zadržim bar, GRETIČINA SOBA pa da ga ljubim Gretica, za motovilom, sama. u naručju svom, da sva iščilim GRETICA u poljupcu tom!
Bolna sam srca, Prevod: Branimir Živojinović
bez mira i sna, nikad ih više ne stekoh ja. Kad nije on sa mnom, u grobu sam tamnom, ceo mi svet gorči ko jed. Bednu mi glavu s mutio jad, u srču se duša rasprsla sad. Bolna sam srca, bez mira i sna, nikad ih više ne stekoh ja. Sve njega gledam, sve njega snim, iz kuće samo idem za njim. Uzvišen korak, plemenit stas, taj osmeh, ta sila u oku, taj glas, pa njegovih reči čaroban dah, i stisak ruke, i poljubac, ah! Bolna sam srca, bez mira i sna, nikad ih više ne stekoh ja. Za njim mi grudi sažiže žar; Hajnrih Hajne
Dvojnik
Noć je mirna, ulice su mirne,
U ovoj kući moja voljena je jednom živela: Ona je odavno napustila grad, Ali kuća još stoji, ovde na istom mestu.
Čovek stoji tu, takođe, i gleda u nebo,
I krši ruke, svladan bolom: Ugledavši njegovo lice, prestravljen sam – Mesec mi pokazuje moj sopstveni lik!
O, ti Dvojniče! Ti bledi druže!
Zašto se rugaš s bolom moje ljubavi, Koji me je mučio na ovom mestu, Pre toliko noći, tako davno?