RIJEČ STRUKE
TRANSKRIPT AUDIO SNIMKE
POREZNE MALVERZACIJE
AFERA
Predsjednica ULUPUH-a Ivana Bakal: Kol`ko je točno sjelo sponzorstvo, odnosno to je
donacija za ICOGRADU za dugove koje imamo već dugi niz godina, kol`ko je točno sjelo?
Tajnica ULUPUH-a Ivana Musić: Trideset i osam tisuća kuna.
PLAGIJAT
Ivana Bakal: Trideset i osam tisuća kuna. Ja bih Vas molila da mi sada donesemo odluku budući
da je te novce Ivana (Musić, op. a) donijela ULUPUH-u, i budući da smo oduvijek imali te
sponzorske, odnosno managerske postotke kad netko donese to, mislim da su to čisto novci od
kojih ULUPUH ima koristi, dakle pokrit će one dugove koje smo imali od ICOGRADA-e, u
međuvremenu je Ivana kontaktirala tako da sve pobroji za ovu godinu, poslala je izvještaj koliko
imamo članova Grafičke sekcije po čemu se izračunava članarina (u ICOGRADA-i, op. a.). Sreća
u tome ili nesreća, kako god hoćemo - sreća za plaćanje je da smo u onoj najnižoj kategoriji, ja
AFERA PLAGIJAT
bih vas molila da izračunamo koliki će to postotak biti, dakle koliko će se Ivani isplatit, ja mislim
da bi bilo najbolje Jagoda da mi to isplatimo kao nagradu...
ULUPUH-ova revizorica: Da, to sam ja mislila predložiti, u stvari možda bi bilo bolje ne kao
nagradu... Možda bi najbolje bilo ako bi se moglo napraviti tako da ULUPUH donira, pošto je
Ivana (Musić, op. a) umjetnica, jel` tako Ivana - ti vodiš poslovne knjige, i evo, umjetnik si, a to
je moguće onda, da ULUPUH donira Ivani kao za njezin umjetnički i kulturni rad sredstva, tako
da Ivani to onda sjeda kao prihod na koji ne mora platiti porez. Jer, ako se to doznači kao honorar
ili nešto onda to neće biti…
Ivana Bakal: Dobro, ali Ivana (Musić, op. a) mora na to pristati, jer isto tako ona kao umjetnik
mislim ima određenu svotu koju godišnje može primiti...
ULUPUH-ova revizorica: Može dvadeset tisuća kuna, dvadeset tisuća kuna može primiti bez
poreza.
Ivana Bakal: Da li se ti Ivana slažeš sa tim?
Ivana Musić: Može, da.
OBJAŠNJENJE
Riječ je o transkriptu dijela audio snimke sa sastanka ULUPUH-ova Upravnog odbora održanog
26. travnja 2007. (vidjeti str. 24 - 26), čiji se izvornik čuva u ULUPUH-ovu tajništvu. Ta snimka dokazuje
da su Darius Peroš, Nada Bogdanović i Marko Koržinek, svojom odlukom - presudom od 29. svibnja 2008.
(vidjeti dokumente s unutrašnje strane preklopnice), nastojali stvoriti paravan za porezne malverzacije
ULUPUH-ove predsjednice Ivane Bakal i tajnice Ivane Musić na štetu ULUPUH-ova glavnog sponzora –
Republike Hrvatske (Ministarstvo kulture), koje su im iz medija (str. 63, sl. 11) i službenih dokumenata
(str. 118, Dokument 8) morale biti poznate.
Kopiju audio snimke koja potvrđuje točnost ovog transkripta voljan sam in bona fide ustupiti svim
službenim osobama, kao i zainteresiranima koji dvoje u njegovu točnost.
Podržavam Vašu argumentaciju glede odbacivanja molbe gospodina Borisa Šimunovića za primanje u
članstvo ULUPUH-a. Pozdravljam također Vašu dobronamjernost u prosudbi i rješavanju slučaja g. Šimunovića koji
je, nažalost, „primljen“ u ULUPUH na temelju plagijata. Naime, Vaš prijedlog da se 2008. godine g. Šimunoviću pruži
još jedna prilika za prijam u članstvo ULUPUH-a je bez presedana. Strukovna udruženja u inozemstvu su puno stroža.
No kako je riječ o mladom umjetniku Vaš prijedlog je više nego razuman.
Kopija, interpretacija i reinterpretacija su legitimni pristupi u umjetničkom obrtu i umjetnosti. No u slučaju
ponuđenoga rada Borisa Šimunovića riječ je o plagijatu: to je plagijat u izboru motiva, interpretaciji motiva koja imitira
skulpturu Slavomira Drinkovića, plagira ju čak u nazivu rada.
Plagijat je laž! Plagijat je dakle, etički problem, plagijat je nešto što računa s lažju potcjenjujući prosudbu
kritike, estetike, struke; nadalje potcjenjuje civilizirane običaje, na primjer, pristojnost. No kažimo, s nešto ironije,
