
MILETIĆ, 1963, 160; ISTA, 1988, 176-177; M.
ZEKAN, 1994, 63, 66.
M. P.
342
Šibenik
IV. 246. Liber sequentianun, kraj 10. ili
početak 11. stoljeća
pergamena
170 listova veliČine: 224 x 171 mm
Knjižnica samostana Sv. Frane Šibenik.
Liturgijsko-glazbeni zbornik, u znanstvenoj litera-
turi poznat pod nazivom Liber sequentiantm,
pisan karolinom (tekst) i notacijom sanktgalen-
skog tipa (napjev). Sadrži četiri zasebne liturgi-
jske knjige, i to: I. sekvencijar od lista 1-14v; 2.
kyrial od lista 14v-16v, ofertorijal od lista 17-28v,
te sakramenatar od lista 38-170v. Na poslijednjim
stranicama zapisane su molitve poklona sv. Križu
i popis svetačkih moći . Crkva u kojoj se obavlja-
lo bogoslužje, po tom zborniku posjedovala je
slijedeće svetačke moći: De ligno Domini; De
sancto johanne bapstista; Daniele praphtae; De
sanctis apostolis: Petra et Paolu, Andrea, Thoma,
Bartholomeo, Matheo, Philippo et jacoba, Marco
Evangelista; De sanctis mm1yribus; Stephano pra-
thomartire, Laurentio, Georgio, johanne et
Paoulo, Mau.ritio, Hermagora et Fortunato,
Victore, Vincentio, Alexandra, Eventio, Theodulo,
Xristophoro, Oswaldo, Anastasio, Gordiano.
Lamperto, fusto, Vito, Nici/era, fnnocentibus,
Helara, Tadano, Ypolilo, Albano, Quirino, Primo
et Feliciano. De confessoribus: Nicholao, Donato,
Hieranimo monaco, Nonnosio, Severa. De sanctis
virginibus: Agatha, Lucia, Margareta, fuliana,
\Valburga, Anastasia, r1avia, Olilia.
U uvezu, kao unutarnja stranica prednje korice
priljeplijen je pergamentni list beneventanskog
pasionala iz 11. stoljeća , a kao unutarnja stranica
zadnje korice pergamentni list graduala iz 12.
s toljeća. Listovi 29 - 37 tj. dio ofertoriala
poduhovskog vremena, a vjerojatno i kanon mise
istrgnuti su i mudeni.
Kradu je samostanski knjižničar zabilježio na str.
28 v kodeksa latinskim jezikom: "Desideruntur
folia 29 - 37. Fw1um anno 1953. detectum.
(Ca non missae et Adventus DominO". Nije izvjes-
no da je sakramentaru pripadao canon mise, a
nije točno da je nestao dio sakramentara
adventskog razdoblja jer se on nalazi zapisan od
lista 133 - 136, pa prema tomu sakramentar je u
cjelini očuvan i započinje božićnom vigilijom.
Navjerojainije je taj zbornik irnao i još nekoliko
drugih dijelova koji su se izgubili kao gradual,
epistular i evanđelistar, jer su bili nužno potrebni
za obavljanje svečanog bogoslužja u crkvi gdje se

upotrebljavao taj kodeks. Zak ljučuje se to na
temelju incipita prefacija, introita, graduala, trac-
tusa i communia zapisanih u sakramentaru uz
molitve pojednih misa. Kodeks je bogato ilumini-
ran s više većih i oko 250 manjih inicijalnih slova
vegetabilnog tipa. Zanimljivost predstavljaju ilu-
minacije slova na listu 38 i 118v, gdje nije poseb-
no iluminirano samo prvo, već prva dva slova u
početnnoj riječi molitve pa su tako nastali dvojni
inicijali slova. Iluminacija, slova i notacija veoma
su brižno izvedeni što ukazuje da je kodeks
izrađen u vrsnom skriptoriju. O kodeksu postoji
opsežna literatura.
Sekvencijar sadrži 37 sljedećih sekvencija: Grates
/Junc omnes, Natus ante secula, Hane concordi
famulatu, johannes jesu Christi, Laus Tibi
Christe, Eia recolamus laudibus, Festa Christi
omnes, Concentu panU, Cantemus omnes melo-
dum, Summa sollenmitas adest hodiema, Laudes
Salvatori, PangamIls Creat0l1, Agni paschalis,
Grates Salvatori, Laeta mente, Haec est sameta,
SUI/lini triumphum Regis, Sancti Spiritus adest
nobis gratia, Benedicta semper sancta, Sancti
Bapstistae, Petre summe Christi pastOI; Law'enti
David magni, Congaudent Anglelon/.ln chari,
Stirpe Maria regia, Summi Regis archangele,
IV. 246.
Magnum te Michael, Dilecte Deo Galle, Omnes
sancti seraphi, Sacerdotem Christi Marlinum,
Laude dignum sanctum canat Otmamm, A solis
occasu, Deus in tlla viltute, Laude condignissi-
ma, Annonia concinans, Clare sanctorum,
Agone triumphali, Psallat ecclesia.
Kyrial sadrži 8 napjeva K)~1e eleison i 5 napjeva
cijelog teksta Gloria in ex celsis Deo. To su nap-
jevi: Kyrie eleyson (simplex 1), Kyl1e eleison (sim-
plex 11), Kyl1e eleison (simple:>: III), Kyrie eleyson
(sollemnis 1), Kyrie eleison (sollemnis 11 ), Kyrie
eleison (sol/emnis III), Kyrie eleison ( sollemnis
IV), Kyrie elison ( sol/emnis V), Gloria (simplex
1), Gloria (simple>: 11), Gloria (sollemnis 1), Gloria
(sol/emnis 11), Glon'a (sollemnis Ill).
OfeI1orijal sadrži 80 inci pita ofeI1orija čitavog
temporala i pojedinih blagdana sanktorala s por-
punim versovima,
Incipiti i versovi su sljedeći: Ad te levavi animam
meam - Dirige me in vel1tate, Deus tu conveJtens
- Benedi.xisti Domine ten'am tuam, O.fferrentur-
Emctavit cor meum verbum bonum, Benedixisti
Domine - Opentisti omnia, Confaltamini et iam
nolite - Tunc apperiuntul; Exulta satis -
Loquentw' pacem, Ave Maria - Quomoda in me
fiet hoc, Tollile POItas - Domini est terra, Letentur
343
caeli - Cantate Domino, Deus enim Jinnavit -
Dominus regnavit, Tui sunt coelli - Magnus et
metuendus, Elegerunt apostoli - Viderunt jaciem
eius, lustus ut pa/ma - Bonum esn confiteri,
Anima nostra - Isti quod Dominus, Inveni David
- Potens est Domine, OJ/erentur regi - Entctavit
cor meum, Reges thal'Sis - Deus iudicium tuum,
lubi/ate Deo - Ipse jeci! nos, Gloria et honore -
Domine Dominus noster, lubi/ate Deo unive/'Sa -
Reddam libi vota mea, Veritas mea - PosuZ: adiu-
torium meum, Filie regum - Emctavit cor meum
verbum bonum, Laetamini - Beati quontm
remisse iniquitates, Dextera Domini -In tribular-
Iione invocacvi, Di/fusa est gratia - Specie tlla, ln
virtute tua - Vita m petii, Bonum est conJiteri -
Quam magnificata Sll nt, Per/ice gresslls - E.xaudi
Domine, Benedictus es Domine - Beati immacu-
lati in via, E.xultabo te Domine - Domine
abstra.x/~ Domine vivifica me -Fac cum se/vo tuo,
Scapulis su i - Dicit Dominus susceptor meus,
Revela oculos - Lege pone mihi Domine,
Meditabar - Pars mea Domine, Imnillit angelus -
Benedicam Domino, Benedic anima - QUi propi-
tiatur omnibus, Domine Deus salutis - Inclina
aurem tuam, Benedicam Domino - ConselVa Ille
Domine. Miserere mihi Domine - Quoniam iniq-
uitatem, Precatus est Moyses - Dixit Dominus ad
Moyses, Domine in auxiliIIIrl - Ave/tentur retror-
sIlm, Inlumina occulos meos - Usquequo Domine,
lustitiae Domini - Preceptulll Domini, E.xaudi
Deus - Conturbatus sltm, Domine jac mecum -
Deus laudem meam, Si ambulavero - ln
quaqumque. Intende voei - Verba mea auribus,
Gressus meos - Declaratio Sel1nonum, Laudate
dominum - Qui statis in dOlllo Domini, Domine
convenere - Domine in ira tua, Sperent in te -
Sedes super thronulIl, Eripe Ille de inilIIicis - Quia
ecce captavel1t1lt, Domine ad adiuvandum -
Expectans expectavi, Populum humilem - Clamor
meliS, Factus est DomulUlS - Persequar inimicus
meos, b.pectans expectavi - Statuit supra petram.
Benedicite gentes - lubilate Deo OI/Illis terra,
Super j7umina - Si oblitus juero, Benedictus eS
Domine - Vidi non selVantes, Inproprerium -
Salvum me jac Deus, Eripe me -Eripe me Domine,
Domine exaudi - Ne avertas jaciem Tuam, Temi
tremuit - Notus inl!ldea Deus, Angelus Domini -
Euntes dicite discipulis eills, Intonuit de caelo -
Diligam te Domine, Ponas caeli - Adtendite pop-
ule meus, ln die so/lelllnitatis - Audi popule meus,
Elit vobis hic dies - Dixit Moyses ad populum.
Benedictlls qui venit - Lapidem quem
344
mprobavel1mt, Deus, Deus meus - Sitivit ilZ te
caro mea, Lauda anima - QUi custodit veritatem,
COlZjitebuntur caeli - Misericordias tuas,
ConJitebor Domino nimis - Adiuva me Domine,
Repleti sumus - Domine rejugiurI!, Mirabilis Deus
- Exurgat De!lS, Domine Deus in simp/icilate -
Mayesta Dom.ini, Viri Galilei - Cumque intuer-
entur in cae/um, Ascendit Deus - Onmes gentes
plaudite, Corifinna hoc Deus - Cantate Domino
psalmun1n, Exultabunt sancti - Cantate Domino
canticum novum.
Sakramentar sadrži zborne (collecte), darovne
(ad oJ/e/torium) pri čes ne (postcommunio) i
otpusne (super populu m) misne molitve tempo-
rala, sanktorala te zavjetnih (votivnih) i prigodnih
misa. U sakramentaru su zastupljeni blagdani
sljedećih svetaca raspoređenih po mjesecima
građanske godine. U siječnju : Priska djevica
mu čeni ca , Fabijan papa mučenik , Sebastijan
mučenik, Agneza djevica mučenica, Vincencije
djakon mu čenik , Obraće nje Pavla Apostola,
Projekt biskup mučenik , osmina svete Agneze; u
veljači: Brigida djevica , Svijećnica, Šin1Un prorok,
Blaž biskup mučenik , Agata djevica mučenica ,
Skolastika djevica, Valentin svećenik mučenik ,
Vital i Felicula i Zenon mu če nici , Juliana
mučenica , katedra Sv. Petra, Matija; u ožuljku:
Perpetua i Felicitas mučenice, Grgur papa priz-
navaoc, Benedikt priznavaoc, "Iavještenje Svete
Marije, Leon papa priznavaoc; u travnju:
Valerijan, Maksim i Tiburcije muče nici. Juraj
mučenik, Marko evanđel ist. Vital mučenik ; u
svibnju: Filip i Jakov apostoli , Našašće svetog
Križa, Aleksandar, Evencije i Teodul muče nici,
Sveti Ivan pred latinskim vratima, Gordijan i
Epimak mu čeni c i , Nerej, Ahil i Pankracije
mučenici , Posveta rimskog panteona Svetoj Mariji
i mu čenicima; u lipnju; Marcelin svećenik i Petar
ekszorcist mučenic i , Bazilid, Primus i Felicijan
mučenici, Barnaba apostol , Cirin i Nabor
mučenici , Vid i Modest mučenici . Marko i
Marcelijan mu čenici , Gervazije i Protazije
mučenici , vigilija svetog Ivana Krstitelja, Ivan
Krstitelj , Ivan i Pavao mučenici , Leon papa
mučenici , vigilija svetih apostola Patra i Pavla,
Petar i Pavao apostoli , Spomen svetog Pavla; u
srpnju: Proces i Marcelijan mučenici , osmina
svetog Petra i Pavla, Sedam braće mučenika ,
Mohor biskupi Fortunat akon mu čeni ci ,
Margareta djevica i mučenica , Prakseda djevica i
mučenica , Magdalena pokornica, Apolinar
mučenik , Jakov apostol, Feliks papa mu čenik,
Abdon i Senen mučenici; u kolovozu: Sveti Petar
u okovima, Braća Makabejci, Stjepan papa
mučenik , Našašće tijela Stjepana djakona i
mučenika te Gamaliela, Nikodema i Abibona,
Ksisto papa mučenik , Feliks i Agapit mučenici ,
rban papa, Donat biskup mučenik , Afra
mučenica , Ciriak mučenik,Vigilija svetog Lovre,
Lovro arhiđakon mučenik, Tiburcije mučenik,
Hipolit mučenik, Euzebije priznavaoc, Vigilija
Marijina uznesenja, Uznesenje Marijino, osmina
svetog Lovre, Agapit mučenik, Timotej i
Simforijan mučenici, Bartolomej apostol, Hermes
mučenik , Augustin biskup priznavaoc, Glavosjek
Ivana Krstitelja, Sabina mučenica , Feliks i Audakt,
mučenici ; u rujnu: Rođenje Marijino, Korbinian
biskup misionar, Gorgon mučenik , Prot i Hijacint
mučenici , Uzvišenje svetog Križa, Kornelije i
Ciprijan mučenici, Nikodem mučenik, Eufemija
djevica mučenica , Lucija i Geminijan mučenici ,
Lambert biskup mučenik , Vigilija svetog Mateja,
Sveti Matej apostol , Mauricij mučenik , Kuzman i
Damjan mučenici, Mihovil Arhaneo, Jeronim priz-
navaoc; u listopadu: Marko papa priznavaoc,
Remigij te Gennan i Vedast mučenici, Marko
papa proznavaoc, Srdj i Bak te Marcel i Apulij
mučenici , Kalist papa mučenik, Luka evanđelist ,
DIi, Ll ."C .UJl • • ' r .. ,.Cl
Vigilija svetih Simona i Jude, Simon i Juda apos-
toli, vigilija Sviju Svetih; u studenomu: Svi Sveti,
Cezarij akon mučenik, četiri okrunjena mučenika,
Teodor mučenik , Martin biskup priznavaoc,
Mena mučenik , Cecilija djevica mučenica,
Klement, papa mučenik, Felicita mučenica ,
Krševan mučenik , Saturnin i Krisant te Maur i
Darije mučenici , vigilija svetog Andrije, Andrija
apostol; u prosincu: ikola biskup priznavaoc,
osmina svetog Andrije, Lucija djevica mučenica ,
Toma apostol, Anastazija djevica mučenica ,
Stjepan Prvomučenik , Ivan evanđelist, Nevina
Dječica , Silvestar papa priznavaoc.
Iz sloja zavjetnih i prigodnih misa veliku poseb-
nost svakako predstavljaju tekstovi 16 molitava u
kojima se moli za žive ili mrtve kraljeve i kraljice,
te obrasci misa za ređenje biskupa, spomen
godišnjice ređenja biskupa, iz čega se zaključuje
da je taj liturgijski zbornik napisan za biskupa
koji je rezidirao u neposrednoj blizini kraljevskog
dvora.
Kodeks predstavlja izuzetnu prastaru, može se
tvrditi svjetsku rijetkost, veoma značajnu za pro-
učavanje srednjovjekovne monodijske duhovne
glazbe, liturgije i sitnoslikarstva općenito, pose-
bice na prostoru stare hrvatske države. Pravo na
IV. 246.
~ 1Wrpllntic.l~ ,nUnlO 1inm'lf~
mCf11ili.'.ldTU.l~ ~n.lrplltnI1't·l· s f(.
DidtcUIU1'Frorc-~zrr.'dmyllr
ru r:u.t pUrymffmfib.;.~mu(.p1b'f·(·
UT"mmU rp.dmone 1bfl.tmnrr b:mDr.tndA.
t cUpamfdcth:IPnuf(lbfhJuuij. .lo calC
.an:lrnt'lm 1'UlIJnt'umrr:md..Lf"'P'l0'~
mv(hro noftmlndtrcflmu · «;.~
u~rnm:- dcttnd..,.. .fdnin,Slfl 20r Ill.,,,,
:'. UJnofdJI·~nedtthwfe.·.e1bcrmru
l1H~r:;m: fim!'cu1lvrh·l · ('1.11.' ~l
I .......... flod-o~·~i. f.. 'i"'- ' 0/,l.I _ _ _ _ ~ • •
of !-o.--4 ~W-"'f"" o .... T 1 o
1IV"H1J. liU. ftS .ltf: Hijo/II fA,'iflU
.pfhJucrr·m:flč..t!I.WmtmlrUltll"PQrr.·~
.:;.,:", J.umJfJmmnllullnmt::m:e.:J;'· $ l: ei-
Rcrf'll'Cd"o.ppll:mr.ldmun~jfUff.U'r"'JJUI".
~.<IF''''"''''»05'''''='''l!oaf6n.j'.
lJ> ulufnordn'r:-,r«pnoQ:l'r.Immr:l ! 1\ t ·
m""~.~,."",""Ilu,,,... 1'- ........
f rrlQqi.om pfdr- uc4fU 1rn w.l SYI rorl/ti.
345
 takav zaključak prvenstveno pruža činjenica da je
u njemu zabilježeno 37 najstarijih sekvenci čiji
notirani napjev nije zapisan poviše teksta već u
slobodmom prostoru rubova (in margine) što je
svakako velika svjetska rijetkost. K tomu u incip-
itima sviju sekvenci potpisan je tekst usklika
alleluia, što potvrđuje uglavnom prihvaćenu
pretpostavku po kojoj su napjevi sekvenci nastali
postupkom da se pod melizme napjeva alle/uia
potpisivao novi pjeSnički tekst nove pjesničke
tvorevine nazvane sekvenca. Uz to, od 37
sekvenca 30 pripada izumitelju tog glazbenog
oblika franačkom benediktincu Nolkerus
Ba/bu/usu tj. sve izuzevši sekvence s inci pitom
Grates nunc omnes, Summa sollemnitas,
Pangamus cratorl, Benediela semper sCIlIcla, A
solis oecasu, Deus in tua vir/Ufe, Laude condig-
nissima, Psallat ecclesia i Summi Regis
arcbange/e koja pripada Alkuinu. Alcuinus
F/accus (735-804) rektor dvorske škole franačkog
cara Karla Velikog pisac je mnogih traktata s
područja glazbe i autor mnogih liturgijskih tek-
stova te redaktor rimsko-franačkog sakramentara.
Stoga kodeks predstavlja i novi, do nedavna
nepoznati izvor za proučavanje sekvenci tog
značajnog franačkog starog pjesnika i glazbenika.
NOlker'Ba/bu/us (840-912) redovnik benediktin-
skog samostana u Sankt Gallenu, u predgovoru
djela Liber ynmorum navodi da je zbog lakšeg
pamćenja melizama bogatog jubilusa alle/uia
spjevao novi tekst i potpisao ga pod dijelove tog
napjeva tako da je na svaki slog novog teksta
primijenio samo po jedan interval i tako stvorio
novi glazbeno-literalni liturgijski oblik allelllia
sekvence (usp. H. Husmann, Die St. Galler
Sequenztradition bei Notker und Ekkrhard, Acta
musicologica XXVI, sv. 1-2, 1954, str. 6.17).
Kyrial i ofertoriai predstavljaju izbor napjeva iz
najboljeg doba razvoja gregorijanskog korala i to
još iz vremena kada se uz antifonu ad ojJe/tori-
lim pjevao i bogato opskrbljen melizmama versus
adojJeI1orlum, koji je iz pjevačke prakse nestao
koncem ll. stoljeća. Sakramentar ima odlike rim-
sko-franačkog sakramentara prilagođenog sloju
kulta svetaca hrvatskih biskupija gdje su se
posebno štovali panonski, akvilejski, dalmatinski
i neki istočni sveci, kao Martin (rođen u Sabariji
kako se nekada nazivala Mala Subotica u
Međimurju), Jeronim, Kvirin, Krševan, Mohor,
Nikola, Juraj, Blaž, AnastaZija, te Klement, papa
čiji su kult udomili u Hrvatskoj učenici Svetog
IV. 247. Ćirila i Metodija. Utjecaj rimsko-franačkog sakra-
346
mentara posebice se ogleda u tjednim votivnim
misama zapisanim od lista 136-139 Presvetoga
Trojstva, Anđela čuvara, Duha Svetoga, Svetoga
Križa i Majke Božje koje su najprije uvedene na
prostoru franačke države. Napomenimo da su
imena Svetoga Mihovila i Svetoga Nikole u
sekvencijaru i sakramantaru posebno istaknta tj.
napisana velikim slovima i zlatnom bOjom, što
upućuje da je sakramentar mogao biti napisan za
hrvatskog dvorskog biskupa koji je stolovao i u
kraljevskom gradu Šibeniku, uz koji se nalazila
crkva Svetog Mihovila, a na ulazu u šibensku
luku i crkva Svetog Nikole što je pisar jedino
imena tih dvaju svetaca posebno grafički istakn-
uo.
Literatura: I. BARBIĆ, 1895, 16, 27; K. STOŠIĆ,
1933, 21 - 22; H, FOU~ICIENS , 1967, 43-65; M.
DEMOVIĆ, 1981 , 84-89; M. DEMOVIĆ, 1996,189 -
205; M. DEMOVIĆ, 1998,125-126.
M.De.
Šipansko polje na otoku Šipanu u
Dubrovačkom primorju
IV. 247. dvodijelni pojasni okov, druga
polovina 8. stoljeća
bronca
visina: 3,2 cm, širina: 4 cm
predmet izgubljen.
Potječe iz slučajno otkrivenog groba načinjenog
od nepravilnog kamenja vezanog žbukom, u
kojem je bio sahranjen jedan pokojnikOkov je
načinjen lijevanjem, tehnikom na proboj. Četvr­
tastog je oblika, a unutar okvira prikazan je gri-
fon. U svakom uglu okvira nalazi se po jedna
rupica za zakovicu, pomoću kojih se pričvršćivao
na pojas.
Literatura: S. P HIERA, 1956, 238; Z. VINSKI ,
1974, 68; J. WERNER, 1986, 112.
M.P

