OD KAROLINSKOGA DUZNOSNIKA DO HRVATSKOGA VLADARA Hrvati i karolin3ko carstvo u prvoj polovici [X. stoljeca Mladen ANCIC UDK 949.75:944 (IX. st.) Zavod za povijesne znanosti Izvorni znanstveni élanak HAZU u Zadru Primljeno: 28. VIIT. 1997, Na temelju suvremenih franazkih vrela j uz oslonac na revultate arheoloskih istrazivanja, autor po~ kugava uspostaviti okvire politickih gibanja prve polovice IX. st. u kojima izrasta hrvatska km Utek- stu se brani nova lekeija jednoga ulomka teksta Annales regnt Francorum koji se odnosi na hrvatskoga kneza i franatkog vazala Boru. Iz te nove lekeije autor dalje izvodi sliku prvih faza razvoja knezevine, smnatrajuéi kako knez Bora koristi sukobe oko ustanka svoga susjeda Ljudevita, kneza donjopanonske kne2evine, kako bi prosirio podrugje pod svojom vlaSéu. Uz. osvrt na tipologiju i znacajke drustava koja iz rastaju na limesu karolinskoga carstva, dali razvoj i nutamje integrativne procese hrvatske kneZevine autor smjesta upravo u taj kontekst Razdoblje franaékoga vrhovnistva. odnosno stvaranja temelja hrvatske ranos- rednjoyjekovne dréave u prvoj polovici IX. st.. predstavlja i danas, nakon vise od jednoga stoljeéa intenzivnoga istrazivanja, podrudje od osobita znanstvenoga interesa. Taj je in- teres motiviran dvojakim razlozima, kako onima unutarnjim (narav vrela) tako i onim vanjskim (znaéenje zbivanja). $ jedne strane, naime, danasnji histori¢ar tek za ovo doba ima na raspolaganju prvorazredna vrela. suvremena zbivanjima 0 kojima je u njima rijet. Dakle. za razliku od vecine drugih vrela na Kojima se temelji poznavanje najranije hrvat- ske povijesti, nije rijeé o tekstovima koji su plod naknadne rekonstrukeije i racionalizacije autora vremenski udaljenih od predmeta o kojemu piu. Ta vrela - a uglavnom se radi 0 franatkim pripoyjednim djelima, i to ponajprije onima koja se pripisuju Einhardu.' bi- ografu cara Karla Velikog. a potom i autobiografskom djelu suvremenoga teologa © Binhardu i njegovim djelima ukratko Lovorka CORALIC. Einhard i “Zivot Karla Velikog” u: Einhard! Zivot Karla Velikog, Zagreb 1992, 28 id aOd karolinskoga duzmosnika do hrvatskoga vladara, Rad. Zavoda povij. znan, HAZU Zadra, sv. 40/1998, str. 27 ~ 41 Gotschalka” - doduSe nisu nastala u samoj Hrvatskoj. Cini se. ipak, nedvojbenim kako su, ako ve¢ i nisu nastala na podrugju o kojemu govore, jednim svojim dobrim dijelom izravna reprodukcija ili interpretacija obavijesti koje su potekle iz hrvatskih redova.’ § druge je. pak. strane prva polovica IX. st. formativno razdoblje od krucijalne vaznosti za razvoj hrvatskoga dru’tva. Polustoljetna hrvatska participacija u razvoju karolinskoga sustava jasno je opredijelila mjesto hrvatskoga drustva u razvoju uljudbenih sustava i definirala polazne pozicije ukupnoga razvoja u kasnijim stoljecima, Dakako, nakon cijeloga stoljeéa istrazivanja, hrvatska se povijest ovoga doba ne doima vise kao tabula rasa, Danas je 0 njoj moguée govoriti samo u smislu reinterpretacije poznatih Ginjenica, odnosno pokugaja reinterpretacije samih vrela. kako bi se na taj nacin eventualno doslo do novih éinjenica i drugaéijega razumijevanja odredenih zbivanja.’ Pri tomu u najnovije doba cijeli taj posao izgleda iluzorno i zapoéinjati izvan onih okvira koje je u svojim filoloskim istrazivanjima i cijelom nizu radova postavio R. Katitié. Njegova izvodenja o temeljnim kategorijama druStvenog Zivota, koji on inate zgodno oznatava pridjevom “gentilni”.* jo8 ée zadugo tvoriti okvir razumijevanju unutarnjih prilika i funk- cioniranja institucija koje se mogu smatrati naslijedem zajedni¢koga blaga slavenskog sloja hrvatske povijesti. No, ovom bih prigodom pozornost usmijerio na problem koji izvire iz interpretacije Jednoga stavka u tekstu Franaékih anala, a o Cemu u velikoj mjeri ovisi razumijevanje od- nosa izmedu franatkih vlasti i prvih poznatih hrvatskih vladara. Iz tumaéenja toga stavka, zapravo, najizravnije izviru problemi u svezi sa sazrijevanjem prvih oblika drZavne or- ganizacije u Hrvata i teritorija na kojem se ona prostirala. Tekst o kojemu je rijet govori 0 boravku poklisara razligitih gentilnih vladavina na dvoru cara Ludovika PoboZnog, u zimu 818, Naime. tekst se Anala, nakon sto je naznaéen boravak i posao koji su obavili poklisari beneventanskoga vojvode, nastavlja_ nabrajanjem ostalih poklisara, sto u lekciji njematkoga priredivata izgleda ovako: “Erant ibi et aliarum nationum legati, Abodritorum videlicet ac Bornae, ducis Guduscanorum, et Timocianorum, qui nuper a Bulgarorum societate desciver- ant et ad nostros fines se contulerant”.® U najnovije doba Gotschalkov boravak u Hrvatskoj Komentira, s pregledom starije literature, Zeljko RAPANIC. Solinska epizoda europske povijesti, Starohrvatski Solin (Vjesnik ca history i arheologyju dalmatinsku, 85/1992) Za narav i natin postanka franackih viadarskih anala (Annales regnt Francorum) usp. Rosamond MCKITTERICK, The Frankish Kingdoms under the Carolingians. Longman, London and New York. 1993. 4 i 4 * Usp. primjerice Neven BUDAK, Prva stoljeéa Hrvatske. Zagreb 1994, 17-20, 102-104; Ivo GOLDSTEIN, Hrvatskt Rami Srednpi Vijek, Zagreb 1995, 167-171 Tako u Radoslav KATICIC. Uz poetke hrvatskih poéetaka, Split 1993. 174 i d.-Starohrvatska prosyjeta, ser. Il, 20/1990 (Split 1992). U tekstovima prevedenim s njemaékog i uvritenim u isto djelo nalazi se nesto uobiéa- jeniji pridjev “rodovski” (KATICIC, 0.2. 39 id), * Ovakvu lekeiju donosi F, KURZE, Annales regnt Francorun, Seriptores rerum germanicarum 1m nsum scholarwm, Il, Hannoverae 1895, 149, a od njega preuzima Frane KOS, (radivo 2a =godovino Slovencew v sredryem vekn. 11. Ljubljana 1906. 48. 