danas pristojnost nije nužna za potvrdu stručnosti... No što je s profesionalnom etikom?
Dakle, na najvišu razinu provedbe struke ponuđen je plagijat. Zašto je prošao? Ovdje nastupa šutnja koja
otvara prostor za manipulaciju, za spuštanje razine stručnosti.
Lilijana Domić
Slažem se da se u slučaju kipara Šimunovića radi o nedopuštenoj mjeri stilskog i idejnog parazitiranja nad
ranijim antologijskim radovima našeg iskusnog kipara i dekana ALU Drinkovića. No, dok neki od profesora dopuštaju
stvaranje malih klonova koji rade gotovo identično kao njihovi profesori, nisam sigurna da bi Drinković bio baš
oduševljen sa slučajem Šimunović.
Iva Körbler
Kolega, pa to je eklatantno! Zašto ste ga primili?!
prof. dr. Zvonko Maković
Upozoren na činjenicu da rad „Petlja 3“ vrlo mnogo naliči na djela „Uza“ i „Grop“ afirmiranog kipara i profesora
na ALU Slavomira Drinkovića, potvrđujem da je mladi kipar Boris Šimunović opasno blizu i, blago rečeno, na tragu
radova svojega izravnog nastavnika. Dapače, naslovom i sam ukazuje na tu vezu (tako da se pitam je li uopće svjestan
da zapravo plagira, dok se međutim, ne referira na ime izvornoga autora, čime bi pokazao da radi d`après, da svjesno
nasljeduje i parafrazira ili varira svoj uzor). Morfološki, istina, Šimunović se udaljuje od uzora u smjeru tradicionalnije
„organske apstrakcije“, to jest neke biomorfne asocijativnosti, dok je Drinković bitno stroži u služenju ekspresivnošću
samih materijala. Ali ostaje činjenica da je „koncept“ vertikalnog čvora, temeljna ideja dinamiziranja volumena preuzeta
i da rad Borisa Šimunovića stoga nema odgovarajuću autonomiju, nije izraz kreativne slobode, nego ropskoga
oponašanja. Na to treba upozoriti mladog autora, a u tu svrhu i odgoditi njegovo primanje u cehovsku udrugu.
akademik Tonko Maroević
Slažem se kako se u slučaju mladog kipara Borisa Šimunovića apsolutno radi o nedopuštenom plagiranju
njegovog profesora na ALU Drinkovića. Ne bih se mogao složiti kako se ovdje radi o tobože citiranju slavnijeg kolege
u moralno dopuštenim granicama.
Cijeli slučaj govori o stalnom i nezaustavljivom rušenju etičkih principa struke, i u tom smislu nedvosmisleno
podržavam vašu hrabru inicijativu.
prof. dr. Ive Šimat Banov
Kao član Studijske sekcije ULUPUH-a smatram da bi kipara Šimunovića trebalo izlučiti iz članstva ULUPUH-
a, ne možda toliko zbog mogućeg plagijata ili epigonstva, koliko zbog lošeg rada koji nije na razini akademskog kipara.
Osim toga, koliko mi je poznato, Šimunović nema opus kojim bi se mogao legitimirati za članstvo u ULUPUH-u.
Berislav Valušek
Usporedimo li kandidirane radove Borisa Šimunovića s djelima njegova profesora Slavomira Drinkovića,
vidimo je da je Šimunović u svoje radove uključio ne samo bitne, već gotovo sve dijelove Drinkovićevih osobnih
kiparskih postignuća. Tako je Šimunovićeva „Petlja 3“ tek nimalo inventivni spoj Drinkovićevih desetljeće ranijih, i za
njegov opus amblematskih skulptura „Uza“ i „Grop“. No, obzirom da Šimunović nigdje nije spomenuo Drinkovića, riječ
je o plagijatu, tj. o Šimunovićevom prisvajanju gotovih rezultata Drinkovićeva kiparskoga rada.
Jedna stara poslovica kaže: „Živi o kruhu i soli, ali govori istinu.“ U tom smislu smatram da bi ovo i ovakvo primanje
kandidata u članstvo naše Udruge, temeljem naočigled isplagiranih radova, umnogome narušilo njezin ugled, te svaki
umjetnički i moralni kredibilitet.
Umjesto toga, u duhu konstruktivnog dijaloga sa svima koji su zainteresirani postati našim članovima, kolegu
Šimunovića možemo uputiti da se iduće godine opet prijavi na naš natječaj za prijem novih članova, no ovoga puta
sa svojim originalnim autorskim radovima.
Ante Vranković
 Drinkovićevi izvornici ispred Hektorovićeva Tvrdalja, 2001.

