'^

4.

STORAG"-:-!'^
MAIN LIBRARY

LP9-R32A
U.8.C. LIBRARY
THE LIBRARY

THE UNIVERSITY OP
BRITISH COLUMBIA
 HRVATSKI USTAV
ILI

KONSTITUCIJA
GODINE 1882.

RAZLOŽIO

DR. BOGOSLAV ŠULEK.

U ZAGREBU
TISKOM I TROŠKOM DIONIKE TISKARR

1883.
 PREDGOYOR.

Uvaka kuca ima svoj red, i tko se u koj kucu doseli, treba
da drži taj red; nu to može šamo onda, kad ga poznje.
I država je kao volika kuca, koja ima takodjer svoj red;

posve j e dakle naraviio, da ima svaki lan države, svaki

državljaniu, taj red prouiti, inae zadaje sebi i drugim sto
neprilikah. Pojedini dielovi, pojedina pravila toga državnoga
reda zovu se zakoni: svakomu dakle treba da proui za-
kone svoj e domoviiie. Jer o vi zakoni osiecaju njegova prava
i dužnosti: pa kako ce tko uživati svoja prava iii vršiti
svoje dužnosti, ako jih nepoznaje? —
Al ima tu medja;
svaka država ima toliko zakonah da jih šamo onaj može
,

do dna prouiti, koji se tomu poslu upravo posveti. Uz-

mimo našu domovinu za primjer: svi oni zakoni, koji su za
nju do sada stvoreui, obuhvataju, ne jednu knjigu, nego i-
tavu knjiznicu ,
pak nedotjee proštiti ju jedan put ve ju ,

treba upravo prouavati. To je posao pravoznanca. Za ostale

državljane je dosta, ako poznaju barm one zakone, koji se
svilitiu, a može jih svatko lasno nauiti.
Tako je i u Ijekarstvu. Da tko izui svu ovu znanost,
da postane pravi lienik doktor tomu se hoce puno puno
, ,

vremena i truda. Tko se posveti nemože jošt i

Ijekarstvu,
drugi posao raditi. Od pametna ovjeka šamo se potre-
buje, da naui toliko od Ijekarstva, kako ce i bez pomoi
Ijekarske udržati svoje zdravlje i lieiti pomanje boljetice.
Isto tako mora dobra kuanica izuiti donjekle znanost,
koja se zove luba iii kemija, da može valjano kuu kuciti;
nu zato joj netreba sve ono znati, što pravi lubar zna.
Zidar mora takodjer prouiti donjekle nauk zvan ma-
tematika; ai zato netreba da bude baš tako uen kao kakov
uitelj matematike.
 Od svakoga kršcanina se potrebuje da zna kršcanski
,

nauk; za to netreba, da iziii potanko bogoslovje (theo-

ai
logiu), ve je dovoljno, ako zna katekizam.
Ovako j e i za poznavanje zakonab državnih. Ima zako-
nab, koje treba da svaki pametni državljanin znade, inae
lasno posrne iii uabasa; a ima jib, koji su odviše zaviti,
pak jim se hoe osobita i dugotrajna nauka (n. pr. gra-
djanski i kazneni zakon). Al komu od nas nebi trebalo
znati, što ce reci ustav, sabor, ban, župauija, porezni ured
i druge uredbe naše domoviue? Da sve to poznajemo, to
ište ne šamo naša korist, nego i naša ast ta nije Ii prava :

sramota, neznati, kako nam j e domovina uredjena?

Ova knjiga je uprav onim namienjena, koji to žele na-
uiti bez velika truda, i šamo toliko, koliko jim treba znati,
da se mogu iznaci u politikom životu. Od jedno 24 godine
tako su se gotovo sve naše državne uredbe preokrenule, da
nije dosta poznavati stare zakone, jer su ovi ponajviše do-
spjeli, vec treba uiti nove i uaj novij zakone, ako neeš da
se pomutiš.
Radi smo ponositi se, da živimo u državi ustavnoj,
konstitucionalnoj ; ali jib vrlo mnogo ima,
koji nepoznaju
našega sadašnjega ustava ni malo, a takvib biti naj- e
više u negdašnjoj vojnikoj krajini: nadam se dakle, da ce
osobito njim dobro doci o va knjiga koja ce jih o svem tom
,

obaviestiti, što jim znati treba, da postanu pravi sviestui

ustavni brvatski državljani. Da pako takvi postanu, to je
prieko potrebito, ne šamo za njib, nego i za svukoliku do-
movinu koja može šamo onda procvasti
, kad sva njezina
,

djeca oko njezina boljka svojski naštoje. Za to opet srecna

domovina prosiplje svoj blagoslov na svakoga i sliednjega
svoga sina. Ovo je uvjerenje vrelo pravoga rodoljubja, pa-
triotizm, koji se posvuda slavi kao ponajljepša krepost dr-
žavljanah; jer uz ovu krepost dižu se te jaaju i malene
zemlje, a bez nje propadaju i najvece države.
 UYOD.

Država i zakon.
„Težko drugu bez druga!" —
kaže narod; a moglo bi se
red : težko ovjeku bez druga jer ovjek sam je kao posje-
;

en dub; visi kao kaplja o listu. Ovo je uzrok razlog, zašto i

Ijudi nigdje na svietu uežive posamce nego u zadruzi, te grade i

svoje kue na blizu jedou do druge, da može jedoa drugoj lašoje
u pomo priskoiti, kad joj bude za nevolju. Tako su postala sela,
i obine, i gradovi.
Više obinah jedne okolice cine opet jedan kotar (distretto),
a više kotarah sastavlja se u županiju, što se u Dalmaciji i kra-
jini zove sada okriižje (circolo).

Ni time se nesavršuje udruživanje Ijudih, nego se obino

više županijah u jedno veliko družtvo sastavlja, koje se zove dr-
žava (stato). Državah ima prerazliitih , veih i manjih, koje se
krste svakojakimi imeni, obino prema svojoj glavi: ima dakle
kneževinah, vojvodovinah, kraljevinah, carevinah i republikah. Da-
pae dogadja se, da se više pomanjih državicah sastaje u jednu
veliku državnu zadrugu; tako n. pr. sadašnje njemako carstvo
sastavljeno je iz 25 državah.
da se države obino razlikuju imenom svoje
Kazali smo,
glave; šamo republike imaju predsjednika koji se na njekoliko ,

godinah izabira. Glave treba svakoj državi kao što svakoj kui. i

Zato govore Dalmatinci:

„Težko kuci, gdje nije gospaxa,

A baštini, gdje nije pudara!"
 I pravo kažu: svaka se kua razpada, koja neima valjana
gospodara, gdje svatko radi, kako mu se rai, gdje se nezna, tko
pij i tko plaa. Nego kao što treba kuci starješine, treba ga i

obini, i gradu , i županiji, i državi. Ta Ijudi bi se za kratko po-

klali, da neima nikoga nad njimi, da neima, tko e braniti neja-
koga od silnika, poštenjaka od hrdje.
A nije to sve. ovjeku, da bude prava božja prilika, treba
toga puno koješta, ega jedna kua, jedna obioa nemože uamak-
nuti, ve se tomu hoe više njih, hoe se itava država. Ona
treba da se brine o nauku, o trgovini, o ratarstvu, o sigurnosti
i o svakom dobru i napredku svih državljanah, to jest svega na-
roda stanujuega u jednoj državi. Što je kolievka za diete, to
nek bude država za državljane; i kao što se brine roditelj za
svoj porod, kue gospodar za kuu, onako treba da skrbi vladalac
(zvao se ve knez, kralj, car, iii predsjednik) za svoj narod.
Nego da to rnože, tomu se hoe jošt i drugo nešto. Kao što
mora diete slušati zapoviedi svoga otca, da od njega izadje va-
Ijan ovjek : isto tako moraju i državljani slušati zapoviedi svojili
ako se želi, da država napreduje i uspieva. Ovakve dr-
starijih,

žavne zapoviedi, koje moraju držati državljani, to jest narod, zovu

se zakoni, ako se nepotežu šamo na ovo iii ono djelo, ako ne-
valjaju šamo za danas iii sutra, nego sve dotle, dok se naroito
neporeku iii nepromiene. U svakoj zemlji, u svakoj državi ima
drugih zakonah, i države se nerazlikuju šamo tim, što ima svaka
svoga gospodara, nego još više tim, što ima svaka svoje zakone.
Al opet može jedan vladalac imati pod sobom više državah, a u
svakoj valjaju drugi zakoni, kao što na primjer u našoj monar-
kiji drugi su zakoni kod nas, drugi u Ugarskoj, drugi u ostaloj
ustrojena, monarkiji.
Svi zakoni jedne države zovu se njezino ustrojstvo (orga-
nismo); jer iz zakonah koje države razabira se, kako je ta država
ustrojena, uredjena.

Ustav i samoviast.

Prema tomu, kako postaju zakoni u državah, diele se ove

na dvoje.
Ima državah u kojih drži , vladalac svu vlast sam u rukuh i

zato se zove samodržac. On daje sam narodu zakone, pa kad

 ;

mu se svidja, mienja jih opet iii On postavlja iiaro'Ju sam

ukida.
poglavare, kakvi su njemu po udi, uamee mu poreza, koliko mu
se svidja, diže vojsku, koliku hoe, zapovieda narodu, što ga um
tekne, troši novac, kako ga je volja, — a rauna nedaje narodu.
Ovako je od prilike bilo nedavno u našoj vojuikoj krajini.
U drugih državah nemože vladalac sam ni zakonah stvarati,
ni \e6 treba da to ini dogovorno s narodom.
poreza nametati,
Nego budu da nemože ni pomisliti, kako bi mogao savkolik
se
sakupljen narod vieati o kakvom zakonu (jer nebi jedan drugoga
ui uo), i budu da nisu i onako svi državJjani tako pametni, da

bi znali stvarati vrstne zakone: to se je posao malko drugije

udesio, da se dobiju valjani zakoni i da sav narod sudjeluje do-
njekle kod njihova stvaranja. Kad treba kakov zakon, onda na-
rod izabere najpametnije i najpoštenije Ijude, za koje znade, da
razumiju stvar i da e sve po dusi raditi, pak jih šalje k vla-
daocu, da š njim uglave, što zemlji treba. Ovi narodni poslanici sa-
biraju se kod vladaoca, pak vieaju š njegovimi doglavnici i

uzdanici o potrebah naroda. Budu pako narodni poslanici nego-

vore šamo u svoje ime, nego u ima svega naroda, koji jih je iza-
brao i poslao, ter ovako zastupaju i brane prava i korist naroda:
zato se zovu narodni zastupnici, a skupština' svih narodnih
zastupnikah zove se sabor (dieta, parlamento). U državah, gdje
ima saborah, šamo ono kao zakoo, što sabor s vladaocem
valja
uglavi i To treba da drži i narod, i vladalac. Ondje se
ustanovi.
dakle nevlada samovoljno, nego po stalnih i stavnih zakonih.
Skup glavnih zakonah takve zemlje zove se ustav iii konsti-
tucija, i budu da si je te zakone sam narod (preko svojih za-
stupnikah) stvorio , to se za takove zemlje kaže , da su slobodoe
jer slobodan sam, kad mogu živiti po svojoj volji. Šamo što u dr-
žavi ustavnoj (kao što i u svakom družtvu) mora svatko svoju
slobodu donjekle stegnuti, iuae se nebi ni pomisliti moglo kakvo
družtvo, a kamo Ii država, kad bi svatko baš po svojoj udi ži-

viti htio; jer „koliko Ijudih, toliko udih."

U zemlji ustavnoj gospoduje takodjer vladalac; al mu nije

zvanje stvarati i mienjati zakone po svojoj volji , nego šamo na-

stojati, da se izvršuju zakoni koje je stvorio dogovorno s narodom,
a zapoviedati za ono, za što neima zakona. Jer niti najnaprednije
države neimaju zakona baš za svaki sluaj, ve se ostavlja razboru
8

vladaoca i njegovih doglavnikah , da za pojedine potrebe odrede i

narede što valja; ai te niiliove naredbe i odredbe moraju biti

prema postojeim zakonom.

U državah je dakle kao što i po kuah. U njekojih narodah
imao je otac Deomedjašenu vlast u kui; što je on zapovjedio,
morao je svatko u kui vršiti, a nitko mu nije smio prigovoriti.

Ova samovolja piužala se je i dalje : obinski glavar gradio se je

onako u obini, kao što domain u kui, naredjuju, ne kako je

po obinu dobro nego kako je njemu po volji. Ele svaka ptica
,

ima svoga kobca, a taj kobac je bio seoskomu kuezu iii sudcu
vlastelin (zemaljski gospon, spahija), kojemu se je morao svaki
seljanin pokoravati. A vlastelin se je opet morao klanjati svomu
vladaocu do zemljice crne, pa kud onaj okom, tud on skokom.
Drugije bijaše kod starih Hrvatah i u obe Slavenah. Kod
njih nije bio otac neomedjašenim gospodarum kue, ve su svi
ukuani izmedju sebe izabirali domaina , za kojega su mislili, da
je za taj posao najvrstniji, najsposobniji. Ovaj domain nije mo-
gao po svojoj volji raditi, ve je šamo ono izvršivao, št) su uku-
ani uglavili odluili, pak jim
i je morao o svom gospodarenju
raun polagati. Ako ukuani nisu bili zadovoljni š njegovom upra-

vom, a oni su izabirali drugoga. Isto tako se je postupalo u ob-

ini, gdje su svi domaini jednoga sela iii obine izabirali svoga
obinskoga starješinu (kneza, sudca, prisežnika itd.) pod istu po-
godbu, pod koj su oni sami bili izabrani za gospodare kuah,
i

naime da upravlja obinom sdušno i mudro. Više selah je opet

izabiralo svoga vojvodu, županije svoga župana, a sav narod svoga
kralja.^

Pita se: koje državno ustrojstvo je bolje po narod, da-li

ono, kad vladalac ima svu vlast u rukuh ; iii ono drugo, gdje vla-
dalac mora tako postupati, kako je s narodom uglavljeno i ugo
voreno? Što je probitanije : samovlast iii ustavnost?

^ Možda e tko pomisliti, da je ovo pusto nagadjanje, a dokazati se

nebi moglo. Al se to bogme može dokazati; jer ima jedna 800 godinah star
povelja (diplom), u kojoj hrvatski kralj Zvinimir iii Zvonimir sam povieda,
kako je bio izabran hrvatskim i dalmatinskim kraljem jednoglasno od svega
sveenstva i naroda. Preštampana je ta povelja u djelu dra. Rakoga: Docu-
meuta historiae cbroaticae, na straui 103.
 9

Ima vladalacah, koji zbilja dobro inisle po narod, koji rad,

neprestaju, kako (!e usredti državu svojim rukama povjerenu. Al
je bilo i takvih , koji plivahu u razkošju , dok je narod ginuo od
gladi ; koji su vadili od siromaha posljeduji novi, a prosipali tisue
medju udvorice itd. Jao uesretnomu narodu, koji se namjeri na
takva gospodara!
Nego i oni vladaoci, koji dobro raisle po narod, posrdu više
putah, te žele narodu pomoi , a oni mu odmažu. Drugije niti

nemože biti. Kako e jedan vladalac doznati, što svakomu njego-

vomu podložniku treba, kad jih ima po koji miliun ? Nemože bogme
zarediti od kue do kue, da sam sve izpita, pa kad bi to po- i

kušao, nebi mnogo opravio (kako emo niže vidjeti), a svakako

nebi dospio sve izpitati.
Kazat (5eš, da može pozvati i postaviti valjane Ijude, pak svi
ueka mu pomažu državom vrstno upravljati, Valjao bi ti savjet,
da je svakomu na elu napisano, kakav je ovjek. Nego upravo
to je zlo, što se vladalac više putah prevari, te misle^, da je
odabrao najvještije i najpoštenije Ijude za svoje savjetnike, do-
glavnike i ministre, a on kadšto dobije ovejane glave iii površne
neznalice. Oni gledaju šamo na oko ugoditi via iaocu, inae pako
rad, kako je po njih bolje, a boljak naroda deveta jim je brig.
Zato namještaju u ostale službe sve šamo svoje Ijude, koji š njimi
drže i š njimi zajedno ovce strigu. Da vladalac nebi kako doznao,
kako je u ištinu, nepuštaju nikoga pred njegovo lice, za koga
sumnjaju, da bi mogao ištinu odkriti. Ako se tko i provue slu-
ajno do priestola i potuži vladaocu radi pretrpljene krivde: ii ga
opišu kao nemirnu i smušenu glavu , koja pretjeruje ; ii obeaju
vladaocu, da e kazniti (pedepsati) krivdoinca, a kad tamo , a
oni navaljuju na tužitelja, kad se kui vrati, kako se je usudio
tužiti. Vide ovo ostali klonu dubom i vole muk podnositi
krivdu, što jim ju nanosi starješina, da nenabasaju sa zla na
gore. O tom bi znali negdašnji krajišnici puno pripoviedati; jer
je u njih posiala poslovica: „dao bi car, ai nedaju carii" (t. j.

astnici i iuovnici).
Kad bi vladalac pregnuo obai zemlju, da vidi svojima oima,
što je i kako je : njegovi doglavnici zapovjedili bi brže bolje na-
rodu, da ga liepo sveano doeka, da nepoštedi truda ni
i troška,
da brže bolje pobieli kue i popravi pute, kud vladalac e prola-
10

ziti — pa jao onomu, koji bi drznuo oitovati gospodaru zemlje

jade i nevolje ugnjetenoga naroda !
— Govore ovo neprevršujemo
ni malo, dapae ima tu jošt i vee biede. Tako je ruski ministar
Potemkin, da zavara caricu Katarinu II., koja j e bila god. 1787.
nakanila posjetiti jednu svoju pokrajinu (Tauriu), zapovjedio, da
se brže bolje posagrade i napue uz put , kojim e carica prola-
ziti, sela i gradove, nek carica vidi, kako je pod njegovom ru-
kom sva Tauria procvala. A pokle se je carica kui povratila,
dade opet sve razgraditi, a narod svojim pravim kuam povratiti.
Tako siromah vladalac nemože uz najbolju volju ni doznati,
kako je u njegovoj državi, a kamo-li može izlieiti rane svoga
naroda.
Ovako je u državi, koja ima samodržca. Posve drugije nam se
prikazuje iistavna zemlja, gdje moraju svi, pak i sam vladalac,
držati stavne zakone, stvorene sa samim narodom, to jest s nje-
govimi zastupnici, u saboru. Niiedna njegova zapovied neima va-
Ijanosti , ako ju uz vladaoca nepodpiše i koji ministar, pak ovaj
mora onda jamiti za njezinu zakonitost. Ovako moraju svi mi-
uistri odgovarati Saboru se mora podno-
saboru za svoja djela.

siti raun o svih potrošeuih državnih novcih; pak ako što nije u
redu, mora nadomjestiti onaj, koji je kriv. Sabor pazi, vrše-li se

kako valja državni zakoni; saboru se može pritužiti svatko, komu

je uinjena krivda, a nije našao lieka kod oblastih. Sabor gieda,
da se nenamee više poreza, nego što prieko treba, da se ne-
hrani vea vojska, nego što potrebuje sigurnost zemlje; da sudovi
svakomu po zakonu pravdu kroje, da se namještaju šamo pošteni
i vrstni inovnici pak da ,
jih nebude više nego treba. U zemlji
ustavnoj obcine su slobodne, koje šame izabiraju inovnike za
opravljanje obinskih poslovah, ter ovi moraju isto tako raun da-
vati obini o svojih djelih", kako ministri saboru. Državni pogla-
vari paže šamo, da obina neprestupi vlast, zakon daje. koj joj

Sad ce svatko lasno odgovoriti na stavljeno gore pitanje:

Ito je bolje po narod, vladalac samovlastnik , iraajui neomedja-
šenu vlast, iii pako vladalac, kojemu je gospodstvo ustavom steg-
nuto?
Doista e svaki pravodušni ovjek priznati, da je ustavni
nain vladanja puno probitaniji i primjereniji od samodržtva. To
potvrdjuje oevidno i poviest, historija državah: imjeveca šamo-
 11

vlast gdje, tim je vee siromaštvo, ueukost, samovolja, tim su

teži porezi i narnti, tim silniji državui dugovi , tim rjedja pravda
i pravica. U zemlji pako ustavnoj narod napreduje u svakom do-
bru, razborit je, prosvietijen, slobodan i bogat; ondje cvate nauk,
cvate trgovina, obrt i ratarstvo, ?iri se svaki napredak. Pogledajmo
u ustavnu Englezku, Belgiju, Holandiju, Švedsku, Francezku, pak
L'emo na prvi pogled razabrati, koliko su naprama njim zaostale
zemlje, u kojih do nedavno nije bilo ustava, iii gdje ga još niti

danas neima.

Kad bi vladaoci znali potanko za sve, šio u njihovoj državi

biva; kad bi težili šamo za tim, što je najbolje po njihov narod,
pa kad bi i znali i mogli sve to izvesti, što su pronašli da je po
državu najkoristnije — nikad pametnije stvari, nego povjerit jim
sasvim sudbinu naroda. Takvo samovlastno državno ustrojstvo bila
bi zbilja prava blagodat po narod, i nikomu razboritomu nebi na
um palo pristrizati i prikraivati veliku vlast vladaoca. Ele gospo-
dari državah nit su sveznajui, nit svemogui, nit svedobri, nego
takodjer Ijudi slabi. Poviest ui, da i najslavniji, najumniji samo-
držci, n. pr. Josip II., Petar Veliki, Napoleon I. i drugi, koji su
se svojom vladalakom mudrosti proslavili i povjerene sebi narode
u mnogom pogledu napried pomakli, da su isti ovi umni velikani
u mnogo kojeCem Ijuto posrnuli.Pak se ovakvib za sto godinah
jedva po jedan radja. — Samovlast nepruža dakle u obe ni-
kakva jamstva ni boljku naroda, ni srei države.
Nego i za iistav valja, da nije sve zlato što se sija: nije
svaki ustav izvor narodne sree. Tomu je uzrok sad sam ustav,
sad sami državljani. Tako n. pr. imali smo i mi do godine 1848.
s Ugarskom zajedniki ustav ; ai nit je od njega procvala Ugarska,
nit naša domovina. Zašto nije? Jer je sva dobroinstva ustava
u?:ivao šamo jedan stališ, plemstvo (pod ovom riei razumievali su
f.e i velikaSi i sveenstvo). Plemstvo je uživalo sve blagodati ustava,
a ostali narod je nosio sve terete državne; plemstvo je imalo sva
prava, a ostali narod šamo dužnosti. Ustav e bio dakle šamo
plemstvu u prilog, a ostali narod jedva j sastavljao kraj s kra-
jem. — Bilo i bitisalo!
Godina 1848. protegnula je ustavna prava na savkolik na-
rod ;
pak jesmo-li sada sreniV Malo ieie jih naci, koji bi se
12

htjfcli svojom sreora pohvaliti; ai tomu nije ve toliko sam ustav

kriv, koliko Ijudi, kojim je povjereno izvodjenje i vršenje ustavnih
zakonah.
Razjasnit emo to jednim primjerom. Sve se tuži na preve-
like dace i poreze : ai tko je nametnuo narodu ta težka bremena?
Sabor, dakle isti oni Ijudi, koje si je narod izabrao, da naštoje
oko njegova boljka, da ga brane i zastupaju naprama vladi, da
odkrivaju i liee njegove rane i jade.
Ve
odavde (ie svatko razabrati, koliko je za tim stalo,
kakve Ijude šaljemo u sabor. Jer oni stvaraju u saboru zakone,
koji nas sve vežu. A ima jih opet mnogo i premnogo koji slabo ,

razmišljaju, koga treba poslati u sabor nego daju svoj glas jedan ;

nekomu za Ijubav , drugi za kakvu malenu korist iii baš za ašu

vina, trei da se nezamjeri svomu starijemu i tako dalje — pak
onda stradamo i trpimo svi skupa.
Ovdje nam se namee pitanje: koga da izaberemo za na-
rodnoga zastupnika? —
Odgovor je kratak: koji hoe i umie za-
stupati po dusi narod i njegovu pravu korist. Tomu se pako hoe
1) da narodni zastupnik bude poštenjak i kremenjak, to e
rei, da bude pošten i postojan, da se nikako neda odvratiti od
svoga uvjerenja, ni molbom, ni prietnjom, ni obeanjem, ni darom,
ni službom, ni vitežkim redom, nego svagda i svagdje da brani
ono i glasuje za ono, što misli, da je po narod dobro, pa makar
to nebilo po udi velikoj i najveoj gospodi, pa makar joj se i

zamjerio do zla boga. Al su takvi kremenjaci riedke ptice ;

jer za-
stupanje narodne koristi neradja uviek sladkim rodom, nego više
putah i pregorkim, pravim progonstvom.
2) Nego i najtvrdji poštenjak nee mnogo opraviti u saboru,
ako neima potrebita znanja. Drugo su obini seoski poslovi, a
drugo državni; tko je onim prvim vješt, to još nije dokaz, da se
razumie i u državne. A najmauje se to dokazuje dugovjenim za-
novietanjem, kao što se obino na selu misli, da je dobar govor-
džija podoban i za narodnoga zastupnika, gdjeno ovdje ponaj- i

više valja ona naša: „im više grmi, tim manje kiše pad".
Kad bi sabor bio sastavljen iz onakvih elik-pametnjakab,
aestajalo bi tužbih na prevelike poreze, na kojekakve nepravde,
na sporost inovnikah i koješta drugo. Nu žalibože za nijedan sabor
nemože se kazati, da je upravo tako sastavljen ovejane mudrice ;
 13

umiju narod, osobito prost, liepimi besjedami, a još Ijepšimi obe-

(ianji tako obsjeniti, da jim povjeruje, te jih izabira za svoje za-
stupnike, i tek kasnije progleda i razabira, kako je našio ; ai mu
pamet dolazi po tragu.
Sabor sastavljen iz Ijudih, koji nisu pravi rodoljubi, šamo je
jedna mana ustava; ai ima jih i više, zato nee biti s gorega,
ako ovdje nacrtamo, to jest u kratko razložimo

Glavna naeia ustava.

Da tko može ocieniti mora po-

preimudtva našega ustava,
najprije znati, tom pogledu ima
kakav treba da bude ustav. U
jošte puno krivih pomislih u državah ustavnih, osobito pako kod
nas, g(ije se je do sada slabo razmišljalo o pravom cilju ustava,
i

o najboljem ustrojstvu države. Nije dakle udo, što ima Ijudih,

koji misle, da bi s ustavom imali prestati s vi porezi i druge ne-
ugodne državne dužnosti. Drugi opet misle, da u državi ustavnoj
neima poglavarah, nego da je svatko sam svoj gospodar, onako
kako se veli, „svatko je vladika svoga doma", i zato da je duž-
nost svakoga državljanina, stezati vlast državne vlade što se više
može, i smetati njezinu poslovanju gdje se god prilika nada.
Ovakvo mišljenje nije ustavno nego ništavno, jer goni zemlju
u bezvladje, a kraj je svemu razsulo.
Kao što svakorau družtvu , tako se hoe i državi osobite
glave , koja ima šamo o tom nastojati , kako e družtvo , država,
svoj cilj postii; a bez glave se tomu cilju nikako nemože do-
spjeti. Zato kažemo i za ovjeka, koji sve naopako radi, da lti
kao muha bez glave. Državi je glava vladalae (zvao se ve
kralj, car itd.), a njegovi doglavnici i pomooici (jer sam vladalae
nebi mogao nikako sve državne poslove obaviti) — zovu se jed-
nom riei vlada.
Ludo bismo dakle kad bismo prieiii državnu vladu
radili,
u njezinu poslovanju, koje mora sve šamo na to srajerati, da bude
zemlja srena ;
jer to je jedini cilj svakoga državnoga ustrojstva i

u obe države. Zato e svatko pametan priznati, da moramo u

tom pogledu i sami vladi na rku ii , svesebice ju pomagati, da
se posluži zakonitimi sredstvi, kako e im prije svoj uzvišeni cilj

postid — državu usreiti.

14

Vlada inora dakle imati potrebitu vlast, da može vladati,

to jest o tom nastojati, da sve biva prema ustavu. Ovamo ide,

da može, dapa6e ima nadgledati sve, što zasieca u državne poslove

i paziti, vrše Ii se zakoiii. Toga radi mora vlada prigledati svim

manjim oblastim, bile one postavljene od vlade iii od saraoga na-

roda, vrše Ii prema zakonu. Da jih pako može ovako
svoje zvanje
nadzirati, dužnost mora biti svim manjim glavarom i inovoikom,
da vladu potanko obavješuju o svem što rad i što biva u nji- ,

hovoj oblasti.
Kazano je, da je vlada tomu odredjena, da radi o narodaom
boljku. Ovarao ide ponajprije, da svatko bude osiguran za svoje
zdravlje, život i imutak. Treba dakle da vlada skrbi preko manjih
oblastih i inovnikah, da se nigdje nezametne kakva oba bolest
iii rednja (pošast), da se zapriee ubojstva, kradje, požari i po-
plavi. Pak da svatko može tomu se
svoju imovinu i umnožiti,
hoe da se podiže ratarstvo, obrt, trgovina. Nu to se nemože
,

bez duševnoga razvitka, bez školah dakle nastojanje oko nauka :

mora biti prieka brig vladi. A jer i u naprednih državah ima

dosta štetoinjah i krivdoinjah : dužnost je vlade paziti, da se
ošteenik može sudu potužiti, pak da sudovi prema zakonom
pravdu kroje svakomu državljaninu.
Napokon mora vlada i o tom raditi , da zemlja živi sa su-
sjednimi državami u mir i prijateljstvu. Ako bi se pako prohtjelo
kojemu susjedu neprijateljski postupati, da suzbije svaku navalu i

obrani svojoj zemlji slobodu i samostalnost,

Svatko e razabrati, da se izvršivanju tolikih i tako za-

mašnih vladinib dužnostih hoe potrebitih sriedstvah:

i novacah
Ijudih. Tkogoder dakle želi, da vlada vrši svoje dužnosti, da radi

o duševnom i tjelesnom boljku naroda mora joj na rku ii, da ,

namakne potrebita tomu sredstva.

Ovo su povlastice državne vlade. Ona mora imati vlast za-

poviedati, a državljani moraju te zapoviedi vršiti; nu šamo se

kaže, da takve zapoviedi nesmiju biti samovoljne, ve6 se moraju

osnivati na zakonu. Kao što se svaki putnik nepoasiv asa drage
volje povjerava provodiu (kalauzu), za kojega je uvjeren, da e
ga pravim putm voditi i dopratiti onamo, kamo je zaputio: isto
tako e se svaki razboriti državljanin dragovoljno pokoravati
vladi, za koj je uvjeren, da hoe i umie usreiti državu.
 15

No uprav u tom grmu leži zec. Sara bog može i hoe šamo
ono što je najbolje; a Ijudi su mlohavi i slabi. Sad jih zavede
s pravoga puta lakoumnost, sad mržnja, sad srba, sad zavist, sad
polilepa za slavom i asti, sad lienost, sada druga koja strast, te
zabasaju lievo iii desno s pravca; sad jih zaludi slaba pamet, pak
eto jih, gdje su zalutali stranputicom.
Ovo je uzrok, zašto se narod iemože sliepo povjeriti sva-
koj vladi, kao što se nejako diete pokorava svomu otcu; jer se
hoe više pameti i dobre volje za upravljanje države nego za
uzgajanje djeteta. Pak opet je sila djece nastradalo iii baš pogi-
nulo s nemarnosti i neznanstva svojih roditeljah : kud i kamo nee
propasti država, kadzapane šakah nevješte i nevaljale vlade!
Kao što se je dakle zakonom stegla vlast roditeljah na djecu,

da je nebi zlo upotrebih i da se djeca barm donjekle osiguraju

od propasti: isto tako mora se osigurati narod od nezakonitih za-
poviedih i nevaljalih Upravo tomu su namienjeni
djelah vlade.
oni stalni zakoni, koje zovemo jednom riei ustav, i koje treba
da drži ne šamo vlada nego i narod.
Jer kao što može posrnuti vlada izvršuju svoje zvanje, tako
može zabrazditi i narod prisvajaju si prava, koja ga neidu i ste-
žu vladi vlast, koje joj prieko treba, da može raditi prema svomu
zvanju. Nije ona država najsretnija, u kojoj se narod najviše paa
u državne poslove, nego ona, u kojoj narod tako prigleda vladi,
da ova mora dobro upravljati zemljom.
Narod sam nemože toga neposredno initi,nego šamo preko
svojih pouzdanikah sakupljenih u saboru. Upravo zato je sabor
neizmjerno znamenita uredba ustavne države; ta bez sabora ne-
može se niti pomisliti ustav. Jer i onda, kad bi koja država
imala najbolje zakone, i kad bi se ti zakoni sdušno vršili, nebi to
još dosta bilo. Budu da svi zakoni moraju biti prema p.-)trebam dr-
žave, a te potrebe se s vremenom mienjaju: to se moraju dakle i

zakoni mienjati. Priljubljivati dakle zakone državnim potrebam —

prva je zadaa sabora. Nego i ovdje treba da vlada pomaže na-
rodu, pripravljaju osnove potrebitih zakonah ,
jer ona ima sama
na okupu svu gradnju za takav posao, a nar. zastupnici mogu onda
s najboljim uspjehom prosudjivati pojedine momente i dielove za-
kona. Upravo zato valja da bdu u saboru zastupani svi stališi
16

naroda, jer šamo onda može sabor stvarati zakone prema potre-
bam svakoga stališa.

Drugo glavno zvanje sabora je odredjivanje državnoga do-

hoda, to jest porezah, nametah, daah i carinah; pak i razhoda,
naime plaah inovnikih i uiteljskih, zatira troška na državne
sgrade, ceste i željeznice, škole i druge zavode. Jošte sabor usta-
novljuje i broj vojske, a potvrdjuje ugovore ugovorene s drugimi
državami.
Trea zadaa sabora je prigledanje, postupa Ii vlada prema
zakonom državnim, pak je Ii sve ono, što vlada radi i odredjuje,
prema potrebam državnim. Ako se pronadje, da je vlada u em po-
srnula, iii da je koji zakon hotice povriedila: onda joj sabor izjavlja,

da se u nju više neuzdaje ; a vladalac vide , da njegova vlada

neuživa više narodnoga povjerenja, povjerava drugim Ijudem dr-
žavno krmilo, a prvašnje doglavnike odpušta od službe.
Ako pako vlada i kakvo bezza-
krupnije zagazi , ter uradi
konje iii poini oveu štetu državi: onda ju sabor na odgovor
pozove, i ako se sasvim neopravda, predaje ju osobitomu (kod
nas kraljevinskomu) sudu, da joj ovaj presudi, kako je zavriedila.
Sada e svatko razamjeti, zašto svaka vlada iz svih silah o
tom nastoji, da što više svojih Ijudih u sabor spravi. „Vlast je
slast/' kaže naša rie, i prema njoj nastoji svatko, da svoju vlast
uzdrži. Zato se kod izborah za sabor kojekoko šara, a bogme i vara,
da se ovaj makar i nebio ba^ pouzdan, izabere za narod-
iii onaj,
noga zastupnika. To se dašto protivi zakonu ele star je poslo- ;

vica, da „vrana vrani oijuh nevadi". Tako se onda dogadja, da

Ijudi od vladine strane, jer jih je u saboru najviše, odluuju, da

je ovaj iii onaj zakonito izabran, makar je u ištinu šamo krado-

mice u sabornicu dospio. — A kakvih Ijudih saboru treba, razlo-
ženo je ve na strani 12.
Kad ovjek proita malo prije naertanu osnovu ustava, mora
i nehotice zaželiti svojoj domovini onakov ustav; jer doista, gdje
se postupa po njegovih ustanovah, zemlja mora u sva-
uspievati i

kom boljku napredovati. Al se i ovdje opet potvrdjuje, što smo

ve gere bili natukli, da nije dovoljan dobar ustav, ve mu se
hoe i pravih Ijudih, pak za takve mora se sam narod pobrinuti.
Gdje ovaj nemari za to, zaludo mu sav ustav, on kadšto gore e
proi, nego da živi pod kakvim pametnim samovlastnikom. Šamo
 :

17

se pita, kako bi se narod opametio i oraziimio, da shvati znameni-

tost ustava i sabora, tomu postupa. Tu pomaže
pak da prema i

šamo liauk. Najsgodnije bi dakle bilo, da se ve u školah razlažu

naela dižavnoga ustava, ne šamo pravoznancem, nego svim bu-
dudm državljanoni. — Ele to se inalo gdje ioi, jer se vlade boj,
da bi se onda uarod odviše bavio oko državnih poslovah, a to
jim neide u prilog. Svaki pravi rodoljub, pravi prijatelj naroda
nastojat de dakle sam, kako bi svakom sgodnora prilikom pouio
nenki narod o tom, što mu znati treba od državnih stvarih, po
imtnu o znameuitosti sabora i saborskih izborah. Tomu je namie-
njena i ova knjiga: itajte ju dakle i sami, ako želite, da budete
pravi domoljubi, a gledajte, da ju i drugi itaju, nebi Ii nam se
narod pameti dozvao.

Što sam do sada onako u kratko šamo natuknuo o ustavu, to

sam zato uinio da svaki štioc znade što se potrebuje od va-
, ,

Ijana ustava i kako treba da se ta] ustav oživi, pak ieka onda
omjeri našu sadašnju konstitucij o tom uzornom (idealaom) ustavu.
Tad e razabrati, što ved imamo i ega nam nedostaje. Jer neima
sumoje, da je i naš ustav (kao što i svako ovjeje djelo) nedo-
statan : treba dakle nastojati, da mu ono, ega neima, pridobavimo,
a ono, što se je prikazalo nepraktinim iii baš nevaljanim, pri-
mjereno promienimo, pak tako naš ustav s ve to više dotjerujemo,
da bude savršenoj konstituciji sve to sliniji. Nije to lak posao;
jer neima opaine, koja nebi gdjekomu išla u prilog,
zla, neima
pak taj onda kopa rukama i nogama, da mu se korist neizmakne
zato se i hoe svagda Ijute borbe dok se dokine kakva zla po-
,

raba, dok se izupa kakva predsuda. Al bez boja neima pobjede,

zato kaže i sveto evangjelje: „tko uztraje do kraja, spasit e se."
A sada idemo da razlsžemo naš sadašuji ustav, koji va-
Ija u Hrvatskoj i Slavoniji, pak, ako bog dž,, valjat ce do skora
i u posestrimoj Dalmaciji.
 HRYATSKI USTAY.
Trojedna kraljevina.

Ovako se zove u kratko dalmatinsko-hrvatsko-slavoDska kra-

ljevina; jer akoprem se u zakonih navode napose hraljevine Dal-
mac ja, Hrvatska i Slavonija, to se opet smatraju sve tri kra-
Ijevine šamo kao jedno državno nu žalibože za sada šamo
tielo;

na papiru, jer je Dalmacija jošte sasvim od nas odieljena. Po

pravoj pravici imao bi naš ustav valjati u svojkolikoj troiednoj
kraljevini nu za sada valja šamo u dvojednoj, to jest u Hrvat
;

skoj i Slavoniji to isto tako u provincijalu, kao što i u negdaš-

i

njoj vojnikoj krajini, koja je bila lani sjedinjena s materom

zemljom; ai nekoji ustavni zakoni nisu ondje jos uvedeni. Da
pak) nebi nase pravo na sdruženje s Dalmacijom nekako za^palo
i zastarjelo govorimo više putah o trojednoj kraljevini gdje se
:
,

kadšto ima razumievati šamo dvojedna; valja bo ni;m ni»še pravo

izticati, dokle ga nepostignemo.
Postanak i dospjetak vojnicke krajiue. Posto su Turci
sve to žeše na našu domovinu, a kraljevi naši su sma-
navaljivali
laksali, nit su ve
mogli suzbijati sve te navale ustupi nesretni :

kralj Ludovik II. (koji je poslije kod Muhaa poginuo) god. 1522.
više gradovah hrvatskih (po imenu Krupu, Liku, Ostrvicu, Skra-
din, iSen, Kuiu i Klis) šui-jaku svomu Ferdinandu, austrij skomu
nadvojvodi, a po smrti Ludovika kralju hrvatsko-ugarskomu, da
te gradove brani od turske šile, koja je prietila pogibijom samoj
Austriji, ako Hrvatska propane. Ferdiuand je smjestio u te gradove
austrijsku vojsku, koja je stajala pod zapovjednitvom autrijskih
vojvodah.^

^ Godine !553. služili su se ti vojskovodje ovim naslovom : „Styriae et

gentium caesarearum in confiniis croaticis et slavonicis capitaneus".
 • '
19

To vam je prva klica vojnicike krajine, koja se je iza toga

sve više razvreživala i uuutra u zemlju sve to dublje sizala, jer
su Turci svejednako napredovali. Do skora ]e nestalo civilne Sla
vonije. jer polovina stajaše pod Turinora, a poloviua pod vojni-
kom oblasti. U
Hrvatskoj je ova dopirala sve do Varaždina, te je
i sam ovaj grad do 200 godinah pod gjeneralom stajao (odtuda
ime varaždinsko-križevauke krajiue). Pod banovom vlasti ostala je
šamo banovaka krajiua. Napokon bude i ova stavljena pod beki
„hotkriegsrath". U
zalud pritužbe i našega i zajednikoga hrvatsko-
ugarskoga sabora radi ovoga samovoljnoga širenja vojnike vlasti
ua ustavnoj zemlji. Svi kraljevi naši poevši od Ferdinand I. pak
do Franje Josipa I. zavjerivali su se sveano, da oe vladati ustavno
u svih zemljah kruue ugarske —
ai je krajina stenjala pod voj-
nikom sabljom sve do lani.
Još godine 1703. pisao je Leopoldo I. našemu saboru „Bu- :

duc da se zasluge vše oko nas i naše prejasne kuce po cielom

gotovo krscanskom svietu razliežu, i budii6 da ste od vjekovah na
glasu, što službi našoj žrtvujete svoj zaviaj imutak, djecu, krv i
,

život, i to uviek, osobito pako u vrieme posljednjega turskoga

rat i meteža kadno ste se na neumrlu slavu svoga imena, ta-
, ,

kodjer iz svih silah trsili, da pribavite junaku srecu našemu

oružju'i žazlu te negledajuc na to, da ste više putah svoju pro-
,

past oima gledali, dapae u nju srnuti morali, ipak voliste sve
Bvoje, dapae i samoga sebe na kocku metnuti, nego se odmet-
nuti od svoga sttvrodavnoga i prirodjenoga junatva, ter od vjer-
nosti i stalnoga posluha prama nam i našoj prejasnoj kui: zato
po svom osobitom i otinskom nagnuu prama vam i po svojoj
želji priskoiti vam u svakoj potrebi, dostojno nagradjujemo ovu
vašu toliku , nam i cielomu našemu dvoru dobro poznatu krepost
i vjernost, kojoj se i u napredak od vas uadati možemo. Nepod-
nosi bo nam duš, da granice vše domovine ostanu i nadalje
onako stegnute, posto je Bog blagoslovio naše pobjedonosno oružje;
nego milostivno odredismo, kao primjerenu nagradu vaših zaslu-
gah i svega onoga, što ste podnieli i uinili da se opet pritieli
,

vašoj kraljevini i banskoj vlasti, i to za sve vieke, ne šamo sva-

kolika zemlja i krajina medju Unom, Kupom i Savom, stono ste
ju svojom hrabrošu predobili i udržali nego ,sve one strane,
i

koje od starine spadahu na vašu kraljevinu i na bansku oblast, da

š njom priek i viek sdružene ostanu".

Iza ove rezolucije opremio je isti kralj još jedno dva tri
kraljevska odpisa na naš sabor, i u svakom tvrdu svoju odluku
ponavljao, da e
dokinuti krajinu; isto su opetovali njegovi na-
sljednici; ele prošlo je do blizu pol viek, dok je bio barm jedan
diel Slavonije (naime sadašnje župauije sriemska, virovitika i po-
žežka) banskoj oblasti povracen; pak opet je minulo citavo stoljece
 !

20

ai ostala krajina svejednako je bila šamo krvava haljina. Nu od

godine 1848. navrli su hrvatski sabori krepe i odvažnije nego
ikad prije zahtievati da se krajina povrati materi-zemlji, pa kad
,

je bib godine 1868. uglavljena nagoda trojedne kraljevine s ugar-

skom, moral se je ova potonja obvezati, da e
nastojati iz svih
silah, da se krajina razvojai.

Napokon bdu previšnjim proglasom od 8. lipnia 1871. gur-

gjevako-križevaka (beiovarska) ki-ajina, pak i Senj i Sisak pod
gradjanstvenu oblast stavljeni, a u ostaloj krajiui bude uveden
posve nov nain upravljanja, koji je imao piipraviti krajinu za
prielaz pod bansku vlast. Ele prodje i opet desetak godinah, a
krajine neima te neima u našem saboru. O em
je sada zapinjalo?
U Ugarskoj bila je svakolika krajina vec godine 1873. razvoja-
ena: a kod nas? I kod nas je bila krajina s Ugarskom vec
godine 1871. sjedinjena; jer su vec iste ove godine uvedeni bili
svi financijalni zakoni i državni tereti , koji su valjali u provinci-
ialu; nego kad se je imala krajina u ostalom spojiti s provinci-
jalom — eto zapriekah
Godine 1873. bude u krajini dosadašnje vojniko ustrojstvo
dokinuto, a š njim i dosadašnjih 10 pukovinah; u mjesto njega
bude i ondje (jos godine 1871) uveden obci zakon o vojaovanju,
koji valja i za ostalu monarkiju , ustrojene dvie nove pukovine,
ter krajina podieljeua na 6 okružjah, a ova na kotare, da se i u
tom pogledu približi ustrojstvu proviucijala. I krajiški sudovi bili
su vec godine 1872. preustrojeni onako od prilike kako su u pro-
vincijalu.
Uslied svega toga nadao se je hrvatski narod, da ce se kra-
jina do skora sasvim ujediniti s provincijalom kako se je obea-
,

valo od strane Ugarske. Al dalje od obecavanja nije se išlo, pak

se je tako i ovdje izpunila iština poslovice „od reena do stvo-
rena ko od neba do kamena."
Uz obu nadu sjedinjenja dodje i godina 1878. kad je tre-
balo obnoviti financijalnu nagodu s Ugarskom, ai sjedinjenja neima
te neima. Sad j e ugarska vlada tvrdo obeala, da ce se to sje-
dinjenje odmah izvesti, ako prihvatimo onakvu nagodu, kakvu
Ugarska želi. Apokle ju je naš sabor i zbilja prihvatio, krajina
se ipak nije sjedinila, jer ugarska vlada izjavi, da se to sjedinjenje
nesmie izvesti, dok se nepromieni § 32. nagode od godine 1868.
Prema ovomu §-u i prema broju hrvatskoga naroda imala bi bila
trojedna kraljevina zajedno s krajinom pošiljati na ugarski sabor
jedno 54 narodna zastupnika; nu Magjari su se uplašili tolika
broja (akopi'em Ugarska ima u tom saboru svojih 413
našinacali
zastupnikali), pak zalitievahu da ze zadovoljimo sa 40 zastupni-
,

kah, inae da nemogu pristati na sjedinjenje krajine. Sabor naš

popusti i u tom mjeseca veljae 1881.; ai krajina nebje ipak sje-
 21

dinjena. Stoprv previšnjom rješitbcm od 15. arpnja iste godine

bude ban imenovau kraljevskim povjerenikom, te mu bude 1. ko-
lovoza 1881. predana uprava krajine, da ju priadesi podpunomu
sjedinjenju. Isti dan prestade rlast zagrebake generalkomande
kao krajiške upravue oblasti.
Nu podpuno izjednaenje krajine s ostalom Hrvatskom i Sla-
vonijom nije tim još izvedeno. Glavno je ustavno prdvo, da sabor
osieca proraun. zemlje, to jest da vieca o njezinu dohodu i raz
bodu; ai je carskimi odredbami odredjeno, da do godine 1888.
ima ugarski ministar financijah s banom uz odobrenje njegova
velianatva sastavljati proraun za bivsu krajinu. Budu da nas
sabor nije htio na to bezuvjetno pristati, javljeno mu je od strane
ugarske vlade, da dok on toga neprihvati, nemože biti govora o
pozvanju bivše krajine na sabor, a prije nego dodju krajišnici na
sabor, nemože se krajina u administraciji sasvim stopiti s ostalom
zemljom. Šamo da pospješi to pozvanje, pristao je sabor i na to,
te je 3. sieuja 1883. proglašen izborni red za bivsu krajinu, po
kojem ova ima poslati ve na bližnji naš sabor 35 zastupnikah.
Al eto opet belaja! Za žumberaku krajinu nevaljaju niti na-
redbe o razvojaenju, niti onaj izborni red, dok se nerieši pitanje,
spada-li Zumberak na Hrvatsku kamo je do sada spadao, iii na
—
,

Kranjsku kamo da bi imao po historikom pravu spadati

, a
za posljednjih 300 godinah nije bilo vremena za riešenje toga
pitanja.
Tako dakle do godine 1888. neima prilike, da ce krajina po-
eti uživati sva ustavna prdva; pak hoce-li onda tko bi to —
znao, kad se pomisli, koliko nam je u tom poslu klipovah pod
noge baeno?
Možemo dakle negdašnjim krajišnikom doviknuti sa svetim
pismom : „skupo ste kupljeni!" To nek svaki Hrvat duboko
usiee u srce i nek se sjeca poslovice, da se zlato u vatri kuša,
a prijatelj u nevolji. Pa tko nam je prijatelj u toj našoj nevolji?
— Nitko.

Okoliš trojedne kraljevine orisili su ovako §§. 65 i 66. nagode:

„Kraljevina Ugarska priznaje zemljištau cjelokupnost kralje-
vine Hrvatske i Slavonije, i nastojati e o tom, da se ova oži-

votvori.
U smislu prijašnjega paragraf priznavaju se kao k teritorij
kralje\inah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije spadajue:
1. Sve ono zemljište, koje sada skupa s gradom i kolarom
bakarskim spada k županiji riekoj, s izuzeera grada i kotara
riekoga, koji grad, luka i kotar saiujavaju posebao s ugarskom
krunom spojeno tielo (separatum sacrae regni coronae adnexum
22

corpus), i glede kojega kao takova posebne autonomije i na Dju

protežuih se zakonodavnih i upravnih odnošajah uredjenja, imat
e se putm odborskih razpravah izmedju sabora kraljevine ugar-
ske i sabora kraljevinah Hrvatske, SlavoDie i Dalmacije i grada
Rieke obe sporazumljenie postii; 2. županija zagrebaka sa gra-
dovi Zagrebom i Karlovcem i slobodoim kotarom turopoljskim ; 3.

županija varaždinska sa gradom Varaždiuom; 4, županija krize-

vaka s gradovi Križevci i Koprivnicom; 5. županija požežka
s gradom Požegom; 6. županija virovitika s gradom Osiekom ; 7.

županija sriemska.

Nadalje sliedee krajiške pukovine:

1. Lika. 2. Otoka. 3. Ogulinska. 4. Slunjska. 5. Banovaka
prva. 6. Banovaka driiga. 7. Varaždinsko - križeva&ka. 8. Varaž-
dinsko-gjurgjevaka. 9. Gradiškanska. 10 Brodska. 11. Petrovara-
dinska. Napokon sadašnja Dalmacija*.
Ovako je otesao medje našoj domovini 1. zakonski lanak
od godine 1868. iliti tako zvana hrvatsko - ugarska nagoda, o
kojoj emo jos više putah govoriti. Šamo za Rieku odredjuje
pomenuti § nešto osobita, naime da je grad i luka Rieka sa
svojim kotarom osobito tielo krune ugarske i zato da e imati
ugarski i hrvatski sabor dogovorno ustanoviti njezine osobite pra-
vice, njezinu autonomij. Zbilja su lani oba sabora izabrala od-
bore , da se dogovaraju radi Rieke , ai ti dogovori nisu jošte
zapoceli.

Bieka. 66, §. hrvatsko-ugarske nagode u njekom je pogledu

prava zagonetka, jer mu neima doista para na svietu. Nije napi-
san na cielom listu, nego na krpici, koja je priliepljena na izvor-
noj hrvatsko-ugarskoj nagodi, umah za 65. §-om. Mor da je bilo
izprva drugo nješto oudje napisano jer neiraa paiuetna razloga, ;

zašto da se na bieli papir cedulja liepi. Al što je pod tom ce-

duljom napisano? To i jest prva zagonetka, koja se moci sa- e
svim odgonetnuti, kad njetko cedulju odliepi iii kad se ona sama
od vlage odliepi. Za sada se šamo nagadja, da je ondje valjda
napisano, kako se hrvatski sabor s ugarskim za Rieku nije po-
godio, jer je hrvatski sabor tvrdio, da je Rieka cjelokupni to jest
pravcati grad hrvatski, a ugarski sabor se je ukopistio, da je
Rieka magjarski grad.
Pak zašto je ta krpica onamo prihepljena i nije ave na jed-
nom listu papira napisano? to je druga zagonetka. tom — U
pogledu j e glavna stvar, j e Ii ta krpica priliepljena prije nego je
 23

kralj sav zakou potipiaao, iii stoprv iza kako ga je podpisao jer ;

neioože negov podpi.s valjati i za ono. što je pod ceduJjom napi-

sano, i za ono, što se ita na samoj krpici Ljudi, koji su imnli
posla u kraljevom kabinetu kažu, da je naš kralj vrlo sdušan
, i

taan (akuratan), pak da se neraože vjerovati, da bi on svoj pod-

pis stavio pod onakvo krpano pismo. Prema tomu bi onda valjao
njegov podpis ?&, ono, što je pod krpicom napisano pak tada,

nebi valjalo ono, što je na krpici. Nego naš preklaujski sabor,

vieaju o toj krpici, priznao je doduše jednoglasno, da stvar nije
sasvim \\ redu; jer da je § 66. neobinim nainom dospio u za
kon: ai veeinom glasovali ipak je riešeno da je ono pravi zakon,
,

što je na krpici Jiapisano.

U
saboru odhiuje uviek vecina glasovali; raanjina može
osudjivati odluku veine, ai joj se mora pokoriti; jer se inae ne-
može pomisliti ustavno saborovanje. Tako i ovdje: dok ima sa-
dašnja vlada u saboru vecinu —
jezik za zube. A
kad bi sadašnjii
saborska manjina postala veeinom, možda bi onu odluku promienila.
Da se stvar bolje razumie, treba nešto natuknuti iz poviesti
grada Rieke. Da je E,ieka prije 600 godinab bila šamo mjeato
(locus). a imutak premoguih krkih knezovah zvanih Frankapani,
kojim je i strmei nad Riekom grad Trsat pripadao, to se jasno
razabire iz darovnicah hrvatsko-ugarskih kraljevah Andrije II. i
Bele IV.. kojimi su god. 1223 i 1260. pomenute Frankapane na
darili ondanijom županijom vinodolskom protežucora se do Rieke
,

i potoka Riine. Nasljednici njihovi prodadoše godine 1365. Rieku

divinskim knezovom (Duino u Istri), od kojib je prešla napokon
u vlast austrijskih nadvojvodah.
Kraljica Marija Terezija, želec ugoditi i Hrvat?koj i Ugar-
skoj ,
povratila je Rieku nje:?inoj prvotnoj domovini, Hrvatskoj.
O VU svoju odluku izjavila je kraljica u dvorskom odpisu (Hof-
rescript) od 14. veljae 1776., u kojem kaže naroito da se ima ,

primorski grad Rieka i sa svojim zemljištem spojiti s kraljevinom

brvatskom pak da ga u napredak ima nadgledati i upravljati kr.
.

ugarska dvorska kancelarija preko hrvatskoga kr. namjestnitva,

te je Rieka zbilja pod njega podpadala, dokle god nije bilo uki-
nuto na molbu samoga hrvatskoga sabora. Ovu svoju izjavu po-
navlja kraljica u mnogih svojih odpisih, kažuc naroito, nek se
Rieka neposredno opet utjelovi (reinkorporuje) Hrvatskoj, što jf,
najoitiji dokaz, da je Rieka i prije ve pripadala našoj domovini.
Nego godine 1779. 23. travnja podielila je kraljica i Rieci i

Bakru po jednu povelju diplomu, u kojoj svakomu gradu osigu-

iii

rava njegove sloboštine. U

riekoj diplomi kaže uz ostalo „da se :

Rieka ima i u budue smatrati kao posebno tielo krune ugarske".

Iz ovih rieih izvodili su i Magjari i nekoji talijanski Rieani, da
Rieka nepripada Hrvatskoj, nego neposredno Ugarskoj. Al ovo
24

tumaenje nestoii nikako. Jer prvo, i za Hrvatsku se kaže, da je

zemlja krune ugarske, dakle i Rieka može biti diel Hrvatske, pak
opet i krune ugarske. Da ovo nije šamo naše mudrovanje, nego
da 8U tako tu atvar shvacali vec prije 100 godinah, tomu ima
više dokazah u ondašnjih izpravah i javnih pi^mih, u kojih ae
veli, da je Rieka utjelovljena hrvatskoj kraljevini, a preke nje sv.
kruni ugarakoj.^
Al u diplomi se veli, da je Rieka „osobito tielo dakle nije ,

diel Hrvatske. Sto e

rei one bjesede „osobito tielo", na to od-
govara sama diplom. Ona kaže da je Rieka osobito tielo koje
, ,

se nesmie stopiti s Bakrom. Dakle j e Rieka šamo naprama Bakru

osobito tielo, osobit municipij imajui takve sloboštine i pravice
,

kao što i Bakar a da bi Rieka bila osobito tielo napram Hr-

;

vatskoj, to jest odieljena od nje —

tomu neima nigdje traga nit u
javnih izpravah, nit u zakonih. Dapae je Rieka bila godine
1808. zakonskim lankom 8. našega sabora, potvrdjenim od kralja,
naroito izjavljena cjelokupnim dielom Hrvatske, pak je i zbilja
sve do godine 1868. stajala pod hrvatskimi oblastmi i zakoni. Po-
menute godine pako predala je ondaSnja hrvatska vlada Rieku na
prosto Ugarskoj i neupitav našega sabora. Ugarska, da si pri- A
drži Rieku, stavila je u hrvatsko-ugarsku nagodu onu izreku, da
je Rieka osobito tielo. i uslied toga da podpada neposredno pod
ugarsku vladu. Nego iz ouoga, što je malo prije kazano svatko ,

ce i bez velika umovanja razabrati, da je to šamo mudrolija, u

ištinu pako da Rieka spada na Hrvatsku, kako prije sto godinah,
tako i dan danas. Toga e uvjerenja i sadašnji hrvatski sabor,
j

zato j e lani izabirajuc odbor, ko j i ce imati viecati s odborom ugar-

Da je na izmaku prošloga viek Ugarska za taj predmet uprav onako

'

mlBlila kako mi danas, to nam Bvjedoi školska knjiga „Erdbeschreibung zum

Gebrauche der studirenden Jugend im Kon. Hungarn und den damit verbun-
denen Staaten. 3. Theil. Cum speciali Privilegio Sac. Caes. Reg. Apost.
Majestatis. Ofen und Tyrnau 1787. U njoj itamo na strani 81. „Die Severer Ge-
ist erst 1776 auf kongl. Befehl neu errichtet worden,
spannschaft (Severinensis)
und begreift einen Theil der ehemals gar zu grossen Agramer Gespanschaft,
nebst jenen ^ichtigen Stcken der Lander, -reiche die seelige Monarchin
(Maria Theresia) der Krone Kroatien grossmiithig einzuverleiben befoblcn
hat, namlicb die Stadt Fiume mit ihrem Haven, die Stadt Karlstadt und die
auf der recbten, das ist, nordlichen Seite der Karolinenstrasse gelegenen Gii-
ter, welche sonst zu der Stadt Buccari gehort haben".
Ovako su prije 100 godinab uili u školah ugarskih, a dan danas se
tomu svi Magjari nevješti cine, pak jašu s talijanskimi Rieani na svom „cor-
pus separatum" kao na kakvom šiboletn. Nu zalud jim Bve maštanije, „die
Weltge8chichte ist das "VVeltgericht". — „Iština jecedftt ;iiai>^j[h(^u j .duva-
jui na nju vjetrovi posvud šire njenu rairis-ranu"., j.jjo!?, sTCi^vsiii r. .i;

yy-ibud cf i '"'' «>'9i'^

.d-d-o OBji iiKfjfiraft

hnA-m } iiM i c/g Ilif.oY^'

^bcnsa
di-.oi-i ri'vo
iiJlsiH
s\

oab9iaoqea ogoa .joistfiV-iH

 :

25

skoga sabora o riekoj stvari, jednoglasno izjavio , da je Rieka

cjelovit diel Hrvatake.
A uvjerenje treba da goji svaki Hrvat: Rieka je naša te
to
naša, i legom (jer leži u podiuiju Hrvatske), i svojom
svojom
poviesti (jer je prije god. 1365, i poslje 1776. dielila sudbinu Hr-
vatake), i svojini puanstvom (jer osim nešto malo Talijanah sta-
nuje ondje sve iato hrvatsko pleme), i svojim prometom (jer ju
sve naokolo okružiije hrvatska zemlja).
Ovdje nam je šamo još primietiti, da je kraljica Marija Te-
rezija šamo pravedno postupala povrativ Hrvatskoj grad, koji je
.

bio njeko samovoljno od nje odkinut; ai je Hrvatska moral za

taj dar dati znamenito uzdarje moral je za Rieku ustupiti voj
:

nikoj krajini ovei kotar s gradovi Steninjak, Kamensko itd.

moral je dakle Rieku upravo kupiti, zato je Rieka i s toga prav-
noga razloga prava hrvatska imovina.
Osim Hrvatske i Slavonije imao bi se naš ustav protezati po
pravdi i i^ravici jošt i na sliedee zeralje

1. Na Dalmaciju.
Pod ovim imenom nije se uviek razumievala sadašnja Dal-
macija, nego sad više toga, sad pomanje. staro doba zvalo se U
je ovako obino šamo iztono primorje Jadranskoga mora s otoci,
poevši od Istre pak do Kotora , te se jeonda i za Rieku govo-
da leži u Dalmaciji. Sto j e
rilo, od mora
bilo dalje naroito on-
,

dašnje zagorje —
sve je to bila Hrvatska do medje srbskih ze-
maljah. Prema tomu su se vec samostalni hrvatski kraljevi žvali
„kraljevi hrvatski i dalmatinski;" jer jim se je država pružala od
potoka Raš u Ištri sve do Kotora.
Al u posjedu te primorske Dalmacije bio jim je vazda opa-
san takmac star mletaka republika, koja je bila svom snagom
uprla, da spravi Dalmaciju pod svoju vlast. Za onih nemirnih vre-
menah, kad su vladali kod nas prvi hrvatsko - ugarski kraljevi,
podje joj to velikom stranom za rukom; nego Ludovik I. prisili
Mletane opet, te su prema zadarskomu mir (godine 1358), mo-
rali povratiti sve što su od Dalmacije bili osvojili poevši od
Kvarnera do Kotora.
Za Ludovikovih slabih nasljednikah uastojali su Mletci i opet
zaposjesti Dalmaciju, sto jim prilino za rukom podje, osobito za
Ladislava napuljskoga, koji je Mletanom za 100.000 dukatah
predao sve ono što je posjedovao u Dalmaciji dapae prodao jim ,

sva svoja tobožnja pržva na tu kraljevinu, te su Mletani uslied

toga godine 1409. posjeli Zadar, pak iza toga, koje milom koje ,

silom predobdi malo po malo (od prilike do godine 1420.) i ostale

primorske gradove i otoke osim slavnoga Dubrovnik. On jedini
znao se je izmaci mletakomu lav, ter ostao i na dalje pod okri-
26

Ijem iiivutsko U^aiske krune, priznaju njeziiiu vrhovnost i pla-

ajuc godišnii danak sve do polovine 16. viek. Pokle je Budim
dopao turskih rukuh, presta danak; ai se tim neprekide prijatel-
stvo. Kad su Mletci godine 1684. prihvatili ponufljeni jim od Leo-
pold I. savez proti Turinu, poboja se Dubrovnike da ga lukavi
Mletani nesapnu zato posla u
: Be
Rafu Guetica, da obnovi
starodavnu svezu s krunora hrvatsko - ugarskom, što mu i za ru-
kom pode iigovorom od 20. kolovoza 1684. Leopoldo obaviesti
o toai MIetane ,a u Dubrovnik posla god. 1686, carskoga p-
ko vnika Dinka Coradinia kao svoga residenta, komu je bilo skf-
biti za sigurnost grada, i paziti, da se iigovor drži. Po smrti Co-
radinia (god. 1690.) stupi na njegovo mjesto barun Ivan Sapo-
nara. Kad se j e mir sklapao u Karlovcih god. 1699 zastupali su ,

carski poslanici i grad Dubrovnik kao carskoga šticenika. Ovako

je bivalo i za priegovorah o mir god. 1718. u Požarevcu.
Ostala Dalmacija ostade u mietakoj vlasti sve do propasti
mletake republike ai joj uebje nikada kakvim ugovorom iistup-
;

Ijena. Mletani, akoprem u ratovih na Turina više putah savez-

nici hrvatsko - ugarskih kraljevab, nisu jih ipak nikada skloniti
mogli na to, da jim formalno ustupe Dalmaciju akoprem su ©•
,

tom svom stiagom nastojali a ta je bila u Mletanah za ono

,

vrieme vrlo jak. Pitanje za Dalmaciju ostade neriešeno, jer je

brvatsko-ugarski kralje^i nisu mogli nikako pregorjeti. Smatralo
se je, kao da u tom pogledu vlada svejednako primirje sklopljeno
s kraljem Sigismundom (Sišmanom) god. 1437. u Pragu. Mletci A
su znali medjutim u dalmatinskih gradovih sve to bolje utvrditi
svoje gospodstvo, gojec lukavo razdor medju plemstvom i gra-
djaustvom, te brane na zgodi sada jednn sada drugu stranku, ai
uviek pretežniju i jau. Tako se više putah dogodi , da stranka
slablja pomisli kadšto potražiti naslon u brata Hrvata. Najživlje
se ie oitovala ta želja dalmatinskih gradovah za sdruženjem
s Hrvatškom za kralja Vladislava (god. 1510—1513). Tada dodje
malo ne u svih dalmatinskih gradovih do prave buue; nu Mlet-
ani su znali predobiti mitom prvake u budimskom kraljevskom
dvoru, gdje se je vec bilo odluilo, s dovoljnom silom sici u Dal
raaciju i priskoiti gradovom u pomoc.
Iza toga niau više mogli dalmatinski gradovi ni pomisliti na
kakvu svezu 8 Hrratskom, koj bijaše Tnrin ponajviše podjar
mio, pak se i istim dalmatinskim gradovom primaknuo te su se ,

ovi imali šamo Mletanom zahvaliti, šio nije njih osvojio. i

U to je mletaka republika sve to dublje propadala, do-

voljno je bilo, da njom Napoleon L potrese pak mu je pala kao
,

zrela jabuka kriJo, akoprem su ju zadnje doba upravo Dalma-

tinci vrlo hrabro i požrtvovno branili.Sve zaludo Napoleon je u
!

primirju uinjenom s austrijskim carem Franjom I. u Ljubnu

 :

27

(Leoben) ustupio ovomu latru Dalmaciju. Gjeneral barun Matijji

i

Rukavina naviesti jodine 1797. u posebnom proglasu Dalmatincem

da dolazi k njim s vojskom u ime hrvatsko ugarskoga kralja
Franje I. Jedan grad otok za drugini bdu od njega posjednuti.
i

ter od svakoga primi prisegu vjernosti od Krka do Budve. Malo

kašnje uadodje Rajmundo Thurn, da ustroji novu upravu. Mirom
(17. listopada 1797.) u Campo-Formiu sklopljenim od Franje i

Napoleon bude Dalmacija delinitivno predana Frani I. i to na-

roito na temelju historikoga prd,va kao kralju hrvatsko - ugar-
skomu.
Nego nije za dugo trajalo njegovo kraljevanje u Dalmaciji.
jer vec godine 1805. bude Dalmacija u požunskom ugovoru za
mir od hrvatske kraljevine odkinuta i s talijanskom spojena. Slie-
dece godine preuze ju francezki gjeneral Molitor, osim Kotora,
koji su medju tim Rusi posjeli, Molitorov nasljednik maršai Mar-
mont, uljeze u Dubrovnik i dokine ondašnju republiku, zato je
dobio od Napoleon naslov vojvode dubrovakoga ai Boke ko ;

torske nepredobi vec je bila ugovorom tifliškim od godine 1807.