28M. Angié, Od karolinikoga duzmosnika do hrvatskoga viadara, Rad, Zavoda povij.znan, HAZU Zadru, sv. 40/1998, str. 27 — 41 Problemi s éitanjem ovoga stavka javili su se jako rano, praktitki jo8 kod samih suvre- menika, pa je anonimni pisac djela “Vita Hludowici imperatoris”, koristeci se Analima pri tomu dao svoju lekciju ovoga ulomka, On je, ispuStajuci njegovo ime, dix-a Boru valjda smatrao viadarem svih gentilnih viadavina koje se tu nabrajaju i slijede iza njegova imena, Sto je rezultiralo sljedecim tekstom: “Praeterea aliarum aderant missi nationum, Abodritorum videlicet et Godus- canorum et Timotianorum, qui Bulgarum sotietate relicta, nostris se nuper sotiaverunt,”” Da nesto s Gitanjem ovoga ulomka kod njemackih priredivata nije posve u redu uotio je potkraj progloga stoljeéa F. Ratki i predlozio da se iza rijeti Guduscanorum stavi zare7. éime bi se Bornu oznatilo samo kao dux-a Guduscana/Gaéana, i dobila sljedeca lekcija: “Brant ibi et aliarum nationum legati, Abodritorum videlicet ac Bornae ducis Guduscanorum, et Timocianorum, qui nuper a Bulgarorum societate desciver- ant et ad nostros fines se contulerant”.® Kako se, medutim, u daljemu tekstu Anala Bornino ime pojavijuje u jo8 nekoliko navrata, ali uvijek s drugadijim titulama (pod god. 819. kao “dux Dalmaciae”, pod god. $20, bez titule i konatno pod god. 821. kao “dux Dalmaciae atque Liburniae”), pocetni problem nije bio rijeSen ni ovakvom lekcijom. Sukladno, naime, Citanju koje je predlozio Ratki i koje je do danas opéeprihvaceno, moglo bi se Zakljuciti da je Borna prvotno bio dex-om gentilne vladavine Guduscanorum/Gatana, te da je zahvaljujuéi zaslugama steéenim u borbama protivu Ljudevita naknadno dobio dalmatinski ducatus. kako je jos dayno pojasnjavao Drinov a dijclom prihvaéao u novije doba i Suic. ° Drugi su povjesniéari pokuSali naci obja8njenja u tomu da je Borna izmedu ostaloga vladao i nad Gacanima, te da su njihovi plemenski poklisari na franaékom dvoru naprosto poistoyjeceni s knezevim, odnosno da se Borna naziva dux-om Gatana “stoga sto se njegova kneZevska vlast proteze i na tu Zupaniju te je on i njezin viadar”. U novije vrijeme raStlanjujuci informacije iz ‘Anala, i nakon Sto je ukratko prikazao razlitita misljenja, Katiti¢ je ovu prividnu zbrku oko Borninih titula pokugao razrijeSiti tvrdnjom kako je navod pod god. 820. (dux Dalma- ciae) zapravo “samo skracen umjesto potpunog i pravog dux Dalmaciae atque Liburniae™. dok je vladanje nad Gatanima stvarno jedino koje “Borninoj viadavini daje gentilnu legi- timaciju”.'° U nastavku ovoga razlaganja, medutim, upada Katicié u nepremostive teskoce, pa tako prvo tvrdi da je “pravi naslov Bornin bio dux Sclavorum Dalmatinorum atque Libur- norum”, da bi nesto dalje zakljuéio “Borna kao dux Guduscanorum samo je jedan od hrvatskih knezova”. Na kraju, Katiéié se ipak mora vratiti prvotnoj ideji Drinova (“Borna Franjo RACKL, Documenta historiae chroaticae periodsim antiquam ittustrantia, Zagseb 1877. 320. ® RACKI, oc. 320. Za stanovi8te Drinova usp. KATICIC, o.c. 45. bilj. Instituta JAZU u Zadru, 2/1955, 293-4, nije tako ekspli slitan onorau Sto ga je postavio Drinov. © KATICIC, a. 175. Mate SUIC, Granice Libumije kroz stoljesa, Radovi itan, ali se iz njegova izlagania moze izvuci zakljutak 29M. Ancig, Od karolinskoga duznosnika do hrvatskoga viadara, Rad, Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 40/1998, str. 27 — 41 dux Guduscanorum ... kao jedan od duces Croatorum ili Sclavorum Daimatinorum ... vi- nuo se do viadarskog polozaja nad citavim hrvatski sklopom gentilne viasti, sebi po- dredio druge duces ... Taj polozaj je Borna najlakse mogao dobiti uz podréku Franaka za dobre i vjerne usluge, uredujuéi za njih njihovu Dalmaciju”). koju je inaée odbio s obrazlozenjem kako vrela ne daju dovoljno materijala za takvu konstrukciju.'' Konaéno. na zanimljiv, iako ne posve nov naéin, tretira razliéitosti Borninih titula I. Goldstein. koji uopce ne smatra vaZnim upozoriti na to, veé ih jednostavno redom navodi a potom zakljucuje, bez podrobnijega objasnjenja: “Cini se da je srediste prostora kojim je (Borna) vladao bilo u Lici, a da se tek po Borninoj smrti, dakle do vladavine Mislava i Trpimira, hrvatski viadar preselio u neposredno zalede dalmatinskih gradova.”’? Cini se, nakon svega, kako bi nova lekcija ovoga ulomka pomogla u rastiscavanju veGine sporova glede Borninih titula, te time otvorila put i za bolje razumijevanje ukup- noga konteksta hrvatsko-franaékih odnosa i hrvatske povijesti prve polovice IX. st. uopée Ta bi nova Iekcija trebala glasiti: “Erant ibi et aliarum nationum legati, Abodritorum videlicet ac Bornae ducis, Guduscanorum et Timocianorum, qui nuper a Bulgarorum societate desciver- ant et ad nostros fines se contulerant” Kako se dade vidjeti, po toj bi novoj lekciji ovoga ulomka franackih Anala tu navedena Bornina titula dux-a ostala nedefinirana glede teritorijalnoga, odnosno gentilnoga sadrZaja. Zapravo, Bornina bi se vladavina time stavijala u isti red s vladavinama Abo- drita, Gaéana i Timoéana, te bi se teritorijalni ili gentilni sadrZaj te titule definirao tek u naknadngj retrospekciji, uz priziv na ono sto sc o toj viadavini dade razabrati iz daljega teksta istoga vrela. U prilog ovako predlozenoj lekciji navedenog mjesta iz Anala govori nekoliko styari. Prije svega, prihvati li se stay, Kojega zastupa i sam Katitié, kako je tekst Anala nastajao susljednim zapisivanjem zbivanja a ne kao naknadno sastavijeni cjeloviti tekst “za dulje razdoblje”.'° onda se razlikama kod navodenja titula u daljem tekstu mora pok- loniti puna pozornost. $ druge strane, medutim, valja voditi raéuna i o tomu da nisu svi dogadaji zapisivani odmah, veé tek u naknadnoj retrospekciji (ali ne nakon “duljeg razdo- blja” - koristeci se Katiti¢evom terminologijom), kada bi im dalji tijek gibanja dao poseb- no znaéenje. Upravo u takvu kontekstu valja promatrati éinjenicu da je pisac Anala pod godinom 818. naSao potrebnim opisati dolazak naprijed navedenih poklisara na Ludovikov dyor. Naime, taj. inaée posve uobiéajeni dolazak poklisara na carski dvor, dobio je na ISTO, 175-6. "GOLDSTEIN, 0.c, 167. Na slidan naéin Bornine titule tretira i KOS, 0.