šopot kod Benkovca, Crkllina, ostaci
predromaničke crkve nepoznatog titu-
lara
IV. 248. dijelovi trabeacije oltarne ograde,
879·892. godina
vapnenac
1. lijevi arhirrav, dužina: 85 cm, visina: 21 cm,
debljina: 9,5 cm
2. zabar, dužina: 74·81 cm, visina: 62-65 cm,
debljina: 9,5 cm
3. manji ulomak desnog arhirrava, visina: 21 cm,
dužina: 13 cm, debljina: 9 cm,
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Spi ir,
inv. br. 1081, 1082, 2659; Zavičajni muzej
Benkovac, inv. br. 50.
Dijelovi lrabeacije oltarne ograde koje čini lijevi
arhitrav i zabat te manji ulomak desnog arhitrava.
Od prvih arheoloških istraživanja pred romaničke
crkve na lokalitetu Crkvina u Šopotu, 1928.
godine, sve do revizijski h 1984-1986. godine, u
literaturi su bili poznati samo veći ulomak lijevo-
ga arhitrava i zabar. Revizijskim iskopavanjima
crkve otkriven je manji ulomak desnog arhirrava
s ostatkom natpisa ... RER ... , kojemu je, reško
odrediti mjesto u sklopu natpisa. Između 1970. i
1980. godine pronaden je još jedan ulomak arhi-
trava, s kratkim natpisom ... MES ..., koji se
dimenzijama te srilskim i grafijskim odlikama
uklapa u cjelinu. Bio je uzidan kao spolij u
obližnji benkovački Kaštel. Taj se ulomak spojio
na desni kraj lijevog arhitrava i ispunio prazninu
koja je postojala u natpisu između arhitrava i
IV. 248.
zabara. Nadopunom je došlo do reduplikacije
slova III u riječi comes, dakle commes, što nije
neobično u srednjovjekovnom latiniteru .
Kompozicija na proteinoj strani arhitrava podi-
jeljena je u dva osnovna pojasa. U gornjem su
kuke, kratkih drški i kugličastih zavojnica, oslon-
jene na profilirano rebro sa shematiziranim
kimarije m, a u donjem pojasu narpis. Ukras kuka
nasravija se rubom zabata i zatvara trokurasro
polje u kojem je kompozicija sa simboličkim
prikazom Uskrsnuća. U osi reljefa su dvije price,
sučelice postavljene pod hasta ma i po jedna
rozeta u desnom i lijevom polju. U natpiSU koji se
s arhitrava nastavlja na luku zabata i na ulomčiću
desnog arhitrava, uklesan je donacijski tekst koji
glasi:
1. + BRANU"IIRO COMMES DUX CRUATORV(m)
COGIT[avir...]
2.... RER...
Prijevod: Knez Branimil; vojvoda Hrvata nau-
mio je (namjeravao je, zamislio je... )
U natpiSU se knez Branimir navodi kao subjekt
radnje, u ovom slu čaju kao donaror crkve u kojoj
je natpis bio postavljen. On se bilježi imenom i
svojim vladarskim naslovom gdje odrednice
comes dux en/alolvm svjedoče da je Branimir
knez i vojvoda Hrvara .
Literatura: M. KlARIĆ , 1929; F. ŠIŠIĆ, 1929; ISTI ,
1962, 113; LJ. KARAMAN, 1930, 81 ; ISTI, 1943,
48-49; V. NOVAK, 1940; M. BARADA, 1942, 241;
N. KlAIĆ, 1971, 257-258; ISTA, 1990, 69; S.
GUNJAČA - D. JELOVlNA, 1976; VODIČ, 1979,
30, 33; K J URIŠIĆ, 1979, 41 ; Ž. RAP TIĆ, 1981,
347
 185-186; N. JAKŠIĆ 1980, 107; R. MIHAljČIĆ - L
STEINDORFF, 1982, 32, 33; E. HERCIGONjA,
1985,40; R KATiČiĆ - S. P NOVAK, 1987, 25; D.
JELOVI NA, 1989, 30-31; L PETRlCJOLl, 1984a,
223; J LUČIĆ - M. ZEKAJ\', 1989, 269; M.
JURKOVIĆ - B. KlIČiNOVIĆ, 1992, 86; M.
ZEKAJ\', 1993, 413; V. DElONGA, 1996, 165-168;
ISTA, 1997, 36; M. MATIJEVIĆ-SOKOL, 1997, 243-
244; l\. JAKŠiĆ, 1998, 121-124; R KATIČiĆ, 1998,
351-352; M. MATIJEVIĆ-SOKOL - V. SOKOL.
1999,68.
VD.
IV. 249. ulomak zabata i arhitrava oltarne
ograde, 879·892. godine
a. zabat
vapnenac
dužina: 46 cm, visina: 45 cm, debljina: 9,5-10 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2550.
Veći dio zabata likovno je raščlanjen u više
ukrasnih polja. Na kosim rubovima su male žlije-
bljene kuke, a pod njima rebro sa shematiziran-
im kimatijem. U središnjem reljefu sa simboličnim
prizorom Uskrsnuća je križ ispunjen troprutom
pletenicom. Pod vodoravnim hastama sučelice
stoje dvije ptice s grozdom u kljunu, a iznad hasti
1V. 249a.
IV. 249b.
348
je po jedna rozeta. U natpisnom polju sačuvao se
ostatak zavjetne formule nekog posvemog teksta
[.]PRO REM[edio .. .) (" ... za spas ... "), koji je bio
uklesan na trabeaciji oltarne ograde.
Literatura: N. JAKŠi Ć, 1980, 107; Ž. RAPANIĆ,
1987; V. DElONGA, 1996, 167.
VD.
b. arbitrav
vapnenac
dužina: 38 cm, visina: 20 cm, debljina: 6-7,5 cm
Muzej hn'atskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2551.
Ulomak arhitrava s malim kukama na izvijenoj
drški izavojnicom kugličasta središta. Kuke se
oslanjaju na profilaciju sa shematiziranim i
rupičasto izbušenim kimatijem. U donjem polju
čitaju se riječi zavjemog sadržaja: ... [ .. pro dEMI-
DIO ANIM[ae .. .]. Poseban način ornamemiranja
natpisa rupi častim udUbljenjima i raznolikim crti-
cama koje prate duktus slova i ispunjavaju
među prostor natpisne plohe, jedinstven je prim-
jer likovne stilizacije epigrafičkih tekstova u pre-
dromanici Hrvatske. Uklesani i izdubljeni simi
ornamenti možda su bili namijenjeni ulaganju
kovine-olova, koja je praksa njegovana u glasovi-
toj franačkoj pisarskoj školi u Toursu, a koju su
poznavali i tvorci natpisa u merovinško doba (P.
Deschampes, 1929, Tab. 2, sl. 2). U Italiji nisu
zasad poznati analogni spomenici. osim jednog
natpisa iz Farfe, iz karolinške epohe (N. Gray,
1948,86).
Ovaj natpis nastao je očigledno u 9. stoljeću, pod
utjecajem i prema uzorima iz karolinškog svijeta
koje su u hrvatske krajeve, u zaleđu Zadra i Nina,
donijeli strani misionari, benediktinci, sastavljači i
tvorci tekstovnih predložaka za natpise koji se
klešu u crkvama. Vjerojatno je i izvedba natpisa
iz Šopma nastala prema zamisli nekog pridošlog
redovnika koji službuje pri matičnoj misionarskoj
postaji u samostanu Sv. Ambroza, u Ninu , i odak-
le opslužuje crkve i vjerničku pastvu u tom dijelu
Bmnimirove kneževine. Ponekad su bili i u prili-
ci iskazati poseban ukus i maniru epohe, koja
dopušta i njeguje likovnost kada je povezana s
pismom i tekstovima. Ulažu čak i napor kako bi
riječ i slovo, u skladu s obnovom pisma i pisane
riječi, postali atraktivniji i pristupačniji puku i
vjernicima. To u malom upravo ilustrira ovaj
spomenik iz Šopma.
LiteratIIra: LJ. KARAMAN, 1930; V. DELONGA.
1996, 168-169
VD.
Trilj kraj Sinja, groblje Sv. Mihovila
IV, 250. grobna cjelina prva polovina 9. stol·
jeća
a. par naušnica
zlato
visina: 2,8 cm, promjer: 1,8 cm
Arheološki muzej Split, inv. br. H 4829a i b
Pripadaju tipu s ukrasom u obliku grozda.
Grozdoliki ukrasi načinjeni su zrnaca. Na bočnim
stranama karike nalaze se vijenci od zrnaca.
Površina karike između vijenaca i grozdolikog
ukrasa, kao i polovica gornjih dijelova karika,
ukrašeni su tordiranom filigranskom žicom.
b. par naušnica
zlato
visina: 2,65 cm, promjer: 1,45 cm
Arheološki muzej Split, inv. br. H 4830 a i b.
Pripadaju tipu s ukrasom u obliku grozda.
Grozdoliki ukrasi načinjeni su od zrnaca. Na
bočnim stranama karike nalaze se vijenci od
zrnaca. Površina karike između vijenaca i groz-
dolikog ukrasa, kao i polovica gornjih dijelova
karika, ukrašeni su tordiranom filigranskom
žicom.
c. pc/r naušnica
zlato
visina: 1,75 cm, promjer: 1,2 cm
Arheološki muzej Split, inv. br. H 4831a i b.
Pripadaju tipu s ukrasom u obliku grozda.
Grozdoliki ukrasi načinjeni su od zrnaca. Na
bočnim stranama karike nalaze se vijenci od
zrnaca. Površina karike između grozda i bočnih
vijenaca nije ukrašena.
d. ogrlica
zlato
dužina: 24,7 cm, promjer jagoda: 0,75 cm
Arheološki muzej Split, inv. br. H 4828.
:-la ogrlicu su bile nanizane 24 bikonične
jagodice od kojih su četiri glatke ineukrašene
površine. Sve su jagodice izrađene u tehnici
tiještenja. Površina dvadeset ukrašenih jagodica
prekrivena je ukrasom u obliku lire, izvedenim
od filigranske žice. Spojevi polutki jagodica
optočeni su filigranskom žicom.
IV. 250Bi1.
349
 e. puceta a. plutej oltarne ograde
zlato vapnenac
visina: 2, 15 cm, promjer zrna: 1,5 cm dužina: 65 cm, visina: 38 cm, debljina: 13 cm
Arheološki muzej Split, inv. br. H 4832 a i b. Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
Kuglastog su oblika i izrađeni u tehnici tiještenja. inv. br. 2614.
U donjoj polovici ukrašeni su gusto rapoređenim Veći dio pluteja, koji je bio uzidan kao spolija u
zrncima. Pri vrhu imaju ušicu za pričvršć ivanje na ogradni zid bunara Pločaš u Uzdolju. a njemu
odjeću. je dio ukrasnoga pol ja s kompozicijom kazeta
! prsten koje su obrubljene trakama S troprutom pleteni-
zlato, staklo com. Na križištima pletenica je okulus, a unutar
promjer: 2,2 cm kazeta je još jedan obrub od tanke, neukrašene
Arheološki muzej Split, inv. br. H 4833. letvice. Sačuvana je jedna cijela i tri fragmentarne
Prsten ima krunu sastavljenu od rozete s ukovn- kazete. Donje dvije imaju motiv višelatične
im modrim uloškom i pojedinim detaljima rozete na kružnoj podlozi, a u gornje dvije je
izrađenim u tehnici tiještenja , ftIigrana i granu- rijedak motiv stiliziranih kantarosa na dvije noge,
lacije.
IV. 251a. g.solidus Konstantina V. Kopronima i Lava IV.
( 751-775)
zlato
Arheološki muzej Split, inv. br. H 4834.
promjer: 20 mm, težina: 3, 82 gr.
Av. Legenda nije Vidljiva.
Poprsje Konstantina V., na lijevo, en face, bradat,
na desno poprsje Lava IV., en fa ce, golobrad.
Obojica odjeveni u chlamys, nose stem mu. Iznad
je križ. Na površini su vidljive urezane linije.
Rv. ... L__ONPAM
Poprsje Lava II!., en face, bradat, nosi s/emml/,
odjeven u /oros, u desnoj ruci drži križ. U polju
desno _. Na površini Sl! vidljive urezane linije.
Obrezan.
Kovnica: Sirakuza (760-775)
Prema: BNP 23/02.
Literatura: LJ. KARAl'v1AN, 1921 , 3-20; J.
BELOŠEVIĆ, 1983-1984,47-48, 59; P. KOROŠEC, koje su oblikovane kao višeprute kuke sa zavo-
1995-1996, 87-95 jnicama, a same posude imaju narebrene stijenke
MP. s obrubljenim režnjevima. dok im krajevi
završavaju volutama.
Litera/ura: L. MARUN, 1927, 294-296.
Uzdolje kraj Knina, groblje Sv. Luke b. arhitrav oltarne ograde
IV. 251. ulomci oltarne ograde, 9. stoljeće vapnenac
IV. 251b.

350
 - - - -- - - - - - - - - - -- - - --,
dužina: 125 cm, visina: 25 cm, debljina: 16 cm,
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2612.
Arhitrav oltarne ograde čije je ukrasno polje
uzdužno razdijeljeno na dva pojasa, od kojih je
gornji uži. Na gornjem pojasu je niz kuka na
dvoprutoj nozi, a na donjemu niz prepletenih
arkada. S lijeve strane je utor za umetanje u žli-
jeb zabata ili luka.
Literatura: neobjavljen.
T. B.

Vir kraj Posušja

IV. 252. koplje s krilcima, kraj 9. ili početak
10. stoljeća
željezo
dužina: 70 cm, širina lista: 8 cm
u privatnom vlasništvu
Slučajno pronađeno ispod Glavice (Gradine) u
Viru 1930. godine. Oštrica je listolikog oblika i
ima naglašeno rebro po sredini. Konični lUljac za

___ J
nasad drška pri vrhu je ukrašen trima prstenastirn
urezima, a s po tri urezane okomite linije
ukrašeni su i krajevi krilaca.
Literatura: P. OREČ, 1984, 123; N. M I LETIĆ,
1991 , 205; M. ZEKAl'1, 1994, 59. Višići kraj Čapljine IV. 253a-b.
M.P
Grobovi u Višićima otkriveni su uz ostatke
,------ - - - - -- - - -- --,
arhitekture rimske vile. Bili su ukopani u zeml-
janim rakama i orijentirani u pravcu zapad-istok,
a sadržavali su nalaze karakteristične za horizont
kosturnih grobalja ranoga srednjeg vijeka.

IV, 253. grob e 9. stoljeće

a. par naušnica
zlato
dužina: 3,7 cm, širina: 2,5 cm
Zemaljski muzej Sarajevo, inv. br. 5714.
Naušnice pripadaju tipu s četiri jagode. Sve
jagode načinjene su od dviju šupljih, međusobno
spojenih polutki, a na spojevima su optočene
dvostrukom filigranskom žicom. Površina bočnih
jagoda ukrašena je apliciranom filigranskom
žicom, a dvije središnje jagode ukrašene su
trokutićima od zrnaca. Dijelovi karike između
jagoda također su bogato ukrašeni filigranom i
granulacijom.
b. ogrlica
zlato
dužina jagodica: 0,8-0,9 cm IV. 252.

35'1
 IV. 255. Zemaljski muzej Sarajevo, inv. br. 5715.
Na ogrlicu je bilo nanizano devet zlatnih jagodi-
ca i dvije staklene perle. Jagodice su, poput onih
na naušnicama, ukrašene apliciranom fil-
igranskom žicom i trokutićima od zrnaca.

IV, 254 grob e 10, 9. stoljeće

a. torkues
bronca
veličin a: 11,3-16,5 cm
Zemaljski muzej Sarajevo, inv. br. 5716.
Načinjen je od žice rombičnog presjeka. Pri kra- godine. Dugoljastog je oblika. Ukrašen je
jevima se žica stanjuje i završava petljom s jedne stiliziranim ukrasom radenim na proboj, jedan
i kukicom s druge strane. kraj mu je zaobljen, a drugi neznatno oštećen.
b. torkves Literatura: K. SIMONI, 1986, 219.
bronca K. S.
veličina: 12-15,3 cm
Zemaljski muzej Sarajevo, inv. br. 5717. Vrpolje kraj Šibenika, Kosa
Načinjen je od žice romb ičnog presjeka. Pri kra-
Grob je otkriven u sklopu sustavnih arheoloških
jevima se žica stanjuje i završava petljom s jedne
iskopavanja 1971. godine. Rezultati tih iskopa-
i kukicom s druge strane.
vanja, osim groba koji se ovdje donosi, nisu
Literatura: l. ČREMOŠNIK, 1965, 202-203: N. objavljeni. Riječ je o groblju na redove, na koje-
MILETIĆ,1963, 173-174; ISTA, 1989, 190. .
mu se započinje ukapati oko sredine 9. stoljeća i
IV. 254a"'. M.P
koje traje do prijelaza iz 10. II ll. stoljeće.

li r,\ l

I ' ,@
I [
~f
L
lG
-------- ~

Vrebac

~()
IV. 255. pojasni jezičac, kraj 8. stoljeća
bronca
dužina: 2.4 cm
Arheološki muzej. Zagreb, inv. br. 3280.
Navodno potječe iz groba, otkupljen 1897. L ___ ____ __. _
IV 2 56'J