,

Francezom predana.
Porazom kod Lipska (godine 1813.) pomra za uviek Napo-
leonova zviezda, te hrvatski gjenerali s hrvatskom vojskom pre-
uzmu i Dalmaciju, koj je beki kongres (godine 1815.)
opet
Franji za uviek predao.
I.

Hrvatsko - ugarski sabor je vec godine 1802. podnio kralju

molbu, da se Dalmacija privali kruni ugarskoj kamo po atarom ,

prdvu pripada. Isto uradi svaki sliedei sabor, osobito potianjem

naših zastupnikah. Jer Hrvatska nije nikada zaborayila svoje sveze
3 Dalmacijom. zato nije nikada propustila dodati naslovu ovik
kraljevinah i Dalmaciju, da se nebi s uma smetnulo , da je naša
te naša. Zato je svaki naš sabor napucivao zastupnike za ugarski
sabor, nek o tom naštoje, da se iz zajednikoga sabora podnese
^
kralju molba za povratak Dalmacije.
Austrijska se je vlada izprva oglušivala, pak da u Dalma-
ciji uguši svaku hrvatsku uspomenu i simpatij, a ona udari u
potalijanenje ondašnjega našega naroda hrvatski jezik bude iz:

kljuen ne šamo iz javnoga života, nego i iz škole, a gdje se jc

'
Za dokaz tomu, evo naputka, Sto ga je dao hrvatski sabor god. 1802
svojim poslanikom za ugarski sabor
Pešto je Dalmacija, koj je odprije mletak republika posjedovala,
za Blavnoga vladanja njegova velianstva natrag dobivena, te bi se sada imala
povratiti k svetoj kruni kraljevine ugarske prema krunitbenoj zakletvi, stono
j u bje njegovo posveeno velianstvo položilo: nastojat e gospoda poslanici
iz sve snage, da se ovaj cjelokupui diel kraljevinah opet njim pridru ži i pod

zakonitu oblast bansku stavi, pak tako sa svetom krunom ugarskom opet sjedini.
 !

28

moglo, baš i iz crkve. Ovim

svojim zanešenim širenjem talijan-
štine postigla j da je narod dalmatinski zaostao
e austrijska vlada,
u napredku ai se je i ovdje pokazalo , da krv nije voda. Uzpr-
;

kos svemu naporu nije ugušila austrijska vlada svojim nenaravnim

postupkom u Istri i Dalmaciji hrvatskoga duha; za to si je —
ondje sama uzgojila najljucega neprijatelja irredentu. Ogluši- —
vanje austrijske vlade nije zaplašilo hrvatskoga i zajednikoga
sabora, oba su svejednako zabtievali reinkorporaciju Dalmacie, te
je napokon Franjo I. godine 1825. obecao, da ju izvesti. Al e
riei održao nije kao što ni Ferdinando V., koji se je bio kod
,

krunisanja zavjerio, da e
ugarskoj kruni sve, što na nju spada,
povratiti. Isto tako zavjeri se god. 1868. i kralj Franjo Josip I.
Bknu godina 1848. Prva j e bila brig hrvatskomu narodn
oko cjelokupuo-ti trojednice. Zato je u svom saboru lankom 5.
odluio zamoliti njegovo velianstvo kralja Ferdinand, da pripa
dajucu i po zakonih, po historiji, i po srodstvu kraljevinam Hr
i

vatskoj i Slavoniji kraljevinu dalmatinsku istim kraljevinam, kao

njiliov od njegda cjelokupni diel, reinkorporuje, te ju stavi zbilja
pod vlast bana, koji je zajedno i ban Dalmacije.
Ujedno izdade naš sabor bratinski proglas na Dalmatince, u
kojem jih pozivlje, da kao cjelovit diel trojedne kraljevine sve
šile upotrebe, kako bi se što prije s hrvatsko-slavonskom bracom
složili i stopili.
Na pomenutu malo prije molbu stiže našemu saboru godine
1850. kr. odpis u kojem se za Dalmaciju veli: „naša je volja,
,

da o priklopljenju Dalmacije kraljevinam Hrvatskoj i Slavoniji

viecaju poslanici Dalmacije i zemaljski sabor Hrvatske i Slavo-
nije pod posredovanjem izvršujue vlasti (onda bekoga ministar-
stva) i posjedak da se podnese cesarskomu našemu potvrdjenju".
Kad su beki ondašnji državnici vidjeli bnu Talijanah
na iztonih obalah Jadranskoga mora,
proti Austriji, razabraše, da
to jest u Dalmaciji, neima talijanskim težnjam ozbiljna uztuka
bez sdruženja Dalmacije s Hrvatskom: zato su se i prikazivali
onako sklonimi tomu sdruženju, a to su najoitije posvjedoili,
kad su imenovali Jelaica bana gubernatorom Dalmacije. Iza 400
godinah imala je trojedna kraljevina opet jednu te istu glavu.
I Dalmatinci su se prenuli godine 1848. iz dugotrajna sna.
Njihovi prvaci Petranovi i Ivievi, Kneževic i Pucic itd. svi su
se izjavili za sdruženje s Hrvatskom. Kotorani su udiljno sje-
dinjenje u svojoj skupštini jednoglasno zakljuili. Putujui Dalma-
cijom ban bio je svagdje s velikim oduševljenjem naroda doekan.
— Kratke Ii radosti
Našta tamna doba absolutizma. Netom uzpirena vatra pre-
stala je plamtiti; ai je ipak tinjala pod pepelom, pak im je na-
kon desetgodišnje tmuše i zapare opet se uebo razgalilo nad au-
 29

strijakimi narodi : podigli glavu i hrvatski i dalmatiuski

su opet
rodoljubi, te su se ovi usrdno odazvali pozivu prvih i na
potonji
zastavu svoju napisali „sjedinjenje s Hrvatskom i SlavoDijom !"
I saboru našemu stiže god. 18G1 kr. predlog, da pitanje
glede sjedinjenja Dalinacije s Hrvatskom i Slavonijom u sponi-
zumljenju sa izaslanici daluaatinskirai uzme u pretre^, a zajed-
nike zakljuke da podiiese kraljevskomu potvrdjeiiju.
Do takvoga viecaiija nije i opet došlo. Medju to su dalma
tinski rodoljubi zametnuli boj na peru s talijanaši i autonomašis
protivnici sdruženja; a dubrovaki vlastelin Nikola Puci pohiti
god. 1861. u Be, te podnese njegovu velianstvu kralju Franji
Josipu spomenicu, u kojoj razloži, kako je to sdruženje probitano
po hrvatski narod a koristno po dinastij. Njegovo velianstvo
,

odgovori „I ja držim
: da je to sdruženje dobro i koristno po
,

Dalmaciju, po firvatsku i po carevinu austrijsku. Dalnoiacija je po-

krajina slavenska. Njezina je budunost u slavenstvu. Osamljena
nee se moi razviti. Moja je želja i brig, da se to sdruženje
izvede". —
Stjepan Ljubiša izjavio je iste godine unovinah „Presse"
na ime vladike Kneževica, da 80.000 Dalmatinacah , koji pripa-
daju iztonoj crkvi, svi u obce žele i eznu za sjedinjenjem. Nu
pokle je onda u Austriji zavladala njemaka strauka, bijaše joj
najprei posao, da ugusi u Dalmaciji onaj pokret unijonistiki.
Napokon bude godine 1868. udaren tvrd temelj našemu na-
stojanju oko sdruženja s Dalmacijom. Nagoda hrvatsko - ugarska
kaže izriekom u §-u 65. „kraljevina ugarska priznaje
: zemljišnu
cjelokupnost kraljevinah Hrvatske i Slavonije i nastojat e o tom,
da se oživotvori, po imenu pako nee prestati zahtievatl, na te-
melju prdva svete krune ugarske, reinkorporaciju Dalmacije , i da
se Dalmacija pridruži kraljevinam Hrvatskoj i Slavoniji ; nu sva-
kako ese imati saslušati i Dalmacija ob uvjetih te inkorporacije."
S te strane nas pako nije brig; jer je u saboru dalmatin-
skom narodna hrvatska atranka vec godine 1870. dobil opet ve-
inu, a prva je izjava toga sabora bila poslanica na njegovo ve-
lianstvo 8 preponiznom molbom, da se povrati Dalmacija u staru
svoju državnu zajednicu, pak toga radi da se mogu sastati za-
stupuici dalmatinski sa zastupnici Hrvatske i Slavonije i zamet-
nuti dogovore, kako da se nadoveže prekinuta ntt naše državne
zajednice. Dalmatinski sabor od godine 1871. još rjeitije dokaza
potrebu sdruženja i žaiste ga. Godine 1877. dalmatinska vlada,
nemogav privoliti saborsku veinu, da nezahtieva sdruženja, za-
tvori sabor. Za to je središni odbor narodne stranke u svom pro-
glasu za izbore i opet iztaknuo oživotvorenje cjelokupnosti dal-
matinsko - hrvatsko - slavonsko. Pak narodna stranka ima i sada
veinu u saboru dalmatinskom. Posto je pako raalo prije spomenuta
hrvatsko-ugarska nagoda temeljni zakou, potvrdjen od njegova
30

velianstva kralja dalmatinskoga hora ie, da upremo svi složno,

:

kako bi se odredba nezina za povratak cjelokupnosti trojedno]

kraljevini as prije izvršila. Znamo mi, da to nece biti bez težke
i dugotrajne borbe nu pravo i zakon je s narni, a borba je život.
;

U bo dakle i —
onako se u tom boju nece prolievati krv nego
!

šamo tinta, a j oš više riei.

2. Na tursku Hrvatsku.
diel sadašnje Bosne, koji leži medju rie-
Sjeverno-zapadni
kama Bosnom Vrbasom, dakle od prilike ono, što je sada u
i

Bosni „krajina", zove se jošt i dan današnji „turska Hrvatska"

(Tiirkisch Croatien). Odkuda mu to ime? —
Jer je to bio cjelo-
kupan diel Hrvatske sve do godine 1463., kad je Mabomet II.
osvojio svu današnju Bosnu. Do toga vremena sastojala se je ta
turska Hrvatska iz 4 županije: vrbaške, sanske, glažke i mrenske.
Posto je slavni Matijaš kral (Korvin) jos iste ove godine Turke
iz dolnje Bosne prognao stvori ondje dvie banovine
, jajaku i:

srebreuiku, prozvane po gradovih Jajce Srebrenik. Kao jajaki

i

banovi proslaviše se, odbijajuc hrabro turske navale uveni ju-

,

naci Berislavic, Krsto Frankapan i Petar Keglevi. Nego pokle

su Turci god. 1526. hametom potukli ugarsku vojsku kod Mu-
haa gdje je i kralj Ludovik II. zaglavio osvojiše oko godine
,
:

1528. i opet Bosnu, a š njom i tursku Hrvatsku, nit je više Hr-

vatom za rukom pošlo osloboditi ona] diel svoje domovine tur-
skoga jarma. Nu „svaka sila do vremena", tako evo dospieva i
vrieme turske sil, pa kada dospie, bit e
hora, da Hrvati potraže,
što je njihovo od starine.

3. Na Medjumiirje.
Da su Medjumurci diel hrvatskoga naroda, o tom nitko pa-
mtau nesumnja, jer je svekoliko Medjumurje naseljeno istim hr-
vatskim plemenom, i to ne možebiti od nedavno (kao što šaka
kalvinskih Magjarab u Legradu) nego od davnih davninah. Po-
viest nezna od jedno 1000 godinah za drugi narod u Medjumurju
nego za hrvatski. Ni toga nitko nenijee, da Medjumurje podpada
pod zagrebaku nadbiskupiju od njezina postanka pak sve do
dan današnjega. Nego pita se, j e Ii Medjumurje cjelokupan diel
trojedne kraljevine. Da je ono od godine 1848. do 1860. nam
pripadalo, to zna svatko ai i to je iština, da sada više nepripada,
;

i da sam onaj kratkovjeni posjed od 12 godinah nedaje nam

prava prisvajati si tj priedjel. Mi bismo ga mogli tek onda svo-
jatati, kad bismo dokazali da je on vec u staro doba Hrvatskoj
,

patrio. Pak što kaže star poviest za Medjumurje? Je Ii ono

zbilja od pamtivieka pripadalo šamo Ugarskoj, pak je to šamo
željkanje sadašnjega naraštaja hrvatskoga, da bude Medjumurje
naše, a stari povjestnici zar uišta za to ueznaju ? Da vidimo !
 31

Medjumurje je od prvopja poetka spadalo na biskupiju za-

—
grebaku, utemeljenu ok6 1091 3. godine po kralju Ladislavu.
Da je ono tada spadalo na Ugar^ku jamano ga ne bi bio kralj
.

privalio zagrebakoj biskupiji, nego bi ga stavio bio pod pecujaku

biskupiju, koja je davno piije zitgrebake bitisala.
Naifitarija izprava dokazujua da je Medjumurje pod hrvat-
skoga bana spadalo, potie od kralja Andrije II, koji je godine
1215. Medjumurje banu Buzadu poklonio. Od onoga vremena
pak sve do XVII. viek bila je vea strana Mcdjumurja bansko
vlastelinstvo, te mnogi banovi nisu nit imali drugoga posjeda; a
po starom zakonu i obiaju nije mogao nitko banom biti, ako
nije bio vlastelin hrvatski. Odmah za Buzadom bio je godine
1232. suvlastelin medjumurski Okic ban, podjedno varaždinski
velikižupan, a njega je nasliedio moguao ban Rolando, koji nam
je u jednoj listiui pisanoj godine 1264. u Preloku (trgovi.štu mc-
djumurskom) ostavio jasan dokaz, da je onda Medjumurje Hrvat-
skoj pripadalo.^
je Bel, vojvoda trojedne kraljevine,
Godine 1226. dosudio
zagrebakomu biskupu Stjepanu medjumursku Bistricu i Otok,
što jih je prije njeki Muterin posjedovao. God. 1256. naga- —
djao se je medjumurski župan (comes) Hoholdo pred Aleksandrom
podbanom i zagrebakim velikim županom kojemu je bio tužen ,

od zagrebakoga kaptola radi deset'ue, pak su se nagodili.^

Godine 1267. banovao je Dimitar Cak, koji je takodjer po
sjedovao velik dicl Medjumurja i sagradio ondje tvrdi grad, pro-
zvan po njem Cakovec (Csaktornya, Csakathurn). Malo zatim po-
stade banom hrvatskim i suvlastelinom medjumurskim Henrik od
Gusnika (Giesaing); ovaj se je odvrgao od kralja Stjepana V. i
pristao uz slavnoga ai nesretnoga eškoga kralja Otakara, koji j e
bio i vojvodom austrijskim, kranjskim i štaierskim. Tako je Me-
djumurje dospjelo pod Štjer i ostalo pod njim do god. 1328.,
kadno bude povraeno Karlu Robertu. God. 1350- i 1357. nala-
zimo Medjumurje opet u posjedu bauovah Stjepka Lackovica i

^ U toj listini pripovieda bau Rolando, kako je župan Mogek, vlastelin

zaladske županije, pr.digao parnicu pred kraljem Belom IV. proti Lanceredu,
sinu Buzadovu, za imauje Trnovu u Medjumurju (Dravamurakoz) a kralj je ;

poblao tužbu banu Eolandu, da ju izpita i riesi, pa , kralj da je morao tako

postupati po starom obiaju Siavonije". Kao što e
se svatko iz ove knjige
od starine je po zakcnu i obiaju šamo ban rješavao parnice proti
uvjeriti,
plemitrm hrvatsko-slavonskim. Ova znamenita izprava uva se u našem na-
rodnom muzeju.
"
Pisma o tom uvaju se u pismari zagrebakoga kaptola, a preštam-
pana su u djelu I. Tkalia „povjestui spomenici zagrebake biskupije" I. str.
56. i 112.
32

Ivan Ouza (Thuza). Lackovici su svoj diel posjedovali do god.

1396., kad su ga kao veleizdajice izgubili, a Medjumurje darova
kralj Sigismundo god. 1405. svomu tastu Hermanu grofu Celj-
skomu i Zagorskomu, koji je bio takodjei- hrvatski ban, kao što
i njegovi nasljednici Friderik i Ulrik. Po smrti ovoga potonjega
posjede Matija Korvin sva njegova imanja pak i Medjumurje.
Ovo posljednje prodajle god. 1474. svomu novaru Ivanu Ernuštu,
pa ga imenova hrvatskim banom. Nego š njegovim sinom Gas-
parom zamre ova porodica i Ferdinando I. pokloni Medjumurje
god. 1546. na viek viek hrvatskomu banu Nikoli Zrinskorau. Od
onda ostadoše Zrinski vlastnici Medjumnrja, a ponajvise i banOvi
sve do god. 1671., kadno je Petar Zrinski zaglavio; iii pravo go-
vore do god. 1682., kadno je bio Ivan Baltazar Zrinaki radi
puste sumnje u tvrdjavu Rottenburg baen, gdje je i skapao, a
carska gradaka komora posvojila je njegova imanja. Na zahtie-
vanje mnogih saborah bila su napokon ta imanja opeta domaim
sinovom darovana iii prodana, a nekoja kralj. ugarskoj komori
predana.
Do Zrinskih nas je vezala s Medjumurjem zajednica imena,
jezika —narodnosti, te politika zadruga, pak od onda jošt i za-
jednica duševnoga života. Sto je bio nekada Dubrovnik za južne
Hrvate, to bijaše u XVI. vieku Medjumurje za sjevernu Hrvatsku:
grof Jurj Zrinski (sin neumrloga sigetskoga unaka) sakupio je
bio u Cakovcu mnogo uenih Ijudih oko sebe zaveo škole po
,

svem Medjumurju i osnovao god. 1570 u medjumurskom Nede-

liscu stampariju, u kojoj su tiskane sve šame hrvatske knjige, i
to pisane kajkavskim razriejem, jer su bile namienjene Medju-
murcem i drugim sjevernim Hrvatora. Ovdje je ugledao svjetlo
medju ostalim prvi hrvatski prievod novoga zavjeta i Prgošicev
prievod Werb6czyeva Tripartituma (gledaj niže „Vrela"). Nadošli
poslije ježuvite uništili su doduše malo ne sve te knjige, i samu
tiskarnicu ai osnovane škole pomnjivo su se paziie, i u Medju-
;

murju ima jos i dan danas medju prostim pukom više pismenih
Ijudih nego drugdje. Nu odkada su Magjari i ondje poeli uvoditi
magjarski jezik u škole udarit
, e
jamano natrag taj duševni
napredak.
Možda
ce tko pomisliti, da je ovo šamo naše mudrovanje, a
odprije nitko da nije pomislio, da bi Medjumurje Hrvatskoj pri-
padjo. Varao bi se, tko bi tako umovao. Faedericus de Vit stav-
Ija Cakovec u svom zemljokazu (mappi) od god. 1688. u Hrvatsku,
po imenu u županiju varaždinsku. Tercas Alexandrinus kaže u
svom Lexicon geographiae illustratae (god. 1670.), da Mra utjee
u Dravu na medji ugarskoj. Innocentius a D. Thoma Aqu. pise
(prije 200 godinah), da Strigovo (medjumursko trgovište) pripada
Hrvatskoj ; a InchofFer (ugarski piaac XVI[. viekaj kaže zanj, da
 33

je etiri uiilje dalcko oil meLljc u^aiske ;

glasovitl barun Valvasor
pako tvrdi, da je Štrigovo u Slavoniji u Ilrvatskoj). Ueni
(t. j.

Farlatti (I. str. 331.) povieda, da se je varaždiaska župaaija pro-

tezala preko i Drave. Uz njega pristaju i Vitezovic Krelic i ,

Bedekovi.^
A što su ovi tvrdili; imali su razloga tomu, jer to potvrdjuju
mnoge povelje. Po smrti pomenutoga Ulrika Celjskoga privalio je
bio Matia Korvin zakonskim lankom 50. god. 1486. zagorsku
županiju (na koj je onda spadalo i Medjumurje) županii \in-nž-
dinskoj. Ovo potvrdjuje rijegova darovnica od god. 1470., kojom
i

darova Repiu selo Gardinovec, „ležece u županiji varaždinskoj, a

u kotaru medjumurskom". Ovu darovnicu potvrdi popuni pleme- i

nitim dvorom Tomaševcem kralj Rudolfo II. u povelji od godine

1C03., u kojoj izriekom kaže, da ta mjesta ^leže u kotaru medju-
murskom, županiji varaždinskoj i u kraljevini našoj slavonskoj".
Ovu povelju potvrdi Ferdinando II god. 1635., koji opet ponavlja,
da Gardinovec leži u županiji varaždinskoj a u kotaru medju- ,

murskom.
Upovelji kralja Ladislava posmrtnoga, koju^je bio godine
1455. podielio paulinskomu samostanu (manastiru) u Cakovcu, kaže
se za Cakovac naroito, da leži u (gornjoj) Slavoniji (tako se je
onda zvala sadašoja sjeverua Hrvatska do Kup). Isto kažu e-
tiri druge povelje, koje isti samostan dobi od hrvatsko - ugarskik
kralj evah naime dvie od Matije Korvina, a dvie od Ferdinand
,

II. (god. 1554).

Sjedinjenje Medjumurja s varaždinskom županijom nije ostalo
šamo na papiru, ve je postojalo i u životu: medjumursko plem-
stvo smatralo se je dielom varaždinskoga plemstva i viealo je
š njim u njegovili skupštinah. Zato piše ugarski zemljopisac Bom-
bardi još u poetku proŠloga viek: „Zaladska županija drži svoje
skupštine u Egersegu, a na nje dolaze kadšto i akovaki plemici,
koji su inae dionici i varaždinskik skupštinali. Ima jih, koji Me-
djumurje pripisuju varaždinskoj županiji, zato što njegovi plemii
i sada polaze varaždinske skupštine".^ Nije udo dakle, što je
sveta stolica rimska, kad je odjeljivala ugaraku državu (provinciu)
paulinsku od hrvatska, dopitala Medjumurje državi brvatskoj i to
po naroitoj želji Leopold I., jer tamo da vec po svojoj naravi
spada.' A
Medjumurje je onda vec faktino pripadalo zaladskoj
županiji. Nije udo ni to dakle, da je ban Zrinski sazvao bio je-

'Nemislimo tu sadašnjega ministr, nego pisca uenoga djela „Natale

solum S. Hieronymi" str. 227.
"^
Bonibardi: Topographia Hungariae str. 88.
* Sve ovo razlažc potanko Bedekovi n pomenutom djelu str. 299.
34

dan put hrvatski sabor u Cakovac (oko god. 1660.), jer se je to

smatralo hrvatskom zemljom inae mu tarno hrvatska gospoda
;

nebi bila došla, kao što nisu bila došla na poziv kralja Sigis-
mund god. 1396. u Temišvar, te ]e morao sazvati za god. 1397.
nov sabor u Sen.
Al e
tko kazati, „da sve ovo još nedokazuje pripadanje
Medjumurja Hrvatskoj, jer u zakonih neima tomu traga, pak tu
odluuje šamo zakon."
Da muimo o pomenutom vec zak. lanku 50. od god. 1486.,
evo 8to kaže III. dekret 34. lanak kralja Vladisiava od godine
1498. „U Slavoniji glavne su harmice: Zagreb, Varaždin i (me-
djumursko) NedeliŠe", A da nebi tko pomislio, da je to šamo
pogrešno iii sluajno kazano, evo što veli zak. lanak 91. od god.
1715. „U Hrvatskoj postoje ove tridesetuice (harmice): glavna u
Varaždiuu s podružnicami Nedelišce, Freseka, Vinica, Završje
Legrad.
Što ce vam više dokazah ? Nedokazuje Ii ve ono , što smo
do sada naveli, naše lOOOljetno državno zajedinstvo s Medju-
murjem ?
Sad 86 pita, kada i kako je odpalo Medjumurje od Hrvatske?
Težko je na to odgovoriti, kad tomu neima traga u zakonih, kao
što bi trebalo. Marljivi Bedekovi koji je to još prije 100 godi-
,

nah kaže, da nije o tom nigdje, nit u arkivu zaladske

iztraživao,
županije kakva pisma našao. Nego Medjumurac i ovjek vrlo uen,
grof Cikulini, da mu je pripoviedao, kako se je to dogodilo. Ju-
raj Zrinski (unuk Nikole) poželio je veležupanske asti; ai u
Varaždinu je nije mogao dobiti, jer su ondje grofovi Erdody na-
aljedni veliki župaci bili, a u zaladskoj nije mogao, jer ondje nije
imao imanja. Priveli dakle kralja, nek dopusti, da se Medju-
murje privali zaladskoj županiji, i on bude zbiija imenovan zalad-
skim velikim županom. U ondašnjem pako metežu, gdje je išlo
od Turina svakomu za glavu, nije tomu nitko prigovorio, pak je
ostalo tako do god. 1848. Ovako je Hrvatska s taštine jednoga
ovjeka lišena svoga perivoja.^ Nu ako ima još na svietu prava,
to se naše prdvo na Medjumurje nije moglo tim postupkom uga-
siti ako je ono za sada šamo virtualno, dakle kano obamrlo tim
; :

j naša dužnost, da
e življa nam se onaj ogranak hrvatskoga na-
roda neizrodi, nepropane.

* Bedekovi pripovieda (str. 188): U staro vrieme zvalo se Medjumurje

perivojem goroje Slavonije, kao što se zvao Sriem perivoj dobje Slavonije.
 3b

Prostranstvo iii obseg.

Hrvatska i Slavonija zaprema 43.615 kiloraetarah, Dalraacija

12.835 kilom., turska Hrvatska 10.500 kilom., a Medjumurje
735D kilom.
Dakle svakolika trojedna kraljevina obsiže 68.000D kilome-
tarah, a Djoj pripada svakolika iztona obala jadraoskoga mora
i svi otoci do crnogorskoga Bara dolje na jugu.

Ako poredimo ovo prostranstvo uaše domovine s driigirai

manjimi europskimi državami, naci emo, da ima državah puno
manjih od prave trojednice. Tako n. pr. Srbija ima do 49.0000
kilom., Crna gora 9.500D kilom., kraljevioa Grka 64.700D kilom.,
bugarska kneževiua 64.000Q kilom., kraljevina saska 15.0000
kilom., kraljevinaWrtemberg 19.5000 kilom., vel. vojvodovina
Baden 15.000D kilom, vel, vojvodovina Hessen 7.700D kilom.,
vel. vojvodovina Sachsen-Weimar 3.600O kilom., vel. vojvodovina

Meklenburg 13.3000 kilom., vel. vojvodovina Oldenburg 6.400O

kilom., da muimo o drugih manjih državicah.

Puanstvo iii narod.

Po svoj trojednoj kraljevini, dakle ne šamo po onih zemljah,

gdje zbilja valja hrvatsko-slavonski ustav, nego i po ostalih, gdje
bi imao valjati, prebivaju, osim nešto tudjinacah, sve sami Hrvati
i donjekle Srbi.
U Hrvatskoj i Slavoniji (razumievaju dašto i Rieku) ima po
popisu god. 1880. svega naroda 1,937.000, medju njimi Niemacah
83.139, Talijanah 2.044, Magjarah 41.417, a Židovah 13.488.
Prema tomu imade Hrvata preko 90 7o-
U Dalmaciji ima našega naroda 477.000, a Talijanah do
20.000.
U ima našega naroda od prilike 177.000.
turskoj Hrvatskoj
U Medjumurju ima Hrvatah do 70.000.
Dakle svekoliko puanstvo trojedne kraljevine ini preko
2,600.000 dušah.
Ako omjerimo prostranstvo i puanstvo trojedne kraljevine o
druge sline države, tad razabiramo s velikim zadovoljstvom, da
naša domovina nije ni puanstvom „najmanja medju zemljami
36

europskimi", zauzinilje odlino mjesto medju njimi; jer

dapae da
n. ima 1,800.000 dušah, Cnia gora 236.900,
pr. kraljeviua Sibija
kraljevina Grka 2,000.000, kraljevina Wurtemberg do 2,000.000,
velika vojvodovina Baden 1,500.000, velika vojvodoviua Hessen
neima pocipun miliun, velika vojvodovina Sachseu-Weimar ima
šamo 300.000, velika vojvodovin^: Meklenburg do 600.000, velika
vojvodovina Oldeubnrg preko 300.000, a ima državicah, koje imaju
jos puno manje stanovnikah.

Možda ce tko upitati: koliko ima u trojednoj kraljevini Hr-

vatall, a koliko Srbah ? —
Lasno bi se odgovorilo na ovo pi-
tanje, kad bi se mogla potanko osjeci prava razlika medju Hr-
vatom i Srbinom. Kolika je razlika medju dva rodjeua brata, pak
baš i medju dva blizanca, što se svaki zove posebnim imenom:
tolike ima razlike medju Hrvati i Srbi. Na tielu njihovom neeš
bar naci biljege, po kojoj bi jili mogao razpoznati, osobito odkad
su stali ne šamo Srbi nego i Hrvati bježati od Turina, pak se
ženitbom sve to više miešaju Srbi a Hrvati, a tomu ima vec
jedno 400 godinab Možda . e
tko reci, da se razlikuju vjerom ;

jer Srbi da su iztone crkve, a Hrvati zapadne; pak zbilja pra-

voslavui žitelji trojedne kraljevine kažu u novij doba obino, da
su Srbi; a pravovjerni, da su Hrvati.' Nu kao što vjera nemože
biti u obce narodnim obilježjem, a najmanje ondje, gdje se dva
srodna plemena miešaju, tako ni kod nas. Ta medju našimi pra-
voslavuimi ima i u Zagrebu dosta pravih Rumunjah i Grkah: jesu
H ovi takodjer Srbi? Isto tako ima medju pravovjernimi dosta
katolikih Niemacah: jeju Ii ovi Hrvati? —
Pak što je onaj ka-
tolik, koji je prešao na iztonu vjeru, iii onaj pravoslavui, koji se
je pokatoliio? Nije Ii smiešno i pomisliti, da je tko promjenom
vjere promienio i narodnost? Moze Ii tko narodnost onako [kao
kabanicu preobuci? Nesmijemo Ii se svakomu magjaronu, k 'jerau
se prezime završuje sa -ic, kad nam veli, da je „magyarember?''
— A kojega su plemena bosanski Turci, pa koje su bile narod-
nosti bosanski bogomili i patareni? Pa napokon kojemu piemen
da se prival Hrvati i Srbi, koji su prešli na protestantsku vjeru?
— Nego pustimo sve to; bilo je vrieme kad kršanska erkva ,

na iztonu i zapadnu: kako su se onda ra?^-

nije bila razciepljena
likovali Srbi od Hrvatah ? —U
srednjem vieku bilo je naelo,
da podanici moraju izpoviedati istu vjeru koj i njihovi vladaoci:
pa kako su se onda medje esto mienjale, tako i vjere.

^ Po zadnjem popisu od god. 1880. imade u Hrvatskoj i Slavoniji kato-

likah 1,346.477. a pravoslavnih 497.746. Katolikali dakle imade od nkupnoga
žiteljstva preko 71'';o a pravoslavnih 267o-
 :

37

Kad u lirvatske crkve posvuda uvede staroslavenski jezik

se i

(a to ce valjda doskora), nestat ce i onako glavne vanjske

biti
razlikc u vjeri a prvotlioill razlikoill, uaimc o polazku duha
;

svetoga od otca iii od otca i siua, i onako se dan danas malo

Ijudih zanima. Nemojmo dakle tražiti u jajetu dlakc, ui u vjeri
plemen?ke razlike: ve prionimo uz našu krasnu poslovicu: „brat
je mio, kojegod on vjere bio postupa"., ako bratski miali i
—
Sam slavni ernogorski vladika Petar Petrovi Njeguš liepo pjeva

„Nepita se, ko se kako krsti,

No ija mu krvca grije prsi,
ije Ii ga zadojilo mlieko".

Drugi kažu, da se Hrvati razlikuju od Srbah jezikoill oni, ;

koji govore a
(akavci), da su Hrvati, a oni, koji govore Što
(štokavci), ti da su Srbi. Tako je mislio donjekle i pokojni Da-
uiic; uego marljivim izpitivanjem naše knjige uvjerio se je, da
ta razlika nestoji, da ima i medju pravimi Hrvati štokavacab, koji
od starine govore Što a ne ea. Ovamo idu n. pr, i Slavonci. Tu
(Se ujetko prigovoriti, da Slavonci govore lipo, Brida, a Srblji
kažu lepo, sreda. Pak što su onda oni, koji govore liepo, Srieda,
kao što govore iztoni Dalmatinci Hercegovci, pak i mnogi kaj- i

kavci? A gdje je prava medja medju štokavci, akavci i kajkavciV

Zaputi od Varaždina u Biograd iii u Dalmaciju pak eš se uvje- ,

riti i zauditi, kako ta razrieja neimaju nigdje stalne, osjeene

medje, nego prelaze nevidom jedno u drugo. ^ Ovako jej u drugib
narodah. Kud i kamo je ve6a razlika medju njemakim Švajcarom,
Tirolcem, Svabom i Prusom; medju Piemontezom, Mleticem, Tos-
kancem Napuljcem medju jevernim Francezom i Provencalom
i

—
;

nikomu nepade na um tvrditi, da su to razliiti narodi;

ai jos
ve se svojski nastoji, da se i ta plemenska razlika što više i/gladi.
A tomu služi iedan te isti književni jezik, koji, bvala bogu, imaju
vec i Srbi i Hrvati.
Al d^, Srbi pišu doduše istim jezikom, kojim i Hrvati nego ;

Srbi se služe irilicom a Hrvati latinicom. Kao da nisu i Hrvati

,

pisali irilicom! Dapae najstf.rija lirvatska izprava katolikoga

benediktinskoga samostana sv. Ivan u Pavlah na Brau od god.

^ Tomu e biti uzrok i negdašnja bježanija od Turiua: kad se je pri-

micala turska vojska, bježali su Ijudi kud koji, pak su se zaustavili na sigurnu
mjestu; ako je Turin i tarno dospio, bježalo se je opet drugamo, a vraalo
se ouamo, odkuda j e Turin odmaknuo, ai niti su svi bježali, niti su se svi
vraali. Da to nije šamo naše mudrovanje evo dokaza. Iz Slavonije su bili
,

mnogi pobjegli od Turina u Ugarsku, pak je bilo zak. lankom 19. od god.
1550. odredjeno, da se shivonski podložnici, koji su bili pobjegli u Ugiirsku,
moraju pustiti u Slavoniju, ako se žele povratiti. Isto je bilo ponovljeno u
zak. l. 36. od god. 1596.
38

1185. i 1250. piaana je cirilicom, kano što su pisane suvremene

izprave srbske. Hrvati u Poljicah, hrvatski velikaši Keglevici,
Zrinski i drugi služili su se takodjer cirilicom. Svaki dakle Hrvat
bio bi prava neznalica, kad nebi priznavao, da j e cirilica i hrvatska
svojina. Dapae Hrvati imaju svoju posebnu staru tako zvanu
bosansku cirilicu, pak imaju jošt i svoju osobitu glagolicu! A
zasto su je napustili? Da se približe europskomu zapadu jer
vec sveto pismo ui, da ^slovo ubija, a duh oživljuje''. — ;

Isto
uradi ve Petar Veliki, isto rad današnji Eusi, dapae i sami
Srbi, priljubljujuc prilagodjujuc staru crkvenu azbuku latinsko]
i

abecedi. Pokojni Daniibio je pod starost, dakle poslje zrela

razmišljanja, sasvim prionuo za latinicu ai mu toga nijedan Srbin
;

nije zamjerio a kamo ii mu zanijekao njegovo „srbstvo".

, I —
Niemci su napustili staro gotskopismo poeli ostavljati švabah i
,

služiti se takodjer latinicom; ai bi oni svakoga proglasili na prosto

ludjakom, koji bi stao Niemce poloviti na dvoje, na one, koji se
služe švabahom, i na one, koji pišu latinicom. Kod nas ima žali-
bože jošt uviek tobože mudricah, koji misle, da je bog zna kolik
jaz puknuo medju onima, koji ovako iii onako pišu. — II zar nas

ciepa koledar stari i novi na dva naroda? Smiešno je takva šta i

pomisliti.

im razlikuju Hrvati od Srbaljab? Prema tomu,

se dakle
što smo neima tu nikakve sucne, esencijalne razlike, van
naveli,
ako želimo dlaku na etvero ciepati. Zato se niti nemože brojem
osjei, koliko ima u trojednoj kraljevini Hrvatah i koliko Srbaljah
pogledom na pleme iii poreklo. Nego osim tako zvane etnografake
narodnosti ima jošt i politika narodnost, kod koje se negieda na
poreklo, nego na zemlju, državu, kako se zove. Evo jednoga pri-
mjera Tko se je rodio u Zagrebu, on je Zagrebanin, bio on ve
poreklom Hrvat iii Niemac, kršcanin iii izraelac. Svaki belgijski
državljanin je Belgijanac, bio poreklom Francez iii Vlam. Isto
tako je svaki srbski državljanin u politikom pogledu Srbin, makar
bio porekla bugarskoga iii rumunjskoga (zato se i drže^ srbski
državljani za prave Srbe, a Srbi preko Save su jim šamo Svabe).
Prema tomu su dakle i svi oni, koji su se rodili u Hrvatskoj, u
politikom pogledu Hrvati kao što se i talijanski žitelji Dalma-
,

cije zovu izriekom Dalmatinci, a porekla mogu biti oni prvi srb-
skoga, potonji talijanskoga.
Da se ova stvar još bolje razjasni, evo još nekoliko pri-
mierah. Pokojni Cavour bio je poreklom i imenom Francez, ai nit
je on posumnjao o tom, da je pravi Talijan, nit itko drugi. Slavni
Gambetta bio je poreklom i imenom Talijan: nu je Ii tko ikada
uo, da mu se je zanijekalo francezko rodoljubje? Dapae ga je
sviet zvao prvim Francezom. Pokojni englezki lord Beacousfield
bio je porekla izraelskoga, pak se je i zvao izprva Disraeli; ai
 39

nikorau nepade na iim kazati da nije Engjlez. Pak bar je veoa

,

razlika medju Fraucezom Talijanom, medju Englezom i Zidovom,

i

nego medju Hrvatom Si'binora.

i

A ]c Ii pokoini Seuoa bio pravi Ilivaf? Tko ce to poreci?

— Al otac njegov bio je puki Nieraac iz Ceske. Tko ce poreci
dru. Politu srbstvo? —
Al on je poreklom Grk. Isto tako se je
držao pokojni Preradovic za pravoga Hrvata, akoprom je dobro
znao, da su mu predji bili pravoslavni da su se od nekuda dose-
i

lili u belovarsku županiju, nego odkuda? Toga nije znao.^

Prosto mora biti dakako svakomu, podpisivati se, ako ga je

volja, onako kako pokojni Kurelac: „rodom iz Bruvna, a starinom
Ogub'nac", jer bi griešio proti historiji i zakonom , tko bi rekao,
da u Hrvatskoj neima Srbah. To naroito i hrvatski sabor
je priznao
g. 1867., kad je sveano proglasio istovietnost i ravnopravnost srb-
skoga naroda s hrvatskim. Nu ovo nemože i nesmie srbskoj braci
smetati, da Ijube uz narodno poreklo i domovinu; jer ]'e živa
iština, što Schiller pjeva:

„An's Vaterland, an's theure schliess dich an,

Das halte fest mit deinem ganzen Herzen,
Das sei dein Stolz, dess' Adels riihme dich!
Hier sind die starken Wurzeln deiner Kraft", —
Zato treba svaki sin trojedneda u srce usiee
kraljevine
zlatne riei doktora Polita izušcene prije dvie godine u saboru tri
ugarskom: „Srbi i Hrvati mi smo jedan narod, pa nas nee raz-
dvojiti ni vjera, ni dva imena, koje nam nadjenu historija. Buduc-
nost ]e naša".
Prema tomu izjavio se je i barun Zivkovic u hrvatskom
saboru „Moja je politika trojedne kraljevine, iii ako se hoce,
: ,

Hrvatske. Razboriti Srbi netraže nikakove politike individualnosti

i nemogu ništa drugo zahtievati, nego da jim se priznaje njihovo
ime i da jim se dade autonomija u nastavnib i vjerskih stvarih".
Kad ovo na umu držalo
bi se sve prestale bi u trojednoj
,

kraljevini sve onako sulude razpre radi hrvatstva i srbstva, prave

i

bezposlice, pod kojimi se taje kojekakve neiste namjere samoživah,

egoistah.

Predsuda je, da su svi oni, koji su se u trojednu kraljevinu doselili

'

za turske šile, biii sami Srbi; bilo je tu i puuo Hrvatah bježeih iz Bosne i

Dalmacije dalje na sjever. Srbi dolazo u latinskih zakonih pod imenom „Va-
lachi", ai isti zakoni spominju medju doselicami uz „Valachi" i „Sclavi" i
vrlo jih razlikuju. Gledaj Bogišieve „pisane zakone na slovenskom jugu"
8tr. 166. Ondje eš se uvjeriti, da su se baš Srbi (Valachi) znali vraati natrag

u Tursku.
40

Vrela našega ustava.

u u novij doba, sastav-

narodah, koji su svoj ustav dobili
Ijen je taj u posebnom pismu, koje se zove ustavna iz-
ustav
prava, (talijanski Statuto, njemaki Verfassungsurkunde). U tom
pismu su potanko nabrojena sva glavna prava i dužnosti vladaoca
i vlade, pak ostalih državljanab, zatim naciu vladanja i stvaranja
zakonah. Ovakvu ustavnu izpravu ima n. pr. austrijska carevina,
a podieli joj ju sada vladajui car i kralj Franjo Josip I. diplo-
mom od 20. listopada 1860. i patentom od 26. veljae 1861. Nu
obje ove izprave su od onda znatno promienjene novijimi zakoni
carevinskoga viea.
Mi neimamo takve ustavne izprave, jer naš ustav nije postao
napreac preko noi, ve je on preko 1000 godicah star, kao što
iu malo niže potanko razložiti. Pita se dakle kako može ovjek :

prouiti naš ustav? U kakvoj su knjizi pobilježeni naši ustavni

zakoni? Na to emo sada odgovoriti.
Kako smo mi s Ugarskom imali 800 godinah zajedniki ustav,
to je naravna stvar, da imamo š njom i zajedniko vrelo toga
ustava, naime „Corpus juris hungarici, seu decretum generale in-
clyti regni Hungariae et partium eidem adneKarum* to ce rei:
„sbornik zakonah slavne Ugarske kraljevine i pridruženih joj stranah".

Corpus juris. Ova ogromna knjiga (iii pravo govorec dvie

knjige) saatoji se iz tri diela:

Prvidiel je „Tripartitum opus juris consvetudinarii" to e

reci: obiajno pravo razdieljeno na troje, a napisao ga je slavni
pravoznanac Stjepan Vrabec (magjarski zvan Werboczj) i potvr-
dio kralj Vladislav II, godine 1514. U
ovoj knjizi su šamo pravni
obiaji sustavno popisani, koji su radi svoje dugotrajne valjanosti
postali pravcati zakoni. Na lirvatski jezik bilo je to djelo preve-
deno ve godine 1574. (dakle prije nego na magjarski). Preveo
ga je Ivan Prgoši, a naštampao u medjumurskom Nedelisu o
trošku profa Jurja Zrinskoga.

Drugi diel j e Decreta, constitutiones et articuli serenissimo-

:

rum apostolicorum regum et inclytorum statuum et ordinum regni

Hungariae partiumue eidem adaexarum. To reci odluke, ustae :

nove i lanci prejasnih apoštolskih kralj evah, te stališah i rdo vali

kraljevine ugarske i pridi-uženih joj stranah.
 ;

4i

Ovo 3u dakle zakoni stvoreni na saborih poevSi od prvoj^a

kralja ugarskoga svetoga Stjepana (god. 1038.) pak do Ferdi-
nand V. god. 1848.1
„Decretum* se je zvao skup zakonah na jednom saborii
stvorenih i od kralja na jednom potvrdjenih pojedini zakoni žvali
;

su 80 (i zovu se do danas) „articuli" to jest zakonaki lanci.

U treem dielu toga corpusa nalazimo ove razprave:
1. Index omnium decretorum et constitutionum regni Himga-
riae, t. j. kazalo svih zakonah; (kažu, da ga je Telegdy sastavio).
2. Cynosura universi juris hungarici t. j. kazalo pojedinih
predmetah (od J. Szegedya).
3. Syllabus indigenarum t. j. imenik onih plemicah i veli-
kašah, koji su dobili ugarsko državljanstvo (indigenat).
4. Index personarum decretalium t. j. imenik osobah, koje
se spominju u zakonih.
5. Praxi9 criminalis et forma processus judicii criminalis t. j.
u kratko: kazneni postupak. Ovo je latinski prievod austrijskoga
kaznenoga postupnika od god. 1656. a preveo ga je Szentivanyi.
,

6. Directio methodica processus judiciarii. Ovo je naputak

za gradjanstvene (civilne) parnice, a sastavio ga je hrvataki plemi
Ivan Kitonic iz Kostajnice. Tomu j e dodata „Centuria contrarieta-
tum et dubietatum t. j. stotinjak svakojakih pravnikih prigovornh
i dvojbah, od istoga pisca.
7. Articuli juris tavernicalis t. j. lanci', po kojili su veliki
tovarnici (o kojih emo malo niže govoriti) rješavali gradske parnice.
8. Observationes processus causarum militaris curiae regiae
in tacto honoris t. j. vojniki sudbeni postupak u parnicah za poštenje.
9. Variae jurisjurandi formulae t. j. razliiti obrazci priseg
iii zakletve.
10. Regulae juris antiui canonici et hungarici t. j. pravila
staroga crkvenoga prdva.
11. Catalogus regum, comitatuum, archiepiscoporum strigoni-
ensium et palatinorum t. j. imenik kraljevah, županijah, ostro
gonskih nadbiskupah i nadvornikah.
12. Regulamentum militare Mariae Theresiae t. j. naputak
M. Terezije o izdržavanju vojske.
Ovaj corpus juris iii abornik zakonah je, kako rekoh, velika
knjižurina; ai nemoj misliti, da to sve još i danas valja, što je u
njem; dapae veina navedenih ondje zakonah i pravilah neima kod
nas više kreposti. Sve je to šamo dokaz, kako je odprije kodnas bilo.

'
Nego ova sbirka zakonah uije podpuna, pak drugije nemože ni biti

jer su te zakone skupili privatni Ijud', i to nitranski biskup Mossoczy i pe

ujski Telegdy, a na svjetlo su jih izdali god. 1584. Dva marljiva i uena
Hrvata, Martin Gjuro Nikola Kova^i sabrali su izim glavnoga sbornika još
i

tri pune knjige saborskih odlukah, kojih neima u glavnom s\)(rniku.

42

Iz opisanoga malo prije „corpus jurisa" naufit eš pozuavati

zajediki hrvatsko-ugarski ustav, kakav je bio do g. 1848. Nego
trojedna kraljevina imala je od pamtivieka osim zajednikoga s

Ugarskom sabora (diaeta) jošt i svoj o^obiti sabor, na kojem su

se stvarali zakoni, valjajudi šamo u trojednoj kraljevini. Tko dakle
želi sasvim prouiti naš hrvatsko-slavonski ustav, mora poznavati
i te zakone. Nu eto belaja ! Do sada nije još nitko sabrao tih za-
konah u kakov „corpus juris croatici", ve leže žalibože ponaj-
više zakopani u našoj zemaljskoj pismari (arkivu). Tko bi to mogao
i imao uiniti, nemari; a tko bi htio, nemože. Šamo jedan diel
toga našega narodnoga blaga izdali su na svjetlo Ivan Kukuljevid
u latinskoj knjizi „Jura regni Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae*,
a pisac ove knjige u svom djelu „Naše pravice*', u kojem ima i

hrvatski prievod svih latinskih listinah; jer kao što svatko znade,
Hrvati su se do godine 1848, u svih javnih poslovih služili latin-

skim jezikom; a naštampani su u „Naših pravicah* jošt i svi naši

domaci zakoni, stvoreni od godine 1848. do izmaka godine 1867.,

pak i druga znamenita pisma tiua se našega javnoga prava
Osim toga izlazi od godine 1863. „Sbornik zakonah i nare-
dabah valjauih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju". Svake godine
zlazi po jedna knjiga. Iz ovoga sbornika možeš potanko prouiti
sadašnje državno ustrojstvo naše domovine. A naš ustav, kako je
valjao do godine 1861., opisao je pisac ove knjige u svom djelca
„Hrvatsko-ugarski ustav iii konstitucija". Nego budu da se je od
onda ustav do dna promienio, nastala je potreba knjige, u kojoj
se razlaže, kakov je ono ustav, koji dan danas kod nas valja.
Toj potrebi hode da doskoi ovo djelo, nego šamo toliko,
koliko prieko treba znati svakomu Hrvatu i Slavoncu; a tko želi
ustav naš potanko prouiti, nek eita gore navedena „vrela".

Razvitak i miene našega ustava.

1. Bazdohlje samostalnih vladalacah {od VII. do XII. viek).

poe'ak hrvatskoga ustava, znailo bi
Iztraživati prvi iztra-

živati Markove konake; jer je hrva^ski ustav tako star kao što i

hrvatki narod. Doklegod natrag dopire naša poviest, svagdje nala-

zimo tragovah ustavna uredjen:a zemlje. Od ono nekoliko pisamah
pisanih od starih hrvatskih knezovah i kraljevah, stono su doprla
 43

do nas, zasvjedouje malo ne svako, da ti hrvatski kraljevi uisu

bili samodržci, nego ustavui kralji, dielei vrhovnu državnu vlast
s narodom. U saborih (koji se zovu ^congregatio", „synodus",
„concilium" = skupština) bijaše zastupano plemstvo, sveenstvo i

puk. Ovdje se je birao kralj, ako se je nasljedstvo prekinulo ; bi-

rani su banovi i župani, stvarali se zakoni, odluivalo se o mir
i ratu, a rješavali i njeki upravni i sudbeni poslovi, n. pr. znatne
razmirice. Uz kneza, kašnje i kralja, bilo je viece, sastojee se od
županah i dostojanstvenikah (primates, principas) zemlje. Bez toga
vieda nije knez, kralj, nijednoga veega posla obavljao. Prva osoba
uz kralja bijaše ban. Banska ast je tako star, kako je star hr-
vatski narod u ovom dielu Europe. Nasljednik priestola imao je
za živa kralja ime vojvode (dux); tako se je pisao Stjepan, sino-
vac kralja Petr Kresimira; a i sam Zvinimir prije kruuitbe. Uz
kneza, kralja bijahu nadalje dvorski dostojanstvenici, iraenito dvor-
ski župao (palatin), dvorski sudac iii tepija, kancelar (ujedno bi-
skup dvorski), ded, posteljnik, komornik (koji je blagajnom uprav-
Ijao), ubrusar, peharnik, konjušnik i volar, štitonoša, buzdovanar,
vratar. Sama imena naznauju službu tih dvoranika. Zemlja bi-

jaše podieljena u županije sa župani na elu, pod kojimi su bili

podžupani i satnici, kano dostojansvenici okružjah i kotarah. Gra

dovi su se za sebe upravljali, imaju takodjer svoje skupštine.
zatim naelnika, sudca itd.

2. Bazdoblje od Kolomana do Ferdinand I. (od godine 1100 do

g odine 1527.)

Posto je porodica samostalnih kraljevah dospjela, te je Kolo-

man, ugarski kralj , zasio hrvatski priestol : tim se nije u samom
ustrojstvu hrvatske države izprva gotovo oišta promienilo; jer se
je i on god. 1102. okruniti dao u Biogradu (Žara vecchia), neka-
dašnjoj stolici hrvatskih kraljevah (nedaleko od sadašnjega Zadra),
za hrvatsko-dalmatinskoga kralja, pak se je zavjerio, da e sva
prava i sloboštine nove svoje kraljevine štovati i u kreposti uz-
držati.Jedna njegovih diplomab, u kojoj se prisegom zavjerava
dalmatinskomu gradu Trogiru (Trau), da (ie ga uzdržati u uživa-
nju starih pravicah, dospjela je do našega vremena.^ Valjda su i

* Prevedena i preštampana je u „Naših pravicah" na str. 2.

44

ostali gradovi dobili takvih poveljah.^ Al uz 800 godinah maogo

je propalo.

Da se Koloman nije gradio osvojiteljem Hrvatske i Dalma-

cije, uego da se je držao za pramoga nasljednika lirvatskih sa-
raostalnih kraljevali, to se vidi i odtuda, što je godine 1111. po-
tvrdio povlastice podieljeue od prvašnjega lirva^skoga kralja Kre-
siraira crkvi tom prilikom je podielio svemukolikomu
rabbkoj ; dal-

matinskomu sveenstvu sva ona prava, koja imaše i ugarsko.

Kako Koloman onako su i njegovi nasljednici darivali dal-
matinske gradove (po ondašnjem o^iaju) povlasticami i privilegi-
jami, po imeou Stjepan II. (god. 1124.), Gejza (god. 1143.),
Stjepan III. (god. 1169.), Andrija II. (god. 1207.) — svi su ovi
kraljevi u tih poveljah izjavili, da (.e doi u Dalmaciju okruniti se
i vieati o javnih poslovih, što su i uinili.^ Kralj Karlo Koberto
okrunjen je bio u Zagrebu za ugarskoga kralja.
Kao što sam malo prije spomenuo, prvi su kraljevi glavom
dolazili u Hrvatsku, da opravljaju zemaljske poslove. Nego neiiio-

gav kraljevi uviek dospjeti u Hrvatsku (osobito zbog premnogili

ratovah) da državni poslovi nezapnu
: postavljali su ondje kra- ,

Ijevske namjestnike , vojvodami (dues) zvane, pod kojimi sto-

jahu banovi. Odlinu ast vojvode obna^^ali su obino prvorodjeiii
sinovi kraljevab , koji su bili pouajviše ve za života svoiih
otacah za kralja krunisani, te su zbilja kraljevskom vlašcu vla-
dali. Ovakvi su vojvode bili Konrad (1123.), Gejza (1137.) i La-
dislav sinovi kralja Bele II., Belus (1151.), Mirko sin Bele III.

(1194.), Andrija njegov brat (1198.), Bel (kašnje kralj Bel IV.),
Koloman, Dionizij (1242), Ladislav (1245.), Stjepan (1282.), An-
drija sin kralja Stjppana, Ladislav sin Karia Robert i brat mu
Stjepan, Ivan, Karlo draki, Ivan Korvin. Za Mirk kaže naro'ita
njeka povelja, kojf^ se uva u zadarskoj pismari , da je bio dva
puta okrunjen i da je od god. 1194. vladao Dalmacijom i Hrvat-

* To potvrdjuje zakletva mletakoga dužda Ordelafa Fa.'edra, kojom

se bio zakleo dalmatinskomii otokii Rabu, da e mu ostaviti istu slobodu,
koj bje podielio „vam Dalmatincem Koloman kralj ugarski".
* Dotina pisma možeš itati u Kukuljevievu djelu ,Jura regni" I.

str. 29 i sliedeih. Al i ovdje nisu dakako naštampaue Bve oiiakve diplome;

jer jih je puiio propalo bez traga.
 45

skom, te je u Kuinu njeku parnicu kraljevskom vlasti presudio. —

Andrija zove u svo;ih poveljah' Hrvatsku i Dalmaciju „svojom"
\raljevinom, te je u njoj zbilja izvršivao kraljevskii vlast, jer je

potvrdjivao darovnice (donatioues regiae) svojih kraljevskih rodi-

teljah. Zato j e i imao (kao što nas ue njegove povelje) kraljev-
^ko dvoranstvo, to jest ministre, kancelara, blagajnika (tovarnika).
Turovo polje dobilo je prve svoje povalstice od vojvode Bole
(godine 1224. i 1225), koji se u svojit pismili zove prvorodjenim
okrunjenim sinom kralja Andrije II. Drugo svoje pismo, kojim je
Diidariocrkvu spljetsku (u Dalmaciji) zove naroito kraljevskom
darovnicom.^
Vojvoda Koloman podielio j e Virovitici, Petrinji i Vukovarii
osobite povelje.
Posljodnji ovakov vojvoda bio je, koliko ja znam, Ivan Korvin
(god. 1495.)^ Tako su sve do vladalakoga doma habsburžkoga
Hrvatskom vladali vojvode.

• „Naše pravice" str. 8.

^ Kukuljevi Jura regni str. 51. i si.

