Prvi Newton-Ov Interpolacioni Polinom

UNIVERZITET U BIHAĆU
PEDAGOŠKI FAKULTET
ODSJEK MATEMATIKA I FIZIKA
SMJER MATEMATIKA I INFORMATIKA
Edin Pašić
Prvi Newton-ov interpolacioni

polinom
SEMINARSKI RAD
iz predmeta
Numerička matematika
Bihać,2008.
Sadržaj
Opći problem aproksimacije.........................................................................

Kriteriji aproksimacije..................................................................................
Interpolacija..................................................................................................
Interpolacija funkcije polinomima................................................................
Newtonov interpolacioni polinom................................................................
Ocjena pogreške...........................................................................................
Prvi Newtonov interpolacioni polinom urađen u programskom jeziku 3
C/C++ .......................................................................................................... 3
Komentar koda.............................................................................................. 3
Primjeri.......................................................................................................... 4
Literatura....................................................................................................... 5
6
7
8
12
17
Opći problem aproksimacije
Šta je problem aproksimacije? Ako su poznate neke informacije o funkciji f , definiranoj na

nekom skupu X  R , na osnovu tih informacija želimo f zamijeniti nekom drugom
funkcijom  na skupu X , tako da su f i  bliske u nekom smislu. Skup X je najčešće
interval oblika  a, b  (može i neograničen), ili diskretni skup tačaka.
Problem aproksimacije javlja se u dvije bitno različite formulacije.
(a) Poznata je funkcija f (npr. analitički), ali je njena forma prekomplicirana

za računanje. U tom slučaju odabiremo neke informacije o f i po nekom
2
kriteriju odredimo aproksimacijsku funkciju  . U tom slučaju možemo birati
informacije o f koje ćemo koristiti. Jednako tako, možemo ocijeniti grešku
dobivene aproksimacije, obzirom na pravu vrijednost funkcije f .
(b) Funkcija f nije poznata, ali su poznate samo neke informacije o njoj, na
primjer, vrijednosti na nekom skupu tačaka. Zamjenska funkcija  određuje
se iz raspoloživih informacija, koje, osim samih podataka, uključuju očekivani
oblik ponašanja podataka, tj. funkcije  . U ovom se slučaju ne može napraviti
ocjena pogreške bez dodatnih informacija o nepoznatoj funkciji f .
Varijanta (b) je puno češća u praksi. Najčešće se javlja kod mjerenja raznih veličina, jer osim
izmjerenih podataka, pokušavamo aproksimirati i podatke koji se nalaze “izmedu” izmjerenih
tačaka. Primijetimo da se kod mjerenja javljaju i pogreške mjerenja, pa postoje posebne
tehnike za ublažavanje tako nastalih grešaka. Funkcija  bira se prema prirodi modela, ali
tako da bude relativno jednostavna za računanje. Ona obično ovisi o parametrima koje treba
odrediti po nekom kriteriju.
Oblike aproksimacijskih funkcija možemo (grubo) podijeliti na:

(a) linearne aproksimacijske funkcije,
(b) nelinearne aproksimacijske funkcije.
Kriteriji aproksimacije
Aproksimacijske funkcije biraju se tako da “najbolje” zadovolje uvjete koji se postavljaju na

njih. Najčešći su zahtjevi da graf aproksimacijske funkcije prolazi odredenim tačkama tj. da
interpolira funkciju u tim tačkama ili da je odstupanje aproksimacije od polazne funkcije u
nekom smislu bude minimalno, tj. tada se minimizira pogreška.
Interpolacija
Interpolacija je zahtjev da se vrijednosti funkcija f i  podudaraju na nekom konačnom