¢. 48, bilj. 1 (“Boma je bil vojvoda dal- ‘matinski in liburnijski, Zval se je tudi vojvoda Guduskanov"), KATICIC, o.c. 171. Vidi takodjer ovdje bil. 3.M, Antié, Od karolinskoga duznosnika do hrvatskoga viadara, Rad. Zavoda povij. zn, HAZU Zadru, sv. 40/1998, str. 27-41. znaéenju tek izbijanjem Ljudevitova ustanka iduée godine, buduci da je praktiéno ustanak bio najavijen Ljudevitovim istupom.'* Kako je u zbivanjima oko ustanka Borna igrao vrlo istaknutu ulogu, to nije tesko objasniti kako se i za3to moglo dogoditi da njegovo ime prvi put u Analima bude zapisano samo s titulom bez blizega odredenja. Uostalom, Bornina se titula jasno precizira (Borna vero, dux Dalmacie) vee u nastavku teksta, koji se opet od- nosi na dogadaje u svezi s ustankom i koji se organski nastavlja na unesak pod godinom 818., te se Eak moze smatrati kako je, zapravo, i nastao kao gjelina nakon okonéanja prve faze gu8enja Ljudevitova ustanka Uz to valja pripomenuti kako je autor Anala bio izvanredno dobro obavijesten 0 prilikama koje su viadale na podrugju Bornine vladavine i u neposrednom susjedstvu, a sve to opet u svezi s Ljudevitovim ustankom. Ta se obavije8tenost zrcali prije svega u prili¢no detaljnom prikazu pobune i pokoravanja Guduscana/Gatana, odnosno natinu na koji se Borna izvukao iz krizne situacije nastale kada su Gaéani napustili bojno polje. Nadalje to potvrduju i detalji o Ljudevitovu pohodu u Dalmaciju, s brojem ubijenih nepri- jatelja i zarobljenih kobila te, konaéno, prikaz nagina na koji se do8lo do Bornina nasljed- nika. Tako se dobra obavijestenost moze objasniti samo Zivom komunikacijom izmedu Borne i njegova nasljednika s jedne, te dvora cara Ludovika s druge strane. ili jo8 pre- ciznije stalnim izyje&¢ima Sto su na carski dvor stizala iz Bornine “zemlje”. Ovakay zakljuéak jasno potvrduje navod iz Anala po kojemu je 820, Bora prvo preko poklisara a potom i osobno sudjelovao u planiranju daljih akcija protivu Ljudevita.'° Konaéno, valja na kraju dometnuti kako predlozena lekcija Gini posve transparentnim i slijed zbivanja, na podrugju koje nas ovdje zanima, u prvim desetljecima IX. st. Prije no Sto se, medutim, upustim u ra8lambu tih zbivanja, valja dometnuti jo8 i upozorenje glede natina na koji se franaéka vrela IX. st. koriste zemljopisnim pojmovima, kako onima kasne antike tako i onima koja ée se i nadalje rabiti u razvijenom srednjem vijeku. Naime, Katiéié je nedavno posve ispravno uotio kako se kasnoantiéki pojmovi rabe u znacenju patria koje daju “okvir za uspostavijanje i ozakonjenje rodovske vlasti” dometnuvsi kasnije kako te patriae ujedno “nastavljaju tradiciju kasnorimskih upravnih podruéja”.'® Pri tomu, ipak, ti pojmovi gotovo nikada ne odgovaraju onomu &to se pod njima podrazumijeva u starijim vrelima, sto se upravo najjasnije vidi na primjeru Dalma- cije. Veé se povr’nom, naime, ragtlambom moze jasno utvrditi kako za franatka vrela postoje tri Dalmacije - jedna je ona koju dr’i plemenski dux Slavena/Hrvata (0 kojoj ée ovdje i biti rijeci), druga je Dalmacija uzak pojas oko gradova osvojenih 804. i vracenih pod bizantsko vrhovnistvo 809. ili $10.."” a ure¢a je ona koju su naselili i u ovo doba drZali “4 RACKL, 0.0. 320:"Erant ibi .. legati .. Liudeviti, ducis Pannoniae inferioris, qui res novas moliens, Cadolaum ‘comnitem et marcae Foroiuliensis praefectum, crudelitatis atque insolentiae accusare conabatur™. Rije& je, zapravo, o nastavku teksta éija se nova lekcija ovdje predlaze, 'S RACKI, 0.0, 324:"Boma quoque primo per legatos, deinde ipse veniens, quid sibi facto,opus esse videretur, sug- gessit ‘6 KATICIC, o.c. 41 i174. Odatle, primjerice, dolaze zadarski diac i biskup kao “legati Dalmatarum”, te se u njihovoj nazoénosti odluzuje “de ducibus et populis .. Dalmatiae” (RACKI, 0.¢. 310). 31M. Antié, Od karolingkoga duZnosnika do hrvatskoga viadara, Rad. Zavoda povij. znan, HAZU Zadru, sv. 40/1998, str. 27 —41 Srbi.'® Takav naéin uporabe starih zemljopisnih pojmova u novim uyjetima znao je dovesti do apsurdnih situacija kakva je ona kada se u franaékim Analima opisuje kretanje pobu- njenoga donjopanonskog kneza Ljudevita 822.-823. On je, naime, pred premocnim frana¢kim snagama i bez borbe 822. napustio Sisak i zaputio se k Srbima. za koje se u Analima veli kako su “zaposjeli veliki dio Dalmacije”. No. kada se sljedeée. 823. godine Ljudevit odlugio promijeniti boravi8te, autor Anala to formulira ovako: “napustiv’i Srbe (koji su *zaposjeli veliki dio Dalmacije’ - op. M.A.) prispjeo je u Dalmaciju k Ljudemislu, ujaku kneza Borne”.'° Odigledno se dakle kod autora, ili autora franatkih Anala, radilo 0 tomu da se pri uporabi staroga zemljopisnog nazivlja uzimalo pars pro toto s vtlo nejas- nim predod%bama sto je to nazivije doista predstavijalo, Sto bi dalja rastlamba dala potvrditi i za druge antitke zemljopisne pojmove. $ Liburnijom stvari stoje jos udnije, buduéi da se ona po svakoj interpretaciji vezuje uz prekovelebitsko podrugje (Gatani) i podrutje Kvarnera (Trsat), a ne uz ono koje se prvotno pod tim imenom podrazumijevalo kod antiékih autora.” Iz cijele ove ra8élambe jasno proizlazi kako je “nastavijanje tradicija kasnorimskih upravnih podrugja” vrlo dvojbeno - ono se u najboljem sluéaju odnosi tek na dio neka- daSnjih “upravnih podrugja”, a sadrZaj se zemljopisnih pojmova vremenom éak i mijenja. Nije, zapravo, tekko u natinu na koji se u franackim Analima rabe nazivi poput Dalmatia, Liburnia i sl., nazrjeti oslonac na Ptolomejevu geografiju i njegove zemljovide, posebice Petu kartu Europe na kojoj su predotena podrugja 0 kojima je ovdje rijet. Uporabu, pak, tih kasnije izgubljenih i tek u XV. st. ponovno “pronadenih” zemljovida.”" valjalo bi povezivati s kontaktima izmedu karolinskoga