^ Ovdje mi je koj rei o imenih trojedne kraljevine, jer se nejov u

svih pismih jednako, uego ead šamo „Croatia", sad „Croatia et Dalmatia", sad
„Slavoaia", iii „tot (ciela) Slavonia", a najposlje „Dalmatia, Croatia et
Slavonia".
Što se je u staro doba razumievalo pod imenom „Dalmacija" i „Croatia",
ve je razloženo na strani 23, ovdje treba dakle šamo još nagoviestiti, što e
rei „Slavonia". Ovim imenora krstili su od prjje tudjiuci svaku zemlju sla-
vensku. Prema tomu su ve stari grki pisci sadašnju Macedoniju žvali „Sla-
vonijom", isto tako žvali su njema-ki pisci sadašnji Meklenburg „Slavonijom",
država Kocela u staroj Panoniji (oko B(a)l&tona) dobi takodjer ime Slavonije;
stari Dubrovani žvali su Srbiju Slavonijom Toma arcidjakon spljetski (koji
;

je živio oko god. 1200.) govori o Slavouiji u Dalmaciji, a njeka povelja od

god. 1076. (Jura regui I., 18.) zove hrvatskoga kralja Zvinimira kraljem Sla-
venab. Prvi put nailazimo na i'no slavonske kraljevine u nekoj povelji kralja
Bele IV. od god. 1246 (Jura regni I., 67). Od onda su se kraljevi naši obino
služili o'vim naslovom uz ime brvatsko i dalmatinsko nu opet su više putah ;

razumievali po Slavouiji, osobito po „cieloj Slavoniji", svukoliku trojednicu;

ai se je i pod imeni „Dalmacija, Hrvatska i Slavonija" raiiumievala obino

šamo jedua država.

U starib zakonib se j t pod imenom Slavonije razumievala ponajviSe sa-
dašnja Slavonija i Hrvatska do Kup (dapae u zak. lanku 7. od god. 1601.
kaže se za Kpu, da je u Slavoniji), i to sadašnja Slavonija bila je doltija
Slavonija, a ostalo zvalo se je goruja Slavonija. Nu o tom e biti jož go
vora; jer magjarski pisci tvrde još i sada, da je bila sadašnja Slavonija uviek
cjelokupan diel Ugarske, a nikada trojednice. — Pa kako je onda Ugarska
46

Kako je poeo jenjati ugled Dašoj domovini, [osobito pokle

su Mletani Dalmaciju osvojili, od onda nije bilo više kraljevskih
vojevodah na elu trojednice, nego su se postavljali šamo banovi,
sad jedan sad više ojih. Banovah je bilo i od prije jer je banska ;

ast u hrvatskoga naroda starija od kraljevske. Ve u najstarije

vrieme, dokle šamo dopire lu povjestnice, imala je hrvatska dr-
žava banovah, te su ovi ve onda prvo mjesto za vladaocem za-
uzimali. I za vojvodah je bilo banovah, ai jim dostojansvo nebijaše
onoliko, koliko kasnije, kad su malo ne kraljevskom vlasti u tro-
jednoj kraljevini vladali.^ Naši banovi su imali ne šamo toliku
vlast koliku u Ugarskoj nadvorni župani (palatini, magy. nador-
ispan), nego su jih u mnogom pogledu i nadmašivali, kao što emo
poslije vidjeti. Zato je banska ast malo po malo lako prošla u
narodnu šviest, da ju je hrvatski narod uviek smatrao središtem
i amanetom svoje samostalnosti, svoga samopravlja iii autonomije ;

zato ju je uviek uvao i branio kano oko u glavi. Zakonik, i po-

sebni naš, i hrvatsko-ugarski, pun je ustanovah smjerajaih na
neokrojeno uzdržanje banske vlasti i banskoga dostojanstva. Još
godine 1608., za Matije IL, bude u zajednikom saboru odredjeno:
„banska ast nek se, uz njenu starodavnu oblast od Drave do
Jadranskoga mora, podjeljuje zaslužnomu ovjeku*. Ovo se je više
putah ponavljalo; nu pored svega toga banska se je ast sve to
više krnjila, dok nije bila u oi godine mal ne sav ugled
1848.
izgubila. Žele dakle poznati pravu vlast podruje banskoga do-
i

stojanstva, treba nam se povratiti u ona star vremena, kad je

banska ast u najveem bila naponu, te je trojedna kraljevina uz-
pored Ugarskom uživala podpunu autonomij.
s

Podpunu, kažemo izriekom, a knjiga ova e dokazzti, da

služe se tom rieju nismo ni malo prevršili.
U staro doba bio je ban u ištinu glava zemlje, zato su ga
više putah i u zakonih žvali podkraljein (prorex), jer je zbilja
kraljevskom vlasti upravljao; on bo je stajao na elu i saboru, i

vladi, i sudu, i vojski.

pristala na riei zak. lanka 50. od god. 1741., u kojem se uaroito veli, da
ono, što e se od Slavonije povratiti sv. kruni kraljevine, stavit 6e se pod
vlast kraljevine (slavonske) i bana.
^ Ivan ban služi se u jednoj povelji od god. 1320. naroitom izrekom
„auctoritate regia", t. j. kraljevskom vlasti.
 47

Naš sabor zvao se je od starine onako kako i ugarski „ge-

neralis regni congregatio", „regni cooventus", „diaeta*^ (jer se je
ondje latiuski vieiialo); Ugar.-^ka prihvati poslije uaslov „coraitia",
a mi smo ostali kod staroga imeua.
Posto je nestalo vojvodah, sazivali su banovi naše sabore i

nepitaju kralja (kako e se niže potanje razložiti). Al ne šamo

da su jih sazivali i njim predsjedali, nego su i saborske odluke
potvidjivali i izvršivati dali. Tomu ima sila dokazah u našoj ze-
maljskoj pismari, a iijekoliko i u „Naših pravicah", po imenu na
strani 24. gdje jMatija bau g. 1273. potvrdjuje odluke ondašnjega
sabora.
Sabor je razpravljao sve dakle ne šamo
državne poslove,
upravne, nego i imenu je odluivao porez), pak i
financijalae (po
sudbene i vojnike. Sve ovo spomiujem ovdje šamo u kratko, zato,
jer e o svih tih strukah državnoga života napose biti govor, pak
bi se ouda opet moralo ponavljati.
Dapae su banovi saboru njekoje osobite povlasti podjelji-
vali iii potvrdjivali. Tako
ima poveljah od bana Nikole
n. pr.

Gorjauskoga (de Gar;

i Matka Taiovca,^ kojimi po-
god. 1398.)
tvrdjuju p emstvu (saboru) pravicu, da može izabirati prabilježnike
(protonotarii, o njih emo jošte poslije govoriti). Potonju povelju
potvrdi kralj Matija L god. 1465.
Banovi su bili od pamtivieka i vrhovni sudci trojedoe kra-
Ijevine (judex regni ordinarius), koja ast su do godine 1861. ob-
našali kao predsjednici našega vrhovnoga suda, banskoga stola,

pak su svojega namjestnika, podbana, sami imenovali. Šamo jim

naloži kralj Yladislav II., da podbanom imenuju domaega sina;
jer se je bio sabor pritužio kralju na bana Ivan Korvina, što je
bio postavio za podbana „inostranca", naime nekakvoga Magjara
Ivan Gyulaya.^ Svaka odsuda mogla se je u trojednoj kraljevini
šamo s banovom privoljom ovršiti. Kraljevi Karlo Roberto i Ludo-
vik I. bili su naroito odredili, da niti ugarski palatin, niti veliki
kralj evski sudac (judex curiae regiae) nesmie Hrvata pred svoj

' Tako su ga prozvali isti kraljevi Ludovik II. i Maksimilian u svojih

odpisih na hrvatsko-ugarski sabor god. 1525. i 1571. („Naše pravice" str. 84.

i 106.)
2 „Naše pravice" str. 50.
* „Naše pravice" str. 76,
 '

48

sud zvati; nego ako tko nije s banovim sudom, može

zadovoljan
se utei samomu kralju. (Jer za onda s'i kraljevi sami rješavali
tužbe.) Kasnije su tu v!ast prenieli na velikoga kraljevskoga sudca
i tako se sbude, da su banovi zauzeli mjesto za njim, jer je bio zbilja
sudcem svih kraljevskih zeraaljah.^ Ugarski sabor je bio g. 1660.
odredio, ueka u trojednoj kraljevini ovrši osudu palatin, kad toga
ban nebi htio uiniti, iii kad bi bio interesiran. Nu sabor naš ne-
htjede toga uipošto dopustiti, ter odlui protestaciju pred ostro-
gonskira kaptolom.^ Kako je sabor naš pazio, da se vlast palatina
nebi protegla na našu domovinu sa uštrbom banske ast', to je
pokazao jos god. 1762., kad se je od njega zabtievalo, da svoju
punomo o državnom zajmu predade palatinu. Sabor je to uinio
šamo na pouovljen kraljicin zahtjev i uz ogradu, da se tim ne-
okrnji banska ast.
Ban je upravljao zemljom zajedno sa saborom, te je bio
vlastan imenovati zagrebakoga
križevakoga velikoga župana.i

U financijalnih po?lovih vršio je ban sa saborom podpunu

autonomij, odredjuju prema potrebam državnim koliki i kakvi
porezi da se plaaju. Osim toga je ban pobirao osobiti porez zvan
založina i tako zvani dobitak blagajne.* Ovo bijaše u Ugarska.
prava pravcata kraljevska pravica (jus regale).
Kao što su u Ugarskoj novce davali kovati kraljevi, tako su
u trojednoj kraljevini banovi ; novci ti su bili poznati pod imenom
„banovacah" (moneta banalis). U tom pogledu je znamenita po-
velja kralja Andrije II. od god. 1217., kojom potvrdjuje povlastice
zagrebake crkve, U toj poveiji kaže se naroito „Akoprem nije :

uijedan kralj ugarski kovao kraljevskih novacah u banskoj iii voj-

vodskoj kraljevini; nu ako bi to ipak uinili naši nasijednici (ega
nevjerujemo), nek se Ijudi biskupski i kaptolski nesile na kupo-
vanje iii prodavanje robe za te novce, a kraljevski novari nek
se neusude za svojira poslom dolaziti na koji biskupski trg, pak
ako se ondje zateku, nek se zatvorena 40 danah i nek jim se
uzme sve što bdu imali.^ Kovnice se spominju u Zagrebu, Viro-
vitici i Sriemu.

^ „Nase praTice" str. 36. i 42.

' ,,Naše pravicft" str. 202.
^ „Naše pravice" str. 35.
* „Naše pravice" str. 40.
* „Naše pravice" str. IG.
 49

Hrvatskoj vojsci bili su tukodjer banovi lueluici, te su sve

do bana Šokevica imali iiaslov „vojvodah kraljevine dalmatinsko-
hrvatsko-slavonske" (sui)i'emus regnorum capitaneus) ; ai odprije
nisu imali šamo taj naslov, nego su zbilja lirvatsku vojsku svagdje
predvodili, a vojnifke poslove sa saborom opravljali.^
U Ugarskoj ban takodjer svagda zauzimao odlino
je hrvatski
mjesto i brojio se od najstarijega vremena medju kraljevske za-
stavnike. U staro doba sliedio je odraali za palatinom.^
Ovdje se namee pitauje im i kako se je dakle ouda oi-
:

tovala državna sveza medju Ugarskom i trojednom kraljevinom?

—U ištinu sarao tim , što je jedna i druga država imala istoga
kralja, koji se je napose krunisao u Ugarskoj, a napose u Hrvat-
skoj, pak je u Ugarskoj vladao prema ugarskomu ustavu, a u tro-
je inoj kraljevini prema hrvatskorau.
Jer da je Hrvatska imala svoj osobiti ustav prije sdruženja
s Ugarskom, to je vec na strani 41. dokazano, a ona ga je za-
držala i posto se je bila s Ugarskom sdružila, sam:) što je (ne odmah,
nego poslje više vjekovah) svo više toga našega osobitoga ustava ne-
stajalo. Nu sasvira ga nije nikada nestalo; tako zvane municipaloe
pravice bile su otražci toga ustava, kao što emo poslije vidjeti.
Odavde se razabira, kako se varaju, koji da smo mi
misle,
ustav dobili od Magjarah; dapae izpitav mnoge politike magjar-
ske riei, mogli bismo s veim razlogom tvrditi, da su Magjari
naše državno ustrojstvo usvojili.^

Izprva je dakle trojednu kraljevinu vezala s Ugarskom šamo

istovietnost kralja (personalna unija). Poslje dva tri viek poela je
Ugarska sve to jae udarati svoj biljeg na naše državno us:rojstvo,
potela je presti pouzicu realne unije; ai to je sve bivalo polako i

nevidom.

' Kralj Matija podielio je godiue 1467. posebnom poveljom našemu sa-

boru pravo, da izabira vojvodu kraljevine („Naše pravice" str. 44.), a kraljica
Marija Terezija potvrdila je tu našu povlasticu, uz nadii, da sabor uviek e
izabrati svoga bana vojvodom kraljevine.
» „Naše pravice" str. XXXVL
* Ovamo idu riei kralj, ispau = župan, megye = medja
: k ir ai y ==
(županija), nadorispan = nadvorni župan, tarno k = tovarnik, pohar-
nok= peharnik, asztalnok = stolnik, u dva r nok == dvomik, p ri-
št ai du s = pristav itd.

4
50

Najprije su ugarski kraljevi pre^ali dolaziti u Hrvatsku, da

se krunišu Zvinimirovom krunom napose, te su pozivali našince
na SYoju krunitbu u Ugarsku, koja se je obavljala ponajviše u
Stoloom Biogradu (Alba regia, Stuhlweissenburg). Karlo Roberto
bio je posljednji hrvatsko-ugarski kralj, okrunjen god. 1301. u Za-
grebu za kralja hrvatsko-ugarskoga. Nego budu da je Ugarska
od vajkada puno do toga držala, da bude svaki njezin kralj ovjen
an krunom s v. Stjepana: to se je Karlo Roberto g. 1309. po drugi
put dao krunisati tom krunom u Budimu i pozvao na tu sveanost i

hrvatske velikaše i dostojanstvenike, koji su onamo zbilja došli.

Prvi onda krunisanje obavljeno u Ugarskoj na oi

put je
hrvatskih zastupnikah, te se je od onda krunisanje za ugarskoga
i hrvatskoga kralja zajedno obavijalo, a ban hrvatski nosio je tom
prigodom kraljevsku zlatnu jabuku.
Nego godine 1490. nije bilo hrvatskih stališah i redovah kod
krunitbe Vladislava II., zato što podieliti na
je ovaj propustio
vrieme kraljevsku zavjernicu (inaugurale dipkma) trojednoj kra-
Ijevini, u kojoj kralj daje vjeru, da de po obslojeih zakonih kra-
Ijevati i sloboštine zemlje uzdržati.^
Inaenisu našinci obino dolazili na ugarski sabor sve do
XVI. viek. Koliko ja znadem, prvi put se spominju u ugarskom
zakoniku poslanici trojedne kraljeviue u 5. zakonskom lanku od

^ Vladislav n. bio je predložio god. 1490. hrvatskomu saboru onu istu

krunitbenu diplomu, koja bijaše predložena stališem i redovom ugarskim. Ovi
potonji prihvatiše ju; nu naši stališi i redovi nisu je prihvatili s više razlo-

gah, naroito ni zato, što se medju ostalimi u poetku veli: „Kraljevina Ugar-
ska 8 ostalimi kraljevinami i pokrajinami sebi podloženimi", odkuda bi se
moglo izvoditi, da je Hrvatska i Slavonija podložena kraljevina. Stališi i re-
dovi trojedne kraljevine, nemogav prije krunitbe izposlovati, da se izpravi
ova, po njihovu pravnu šviest i narodni ponos uvredljiva taka, uzkratiše
dielnitvo kod krunitbe, što poviest potvrdjuje, nagnuše takmacu kralja
i kao
Vladislava, Ivanu Korvinu. Videi ovo Vladislav i boje se, da mu se ne-
odmetne ova kraljevina, a š njom i onaj diel Ugarske, koji je više naginjao
Ivanu Korvinu nego Vladislavu, molio je stališe i redove hrvatske pismom od
16. travnja 1491., nek se od njega neodvraaju. Ovo pismo nije bilo kadro

prikloniti mu nagnue stališah i redovah hrvatskih, zahtievajuih medju osta-

lim, da se ukloni tegoba u krunitbenoj zavjeruici ležea iii izdanjem posebne
krunitbene zavjernice iii popravkom ve izdane. Ovaj potonji nain odabrao
je Vladislav, te je na saboru od 1492. taj izpravak ugovoren i diplom ovako
izpravljena bijaše uzakonjena ujedno sa riešenjem tegobah u: „Articuli nobi-

Uum regni Sclavoniae".

 51

god. 15Y5. (za Maksimilijana) : ondje se veli: j^nuntii regni Sla-

voniae".
Kad je bio Vladislav II. god. 1510. Hrvate pozvao na ugar-
ski sabor, u Ostrogon sazvan, nisu htjeli onaino poi, nego su kralju
dojavili, da jih onilje netreba jer da iraajii po starom obiaju i

pravu svoj vlastiti sabor u Hrvatskoj.^

Da trojediia kraljevina nije bila redovito zastupana na ui^ar-

skora saboru sve do XVI. stoljea, to nam svjedoi i 1. zakonski

lanak od god. kojem se nabrajaju svi oni, koje valja po-
1608., u
zivati na ugarski sabor; ai medju njimi neima poslanikah trojedne
kraljevine. Najviše ako su pojedini velikaši i dostojanstvenici
onamo dolazili, da zastupaju interese svoje domovine. Turski ra-
tovi i odavle nastala potreba, da se Ugarska i Hrvatska složno
opiu silnomu neprijatelju, mnogo su doprinieli, da su Hrvati stali

redovito dolaziti u sabor ugarski, gdje se je viealo, kako da se

ona zajednika pogibija odvrati.
Tako je dakle trojedna kraljevina jošt i pored zajednike
krunitbe uživala podpunu autonomij u zakonarstvu, upravi, sudstvu
i vojnitvu.

^ ugarskom zakoniku nalazi se medju zakonima saborah XIV. i XV.

U
viek veoma malo njih naznaenih osebno za Hrvatsku, (što potvrdjuje i s
drugih stranah poznati faktum, da Hrvatska nije slala svojih poslanikah na
ugarske sabore ni redovito ni esto), pa i ovi se riedki zakoui vedinom od-
nose iii na poslove, koje je kruna svojom vlasti rješavala, iii na odluke, koje
su živue obiaje i pravne odnožlaje šamo pripoznavale i potvrdjivale, jer je
vazda glavnim zakonodavnim vrelom za Hrvatsku bio hrvatski sabor. Kako
su Hrvati smatrali ugarske sabore još pri kraju ove dob, razabira se iz svje-
doanstva mletakoga poslanika Petr Pasualiga, koji u pismu upravijenu
svojoj vladi iz Zagreb 11. februara 1509. god. o tom piše ovako: „Di nuove
nulla o pocho habbiamo ad significator a la celsitudine vostra; una solum e
sta vulgata da qui, ma non autentica, che nomine regie majestatis istius šono
sta chiamati tutti questi signori et nobili croati a la proxima dieta, ordinata
per la dieta maesta nei zorno di s. Gregorio, che cosa ultra et solito; im-
peroch uesta dieta in loco di ogni anno a s. Zorzi a
uella se sol far
Buda, nella qual ordinamente non se sol chiamar dicti Croati, perche dicono,
aver loro auctorita, ex concessione eis atribut, far la loro dieta in Croatia
da per se. (Bogiši Pisani zakoni str. 122.)
52

5. Razdohlje od Ferdinand 1. do Ferdinand V. (od godine 1527.

do (odine 1848.)

Mlado Ijeto 1527. vrlo je znamenito po trojednu kraljevinu,

jer joj je onda posljednji put prosinulo njezino suverensko pravo,
kad je naš sabor izabirao Ferdinand I. i njegove nasljednike
za kralja trojedne kraljevine. Evo kako se to dogodi. Pokle je
kralj Ludovik II. god. 1526. kod Muhaa poginuo i š njim do-
spjela i zararla kraljujua kua; nastade pitanje: tko da bude kralj
hrvatski i iste godine u Požunu za
ugarski? Ugarski sabor izabra
ugarskoga kralja Ferdinand, do onda eškoga kralja i nadvojvodu
austrijskoga, klicu babsburžke ku(?e, brata Ludovikove udovice Ma-
lije, a supruga Ane, keri pok. našega kralja Vladislava. Nu to se Fer-

dinandu neuini dosta i za trojednu kraljevinu, te je poi5lao na sabor

naš (držan u gradu Cetinu) osobite poslanike, da bi ga ovaj priznao
napose za hrvatskoga kralja. Sabor mu izpuni želju izraedju osta-
loga zato, što je i onako ve izabran za ugarskoga kralja i što
i

je Hrvatsku krepko branio od Turina-, pak izabravši ga za kralja

ujedno mu prisegao prisegu vjernosti kao kraiju hrvatskomu,

(tako se ita naroito u dotinoj saborskoj odluci). Kraljevi puno-
monici izjaviše na ime kralja u posebnora pismu (kasnije od Fer-
dinand samoga napose potvrdjenom), da njegovo velianstvo e
svekolike povlastice, pravice, sloboštine i zakone hrvatskoj kralje-
vini i njenim stanovnikom od prvašnjih kraljevah podieljene, jošte

i njihove stare obiaje i navade nepovriedjene uzdržati, pak i šamo

obdržavati.^
Da je pako sabor naš posve samosviestno postupao, to nam
dokazuju riei njegova poslanstva kraiju: „Nek znade vše veli-
anstvo, da Hrvatske nije uikada nitko osvojio, nego da se je pj
sama dragovoljno pridružila svetoj kruni
smrti posljednjega kralja
ugarskoj". Ovako se je sabor naš izrazio i god. 1578: „Slavonska
kraljevina bila je uviek slobodna, te se je ugarskim kraljevom
dobrovoljno podložila".
Ovim djelom potvrdjena je bila sveano samostalnost tro-
jedne kraljevine ; ai od onda poe sve to više malaksati, dok se
napokon godine 1848. nenadje na rbu propasti. Nu sve je to bi-

• „Naše pravice" str. 94. i si edede.

I
 53

valo malo po malo, i tiojtdua kraljtvina /zvi se njekoliko putah

do podpune državue samosviesti, da do mala opet duliom klone,
kao što emo se odmah iivjeriti. — Najviše su tomu bili uzroci
neprestani ratovi s Tutinom, ko.i je bio malo Le svu staru Ilr-
vatsku i sadašoju Slavoniju osvojio, pak sve dalje prodirao, tako
da se je naš sabor god. 15G8. s razlogom prozvao: „mi ostanci
kraljevjne hrvatsko-slavonske* (Dalmatije je vi davoo prije ne-

stalo), nije bilo dakle kad, beriti se za abstraktna ustavna prava,

kad je išlo za glavu.
Uza svu svoju nevolju zanecaše Hrvati dod na kruni tbu Fer-
dinand II. (g. 1618.), zato što je ovaj u svojoj krunitbenoj zavjer-
nici propustio navesti pritužbe trojedne kraljevine i obeati, da e
jim doskoiti. Uslied toga izdao je isti kralj posebuu inauguralnu
diplomu našoj domovini/ a sabor ugarski je to god. 1022. odobrio
osobitim zakonskim Slankom 49.
Kako je naša domovina jošt i onda ugledna bila, baš i u
samom ugarskom tiaboru, to najbolje svjedoi njegov poziv, da bi

i trojedna kraljevina pristupila konfederaciji ugarsko austrijskoj u

Požunu ged. 1G08. — Jer Turci bijahu \iše od polovice Ugarske
poijarmili, a na Biidim-gradu vijao se turski barjak paš od tri

tuga Strah, da c'e Turci još dalje napredovati, privoli preostalu

Ugarsku i Austrijii, da uine savez za svoju obranu, i budu da
je onda i naša domovina slovila kao predzidje kršanstva, pozvali
su i nju kao treega saveznika, a tim ju piiznali svojom premi-
com. Sabor naš Fe je god. 1608. odazvao tomu pozivu; a godine
1620. sklopio je osobitu konfederacij sa slovenskom braora, po
imenu s kranjskim, štajerskim i koruškim saborom, i nepitav
Ugarske.
našega sabora su'ijelovali kod befkoga
Isto tako su poslanici
mira god. 1606.kod požarevakoga god. 1718., dapae je za
i

Ferdinand L na ugarskom saboru od god. 1536. lankom 48.

naroito bilo uglavljeno, da se k prigovorom o mir s Turci pri-
zove i jedan povjerenik našega sabora.
Ve sam na strani 47. razložio koLka je bila vlast našega
bana, po imenu, da je on i nepitaju kralja sab re sazivao, Najprije
se je poelo ovu bansku vlast krnjiti. God. 1568. htio si je pravo

^ „Naše pravice" str. 126.

54

to prisvojiti kralj Maksimilijan II., pozivlju se na to, da ovakvo

pravo uživa u Ugarskoj. Al sabor naš odgovori, da bl se tim okr-
njila sloboda trojedne kraljevine, i da se stanje njezino neima uz-

poredjivati s Ugarskom: zato moli sabor, nek se banovom do-

zvoli i u napredak sazivati sabor, kako su to inili do sada. Na
to odgovori kralj, da e banove uzdržati u tom starom obiaju,
šamo nek ga unapried obavieste, rad kojih poslovah sabor sa-
zivlju. Ovako je bilo do gud. 1790., kad je na ugarskom saboru
ta pravica iznova bila stegnuta, te lankom 58. bilo odredjeno, da
ban ima uz kraljevu dozvolju sabor trojedne kraljevine sazivati. —
I ona banska povlast, po kojoj su odluke našega sabora potvr-

djivali, sankcionirali, bila je pomenutim kraljem Maksimilijanom II.

stegnuta, a još više na ugarskom saboru od godine 1715. lan-

kom 120., koji odredjuje, da odluke našega sabora, ako se tiu
kraljevske vlasti, pravosudja iii sudbenogu postupka, trebaju kra-
Ijevske potvrde. Pak još god. 1608. za kralja Matije II. bilo je

na istom ugarskom saboru odredjeno : „nek se banska ast uz

Djenu starodavnu i podpunii oblast podieli kakvomu zaslužnomu. ^

ovjeku". A lanak 11. od god. 1741. duži kralja naroito, da se

'

u važnih poslovih tihiih se trojedne kraljevine posavjetuje s nje-

zinim banom.
Ovako je nestajalo trojednoj kraljevini jedne sloboštine za
drugom. Što se je više stezalo podruje njezinoga sabora, to se je

više širila oblast ugarskoga sabora na našu domovinu, osobito od

kada je ova redovito tarno slala svoje poslanike, prozvane „orato-
res" iii „nuntii regni", obino dvojicu Irojicu, koji su ondje zastu-
pali tro;ednu kraljevinu kao saveznu državu.
Izprva su se obje kraljevine na zajednikom saboru dobro
pazile: trojedna kraljevina nije mnogo umovala, spada Ii što u
podruje ugarskoga zakonarstva, ve kad joj se koji na ugarskom
saboru stvoren zakon nije svidjao, na svom ga je saboru promie-
nila iii baš zaneala ; a Ugarska nije radi toga svadje zametala,
ostavljaju trojednoj kraljevini, da promišlja za svoj interes. Ovako
se dogodi godine 1571., ovako god. 1609.^ U obe bude usvojeno
naelo, da ugarski zakoni valjaju kod nas šamo onda, kad se pro-
glase na našem saboru, ter jih ovaj prihvati. Evo šamo jednoga

^ „Naše pravice" str. XLVI.

 55

dok«za tomu. Na ugarskom saboru od god. 1588. stvoreno je 48

Manakah; nu kad su jih naši poslanici lirvatskomu saboru predlo-
žili; ovaj jih preiai —
pa nikom ništa.
Više putah su poslanici naši šamo izjavili, da ovo iii oiio
spada na naš sabor, pak je to i ugarski sabor u zakonu na prosto
konstatovao; n. pr. kad se je radilo ob u-tanku (insurrcctio) god.
1662., ob utvrdjivanju Koprivnice god. 1575. itd.

Dapae kadšto je ugarski sabor i sam promienio zakon za

našu domovinu na njezino zahtievanje (n. pr. god. 1500.*); iii ie

domovinu našu naroito izvadio izpod vlasti kakvoga zakona; n.

pr. god. 1649. glede lanka 41.^

Znamenito je, što se dogodi na ugarskom saboru od god.
1608. Sabor podieli protestantom slobodu za sve podruje krune
ugarske, a kralj Leopoldo I. potvrdi taj zakon. Na to otidje pra-
bilježnik i zastupnik trojedne kraljevine kralj u, da protestuju proti
saborskoj odluci i kraljevskoj sankciji ;
jer se tim vriedjaju prava
trojedne kraljevine, koj ide u vjerskih poslovih podpuna auto-
nomija. Ovo energino postupanje tako je djelovalo i na sabor i

na kralja, da su se ondašnji protestanti, dogovorno sa saborom,

izriekom odrekli podieljenoga jim prava glede trojedne kraljevine,
a kralj Leopoldo je o svem tom izdao osobitu povelju.^
O stezanju naše autonomije poelo se je raditi osobito od
poetka XYIIL viek. Nu još jedan put su se Hrvati u poetku
toga stoljea osokolili
i narodnu svoju samosviest na vidik iznieli,
kad su god. 1712. samosvojno pragmatinu sankcij prihvatili.
Godine 1527., izabiru Ferdinand L za svoga kralja, na-
mienili su nasljedstvo krune šamo potomstvu mužkoga spola: ai

Karlo IIL nije imao sina, nego šamo keri, pak osim njega nije ži-
vila nijedna mužka glava od porodice habsburžke. Poslje njegove
smrti trebalo bi birati novoga kralja, a nije bilo prilike, da e se
sve zemlje u izboru složiti. Karlo IIL odluci dakle promieniti na-
sljedstveni red i ostaviti svoje krune svojoj keri Mariji Tereziji.

„Budu da je obdržavanje oktavalnih sudovah, odredjeno po prvaš-

'

ujem zakonu, protivno slobodi i obiaju Slavonije: odlueno bje, da te u Sla-

voniji mogu i drugi oktavalni sudovi držati".
^ „Nego ustanove Slavonske kraljevine u tom pogledu ostaju u
kreposti".
' Kukuljevi „Jura regni" I. str. 348.
56

Doznav za to hrvatski sabor god. 1712. odlui, i nepozvan na to

od kralja, prihvatiti nasljedstvo ženskoga spola. Toga radi odabra
080>iito poslanstvo, koje ima o tom izviestiti kralja, pa zamoliti od
Djega posebno pismo, u kojem bi kralj ujamio trojednoj kraljevini
njezine stare pravice i sloboštine; po imenu pako, da trojedna kra-
Ijevina nebude moral nositi terete gosrode ugarske, kao što su
joj to i na izmaku god. 1711. naprtiti hotjela.
Karlo III. prihvati dašto ovu odluka, koja je prokrila put,
te je god. 1723. i ugarski sabor primio taj red nasljedstva iliti

pragmatinu sankcij. Hrvati su pako dobili željenu diplomu.^

Nu sva ova njihova lojalnost nije smetala, da su jim po sada
stare pravice sve to više bile pristrizane. Dok se je ugarski sabor
zvao dosljedno „diaeta", našemu saboru prišivano je isto tako do-
sljedno ime „glavne skupštine" akoprem ima dosta kraljev.^kih
;

poveljah, u kojili se i naš sabor zove dietom, i akoprem su se

odprije upravo ugar ki sabori 2vali ^glavne skupštine". Isto tako
su poeli preko Drave zvati naše domade zakone „municipalia
statut", šamo da jim smanje vriednost, akoprem jih je odprije
baš i ugar.-ki sabor prizuavao za prave zakone.^
Godine 1715. stvoren je na ugarskom saboru zakonski lanak
120., koji odredjuje, da šamo onaj municipalui statut ima zadržati
krepost i valjanost, koji je bio od samoga kralja potvrdjen; a vi-

djeli smo gore, da su ne šamo kraljevi nego i banovi potvrdjivali

saborske odluke.
Za one naše domae zakonp, koje je sam kralj potvrdio, od-
redi isti sabor, nek se o valjanosti tih zakonali nikad više ne

'
j.Naše pravice" str. 162. — Prije nego je poslanstvo zaputilo ka kralju,
obaviestiše odliniji toj odluci. U tom pismu
lanovi sabora pisineno kralja o
(koje je po svoj prilici sas'avio prabilježnik [protonotarius] Juraj Plemi),
znamenite su ove riei: „Mi smo doduše kako njeki zakoni vle —
pri- —
družene strane Ugarske, ali nismo joj podanici. Mi imasmo njeko svoje do-
mae a ne ugarske kraljeve. A nisu nas Ugri zasužnjili, niti silom sebi pod-
ložili, ve smo se samoliotno i svojom voljom podvrgli, ne ugarskoj kraljevini,
nego njezinomu kralju. I sada priznajemo njezinoga kralja za svoga, dok
bude austrijskoga koljena. Nedajmo se zave ti zamamljivom slobodom izbora
iii izborom slobode nemislimo, da se moramo svakako za Ugarskom povesti.
;

Mi smo Ijudi slobodni, a ne robovi".

*
N. pr. u 66. zak. lanku od god. 1681. kažese: „Kraljevine Hrvatska
i Slavonija nek ustaju na oružje (insurgent) po svojih zakoni h i obiajih.
 57

posuninja; uu kao š'o emo poslje vidjeti, sumnjalo se je bome i

to gotovo na svakom ugarskom saboru.

Neizmjtri'ne žrtve, koje je naša domovina /a sedmoljetnoga
rat priuos'la, uciniše, da je kraljici Mariji Tereziji tiojedna kra-
Ijevioa vilo bila omiljela. Kazano je vec gore, da je odprije ban
sa saborom zemljom upravljao. Vide kral ica, da takva uprava
nije prema potrebam dtžavnim, odpremi našerau saboiu godine
1767, rezoluciju, u kojoj kaže, da je odluila za trojednu kraljevinu
stvoriti osobito kraljevsko namjestniko viee (consilium legium

locumtenentiale), onakvo, kakvo je u Ugarskoj od godine 1723.,

koje bi pod predsjednitvom bana upravljalo zemljom, a stajalo
pod kr. ugarskom dvorskrm kancelarijom. Šamo se kaže, <ia bi
takva oblast stezala ondašnju vlast pabora u poslovih upravnih.
To pako nebijaše po udi našemu saboru. Namjestniko to vie(ie

bude doduše iste godine stvoreuo, ai se je od njega svejednako

zaziralo i tako podje za rukom gospodi ugarskoj privoliti kraljicu,
te je bilo ved godine 1779 opet ukinuto: zar zato, da se našemu
saboru povrati prvašnje podruje? Tomu su se našinci nadali, ai kad
tarno, naša domovina bude stavljena pod kr. ugarsko namjestniko
viee. Ova odredba je zadala najteži udarac našoj gamostalnosti.
Jer ugarsko namjestniko viee tako je sve to jae stezalo prava
i bana i sabora našega, da su postali napokon šamo figurant'.

Sabor naš se je sakupljao šamo na jedan dva dan u oi ugarskoga

sabora, da izabere zanj poslanike; a poslje njega, da proglasi
stvorene na njem zakone. Ban pako nije napokon imao nikakova
podruja, nego je šamo predsjedao saboru i vršio naloge namjest-
nikoga viea, u kojem je, da nam se oi zamažu, svagda sjedio
i jedan Hrvat kao savjetnik, dakako šamo onaj, koji je prianjao
uz osnove Ugarske, smjerajuc'e ve onda na centralizacij, na ne-
posredno podloženje trojednice pod Ugarsku. Kao što demo vidjeti,
Hrvati su se pokajali, što su svoje namjestniko viee onako lako-
umno iz rukuh izpustili — ai je bilo po nebari.
Marija Terezija povrati materi zemlji ne šamo Rieku (kako
smo na strani 22. vidjeli) nego i velik diel primorja, koje je dotle
pod vojnikom Al se tomu daru Hrvatska nije za
oblasti stajalo.
dugo radovala; jer do skora stvori odatle Ugarska „ugarsko pri-
morje" (littorale hungaricum), stavi ga pod osobitoga gubernatora
i tim odieli faktino od Hrvatske.
 :

Na molbe hrvatskoga sabora povrati Marija Terezija godine

1741. pod oblast kraljevine i bana (tako kaže naroito zakon)
prvašnju Slavoniju (sriemsku, virovitiku i požežku županiju), koje
vojnikom
su poslje protjeranja Turakah ostale pod vlasti. Akoprem
je ved ugarski sabor od godine 1464. uglavio u 13. zakonskom
ianku: da se slavonska kraljevina ima u svojih starinskih slo-

boštinah, pravicah i obiajih uzdržati (što je bilo i poslije u pre-

muogih drugih zakonih ponavljano); akoprem je bilo godine 1608.
u spomenutom ve 11. zakonskom ianku izriekom izjavljeno, da
se banska vlast protež od Jadranskoga mora do Drave (ne do
Save) —
sve badava: ugarska vlada i ugarski sabor nastojahu
sve jednako odciepiti Slavoniju od Hrvatske, i napokon zukljui
pomenuti sabor i zbilja, da su ono šamo tri prekodravske županije.
Dok je ovako bivalo, preminu Marija Terezija, a priestol je
zasjeo njezin duhoviti i plemeniti sin Josip II. On je ve od davna
opazio bio dvie velike mane državnoga ustrojstva ugarsko krune,
smetajue svakomu obemu napredku, naime prvO; feudalni sustav,
po kojem je plemstvo uživalo šamo sva ustavna prava, a o^tali
narod nosio sve državne terete drugo, porabu latinskoga mrtvoga
;

jezika, koja je prieila razvitak obe narodne obrazovanosti. Nego

Josip II., da doskoi zlu, nije upotrebio žalibože pravih sredstavah
u mjesto da razširi ustav na savkolik narod, a on ga je sasvim
obustavio ; u mjesto da dozvoli narodom, da svaki svoj jezik goji
i obradjuje, a on šamo zamieui latinski jezik ojemakim, dakle
jedan tudji jezik drugim tudjim. O tom su se razbile njegove doista
plemenite namjere i osnove; ovo je bilo najuspješuije oružje za
njegove protivnike, koji su pod njim u ištinu šamo svoje egoistike
želje skrivali. To se je pokazalo najoitije po smrti Josipa II.,

kad se je zabacilo sve i najbolje, što je on zasnovao, a povratilo

se k staromu ustavu; gdjeno se je u ostaloj monarkiji mnogo
toga pridržalo i to je glavni uzrok, zašto je ondje knjiga, obrt,
trgovina više nego kod nas procvala.
Za Josipa II. spavao je dakle i naš ustav, i naše državno
pravo, da uzkrsne godine 1790, ai ne u starom sjaju, nego u vrlo
uhabanoj odjei. I hrvatski ,,stališi i redovi" zazirali su od Josipove

sisteme,pak da se od takve biede u napredak osiguraju, nisu pronašli

pametnijega sredstva, nego prisloniti se na Ugarsku, koja jih je
dakako objeruke prigrlila tako, da je napokon sva naša star
 o

59

samostaluost pod težkim pritiskom toga ogrljaja gotovo izdahnula.

God. 1790. poimlju naši pravi jadi, koje je tek g. 1848. dokinula.
Sabor naš imao je od pamtivieka prtivo odredjivati i nikovati
porez, dozvoljivati ustanak i novake, skrbiti za domau vojsku, On
se je tim pravom vazda u punoj mjeri služio (kao što nebrojeni
zakoni dokazuju), sve do Josipa II. — Povratkom ustava pa'-

odree se sam toga prava 59. zakonskim laokom od godine 1790.

na korist ugarskoga tabor, uz taj da se naš porez
jedini uvjet,
(izim poreza Slavonije, koji se je s ugarskim odredjivao) ima napose
odredjivati. Za ovo temeljno ustavno pravo dobil je naša doniovina
u zakon'kih lancih 10. i 12. nekoliko obenitih praznih frazah o
neodvislo(!i Ugarske i „pridruženih stranah", zatim o vršenju za-
konarske i upravne vlasti.

Al je i ovu tobožnju steevinu trojedna kraljevina skupo

platila. Kad je Karlo III. godine 1723. ustrojio za Ugarsku kralj.
namjestoiko viee, sabor naš se je godine 1725. ogradio proti
svakoj podložnosti pod tu oblast. Na saboru našem godine 1790.
bude odiueno na predlog zagrebakoga biskupa Vrhovca, nek se
poslanikom za ugarski sabor pod prisegu naloži, da naštoje oko
ustrojenja kraljevinskoga starješinstva (senatus regni) i to jednoga

za Ugarsku, a drugoga za trojednu kraljevinu. lanove bi izabirao

dotini sabor, kojemu bi i odgovorni bili, a predsjednik bio bi

ugarskomu palatin, a našemu ban.
Mjesto ovoga odlui ugarski sabor godine 1790. zakonsk'm
lankom 58.:ima trojedna kraljevina i opet staviti pod
„da se
ugarsko kralj. namjestniko viecle", a one osnove našega sabora
da se odgadjaju za ono vrieme, kad bude trojednica cjelokupna.
Tako smo spali sa zla na gore jer što je kraljica Marija Terezija
;

sama svojom rezolucijom odredila, to je bilo sada upravo uzako-

njeno, te su si Hrvati sami naprtili hudu maehu, koje se više
nisu mogli oprostiti akoprem su kasnije složno o tom radili. A
nije to sve. Istim zakonskim lankom, dakle rek bi istim potezom
per, bilo je ukinuto i drugo jedoo municipalno pravo za bane je :

bilo odredjeno, da mogu sazivati sabor sarao uz kraljevu dozvolju.

Te od prije nije trebalo.
Bilo bi se toga onda još više stvorilo, da nije zagrmio sš,m
hrvatski ban grof IvanErdody: „jedna kraljevina nepropisuje za-
kooah drugoj" (regnum regno non praescribit leges).
60

Medju tim je bila u Beu banova vojnika vlast za kt ajinu, po

tvrdjeaa tolikimi zakonj, s hrvatskoga bana prenešena na dvorsko
vojno viee (Hofkriegsrath).
Uza sve to hrvatskomu narodu još i druga pogibija.
prietila je
Do godine 1790. narodi krune ugarske sasvira isto-
bili su svi

pravni. Stoprv godine 1790. poeli su si Magjari prisvajati nekakvu

suprematiju nad ostalimi narodi ugarske krune, te graditi se kao
njihovi gospodari pa dok su tako živo osudjivali postupak Josipa II.,
;^

što jim je narivao kulturni njemaki jezik, poeli su sad isto initi,
zahtievaju, da se magjarski jezik uvede u javne poslove. Tomu
su se Hrvati dakako žestoko opirali, ai se nije propustilo na ni-
jeduom saboru iznovice jim ga narivati. S kakvim uspjehom, vidjet
emo malo niže.

Da se pako hrvatska samosviest što se bolje može uguši,

prestalo se ie u zakonih upotrebljavati isto ime trojednice, ter se
je ova okrstila (kao što smo ve gore vidjeli) imenom „pridružeue
strane" ,
gdjeno nam je zakonit naslov: „kraljevine Dalmacija,
Hrvatska i Slavonija". Pa kako se je to sbilo? Ružnom doskoicom.
Kad je koji zakon za savkolik obseg ugarske krune valjao, to se
je oznaivalo odprije sliededim izrazom : „regna Dalmatiae, Croatiae
et Slavoniae, partesiie Transylvaniae" tako se ita n. pr. u III.
C. od godine 1471. ; iii pako „regnum Ungariae, cum caeteris regnis,
:

scilicet Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae, et partibiis Transylvanis".

(Vladislav II. godine 1492.). Odavde se bar jasno vidi, da se rie
reguum (kraljevine) nas tie, a rie partes (strane, esti) da se
poteže na Erdelj. U kraljevskih zavjernicah (sve do Ferdinand V.)
ita se: „regnum Hungariae et alia regiia partesque eidem ad-
nexae", to jest: kraljevina Ugarska i druge joj pridružene kralje-
vine i strane. U istoj pragmatinoj sankciji od godine 1723. veli
se takodjer Ugarska pridružene joj strane, kraljevine i pokrajine.
: i

Tko ima i malo soli u glavi, on razumjeti, da ako smo mi u e

jednom zakonu naroito kraljevine, a Erdelj strane: da nemo-
žemo u drugom zakonu mi biti strane. Uz prkos tomu izpustiše
Magjari iz zavjernice Ferdinand V. naše ime i uvrstiše u nju
šamo „pridružene strane". Kad su naši poslanici na ugarskom
saboru dokazivali, da smo mi uaprama Ugarskoj kraljevine-družice

* Zato imamo po sada više posla s Magjari nego s Ugarskom.

 61

(regiia soia), sabor se je tomu žestoko opirao, uit je toga prizoao

Pak prema fiancezkoj poslovici, da ovjek pravo ogladni, kad
pome jesti, dogodi se i ovdje: dok su Hrvatsku pretvarali u ue-
kakve „strane", Slivoniju su sasvim prisvojiii.
Uz ovakovu zlu kob završila je naša domovina prošlo stoljee,
a uz još vee jade uastupila sadašnje, jer je Napoleon svu Hrvatsku
do Save osvojio i ova je bila stopi'v godine 1825. ustavu opet po-
vraena. Na ugarskih saborih navaljivalo se je sve žeše na naše
pravice i na našu narodnost. Srecom je onda kod nas poela ve i

zora pucati, a do skora svitati, osobito pokle je Ljudevit Gaj

i

godine 1834. poeo izdavati prve hrvatske novine. Nu kao što

svagdje na putu narodnoga razvitka, tako se i ovdje oitovala zla
volja prekodravskih susieda. Jer uprav oni su najviše prieili, da
Gaj nedobije privilegije za hrvatske novine; ai je grof Kolovrat
bolji nara bio prijatelj od naših sudržavljanah.
Od kada se je poela buditi Ijubav k narodnomu jeziku i

k hrvatskoj narodnosti, uzbujala je i opet narodna samosviest i

težnja za samostalnosti. Uslied toga je naš sabor godine 1845.

odluio, da se ima u kralja zamoliti za trojeduu kraljevinu osobito
kraljevsko namjestniko viece, a godine 1847., da se ima hrvatski
jezik uvesti u javne poslove
Odavde se razabire, da se je giadja za razdor medju Ugarskom
i trojeduom kraljevinom preko 50 gdina nabirala, i u oi godine
1848. bio je sud ve
pun pušanoga praba, i trebala je šamo
jedna iskra da vrcne u sud, pak bi sve buknulo. A ta iskra pade
godine 1848.

4. Bazdohlje od Ferdinand V. do Franje Josipa I. (od godine

1848 do godine 1882.).

Plamen slobode, koji bijaše projurio svom gotovo Europom,

nije mimoišao ni trojedne kraljevine: ona se je na veiiko udo
svojih neprijateljah prenula iz dugovjena sna i uz ivrela pleraenitim
uvstvom narodue samosviesti, kako nije možebit od 800 godinah.
I hora je bila. Od sabora ugarskoga dolažahu glasovi crnji od
ernjega. Neobziru se ui malo na našu staru slobodu i narodnost,
kovali su ondje zakone. koji bi bili trojednoj kraljevini grob iz-

kopali, da su kod nas krepost i valjanost dobili. Kako se je malo

 :

62

prije zanijekao bio Slavoniji i naslov kraljeviue, te se je (barm

na papiru) sasvim bila s Ugarskom stopila: tako se je sada poi^elo
sumnjati, ima Ii na svietu Hrvatske. Da ovu grozeu pogibiju sa
sebe stresemo, trebalo je doista puno i samosviesti, i odvažnosti,
i postojanosti. U dobri as bude onda imenovan banom slavni
Jelai, koji je svoju zadau kako valja shvatio ^ i banskoj asti
starodavnu vlast i slavu povratio.
Kako sam vednastrani 11. napomenuo, sabor naš se je do te
godine sastojao iz prelatah i velikašah, iz plemenitih poslanikah
svake županije i gradjanskih svakoga slobodnoga i kraljevakoga
grada. Narod sam nije bio nikako zastupan, jer je onda bio još
podauikom (kmetom) zemaljske gospode (spahijah).
Razumjev Jelaic glas vremena sazove, nepoasiv asa odline
rodoljube, te š njimi izradi osnovu, kako da se sastavi sabor prema
duhu i potrebam vremena. Tu bude odlueno, nek savkoliki narod,
provincijalni i krajiški, bira svoje zastupnike za sabor, a tko je do
sada pravo imao sjedjeti u saboru, nek mu se ostavi i u napredak.
Pak neekav nikakve sankcije sazove Jelai poput starih banovah
novi sabor po novom sustavu. Prvi put nadje se sada sabrana sva
Hrvatska i Slavonija u sabornici, da prema uovim potrebam stvara
nove zakone. Sabor ovaj ukide tlaku, protegne dužaost porezovanja
na sve državljane, ustroji zemaljsku vladu pod imenom banskoga
viea, i nacrta osnovu, prema kojoj je trojedna kraljevina voljna
nastaviti savez s Ugarskom.
Kako se odavle razabira, sabor naš od godioe 1848. udario
je nov temelj svemu našemu državnomu pak da toga
ustrojenju,
nije uinio, bila bi naša samostalnost onako potonula, kako je
erdeljska.
Pita se: jesmo Ii mi bili vlastni onako postupati? Narodna
poslovica kaže: „prema glavi i otca po glavi", to e rei, kad
komu ide za glavu, voljan je braniti se, kako god zna najbolje.

^ To je potvrdio ve svojim prvim proglasom, u kojem ree: „Revolu-

cija potresla je i srušila stare osnove socialnoga života, uarodnih i državnili
odnoiajah, naroito pako i naš odnošaj prema staroj našoj saveznici Ugarskoj
zato nastaje potreba, obzirom na prastari savez s krunom ugarskom, da na-

stojimo postaviti naše odnošaje prema njojna nove osnove, dostojne slobodnoga
i junakoga naroda ; a dotle nek bude svaka sveza prekinuta sa sadašnjom
ugarskom vladom".
 !

63

A svenarodno pravo ufi, da kad jedan od saveznika nt drži ugovora,

nije ga dužan držati nit onaj drugi, Da su Magjari pogazili svojiii
zakoni od godine 1848. svoje zakonito odnošenje prema nam, to

(5emo malo niže dokazati, kad budemo te zakone razlagali. A ti

zakoni nisu ostali na papiru, nego su se poeli ozbiljno izvoditi.^

Mi smo dakle posve korektno postupali povrativ se i s banom

u prvobitno odnošenje s Ugarskom, kadno je bio ban vlastan sa-
zvati sabor za nevolju i bez znanja kraljeva, ter izvršivati saborske
odluke i bez kraljevske sankcije. Pak i sabor naš, ustrojiv novu
vladu, postupao je šamo onako, kako sabor, koji se je bio sastao
godine 1573. u Križevcu, a bana nije Sabor je onda izabrao
bilo.

samostalnu vladu od etvorice i povjerio jim upravu zemlje. Pa

kao što je onda Ferdinando I. postupak sabora odobrio'*: isto tako
je sada vladajui kralj Franjo Josip I. kraljevskim odpisom o d
i

7. travnja 1850. sankcionirao odluke našega sabora.

Tako je hrvatski narod poeo opet uživati staru svoju auto-

nomij. Al sunašce slobode, koje mu bijaše iza toliko vjekovah
opet ogranulo, nije mu dugo sjalo, nego mu opet za goricu zadje.
Jer je ve godine 1849. proglašen bio i kod nas oktroirani (t. j.
od samoga car bez sabora sastavljei) ustav od 4. ožujka 1849.,
namienjen svojkolikoj carevini. U tom ustavu osigurava nam se
doduše podpuna nezavisnost od Ugarske i cjelokupnost (Rieka i
Dalmacija) osim Krajine ; ai druga autonomija je prilino pristrignuta.
Nego ovaj ustav nije kod nas nikada pravo oživio, jer je bio ve
na mladu godinu 1852. sveano opozvan i cista samovlast (ab o-
lutizam) u svu monarkiju uvedena.

Moze biti, da e
tko prigovoriti: „zakoni ugarskoga sabora
od godine 1848. dobili su takodjer sankcij, a protezu se i na

* Evo tomu jednoga Netom je stvoreno bilo prvo ugarsko

primjera.
ministarstvo, poslalo je zapoviedondašnjemu zagrebakomu gradskomu na-
elniku Kamaufu, nek pohvata sve odline hrvatske rodoljube (njih 20) i nek
jih odpremi u Peštu, a zapoviedajui gjeneral u Zagrebu da je ve napuen,
da mu ide s vojskom na rku. Kamauf, pozuati inae prijatelj Magjarab, ai
pošten i ustavan covjek, zapitan od gjenerala, zašto nevrši ministarske za-
poviedi, odgovori, da nemože te Ijude hvatati, kad niau ništa skrivili, a mi
živimo u zemlji ustavnoj. —
Moze biti, da bi nam bilo odzvonilo, kad bi Ka-
mauf bio izvršio onu naredbu. Slav mu
* Jura regni II. str. 33. i slied.
 ;

64

trojednu kraljevinu : dakle valjaju i kod nas". Ovaj prigovor, na

oko tako jasan, razpada se u ništa, kad se uzme na um, što sve
treba, da koji zakon po starom hrvatsko-ugarskom ustavu dobije
podpunu krepost zakona. Tomu se hoe, da ga je pabor zakonito
skupljen prema svomu poslovniku stvorio , a zakonito okrunjen
kralj podpisom i peatom potvrdio, pak da je onda bio zakonito
proglašen.
Zakonski lanci hrvatsko-ugarskoga sabora imaju sva svojstva
zakona osim posljednjega : oni nisu bili kod nas zakonito, t. j.u :

našem saboru, proglašeni, a to je dovoljno i u Ugarskoj^ i kod

nas, da im se poree mo zakona.**
Pak zašto nije htio naš sabor proglasiti tih zakonah?
Na to nek odgovara izvještaj naših ondašnjih poslaoikah za
našemu saboru. Trecim zakonskim lankom
ugarski sabor podnešen
„o samostalnom ugarskom mioistarstvu" ukida se faktino svaka
vlast bana, svaka neposredna sveza trojedne kraljevine s kraljem
jer je ondje odredjeno, da šamo ona kraljevska naredba ima va-
Ijanost, koj je podpisao kralj i koji ministar ; a svakolika izvršujua
vlast predana je palatiuu. Uz to se je ugarski sabor vrlo žestoko
opirao i ednomu zahtjevu naših poslanikah, nek se uzakoni, da
se ima kod svakoga ministarstva ustrojiti osobit odsjek za naše
poslove i namještati ondje sinovi trojedne kraljevine. Tako je bilo
unapried oteto našoj domovini svako jamstvo, da[se njezina prava
nee vriedjati.

Pod jedno je odredio ugarski sabor osobit proglas na naš

uarod ai u njem ni spomenuti nije htio našega zakonitoga naslova,
;
^
imena trojedne kraljevine, ve se tu govori šamo o pridruženih
^
1 Verboczyev Tripartitum (gi. stranu 40) bio je ocl kralja Vladislava
II. podpisan; ai nije bio njegovim peatom potvrdjen i nije bio zakonito pro-

glašen zato mu se sve do danas porie krepost pravoga zakona, akoprem je

:

imao faktinu valjauost Ovako piše Kiss latvan u svom djelu „Magyar kozjog".
Eger 1880. na strani 4.
^ Da ovo nebi tko držao za pusto mudrovanje, evo mu svjedoka B.
Krelia, iuae velikoga prijatelja Ugarske, koji piše u svom djelu „Historia
ecclesiae Zagrabiensis" na str. 274: „ex praemissis credimus, annis his in usu
fuisse, post reditum nuuciorum e diaeta articulos diaetales in considerationem
accipi et sub quo sensu et qualitate in Slavouia observandae erant, štatui".
To e rei u kratko, da sabor naš nije na prosto primao ugarske zakone,
ve je sam odredjivao, kako da se vrše.
 65

stranah i o Ilrvatskoj (Slavouija i Primorje bilo je onda ve tobože

progutano), a zahtieva se, da se s Ugarskom mora dopisivati
magjarski.
Zakonskim lankom 22. ustrojava se narodna straža, ne šamo
u Ugarskoj riego i u trojednoj kraljevini, koja je od pamtivieka
sve, što se obrane domovine tie, na svom saboru ustanovljivala,
pak to njezino pravo bilo je nebrojenimi zakoni utvrdjeno, (kao
što emo poslje viijeti, kad bude govor o vojski). Zalud svi pri-
govori naših zastupnikah.
U svih zakonih te godine neima više govora o trojednoj
kraljevini, nego šamo o pridruženih stranah. Prema tomu se i naš
sabor nezove više ^saborom", nego šamo „provincialna skupština".
Njoj se nalaže, da oteše izborne kotare, koji e birati za sabor
ono 19 hrvatskih narodnih 7astupnikah za dolnju kuu, pak i po-
slanika za stol velikašah.
Zakonskim lankom 20. proglašena je bila podpuna sloboda
vjere i nepitaju našega sabora, akoprem su vjerski poslovi mno-
gimi zakoni odpueni na našu autonomij.
Zakonskim lankom 2 L dopušta nam se poraba našega grba
i naših narodnih bojah šamo uz ugarske.
Tomu dodaj bezobzirno izvršivanje tih zakonah, osobito od
strane ministarstva, kojemu je najprei posao bio svrgnude s asti
bana Jelaia itd. Ako se trojedna kraljevina nije htjela odrei
svoje prošlosti i svoje budunosti: to nije mogao sabor njezin
prihvatiti pomenutih zakonah, ve i zato ne, jer bi se odtuda po-
gubne po nas posljedice bile mogle izvoditi. — Zakoni ugarskoga
sabora od godine 1848. valjaju dakle kod nas šamo u toliko, u
koliko se navode posebce u nagodi i u sliedeih zakonih nam i

Ugarskoj zajedno namienjenih.

Nu vratimo se k našemu ustavu iii pravo govorec k ustavnoj

noi; jer sam ve gori kazao, da je na mlado Ijeto 1852. ukinut
bio ustav u svojkolikoj austro -ugarskoj monarkiji, i kako u Ugar.'^koj
tako su kod nas uvedeni bili zakoni valjajui u Austriji.
i Ovaj ne-
ustavni mrak pritisklvao nam je domovinu sve do 20. listopada
1860., kadno je bila proglašena tako zvana listopadska diplom,
kojom je sada vladajui kralj ukinuo za uviek sžmovlast u svojoj
5
66

monarkiji, te povratin nam i Ugarskoj (iziui vojnike Krajine)

prvašnji ustav, osim poslovah tiuih se svekolike monarkije, koji

bi se imali razpravljati u carevinskom vieu (Reichsrath), koje je

bilo ustrojeno prema oktroiranom ustavu od 26. veljae god. 1861.
Ovom diploinom je nam ustavni dan opet osvanuo; ai bisrao bili

nepravedni, kad nebismo priznali, da smo i za one ustavne noi

znamenito napredovali osobito u pravosudju i upravi; jer je baš
u tom pogleJu stari ustav bio vrlo nedostatan. Nago tim više smo
stradali, što se je gušila svaka samosviest, ugnjetavala naša na-
rodnost i narivala posvuda niemština, a uz to se naprivali težki
državni tereti. Zato je i kod nas zavladalo obeenito veselje s po
vraena ustava. Da se pako uzmogu odmah oživiti ustavne
uredbe, sazvao je ondašnji ban, barun Josip Šokevi, najodlinije
rodoljube u bansku vieu (konferencij), koja je na izmaku godine
1860. i u poetku godine 1861. vieala,
i koliko se je dalo na brzu

rku domovinu na ustavuu; izhodila u kralja i

preustrojila svu
dvorsku oblast (zvaou izprva dvorski dikasterij, a poslije na molbu
sabora dvorska kancelarija), te je bila posrednikom medju trojednom
kraljevinom i krunom. Pod jedno bude zamoljeno ujegovo veli-
anstvo, da izvoli im prije sazvati sabor po izbornom redu od
godine 1848., što kralj i uini, te ga sazove na dan 15. travnja
godine 1861.; nego s izkljuenjem vojnike Krajine. Zato je sa-
kupljen sabor prije svega zamolio, da se i Krajina pozove, pak i
tomu bude udovoljeno.
Glavna je bila zadaa ovomu saboru, da osiee naš odnošaj
i prama kraijevini Ugarskoj, i prama ostaloj monarkiji. Ono prvo
uglavio je sabor lankom XLII., koji je bio poslije i od kralja
potvrdjen —
napokon ipak ostao šamo na papiru, kao što
ai je
emo malo niže vidjeti. Pak budui da sabor nije htio prihvatiti
pomenute listopadske diplome, a kamo Ii carskoga patent od 26.
veljae godine 1861. za temelj svoga oduošeuja naprama monarkiji,
nego je u svojoj adresi ^ na siroko i teraeljito dokazivao, da tro-
jednu kraljevinu ide od starine pravo dozvoljivanja novakah i poreza,
(što bi se po navedenih carskih izpravali imalo bilo rješavati u care-
vinskom vieu sabranom od zastupnikah svekolike monarkije) bude :

naš sabor na izmaku godine 1861. razpušten, a ista sudbiua zadesi

* Naše pravice str. 407. i 440.

