Friedrich Schiller O ESTETSKOM ODGOJU COVJEKA UNIZU PISAMA Serkoga preven aba Toranac7 Prvo pismo ‘Dopustit éete mi, dakle, da vam u nizu pisama iznesem rezul- tatesvojh istrazivanjao lijepome i o umjetnosti.Zi ‘yo osjeéam teZinu, ali i dra iéast tog pothvata. Govorit éu 6 predmetu koji je w neposrednoj vezi s onim najboljim dlijelom nase srece i nasega blazenstva, i koji nije u tako da- Iekoj vezis moralnom plemenitoscu ludske prirode. Iznijet Intuition opekulativa aon: opabanjejaparakces into 2orno shvaéanje stvarmosti a rzlikuod diskurzimespornaie. (Opi) * 37 sexo rgun igita polia,éuvajuéiim granice jubomorno is nepoyjerenjem, a éovjek es djelokrugom, na kojeg ograni- Eujesvoju djelotvornost, samom sebi nametnuo gospodara koji nerijetko izvrbava stvaritako Sto potiskuje ostale daro- ‘itosti, Dok na jednoj strani prekomjerna i rastrosna uobra- zilja pustosi s mukom prokiijale nasade razuma, na drugoj strani duh apstrakeije nemilice troSi vatru na kojoj se srce {malo ogriati, a masta rasplamsati. ‘no naruiavnj koe su utara ove zapdee tumjetnost i uéenost, upotpunio je nov duh vladavine i uei- rio ga opéenitim. Nije se, dakako, moglo otekivati da bi jednostavna organizacija prvih republika bila u stanju pre- ivjeti priprostost i prostodusnost prvih obicaja i odnosa, no umjesto da se udigne do jedinog vikeg organickog ivo ‘onase spustila do prostijei grublje mehanike.Ona polipska priroda’ grékih driava, gdje je svaka individua wiivala uw rnezavisnom divotu,a mogla je postaticjlinom kada je pri- tisla nuda, ustupa sad mjesto umjetnome mehanizma, u kome se iz pridodavanja i medusobnog krpanja mnogib i ‘mnogih, ali beZivotnih dijelova, u gelini gradi mehanicki Zivot, Sada su se jedno od drugoga otrgnuli dréava i Crkva, zakon i obiéaj;usitakjeodvojen od rada, sredstvo od svrhe, nnapor od nagradivanja. Veéno prikovan samo za jedan za- seban i malen komadic celine, Goyjek i sebe sama izgraduje tek kao ulomaki fragment, i buduci da mu jekonstantno u ‘uhu samo ona jednolik-zvuk kotaca kojeg wokolotjera, on nikada ne razvija harmoniju svog bia pa umjesto da usvo- jj prirodi izrazt istakne Ijudskost i Zovjestvo, on postaje Ppt pri potion palpate lice ere38 (estsan oocon commas Wz rss tekstikom prilikom svi poslova,svoga znanja i umijeé) Ali Zak i ono skrto djelomigno uéedée, koje pojedinacne Aljelove jo veze a celina, ne ovis oformama, koje se poka- ‘uj kao samodielatne (jer kako bse njhovo)slobodi isa- ‘mostalnosti smi povjrititako artifiijelan i prikriven me- hanizam®), vecim se ono sa stnigavom toenosu propisuje kroz obrazac, kojim senjhovo slobodno uvidanje drei sape- tim i zauzdanim. Tu mrtva slova zastupaju iv razum, a amet, koja se tako izxjedbala i izyjestila, vodi pouzdanije nego stvaralacki duh i osjecy % __Akoopéi ustrojuredovnost uspostavja kao mjerio éo- veka, ako kod jednoga od svojih gradana Stu samo memo- rij, kod crugog "tabelarnu’” pamet,akod trecegjedino me- hhanigku okretnos, ako ovde,avnodutan prema karakter Uustrajava samo na znanjima, a tamo opet na duhu poretka izakonskom ponaanju i viadanju kojeje nastrani najveéeg Pomraéenja razuma (iako w isto vrjeme hoée ove zasebne ‘iedtinedotjerat do intenzitetasrazmjerno kojem oslobada subjekt od ekstenzivnosti),smije li nas onda Edit to se * ostale sposobnost naravi i Cudizapustaju eda bise sav nad. zor i sva briga posvetli samo onima koje taj opéi ustroj Stuje imagraduje? Mi, doduse, namo kako stvaralacki duh ‘rane svoga posla ne postavia i kao granice svojedjelat- nostino osrednjitalenttrosu postu, koji ga je dopao,ctay Sturi bir svoje snage, pa tako tu vige nije dovoljna samo nneka priprostaglava edabi, i usprkossvome zvanju,zadala jo neito povrh il neki ostataka svoj sklonostik neéemu, No kad snage nadilazezadatke il kad se vila duhovna potce- bau Zovjeka stvaralackog duha pojavi kao suparnik jed+ 39 Seo 40 nostavmgjshuZbikoju on obavlja, rijetko se za to kod drdave pronade kakvo postovanje ili akav potica. Zar je dréava tako Ijubomorna na vastitu svojinu svojih slugu da ce se lakse (tho joj moze reéi da u tom ima krivo?) odtueiti na to dasvog éovjeka dijelis Venerom Kiterskom negos Vene- rom Uranijom? 