dvora i Bizanta, ili jo8 preciznije s prego- vorima koji su izmedu dvije strane vodeni do sklapanja mirovnoga sporazuma u Aachenu 812.. I doista, tada dogovoreno razgrani¢enje izmedu dvaju carstava tesko je zamislivo bez oslonca na zemijovide, i to ponajprije one Ptolomejeve koji su se upravo u Bizantu saéu- vali sve do XV. st. Pretpostavijeni oslonac na Ptolomejevo zemljopisno znanje i nazivije, kao i jasno uoveni pokuSaj da se staro nazivlje, bez obzira na njegovo podrijetlo, prispo- dobi novim prilikama, prisiljavaju povjesnigara da s vrlo velikim rezervama pristupa zemljopisnim pojmovima koji se mogu naéi u franatkim Analima. Potreba za oprezom se, modda najjasnije, vidi na primjeru franatke zemljopisne odrednice regnum inter Savum et Dravum, koja medu povjesniéarima od Rackoga nadalje izaziva nemalu zabunu. Ta ée se odrednica, inaée, pojavijivati u dokumentima od XIL st. nadalje kao oznaka za prostor srednjovjekovne Slavonije. Kod Franaka, medutim, tijekom RACKI, 0.c, 327: “ad Sorabos, quae natio magnam Dalmatiae partem obtinere dicitur”. Usp. tumavenje koje u svezi s ovim daje KATICIC, o.¢. 173. RACKI, 0.¢. 328: “relictis Sorabis .. Dalmatiam ad Liudemuhslum avunculum Bomae ducis pervenisset” Ovako postavijeni Ljudevitov dolazak “iz Dalmacije u Dalmaciju” jo8 je jedan jasan dokaz da je tekst Anala nastao susljednim zapisivanjem a ne kao cjeloviti tekst. Za antisku Libumiju usp. SUIC, 0. O srednjovjekovnoj sudbini Plolomejevih zemljovida, koji su ostali saguvani na Atosa (“Svetoj gori”), usp. Milica NIKOLIC, Renesansa Ptolomejeve geografije, u: Monumenta cartographica Jugoslaviae, U1, Beograd 1979, 67 id. 32M, Antié, Od karolinskoga duznosnika do hrvatskoga viadara, Rad. Zavoda povij. znan, HAZU Zadru, sv. 40/1998, str. 27-41 IX, st. taj je pojam oznaéavao tek dio Pannoniae Inferioris, jedne od vazalnih drzavnih tvorbi sto su nastale potetkom IX. st. na fimesu-u carstva Karla Velikog. Istocna granica podrutja Sto se nazivalo regnum inter Savum et Dravum, a koje je 80-in i potetkom 90-ih godina IX. st. stajalo pod upravom kneza Bratislava.” jasno se, medutim, dade odrediti po opisu putovanja poklisara kralja Arnulfa upucenih 892. bugarskom vladaru Viadimiru. Oni su, naime, tom prigodom, poradi zasjeda kralja Svetopulka s kojim je Arnulf bio u ratu, koristili zaobilazni put koji ih je iz regnum-a kneza Bratislava vodio do Odre (de regno Brazlavonis per fluvium Odagra), potom Kupe i konatno Save, niz koju su dalje putovali €amcima. Iz opisa toga puta tradiranog u Anales Fuldenses” jasno proizlazi kako se do Odre i Kupe dolazilo nakon sto se napusti Bratislavov regnum, sto znaéi da franatka odrednica inter Savum et Dravum nije pokrivala prostor danasnje Slavonije. Gdje je, pak. togno zavrSavao regnum Bratislava i potinjao drugi regnunt u koji su spadale i Odra i supa i Sava, a po kojem su Arnulfovi poklisari mogli slobodno putovati, nije ba’ posve jesno, ako veé tada nije bila uspostavijena i uévrséena granica na Kupi. i potom od Metlike 4) Samobora i dalje na Savu. Sto se, s druge strane, tiée vlasti nad podrutjem kojim su se nakon napustanja Bratislavova regnum-a kretali poklisari upuéeni u Bugarsku, valja se smo prisjetiti komu je desetak godina (879.) ranije pisao papa Ivan, VIII. preporuéujuci 1 Ze¢i Cak zastitu za svoga poklisara, takoder upuéenog u Bugarsku.”* S ovakvom novopredlozenom lekcijom spomenutog ulomka Anala i pripomenama glede uporabe zemljopisnoga nazivija u franackim vrelima uopée, za polazmu tocku rasélambe zbivanja u prvoj polovici IX. st. valja uzeti ono Sto se u Analima franatkoga kraljevstva Gita pod god. 805. Potkraj su, naime, te godine, a nakon Sto su osvojenjem nji- hovih krajeva okonéani uspjeSni pohodi na jugoistoku. pred cara Karla izasli mletacki du2devi, te zadarski dux Pavao i tamo8nji biskup Donat, ova dvajica posljednjih kao pok- lisari Dalmatarum. Cilj je njihova dolaska ofigledno bio urediti prilike u novoosvojenim krajevima, sto je prihvatio i sam car (0 tomu govori revenica: “facta est ibi ordinatio ab imperatore de ducibus et populis tam Venetiae quam Dalmatiae”).** Cini se vrlo vjero- jatnim kako je upravo tom prigodom bio konaéno definiran i djelokrug vlasti koji se u vri- jeme Ljudevitova ustanka podrazumijeva pod titulom dux Dalmaciae sto je 818. i 819 RACKI, o.¢, 379, gdje se podrusje Bratislavljeve vladavine ovako odredjuje:”%in id tempus regnym inter Dravum. st Savum flumine tenuit” RACK, 0. 380: "Missi autem propter insidias Zuetinbaldi ducis terrestre iter non valentes habere, der Brazlavonis per fluvium Odagra usque ad Gulpam, dein per fluente Save fluminis navigio in Bulgaria perduct Pisma pape Ivana VII. u RACK, 0.0. 7-9 Zastanje i dogadjaje u primorskom dijelu Dalmacije s podetka IX. st. zanimljive opservacije daje Roberto CESS, La Dalmazia ¢ Bisanzio nel sec. XI, Istituto Veneto di Scienze, lettere ed arti, Atti, CXX¥/1967. 90. Od- nosni tekst franazkih Anala u RACKI. 0.¢. 310.M. Angié. Od karolinskoga duznosnika do hrvatskoga viadara, Rad. Zavoda povij. 