I
 07

i sabor od gocliue 1865/G. I ovaj je bio sazvan, da riesi konano

malo prije navedena dva predmeta ; ai je i opet zanecao carski
patent od 26. veljae godine 18G1. Dva su bila tomu glavna raz-
loga, što trojediia kraljevina, godiue 1848. sprpmna na bliži savez
s austrijskirai zeraljami, sada se je toga saveza vrlo žacala: prvo,
što se je bila austrijska vlada (s razlogah ve navedenih) za vrieiiie

absolutizma kod nas jako omrazila ; drugo, što je i veljaki patent

od 26. veljae 1861. smjerao na centralizacij svekolike monarkije,
u kojoj bi Niemci kolo vodili.
S druge strane vabila nas je Ugarska k sebi na svaki nain,
nudjaju nas listom biele hartije, na koji da napišemo naše uvjete,
pod koje hoemo da se opet s Ugarskom udružimo. Naš se je
sabor odazvao tomu pozivu, te je izabrao godine 1866 odbor, koji
j e imao s jednakim odborom ugarskoga sabora vieati o buduem

savezu našem s Ugarskom. Al kad tamo, Ugarska stavljaše savezu

takve uvjete, da na nje naš odbor po dusi nije mogao pristati, jer
je misliO; da bi tim okrnjio našu samostalnost i samopravlje.
Posto je pako i naš sabor pristajao uz mnenje svoga odbora, bude
godine 1867. razpušten.
Dok je sve ovo bivalo, dogodiše se u našoj monarkiji velike
promjene. Poetkom godiue 1865. stegnuo je sam car valjanost
veljakoga patent na kraljevine i zemlje preko Sutle i Litav, a
godine 1867. bude utanaena nova nagoda medju njimi i Ugarskom,
uslied koje se je dao kralj u Budimpešti krunisati (bez sudjelo-
vanja trojedue kraljevine).
Sve je ovo uinilo, da su se Magjari i u samom Beu velika
ugleda dokopali, pak jer jira je za tim stalo, da trojednu kraljevinu
im prije Ugarskoj privežu, a oni smisliše inaku osnovu. Vide da
u dotadašnjem stanju stvarili ove svoje svrhe nee modi postii,
okrenuše drugije.
Najprije bdu kod dvorske kancelarije i kod ze-
postavljeni
maljske vl&de sve šamo od naše autonomije
Ijudi, koji su zazirali
i težili na sdruženje s Ugarskom pak uklonjeni od svake javne
;

službe svi oni, za koje se je sumnjalo, da Ijube svoju domovinu

više nego unij s Ugarskom. Onda bude oktroirau nov izborni red
za sabor, jer po (iotadašnjem nebi se bio mogao sastaviti namjeram
magjarskim poadan sabor. Da se javno mnenje neorazumi, morale
su liberalne novine bježati iz domovine.
68

Sabor se je sakupio i odmah izabrao odbor za nagodu, da ;

viea s ugarskim. Akoprem se je gledalo spraviti u ta j odbor s ve \

šame prijatelje Ugarske: ipak se je našio i u tom odboru Ijudih,

koji su vidjeli, da Magjari zasižu predaleko u našu njivu^ te se
je dogovaranje završilo stoprv godine 1868. mjeseca rujna, a za
§. 66. toga nagode priznaje se
ugovora hrvatsko-ugarskoga iii

obenito, da je dospio u nagodu neobinim nainom, Ele sila boga

nemoli, te je nagoda dobil kraljevsku sankcij 8. studenoga 1868.,
pak u saboru proglašena.
je bila
Bududa je ta nagoda postala upravo temeljem našega dr-
žavnoga ustrojstva, te se u ovoj knjizi vrlo esto na nju pozivljemo,:
zato smo ju na kraju knjige diljem pretiskali, kao što i njezine do-
punjke i promjene.
Jer akoprem je bila ova nagoda sklopljena tobož za viek
viek, ter osigurana od svakoga napadanja i preziranja osobitim
zakonskim lankom 14. od godine 1870.. koji proglašuje zloinom
smetanja javnoga mira iii baš veleizdajom svako neprijateljstvo
nagode: to su ipak sami Magjari ve godine 1873. uvidjeli, da ju;
treba u kojeem promieniti pak isto se dogodi godine 1881.
;

Svak pravedan sudac mora priznati, da je nagoda golem na-j

predak naprama našemu stanju u oi g. 1848. jer njom se je prilinoj ;

utvrdila naša državna samostalnost , a osigurala naša narodnost,'

te se možemo puno slobodnije kretati u politikom i narodnom
pogledu nego Ii do godine 1848. ; naš sabor nije više šamo jedno-
dnevna, efemerna skupština, nego pravo zakonotvorno tielo; naše
oblasti uedobivaju sve zapoviedi iz Budimpešte, vec mi imamo
svoju zemaljsku vladu u Zagrebu. Al se ni to nemože nijekati, da
jenagoda žrtvovala mnoge starodavne pravice trojedne kraljevine. Po
menu pako najviše joj se prigovara:
Što u 1. §-u govori šamo o državnoj zajednici, a neiztie se
naroito, da su trojedna kraljeviua i Ugarska savezne (konfederi-
rane) kraljevine, koje su stupile u užu državno-pravnu svezu
(prema XLII. zakonskomu lanku našega sabora od godine 1861.).
Što se nagoda u §-u 7. odrie našega prava dozvoljivati novake
i skrbiti za obranu zemlje.

Što u §-u 8. predaje svekolike naše financije i novane po-

slove Ugarskoj.
Sto se §-om 9. otimlje našemu saboru zakonarstvo glede
 69

zavodah zti vjeresiju i osiguravanje, zatim u obe pravo mjenbeno,

poinorsko i rudno, zakoni o željeznicah, poštab, lukab, brodarstvu,
trgovini itd., a §-om 10. jošt i poslovi obitnosti, kuarenja, putnih
listovab, redarstva za straiice, državljanstvo i zaviajnost.
Što se §-om 15. namjenjule šamo malen diel našega dobodka
našim potrebam, a ostalo sve ide u obu blagajnu.
Što §. 22. predaje ugarskomu ministru financijab i ovršujucu
vlast u trojednoj kraljevini za sve poreze i dobodke ; a po §-u 24.
mora ga u tom zemaljska vlada podupirati, to jest njegove naredbe
vršiti.

Naši zastupnici na zajednikom saboru imaju po §-u 32 — 36.

šamo toliko prava koliko i ugarski, t. j. osobno pravo glasa —
osudjeni su na vjekovitu manjinu, kad god naš probitak dolazi u
siikob s ugarskimi interesi. Upravo zato, što Ugarska ima svagda
veinu, neizabirju za delegacij austro-ugarsku Hrvati hrvatske
delegate, nego Ugri.
Ministar brvatski, neimaju po § u 44. nikakva podruja, no-
može nam biti od kakove koristi, tim manjc, što ga kralj iraenuje
na predlog ugarskoga ministr - predsjednika i što je odgovoran
veini ugarskoga sabora: mora dakle nastojati, da ojoj ugodi, ne
nam našemu saboru.
i

§-om 48. ustupljeni su pomorski poslovi Ugarskoj, akoprem

ova neima ni za pedalj kakvoga mora osim Balaton, a pravo
mere je sve brvatsko.
Po §-u 54. imenuje bana kralj, ai na predlog ugarskoga
ministra-predsjednika, koji e
dakako uviek šamo svoga ovjeka
predlagati, to jest ovjeka, koji je zauzet za interese ugarske, a
ne za slavu i korist hrvatsku.
Pravi je pokor bio za nas §. 52. Ugarski ministri mogu biti

gjenerali; kao što je bio n. pr. i grof Andrassy; ai hrvatskim

banom nesmie biti nipošto gjeneral. Zašto ne? Jer slavni Jelai-
ban zadaje jošt i po svojoj smrti straha gospodi magjarskoj oni ;

se plaše, da bi mogao uzkrsnuti, kako se pria za Kraljevia

Marka, da e
ustati od mrtvih^ kad dodje bor.
Ovakov Ugarskoj poudan ban predlaže kralj u za imenovanje
ostale lanove zemaljske vlade.
§.66., kako je izpod rke u nagodu dospio, tako nam izpod

rke otimlje Rieku.

70

Ovo BU od prilike glavne mahne, koje se prigovaraju nagodi,

i koje su uz ostale nepravionosti privolile gdjekoga, te nijee va-
Ijanost nagodi. Al to nestoji. U zemlji ustavnoj poglavito je naelo
vedina; bez toga naela ni kud ni kamo. Kad bi se dakle i do-

kazalo, da sabor od godine 1868. nije bio izraz narodne veine;

ai se to nemože rei za sliedee sabore, a nijedan od njih nije

veinom svojom uzkratio vaijanost nagodi, dapai^e ju je faktino

priznao. Drugo je dašto odobravati nagodu, a drugo je pokoravati
joj se. Dok se nenadje saborska vedina, koja e uz kraljevu sank-
cij ukloniti nagodu, (a tomu se slabo tko nada): dotle neima
za nas druge, nego nastojati iz sve snage, da se dokinu njezine
gere navedene mahne. Dotle ostaje svakako žalae u srcu.
Evo absolutistika vlada proglasila jekod nas gradjanski i
kazneni zakon, gradjanski i kazneni postupnik i bog zna što sve
ne ; nit je naš sabor išta od toga stvorio, nit potvrdio, dapae niti

vidio, ve je šamo banska konferencija godine 1861. odredila, da

valjaju svi obstojei zakoni, dok se nepromiene; po zakonih abso-
lutne vlade ustrojen je banski stol, ustrojena su srednja uilišta,
osnovan je katastar, uvedena gruntovnica — pak opet se obenito
priznaje njihova vaijanost.

O valjanosti nagode nemože se dakle za sada sumnjati; ai

bi Magjari svakako bolje bili prošli, da su održali rie6 i ostavili

nam popunjenje „bieloga lista hartije"; jer bi onda nagoda biia

postala vrelo zajednike bratske Ijubavi, gdjeao je sada izvorom
nepovjerenja i razdora; pak da je uzajamna Ijubav narodah u
državi mnogonarodnoj najtvrdji njezin temelj, o tom e se Magjari
jamano jošte jedanput uvjeriti. Šamo da nebude prekasno.
Pešto smo evo u kratko nacrtali poviest našega ustava, pre- i

lazimo razlaganju samoga toga ustava, kako dan danas valja.

 71

Temelji hrvatskoga ustava.

1. Odnošenje k TJgarskoj i Austriji.

Trojedna kraljevina je cjelokupan diel austro-ugarske mo-

narkije, i ova se opet sastoji iz tako zvanih austrijskih nasljednih
zemaljah i iz zemaljah krune ugarske.
Po §-u 1. nagode stoj pod krunom sv. Stjepana s jedne
strane Ugarska, .sjedinjena s Erdeljem, a s druge trojedna kra-
ljevina Dalmacija, Hrvatska i Slavonija, te sainjavaju jednu ter
istu državnu zajednicu tako naprama ostalim pod vladom njegova
velianstva stojeim zemljam, kao što i napram inim državam.
Inostranstvo smatra svukoliku monarkiju kao jednu jedinu
državu, jer su zbilja njezini dielovi po pragmatinoj sankciji (gi.
str. 55.) nerazdružni i nerazdielni, pak austro-ugarska nagoda
znade šamo za „obje pole monarkije", nigdje se nesmatraju zemlje
ugarske krune posebnom državom, onakvom od priliko, kakva je
Norvegija naprama Švedskoj.^
Nego to nesmeta, da se sada Ugarska smatra posebnom dr-
žavom naprama Austriji.
A što je trojedna kraljevina? Naprama Austriji je po nagodi
jedna ter ista država zajedno sUgarskom; naprama Austriji dakle
nit je sama Ugarska, nit je sama trojedna kraljevina državom, ve
pamo obje zajedno. Al tu se namee novo pitanje što je trojednica ;

naprama Ugarskoj?
Da je „kraljevina", o tom sada ve niti Ugarska nesumnja,
jer nas nagoda i hrvatsko-ugarski zakoni svagda zovu, ii naroito
„kraljevine Dalmacija, Hrvatska i Slavonija", ii u kratko „posestrime
kraljevine".

* Da to nije šamo naše osobno mišljenje, potvrdjuje Kus Marten u

svom .,MeHf;iyHapoAHOM'B npaBy" I. str. 243. „Bn> ocnoBi aKTOBt ocHOBaBniHii.
:

4ya.iH3MTh .leacHTi. 6e3i) BCHKaro coMHimH muci., hto AscTpin h Benrpia co-
CTaB.iaioT'B BtiHo Hepaa^tJiiHoe rocy^apcTBO, no^-B B^^iactTio ABCTpificKaro hm-
nepaTopa u Kopcta BenrepcKaro, npe^cTaB.iaiouiaro MeatflyHapo^Hue HHTepecH
KaKt AscTpiu, TaKi. u Bearpin, Hepaa^tABHo".
 .

72

Nu mi naprama Ugarskoj država, onako kako su to

jesmo-li
sve zemlje krune ugarske skupa naprama ostalim zemljam njegova
velianstva? II smo sanio kakova prikrpica, kakvapridruženastrana?
Da uzmognemo odgovoriti na ovo pitauje, treba nam prije
svega znati: što e
rei u obe „di-žava?"
Da nam se nebi prigovorilo jednostrano umovanje, nave^ti
emo, kako su orisili (definirali) državu glasoviti naunjaci. Dr-
Hermann Schulze kaže u svom j,Lehrbucli des deutschen Staats-
rechtes" I. str. 19. : „država je ujedinjenje stalao nastanjenoga
naroda u jednu zadružnu osobu (GesammtpersoDlichkeitj, stojeu
pod jednom vrhovnom vlasti, ter imajuu stanovit ustav, a sve
to za postignue obih svrhah, ponajprije pako pravlja iii pravnoga
reda (Rechtsor dnung) "
Državi se dakle hoe ponajprije naroda (jedna porodica iii

obina nije država); zatim zemlje (territorium), gdje je taj narod

nastanjeu, (jer od skitalicah neima države) ; onda treba, da je taj
narod udružen u jednu osobu , to jest da ima jednu skupnu
Yolju, koj prikazuje vrhoviia vlast (n. pr. vlada-
i izvodi jedna
lac, starješinstvo) ustav (u obem smislu), t. j.
;
pak da ima svoj
pravila, koja osiecaju odnošenje medju vladom i narodom. Ovako
ujedinjen narod neteži za privatnimi nego za obimi ciljevi, a
taj je ponajprije pravna zaštita.
Georg Mayer („Lehrbucli des deutschen Staatsrechtes" str. 4)
kaže: , država je ovjeja zadruga (Gemeinwesen) na stanovitom
zemljištu, a za obe svrhe".
Pomenutomu ved Martensu (str. 231) država je savez Ijudih,
sdruženih na jednom zemljištu i pod jednom vrhovnom vlasti, za-
jeduicom svoga prava i svojih interesah".^
Nu ovo Su šamo obeniti orisi države, a državah ima pre-
razliitih: jedinstvenih i sdruženih, sad više sad manje souveraiuih
(t. j. od druge države neodvisnih).
Ako omjerimo one definicije o trojednu kraljevinu, onda ne
ima sumnje, da je i ona u obe država; ai šamo naprama Ugar-
skoj, a š njom zajedno naprama Austriji, a s ovom zajedao je su-
veren država naprama ostalim državam.
* Onako od prilike orisio je državu i Cicero, kažuc: „respublica est
coetus multitudinis juris consensu et utilitatis communione sociatus". De re-
publica lib. I. c. 25.
 73

Jer trojedna kraljevina ima sva ona svojstva (atribut), koja

potrebuje znanost od države: ima svoj narod i svoje zemljište,
na kojem vrši ujezina vrhovna vlast državne fuukcije, neodvisno
od svake druge države (jure proprio). Sve ovo potvrdjuje naroito
§. 59. nagode hrvatsko-ugarske, u kojem se izriekom veli, da smo

mi politiki narod imajui svoj posebni teritorij, vlastito zakonar-

stvo autonomnu vladu. Više se toga neište od države.
i

Što smo mi s Ugarskom sklopili realnu unij, to nemože

smetati pojmu države: ta Ugarska stoji takodjer u realnoj uniji
s Austrijom, pak je za to ipak posebna država. Što to rei e
„realna unija?" To je zajednica nekojih državnih institucijah,

koj su dvie države iii više njih dogovorno prihvatile i to teraelj-

njm zakonom proglasile. Tako su n. pr. sastavine sadašnjega nje-
makoga carstva, njih 25, takodjer države, akoprem stoj pod
jednim carem, imaju više zajednikih poslovah i zajeduiko zako-
narstvo. Ali uza sve to zajedinstvo imaju pojedini dielovi njema-
koga carstva ipak jos obilježja države, šamo što jim je nestalo
podpunoga suverenstva ; nu drugo je suveren država, a drugo je
država u obe.
Da trojedna kraljevina nije Ugarskoj šamo pridružena, kao
kakva pokrajina, prikrpa, iii š njom sasvim sjedinjena i stopljera
kao Erdelj, nego da je š njom ugovorom svezana (konfederirana),
to jest da ima jedna i druga jednaka prava: to dokazuje svakolika

nagoda, to potvrdjuju sami zakoni, koji nas nezovu više „pridru-

žene strane", nego „posestrime kraljevine" iii „kraljevine družice"
(regna soia, tarsorszagok). Mi dakle (po nagodi) nestojimo pod
Ugarskom, ve smo š njom sdruženi, kao što je ona s nami, ter
imamo š njom zajednikih poslovah, kao što jih ona ima s Austrijom.
Kad se kralj kruni, nekruni se šamo kao kralj ugarski, nego na-
roito i kao kralj dalmatinsko-hrvatsko-slavonski zato mi nedo- :

bivamo šamo priepis inauguralne diplome, nego pravi original,

onako kako Ugarska, u kojem se kralj naroito zavjerava, da e
braniti naš ustav i našu cjelokupnost.
Zato treba svaki Hrvat da upeti: da mi s Ugarskom sai-
njavamo državnu zajednicu ugovorenu šamo za nekoje poslove, a
,

ne za sve državne atribute; u ostalom pako smo posebni politiki

narod, s posebnim teritorijom, zakonarstvom i vladom, t. j. mi
smo državna osebina za sebe.
74

2. Temeljni Ui stožerni zakoni.

Ustav je skCip pravnih pravilah fzakonah), kojimi se uredjuje

odnošaj vlade k podložnikom i izvršivanje države vlasti. Šamo se
kaže, da nisu svi zakoni jednako znameniti i važoi. Ustav je kao
kua, u koje je temelj glavna stvar: uzdrmaj temelj — sva se
kua rusi. Ustav ima takodjer svoj temelj, svoj stožer, i to su oni
zakoni, koji sadržavaju ustavna naela i sune (esencijalne) državne
uredbe. Imenom „temeljni iii stožerni zakoni" hoe da se kaže, da
su to zakooi, na kojih je sam ustav osnovan, da su mu stožerom,
oko kojega se t^av ustavni život kree, te bi se š njihovim raz-
sulom i sam ustav razsuo.
U državah, koje su dobile u novij doba ustav, uvršcuju se
ovakvi zakoni u samu ustavnu izpravu (statuto, Verfassungs-
urkimde), te su ondje na okupu. U starih ustavnih državah postali
su takvi zakoni malo po malo : zato su s drugimi izmiešani i po
zakoniku raztrešeni. Ovako i kod nas , koji se ponosimo tisu-
Ijetnim ustavom. Pak opet treba, da svaki državljanin te stožerne
zakone poznaje: poradi toga nabrojiti emo jih ovdje u kratko.
Naši temeljni zakoni su koje naši posebni, koje zajedniki
s Ugarskom. Jer §. 69. nagode kaže: „Zajednikimi pravi i te-
melj nimi zakoni ugarske krune imaju se i u budue smatrati sva
ona ustavna prava i svi oni temeljni zakoni, kojih se užitak i zaštita
u prošlosti jednako protezala kako na kraljevinu Ugarsku, tako i
na kraljevine Hrvatsku i Slavoniju, ako s nagodom nestoj u opreci".
Prema tomu ima temeljnih zakonah, koji šamo u Ugarskoj
valjaju (n. pr. zakoni od godine 1848.), i opet drugih, koji sanio
kod nas krepost imaju (n. pr. naši zakoni od godine 1848.) Nekoji
zakoni se naroito zovu temeljnimi, drugi su to šamo svojim sa-
držajem, jer govore o kakovom temelj nom pravu države.
Evo jih pojedince!
1. Najstarijim temeljnim zakonom smatra se zlatna peatnica
(aurea bulla) od g. 1222., povelja od kralja Andrije II. izdana i zato
tako prozvana, jer o njoj visi zlatan peat. (Naši stari su takva
carostavna pisma žvali po grkom hrizovulje = chrysobullon). U
njoj se osieca pravno odnošenje medju kraljem i plemstvom prema

obiaju onoga vremena, i potvrdjuu se sve sloboštine od sv. Stjepana •:

plemstvu podieljene, dapae se u §-u 31. dopušta svakomu ple-

miu, da i^e digne na kralja ovužjem, kad bi koji kralj zastranio
 ^

75

Od onda Zcoklinje svaki kralj kod krunitbe, da

se obdr- e
žavati taj zakon Andrije II. (osira onoga završka, kojira se ple-
micu podjeljuje pr.^vo, da može ustati na kralja, ako povriedi taj
zakon). Dan danas nije ovo u ištinu nikakav temeljni zakon, i mi
ga ovamo uvrstismo šamo zato \ev se je tako uobiajilo, te se ,

zakon taj pominje i u zakletvi Frane Josipa I. (gledaj ju na

kraju ove knjige). Odkada se je iistavna sloboda protegla na sav
narod, neimaju navedene ondje sloboštine gotovo nikakve vried-
nosti (n. pr. da se de^ietina mora plaati u naravi; da pleniic
nemora ici izvan kraljevine s vojskom, van uz placu; da kralj
nesmie odsjesti kod plemica ako ga ovaj nepozove), ii su posve
,

obina pravna pravila (n. pr. da se plemic nesmie osuditi, ako ne-
bude na sud pozvan). Al nekada je to bilo sve znamenito, jer je
stezalo težnju kralj evab na samovlast.
2. Ugovor sabora hrvatskoga s kraljem Ferdinandom I. (preko
njegovih punomodnikah) uglavljen u gradu Cetinu 1. sieHJa 1527.^
Kao što je razloženo na strani 52., hrvatski sabor bio je
izabrao Ferdinand L i njegove nasljednike mužkoga spola za
svoje kralje, a Ferdinando se zavjeri, da braniti zemlju i uzdr- e
žati njezine sloboštine.
3. Pragmatiua sankcija prihvaena saborom trojedne kralje-
vine godioe 1712., kojom se prenosi pravo nasljedstva krune i na
ženski spol.^
Hrvatsko - ugarski sabor prihvatio je pragmatinu sankcij
stoprv god. 1723., nego buduc da se ondje dotina sankcija po-
tanko razlaže, pak su ondje i naši poslanici sudjelovali (rad šta
se i na vi še mjestih spominju „Regnum Hungariae, cum parti- :

bus regnis et provinciis eidem adnesis), to se naš malo prije

,

navedeni zakon o pragmatinoj sankciji ovim popunjuje.

4. ZakoDski lanci, koji ustanovljuju i potvrdjuju cjelokupnost,
cerazdielnost i neodvisnost ugarske kraljevine, i pridruženih stra-
nah, te zahtievaju povratak odkinutih dielova. Ovamo idu osim
starijih kruni tbenih zavjernicah osobito zakonski lanci 10., 12.,

13., 14. i 19. od god. 1791.

Za našu pravoslavnu brau temeljni je zakon u pogledu
5.

vjere zakonski lanak 27. od godine 1791. (a donjekle i 19. od

godine 1792.), jer jim se njim ustavno ujamuje podpuna sloboda
vjere, koj su dotle uživali šamo na temelju privilegijah od kra-

* Naše pravice str. 94.

^ Naše pravice str. 156.
^ Prva dva lanka preštampana su u Naših pravicah str, 218., ostali u
Jura regni III str. 177.
76

Ijevah jim podieljenih. Al ustavui kraljevi nisu vlastiii podjeljivati

takve povlastice : zato i jesu sabori, naš i zajedaicki, uviek na-
padali aa te privilegije. Napokoii bdu pravoslavui pomenutim
zakonom izjednaeni u politikom i vjerskom pogledu sa svojom
pravovjernom braom.
Za izraeliane temeljnim je kod nas zakonom zakonski lanak
od godine 1873., kojim se sljedbenici izraelitike vjere sasvim iz-

jednauju sa sljedbenici drugih priznanih vjeroizpoviestih.^

Za evangjelike neima zakona, nego šamo (do sada neopozvani)
patent od 1. rujna 1859.^
6. Zakonski lanci našega sabora od god. 1848., u koliko su
bili potvrdjeni od kralja.^
Akoprem se ovi zakonski lanci nigdje nezovu naioito te
meljnimi, ai oni su to svojim sadržajem. Ovimi zakoni bio je stari
ustav u mnogom pogledu do dna uzdrman na novu podlogu i

postavljen. Ovamo idu osobito lanci o našem odnošeoju k Ugarskoj

i Austriji, u protegnuu državnih teretah, pak i politikih pravah
na sve državljane, o ukinuu tlake, o ustrojenju domae vlade itd.

7. Nagoda hrvatsko-ugarska od god. 1868. promienila je jos

više naše državne odnošaje, te se na njoj osniva svekoliko naše
sadašnje državuo ustrojstvo.
8. Nagoda austro-ugarska od god. 1867. jeste takodjer po nas
vrlo znamenit zakon, akoprem nismo kod njegova stvaranja nepo-
sredno sudjelovali, te ga je nagoda hrvatsko-ugarska na prosto pri-
hvatila. Što ga pako nismo pomagali stvarati, to se dogodi ovako.
Nagoda naša s Ugarskom podje za rukom stoprv godine 1868; ai

Ugarska se je bila s Austrijom ve god. 1867. nagodila. Bilo bi dakle

trebalos d ase strane zametnuti s Austrijom nove priegovore za
nagodu. To se nije railo ondašnjoj našoj zemaljskoj vladi, pak ni
saboru, a Magjarom takva šta takodjer nije bilo po udi. Dapae
to ve niti mogue nije bilo, posto je bila nagoda š njimi ve
ugovorena i u njoj uglavljeuo, da srao s Ugarskom jedna državna
' Po 19. zak. lanku od god. 1729. imali su se iztjerati svi Židovi iz
trojedne kraljevine.
^ Do ovoga patent bilo je evangjelikom po zakonu zabranjeno i sta-
novati u trojednoj kraljevinl, a kamo Ii vjeru svoju izpoviedati. Nu faktino
je ta zabrana ve godine 1848. dospjela. Stvoren o tom zakon nije dobio
kralj. saokcije. (Gledaj Naše pravice str. 481J.
^ Gledaj kralj. odpis od 7- travnja 1850. (Naše pravice strana 325).
 77

zajednica. Uslied toga bude i s naše strane austro-ugarska nagoda

primljena uz uvjet, da enio u napredak i mi biti neposreduo
dionici svakih slinih priegovorah i dogovorah s Austrijom.
Evo u kratko jezgre toj austro-ugarskoj nagodi , koja se u
našem sborniku zakouali navodi kao 12. zak. lanak od god. 1867.
Sveza postojea medju zemljami krune ugarske medju osta- i

limi zemljami njegova velianstva osniva se na pragmatinoj sank-

ciji pribvaenoj g. 1723. Ova] sveani ugovor, odredjujuc nasljed-
stveni red ženskoga spola, izrie podjedno da su zemije stojee ,

po tom nasljedbenom redu pod jednim zajednikim vladaocem

nerazdielan i nerazdružau zajedniki posjed, to rei, da auatro- e
ugarska monarkija mora imati sva istoga vladaoca i da se nesmie
ciepati. Prema tomu izvire iz pragmatine sankcije uzajamna duž-
nost skupue obrane uzdržavanja zajednike sigurnosti zajednikom
i

silom. Nego uz to je pragm. sank. jošte naroito ustanovila, da se

ima ustavna, državopravua i nutrašnjo-upravna saniostalnost Ugar
ske od povrede uvati.
Primjereno ravnanje izvanjskih poalovah prvo je sredstvo
zajednike obrane: treba dakle da bude zajedniko svojkolikoj
monarkiji. Zato ce u podruje zajednikoga ministr izvanjskih
poslovah spadati diploraatsko (preko poslanikah) i trgovako (preko
konzulah) zastupanje monarkije naprama inostranstvu, pak i ugo-
vori, koji bi se imali s drugimi državami ugovoriti nu s ve to —
se mora obavljati dogovorno s mini^itri obajah dielovah monarkije.
Drugo sredstvo zajednike obrane je vojska i u obce voj-
nitvo. U to ime se prema u^tavu povjerava njeg. velianstvu
vodstvo i ustrojstvo vojske ukupne, dakle i ugarske, kao cjelo-
kupnoga diela; a zemlja si pridržava pravo dozvoljivanja novakah,
pak uprave i preustrojstva vojske.
Financijalne poslove priznaje ugarski sabor takodjer zajed-
nikimi, koliko se potežu na trošak zajednikih poslovah. Ovaj
trošak ce se dogovorno po delegacijah ustanoviti. Sve ostale državne
potrebe ustanovljivat ce sam ugarski sabor.
Dosadašnje državne dugove nebi moral Ugarska priznati,
er su poinjeni bez njezine privolje: nego ona je voljna preuzeti
jedan diel tih dugovah, inae bi lasno sva monarkija nastradala.
Al u napredak priznati ce Ugarska šamo onaj dug, koji uine
oba diela monarkije dogovorno.
Ima jošte zajednikih poslovah, koji neizviru iz pragmatine
sankcije, ai njihovu zajednicu potrebuje interes obajuh dielovah
monarkije. Ovamo idu: 1) trgovaki poslovi po imenu zakonar- ,

stvo o carini (Zoll dazio) 2) zakonarstvo o neizravnih nametih (indi-

; ;

rekte Abgaben) 3) ustanovljenje pjenežtva (Munzwesen); 4) od-

;

redbe za željeznice, koje vežu oba diela monarkije; 5) ustanov-

ljenje obranbenoga sustava (Wehrsystem).
78

Trošak zajednikih poslovali namirivat ce ae razmjerno po

osobitom ugovoru. Zajednikimi poslovi upravljat e
osobito zajed-
niko delegacijam odgovorno ministarstvo. (O tih delegacijali i mi-
nistrih govorit emo poslije napose.)
Posebnim zakonskim lankom (14.) uglavljeno je razmjerje,
po kojem ima svaki diel monarkije doprinositi na podmirenje
zajeduikih troško vah. Prema tomu lanku ima Ugarska s pose-
strimami kraljevinami doprinositi za svaki takov trošak 30 posto-
takah, a druge zemlje njegova velianstva 70%. Nu ovo raz-
mjerje valjalo je šamo 10 godinah poevši od 1. sienja 1868.,
pak se je onda moralo iznova ustanoviti.
Posto je pako vojnika krajina faktino razvojaena, ustanov-
Ijen je taj prinos za zemlje krune ugarske na SŽ^/o) a za ostale
na 687o-
Zakonskim lankom 15. uglavljeno je, da e
zemlje ugar-
ske krune doprinositi za podmirivanje ukupnih državnih dugovah
svake godine 29,188.000 for.
Zakonskim lankom 22. utanaea bje trgovaki i carinski
ugovor medju oba diela monarkije, po kojem neima carine (har-
mice) medju zemljami krune ugarske i ostalom monarkijom, kao
što je postojala do godine 1850.

9. Temeljnim zakonom može se donjekle smatrati i krunit-

bena zavjeroica sada vladajucega kralja Franje Josipa I. ;
jer je
kao ugovor medju kraljem i zemljom, zato srao ju na kraju knjige
diljem preštampali.
Ovazavjernica znamenita je po nas jos s tri razloga prvo, :

što je minulo 260 godinah, odkada je trojedna kraljevina posebnu

ovakvu zavjernicu bila dobil i to god. 1622. od kralja Ferdinand
II. ;drugo što j e ovo prva prema nagodi udešena kraljevska
,

izprava; jer dok se u magjarskom tekstu svagdje govori šamo o

^pridruženih stranah'^ u našoj zavjernici itaju se mjesto tib rie-
ih uviek „posestrime kraljevine". Ova razlika postala je tim, što
je bio magjarski tekat ove kraljevske diplome sastavljen po prvaš-
njem kalupu (jer prije nagode), a hrvatski sastavak morao se je
priljubiti nagodi. —Trece, ovo je prva hrvatski pisana zavjernica.

Municipalne pravice. Do g. 1848. bio sejekodnas dugo-

trajan žestok boj za municipalne pravice. Ta na prvi pogled kao
i

smiešna borba bila j e od zamašne znamenitosti za sudbinu tro-

jedne kraljevine. Neima sumnje, da bi bez toga žilavoga prianjanja
i bez odlune borbe za ta municipalna prava Hrvatske bilo do
danas nestalo, jer bi ju bila Ugarska sasvim absorbirala, razto-
pila, onako, kako je to u Slavoniji do god. 1848. uspješno radila,
posto su se ondje bila nekoja municipalna pr£va utrnula. S razlogom
su se dakle mogla ta municipalna pr^va smatrati do god. 1848.
 79

temeljem od ono nialo hrvatske samostalnosti, koj je bila u borbi

gotovo tisuljetno] spasila ,te se je na njoj sav hrvatski bitak
osnivao, a vriedno se je apomeuuti te asti doatojne starine,
koja je postala podiogom sadašnje naše puno prostranije autono-
mije: zato emo u kratko nabrojiti negdašnje muuicipalue pravice.
Ovdje se pouajprije uamee pitauje što : e
to rei „muni-
cipalno pntvo?" „Municipia" žvali su se u rim-koj državi oni gra-
dovi, koji joj nisu bili podloženi, nego š njom sdruženi, i zato su
imali svoj posebui ustav. Naša municipalna prtiva bila su dakle
ostanci negdašnje podpune samostalnosti, pak upravo zato Magja-
rom zazorna, a nam dragocjena. Poradi toga nisu te municipalne
pravice u kakvom posebnom pisinu pobiježene, nego kojekuda po
naših zakonih razasute, (pae nekoje i obiajem šamo ut^rdjene),
prema potrebi i vremenu preinaivane, a mnoge tek u novij doba
naroito uzakonjene, više putah posve obenito, a više putah napose,
i to u zakonih na ugarskom saboru stvorenih. Tako ima zakonski
lanak 13. od god. 1464., potvrdjeu od Matije Korvina, u kojem
ovj kaže, da e svoju kraljevinu Slavoniju u svih starih dobrih
sloboštinah i prdvih uzdržati. Koji su ti obiai i sloboštiae i pržva^
to se nigdje nenabrja. A što se spominje šamo Slavonija, to je
oevidno šamo obce ime za trojednu kraljevinu, jer u zak. lanku
6. od god. 1471. naroito spominje kraljevine Slavoniju, Dalma-
ciju i Hrvatsku, a malo niže navedenim zak. lankom od godiue
1649. protež se ovj zakon izriekom i na Hrvatsku. Vladislav II.
obrie 1. zak. lankom od godine 1492. opet obenito, da e
kra-
ljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju udržati u starih pravieah,
povlasticah, sloboštinah i obiajih, što su jih do sada uživali. Ovo
ponavlja malo drugimi riemi u 8. lanku od god. 1492., gdjtno
se veh, da e njegovo kraljevsko velianstvo sva prava i povlastice
kraljevine Slavonije podieljene joj od pokojaih predšastnikah nje-
gova velianstva potvrditi izvoliti. Isto kaže u kratko 27. zak. l.
od god. 1600., putvrdjen od Rudolf, naime: „da izvoli njegovo
carsko velianstvo potvrditi kraljevinu Slavoniju u njenih slobošti-
nah, a bansku vlast u vojnicah". Zakonski lanak 33. od godine
1649., potvriljen od Ferdinande III., kao da još jedan put sve ono
utvrdjuje, što smo do sada naveli, jer se u njem kaže: „Uglav-
Ijeno je jeduoglasno od svih stali.šah i redovah, uz privolju nje-
gova posveenoga velianstva, da se ima kraljevina Hrvatska i
Slavonija, prema 27. lanku od god. 1600. i prema 13. lanku
kralja Matije I. od god. 1464., uzdržati u svihkolikih svojih slo-
boštinah, opr03tih (immunitas), povlasticah, pravih, zakonih odo-i

brenih obiajih".^ Isto kaže jošt izrazitije zak. lanak 66. od god.

^ Ovaj zakou, napominju izriekom i „Hrvatsku", dokaziije oevidno,

da se je u navedenih prije zakonili po riei „Slavonija" razumievala sva tro-
jedna kraljevina.
 !

80

lOtil. potvrdjen Leopoldom I.: „Odlueno je, da se imaju kralje-

vine Hrvatska i Slavonija u svojih pravicah, povlasticah, ustano-
vah (statut), zakonskih lancih i obiajik (što se sve ovdje ponavlja
i potvrdjuie), uzdržati". —
Nego budu da se je na saboru od
god. 1715. koješta prigovaralo našim muzicipalnim ustanovam:
odluio je sabor s kraljevom privoljom u lankii 120. nek se :

više nikada neposumnja o valjanosti onih municipalnih statutah^

kraljevinali Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, koja su napose od
kralja potvrdjena".
Mislio bi ovjek, da j e to bar jasno reeno, i da su Hrvati
po sada mir imali u tom pogledu od Ugarske ai sve to nije ;

pomoglo; u naše municipalne pravice zadievalo se je svejed

nako, i nasemu saboru nijekalo se j e baš i pravo stvaraii zakone,
akoprem je to priCvo jošt i 58. zak. lanak od god. 1790. naro-
ito priznao. Napokon, kad je dogorjela lu do nokatah i nadala
se živa sgoda godine 1848 , Hrvati prekinuše dlaku s Ugarskom
i novi ugovor na novom temelju. Municipalne pravice
stvoriše
imaju dakle sada za nas šamo historiku vriednost, a nije s go-
rega poredjivati jih s ustanovami hrvatsko-ugarske nagode, da se
vidi, u em
smo napried pokroili, a u em
zaostali, te valja da
složno upremo, kako emo i u ovom pogledu izmiriti sadašnjost
s proslošu. Evo dakle poimence tih municipalnih pr^vab

1.Kraljevina dalmatinsko-brvatsko-slavonska smatra se kano

poseban diel krune ugarske, te se kao takva po svojih posebnih
zakonih i obiajih upravlja. (Kasnije emo razložiti kako se je,

trojednoj kraljevini mjesto njezina prava naslova podmetnuo tudji

lažljivi naslov „partes adnexae =
pridružene strane", koji se u
ištinu ticao šamo Erdelja).
2. Na elu trojedne kraljevine stoji za kraljem šamo bail,
koji je kod nas vrsio toliku dapae i vecu vlast nego palatin u
,

Ugarskoj. Zato se je od strane ugarske svejednako nastojalo okr-

njiti tu vlast i prenieti j u barm dielomice na palatina ai nikad ;

nisu bili Hrvati složniji nego u obrani banske vlasti, pak su ju i

obranili, a erdeljskih vojvodah nestade bez traga. Malo dalje, gdje
govorimo o banu navest cemo potanko s va njegova star pre-
,

imutva.
3. Ban neupravlja trojednom kraljevinom samovlastno nego
s njezinim saborom. Kako cemo vidjeti, ban j e bio odprije vlastan
i bez kraljeva znanja sabor sazivati.
4. Sabor trojedne kraljevine vlastan j e bio stvarati posebne
zakone za svoje potrebe i podnosio jih neposredno kralju za sank-
cij. Ovo je ona autonomija koj je 58. zak. l. od god. 1790.
,

potvrdio.

To ce rei zakonah na našem saboru stvorenih.

 ;

81

5. Sabor je birao vojvodu, zatim prabilježnika i pralienika

kraljevine. Dapae je u staro vrieme predlagao kralju vrstne osobe
za banBku ast.
6. Sabor je dozvoljavao poreze i novake sve do godioe 1790.
7. Osim svoga sabora sudjelovala je trojedna kraljevina i

kod sabora ugarskoga ai ne poput ugarskih županijali, vec je

;

bila sva trojednica zastupana kao posebna kraljevina po dvojici

„oratores iii nuntii regni", i po svom prabilježniku.
8. Trojedna kraljevina je imala svoj posebni prizivni sud
„banski stol", od ko jga se e u staro doba moglo šamo kralju
j

apelovati.
9. Hrvatska je plaala šamo polovinu poreza nametnuta u
Ugarskoj jednoj „porti", o em
cemo potanko govoriti u poglavju
o „državnom kuanstvu**.
10. Hrvatska je bila posebnom poveljom Leopold I. i zak.
lankom 48. od god. 1741. oproštena od dužnosti primati vojsku
na stan, van ako je bilo za nevolju.
11. Hrvatska j e svojom insurekcijom i vojskom sama uprav-
Ijala; i o tom emo poslije više govoriti.
12. Hrvatska je bila vlastna kupovati jevtinu morsku sol
što emo kasnije potanko razložiti.
13. Trojedna kraljevina je sama odluivala u poslovih vjere:
zato nije htjela dozvoliti protestantom , da se ovdje mogu nasta-
niti, jer joj je Ugarska tu dužnost upravo narivala.
14. Trojedna kraljevina odredjivala je, koji jezik da bude u
njoj službeni. Buduc da su Magjari sve do godine 1790.pr^vo to
priznavali i zakonskim lankom od pomenute godine naroito
7.
se tim zadovoljili, da se magjarski jezik predaje u nasih viših
skolali kao izvanredni predmet poslije su pako nam sve to žešce
i sam jezik narivali — ,

došlo je napokon do oita rat.

15. Još jedno nam je navesti, ne baš politiko, ai opet vrlo
znamenito preimutvo trojedne kraljevine, koje joj mnogi drugi
narodi zavide, a ona dan danas slabo zanj mari, naime dragocjenu
dozvolju papah Hadriana II. i Ivan VIII., podieljenu svim Sla-
venom god. 880., a od Inocentija IV. god. 1248. potvrdjenu
hrvatskomu narodu, to jest, da može službu božju služiti u narod-
nom jeziku, kao što se u senjskoj biskupiji i u njekih dalmatin-
skih biskupijah do dan današnjega zbilja služi, a odprije se je
služila i po zagrebakoj biskupiji dapae kadšto i u samomu Za-
,

grebu. Šamo je stalo do složne i krepke volje hrvatskoga naroda,

da se ova uzvišena povlastica posvuda opet uzkrisi. Što je dosada
doušavanju pojedinih zavidnikah potajno za rukom pošlo, zaprie-
iti obnovu toga preimuctva, jer narod tobože za njega nemari:
sve e to zaniemiti, kad zagrmi narod iza glasa, jer „glas naroda,
glas slua božjega".
 ! :

82

Grb i zastava trojedne kraljevine.

Po 61. §-u n^gode imadu se u trojednoj kraljevini u poslo-

vih autonomnih upotrebljavati sjedinjeni grbovi tih kraljevinah, ai
jim treba nadstaviti krunu sv. Stjepana.
Hri^atski grb 40 kocakah, koje su
sastoji se iz izmjenice
crvene srebrne, tako da jih je s ve skupa 20 crvenih,
i a 20 sre-
brnih. Grb je ovaj prastar. Uzduž slavonskoga grba teku dvie
rieke (Sava i Drava), koje diele sav prostor grba na tri polja
gornje i dolnje polje je modro u gornjem vidi se zviezda,
; a u sred-
njem zelenom desno tekua kuna. Ovim grbom nadari Slavoniju
kralj Vladislav II. god. 1496. (Dotina diplom uva se u zemalj-
skoj pismari).
Dalmatiliski grb ima tri okruujene leopardske glave u mo
drom polju. I ovomu grbu neima pametara.
Hrvatski i dalmatinski grb okrunjen je krunom Zvinimira, a
slavonski nosi na vrhu kacigu. Nego buduc da ove kraljevine
nikad nisu imale posebnih kraljevah, rad šta se i zovu trojedna
kraljevina, jer su i za sva budua vremena (do sada barm) zako-
nom sdružene: to bi jih išla u skupuom grbu njihova star Zvi-
nimirova kruna; ai da nebi nikada zaboravili, da smo sada pod
krunom sv. Stjepana, to nam j u nagoda na stari nas grb nadstavi.
Po nagodi je dakle naš grb sada evo ovakov:

Nego osim ovoga našega posebnoga grba imaju se po 62. §-u

upotrebljavati, kano obilježje (emblem) poslovah svim kraljevinam
krune ugarske zajednikili, sjedinjeni grbovi kraljevinah Ugarske,
pak Dalmacije, Hrvatske i Slavonije.
Evo takva grba
 83

Za boj i zastavu odredjuje G3. §. nagode, da se ima na

sgradi, u kojoj saboruje zajedniki sabor, za razpravljanja zajed-
nickih poslovah, uz ugarsku zastavu razviti i sjedinjena zastava
kraljevioah Dalmacije, Hrvatske i Slavonje.
Ova zastava vij se uz ugarsku i sa sgrade, u kojoj vie6a
delegacija hrvatsko - ugarska. Sjedinjena zastava sastoji se iz tri
pole jedna na drugoj, od kojih je gornja pola crvena, srednja biela,
a dolnja modra. Ovakvom zastavom služe se u nase doba u obc
Slaveni.

Državijanstvo.

1. Kako se dobiva i guhi.

lanovi koje države zovu se njezini d:žavljani, a njihovo

pravno odnošenje k državi zove se državijanstvo (Staatsbiirger-
schaft), koje sadržava i pravah i dužnostih. Država bez državlja-
nah nemože se dakle niti pomisliti , oni su prava podloga državi.
Zato pristupaju razlagaju državnoga ustrojstva, najprije treba
da progovorimo o njih. Al se tu namee pitanje: tko je pravi
lan države, tko je pravi državljanin ?
Posto je nagoda u 10. §-u priznala državijanstvo zajedni-
kim poslom: to valja i ^a nas 50. zakonski lanak od godine
187G., koji govori o steenju i gubitku državljanstva. Prema tomu
zakonu državijanstvo je jedno te isto u svih zemljah krune ugar-
ske, to e
rei, da n. pr. Ugrin uživa kod nas sva državljanska
prava (o kojih u
malo niže govoriti), kao što Hrvat u Ugarskoj.
Stari Hrvati su drugije mislili. Koloman, prvi kralj hrvat-
sko-ugarski, morao se je god. prisegom zavjeriti dalmatin-
1108.
skomu gradu Trogiru: „neu dopustiti, da u vašem gradu stanuje
koji Magjar iii inostranac, van ako bude vam po volji".^ Nego —
poslije bilo je zakonom uglavljeno, da se po riei „Hungarus"
ima ju razumievati i sinovi trojedne kraljevine.' Tomu je dal povod

zla poraba. Mnogi zakoni odredjuju, da se službe imaju podjelji-

vati šamo Ugrom, pak su ovi poeli uslied toga izkljuivati Hrvate
iz javnih službah.

• Naše pravice str. 2.

' Zak. l. 61. od god. 1741. Regnorum: Dalmatiae, Croatiae et Slavo*
niae filii nativi sub denominatione Hungarorum quoad officia et beneficia

ecclesiastica et secularia etiam comprehensi intelliguntur.

 :

84

Hrvatsko-ugarsko državljanstvo dobiva se poreklom (n.

i
pr.

ako ga otac ima, dobivaju ga i djeca zakonska, a pozakonje-

njem dobivaju ga nezakonska djeca). Udajom dobiva ugari?ko
državljanstvo tudjinka, koja se je udala za ugarskoga državljanina;
podomacenjem (aaturalizacijom) podjeljuje ga podobnim za to
Ijudein u Ugarskoj ministar nutarnjih poslovah, a kod nas ban,
ai onda mora dotinik prisei vjernost državi.
Na predlog ministarstva može i kralj podieliti državljanstvo

kojemu zaslužnomu inostrancu; šamo treba da onda takodjer položi

prisegu.
Kako se to državljanstvo gubi, to odredjuje potanko isti

zakoD.
Od državljanah razlikuju se inostranci, inozemci, stanujuOi
obino šamo njeko vrieme u državi. Ovi dakle neuživaju iii barm
neuživaju u punoj mjeri državljanskih pravicah, o kojih u sada
govoriti.

2. Obca prdva državljanah.

Prava državljaoska su od tri vrsti

1. Osobna iii naravna, kao što su: pravo bitisanja iii življenja,

odabiranja stališa, stjecanja imutka.

2. Gradjanstvena (civilna) prava; ovamo idu: osobna sloboda,
sloboda savjesti iii vjere, nepovriednost imutka (i druga u gra-
djanskom zakonu naznaena prava oko imutka, kao što je kuno
pravo,prema poslovici „moja kuica moja slobodica" ; zabrana
razpeaenja tudjih pisamah i brzojavkih itd.), sloboda oito-
vanja svojih mislih besjedom i tiskom, sloboda udruživanja i sasta-
janja, (ove sloboštine su kaznenim sudom, zakonom o štampi, za
konom o udruživanju potanko ustanovljene i omedjašene) ,
pravo
moljenja i prituživanja, jednakost pred sudom (u tom pogledu se

negieda na iji stališ, vjeru iii narodnost).

Ova prava uživaju sada ponaiviše i inostranci; ai odprije nisu,
vec su bili u prometu, trgovini i posjedu vrlo stegnuti; n. pr
zanata nije smio inostranac kod nas tjerati, niti imanja kupiti.
3. Politika su prava državljanah , koja jih po ustavu ovlaž-
(iuju na sudjelovanje i utjecanje u javne poslove. Ovamo ide : pravo
na sudjelovanje kod zakonarstva, to jest pravo na izabirauje
zastupnikah narodnih za sabor, i pravo na izbor za takva zastup-
 85

nika; pravo na obnašanje javoe službe (Ako ima i druge sposob-

nostih za to : prema tomu može Magjar obnašati kod nas državnu
službu, a Hrvat u Magjarskoj — ako ju dobije) ;
pravo sudjelo-
vanja kod županijske i obinske uprave, pravo sudstva (to jest
može biti izabran za porotnika i prisežnika) itd.

Nu za vršenje ovih potonjih pra/ah iiije dosta biti u obe

državljanin, ve treba da imas i zaviajno pravo (Heimatsrecht)
onoga mjesta iii kotara, u kojem želiš takva prava vršiti , to e
rei, da patriš i pripadaš kojoj obdni. O tom zaviajnom pravu
govori na siroko naš zakon od 30. travnja 1880.

Svaki državljanin mora imati u kojoj (ai šamo u jednoj)

obdni zaviajno pravo; ai ga postii može šamo hrvatsko-ugarski
državljanin. Tko ima zaviajuo pravo u kojoj obini, vlastan je u
njoj stanovati, politika prava vršiti, pa, kad osiromaši, oskrbu
zahtievati.

3. Obe dužnosti državljanah.

Ovamo ide ponajprije vjernost prama državi (po imenu i

prama njezinomu vladaocu), te pokornost prama zakon cm i nared-
bam zakonitih oblastih. Ove treba jošt i onda posluhnuti, kad se
komu uine nezakonite: šamo što je onda svatko vlastan pritu-
žiti se visoj oblasti iii baš saboru. (Nego 42. zak. lankom od g.
1870. §. 17. podjeljuje se ugarskim oblastim pravo, da se nemo-
raju pokoriti vladinoj naredbi, koja bi od njih zahtievala stavljanje
novakah iii pobiranje porezah od sabora nedozvoljenih.)
Druga oba dužnost državljanah duži jih, nositi sve javne
terete, to jest doprinositi javnim potrebam ne šamo države, nego i

obine. Ovamo idu dakle: 1. razni državni i obinski porezi i

nameti; namet za uzdržavanje škole 3. odkupoina javne rabote;

2. ;

4. odstupanje konjah državi uz odkup, kad se oprema vojska

za rat, primanje vojske na stan itd.
Trea oba dužnost državljanah je dužnost vojnovanja, koja
je zakonskim lankom 40. od god. 1868. protegnuta na sve drža-
vljane, a do g. 1848. podpadali su pod tu dužnost takodjer šamo
neplemid, koje su upravo lovili i pod silu u vojsku pisali, zato se
je to zvalo : hvatanija, vezanija, lovina ; a danas kažemo novaenje,
stavnja (Recrutirung, Stellung).
86

Tko nije sposoban za vojnovanje, mora platiti odkupninu.

Kako se kod nas vrši dužnost vojnovanja, o tom emo go-
voriti, kad dodjemo do „vojske".
Do godine 1848. nosili su sve javne terete šamo neplemii,
t. gradjani
j. i seljaci; plemii su bili šamo dužni ici u vojsku
za rat.

II.

Državna vlast.

I. Kralj.

Trojedna kraljevina diel je austro-ugarske monarkije; u njoj

dakle vlada isti onaj kralj, koji u Ugarskoj kraljuje, a u ostaloj

monarkiji (u Austriji) caruje. Sva je monarkija ustavna, pak takva

treba da ostane priek i viek po listopadskoj diplomi (gi, 65 str.)
i po austro- ugarskoj nagodi. Kralj ie lan kue Habsburg-Lothrin-
gen, a nasliedi priestol prema pragmatinoj sankciji (str. 55). Po
njoj prelazi carska i kraljevska kruna s otca na najstarijega sina,
ako pako vladalac neima djece, na najstarijega rodjaka; a kad bi

nestalo mužkih potomakah, prelazi pravo nasljedstva istim

svih
redom na lanove ženskoga spola.
Da tko bude hrvatsko-ugarski kralj, tomu se hoe prvo,
da ga po pragmatinoj sankciji zapada priestol, drugo, da je
katolik (u to ime ide ga naslov apoštoiskoga kralja i pravo vr-
hovnoga savjetnika katoli6ke crkve, i kao takov imenuje katolike
biskupe), tree, da bude okrunjen krunom sv. Stjepana i to uz
šast mjesecih, odkada je zasio priestol.^ Budu da je krunisanje
tako potrebito, progovorit emo o njem napose.

* Ovo je bilo zakonskim lankom 3. od god. 1790. zato ustanovljeno,

da se zapriei povratak Josipove tvrdoglavosti, koji se uz 10 godinah svoga
kraljevanja nije dao okruniti za kralja. Da se takva šta još bolje unapried
osujeti, uzakonjeno je podjedno i to, da kralj može upravljati zemljom, dok
se neokruni, šamo po postojeih zakonih, a nit mu je presto nove zakone
atvarati, niti dosadašnje ukidati, kakve povlastice
iii podjeljivati. Poradi toga
se Josip II. nigdje u zakonih neapominje kao pravi kralj, jer nije bio okru-
njen. Nu sila dogodjajah jaa je od šile zakonah.
 87

1. Krunisanje.

KruDisanje našega kralja obavlja se neobino sveano ai to ;

nije puka sveanost, izprazna ceremonija, nego iu po zemlju vrlo

znamenit. Jer prije uego postavi nadbiskup ostrogonski novomu
kralju krunu sv. Stjepana na glavu, mora kralj podpisati pismo,
kojim utvrdjuje sva prava i sloboštine, i to ne šamo ugarske, nego
napose i trojedne kraljevine. Ovo se pismo zove kraljevska za-
vjernica (diplom inaugurale), jer se u njoj kralj zavjerava, to
jest vjeru daje:
1. Da e sam tvrdo držati, pak nastojati, da svatko nepo-
vriedjene drži sve sloboštine, pravice, povlastice, zakone i obiaje
od prvašnjih kraljevah potvrdjene, pak i one, koji e se u napre-
dak u saboru stvoriti.
2. Da de svetu krunu države u kraljevini uvati dati.
3. Da e sve zemlje spadajuce na državu hrvatsko-ugarsku
njoj opet privaliti.

4. Kad habsburg-lotrinžka kuca zamre, da si ove zemlje

mogu izabrati novoga kralja.
5. Da svaki budui kralj ima prije svoga krunisanja izdati
narodu ovakvu zavjernicu i potvrditi ju prisegom.^
Pokle kralj podpiše zavjernicu i preda ju saboru, odprate ga
gospoda saborska u crkvu, da se ondje okruni krunom sv. Stje-
pana i zaodjene njegovim plaštem. Oko njega stanu državni za-
stavnici medju njimi i ban (malo niže su svi popisani) drže u
rukuh znakove kraljevskoga dostojanstva, naime krunu, ma, ja-
buku, žazlo, plast, arape i cipele. Kralj polaže na sv. evangjelje
tri prsta i prisiže, da e uzdržati sav narod u njegovih sloboštinah,
pravicah i zakonih, a initi šamo narodnomu boljku u
ono, što ide
prilog. Ova se prisega zove juramentum de jnstitia et pace
(prisega za pravdu i mir). Poslje zakletve nakiti se kralj znakovi
svoga dostojanstva i zasjedne priestol uz radostno klikovanje na-
roda, tutnjavu svih zvonah i gruvanie topovah.
polje, te na uzvisitu mjestu pod
Kasnije otidje pješke na
vedrim nebom, a na oi naroda prisiže iza glasa po drugi put, i
to se zove juramentum decretale.

' Gledaj zavjernicu našega sadašnjega premilostivoga kralja na kraju

ove knjige.
88

Ovim krunisanjem prima kralj sva kraljevska prava, koja

ga idu po zakonu, te demo je sada na broj nabrojiti.
Naši samostalni kralj evi bili su takodjer krunisani i to Tomislav
i njegovi nasljednici krunom dobivenom od car iztono-rimskoga,
a Zvinimir krunom dobivenom od pape Grgura VII. Prvi hrvatsko-
ugarski kraljevi dali su se takodjer krunisati, i to valjda istom
ovom krunom nego predji naši kao da nisu mnogo morali za
;

krunisanje. Tako se dogodi, da je posebno krunisanje za kralja

trojednice sasvim prestalo. i sada po^ilja naš sabor sarao osobit
odbor na krunisanje i ovaj odbor zastupa ondje svu trojednu kra-
lj evinu.
Sabor naš od godiue 1861, izjavio je u svojoj adresi/ da
,ako se krunitba nebi mogla zajedno s Ugarskom obaviti, trojedna
kralj evina pridržava si pravo njegovo velianstvo kao svojega kralja
posebice okruniti". A njegovo velianstvo nije toga napi'osto odbilo,
vec je u kraljevskom odpisu od 2. studenoga 1861. izjavilo: „dok
još nisu uredjeni odnošaji medju Ugarskom i trojednom kralje-
vinom ako nas i jest ugodno dirnula želja vaša: nije nam
,

mogue dati privoljenje naše na moljeno od vas posebno krunje-

nje za kralja ovih naših kraljevinah (Dalmacije, Hrvatske i Sla-
vonije)". —
Da se pako takova šta za buduca vremena zapriei,
stvoren bje §. 2. nagode, koji odredjuje, da se ima kralj (ugarske
i trojedne kraljevine) okruniti jednom te istom krunom i ed-
nom ter istom krunitbom".
Iza krunitbe daruje sabor kralju novanu svotu, obino
50.000 dukatah, pak isto toliko dobiva i kraljica, kad se kruni.
Sadašnja velianstva namieniše veledušno taj dar nemocnim hon-
vedom od god. 1848., ter udovam i sirotam onih honvedah, koji
su onda poginuli.

2. Kraljeva prdva.

Kralj naš zove se apoštolski^ i služi se odlinim naslovom

velianstvo (majestas). Njegova je osoba sveta i nepovriedna,
svaka uvreda kralja i kraljice sudi i kazui se kao velik zloin,
jer kralj se smatra personifikacijom državne vlasti, to e rei, da je
u njem skupljena sva državna vlast, te je on glava zakonarstva i vla-
davine, vrelo pravosiidja i vrhovni zavjetuik (patron) katolike crkve.
On dieli povlastice, asti i odlike, vrhovni je vojvoda vojske i zastupa
svoju državu napraraa drugim. Ova njegova prava zovu se prava

^ Naše pravice str. 324.

' Jer je prvi ugarski kralj sv. Stjepan privolio Magjare, dotle pogane,
te su se pokrstili. Ovaj uaslov bi podieljen kraljici Mariji Tereziji,
 ;:

89

velianstva (jura majestatica), te emo je sad napose razgledati. Nego

pamtiti treba, da kralj nevrši ova svoja prilva osobno, ueposredno,
uego preko odgovornoga uiinistarstva (u trojednoj kraljevini preko
bana) upravo zato nemože se kralj za svoja vladalaka djela na
:

odgovor povud, nego miuistri i ban.

1. U crkvenih poslovih. Kao vrhovni zavjetnik katolitke
crkve nepredlaže (nepresentira) šamo papi za potvrdu crkveiie
dostojaustvenike, kao drugi vladaoci, nego upravo imenuje (dakako
dogovorno ?a Kvetom stolicom) sve nadbiskupe, biskupe, kanonike,
a ponajviše i prepošte i opate. Zato biskup od njega imenovan
uživa odmah sva svjetovna prava, šamo u duhovnih poslovih mora
ekati papinsku odluku. Kralj je vlastan i nove biskupije ustrojiti,
samostane (manastire) ukinuti i broj redovnikah ustanoviti. On
nadzire biskupe i svekoliko svecenstvo , vrše-li svoje dužnosti , a
nadgleda sve crkvene zadušbine i zaklade (fundacije), da se upo-
trebljavaju kako valja. Dohodke od upražnjenih biskupijah bre
kr. blagajna.
I u pravoslavnoj crkvi izvršuje kralj prava vrhovnoga zavjet-
nika. iJamo š njegovim dopuštenjem može se držati kongres i

sinod, u kojih sjedi i kraljevski povjerenik. Izabraua ondje patri-

arba, mitropolita, kralj treba da potvrdi, prije nego nastupi svoje
zvanje. Tako i vladike (episkope), koje bira sinod iii skup epi-
skop s mitropolitom. Ou premješta i vladike iz jedne eparkje
(biskupije) u drugu; ai nebere dohodakah od upražojenih epar-
kijah kr. blagajna, nego zaklada pravoslavne crkve.
U protestantskoj crkvi vrši kralj takodjer vrhovni nadzor
šalje svoga povjerenika na njezine skupštine, te potvrdjuje njezine

odluke. U izbor crkvenih dostojanstveuikah neutjee.

2. U politiekih poslovih. Sam kralj je vlastan sazvati,
odgoditi i razpustiti sabor (naš i zajedniki), i to još prije zakonite
dob (3 godine dauah) ; nego onda mora uz tri mjeseca nov sabor
sazvati. — Zakouotvornu vlast vrši kralj dogovorno sa saborom
šamo one zakonske osnove primljene od sabora dobivaju krepost
zakona, koje kralj potvrdi (sankcionira) on jim dakle može uz- ; i

kratiti potvrdu, ii predložiti kakvu promjenu. S druge strane može

i sam predložiti sabaru zakonske osnove (kraljevske predloge), da
o njih vieca. Ovakve predloge izradjuje vlada, ai prije nego jih
90

podnese saboru, treba da jih kralj odobri (to se zove predtena

sankcija).
Kralj je vrhovua glava vladavine, to jest one oblasti, koja
nastoji oko izvršivanja zakonah (zato se i zove obino „izvršujua
vlast" = Executivgewalt). Ovu svoju vlast vrši kralj preko ugar-
skoga ministarstva i bana: zato neima nijedna njegova zapovied
iii naredba pravne kreposti, ako ju nepodpiše koji ministar iii ban.
Zato moraju ovi kod svih poslovah, kojih riešenje visi o kralju,
dotini posao kralju pismeno iii ustmeno razložiti, pak šamo ono
valja onda kao kraljevska odluka, što kralj sam podpiše. Toga
radi ima kralj osobitu pisaru (Kabinetskanzlei).
Kralj postavlja s ve dostojanstvenike i više inovnike uz prodlog
dotinoga ministr iii bana ; bana imenuje po predlogu ministra-pred-
sjednika, a ministra-predsiednika uz predlog prva^njih ministarah;
kralj jih i odpušta. Šamo uvare krune izabira zajedniki sabor.
Kralj je vrhovni nadzornik nastave i nauka, ter imenuje sve
ravnatelje i uitelje viših uilištah.
Kralj dieli povlastice, plemenštinu, darovnice, dostojanstva,
asti, vitežke redove, svake vrsti naslove i odlike.
3. Sudbena vlast vrši se takodjer u ime kralja, zato pocimlju
sve odsude riemi: „U ime njegova velianstva kralja". Kralj
imenuje sve sudce, nadgleda poslovanje sudovah; prima pritužbe
proti sudovom i odredjuje iztrage, proglašuje prieki sud, a vlastan
je osude ublažiti, dapae krivce sasvim pomilovati.
4. Samoga kralja ide pravo kovati i izdavati novce.
5. Svakolika vojna sila, dakle vojska, ratna mornarica i do-
mobran, stoji pod njegovom neposrednom zapoviedi, kralju pripada
njezino ustrojstvo, ravnanje i vodstvo.
Kralj brani zemlju od neprijatelja, navješuje rat, ugovara
mir, stupa u savez; nego ako mu za to treba novacah i novakah
i ako se zemlji naraeu novi tereti iii mienjaju granice, valja da
zaište privolju sabora.
6. Kralj zastupa monarkiju naprama drugim državam, imenuje
zastupnike (poklisare, poslanike) kod drugih državah, a prima za-
stupnike tih državah.
Dobro trebapamtiti, da od godine 1867. kralj ova prava
vrši ministarstva i bana, a do pomenute godine nisu bili
preke
hrvatsko-ugarski kralj e vi u vršenju upravne vlasti nikakvom odgo-

I
 91

vornom vladom stegnuti nego su vršili kraljevska prdva više pu-

,

tali neposredno.
i

Za uzdržavanje kraljevskoga dvora skrbi država, te sabor

odredjuje svakc godine u to ime stauovitu svotu. Tako n. pr. za
godinu 1879. bilo je u to ime dozvoljeno 4,650.000 for. isto ;

toliko dobio je kralj i kao austrijski car, te e ukupna svot izno-

sila 9,300.000 for. Ovdje se nerazumieva dohodak kralja privatan.