352

IV. 256. grob 112, sredina ili druga polovina
9. stoljeća
a. par sljepoočničarki
srebro, brončani lim
visina: 9,5 cm, širina: 4,6 cm
Županijski muzej Šibenik, inv. br. 5691·5692.
Pripadaju tipu sljepoočničarki s četiri jagode.
Gornji dio karike načinjen je od srebrne žice, a
donji od tankog brončanog lima. Na donjem su
aplicirane četi ri jagode; svaka je načinjena od
dviju šupljih, međusobno spojenih polutki glatke
i neukrašene površine. Prostor između jagoda
ukrašen je naroskanom filigranskom žicom, a
završeci jagoda su ojača ni apliciranjem tanke sre-
brne žice.
h. prsten
srebro
promjer: 2 cm
Županijski muzej Šibenik, inv. br. 5693.
Prsten na činjen od srebrnog lima. Ukrašen je
iskucanim ispupčenjima , a na rubovima je
optočen naroskanom filigranskom žicom, koja
[Vori motiv pletenice.
c. prsten
bronca
promjer: 2 cm
1V.2561H1.
Županijski muzej Šibenik, inv. br. 5695.
Prsten je načinjen od brončanog lima, a površina
mu je ukrašena urezanim rombovima.
d.puce
srebro
visina: 2,1 cm
Županijski muzej Šibenik, inv. br. 5694.
Puce je jajolikog oblika, načinjeno spajanjem
dviju šupljih polutki, površina kojih je ukrašena
granuliranim zrncima.
e. noi s drškom
željezo, kost
dužina zajedno s drškom: 18 cm
Županijski muzej Šibenik, inv. br. 5696.
Hrbat noža je ravan , a oblik oštrice nemoguće je
odrediti jer je nagrižena korozijom. Željezni trn za
nasad obložen je dvjema koštanim pločicama ,
koje su uz njega pričvršćene dvjema zakovicama.
Koštani dijelovi svojom dužinom znatno prelaze
željezni trn. Površina im je ukrašena urezanim
koncentričnirn kružićima s naglašenom točkom u
sredini. Prva su četiri takva kružića složena u
obliku križa , a križevi poredani u nizove teku po
čitavoj dužini koštanih obloga.
Literatura. Z. GUNJAČA, 1980, 121-132; Ž.
KRNČEVJĆ, 1998, 213
Ž.K
353
IV. 257.
- -
- -
L
Žažvić kraj Skradina
IV. 257. ostaci crkve nepoznatog titulara,
ranokršćanska crkva pregrađena u 9. sto-
ljeću
Crkva nepoznatog titulara u Žažviću istraživana je
krajem prošlog stoljeća. Sačuvana je vrlo loše,
uglavnom u temeljima. Nakon istraživanja je zatr-
pana. Poslije nije vršena revizija , pa zaključci ne
mogu biti posve precizni. Tada nije prepoznata
činjenica da se radi o ranokršćanskoj jedno-
brodnoj crkvi, velike polukružne apside s nanek-
som na zapadnOj strani. U karolinško je doba
pregrađena tako da je postavljanjem dva para
zidanih stubova izduženog pravokutnog presjeka
postala trobrodna, na vrlo sličan način kao Sv.
Mandaljena na Gorici u Stonskom poljU. Na
zapadnoj je strani ispred naneksa podignut
zvonik, a naneks je gotovo sigurno podignut za
jedan kat, čime je dobio funkcije westwerka.
Argumentom tOj tvrdnji mogao bi poslUŽiti jaki
kontrafor na južnom zidu kod spoja broda i
naneksa, i to bez obzira je li istovremen pregrad-
nji ili dodan kasnije kako bi utvrdio zidove
visoke i teške konstrukcije. S druge strane,
budući da crkva ima zvonik na pročelju, nije
strukturalno moguće da naneks nije podignut za
kal. Adaptacija crkve U Žažviću sa zvonikom i tri
broda po konceptu je vrlo slična stonskoj crkvi.
Istovremeno i morfologija govori u prilog
karolinškim intervencijama. Zidani stubovi
izduženog pravokutnog presjeka evidentirani su
ne samo u ove dvije građevine , već i Sv. Mani u
Bijaćima i crkvi u Koljanima, koje također imaju
slično postavljene zvonike, te Sv. Mariji na
Crk\'ini u Biskupiji, što se pokazuje gotovo kao
standard u anikulaciji nosača karolinških crkava.
354
Ujedno, s naneksom pretvorenim u westwerk,
crkva u Žažviću jedan je od ranijih primjera
takvog arhitektonskog oblika u Hrvatskoj. Prema
analizi skulpture, adaptacija crkve u Žažviću dati-
ra se u sredinu 9. stoljeća , II doba kneza
Trpimira.
Literatura: L. MARUN, 1896, 116; T. MARASOVIĆ,
1978, 64; J JEUČIĆ, 1983, 18; T. BURIĆ, 1985,
171; V. GOSS, 1987, 155; M. JURKOVIĆ, 1992,84;
ISTI, 1992a, 66-73; ISTI ,1997, 23-40.
MJ
Ždrapanj kraj Skradina, crkva Sv.
Bartula
IV. 258. plutej oltarne ograde, duga polovica
9. stoljeća
vapnenac
visina: 108 cm, širina: 106 cm, debljina: 16 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2953.
Na pluteju oltarne ograde površina je ispunjena s
trideset troprutih medaljona, pet u visinu i po šest
u širinu. Dijagonalno ih prepliće tropruta traka
koja na bokovima pluteja prelazi u čvorove i
mijenja smjer pod pravim kutom te završava na
dnu pluteja. Plutej ima vijenac na kojem je jed-
nostavni ukras troprutih arkada koje se presjecaju.
Osnovni je motiv u cjelini koncipiran dosta prim-
itivno. Troprute medaljone ne povezuju čvorovi i
ne tvori ih beskonačna tropruta traka, kako je to
uobičajeno u predromaničkoj skulpturi. Ovako
konCipirani ornamenti najčešće su na reljefima
jedne klesarske radionice iz druge polovice 9.
stoljeća , koja je djelovala u vrijeme kneza
Branimira na brojnim lokalitetima i srednjoj i
sjevernoj Dalmaciji te u zapadnoj Bosni. Na neki-
ma su od njih pronađeni i natpisi s imenom
kneza Branimira (kat. br) ili pak s imenima
župana (kat. br....)
Literatura. T. BURIĆ, 1995, 98; N. JAKŠIĆ, 1995,
22, 147.
N j.

IV. 259. dijelovi trabeacije oltarne ograde,

druga polovina 9. stoljeća
vapnenac
1. ulomak arhitrava, dužina: 23 cm, visina: 17,5
cm, debljina: 7 cm
2. ulomak arhitrava, dužina: 134 cm, visina: 21,5
cm, debljina: 8,5-10 cm
3. zabat, dužina: 65 cm, visina: 48 cm, debljina:
11 ,5 cm
4. ulomak arhitrava, dužina: 60 cm, visina: 17 cm,
debljina: 9-12 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2132, 2554, 2555, 2556.
Ulomci dvaju arhitrava i zabata oltarne ograde
pronađe ni su arheološkim iskopavanjima na
položaju predromaničke crkve Sv. Bartula, 1911.
godne. Kompoziciju na prednjoj strani arhitrava
čine kuke u gornjem pojasu i profilirano rebro sa
stiliziranim kimatijem na unutrašnjoj strani, a u svojom suprugom sagradili smo crkvu (?) da Bog IV. 258.
donjem pojasu natpis. Na zabatu manjkaju donji ima milost ... ")
krajevi, dok je u središtu kompozicije križ, ispun- Sačuvani sadržaj svjedoči da je taj hrvatski
jen pravolinijskim urezima i stiliziranim "okom", odl ičnik , vjerojatno sa suprugom, pokrenuo
te dvije ptice koje sučelice stoje pod krakovima izgradnju obiteljske zavjetne crkve, što je i ost-
križa. U natpisnom polju je donacijski natpis koji vareno u vrijeme vladanja kneza Branimira. U
je dao uklesati Priština, župan bribirski: natpisu se Branimirovo ime navodi u formuli dat-
l.[In no]MINE acije, gdje je naveden i njegov latinski vladarski
2.[Domini temporibus domno] [Br]ANIMERO naslov dux Clavitnorum (= dux Sc/auorum;
DVCE(m) CLAVIT ORV(m) EGO PRISTJ[na] Sclavitinoru.m). Natpis je prilično fragmentaran,
IVPANVS grafijski rustičan te na mjestima i gra matički
3. C[vm conivgeJ MEA EDIFICABIM[vs ... ] nespretan, što je dijelove natpisa či nil o nejasnima
4. [. .. 'ed]ES VT D(evs) HABEAT P(ro)PICI- i naizgled nelogičnima , pa stoga otežavalo
AM[.J] pra ćenje smisla i slijeda sadržaja u tekstu. Revizija
("U ime Gospodnje. U vrijeme gospodara jeZične strukture natpisa, koju je nedavno prov-
Branimira, kneza Slavena, ja Priština, župan, sa ela M. Matijevi ć-Sokol , odnosno uočavanje nekih

IV. 259/ 1.2.4.

355

IV. 259/ 3. jezičnih elemenata u tekstu, poput primjerice
gnomičkog futura u riječi ediflcabimus, pokazuju
da unatoč općoj formalnOj rustičnosti i ponekoj
gramatičkoj nespretnosti, natpiS prati opću
jezičnu razinu vremena te je u cjelini pisan
kvalitetnim latinitetom. Sastavljač mu je obrazo-
van i klerik, po svoj prilici stranac, tj. pripadnik
drugog jezičnog kruga kojemu se. stoga, mogu
pripisati i pogreške, koje se javljaju u transkripci-
ji hrvatskill jezi čnih oblika. Riječ je, naime, o
fonetskim preoblikama do kojih je došlo zbog
nepodudarnosti latinskih fonerna i hrvatskill sug-
lasničkih skupina poput, primjerice, iskrivljene
jezične inačice Glavi/nonlm umjesto Sclauonlll1,
a možda i oblika imena župana Prištine. Za
pOlonji anrroponim M. Barada je svojedobno čak
pretpostavio da se radi o latinskom izvedenici
nastaloj od izvornog hrvatskog imena Pn/sna ili
Prisna, pri tome identificiravši donatora Pris/inu
iz ždrapanjskog natpisa sa županom Pnlsnom
(Prisnom) koji se spominje u Mucimirovoj ispravi
iz 892. godine u funkciji kneževog mačonoše.
Literatura: F. ŠI IĆ, 1925, 652, 655, 667; LJ.
KARAMA_l, 1930,80; M. BARADA, 1937, 25, 76;
ISTI, 1942, 241; S. GUNJAČA, 1958, 9-11 ; S.
GUNJAČA - D. JELOVIM, 1976, %; VODIČ ,
1979, 30; Ž. RAPANIĆ , 1981 , 186-188; R.
M1HALjČIĆ - L. STEINDORFF, 1982, 33-34; J.
LUČIĆ - M. ZEKAN, 1989, 269-270; M. JURKOVIĆ
- B. KLIČ INOVIĆ, 1992, 87-88; M. ZEKAN, 1993,
356
412; I. GOLDSTEIN, 1995, 266; V. DELO\'GA,
19%, 252-254; ISTA, 1997, 38-39; M. MATIjEVIĆ­
SOKOL, 1997, 243; R. KATIČIĆ, 1998, 355: M.
MATIJEVIĆ-SOKOL - V. SOKOL, 1999, 69-70
VD.
Žeževica, Po/etnica
IV. 260 nalazi iz uništenog ratničkog groba,
kraj 8. ili početak 9. stoljeća
Prigodom prve objave koplja (D. jelovina, 1976.
120) i mača (Z. Vinski, 1970) iz ovoga groba, kao
mjesto njegovog nalaza navedena je Žeževica
kod Omiša. Reambulacijom terena, međutim,
utvrđeno je da je položaj ranosrednjovjekovnoga
groba iz kojega pOlječu ovi nalazi selo Poletnica
kod Zadva~a u omiškome zaleđu (M. Zekan,
1992)
a. mač
željezo, srebro.
ukupna dužina: 95,5 cm, dužina nakrsnice: 12,3
cm, širina sječiva: 5 cm
Arheološki muzej Split, inI'. br. H 3381.
Mač ima relativno dugačko sječivo (široko 5 cm)
sa žljebom po sredini i primjerne tragove damas-
ciranja. Na rukohvatu je jabučica poprječno podi-
jeljena u pet režnjeva. Oblik jabučice očituje
karolinški mač tipa K. Bočne strane nakrsnice i
jabučice bile su ukrašene gusto tauširanom sre-
brnom žicom, a režnjevi na jabučici su suviše bili
odvojeni debi jom srebrnom žicom koja je
sačuvana u tragovima. Tauširana srebrna žica
(posebno na nakrsnicj) nakon ukivanja dodatno
je raskovana, pa je zbog toga bolje i sačuvana. Na
tako priređenim srebrnim podlogama na nakrsni-
ci su pOlom ugra vrani različiti ornamenti. Na
bočnim je stranama jednostavni mOlil' biljne
vitice, a na strani nakrsnice okrenutoj ka sječivu
dva su nasuprorna mOIiva "sidrastog križa" (crux
ancorata). Na dijelu nakrsnice okrenutom prema
rukohvatu tragovi su graviranog natpisa od koje-
ga se sačuvalo nekoliko slova: .A.... ERTUS (VS
vjerojatno u ligaturi). Sasvim je izvjesno da su
ostaci ovog natpisa zapravo dio osobnog imena
kojemu je drugo slovo a, a završetak na eI1Us.
Drži se, da germanska imena s ovakvim
dočetkom najčešće označavaju pripadnike lango-
bardskog naroda, a raspoloživi leksik do sada
poznatih imena koja su podudarna s rasporedom
sačuvanih slova na maču , a koja su ostala zabil-
ježena na različitim spomenicima europskoga
ranoga srednjega vijeka, kao moguću rekonstruk-
 li-
IV. 260a.
L ... eItUs: Garibertus, Gisilbertus (Gisus),
ciju imena nude: Dagobertus, GaribeItUs, ....
"aravno da je pri tome moguće , da poletnički
mač bilježi i neko od do sada nepoznatih imena
ovakvih karakteristika.
Ukoliko ne označavaju radioničko porijeklo, nat-
pisi (imena) na mačevima karolinškog razdoblja,
sasvim su iznimna pojava. S obzirom na mjesto
na kojemu je natpis ugraviran, gotovo je sigurno
da ime na nakrsnici označava njegova nositelja.
No, prema raspoloživim arheološkim podacima
vezanim za ovaj nalaz, nije moguće tvrditi je li u
grob položen s njegovim prvim nositeljem. ili je,
pak, kao ratni plijen položan uz pripadnika
nekog drugog naroda. Kako na natpisu nema
tragova pokušaja brisanja, skloniji smo vjerovati
da je mač u grob položen uz njegovog izvornog
vlasnika. Ovo otoliko više ako znamo, da se od
kraja 8. pa gotovo kroz cijelo 9. stoljeće, na pros-
torima todobne Hrvatske, u različitim ulogama ,
javlja više pripadnika germanskih naroda, od
čega je čak njih šestorici kojima ime završava na
Gumpertus, Odolbeltus, Teudebertus i neki
IV. 260a.IJ.
... beItUS nepoznatog nam punog imena s ulomka
natpisa nedavno pronadenog u crkvi Sv. Martina
u L~purima kod Benkovca.
Ukrasi na nakrsnici mača iz Poletnice, te oblik
slova u natpisu, vrlo su dobra osnova za njegovu
dataciju. Od ornamenata posebno upozoravamo
na ornament istokrakog sidrastog križa , kakav se
vrlo često javlja na spomenicima merovinškoga i
ranokarolinškoga razdoblja O. Hubert - J. Porcher
- F. W. Volbach, 1968, 29, 275, 276), pri čemu
posebno upozoravamo na sidrasti križ spilastra
iz crkve Saint-Pierre-en-Citadele u Metzu iz kraja
8. stoljeća i njemu vrlo sličan križ na štukaturama
iz crkve San Salvatore u Bresciji iz druge polovice
8. stoljeća. Vjerojatno ranokarolinškom razdoblju
pripadaju i sidrasti križevi na dvama, stilski izraz-
ito srodnim, nadvratnicima iz Španjolske i
Njemačke (K. Nahrgang, 1940, 57, 58). Iz
hrvatskih, pak, prostora dobra analogija ovakvom
obliku križa je onaj sa sarkofaga iz kapele Sv.
Andrije u kompleksu Eufrazijeve bazi ike u
357
IV. 261a-b. Poreču (B. Marušić, 1974, sl. 141), najvjerojatnije
iz druge polovice 8. sroljeća, te vjerojatno isrovre-
meni križ sa ulomka jednog zabata iz dvoranske
crkve Sv. Sofije u Dvigradu (B. Maruši ć, 1971 , T.
15/ 3)
S istarskog poluotoka je i jedina analogija
neobičnom obliku slova R na maču iz Poletnice,
a uklesan je na ulomku natpisne grede iz crkve
Sv. Stjepana u Peroju iz 8. stoljeća (kat. br. I. 43).
Osim slova R iz ovih natpisa, uočljiva je i izrazita
sličnost slova A s dužom hastom na spoju nje-
govih krakova u oba slučaja, pa ovaj vrlo frag-
mentarni natpis iz Peroja treba uzeti kao sasvim
pouzdan oslonac za datiranje mača iz Poletnice,
vrlo vjerojatno na kraj 8. sroljeća.
b. koplje
željezo
dužina: 47,5 cm, promjer tuljca: 2,6 cm
Arheološki muzej Split, inv. br. H 3382.
Koplje ima šiljak u obliku vrbi na lista, s
naglašenim rebrom po sredini. Tuljac okruglog
presjeka je većim dijelom ukrašen usporednim
kanelirama. Na donjem kraju tuljca, paralelno sa
šiljkom, dva su nasuprotna krilca ispod kojih su
zakovice za pri čvršćivanje drška.
Literatura D. JELOVINA, 1976; Z. VINSKI,
(1965)1970, 146-158; ISTI, 1977-1978, 143-208; M. Literatura: N. MI LETI Ć, 1991, 204; M. ZEKAN,
ZEKAN, 1992, 131-140 1994, 60.
A. M. M.P.

Nepoznata nalazišta IV. 262. par ostruga, prva polovina 9. stoljeća

IV. 261. Hercegovina, dva koplja s krilcima
a. koplje s krilcima
željezo
dužina: 50 cm
Zemaljski muzej Sarajevo.
Koplje je masivno, a krilca nedostaju. List je
izdužen s naglašenim središnjim rebrom. Tuljac
za nasad je obrađen i ukrašen cizeliranim srcol-
ikim ukrasom.
b. koplje s kn'lcima
željezo
dužina: 51 ,5 cm
Zemaljski muzej Sarajevo.
Koplje je masivno, a krilca nedostaju. List je
izdužen s naglašenim središnjim rebrom. Tuljac
za nasad ukrašen je kapljičastim motivima i
motivom ovala, koji su po sredin i podijeljeni. Na
najširem dijelu oštrice urezan je križ jednakih
krakova. Na jednoj strani ukras nije završen, pa je
urezana samo vodoravna hasta križa.
željezo, bronca
dužina: 9 cm, širina: 10 cm
Zemaljski muzej Sarajevo, inv. br. 207.
Okolnosti otkrića su nepoznate. Krakovi ostruga
su ravni i trokutasrog presjeka. Završavaju
ušicama. Baza srožasrog trna obavijena im je
mjedenom oplatom ukrašenom urezanim
motivom šrafiranih trokuta, obrubljenom nizovi-
ma zrnaca.
Literatura: N. MI LETIĆ, 1963, 157-158; T.
GLAVAŠ, 1988, 26; M. ZEKAN, 1994, 63.
A.M.
IV. 263. Lika, okovi pojasa, kraj 8. ili početak
9. stoljeća
Okolnosti nalaza nisu poznate, svi predmeti su
otkupljeni 1897. godine.
a. pojasni okov
bronca
visina: 2,2 cm, širina: 2 cm

3 58
 IV. 262.
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 3275.
Srcolikog je oblika. Površina je ukrašena
stiliziranim biljnim motivom na punciranoj pod-
lozi tako da je motiv izražen u negativu. Ukras je
obrubljen urezanom crtom koja prati oblik
okova. Ima tri zakovice pomoću kojih e
pričvršćivao na pojas.
b. pojasni okov
bronca
visina: 2,2 cm, širina: 2 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 3275.
Trokutastog je oblika. Površina je ukrašena
stil iziranim biljnim motivom na punciranoj pod-
lozi tako da je motiv izražen u negativu. Ukras je
obrubljen urezanom crtom koja prati oblik
okova. Ima tri zakovice pomoću kojih se
pričvršćivao na pojas.
c. pojasni okov
bronca
visina: 1,7 cm, širina: 1,2 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 3276.
Trokutastog je oblika , glatke ineukrašene
površine. Ima dvije zakovice pomoću kojih se
pričvršćivao na pojas.
d. pojasni okov
bronca
visina: 1,2 cm, širina: l cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 3278.
Trokutastog je oblika, glatke ineukrašene
površine. Ima dvije zakovice pomoću kojih se IV. 2638of.
pričvršćivao na pojas.
e. dvodijelni pojasni okov
bronca
visina: 1,7 cm, širina: 1,5 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 3277.
Sačuvan je manji, donji dio okova. Ovalnog je
oblika, a površina je ukrašena stiliziranim biljnim
omamemom.
/predica
bronca
dužina: 2,4, širina: 2,2 cm
Arheološki muzej Zagreb, inv. br. 3279.
Trapezastog je oblika. Igla nije sačuvana.
Literatura: K. SIMONI, 1986, 218-219.
K. S.
Sjeverna ili srednja Dalmacija
IV. 264. dvodijelni pojasni okov, kraj 8. ili
početak 9. stoljeća
bronca
dužina: 2,6 cm, širina: 0,9 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 4995.
Okolnosti nalaza nisu poznate. Sastavljen je od
dvaju dijelova međusobno spojenih zglobom.
Gornji dio narebrene je površine i ima dvije
rupice za zakovice pomoću kojih se pričvršćivao
na pojas. Donji dio polukružnog je oblika i glatke
površine.
Literatura: neobjavljen.
M. P.
359
IV. 264. 1- --

IV. 266.

IV. 265. dvodjelni pojasni okov, kraj 8. ill
početak 9. stoljeća
bronca
dužina: 2,1 cm, širina: 0,9 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 4996.
Okolnosti nalaza nisu poznate. Sastavljen je od
dvaju dijelova međusobno spojenih zglobom, a
donji dio nedostaje. Sačuvani gornji dio ukrašen
je motivom dvaju cvjetova ljiljana na način da je
površina puncirana, pa je motiv izražen u nega-
tivu. Ima dvije rupice za zakovice pomoću kojih
se pričvršćivao na pojas.
Literatura: neobjavljen.
M.P
IV. 267. ostruga, kraj 8. ill početak 9. stoljeća
željezo
dužina: 18,5 cm, širina: 9 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 3331.
Okolnosti otk rića nepoznate. Ostružni luk je
ravan i u osi s trnom ostruge. Krakovi su troku-
tastog presjeka i završavaju ušicama. Baza
podužeg stožastog trna obavijena je mjedenom
oplatom ukrašenom urezanim motivom šrafiranih
trokuta i obrubljenom rovašenom žicom.
Literatura: D. JELOVINA, 1986.
MP
, - - - -- - - -- -

IV. 265. 1 - ---

I I

IV. 267.
'----- -- -- - - - - -- - ----'
IV. 266. pojasni okov, kraj 8. ill početak 9.
stoljeća IV. 268. ostruga, kraj 8. ili početak 9. stoljeća
bronca željezo
dužina: 2 cm, širina: 1,7 cm dužina: 17,2 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 2257. inv. br. 3332.
Okolnosti otkrića nisu poznate. U dijelu literature Krakovi su ravni. Trokutastog su presjeka, a
krivo pripisivan nalazištu Smrdelji. Srcolikog je završavali su piOČicama od kojih je tek jedna
oblika. Ukrašen je stiliziranim biljnim motivom. djelomično sačuvana. Baza podužeg stožastog
Ima tri rupice s tri sačuvane zakovice, pomoću trna obavijena je mjedenom opla tom ukrašenom
kojih se pričvršćivao na pojas. urezanim motivom šrafiranih trokuta
Literatura.' D. ]ELOVlNA, 1976; J BELOŠEVIĆ , obnlbljenom rovašenom žicom.
1980 Literatura: D. JELOVINA, 1986.
MP. MP

360
 IV. 270. naušnica, kraj 8. ili početak 9. sto- IV. 268.
ljeća
zlato
visina: 2,8 cm, širina: 1,8 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 4993.
U dijelu lilerarure krivo je pripisivana nalazišru
Biskupija-Crkvina. Pripada tipu naušnica s priv-
jeskom u obliku grozda. Ukrašena je u donjoj
polovici karike, koja je na tom dijelu romboidnog
presjeka. Sa svake strane karike nalazi se po
jedno koljence, a po sredini ukras u obliku groz-
da naČinjen od zrnaca. U gonjem je dijelu karika
kružnog presjeka, a naušnica se na uho
pričvršćivala pomoću ušice i petlje.
Literatura: LJ. KARAMAN, 1940; J. BELOŠEVIĆ,
1980; ISTI, 1983-1984, 51.
M.P

IV. 270.
IV. 269. ostruga, kraj 8. ili početak 9. stoljeća
željezo
dužina: 13,5 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 3333.
Krakovi su ravni. Trokutastog su presjeka, a
završeci im nedostaju. Baza podužeg stožastog
trna obavijena je pozlaćenom mjedenom opi atom
ukrašenom urezanim motivom šrafiranih trokuta
i obrubljenom rovašenom žicom.
Literatura: D. ]ELOVlNA, 1986.
M.P

IV. 271. naušnica, kraj 8. ili početak 9. sto-

ljeća
zlato
visina: 2,2 cm
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 4994.
U dijelu literarure krivo je pripisivana nalazišlU
Biskupija-Crkvina. Pripada tipu naušnica s priv-
jeskom u obliku grozda. Ukrašena je u donjoj
polovici karike. Sa svake strane karike nalazi po
jedno koljence načinjeno od tri priljubljena vijen-
ca zrnaca, a po sredini karike ukras u obliku
grozda takoder načinjen od zrnaca. Prostori IV. 269.

