Professional Documents
Culture Documents
Klasične autore redovito treba navesti u skraćenom obliku, pa i prvi put. Treba navesti ime autora (redovito skraćen), naslov djela (kurziv i obično
skraćen), broj knjige, poglavlja, paragrafa, eventualno redaka, tako da bude jasno gdje tekst započinje i gdje završava. Slijede prezime uređivača izvora
(kritičkoga izdanja) ili zbirke u kojoj je izvor izdan, broj sveska ako je potreban, zatim stranica početka i završetka teksta.
Knjige Svetoga pisma Staroga i Novoga zavjeta citiraju se tako da se naslov knjige piše općevažećim skraćenicama, u kurzivu, s početnim velikim
slovom, a zatim slijedi broj poglavlja i retka, navedeni arapskim brojevima i međusobno odvojeni zarezom (Mk 3,5-7; Job 2,12).
CITIRANJE PROPISA
1. naziv propisa (bold)
2. ime ili naziv službenoga glasila (u navodne znakove)
3. godina izdanja
4. broj službenoga glasila (uključujući i izmjene i dopune)
5. članak (umjesto uobičajenih stranica)
Primjeri: Konvencija un o prijevozu robe, 1978. (Hamburška pravila), «Međunarodni ugovori – Narodne novine», 1992., 1, čl. 4
Zakon o visokim učilištima, «Narodne novine», 1993., 96, čl. 35.
CITIRANJE ČLANKA S INTERNETA:
1. ime autora (ako je poznato)
2. potpuni naslov dokumenta u navodnicima
3. naslov rada u kurzivu (ako postoji)
4. datum publiciranja i posljednjih prepravaka
5. potpunu adresu unutar kutnih zagrada
6. datum «posjeta» web stranici u zagradama
Primjer: «Povijest Hrvata: Hrvatski kralj Dmitar Zvonimir», Kralj Dmitar Zvonimir, 15. 10. 2003. http://www.hrvati.virtualave.net/hr/vladari/zvo.html
(17. 1. 2004.).