II. Zakonarstvo.

Zakooe kod nas valjajue stvaraju tri razliita sbora, po

imenu sabor trojedne kraljevine, zajedniki hrvatsko-ugarski sabor
i delegacije austro-ugarske. O svakom ovom zakonotvornom tielu
progovorit nam je napose.

A. Dalmatinskolirvatsko-slavoiiski sabor.

1. Ustrojstvo nasega sabora.

SadaŠDJi naš sabor uredjen je 2. zakonskim lankom od god.

1870. Prema njemu sazivlje kralj sabor dalmatinsko-brvatsko-sla-
vonski u glavni zemaljski grad Zagreb. Kralj ga i otvara i
, i to
zakljuuje (obino preko svoga namjestnika iii povjerenika),^ a
vlastan ga je i odgoditi, dapae razpustiti, prije oego iztee za-
konito saborsko razdoblje (period), koje je ustanovljeno na tri

godine. Al onda valja da se razpišu odmah novi izbori i da se

drugi sabor sastane najkašnje uz tri mjeseca iza razpusta prijaš-
njega.
Sabor se sastoji iz narodnih zastupnikah i banskih pozva-
nikah.
Narodni zastupnici izabiraju se za svukoliku saborsku periodu.
Ako se uprazni koje zastupniko mjesto, prije nego mine saborsko
razdoblje,ima se razpisati nov izbor, i to ako sabor nesaboruje, do
njegova saziva, ako pako saboruje, uz tri uedjelje danah.
kako da se izabira, to
Koliko narodnih zastupnikah, gdje i

ustanovljuje potanko izborni red za sabor, o kojem erao malo

niže govoriti.

* Nego u staro doba su kraljevi glavom ne šamo otvarali i zatvarali

naš sabor, ved su mu bili i predsjednici. Tako n. pr. god. 1464. kralj Matija
Korvin u Križevcu.
92

Prema njemu imati e naš budui sabor 112 narodaih zastup-

nikah i 48 banskih pozvanikah.
Evo tih banskih pozvanikah, koji imaju u našern sabom pravo
sjedala i glasa : nadbiskup zagrebaki ,
patriarh srbski (mitropolit
dolnjo-karlovaki), svi diecezariski biskupi (pravovjerni i pravoslavui),
prior vranski, veliki župani, župan turopoljski. Svaki velikaš, t. j. knez,
grof iii barun, koji je sam iii kojega su predji do sada imali pravo
glasa u sabom, iii koji je uvršten u zakonik hrvatsko-ugarski kao
indigena, ako se je u zemlji rodio, iii u zemlji sianuje, ii je ondje
kao pripadnik, samostalan, 24. godinu navršio, a posjeduje u Hr-
vatskoj iii u Slavoniji kakovo imanje, upisaao na njegovo ime u
zemljištnik (gruntovnicu), koje je imalo do godine 1848. vlasteosko
pravosudje, pak uit je dotinik pod steajem (konkursom), iii
skrbuitvom (kuratorstvom), nit pod iztragom, a kamo 11 da je
osudjen radi kakva zloina iii radi kakva griešna djela, poinjena
iz pohlepe za korišu (n. pr. prievare, lihvarstva i t. d.), jeduom

riei, mora da je neporona života.

Kako su o va gospoda do toga odlinoga prava došla, to demo
malo niže razložiti.
Saboru predsjeda osobit predsjednik iii jedan od dvojice pod-
predsjednikah, koje sabor i.'abira po „saborskom poslovniku* (gi.
ga niže) za svu saborsku periodu, a dojavlja kralju do znanja.
Osim toga izabira sabor bilježnike, koji sastavljaju potrebita sa-
borska pisma, i rednika, koji pazi na red, a bira jih svake godine
izmedju lanovah sabora.
Za zastupnika može se izabrati svaki rodjeni Hrvat iii Sla-
vonac, iii pripadnik koje ako je sam
hrvatsko-slavonske obine,
viastan birati, ako je navršio 24. godinu svoje dob i ako je pismen.
Nemože se pako izabrati, nego ovjek neporona života; po zakonu
od god. 1874. „o sudakoj vlasti" sudac izabran za narodnoga za-
stupnika, ako želi tu ast mora se odrei sudake asti.
primiti,
Isto tako (po zakonu o politikoj upravi od godine 1874.) nemogu
politiki inovnici (osim bana, odjelnih predstojnikah, ter obcinskih
bilježnikah i blagajnikah) primiti ast narodnoga zastupnika, dok
stoj u službi. Nego velikaši negube pravo glasa u saboru, makar
bili i politiki inovnici.
Sabor viea o svih poslovih državnih, koji se tiu šamo tro-
jedne kraljevine, osim onih, koji su nagodom hrvatsko-ugarskom i
 93

austro-ugarskom namienjeni zajednikomu hrvatsko-ugarskomu sa

boru i austro -ugarskim delegacijara, te emo jih poslije nabrojiti.
— Vieanje sabora uredjeno je osobitim poslovnikora, o kojem 6e
biti malo niže govora. Da sabor može zapoeti svoje poslovanje,
treba da bude u sabornici više od polovine onih lanovah, koji su
na sabor došli , a neima jim prigovora. Za valjan zakljuak pako
treba da bude u sabornici barm 35 ovjerovljenih lanovah, t. j.

kojim neima prigovora kao lanovom.

Pravo inicijative ide krunu i sabor, to e reci, da može jedan
i drugi podnieti saboru kakvu osnovu zakona i u obe potaknuti
u saboru vieanje o kakvom predmetu.
Zastupnikom nemogu njihovi birai naložiti, da ovako iii

onako postupaju iii glasuju; u tom pogledu valja za njih šamo

naša narodna rie: „bog ti i duš ti!**

Zastupnici narodni dobivaju osim putnoga troška po pet fo-

rintih dnevnice i jednu forintu stanarine, dokle god sabor sabo-
ruje. Banski pozvanici dolaze na sabor i žive u Zagrebu o svom
trošku.

Prvašnji sabori. Da razumiemo, zašto je naš sabor ovako

sastavljen, treba nam se povratiti u prošlost.
Da e od pamtivieka imao svoje sabore, to
hrvatski narod
nam svjedoe neaumnjivi dokazi. Došlo je do nas njekoliko pra-
starih pisamah od hrvatskih vojvodah i kralievah. koja to potvr-
djuju.^ Ima poveljah od vojvodah Trpimira (god. 837.) i Mutimira
(god. 892.), u kojih ovi izriekom kažu da su ovo ono odlui'i ,

dogovorno sa svojimi župaui, iii u obem viecu sa svojimi vjer-

nimi i s prvaci naroda. Ovako je bivalo kod nas jošt onda, kad
86 za Magjare u Evropi nije znalo; jer su se ovi prvi put poja-
vili okolo god. 890. Isto ovo potvrdjuju i preostale povelje hrvat-
skih kraljevah Držislava, Kresimira i Zvinimira. Jo3 god. 1076.
držao je nesretni kralj Zvinimir sabor u Kninu (sada u Dalma-
ciji). Dakako da to nisu bili onakvi sabori kao što jih danas ima,
nego vise šamo kao viea ai i ova dokazuju, da naši stari kraljevi
;

nisu kraljevali saraovlastno.

Neima ovdje mjesta obširnomu razlaganju tih starih saborah,
zato emo se obazreti šamo na novij sabore, kakvi su se držali
do godine 1848.
Stališi i redovi Stare države razlikuju se od novih oso-
bito tim, što je u starih pretezala sila i njezina sestrica samo-

^ Baki, Documenta historiae chroaticae atr. 3. i sliedee.

94

volja, prema poslovici „tko je jai, ta) tlai"; a sadašnje države

osnivaju se na pr^vu. Vladalac j e po svojoj volji darivao junake,
a bogme i nevaljale udvorice kakvira selom, pak je ovo postalo
njihova „gospoština", a seljaci njihovo roblje, kasnije zvano „ne-
voljnici, podiožnici" (u hrvatskom provincijalu „kmetovi"). Nu
,

kako j e onda bila vjera u veliko asti, to su i njezini službenici

t. j. svecenici, osobito odlikovani, ošt i zato, što su svojim znanjem

sve ostale nadmašivali. Tako zauze visoko sveenstvo (prelati)

svojom duševnom pretežnosti prvo mjesto do vladaoca; uz njega
druga velika gospoda, (velikaši, velmože), a za njimi idjaliu po-
manji junaci i potomci junakah —
plemii; nego više putah su
se i sva ova tri stališa zvala na prosto plemici, plemstvo. Za ova
tri kaže Verboczy (gi. str. 40.)^ da se zovu zajedno narod.
stališa
A narod?
ostali —
Bio je šamo roba, imutak tih stalisali. God.
1608. pridruže jim se slobodni kraljevski gradovi (varosi) kao
etvrti stališ; ai ovaj nije stekao nikada tolike vlasti, koliku su
imali prva tri stališa, ve se je uzimalo, daitav jedan grad toliko
vriedi koliko jedan plemi.
Ova etiri stališa prikazivala su državu sve do godine 1848.
i prisvajala si (osobito prva tri stališa) malo ne sva pržtva, oba-
raju na bezpravni puk malo ne sve dužnosti.
Evo tih plemickih preimutvah 1) Nitko nije mogao ple-
!

mia uhvatiti i zatvoriti, dok nije bio redovitim sudom odsudjen.

2) Plemstvo ]e stajalo šamo pod vlašu zakonito okrunjenoga
kralja, pak i taj nije smio van zakonitim putm dirnuti u njegovu
osobu iii imovinu.^ 3) Plemi j e mogao svoja prava i svoj dohodak
po svojoj dragoj volji uživati; nije morao nikomu služiti, prost je
bio od svakoga poreza i javnoga tereta (n. pr. malte, harmice,
podprege, javne rabote, primanja vojnikah na stan itd.); šamo je
morao ii u vojsku o svom trošku, kad je trebalo domovinu bra-
niti. 4) Do godine 1844. mogao je šamo plemi (izvan slob. kr.
gradovah) obnašati javnu službu i posjedovati imanje. 5) Plemi
je podpadao šamo pod plemenitu oblast (žiipaniju). 6) Šamo ple-
mi je imao svoj osobiti grb, a mogao se je njim služiti. 7) Ple-
mi je vršio na svom imanju pravo crkvenoga patronata, uživao
manja kraljevska prava (jura regalia, kao što je pr^vo toenja,
pijaevine, gradjenja pivare i mlina itd). 8) Plemi je bio sudac
svomu podložniku. 9) Mogao je ustrojiti povjerbinu (fidei-commis).
Al najodlinije prdvo plemstva bijaše, što je ono šamo sudje-
lovalo kod zakonarstva uprave i pravosudja. Jer kao što je bio
,

sabor za dugo iz samih plemiah sastavlen, isto tako su plemii

'
Tripartitum II. tit. 4.
' Seljaci su bili pod vlašu svoje vlastele (zemalj8ke gospode, spahijah),
koja u staro doba nije imala gotovo nikakve medje.
 95

obnašali i ava državna doatojanstva ; a u županijah vršili gotovo

podpunu autonomij.
Nu osim toga imao je još svaki stališ osobitih povlaaticah,
zato emo svakom napose.
progovoriti o
1. Crkveni dostojanstvenici (prelati) prvi su staliS zemlje
od izkoni do sada, zato svagdje prvenstvo
jih idc Medju prelate
idu nadbiskupi, biskupi, mitropoliti i vladike, zatim opati i pre-
pošti, koji su pravi predstavnici kaptola iii kojega reda i uživaju
imanja kraljevskom daroviiicom jim podieljena; jos i vranski prior
Svi ovi imaju sjedalo i glas u našem saboru pak i u ugarskom. ,

Odprije su ga imali i u županijskih skupstinah, nu mogli su ga

vršit i po svom zastupuiku. U
osobnih poslovih podpadahu pod
kanoniko prdvo (osim kaznenih parnicah) na sudu nepolažu za- ;

kletve, nego se zavjeravaju istocom svoje sveenike savjesti.

Osudjeni na smrt nemogu se pogubiti, dok se nerazpope. Nad-
biskupi i biskupi vrše u svojoj biskupji u crkvenih poslovih
duhovno pravosudje, a na svojih imanjih vršili su i svjetsko (obino
preko „dvorskoga sudca" =
comes curialis, kakvoga su imali i
zagrebaki biskupi). U
svojih biskupijah pobii'ahu od poljskoga
priroda desetinu (dežmu), i to u naravi, gdje nije odkupljena.
Vlastni su obnašati sve i sudbene službe, zato j e bio odprije i
kod banskoga stola uviek jedan „praelatus tabulae banalis" a za- ;

grebaki biskup ima do sada naslov vjekovitoga velikoga župana

breznikoga (de Berzencze), dapae imali smo i biskupah-banovah,
kao sto j e bio slavni Berislavic. Al nadvornikom (palatinom) nije
mogao biskup postati, niti uvarom krune, niti predsjeduikom
dvorske komore. Crkvene asti mogli su obnašati i neplemici.
lyinoga od ovih preimutvah jošt i sada imaju krepost, a
nekoja su jenjala.
Ostalo sveenstvo imalo je za svoju osobu prava plemicka.
2. Za crkvenimi idu velikaši (Magnates).
dostojanstvenici
Ovi su od dvie po svojoj asti, drugi po
vrsti: jedni su velikasi
svom naslovu; ovamo idu svi domaci iii podomaceni knezovi, gro-
fovi i baruni. Velikasi po asti diele se opet na dva razreda: u
prvi idu kraljevinski zastavnici (barones regni), naime nadvornik, :

vrhovui dvorski sudac (judex curiae regiae), ban, veliki to-

varnik (tavernicorum regalium magister), veliki dvorilik (aulae
regiae magister, Oberst-Hofmarschall), veliki konjušilik, veliki
posteljnik (Oberst - Kammerer) veliki stolnik (Truchsess), ve-
,

liki vratar, veliki peharnik (Oberstmundscbenk) i satnik tje-

lesne straže (Leibgarde-Capitan). U
drugi razred velikašah idu
veliki župani.
Svi su ovi glavom dolazili u sabor, i to u velikaski stol.
3. U treci stališ idu oni plemii, koji nit su bili crkveni
dostojanstvenici, nit velikasi, U staro doba dolazili su i plemii
 ;

96

glavom u sabor; nego poslije bude odredjeno, da plemici svake

županije izabiraju za sabor po dva poslanika. Za to su plemici do
god. 1848. u županijske skupštine glavom dolazili, pak i župa-
nijsko poglavarstvo (osim velikoga župana) svake trece godine ob-
navljali (to se je zvalo restauracija).
4. etvrtistališ su sainjavali slobodni kraljevski gradovi
i nekoji povlašteni kotari. Gradovi su slali u sabor zastupnike,
i budu j e bio svaki grad kao jedan plemic, to su gradovi morali
ii onako u vojsku kako plemici. U svom kotaru uživahu manja
kraljevska prava kao plemici nestoj pod županijskim sudom,
;

nego pod vlastitim poglavarstvom koje si svaki grad sžm izabira.

,

Svaki grad uživa u svom podruju prdvo zavjetnika, pravo saj-

movah (vašarah) i nekoje druge pomanje sloboštine. Al ovo sve
ide šamo ukupni grad, a pojedini gradjani neimaju ve tolike slo-
boštine kolike plemic, osim što neplaaju malte, nemogu se radi
dugovah zatvoriti, a mogu obnašati duhovne, voinike i nekoje
civilne službe sve do tajnika kakve više oblasti. Nego kod župa-
nije nemogu dobiti službe, poi-ez moraju pladati državni i gradski
podpadaju hvataniji (regrutaciji), moraju uzimati vojnike na stan
i davati desetinu. Plemiko imanje nemogu posjedovati, a plemia
nemogu sami tužiti nego to mora sžm grad u njibovo ime.
Ova etiri stalisa prikazivala su narod kod nas i u Ugarskoj,
te se je i sam sabor (jer ]e bio iz njih sastavljen) obino zvao i
kod nas i u Ugarskoj „stališi i redovi" (status et ordines).
A što je bio onda ostali narod? — pitat e gdjetko. „Jadni
porezujuci puk" (misera contribuens su ga obino
plebs). Tako
žvali, i 8 razlogom, jer je bilo njegovo stanje do god. 1848. vrlo
žalostno. Buduc da je to pako sada vec slabo poznato, osobito u
mladjega narastaja, nece biti s gorega, ako to stanje u kratko
nacrtamo.
U staro vrieme vladalo je naelo, da ]e sva zemlja kraljeva,
te je bio kralj zaslužnim Ijudem (ii do smrti nji-
vlastan darivati
hove ii i njihovim mužkim potomkom), ne šamo
pojedina zemljišta,
nego i citav priedjele (župe) sa svim što je na njih bilo, dakle i
s narodom oudje nastanjenim. Pismo, kojim je to to kralj dari-
vao, pak i sam dar zvao se je „donatio regia". Takvim darom je
postao obdarenik plemiem i podjedno neogranienim gospodarom
darovane zemlje i naroda na njem, koji je bio vjeni sluga (per-
petuus servus) svoga vlastelina. Sve sto je seljak privriedio, bilo
e vlastelinsko njegovo je bilo šamo to, što mu je vlastelin osta-
,

vio, da se nekako kukavno prehrani. Seljak je morao raditi za

sebe, i raditi za vlastelina sve što je ovomu trebalo. Strahota je,
što je onda jadni narod patio osobito kad se je namjerio tko na
,

kakvu nezasitnu pijavicu; pak opet mu je bilo zakonom strogo

zabranjeno, drugamo se preseliti. Ako su narodu napokon dozlo-
 ;

97

grdili njegovi jadi ,te se je pobunio, kao što n. pr. pod svojim
vodjom (seljakim kraljem) Matijom Giibcem (kadno su sve pohva-
tane povješali) — onda još gore po njega. Godine 1547. izjavio je
napokon u 26. lanku sam ugarski sabor, da se jauk ugnjetenili
podiožnikah do bogu uje, i budu da sc je bojati božje osvete,
za to se dopušta seljakom, koji imaju oštrijega vlastelina, da se
mogu drugamo preseliti. To je bilo sve, pak i za to se nije marilo.
Stoprv Marija Terezija ublazila je doujekle seljaku sudbinu ure
divši ponešto ujegov odnošaj k vlastelinu, t. j. tako zvani urbar.
Al je seljak oš uviek ostao ujegov „nevoljuik" (Leibeigene), dok
nije zak. lankom 35. od god. 1790. nevoljnitvo (perpetua colo-
norum servitus) i kod nas bilo ukinuto, onako kako ga je Josip
II. u Austriji ukinuo, te seljaku bude sbilja dozvoljeno, da može seliii
drugamo s proljea, ako je to svomu vlasteliuu ve u jesen prijavio.
Još više je seljaku odlauulo godine 1836., kadno je bio urbar
pslje dugotrajne saborske borbe izpravljen. Nego i onda jošte je
bUo stanje seljaka vrlo žalostno. Podložnik je morao od itava
selišta (sesije) davati vlastelinu 52 vozna težaka iii 104 pješaka
osim toga 3 težaka za lov, 2 vozna težaka u ime dugake foringe,
vozne težake za dovoz 1 hvata drvah iz šume ne dalje od 2
milje; k tomu je morao placati od kude 1 for., a devetinu davati
u naravi iii odkupnini. Ovamo ide jošt i daa od rakijskoga kotla,
od duana, mlina, pašarina, žirovina, gornica, inž itd. Ovo je sve
išlo vlastelinu, nego seljak je morao jošt i sve državne terete nositi:
on je placao desetinu, gotovo sav državni porez i obcinski prirez, a
plemii su mu ga odmjerivali placao je županijski danak, premda u
;

županiji glasa nije imao o njegovom trošku uzdržavali su se svi i-

;

novnici, a on sam nije mogao dobiti nikakove službe; držao vojsku

kod sebe na stanu, pak je išao (iii pravo govore) hvatan i lovljen
je bio za vojsku; vozikao je gospodu i vojsku, kamo jim se je
probtjelo, a uz to je morao davati vojski krmu i hranu za ne-
znatnu naknadu morao je sam graditi i popravljati puteve, a pla-
;

cati s§.m maltu ; morao j e primiti župnika, kojega mu vlastelin po-

stavi, i gotovo sam ga uzdržavati, a biskupu desetinu placati.
Pored tolikih teretah iišen je bio za svoju osobu (imenito do
godine 1836.) gotovo svakoga prdva: on nije mogao državne iii
županijske službe obnašati, nije mogao nikakova imanja steci, nije
mogao plemia neposredno tužiti; a njemu je sudio vlastelin (po-
sredno iii neposredno) i u parnicah proti vlastelinu zametnutih
(urbarskih), a vlastelin ga je mogao zatvoriti i batinati dati.

Ovako se je muio i izdirao naš nevoljni puk sve do godine

1848. Tako je od prilike bivalo i u Francezkoj sve do na izmak
prošloga stoljea; nego ondje su se opii'ali i kralj i gospoda oslo-
bodjenju puka, te je došlo ne šamo do krvi, nego upravo do stra-
7
 ^ :

98

hovita u kojem su kralj i plemstvo ponajvise zaglavili.

pokolja,
A kod nas su adi bili pa prošli, prošli bez krvi, hvala
svi oiii
mudrosti i pravdoljubju našega plemstva, koje, vide nepravdu što
se pku nanosi. godine 1848. pristade i šamo uz ondašnju lozinku
^sloboda, jednako3t i bratinstvo", pak se odree svojih preimutvah
dragovoljno, a na svoju veliku sreu, jer dobi kakvu takvu na-
graau u razteretnicab, pak da je došlo do bune zlo i na- —
opako !

Vojnika krajina je jost poslje godine 1848. ostala krvava

i

haljina. Težko je doista osjeci, tko je više patio, ii naš seljak, ii

krajišnik, ijeg jade je sam ban Jelai u jednoj pjesmi tako živo
a vjerno naslikao. Ako nije krajišnik morao vlastelinu na tlaku, a
ono je morao eraru; ako nije p!atio poreza, a ono je platio mito;
ako i nije stajao pod vlašcu kakvoga vlastelina, a ono je imao
drugih deset gospodarab, poevših od desetnika pak sve do gje-
nerala; ako i nije davao desetine, a ono je proljevao krv po tudjoj
zemlji; ako ga i nisu lovili za vojsku, to je bilo šamo zato, jer je
bio rodjen vojnik. Plod je bio isti puk naš je zaostao u prosvjeti
:

neizmjerno i ovdje i ondje, pak se zbog toga neraože oporaviti i

podkožiti nit uz dobivenu slobodu, kako su se njom pomogli seljaci
drugih naprednih državah.

Nu vratimo se k nasemu saboru. Sada ce, mislim, svatko

razabrati, zašto je naš sabor onako sastavljen, kako razložismo na
strani 92. Kod novoga uredjivanja sabora radilo se je o tom, da
se prilvo nikomu neotme, nego da se razširi tako su dakle prelati : i

velikaši zadržali svoja mjesta; a pr.ivo plemiah na izabiranje za-

stupnikah proteglo se je na -sav puk, Isto bude i u gradovih: dok
je prije svoje saborske zastupnike izabirala šamo šaka gradjanali
(tako zvano izvanjsko viee); sad jih bira malo ne svekoliko grad-
sko puanstvo.
Kako i koliko se bira narodnih zastupnikah^ to odredjuje

2. Zahon oh izhorih za sabor,

Sabor je sastavljen ponajvise iz narodnih zastupnikah (banski

pozvenici slabo se svojim pravom služe i riedko dolaze u saborske
sjednice) kod glasovanja odluuje dakle obino vedina narodnih
:

zastupnikah. Odavde se razabira, kako je to znamenit posao iza-

biranje zastupnika za sabor; jer o tom, tko se izabira, da-li ovjek
razumau, vješt, postojan i pošten, iii kakov šarenjak, glasujui

'
Za odkup urbarskih dadab platiti je zemlji 16 milijunali i pol forintih,
a za odkup gornice itd. dobivaju vlastela 5 mil. i pol for.
 99

onako u saboru, kako je velikoj gospodi po udi, a ne kako je

po narod bolje —
o tom visi uspjeh saborskoga poslovanja, a
više putah sudbina domovine. Da su narodni zastupnici u njekih
poslovih diugije odluili, bi!o bi nara u mnogom pogledu bolje.

A zašto su baš tako odluili? Jedni od neznanja, drugi od straha

pred velikom gospodom, trei prema poslovici „badava se ni božji
grob neuva", a kamo Ii se radi proti svomu uvjerenju. Dakle
progledajte, kad birate !

Radi velike znamenitosti sabornoga reda preštampasmo diljem

na kraju ove kujige i zakon našega sabora od 15. srpoja godine
1881. ob izbornom redu, i privremeni izborni red za razvojaenu
krajinu izdan od bana, kao kr. povjerenika za sjedinjenje krajine
3. sieDJa god. 1883 , a ovdje emo šamo njegovu jezgru u kratko
na vidjelo iznieti.

Za saborske izbore podieljena je sva domovina na izborne

kotare, a svaki kotar bira po jednoga zastupnika. U provincijalu
ima tih kotarah 77, a u negdašnjoj vojnikoj krajini ima jih 35,
dakle svega skupa 112. Zagreb je podieljen na 3 kotara, Rieka,
Osiek i Varaždin svaki na 2, ostali gradovi biraju po jednoga
zastupnika , ii sami, ii s bližnjom okolicom , ako neimaju 10.000
stanovnikab. Ovo potonje
šamo za graduve negdašnje krajine.
valja
Tko izabira? Svaki lan one obdne, gdje želi birati, ako
je navršio 24 godine, a nit je propalica, nit ima skrbnika (kura-
tora), nit je bio osudjen radi kakva zloina iii radi kakvoga dru-
goga nedjela proti javnoj udorednosti (n. pr. silovanje), iii poi-
njena iz pohlepe za korišu (n. pr. kradja), u kratko, ako je ne-
poro6an.
Al nebiraju svi ovi jednako, nego ovdje neposredno , ondje
posredno. U svih gradovih, zatim u Samoboru, Krapini,
Tvrdji iTaniu, Virovitici, Djakovu, Vukovaru, Rumi, bira
se narodni zastupnik neposredno, a biraju ga : 1) mjestni gra-
ve godinu danah gradjani zatim 2) vlastnici kakvoga
djani, koji su ;

nepokretnoga imutka (t. j. kue iii zemlje) u našoj domovini, od

kojega p:aaju barm 15 for. (u prvašnjoj krajini 10 for.) izravna
poreza; 3) obrtnici (zanatlije, meštri), trgovci, vlastnici brodovali
i inovnici onakvih družtvah, koja idu za dobitkom (n. pr. štedi-
onice, banke itd.), a plaaju takodjer barm 15 for. (u prvašnjoJ
krajini 10 for.) kakva izravna poreza; 4) javni lanovi kakve
100

obrtnike iii trgova&ke kue (firme), ako zapada svakoga lana

15 for. (u krajini 10 for.) izravnoga poreza; 5) sveenici svih kod
nas priznatih vierah (dakle i rabini), zemaljski, gradski i obint^ki

inovnici (koji služe iii su u mir), umirovljeni vojniki astoici,

odvjetnici, doktori, pravi lanovi jugoslavenske akademije, magistri
vidarstva (kirurgije), Ijekari (apotekari), diplomirani mjernici, po-
morski kapetani i uitelji gradskih javnih uionah —
jednom rieju
oni, koji spadaju na „inteligencij**. Kako rekosmo svi ovi biraju
neposredno narodnoga zastupnika.
U ga jedni neposredno, drugi
ostalih izbornih kotarih biraju
posredno. Neposredno biraju ga: 1) gospodari (bilo vlastitoga,
bilo zajednifkoga) negibueg iii nepokretnog imutka, od kojega
plaaju barm 50 for. (u liko - otokom i ogulinsko - slunjskom
okružju 15 foi., a u ostaloj krajini 25 for.); a u Krasici, Novom.
De'nicah, i abru
Netretiu 30 for. izravnoga poreza; 2) lako
zvaua inteligencija 3) obrtnici, trgovci, vlastnici brodovah, gospo-
;

darski, šumarski i novarskih zavodah inovnici plaajui barm

30 for. (u negdašnjoj krajini 20 for.) izravnoga poreza.
Ostali narod nebira neposredno, nego posredno, to e rei,
on nebira samoga narodnoga zastupnika, nego izbornike, a ovi
izabiraju zastupnika, kako malo niže razložiti. u
Izbornike biraju: 1. oni, koji kao gospodari (svoga iii zadruž-
noga) nepokretnoga imutka plaaju barm 5 for. (u krajini 3 for.)
izravnoga poreza; 2. obrtnici, trgovci i privatni inovnici plaajui
barm 5 for. izravnoga poreza. U ostalom može svatko birati
šamo u onom izbornom kotaru, u kojem stanuje. Tko stanuje iz-
van domovine kao javni službenik, može birati u onom izbornom
kotaru, u kojem ima nepokretna imutka, od kojega plaa barm
50 for. izravnoga poreza.
Da se pako sazna, tko ima pravo birati, moral su gradska
i obcinska poglavarstva popisati napose sve birae i izbornike (i

to za svaki izborni kotar osebice), a to e morati initi iznovice

mjeseca sienja svake godine, pak još tomu dodati imenik onib,
koji su uz prošlu godinu stekli pravo izabiranja, a i onih, koje
treba izbrisati iz listine biraah iii izbornikah, zato što su umrli,
iii su pogreškom u tu listinu dospjeli, iii su svojstva izbornika iz-

gubili. Oba ova izkaza moraju se uz osam danah staviti na ogled u

vienici iii obinskoj kui i pribiti na obinski ured, pak da je to
 ;

101

uinjeno, ima se po obdni razglasiti i svatko pozvati, ako misli,

da što nije u redu u tih listinah, (zato što je njetko uvršten,
koga to pravo neide, iii što je koji pravi bira (izbornik) izpušten),
a ima za to dokazah, nek to dojavi uz pomenutih osam danah
gradskomu (obinskomu) poglavarstvu, te ove prigovore proti e
onim listinam riešiti osobiti reklamacionalni odbor, i to uz tri dan,
pak se onda opet uz tri dan odredi biranje izbornikah prema iz-
pravljenoj listini. Dan i mjesto toga biranja treba tri dan una-
prieda po svoj obdini razglasiti. Biraju se pako izbornici javno i

ustmeno na oi odbora, koji se sastoji iz obinskoga naelnika i

dvojice od zastupstva izabranih obinskih zastupnikah. Sadašnji
izbornici zadržati e tu ast do svrhe godiae 1884.
Birai se diele na skupine od 50 njih. Svaka takva skupina
bira po jednoga izbornika; a od svake skupine mora da dodje
barm 5 biraah na biralište, ter ovi onda, pozvani od predsjednika
odbora, glasuju za nekoga, i tko dobije više od polovine svih gla-
sovah jedne skupine, on je izbornik. mena izabranih izbornikah
ima odbor odmah na biralištu proglasiti, pak onda onako, kako je
odredjeuo za listine biraah, na ugled staviti. Tko prigovara iz-

boru kojega izbornika, mora svoju reklamaciju uz tri dan predati

obinskomu poglavarstvu, a ovo e ju dostaviti odrnah reklamacio-
nalnomu odboru, koji e
svaki prigovor proti kojemu izborniku uz pet
danah riešiti. Proti njegovim rješitbam može se prigovara, ako
misli da nisu pravedne, utei uz 5 danah najvišemu našemu sudu,
kralj. stolu sedmorice, a ovaj e svaki prigovor konano razpraviti
uz osam danah. Prema rješitbam vrhovnoga suda izpravit onda e
i podpisati reklamacionalni odbor listinu izbornikah, pak ju pre-
dati naelniku obine. Ove listine imaju se svake godine revidirati
a svake tree godine imaju se listine biraah sastaviti.
Izbor. Sve ove potanke priprave dokazuju veliku znameni-
tost saborskih izborah. kad bude sve po zakonu priprav-
Najposlje,
Ijeno, odredi zemaljska vlada dane za izbor. Mjesto i dan izbora,
pak i sat kada izbor poimlje i kada se svršuje, objavlja narodu
gradsko poglavarstvo, a u ostalih kotarih podžupanija (u krajini
kotarska oblast), i to barm deset danah u napried. se to im
sbude, imadu se listine izbornikah cieloga kotara u vienici iii u
obinskoj kui staviti na ugled, pak uz to ima se sastaviti imenik
izbornikah po abecednom redu.
102

Izborom ravna osobit odbor u svakom izbornom kotaru.

Predsjednika tomu odboru imenuje u gradovih poglavarstvo, a

drugdje podžupanijska (kotarska) oblast lanove izabiraju obdnska ;

zastupstva. Predsjedniku izbornoga odbora osobita je dužnost uz-

državaoje reda, mira i zakonita postupanja, i to za nevolju baš
i pomou oružane šile.

glavom k izboru, gdje se abecednim redom

Izbornici dolaze
itaju imena njihova, pa kad se koji od njih zovne, onda glasuje
ustmeno, to ce rei, kaže na glas ime onoga, koga želi imati na-
rodoim zastupnikom; a glasuje po svojoj volji, svako strahovanje
Ako izbornika nebude ondje, kad se prvi put zovne,
je bezakonje.
mora poekati dok se imenik izbornikah po drugi put odita.
,

Tko je za koga glasovao, to bilježi osobit bilježoik, a njega

pripažaju odbornici, pak i drugi tko. Kad mine vrieme odredjeno
za biranje, broje se glasovi: izabranim se drži oaaj, za koga je
glasovalo više od polovice nadošlih izbornikah. Ako nije nitko

dobio toliko glasovah, glasuje se iznova, ai šamo za jednoga od one

dvojice, koji su dobili kod prvoga glasovanja najviše glasovah.
Tko može biti izabran za narodnoga zastupnika? Na
ovo pitanje odgovorili smo ve potanko na 92. strani, govore ob
ustrojstvu našega sabora. Nu povrh toga, prije nego tko bude iza-
bran, mora u gradovih i trgovištih 10, a drugdje 5 izbornikah pri-
kazati izbornomu odboru svoga kandidat, to jest onoga, koga na-
mjeravaju birati za narodnoga zastupnika. ObiCno razlaže svaki
kandidat svoje misli, naela, po kojih ie se u saboru vladati, pred-
loge, koje e braniti, ter osnove, koje e pobijati. Ovakvo razla-
ganje mora se dopustiti svakomu kandidatu, prije nego zapome
izbor, a to je zato koristno, jer narod treba da zna, kako onaj
misU, koji ce govoriti u saboru u njegovo ime; pak ako bi u sa-
boru drugije radio, nego
kod izbora obrekao, onda ga
što je
može na raun pobrati, pak mu
da mu više nevjeruje,
izjaviti,

dakle da je nevjera. Za poštenjaka nemožeš pomisliti vece sra-

mote, pak i kaštige; ai dašto ima i takvih Ijudih, koji se drže
ružne poslovice: ^obraz pod noge, a korist preda se!"
Kad se izbor dovrši, mora se o njem sastaviti osobit zapisaik
(protokol), u kojem se potanko kaže, kada i gdje se je biralo,
koliko je došlo izbornikah i koliko je glasovah dobio izabraui za-
stupnik. Taj zapisnik mora se onda jos jedan put prepisati, a
 ;

108

odbor mora oba primjerka (exemplara) podpisati, pak se jedan

primjerak predaje poglavarstvu iii podžupaniji, a drugi se izruCuje
izabraniku, da rau bude na saboru vjerodajaicora, t. j. svjedobom,
da je zakonito izabrau za narodnoga zastupnika.
Odpratimo ga sada u sabor, da vidimo, što e i kako 6e
ondje, to jest prouimo u kratko

5, Poslovnik nasega sahora.

kako ga je sabor od godine 1875. stvorio, sabor od godine 1878.

izpravio, a sabor od godine 1882. popunio.
Na dan odredjeni u kraljevskoj sazovnici sastaju se lanovi
sabora u saborskoj dvorani, a najstariji dobom zasjed'ie predsjed-
niku stolicu i javi po odboru, da se je sabor sakupio. Tada dodje
u sabornicu ujegovo velianstvo kralj, iii u njegovo ime napose
imenovani kralj. namjestnik (obino ban). Ovaj proitav kraljevsku
poslanicu otvara sabor, pak odiazi ; a lanovi sabora predaju svoje
banske pozivnice iii izborne zapisnike dovremenu predsjedniku
sabora. Pridošli lanovi diele se ždriebom (Los, soite) na pet od-
siekah: jedan odsjek izpituje valjanost izborah i pozivah drugoga
odsjeka, da se nebi tko uvukao u sabor, koji tarno nespada, pak
to se zove verifikacija. Jer kolikogod naštoj i zakoa o izboru za-
stupnikah, da se ti izbori obave kako valja, opet se dogadjaju vrlo

esto svakojake nepodobštine kod izbora. Odsjeci pregledaju dakle

pisma, ako razaberu iz vjerodajnice (to jest iz banske poziv-
nice ir izbornoga zapisnika), da pozvanika neide mjesto u saboru,
iii iz podnešene pritužbe, da koji izbor nije po zakonu obavljen,
podnesu o tom izviešde saboru, koji odmah iii poslje povedene iz-
trage odiuuje tajnim glasovanjem o valjanosti pozivnice iii izbora.
Pritužbe proti pozvanikom raože podnieti saboru svaki njegov lan
a valjanosti izbora kojega zastupnika mogu prigovarati šamo nje-
govi sukandidati iii izbornici. Ovakove pritužbe moraju se podu-
prieti potrebitimi dokazali, a podnieti saboru prije dovršene veri-

fikacije; jer se na pritužbe podnešene saboru, posto bdu njegovi

lanovi ovjerovljeni, sabor više neobazire. Ako se koji izbor pro-
glasi nevaljanim, iii ako se koje mjesto uprazoi smru, ostavkom
itd., odredjuje zemaljska vlada odmah nov izbor. Isto biva, kad
koji zastupnik nedodje na babor niti na naroiti poziv pred>jcdnika,
a nezaište od njega dopusta (Urlaub, permesso).
 ;

104

Kad se dovremeni predsjednik uvjeri iz odsjenih izvieš(5ah,

da je više od polovice lanovah sabora ovjerovljeno, to jest da

njihovu pozivu iii izboru neima prigovora: sazivlje sabor u sjednicu,
pak se onda tajnim glasovaojem izabiraju pravi predsjednik, dva
podpredsjednika, etiri bilježnika (koji sastavljaju saborske zapib-
nike i driiga pisma, itaju saboru prispjela pisma i broje glasove
poslje glasovanja), te redoik (koji pazi na red). Predsjednik i pod-
predsjednici obnašaju svoju ast dok se god nov sabor nesazove;
a bJlježnici i rednik biraju se svake godine. Posto novi saborsk
astnici zauzmu svoja mjesta, izjavlja predsjednik, da je sabor
pun (konstituiran) ; ovo i imena izabranih predsjednika i po ipred-
sjednikah obznanjuje se njegovomu velianstvu.
Sve do godiue 1870. bio je predsjednik saboru ban, a sabor
je šamo podpredsjednike izabirao. Cast bilježnika obnašao je —
do godine 1861. prabilježnik (protonotar).
Fredsjednik iii (ako j e on zaprieen) podpredsjednik sa-
zivlje sabor u sjednicu, otvara ju i završuje, kaže, na kom je red
da besjedi, sastavlja pitanja, o kojih treba glasovati, objavljuje
uspjeh glasovanja, prima i otvara pisma, koja saboru stignu, a
podpisuje (s jednim bilježnikom) pisma, koja sabor izdaje. U ob(!e
nastoji, da se sabor drži poslovnika kod vieanja, te pazi na mir
i red: zato može slušaoce iz sabora ukloniti, ako halabue, iii su
drugije nemirni.
Dužnost je lanovah sabora dolaziti u sjednice i odbore
saborske (ako nemogu, treba da zaištu dopust). Jer svaki predlog
vlade iii kojega saborskoga lana, kao i sve pritužbe i molbenice,
vieanja u saboru odputiti
koje su saboru stigle, moraju se prije
kojemu odboru, da o njih svoje mnenje saboru podnese, pak tim
da se olakoti saborsko vieanje. Takovih odborah ima 10 (za
svaku struku po jedan, n. pr. za pravosudje, škole, zemaljski pro-
raun, molbe i pritužbe itd.). Ako uztreba, može se i viŠe odborah
n. pr. za pojedine predmete izabrati. Šamo za veoma prešan predlog
(od kojega se neima stvoriti zakon) može sabor sa dvie treine gla-
sovah odluiti, da takov predlog nebude odpuden na odbor, nego
da se o njem odmah vieda.^ Odbori se biraju tajnim glasovanjem,
^ Kod §a 66. hrvatsko-ugarske nagode mimoišao se je ovaj propis po
slovnika (koji itamo i u saborskom poslovniku od godine 1868.) ;
jer ako-
prem se je imao od dotinoga predloga stvoriti zakon, ipak nije bio taj pred-
log odpuen prije odboru, da ga formulira, ncgo na presto prihvaen.
 105

a veinom glasovah. Njihovi izvještaji i odluke podnose se saboru

za razpravljanje.
Predlozi pojedinih lanovah sabora moraju biti napisani i

podpiaom desetorice lanovah poduprtij a pritužbe i molbenicc

upravljene na sabor mora barm jedan lan sabora poduprieti.
lanovi sabora mogu vladu upitati o kakovom predmetu, Takav
upit (interpelacija) mora biti napisan i podpisan, a vlada je dužna
odgovoriti nanj, ai ne umah.
Saborske sjednice su javne; ai na predlog predsjednika iii
desetorice lanovah mogu se pretvoriti u tajne. Na završetku svake
sjednice navješuje predsjednik dan i sat budue sjednice, pak i
dnevni red t. j. stvari, o kojih se vieati. e
O svakoj sjeduici vodi se zapisnik, u kojem se osim drugih
pomanje znamenitih stvarih (n. pr. broja nazonih lanovah, imena
predsjednika itd.) u kratko navodi predmet, o kojem se je viealo,
i stvoreni zakljuci.
A sve što god se je u sjednici govorilo, dolazi u hitropisni
(stenografski) dnevnik, koji se tiška i medju lanove dieli.
Kad se otvori sjednica, najprije se proita zapisnik prvašnje
sjednice, onda svakojaka pisma 1 izvještaji, pakkoji su prispjeli,

tad se pristupa dnevnomu redu, to jest vieanju o predmetu od-

redjenom za to ve u prvašnjoj sjednici. Tko želi besjediti, mora se
prije prijaviti bilježniku, pak onda svatko govori prijavljenim redom,

kad ga predsjednik pozove ai svatko mora govoriti na pamet, nije

;

presto itati besjede; a dva puta o istom predmetu može besjediti

šamo izvjestitelj (t. j. onaj, koji izvješuje sabor, što je dotini
odbor odluio za predmet, o kojem se viea), predlagaoci kakvoga
predioga, i lanovi vlade.
Nitko nije vlastan prekidati iju besjedu. Šamo predsjednika
ide pravo opomenuti besjednika, ako je zastranio, da se povrati
k predmetu, o kojem se viea. Ako tko nebi mario za takve opo-
mene, može mu se vetinom glasovah zabraniti daloji gozor. Ako
tko u svojoj besjedi koga napadne iii drugije povriedi pristojnost,
ima ga predsjednik opomenuti na red; ako pako ponovi tu nepo-
dobštinu u istoj sjednici, može mu s dozvoljora sabora uztegnuti
besjedu za svu sjednicu. Ako tko vrlo ružno govori, može mu se
na predlog predsjednikov zabilježiti ukor u zapisnik. Dapae ako
koji lan sabora, koji je b'o uz posljednjih 30 danah ukoren,
106

iznova težko povriedi pristojnost; dostojanstvo sabora iii pred-

sjednika, iii pako je poetnik gungule u sabornici može ga sabor :

ukoriti, pak uz to ga izkljuiti na jedno 8 danah iz svojih sjed-

nicah uz gubitak dnevnicah.
Iza kako izvjestitelj iii predlagalac po drugi put progovori
o predmetu viecanja, izjavlja predsjednik, da je razprava zavr-
šena, pak onda nije više nikomu presto govoriti o tom predmetu,
nego predsjednik predlaže pitanje za glasovanje, i to tako, da se
može na svako pitanje odgovoriti šamo sa da, iii sa ne. Glasuje
se ustajanjem sjedjenjem, a na predlog desetorice lanovah poi-
i

mence. Predsjednik obino neglasuje, nego kad se glasovi razpo-

love, odluuje glas predsjednika a iuae odluuje vedna glasa- ;

vah, osim njekih osobitih sluajevah (n. pr. za promjenu poslov-

nika ištu se dvie tredine svih glasovah).
Za predloge, koji imaju postati zakonom, treba da se glasuje
tri puta, ai nipošto zasebice.'
Vedinom glasovah izabiraju se i naši zastupnici za hrvatsko-
ugarski sabor,
Predsjednik proglasuje uviek uspjeh glasovanja, pak uslied
njega odluku sabora o predmetu, o kojem se je viealo.
U sabornicu se nepuštaju nikakve deputacije, a kamo Ii drugi
lanovah sabora. Tko želi gledati i slušati saborsko vie-
tko '^osim
danje, mora si izhoditi ulaznicu za galerij kod rednika iii kod
kojega laoa sabora; ai ako nebude miran, može ga predsjednik
odatle odpraviti.^

4, Preimuctva lanovah sabora.

Od svakoga lana sabora zahtieva se u zemlji ustavnoj, da

u saboru govori i glasuje po dusi, po svora uvjerenju. Al tim se
lasno zamjeri velikoj gospodi, pa bi ga mogli povui ua red iii

baš kazniti za njegovo postupanje u saboru, ako jim nije po cudi.

Ako se pako u saboru ima šamo onako kako žele velika
raditi ,

gospoda, onda sabora niti netreba, jer njegova je prava zadaca:a

odkrivati vladi potrebe, želje i tužbe narodne, jednom riei, izno-

* Za § 66. hrvatfiko • ugarske nagode nije se iiaroito glasovalo niti

jedan put, dakle ni s te strane nije stvar u redu.
' Sav poslovik sabora ima 71. §§., ai ouo, što rekosmo, dosta je za
sa fi
obdiuBtvo, ostalo treba da proue lanovi sabora.

4
 107

siti na vidik javuo mnienje i prema njemu stvarati zakone. Da se

dakle s te strane narodni zastupoici osiguraju, stvorio je sabor
naš (uz kraljevsku potvrdu) evo ovaj lanak o iepovriedivOsti
i ueodgovoriiosli saborskili poklisarah.^
„U duhu oašega ustava i ustavnih naših zakonah uteme-
Ijena je neodgovornost i nepovriedivost lanovah saborskih, dakle:
a) da nijedan lan sabora nije nikomu osim saboru samome
odgovoran za mnienja izjavljena pri razpravi kakvoga predmeta,
iii pri glasovanju o kojem predmetu u saboru, ter da se toga
radi nemože na nikoji nain progoniti iii kazniti;
J)) da svaki flan saborski stoji, dok
traje sabor, pod osobi-
tom zaštitom naših zakonah glaseih o „salvus conductus". Prema
tomu se dakle svaka uvredii nanešena kojemu lanu sabora ima
kazniti po tih zakonih; pak isto tako se nijedan lan sabora
nesmie, osim ako se zatee u samom djelu, za vrieme sabora bez
osobite njegove dozvolje radi kakva kažnjiva djela zatvoriti iii
progoniti, nit se može proti kojemu ianu sabora, dok traje sabor,
dopustiti zatYor, osobito radi kakva duga".
Dalmatinski sabor. Nadamo se, da nam se nee zamjeriti,
ako ovdje reknemo koj i o dalraatinskora saboru, pak ako ga sa
našim poredimo.
Dalmacija je dobil svoj sabor carskim patentom od 26. ve-
Ijae 1861, Prema tomu patentu zastupa zemaljski sabor zemaljske
poslove.' Povlaati zemaljskoga zastupstva vrši koje sžlm sabor,
koje zemaljski odbor. Sabor je saetavljeu od 43 lana, naime od
pravovjernoga nadbiskupa i pravoslavnoga biskupa u Zadru. Ovi
su jedini viriliste, oatali lanovi (njili 41) biraju se, i to 10 jih
biraju oni, koji najviše poreza placaju (ovo su dakle kao naši ve-
likaši^, 8 biraju gradovi, 3 trgovako-obrtnike komora, a 20 obine.
Tko i kako da se bira^ to osieca izborni red.
Car imenuje izmedju lanovah sabora zemaljskoga predsjed-
nika i njegova zamjenika, i to za cielo saborsko razdoblje (6 go-
dinah). Netreba pako misliti, da j e taj zemaljski predsjednik i
glava zemaljskoj vladi, ovoj stoji na elu osobiti carski namjestnik.
a onaj je predsjednik šamo zemalj skomu saboru i odboru.
Car sazivlje sabor svake godine i to obino u Zadar. Stu-
pajuc u sabor njegovi lanovi zavjeruju se (kao da prisižu) na
rke predsjednika, da ce biti caru vjerni i poslušni, da držali e
zakone i sdušno vršiti svoje dužnosti.

' Sboruik zakonah i naredabah od god. 1874. str. 169.

^ Koji i kakovi su to poslovi, o tom niže.
108

Predajednik otvara i zatvara sabor, te ravna njegovim vie-

anjera.
Zemaljski sabor izabira izmedju svojih lanovah za sve sa-
borsko razdoblje zemaljski odbor, koji izvrsuje odluke sabora i sa-
stoji se iz etiri lana i etiri zamjenika pravi lanovi moraju
;

stanovati u Zadru, zato dobivaju godisnju nagradu, koj osieca

sabor.
Podruie sabora. Zemaljskomu je saboru zvanje, da su-
djeluje kod stvaranja zakonah o zemaljskih, t. j. ob onih poslovih,
koji nespadaju na carevinsko viee. Vlada 6e aaboru podnositi
predloge o takvih zakonih, a može i sam sabor predlagati osnove
takvih zakonah Svakomu zemaljskomu zakonu hoe se saborske
.

privolje i carske potvrde.

Zemaljski poslovi 1. naredbe o zemaljskoj kulturi, o gra-
:

djevinah i dobrotvornih zavodih, koji se o zemaljskom trošku uz-

državaju. 2. Proraun zemaljski i rauni o zemaljskom dohodku
(ovamo ide zemaljska imovina, zemaljski prirez i zemaljski zaj-
movi), i o zemaljskom razhodu. 3. Potanje naredbe za obce u ca-
revinskom viecu stvorene zakone, po imenu za obdinske, ctkvene
i školske poslove, za podprege (Vorspan), oskrbljivanje i nastanji-

vanje (ukonaenje) vojske. 4. Naredbe o predmetih, koji se tiu

dobrobiti i potriebah zemlje, pak se napose na sabor odpute. —
Joste može sabor viecati i vladi podnositi predloge o postojecih
obcih zakonih i uredbah pogledom na njihovo djelovanje na dobro-
bit zemlje; zatim predloge ob obih zakonih, kojih bi zemlji tre-
balo napokon predloge o predmetih, za koje vlada upita sabor.
;

Sabor upravlja pomou zemaljskoga odbora svomkolikom ze-

maljskom imovinom i zavodi o trošku zemlje uzdržavanimi odre- ;

djuje zemaljski prizez na poreze, ako nedotjee obini dohodak

zemaljske imovine i nadgleda poslovanje zemaljskoga odbora,
,

upravljajucega po naputku dobivenom od sabora neposredno ze-

maljskom imovinom, zakladami (fundacije) i zavodi on imenuje ;

potrebito osoblje, izpituje vjerodajnice saborskih lanovah (a sabor

odluuje), izvodi priprave za sabor itd.
Poslovnik dalmatinskoga sabora je prilino slian našemu,
ai ima šamo 11 §-ah (a naš 74). Šamo se odredjuje, da za svaku
promjenu saborskoga ustrojstva treba da glasuju barm dvie tre-
ine, a lanovah da bdu u sabornici tri etvrti.

Kad poredimo naš sabor s dalmatinskim, svakomu ce udariti

u oi golema razlika, koj Dalmatinac Pavlinovi ^ sa malo rieih
ovako bilježi „Hrvatska ima podpunu samoupravu u poslovih nu-
:

trnjih, bogoštovnih školskih i sudbenih

, Hrvata u Hrvatskoj ;

' Hrvatski razgovori na straui 55 i 272.

 109

u Hrvatskoj ne vlada ^ drug jezik do

nitko ne sudi do Hrvat;
hrvatskoga. —Iština, Hrvata je dopao uz Magjara knv
dio, ai le
Poaavini i dan
bolje i kriv dio, nego nikakov dio. Pa opet gore u
put je bolje, iego kod nas jer znas, koga neima na
danas sto ;

djelu, neima mu diela. Iština je, barjak

u Zagrebu ne vije sad
uviek naoposum; ali, brate, opet hrvatski vije; pa e doc i bolji
vietar s gore, i barjak e se okreuuti na desnu, i kolo ce se
okrenuti na desnu. A mi ovdje nit imamo kola, nit imamo barjaka.
I kad ga imamo, nesmiemo ga razviti, nego na dan izbora".
podpiše,
„Naša je velika nesgoda, što kralj danas, prije nego
a su viecnici Niemci, i
valja da za svaku upita viecnike (ministre),
ti

nemože kralj svoje viecnike tjerati i

to oni oštre dlake. Radi nas
viecu) malo,
promjenjivati, jer je naših zastupnikah (u carevinskom
a Niemaca je više, pa Niemei vole, što mi necemo. —
b toga,
mi da tražimo hrvatske svoje viecnike uz na-
vidite-li, brao, valja
šega kralja, a tih neemo imati nikad, ter nikad,
dok nepristupimo
u kolo hrvatske naše kraljevine".
Pravo ree Pavlinovic, o tom e
nas uvjeriti jedan pogled
Kakva to krasna zemlja, kako krasno leži uz Ja-
na Dalmaciju.
svoje najbolje luke!
dransko more, koje ima upravo na toj strani
i trgovina, i ratar-
Tu bi dakle imalo cvietom cvasti i brodarstvo,
stvo, i obrtnost, onako od prilike, kako u Englezkoj. A
kad tarno,
žalosti moja, jedva ces traga tomu svemu
nai morem plov po-
:

najviše tudji brodovi, trgovine neima, jos manje ima obrtnosti, ra-
neima ondje nijedne vise
tarstvo je primitivno, a nauci u povoju:
zavoda za visu obrazovanost (bilo umnu, biio
skole iii drugoga
praktinu) —
pak sve to, jer „neima bolecega", jer dok se u
Trstu

prosiplju miliuni u more, za Dalmaciju jedva ostaie koja mrvica.

kolikim na-
Hrvatska se nemože takodjer ponositi bog zna
napreduje, to priznaju i najvei protivmci, to
predkom, ai da opet
vladom po gotovu
svjedoi oevidno sam Zagreb, pod prvašnjom
grada! I sva zeml]a napreduje
selo a pod svojom evo liepa
odkada je svojski prionula za svoja prdva, za
stoprv od onda,
avoju autonomij, odkada si je izvojstila svoju domau vladu, te

razširila podruje svomu saboru. Dok su nam upravljali domovinom

Pešte, nije bilo ni kod nas bolje, nego je
sada u Dal-
iz Bea i
odvise pri-
maciji. A moglo bi jos bolje biti, da nam nisu krila
šamo treba priakoiti
strignuta. Nu vrieme rani, vrieme i liei,

vremenu u pomoc, da rana prije zacieli.

* Po zakonu.
 1
110

B. HiTatsko - ugarski sabor.

HrvatsKo-ugarska uagoda uabraja u §§. 8 12. puno poslovab, —

koji da su nam zajedniki s Ugarskom, i zato spadaju u podruje
stranom ugarskoga sabora, stranom ugarskoga ministarstva. Da se
prema ustavu zajedniki saborski poslovi i uz naše sudjelovanje
rješavaju, uglavljeno je nagodom, da mi imamo slati na ugarski
sabor svega skupa 40 narodnih zastupnikah. Tko proita gore
navedene §§-e nagode, uvjerit e se, da su ono vrlo važni poslovi,
koji se proglašuju zajednikimi ; ai ova znamenitost tih poslovab
ini, da je po nas i s^m ugarski sabor, pak i ugarsko ministarstvo
znamenito. To i jest razlog, koji nas je potaknuo, da opišemo
potanko taj sabor; a poslije i ministarstvo, koliko se nas tife.
Ugarski sabor sastoji se od prilike iz istih elemenatab, iz

kojili i naš hrvatski ; ai je ugarski sabor razpolovijen na dvie

kue (prije stolovi = tabula zvani), naime na kuu velikašah iii

gornju kuu, i na kuu zastupnikah iii dolnju kuu. Ona prva

kuca sastoji se iz virilistah t. j. iz velikašah, koji se glavom
pozivlju na sabor; a dolnja kua iz narodnih zastupnikah, koje
uarod izabira.

a) Gornja ku<?a iii kuca velikašah slabo se je promie-

nila i poslje godine 1848. Predsjedniku desno sjedi prabiskup (pri-
mas) na uzvišenome mjestu do njega nadbiskupi i biskupi, kato- ,

liki i grko-katoliki, zatim posveeni naslovui biskupi, vranski i

prior, veliki opat od Sv. Martin i varadinski prepošt. Lievo do

predsjednika sjedi hrvatski ban, ostali kraljevinski zastavnici (gi.

str. 95.), veliki župani, dva hrvatska zastupnika i rieki guber-

nator; za posebnim pako stolom lievo sjede pravoslavui nadbi-
skupi i biskupi, a za drugimi stolovi ostali punoljetni velikaši. Po
obiaju pozivlju se i oni nadvojvode austrijski, koji imaju u Ugar-
skoj imanja. Prema tomu sastoji se sada kua velikašah iz 2 nad-
vojvode (Albrecht i Josipa), iz 28 diecezanskih katolikih nad-
biškupah i biskupah, iz 15 drugih kat. biskupah i prelatah, 7
pravoslavnih nadbiskupah i biskupah, 10 kraljevinskih zastavnikah,
2 uvara krune, 64 1 gubernator, 18 knezovah,
velika župana,
380 grcfovah, 208 barunah, 6 erdeljskih regalistah i 2 hrvatska
zustupnika — dakle svih skupa ima do 700 *
nego slabo jih dolazi
i deseii diel u sjednice.
 111

Panititi treba, da za sada imaju i svi hrvatski crkveni dosto

janstvenici, veliki župani i velikaši pravo sjedala i glasa u gor-

njoj kui.
Predsjednikom joj je bio odprije palatin, a njegovi zamjenici
veliki državni sudac i veliki tovarnik; sada pako imenuje kralj
izmedju clanovah prvoga i drugoga predsjedoika (obiDO velikogii
državnoga sudca i velikoga tovarnika), a bilježnike bira sama kua.
b) Dolnja kuc^a se je iza godine 1848. sasvim promienila.
Dan danas se sastoji iz samih narodnih zastupnikah, njih 413, od
kojili bira Erdelj 73, Rieka 1, a ostala Ugarska, i to svaki iz

borni kotar po jednoga; ovim dodaj još 40 hrvatskih zastupnikah.

koje naš sabor izmedju svojih clanovah bira.^ — Predsjednika.
podpredsjednike i bilježnike izabira kua iz svoje sredine.
Stališki Stol. Do godine 1848. zvala se je dolnja kua sta-
liski stol (Stiindetatel), a bila je posve drugije ustrojena, pak i
Hrvatska je bila u njoj drugije zastupana.
Predsjednikom j e bio tako zvani personai (personalis prae-
sentiae regiae predsjednik suda zvanoga „tabula regia"
;
uviek ;

plemic), a do njega su sjedili lanovi istoga suda (koji nisu bili

prelati iii velikasi), hrvatski prabilježnik i dva poslanika trojedne
kraljevine (oratores regni), izabrana u našem saboru. Predsjedniku
su bili zamjenici vice-palatin i vice-judex-curiae. Dalje su sjedili
poslanici kaptolah, prepošti i opati, nadareni od kralja imanjem,
zastupnici izbivajucih crkvenih dostojanstvenikah i velikašah jer ;

kojigod od njih nije došao glavom na sabor, t. j. u velikašku kuu,

mogao je (a mogle su i velikaške udovice) poslati u dolnju kuu
avoga zastupnika, (ai je morao biti plemi). Zatim su sjedila za sta-
liškim stolom po 2 poslanika svake županije, koje su šamo plemii iza-
birali, po jedan iH po dva poslanika si. kr. gradovah, koje je njihovo
viee ifi baš šamo poglavarstvo izabiralo, poslanici (po jedan iii po
dva) slobodnih kotarah jazigo-kumanskoga, hajdukoga, kovarskoga,
riekoga i bakarskoga; turopoljski župan.
Kako spomenusmo, trojedna kralj evina imala j e onda šamo
dva u saboru izabrana zastupnika nego slavonske županije slale
;

su od godine 1741. osim toga svaka po dva poslanika. Zasto su

to inile, dugaka je stvar, i zato se nemože ovdje razlagati sva- :

kako je ova okolnost najvise dal povod, da su se Magjari uko-

pistili, te tvrdili, da su ono prave magjarske županije.