36'1
IV. 271. IV. 273. abasidski dinar, A. H. 170 (A. D. 786.
godina)
zlato
promjer: 19 mm, probušen
Muzej hIVatskih arheoloških spomenika Split,
inv. br. 5028 ..
Zlatni dinar kovan između 169-170 godine po
islamskoj, tj. 785.-786. po k ršćanskoj eri, u vri-
jeme kalifa Al-Hadija, prethodnika Haruna Al-
Rašida (786-809), suvremenika Karla Velikoga.
Prema: S. LANE POOlE, 1875, I.
Literatura: neobjavljen.
Zlatnici su pronađeni 1893. godine u okolici
Knina, ali podaci o nalazištu i okolostima u koji-
ma su otkriveni danas nisu poznati. Pojava arap-
skog novca na istočnom Jadranu, barem prema
između koljenaca i grozda, ukrašeni su nizovima publiciranoj građi, prava je rijetkost. Dva opisana
naroskane filigranske žice. Karika je u gornjem primjerka iz kninskog zaleđa datiraju iz druge
dijelu kružnog presjeka. polovine 8. stoljeća, kada abasidski kalifat ulazi
Literatura: lj. KARAMAl , 1940; J. BELOŠEVIĆ, u razdoblje najveće moći.
1980; ISTI, 1983-1984, 51. Abasidske zlatne emisije kalifa Al-Mansura i Al-
M.P Hadija pojavljuju se u vremenskom rasponu
Okolica Knina između 760n63. i 786. godine. Dijelom su suk-
IV. 272. abasidski dinar, A. H. 146 ili 143 (A. ladni sirakuškim emisijama zlatnih solida
D. 763. ili 760.) bizantskog cara Konstantina V. Kopronima i Lava
zlato IV. iz razdoblja njihova suvladarsrva (760-775),
promjer: 19 mm kao i pojavi arheoloških nalaza karolinške
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split. provenijencije (oružje, konjanička oprema) na
Zlatnik, nosi oznaku 146 ili 143 po islamskoj eri tlu hrvatske (dalmatinske) kneževine.
i pripisuje se abasidskom kalifu Al-Mansuru koji Objašnjenje načina kojim su zlatni abasidski
je vladao u razdoblju od 136-158. godine po dinari dospjeli među HIVate usrednjejadransko
Hidžri, tj. 754-775. po kršćanskoj eri. Zaslužan je za leđe, vrlo je složeno. Jedna od mogućih pret-
za uspon abasidske dinastije nakon smjene postavki dade se sagledati u okviru arapsko-
Omejada i izgradnju Bagdada kao središta karolinških odnosa i karolinške ekspanzije na
Abasidskog kalifa ta. europskom jugoistoku, odnosno u kontekstu
Prema: S. LANE POOlE, 1875, I. poli tičko-diplomatskih veza između abasidskog
Literatura: neobjavljen kalifata i Franaka. Diplomatski kontakti i trgo-
V. D. vačke veze između Franačkoga carsrva i islam-
skoga abasidskog kalifata, koji su se odvijali
IV. 272. tijekom druge polovine 8. stoljeća, a posebice u
zadnjim desetljećima , doveli su do uporabe
zlatnog (dinar) i srebrnog (dirham) arapskog
novca.
PIVi diplomatski kontakti Abasida i Franaka,
zabilježeni su 768. godine, između Pipina, oca
Karla Velikoga i poslanika kalifa Al-Mansura,
kada franačkom kralju ad Met/is (Metz) i ad
Sellus (Selles-sur-Cher), prispjevaju pIVa arapska
poslansrva s brojnim darovima od strane abasid-
skog kalifa. Prethodnica je to kasnijim poslansrvi-
ma i brojnim poklonima Haruna al Rašida
upućenima na Karlov dvor u Aachenu (797. i

362

802.) te općenito dobrim odnosima
Velikog i abasidske dinastije.
sukobima s Venecijom na moru ili kasnija IV. 273.
Trpimirova ratovanja s bizantskim gradovima i
njihovim namjesnikom najvjerojatniji su način
kojima je hrvatski knez prihodovao količinu
Teofilova novca. Posebice se to odnosi na
mogUĆi prihod koji Trpimir dobiva od dalmatin-
skog stratega kao posljedica sklopljenog primi~a
nakon kneževa vojno-političkog pritiska na
gradove i napada na bizantske odrede i naselja
sredinom 9. stoljeća.
V. D.
između Karla
IV. 274.
V. D.

IV. 274. solid bizantskog cara TeofIla ( 829 -

842.)
zlato
promjer: 18,5 mm, težina: 4,27 g
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika-Split,
inv. br. 4072
Kovnica Konstantinopoi; 829. do prije 835.
(B lP) ili između 830/1. i 840. (DOC)
Av. '8EOFI LOSbASILE
Poprsje cara en face, tragovi urezivanja
Rv. mlXAHL S COnStAntIn'
Poprsja Mihajla II. i Konstantina en face, tragovi
urezivanja
Prema: BI\1p 32 /cpl Au/03; DOC, 3 e. 7
Literatura: V. DELONGA, 1981., 216, br. 4072.
Primjerak zlatnog solida bizantskog cara Teofila
pronađen je na području Knina, ali nedostaju
podaci o točnom mjestu i okolnostima nalaza.
Prema arhivskim zabilješkama iz konca 19. i prve
polovine 20. stoljeća na različitim nalazištima u
kninskoj okolici otkriveno je više pojedinačnih
primjeraka Teofilovih zlatnika, sličnih metrolo-
ških i ikonografskih odlika kao i ovdje opisani
solid. Prostor najveće koncentracije nalaza
Teofilovih zlatnika na tlu hrvatske kneževine jest
u prometnoj osi Solin-Knin što je pokazatelj
ojačane središnje vlasti u kliškoj i kninskoj
županiji u tom razdoblju, ali i povećane gospo-
darske aktivnosti kao sastavnom dijelu sveobuh-
vatnog političkog i kulturnog, razvitka Hrvatske
čemu je novac, u ovom slučaju distribuiran iz
Konstantinopola, nedvojbeno bio poticaj.
Povećani dotok bizantskog novca koncem prve
polovine i sredinom 9. stoljeća u hrvatske kra-
jeve odjek je snaženja kneževine, što se nazrelo
već u doba Mislava, kao i njena uspona za
vladanja Trpimira. Raniji Mislavovi uspjesi tl

363
 Bibliografija

Skraćenice

Ant.Alt.Adr. Antichita Alto adriatiche, Aquileia li dr.!

Archeol.Iug. Archaeologia Iugoslavica, Beograd
Arheol.Rad.Raspr. Arheološki radovi i rasprave, Zagreb
Arheo!. Vestn. Arheološki vestnik, Ljubljana
Arheol.Pregled Arheološki pregled, Beograd - Ljubljana
Atti Mem. Atti e Memorie della Societa Istriana di Archeologia
SIOria Patria, Trieste li dr.!
Atti Rovigno Atti Centro di ricerche storiche, Rovigno
Balcanoslauica Baicanoslavica, Prilep l i dr.!
Bull.Dalm. Bullenino di archeologia e storia dalmata, SpaialO
Diadora Diadora, Zadar
Glasn.lem.Muz. Glasnik zemaljskog muzeja Sarajevo (Arheologija), Sarajevo
God.Zašt.Spom.Kult. Godišnjak zaštite spomenika kulture, Zagreb
Grada i Prilozi Građa i prilozi za povijest Dalmacije, Split
Hist.lborn. HisIOrijski zbornik, Zagreb
Hor1.ArUVJed. Hortus artium medievalium, Motovun - Zagreb
Invel7laria Inventaria archaeologica, Beograd l i dr.!
Izdanja HAD-a Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, Split - Zagreb
jahrb.Ku11Sthist.l11St. Jahrbuch des KunsthislOrischen institutes der Zentralkorrunision fur
Denkmalpflege, \'(lien
jahrb.R6m.Germ.Mus. Mainz Jahrbuch des R6misch-Germanischen Zentralmuseums, Mainz
jabrb.lent.Komm. Jahrbuch der K.K. Zentral Kommission fUr Erforschung und
Erhaltung der Kunst und HisIOrischen Denkmale. \'(lien
Ljetopis JAZU Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb
Mittheil.Cent.Comm. Mirtheilungen der K.K. Central Commission zur Erforschung und
Erhaltung der Baudenkmale, Wien
Mitteil.Zentkomm.Denkmalpjl. Mineilungen der KK Zentralkommission fUr Denkmalpflege, \'(lien
Obavijesti Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva, Zagreb
Opusc.Archeol. Opuscula archaeologica, Zagreb
Pril.I11St.Arheol. Prilozi Instituta za arheologiju, Zagreb
Pn'l.Povij. Umj.Dalm. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, Split
RadjAZU Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb
Rad.FiI.Fak. Zadar Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, Zadar
Rad.J11St. JAZU Zadar Radovi Instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u
Zadru, Zadar

364
Rad.lav.Pov.ll1an. Zadar
Spomenik SANU
Starinar
Starohro.Baštil1a
Starohro.Prosvj.
Vjesn.Bisk.Split.Mak.
Vjesn.Dalm.
Vjesn .Hrv.Arheol.DruJt.
Vjesn.lag.
lViss.Mitt.Bosn.Herzegowina
ZOOm.Rad.Pravn.Fak. Split
Zbom.Rad.Pravn.Fak.Zagreb
ZOOm.Rad. Viz.lnst.
Radovi Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i
umjetnosti u Zadru, Zadar
Spomenik Srpske akademije nauka i umetnosti, Beograd
Starinar Srpskog arheološkog društva, Beograd
Staroh/vatska spomenička baština. Radanje prvog hrvatskog
kultumog pejsata. Zbornik radova znanstvenog skupa održanog
6-8. listopada 1992. u Zagrebu, Zagreb, 1996.
Starohrvatska prosvjeta, Knin; n. s., Knin - Zagreb; ser. 3, Split
Vjesnik biskupije Splitsko - Makarske, Split
Vjesnik za arheologiju i histOriju dalmatinsku , Split
Vjesnik hrvatskog arheološkog društva, Zagreb
Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu
Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien und Herzegowina,
Wien
Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, Split
Zbornik radova Pravnog fakulteta u Zagrebu, Zagreb
Zbornik radova Vizamološkog instituta, Beograd
365
ABRAMIĆ, Mihovil
1927. Barelijef Sv. JUlia (?) u Žrnovnici. StarohlV.Prosvj., n. ser., 1/ 1927.

ARBMAN, Holger
1940-1943 Birka 1., Die Graber. Birka fl., Ta/ein. Stockholm, Uppsala, 1940-1943.

ARCHEOLOGIA
1985. Archeologia e m1e dell' Istria. Pola, 1985.

ARHEOLOŠKI LEKSIKON
1988. Arheolofki leksikon Bosne i Hercegovine. Tom [-III, Sarajevo, 1988.

ATANACKOVIĆ - SALČIĆ, Vukosava

1%6. Vukodol, Mostar, Hercegovina - antički, ranosrednjovjekovni grobovi.
Arheo/.Pregled, Beograd, 8/ 1%6
1976. Stolac, Čairi, Hercegovina - naselje neolita i ranobronzanog doba, antička
nekropola te ranosrednjovjekovni nalazi. Arheol.Pregled, Beograd,
18/ 1976.
1983. Friinkische Waffenfunde in der Herzegowina. Baicanoslavica, 10/1983.

BABIĆ, Ivo
1996. Predromanički fragmenti iz Marine kod Trogira s ekskursom o
ranosrednjovjekovnoj skulpturi iz vremena kneza Muncimira. Grada i
Prilozi (Zbornik D.-Božić Bužančić), 12/19%.

BACKES, Magnus - DOLLlNG, Regine

1970. Radanje Evrope. Rijeka, 1970.

BAČIĆ, Stanko
1989. Perufić. Split 1989.

BADURINA, Anđelko
1995. Iluminirani rukopisi u. H/vatskoj. Zagreb, 1995.

BALOINI, Marino
19% Ranosrednjovjekovni mozaik iz Poreča. U: StarohlV.BaWna, Zagreb, 1996.

BARADA, Miho
1937. Dvije naše vladarske isprave (diplomatičko-paleografska studija). Croatia
Sacra, Zagreb, 7/ 1937 (1938.).
1937-1940. Nadvratnik VI[ stoljeća iz Kaštel Sućurca . Vjesn.HIVArheol.Dl1lšt. (Sena
HoffiUeriana), 18-21/1937-1940.
1942. Branimir. H/vatska enCiklopedija, Zagreb, 1942.

BARAL Y AL TET, Xavier

1972 Les debuts de la mosaique de pavement en Catalogne. Les cahiers de Saint
-Michel de CllXa, 3/ 1972
Note sui mosaici pavimentali deli 'alto medio evo neli 'Italia del nord.
AntAItAdr., 8/1975.
BARBIĆ, Ivan
1895. Starinski šibenički kodeks u samostanu oo. Franovaca konventualaca u
Šibeniku.StarohlV.Prosvj., 1/1895.

366
BASLER, Đuro
1985. Nova postavka muzeja franjevačkog samostana Humac. 100 godina
muzeja na Humcu. Ljubuški, 1985.

BAŠiĆ, Ivan
1965. Nađen jedan novi ulomak kamene trabeacije iz god. 888. na kojoj se nalazi
urezano ime kneza Branimira. Vjesn.Bisk.Split.Mak., 12/ 1965.

BELAMARIĆ, Joško
1981. Novoorkriveni zabat predromaničke oltarne pregrade u Trogiru.
VjesnDaim., 75/ 1981.
1991. Romaničko kiparstvo. U: Tisuću godina hrvatske skulpture / Katalog
izložbe/. Zagreb, 1991.

BELOŠEVIĆ, Janko
1965. Nekoliko ranosrednjovjekovnih metalnih nalaza na području sjeverne
Dalmacije. Diadora, 3/1965.
1968 Neobjavljeni ranosrednjovjekovni kameni spomenici s pleternim ukrasom
iz Zadra. Diadora, 411968.
1968a. Nin u srednjem vijeku. Problemi arheoloških istraživanja. Zadar, 1968.
1980. Materijalna kultura Hrvata od 7. do 9. stoljeća. Zagreb, 1980.
1980 a La necropole paleocroate Nin-Ždrijac. Inventaria, Beograd, 24/ 1980.
1982. La necropole paleocroate Kašić-Mak1inovo brdo. Inventaria, Beograd,
28/ 1982.
1983-1984 Bizantske naušnice grozdolika tipa iz starohrvatskih nekropola ranog
horizonta na području Dalmacije. Rad.FiI.Fak.ladar, 23 (10)/1983-1984.
1989-1990. Osvrt na rezultate istraživanja lokaliteta "Crkvina" u selu Galovac kod
Zadra u 1989. godini. Rad.FiI.Fak.ladar, 29 (16)/1989-1990.
1991-1992 Ishodi pete, završne kampanje istraživanja lokaliteta Crkvina u selu
Galovcu kod Zadra. Rad.Fil.Fak.ladar, 31(18)1991-1992,121-142.

BENUSSI, Bernardo.
1927. Del convento di san Andrea sull'isola di Serra presso Rovigno. Atti. Mem. ,
39/1927.

BERSA, Josip
1908 L' arca e la capela di san Anastasia nel Duomo di Zara. BulIDaim.,
31/ 1908.
1910 Ausgrabungen in Campo Colonna in Zara. jahrbuch fu r Altertumskunde
des K. K. Zentralkommission fur Kunst und historische Denkmale, \'(lien,
411910.

BEŠLAGIĆ, Šefik
1964 Grborezi - srednjovjekovna nekropola. Sarajevo, 1964.

BIANCHI, Carlo Federico

1877. Zara Cristiana! Zara, 1877.

BJELOVUČIĆ, Zvonimir
1929 Crvena Hrvatska i Dubrovnik. Zagreb, 1929.

367
BLAGO MUZEJA
1997. Blago Muzeja Slavonije. /Katalog izložbe/, Osijek, 1997.

von BODE, Wilhelm - von TSCHUOI, Herman

1888. Koniglische Musen zu Berlin. Beschreibung der Bildwerke
der christlichen. Berlin. 1888.

BOJČiĆ, Zvonimir
1984. Pregled istraživanja i rasprostranjenost ranosrednjovjekovnih nalaza u
Istočnoj Slavoniji i Baranji. Izdanja HAD-a, 9/1984.

BOLON/Ć, Mihovil - ŽIC-ROKOV, Ivan

1977. Otok Krk kroz vjekove. Zagreb, 1977.

BRA TULlĆ, Josip

1990. Jedanaest stoljeća Branimirova natpisa. U: Sjaj baštine, Split, 1990.

BRUNELLI, Vitaliana
1913. StOlia della citta di Zara. Venezia, 1913.

BRUNŠMID, Josip
1912. Kameni spomenici hrvatskoga narodnoga muzeja u Zagrebu II .
Vjesll.HIV.Arheoi.Dm1t. , 12/1912.

BUDIMIR, Milojka
1992 Arheološka topografija kninske općine. Izdanja HAD-a, 15/1990, 23Đ32 .

BULIĆ, Frane
1882. Dva sarkofaga Ivana Ravenjallil1a i Lovre Dalmatinca splitskih
nadbiskupa. Zadar 1882.
1885. Iscrizioni inedite. Bul/Dalm., 8/1885.
1886. Starinske izkopine u Biskupiji (pokraj Knina). BuIWa/m., 9/1886.
1888. Hrvatski spomenici II kninskoj okolici !lZ ostale suvremene dalmatinske iz
doba narodne hrvatske dinastije. Zagreb, 1888.
1891. Nadpisi iz hrvatske narodne dinastije. Buli.Da/m., 14/1891.
1891.a Nadpis Trpimira bana hrvatskog. BulIDaim., 14/1891.
1892. Nadpis Trpimira bana hrvatskog našast u Solinskom polju.
Vjesn.Hrv.Arheoi.Dm1t., 14/ 1892.
1895. Izkopine u Kliškom polju u predjelu "Rižinice". Dn/go izvje1će ''Bihaća '',
Zadar, 1895
1901. Izvještaj pete glavne skupštine "Bihaća " hrvatskoga dmštva za
istraživanje domaće povijesti održane u Spljetu dne. 27. prosinca 1898.
VjesnDalm ., 5/1901.

BULIĆ, Frane - BERVALDI, Josip

1912. Kronotaksa solinskih biskupa. Zagreb, 1912.

BULIĆ, Frane - KA TlĆ, Lovre

1928. Stopama hlvatskih narodnih vladara. Zagreb, 1928.

368
BULJEVIĆ, Zrinka - IVČEVIĆ, Sanja - MARDEŠiĆ, Jagoda - ViŠiĆ-LJUBIĆ, Erna
1994. Artes minores Salonae Christianae. Salona Christiana, Split, 1994.