IZVORNIK – Slavomir Drinković: Grop, 1987. – 1999.

IZVORNIK – Slavomir Drinković: Uza, 1989. – 1998.

Još jedan plagijat

…pa to je eklatantno!
...u slučaju ponuđenoga rada Borisa Šimunovića riječ je o plagijatu: to je plagijat u
izboru motiva, interpretaciji motiva koja imitira skulpturu Slavomira Drinkovića, plagira ju čak u
nazivu rada.
Dakle, na najvišu razinu provedbe struke ponuđen je plagijat. Zašto je prošao?
Ovdje nastupa šutnja koja otvara prostor za manipulaciju...
Lilijana Domić

Slažem se da se u slučaju kipara Šimunovića radi o nedopuštenoj mjeri stilskog i

idejnog parazitiranja nad ranijim antologijskim radovima našeg iskusnog kipara i dekana ALU PLAGIJAT – Boris Šimunović: Petlja 3, 2006.
Drinkovića.
Iva Körbler

...pa to je eklatantno! Zašto ste ga primili?!

prof. dr. Zvonko Maković

...ostaje činjenica da je „koncept“ vertikalnog čvora, temeljna ideja dinamiziranja

volumena preuzeta i da rad Borisa Šimunovića stoga nema odgovarajuću autonomiju, nije izraz
kreativne slobode, nego ropskoga oponašanja.
akademik Tonko Maroević

Slažem se kako se u slučaju mladog kipara Borisa Šimunovića apsolutno radi o

nedopuštenom plagiranju njegovog profesora na ALU Drinkovića.
Cijeli slučaj govori o stalnom i nezaustavljivom rušenju etičkih principa struke...
prof. dr. Ive Šimat Banov

Šimunovića trebalo izlučiti iz članstva ULUPUH-a ... zbog lošeg rada koji nije na
razini akademskog kipara. IZVORNIK – Slavomir Drinković: PLAGIJAT – Boris Šimunović:
Berislav Valušek Uvrnuti komad zemlje, 1980. Pokret, 2002./2003.
(zrcalna slika)
Usporedimo li kandidirane radove Borisa Šimunovića s desetak godina ranijim djelima
njegova profesora Slavomira Drinkovića, vidimo je da je Šimunović u svoje radove uključio ne
samo bitne, već gotovo sve dijelove Drinkovićevih osobnih kiparskih postignuća. No, s obzirom Na ULUPUH-ovoj web stranici Šimunović se predstavio još jednim plagijatom.
da Šimunović nigdje nije spomenuo Drinkovića, riječ je o plagijatu...
Isplagirani Drinkovićevi radovi u Hrvatskom slovu, U ovom je slučaju zrcalno prekopirao Drinkovićev antologijski Uvrnuti komad zemlje iz 1980.
Ante Vranković
27. srpnja 2001.