2nan, HAZU Zadru, sv. 40/1998, str. 27 — 41. nosi Borna. Unutarnji je sadr%aj te titule zapravo pokrivao gentilnu viadavinu Hrvata, kakvom ée se ona po prvi put jasnije ukazati pola stoljeca kasnije, u vrijeme Trpimirove viadavine, a kako je danas Zivim bojama rekonstruira Kati¢i¢. Podrugje je, pak, vladavine toga ducis Dalmatiae bilo okruzeno drugim sliénim viadavinama Sto su nastale nakon uspjesnih vojni cara Karla, i to: s juga novouspostavlje- nom jurisdikcijom zadarskoga dux-a, koja ée za svega nekoliko godina biti vraéena pod bizantsko vrhovni8tvo; na zapadu se dalmatinski ducatus naslanjao na podrugje gentilne vladavine Guduscanorum/Gaéana, koji ée svoju autonomiju zadrZati sve do 819.: sjeverno je susjedstvo zapremao ducatus Donje Panonije, kojemu na éelu 817. stoji Ljuidevit, a koji ¢e u diskontinuitetu funkcionirati kroz cijelo LX. st.. Sve se ove vladavine mogu okarak- terizirati kao autonomna, poluneovisna podrugja na granici velikoga carstva, Kojih se te- meljne razvojne znaéajke mogu definirati u najkracem ovako: a. u procesu formiranja dréavne organizacije ove tvorbe nisu imale izravnoga kontakta s antiékim naslijedem, kakav je primjerice imalo meroyni&ko carstv b. pri implantaciji politi¢ke vlasti ovdje se dosta rano razvio sustav castra, poradi éega su prvi tamoénji vladari, u znatno veéoj mjeri no njihovi susjedi sa zapadne strane limes- a, izravno viadali nad Ijudima i zemljom; c. na cijelome je tom podrugju znatno kasnio proces feudalizacije na stednjim razinama drustvene piramide, zbog éega je izostala pojava nasljednih sluzbi a dugo se odrZavala vaznost institucije vladareve “druzine”, koja se s vremenom transformira u “veliku” ili “drzavnu druzinu”, Uza sve to, drustva na istok od franatkoga limes-a pokazuju razmjerno visoku raz~ inu ctnitke kohezije i istodobno odsustvo politi¢kih formacija tipa plemenskoga ili klan- skog principata kakve su ranije postojale kod Bavaraca, Alemana ili Burgundana, a koje su se potom utapale u karolinko carstvo. Na temelju svega retenoga moguce je u naknad- noj retrospekciji uspostaviti dva temeljna tipa organizacije - na jednoj strani franatki, u Kojemu Frarici nastupaju kao osvajaéi koji svoju politiéku moé nameéu zategenima, a na drugoj poljsko-ée8ki, u kojemu se primitivne plemenske strukture transformiraju u dréavne strukture.”* Za ovu ¢e prigodu biti dostatno naglasiti kako izvan ova dva modela ostaju Hrvati, a kasnije i Madari. Inaée, Bornina i sve kneZevine u susjedstvu. osim Donje Panonije koja je morala imati poseban polozaj. bile su podredenc furlanskome markgrofu. Posebnost polozaja Donje Panonije proizlazi otuda sto se ovo podrugje prostiralo unutar granica dviju razligi- tih franatkih politi¢kih i crkvenih jursidikcija - Furlanske i Istotne markgrofovije, od- nosno nadbiskupija u Aquileji i Salzburgu, koje je dijelila rijeka Drava, pri cemu nadle#nost furlanskoga markgrofa nad jednim dijelom Donje Panonije potyrduju izravno prituabe Sto ih je 818. na raéun markgrofa Kadolaha pred carem iznio donjopanonski knez. Za nastanak, funkcioniranje, znaéajke i tipologiju ovakvih dréavnih tvorbi usp. Stanislaw RUSSOCKL, Le limes carolingien - confins des systémes du pouvoir et de la domination, Questiones Medi Aevi, IIV/1984, Editions de VUniversité de Varsovie 1986, s pouzdanim pregledom postojece literature. Vazne pripomene daje i Lech LECIEJEWICZ, Le limes carolingien - frontiére de deux zones culturelles, Isto. 34M. Ancié, Od karolinskoga duznosnika do hrvatskoga vladara, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadnu, sv. 40/1998, str. 27 ~41 Ljudevit.”’Nacin na koji je cijeli taj sustay funkcionirao jasno se o¢ituje u trenutku kada 817. pred cara dolaze bizantski poklisari sa zahtjevom da se jasno i precizno razgraniée podrutja dvaju velikih sustava - franatkoga i bizantskog. Razmotrivsi. dakle, njihov zahtjev car Ludovik prvo preda se poziva furlanskoga markgrofa, koji, kao onaj koji je osobno zainteresiran i ujedno dobro poznaje prilike, zajedno s bizantskim poklisarom ispituje 0 emu je rijet, Nakon Sto su obojica utvrdili da se stvari izravno ti¢u. kako ih oni nazivaju, i Slavena i Romana, odluéuju osobno otiéi na podrugje spora. No. buduci da se radi i o carevim izravnim interesima (razgrani¢enje s drugom velikom silom), na put kreée i carev osobni missus™ koji, otigedno. ima zadatak Stiti careve izravne interese. Drugim rijetima, za razliku od ostalih dréavnih tvorbi Sto u ovo doba nastaju na karolinskome limes-u a koje same vode brigu 0 svojim istotnim granicama, tu gdje su se izravno dodiri- vala podrugja zapadnoga i istocnoga carstva nadzor je vrhoyne franatke vlasti znatno évr8éi. On, prije svega, podrazumijeva izravne kompetencije cara u pitanju vanjskih granica, pri emu se sama egzekucija odredenih poslova dobrim dijelom prepusta visokim duZnosnicima kao i onima, u ovom sluéaju Hrvatima, koji su najizravnije zainteresirani Ovako postavljenu sliku moguée je dopuniti na temelju do danas istrazenoga boga- tog arheoloskog materijala.”’ koji jasno ukazuje na zakljuéak kako se vrhovni8tvo karo- lin’ke vlasti vrlo realno materijaliziralo iu drugaéijim formama. Pri tomu mislim na vo- jnitko saveznistvo koje je podrazumijevalo moguénost nabave, a u nekim prigodama vierojatno i dostavu moderne i kvalitetne bojne opreme - maceva, kopalja i ostruga. po- nekad iu vrlo luksuznim izvedbama. Ova je oprema nedvojbeno osiguravala vojnu rav- noteZu ako ne i supremaciju karolinskim vazalima/saveznicima u svakom sukobu $ nepri- jateljima carstva.*” Uz to, moderna i udinkovita bojna oprema distribuirana je unutar vladajucega sloja, te je samim time uévricivala njegovu drustvenu poziciju i unutarnje odnose u tome sloju. 4 podjolu politigkih j erkvenih jurisdikeija usp. KOS, o.c. 37, bilj. 6: 51. bill. 3. Kao dex Pannoniae interions Ljudevit pred carem Ludovikom “Cadolaum comitem et marcae Foroiuliensis praefectum erudelitatis atque inso- lentiae accusare conabatur” (RACKI, 0.¢. 320). ‘Odnosni tekst u RACKI, 0.¢. 