* Schwicker (Statistik des Kouigreiches Ungarn str. 748.) je izraunao,

da u Ugarskoj zapada jedan poslauik 27.500 dušah u Erdelju 28.900 dušah, ,

u Hrvatskoj i Slavoniji 31.000 dušah, a u bivšoj vojni6koj krajiui tja 63.000

dusali.
112

Pita se, što je po nas probitanije ono prvašnje zastupanje

:

trojedne kraljevine na ugarskom saboru po dvojici, iii sadašnje po

etrdesetorici ? Na prvi pogled se ini, da je ovo potonje sva-
kako bolje, jer više oijiili vidi više. Al izkustvo ui protivno.
Prvašnjim našim kraljevinakim poslanikom nije se glas u saboru
brojio, nego potegllllO, vagnuo, jer su zastupali itavu tro-
jednu kraljevinu. Zato, kad su god mogli dokazati, da se kakvom
odlukom stalisah i redovah vriedjaju municipalna prava trojedne
kraljevine, kralj je obino uzkratio potvrdu takvoj odluci ii je ,

nije na trojednu kraljevinu protegnuo. —

Sada j e pako drugije.
Sada imamo razmjerno tobože toliko zastupnikah, koliko i Ugar-
ska, njihovi se glasovi dakle na prosto broje kako i ostalih za-
stupnikah —
nu tad amo mi, makar nas bilo 40 ondje, naprama
400 ostalih uviek u vehkoj manjini, tako, da kad si što Magjari
ubiju u glavu, makar bila stvar nepravedna, mi nikako nemožemo
prodrieti, a kralj se sada nemože više na nas obazirati, jer u sa-
boru odluuje veina.
Kazat e
tko, da bi trebalo upucivati ugarski sabor o pra-
vednosti naše stvari. Nu kako? Oni našinci, koji znadu magjarski,
obino nemare za naše interese, ii se žacaju borbe sa saborom
ugarskim, ii nisu vješti parlamentarei, a svakako jih ima vrlo malo.
Ostali pako naši zastupnici, neznajuc magjarski, nerazumiju o me
se viea i što tko govori, dakle su šamo kao mrtvi kipovi a kad ;

pomu hrvatski govoriti, nerazumiju jih opet Magjari, pak bježe

iz sabornice. Ovo je uzrok, da naši tobožnji zastupnici ponajviše
niti nedolaze u sjednice ugarskoga sabora, jer jim se dnevnice (5
for. na dan i 800 for. stanarine na godinu) i onda plaaju, kad
jih neima u Budimpešti. Nije udo, što jih onda Magjari smatraju
kao kakove placenike, pak jih više manje preziru. Svatko uvi- e
djeti, da takvo tobožnje zastupanje nedolikuje kraljevini, koja je
znala odprije ponosito zagrmiti u saboru ugarskom na usta svoga
bana: „regnum regno non praescribit leges". Al je to i drugije
oevidno i veliko zlo jer mi na ovaj nain faktino nismo zastu-
;

pani na ugarskom saboru, pak opet moramo priznavati sve za

zakon, što se ondje odlui. Pa kako je razloženo na 68. straui,
vrlo su zamašni predmeti, o kojih ugarski sabor za nas odluuje.
Saborovanje. Kralj sazivlje, otvara, odgadja, završuje i raz-
pušta sabor, koji treba da se svake godine sastaje i da vladi
potrebite poreze i dohodke, pak i troškove (jednom riei: prora-
un) dozvoli; ako se dakle prije toga odgodi iii razpusti, treba
da se iste još godine sazove, inae bi vladi nestalo potrebitih
novacah; a bez dozvolje sabora nesmie vlada pobirati nikakva
poreza iii nameta, niti uzajmiti novacah. Kralj predlaže saboru
zakonske osnove za vieanje; a svaka odluka saborska, koja ima
 113

postati zakonom, podnosi mu se za potvrdu, pak ako proiiadje, da

nije prema probitku države, uzkrauje sankcij iii ju pošilja natrag
saboru, da svoju odiukii preinai. Ako koji zakoo uije jasao, tumai
ga kralj sa saborom.
I sabor ima pnivo iniciative, t. j. može vieati o kakvoj
zakonskoj osnovi, koje mu nije vlada piedložila, nego koji lan
sabora iii više njih.
Sabor se otvara po starom obiCaju stoprv etvrti dan iza
rok kraljem u sazivnici odredjena.
Najstariji lan dovremeno predsjedniku
dolnje ku(:e zasjeda
stolicu, a najmladji je bilježnik (dok se neizjavi kii&d, da je pna).

Onda poimlje ovjerovljenje lanovah i tu se postupa od prilike

kao kod nas; ai o valjanosti izborah odluuje sud zvani „curia
regia*.
Predsjednik i kue imaju od prilike ona ista
bilježnici dolnje
prava i kod nas. Predmeti, o kojih se ima vieati,
dužnosti koje i

ii se predaju osobitim odborom za izviest, ii odsjekom. Jer u

dolnjoj kui pripravlja ono 9 odsjekah, na koje je sva ku(3a za
verifikacij podieljena, jošt i poslije, uprav onako kako kod veri-
fikacija, predmete saboru za razpravljanje. Prema tomu viea se o
dotinom predmetu u svakom odsjeku uapose, tada se sastaju
izvjestitelji pojedinih odsiekah u središnji odsjek, pak tu se onda
odluuje skupni ima saboru podnieti. U saboru
izvještaj , koji se
se o samom predmetu viea od onako, kako kod nas, to
prilike
jest najprije se viea u obe o predmetu pak se glasuje, ima Ii ,

se predmet podvri posebnomu pretresanju. Ako se to vedinom

glasovah odlui, onda se razpravljaju pojedine take predmeta,
pak se opet o svakoj taki iii dielu napose glasuje. Kad se završi
vieanje, glasuje se još jedan put o cielom predmetu.
Da može zapoeti vieanje, treba da bude u sabornici
barm 40 lanovah, a za odluivanje treba da jih bude ondje
još više.
Kraljevski predlozi predaju se najprije dolnjoj kui za vie-
anje, pak ova onda dojavlja svoju odluku poput poruke (nuntium)
gornjoj kui; jer da se može što podnieti kralju za sankcij,
treba da na to pristanu obje kue.
Postupak kod konstituiranja gornje kue vrlo je jednostavao.
Ministar nutrnjih poslovah dostavlja najstarijemu dobom lanu,
8
 ;

114

kao dovremenomu predsjedniku imenik pozvanikah, pa kad se

,

onda na odredjeni dan sastanu lanovi gornje kue, izabere se

izmedju ojih veinom glasovah odbor petnaestorice, koji presudjuje,
jesu Ii Bvi pozvani i vlastm doi u kuu velikašah, pak jesu Ii
doi i zbilja pozvani.
svi vlastni im
odbor obaviesti predsjednika,
da je 50 pozvanikah ovjerovljeno, predsjednik sazivlje sjednicu, u
kojoj se itaju kr. odpisi, kojimi se imenuje prvi i dnigi pred-
sjednik. Jedan od njih zasjedne predsjedniku stolicu , kua iza-
bere tajnim glasovanjem 8 bilježuikah i rednika, a predsjednik
izjavlja, da je kua pna. Onda se pristupa vieanju. Da se može

vieati, treba da u sjednicu dodje barm 50 lanovah. Predmeti

vieanja upuuju se najprije odboru. Na temeiju njegova izvieša
viea se onda o predmetu onako kako u dolnjoj kui.
Poruke doloje kue donosi u gornju bilježnik. Ako velikaši
odluku veinom glasovah zabace, iii ako ju prime to se do- —
javlja dolnjoj kui odporukom (renuntium) u prvom sluaju smatra
:

se odluka dolnje kue i sav predmet za one saborske sjeditbe

uklonjenim; u potonjem pako podnosi se kralju za potvrdu. Ako
pako gornja kua odluku dolnje prima s njekimi promjenami,
onda joj to takodjer odporui i to svagda pismeno, te sada vie-
aju izmjenice sad jedna sad druga kua o tih promjenah sve
dotle, dok se neslože.
Prije negose kakva skupna odluka poduese kralju za po-
tvrdu, pregleda j u mješovit odbor od velikašah i zastupnikali, da
se nebi uvukla u nju kakva pogreška iii nejasnoa (kao što se je
dogodilo i god. 1868). Ovako ustanovljena zakonska osnova, pod-
pisana od predsjednikah jedne i druge kue, šalje se ministru-
predsjedniku, da ju podnese kralju na potvrdu.
Ima sluajevah, gdje se obje kue sastaju u jednu, mješo-
Vitu sjednicu (ponajviše u kraljevskom gradu), po imenu onda,
kad se sabor sveano otvara i završuje iii razpušta; ai se tada
dotini kraljevski odpis jošte jedanput u svakoj kui javno ita; a
na priestolnu besjedu podnosi obino svaka kua posebnu adresu.
Još se sastaju zajedno obje kue, kad kralj predaje saboru pod-
pisanu krunitbenu zavjernicu, i u obe smatra se itava krunitba;
kao mješovita sjednica.

Prije 1848. godine sastajale su se obje kue više putah u

mješovitu sjednicu, po imenu svagda onda, kad se uisu mogle slo-
 115

žiti o kakvom predmetu iza više porukali i oilporukah U

takvoj
sjednici predsjedahu predsjeduiei obijuli kuah, jedan sjednicu
je
otvorio, a drugi završio. Poslje dovršena vieanja odluila je ve-
iua glasovah.

C. Delegacije.

Kao što je razloženo na 77. strani, austro-ugarska nagoda

prizuaje za mnoge državne poslove, da su zajedniki svojkolikoj
monarkiji. Za ustavno vieanje o tih poslovih uglavljen bje evo
ovfij osobiti postupak:
U zajednikih poslovih vrši zakonotvornu vlast u zemljah
krune sv. Stjepana hrvatsko-ugarski sabor, a u ostaloj monarkiji
careviDsko viee. Budu ustavnomu uv-
da se protivi ustavu i

stvu skupno viedaoje obijuh ovih sborovah, jer zaudara po cen-

tralizaciji, pak opet treba da oba sbora bdu zajediio da dogo- i

vorno rad: to je odlueno, da oba ova zakonotvorna tjelesa

preoesu svoju vlast u zajednikih posibvih na jedan svoj diel, na
delegacije. Ovo su odbori, koje izabira hrvatsko-ugarski sabor i

carevinsko viee. Da bude u tom pogledu podpuna jednakost medju

obima polama monarkije, to se svaka delegacija sastoji od 60 ia-
novah, od kojih izabira 20 gornja (u Austriji gospodska) ku(;a, a
40 kuda zastupnikah. Al tu ima razlike: u carevinskom vi^u bi-

raju zastupnici svake zemlje napose iz svoje sredine primjereu

broj delegatah, tako n. pr. kraljevina eška izabira jih 10, a Dal-
macija 1. Po nagodi hrvatsko - ugarskoj (§. 41.) izabiraju se za
delegacij u gerojoj kui 1 Hrvat, a u dolnjoj njih 4; ai jih nei-

zabiraju hrvatski po ebce, nego itava kuda,

narodni zastupnici
pak budud da u ima deset putah više ugarskih zastupnikah
ovoj
nego hrvatskih, to dakle kod izbora odluuju uviek oni prvi, te
biraju one, koji su njim po dudi. (Ovo bi se dakle imalo takodjer
promieniti, jer nije prema pravici). Uz prave delegate izabiraju
oba zakonarstva odmah i poviše (obino 30) zamjeuikah delegatm.
Ovlast delegatah traje šamo godinu danah, zato jih treba
svake godine iznova birati; nego se opet mogu isti lanovi iza-

brati. Car i kralj sazivlje svake godine obje delegacije i to jedan

put u Be, drugi put u Budimpeštu. Svaka delegacija izabira iz-

medju svojih lanovah svoga predsjednika, podpredsjednika i pero-

vodju, a ustanovljuje svoj poslovnik. Ove delegacije neviedaju
116

nikada nego svaka ini napose svoje odluke vedinom

zajedno,
glasovah. Svatko glasuje po svom uvjerenju; delegacije neprimaju
naputka od sYojih biraah. Da što postane zakonom, treba da na
to pristanu obje delegacije i da to kruna potvrdi. Ako se odluke
obijuh delegacijah nesudaraju, onda razlažu svoje mnienje i raz-

loge u pisanoj poruci, pak ju šalju jedna drugoj. Ako se sloga

nepostigne niti iza tree poruke, onda skupnim glaso-se odluuje
vanjem. Toga radi u jednoj prostoriji;
sastaju se obje delegacije
ai ne da vieaju, nego šamo da glasuju, a treba da jih od svake
delegacije dodje barm 40. Ako jib je od jedne delegacije više
došlo nego od druge, treba da se postigne jednakost, pak da se
ždrebanjem ukloni iz jedne delegacije višak lanovah. Onda se
glasuje, pak što veina odlui, to je odluka, koja se podnosi
kruni na potvrdu.
Svaka delegacija ima vieati šamo ob onih poslovih, koji su
naroito priznani zajednikimi u druge poslove nije joj prosto pa-
,

ati se. Predmete, koji spadaju u podruje delegacijah, predlaže jim,

svakoj napose, skupno ministarstvo. Svaka delegacija je vlastna
zaiskati od dotinoga ministr razjašojenje iii ga što upitati, a,
,

ovaj je dužan odgovoriti.

Glavni je posao delegacijah, da ustanove skupni dohod i
razhod iliti proraun zajednikih poslovah. O takvom proraunu,
kad ga prime delegacije i potvrdi njegovo velianstvo, nemože se
više vieati u nijednom zakonotvornnom tielu, ve se na prosto
uvršluje dotina svot u proraun svake polovine monarkije, pak
ministri njihovi zajednikomu ministru financijah odredjenu-
šalju
svotu, a ovaj odgovara za to, da se novac za namienjenu svrhu upo-
trebi. Ra6un polaže delegacijam. Sankcionirane odluke delega-
cijah dostavlja car
i kralj do znanja ugarskoga sabora i carevin-
skoga viea preko dotinoga odgovornoga ministarstva, pak se to
onda smatra kao zakon valjajud za svu monarkiju.
Svaka delegacija ima pravo ioitiative (ai šamo u podruju
zajednikih poslovah), te može svoje predloge drugoj delegaciji
pismeno obznaniti. O takvih predlozih se onako viea i odluuje,
kao što i ob ostalih.
Sjednice delegacijah su obino javne. Ako car i kralj raz-
pusti sabor iii carevinsko viee, dospieva i oblast dotine dele-
gacije.

i
 117

lanovi delegacijah uživaju za svoju osobu onakva preimu-

tva kao što i lanovi našega sabora (gi. str. lOG).
Posto je berlinskim ugovorom napreno svoj austro-ugarskoj
monarkiji zaposjednue i upravljanje Bosne i Hercegovine: to se
sada povlaCe i bosansko-hercegovaki poslovi pred delegacije.
Do
godine 1848. rješavao je kralj ove sada zajednike po-
slove ponajviše samostalno po savjetu svojih austrijskih ministarah
i nepitaju Ugarske, koja se je zbog toga dosta tužila, ali sve za-
lud, Odtuda ona briga^ kako bi se za budunost zaprieilo takvo
stanje zato Ugarska nehtjede pristati na nikakvo zajedniko vie-
:

oanje, da nebude više imala mješavine s austrijskimi državnici,

kojimi se svejednako po glavi mete nekakov sredisnji sabor.

m.

V1a dav i n a.

Državna vlast oituje se poglavito zakonarstvom, koje stvara

zakone, vladavinom, koja nastoji o njiliovu vršenju, pravosu-
djem, koje razvadja, a kazni nevršenje zakouah. Ovamo ide jošte
državno kuanstvo iii financije t. j. novani poslovi, kojimi
se namiu potrebita državnoj vlasti sredstva, i vojska, koja državu
brani od nutrnjih i vanjskih neprijateljah. Svim ovim granam
stoji na elu kralj: zato smo njim poeli svoje razlaganje, pak
razloživši sva tri organ našega zakonarstva, pristupamo k vlada-
vini, to jest k izvršujuoj vlasti, koje imamo takodjer od tri rke :

domau zemaljsku vladu, hrvatsko - ugarsku vladu i skupnu vladu

za zajednike poslove monarkije. Toga obilja zakonarskih i ekse-

kutivnih (izvršujuih) organah težko da ima ikoja evropska država

Ponimo sa najbližom vladom, i ta je

A. Kraljevska zemaljska vlada.

Naša „kraljevska hrvatsko - slavonsko - dalmatinska zemaljska

vlada*, kako sada postoji, ustrojena je bila 5. zakonskim lankom
našega sabora od god. 1869. i to prema hrvatsko - ugarskoj na-
u §-u 47. naroito odredjuje, da za sve predmete, koji
godi, koja
tom nagodom nisu priuzdržani zajednikomu saboru i središnoj
118

vladi, pripada trejeduoj kraljevini pravo podpuue samouprave (auto

nomije) u podmfju zakonarstva i izvršbe (executive). Glavni —
zemaljski grad Zagreb je stolica zemaljskoj vladi.
U podruje te zemaljske vlade spadaju svi poslovi, koji nisu

nagodom namienjeni zajednikomu hrvatsko - ugarskomu ministar-

stvu. U
svih tih autonomnih poslovih izvršuje kralj eksekutivnu
vlast preko odgovorne zemaljske vlade, koja ima 3 odjela:
L odjel za poslove nutrnje i za poslove prorauna;
II. odjel za bogoštovje i nastavu, i

III. odjel za pravosudje.

Svaki ov8J odjel zove se: „kraljevski hrvatsko - slavonsko-
dalmatinski vladni odjel", pak mu se jos doda podruje (n. pr.
„za pravosudje"). O svakom odjelu progovorit emo malo niže
napose.
Prvašnja vlada. U staro vrieme upravljao je ban sa sabo-
rom ; nego uprava upravnih po-
ta bila je vrlo jednostavna. Veinu
slovah obavljale su županije, što emo poslije razložiti. Vide ne-
dostatke te uprave ustrojila je kraljica Marija Terezija g. 1776.
„kraljevsko namjestniko viee za kraljevinu Dalmaciju, Hrvatsku i
Šlavoniju", i stavila ga je pod kraljevsku ugarsku dvorsku kan-
celariju u Beu. Nego ovo nije bilo po udi našim starim, a jos
manje Magjarom, su ve onda nastojali oko centralizacije.
koji
Zato je kraljica godine 1779. dokinula to naše namjestniko viee;
ai ne da povrati prvašnju upravu, nego da nas stavi pod ugarsko
kralj. namjestniko viee, koje bijaše njezin otac Karlo III. osno-
vao.^ Kazat emo
dakle koj o njegovom ustrojstvu.
Kraljevsko namjestniko viee (consilium locumtenen-
tiale regium) dobilo je svoje ime odtuda, što su kraljevi ugarski
u potonje vrieme, stanuju ponajviše izvan Ugarske, imenovali
za obavljanje kraljevskih poslovah kraljevskoga uamjestnika (lo-
cumtenens), osobito onda, kad nije bilo palatiua. Tomu namjest-
niku bili su poslije pridieljeni nekoji odlini dostojanstvenici, da ga
savjetuju, dok nije napokon Karlo III. g. 1723. ustrojio posebnu
oblast pod navedenim imenom, s naroitom privoljom sabora; ovaj
je šamo zahtievao, da to namjestniko viee nevisi o nikakvoj

I
Znamenito Je, što se dogodi godine 1725. Ugarsko namjestniko viee
©dpremi intimat našemu saboru; nu ovaj je Slankom petim sveano izjavio,
da nestoji pod njim i da neprizuaje ujegove vlasti na ove kraljevine, pak e
i u napredak njegovu iugereuciju odbijati. Tako bijaše godine 1725.; ai god.
1790. proYue se naš sabor ipak lakoumno kroz kaudinski jaram i prizna go-
EpodstTO te oblasti.
 119

dvorskoj oblasti, vec da je podredjeno saraomu kralju. Predjednik

"mu j e bio nadvornik (palatin), kao zakoniti namjeBtnik kraljev, a
kad nije bilo nadvornika, poseban kralj. namjestnik. Ostali lanovi
bili su :veliki državni siidac i veliki tovarnik (podjedno zamjenici
predsjednika), prabiskup, Lrvatski ban i jošte drugili 18, imeno-
vanih izmedju prelatah, velikašah i plemiah, medju njimi uviek
jedan Hrvat, odkad je bilo naše namjestniko viee ukinuto.
Ugarsko namjestniko viece stvaralo je svoje odiuke u skup-
nih sjednicah (u kojih j e moralo biti barm 12 savjetnikah) i to
veinom glasovah. Ako su te odiuke trebale kraljeve potvrde, pod-
nosilo jih je kralju u obliku predstavke (reprezentacije), ai nipošto
neposredno, nego preko kralj. ugarske dvorske kancelarije. Kralj
je na nje odgovarao kralj. odpisom (rescriptum) iii rjesitbom (re-
solutio) a naredbe samoga namjestnikoga viea zvale su se „in-
;

timata". Glavno mu je zvanje bilo nadgledati, da se vrše zakoni

i kraljeve na zakonih osnovane zapoviedi (ako nisu bile prema
zakonu, prosto mu je bilo smjerno jim prigovoriti prema 14. zak.
l. od g. 1791.). Podruje njegovo protezalo se je malo ne na sve
nutrnje poslove osim pravosudja i financijah. Toga radi je imalo
više odjelah, po imenu za erkvene, školske, urbarske, porezne po-
slove, za komunikacije, javne zaklade itd. Osim toga je ondje bilo
više posebnih povjerenstvah (commissio) i uredah, n. pr. censura
knjigah i rukopisah, gradjevno ravnateljstvo, poštansko ravnatelj-
stvo, zdravstveno viee itd.

Ugarska kralj. dvorska kancelarija, koj smo vec spo-

menuli, bila je vrliovna oblast Ugarske i trojedne kraljevine; preko
nje vršio je kralj neposredno svoja kraljevska pržva, ona mu je
bila tako reku desna ruka, zato je i stanovala u Beu. Njezin
predsjednik zvao se j e kralj. dvorski kancelar, uz njega su bila
dva podkancelara i 12 izvjestiteljah (referendarii) s naslovom dvorskih
savjetnikah; jedan od njili bio je uvjek biskup, a jedan Hrvat.
Poslove su rjesavali ponajviše u sjednicah veinom glasovah. U
podruje dvorske kancelarije spadali su sliedei poslovi: 1. Preko
nje vršio je kralj svoja prava oko zakonarstva. Preko kancelarije
bili su sabori sazivani i razpuštani, preko nje je dobivao sabor kr.
odpise i rješitbe, š njom dogovorno bili su zakoni redigovani i
preko nje stigla je njiiiova potvrda. — 2. Od kraljevskih pr^vah
glede izvršujue vlasti zapadali su dvorsku kancelariju svi poslovi
tiui se odnosajah s drugimi državami, pak isto tako svi poslovi
tiui se nutarnje uprave, osim financijalnih i vojnih. Preko njeje
kralj odpravljao svoje odpise i rješitbe kr. namjestnikomu vieu
i drugim oblastim, dapae i sudovom, koliko je to spadalo u pod-
ruje kraljevske vlasti, (n. pr. pcmilovanja, tako zvana mandat
regia). Šamo preko dvorske kancelarije mogle su se izdati pravo-
mone darovnice (donationes), povlasti (privilegije), plemenština,
120

dostojanstva, asti, kraljevake sliižbe, redovi itd. Dapae su se i na-

redbe za nastanjivanje i obskrbjivani'e vojske izdavale preko ove
oblasti. —Zato je bila osobita dužnost dvorske kancelarije paziti,
da se kraljevska prdva neoštete i da se u kraljevo ime neizda ni-
kakva zakonom protivna naredba. Ona je bila dakle kano mini-
starstvo, ai je opet u ištinu stajala donjekle pod austrijskim mi-
nistarstvom.
Ugarska kr. dvorska kancelarija i kraljevsko namjestniko
viece urdo vahu u Ugarskoj i kod nas sve do godine 1848., kadno
jih zamieni prvo ugarsko ministarstvo. Buduc da trojedna kralje-
vina nije priznavala ugarskih zakonah od godine 1848., dakle ni
ministarstva prema njim stvorena, njekakve vlade pako je svakako
trebalo : to je sabor naš godine 1848. imenovao bana Jelaia sve-
vladom (diktatorm) i o va j j e kao takav stvorio dovremenu vladu
pod imenom „banskoga viea", koje se je sastojalo iz više od-
siekah, ai je bilo inae vrlo jednostavno ustrojeno. Posto je bio
godine 1852. ustav dokinut, razvila se je od banskoga vieca „c.
kr. banska vlada", zato tako zvana, jer joj je bio glava ban, a ne
c. kr. namjestnik, kao što u drugih zemljah, koja su imala (pak
imaju i sada još) svoja c. kr. namjestnitva. Ntgo podruje te
banske vlade bilo je znatno stegnuto; ona je dobivala zapoviedi
od c. kr. austrijskoga ministr za nutarnje poslove, u kojega je
bio osobit odsjek za hrvatsko-slavonske poslove, a službeni jezik
j e bio njemaki.

Ovako je bilo sve do godine 1861., kad je (od prilike 100

godinah poslije svoje smrti) opet uzkrsnulo s povratkom ustava
kralj. namjestniko viece za kraljevinu dalmatinsko-hrvatsko-sla-
vonsku, a malo kasnije iste godine ustroji se za nju i prva kr.
dvorska kancelarija, s istim podrujem za kraljevine Dalmaciju,
Hrvatsku i Slavonlju, koje imadijahu obnovljene ovakve oblasti
za Ugarsku. Za sve to vrieme od godine 1848. do godine 1868.
bila j e trojedna kralj evina sasvim odieljena od Ugarake, i posve
je ve bila svikla uživanje svoje stare autonomije : kad ai eto
godine 1868., posto je bila uglavljena hrvatsko - ugarska nagoda,
morade opet ustupiti jedan diel svojih starih pravicah ugarskomu
ministarstva (kao što emo poslije potanko razložiti), pak se za-
dovoljitisadašnjom zemaljskom vladom. U
isto vrieme bude raz-
puštena i kr. dvorska kancelarija i kr. namjestniko viece za ove
kraljevine.

1. Ban.
Na elu zemaljske vlade ban, a njemu podinjeni odjeli
stoji
su samostalni u svom podruju medju sobom nezavisni
i —
tako
odredjuje nadalje u 5. §-u gore pomenuti zak. lanak od g. 1869.
Najprije demo dakle po tom zakonu otesati medje podruju banovu.
 121

Ban je glava zemaljskoj vladi kao takav odgovoran je i

zemaljskomu saboru za ustavnost i zakonitost vladnih djelah spa-

dajuih u iijegovo podruje, pak i zvaninib svojih inah. Ako
ban izbiva, iii je inae zaprieen, iii ako je banska ast upraž-
njena, tad obavlja njegove poslove (pogledom na zemaljsku vladii)
predstojnik odjela za unutrnje poslove i to pod svojom odgo-
vornošu.
Svekolike predloge i predstavke odnosee se na zemaljske
poslove predlaže ban kralju preko dalmatinsko - hrvatsko - slavon-
skoga ministr, a izdane previšoje rješitbe i naredbe, pak i ime-
novanja, ima uz kralja podpisati pomenuti ministar i ban.
Ban je vlastan dolaziti glavom iii slati svoga povjerenika u
sjednice sabora, saborskih odborah i odsjekah, te sudjelovati u
razpravah; nego glasovati može šamo onda, ako je pravi lan
sabora. Ako sabor što upita, mora mu odgovoriti, ako zaište kakvo
razjasnjenje, mora mu ga podieliti, a potrebite spise mu predložiti.
Bau popunjuje sva ona službena mjesta autonomne zemaljske
vlade, koja nisu pridržana imenovanju samoga kralja (za ova
bau šamo predlaže sposobne Ijude), i koja se po postojeem obi-
aju drugije popunjuju. On odredjuje šamo poslovanje zemalj- i

ske vlade, pa ga i nadgleda. Bana imenuje kralj uz predlog ugar-

skoga ministra-predsjednika.
Gore je ve spomenuto, da je ban odgovoran zemalj-
skomu saboru, a to e
rei, da sabor može bana iii njegova
zamjenika pozvati na odgovor, na raun, iii ga baš obtužiti za
svako njegovo djelo iii propuštaj, kojim je hotomice povriedio
koji temeljni državni zakon trojedne kraljevine, a naroito nagodu
hrvatsko-ugarsku kakov drugi zakon. Isto tako može sabor
, iii

bana pozvati na odgovor za svaki njegov in iii propuštaj kojim ,

je hotomice težko okrnjio jli u pogibelj stavio zakonitu državno-

pravnu samostalnost trojedne kraljevine iii njezin savez s Ugar-
skom.^
Ova odgovornost banova (iii njegova zamjenika) zapada i

predstojnika dotinoga vladnoga odjela za nezakonita vladna djela,

poinjena uz njegovo sudjelovanje od bana iii njegova zamjenika,
ako nije pismeno izjavio, da nemože primiti na se odgovornost

Zakon od 10. sienja 1874.

122

za takvo djelo. (Za ona svoja vladna djela, koja su odjelni pred-
stojnici poinili u svoje ime, odgovaraju ponajprije banu iii nje-
govu zamjeniku).
Ako se banu iii kojemu predstojniku odjela dokaže onakvo
griešno djelo, raože se jedan i drugi svrgnuti s asti, iii pako
šamo odpustiti od službe. Ako su ban i predstojnik odjela uz
povredu ustavnih zakonah prekršili jošt i kazneni naš zakon:
moraju se povrh toga jošt i po ovom zakonu kazniti; ai to mora
dosuditi redoviti kazneni sud, Pred redoviti sud spadaju i tužbe
zemlje iii koje privatne osobe za naknadu štete , koj je ban iii

predstojnik odjela poinio povredom svojih dužnostih.

Nego prije svega treba tu povredu dokazati. Toga radi mo-
raju predlog za obtužbu bana iii predstojnika odjela pod
pisati dvadesetorica lanovah sabora i predati ga saboru. U tom

predlogu mora se potanko razložiti, kako i koje dužnosti su ban

iii predstojnik odjela povriedili. Predsjednik sabora mora taj pred-
log uz tri dan, iza kako bude predan, staviti na dnevni red, da
se o njem vieda. Izprva se mora šamo o tom vieati, ima Ii se taj
predlog u obe uvažiti iii ne. Kad se dovrši razprava o tom, nek
se neglasuje odmah, nego u sliedeoj sjednici (ai nikako isti dan).^
Zakljui Ii sabor, da se predlog ima uvažiti, onda sabor iza- ?

bre izmedju svojih lanovah odbor od trojice, koji e se preslu-

šanjem svjedokah pak i samoga bana iii odjelnoga
i vještakah,
predstojnika, a pokraj toga i drugim shodnim nainom potanko
obaviestiti o tom, što je i kako je. Okrivljenici mogu medju tim
podnieti saboru pismeno opravdanje.
Odbor trojice predlaže saboru svoje izvieše i mnienje, a
sabor onda odluuje, ima Ii se ban iii odjelni predstojnik staviti]
pod obtužbu i ima Ii se proti njim povesti sudbeni postupak.
Nego za takav obtužbeni zakljufak hoce se, da bude u saboru ]

dva puta teliko lanovah kohko jih treba za valjanu odluku, i da

dvie treine tih lanovah glasuju za obtužbu.^
Ako je sabor zakijuio takvu obtužbu, mora ju dojaviti
kralju, a podjedno odabrati iz svoje sredine dva tužitelja, koji e
* Po sada valjajuem zakonu o ustrojstvu našega sabora (2: 1870).
treba ondje 35 lanovali, da se može što zakljuiti; dva puta toliko] je JO
lanovah, a dvie treine njih su 47, dakle toliko treba glasovah za obtužbeni ;

zakljuak bana.

I
 sudom; prerlsjednik sabora
zastupati obtužbu pred kraljevinsk'm
pako mora obtužbeni zakljuak obznaniti predsjedniku kraljevin-
skoga suda, koji e
lanove toga suda odraah skupiti u Zagrebu;
jer šamo ovaj sud može suditi obtuženomu od sabora banu iii
odjelnomu predstojniku.
Kraljevinski sud sastavljen je iz 24 6Iana, a ti su: vie-
nici stola sedmorice, predsjednici banskoga stola i sudbenih sto-
lovah u Zagrebu i Osieku, dva najstarija viednika banskoga stola,
dakle svega 12; a drugih 12 izabira sabor (i to za svako saborsko
razdoblje iznova) izmedju zakonu vještih hrvatsko-slavonskih držav-
Ijanah , koji nisu lanovi sabora. Sudu predsjeda predsjednik
stola sedmorice, iii, ako je ovaj zaprieen, predsjednik stola ban-
skoga; ako niti ovaj nebi mogao predpjedati, bira si sud izmedju
svojih lanovah predsjednika.
I tuženici i tužitelj vlastni su zanecati po 6 lanovah, tako
da jili ostane sarao dvanaest. Ovi moraju podpisati prisegu, da
e po dusi suiiti, pak onda izabiraju izmedju sebe trojicu , koji
e imati parnicu prirediti , a tuženici morpju od onda obustaviti
svoje uredovanje. Parnica se mora najkašnje uz šest mjesecih
prirediti, pak se onda svi spisi predaju tužiteljem, da sastave uz
3 nedjelje darah obtužnicu predlože kazan, Obtužnicu priob- i

cuje sud obtuženikom k jednu odredjuje dan za razpravu, na

i

koj pozivlje tužitelje i tuženike, koji mogu sa sobom povesti

jednoga iii više braniteljah. Kod razprave treba d a bude barera
10 lanovah suda, pa kad se razprava dovrši, sudci glasuju tajno,
a po svom uvjerenju, jesu Ii obtuženici krivi iii nekrivi; da bude tko
osudjen kao krivac, tomu se hoe, da za to glasuju barm dvie treine
sudacah. Dokle god nebude odsuda izreena, može sabor odustati
od sudbenoga postupka, ako na to prislanu dvie treine lanovah.
O glavnoj razpravi vodi se zapisnik. Osuda, podpisana pred-
sjednikom i perovodjom, mora se proglasiti najkašnje uz 8 danah
iza dovršene razprave, te dostaviti tužiteljem i tuženikom. Proti
toj odsudi neima niti priziva (apelacije), niti drugoga kakvoga
lieka. Uzpostaviti može se osudjenik, šamo ako na to pristane

sabor sa dvie treine glasovah.

Dok tee nemože obtuženik položiti svoje službe.
parnica,
Oblužba se može podii proti banu iii odjelnomu predstoj-
niku i pokle je odstupio. U tom sluaju izrie sudaka osuda, da
 «

124

osudjenik nemože nikada više obnašati državne službe. Naknada

poinjene od njega možebiti zemlji štete mora se tiažiti pred
obinim sudom.
Svatko vidi, da je vrlo dugaak put od obtužbe bana iii
odjelnoga predstojnika do njihove osude; ai je ipak bolji makar
kakov put nego bezputica.
Ban njegda. Poviest hrvatskoga naroda tako je nerazdružno
svezana s banskim dostojanstvom, da je nebi mogao pripoviedati,
a da nespomeneš bana. Vriedno j e dakle, da se obazremo na pro-
šlost toga dostojanstva; jer nam je ta poviest zajedno mjerilom,
kako je s banskim dostojanstvom i dostojanstvo hrvatskoga naroda "
raslo iii padalo: pod slavnim banom slovio je i narod nas, za ku-
kavna bana nestajalo j e i narodu dobra glasa.
Dok su naši kraljevi kod nas neposredno kraijevali, i dok
su njihovi sinovi kao vojvode nasom domovinom neposredno vla-
dali , ve onda su bili banovi njihovi doglavnici poslije pako
,

postali su pravi podkralji (prorex), pak su tako više putah i zvani

bili, jer su zbilja vršili nekoja ki-aljevska pr^va; tako n. pr. sa-
zivali su sabor, predsjedali mu i potvrdjivali njegove odluke. Dakle'
su i u tom pogledu izvršivali upravo kraljevsku vlast, vecu nego
isti palatini u Ugarskoj pak da su ju izvršivali, ne samovlastno,
;

nego po kraljevskoj odredbi, to potvrdjuju premnoge povelje i za--

koni, koje smo u ovoj knjizi na više mjestah spomenuli. Bana jei
imenovao kralj; obino najodlinijega našega velikaša. Al su sta-i
liši i redovi jos godine 1790. zabtievali od krane, da jim se po-
vrati staro pržvo, po kojem su oni iz sabora, koji je poslie smrti
iii odstupa bana bio po podbanu sazvan, kruni predlagali za bana
etiri kandidat.
Ban je upravljao zemljom, njegovoj zapoviedi morao se je
svatko pokoriti. Dok je postojalo naše kr. namjestniko viece, kano
vrbovna zemaljska upravna oblast, bijaše mu ban predsjednikom.;
On bijaše predsjednikom i tako zvanih banskih konferencijah, t. j.
staliskoga odbora, koji je pojedina pitanja i izvan sabora rješavao.
Šamo se kaže, da je tolika vlast bila kadšto naopako upotrebljena,
te su se na nekoje banove silne tužbe dizale i kod kralja i na
saboru. To je i bio glavni uzrok, da se poslije nije mnogo marilo,
kad se je banu vlast stezala.
U
sudbenih poslovih bio je ban takodjer glava zemlje. Pred
njegov sud (nazvan banski stol) spadale su sve parnice plemiah
'

To su naroito potvrdili kraljevi Karlo-Roberto i Ludovik I., odrediv,

^

da Btanovici preke Drave spadaju pod oblast i sud banski, i da jih nitko
svi
ieBmie tužiti ni kod palatina, ui kod judexa curiae regiae. (Naše pravice
strana 36.)
 ;

125

(neplemiem je sudio njihov vlastelin). Nego budu dft bu bauovi

i u tom pogledu svoje prJCvo zlo upotrebljivali, te krivo sudili to
:

8U se osudjenici utjecali kralju, i ovaj je dao pregledati ujihove

paruice po vrhovnom dvorskom sudcu (judex curiae regiae). Ovako
Be je razvila apelacija od bana kraljevskomu stolu (o kojoj govori
Werboczy III. 8. §. 6). Nego vrhovna odsuda kraljeva pošiljaaa
je opet banu natrag, da ju ovrši ;
palatin toga nije smio uiniti
akoprem je više putah pokusano protegmfli nadvornikovu vlast i

na trojednu kraljevinu, ai bez uspjeha.

U financijalnih poslovih bio je ban takodjer naebiik; on je
imao prdvo kovati novce (kao što emo potanko razložiti), a sa
aaborom odredjivati poreze.
Oružanoj sili trojedne kraljevine bio je ban uviek (barm po
zakomi) vojvoda sve do nagode hrvatsko-ugarske koja je banu
,

svako utjecanje u vojnike poslove oduzela. Još je kraljica Marija

Terezija odpisom od godine 1764. priznala banu pržvo imenovati
81 podkapetana kraljevine, sve aatnike kraljevine i sve astnike
izpod pukovnika u narodnoj vojsci. Ban j e bio takodjer zapovjed-
nikom banovake, po njem prozvane krajine, te je i ondje imeno-
novao sve astnike poam od podpukovnika.
Sto 36 je ovdje u kratko natuknulo o pojedinih pravicah ban-
akoga dostojanstva, to je zato uinjeno, jer se o toj banskoj vlasti
na više mjestah ove knjige govori, gdje se onda banske povlastice
potanko razlažu.
Ugarska je izprvice podpunice priznavala ova odlina pre-
imuctva banskoga dostojanstva, te ga je s palatinom uzporedjivala.
U zakonu Andrije II. od godine 1222., gdjeno seulanku 30. nabra-
jaju kraljevinski zastavnici (jobagyones, to e
reci od riei do riei
boljari), vrata se ban poslje nadvornika, a za njim ide veliki dr-
žavni sudac (judex curiae regiae); nego buduc da se je poslije u
parnicah od bana riešenih prizivao kraljevski sud to se j e ugarski
:

sabor tom okolnošu poslužio, da banu odredi trece m j esto medju

kraljevinskimi zastavnici, te se on zbilja od vremena Ludovika I.
(g. 1350.) stavlja na tree mjesto. Prema tomu imao bi bio dakle
ban predsjedati kui velikasah, kad su ona prva dvojica bila za-
prieena; ali toga velikaši poslije nisu dopustili, te su tu ast
prenieli na velikoga tovarnika, koji sjedi za banom. Šamo je banu
ostalo staro odlikovanje, da nosi kod krunisanja zlatnu jabuku.
Ovo sakaenje i kidisanje banske asti poimlje osobito XVI.
stoljecem ; nije ona bila napreac okresana, vec se je od nje od-
kidalo sad ovo, sad ono, malo po malo i gotovo nevidom. Više j e
tu faktorah radilo. Ugarska j e sve to više zazirala o d hrvatske
samostalnosti i samosviesti, koja j e u punom banskom dostojanstvu
odsievala, zato ga j e svakom sgodnom prilikom podvezivala. Au-
striji j e opet najviše za tim stalo, da ima proste rke u krajini.
 : !

126

zbog toga i ona stezala banovom vojniku vlast, da joj ne-

je
smetaju ;
ban je postupao prema odlukam hrvatakoga sabora, a
jer
ne prema šarenim namjeram beke gospode. Hrvati napokon, oti-
mlju se nepreatano s Turinom za svoju kuu i kuište, nisu do-
spievali pazitina svakojake avoje abstraktne pravice i braniti jih
od mreže lukavih tudjinacah. Tako je propadalo jedno bansko
pržvo za drugim. Na izmaku XVII. i u poetku XVIII. viek
kao da su se jedni osokolili, a drugi priznavali poinjenu nepravdu.
Uz ovo razdoblje stvorila se je množina zakonah smjerajuih na
obnovljenje starinske asti banske. Evo jih nekoliko za dokaz
Clanak 11. od godine 1608. pr, kr. odredjuje, da se ima banska
ast 8 punom vlasti od Drave do Jadranskoga mora podieliti za-
služnomu ovjeku. Isto e bilo reeno u lanku 28. od god. 1609.,
u lanku 31. od god. 1618., u lanku 32. od god. 1635., u lanka
1. od god. 1638., u lanku 32. od g. 1638., u lanku 51. od g.
1647., u lanku 1. od g. 1659. Ianak 27. od g. 1609. kaže, da ban
ima (iza nadvojvode Ferdinand) neposredno zapoviedati svim voj-
nikim naelnikom prema svojoj svestranoj, starodavnoj i punoj
vlasti. Clanak 8. od g. 1649. opet izrie, da se ima palatinska i ban-
ska vlast prema navedenim zakonom uzdržati. —U
22. zak. lanku
od godine 1687. zavjetuje se kralj Leopoldo^ I., da bansku vlast e ^

i oblast podpunu i neoskvrnjenu uzdržati. Clankom 114. od god.

1715. ustanovljuje se, da ban ima svoju vlast po navedenih za-
konih izvršivati, a ovaj Clanak se naroito potvrdjuje lankom 87.
od god, 1723. Clanak 47. od god, 1741. iznovice priznaje punu i !

zakonitu vlast i oblast bana, pak zapovieda, da se ban ima u nju

uzpostaviti prema pomenutim malo prije zakonom. Iza Josipova
absolutizma potvrdjuje na pokonji put kralj Leopoldo II. u lanku
24. od^ godine 1790. „zakonitu vlast, pržva i preimutva bana".
Sto ce vam više? Zakonah hvala bogu imamo izobilje pak ;
;

ako su zakoni sreca, nitko sretniji od nas. Ele svi su ti zakoni

ostali na papiru, dapae je banska ast upravo od g. 1790. blied-
nuti poela, pak sve bljedja i bljedja njzad je tako posinjavila,
da su posljedujega bana prije godine 1848, žvali podrugljivo „pa-
latinovim adjutantom". Trebalo je, da se izpuni Preradovieva
molitva, gdjeno se moli:
„Bože živi i razžari
Svetu vatru rodoljublja
Svako srce budi zublja,
Svako oko budi plam,
Da s narodne svete stvari
Sav uzplamti narod nain!'*

i on je uzplamtio godine 1848., i bansko dostojanstvo objavilo nam

se je opet u punom staroslavnom velianstvu. Liepo-li nas bjese
obasjalo to sunce — da nam opet za goricu zadje. Iština j e ne-
 127

sumnjiva, da se je banska ast hrvatsko-ugarakom nagodom i opet

znatuo oporavila; nu hoce-li nam puno sunašce još jedanput doi
pred naša vrata? Bog dao — !

Posto smo spozoali prava i dužnosti bana, kao glave zemalj-

ske vlade, valja da malko razgledamo njezino ustrojstvo. Kao što
je ve spomenuto, zemaljska naša vlada sastoji se iz tri odjela:

1) za imutrnje poslove, 2) za bogoštovje i nastavu, 3) za pravo-

sudje. Da vidimo sada napose, što spada u podruje svakoga
odjela.

2. Odjel za unutrnje poslove.

U podruje ovoga odjela spadaju poslovi nutrnje zemaljske

uprave (administracije). Ovi su poslovi vrlo razliiti, evo jim jezgie:
1) Javna sigurnost iii drugije redarstvo (policija), koje
vlada vrši preko podredjenili oblastih. Nego pod javuom sigur-
nosti nevalja razumievati šamo zaštitu od tatah i razbojuikah (o
kojoj nastoi oružanstvo iii žandarmerija, te gradski panduri i

seoski stražari); ve ovamo ide pažnja na sve, što bi moglo naru-

šiti javni mir, iii gdje bi se moglo poiniti kakvo zlo djelo. Ovomu
odjelu pripada dakle nadziranje družtvah, glumištah (teatrah) i

drugih zabavi namienjenih zavodah, tiskanje knjigah, putni listovi

(za put u inostrane zemlje).

2) Uprava i nadziranje javnoga prava (koje se nepo-

teže na privatne poslove nego na državne). Ovamo ide nadgle-
daojo nižih oblastih (o kojh emo poslije govoriti) i njihova po-
slovanja, poslovi oko sabora (n. pr. priprave za izbore), uvanje
medjah zemlje.
3) Zdravstvo (Sanitatswesen), to jest poslovi tiui se ob-
ega zdravija i prieenja bolestih, osobito pošastnih (epidemije).
4) Poslovi ubožtveni, to jest brig oko sirotinje i zavo-
dah njoj namienjenih (humanitarnib).
5) Javne gradjevine (koje nisu državne).
6) Težitba (kultra) zemlje, to jest brig oko gospo-
darstvenoga napredka zemlje i gospodarstveni poslovi u obe.
7) Obrtnost i trgovina, u kliko nespadaju u podruje
zajednikoga ministarstva.^
^ Ima više zajednikih poslovah, o kojih se zakoni stvaraju u zajed-
nikom saboru, ai naša zemaljska vlada nastoji oko njihova izvršivanja prema
§-u 10. hrvatsko ugarske nagode. Ovamo idu putni listovi, banke itd.
 ;

128

Poslovi Yojniki, po imenu novaenje (regrutacija), na-

8)
odpremanje vojske (podprege, podvozi),
stanjivanje, obskrbljivanje i

9) Pripravljanje zakonskih osnovah za sabor o pred-

metih spadajuih pod ovaj odjel.
10) Uprava zemaljskoga prorauna. To rei Od svih e :

državnih porezah i nametah, koji se pobiraju u našoj domovini,

ostavlja se nam za podmirenje zemaljskih potriebah 45 7o, a ostalo
ide u Budimpeštu. Sabor naš odredjuje (ai za sada šamo za
provincial),kako se imaju ovi novci potrošiti pak je dužnost :

odjela za unutarnje poslove paziti, da se sve prema saborskim

odlukam, a ne drugije troši. Da pako može sabor sve potanko
odrediti: mora zemaljska vlada unapried od prilike proraunati,
koliko ce imati zemlja dohoda i koliko i kakvih potriebah. Ovakov
proraun (budget) mora se saboru na vrieme podnieti, da može
za svaku buduu godinu za dob odrediti, što i kako da se trose
zemaljski noYci. Svi ovakvi poslovi zapadaju odjel za unutrnje
poslove., i budu da za rukovanje zemaljskih novacah treba oso-
bite pjeneznice i raunarah : zato stoji i ovo sve pod tim odjelom,
i on mora svake godine podnieti saboru potanke raune o svem
zemaljskom imutku, dakle i o zakladah (fundacijah).
Svatko e odavde razabrati, da je podruje odjela za unu-
trnje poslove vrlo prostrano, i da tu ima prerazliitih predmetah,
koji se nemogu onako sarao popreko rješavati, ve tu treba oso-
bita reda i pametne razredbe poslovah. Zato se i hoe naelniku
ovoga odjela puno znanja, vještine i poštenja, da se poslovi kako
valja obavljaju. Toga radi podieljen je ovaj odjel za sada na 8
odsiekah, pak osim toga stoj pod njim jošt i nekoji osobiti po-
moni uredi.
Razredba poslovah nije baš stalna, nepromjenljiva, ve prema
potrebam i vještini dotinih savjetnikah; ai da se od prilike znade,
kako je taj odjel ustrojen, evo kratka priegleda. Na elu svakoga
odsjeka je odsjeni savjetnik (gradjevni odsjek ima gradjevnoga
savjetnika), a pod njimi stoj tajnici, perovodje i vježbanici.
I. odeku su namienjeni gospodarstveni i raunarski poslovi
odjela i politike uprave ; uprava i nadziranje javnoga prava
poslovi saborski; uprava podžupanijah, gradovah, trgovištah i ob-
inah; proraun zemaljski i pojedinih oblastih (dakle i potroša-
 ;

129

rioa i obdinski iiamet), uprava zemaljske blagajue i lauuovodatva

zemaljska pismara (arkiv).
II. odsjek mogao bi se prozvati narodno - gospodarstvenim,
jer u Djegovo podruje spadaju predmeti, koji se razlažu u zoa-
nosti narodno-gospodarstvenoj (National-Oekonomie). Ovanio dakle
idu: gospodarstvo, šuraarstvo (zemaljska kultra), trgovina, obrt,
družtva i zavodi za sve to, bvodarstvo na riekah, zatim nekoji drža*
vno-financijalni poslovi. U pomo mu je zemaljsko kulturno vie(5e.
III. odsjek ima pod svojom rukom redarstvo, statistiki
ured , književna i zabaviia družtva i zavode (glumišta, teatre),
nadzor štampe, državljanstvo i podprege
zaviajnost, (za. vojnike)
i još druge Djeke poslove pomanje znamenite.
IV. odsjeku povjereni su preostali još urbarski odnošaji,
uprava zemaljskih (ai ne crkvenih ni Školskib) i županijskih za-

kladah i nekretninab, nadzor ubožkih zavodah i zadušbinah, novanih

zavodah (n. pr. štedionicah itd.).

V. odsjek zapalo je zdravstvo. Na elu mu je pralienik

ovib kraljevinah, a podupire ga zdravstveno viee (Sanitatsrath).
Njemu je skrbiti jednom riei za zdravlje. On dakle nadgleda
sve iienike i Ijekare (apotekare), bolnice i lieilišta (d. pr. to-
plice), ludnicu i primalje (i njihovu školu u Zagrebu).
VI. odsjek bavi se oko zemaljskih gradjevinah i obilah
(komunikacijah) ima i državnih i
;
(jer ob(iinskih gradjevinah i

cestah). Gradjevna uprava ustrojena je bila zakonskim lankom

od god. 1870; nu sve do godine 1876. bila je šamo prikrpa II.

odsjeka. Pomenute godine bje po predlogu sadašnjega gradjev-

noga savjetnika J. A. preustrojena u posebni vladni odsjek, koji
ima 4 razdjela: 1) za gradjenje i uzdržavanje cestah, 2) za gra-
djevine u vodi, 3) za gradjevine na kopnu i za pravo graditelj-
stvo (arhitekturu), zatim 4) tehniko raunovodstvo. Gradjevnomu
odsjeku podinjeni su i svi gradjevni inovnici podžupanijah.
VII. odsjek upravlja odkupom
gornih, inženih itd. zema-
Ijah; kad se
odkup izvede, prestat
taj i odsjek. Isto tako po- e
stojat e
šamo do vremena
VIII odsjek, jer na njega spadaju upravni poslovi razvo-
jaene krajine, dok se ona nestopi sasvime s ostalora zemljom.
Odjel za unutrnje poslove ima povrh toga ne šamo obilato
pisarsko osoblje, nego i nekolike pomoue urde. Ovamo ide:
9
130

1) Zemaljska pismara (arkiv), to jest sahranište poveljah

i pisamah, potežuih se ua pravice, povjestuicu i javnu upravu
trojedne kraljevine. Zak. laukom 7. od god. 1870. preustrojena ,

bje ta naša pismara, ai šamo površno. Pismarom upravlja arkivar,

a pridieljen mu je po jedan pristav i pisar.

2) Kraljevska hrvatsko - slavonska blagajna ustrojena

je zak. lankom od godine 1870. izriekom kao pomoni ured ze
maljske vlade. U njezino podruje spada rukovaoje svih blagaj-
nikih poslovah zemaljske vlade (t. j. primaoje, pohranjivanje,
izdavaoje zemaljskih novacah, rauni o tom itd.), zato se njezino
poslovanje protež na sva tri vladna odjela. Utom urdu su
namješteni : blagajnik ,
protustavnik, 2 pristava pomono osoblje.
i

3) Raunarstrv^o zemaljsko bilo je zakonskim lankom od

god. 1870. ustrojeno od dotadašnjega državnoga raunovodstva,
kao pomoni ured zemaljske vlade, kojemu je zvanje pregledati
sve raune zemaljskih inovnikali i javnili zavodah.
Raunarski ured sastavljen je od ravnatelja, 4 raunarska sa-
vjetnika, 4 raunarska revidenta, 12 oficijalah, 4 asistent; pisari i

podvornici.
4) Statistiki ured ustrojen je zakonom od god. 1875., da
'
ravna zenialjskom statistikom, skuplja, reda, sastavlja i objavlja
zemaljske statistike podatke (o broju puanstva, koliko ima sta-
aovnikah u obe i napose u svakom gradu i kotaru, koliko se
svake godine radja, vjena i umire itd., koliko ima kuah, zemlji-
štah, obrtah, kolika je trgoviua i promet, koliko ima svakojakih
Školah i ueuikah, koliko ima razuih vrstih marve, koliko radja
zemlja i druge ovakve brojeve). Sve oblasti cikvene i svjetovne,
svi zavodi (instituti), sva družtva itd. dužna su dojavljati stati-

btikomu urdu zahtievane podatke.

U statistikom urdu imali bi se namjestiti: njegov pred-
stojnik, pristav, pisari i potrebito osoblje za manipulaciju.
5) Uz ovaj statistiki ured postoji zemaljsko statistiko
\iee kao sbor vještakah. lanove imenuje ban izmedju upravnih
inovnikah i drugih vještakah (n. pr. profesorah).

6) Viee za zemaljsku kultr ustrojeno je zakonom od

1876. zi podizanje zemaljskoga gospodarstva i šumarstva, kao
takodjer gospodarstvene i šumarske obrtnosti. Ovo kulturno viece
sastoji se iz vještakah svake struke gospodarstvene i šumarske, a
ima ae smatrati savjetujucim tielom u svih poslovih zemaljske
težatbe iii kulture. lanove imenuje ban, u svakoj podžupaniji Djeko-
liko. Clanovi jedne podžupauije saiiijavaju podžupanijski kultrai
odbor, koji se sastaje na poziv podžupana
dva puta na barein
godinu, da razpravlja predmete zemaljske kulture, pak resultat
takvoga vieanja podnosi se zemaljskoj vladi, koja prema po- e
trebi sazivati u Zagreb stanovit broj kulturuih vienikah, da vie-
caju o predmetih zemaljske kulture, i to ob onih, koje jim vlada
predloži, i'.i za koje sami misle, da bi jili treb.Jo riešiti.

Iz svega, sto smo do sada kazali za podruje odjela unu-

trnjih poslovah, razabire se, da on obavlja od prilike one iate
poslove, koje je do godine 1848. kod nas opravljalo kralj. ugarsko
uamjestniko viece, i koje drugdje opravljaju ministri nutrnjih
poslovah.

a) Županijc i podžupanije.
Zakonom od 15. studenoga 1874., kojim se ustrojava poli-
tika uprava u našoj domoviui, dieli se Hrvatska i Slavonija (osim
vojnike krajine) na 8 županijah, a svaka županija na podžupanije
kao kotare.^
Na elu županjje stoji veliki župan, kojega imenuje kralj
na predlog banov; a podžupane i ostale županijske cino vnike ime-
nuje ban na predlog velikoga župana. Veliki župani dužni su
nadgledati uredovaoje podžupanijah u svoj županiji; nego oni uz
to opravljaju i poslove jedne podžupanije, to one, u kojoj jim i

je stolica, dakle žagre bake, rieke, križevake, varaždinske, belo-

varske, osieke, požežke i vukovarske, zato se i zovu ove »pod
županije, prvoga razreda". Ostalimi podžupanijami upravtjaju pod-
župani. Veliki župani (kao podžupani) i ostali podžupani rukovode
poslovanje povjerene si oblasti i odgovaraju za tanost (akurat-
nost) i valjanost uprave svoga podrutja. Ta se uprava poteže na
sve one poslove, koje su odprije obavljale kotarske oblasti, pak i

na one, koje e jim zeraaljska vlada i zajedniki ministri povje-

riti. Ovamo spada i nadgledaDJe obinah. Veliki župani i podžu-
pani treba da putuju po svojoj podžupaniji i da se svojima oinia

^ Razvojaena lani krajina podieJjena je za sada jos na okružjii i

kotare, naime na okružja: liko-otoko, ogulinsko-sluujsko, bauovako, gra-
diško, brodsko i petrovaradinsko, a ova su pudieljeaa ua 23 kotara.
132

osvjedoCe, je Ii kod obinah sve u ledu. Tko nije zadovoljan

s odlukoin podžupanije može se uteci (rekurirati) kralj. zemalj-
,

bkoj vladi.
Veliki župani imaju pravo sjedala i glasa u saboru zemalj-
skoin i zajednikom, i to u kui velikašah (gi. 110. str.).

Podžupanijske i žiipanijske skupštine. U svakoj pod-

županiji ustiojeno je osobito zastupstvo, koje se sastaje u pod-
županijske skupštine. Dvie tredne zastupnikah biraju obiae.
Svaka po zakonu ustrojena obina mora biti zastupana u tih
skupštinah, i to obine imajue do 3000 dušah po jednom, imajue
do 6000 dušah po dvojici, a imajude još više dušah po trojici

zastupuikah. — Treu treiuu tih zastupnikah biraju oni stanov-

nici podžupanije, koji plaaju najviše poreza. Ako dakle obine
šalju n. pr. 20 zastupnikah, onda veliki porezaši biraju jih 10. —
Cinovnici podžupanije, ako nisu izabrani za zastupoike, imaju
aamo pravo dolaziti u skupštioe i obavješcivati ju, dapae je ovo
potonje njihova dužnost.
Zastupnikom podžupanijske skupštine može biti šamo puoo-
Ijetaa, samostalan i neporoan državljanin. Zastupnike obcUnab
bira obinski odbor (gi. niže „Obcine") iz svoje sredine i to ua
tri godine; a može se izabrati i naelnik iii bilježoik. Ako se uz
tri godine odbor promieni, iii tko prestaoe biti odbornikom : onda
se moraju birati drugi zastupnici, koji su lanovi obinskoga od-
bora. Na izmaku svake godine imaju se popuniti iii izpraviti listine
skupštinarah. Za to treba da se pobriue naelnik podžupanije.
Skupštinu sazivlje veliki župan iii podžupan svake godine
dva puta, i to poetkom veljae i mjeseca kolovoza; nego ako
uztreba, može se i vanredna skupština sazvati. Svaki skupštiuar
treba da bude napose pismeno u skupštinu pozvan. Skupštine su
obino javno; ai kad se slušaoci nebi pristojno vladali, može jih
predsjednik (a to je veliki župan iii podžupan) iz skupštine od-
praviti. Na zahtjev jedne petine skupštinarah može se i tajna
sjednica držati. U
podruje ovih skupštinah spada: a) ustrojstvo
i zaokružeoje obinah; h) uprava obinskoga imutka; c) osiecanje

obinskoga nameta iii prireza na izravni porez sve do 207o d) ;

dozvoljivanje obini kojoj zajma, ako je manji od cjelogodišnjega

prihoda; vei prirez iii zajam može dozvoliti šamo zemaljska
ylada. e) Eješavanje razprah medju obinami iste podžupanije,
 ;

133

predmet nespada pred and. Pripažanje (kontrola)

ako takov f)
ima skupština
uprave obinah svekolike podžupanije. Toga radi

pravo zahtievati potrebitu obaviest od dotine obine iii

od na6el-
skupštinu.
nika podžupanije. g) Izbor lanovah za županijsku
Ovo su redoviti predmeti vieaoja u podžupanijskoj skupštini
skupštini za vie-
nego naelnik podžupanije vlastan je predložiti
uzdržavanju starih gradjenju novih cestah
danje jošt i osnove o i

i drumovah, pak i osnove

drugili gradjevinah, po imenu mostovah,
uredjivanja potokah i dnigih
kanalah, crkvih, kapelah, školah,
iii koristi i zabavi namienjenih sgradab i napravakah,
oboj porabi
ako takvi predmeti nespadaju u podruje pojedinih
obinah. Nu

ob ovili predmetih skupština šamo vie<ia, a odluuje

naebik pod-

županije.
Županijska skupština drži se svake godine mjeseca ožujka,
župan i predsjednikom (ako bude
koji joj .je
a sazivlje ju veliki ,

zaprieen, imenuje ban predsjednikom kojega podžupana iate žu-

Županijska skupština sastavljena je iz zastupnikah syih
panije).
županije, zatim iz crkvenih dostojanstvenikab i
podžupanijah iste
podžupanijska
velikašah (virilistah). Podžupanijske zastupnike bira
njih šest i isto
skupština na tri godine, i to svaka podžupanija
toliko zamjenikah. Osobno (virilno) pravo glasa u županijskih
skupštinah pripada onim pripadnikom koje obine u dotinoj
župa-

paniji, koji to pravo vrše i u našem saboru. Zastupnike —

pod-
uzdržavanje, dok traje župa-
županijah ide naknada za podvoz i

nijska skupština. Ovu naknadu odredjuje podžupanijska skupština,

pak ju razporezuje na obine.

