OD KAROLINSKOGA DUZNOSNIKA DO HRVATSKOGA VLADARA Hrvati i karolin3ko carstvo u prvoj polovici [X. stoljeca Mladen ANCIC UDK 949.75:944 (IX. st.) Zavod za povijesne znanosti Izvorni znanstveni élanak HAZU u Zadru Primljeno: 28. VIIT. 1997, Na temelju suvremenih franazkih vrela j uz oslonac na revultate arheoloskih istrazivanja, autor po~ kugava uspostaviti okvire politickih gibanja prve polovice IX. st. u kojima izrasta hrvatska km Utek- stu se brani nova lekeija jednoga ulomka teksta Annales regnt Francorum koji se odnosi na hrvatskoga kneza i franatkog vazala Boru. Iz te nove lekeije autor dalje izvodi sliku prvih faza razvoja knezevine, smnatrajuéi kako knez Bora koristi sukobe oko ustanka svoga susjeda Ljudevita, kneza donjopanonske kne2evine, kako bi prosirio podrugje pod svojom vlaSéu. Uz. osvrt na tipologiju i znacajke drustava koja iz rastaju na limesu karolinskoga carstva, dali razvoj i nutamje integrativne procese hrvatske kneZevine autor smjesta upravo u taj kontekst Razdoblje franaékoga vrhovnistva. odnosno stvaranja temelja hrvatske ranos- rednjoyjekovne dréave u prvoj polovici IX. st.. predstavlja i danas, nakon vise od jednoga stoljeéa intenzivnoga istrazivanja, podrudje od osobita znanstvenoga interesa. Taj je in- teres motiviran dvojakim razlozima, kako onima unutarnjim (narav vrela) tako i onim vanjskim (znaéenje zbivanja). $ jedne strane, naime, danasnji histori¢ar tek za ovo doba ima na raspolaganju prvorazredna vrela. suvremena zbivanjima 0 kojima je u njima rijet. Dakle. za razliku od vecine drugih vrela na Kojima se temelji poznavanje najranije hrvat- ske povijesti, nije rijeé o tekstovima koji su plod naknadne rekonstrukeije i racionalizacije autora vremenski udaljenih od predmeta o kojemu piu. Ta vrela - a uglavnom se radi 0 franatkim pripoyjednim djelima, i to ponajprije onima koja se pripisuju Einhardu.' bi- ografu cara Karla Velikog. a potom i autobiografskom djelu suvremenoga teologa © Binhardu i njegovim djelima ukratko Lovorka CORALIC. Einhard i “Zivot Karla Velikog” u: Einhard! Zivot Karla Velikog, Zagreb 1992, 28 id aOd karolinskoga duzmosnika do hrvatskoga vladara, Rad. Zavoda povij. znan, HAZU Zadra, sv. 40/1998, str. 27 ~ 41 Gotschalka” - doduSe nisu nastala u samoj Hrvatskoj. Cini se. ipak, nedvojbenim kako su, ako ve¢ i nisu nastala na podrugju o kojemu govore, jednim svojim dobrim dijelom izravna reprodukcija ili interpretacija obavijesti koje su potekle iz hrvatskih redova.’ § druge je. pak. strane prva polovica IX. st. formativno razdoblje od krucijalne vaznosti za razvoj hrvatskoga dru’tva. Polustoljetna hrvatska participacija u razvoju karolinskoga sustava jasno je opredijelila mjesto hrvatskoga drustva u razvoju uljudbenih sustava i definirala polazne pozicije ukupnoga razvoja u kasnijim stoljecima, Dakako, nakon cijeloga stoljeéa istrazivanja, hrvatska se povijest ovoga doba ne doima vise kao tabula rasa, Danas je 0 njoj moguée govoriti samo u smislu reinterpretacije poznatih Ginjenica, odnosno pokugaja reinterpretacije samih vrela. kako bi se na taj nacin eventualno doslo do novih éinjenica i drugaéijega razumijevanja odredenih zbivanja.’ Pri tomu u najnovije doba cijeli taj posao izgleda iluzorno i zapoéinjati izvan onih okvira koje je u svojim filoloskim istrazivanjima i cijelom nizu radova postavio R. Katitié. Njegova izvodenja o temeljnim kategorijama druStvenog Zivota, koji on inate zgodno oznatava pridjevom “gentilni”.* jo8 ée zadugo tvoriti okvir razumijevanju unutarnjih prilika i funk- cioniranja institucija koje se mogu smatrati naslijedem zajedni¢koga blaga slavenskog sloja hrvatske povijesti. No, ovom bih prigodom pozornost usmijerio na problem koji izvire iz interpretacije Jednoga stavka u tekstu Franaékih anala, a o Cemu u velikoj mjeri ovisi razumijevanje od- nosa izmedu franatkih vlasti i prvih poznatih hrvatskih vladara. Iz tumaéenja toga stavka, zapravo, najizravnije izviru problemi u svezi sa sazrijevanjem prvih oblika drZavne or- ganizacije u Hrvata i teritorija na kojem se ona prostirala. Tekst o kojemu je rijet govori 0 boravku poklisara razligitih gentilnih vladavina na dvoru cara Ludovika PoboZnog, u zimu 818, Naime. tekst se Anala, nakon sto je naznaéen boravak i posao koji su obavili poklisari beneventanskoga vojvode, nastavlja_ nabrajanjem ostalih poklisara, sto u lekciji njematkoga priredivata izgleda ovako: “Erant ibi et aliarum nationum legati, Abodritorum videlicet ac Bornae, ducis Guduscanorum, et Timocianorum, qui nuper a Bulgarorum societate desciver- ant et ad nostros fines se contulerant”.® U najnovije doba Gotschalkov boravak u Hrvatskoj Komentira, s pregledom starije literature, Zeljko RAPANIC. Solinska epizoda europske povijesti, Starohrvatski Solin (Vjesnik ca history i arheologyju dalmatinsku, 85/1992) Za narav i natin postanka franackih viadarskih anala (Annales regnt Francorum) usp. Rosamond MCKITTERICK, The Frankish Kingdoms under the Carolingians. Longman, London and New York. 1993. 4 i 4 * Usp. primjerice Neven BUDAK, Prva stoljeéa Hrvatske. Zagreb 1994, 17-20, 102-104; Ivo GOLDSTEIN, Hrvatskt Rami Srednpi Vijek, Zagreb 1995, 167-171 Tako u Radoslav KATICIC. Uz poetke hrvatskih poéetaka, Split 1993. 174 i d.-Starohrvatska prosyjeta, ser. Il, 20/1990 (Split 1992). U tekstovima prevedenim s njemaékog i uvritenim u isto djelo nalazi se nesto uobiéa- jeniji pridjev “rodovski” (KATICIC, 0.2. 39 id), * Ovakvu lekeiju donosi F, KURZE, Annales regnt Francorun, Seriptores rerum germanicarum 1m nsum scholarwm, Il, Hannoverae 1895, 149, a od njega preuzima Frane KOS, (radivo 2a =godovino Slovencew v sredryem vekn. 11. Ljubljana 1906. 48. 28M. Angié, Od karolinikoga duzmosnika do hrvatskoga viadara, Rad, Zavoda povij.znan, HAZU Zadru, sv. 40/1998, str. 27 — 41 Problemi s éitanjem ovoga stavka javili su se jako rano, praktitki jo8 kod samih suvre- menika, pa je anonimni pisac djela “Vita Hludowici imperatoris”, koristeci se Analima pri tomu dao svoju lekciju ovoga ulomka, On je, ispuStajuci njegovo ime, dix-a Boru valjda smatrao viadarem svih gentilnih viadavina koje se tu nabrajaju i slijede iza njegova imena, Sto je rezultiralo sljedecim tekstom: “Praeterea aliarum aderant missi nationum, Abodritorum videlicet et Godus- canorum et Timotianorum, qui Bulgarum sotietate relicta, nostris se nuper sotiaverunt,”” Da nesto s Gitanjem ovoga ulomka kod njemackih priredivata nije posve u redu uotio je potkraj progloga stoljeéa F. Ratki i predlozio da se iza rijeti Guduscanorum stavi zare7. éime bi se Bornu oznatilo samo kao dux-a Guduscana/Gaéana, i dobila sljedeca lekcija: “Brant ibi et aliarum nationum legati, Abodritorum videlicet ac Bornae ducis Guduscanorum, et Timocianorum, qui nuper a Bulgarorum societate desciver- ant et ad nostros fines se contulerant”.