317, Atheoloski je materijal publiciran uw raznim prigodama i na razliGitim mjestima, a za sumame preglede s po- trebnom literaturom usp.: Janko BELOSEVIC, Materijaina kultura Hrvata, Zagreb 1980; Zdenko VINSKI. O nalazima karolingkih madeva u Jugoslaviji, Starohrvatska proswjeta, XV1981; Dusan JELOVINA, Maéevi 1 ostruge karolinikog obiljetja u Muze hrvatskih arheolotkih spomenika, Split 1986. Mate ZEKAN, Karo- linski i poslijekarolinski nalazi iz Bosne i Hercegovine, Livanjski kraj povijestt, Split-Livno 1994, Problem da- tiranja karolinskih nalaza valja rjeSavati u svezi sa svime sto je ovdje reveno. a Sto praktiéno znati kako najstariji Karolinski nalaai na hrvatskome podrugju, i to oni Koji nedvojbeno potjecu iz kompaktnih grobnih cjelina u koje ‘su dospjeli kao dio ukopnoga ritusa, ne bi trehali biti datirani u vrijeme prije poéetka IX. st. Gornju, pak. vremen- sku granicu ovakvih nalaza nije tako lako odrediti buduci da ona ovisi a dinamict i uspjeSnosti procesa krisitijani- zacije, Sto stoji u najblizoj svezi s ukopnim obredima i obi¢ajem polaganja materijalnih dobara i vojne opreme w grobove, Za Siru drustvenu vaznost importirane vojnicke tehnologie usp. Laszlo MAKKaL, Les earactéres originaux de histoire Sconomique et sociale de l'Europe orientale pendant fe Moyen Age. Acta Historica Academae scienti- arwn Hungaricae, XVU3-4, 1970, 2689.M. Andi, Od karolingkoga duzZnosnika do hrvatskoga vladara, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 40/1998, str. 27 — 41 Izvan, dakle, ovoga podruéja izraynoga nadzora franaéke vlasti, na kojemu se ri vija zametak ranosrednjovjekovne drZavne organizacije Hrvata, ostaje, medutim, istoéno susjedstvo franaékoga “dalmatinskog” ducatus-a, zapravo dobar dio anti¢ke provincije Dalmacije.*' Sto ga drZe Srbi, kod kojih jo8 uvijek postoji policentriéni oblik gentilne Vladavine. O takvu obliku vladavine jasno govori izritaj u Analima, po kojemu “jedan od njihovih knezova” posjeduje svoj “grad”? U kojoj, pak, mnjeri franaéka viast nadzire i to podrugje ostaje nejasno, no cinjenica da se 817. pred carem Ludovikom pojavijuju i pok- lisari Timogana, koji da su, po tvrdnji autora Anala, “nedayno napustili Bugare i priklonili se naSoj (sc. Franaékoj) oblasti”. govorila bi u prilog zakljucku 0 nekoj vrsti nadzora. Dalja potvrda takva zakljutka moze se na¢i i u Einhardovim rijetima zapisanim w Vita Karoli imperatoris, prema kojima je car osvojio i cijelu Dalmaciju izuzimajuéi samo onaj uski pojas oko primorskih gradova i gradove same. &to je 812. konaéno bilo predano bi- zantskome caru.** Ovako ocrtana slika odnosa dozivjet ée krupne promjene krajem drugog i poéetkom treéega desetljeca IX. st. u svezi s ustankom dux-a Donje Panonije, Ljudevita. Sirina i zamah pokreta kojemu je donjopanonski knez stajao na éelu, Sto stoji u izravnoj svezi s njegovim osobnom karizmom i sposobnoscu uvjeravanja voda razli¢itih gentilnih viadavina kao najuéinkovitijim oblicima djclovanja u uvjetima poéetka IX. st., doveli su do toga da je ustanak iz temelja ugrozio sigurnost jugoistotnih granica carstva.’ Gusenje ustanka zahtijevalo je mobilizaciju svih raspolozivih carskih snaga na Sirokom prostoru od Bavarske do Furlanije, pa nije éudo sto je u takvim okolnostima i pomo¢ koju je caru pruzio Borna kao dux Dalmaciae bila vi8e no dobrodosla i obilato nagradena. Bornine i vojne snage koje su mogli priskrbiti Gaéani ipak. unatoé ¢injenici da ih autor Anala oznatuje izrazom “veliko mnostvo”. nisu bile takve da bi izravno sudjclovale u ckspedici- Jama Sto su pokretane protiv Ljudevita. Stoga su, po svemu sudeéi, te dvije grupacije (dux Dalmaciael('roatorum i Guduscani/Gatani) kod prve ekspedicije 819. samo osiguravale bok na jednome od tri glavna pravea kojima su se kretale franacke snage.” U takvoj je. dakle, Konstelaciji doslo do veé Cuvenoga sukoba na Kupi, kojom Prigodom je u prvome sudaru protivnika izbila pobuna Gaéana. Oni su na svome “vijecu”. kako tu ustanovu naziva Katitié."° odlutili odustati od sukoba s pobunjenim panonskim knezom i vratiti se svojim kucama. Njihovo napustanje bojnoga polja ugrozilo je i samoga Podrudje pod izravnom vlaséu hrvatskih knezova prve polovice IX. st. dosta precizno je moguée ograniiti na temelju arheoloskih nalaza s izrazitim karolingkim znaéajkama, Usp. ZBKAN, o.c. U priti o Ljudevitovu bijegu medu Srbe 822, navodi se kako je “uno ex ducibus corum (se. Soraborum - op. M.A.) a quo receptus est per dolum interfecto. civitatem eius in suam redegit dicionem” (RACKI, 0.0. 327). “ Einhard/Zivot Karla Velikog, 74. “ Ustanak. svatko na svoj naéin, prikazuju KOS. o.c. XXXVIL-XXXIX; Ferdo SISIC. Povijest Hrvata n vrijeme narodmih viadara, 310-316; Nada KLAIC, Povyest Hrvata « ranom sredinjem vijeku, Zagzeb 1971, 208-212: BUDAK. 0. 17-8: GOLDSTEIN. 0.0. 166-172. Opis prve godine borbi protivu Ljudevitovih ustanika w Dalmaciae. cum magnis copiis ad Colapium ... oecurens” “ KATICIC, oc. 178. ACKI, a1. 321-323, ej je i izritaj “Bora vero. dxM. Andié. Od karolinskoga duznosnika do hrvatskoga viadara. Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadns, sv, 40/1998, sir. 2741 Bornu koji sc morao osloniti na svoju “druzinu”.” no tijckom samoga sukoba i Ljudevit je dozivio izdaju u svojim redovima, kada ga je napustio tast. Ovakav tijek bitke Gini se posve © jasno potvrduje kako se Borna ni u kojemu sluéaju nije ponasao kao gentilni viadar. kne7. Gatana. Odbijanje. pak, pruzanja pomoéi franaékim gospodarima. na Sto se svodio postu- pak Gatana, iskoristio je sada Borna i pod izlikom uspostave ranijega stanja. kako je to protumageno i na carskome dvoru, pokorio Gaéane. © svemu je, ogigledno. vrlo opsirno izvijestio Ludovikoy carski dvor, kamo je poslao poklisare a potom se i sam pojavio nakon So je na razmedu 819. i $20. sanirao provalu Ljudevitove vojske u svoju Dalmaciju. Naj- vyjerojatnije je upravo tom prigodom, pored planiranja daljih akcija protiv pobunjenoga panonskoga kneza, sankcionirano pokoravanje Gatana i uspostava Bornine izrayne vlasti progirenjem njegove titule, koja je od sada imala glasiti dux Dalmaciae atque Liburniae No, ako je i uspostavio svoju izravau vlast nad Gaéanima, odnosno nad podrugjem koje se medu Ludovikovim obrazovanim dvorjanima nazivalo Liburnijom, Borna nije mo- gao posve skrSiti tradiciju tamosnje gentilne vladavine. To se najjasnije oituje u cinjenict da je jo8 sredinom X. st.. u vrijeme kada Hrvatsku opisuje car Konstantin Porfirogenet isto podrugje (Zupanije Gacka, Lika i Krbava) uzivalo poseban status pod upravom bana. a uw okviru viasti hrvatskih knezova.