skupu argumenata (ili kraće tačaka). Te tačke obično nazivamo čvorovima interpolacije.
Ovom zahtjevu se može, ali i ne mora dodati zahtjev da se u čvorovima, osim funkcijskih
vrijednosti, poklapaju i vrijednosti nekih derivacija. Drugim riječima, u najjednostavnijem
obliku interpolacije, kad tražimo samo podudaranje funkcijskih vrijednosti, od podataka o
funkciji f koristi se samo informacija o njenoj vrijednosti na skupu od (n + 1) tačke, tj.
podaci oblika ( x k , f k ) gdje je f k  f ( xk ) , za k  0,1, , n .
Problem određivanja funkcije  na osnovu zahtijeva  ( x k )  f ( x k ) , k  0,1, , n.
nazivamo interpolacija. Funkcija  obično se bira u klasi polinoma, trigonometrijskih,
eksponencijalnih, racionalnih ili nekih drugih funkcija. Kada odredimo funkciju  , onda
možemo i procjenti vrijednosti funkcije f u nekoj tački x, x  xi tako da sastavimo
f ( x)   ( x) . Funkciju  (x) nazivamo interpolacionom funkcijom, a tačke
x k ( k  0,1,..., n) nazivamo čvorovima intetpolacije.
Interpolacija funkcije polinomima
Teorem. Neka je funkcija f zadata u n  1 čvorova ( x k , f k ) , k  0,1,..., n .Tada postoji

jedinstven polinom oblika
3
Pn ( x)  a0 x n  a1 x n 1    a n 1 x  a n , (x 0  x1    x n ) ..........(*)
takav da je
Pn ( x k )  f k ........(**)
Dokaz. Ako u jednakosti (*) zamjenimo uslove (**) dobijamo sistem jednačina za
određivanje koeficijenata a 0 , a1 , , a n , koji glasi
a0 x0n  a1 x0n 1    a n1 x0  a n  f 0

a 0 x1n  a1 x1n 1    a n 1 x1  a n  f1

a 0 x nn  a1 x nn1    a n11 xn  a n  f n
odnosno u matričnom obliku
 x0n x0n1  x0 1  a0   f 0 
 n     
 x1 x1n1  x1 1  a1   f1 
 
Kako je determinanta            
ovog sistema  x n xnn 1
    
 x n 1 a n   f n 
Vandermondova, koja ima  n
n
vrijednost  (x
i , j  0,i  j
i  x j )  0 , sistem ima jedinstveno rješenje, za koeficijente traženog
polinoma.
Dakle, interpolacioni polinom Pn (x ) je jedinstven.
Postoji više metoda za određivanje interpolacionog polinoma.U ovom seminarskom radu
obraditi ćemo prvi Newton-ov interpolacioni polinom.
Newtonov interpolacioni polinom
Pretpostavimo da su zadane vrijednosti y k  f ( x k ) k  0,1,..., n neprekidne funkcije

f :  a, b  R u čvorovima a  x0  x1    xn  b .Interpolacijski polinom ćemo tražiti u obliku
Pn ( x)  a0  a1 ( x  x0 )  a2 ( x  x0 )( x  x1 )    an ( x  x0 )( x  x1 )( x  xn 1 )
Prijeđimo na izračunavanje koeficijenata ai i  0,1, , n .Ako je n=1, onda je interpolacijski

polinom čiji graf prolazi tačkama T0 ( x0 , y0 ) i T1 ( x1 , y1 ) linearna funkcija (pravac kroz
dvije tačke).
y  y0
P1 ( x)  y0  1 ( x  x0 )
x1  x0
y1  y0
A ako uzmemo oznake f  x0   y0 , f  x0 x1   , onda možemo pisati
x1  x0
4
P1 ( x )  f  x0   f  x0 , x1  ( x  x0 )
Uzmimo sada da je n=2. Polinom P2 , čiji graf treba prolaziti tačkama T0 , T1 , T2 ima oblik
P2 ( x)  f  x0   f  x0 , x1  ( x  x0 )   ( x  x0 )( x  x1 ). ………..(*)
Očigledno je P2 ( x0 )  y0 i P2 ( x1 )  y1. Parametar  treba odrediti tako da bude

P2 ( x2 )  y2 . Ako u (*) uvrstimo x  x2 dobivamo
y  y0
y2  y0  1 ( x2  x0 )   ( x2  x0 )( x2  x1 )
x1  x0
y2  y0 y1  y0 y2  y1 y1  y0
   