BURIĆ, Tonči
1982. Predromanička skulptura u Trogiru. Starohrv.Prosvj., ser. 3, 12/1982.
1983. Kameni namještaj predromaničke crkve sv. Ju~a na Putaiju imad Kaštel-
Sućurca. Starohrv.Prosvj., ser. 3, 13/1983
1985 Kameni namještaj bazilike u Žažviću. Starohrv.Prosvj. , ser. 3, 15/ 1985.
1992. Kattel-Sućurac u srednjem vijeku A<atalog izložbe/. Kaštel-Sućurac, 1992.
1992.a Srednjovjekovno selo Sućurac i njegovi spomenici. U: Krutel-Sućurac od
prapovijesti do XX. stoljeća. Split, 1991.
1992.b Posljednji salonitanski klesari. Vjesn.Dalm., 85/ 1992.
1993. Posljednji salonitanski klesari. Vjesn.Dalm., 85/ 1993-
1994. Crkvina u ŠoPOtu kod Benkovca. Benkovački ljetopis 2, Zadar, 1994.
1995 Predromanička skulptura iz crkve Sv. Spasa u Cetini. Starohrv.Prosvj., ser.
3, 22/ 1995.
1995.a Sv. juraj od Putalja A<atalog izložbe/ . Split, 1995

BURIĆ, Toriči - ČAČE, Slobodan - FADIĆ, Ivo

1992. Sv. Juraj od Putalja - istraživanja 1988-1990. godine. Obavijesti, 24/1992.
1997. Sv. juraj od Putalja, Katalog izložbe/. Split, 1997.

BURIĆ, Tonči - DELONGA. Vedrana

1984. Šopot kod Benkovca - srednjovjekovni lokalitet. Obavijesti, 16/ 1984.
1987. Crkvina - Šopot kod Benkovca. Obavijesti, Zagreb, 19/ 1987.
1998. Ostrovica kod Bribira, Katalog izložbe/Split, 1998.

BUŠKARIOL, Frane
1988 Istmživanja don Luke Jelića u Biogradu na moru na položaju Glavica.
Biogradski spomenici I. Pril.Povij.umj.Da{m., 27/1988.

BUŽANČIĆ, Rade
1991. Dvije crkve na Bmču obnovljene u ranom srednjem vijeku.
Pri{.Povij.ull1j.Da{m., 31/1991.

CAILLEr. Jean Pierre - JURKOVIĆ, Miljenko - MA TEJČIĆ, Ivan

1996. Le complexe paleochretien et haur-medieval de Velika Gospa pres de Bale
Ostrie); premiere campagne de fouilles. Hon.An.Med., 2, 1996.
1996.a Velika Gospa (Croatie); resultats de la premiere campagne de fouilles
Turnhout, Bulletin de {'Asotiation pour I' Antiquite Tardive, Turnhout,
1996. Turnhout.
1997 Deuxieme campagne de fuille sur le site de Velika Gospa pres de Bale
(Croatie), BIllIelin de l'Asotiatioll pour I' Antiquite Tardive, 6, Turnhout,
1997
1997.a L'eglise Santa Maria Alta pres de Bale Ostrie): Campagne de
fouilles de 1996. Hort.Art.Med, 3/ 1997.
1998. Velika Gospa pres de Bale Ostrie): campagne de fouiUes de 1997.
Hort.A rt.Med, 4/ 1998.

GAILLET, Jean Pierre - CHEVALIER, Pascale - JURKOVIĆ, Miljenko - MA TEJČIĆ, Ivan

1998. Vela Gospa Ostrie): troisieme campagne de fouilles, Bullelin de

369
 l'Asotiation pour I' Antiquite Tm'dive 7, Turnhout, 1998.
1999 Vela Gospa (IsIrie): quauieme C'dmpagne de fouilles, Bulletin de
l'Asotiatioll pour I' Antiquitli Tardiue 8, Turnhout, 1999.
1999.a Velika Gospa pres de Bale (Istrie): quauieme campa gne de fouilles
(1998). HOrl.ArlMed., 5/1999.
2000. Sveta Marija Velika (Velika Gospa) pres de Bale (Isuie): cinquieme cam
pagne de fouilles (1999). H0I1.Arl Med , 612000.

CAMBI, Nenad
1968 Nekoliko neobjavljenih natpisa iz fonda nekladašnjeg društva "Bihać' u
Institutu za nacionalnu arheologiju u Splitu. Staroh1V.Prosvj. ,
ser. 3, 10/ 1968.

CAPRIN, Giuseppe
1905. L' Istria llobilissima l. Trieste, 1905.

CATTANEO, R
1888. L' architettura in Italia dal sec. VI al Mille circa. Venezia, 1888.

CECCHELI, Carlo
1932. Zara. Catalogo delle cose d' arte e antichitd. Roma, 1932.

CETINIĆ, Željka
1989 Istraživanja starohrvatskog groblja Gorica-Stranče 1983. i 1984. godine.
Izdanja HAD-a , 13/1989.
1998. Gorica - Stranče. Starohlvatsko groblje. Rijeka, 1998.

CHEVALIER, Pascale - MA TEJČIĆ, Ivan

1998. Nouvelle interpretation du complexe episcopal "preeuphrasien" de
Poreč. Antiquitee Tardiue, 6lPariz, 1998.

CUSCITO, Giuseppe
1984. II ciborio e l'epigrafe del vescovo Maurizio a Citta nova d'lstria . U:
Ricerche religiose del Friuli e dell'Islria, m. Trieste, 1984.
1988-1989. Antiche testimonianze cristiane aCittanova džlstria. U: Atti RoV/gno,
19/ 1988-1989
1990 II ruolo di Aquileia e di Franchi nella cristianizzazione degli Slavi
sudoccidentali. U: Počeci hrvatskog krfćanskog i dnlŠtuenog tivala od
VIJ. do kraja lX. stoljeća, Split, 1990.

ČREMOŠNIK, Irma
1951 Nalazi nakita u srednjevjekovnoj zbirci Zemaljskog muzeja u
Sarajevu. Glasn.lem.Muz., n. ser. , 6/1951
1951a Nalaz staroslavenskih mamuza iz Su ltanovića. Glasn.lem.Muz., n. ser. ,
6/ 1951
1965. Rimska vila u Višićima , Glasn.lem.Muz., n. ser. , 20/ 1965.

ČUČKOVIĆ, Lazar
1994. Ozalj od neolita do Frankopana. / Katalog izložbe/. Ozalj, 1994.

ĆUS-RUKONlĆ, Jasminka
1991 Predromanička, proloromanička i ranoromanička skulptura na otocima
Cresu i Lofinju. Cres, 1991

370
De FRANCESCHI, Cam/Jo
1933 Dante e Pola. Alli Mem. , Pola, 44/1932.

DEKAN, Jan
1972. Herkunft und Ethnizitat der gegossenen Bronzeindustrie des VIII.
Jahrhunderts. Slovenska Archeol. Et. , 20/ 1972.

DELALLE, Ivo
1936. Trogir. Vodič po njegovoj histOriji, umjetnosti i tivotu. Split, 1936.

DELONGA, Vedrana
1980. Nekoliko ranosrednjovjekovnih latinskih natpisa s Crkvine u Biskupiji u
Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu Gunjačin zbornik,
Zagreb, 1980.
1981 Bizantski novac u zbirci Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.
Starohrv.Prosvj., ser. 3, 11/ 1981
1985 Kasnoantički i bizantski novac iz Trogira i okolice. Vjesn.Dalm., 78/ 1985.
1990 Starohrvatska crkva na "Mastirinama' u Kašiću kod Zadra.
Starohrv.Prosvj. , ser. 3, 18/1990,
1990 a Kameni spomenici s "Begovače" u Biljanima Donjim kod Zadra.
Starohrv.Prosvj., ser. 3, 20/ 1990 (1992).
1994 Latinski epigrafički spomenici starohrvatske županije Livno. Zbornik
Livanjski kraj u povijesti, Split - Livno, 1994
1995 Donatorski natpis župana gostihe iz crkve Sv. Spasa u Cetini (Vrh Rici),
Starohrv.Prosvj., ser. 3, 2211995.
1996 Latinski epigrafički spomenici uranosrednjovjekovnoj H/vatskoj.
Monumenta medii aevi Croatiae l Split, 1996.
1996.a 7he Latin Epigrafic Monuments of Early Mediaeval Croatia. Monumenta
medii aevi Croatiae l Split, 1996.
1997 Inscriptions des souverains croates du JXe au)(je siecle. Split, 1997.
1999-2000 Crtice iz ranosrednjovjekovne epigrafike (propitiatorium i velum u predro
maničkim natpisima). OpuscArheol., (Sporrula dissertationum Marino
Zaninović dicata), 23-24/1999-2000

OEMOVIĆ, Miho
1981 Eine unbekannte Quelle aus Šibenik (Kroatien) zur Erforschung der
Sequenzen von Notker Balbulus. HeiUger Dinst, Salzburg, 35/ 1981
1992 Šibenski "liber sequentiarum" - bogoslužni priručnik hrvatskog dvorskog
biskupa' Starab/v. Baština, Zagreb, 1992.
1998 Glazba u staroj hrvatskoj državi. U: Prvi brvatski kralj Tomislav. Zagreb,
1998.

DESCHAMPS, Paul
1929 Etude sur la paleographie des inscriptions lapidaires de la fin de l' <'poque
merovingienne aux dernieres anees du )CIle siecle. Bulletin monumental,
Paris, 1929.

DEVIĆ, Ivan (DEVICH, Giovanni]

1893-1894. L' Evangeliario Spalatense dell'archivio capitolare di Spalato. Prilog
Bull.Dalm. , 16/1893-1 894

37'1
DIANA, Deša - GOGALA, Nada - MATIJEVIĆ, Sofija
1972. Riznica splitske katedrale. Split, 1972.

DIMITRIJEVIĆ, Danica
1966 Der Fund von Zemun Polje im Lichte der spatawarenzeitlichen
Problematik. Archeol.Jug., 7/1966.

DIMITRIJEVIĆ, Danica - KOVAČEVIĆ, Jovan - VINSKI, Zdenko

1962. Seoba na/uda - Arheolruki nalazijugoslavenskog Podunavlja. Zemun,
1962

DIMITRIJEVIĆ, Stojan
1957. Četiri groba iz slavenske nekropole u Otoku kod Vinkovaca. Opusc.
Archaeoi., 1/1957.

DOMLJAN, Miljenko
1983. Riznica župne crkve II Ninu. Zadar, 1983.

DORIGO, Wladimiro
1983. Venezia 017gini, l-Ill. Milano, 1983.

DUCHESNE, Louis
1904 Le provinciai roma in au 12. siecle ... U: Melanges d'archeologie el
d'histoire dell 'Ecole !rancaise de Rome, 24/1904.

DUKIĆ, Josip
1998 Čiovo: Nesvakidašnji arheološki nalaz. Starohrvatski natpiS nađen u
Žednom. Slobodna DallllC/cija, 4. svibnja 1998.

DUPLANČiĆ, Arsen
1993 Gospina crkva na Pojišanu do početka XX. stoljeća. U: Svetište Gospe od
Pajišana. Split, 1993.
1993.a Nepoznati tiocrti samostana sv. Marije de Taurello u Splitu. Kačić 25, Split,
1993

DVORNIK, Gorana
1995. Bibliografija radova o crkvi Sv. Spasa i arheološkim nalazima iz groblja
oko nje. StarahlV.Prasvj., ser. 3, 22/1995.

DYGGVE, Ejnar
1933 Dalmatinske ce/llralbygninger j plan og Igopbygning. Lund, 1933.

EFFENBERGER, Arne - SEVERIN, Hans Gerog

1992. Das Museum fill' Spatantike und Byzabtinische Kunst.
Berlin, 1992.

EITELBERGER von EDELBERG, Rudolf

1857. Der Taufbrunnen im Museo Correr zu Venedig. Mittheihmgen der KK
Central-Commission zur Eifol~chung und ErhallUng der Kunst und
Historischen Denkmale, \'(lien, 2/1857.
1861. Mittelalterlichen Kunstdenkmale Dalmaliens. Wien, 1861.

372
FARLA TI, Daniele
1751. Illyricum samim I. Venetiis, 1751.

FEDAL TD, Giorgio

1988. II patriarca Paolino tra religione e regno franco. Ant.A/t.Adr., 32/1988.

FERRARI-CUPILLI, Giuseppe
1860. Su d' un amica vasca banesimale del Museo Correr di Venezia. La Voce
Dalmatica, 1/1860, 22, (27. lO.

FIALA, Franjo
1895 Umersuchungen priihistorischer Grabhiigel auf dem Glasinac. \Viss. Mitt.
Bosn.Herzegowina, 3, Wien, 1895.

FIALA, Franjo - PA TSCH, Karl

1895. Untersuchungen r6mischer Fundorte in der Herzegowina. \Viss. Mitt.
Bosn. Herzegowina, 3, Wien, 1895.

FILIP, Jan
1966 Enzyklopiidisches Handbuch zur Ur- und Fnihgesichte Europas 1. Prag,
1966
FILIPEC, Krešimir
1999. Zaštitno arheološko iskapanje kod svetišta Majke Božje Gorske u Loboru.
Obavijesti, 30/1999.

FISKOVIĆ, Cvito
1949 Istraživanja u srednjovjekovnoj crkvi sv. Nikole u Velom Varošu u Splitu.
Hist.lborn. , 2/1949.
1953 Bilješke o paškim spomenicima. LjetopisJAZU, 57/1953.
1958. Novi nalazi u splitskoj katedrali. Bul/etill [nsti/uta za likovnu umjetnost
JAZU, Vf!2, Zagreb, 1958.

FISKOVIĆ, Igor
1980 o ranokršćanskim spomenicima naronitanskog područja.
Izdanja HAD-a, 5/1980.
1988. Srednjovjekovna preuređenja ranokršćanskih svetišta u dubrovačkom
kraju. Izd. HAD-a, 12/ 1988.

FLECHE MOURGUES, Marie Pascale - CHEVALIER, Pascale - PITEŠA, Ante

1992. Catalogue des sculptures du Haut Moyen-Age du Musee Archeologique de
Split I. Vjesn.Dalm., 85/1992.(993).

FOLNESICS, Hans
1912 Die iIIuminierten Handschriften in Dalmatien. Leipzig, 1912.

FORT/S, Alberto
1774. Viaggio in Dalmazia. Venezia, 1774.

FOSTER, Norman
1986 Hodočasnici. Zagreb, 1986.

373
FREY, Dagobert
1912. Der Dom von Arbe. Allgemeine Bauzeitlmg, Wien, 1912.
1914 Der Dom in Pola. jahrbucb der KK Zenll'tll Kommission fi·lr Eiforscbung
und Erhaltung der Kunst und Historischen Denkmale. Wien, 1211914.

FUČiĆ, Branko
1%5. Karolinška zidna slika iz crkve sv. Andrije na moku kod Rovinja. Bulletin
InstitutajAZU, 1-3, Zagreb, 1964,
1986. Sarkofag iz Bala. Peristil, Zagreb, 29/1986.

GABRIĆ, Nikola
1971. Nalaz starohrvatske crkve II KJjacima kod Drniša. Kačić, Split, 4/1971.
1974 Neobjavljeni starohrvatski spomenici u Arheološkoj zbirci franjevačkog
samostana u Sinju. Kačić 6, Split, 1974.

GERBER, Wilhelm
1912. Altchristliche kultbauten Islliens und Dalmatiens. Dresden, 1912.

GIESLER, Ulrike
1974. Datierung und Herleitung der Vogelformigen Riemenzungen. Ein Beitrag
zur Archaologie der fruhen Karolingerzeit. Studien zur vor-und
friihgeschicbtlicbe Arebiiologie (Festschrijt j. \Verner 2), Mllneb.Beitr.Vor-
Friib.Gesch., Erganzungsband l , 1974.

GLAVAŠ, Tihomir
1988. Oružje kroz vjekove, srednji vijek (Karalog izložbe). Sarajevo, 1988.
1990. Novi nalazi predromaničke skulpture u Bosni i Hercegovini.
Glasn.lem.Muz., 45/1990.

GN/RS, Anton
1906. Friichristliche Denkmalen in Pola. jahrb.lent.Komm., 4/1906.
1911 Friihe christliche Kultanlagen im slidlichen Istrien. jabrb.lent.Komm.,
511911
1911a. Grabungen und Untersuchungen in der Polesana, ]ahrsbejte des
Osteraichsche Archaeologisehe Institut 14, Wien, 1911.
1914. Die Ruine von Due Castelli bei Canfanara (Istria). Millei/u ngen der K.K.
Central-Commission ftir Denkmaipj7ege. Wien, 13/1914.
1914.a Grundrissfornlen istrischer Kirchen aus dem Mittelalter. jahrb.lent.Kol1llll.
811914.
1915. Die friihmittelalteriche Kirche--Visitatio B. M. in Valle. Mittei/.
Zentkomm.Denkmaipj7., I4/1915.
1915.a Pola - Ft/hrer. Wien, 1915.

GOLDSTEIN, Ivo
1995. Hroatski rani srednji vijek. Zagreb, 1995.

GOSS, Vladimir /Vladimir, GVOZDANOVIĆ/

1975-1976. Two Early Croatian Royal Mausolea. Peristil, Zagreb, 18-19/1975-1976.
1978. Značaj starohrvatske arhitekture za opću povijest evropske predromanike.
U: Prilozi istrativanju starohroatske arbitekture, Split 1978.

374
1978.a The South-Eastern border of Carolingian Architecture. Cahiers
archeologiques, Paris, 27/1978.
1987. Early Croatian Architecture. A Study of the Pre-Romanesque. London,
1987.

GRA Y, Nicolette
1948 The Paleography of Latin Inscriptions in the Eighth, Ninth and Tenth
Centuries in Italy. PapeJ~ of British School at Rome, 16/1948.

GRGIN, Antun
1933. Istraživanje starohrvatskih spomenika po splitskoj okolici. Narodna
starina, Zagreb, 12/ 1933. (1934'), sv. 31.

GROSSI - GONDI, Felice

1918 Excursus sulla Paleografia medievale epigrafica del sec. IX.
Dissertazione della Pontificia Accademia romana di acbeologia, Serie ll.,
vol. )(fll., Roma, 1918.

GRUBER, Dane
1924. Povijest Istre. Zagreb, 1924.

GUNJAČA, Stjepan
1940 Na ulomcima natpisa iz crkve Sv. Marije u Biskupiji nema spomena o
knezu Zdeslavu. Vjesn.Dalm., 51/ 1940.
1949. Radovi na crkvi i groblju sv. Spasa na vrelu Cetine. LjetopisjAZU, 55/1949.
1952 Četvrta starohrvatska crkva u Biskupiji kod Knina i groblje oko nje.
Starohrv.Prosvj., ser. 3, 2/1952.
1953. Revizija iskopina u Biskupiji kod Knina godine 1950. LjetopisjAZU,
57/ 1953.
1954 Starohrvatska crkva i groblje na Lopuškoj glavici u Biskupiji kod Knina.
Starobrv.Prosvj., ser. 3, 3/1954.
1954-1957. Postojanje jednog centra za izrađivanje starohrvatskog nakita.
Vjesn.Dalm. , 56-59 / 1954-1957.
1955. Starohrvatska crkva i kasnosrednjovjekovno groblje u Brnazima kod Sinja.
Starohrv.Prosvj., ser. 3, 4/1955.
1956 Ostaci starohrvatske crkve Sv. Cecilije na Stupovima u Biskupiji kod
Knina. Starohrv.Prosvj., ser. 3, 5/1956.
1958. Novi nautni rezultati II hrvatskoj arheologiji. /)AZU/ Zagreb, 1958.
1958.a Tiniensia archaeologica-historica-topographica I. Starohrv.Prosvj., ser. 3, 6
/ 1958.
1963. Srednjovjekovni Dolac kod Novigrada. Starohrv.Prosvj., ser. 3, 8-9/ 1963.
1973-1978. Ispravci i dopune starijoj h,vatskoj histOriji. Sv.l-4, Zagreb, 1973-1978.
1981. Historijsko-arheološka šetnja dolinom gornje Cetine. Zbomik Cetinske
krajine 2, Sinj, 1981.
1995. Radovi na crkvi i groblju Svetog Spasa na vrelu Cetine. Starohrv.Prosvj.,
ser. 3, 22/ 1995.

GUNJAČA, Stjepan - JELOVINA, Dušan - GRČEVIĆ, Mladen

1976. Starohrvatska ba!tina. Zagreb, 1976.

375
GUNJAČA, Zlatko
1976. Early medieval archaeological finds from Šibenik and irs nearest sur
roundings. Baleanoslavica, 5/ 1976.
1980. Grob jedne hrvatske plemenske odličnice iz IX stoljeća. GlIIljačill
zbornik, Zagreb, 1980.
1986. Dubravice kod Skradina. Ranosrednjovjekovno groblje. Arheoi. Pregled,
Ljubljana, 27/ 1986.
1987 Dubravice kod Skradina. Ranosrednjovjekovno groblje. Arheo!. Pregled,
Ljubljana, 28/ 1987 (1989).
1992. O podrijetlu motiva prekriženih ljiljana. Pril.Pov.Umj.Dalm., (Prijateljev
zbornik), 32/1992.
1995. Groblje u Dubravicama kod Skradina i druga groblja 8.-9. stoljeća u
Dalmaciji. U: Etnogeneza HlVata / Ur. N. Budak!, Zagreb, 1995.