1 tako se postupno zatire pojedinaéan konkretan Zivot kako bi apstrakt cjeline mogao produdivati svoje prazno postojanje, pa dréava svojim gradanima vjetno ostajetuda, jerjenyihov osjeéajnigdje ne mote pronaci. Primorana pos- redstyom klasifikacije olakSati seb Sto se tie raznolikost svojih gradana, ine suotavajuci ses Goyjestvom nikako dru- ‘gai negoli kroz reprezentacije iz druge ruke, vladajuci ga dio naposljetku sasvim gubi iz vida brkajuci ga s pukom tvorevinom kojue skrpio razum;tako onaj kojimese viada i ne mote drugaéije nego ramnodusno doéekivati zakone kkojsu tako malo upuéeni njemu samome. Kad mu konaéno dojadi odréavati stegu tamo gdje mu driava toliko malo claksava i pripomaze, pozitivno se drustvo (kako je to vee ‘odavna sudbina veéine europskih dréava) raspada u moral- no prirodno stanje® wkome jjavna moé samo jedna tran ka vi8¢,koju mri pronosi onaj kojije ustrojava kao nu- nu i potrebnu, a koju eijeni samo ona koji moze i ber ne. » Venera Kiterka / Venera Urania boica Calne Hjubavi i bodica Aduhoyne ubav. (Op. prev) Morano priodno stan: osjesj 2a moral oj jo8 ne poznaje nikal morale rakoneikojsijed vaste interese, Ov je otakitika Tempentur: ove u sms ideale mjsavine, uzajamnog die- Jovanja. (Op. prev)44 Proslom i dolazeéem razdobl ako bi obrazovanjeliudske Prine rskivaloovakw ta? Bil smo kmetvioyje- anstva i nekolikostoleca za njega obavlali ropski posa dak nij osaacen} rina ts samtne age oe poaloznst~asve kako binaredn art moo tavort Uublazenoj dokolicisvog moralnog zdravlja siritislobodne imladice svoga éovjestval iil No moe li éovjckovo odredenje biti da sebe samoga ‘anemari poradi kakve svthe? I, treba linam priroda svojim svrhama otimatipotpunost koju nam opet razum propisu- Jesvojim? Dakle,nikako ne mote biti tocno da obrazovanje ‘Pojedinaénih snaga iziskuje rtvovanje njihove svekolikostis . liste lizakon prirode tome joss tolikom silinom, tada je slonas da tu svekolikost u nasoj prirodi, kojuje umjetnost” ‘azorila, opet uspostavimo putem jedne vise umjetnost. SeDMo Pismo “Mora li se ovakvo djelovanje moidla ogekivati od drdave? Tonije moguce, jeje dréava, kako je sada uredena, uzrokom laa. dréava kav je razum sebizadao w ieji morala bi se Ponajprije sama zasnivati na tome, pa tek zatim biti kadra Zasnovati bole ZoyjeéanstvoLtako su me dosadasnya raz- ‘iijanja ponowno dovela do one tocke od koje su mene vrijeme udaljavala. Sadasnje razdobje, daleko od toga da ‘nam pokae spomenuti oblikoyjetanstva koji smo spornali Unjetnost na ovome mist ~ kul od prizode. (Op. ur) razuma koja se otudila 45 kao neophodan uyjet za moralno poboljianje drive, pruza ‘nam na wid, Stovige, upravo ono suprotno. Ako su, dale, nagea Sto sam ih postavio toéna i ako iskustvo poturduje moj sliku danaénjice tada svaki pokusaj ovakve drZavne promjene treba driatinepravovremenim,asvaku nada te ‘meljenu na tome varlivom, svedok se razdvajanje wunutar- nnjem coyjeka opet ne ukine,a njegova se priroda ne razvije 4o upotpunjenosti dovoljne da sama bude umjetnicom,te ‘da poltikoj tvorevinirazuma zajaméipodastre svojuist- nui bilinost. Priroda nam u svom materijalnome i telsnome stva- ranju naznacuje put kojime se treba krenuti iu moralnome stvaranju, Tek nakon tose stiala borba elementarnih snaga ‘uniim ustrojstvima, priroda se uzdze kplemenitojizgrad- nijipsihikoga