( x2  x0 )( x2  x1 ) ( x1  x0 )( x2  x1 ) ( x2  x1 )( x2  x0 ) ( x1  x0 )( x2  x0 )
Pa ako uvedemo oznake
y1  y0 y  y1 f  x1 , x2   f  x0 , x1 
f  x0 x1   , f  x1 , x2   2 , f  x0 , x1 , x2  
x1  x0 x2  x1 x2  x0
onda je očigledno   f  x0 , x1 , x2  , pa polinom P2 glasi
P2 ( x)  f  x0   f  x0 , x1  ( x  x0 )  f  x0 , x1 , x2  ( x  x0 )( x  x1 ).
Općenito za (n+1)-u tačku Ti ( xi , yi ) , i  0,1, , n dobivamo
Pn ( x)  f  x0   f  x0 , x1  ( x  x0 )    f  x0 , x1 , xn  ( x  x0 )( x  x1 )( x  xn 1 )
što je opći oblik prvog Newton-og interpolacionog polinoma, gdje brojeve
f  x1 , x2 , , xi   f  x0 , x1 , , xi 1 
f  x0 , x1 , , xi   , i  0,1, , n zovemo podijeljene
xi  x0
razlike.
Kada je funkcija f (x ) zadana parovima vrijednosti ( xi , yi ) , gdje je xi  x0  ih , yi  f ( xi )

i
h  korak interpolacije tj. h  x1  x0  x2  x1    xn  xn 1 . Tada u tom slučaju vrijedi:
k y
f  x0 , x1 , , xk   k 0 , k  0,1, , n
h k!
gdje je:  yi  yi 1  yi ,  , k yi  k 1 yi 1  k 1 yi , i  0,1, , n  1.
1
Pa prvi Newton-ov interpolacioni polinom možemo zapisati i u sljedećem obliku:

y 2 y 0 n y 0
Pn ( x)  y 0  0 ( x  x0 )  ( x  x 0 )( x  x1 )    ( x  x 0 )( x  x1 )  ( x  x n 1 )
1! h 2! h 2 n! h n
Uvedemo li oznaku
5
x  x0
q
h
polinom možemo zapisati i u obliku:
q (q  1) 2 q (q  1)(q  2)(q  n  1) n
Pn ( x)  f 0  qf 0   f0     f0
2! n!
Interpolacija prvim Newton-ovim polinomom se vrši kada se interpolacija vrši u okolini tačke
x  x0 . Ako je x  x0 kažemo da se vrši ekstrapolacija.
Ocjena pogreške
Teorem. Neka je f  Cna, b1 funkcija čije vrijednosti su poznate u ( n  1) tački

xi , i  0,1, , n ,
a  x0  x1    xn  b , yi  f ( xi ) , i  0,1, , n
i neka je Pn odgovarajući interpolacijski polinom. Tada za svaki x   a, b  postoji
   a, b  , tako da je
f ( n 1) ( )
f ( x)  Pn ( x )   ( x) ,  ( x)  ( x  x0 )( x  x1 ) ( x  xn ) .......(1)
( n  1)!
Dokaz Za x  xi tvrdnja je očigledna. Za x  xi , i  0,1, , n definirajmo pomoćnu

funkciju
g ( x )  f ( x )  Pn ( x )  k ( x) ..........(2)
gdje ćemo konstantu k odrediti tako da bude g ( x)  0 . Na taj način funkcija g imat će
barem ( n  2) nultačke. Prema Rolleovom teoremu funkcija g ´ ima barem ( n  1) nultačku,
funkcija g ˝ barem n nultačaka, ... , a funkcija g ( n 1) ima barem jednu nultačku    a, b  .
d n 1 P ( x)  0
Primjetite da je n . Osim toga, kako je  polinom ( n  1) -og reda s vodećim
dx n1
d n 1
koeficijentom 1, imamo n 1  ( x )  (n  1)! . Zato je 0  g ( n1) ( )  f ( n 1) ( )  k (n  1)!
d
( n 1)
f ( )
odakle slijedi k  . Na taj način smo odredili konstantu k tako da je g ( x)  0 .
(n  1)!
Zato iz (2) sljedi (1).
( n 1) M n 1
Ako sa M n 1  xmax
 a ,b 
f ( x) , onda iz (1) sljedi f ( x )  Pn ( x )   ( x) ,
(n  1)!
što znači da pogreška aproksimacije ovisi o ponašanju funkcije .
Prvi Newtonov interpolacioni polinom urađen u programskom jeziku C/C++
Sourse code za prvi Newtonov interpolacioni polinom izgleda ovako:
6
#include<iostream>
using namespace std;
void newton(double niz[],double xv[],double yv[],int n,int m,int p){