** Uz to, nije posve jasno niti to u kolikoj je mjeri Borna bio u stanju nadzirati centrifugaine sile gentilnoga uredenja u svojoj viastitoj knezevini. Franaéki anali u sklopu prikaza Ljudevitova napada na Borninu Dalmaciju spominju ut- vrde u koje je ovaj povukao svoje snage.”” sto po svemu sudeci podrazumijeva ipak dru- gaciji odnos od onoga koji postoji kada wnus ex ducis raspolaze svojom civitatis, Sve to, medutim, jo8 uvijek nije dostatno da bi se odgovorilo na pitanje jesu li iu kojem broju te utvrde stajale pod izraynim nadzorom samoga kneza. odnosno jesu li jo8 uvijek postojale i takve koje su stajale pod nadzorom lokalnih rodovskih prvaka. Uglavnom. Cini se mo- guéim izvesti zakljudak kako temeljne znaéajke Bornine vladavine jo uvijek nisu zado- voljavale svih devet kriterija koje je nedavno éeki arheolog Martin Gojda postavio kao Kijucne za karakterizaciju bilo koje ranosrednjoyjekoyne politi¢ke vlasti kao zaokruzene drzayne viasti,’” a koje ée hrvatska drZava zadovaljavati u X. i XI. st Bez obzira, medutim, na takvo stanje stvari, Gini se da godina 820., prije svega s motrista kasnijega razvoja, predstavlja pravu prekretnicu u stvaranju ranosrednjoyjekovne hrvatske dréave. Teritorijalno sirenje i zaokruvivanje jezgre buduce dr7ave dobilo je pot- vrdu sa strane franatke vrhoyne vlasti, Gime je upotpunjen status dvostruke legitimacije knedzevske viasti - s jedne je strane ona, naime, legitimirana kao gentilna vladavina kako je obrazlave Katitié, dok je s druge strane udivala potvrdu i potporu jedne od dviju najvisih suvremenih politiékih instanci. franatkoga cara. To preplitanje dviju legitimacija najjas- Za Bominu “druzinu”, Koju autor Anala naziva “pretorijancima”. usp. KATICIC. o.c. 186 id, Za “druziny” w Istotnoj srednjoj Europi, pored djela navedenih ovdje u bill. 6 uspi MAKKAL 0.6. 270-1 Usp, SISIC, 0.¢. 449-450; GOLDSTEIN, 0.0. 157. RACKL, oc. 322, gdje se navodi kako, poslije Ljudevitova upada u Dalmaciju, “Bora se paenitus inparem conspiceret, omnia sua castellis inclusit “Marin GOIDA, The Ancient Slavs. Settlement and Society. Edinburgh University Press 1990, 56-7M. Angié. Od karolinskoga duznosnika do hrvatskoga vladara, Rad, Zavoda_povij.znan. HAZU Zadru, sv. 40/1998, ste. 2741 nije se oGituje u trenutku kada se. 821., na vlast uspinje Bornin nasljednik, Ladislav. Opis toga ¢ina 8to nam ga je ostavio autor franatkih Anala naglasava tri clementa na Kojima potiva legitimitet Ladislavljeve viasti a _izabrao ga je “narod” (politi¢ki narod - populus) knezevine, b/ iz redova kneZevske dinastije (on je Bornin nepos). c/ da bi potvrdu dobio od franatkoga cara."' Sva su tri clementa jasno uévr8civala kne%evski polozaj. ali istodobno nedvojbeno otvarala put integriranju drustva na vi8oj razini. Pri tomu valja ovdje samo naznatiti da je predu- vjet toj integraciji, uz jasno izdvojenu kneZevsku dinastiju,* bilo i postojanje oraino tradi- ranoga mita (kao bitno razli¢ite kategorije od neutralne “narodne tradicije”) 0 zajed- ni¢kom podrijetlu Hrvata (ne ulazeci u raslambu znatenja te etni¢ke oznake), kakvoga zasvjedotuju Konstantin Porfirogenct u X. i Toma Arcidakon u XIU. st.”* Taj je mit, kom- biniran sa situacijom politi¢koga i oruZanog konflikta kakav je bio onaj s Ljudevitom, ce- mentirao veze unutar drustva i predstavijao platformu s koje je u sliedecim desetljecima, na rubu i pod okriljem jednoga velikog carstva. a iz okvira postojece gentilne vladavine. stvorena hrvatska ranosrednjovjekovna dr/ava Tako centrifugalan po samoj svojoj naravi. takav je proces uzivao podriku carske vlasti. koja je, u situaciji kakva je veé viadala na jugositocnim granicama, izmedu dva zla birala ono manje, Uspostavijeni odnosi medusobnoga povjerenja i potpomaganja samo su potvrdivani dogadajima kao Sto je 823. bila fizi¢ka likvidacija nekadaSnjega pobunjenika Ljudevita. Likvidaciju je obavio Glan vladajuéega roda. Bornin ujak Ljudemisl, 0 éemu je odmah bio izvjesen i sam car Ludovik."' Cini se €ak moguéim da su Ljudevitova smrt i sada upraZnjeno mjesto kneza Donje Panonije otvorili mogucnost za dalju teritorijalnu ekspanziju viasti vladara Hrvata. Takvu zakljuéku u prilog govori nekoliko stvari. Prije svega valjalo je. s carskoga motrista, na neki nacin alimentirati odanost hrvat- skih knezova i njihove viadajuce elite u situaciji kada su se na jugoistocnim granicama veé pojavili novi neprijatelji - Bugari. Bugarski je prodor i uspjeh iz 827. pripisan nesposob- nosti furlanskoga markgrofa Baldrika, §to je rezultirao administrativnom preustrojbom u kojoj je njegova markgrofovija 828. ukinuta i podijeljena medu éetiri comes-a.** Istodobno "'-RACKL oc. 325: "Interea Boma, dux Dalmatiae atque Liburniae. defunctus est. et petente populo atgue im- Peratore consentiente nepos illius, nomine Ladasclavus. successor ei constitutus est” (kurziv moj - op. M.A). Osim izbora Bornina nepos-a za novoga kneza, postojanje i znatenje vladarske dinastije zasvjedoduje | uloga Bornina rodjaka (avenculus) Ljudemista, Koji je $23. primio Ljudevita i potom ga smaknuo (usp. RACKI, .c 328), Rekonstrukcija mita 0 doseljenjeu Hrvata dalcko bi nadilazila potrebe ovoga teksta. te je za ov prigodu dostatno Uupozoriti na istrazivatki pravae sto ga je otvorio svojom raspravom o tom pitanju BUDAK, o.c. 62-4. Za znazenje usmeno prenokenih mitova u suvremenim ranosrednjovjekovnim drustvima usp. Hermann MOISL. Kingship and Orally Transmitted Stammestradition among the Lombards and Franks. u: Die Bayern und thre Nachbarn, Teil 1 (ur. Herwig WOLFRAM i Andreas SCHWARCZ). Wien 1989, Usp. ovale bil. 39, Usp. KOS, 0.¢. 