U podruje županijskih skupštinah spada a) pravo razprav- :

Ijanja, molbe oa sabor, predstavke na zemaljsku

vladu, dopisi-

vanja i posredovanja - sve onda, kad to ište korist javne uprave;

nu tim se nezaustavlja izvedenje dotine odredbe, proti kojoj je

upravljena molba iii predstavka. b) Rješavanje razprah medju

obinami spadajuimi u istu županiju u razliite podžupanije.
, ai

Proti rješitbam podžupanije i proti odlukam

podžupanijske

iii županijske skupštine može se svatko uz U

danah utei ze-
maljskoj vladi, nego svoj utok mora predati iii izjaviti kod svoj
podžupanije.
Žapanije njekada. Sve zemlje dielile bu se vec u ataro
doba na župe, a svaka župa imala je svoga Župana. Da su i
 Magjari ovu uredbu piimili od Slavenah, pokazuju njihove riei
ispan (= župan) i megye (= medja, županija).^ S vremenom
se je odtud razvio onakov sustav, kakov je i kod nas vladao 3ve do
godine 1848.
Svaka županija (n Ugarskoj jih ]e bilo 49, a kod naa 6)
bila je kao maljušna državica, „corpus separatum sacrae regni
coronae" — moglo bi se reci jer je imala posebui grb, peat, za-
stavu, pjeneznicu i pismaru^ posebno poglavarstvo, posebnu zako-
narskn, upravnu i sudbenu vlast. Ovo je bio iizrok, da su se
županije gotovo uviek izkazivale s jedne strane kao braniteljice
ustavnih (pravo govorec pleraickih) pravah ai s druge strane prie-
;

ile su (izim malo iznimakah) svaku reform, svaki razvitak ustava,

po imenu uprave i pravosudja, sve do godine 1848., kadno su i
šame udarile u prevrat.
Da vidimo sada napose ono podraje, u kojem su županije
do pomenute godine vladale.
U zakonarstvu su županije sudjelovale preko svojih poslanikah,
kojih je po dvojicu svaka županija (pravo govore njezino plem-
. .stvo) izabirala i naputak jim iz avojih velikih skupštinah davala,
koega su se imali držati u važnih saborskih pitanjih; ako se tko
nie držao dobivena naputka, bio je kui pozvan. Ovaj obiaj na-
pucivanja poslanikah zapoeo je onda, kad su plemii prestali gla-
vom dolaziti na sabor; a tim obiajem su županije neposredno
.
utjecae u saborsko vieanje.
Županije su vršile i pravosudje, i to koje preko velikih i ma-
lih sudacah, ponamještenih po kotarih, koje preko podžupana, koje
preko sudbenoga stola, koji je bio sastavljen iz prisjednikah sud-
benoga stola (tabulae judiciariae assessores), sudio je gradjanstve-
nim i kaznenim parnicam, a predsjednik mu je bio po zakonu ve-
liki žpan, nego obino drugi podžupan.
Županije su uživale samoupravu, jer se je svaka županija
upravljala po inovuicih o d nje izabranih, a državna vlada vršila
'
je šamo pr^vo na,dzora. Donjekle su županije obavljale i državne
upravne poslove, izvršujuc naredbe i zapoviedi državne vlade.
Nego najviše su se županije odiikovale kano ustavni stražari,
prigledajuc vladi, da se ustav nepovriedi, sto se je osobito poslije
muhakoga pokolja esto dogadjalo.Kad su županije pronašle, da
koja vladina naredba nije zakonita, najprije su zamolili vladu,
nek ju opozove iii prema zakonu promieni, pak ako toga nije
uinila, nisu njezine naredbe izvršile, vec su je metnule u pis-
maru (ad act). Ako je pako vlada silom svoju naredbu izvršiti

'
Magjarski povjestnici dokazuju, da je ve sv. Stjepan podielio bio
zemlju na župe, koje je prema ondašnjemu obiaju prozvao latin«ki „parochiae",
a župaua = comes parochinus".
 ;

135

dal, pritužile su se županije saboru. Nego u tom pogledu su žu-

panije više putah vrlo objestno postupale, pa kadšto se i poave
shodnoj i koristuoj naredbi vlade prkosito opirale.
Svoje poglavarstvo izabirale su si županije šame (na ozlo-
glasenih reštauracijah). Šamo velikoga župana imenovao je kralj.
Županije su bile vlastne tako zvani doraaci porez (za po-
trebe županije) razpisivaii i pobirati; šamo što jim je vlada pripa-
žala. Porez taj su izprva plutila sarao vlastela; nu poslije su i
njega jiaprtili pku.
Županije su bile vlastne stvarati i posebna statut, t. j. pra-
vila valjajua za dotinu županiju. Ovo je pr^vo bilo zakonom
omedjaSeno; za znatnije ustanove trebalo je vladine potvrde.
Sva ova svoja prdva vršile su županije stranom u svojih
skupstinab, stranom preko svoga poglavarstva (magistrat). Zna-
menitiji predmeti rješavali su se u skupštinah ; dapae su se u
njih sve do 17. viek i parnice razpravljale. Tekue poslove obav-
Ijali su županijski iuovnici. Pravo glasa imali su u skupštinah svi
plemici (dapae u našem vieku i tako zvani odlinici (honoratio-
rea), naime profesori, doktori, odvjetnici itd.). Obino su se skup-
štine sazivale etiri puta na godinu, a predsjednik je bio veliki
župan iii podžupan. Evo što je sve spadalo u podruje tih skup-
štinah! Izbor, napuivanje i opozivanje saborskih poslanikah; pro-
glasivanje zakonah i vladinih naredabah, pak ako je koja bila
po mnienju skupštine protuzakonita, proti njoj se je odluila pred-
stavka; vieanje o znamenitih državnih poslovih, te stvaranje od-
luke o njih ; stvaranje županijskih pravilah (statutah) ;
porezni
poslovi; odredjivanje novaenja (iii pravo govorec „lovine"), na-
stanjivanje i obskrbljivanje vojske; poslovi oko plemikog ustanka
na oružje (insurekcija) povlaenje županijskih inovnika na odgo-
;

vor i kažnjenje prestupaikah-, obcinski poslovi; izabiranje raznih

odborah i povjerenstvah znamenitiji upravni i redarstveni poslovi
;

dopuštanje oružane pomoci (brachium) ; odredjivanje parnice proti

plemiu radi zloina iii prestupka; proglasivanje plemikih poveljah;
rješavanje urbarskih tužbih; nadgledanje sirotinjstva.
Pomanje važni poslovi razpravljali su se u malih skupštinah,
na koje su dolazili šamo plemici iz najbliže okoline i nekoliko žu-
panijskih inovnikah. Odluke njihove dobile su krepost stoprv onda,
kad su bile proglašene u velikoj skupštini. — Sve ovo pokazuje
koliko je bilo od prije podruje županijah.
Na elu županije stajao je imenovani od kralja veliki župan
(supremus comes), obino kakov bogat velikaš iii bogataš - plemi,
jer prave plae nije dobivao sve do najnovije dob. Dužnost mu
je bila: ravnati upravom županije, nastojati da se vrše zakoni i
,

vladine naredbe, da se po zakonu pravda kroji, da vlada red i

mir, pak da županijski inovnici vrše svoje dužnosti. On je bio
 .

13^5

predsjednik sknpštinam, a uapose restaiiracijam, koje je morao

svake tree godine dršati, a za svaku službu predlagao je biraem
troicu za izbor; ako se ]e pako kakvo mjesto uz to upraznilo,
s.^m ga je do restanracije popunjavao.
Velikoga žnpana je obino zamjenjivao izabrani od plemstva
prvi podžupan (vice comcs), koji je upravora ravnao, a drugi pod-
župan je bio predsjednik sndbenorau stoln. Osim ovih spadali su
oš na županijsko poglavarstvo veliki i mali sudci, ponamjesteni
:
i

po kotarib, ne šamo da upravljajn, nego i da sud sude. Veliki bi-

Iježnik (ordinarius notarius) i podbilježnici (vice-notarii) sastavljali
su zapisnike, izviešca, predstavke i druge županijske i sudbene
spise. Odvjetnik (fiškal, fiškus) tjerao je za županiju, pak i za si-
rotinju parnice, podizao kaznene tužbe, a u skupštinah pazio, da
tko neuvriedi kralja, državu, županiju, stališe i redove, inae mu
je objesio parnicu (akcij), pak je tuženik morao „jezik prati"
(emenda linguae). Zvanje ostalih županijskih inovnikah kažu vec
sama imena, kao što pjeneznik, raunovodja, pismar, lienik (fizi-
cus), vidar (chirurgus), mjernik itd. Sve se je to izabiralo na re-
stauraciji i to izmedju plemstva, šamo posljednje vrieme mogli su
posljednje tri službe obnašati i neplemici —jer nije bilo sposobnih
plemicah.
Sad nam se namee pitanje: koje ustrojstvo županijah je
bolje shodnije
i : sadašnje iii prvašnje? — Na ovo pitanje neda
se popricko odgovoriti. Kad bi županije premnoga svoja prdva
sdušno bile vršile, kad bi za županijske Službe uviek šamo naj-
aposobnije Ijude bile birale, kad bi plemstvo uviek bilo marljivo
u županijske skupštine dolazilo, u skupštinah uviek šamo pametno
govorilo i pametne odluke inilo :tad bi doista staro ustrojstvo
bilo sgodnije i uspješnije. Ele to je i bila nevolja, što su se go-
spoda ponajviše šamo za svoju korist brinula, a inae u skupštine
slabo dolazila, pa kad j e naspjela restauracija, nije se tu gledalo
na iju sposobnost i vrlinu, nego je Ii ovomu onomu u volji i u
rodu, pak su se reštauracije obino izvrgle u pijanke i tunje.
Tko je više platio, dobio je više glasovah, dokopao se je službe,
a kako ju je obnašao i je-li ju je zbilja obavljao — na to se je
opet slabo gledalo. Tim se je uprava županijska onako ozloglasila,
te je nastala prieka potreba da se zlu doskoi. Tako je postao
malo prije razloženi zakonski lanak našega sabora od god. 1874.
ob ustrojstvu politike uprave, koji je podruje županijam vrlo
stegnuo, a vladi povjerio postavljanje inovnikah. Da se je ovaj
zakon stvorio , tomu je mnogo doprinio desetak godinah absolu-
tizma; jer se je onda svatko uvjerio, da uprava bolje napreduje nego
po starodavnomu stavu. — Kad jedno nas narod više uznapreduje
u obrazovanosti , pa kad se kod nas probudi zajedinstvo (Gemein-
sinn, intrese comune), t. j. nastojanje oko zajednice, oko onoga,
 :

137

što se tie svih, a ne šamo oko vlastite koristi tad cc biti hora, —
da se ovaj zakon opet promieni i da se narodu povrati prtivo
samouprave, koja vrlo uspješno djeluje u drugih naprednih zem-
Ijah po imenu u Englezkoj
,
gdje se svakomu imucnijemii 60-
,

vjeku ini posve naravno, da jedan diel svoga imutka i vreraena

žrtvuje bez ikakve place obemu dobm; gdjeno su kod nas skup-
štine namienjene javnoj upravi ponajviše prazne, tako da se kad-
što niti viecati nemože. A bas ovo je obilato vrelo našega nazadka
dok svatko sanio za se skrbi, domovina slabo prolazi.

b) Gradovi.

Osim županijah i podžupanijah stoj neposredno pod odjelom

zemaljske .vlade za unutrnje poslove naši gradovi. I ovi su bili
odprije posve drugije uredjeni iego što su danas, kao što u
malo niže potaoko razložiti. Današnje ustrojstvo naših gradovah
osniva se na zakonu od 28. sienja 1881., »ob ustroju i upravi
gradskih obinali", to jest gradovah kano velikih obinah.^) Pod ovaj
zakon padaju oni gradovi, koji imaju svoje posebno uredjeno po-
glavarstvo (magistrat), podredjeno neposredno zemaljskoj vladi, a
ne podžupaniji: zato se proti njihovim odiukam moraš utei samoj
zemaljskoj vladi. Budu da se ti gradovi smatraju kano posebna
oblast (municipium), zato imaju obino i svoj osobiti grb ; ai ako ga
neimaju, može jim ga šamo kralj podieliti. U red gradovah može se
koja obina podii šamo osobitim zakon om. Gore naveden zakon
protež se šamo na obenite odnošaje gradovah: zato mora svaki
grad sastaviti posebno pravilo (statut) o svom nutrnjem ustroj-
stvu i poslovanju, a podnieti ga zemaljskoj vladi na potvrdu. Šamo
se kaže, da se to pravilo nesmie ni u em protiviti zakonu.
Stanovnici jednoga grada ii su domad, koji ondje stalno sta-
Duju iii što posjeduju, ii su stranci, koji šamo do vremena u gradu
stanuju, a neimaju u njem ni posjeda, nit obrta (zanata).
Domai su opet od dva reda, obdinari gradjani. Obinari sui

u obde stalni lauovi obine. Ima jih od dvie rke svi su hrvatsko- ;

ugart^ki državljani, ai jedni imaju pra-.o zaviajnosti (str. 85.),

drugi ga neimaju. Gradjane izabira zastupstvo, izraedju neporonih
obcioarah-zaviajnikah. Izabran gradjanin mora se zavjeriti pred
gradskim poglavarstvom, da e izpunjavati sve gradjanske dužuo-

') Ovaj zakon valja i za gradove biTle krajine,

 ;

138

sti, pak onda dobiva gradjanski list, za koji se placa pristojba

nu ovu može gradsko zastupstvo oprostiti, a prosto mu je izabrati
zaslužne Ijude poastnimi gradjani. Gradjanstvo gubi, tko prestane
biti poroan covjek.
hrvatsko-ugarski državljanin i

Svatko u gradu ima pravo zahtievati da mu gradska ,

oblast štiti imutak ležei u obsegu gradske obine, i da

osobu i

se korlsti obimi gradskimi zavodi prema postojedm naredbam.

Strancu se nemože zabraniti prebivanje do njekoga vremena
u obini, ako se izkaže valjanom domovnicom, ako se pošteno
vlada i ako ima im da hrani sebe i svoju porodicu. Za to moraju
stranci vršiti sve dužnosti ob(iioarah ; ali neuživaju njihovih poseb-
nih pravah.
Obinari imaju pravo stanovati u gradu ; upotrebljavati ob-^
cinsko dobro po postojeih naredbah; birati gradske zastupnike.i
Obinari-zaviajnici mogu biti povrh toga i u zastupstvo izabrani,
pa kad sasvim osiromaše i obnemogu, imaju pravo na podporu od
grada.
Za to moraju držati sve gradske naredbe i nositi razmjerno
gradske terete, t- j. plaati poreze, prireze i namete.

Gradjani neuživaju dan danas kakvih osobitih pravicah;

gradjanstvo je sada šamo njekakvo odlikovanje. Al u svakom gradu
ima zakladah za obskrbu siromašnih gradjanah i njihovih po
rodicah.
Poslove gradske obavlja gradsko zastupstvo i gradsko po -j

glavarstvo. svakom emo napose prosboriti.

O I
a) Gradsko zastupstvo nije svagdje jednako. U gradovih
imajuih do 2000 stanovnikah bira se u zastupstvo 12 lanovah;
u ostalih gradovih biraju se po 4 zastupnika više na svake 2000
dušah. U gradovih, koji imaju preko 12.000 stanovnikah, bira jih
se 30, a u Zagrebu i Osieku 40.
Pravo biranja u zastupstvo imaju gradjani, tako zvani odli-
nici (honoratiores, koje smo ved na 135. strani nabrojili), ako su

?aviajnici5 pak i urairovljeni inovnici i astnici, koji u obini

t^talno stanuju; — ostali samostalni obinari, koji su navršiii 24. go-
dinu, a placaju barm 5 for. poreza (ako nisu zaviajnici, onda 10
for.) ; korporacije, družtva, koja imaju svoju stolicu u gradu; la-
novi trgovakih kuah, vlastnici nepokretna imutka, ako placaju
btanovitu svotu poreza. Nemogu birati, koji nisu samostalni i ne-
 139

poroni, koji uživaju ubožku poJporu Za grad- i pravi vbjnici. —

skoga zastupnika može se izabrati svaki zaviajnik grada, koji ima
pravo birati. Nemogu se izabrati: gradski iuovnici, uitelji i po-
dvornici; tko se s obdaom pre (parnicu tjera); podhvataici (Un-
ternehraer, imprenditore) gradskih dobavah (Lieferungen, fornimeuti)
i radnjah, te zakupnicl (arendatori) grad ke imovine i prihoda;
koji Disu gradu rauua položili, a imali bi položiti; aemarni duž-
nici i dužnici laujskoga poreza ; oni, koji su svrgnuti s javne službe
radi pohlepe za korišu.
Izboruitva. Zagreb se dieli ua dva izborna kotara, a Osiek
na tri, ostali gradovi cine šamo po jedan izborni kotar. Svi izbor-
nici jednoga izboinoga kotara diele se prema ranožtvu poreza, što
ga plaaju, u Zagrebu, Osieku i Varaždinu na tri, u ostalih pako
gradovih na dva izboruitva. U gradovih, koji imaju po jedan iz-

borni kotar, a po dva izbornitva, bira svako izbornitvo polovinu

zastupoikah. —
U Zagrebu pako bira u I. izbornom kotaru prvo
izbornitvo 10, a drugo i tree po U zastupnikah; u II. izbornom
kotaru prvo izbornitvo 2, drugo i tree po 3. — U Osieku u I.

i II. kotaru prvo izbornitvo po 5, tree po 6 u ; III. kotaru prvo

izbornitvo 2, drugo i tree po 3 zastupnika.
Da se znade, tko ima pravo birati, mora poglavarstvo barm
3 nedjelje danah prije izbora staviti na ugled listinu biraah, a
svakomu je prosto prigovoriti uz 8 danah toj listini. Poglavarstvo
pako rješava te prigovore uz 2 dan; proti njegovoj odluci možeš
se utei odboru zastupstva. Osam danah prije izbora imaju se iz-

boroici pozvati na izbor, i to na stanoviti dan i sat, a svako iz-

bornitvo i svaki izborni kotar na posebni dan, da nebude pomet-

nje. Izborom ravna posebni odbor, kojemu je predsjednik jedan
gradski zastupnik, a prisjedaici tri obinara; koji gradski inov-
nik je perovodja.
Izbor. Svatko mora glavom dod na izbor i glasovati pis-
meno iii ustmeno; šamo udate žene, imajue osobna imutka i po
tom pravo izbora, biraju po svome mužu, a ostale po punomo-
niku ; isto tako mogu i korporacije i družtva poslati punomonika.
Kad se dovrši biranje, sbroje se glasovi, a izabranim se smatra,
tko je dobio više od polovine predanih glasovah ; ako toliko nije

nitko dobio, bira se još jedan put. Izabraui nastupnici treba da se

 ;

140

razglase; pak je svakomu prosto prigovoriti uz 8 danah kojemu

izboru.
Tko bude izabran za gradskoga zastupnika, mora tu ast
primiti, ako nije prevalio 60. godinu, ako nije vojnik, duhovni
pastir, inovik iii uitelj, i ako nije možda do sada bio zastup-
nikom ; inaCe plaia glob od 25 for. do 200 for., kako e zastup-
stvo odmjeriti. Svake druge godine izstupljuje polovica gradskih
zastupmkah i popunjuje se novim izborom. Zemaljska vlada —
može s važnih razlogah razpustiti gradsko zastupstvo; nu onda
mora uz 8 danah nove izbore razpisati i ti se moraju uz 4 ne-
djelje danah obaviti.
Gradski naelnik je predsjednik gradskomu zastupstvu, pa
kad je zaprieen, zamjenjuje ga podnaelnik u poslovih grad-
skoga zastupstva. Naelnika bira gradsko zastupstvo iz svoje sre-
dine i na 4 godine; nego treba da bdu barm dvie treine
to
zastupnikah kod izbora, a izabran je onaj, za koga je glasovalo
viSe od polovine svih gradskih zastupnikah. Tko nije bio kod iz-
bora, a nije se opravdao, gubi ast zastupnika, a plaa 25 do
100 for. glob. Izbor zagrebakoga i osiekoga naelnika treba da

potvrdi kralj, a ostale ban. — Podnaelnika izabira takodjer

gradsko zastupstvo izmedju sebe i to svake druge godine. Pod-
naelnik nedobiva nikakve place. Naelnik iii njegov zamjenik pod-
pisuje sva pisma izdata u ime grada ; i ako se njimi namee kakov
teret, mora je podpisati jošt i koji vienik iii zastupnik. — Na-
elnik nastoji, da se izvrše zakljuci zastupstva; ai ako misti, da
je koji zakljuak protuzakonit iii po grad štetan, onda mora obu-
staviti njegovu izvršbu i podnieti ga zemaljskoj vladi. Kad je ve-
lika sila može naelnik pod svoju odgovornost bez zastupstva od-
rediti što treba, ai onda mora poslije zaiskati privolju zastupstva.
Na gradsko
zastnpstvo spada: imenovanje, umirovljenje i
odpuštanje gradskih inovnikah; brig za koristnu upravu obin-
ske imovine; nabavljanje i zalaganje, prodavauje i ustupanje ob-
dinske imovine ; sklapanje ugovorah ;
proraCun grada, njegovih za-
kladah i zavodah; razpis gradskih prirezah i nametah; gradski
zajoiovi; pregledanje gradskih raunah; dozvolja, da se na ime
grada vodi parnica , iii da se obustavi , iii da se nagoda ugliavi

odpisivanje tražbinah; dozvoljavanje novih gradjevinah i nepred-

vidjenih troškovah ; sastavljanje statutah ; izvršivanje zavjetnikoga

J
 141

(patronatskoga) prava ;
primanje u obinsko kolo ;
podjeljivanje gra-
djaustva; brig za redarstvene i zdravstvene zavode, za uboge i

za dobavu obskrbe (živeža, drvab itd.); rješavanje pritužbih proti

idlukam gradskoga poglavarstva, ako dotini predmet spada u pod-
ruje zastupstva; podoošenje molbenicah u poslovih gradskih;
nadgledanje poslovanja gradskih inovnikah i službeniifah. Svaka
odluka o drugih predmetih ništetna je, a nekoji zakljuci moraju
se poduieti vladi na odobrenje; n. pr. kad se radi o preinaci po-
tVrdjenoga statut, o kakovoj zoatnijoj prodaji, o zajmu vedem od
jednogodišnjeg dohodka ; o nametanju novih gradskih daah , o
povišenju prireza preko 20%.
Sve se ovo može rješavati šamo u sjednicah gradskoga za-
stupstva; ai da se što zakljui, treba da bude u sjednici više od
polovine svih gradskih zastupuikah. Naelnik iii, ako je zaprieen,
podnaeluik predsjeda sjednicam, koje treba da su obino javne, i
rukovodi razprave. Kad se viea o proraunu i o raunih, mora
biti sjednica svakako javna. Odluuje se glasovanjem; navadno je

dovoljna obina veina nazonih zastupnikah, sarao za nekoje važ-

nije poslove (preinaka statut, izbor naelnika, proraun itd.) treba
da je za dotini zakljuak glasovalo više od polovine svih zastup*
nikah. O svakoj sjednici mora se sastaviti zapisnik i podnieti
vladi, da ga razgleda.
h) Gradskomn poglavarstvn glava je takodjer naelnik,
on odgovara za njegovo poslovanje i zastupstvu i vladi; ako je
zaprieen, zamjenjuje ga, ne podnaelnik, nego koji visi gradski
inovnik, kojega on odredi. Ako odstupiiii umre, imenuje mu
Vlada zamjenika do novog izbora. Gradbke inovnike bira zastup-
stvo za sav život; kakve, koliko njih i s kakvom plaom, to se
ustaoovljuje za svaki grad napose u dotinom statutu. Gradski i-
novnici moraju biti onako sposobni za svoju službu, kako je pro-
pisano za kraljevske iaovnike; kako ovi potonji, tako moraju i

oni odgovarati za svaku štetu nanešenu svojom krivnjom kojoj

stranci; a kako državni, onako mogu biti i gradski inovnici sus-
pendovani iii odpušteni od službe.
Podruje gradskoga poglavarstva je dvostruko : naravno i pre-
nešeao.
1. Gradsko poglavarstvo opravlja i rukovodi unutrnje grad-
ske poslove uz kontrolu i sudjelovanje zastupstva kao njegov uprav-
142

Ijatelj i ovršilac. Ovarno idu: priprave za izbore zastupstva, na-

rodnih zastupnikah i ioovnikah; zastupaiije grada kod drugih
oblastih, dopisivanje š njimi i s drugimi obinami ; upiavljanje
svake vrsti gradskoga imutka; nadgledanje gradske pjeneznice i

gradskih zavodah, po imenu i ubožnice; nadgledanje gradjevne

struke,brig za uzdržavauje obinskih sgradah, cestab, mostovah,
potonih obalah, taracanja; brig oko išenja i razsvjete ulicah i

trgovah (pijacah); uzdržavanje i upravljanje uredbe vatrogasne;

nastojanje oko obega zdravlja; uklanjanj, koliko se može, svake
pogibije (n. pr. povodje); brig da bude u gradu dosta živeža;
nadziranje gradske medje, da se nepomjesti; dražbe (licitacije) za
gradske predmete; do mjeseca kolovoza mora poglavarstvo sasta-
viti proraun svega gradskoga priboda i razhoda, pak i svih pod
upravu gradsku spadajuih zakladah i zavodah, staviti ga 14 danah
na ugled svakomu obinaru, pa ga onda podnieti zastupstvu, da o
Djem viea. Odobreni prorauni moraju se proglasiti i izvršiti, Mje-
seca travnja mora poglavarstvo podnieti zastupstvu raune od prošle
godine gradske pjeneznice; zakladah i zavodah, zajedno a potre-
bitimi dokazi, da jih zastupstvo pregleda. Poglavarstvo pregleda
više putah uz godinu gradsku pjeneznicu; a uva sva pisma
gradska.
2. U podruje gradskoga poglavarstva spadaju jošt i poslovi
obinam od države povjereni. U ove poslove se gradsko zastup-
stvo nesmie paati, \ei jih poglavarstvo obavlja samostalno pod
lavnanjem naelnika, koji je odgovoran zemaljskoj vladi.
U ovo podruje spada dakle redarstvo, pobiranje poreza^
nadgledaoje skupštinah i družtvah, nastanjivanje vojske, poslovi
oko stavnje (regrutacije) itd.

Gradovi lljegda. U
podruju ugarske kruna podpadao je
odprije svaki neplemi pod kakvoga vlastelina. Nego kraljevi bu
pojedine obcine na svojih imanjih opraštali ove podiožnosti i pio-
djeljivali jim osobite povlastice i sloboštine, stavljajuc jih nepo-
sredno pod svoju rku. Sve je to bilo potanko zabilježeno u po-
sebnoj povelji (privilegiji) za to se i zovu do danas takve ob6ine
:

slobodni kraljevski gradovi; slobodni zato, jer su bili oslobodjeni

od vlasteoske oblasti; kraljevski zato, jer su se smatrali kao kra-
Ijevska iii pravo govore krunska imovina, te su plaali kralju iz-
prva neposredno porez, (zvan „census regius"); ostali pako neple-
mii plaali su ga županiji. Foslije su morali plaati jošt.i tako
zvani ratni porez za uzdržavanje vojske (contributio militaris), a
 143

uapokon i sve druge poreze.^ Upravo zato je plematvo zaziralo od

tih slobodnih kruijevdkih gradovali, i sabor je ukidao sloboštiue
kojomu gradii poJieljene, ako su bile uz kosu plenriokiin preimuc-
tvorn. Dapace posto jc tih gradovah sve to više postajalo, pa k bu
i na sabor svoje poslanike «lali uplasi se plemstvo, da nebi gra-
:

dovi mah uzeli u saboru, ter godine 1687. bude odlueuo 17. za-
kouukim lankom, nek se gradovi neumnožavaju vau radi velikih
zaslugah ko jga mjesta, a to da se ima uzakoniti, t. j. u zakou
uvrstiti ; i jer se kraljevi nisu na to obzirali, uzkrati sabor uza-
koujenje njihovih privilegijab. Tako se dogodi, da slobodni kralj.
gradovi Osiek, Pecuh, Arad nisu mogli slati zastupnikah na sabor,
jer nisu bili uzakonjeni.
Poviastice gradovah nabrojili smo ve
na 96. strani ovdje ;

cemo progovoriti šamo o njihovom nutrnjeni ustrojstvu , kako ae

je uz vjekove razvilo i do godine 1848. dotrajalo. Gradom je onda
upravljalo vanjsko viee (siussere Rath) i nutrnje viece (innere
Ratb). Ono prvo imalo je prikazivati gradsko zastupstvo; ai na-
opako Jer nije ga izabiralo gradjaustvo, ve6 se je ono u skupu
!

8 nutrnjim viecem šamo popunjavalo, pak opet je sžlmo izabiralo

nutrnje viee, t. j. poglavarstvo (magistrat). Izvanjsko viece sa-
Btojalo je iz —
20 100 lanovah, ponajviše uglednih gradjauab, a
predsjednik mu je bio tako zvani tribnus plebis. Nutrnje viee
imaio je na elu sudca, zatim naelnika (consul, Biirgermeister),
satnika (capitaneus, Stadthauptmann) i nekoliko starješinab (sena-
torah). Oba viea su gradske poslove medju se podielila. Sudac sa
pravozuauci-vienici sastavljao je gradski sud jer valja pamtiti,
;

da je ovaj sud sudio avim gradjanom i negi'adjauom (ai ne ple-

mjem) u svih gradjanstvenih i kaznenih parnicah; pa tko nije
bio zadovoljan s odsudom, prizvao je, ne banski stol, (jer taj je
sudio šamo plemiem i negradjanom), nego tovarnikov stol (sedes
tavernicalia jer smo ve gore kazali, da su gradovi smatrani bili
;

kao kraljevski imutak). Gospodarske poslove upravljao je naelnik,

a redarstvene satnik. Pomonici su jim bili: bilježnici, odvjetuik
(fiškal), pjeueznik, poreznik, pisari, povjerenici itd. Starješiue su
izabirane za sav život, a ostali inovnici imali bi se izabirati svake
tree godine (onako kako u županijah). ai je prošlo i deset godi-
nah, a da poglavarstvo nije bilo obnovljeno, nego ako se je koje
mjesto upraznilo, bilo je dovremeno popunjeno. Ovako se dogodi,
da j e napokon svakim gradom jedna zadruga, jedna klapa (clit]ue)
yladala^ i nitko nije dobio shižbe, nit je bio izabran u vanjsko
viee, ako nije s vladajuom gospodom u jedan rog puhao. O ka-

* Zagreb ima još svoju poveiju napisanu liepo na kvieru (pergamentu),

o kojem visi zlalni peat (aurea bulla). Dobio ju je bio od kralja Bele IV.

godine 1442.
144

kvom uapredku, o razvitku grada nije bilo govora; jer je sav do-
hodak prolazio kroz njihove rke, te uikada nije bilo dosta ni za
obine potrebe. Jošte živi jedan vx-lo zaslužni i obe stovani ui-
telj, koji je imao placu svoju dobivati iz pjeneznice grada Za- ,

greba, pa kad ]e god po plau došao, nije bilo novacah u pjenez

nici, te je on jedno dvie godine danah morao prekubiiriti privat
nom zaslužbom. Stari zagrebaki (a bogme i drugih gradovan) gra
djani znali bi o tom puno pripoviedati. Tako se je bila u svakom
gradu razvila njeka vrst aristokracije, iii (kao što u talijanskih
gradovih) patricijah, koji su se tovili o trošku ostaloga gradjan-
stva, a ovo je bilo naprama njim po gotovu bezpravno. Iština, da,
su gradovi stajali pod nadgledom koje namjestnikoga viea, koje
dvorske komore ; ai tu je valjala ona naša „car daleko, nebo vi-
soko, a zemlja tvrda". —
Za reformacij gradovah nije se sabor
ugarski brinuo; akoprem se je dosta o tom pisalo i po novinah i
po knjigah. Abrinuo se nije, budu da je i ustrojstvo županijali bo-
lovalo, pa ga je strah bilo, da bi red i na iije došao, kad bi se^
poeli gradovi lieiti.

cj O b cine.
Osim županijah i gradovah ima još jedna vrst oblastib, kojim
je vlast doduše vrlo omedjašena; ai su opet pravi temelj države,^
jer prikazuju najvei diel naroda. To su obine seoske, koje su
do godine 1848. stajale pod svojim vlastelinom i zato bile lišene
gotovo svakoga podruja, kao što emo niže razložiti. Stoprv
poslje godine 1848. poelo se je ozbiljno razmišljati o valjanom
ustrojstvu obinah. Po obemu mnienju nije taj zadatak sve do
danas podpuno riešen.
Obcina je pravna zadruga od više bližujih kuah iii baš
selah, imajua svoj vlastiti kotar, ustrojstvo i pogla'.arstvo; obcina je
donjekle najmanje državno družtvo. Naše su obdne ustrojene po
XVI. zakonskom laoku od godine 1870. Kad jedno selo nemože
šamo vršiti one dužnosti, koje zapadaju obinu: onda se mora u
jednu obiou sastaviti toliko mjestah i selah, koliko treba da mogu

te dužnosti podnositi ; šamo valja kod takvoga spajanja selah oso-

bito na to gledati, da jim bdu interesi zajedniki. Nego kad se
ovako više selah u jednu obinu spoji, zato se nije spojio i njihov
imutak, svako selo može i u napredak zadržati i uživati svoju po-
sebnu imovinu (n. pr. pašnjak, šumu, zakladu itd.).

Pravi lanovi obine zovu se obinari. Tko ima u kojoj ob-

ini imutka, ii u njoj stanaje, a uz to je hrvatsko- ugarski držav-
 ;;

145

Ijanin, on je ob(5inar te obdne. Nego medju obcMnari ima razlike

prema njoj diele se obcinari na etvero: 1) jedni su rodjeni u obini,
ii primljeni u obc'insku zadrugu, svezu (to e rei pisani su u lanove
ob(iine) , a pveblvaju u njoj stalno u svojoj kui , na svojem ku-
(iištu — ovo su pripa<1nici; 2) drugi su u obini rodjeDi ii u obin-
sku zadrugu primljeni, a stanuju u njoj stalno, ai ne na svojem ku-
ištu — to su stauovnici; 3) ima jili, koji posjeduju u kojoj ob-
(iini nekretninu (negibueg imutka), ai u njoj nežive — ti se zovu
posjednici, a napokon 4) nekoji patre obini po svom poslu iii

po svojoj službi šamo njeko vrieme, nit su naroito primljeni u

obinsku zadrugu — ti su nestaliii. Obinarom može dakle o\jek
biti u više obinah, n. pr. u jednoj, gdje ima nekretninah, u drugoj,
gdje ima trgovinu, u treoj, gdje obino prebiva; nego svatko
patri onoj obini, gdje stalno stanuje. Ako pako tko stanuje u
kojoj obini, ai nit ima ondje kakva posla iii službe, nit je prim-
Ijen u obinsku zadrugu, ono je stranac.
Prava obc^'iuarah : prosto jim je boraviti u obini, i ova je
dužna štititi njihovu osobu i imutak; ako nisu nestalni, mogu
upotrebiti sve stvari namienjene oboj porabi, pak i obinske za-
vode (n. pr. bolnicu); jošt imaju pravo na ob krbu, ako obubože
i osiromaše, i pravo izbora t. j. vlastni su izabirati obinske za-
stupnike i saborske izbornike (iii baš narodne zastupnike, gi. str.

100); ako su pako pripadnici iii posjednici, mogu biti i sami

izabrani.
Dužnosti su obeinarah: vršiti naredbe oblastih i nositi raz-

mjerno, a po zakonu obinske terete.

Kako se postaje obinarom? Kad se tko rodi u obini;
kad se tko uda u obinu; kad se tko narofito primi u obinu,
kad tko stalno obavlja javnu službu u obini (n. pr. bilježnik,

kotarski sudac itd.);kad tko dobije u obini nepokretna imutka

(n. pr. kuu, vinograd itd.). Ima-li se tko primiti u obinu, to

odluuje obinski odbor. Tko želi biti primljeu u kakvu obinu,

mora se izkazati, da je odpušten od dosadaj^nje obine; ako uz
to dokaže, da može sebe i svoju porodicu uzdržavati, i ako je
inae pošten tad mu se nemože odbiti molba za obinarstvo
:

nego mora platiti u obinsku pjeneznicu propisanu pristojbu (taxu).

Svaki hrvatsko-ugarski državljaniu mora da je obinar koje
obine; ako se nemože ocito dokazati, kojoj obini tko patri, jer
10
146

se nezna, gdje se je rodio, iii tko su mu bili roditelji : onda odlu-

uje podžupanija po drugih okolnostih, kamo patri (n. pr. gd'e je
bio u vojsku pisan, gdje je najdulje stanovao i porez plaao itd.).

Ovo je osobito zato važno, jer smo ve kazali, da obina mora

skrbiti za svoje uboge obinare. Da se dakle znade, tko je gdje
obinar: treba da svaka obina po^nše svoje obinare, i to svaku
vrst obinarab napose, pak da taj iraenik obeinarah uviek bude
taan, t. j. da bdu u Djem sve promjene naznaene. Tko pre-
staje biti brvatskougarskim državljaninom, ii se iz obine izseli,
11 svoj posjed na drugoga prenese gubi obinarstvo dotine —
obine. Poslove, koji sa pod rukom obine, od dvie su vrsti, prema
tomu je
Podrueje obine dvostruko: naravno i prenešeno.
U naravno spada uprava obinske imoviue i sve što se t'e
interesah obine. Ovamo ide dakle: imovnik t. j. taan popis
svega pokretDOga i nepokretaoga imutka obine, a u tom popisu
mora se zabilježiti svaka promjena toga imutka, to jest sve što
je priraslo iii odpalo, iii obinar ima pravo po-
se ustupilo. Svaki
gledati u taj imovnik, da vidi, je Ii sve kako valja popisano.
Obina upravlja obinskom imovinom nu ako želi što od sebe ;

dati, što vriedi više od 500 for., mora zaiskati dozvoljenje od više

oblasti. Isto treba uiniti, kad bi se imao obinarom nametnuti ;

prirez vei od 10% pak i onda, kad obini treba ovei zajam, iii :

kad što želi kupiti, što vriedi više od 500 for.

U naravno podrueje obine spada jošte ustanovljivanje broja :

obinskih inovnikali i službenikah i njihove plae, zatim škole,

javna sigurnost (uvanje od zloinali, vatre i poplavice), obe '

zdravlje, istoa, potok (ako ga ima), popravljanje obinskih sgradah,

putevah, mostovah, zdenacah (bunarah), jednom riei obinske gra-
djevine, nadgledanje mjere i vage, obinske medje, uklanjanje
mogue pogibije, primanje u obinu, odpustnice, obinski ugovori,
obinske parnice i nagodbe, obskrba ubogih, brig za sirote, izbor

odbora, proraun itd. — Sve ove poslove opravlja glavar obine

(zvao se ve naelnik, knez, sudac iii drugije) s obinskim od-
borom, o kojem emo malo niže govoriti.
U prenešeno podrueje obine idu poslovi javne uprave,
koje obini namieni zakoa iii visa oblast. Evo važuijih takvih
poslovah: proglasivanje zakonab i viših odredabab, pobiranje dr-
 147

žavDOga poreza, sudjelovanie kod popisivanja naroda i kod Btavnje,

podprege i stan za vojnike, hvatanje i za[iradvanje zloinacah,
pazka na tudjince, izviešca zahtievana od vlade itd.

Obinski odbor odluuje veinom glasovah u svih poslo-

vih uaravnoga podruja, a obnaša svoju ast bez pla(ie. Obinski
odbor sastoji se iz 12 do 24 odbornika (potanki broj ustanovljuje
podžupanija). Obinske odbornike biraju obinari (osim nestalnih)
izmedju sebe i to na 3 godine; i:ego jedna treina odbora mora
se popunit onimi, koji najviše poreza u obini plaaju. Birai od-
bora moraju biti punoljetni (od preko 24 godine), samostalni (koji
nestoj ni pod otinskom, ni pod štitnikom [tutorskom], ni pod
skrbnikom [kuratorskom] vlasti), a neporooa (poštena) su života.
Odbornikom može biti šamo pripadnik iii posjednik, koji posje-
duje barera 20 jutarah (ralih) zemlje. Vojnici i domobranci slu-

žedi, zatim obiari, koji nisu neporoni, niti mogu birati, niti

mogu biti izabrani u odbor. Starci od preko 60 godinah nemo-

raju primiti odbornitva. Obinsko poglavarstvo ima 8 danah prije
izbora odbornikah (koji odredjuje i rukovodi podžupanija) staviti

na ugled listinu biraah , da joj može svatko prije izbora prigo-

voriti. Na dan izbora glasuje svaki bira6 ustmeno za one obi-
nare, za koje želi, da postanu odbornici. Poslje izbora, ako mu
nitko neprigovori, mora podžupanijski odaslanik odmah zaprisei
odabrane odbornike, kojim nitko neprigovara, a prigovore podnieti
podžupanijskoj oblasti za riešenje. Svaki izabrani mora primiti
odbornitvo pod globu od 50 for.

Izabran odbor izabira obinske ioovnike , naime naelnika

(koeza, sudca), bilježnika, kako je ve prije
poreznika i ostale,
ustanovljeno. Da se tko smatra izabranim, treba da za njega gla-
suje više od polovine nazonih odbornikah, a od ovih treba da
bdu barm dvie treine u sjednici. Poslje izbora zaprisiže požu-
panijski odaslanik i inovnike, pak ovi su onda odgovorni odboru,
koji jih može, ako sagrieše, ukoriti iii baš odpustiti. Nego nael-
nika i može odpustiti šamo podžupanija uslied povedene
bilježnika
iztrage.
Poslovanje obcine. Poslove naravnoga podruja rješava
obinski odbor u svojib sjednicah, kojim je naelnik predsjednik
(ako nije prispio podžupanijski odaslanik), i to obino v<.inom
glasovah; nu svakako treba da bude u sjednici više od dvie tre-
148

(5ine svih odbornikah. Redovite obinske skupštine imaju se držati

svaka dva mjeseca jedan put; nego ako uztreba, mogu se sazvati
odbornici i u vanrednu skupštinu. O svakoj —
skupštini mora se
obaviestiti unapried županija, a poslije sastaviti o njoj zapisnik.

Ako politika oblast pronadje, da koji zakljuak obinskoga od-

bora nije zakonit, iii da je štetan po obcinu, mora se ovršba toga
zakljuka obustaviti, dok nerieši stvar visa oblast. Ako se pako
zakljui^ci tiu pojedinih Ijudh, a ovi nisu š njimi zadovoljni: mogu

se proti njim uz 8 danah utedi podžupaniji. Ovako se opravljaju

poslovi naravnoga podruja.
Poslove prenešenoga podruja obavlja sam naelnik (sudac,
knez) obcine s bilježnikom i s drugimi obinskimi inovnici pod
svoju odgovornost. Tko misli, da mu se postupanjem obcins^kog ureda
krivda nanos-i, može se fcakodjer uz 8 danah pritužiti podžupaniji.
Troškove obinske liprave podmiruje obdna svojim do-
hodkom, po imenu pako potrošarinom; ako ova nedotjee, onda
se namee obinarom i strancem obinski prirez na državni porez.
Toga prireza neplaaju javui inovnici vojniki astnici uitelji, , ,

pak ni župnici i kapelani, ako primaju u gotovom placu. Jedan

obinski inovnik mora voditi potanke raune o svem obinskom
dohodu i razhodu, rauni za prošlu godinu moraju se poetkom
sliedee godine poduositi podžupaniji.
Obskrba siromakah. Ve smo kazali, da svaka obioa
mora skrbiti za svoju siromaš, to jest za one obinare, koji se
sami nemogu više hraniti, a neimaju nikoga svoga, koji bi imao
za njih skrbiti. Po obskrbi se razumieva ne šamo hrana, stan i
odjea, nego i njega u bolesti, a uzgajanje kod djece. Za sve —
to mora se postarati obinski odbor.
Nadgledanje obcinah, rad Ii kako valja svoje poslove i

vrše Ii sdušno svoje dužnosti — zapada podžupanijsku oblast,

koja se ima na licu mjesta o tom osvjedoiti, pak ako pronadje,
da se je koji inovnik znatno ogriešio, može ga kazniti iii baš
odpustiti, a sam obinski odbor s važnih razlogah razpustiti i novi
izbor odrediti.

Obcine u bivšoj krajini.

Do sada razlagan zakon protež se šamo na obcine hrvatsko-

slavonskoga provincijala ; u bivšoj pako krajini ustrojene su ob-
 :

141)

cine drugtije i po drugom zakonu, naimo po zakonii od 8. lipnja

1871. Po ovom zakouu diele se obiiie na obine mjestne puko- i

vinske. Mjestne obine sastoje se iz jednoga iii više selali; a sve

obdne jedne pukovine (rcgimente) cine pukovinsku obcinu. (Dakle
to je od priliko ono, žto je u provincijalu podžupauijsko zastupstvo).
Obdiusko vicce ima 12, 18 iii 24 lana, prema tomu, ima
Ii obina do 1000, do 3000 iii više dui^ah. Obinske vienike bi-
raju svi punoljetni a samostalni mužki lanovi, koji placaju u
obdini porez;ovamo idu družtva, zavodi, javue zaklade. Birati
i

nemogu vojniki domobrauski astnici, služinad

i ubogi, koji i

dobivaju obskrbu od obine. Izabrati se mogu u obinsko viece

svi oni obinski birai, koji stanuju u obini od dvie godioe da-
nah, osim obiuskih inovnikab i poslužnikah, (Ovdje dakle neima
one razlike medju lanovi obine, koj ustanovljuje obinski zakon
za provincijai , dielei jih na pripadnike ,
posjednike , stanovnike i

nestalne lanove). Svi se birai jedne obine razredjuju na dvoje

u prvi razred iduoni, koji svi zajedno plaaju jednu treinu svega

obinskoga poreza; u drugi razred idu ostali. Ona; prvi razred

b'ra jednu treinu obinskih vienikah, a drugi razred bira ostale
dvie treine ai ako zapadaju prvi razred n, pr. 4 vienika, mora
;

biti u njem barm tri puta toliko t. j. 12 biraah ako jib manje ;

ima popunjuju se iz drugoga razreda. Listine biraah treba da se

,

svake godine popune izprave, pak onda 14 danah pred izbor

i

svakomu na ugled stave u obinskoj kui, povrh toga nek se (u i

nedjelju iii svetac poslje službe božje) dva puta javno proitaju,
da svatko zna, tko je u birae uvršten, pak da može prigovoriti
kod kotarske oblasti, ako misli, da komu neima mjesta u listini.

Na odredjeni za izbor dan sakuplja se svaki izborniki razred

napose, pa svaki bira glasuje ustmeno ili pismeno. Kad se do-
vrši izbor, onda proglasi izborno povjerenstvo, tko je izabran, i

podnese o tom izvieše kotarskoj Obinski vienici biraju

oblasti.

onda vemom nazouih glasovah obinskoga naelnika i njegova

zamjeuika ; ai u t^'j sjednici treba da bdu barm dvie treine svih
vienikah. Uz 8 danah mogu se podnieti zapovjednitvu pukovine
(okružnoj oblasti) izboru, Svatko izabran mora
prigovori proti
primiti vieniku ast ako nije prevalio 60. godinu svoje dob,
,

inae plaa 50 for. glob. Obinsko viee i naelnik biraju se na

tri godine; naelniku se može odrediti stalna plaa.
150

Podruje obine je dvostruko, naravno i prenešeno: poslove

naravoga podruja obavlja obCinsko viee u sjednicah onako
kako i u provincijalu a poslove prenešena podruja obavlja ob-
;

inski ured t. j. naelnik s bilježnikom i s ostalimi inovnici. U oba

podruja idu od prilike isti oni poslovi, koji i u provincijalu (gle-

daj gori na strani 146). Poslovanje obinah nadzire visa oblast

preko osobita povjerenika, a vrhovna oblast (zemaljska vlada)
može s važnih razlogah i razpustiti obinsko viee.
Piikovinsko cbinsko zastiipstvo. Ovo je sastavljeno iz
zastupnikah svake mjestne obine, a bira jih na tri godine svako
obdinsko viee izmedju sebe, i to jednoga iii dva, prema broju
stanovnitva obine. Pukovinsko obinsko zastupstvo sastaje se
svake godine u jesen, da ustanovi proraun za bududu godinu, a
s proljea, da pregleda raune prošle godine ob imutku, koji pri-
pada svim obinam (bivše) pukovine zajedno. Uz to se protež
njegova djelatnost na poslove zemaljske težitbe (kulture), dakle
na naredbe za ratarstvo, kuanstvo, stoarstvo, vocarstvo itd., za-
tim na upravu zajednike imovine, namještanje i umirovljivanje
zajednikih obinskih inovnikah, ustanovljivanje nameta iii pri- :

reza za podmirivanje troškovah na zajednike gradjevine (sgrade,

ceste, mostove itd.); svako odae (prodaja, poklon itd.) zajedni-
koga imutka.
Sve se ovo obavlja u sjednicah, a odluuje veinom glasovah,
glasuje se pako ustmeno, i ako su glasovi razpolovljeni odluuje ,

glas predsjedoika. Iz važnih razlogah može vrhovna upravna vlast

razpustiti pukovinsko obinsko zastupstvo.

Imovne obine u bivšoj krajini.

Do godine 1871. bile su sve krajiške šurae državna imovina,

te je njimi upravljala država (erar). Nu kad se je u krajini do-
kinula vojaika uredba, riešio je kralj 7. lipnja 1871, da polovina
krajiških šumah ima pripasti sasvim državi, a polovina ima ostati
krajišnikom, pak ovi imaju njom i upravljati. U to ima izadje
godine 1873. carska naredba, koja je bila godine 1875. i uzako-
njena (t. j. u naše zakone uvršena),njom odredjuje, kako
te se
valja upravljati tom krajiškom polovinom šumah. Toga radi imaju
 151

.se sve nijestne obine svake bivise pukovine (regimente) sastaviti

u posebnu samo.talnu imoTim ob(''inii, koja e imati preuzeti i

upravljati liigove, šume Šumsk zemljišta, stono su postala svo-

i

jinom krajiških obinah. Sve 6e ovo u napredak obradjivati po-

sebni šumari po zakonili o šumah , a pod nadzoiom polititkih
oblastih. Ako se pojedina sela i rojstne obine odlue od imovne
obdiie, ima jim se dozuaiti primjeren diel imovine, spadajuCe na
njihovu dosadašnju imovnu obinu.
Svaka imovna obiua ima svoje osobito zastupstvo, koje
obine izmedju svojili zastupnikah, koji su pravi
izabiraju rajestne
lanovi imovne obine ouako kako je gore kazano za izbore puko-
vinske obine. Ovo zastupstvo izabira izmedju svojih lanovah od-
bor od etvorice i (Netiri zamjerika odbornikah a i predsjednika, i

njegovoga zamjenika izabira zemaljska vlada izmedju trojice njoj

od imovne obine predloženih lanovah zastupstva.
Skupštiue zastupstva redovite su, jedna u jesen za usta-
novljenje prorauna, druga u proljee za pregledanje lanjsldh ra-
unah. se, kad uztreba, sazvati i vanredne skupštine. U
A mogu
jesenskoj redovitoj skupštini, u kojoj se ustanovljuje proraCun, viea
se i o tom, kako da se upotrebi doliodak, što preostaje, kad se
namire troškovi šumskoga gospodarstva i užitci, koje bivše kra-
jišnikeu naravi idu (naime drva za ogrjev, paša itd.) Preostali
dohodak ima se ponajprije namieniti osnivanju, gradjenju i uzdr-
žavanju cestah kopanju prokopah (kanalah), sadjenju Sume po
,

golietnih brdih (krasu), zatim školam,, obe koristnim zavodom i dru-

gim po imovnu obinu plodonosnim svrham. U istoj skupštini odlu-
uje se, kako da se porazdieli medju pojedine mjestne obine su-
višak toga dohodka. Godišnji prorauni i rauni moraju se 14
danah prije dotine skupštiue staviti na ugled lanovom imovne
obine i na njihove prigovore valja se obazreti kod razprave.
Sjednice zastupstva (u kojih predsjed" predsjednik iii pod-
predsjednik), obino su javne, nu mogu biti i tajne, kad to za-
kljui zastupstvo. Skupctina može šamo onda što zakljuiti, kad
vieaju barm dvie treine zastupnikah, i tad odluuje veina
njih, a glasuje se ustmeno. Ako jih nebi teliko došlo, a mrže se
dokazati, da su bili svi pozvani : onda mogu i nazoni vieati, nego
kad se radi o kakvoj dražbi iii dielbi, mora na nju svakako pri-

stati polovina svihkolikih zastupnikah. Al ovakvi zakljuci moraju

se, prije nego se izvedu, poduieti zemaljskoj vladi na potvrdu.
152

Ako pako zakljuci premašuju podruje skupštine, iii se protive

zakonom, iii su štetni po obinu: dužan je predsjednik obustaviti

njihovu ovršbu i podnieti jih zemaljskoj vladi. Njoj se podnosi i

godišnji proracun i završen raun.

U medjali potvrdjenoga prorauna imovna je obina samo-
svojna; nego radi-li se o trošku, kojega neima u proraonu, iii o
kakvoj god dražbi i dielbi imutka, treba joj prije izhoditi dozvolju
zemaljske vlade. Zapisnike sjednicah treba da podpiše predsjednik
i dya lana.
Imovinom nepokretnom upravlja neposredno gospodarstveni
ured, imenovan od zemaljske vlade po predlogu zastupstva, a pod-
injen odboru, koji je kao zastupnik imovne obine, kad neima
skupštine. U gospodarstvenom urdu su upravljatelj, raunovodja,
pisari i poslužnik; pod gospodarstvenim uredom stoj šumari (po-
jedan za 10.000—30.000 jutarah) i lugari (po jedan za 1000 do
3000 jut.), koji služe na licu mjesta. Zastupstvo imovne obine iza-
bira jih svih i plae uz potvrdu zemaljske vlade.
odredjuje jim svim
Gospodarstveni mora svake godine za dob izraditi
ured
osnovu svoje radnje, po imenu koliko i gdje da se suma siee, te
predložiti ju zastupstvu, da o njoj viea u jesenskoj skupštini.

Odbor drži svaka tri mjeseca redovitu skupštinu, u koj

mora doi svih 5 odbornikah iii njihovi zamjenici, a o svakoj
sjednici sastavlja se zapisnik. U pjeneznici gospodarstvena ureda
nesmie biti više novacah nego što treba z a podmirenje jednomjesene
potrebe ; ostalo valja spraviti u glavnu pjeneznicu. Odbor odgovara
zastupstvu imovne obdine za sva svoja djela.
S važnih razlogah može zemaljska vlada razpustiti odbor
imovne obine, ai se ouda mora najkasnije za 6 nedjeljah danah
izabrati novo zastupstvo.
Pravo vrhovnoga nadzora nad svom upravom imovne obine
vrši zemaljska vlada po svom povjereniku, bez kojega se nesmie
nikakva skupština držati, pak je on vlastan i dužan nadgledati
svu upravu i rukovanje pjeneznice , a dokinuti svaki nered, koji
bi opazio; preko njega šalje obina svoje predloge vladi, a vlada
svoje odluke obini.

Obine bilo je obino svako selo i obcina,

njekada. Odprije
van ako je premaleno, onda jih se je više sabralo u jednu
bilo selo
obcinu, koja se je kod nas zvala Slldcija, jer joj je na elu stajao
sudac (knez, birov od magjarskoga bird^ t. j. sudac.) Sela od raz-
 153

štrkanih kiiah (kao što su u zapadnoj južnoj Hrvatskoj) vrlo su

i

sgodna po gospodarstvo ako ima svaka kuca svoje zemlje na-

,

okolo kuišta (zato se i naatoji svagdje oko komasacije)

,
ai ;

po upravu i sigurnost oaobe i imutka takva su sela nepri-

lina : zato se je nastojalo u opustjeloj Slavoniji i Krajiiii, po-
sto su bili Turci odatle prognani (od godine 1700. do godine
1750.), da bdu kue na okupu i sela velika, te je bilo upravo
zabranjeno graditi kue izvau sela. Tako su tu postala ona ve-
lika sela, koja i danas ondje vidimo, te je selo i obina svejedno.
Starom obinom je upravljao po urbaru pomenuti ve sudac,
a znak njegova dostojanstva bijaše klada, jer j e bio vlastan u kladu
zatvoriti nepokorue seljake za manje prestupke. Njemu po boku
je bilo 3 do G prisežnikah, a pisariju je obavljao notariiiš. Sve
ovo poglavarstvo izabirali su seljaci na jednu godinu danah nego 5

sudca je morao potvrditi vlastelin, prije nego je nastupio svou

službu. Sudac j e dogovrno s prisežnici razporezivao državni i žu-
panijski porez na pojedine kue, pa ga i pobirao i predavao župa-
nijskoj pjeneznici; upravljao je i dohodkom obine od krmarenja
i polagao svake godine pred vlastelinom raun. Jošte je oglasivao
naredbe i zapoviedi oblastih i vlastelina, naredjivao Ijude na vla-
stelinsku i javnu rabotu, pazio na javni mir i red i t. d. Njegova
vlast se je protezala šamo na neplemie plemi, a kamo - Ii vla-
;

stelin, nisu spadali na obcinu. (Dan danas spada na obinu sve

što leži u njezinu kotaru). Odavde se vidi, da je bilo ustrojstvo
prvašnjih obcinah vrlo jednostavno i primitivno, zato se u njih nije
ni mogao razviti kakav duh zajedinstva (Gemeinsinn). Malko bolje
(ai šamo malko) bila su ustrojena tako zvana trgo višta, koja su
obino uživala osobite povlastice.
U
negdasnjoj krajiui bile su obcine odprije takodjer vrlo
jednostavno uredjene. Svi kuce gospodari jednoga sela (obine)
izabirali su starješine, ponajviše doslužile neporone, pis-
vojnike,
mene, i to prema veliini sela sad više sad manje
svakako njih; ai
je trebalo, da jih potvrdi zapovjednitvo satnine. Ovi starješine išli
su mu na rku, upravljali obinskim imutkom pod njegovim nad-
zorom, pazili na mir i red, u obe nastojali o boljku obine i vr-
šili zapoviedi poglavarah, koje su jim ovi davali ustmeno iii do-
stavljali preko zapovjednika postaje (Stations Commandant). Inae
je ovj šamo nadgledao obimi.
Zakonom od godine 1850. bile su te obine sasvim preustro-
jene. Poslove obine opravljao je glavar obine (Gemeindevorstand),
kojemu je bilo obilježje smedja batina na oba kraja okovana u
žutu mjed, a gore je imala kao jabuicu s dvoglavim oriom. Uz
njega je bio obinski odbor; glavara i odbor izabii'ala je obina,
ai se je izbor morao podnieti na potvrdu zapovjedniku pukovine.
Glavari nisu morali uzimati vojske na stan, nisu morali davati pod-
154 I
prege ni težakah za javou rabotu ;
pak ako su uspjeano služili,
dobivali su i nagradu od obcine.
Zvanje jim je bilo nastojati o boljku obcine, o javnom mir
:

i sigurnosti u selu i polju, o slogi zadrugali; pak oglaaivati na-

redbe i zapoviedi više vlasti, te sudjelovati kod nihova izvrsivanja,
osobito u školstvu, kod popisa, porezivanja, pobiranja poreza itd.
Svaka obcina bila je napuena na zapovjednika postaje.
Ovo je bio obino kakov nadastnik. Sve obcine jedne satnine
stajale su pod zapoviedju satnika (Compagnie-Commando), koji je
svoje zapoviedi obini dostavljao preko zapovjednitva postaje, te
je u ištinu satnik upravljao obinom, a glavar njczin vršio je šamo
njegove zapoviedi i naloge. O
kakvom samostalnom podraju ob-
inskog odbora dapae se je i sam odbor sastojao
nije bilo govora,
iz samib satniku poudnih Ijudih; inae je satnik svjetovao pukov-
nika (obrstara), nek nepotvrdi izbora. Dakle je u krajini sve do
godine 1871. i u samoj obcini sve bivalo šamo na vojniku po —
komandi. Trebat ce puuo vremena, dok se razvije samoupravlje.

3. Odjel za hogoUovje i nastavu.

Na strani 127. je kazano, da se naša zemaljska vlada sai

stoji iz 3 odjela. Do sada smo razlagali podmje odjela za unu^
trnje posiove, idemo da razgledamo poslove, koji spadaju u pod-i

ruje odjela za bogoštovje 1 nastavu. Ovaj se odjel ve svojimui

naslovom razpada na dva odsjeka: u prvi idu poslovi, koji se

tiu zakonom priznanih crkavah i vjerozakonskih družtavah, kao
što n. pr. imenovanje katolikih nadbiskupah, biskupah, kanoni-
kah, podjeljivanje župah stojeih pod patronatom kralja i zemlje;
a potvrdjivanje crkvenih dostojanstvenikah iztone crkve itd. U
drugi odsjek spada vrhovna uprava i nadzor svegakolikoga uzgoja
(odhranjivanja mladeži) i nastave (obuke), uevnih zavodah (jed-
nom riei školstva), zuaustvenih i umjetnikih zavodah (ovaj odjel
nadzire dakle i jugoslavensku akademij znanosti i umjetnostih,
koja je inae zd\od posve samostalan), u obe svih onih zavodah,
koji utjeu na obenito obrazovanje. Pod ovim odjelom stoji jošt
i uprava katolikih vjerozakonskih crkvenih i školskih dobarah,
te nadzor nad upravom zakladah i zadušbinah namienjenih kato-
likoj crkvi i školstvu (n. pr. kralj. konvikt, stipendije); a vjero-
zakonska dobra i žaklade grko-iztone crkve stoj pod kongie^
 155

som iste crkve.* Napokon pripravlja ovaj odjel zakonske osnove

ob ovih strukah,
Kako ovaj odjel upravlja školstvom, navesti ciemo napose kod
svake vrsti skolah.

Naše školstvo. Uione na5e domovine au (govore u obce)

od tri reda: niže (puke), srednje i sveuilište.
Pueko školstvo zakonom od godine 1874. i
uredjeuo je
naredbami, sto jih je prema tomu zakonu izdao odjel za bogo-
štovje i nastavu; n. pr. o ustrojstvu uiteljištah (preparandijah), o
naukovnih osnovah, ob upravi i polazku škole, o naraještanju pu-
kih uiteljah, ob opetovnicah itd.

OsnoYna su naela zakoua o pukih školah ova: Uzga-

janje djece je glavna zadaa puke uione, a ne obuka; obuka
je šamo sredstvo za postignuce one glavne svrhe. Prema tomu je
zadatak pukoj školi: da razvija duševne i tjelesne šile djece, da
ju obuava u znanju i umienju potrebitom za gradjanski život u
obe, da ju uzgaja religiozno i udoredno.**
Sve puke škole, koje se podižu iii uzdržavaju posve iii die-
lom o trošku zemlje iii politike obine, javne su škole, a mogu
jih polaziti djeca svake od države priznane vjere. Nego uitelj
mora biti one vjere, koj
veina djece. ^ Javne puke
izpovieda
škole nit su dakle baš šamo državne, nit šamo obinske, nit šamo
konfesionalne (vjerske),* ve u njihovu upravu utjee 1. držaya, to

'
Odavde se oitu ra^abira, da pravoslavua crkva ima kod nas puao
vedu autonomij nego crkva pravovjerna.
' Eamo sree, da ovo upete i utuve svi uiteiji, pak da nemisle, da su
izvršili svoju dužnost, ako nabiju koješta djeci u glavu, makar i arce ostalo
prazno ; ve da je školam poglavito zvanje uzgoj valjanih državJjanah, a ti se
dobivaju šamo oplemenjivanjem i urna i srca. Tomu je namienjena obuka u
školah, a ne šamo uenju na pamet. Nije dobar gospodar, koji je dobro sjeme
posijao —
pa brig njega nikne-li; ve onaj, koji se je postarao, da sjeme
proklica i da usjev obilatim rodom rodi.
^ Sve inae podignute i uzdržavane škole jesupri vatne, makar jih podi-

gla i koja crkva iii crkvena obina (onda se zovu konfesionalne, zato što su na-
mienjene šamo djeci iste vjeroizpoviedi (konfesije). Ovakve škole podpadaju
tukodjer pod nadzor države, a mogu dobiti i pravo javuih kolah, kad za-
svjedoe svoju valjanost.
* To e
rei, da naše javne uCione nisu namienjene (kao što odprije) šamo
pravovjernim, iii šamo pravoslavnim, iii šamo evangjelikom, židovom nego ;

Bvim, to jest da se kod primaDJa u ikolu negieda, kakve Je vjere diete.