double y=0.0, mult=1.0;
int i, j;
for(i=0;i<n;i++)
for(j=n+1;j>i;j--)
yv[j]=((yv[j]-yv[j-1])/(xv[j]-xv[j-i-1]));
cout<<"\n\n...........Ispis polinoma..............\n\n\n";
cout<<"Trazeni polinom ima sljedeci oblik:\n\n";
cout<<" "<<"P(x)= "<<yv[0];
for(i=0;i<n-1;i++){
if(yv[i+1]==0); else if(yv[i+1]>0) cout<<"+"<<yv[i+1];
else if(yv[i+1]<0) cout<<yv[i+1];
int m=i;
for(int j=0;j<=m;j++){
if(xv[j]==0) cout<<"x";
else{
cout<<"(x";
if(xv[j]>0) cout<<"-"<<xv[j]<<")";
else cout<<"+"<<((-1)*(xv[j]))<<")";
}
}
}
cout<<"\n\n.....Vrijednost polinoma u zadanim tackama.....\n\n";
for(j=0;j<m;j++){
mult=1.0;
y=yv[0];
for(i=1;i<n;i++)
y+=yv[i]*(mult*=(niz[j]-xv[i-1]));
cout.precision( p );
cout<<" P("<<niz[j]<<")= "<< fixed << y << endl;
}
}
void main(){
double *xv,*yv;
int n, i,p;
cout<<"Unesite broj tacaka,\n"

<<"kroz koje zelite da polinom prode: ";
cin>>n;
cout<<"\n.....NAPOMENA: Unijeti x-koordinate svih tacaka!....\n\n";

xv=new double[n];
for(i=0;i<n;i++){
cout<<" Unesite x-koordinatu "<<i+1<<" tacke: ";
cin>>xv[i];
}
cout<<"\n.....NAPOMENA: Unijeti y-koordinate svih tacaka!....\n\n";

yv=new double [n];
for(i=0;i<n;i++){
cout<<" Unesite y-koordinatu "<<i+1<<" tacke: ";
cin>>yv[i];
7
}
double *niz;
int m,j;
cout<<"\n\nUnesite broj tacaka za koje "

<<"zelite izracunati vrijednost polinoma P(x): ";
cin>>m;
niz=new double [m];

cout<<"\n\n";
for(j=0;j<m;j++){
cout<<"Unesite "<<j+1
<<" vrijednost za koju zelite izracunati P(x): ";
cin>>niz[j];
}
cout<<"\nSa koliko decimala zelite rezultat: ";

cin>>p;
newton(niz,xv,yv,n,m,p);
delete xv, yv, niz;

}
Komentar koda
#include<iostream>
using namespace std;
Prvi znak # simbol, je signal pretprocesoru. Include je pretprocesorska instrukcija koja kaže :
« Pronađi tu datoteku i pročitaj je prije nego kreneš s prevođenjem programa. »
void main() je glavna funkcija. Počinje s otvorenom zagradom ({).U njoj se nalazi sljedeće:
double *xv,*yv;
int n, i,p;
Pretstavlja deklaraciju varijabli gdje su *xv, *yv pokazivači na podatke tipa double, a n, i, p
varijable tipa int. xv- u našem slučaju će biti niz u koji ćemo smjestiti x-koordinate svih
tačaka, a yv- niz u koji ćemo smjestiti njima odgovarajuće y-koordinate.
cout<<"Unesite broj tacaka,\n"

<<"kroz koje zelite da polinom prode: ";
cin>>n;
Cout ispisuje na ekran: «Unesite broj tačaka kroz koje želite da polinom prođe» .Tada
korisnik sa tastature unese broj tačaka kroz koje hoće da mu polinom prođe.Taj uneseni broj
se smješta u promjenjivu n.
cout<<"\n.....NAPOMENA: Unijeti x-koordinate svih tacaka!....\n\n";

xv=new double[n];
for(i=0;i<n;i++){
cout<<" Unesite x-koordinatu "<<i+1<<" tacke: ";
cin>>xv[i];
8
}
Na ekran se ispisuje napomena koja upozorava korisnika da treba unijeti samo x-koordinate
za sve tačke. xv=new double[n];-je alokacija dinamičke memorije na Heap-u. Dok for
petlja služi za unos x-koordinata.
Analogno zanačenje ima i
cout<<"\n.....NAPOMENA: Unijeti y-koordinate svih tacaka!....\n\n";

yv=new double [n];
for(i=0;i<n;i++){
cout<<" Unesite y-koordinatu "<<i+1<<" tacke: ";
cin>>yv[i];
}
s tim što služi za unos odgovarajućih y-koordinata.
double *niz;
int m,j;
cout<<"\n\nUnesite broj tacaka za koje "