7, 84-5.M. Antié, Od karolingkoga duznosnika do hrvatskoga viadara. Rad, Zavoda povij. znan, HAZU Zadru, sv. 40/1998, str. 27 — 41 s ovom vanjskom ugrozom doélo je i do popustanja unutarnje kohezije samoga carstv aa narastajuéi su sukobi unutar carske obitelji zahtijevali da se potencijalne saveznike sve vige nagraduje. Tipiéno je u tome praveu djelovala situacija iz 832. kada je Ludovik, sin cara Ludovika PoboZnoga. krenuo protivu brata Karla s vojskom sastavljenom od Bavaraca i “onih Slavena koje je mogao sebi privuci”.” Slijedom, pak, gore izneSenih pripomena glede domasaja viasti franatkoga duznosnika, kneza Bratislava. kojega je regnum prvotno Zapremao prostor inter Savum et Dravum ali samo na Sirem karantanskom, odnosno po- druéju danasnje Slovenije, ne bi bilo teSko braniti pretpostavku kako je upravo u godinama nakon Ljudevitova ubojstva doslo do onog odvajanja jednog dijela Hrvata i zaposjedanja “lirika i Panonije”, te susljednoga uredenja medusobnih odnosa. o éemu se tradicija sau- vala u sklopu 30. glave Porfirogenetova djela. Bilo kako bilo, hrvatska knezevina sa smirivanjem prilika poslije propasti Ljudevi- tova ustanka praktiéno nestaje iz suvremenih franackih vrela prve polovice IX. st. i to na- prosto stoga to na ovaj strani vie nije bilo nikakvih neprilika na relaciji hrvatski knez - (farlanski markgrof - kada je Gast ponovno uspostavljena) - car. Posljednja danas poznata epizoda tih odnosa, iz vremena prije no Sto se hrvatski knezovi u rasapu franaékoga sus- tava konatno otresu veze vrhovni8tva, vezana je uz boravak teologa i misionara Gott- schalka na dvoru kneza Trpimira. O utjecaju i mjestu Sto ga je ovaj redovnik i teolog zauzimao u suvremenoj intelektualnoj i uopée drustvenoj hijerarhiji karolingkoga carstva jasno govori Ginjenica da je nalog za pisanje traktata kojim bi se opovrelo njegovo nauéavanje o dvostrukoj predestinaciji dosao izravno od samoga kralja Karla Celavog.” Pojava, dakle, jedne ovako istaknute osobe na dvoru hrvatskoga kneza o€igledno stoji u uskoj svezi s njegovim prethodnim boravkom na dvoru furlanskoga markgrofa Eberharda na Giju ga je preporuku zacijelo Trpimir i ugostio na svome dvoru. U svojim uspomenama Gottschalk ée, pisudi u posve drugom kontekstu, ostaviti u dyjema opaskama vrlo vrijedna svjedotanstva 0 zemiji koju je posjetio. Jedno od tih svjedotanstava jest Cinjenica da on hrvatskoga viadara naziva rex Sclavorum”® Sto zacijelo treba prije svega shvatati kao kvalifikaciju njegove viadavine, s kojom se inate uéeni teolog mogao izbliza upoznati, S jedne je. naime, strane Gottschalk kao kne7ev gost bio syjedokom mnogih vladarskih Gina izmedu ostaloga i ratnoga pohoda sto ga je Trpimir sam za njegova boravka vodio protiv gentem Grecorum. § druge je strane, bilo prije dolaska na knezey dvor bilo poslije toga putovao u Bugarsku, najyjerojatnije istim onim posavskim praveem koji Ge 879. 1 $92 koristiti papinski i Arnulfovi poklisari. U svezi s tim iskustvom osobnoga putovanja stoji i opaska kako je Trpimirova Dalmacija “uistinu duga provincija” ‘ + Usp. Geofliey BARRACLOUGH, The Crucible of Europe. The minth and tenth centurtes in European history, Berkeley and Los Angeles 1976, 56 i 4 KOS, 0.¢, 93: "cum Baioariis .. et Sclavis quos ad se vocare poterat” (Kurziv moj - op. M.A.) Usp. RACKI, 0.6, 271. MCKITTERICK, o.c., 212 %° RAPANIC. o.¢, 99:"Tripemirus rex Sclavorum”, 31 RAPANIC. o.¢. 100:"per totam Dalmatiam, longissimam revera regionem””M, Andi, Od karolinskoga duZnosnika do hrvatskoga vladara, Rad. Zavoda povij.znan. HAZU Zadru, sv. 40/1998, str. 2741 Iz ove dvije konstatacije jasno proizlazi zakljuéak kako Trpimirova Hrvatska vige nije obiéna mala gentilna viadavina smjestena na uskom pojasu. neposrednoga zaleda starih priobalnih gradova, Izrastanju, medutim, politike tvorbe kojoj na clu sredinom IX. St. stoji Txpimir, koji sam sebe naziva dix Croatorum, no kojega uéeni franatki teolog smatra rex-om, u dobroj je mjeri zasluZan polustoljetni boravak u onomu ao bi se slo. bodno moglo oznaéiti kao “franacki politi¢ki inkubator™. Taj je svojevrsni “inkubator”, naime, zemlji osigurao moguénost teritorijalnoga zaokruzenja kao i relativni mir na obodu velikoga suvremenog supersustava (karolinsko carstvo). ali ipak izvan i postrani tijekova “velike povijesti”. Drugim rjecima receno. to je znagilo nesmetanu moguénost unutarnje integracije na cijelom podrugju knezevske jurisdikcije. U kojoj je mjeri, pak, boravak u tome “inkubatoru” utjecao na ukupnu transformaciju drustva dovoljno jasno govori é- njenica da je upravo iz furlanskoga/franackog crkvenoga sredista, Akvileje, krenuo i dugo bio voden proces kristijanizacije (Sto se poimovno bitno razlikuje od pokrétavanja). Kako Je. pak, ta transformacija tekla i kakve je oblike imala vjerojatno ¢e biti mnogo jasnije kada se sumiraju dosad postignuti rezultati arheoloskih istrazivanja te istrazivanja povjes- nigara umjetnosti. 40M. Angi, Od karolinskoga du2nosnika do hrvatskoga viadara, Rad. Zavoda povij, znan, HAZU Zadru, sv. 40/1998, str 2741 Mladen Ancié: FROM A CAROLINGIAN OFFICIAL TO A CROATIAN RULER Summary On the basis of Frankish sources of the time and findings of archeological exca- vations, the author makes an attempt to delinaeate the framework of the political turmoil of the first part of the [Xth century within which rose the Croatian principality. The author supports the arguments of a segment of the text Annales regni Francorum which relates to the Croatian prince and Frankish vassal Borno. From this new insight the author further develops a description of the first phases in the development of the principality contending that prince Borno utilized the conflicts surrounding the uprising of his neighbour Ljudevit, the prince of the lower Panuonia principality. in order to expand the territory under his rule. Alongside a review of the typology and characteristics of the societies growing at the limes of the Carolingian empire. the author situates the further development and inner integrative processes of the Croatian principality into this context. 41