HAMPEL, Joseph
1905. Altelthiimer desfnihen Mittelalters in Ungarn. J-3, Braunschweig, 1905.

HERCIGONJA, Eduard
1985. Tropismena i trojezična kultura hrvatskog srednjovjekovlja. Pisana riječ II
HlVatskoj I Katalog izložbe/, Zagreb, 1985.

HOFFILLER, Viktor
1908-1909. Staro groblje u Velikoj Gorici. Vjesn.HIV.Arheol.Dnt~t., n. ser. 10/1908-
1909

HORVA T, Anđela
1954 O Sisku u starohrvatsko doba. StarohlV.Prosvj., ser. 3, 3/ 1954.

HUBERT, Jean - PORCHER, Jean - VOLBACH, Wolfgang Fritz

1967. L'Europa delle invasiolli barbariche. Milano, 1967.
1968. L'Empire carolingien. Paris, 1968.

ISTRA
1995. Istra i sjevernojadranski prostor u ranom srednjem vijeku. Monografije i
katalozi 4, Pula. 1995.
IVANČEVIĆ, Radovan
2000. Pre-romanesque stone throne from Poreč. HO/t.Art.Med., 6/2000.

IVANČEVIĆ, Radovan - KELEMEN, Boris

1954. Fragmenti sredenjovjekovne skulpture iz Poreča. Peristil, Zagreb, 1/1954.

IVANIŠEVIĆ, Milan
1980. Trogir u povijesnim izvorima od 438. do 1097. godine. Mogućnosti, Split,
27/ 1980, br. 10-11.
1981. Neobjelodanjeni ranosrednjovjekovni latinski natpisi iz Trogira.
Starohlv.Prosvj., ser. 3. 11/ 1981.

IVEKOVIĆ, Ćiril
1928. Dugi otok i Kornat. Zagreb, 1928.
1931. Crkva i samostan Sv. KI~evana u Zadru. Zagreb, 1931.

376
IVŠIĆ, Stjepan
1941.-1942. Grafija imena kneza Višeslava na njegovoj krstionici. Nastavili vjesnik,
Zagreb,50/ 1941-1942.

JACKSON, Tomas Graham

1887. Da/matia the Quarnero and Istria. Sv. 1-3, Oxford, 1887.

JADRIJEVIĆ, Ante
1958. Latinski stihovi u natpisima starohrvatskog doba. Vjesn.Dalm., 60/1958.

JAKIć-cESTARIĆ, Vesna
1969. Ime župana na nadvratniku crkve sv. Križa u Ninu. Rad.lnst.}AZU Zadar,
16-17/1969

JAKŠIĆ, Nikola
1980. Zabati oltarne pregrade iz Crkvine u Biskupiji kod Knina.
Pli/Povij.Umj.Dalm. (Fiskovićev zbornik 1), 21/1980.
1984. Majstor koljanskog pluteja. Izdanja HAD-a, 8/1984.
1985. Predromanički reljef sa spomenom blaženog Teodora u Bolu na Braču.
Plil.Povij. Umj.Da/m., 25/1985.
1988. O katedralama hrvatske i kninske biskupije. Rad.Fil.Fak.zadar, 27
/ 1988.
1989. Crkve na Begovači i problem starohrvatskih nekropola. Diadora, 11/1989.
1991. 1000 godina hivatske skulpture / Katalog izložbe/. Zagreb, 1991.
1993. Preživjele ranokršćanske crkve u srednjovjekovnoj ninskoj biskupiji.
Diadora, 15/1993.
1995 Klesarska radionica iz vremena kneza Branimira. StarohroProsvj., ser. 3,
22/1995.
1997. Croatian Art in the Second Half of the Ninth Cemury. Hon.An.Med.,
3/ 1997.
1997.a Predromaničko kiparstvo. U: Tisuću godina hroatskog kiparstva. Zagreb,
1997
1998 Nin -piva h,vcl/ska biskupija. Split, 1998.
1998.a Srednjovjekovni sabor plemenitih Hrvata u Podbrižanima.
StarohrvProsvj. , ser. 3, 25/ 1998.
1999. Arte e Architettura. I Croati - Oistianesimo, CU/lura, Ane. Citta del
Vaticano, 1999.
1999.a Croati chi sono costoro' Arhe%gia viva, XVII!, novembre-dicembre,
Firenze,1999.

JAKŠIĆ, Nikola - KRNČEVIĆ, Željko

1997. Predromanički reljefi iz crkvice Sv. Lovre u Morinju kraj Šibenika.
SlarohroProsvj. , ser. 3, 24/1997.

JELIČIĆ-RADONIĆ, Jasna
1983 Narteks u ranokršćanskoj arhitekturi na području istočnog Jadrana.
Pri/.Povij. Umj.Dalm. , 23/1983.
1984 Tragovi ranokršćanske arhitekture od izvora do ušča rijeke Cetine.
Izdanja HAD-a, 8/1984.
1992 Ta kalechoumena crkve Sv. Trojice (Sv. Donata) u Zadru. Diadora,
14/1992

377
JELIĆ, Luka
1895 Zvonik spljetske stolne crkve. Vjesn.Hrv.Arheo!.Dntšt., n. ser.. 1/ 1895.
1895.a O spomenicima na Rižinicama sa povjestnog i umjetničkog gledišta.
Dn/go izvješće 'Bihaća ", Zadar, 1895.
1898 Thaesaurus ecdesiae cathedra lis nonensis. Compterendu du quatrieme
congres scientifique internationale des catholiques tenu ii Friburg du 1897.
Friburg, 1898.
1902. Spomenici grada Nina. Vjesn.HIV.Arheo!.Društ., n. ser. , 6/1902.
1911. Dvorska kapela Sv. Križa u Ninu. U: Hrvatski spomenici ninskoga
područja iz dobe hrvatskih narodnih vladara l. DjelajAZU, knj. 19, Zagreb,
1911.

JELIĆ, Luka - BULIĆ, Frane - RUTAR, Simon

1894. Guida di Spalato e Salona. Zara, 1894.

JELOVINA, Dušan
1968. Izvještaj o radu Instituta za nacionalnu arheologiju i Muzeja hrvatskih
arheoloških spomenika u Splitu . Starohrv.Prosvj., ser. 3, 10/ 1968.
1976 Starohrvatske nekropole na podl1'čju izmedu rijeka Zrmanje i Cetine.
Split, 1976
1980. Ranosrednjovjekovni položaj Crkvina u Gornjim Koljanima kod Vrlike.
Izdanja HAD-a, 8/1980 0984!).
1981. Djelatnost Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika od 1968. do 1980.
godine. Starohrv.Prosvj, ser. 3, 11/1981.
1986. Mačevi i ostntge karolinškog obiijeija u Muzeju hrvatskih arheoloških
spomenika. Split, 1986. - Schwerter und Sporen karolingischer
Formgebung in Museum kroatischer archaologischer Denkmiiler. Split,
1986.
1987 Starohrvatska crkva Sv. Marte u BijaĆima . Kaštelanski zbornik 1, Kaštela,
1987.
1989. Starohrvatska kulturno blago. Zagreb, 1989.

JELOVINA, Dušan - VRSALOVIĆ, Dasen

1968. Sv. Marta - Bijaći kod Trogira - arheološka revizija 1967 i 1968 godine.
Arheo/.Pregled, Beograd,IO/ I968.
1981. Srednjovjekovno groblje na ' Begovači" u selu Biljanima Donjim kod
Zadra. Starohrv.Prosvj., ser. 3, 11/1981.

JOVANOVIĆ, Vojislav
1986. Umetnost ranog srednjeg veka u Bosni i Hercegovini. U: Umjetnost na tlu
jugoslavije (rani srednji vijek), Beograd - Zagreb - Mostar, 1986.

JURIŠIĆ, Karlo
1979. Fra Lujo Mantn - osn ivač starohrvatske arheologije. Split, 1979.

JURKOVIĆ, Miljenko
1983. Prilog proučavanju pleterne skulpture na području poluotoka Pelješca.
Starohrv.Prosvj., ser. 3, 13/1983.
1985. Prilog određivanju južnodalmatinske grupe predromaničke skulpture.
Starohrv.Prosvj., sed, 15/1985.

378
1986-1987 Crkve s Wesrwerkom na istočnom Jadranu. PliI.Pouij.Umj.Dalm., 26/1986-
1987.
1990. O arhitekturi hrvatske države 9. stoljeća. Izdanja HAD-a, 15/ 1990 (19921).
1992. Iz hrvatske spomen ičke baštine od 9. do ll. stoljeća . U: Od Nilla do
Knina . Zagreb, 1992.
1995. Sv. Spas na vrelu Cetine i problem westwerka u hrvatskoj predromanici.
StarohIV.Prosvj. , ser. 3, 22/1995.
1995.a Quelques aspects des influences carolingiennes en Croatie. Bulletin de la
Societe nationale des antiquaires de France. Paris, 1995.
1995 b Predromanički šesterolisti Dalmacije - problemi funkcije.
Pril.Pouij.Umj.Dalm., (Petriciolijev zbornik 1), 35/ 1995.
1995.c II ciborio di Novigrad (Ciuanova d'lstria), HortArt.Med., 1/ 1995.
1996. La rotonde de Saint Donat a Zadar et les eglises hexaconques carolingien
nes en Croatie. Ac/es du col/oque "Guilliaume de Vo!piano et l'architecture
des rotondes". Dijon, 21-23. septembre 1993. Dijon, 1996.
1997. Sv. Petar Stari u Zadru i njegova kripta. StarohIV.Prosvj. , ser.3, 24/ 1997.
1997.a L'eglise et I'etat en Croatie au IX e siecle - le probleme du massif
occidental carolingien. Hort AI1Med., 3/1997.
1997.b Problemi periodizacije predromaničke skulpture u Istri. Izdanja ~a ,
18/ 1997.
2000. Due capiteli da Santa Maria Alta presso Valle (Bale). U: Il jllturo dei
Langobardi !Katalog izložbe!. Brescia, 2000.

JURKOV/Č, Miljenko - KLIČ/NOVIĆ, Božena

1992. Iz hrvatske spomeničke baštine od 9. do ll. stoljeća . U: Od Nil1a do Knina
/ Katalog izložbe!' Zagreb, 1992.

JUROŠ-MONFARO/N, Fina
1996 Pitanje likovnog kontinuiteta u Istri na primjeru pluteja iz Valbandona.
Starohro.Baština, Zagreb, 1996.

JUROŠ-MONFARO/N, Fina - MA TfJAŠ/Č, Robert

1990. Valbandon-Vela Boška, antičko , kasnoantičko iranosrednjovjekovno
naselje. Arheol.Pregled, 1988., Ljubljana, 1990.

KANOLER, Pietro
1876. Notizie storicbe di Pola. Poreč, 1876.
1886. Codice diplomalico Istriano. Trieste, 1886.

KARAMAN, Ljubo
1921 Zlatni nalaz na Trilju nedaleko Sinja. Vjesll.Da/m., 4411921
1924-1925 Sarkofag Ivana Ravenjanina u Splitu i ranosredovječna pleterna
ornamentika u Dalmaciji. Starinar, ser. 3, 3/1924-1925.
1929 Spomenici u Dalmaciji u doba hrvatske narodne dinastije i vlast Bizanta
na istočnom Jadranu u to doba. Šišićev zbornik, Zagreb, 1929.
1929.a Iskopine sv. Stjepana u Dubrovniku. Dubrovnik 1929.
1930. Iz kolijevke broatske prošlosti. Zagreb, 1930.
1930-1934 Starohrvatsko groblje na Majdanu kod Solina. Vjesn .Dalm., 51/ 1930-1934
1937-1940. O počecima srednjovjekovnog Splita do godine 800.
Vjesn.HlvArbeo!.Drušl. (Serra Hoffilleriana), n. ser. 18-21/ 1937-1940.

379
1940. Iskopine društva " Bihaća " u Mravineima i starohrvatska groblja. RadjAZU,
286/ 1940.
1941-1942 O spomenicima VII. i VIlI . stoljeća u Dalmaciji i o pokrštenju Hrvata.
Vjesn.Hrv.Arheoi.D11I5t. , 22-23/ 1942.
1943. Živa stmina. Zagreb, 19 3.
1943.a Starohrvatska umjetnost. Časopis za hrvatsku povijest, 1, Zagreb, 1943., br.
1-2.
1948 O umjetnosti srednjeg vijeka u Hrvatskoj i Slavoniji. HistZoom., 1/1948.
1955 O slijedu gradnje katedrale u Kotoru. P1i1.Povij.Umj.Dallll., 9/1955.
1956. Dva hronološka pitanja starohrvatske arheologije. Starohlv.Prosvj.,
ser. 3, 5/ 1956.
1960 O vremenu krstionice kneza Višeslava. Peristil, Zagreb, 3/ 1960.

KA TIČiĆ, Radoslav
1992. Kontinuitet pisane predaje od Salone do Splita. PriI.Povij.Umj.Dalm.
(Prijateljev zbornik 1), 32/ 1992.
1998. Litteral1l-l1l studia. Književnost i naobrazba ranoga hrvatskog
srednjovjekovlja. Zagreb, 1998.

KA TIČiĆ, Radoslav - NOVAK, Slobodan Prosperov

1987. Dva tisućljeća pismene kulture na tlu Hrvatske. Zagreb, 1987.

KA TIĆ, Lovre
1932 Saksonac GotlSchalk na dvoru kneza Trpimira. Bogoslovska smotra,
Zagreb, 2211932.
1935. StaroM'atski natpiS IX. stoljeća u Suću rcu kod Splita. ObzO!; Zagreb, 8.
rujna. 1935.
1960. ~aseljenje starohrvatske Podmorske župe. Starohlv.Prosvj., ser. 3, 7/1960.
1993. Rasprave i članci iz hIvatske povijesti. /Odabrao i uredio Ž. Ra panić/, Split,
1993.

KEČKEMET, Duško
1978 Ka5tel-Sućurac. Split, 1978.

KLAIĆ, Nada
1960 O Trpimirovoj darovnici kao diplomatičkom i historijskom dokumentu.
Vjesn.Dalm., 6211960.
1963.-1965. Ivan Ravenjanin i osnutak splitske metropolije. Vjesn.Dalm., 65-67/1964-
1965.
1971. Povijest Hlvata u ranom srednjem vijeku. Zagreb, 1971.
1990 Povijest Hlvata u srednjem vijeku. Zagreb, 1990.

KLAIĆ, Nada - PETRICIOLI, Ivo

1976 Zadar u srednjem vijeku. Zadar, 1976.

KLARIĆ, Mate
1929. Kako je došlo do otkrića novonađenog spomenika hrvatskog kneza
Branimira u Šopotu kod Benkovca. Obzor, 70, Zagreb, 1929

KNIEWALD, Dragutin
1957 De Evangeliario Spalatensi. Ephemerides Liturgicae. Roma, 71/1957.

3S0
KORAĆ, Vojislav
1990. Ravensko poreklo Sv. Donata (Sv. Trojice) u Zadru. Zoograf, Beograd,
2111990.

KoRoL Dieter
1994 Zur Friihmittelalterlichen Reliefplastik aus der Zeit der Bischbfe
Lupinus/Lupenus und Leo III. von Nola. fabrbu ch fil r Alltike und
Cb,1stentums, Miinster, 37/1994.

KoRDŠEC, Paola
1991 Kronološka i kulturna ocjena triljskog nalaza. Starohro.Prosvj., ser. 3,
21/1991 0995/1996!).

KOVAČEVIĆ, Jovan
1953. Srednjovekovni epigrafski spomenici Boke Kotorske. Spomenik
SA!lv, 103/1953-
1956. Srednjovekovni epigrafski spomenici Boke Kotorske ll. Spomenik SA flV,
Beograd, 105/1956.
1967. Istorija Cme Gore l. Titograd, 1967.
1973. Srednjevekovni latinski natpisi u Boki Kotorskoj. Boka, Herceg Novi,
5/1973.

KOVAČiĆ, Vanja
1995. Zabat s formulom zagovora iz Trogira. P,11.Povij.Umj.Dalm. (Petriciolijev
zbornik 1), 35/1995.

KRLEŽA, Miroslav - GRGIĆ, Marijan

1972. Zlato i srebro Zadra i Nina. Zagreb, 1972.

KRNČEVIĆ, Željko
1998. Srednjovjekovna nalazišta na šibenskom području. Izdanja HAD-a,
19/1998
2000. Srednjovjekovno Danilo. o: Danilo - arheol01ki vodit. Šibenik, 2000.

KRžANIĆ, Ivan - BARAČ, Josip

1907. Ukolievci hroatske povjestnice. Zagreb, 1907.

KUKULJEVIĆ-SAKCINSKI, Ivan
1857. [zvjestje o putovanju kroz Dalmaciju u Napulj i Rim. Arkiv za povjestnicu
jugoslavensku. Zagreb, 4/1857.
1873 Putne uspomene iz Hwatske Dalmacije, Albanije, Krfa i Italije. Zagreb,
1873
1874. Codex Diplomaticus l. Zagreb, 1874.

KURILIĆ, Ana Marija

1994. Latinski natpisi antičkog, kasnoantičkog i ranosrednjovjekovnog razdoblja
na otoku Pagu i zadarsko-šibenskom otočju. Rad.lav.Pov.lnal1. Zadar,
36/1994

LANE PODLE, Stanly

1875. Catalogue of Oriental Coins, vol. I. London, 1875.

38'1
LAZZARI, Vincenzo
1859 Notizia delle opere d' arte e di amichitii della raceolta Correr. Venezia,
1859.

LOWE, Elias Avery

1914. Tbe beneventa n script. Oxford, 1914.

LUČiĆ, Josip
1969 Nin u IX. sIOIjeću. U: Povijest grada Nina. Zadar, 1969.

LUČiĆ, Josip - ZEKAN, Mate

1989. Branimir, Hlvatski bibliografski leksikon, 2, 1989.

LJUBIĆ, Šime
1874. Pisani spomenik iz dobe h!Vatskoga vojvode Branimira. RadjAZU.
26/1874
1879 Biač. Vjesn.Hrv.Arheo!.Dmšt., 1/1879.

MAKSIMOVIĆ, Jovanka
1953 O srednjovjekovnoj skulpMi Boke Kotorske. Spomenik SANU, 103, n. ser.,
5/ 1953.
1971. Stpska sredl/jo~'ekovna skulpttIra. Novi Sad, 1971.

MARASOVIĆ, Tomislav
1958. Carolingian influence in the early medieval architecture in Dalmatia. Actes
du XJXe Congres international d'histoire de l'm1, Paris, 1958.
1978. Prilog morfološkoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u
Dalmaciji. U: Prilozi istraiivallju starohrvatske arhitekture. Split, 1978.
1984 Regionalizam u ranosrednjovjekovnoj arhitekturi Dalmacije.
Starohrv.Prosvj. , ser.3, 14/ 1984.
1987. Tipologija predromaničkih i romaničkih zvonika u Dalmaciji. Rapski
zbornik, Zagreb 1987.
1992 "\'(Iesrwerk" u h!Vatskoj predromanici. Starohrv.Bašlilla Zagreb, 1996(0.
1994 Graditeljstvo starohlvatskog doba II Dalmaciji. Split, 1994.
1995. Crkva Sv. Spasa na vrelu Cetine - prilog tipološkoj analizi. Staroblv.Prosvj.,
ser. 3, 22/1995.
1995.a Le "corp occidental" carolingien sur les eglises preromans
paleocroates en Dalmatie. U: Orbis romanus cristian.usque ab aetate
Diocletiani usque ad Heraclium (Zbornik Noel Duvala), Paris, 1995.
1997. O krsnom bazenu splitske krstionice. StarohIV.Prosvj., ser. 3, 24/ 1997.

MARASOVIĆ, Tomislav - ZEKAN, Mate

1982. IstraŽivanja ranosrednjovjekovne crkve Sv. Mihovila "na obali" u Splitu.
StarohIV.Prosvj., ser. 3, 12/1982.

MARASOVIĆ, Tomislav - MARASOVIĆ, Jerko - MARASOVIĆ, Mirjana

1971. Crkva sv. Trojice tl Splitu. Split,1971.

MARGETIĆ, Lujo
1990. Branimirov natpis iz 888. godine i među narodni položaj Hrvatske.

3B2
 Zbom.Rad.Pravn.Fak.lagreb, 40/1990, 1.
1993. Bilješke uz uz Trpimirovu ispravu CD I, 3-8. Zborn.Rad.Pravl1.Fak. Split,
30/1993, 1.
1997 Hrvatska država u doba narodnih vladara. U: Hrvatska i Europa - kultura,
znanost i umjetnost. Sv. I, Rano doba hrvatske kulture, Srednji vijek (VlII.-
XII. stoljeće). Zagreb, 1997.

MARTINOVIĆ, Jovan
1990. Prolegomena za problem prvobitne crkve Sv. Tripuna u Kmoru.
Pri/.Povij. Umj.Dalm. (Prijateljev zbornik 1), 30/ 1990.
1998. Pokušaj rekonslrUkcije ciborija kotorske katedrale. Pril.Povij.Umj.Dalm.
(Petriciolijev zbornik 1), 35/ 1998.