® Kako se, medutim, u daljemu tekstu Anala Bornino ime pojavijuje u jo8 nekoliko navrata, ali uvijek s drugadijim titulama (pod god. 819. kao “dux Dalmaciae”, pod god. $20, bez titule i konatno pod god. 821. kao “dux Dalmaciae atque Liburniae”), pocetni problem nije bio rijeSen ni ovakvom lekcijom. Sukladno, naime, Citanju koje je predlozio Ratki i koje je do danas opéeprihvaceno, moglo bi se Zakljuciti da je Borna prvotno bio dex-om gentilne vladavine Guduscanorum/Gatana, te da je zahvaljujuéi zaslugama steéenim u borbama protivu Ljudevita naknadno dobio dalmatinski ducatus. kako je jos dayno pojasnjavao Drinov a dijclom prihvaéao u novije doba i Suic. ° Drugi su povjesniéari pokuSali naci obja8njenja u tomu da je Borna izmedu ostaloga vladao i nad Gacanima, te da su njihovi plemenski poklisari na franaékom dvoru naprosto poistoyjeceni s knezevim, odnosno da se Borna naziva dux-om Gatana “stoga sto se njegova kneZevska vlast proteze i na tu Zupaniju te je on i njezin viadar”. U novije vrijeme raStlanjujuci informacije iz ‘Anala, i nakon Sto je ukratko prikazao razlitita misljenja, Katiti¢ je ovu prividnu zbrku oko Borninih titula pokugao razrijeSiti tvrdnjom kako je navod pod god. 820. (dux Dalma- ciae) zapravo “samo skracen umjesto potpunog i pravog dux Dalmaciae atque Liburniae™. dok je vladanje nad Gatanima stvarno jedino koje “Borninoj viadavini daje gentilnu legi- timaciju”.'° U nastavku ovoga razlaganja, medutim, upada Katicié u nepremostive teskoce, pa tako prvo tvrdi da je “pravi naslov Bornin bio dux Sclavorum Dalmatinorum atque Libur- norum”, da bi nesto dalje zakljuéio “Borna kao dux Guduscanorum samo je jedan od hrvatskih knezova”. Na kraju, Katiéié se ipak mora vratiti prvotnoj ideji Drinova (“Borna Franjo RACKL, Documenta historiae chroaticae periodsim antiquam ittustrantia, Zagseb 1877. 320. ® RACKI, oc. 320. Za stanovi8te Drinova usp. KATICIC, o.c. 45. bilj. Instituta JAZU u Zadru, 2/1955, 293-4, nije tako ekspli slitan onorau Sto ga je postavio Drinov. © KATICIC, a. 175. Mate SUIC, Granice Libumije kroz stoljesa, Radovi itan, ali se iz njegova izlagania moze izvuci zakljutak 29M. Ancig, Od karolinskoga duznosnika do hrvatskoga viadara, Rad, Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 40/1998, str. 27 — 41 dux Guduscanorum ... kao jedan od duces Croatorum ili Sclavorum Daimatinorum ... vi- nuo se do viadarskog polozaja nad citavim hrvatski sklopom gentilne viasti, sebi po- dredio druge duces ... Taj polozaj je Borna najlakse mogao dobiti uz podréku Franaka za dobre i vjerne usluge, uredujuéi za njih njihovu Dalmaciju”). koju je inaée odbio s obrazlozenjem kako vrela ne daju dovoljno materijala za takvu konstrukciju.'' Konaéno. na zanimljiv, iako ne posve nov naéin, tretira razliéitosti Borninih titula I. Goldstein. koji uopce ne smatra vaZnim upozoriti na to, veé ih jednostavno redom navodi a potom zakljucuje, bez podrobnijega objasnjenja: “Cini se da je srediste prostora kojim je (Borna) vladao bilo u Lici, a da se tek po Borninoj smrti, dakle do vladavine Mislava i Trpimira, hrvatski viadar preselio u neposredno zalede dalmatinskih gradova.”’