<<"zelite izracunati vrijednost polinoma P(x): ";
cin>>m;
niz=new double [m];

cout<<"\n\n";
for(j=0;j<m;j++){
cout<<"Unesite "<<j+1<<
<<" vrijednost za koju zelite izracunati P(x): ";
cin>>niz[j];
}
Ovdje deklariramo pokazivač na promjenjivu niz tipa double i promjenjive m i j tipa int.
Pokazivač *niz nam je potreban da bi u njega pohranili vrijednosti za koje želimo da
izračunamo P(x). Na ekran nam se ispisuje sljedeća poruka: Unesite broj tačaka za koje želite
izračunati vrijednost polinoma P(x). To znači da korisnik treba da unese broj x-koordinata za
koje želi da izračuna y=f(x)  P(x). Nakon što unese broj tačaka i pritisne enter, tada će unijeti
x-koordinate, odgovarajući na upit koji će se pojaviti.
cout<<"\nSa koliko decimala zelite rezultat: ";
cin>>p;
Ova naredba će korisnika upitati sa koliko decimala poslije zareza želi da dobije vrijednosti
P(x) za unešeni x.
newton(niz,xv,yv,n,m,p);
Ova naredba prestavlja poziv funkcije newton, koja ima oblik:
void newton(double niz[],double xv[],double yv[],int n,int m,int p){

double y=0.0, mult;
int i, j;
for(i=0;i<n;i++)
for(j=n+1;j>i;j--)
9
cout<<" "<<"P(x)="<<yv[0];
for(i=0;i<n-1;i++){
int m=i;
else{
cout<<"(x";
if(xv[j]>0) cout<<"-"<<xv[j]<<")";
else cout<<"+"<<((-1)*(xv[j]))<<")";
}
}
}
for(j=0;j<m;j++){
mult=1.0;
y=yv[0];
for(i=1;i<n;i++)
}
}
Funkcija newton je tipa void, jer ne vraća nikakvu vrijednost. Njoj su proslijeđeni parametri:
double niz[]-je niz u koji su smještene x-koordinate za koje želimo dobiti P(x).
double xv[]-je niz koji sadrži x-koordinate unesenih tačaka.
double yv[]-je niz koji sadrži y-koordinate unesenih tačaka.
int n –broj tačaka koje su unijete.
int m –broj x-koordinata za koje se želi dobiti P(x).
int p –broj decimalni mjesta poslje zaraza.
Treba napomenuti da proslijeđeni parametri predstavljaju samo kopije stvarnih unesenih

podataka tj. funkcija će raditi samo sa njihovim kopijama.
double y=0.0, mult;

int i, j;
Deklaracija i incijalizacija promjenjive y koja će u daljem toku služiti za izračunavanje

vrijednosti P(x) za zadani x.
mult –promjenjiva tipa double, dok su i,j promjenjive tipa int.
for(i=0;i<n;i++)
for(j=n+1;j>i;j--)
Najvažniji dio, a služi za računanje podljeljenih razlika, s tim što se izračunate vrijednosti
spremaju u niz yv i to samo gornji dio tabele podljeljenih razlika.
cout<<" "<<"P(x)="<<yv[0];
10
for(i=0;i<n-1;i++){
int m=i;
else{
cout<<"(x";
if(xv[j]>0) cout<<"-"<<xv[j]<<")";
else cout<<"+"<<((-1)*(xv[j]))<<")";
}
}
}
Ovaj dio služi za ispis nađenog interpolacionog polinoma na ekran.
for(j=0;j<m;j++){
mult=1.0;
y=yv[0];
for(i=1;i<n;i++)
}
Ovaj dio računa vrijednost polinoma u zadanim x-koordinatama i ispisuje ga na ekran sa
zadanom preciznošću odnosno brojem decimalnih mjesta poslije zaraza.
Primjeri
Sada ćemo naš program isprobati na nekoliko primjera.Zadane zadatke ćemo rješiti pomoću
našeg koda u Microsoft Visual Studio i kopirati ih.
Primjer 1. Odrediti interpolacijski polinom za sljedeće tablično zadane funkcije

a).
x -3 0 2 4
y -28 8 52 224
b)
x -2 0 2 3 4
y 88 6 20 108 370
te izračunati njegovu vrijednost za x=10.
Rješenje:
a).
Unesite broj tacaka,

kroz koje zelite da polinom prode: 4
11
.....NAPOMENA: Unijeti x-koordinate svih tacaka!....
Unesite x-koordinatu 1 tacke: -3