MARUN, Lujo
1886. Starohrvatska bazilika u Žažviću u bribirskoj županiji. Starohrv.Prosvj. ,
2/1896
1890 Bilježke kroz starinarske izkopine u kninskoj okolici od god. 1885.-1890.
Vjesn.Hrv.Arheoi.Dru5t., 12/1890.
1891. Redovito tromjesečno izvješće Kninskoga starinarskoga družtva.
Vjesn.Hrv.Arheoi.Dru5t., 13/ 1891.
1895. Starohrvatsko groblje sa crkvom Sv. Spasa u Cetini, Starohrv.Prosvj.,
1/1895
1895.a Starohrvatsko groblje sa crkvom Sv. Spasa na Cetini. Starohrv.Prosvj.,
111895.
1896. Starohrvatsko groblje sa crkvom Sv. Spasa u Cetini, Staroh/v.Prosvj.,
2/ 1896
1896.b Starohrvatska bazilika u Žažviću u bribirskoj županiji, Starohrv.Prosvj.,
2/ 1896.
1897 NOIesi (dne: 29. 07. i ll. lO. 1897.). Arhiv MHAS.
1898 O najznamenitijim starohrvatskim grobovima na groblju odkrivene
biskupske bazilike S. Marije u Biskupiji kod Knina. Starohrv.Prosvj. ,
4/1898
1901. Popis naušnica (ukOSnica, mingjuša) "Prvoga muzeja hrvatskih
spomenika" u Kninu. Starohrv.Prosvj., 6/1901.
1927. Ruševine crkve sv. Luke na Uzdolju kod Knina s pisanom uspomenom
hrvatskoga kneza Mutimira. Starohrv.Prosvj., n. ser. , 1/1927, 3-4.
1998. Starinarski dnevniCi, Split, 1998.

MARUŠiĆ, Branko
1956 Dva spomenika zgodnjosrednjeveške arhitekture iz južne Istre.
Arheol.vestl1. , 7/ 1956.
1958. Djelatnost srednjovjekovnmog odjela Arheološkog muzeja Istre u Puli
1947-55. Starohrv.Prosvj., ser. 3, 6/1958.
1960. Istra II ranom srednjem vijeku. Pula, 1960.
1962 Langobardski i staroslavenski grobovi na Brešcu i kod Malih vrata ispod
Buzeta u Istri. ArheoI.Rad.Raspr., 2/1%2.
1%2.a Neki nalazi iz doba seobe naroda u Istri. jadranski zbornik, Rijeka,
5/1%2
1963 Djelatnost srednjovjekovnog odjela Arheološkog muzeja Istre u Puli 1947-
55. Starohrv.Prosvj., ser. 3, 8-9/ 1963.
1963.a Dva spomenika ranosrednjovjekovne arhitekture u Guranu kod Vodnjana.

383
 Starohro.Prosvj., ser. 3, 8-9/1963.
1967 Kasnoantička i bizantska Pula. Pula, 1967.
1971. Kompleks bazilike Sv. Sofije u Dvogradu. Histria archeologica, Pula,
2/1971
1972. Tri spomenika crkvene arhitekture s upisanim apsidama u Istri. HisIIia
archaeologica, Pula, 3/ 1972.
1974. Istarska grupa spomenika sakralne arhitekture s upisanom apsidom.
Histria Archaeologica, Pula, 5/ 1974.
1978-1979. Contributo alla conoscenza dei monumenti storica artistici di Castrum
Vallis e del suo territorio. Atti Rovigno, 13/1982-1983.
1982-1985. Doprinos poznavanju ranosrednjovjekovne skulpture u Istri. Jadranski
zbomik, Rijeka, 12/1982-1985.
1983. Doprinos poznavanju povijesno-umjetnički h spomenika kaštela Bale u
južnoj ISlri. Starohro.Prosvj., ser. 3, 13/1983.
1984 Povodom nalaza staroslavenske keramike u Istri. Starohro.Prosvj., ser. 3,
14/ 1984.
1986-1987. Ricerche archeologiche nella basilica di S. QUirino presso Dignano. Atti
Rovigno, 17/1986-1987.
1987 Materijalna kultura Istre od 5. do 9. stoljeća. Izdanja HAD-a, 11/1987.
1987.a Materijalna kultura Istre od 9. do 12. stoljeća. Izdanja HAD-a, 11/ 1987.
1987.b Starohrvatska nekropola u Žminju. Pula, 1987.
1988-1989. II castello Neapolis - Novas alla luce delle fonti archeologiche. Atti
Rovigno, 19/1988-1989.
1989 Kasnoantički kaštel Novigrad (Istra) u svjetlu arheološke građe . Diadora,
11/1989.
1990. Še o istarski Kisi (Cissi) ikesenskem škofu episcopus Cessensis.
Arheoi. Vestn., 41/ 1990.
1994. Varia archaeologica secunda. Histlia archeologica, 13-14/1994.
1994-1995 P redromani čka skulptura Novigrada (Istra). Diadora, 16-17/1994-1995.

MARUŠiĆ, Branko - ŠAŠEL, Jaroslav

1986. De la cella trichora au complexe monastique de St. Andre ii Betika entre
'-- Pula et Rovinj. Arheoi. Vestn., 37/1986.

MA TEJČIĆ, Ivan
1996 Tri priloga za prof. Petriciolija. Pril.Povij. Umj.Dalm. (Petriciolijev zbornik
2), 36/ 1996
1997. Dvije crkve. Rijeka-Rovinj, 1997.
2000. Catedra vescovile di Parenzo. U: II juturo dei Langobardi. L'ltalia s la
costruzione dell' Europa di Carlo Magno /Katalog izložbe, ur. C. Bertelli -
G. P. Brogiolo/. Brescia, 2000.

MA TEJČIĆ, Radmila
1980. Starohroatske nekropole Vinodola /Kalalog izložbe/. Pula, 1980.
1981. Pregled ku lturno-povijesnih spomenika Vinodola l. Arheološki spomenici
i rezultati istraživanja u Vinodolu. Vinodolski zbomik 2. Crikvenica, 1981.
1987 Horizont s kera mikom u starohrvatskoj nekropoli Stranče-Gorica u
Vinodolu. Izdanja HAD-a, 11/ 1987, 28 0989[).

MA TlJEVIć-50KOL, Mirjana
1997. Latinski natpisi. U: Hroatska i Europa - kultura, znanost i umjetnost,
sv. 1, Rano doba hroatske kulture. Srednji vijek (Vlli-XlI. stoljeće),
Zagreb. 1997.

3B4
MA TIJEVIGsOKOL, Mirjana - SOKOL, Vladimir
1999. Hrvatska i Nin u doba kneza Branimira. Milano, 1999.

MA VRDOINOV, Nikola
1943. Le tresor protobulgare de Nagyszentmiklekro. Arcbe%gia Hungarica,
Budapest 2911943.

MENGHIN, Wilfried
1983 Das Scbwert im haben Mitte/a/ter. Chronologisch-typologische
Untersuchungen zu Langschwenern aus gennanischen Griibern des 5. bis
7. Jahrhundens n. Chr. Sruttgan, 1983.

MIHALJČIĆ, Rade - Steindorff, Ludwig

1982. Namentragende Steininscbrijten injugos/awien 1XJm Ende des 7. bis zur
Milte des 13.jabrbunderts. Glossar zur friihminelalterlichen Geschichte im
6stlichen Europa 2. Wiesbaden, 1982.

MILETIĆ, Nada
1963. Nakit i oružje IX-XII veka u nekropolama Bosne i Hercegovine.
GlasnZem.Muz., 18/1963.
1977 Ranosrednjovekovni nalazi iz Rudića kod Glamoča. G/asnZem Jl1uz., 3(}-
31/1977.
1979. Ranosrednjevjekovno koplje iz Mogorjela. Zbornik Narodnog muzeja, 9-
lO, Beograd. 1979.
1980. Resultate der Neueren Archaologisghen Untersuchungen des Friihen
Mittelalters in Bosnien und Herzegovina. Ba/canas/avica, Beograd,
9/1980.
1980a. Reflets l'influence byzantine dans les trouvailJes paleoslaves en Bosnie-
Herzegovine. Raports du lIJ.e Congres International d'Arcbe%gie S/ave,
Bratislava, 1980.
1989 Ranoslovenske nekropole u Bosni i Hercegovini - komparativna
razmatranja. G/asnZemMuz., 44/1989.
1991. Ranosrednjovjekovna koplja s krilima iz Bosne i Hercegovine.
GlasnZem.MuzArbeol. 45/1990 /Benčev zbornik/, Sarajevo, 1991.

MILOJČIĆ, Vladimir
1966. Zur Fmge des Christenrumus in Bayern zur Merowingerzeit.
jabrb.R6m.Germ.Mus. Mainz, 13/1966.

MILOŠEVIĆ, Ante
1984. Pregled arheoloških istraživanja u Cetinskoj krajini. Izdanja HAD-a,
8/ 1980 (1984!)
1984a. Novi ranosrednjovjekovni grobni nalazi iz Cetinske krajine.
Izdanja HAD-a, 8/1980. (1984!).
1998. Arbe%~ka topografija Cetine. Split, 1998.
1999. Archaologische Problemumersuchungen im Flussbet der Cetina
(Kroatien) zwischen 1990 und 1994. Arcbaologiscbes Kon-espondellzblatt
29/2, Mainz, 1999.
2000. Olekujuti arbeolo~ku zbirku Franjevačkog muzeja u Livnu. Split, 2000.

MIRABELLA ROBERT/, Mario

1938 Notiziario archeologico. Atti Mem., Pola, 50/ 1938.
1938-1940. Notiziario archeologico. Atti Mem. , Pola, 51 -52/1938-1940.

385
1943 II duomo di Pola. Pola, 1943.
1949 Notizario Archeologico Istriano 1940-1948. Atti Mem. , 53/ 1949.

MIRKOVIĆ, Lazar
1951 Fr.gmem kivorija u crkvi Sv. Trifuna u Kotoru. Staril/aI; n ser., 2/ 1951

MOHOROViČiĆ, Andro
1957 Problem tipološke klasifikacije objekata srednjovjekovne arhitekture na
području Istre i Kvarnera. LjetopisjAZU, 62/ 1957.

MOLA JOLI, Bruno

1943 La basilica EuJrasiana di Parenzo. Padova, 1943.

MONERET de VILLARD, Uga

1910. L' architettura romanica in Dalmazia. Milano, 1910.

NAHRGANG, Karl
1940. Gennanische Baudenkmaler desJnihen Millelaltels. Kulturgeschichtliche
\Vegweiser des Riimisch-Germanischen Zentralmuseums Mainz. 16/1940.

NEUMANN, Wilhelm Anton

1894. Ober das Alte Evangeliar des Capitelarchives zu Spalato. Ephemeris
Spalatensis. Jadera, 1894.

NIKOLAJEVIĆ, Ivanka
1%1 Solinski pečat egzarha Pavla (723.-726.). Zborn.Rad.viz.lnst., 7/ 1961
1978. Une question onomastique du Littoral meredional Adriatique. Problemi
secbe naroda lt Ka/palskoj kotlini. Novi Sad, 1978.

NOLL, Rudolf
1958. Vom Alterrum zum Mittelalter. Spatamike, A1t-Christliche,
Volkelwandemngszeil!iche und Frl1hmillelalterliche Denkrnaler der
Anlikensammhmg. \Vien, 1958.
1974 Vom Altertum zum Mittelalter. Katalog der Antikensammlung l, Wien,
1974

NOVAK, Viktor
1920. SCriptura Beneventana. Zagreb, 1920.
1923. Najstariji dalmatinski lukopis Evangelian'um Spalatense. Paleografska
studija o nepoznatoj školi poluuncijale osmoga stoljeća. Prilog
Vjesn.Dalm., 46/ 1923.
1925. Evangeliarium Spalatense. Split,1925.
1940. Reliquiarium Elaphitense (Lopudski relikvijar). Vjesn.Dalm., 51/1940.
1957. Keiskoriščavana kategOrija dalmatinskih historijskih izvora od VlII. do XII.
stoljeća. Rad.lnst.jAZU Zagreb, 3/ 1957.
1959. Zadarski kartular Samostana Sv. Marije. Zagreb, 1959.
1980. LatilISka palecgraJija. Beograd, 1980.

OMAŠIĆ, Vjeko
1978. Topografija Ka5telallSkog polja. Split, 1978.

386
OREB, Franko - ZEKAN, Mate
1978-1979 Zaštitno iskopavanje srednjovjekovne nekropole oko crkve sv. Petra u
Muću Gornjem. God.lašt.Spom.Kult., 4-5/1978-1979.

OREČ, Petar
1984 Novi arheološki nalazi iz ranoga srednjeg vijeka iz Zapadne Hercegovine.
Glasll.lem.Muz., n. ser., 39/1984.

OSTOJIĆ, Ivan
1963-1%5 Benediktinci lt Hrvatskoj i ostalim našim krajevima. Sv. 1-3, Split, 1%3 -
1965.

PANAZZA, Gaetano
1953. Lapidi e seulture paleocristiane e pre-romaniche di Pavia. Torino, 1953.

PANTELIĆ, Stjepan
2000. Hrvatska krstionica. Split - Mainz, 2000.

PARENT/N, Luigi
1974 Ciffanova d'/stria. Trieste, 1974.

PEJAKOVIĆ, Mladen
1978 Broj iz Svjetlosti - Staroh/vatska crkvica Sv. Križa u Ninu. Zagreb, 1978.
1982. Starohrvatska sakralna arhitektura. Zagreb, 1982.

PERiČiĆ, Eduard
1%9 Nin u doba hrvatskih narodnih vladara i njegova statutarna autonomija. U:
Povijest grada Nina. Zadar, 1969.

PEROJEVIĆ, Marko
1933. Najstarija hrvatska zadužbina sv. Marta na Bijaćima. Sarajevo, 1933.

PETERSEN, Jan
1919. De norske vikingesverd. En typologisk-kronologisk studie ovae vikingetidens
vaaben. Kristiana, 1919.
PETRICIOLI, Ivo
1952. Spomenici srednjovjekovne arhitekture na otoku Pagu. Starohrv.Prosvj.,
ser. 3, 2/ 1952.
1954 Spomenici iz ranog srednjeg vijeka na Dugom otoku. Starohrv.Prosvj.,
ser. 3, 3/ 1954.
1959. Fragmenti skulpture od VI do VIII stoljeća iz Zadra. Diadora. 1/1959.
1960. Pojava romaničke skulpture tl Dalmaciji. Zagreb, 1960.
1%0-1%1 Ranosrednjovjekovni natpisi iz Zadra. Diadora, 2/ 1960-1961
1962. Donat. E1Kiklopedija likovnih umjetnosti, sv. 2, Zagreb, 1%2.
1963. Crkva Sv. Jurja II Ravanjskoj, Starohrv.Prosvj., ser. 3, 8-9/ 1963.
1969 Osvrt na ninske građevinske i umjetničke spomenike srednjeg i novog
vijeka. Rad.lnstJAZU Zadar, 16-17/1%9.
1971-1972. Grede s preromaničkim ukrasom iz crkve Sv. Donata u Zadru. Peristil,
14-15, Zagreb, 1971-J972.
1975. Reljef konjanika iz Pridrage. Diadora, 8/ 1975.

387
1978-1979. Grede s preromaničkim ukrasom iz crkve Sv. Donata u Zadru. Peristil,
Zagreb 14-15/1971-1972.
1980. Oko datiranja umjetničkih spomenika ranog srednjeg vijeka. Gunjačin
zbornik. Zagreb, 1980.
1980.a Prilog diskusiji o starohrvatskim crkvama s oblim kontraforima. Izdanja
HAD-a, 8/1980 0984[).
1984 Krstionica s imenom "Vuissasclavo duci" i problem ninskog baptisterija.
Staroh1V.Prosvj., ser. 3, 14/1984.
1988-1989. Ulomci ranosrednjovjekovnog ambona zadarske katedrale.
RadlnstPovijUmj., 12-13/1988-1989.
1990 Od Donata do Radovana. Split, 1990.
1992 Predromanički ambon zadarske katedrale i srodna skulptura.
Staroh1V.Baština, Zagreb 1992([).
1995 Crkva Sv. Spasa na Vrelu Cetine. StarohrvProsvj, ser. 3, 22/ 1995.
1996 Srednjovjekovnim graditeljima II spot/um. Split, 1996.
1997 EsempIari di arte applicata carolingia in Croazia. HortArt.Med., 3/1997.

PETRICIOLI, Ivo - VUČENOVIĆ, Svetislav

1970. Crkve sv. Andrija i sv. Petar Stari u Zadru, Diadora, 5/ 1970.

PETRINEC, Maja - ŠEPAROVIĆ, Tomislav - VRDOLJAK, Bono Mato

1999. Arheolo§ka zbirka franjevačkog muzeja u Livnu. Split, 1999.

PITEŠA, Ante
1992. Arheološka mjesta i spomenici. U: Starohlvatski Solin, Split, 1992.

POPOVIĆ, Vladislav
1987. Les Evangiles de Split. Bul.Soc.Ant. France, 1987.
1990 Evanđelijar svetog Dujma u Splitu. Crkva tl svijetu, Split, 25/1990, 3.

PORTA, Paola
1984. I rilievi altomedioevali di Cittanova d'Istria. Atti Mem., Venezia(!), 3/
1984
1985. I rilievi altomedioevali di Cittanova d'Istria. Atti Mem., Venezia, 84/ 1985.

PRIJA TELJ, Kruno

1954. Skulpture s ljudskim likom iz starohrvatskog doba. StarohrvProsvj., ser. 3,
3/1954
PUHlERA, Samuila
1954-1955. Srednjevekovne crkve na ostrvu Šipanu kod Dubrovnika. Starinar, n. ser.,
5-6/ 1954-1955 (956).

PUŠiĆ, Ilija
1977. Rose in the Early Middle Ages. Balcanoslavica, Prilep, 6/1977.
1986. Preromanička dekorativna plastika na prevlaci Boke Kotorske. Zbornik
Bo§ka Babića, Prilep, 1986.
PUTANEC, Valentin
1968 Starohrvatski antroponimi i toponim Cecela. Marulić, Zagreb, 1/ 1968.

RAČKI, Franjo
1874. Pisani spomenik iz dobe hrvatskoga vojvode Branimira. Rad JAZU,

3BB
 26/ 1874
1877. Documenta historiae chroalicae periodum antiquam iIIustrantia. Zagreb,
1877.

RADIĆ, Frano
1889. Jedna bolska uresna ploča s natpisom iz IX vijeka.
Vjesn.Hrv.Arheoi.Druft., 1111889.
1891. Četiri staro-hrvatske bogomolje u Primorskoj županiji (Parathalassiji).
Vjesn.Hrv.Arheoi.Drufl., 13/1891.
1895. Ruševine crkvice sv. Luke na Uzdolju kod Knina sa pisanom uspomenom
hrvatskog kneza Mutimira. Starohrv.Prosvj., 1/ 1895.
1895.a Hrvatska biskupska crkva sv. Marije u Biskupiji i Kaptolska crkva sv.
Barrula na sadašnjem Kapitulu kod Knina. Starohrv.Prosvj., 1/1895.
1895.b Hrvatsko-bizantske nadstupine Prvoga muzeja hrvatskih spomenika.
StarohlV.Prosvj., 1/1895.
1895.c Nekoliko ulomaka lezena, pluteja, vratnih pragova i lukova sa
starohrvatske bazilike Sv. Marije u Biskupiji kod Knina. Starohrv.Prosvj.,
1/1895.
1895.d Starohrvatski ratni mač. Starohrv.Prosvj., 1/1895.
1896. Srebrne ostruge i saponi iz staro-hrvatskog groba u biskupskoj bazilici Sv.
Marije u Biskupiji kod Knina. Starohrv.Prosvj., 2/ 1896.
1896.a Grobna raka iz starohrvatske biskupske bazilike Sv. Marije u Biskupiji kod
Knina, i u njoj nadjeni mrtvački ostanci. Starohrv.Prosvj., 211896.
1896.b Izvješće o radu Hrvatskog starinarskog družrva u Kninu. Starohrv.Prosvj.,
2/1896
1896.c Izvješće o radu Hrvatskog starinarskog družtva u Kninu. Starohrv.Prosvj.,
2/1896.
1897. Mrrvački ostanci iz triju starohrvatskih grobova uz ruševine biskupske
bazilike sv. Marije u Biskupiji kod Knina. Starohrv.Prosvj., 3/ 1897.
1897.a Mrtvački prilozi nađeni u starohrvatskim grobovima u Koljanima od
Vrlike. StarohlV.Prosvj., 3/1897.
1897.b Izvješće o radu Hrvatskog starinarskog družrva u Kninu.
Starohrv Prosvj., 3/ 1897.
1898 Nekoliko kovinskih uresa sa pojasnih kajiša, ostružnog remenja i drugih
podveza u nošnji starih Hrvata. Starohlv.Prosvj., 4/1898.
1898.a Par ostruga iz Bratiškovaca kod Skradina. Starohrv.Prosvj., 4/1898.
1898 b Kirnjast akroterij sa razvalina starohrvatske bazilike Sv. Marije u Biskupiji
kod Knina. Starohrv.Prosvj., 4/1898.
1898c. Izvješće o radu Hrvatskog starinarskog družrva u Kninu. Starohrv.Prosvj.,
4/1898.
1899. Jedna bolska uresna ploča s natpisom iz Vjesn.Hrv.Arheol.Dnlft.,
1111891.
1900. Nekoliko kovinskih uresa sa pojasnih kajiša, ostružnog remenja i drugih
podveza u nošnji starih Hrvata. Starohrv.Prosvj., 5/ 1900.
1901. Ostaci starinske crkve i groblja u gornjim Koljanima kod Vrlike.
Starohrv.Prosvj., 6/ 1901.
1901.a Ostaci starohrvatske crkvice Sv. Mihovila u Nevidjanim na otoku Pašmanu.
Starohrv.Prosvj., 6/ 1901.
1901.b Župna crkva Sv. Martina u Pridrazi kod Novigrada. Starohrv.Prosvj.,
6/1901.