? Cini se, nakon svega, kako bi nova lekcija ovoga ulomka pomogla u rastiscavanju veGine sporova glede Borninih titula, te time otvorila put i za bolje razumijevanje ukup- noga konteksta hrvatsko-franaékih odnosa i hrvatske povijesti prve polovice IX. st. uopée Ta bi nova Iekcija trebala glasiti: “Erant ibi et aliarum nationum legati, Abodritorum videlicet ac Bornae ducis, Guduscanorum et Timocianorum, qui nuper a Bulgarorum societate desciver- ant et ad nostros fines se contulerant” Kako se dade vidjeti, po toj bi novoj lekciji ovoga ulomka franackih Anala tu navedena Bornina titula dux-a ostala nedefinirana glede teritorijalnoga, odnosno gentilnoga sadrZaja. Zapravo, Bornina bi se vladavina time stavijala u isti red s vladavinama Abo- drita, Gaéana i Timoéana, te bi se teritorijalni ili gentilni sadrZaj te titule definirao tek u naknadngj retrospekciji, uz priziv na ono sto sc o toj viadavini dade razabrati iz daljega teksta istoga vrela. U prilog ovako predlozenoj lekciji navedenog mjesta iz Anala govori nekoliko styari. Prije svega, prihvati li se stay, Kojega zastupa i sam Katitié, kako je tekst Anala nastajao susljednim zapisivanjem zbivanja a ne kao naknadno sastavijeni cjeloviti tekst “za dulje razdoblje”.'° onda se razlikama kod navodenja titula u daljem tekstu mora pok- loniti puna pozornost. $ druge strane, medutim, valja voditi raéuna i o tomu da nisu svi dogadaji zapisivani odmah, veé tek u naknadnoj retrospekciji (ali ne nakon “duljeg razdo- blja” - koristeci se Katiti¢evom terminologijom), kada bi im dalji tijek gibanja dao poseb- no znaéenje. Upravo u takvu kontekstu valja promatrati éinjenicu da je pisac Anala pod godinom 818. naSao potrebnim opisati dolazak naprijed navedenih poklisara na Ludovikov dyor. Naime, taj. inaée posve uobiéajeni dolazak poklisara na carski dvor, dobio je na ISTO, 175-6. "GOLDSTEIN, 0.c, 167. Na slidan naéin Bornine titule tretira i KOS, 0.¢. 48, bilj. 1 (“Boma je bil vojvoda dal- ‘matinski in liburnijski, Zval se je tudi vojvoda Guduskanov"), KATICIC, o.c. 171. Vidi takodjer ovdje bil. 3.M, Antié, Od karolinskoga duznosnika do hrvatskoga viadara, Rad. Zavoda povij. zn, HAZU Zadru, sv. 40/1998, str. 27-41. znaéenju tek izbijanjem Ljudevitova ustanka iduée godine, buduci da je praktiéno ustanak bio najavijen Ljudevitovim istupom.'* Kako je u zbivanjima oko ustanka Borna igrao vrlo istaknutu ulogu, to nije tesko objasniti kako se i za3to moglo dogoditi da njegovo ime prvi put u Analima bude zapisano samo s titulom bez blizega odredenja. Uostalom, Bornina se titula jasno precizira (Borna vero, dux Dalmacie) vee u nastavku teksta, koji se opet od- nosi na dogadaje u svezi s ustankom i koji se organski nastavlja na unesak pod godinom 818., te se Eak moze smatrati kako je, zapravo, i nastao kao gjelina nakon okonéanja prve faze gu8enja Ljudevitova ustanka Uz to valja pripomenuti kako je autor Anala bio izvanredno dobro obavijesten 0 prilikama