Unesite x-koordinatu 2 tacke: 0
.....NAPOMENA: Unijeti y-koordinate svih tacaka!....
Unesite y-koordinatu 1 tacke: -28

Unesite y-koordinatu 2 tacke: 8
Unesite broj tacaka za koje zelite izracunati vrijednost polinoma P(x): 1
Unesite 1 vrijednost za koju zelite izracunati P(x): 10
Sa koliko decimala zelite rezultat: 0
...........Ispis polinoma..............
Trazeni polinom ima sljedeci oblik:
P(x)= -28+12(x+3)+2(x+3)x+2(x+3)x(x-2)
.....Vrijednost polinoma u zadanim tackama.....
P(10)= 2468
Press any key to continue . . .
b).
Unesite x-koordinatu 1 tacke: -2

12
...........Ispis polinoma..............
P(x)= 88-41(x+2)+12(x+2)x+3(x+2)x(x-2)+2(x+2)x(x-2)(x-3)
P(10)= 17356
Primjer 2. Za funkciju f(x) datu parovima (2,1), (4,5), (6,10), (8,18) naći približne vrijednosti
f(3) i f(1) koristeći se prvim Newton-ovim interpolacionim polinomom.
Rješenje:


13

...........Ispis polinoma..............
P(x)= 1+1(x-4)+0.375(x-4)(x-6)+0.0833333(x-4)(x-6)(x-8)
P(5)= 1.875
P(3)= -0.125
Primjer 3. Zadane su vrijednosti funkcije u sljedećim tačkama
x 0.2 0.4 0.6 0.8

y 4.5910 2.2182 1.4892 1.1642
Odredite interpolacijski polinom, čji graf će prolaziti ovim tačkama, te izračunajte

njegovu vrijednost u tačkama: 0.3 , 0.5 , 0.7 .
Rješenje:
Unesite x-koordinatu 1 tacke: 0.2

Unesite y-koordinatu 1 tacke: 4.5910
14
Unesite 1 vrijednost za koju zelite izracunati P(x): 0.3

...........Ispis polinoma..............
P(x)= 4.591-11.864(x-0.2)+20.5475(x-0.2)(x-0.4)-25.8292(x-0.2)(x-0.4)(x-0.6)
P(0.3)= 3.122
P(0.5)= 1.726
P(0.7)= 1.354
Primjer 4. Zadane su vrijednosti funkcije f ( x)  3 x 2   4 ln(  x) 2  1 u sljedećim tačkama
x 3.13 3.14 3.15 3.16

f(x) 30.29918 30.44653 30.66939 30.87478
Odrediti interpolacijski
polinom, čiji će graf prolaziti ovim tačkama, te izračunajte ngegovu vrijednost u tački
  3.1416 .
Rješenje:


15
...........Ispis polinoma..............
P(x)= 30.2992+14.735(x-3.13)+377.55(x-3.13)(x-3.14)-15496.7(x-3.13)(x-3.14)(x-3.15)
P(3.1416)= 30.47953
Literatura
[1] K. Subašić, Elementi numeričke matematike i linearno programiranje, Zenica, 2004.

[2] R. Scitovski, Numerička matematika, Osijek, 2004.
[3] Z. Drmač, M. Marušić, Sanja i Saša Singer, V. Hari, M. Rogina, Numerička analiza,
Zagreb, 2003.
[4] N. Ujević, Uvod u numeričku matematiku, Split, 2004.
16

Prvi Newton-Ov Interpolacioni Polinom

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Prvi Newton-Ov Interpolacioni Polinom

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UNIVERZITET U BIHAĆU

Prvi Newton-ov interpolacioni

Opći problem aproksimacije.........................................................................