3BS
1901.c Starohrvatska crkvica Sv. Pena u Kuli Atiagića. Starohrv.Prosvj. , 6/1901.
1903 Tragovi crkvice na Lopuškoj glavici u Biskupiji kod Knina.
Starohrv.Prosvj., 7/ 1903.

RADIMSKY, Vaclav
1895. Archaeblogische Tagebuchblauer. \f/issMitth.Bosn.Herzegowina,
Wien, 3/1895.

RAPANlČ, Željko
1958. Kamena plastika ranog srednjeg vijeka u Arheološkom muzeju u Splitu.
VjesnDalm., 50/1958 (19631).
1963-1%5 Ranosrednjovjekovni latinski natpisi iz Splita. VjesnDalm., 65-67/ 1963-
1965 (19711).
1980 Prilog proučavanju kontinuiteta naseljenosti usalonitanskom ageru u
ranom srednjem vijeku. Vjesn.Dalm.,7411980.
1981. Bilješke o četiri Branimirova natpisa. Starohrv.Prosvj. , ser. 3, 11/ 1981.
1982 Majstori - klesari. Izdanja HAD-a, 7/1982.
1982.a Dva splitska ranosrednjovjekovna sarkofaga. Arh.Rad.Raspr., 8-9/ 1982.
1983. La costa orientale dell' Adriatica neli' allO medioevo. V: Settimane Spoleto,
30/ 1983, vol.2. - Isto na hrv. jeziku u: Starohrv.Prosvj. , ser. 3, 15/ 1985.
1984 Donare et dicare (o darivanju i zavjelovanju u ranom srednjem vijeku).
Starohlv.Prosvj. , ser. 3, 14/ 1984.
1987 Predromaničko doba II DalmaCiji. Split, 1987.
1996-1997 Spomenici nepotpune biografije. Pril.Jnst.Arheol., 13-14/ 1996-1997.
1998. Sancta Maria de Platea u Trogiru - De ecclesiis datandis. Starobrv.Prosvj.,
ser. 3, 25/ 1998.

RAPANlČ, Željko - KA TiČ, Lovre

1971. Pro~/OSI i spomenici Solina. Solin, 1971.

RASMO, Nicola.
1981. Arte carolingia neilA Ito Adige. Bolzano, 1981.

RAUKAR, Tomislav
1997. Hrvatsko srednjovjekovlje. Zagreb, 1997.

REDOVITO TROMJESEČNO IZVJEŠČE

1890 Redovito tromjesečno izvješćeKninskoga starinarskoga družtva.
Vjesn.Hrv.Arheol.Dru~t., 121 1890.
1891. Redovito tromjesečno izvješće kninskog starinarskog družtva.
Vjesn.Hlv.ArheoI.DnlŠt.,13/ 1891.
1892. Redovito tromjesečno izvješće Kninskoga starinarskog družtva.
Vjesn.Hrv.Arheol.Društ., 14/ 1892.

RIGHffil TOSTI-CROCE, Marina

1990. La seultura. V: l i.tlngobardi. Milano, 1990.

RIPOLL LOPEZ, Gisela

1993. The Formation of Visigothic Spain. The Art ofMedieval Spain, AD. 500-
1200. New York, 1993.

3SD
RIVOIRA, Giovanni Teresio
1910. Le origini della architettura Lombarda. Roma 1907.

ROTH, Helmut
1986 Kunst und Handwerk im friihen Mit/elalter. Archiiologische Zeugnisse van
Chliderich I. bis zu Karl dem Groflen. Stuttgart, 1986.

RUSSO, Eugenio
1974 Srudi su Ila sculrura paleocristiana e altomedievale. II
sarcofago dell'arcivescovo Grazioso in S. Apollinare in Classe.
U: Studi medievail~ ser. 3/15, Spoleta, 1974.

SABAL/CH, Giuseppe
1897. Guida archeologica di Zara. Zara, 1897.

SANTANGELD. Antonio
1935. Provincia di Pola. Inventario degli oggetti d'arte d'Halia. Roma, 1935.

SAXER, Victor
1990. L'evangeliaire de Split U: Poteci hroatskog kr.:ćanskog i društvenog
tiva/a od VII. do kraja IX. s/oijeća, Split, 1990.

SCHIAVUZZI, Bernardo
1908. Anraverso l'agro colonico di Pola. Atti Mem., 20/1908.

SIMONI. Katica
1981. Zagreb i okolica u ranom srednjem vijeku. Izdanja HAD-a , 6/1981.
1982. Skupni nalaz oruđa i oružja iz Nal1Skih Novaka. Vjesn.lag. , ser. 3,
15/1982.
1986. Neobjavljeni okovi i jezičci nakitnog stila Blamica iz Arheološkog muzeja
u Zagrebu. Vjesn.lag., ser. 3, 19/ 1986.

SJAJ ZADARSKIH RIZNICA

1990. Sjaj zadarskih riznica A<atalog izložbe/. Zagreb, 1990.

SKUBISZEWSKI, Piotr
1995. L'arte europea dal VI. al IX. secolo. Torino, 1995.

SLIJEPČEVIĆ, Ivo
1940. Katedrala Sv. Tripuna u Kotaru. Vjesn.Dalm., 5111940.

SMILJANIĆ, Franjo
1989 Budimir. Hroatski bibliografski leksikon, 2/1989.

SMILJANIĆ, Franjo-SAMBULJAK, Slavomir

1982. O besmrtnosti i svjetlosti kazuju kosti. Dometi, 12, Rijeka, 1982.

SMIRICH, Giovanni
1894 La collezione dei monumenti medioevali nel Museo di S. Donata a Zara.
Ephemeris Bihacensis. Zađar, 1894.
1901. II tempio di San Donata in Zara. Emporium, Zara, 1901.

39.,
SOKOL, Vladimir
1986. Područje sjeverozapadne HrvalSke u razdoblju izmedu 400. do 800.
godine, (Velika seoba naroda). U: 40. godina arheolotkih istraiivanja u
sjeverozapadnoj Hroatskoj, Koprivnica, 1986

SRDOČ, Dušan - SLJEPČEVIĆ, Adela - OBEL/Ć, Bogami!

1973-1974. Mjerenje starosti drvene građe iz crkve Sv. Donata u Zadru metodom
radioaktivnog ugljika. Peristil, Zagreb, 16-17/ 1973-74.
1981. Prease radiocarbon dating of wooden beans from St. Donat's church in
Zadar. PACT, journal of the European Study Group on Physical, Chemical
and Methalic Techniques Applied to Archaelogy, 8., Strasbourg 1981.

STAHULJAK, Tihomil
1950. Naučno-istraživačkirad Konzervatorskog zavoda u Zagrebu od 1945. do
1949. godine. Hist.lbom.,3/ 1950.

STANIĆ, Petar
1892. Izvješće o izkopinama na starohrvalSkoj crkvi u Gornjim Koljanima kod
Vrlike. Vjesn.Hlv.Arheoi.Dl!lšt., 14/ 1892.

STOJANOVIĆ-MAKSIMOVIĆ, Jovanka
1953. o srednjovjekovnoj skulpturi Boke kotorske. Spomenik SANU, 103/1953.
1971 Slpska srednjovekovna skulptura. Kovi Sad, 1971.

STOŠIĆ, Josip.
1971 Kada počinje hrvatska latinička pismenost. Telegram, Zagreb, 8. 10.
1971

STOŠIĆ, Krsto
1933. Rukopisni kodeksi samostana sv. Franje u Šibeniku. Croatia sacra,
Zagreb, 5/ 1933.
1941. Sela §ibenskog kotara. Šibenik, 1941.

STOCKELBERG, Ernst
1909. Langobardische Plastik. Kempten - Mtinchen, 1909.

SUIĆ, Mate
1979. Prilog tumačenju latinskih srednjovjekovnih natpisa: composuit ili compsit'
Zbornik Narodnog muzeja, Beograd, 9-10/ 1979.
1996 Nekoliko spojnica i razdjelnica između Nina i Knina - Iz starije hrvatske
povijesti. U: StarohlV.Battina, Zagreb, 19%.

SZABO, Gjuro
1930 Spomenici prošlosti otoka Krka. Hlvatski planinar, Zagreb, 26/1930.

SZAMEIT, Erik
1987. Karolingische waffenfunde aus Osterreich, Teil II: Die Saxe und
Lanzenspitzen. Archaeologia Austriaca, Wien, 71/1987, 1987.

ŠANJEK, Franjo
1991. Kr1ćanstvo na hiva/skom proSt017.I. Zagreb, 1991.

392
ŠARIĆ, Ivan
1972-1973 Novi nalazi starohrvatskog oružja u Lici. Vjesn.lag., ser. 3, 6-7/ 1972-1973.

ŠEPAROVIĆ, Tomislav
1995 Katalog kamenih spomenika iz crkve Sv. Spasa na vrelu Cetine.
Starobro.Prosvj. , ser. 3, 22/ 1995.

ŠEPER, Mirko
1957-1958. Der Taufstein des Kroatischen Fiirsten Višeslav aus dem Friihen
Mittelalter. Nachrichten des Deutscben Instituts fu r merowingiscb-
karolingische Kunstjorscbung (Arcmv Paulus), Erlangen, 14-16/ 1957-
1958.

ŠiŠiĆ, Ferdo
1914 Plin/čnik izvora broatske bistorije. Zagreb, 1914.
1925. Povijest Hroata tl vrijeme narodnih vladara. Zagreb, 1925.
1929 anovopronađenom spomeriiku hrvatskog kneza Branimira. Novosti 123,
Zagreb, 5. V. 1929.
1%2 Pregled povijesti broatskog naroda. Zagreb, 1%2.

ŠKARPA, Vicko
1898-1899 Izvještaji muzejskih povjerenika i prijatelja. Vjesn.Hlv.ArheoiDm§t., n.
ser, 3/ 1898-1899

ŠONJE, Ante
1972 Sarcofagi paleocristiani dell'Istria. Actas dell VIJ] Congreso intemacional
dearqueologia cristiana(Barcelona, 5-11. octubre 1%9), Barcelona - Cina
del Vaticano, 1972
1978. Starokršćanski sarkofazi II Istri. RadjAZU, 384/1979.
1981. Kasnoantički spomeriici na otoku Pagu. Peristil Zagreb, 24/1981.
1982. Crkvena arhitektura zapadne Istre. Zagreb-Pazin, 1982.

TAOIN, Marko
1980 Iz prošlosti Muća. Crkva u Svijetu, Split, 15/1980.

TAGLIAFERI, Amelia
1990. II ducato di Forum Iulii. l Langobardi, Milano, 1990.

TARTlCCHIO, Gaetano
1968. Ricordi di Gallesa no. Pordenone, 1968.

TISUĆU GODINA
1991. Tisuću godina hroatske skulpture, Zagreb, 1991.

TOMiČiĆ, Željko
1968. Važnost nalaza ranosrednjovjekovnog koplja u Varaždinu. Starohro.Prosvj.,
ser. 3, 10/1968.
1978. Rezultati ranosrednjovjekovnih arheološklih istraŽivanja u Međimu~u i
varaždinskoj regiji. Izdanja HAD-a, 2/1978.
1984 Prilog istraživanju karolinškog oružja u Međimu~u i varaždinskoj regiji.
Starohro.Prosvj., ser. 3, 14/1984.

393
1993- Križevci, grad i okolica. Umjetnička topografija Hrvatske, Zagreb, 1993-
1999. Arheološka topografija Kalničkog prigorja i okolice Križevaca. U:
Panonski pe/;plus - arheolo~ka topografija kontinentalne Hrvatske.
Zagreb, 1999.

TRUHELKA, Ćiro
1914. Osvrt na sredovječne kulturne spomenike Bosne. Voda kroz sredovječnu
zbirku Zemaljskoga muzeja. GlasnZem.Muz., 26/1914.

VASIĆ, Miloje
1992. Arhitektura i skulptura u Dalmaciji. Beograd, 1922.

VEŽiĆ, Pavuša
1983 Crkva Sv. Trojstva (Sv. Donata) u Zadru. GodZa~t.Spom.Klllt. , Mala
biblioteka Godišnjaka zaštite spomenika kulture Hrvatske, Zagreb, Prilog
uz sv. 8-9/1893 (19850.
1990. Prezbiterij katedrale u Zadru. Pril.Povij.Umj.Dalm., 30/1990.
1991 Krstionica u Zadru. Peristil, Zaagreb, 34/1991
1991.a O centralnim gradinama Zadra i Dalmacije u ranom srednjem vijeku.
Diadora, 13/1991.
1995 The early-medieval phase of the Episcopal complex in Zadar.
Hort.Alt.Med., 1/1995.
1996 Ninska crkva u ranom srednjem vijeku - problem kontinuiteta i rezultati
arheoloških istraživanja. Starohrv.BaWna, Zagreb, 1996.
1997. I cibori a pianta esagonale risa lenti all' alto medioevo in Istria e in
Dalmazia. HOI1.Ar/Med., 3/1997.

VICELJA, Marina
1996. Elementi kronološke stratifikacije kamene skulpture u Istri od antike do
rane romanike. Starohrv.BaWna, Zagreb, 1996.

VINSKI, Zdenko
1949 Starohrvatske naušnice u Arheološkom muzeju u Zagrebu.
Starohrv.Prosvj., ser., 3, 1/1949.
1952 Naušnice zvjezdolikog tipa u Arheološkom muzeju u Zagrebu s posebnim
obzirom na nosioce srebrnog nakita Čađavica . Starohrv.Prosv., ser., 3,
2/ 1952
1960. Ranosrednjovjekovni arheološki nalazi na užem i širem području Zagreba.
Zhomik iz starog i novog Zagreba JJ. Zagreb, 1960.
1965. Oružje na području starohrvatske države do godine 1000. l.
miedzynarodowy kongres archeologii slowianskiej. Varšava, 1965 0970!).
1974 O kasnim bizantskim kopčama i o pitanju njihova odnosa s avarskim
ukrasnim tvorevinama. VjesnZag. , ser. 3, 8/1974.
1977-1978 Novi ranokarolinški nalazi u jugoslaviji. VjesnZag., ser. 3, 10-11/1977-
1978.
1981 O nalazima karolinških mačeva u jugoslaviji. StaroiJrv.Prosvj., ser. 3,
11/ 1981
1983. Razmatranja o poslijekarolinškim mačevima 10. i 11 stoljeća u jugoslaviji.
Starohrv.Prosvj., ser. 3, 13/ 1983.
1983.a Zu karolingischen Schwertfunden aus jugoslawien. Jahrb.R6m.GermMus.

394
 Mainz, 30/1983.
1985. Marginalia uz izbor karolinškog oružja u jugoistočnoj Evropi.
StarohIV.Prosvj., ser. 3, 15/ 1985.

VINSKI-GASPARINf, Ksenija
1952 Ranosrednjovjekovan slavenski zlatni nakit u arheološkom muzeju u
Zagrebu. StarohroProsvj., ser. 3, 2/ 1952.
1958 Ranosrednjovjekovna kadionica iz Stare Vrlike. StarohroProsvj., ser. 3, 6
/1958.

VINSKI - GASPARINI, Ksenija - ERCEGOVIĆ, Slavenka

1958. Ranosrednjovjekovno groblje u Brodskom Drenovcu. Vjesn.zag.,.ler. 3,
1/ 1958

VODiČ
1979 Vodič. Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split, 1979.
1979.a Vodič. Arheološki muzej Zadar, Zadar, 1979.

VOJVODA, Pavo
1990. Prilog čitanju starohrvatskih simbola. Izdanja HAD-a, 15/1990.

VOLBACH, Wolfgang Fritz

1930. Millelalterliche Bildwerke aus ltalien und Byzanz. II.
Berlin - Leipzig, 1930.

VRDOLJAK, Bono Mato

1988 Starokršćnska bazilika i ranosrednjovjekovna nekropola na Rešetarici kod
Livna. Starohro.Prosvj., ser.3, 18/ 1988.

VRSALOVIĆ, Oasen
1960. Prinos istraživanju srednjovjekovnih spomenika u Bolu na otoku Braču.
StarohroProsvj., ser. , 3, 7/1960.
1968. Srednjovjekovno groblje na -Gredama' u selu Kašiću kod Zadra.
StarohIV.Prosvj., ser. 3, 10/1968.

VUKASOVIĆ-VULETIĆ, Vid
1883. lnscrizioni inedite. Bull.Dalm., 6/1883.

WAMERS, Egon
1983. Ein RauchergefaB aus dem Schniitgen-Museum. Karolingische "Renovatio"
und byzantinische Kontinuitat. lVallrafRichartz-jahrbuch 4. Koln, 1983.
1999 lnsulare Kunst im Reich Karls des GroSen. 799 - Kunst und Kultur der
Ka rolingerzeit Karl der GrojSe und Papst Lee !TI. in Paderbom, III Mainz,
1999.

VVERNER, Joachim
1%1. Ranokarolinška pojasna garnitura iz Mogorjela kod Ćaplj ine
(Hercegovina). GlasI1.Zem.Muz., 25-26/1961.
1978-1979 Zur Zeitstellung der ailkroatischen Grabfunde von Biskupija-Crkvina
(Marien kirche). Schild von Steier (Festschrift Modrijan), 15-16/ 1978-1979.
1986 Der Schatzfund von Vrap in Albanien. Studien zur Archaologie der

3SS
 Awaren 2. Denkscbriften der 6sterreicbiscben Akademie der
Wissenscbaften, pbil. bist. Klasse. Wien, lW 1986.

WESSEL , Klaus
1957. Rom - Byzanz - Rujiand. Ein Fiirer durcb die
Fli1bcbristlicb-byzantiniscbe Sammlung. Berlin, 1957.

WROTH, Warwick
1911. Catalogue oj tbe Coins oj tbe Vandais, Ostrogotbs and Lombards in tbe
Britisb Muselim. London, 1911.

WULFF, Oskar
1891. Altcbristlicbe und mittelalterlicbe byzantiniscbe und
italieniscbe Bildwerke. Il. Berlin, 1909.
ZEKAN, Mate
1992. K novoj atribuciji nalazišta mačeva karolinškoga obilježja iz Muzeja
hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Izdanja HAD-a 16/ 1992.
1993. Pet natpisa kneza Branimira s posebnim osvrtom na nalaz iz Otresa.
Kačić, Split, 25/ 1993.
1994 Karolinški i poslijekarolinški nalazi iz Bosne i Hercegovine. U: Livanjski
kraj tl povijesti. Split-Livno, 1994.

ZLA TOVIĆ, Stjepan

1883. Stara crkva i grobište u Vrelu Cetine. Vjesn.Hrv.Arbeoi.DnlŠt. , 5/ 1883.
1888. HIVatske starine u Kninu, Vjesn.Hrv.Arbeoi.Dnltt., 10/1888.

ŽIC-ROKOV, Ivan
1971. Kompleks katedrale - sv. Kvirin u Krku. Rad JAZU, 360/ 1971.
1977. Otok Krk kroz Vjekove. Zagreb 1977.

ŽILE, Ivica
1987. Spolia i ostali nalazi skulpture i plastike u Dubrovniku do pojave
romanike. Izdanja HAD-a, 12/ 1988.
1991. Predromanička skulptura s otoka Loknima, Rožata i Komolca u Rijeci
dubrovačkoj . Starohrv.Prosvj., ser. 3, 21/1991.
2001. Kameni namještaj i arhitektonska plastika prve dubrovačke katedrale.
Zbornik radova znanstvenog skupa u povodu 1000 godina uspostave
dubrovačke nadbiskupije/metropolije (988-1998).

396
UDK 904:930.85(<197.5:'1) (06)"07/08"
HRVATI I Karolinzi 1 gl. urednik Ante Milošević;
aUlori Žel jko Rapanić ... <el. al.> ; fOlogmAje Zoran Alajbeg;
crteži Silvana Ju raga, Nada Š imundi ć - Ilendi ć; g rafi čko
oblikovanje karala i legendi Neven Marin. - Splil:
Muzej hrvalskih arheoloških spomenika , 2000. - 2 sv. :
iluslr. (u boji) ; 30 cm

Dio 2.: Kalalog 1 au lOri kataloških jedinica Alfred Bernhard -

Vaicher ... <el. al.>. - 400 Slr.
ISBN 953-6803-02-x