koje su viadale na podrugju Bornine vladavine i u neposrednom susjedstvu, a sve to opet u svezi s Ljudevitovim ustankom. Ta se obavije8tenost zrcali prije svega u prili¢no detaljnom prikazu pobune i pokoravanja Guduscana/Gatana, odnosno natinu na koji se Borna izvukao iz krizne situacije nastale kada su Gaéani napustili bojno polje. Nadalje to potvrduju i detalji o Ljudevitovu pohodu u Dalmaciju, s brojem ubijenih nepri- jatelja i zarobljenih kobila te, konaéno, prikaz nagina na koji se do8lo do Bornina nasljed- nika. Tako se dobra obavijestenost moze objasniti samo Zivom komunikacijom izmedu Borne i njegova nasljednika s jedne, te dvora cara Ludovika s druge strane. ili jo8 pre- ciznije stalnim izyje&¢ima Sto su na carski dvor stizala iz Bornine “zemlje”. Ovakay zakljuéak jasno potvrduje navod iz Anala po kojemu je 820, Bora prvo preko poklisara a potom i osobno sudjelovao u planiranju daljih akcija protivu Ljudevita.'° Konaéno, valja na kraju dometnuti kako predlozena lekcija Gini posve transparentnim i slijed zbivanja, na podrugju koje nas ovdje zanima, u prvim desetljecima IX. st. Prije no Sto se, medutim, upustim u ra8lambu tih zbivanja, valja dometnuti jo8 i upozorenje glede natina na koji se franaéka vrela IX. st. koriste zemljopisnim pojmovima, kako onima kasne antike tako i onima koja ée se i nadalje rabiti u razvijenom srednjem vijeku. Naime, Katiéié je nedavno posve ispravno uotio kako se kasnoantiéki pojmovi rabe u znacenju patria koje daju “okvir za uspostavijanje i ozakonjenje rodovske vlasti” dometnuvsi kasnije kako te patriae ujedno “nastavljaju tradiciju kasnorimskih upravnih podruéja”.'® Pri tomu, ipak, ti pojmovi gotovo nikada ne odgovaraju onomu &to se pod njima podrazumijeva u starijim vrelima, sto se upravo najjasnije vidi na primjeru Dalma- cije. Veé se povr’nom, naime, ragtlambom moze jasno utvrditi kako za franatka vrela postoje tri Dalmacije - jedna je ona koju dr’i plemenski dux Slavena/Hrvata (0 kojoj ée ovdje i biti rijeci), druga je Dalmacija uzak pojas oko gradova osvojenih 804. i vracenih pod bizantsko vrhovnistvo 809. ili $10.."” a ure¢a je ona koju su naselili i u ovo doba drZali “4 RACKL, 0.0. 320:"Erant ibi .. legati .. Liudeviti, ducis Pannoniae inferioris, qui res novas moliens, Cadolaum ‘comnitem et marcae Foroiuliensis praefectum, crudelitatis atque insolentiae accusare conabatur™. Rije& je, zapravo, o nastavku teksta éija se nova lekcija ovdje predlaze, 'S RACKI, 0.0, 324:"Boma quoque primo per legatos, deinde ipse veniens, quid sibi facto,opus esse videretur, sug- gessit ‘6 KATICIC, o.c. 41 i174. Odatle, primjerice, dolaze zadarski diac i biskup kao “legati Dalmatarum”, te se u njihovoj nazoénosti odluzuje “de ducibus et populis .. Dalmatiae” (RACKI, 0.¢. 310). 31M. Antié, Od karolingkoga duZnosnika do hrvatskoga viadara, Rad. Zavoda povij. znan, HAZU Zadru, sv. 40/1998, str. 27 —41 Srbi.'® Takav naéin uporabe starih zemljopisnih pojmova u novim uyjetima znao je dovesti do apsurdnih situacija kakva je ona kada se u franaékim Analima opisuje kretanje pobu- njenoga donjopanonskog kneza Ljudevita 822.-823. On je, naime, pred premocnim frana¢kim snagama i bez borbe 822. napustio Sisak i zaputio se k Srbima. za koje se u Analima veli kako su “zaposjeli veliki dio Dalmacije”. No. kada se sljedeée. 