Opći problem aproksimacije

Šta je problem aproksimacije? Ako su poznate neke informacije o funkciji f , definiranoj na

(a) Poznata je funkcija f (npr. analitički), ali je njena forma prekomplicirana

Oblike aproksimacijskih funkcija možemo (grubo) podijeliti na:

Aproksimacijske funkcije biraju se tako da “najbolje” zadovolje uvjete koji se postavljaju na

Interpolacija je zahtjev da se vrijednosti funkcija f i  podudaraju na nekom konačnom

Interpolacija funkcije polinomima

Teorem. Neka je funkcija f zadata u n  1 čvorova ( x k , f k ) , k  0,1,..., n .Tada postoji

a0 x0n  a1 x0n 1    a n1 x0  a n  f 0

odnosno u matričnom obliku

Newtonov interpolacioni polinom

Pretpostavimo da su zadane vrijednosti y k  f ( x k ) k  0,1,..., n neprekidne funkcije

Prijeđimo na izračunavanje koeficijenata ai i  0,1, , n .Ako je n=1, onda je interpolacijski

Očigledno je P2 ( x0 )  y0 i P2 ( x1 )  y1. Parametar  treba odrediti tako da bude

Pa ako uvedemo oznake

onda je očigledno   f  x0 , x1 , x2  , pa polinom P2 glasi

Općenito za (n+1)-u tačku Ti ( xi , yi ) , i  0,1, , n dobivamo

što je opći oblik prvog Newton-og interpolacionog polinoma, gdje brojeve

Kada je funkcija f (x ) zadana parovima vrijednosti ( xi , yi ) , gdje je xi  x0  ih , yi  f ( xi )

Pa prvi Newton-ov interpolacioni polinom možemo zapisati i u sljedećem obliku:

Teorem. Neka je f  Cna, b1 funkcija čije vrijednosti su poznate u ( n  1) tački

Dokaz Za x  xi tvrdnja je očigledna. Za x  xi , i  0,1, , n definirajmo pomoćnu

Prvi Newtonov interpolacioni polinom urađen u programskom jeziku C/C++

Sourse code za prvi Newtonov interpolacioni polinom izgleda ovako:

void newton(double niz[],double xv[],double yv[],int n,int m,int p){

cout<<"Unesite broj tacaka,\n"

cout<<"\n.....NAPOMENA: Unijeti x-koordinate svih tacaka!....\n\n";

cout<<"\n.....NAPOMENA: Unijeti y-koordinate svih tacaka!....\n\n";

cout<<"\n\nUnesite broj tacaka za koje "

niz=new double [m];

cout<<"\nSa koliko decimala zelite rezultat: ";

delete xv, yv, niz;

cout<<"Unesite broj tacaka,\n"

cout<<"\n.....NAPOMENA: Unijeti x-koordinate svih tacaka!....\n\n";

Analogno zanačenje ima i

cout<<"\n.....NAPOMENA: Unijeti y-koordinate svih tacaka!....\n\n";

s tim što služi za unos odgovarajućih y-koordinata.

cout<<"\n\nUnesite broj tacaka za koje "

niz=new double [m];

Ova naredba prestavlja poziv funkcije newton, koja ima oblik:

void newton(double niz[],double xv[],double yv[],int n,int m,int p){

Treba napomenuti da proslijeđeni parametri predstavljaju samo kopije stvarnih unesenih

double y=0.0, mult;

Deklaracija i incijalizacija promjenjive y koja će u daljem toku služiti za izračunavanje

cout<<"\n\n.....Vrijednost polinoma u zadanim tackama.....\n\n";

Primjer 1. Odrediti interpolacijski polinom za sljedeće tablično zadane funkcije

Unesite broj tacaka,

Unesite x-koordinatu 1 tacke: -3

.....NAPOMENA: Unijeti y-koordinate svih tacaka!....

Unesite y-koordinatu 1 tacke: -28

Unesite broj tacaka za koje zelite izracunati vrijednost polinoma P(x): 1

Unesite 1 vrijednost za koju zelite izracunati P(x): 10

Sa koliko decimala zelite rezultat: 0

Trazeni polinom ima sljedeci oblik:

.....Vrijednost polinoma u zadanim tackama.....

.....NAPOMENA: Unijeti x-koordinate svih tacaka!....

Unesite x-koordinatu 1 tacke: -2

.....NAPOMENA: Unijeti y-koordinate svih tacaka!....

Unesite y-koordinatu 1 tacke: 88

Unesite broj tacaka za koje zelite izracunati vrijednost polinoma P(x): 1