éavjeka,U etiskome éovjeku najprijesemora smirit sukob elemenata, konflikt slijepih nagona, te prije nego Sto se smije popustitiraznolikost, u njemu vise ne smije biti oftrog sueljavanja. S druge se pak strane mora ‘ajaméiti samostalnost karaktera,a pokornost tudim des- ppotskim oblicima mora dati mesta poprillénoj lobo prije nego Sto se raznolikost u njemu smije podvrei jedinstwu ideala. Ondje gdje pritodan éovjek bez ikakvih ograniéenja bezakono zlorabi svoju samovolju, jos mu se ne smije poka- zativlastitasloboda; ondje gdje umjetanéovjeksvojuslobo- du jos tako malo rab, ne smije mu se oduzimati slobocina volja, Dar liberalnih naéela predstavjat ée izdaju cline “xiruiilise sos previeuéom snagom, pa vec odie snazno} prirodi poSalje pojaéanje;zakon uskladivanja predstavljat Ge tiraniju prema pojedincu spoji lise s vee postojecom slaboscu ifizikim ogranigenjem, er cena taj nacin ugasiti i posjedaju tinjajueuiskru samotvornostii vlastitst.Karakter vremena mora se, lake najprije ii iz du- bokog ponizenja u koje se srozao, jedne se strane oslobo- alti slijepog naslia prirode, a s druge se vratitinjezinom jedinstvu, istin i obiliu; za tu zadacu nije dovolino jedno stoljete. Medutim, rado priznajem, poneki pokusaj mode i Uuspjeti uw pojedinatnome, no time se kod cline nista ne pobolava,a proturjegjeu vladanju stalno Ge odnosit pre- vagu nad jedinstvom maksima. U drugim ce se dijelovima swijeta Stovati ludskost u cenea, dok ce je se u Europi u ‘misliocaizvrgavatisramoti. Stara ¢e se naela zadréati, no pPreodjevena u odjecu stoljecaaflozofiia ce svojeime waj- Init tlagenju koje je zapravo Crkva odobrila. U strahu od slobode koja seu svojim prvim pokusajima uvijek navijsta kao neprjatejica, na jednoj ce se strani stjatiu zagrjaj komotnoga kmetstva, a na drugoj, gdje pedanterijsko tu- torstvo dovodi do beznadnosti, pobjecicese udivju nespu- tanost prirodnoga polodaja. Uzurpacija ée se pozivati na slabost liudske prirode, pobuna i buntovnistvo na dosto- janstvo iste, sve dok konagno velika gospodarica svi Ijud- skih stvar, slijepa sila, ne stane izmnedu, te tobodnii sukob Principa ne rijei kao i svaku obignu borbu Sakama. Osmo pismo Dalidase, prema tome; filozofija, obeshrabrena iber nade, Povuce s tog podruéja? Umjesto da se vladavina form Drosiriusvakom drugom smjeru,moralisetonajzagajnije __ Viadana form obikovanjetvarnos prema ikjudivo aco nalnim nagelima. (Op. pre) a Oo m0 : jut Hoe li od svih dobara® prepustti bezobliénom slugaju eonfikt sljepih sila potrajatizanavieke upoitickom svijetu iar zakon koji zdruuje i potie prkljucenja nikada nese ‘cnijet pobjedu nad neprijatelski raspolozenim samoljub~ jem? Pen Nita manje od togat Razum sm, dod nikada se neposredno ne¢e okusat u borbis tom surovom modi koja odolijeva njegovom orutju, te se, jednako kao i Saturnov sin? Iai, nipostonece,djelujucisim, spustitina turob~ no prizoriste. Aliiz samoga stedista sukobljenih on odabire ‘nog najboljeg, oprema ga bozanskim orusjem kao Zeus svoga unuka i njegovom pobjednickom snagom postize esudno resenje. : pronadei postavizakon;izvrsavati ga moraju odvazna volja i tivo cuvstvo. Ako jeistina ta koja u borbisasnagama treba pobijedit, tad ona najprije mora sama postatisna.g0m, tekao svog opunomocenika u carstvu pojavnost,u carstva ogevidnog asl odredeni 1a. on magn sje dine pohretadke snag uosesnom set. Ako azumdo sada svoju pobjednicku snagu i nije doksizao bas u velikoj jeri, tad on zato,a ne znajuei kako je otkriti, nije ni kei veé je to stvarstca, koje se prema njemu zatvorilo, inagona, efi nie djelovao njemu u prilog. “Fi ellen se ds taker deco ne ar gabe oaiedt(On) ocr 22 ijn) nl ena Tee aie cntiponsr pemerasiis esate epee ome jada 3)(0p Bo) Ane (Ope)