823. godine Ljudevit odlugio promijeniti boravi8te, autor Anala to formulira ovako: “napustiv’i Srbe (koji su *zaposjeli veliki dio Dalmacije’ - op. M.A.) prispjeo je u Dalmaciju k Ljudemislu, ujaku kneza Borne”.'° Odigledno se dakle kod autora, ili autora franatkih Anala, radilo 0 tomu da se pri uporabi staroga zemljopisnog nazivlja uzimalo pars pro toto s vtlo nejas- nim predod%bama sto je to nazivije doista predstavijalo, Sto bi dalja rastlamba dala potvrditi i za druge antitke zemljopisne pojmove. $ Liburnijom stvari stoje jos udnije, buduéi da se ona po svakoj interpretaciji vezuje uz prekovelebitsko podrugje (Gatani) i podrutje Kvarnera (Trsat), a ne uz ono koje se prvotno pod tim imenom podrazumijevalo kod antiékih autora.” Iz cijele ove ra8élambe jasno proizlazi kako je “nastavijanje tradicija kasnorimskih upravnih podrugja” vrlo dvojbeno - ono se u najboljem sluéaju odnosi tek na dio neka- daSnjih “upravnih podrugja”, a sadrZaj se zemljopisnih pojmova vremenom éak i mijenja. Nije, zapravo, tekko u natinu na koji se u franackim Analima rabe nazivi poput Dalmatia, Liburnia i sl., nazrjeti oslonac na Ptolomejevu geografiju i njegove zemljovide, posebice Petu kartu Europe na kojoj su predotena podrugja 0 kojima je ovdje rijet. Uporabu, pak, tih kasnije izgubljenih i tek u XV. st. ponovno “pronadenih” zemljovida.”" valjalo bi povezivati s kontaktima izmedu karolinskoga dvora i Bizanta, ili jo8 preciznije s prego- vorima koji su izmedu dvije strane vodeni do sklapanja mirovnoga sporazuma u Aachenu 812.. I doista, tada dogovoreno razgrani¢enje izmedu dvaju carstava tesko je zamislivo bez oslonca na zemijovide, i to ponajprije one Ptolomejeve koji su se upravo u Bizantu saéu- vali sve do XV. st. Pretpostavijeni oslonac na Ptolomejevo zemljopisno znanje i nazivije, kao i jasno uoveni pokuSaj da se staro nazivlje, bez obzira na njegovo podrijetlo, prispo- dobi novim prilikama, prisiljavaju povjesnigara da s vrlo velikim rezervama pristupa zemljopisnim pojmovima koji se mogu naéi u franatkim Analima. Potreba za oprezom se, modda najjasnije, vidi na primjeru franatke zemljopisne odrednice regnum inter Savum et Dravum, koja medu povjesniéarima od Rackoga nadalje izaziva nemalu zabunu. Ta ée se odrednica, inaée, pojavijivati u dokumentima od XIL st. nadalje kao oznaka za prostor srednjovjekovne Slavonije. Kod Franaka, medutim, tijekom RACKI, 0.c, 327: “ad Sorabos, quae natio magnam Dalmatiae partem obtinere dicitur”. Usp. tumavenje koje u svezi s ovim daje KATICIC, o.¢. 173. RACKI, 0.¢. 328: “relictis Sorabis .. Dalmatiam ad Liudemuhslum avunculum Bomae ducis pervenisset” Ovako postavijeni Ljudevitov dolazak “iz Dalmacije u Dalmaciju” jo8 je jedan jasan dokaz da je tekst Anala nastao susljednim zapisivanjem a ne kao cjeloviti tekst. Za antisku Libumiju usp. SUIC, 0. O srednjovjekovnoj sudbini Plolomejevih zemljovida, koji su ostali saguvani na Atosa (“Svetoj gori”), usp. Milica NIKOLIC, Renesansa Ptolomejeve geografije, u: Monumenta cartographica Jugoslaviae, U1, Beograd 1979, 67 id. 32M, Antié, Od karolinskoga duznosnika do hrvatskoga viadara, Rad. Zavoda povij. znan, HAZU Zadru, sv. 40/1998, str. 27-41 IX, st. taj je pojam oznaéavao tek dio Pannoniae Inferioris, jedne od vazalnih drzavnih tvorbi sto su nastale potetkom IX. st. na fimesu-u carstva Karla Velikog. Istocna granica podrutja Sto se nazivalo regnum inter Savum et Dravum, a koje je 80-in i potetkom 90-ih godina IX. st. stajalo pod upravom kneza Bratislava.” jasno se, medutim, dade odrediti po opisu putovanja poklisara kralja Arnulfa upucenih 892. bugarskom vladaru Viadimiru. Oni su, naime, tom prigodom, poradi zasjeda kralja Svetopulka s kojim je Arnulf bio u ratu, koristili zaobilazni put koji ih je iz regnum-a kneza Bratislava vodio do Odre (de regno Brazlavonis per fluvium Odagra), potom Kupe i konatno Save, niz koju su dalje putovali €amcima. Iz opisa toga puta tradiranog u Anales Fuldenses” jasno proizlazi kako se do Odre i Kupe dolazilo nakon sto se napusti Bratislavov regnum, sto znaéi da franatka odrednica inter Savum et Dravum nije pokrivala prostor danasnje Slavonije. Gdje je, pak. togno zavrSavao regnum Bratislava i potinjao drugi regnunt u koji su spadale i Odra i supa i Sava, a po kojem su Arnulfovi poklisari mogli slobodno putovati, nije ba’ posve jesno, ako veé tada nije bila uspostavijena i uévrséena granica na Kupi. i potom od Metlike 4) Samobora i dalje na Savu. Sto se, s druge strane, tiée vlasti nad podrutjem kojim su se nakon napustanja Bratislavova regnum-a kretali poklisari upuéeni u Bugarsku, valja se smo prisjetiti komu je desetak godina (879.) ranije pisao papa Ivan, VIII. preporuéujuci 1 Ze¢i Cak zastitu za svoga poklisara, takoder upuéenog u Bugarsku.”* S ovakvom novopredlozenom lekcijom spomenutog ulomka Anala i pripomenama glede uporabe zemljopisnoga nazivija u franackim vrelima uopée, za polazmu tocku rasélambe zbivanja u prvoj polovici IX. st. valja uzeti ono Sto se u Analima franatkoga kraljevstva Gita pod god. 805. Potkraj su, naime, te godine, a nakon Sto su osvojenjem nji- hovih krajeva okonéani uspjeSni pohodi na jugoistoku. pred cara Karla izasli mletacki du2devi, te zadarski dux Pavao i tamo8nji biskup Donat, ova dvajica posljednjih kao pok- lisari Dalmatarum. Cilj je njihova dolaska ofigledno bio urediti prilike u novoosvojenim krajevima, sto je prihvatio i sam car (0 tomu govori revenica: “facta est ibi ordinatio ab imperatore de ducibus et populis tam Venetiae quam Dalmatiae”).** Cini se vrlo vjero- jatnim kako je upravo tom prigodom bio konaéno definiran i djelokrug vlasti koji se u vri- jeme Ljudevitova ustanka podrazumijeva pod titulom dux Dalmaciae sto je 818. i 819 RACKI, o.¢, 379, gdje se podrusje Bratislavljeve vladavine ovako odredjuje:”%in id tempus regnym inter Dravum. st Savum flumine tenuit” RACK, 0. 380: "Missi autem propter insidias Zuetinbaldi ducis terrestre iter non valentes habere, der Brazlavonis per fluvium Odagra usque ad Gulpam, dein per fluente Save fluminis navigio in Bulgaria perduct Pisma pape Ivana VII. u RACK, 0.0. 7-9 Zastanje i dogadjaje u primorskom dijelu Dalmacije s podetka IX. st. zanimljive opservacije daje Roberto CESS, La Dalmazia ¢ Bisanzio nel sec. XI, Istituto Veneto di Scienze, lettere ed arti, Atti, CXX¥/1967. 90. Od- nosni tekst franazkih Anala u RACKI. 0.¢. 310.