156

jest zemaljska vlada preko podžupanijskoga školskoga odbora i žai

panij^koga nadzornika pukih školah, preko odjela za nastava
zemaljskoga školskoga odbora; 2. obina preko mjestaoga škol
skoga odbora; 3. crkva, jer ona rukovodi i nadzire nauk vjerc
predlaže knjige zanj, a može se obavješivati o religioznom ud( i

rednom stanju škole. Osim toga sjede u mjestnom školskom od-

boru župnici svake vjere u obcini; a u podžupanijskom i zemalj-
skom školskom odboru po jedan zastupnik svake vjere u zemlji^
Svako diete (bilo mužko, bilo žeusko), mora poevši od svojc
sedme godine polaziti školu sve do dvanaeste godine, dakle punil
pet godiuah, neraunaju ovamo opetovni nauk, koji traje dvie go-j

dine. Nego roditelji mogu svoju djecu obuavati i kod kue ii

privatnoj školi.
Obuka u javnili pukih školah e bezplatna, to jest djeca ne-
placaju ni priinarine (upisnine), ni školarine.
Puke škole imaju etiri razreda, a u njih se ue djeca i
tati i pisati, nauk vjere, hrvatski jezik, raunstvo, zemlopis, uput
u prirodoznanstvo i u najvažnije struke gospodarstva. Ženska djecl
ue jošt i ženska runa djela (šivati, plsti, vežti) i kuanstvo (do-
mace gospodarstvo). Sto su djeca u pukoj školi nauila, to se
poslije ponavlja, u opetovilici prema potrebam
opetaje i razširuje
praktinoga života po dvie ure uz nedjelju danah i to dvie godine.
Uenii , koji neprelaze u visa uilišta , a žele nastaviti nauk
dobiven u pukoj školi prema potrebam obrta i trgovine, oni polaze
gradjansku školu, u kojoj obuka traje barm tri godine danah.
Svako u kojem ima barm 40 djece za školu, mora
selo,

imati svoju puku školu; ako se gdje prijavi preko 80 uenikah,

moraju se namjestiti 2 uitelja, ako jih ima preko 160, onda 3 i t. d.
Uitelji javnih pukih školah javni su inovnici i odgovaraju za
znanstveni i moralui napredak svoje škole. Obce puke škole uz-
državaju se u prvom redu obcinskom potrošarinom, ako nedotjeu
školske zaklade i zadušbine, prilozi, glob itd. Gdje neima orgu-
Ijasa iii pojca, dužan je puki uitelj tu službu obavljati, makar i
nedobivao za to posebne place. Druge kakve službe nesmie uitelj
obnašati, nesmie primiti ni ast obcinskoga glavara iii odbornika,
a kamo-li službu obcinskoga bilježnika. Svi definitivno namješteoi
uitelji imaju pravo na mirovinu (penziju), pokle su 30 godinah
neprestano uiteljevali, pak tjelesno i duševno iznemogli.
 157

Da si U(Vitel)i pribave potrebito znanje i vještinu,

U^iteljištJl.
uzdržava zenilja o svom trošku potrebit broj mužkib utiiteljištali

(preparandiip.il) jedino žensko uiteljinte, koje je do aada o troSku

—
;

zemlje postojalo, ukinuto je lani. Tko želi da bude primijen,

treba da je izuio dolnju gimnazij iii realku, iii pako gradjansku
školu; nauk traje u uuiteljištu tri godine, a glavni su predmet

obuke Bve grane pedagogije uz praktino vježbanje.

Pojedine obe puke škole nadgleda obl^iliski skolski
0(1-

za- župnikah uitelja,

bor, sastavljen od obinskoga naelnika, ,

pako imenuje
vjetnika i 2—5 školskih odbornikah. Podžupanija
nadzire
jednoga od njih mjestini školskim nadzoriiikoiii, koji
jedne
neposredno obuku' i u obe uzgoj školske mladeži. S ve skole
podžupanije nadzire podžup. školski odbor, kojemu je
predsjedni-

zamjenik, a lanovi su od zemaljske

kom podžupan iii njegov
pukih školah (koji podjedno
vlade imenovani županijski nadzornik
školah podžupanije), zastupnici cr-
nadgleda obuku i uzgoj svih
kvenih oblastih, 2 uitelja i G odbornikali izabranih od podžupa-
nijske skupstine.
Odjel zem. vlade za bogoštovje i nastavu jeste vrhovna
oblast

i za puke škole. njegovo U

podruje ide: rješavanje naelnih di-

osnova obuke, školske knjige, ime-

daktiko-pedagogijskih pitanjah,
novanje uiteljah uiteljicah, te županijskib nadzornikah, vrhovni
i

nadzor pukih uionah, konano rješavanje svih školskih poslovah.

sbor uz
Zeinaljski školski odbor postoji kao svjetujui
mnienje
odjel za bogoštovje i nastavu, te je ovaj dužan
zaiskati
pak ako neuz-
toga odbora u svih znatnijih školskih poslovih,
dojaviti mu svoje razloge. Clanovi toga od-
raogne pristati uzanj,

bora su: pedagogijski vrstaci iii (to

strunjaci vlade e rei oni
struku), po jedan zastupnik svake
Ijudi, koji vrstno poznaju njeku

priznane vjere u zemlji, 6 od zemaljske vlade imenovanih koje pubh

uiteljah, koje drugih školskih vještakah.
Godine 1882. bila je a Hrvatskoj i Slavoniji 1231
puka
i 44 privatne; po
skola, medju njimi 12 vjerskih (konfesionalnih)
jeziku bilo je 1165 hrvatskih, 48 njemakih 14 magjarskih, 2 ,

ruske, 2 slovake. Po spolu bilo je 111

djeakih, 123 djevojake
i 997 obospolnih. Uiteljah je bilo 1275, a uiteljicah 414. Prema
zakonu bilo bi imalo polaziti uionu 183.344 djece, ai jih je polazilo

šamo 99.000 (medju njimi 40.000 djevojicah) — dakle preko po-

 :

158

lovine djece nepolazi škole ! To je bogme žalostno, a tko je tomu

kriv, kad se i onako na puke uione troši 1,022.000 for. ?

Srednja UiliŠta. Ovako se zovu poprieko visi i niži gim-

naziji, više i niže realke, pak realni gimnaziji.
Naša srednja uilista ustrojena su na austrijsku prema na-
elom razloženim u knjizi „Entwurf der Organisation der oster-
reichischen Gymnasien und Realschulen", koj je izdalo na svjetlo
austrjsko ministarstvo godine 1849. Srednja uilista ii su gimna-
ziji ii realke.
1. Podpun ^mnazij ima 8 razredah, a u svakom traje nauk
'
godinu danah. Gimnazij se razpada na visi i niži , iii na veliki i

mali, a svaki ima 4 razreda. Mali gimnazij pripravlja uenike za

veliki gimnazij, iii za veliku realku, a uz to našioji pribaviti ue-
nikom obu obrazovanost, imenito pomocu staroklasike književnosti
zato se u gimnazij (malom i velikom) osobito mari j vo ui la- i

tinski i grki jezik. U velikom gimnazij nastavlja se taj nauk

više ueno i znanstveno, te se ovdje djaci pripravljaju za sveui-
lište. Svakim gimnazij em ravna osobit ravnatelj.
Podpunih gimnazijah ima kod nas u Zagrebu, Rieci, Varaž-
dinu, Osieku,Gospiu, Senju, Požegi, Vinkovcih i Karlo vcih Al
osim toga ima i malih gimnazijah i to u Karlo vcu.
Naša su gimnazija sva zemaljska, ai je svakomu prosto osno-
vati i privatni gimnazij ustrojen prema zakonu, ako se izkaže, da
ima za to dovoljnih sredstavah.
Uenici gimnazijalni ii su javni, koji svu godinu polaze školu,
ii sukromni (privatiste), koji ue kod kuce, a na izmaku svake pol

godine polažu javni izpit onako kako i javui uenici, pak iz istih
predmetah. Gimnazijalci, koji žele priei u sveuilište, moraju u 8.
razredu gimnazija položiti izpit zrelosti (Maturitats-Priifung) i to
najprije pismeni, to jest moraju napisati hrvatski sastavak, i prevesti
što iz grkoga i latinskoga jezika (što jim se naioži), zatim rie-

šiti matematiku zadau. Ako tko dobro obstoji, pušta se k uatme-

nomu izpitu. na kojem ga izpituju iz književnosti i jezika hrvatskoga,
latinskoga i grkoga, iz poviesti, zemljopisa, matematike, prirodo-
pisa, fizike i kojega drugoga živoga jezika.
2. Realke su takodjer ii velike, ii mal. Jedne i druge na-
mienjene su višemu obemu obrazovanju, osobito pomocu matema-
tikih znanostih i prirodoznanatva, pak uz to pripravljaju mladež
 159

za posebna visa uilišta, kao što za tehniku, rudarsku i šumarsku

akademij itd. Podpuiia realka sastoji se iz više i niže mal iii

velike realke. Niža ima etiri godišnja razreda, a visa tri.

Mala realka pripravlja uenike za veliku realku, a uz to na-

stoji onim mladiem, koji ce iz nje stupiti u praktini život, priba-
viti potrebitu obcu obrazovanost.
Visa realka nastavlja nauk niže ,
po imenu pako pripravlja
mladice za više matematike i prirodoslovne nauke. Zato se mo-
raju i realci, kad žele priei u kakvo više uilište, podvrci na iz-

maku sedmoga teaja izpitu zrelosti i to iz poviesti, zemljopisa,

matematike, fizike, lube i prirodopisa. Realkom ravna takodjer
po jedan ravnatelj. Velike realke ima u Zagrebu, Zemunu, Ra-
kovcU; a mal u Petrinji, Mitrovici i Oaieku.
3. Realni gimnazij e smjesa od nižega gimnazija
j i niže
realke. U njem se pripravlja mladež i za visi gimnazij i za visu
realku. Mi imamo takav realni gimnazij u Belovaru.
Srednjim uilištem mogu se privaliti i uilišta za posebne
struke, kao što je gospodarsko šumarsko uilište u Križevcu, raor-
narska skola u Bakru i Ijetos u Zagrebu ustrojena obrtnika skola.

Sveuilište. Hrvatsko sveuilište (Universitet) Franje Josipa

I. ustrojeno je bilo u Zagrebu zakonom od godine 1874. Po ovom
zakonu imalo bi to sveuilište imati etiri struke iii fakultet,
naime bogosloYni, pravo- i dižavoslovni , lieniki i mudroslovni,
nego lieniki nije do sada ustrojen.
Sveuilišni uitelji ii su redoviti ii vaoredni profesori, ii

docenti, 11 uitelji u užem smislu riei. Redovite

vanredne pro- i

fesore imenuje kralj ; oni su kraljevski iuovnic', pak jih idu prava
i dužnosti kralj. inovnikali ; rjihove plae ustauovljene su poseb-
nim zakonom. Docenti nisu ioovnici i nedobivaju plae nego
šamo naukovinu ueniLah. Svi profesori uživaju za
od svojih
predavanja podpunu slobodu, u koliko je drugi svjetovni iii cr-
kveni zakoni neograniujo. Redovit profesor ima uz nedjelju da-
nah barem 8, a vanredni barm 6 urali predavati. Profesori mogu
osim svojih redovitih jošt i druge nauke predavati.
Svi redoviti i vanredni profesori jednoga fakultet cine „pro-
fesorski sbor" toga fakultet. Docenti biraju zastupnike za
taj Sav profesorski sbor bira izmedju redovitih profesorah
sbor.
na izmaku svake školske godine svoga dekan za buduu školsku
160

godinu. Svi sborovi pako biraju izmedju redovitih profeeorah rek-

tora ; ai svaki sbor napose, pak izmjenice svake godine iz drugoga
sbora. Rektor i dekan minule godine obnaisaju sliedee godine ast
prorektora i prodekana. Rektor, prorektor, svi dekani i prodekani
cine „akademiki senat".
Profesorski sborovi ravnaju i nadziru kolegije svaki svoga
fakultet i obavljaju disciplinarne poslove, zatim predlažu spo-
sobne ueenjake za upražnjena mjesta; pozivlju na ueni razgovor
onoga, koji želi kao docent predavati, pak onda podnose banu
svoje mnienje o njegovoj sposobnosti. Jošte sudjeluju kod usta-
novljivanja reda kolegijah, pak paže da slušaoci marljivo polaze
predavanja. O sjednicab profesorskoga sbora sastavljaju e e zapis-
nici; dekan uva spise peat fakultet.
i

U podrije akademKkoga senat spadaju obi upravni, na-

uni i poslovi potežui se na sveuilište, pak i oni
diseiplinarni
poslovi, koji ga idu po posebnih zakonih i ustanovah. Njemu su
podinjeni svi uilišni inovnici. O njegovih sjednicah moraju se
takodjer sastavljati zapisnici, a spise i peat uva rektor. Sveui-
lišne inovnike imenuje ban na predlog senat.
Sveuilišni slušaoci ii su redoviti ii izvanredni; jedni i

drugi moraju se dati upisati. Redovitim može biti šamo onaj, koji

je s dobrim uspjehom svršio gimnazijske nauke i podnio izpit

zrelosti; iii pako, koji je ve na kojem drugom sveuilištu upisan
bio kao redovit blušalac. Izvanredni su oni, koji su navršili barm
17. godinu, a mogu se izkazati tolikim znanjem, te se može uzeti,

da e jim predavanja koristna biti. Slušaoci se kod dekaoa upi-

suju, a kod ufiteljah prijavljuju i to prvih osam danah svakoga
poljeca. Šamo profesorski sbor može s važnih razlogah dopustiti,
da se tko još i sliedeih osam danah primi ; kašnje prošnje za
primitak rješava akademiki senat.
Svaki slušalac, koji bode da izui sve nauke kojega fakul-
tet, mora ondje po koj godinu polaziti kolegije, i to na mudro-
slovnom tri, na bogoslovnom i pravo-državnoslovnom fakultetu e-
tiri godine danah. Nauna godica traje od 1. listopada do zadnjega
srpnja, a sastoji se iz dva poljea: zimskoga, koje traje do etvrtka
pred cvietoicu, i Ijetnoga, koje poimlje u petak poslje uzkrsnih
blagdbnah. Zadnjih 14 danah potvrdjuje se polazak kolegijah;
nego prije treba platiti naukovinu. Najnianja naukovina za jedno
 161

poljece iznosi toliko forintih , koliko se satih uz nedjelju ita. Si-

roniasi se opraštajii od plat'anja naukovine. Bogoslovac mora polaziti
kolegije uz nedjelju barm 18, pravoslovac 20 (osim 4. i 8. po-
Ijeca, tad dotjee 12), mudroslovac, (ako želi stei doktorat iii

postati profesor) 15 satih.

Bogoslovci polažu izpite svake godine iz naukah, koja su
prošle godine uili. Pravoslovci polažu prvi državni izpit na iz-

maku etvrtoga poljeda ; iz naukah pravo-historikih. Pra-

voslovci, koji namjeravaju stupiti u javnu službu, moraju podnieti
povrh toga još dva državna teoretika izpita : s ud s t ven i na iz-

maku 8. polugodišta, adržavoznanstveni po dovršenom e-

tverogodištu.

4. Odjel za pravosudje.

U
podruje odjela zenialjske vlade za pravosudje spada uprava
i svegakolikoga pravosudja, po imenu vrhovni nadzor
nadziranje
nad svimi sudovi i nad državnimi odvjetnitvi , vrhovna uprava
kaznenrga proganjanja, nastojanje, da se kod sudovah sve po za-
konu postupa. U ovom odjelu izradjuju se predlozi za krunu radi
pomilovanja osudjenih tuženikah i zakonske osnove o predmetih
zasiecajuih u pravosudje, pak se ondje uredjuje i „Sbornik za-
konab**. Ovo podruje nije tako prostrano, da bi ga trebalo podie-
liti na posebne odsjeke, ve se pojedini poslovi povjeravaju poje-
dinim inovnikom za riešenje.
Dobro treba pamtiti, da pravosudni odjel šamo toliko nad-
gleda sudove vrše-li u obce svoju dužnost a u šamo rješavanje
, :

parnicah nesmie utjecati; u tom su pogledu svi sudovi samoatalni,

kao što cerao potanje razložiti , kad red na sudove dodje. Šamo
kad bi sudovi oeviduo postupali protuzakonito, dužnost pravo- e
sudnog odjela, svratiti jih na put zakonitosti. Ako dakle tko nije
zadovoljan s odsiid'ra, tad mora prizvati (appellovati) visi i naj-
viši sud, od kojega neima onda ni kud ni kamo pravosudnomu ,
;

odjelu mogao bi se tko uteci šamo radi nemarnosti itd. suda.

Sudovi.

u zemlji ustavnoj smatra se kralj vrelom pravosudja , zato

se i naš kralj mora kod krunitbe zakleti, da (5e vršiti pravo i pra-
vicu; ako ne neposredno, a ouo posredno. Zato odredjuje zakon-
ski lanak od god. 1874. (o vlasti sudakoj), da se ta vlast vrši
11
162

šamo u ime kraljevo, i zato se sve odsude i presude izdaju u im

kralja.
Po tom zakonu je pravosudje odlueno sasvim od uprave (a
prije, sve do god. 1874,, varmedjski je sudac i sudio i upravljao).
Zato sada nemože sudac nikakve druge osim svoje sudake
službe obnašati; dapae ako bude izabran za narodaoga, zastup-
nika, valja mu se ii zastupnitva odrei, ii svoju sudaku ast
položiti.

Sudovi se mogu postaviti, ustrojiti ,

pak i dignuti šamo za-
konom. Sudcem može biti u napredak šamo onaj, koji je propisane
nauke izuio, na izpitih dobro obstao, pak i drugije je sposobaa
i neporoan. Sudce imenuje kralj za sav život.
Sudovi isu vlastni presudjivati, da Ii je kakov zakonito pro-
glašen zakon prema uslavu ; ai su pozvaui izpitivati valjanost vla-
dinih naredabah, jesu prema zakonu, pak o tom odluiti po za-
Ii

konu. Zato su sudci u svom sudakom zvanju samostalni, nitko

jim osim zakona nesmie oaložiti, kako da sud sude u tom pogledu ;

nevise o niijoj vlasti, pak uprav uslied toga nemogu se ni s asti

dignuti, nit u mir postaviti, dapae niti premjestiti, van ako sami
zažele, ii ako se to sudakom presudom odlui. Ovim zakonom se
je htjelo postii, da se sudovi u rješavanju parnicah drže šamo
zakona, a niiiega naputka iii zapoviedi. Ako koji sudac pogrieši
iii sagrieši, onda mu se sudi po posebnom zakonu „o karuostnoj
odgovornosti sudacah" od god. 1874.
Nego ovaj zakon valja sarao za plaene, od kralja imenovane
sudce, a ne i za mjestse sudce, o kojih emo sada govoriti.

I. Mjestni sudovi.

Ve prije godine 1848. imala su trgovišta i druge obine

svega sudca, koji je pomanje tužbe pripadnikah trgovišta razprav-
Ijao, Kasnije su bile povjerene sve parnice kraljevskim sudcem.
Al je tih parnicah sila božja, da sudci nisu dospievali njihovu rie-
šenju, a prieka je potreba, da se tužbe brzo razpravljaju. Da se
pospješi rješavanje neznatnih tužbih, kojemu ne-
i jedoostavnih
treba osobita pravoznanstva, nego šamo zdrava uma i poštenja,
ustrojeni su bili ministarskom naredbom od 20. svibnja god. 1860.,
pak onda opet zakonom od godine 1876. onakvi šamo mjestui
 ;

163

sudovi, zato tako zvani, jer postoje u svakoj poveoj obini, i jer
jih šamo mjesto stvara ; iego ako je koja obina premalena, može
zemaljska vlada i za dvie iii više njili ustrojiti jedan skupni sud.
(Njihovo poslovauje propisuje potanko naredba od 23. ožujka 1877.)
Mjestni sud se sastoji iz sudca, njegova zamjenika i prisež-
nikah. Sve ove izabira obciusko zastupstvo (i to sudca na 3 go-
dine, a prisežnike na godinu danah), i oni vrše službu bez plae;
nego sudca (i njegova zamjenika) treba da ban potvrdi, pak mu
se može u veciih obinah, gdje ima puno posla, primjerena nagrada
dati iz obinske pjeneznice, koja namiruje i druge troškove mjest-
noga suda. Od stranakah, koje dolaze na sud, nesmiju se pobirati
nikakve pristojbe iii takse, van ako sud ima posla (n. pr. plie-
nitbu, oevid, dražbu iii licitaciju) preko pol milje daleko od svoje
stolice: onda dobiva sud podvoz i dnevnice, i to sudac (i njegov
zamjenik) po 1 for. 50 nov., a prisežnici i pisar po 1 for. na dan.
Ako se posao može obaviti za pol dan, onda jih ide polovina te
dnevnice,
Za mjestnoga sudca, zamjenika i prisežnika mogu se izabrati
šamo obcinari one obine, gdje e taj sud suditi; ai ti obinari
treba da ondje stalno stanuju, da su namirili 30 godinah i da su
pismeni. Ban, predstojnici odjelah, sveenici, uitelji i služedi ast-
nici nemogu takve asti primiti; a propalice i Ijudi porona ži-

vota nisu za uju sposobni, Starci od preko 60 godinah, narodni

zastupnici, lieuici, Ijekari (neimajui pomonika), odvjetnici i si-

romasi nemoraju takve asti primiti. Drugi obcinari moraju pod

glob od 25 do 50 for. Potvrdjen sndac i izabrani prisežnici mo-
raju prisei, da e suditi sdušno i po svom najboljem znanju. Pri-
sežnikab se izabira prema veliini sudnoga okoliša 12 do 80, u
gradovih ima jih po 100, a u Osieku i Zagrebu baš po 200.
i

Mjestni sud treba da se sastaje barm jedan put uz nedjelju

danah i to na stanoviti dan (n. pr. ponedjeljkom itd.), pa kad uz-
treba i više putah. U svakoj sjednici moraju biti predsjednik i dva
prisežnika, koje poziva sudac redom kako su popisani u imeuiku
a toga reda nesmie promieniti, vau ako koji prisežnik nemože doi,
iii ako se tužba tie njega iii njegova bližnjega rod. Ako sudac
nedodje u sjednicu, a nemože toga opravdati, ima ga kotarski sud
obsuditi na glob sve do 10 for. ako pako pozvani prisežnik bez
;

razloga izostane, iii ako neobaviesti sudca unapried, da nemože

 ;

164

doi, te ovaj nemože više pozvati u sjednicu mjesto njega njegova

sljednika, prosto je sudcu nametnuti mu glob sve do 5 for,

Za primaDJe tužbih (pisanih ii ustmenih) ima se odrediti koji

dan, u kojem neima sjednice. Ustmene tužbe zapisuje bilježnik iii

pisar u sudbenu knjigu.

Komu sudi mjestni siid i za što? Sarao za dugove i traž-
bine, i to u malenih obinah do 30 u velikih do 60 for., a u
for.,

gradovih do 100 for., neraunaju u tu svotu (summu) kamate iii

druge pristojbe. I onda može mjestni sud razpravljati tužbu, kad
je tužbena svot dielvecega duga (n. pr. ako mi tko na selu du-
guje 100 for., a ja zahtievam sarao 30 for, od toga duga). Nu
onda treba da tuženik naroito prizna, da mi je dužan sav dug, iii
da nedodje na sud; jer onda se uzimlje da priznje. Nu ako se
tražbina osniva na mjenici (Weclisel, cambiale), na ukniiženoj (in-
tabulovanoj) zadužnici (obligaciji), i druge ovakve tražbine onda —
spada na kotarski sud iii na sudbeni stol ; onamo spadaju i ovei
dugovi.
Tužiti treba mjestnomu sudu one obdine, gdje tuženik sta-
nuje ; ai tužiti se nemože mjestnomu sudu obina i naelnik (i
njegova žena i djeca) one obine, gdje sud ureduje, a ni kdtarski
sudac i njegova žena i djeca, oi država ni državni zavodi (fiškus),
n. pr. zemal ska vlaia, zemaljska bolnica itd.

Pozivi. im tko prijavi svoju tužbu sudu, mora ovaj tuženika

pismeno pozvati u sjednicu svatko može
, koja je javna, to jest

onamo doi slušati, kako se sudi

i ai se nesmie paati u raz- ;

pravu, a kamo Ii se nepristojno vladati. Tužitelj i tuženik (jednom

rieju parci) uemoraju glavom dod na sud nego mogu poslati ,

svoga punomonika; ai ovaj nemože biti odvjetuik niti kakov ,

nadri pisar iii agent. Po naših zakonih nemogu žene nikoga za-
stupati pred sudom, šamo pred mjestnim sudom može i žena za-
stupati svoga muža.
Razprava. Mjestni sudac otvara, ravua i završuje razpravu
on odredjuje tko da govori. Kad se sud sastane u sjednicu, naj-
prije se uvjeri, jesu-li parci zbilja pozvaai. Ako se uvjeri, da koji
parac uije pozvan, iii da nemože doci : onda odgodi razpravljanje
tužbe za drugi put. Ako dodju parci na sud, najprije mora tuži-
telj svoju tužbu razložiti, t. j. kazati, što traži i kako može do-
kazati, da ga ta tražbina ide (n. pr. mora donieti pisma, iz kojih

m
 ;

1G5

se to razabira, iii svjedoke, koji e to posvjedoiti). Ako sudac uvidi,

da te tužbe nemože mjestni sud razpravljati ,
prekine razpravu i

odputi parce na pravi sud (n. pr. na kotarski sud). Ako tužba
spada na mjestni sud, onda sudac pozivlje tuženika, nek se brani,
Ako koji parac neuuiie stvar razgovietno razložiti, iii ako se ne-
može sam zastupati: onda mu se naloži, da dovede sobom u bu-
duu sjednicu valjana punomooika, a dotle se razprava odgadja.
Ako tuženik nedodje na roište, a sud se uvjeri, da nije mogao
dod, onda odgadja roište, inae razpravlja i rješava stvar sa sa-
mim tužiteljem. Ako na sud dodje šamo tuženik, a ne i tužitelj,

nemože se parnica razpravljati , nego se može odrediti novo

roište, ako tužitelj zaište.
IVagoda. Kad bdu oba parca saslušana, ima sud nastojati
što više, da se nagode pak o tom se ima truditi
iii naravnaju,
jošt i onda, kad se završi razprava. Ako nagoda za rukom podje,
odmah treba da se napiše u sudbeuu knjigu, da se parcem proita
i da ju ovi podpišu iii podkrižaju.
Dokazivanje. Ako nagoda nepodje za rukom, ima se sud
uvjeriti ob ištini toga, što je koji parac tvrdio iii tajio: toga radi
pregledati e donesena dokazala (pisma), saslušati svedoke i vje-
štake, iii samu stvar razgledati na licu mjesta (obaviti oevid).
Svjedoci, prije nego se saslušaju, moraju se, podavši rku sudcu,
zavjeriti svoiim poštenjem , da e ištinu govoriti, asudacjih mora
opomenuti, da jih ek težka kazau (kaštiga, pedepsa), kad bi krivo
svjedoili. Za saslušanje svjedokah možese roište i odgoditi. Pri-
seg se pred mjestnim sudom nedopuštaju.
Koliko vjere zaslužuju predložena pisma, saslušani svjedoci i

vještaci — odiuuje sud po svom uvjerenju.

Odsuda. Pokle se stvar svestranim izpitivaujem razjasni i do
riešenja dozri, pozove sudac parce i slušaoce, da se uklone iz

sudnice, pak onda viea sud u tajnoj sjednici o tom, ima-li se tu-
ženik osuditi iii tužba odbiti. Najposlje se izree usuda 5
prvi kaže
svoje mnienje prisežnik stariji godinami, i to po svom uvjerenju
onda mladji; ako se ovi neslažu, odiuuje glas sudca. Stvorenu
ovako odsudu ima pisar s mjesta napisati i sud podpisati. Onda
sudac dopusti opet parcem i slušaocem, da mogu u sudnicu, pak
proglasi odsudu i poui parce, da se mogu s mjesta iii uz 8 danah
pritužiti kotarskomu sudu, ako koji misli da je po njega krivo. O
166

samoj odsudi nesmie se više rie povesti. Onomu parcu, koji nije

bio kod proglašenja,mora se odsuda dostaviti pisraeno.

Pritužbe. Ustmeno iii pismeno podnešene pritužbe proti
kakvoj odsudi, moraju se odmah odpremiti nalježnomu kotarskomu
sudu, i dok od njega nestigne odluka, nemože se odsuda ovršiti,

nego se može zaiskati plienitba (Pfandung. pignotamento) pokret-

oinah za osiguranje tražbine.
Ovrha. U mora naznaciti rok, do kojega ima tuže-
osudi se
nik Evoju dužnost Ako toga neuini, pokle je odsuda
izpuoiti.

mjestnoga iii kotarskoga suda iii pako nagoda postala pravomona,

to jest, pokle je minuo rok odsudjenomu odredjen, može tužitelj ust-
meno iii pismeno zaiskati od sudca ovrhu (Execution), po imenu
plieoitbu tuženikovih pokretnih stvarih. Toga radi izdaje mjestni
sudac na selu bilježuiku iii prisežoiku pismenom odlukom dozvolju,
da može ovršiti osudu, t. j. zaplieniti tuženiku toliljo pokretnih
stvarih, koliko treba, da zalegnu za dug.
S ovom odlukom otidje dotini k tuženiku , pak popiše za-
plienjene stvari, napiše o tom zapisnik, i preda ga, sudcu. Poslie
dovršene plienitbe mora isti izaslanik razpisati dražbu (licitaciju)

zaplienjenih stvarih. Na dražbi se prodaju stvari onomu, koji za

nje najviše ponudi. Utrženi novci predaju se odmah tužitelju, ko-
hko ga ide.

Ako osudjenik neima pokretnine, iii ako je neima tohko, da

bi se time mogao dug nansiriti: prosto je vjerovniku zamoliti u
kotarskoga suda ovrhu na nekretnine. Toga radi mora mu mjestni
sudac izdati priepis nagode iii odsude.
Ako je tužeoik obsudjen predati tužitelju kakvu stvar: mora
ju sudbeni izaslanik tuženiku oduzeti i uz potvrdu predati tuži-
telju. Ako te stvari nenadje kod tuženika, mora to izaslanik doja-
viti sudcu, a ovaj e o tom obaviestiti tužitelja, da proti tuženiku
dalje postupa.
Proti postupku sudbenoga izaslanika može se dotinik pritu-
žiti mjestoomu sudcu-, a proti naredbi mjestnoga sudca mogu se
parci pritužiti onomu kotarskomu sudu, u kojega okolišu mjestni
sud leži.

Sve tužbe, pozivnice, odsude, dražbe itd. moraju se tano

zapisivati u posebnu knjigu, koj treba pomnjivo uvati.
 167

2. Kraljevski kotarski sudovi.

Najniži kraljevski sudovi su kotarski sudovi. Ima jih (po za-

komi od 21. studeno^a 1874.) od dvie vrsti: a) u svakora gradu,

sud,
gdje je kralj. sudbeni stol, ima i gradski delegovani kotarski
zato tako prozvan, jer se smatra kao diel sudbenoga stola. b) Po
drugih kotarih ima na prosto po jedan kotarski sud.

Kotarski sud je sastavljen iz kotarskoga sudca, jednoga iii

sudi sam,
više pristavah, pisarab i podvornikah. Kotarski sudac
iii, kad je zaprieen, njegov pristav, a sudi tužbam, koje nespadaju

uiti na mjestui sud, niti na sudbeni stol. (Gledaj niže.) Po imenu

rješava kotarski sud tužbe za tražbine preko 60, odnosno 100
for.,

(ako se tražbine neosnivaju na mjenici, iii na trgovakom poslu); za-

njihovora eljadi,
tim razpre radi najma; razpre meiju obrtnici i

medju gospodari i služinadi, medji] krmari i gosti, medju kirijaši

(foringaši) i putnici; razprave ostavine i ostavinske tužbe (n. pr.

radi baštine, molbe za dovremenu zabranu, sigurnost iii

duga itd.),

sekvestraciju (dok nebude pa-nica o tom riešena); molbe za ovrhu

(executio); tužbe radi smetena posjeda (t. j. kada tko što

dulje
naprosto
vrieme mirno posjeduje, pak drugi tko, nezapitav suda,
si to posvaja; n. pr. kada tko, nepitaju
suda, otjera svojoj kui
kravu, koja je bila do sada moja, tobože da je to njegova svo-

jina); postavlja štitnika (tutora) iii skrbnika (kuratora). Šamo se

kaže, da svaki kotarski šamo za one predmete i onim

sud sudi

Ijudma, koji su u njegovom kotaru. Nego pamtiti treba, da ne-

sude za tražbine od preko 525 for. delegiraui gradski sudovi,
ako

tuženik prebiva u onome mjestu, gdje jim je stolica, ve onda

sudi dotini sudbeni stol.

Na kotarske sudove (osim gradskih delegovanih) spada i ze-

mljišiiik (gruntovnica).

U kaznenih (kriminalnih) poslovih sudi kotarski sud za pre-

kršaje t. j. za manje krivnje (n. pr. za malu kradju, klevetu);
za vee (t. j. za prestupke n. pr. za oveu kradju) i za zloine

sudi sudbeni stol.

Spomenuti nam je jošte, da u parnicah radi prestupakah
sudi kotarski sud sa 2 prisežnika; ai to nije porota (o kojoj gQ-

vorimo malo niže), ve se od prilike onako postupa, kako i u

mjestnom sudu.
168

Malini postiipak. Budu da kotarskim sudovom prispieva

množina tužbih za malice t. j. za stvari malene vriednosti, pa ko-
tarski sudovi nedospievaju na njihovo obinim sudbenim riešenje
postupkom, koji je zakonom od 3.
potrebuje poviše vremena: to

listopada god. 1876. odredjen za takve malice osobit skraen po-

stupak. Malicom (bagatelle) zovu se tražbine sve do 100 for., ako
nepoliežu iz mjenice iii uknjižene zadužnice.
Ako dakle mjestni sud ima pravo suditi šamo tužbam do
30 onda se mora tužba za vee svote sve do 100
for., for. pre-
dati kotarskomu sudu, koji sudi po postupku za malice. U gra-
dovib, gdje je mjestni sud vlastan rješavati tužbe sve do 100 fr.,

mora se tužba sve do 100 for. predati mjestnomu sudu, a ne-

može se podnieti kotarskomu sudu. Tko nebude zadovoljan s osu-
dom mjestnoga suda, može se pritužiti kotarskomu sudu, pak e
ovaj suditi po malinom postupku kao sud druge molbe. Daljemu
prizivu neima više mjesta.
Nego ako je tužba po zakonu predana kotarskomu sudu, te

ju ovaj riesi kao sud prve molbe po malinom postupku, a nisi

zadovoljan s njegovom odsudom, možeš podnieti banskomu stolu

ništovnu žaibu, te 6e ovaj konano presuditi,
Ovakva tužba može se predati pismeno iii ustmeno, u poto-
njem slucaju zapiše se u sudbeni zapisnik. Onda sudac odredi ro-
cište t. j. pozove tužitelja na stanovit dan pred sud. Na roištu
otvara, ravna i završuje sudac razpravu, na koj mogu parci gla-
vom doi, ii poslati svoga punomodnika, koji nemora biti odvjet-
nik.Na roištu se sve ustmeno razpravlja nije prosto ; ilati kakov
pismeni sastavak Posto parci bdu saslušani , ima sudac pokušati
nagodu, t. j. naravnati jih. Ako to uepodje za rukom, izrekne
sudac poslje dovršene razprave odsudu.
Osobina je malinoga postupka, da se dokazivalac može sa-
slušati kao svjedok u svojoj vlastitoj stvari, jer je dužan ištinu go-
voriti kao svaki drugi svjedok.
Dok mjestni sud neima prava zaprisei svjedoka iii vještaka,
malini sudac ima to pravo. Jošte se možeš pred malinim sudom
za više stvarih istom tužbora tužiti, a možeš tužbu i preinaiti
(što sve nije dopušteno pred drugim sudom).
U obe govore postupa se onako kako pred mjestuim sudom,
šamo što kotarski sudac, budu pravi izpitani pravoznanac i pro-
kušan sudac, ima vee podruje od mjestnoga sudca.
 IG'J

3. Kraljevshi sudbeni stolovi.

Uslanovami c. kr. ministr za pravosudje u austrjskoj rao-

narkiji od 1. ožujka 1850. bili su naši negdašnji županijski sudbeni
stolovi (tabula judiciaria comitatus) dovremeno pretvoreni, a zako-
nom od 16. velj. 1853. mjesto iijih potanko ustrojeni c. kr. zemaljski
sdo VI. Povratkom ustava godine 1860. prekršteni su bili ovi su-
dovi na kralj. županijske sudbene stolove, pridržav svoje prvašnje
ustrojstvo. Ovo se nije mnogo proraienilo niti najnovijim zakonom
našega sabora od 21. studenoga 1874. „ob ustroju sudovah prve
raolbe". Po ovom zakonu ima u provincijalu šest sudbenih stolovah:
u Zagrebu, Osieku, Belovaru, Požegi i Vukovaru. U razvojaenoj
lani krajini ima kr. stolovah u Gospiu, Ogulinu, Petrinji, Vin-
kovcih i Zeraunu.
Sudbeni stolovi su sudovi prve molbe (instantia), to rei, e
da rješavaju sve one tužbe kojih kotarski sud nesmie razpravljati.
Ovamo idu od priliko one tužbe ženitbene, koje nespadaju u obe
:

pred duhovni stol nego pred svjetovni sud tužbe na fiškusa, na ;

duhovne i svjetovne obine, crkve i javne zavode (institute), radi

fideikomisahi radi tražbinah od preko 525 for. za okoliš doti-
noga grada; tužbe radi negdašnjih plemikih i onih imanjah,
koja
leže u kotaru grada, gdje je sudbeni stol;
trgovake i mjeubene
tužbe. 1 U poslovih rudarstvenili nalježan (competent) je šamo za-
grebaki sudbeni stol. — Na sudbeni stol spada i vodjenje zem-
Ijišnika (gruntovnice) o nekretinah o kojih
, sudi on iii njegov
delegirani kotarski sud.
U kaznenih (kriminalnih) poslovih spadaju na sudbeni stol
svi zloini i prestupei (Vergehen, trasgressione).
Po imenu spadaju u podruje sudbenih stolovah zloini i

prestupei poinjeni kakvim tiskopisom (štampom) ai o tom, da ; Ii

jest iii nije kriv obtuženik, sudi porota. (Gledaj niže).

Sudbeni stol je sastavljen iz predsjednika, vienikah i po-
monoga osoblja (ovamo idu tajnici i pristavi); a svaki sudbeni
stol ima i svoje pisare i podvornike.

' U rie6koj županiji, gdje neima sudbenoga stol a, rjesava trgovake

i

mjenbene tužbe kotarski sud u Bakru Senju, kojemu se u to ime dodaju 2

i

pristava i 1 trgovaki prisjednik.

 !

170

Jedan vienik obavlja dužnosti državnoga odvjetnika. (O iijih

e biti napose govov).

Pod sudbenim stolom stoj svi kotarski sudovi njegova okoliša.
Porota (Jury). Pravoj osudi hoe se ponajprije, da bude doka-
zan onaj zloin iii prestupak, proti kojemu je napereoa. To je kadšto
lasna stvar, ai kadšto vrlo muna, a ponajmunija , kad je tko
tužen radi tobožnjega zloina poinjena štampom. Budu da u tom
pogledu neodluuje tnliko pravoznanstvo i uenost, koliko sduš-
nost i nepristranost , razboritost i samostalnost : zato su štampar-
ske parnice povjerene u zemljah ustavnih u naše doba ponajviše
(pak i kod nas) poroti.
Što e to rei porota? Rie rota znai kod nas koliko pri-

sega, zakletva; porotnik je dakle što i prisežoik, t. j. sudac su-

dei pod rotu = pod prisegu. (Zato se takov sud zove i u svojoj
pravoj domovini Englezkoj „jury" , a njemaki Schwurgericht,
Geschwornengericht). —
U Englezkoj sudi porota ne šamo u
kaznenih nego
u gradjanstvenih parnicah; u Francezkoj, Nje-
i

makoj, Austriji, Rusiji itd. sudi porota u svih kaznenih parnicah.

Nego sud porote je stegnut na pravorek Verdict (= veredi- =
ctum), Wahrspruch, t. j. na izjavu, da je obtuženik kriv iii nekriv,
Da može porota po dusi izjaviti, je-li tko kriv iii prav, mora se
pred njom sva tužba i obrana potanko razložiti. Posto porota iz-

javi pravorekom, da je tko kriv kakvomu zloinu: odmjeri mu

sudbeni stol po zakonu primjereuu kazan. Kod nas se u tom
poslu postupa po zakonu od 17. svibnja 1875. Evo što taj zakon
odredjuje
U Zagrebu, gdje ima sud za štamparske parnice, mora po-
glavarstvo pomou dvojice gradskih zastupnikah sastaviti imenik
svih onih obinarah, koji su podcbni za porotnike, a nisu oprošteni
od te službe. Vrstni su pako za uju svi pismeni državljani, koji
su navršili30., a nisu prevalili 60. godinu, ako barm godinu

danah u dotinom gradu prebivaju i barm 20 for. izravnih pore-

zah na godinu plaaju. Negledaju na porez sposoboi su za po-
rotnika doktori, lanovi jugoslavenske akademije, inženiri, odvjet-
nici, kralj. bilježnici i profesori, ako su navršili 24. godinu. Ne-
mogu biti porotnici: duhovnici, puki uitelji, sudci, državni i-
novnici (osim profesorah) i vojnici, bili u službi, bili u mir; a
nemoraju biti: narodni zastupnici (za vrieme saborovaja), javni
 171

uitelji, liecnici i Ijekari prieko potrebiti za svoj posao, pak .->

oni, koji su lanjske godine zbilja sjedili u sudu kao porotnici. Ne-
sposobni su za službu porotiiika: sliepci, gluhi itd., zatim razsip-

nici, propalice i porona života Ijudi.

Imenik vrstnih za porotu obinarah stavlja se 8 danah na ugled,
da ga može svatko razgledati i prigovoriti mu, onako, kako je razlo-
ženo na 101. strani za izbore. Prigovore rješava gradsko zastupstvo.
Onda imenuje naeloik 3 —6 gradskih zastupnikah, pak isto toliko

predsjeduik sudbenoga stola, i ovaj odbor sastavlja iz toga ime-

Bika godišDJi imenik porotnikah, izabiraju za to zvanje sve šamo
Ijude, koji se odlikuju svojom razboritosti , estitim mišijenjem i

znaajem (karakterom), a toliko njih, da svakih 50 dušah grad-

skoga puanstva zapadne po jedan, ako dakle grad ima 5000 du-
šah, izabira se svako Ijeto 100 porotnikah, koje treba objaviti, a
dojaviti predsjedniku sudbenoga stola i državnomu odvjetniku.
etrnaest danah prije nego bude razpravljana kakva tiskovna
parnica, mora predsjednik sudbenoga stola u javnoj sjednici suda
ždriebati imena porotnikah, koji e
u toj parnici suditi. Toga radi
popišu se sva imena pcrotnikah na posebne ceduljice metnu u i

posudu, iz koje vue predsjednik 45 ceduljah: 36 njih sadržava

imena porotnikah, a 9 imena njihovih zamjeuikah. Svi ovi bdu
pozvani u sjednicu, u kojoj ce se razpravljati kakva parnica. Nego
prije treba da se povede kaznena iztraga proti onomu, koji je

tužen, da je poinio zloin iii prestupak tiskopisom. Ovakvi zloini

su, n. pr. nagovaranje tiskopisom, da se koji diel monarkije od
nje odciepi, grdjenje kralja, poticanje na mržnju i preziranje kralja,
ustava, vjere, oblastih, zakonah; bunjenje, potvaranje itd. Ova-
kvim zloinom i prestupkom sudi zagrebaka porota.
Ako se iztragom pronadje, da tužba ima zakonitu podlogu,
odredi sud javnu razpravu tužb pred porotom, koja je sastavljena
iz sudišta (predsjednika i 3—5 sudacah s perovodjom) i iz 12
porotnikah, koji se evo ovako biraju.
Na razpravu se pozove 36 porotnikah i, jer gdjekoji nebi mo-
gao doi , zovu se i zamjenici , imena njihova moraju se tuženiku
obznaniti 3 dan prije razprave. Ako koji pozvani porotnik bez
razloga nedodje, osudi se na glob od 50 for. Ako se nijednomu
pozvanomu porotniku nemože prigovoriti, da je pristran (n. pr.

da se može od ove parnice nadati kakvoj koristi itd.) : onda se

 172

metu cedulje, na kojih su njihova imena napisana, u posudu,

pak predsjednik vue cedulju po cedulju, pioita ime na njoj na
pisano, i pita, najprije tužitelja, onda tuženika, je-li mu prav.
Svaki od njih može ga piihvatiti iii zaneati. Ovo pravo nedanja
dospieva, kad se izvue 12 iuienah, kojim se nije prigovorilo, iii
kad u posudi ima jos šamo toliko imenah, da se njimi upravo
popunjuje broj 12. Ovi sude, i da jih bude za cielu razpravu to-
liko, izvue predsjednik još dvie cedulje ovo biti zamjenici — e
koji de zamieniti kad bi n. pr. napreac obe-
pravoga porotnika,
lio; jer kad se stvara pravorek, mora da bude ondje 12 porot-
nikah.
Posto bude ovako sastavljen porotniki sbor, poui ga pred-
sjednik o njegovih dužnostih i o stvari, o kojoj e se vieat'.
Tada se moraju porotnici zakleti (zarotiti), da e po dusi suditi.

Sad se štije tužba, saslušavaju se svjedoei i vještaci, itaju

dokazala, a obtuženik se brani sam i po svom branitelju. Sudci
i porotnici mogu na njega upraviti pitarja. Kad se dovrši doka-
zivanje, saslušaju se besjede tužitelja i tuženika, pak se onda su-
dište ukloni u drugu sobu, da sastavi pitanja , koja e se predlo-
žiti sboru porotLikah, nek o njih pravorek izree. Pitanja mo-
raju tako glasiti, da se na nje može odgovoriti sa „da" iii „ne",
a glavno pitanje mora uviek glasiti: je ii obtuženik poinio onaj
zloin, radi kojega je tužen. Ova pitanja moraju se onda javno
proitati ako jim nitko reprigovori, predati na pismu porotnikom,
i

posto jim je predsjednik još jedan put cielu stvar u kratko raz-
ložiO; jezgru tužbe i obrane naveo i njih opomenuo, kako imaju

vieati i glasovati.
Onda porotnici otidju u drugu sobu, a ponesu sobom i tužbu
i druge parnike spise. Ondje izaberu izmedju sebe prvaka, koji
e jim proitati naputak, ima porotnik suditi. Sada ponu
kako
vieati. Za njihova vieanja nesmie nitko unii u njihovu vienicu
bez pismena dopuštenja predsjednikova, pak niti porotnici nesmiju
se s nikim dogovarati, nego dotle ostati u vienici, dok nestvore
pravorek. Toga radi moraju po dovršenom vieanju glasovati napose
o svakom pitanju, koje jim je predsjednik predao , zato pita prvak
svakoga osebice, što sudi o njem, a s^m glasuje najposlje. Da tko
bude proglašen krivcem kakvoga zloina, treba da za to glasuju
barm dvie treine, dakle 8 porotnikah. Kod ostalih pitanjah dosta
 173

je, ako jih barm 7 ovako iii onako glasuje. Ako glasuje 6 sa
„da"; a 6 sa „ne", onda valia ono , što je za obtuženika povolj-
nije. Prvak broji glasove i piše pokraj svakoga pitanja „da" iii

„ne", kako su vec porotnici glasovali, pa kad se dovrši glaso-

vanje o svib pitaujih, podpiše taj pravorek i porotnici vrativ se u
sudnieu sjednu na svoja mjesta.
Predsjednik suda pozvat e jih, da kažu, što su odluili. Na
to ustane prvak i rekne: „Porotnici su po zakletvi i dusi odgo-
vorili ovako na dan jim pitanja" — pak proita pravorek.
Ako pravorek gla^i, da obtuženii^ „n'je kriv" — izrei e
porotno sudište odsudu, da se obtuženik rješava obtužbe. Ako je
obtuženik proglašen krivira, imat ce tužiteij prvi predložiti kazan,
a za ujim saslušat e se obtuženik. Prema tomu e sudište stvo-
riti osudu, a predsjednik e ju proglasiti javno i podjedno proi-
itati one paragrafe kaznenoga zakona, cia kojih se osuda osniva.
Ako pravorek obtuženika proglasi krivcem, a sudište jedno-
dušno misli, da su se porotnici prevarili u glavnoj stvari, t. j. da
nisu pravo razumjeli i shvatili, o em se radi — odluit e sudište,
da se ima stvar j oš jedan put pretresati ; ai kod te nove raz-
prave uesraie sudjelovati ni jedan porotnik, a niti predsjedati koji
od onih sudacah, koji su sudili kod prve razprave. Ako bude pra-
vorek driige porote jednak s prvašnjim onda ga mora sud uzeti
,

za tenielj svojoj odsudi.

Ako je obtužen.k obsudjen s ogluhe (t. j. zato što nije do-
šao na sud), a dukaže, da je bio zaprieen, n. pr. bolešu, može
zamoliti novu razpravu.
Od osude porotnoga suda imaju dva pravna lieka: ništovna
žalba i priziv.

Zakon o porotnom postupku napominje naroito, da je sav

postupak ništetau, ako se ovo ilj ono propusti, n. pr. ako porotni
sud nije bio sastavljen po zakonu, ako nisu svi sudci iii svi po-
rotnici bili do kraja u sudnici, ako obtuženik nije imao branitelja,
ako je predsjednik porotnike krivo napuivao itd. Kad se obtu-
ženik požali vrhovuomu našemu sudištu (stolu sedmorice) na po-
rotu, što se nije po zakonu postupalo, te zamoli, da se osuda
proglasi niftetnom — to se zove ništovna žalba. Ako stol sedmo-
rice pronadje, da se zbilja nije postupalo po zakonu, uništit e
osudu i odrediti novu razpravu.
174

Radi kazni (n. pr. da je prevelika, neprimjerena itd.) može

osudjenik prizvati banski stol, i ovaj e onda kazan promieniti,
ako pronadje, da se priziv (apelacija) na zakonu osniva.
Katastar i zemlj išnik (gruntovnica). Da se dozna, što
tko posjeduje i da se može svakomu odmjeriti pravedno porez;
dal je država popisati, opisati i premjeriti u svakoj poreznoj
obini sve lapate i ciepce (parcele) zemlje, oeieniti Djihovu rod-
nost i pobilježiti kude, koje su na Djih. Prema toj rodnosti raz-
redjene su sve oranice, livade i šume na više razredah, pak se
onda prema doliodku , što ga posjednik dobiva od svojih zemlji-
štah, porezuje na nje porez, zemljariua, o kojoj emo poslije go-
voriti. Knjiga, u kojoj je to sve zapisano, zove se katastar, rie
skraena od latindke capitastrum , a ova dolazi od caput (glava),
jer se je izprva zapisivala u tu knjigu šamo glavarina (Kopf-
steuer).
Naši sudovi imaju ponešto slinu knjigu zvanu zemljišnik
iii gruntovnica (Grundbuch) ,
jer su u njoj takodjer popisana
sva zemljišta (grunti); ai ne za to, da se prema toj knjizi porez
odmjeruje, nego da se zna, tko ima kakvo pravo na kakvu nekret-
niau (zemlju iii kuu). Sva zemljišta jedue katastralne obine po-
pisana su u posebnoj knjizi, u kojoj ima svaki posjednik te obine
svoju zeinljišnicu (gruntovniki uložak), koji se sastoji iz tri

diela: a) posjedovnice, b) vlastovniee, c) teretovnice.

A) U posjedovnicu (Besitzblatt) zapisan je posjed, to jest
sva zemljišta i kue, koje tko posjeduje, i to svaki lapat napose,
te se dodaje svakomu broj zemljišnika, broj pod kojim je zapisan
u katastar, zatim ime, prostranost i vrst težitbe, to jest, što ondje
rašte (je Ii oranica, suma, vinograd itd.)
B) U vlastovnicu (Eigenthumsblatt) zapisan je vlastnik po-
sjeda navedenoga u posjedovnici njegovo ime i prezirae, ako jih ,

je više, imena svih; ako je vlastnikom kakva obina, zavod, druž-

tvo itd., njibov podpun naslov. Još se onamo zapisuje, u kakvo
ime tko što posjeduje; n. pr. kao baštinu, dar, kupovinu itd. Ako
je tko postao vlastnikom kao kupac , dodaje se i posto je kupio.
Ovamo se zapisuju i sve stege vlastnitva, n. pr. ^^i\o predkupa,
zamjena, maloljetnost, skrbstvo itd., napokon sve promjene u na-
vedenih okolnostih , n. pr. ako tko sav posjed iii koji diel dru-
gomu proda, ustupi itd.; ako je ugaslo zabilježeno pravo, — a sva-
 :

175

koj takvoj promjeni vlastnika iii vlastoitva dodaje se i dao, kad je

ta promjena nastala.
C) U teretoviiieu (Lasteublatt) zapisuju se svi pravni te-

reti, koji leže na dotitnom posjedu iii na kojein dielu posjeda, po

imeuu pravo zaloga (u. pr. ako je tko uzajmio novacah, pak je

zapisao svoju kuu kao zalog duga) ;

podzalog (n. pr. ako sam
ja stekao pravo zalogana iji posjed ,
pak ustupim drugomu to
svoje pravo, onda ima ovaj drugi pravo podzaloga); služuosti (n.
pr. ako tko ima pravo drva sjei u šumi, koja nije njegova, iii

hoditi preko tudje orauice, nositi vodu iz tudjega zdenca). Posjed,

na Koji imam pravo zaloga upisauo u zemljišuik, to je moja „hi-
poteka". Jošte se ovdje zapisuje. ako je posjed povjerbina (fidei-

komis), iii jameviua (kaucija). Isto tako treba i svaku promjenu

OYih pravni h odnošajah zapisati u teretovnicu.
Zemljišnik je knjiga neizmjerno znamenita po naša stvarna
prava t. j. prava na stvari. i srebro, metneš
Stvari pokretne, zlato
pod klju, pak si prilino umiren: ai kako da osiguraš svoje
pravo na kakvu zemlju ? Ako si to pravo utvrdio valjanim pismom,
a pisma ti nestane što onda ? Ako imas svjedoke za svoje pravo,
:

a svjedoci pomru: kamo tvoj pravo? Ako je pako tvoj pravo

ulinjiženo (intabulirano) t. j. upisano u knjigu zemljišnik zvanu
umiri se, nitko nesmie dirnuti u tvoj pravo. Jer zakon odredjuje,
da je ono dokazana iština, što je zapi-auo u zemljišnik (van ako
si kakvom prievarom izmamio taj upis, jer onda nevalja dašto
upis, kad se takva prievara dokaže).
Upisi u zemljišnik su od tri vrsti:

1) prave ukujižbe, kojimi se na prosto stjee kakvo pravo

iii se konstatuje promjena i uga^^nue kakvoga prava;
2) predbilježbe (prenotacije), kojimi se to postiže, šamo
pokle tko pred sudom dokaže, da je vlastan što zahtievati. Ako
dakle imam zadužnicu, u kojoj mi moj dužnik naroito ustupa
pravo zaloga na svoj posjed: onda mogu to pravo uknjižiti dati

na taj Ako pako imam mjenicu, a

posjed. prieti mi pogibija, da
je dužnik nee platiti onda mogu zamoliti
: predbilježbu, koja pre-
lazi u ukujižbu, kad ju opravdam, to jest, kada dokažem, da je
mjenica zbilja moja i da je dužnik nije platio.

Odavde se da upis u iju zemljišnicu ii dopušta

razabira,
vlastnik te zemljišnice (odnosuo posjeda, na koji se ista protež).
176

ii nalježna (kompetentna) oblast, n. pr. sud, kad komu dosudi

kakvo pravo (o. pr. zaloga).
Ukjižba je osobito znamenita za kakva vjerovnika, koji je

svoje pravo zaloga uknjižio na posjed svoga dužnika; jer od onoga

daua, kad je podnio molbu za ukojižbu, dobio je pravo prvenstva,
to e rei, da je njegovo pravo zaloga jae od prava svih drugih
vjerovnikah , koji su poslje njega izhodili pravo zaloga. Svako
uknjiženo pravo valja sve dotle, dok se neizhodi njegovo brisanje,
Djegova izknjižba (extabulatio).
Uknjižbu i izknjižbu , kao što i predbilježbu, dozvoljuje ko-
tarski sud ; a u gradovih, gdje je sudbeni stol, isti ovaj stol. Jer
obinah sudbenoga kotara uvaju se i vode kod na-
zemljišnici svih
Iježnoga kotarskoga suda; šamo u gradovih, gdje ima sudbeni
stol, ovaj je naelnik dotinih zemljišnikah (gruntovnika oblast).
Ima jošt i trea vrst upisah u zemljišnik, i to su zabilježbe,
bilježke. Ovakve bilježke ii se tiu vlastnika, ii njegova posjeda
U red prvih ide zabilježenje , da je tko maloljetan, iii pod
skrbstvom (kuratelom), iii pod steajera, pa s takvim se nemože
valjana pogodba uiniti.
U drugi red bilježakah ide zabilježba, da je dotini posjed
pod tužbom, iii pod ovrhom (exeeutiom), iii pod sekvestracijom
itd., pak i to je opomena, da za takov posjed neiniš oikakve
pogodbe.
Sud može šamo na naroitu molbu onoga, koga se'tife, podu-
prtu izvornimi pismenimi dokazi (n. pr. ugo vorom, sudbenora pre-,;

sudom itd.) dozvoliti kakav god upis u zemljišnik.

\
4. KraljevsJci banski stol.

Banski stol, kakov je postojao do godine 1850., preustrojen

je bio iste godine razpisom austrijskoga c. kr. ministarstva za
pravosudje (kao što i ostali naši sudovi) na austrijsku, pak je u
glavnom sve do danas zadržao to svoje ustrojstvo, šamo što je
kraljev?kim odpisom od god. 1861. stekao ime kraljevskoga ban-
skoga stola (a dotle bijaše c. kr. banski stol). Godine 1881. sdru-
žen je š njim i krajiški cdjel banskoga stola. Sadašnji banski
stol sastoji se iz predsjedoika, 14 vienikah, 4 tajnika i drugoga
pomonoga osoblja.
 m
Sadašnji naŠ banski stol nerazpravlja uikada tužbe (kao
što je bivalo do godioe 1850.), t j. nije nikada sudom prve molbe
(iostautia); ve je šamo više iii prizivno sudište, to e rei, da
razpravlja šamo odsude i odluke oižih sudovah (kotarskih i snd-
benih stolovah). Ako koji parac misli, da mu se takvom odsudom
krivica ini, prizivlje (appelluje) banski stol u pomo; proti od-
lukam nižih sudovah banskomu stolu t. j. pod-
utjee se takodjer
nosi mu svoj utok (rekurs). Banski stol viea o takvih prizivnicah
i utocih kao sud druge molbe (instancije) u sjednicah, u kojih
treba da bdu osim predsjednika 4 prisjednika i perovodja.

5. Kraljevski stol sedmorice.

Tko odlukom iii odsudom kotarskoga suda,

nije zadovoljan s
može prizvati banski stol pak što 6e onaj koji se nemože udo-
: ,

voljiti niti odsudom bauskoga stola t. j. suda 2. molbe? On se e

utei sudu 3. molbe, vrhovnomu iii najvišemu sudu, koji se kod
nas onako zove kako i u Ugarskoj „stol sedmorice (tabula sep-
:

temviralis), sastavijen izprva iz sedmorice sudacah — odtuda mu

i ime. Do god. 1848. bilo je za nas vrhovno sudište ugarski stol
sedmorice; nego posto smo godine 1848. prekinuli svaku svezu
s Ugarskom, a god. 1850. zavladao absolutizam: budemo u tom
pogledu stavljeni pod c. kr. vrhovni i kasacionalni sud u Beu,
stvoren za svukoliku monarkiju carskim patectom od 7. kolovoza
1850. Povratkom ustava god. 1861. zamoli naš sabor za trojednu
kraljevinu posebno vrhovno sudište, koje joj se kraljevskom reso-
lucijom od 9. travnja 1862. i podieli s uaslovom „kraljevskoga
stola sedmorice*, pak je izprva zbilja imalo sdam viednikah, a
ban mu je bio predsjednik.
Nego posto se je kod nas upravna vlast posvuda razstavila
od sudbene vlasti, i onako vrlo pro-
pokle je banovo podruje i

strano, te nebi dospio opravljati i sudbene poslove: bude zako-

nom od 28. veljae 1874. uglavljeno, da se ima za stol sedmo-
rice postaviti osobit predsjednik; a pridruženjem krajiškoga odsjeka
umnožio se je broj vienikah za jednoga.
Stol sedmorice rješava odsude banskoga stola,
priek i viek
radi kojih se koji parac njemu utee; kako stol sedmorice pre-

sudi, tako ostaje, više se nemožeš utei.

12
 178

Šamo kad se tko požali na kakvu odsudu, te žaobe nerje-

šava banski stol, nego sam stol sedmorice.

5. Drzavno odvjetnictvo.

Do god. 1848. imala je svaka županija i grad fiškala. Što

e to pravo rei? Fiskiis (iii kako se kod nas izgovara: fiškus)
zove se državna blagajna i u obe javna pjeneznica. Fiškali su se
dakle izprva žvali inovnici, koiim je bila dužnost nastojati oko
državnoga dohodka i zastupati interes blagajne (to je sada zvanje
tako zvane „financprokuratuie" koja je prije i kod nas postojala).

Budu da su se odprije zloini obino i globom kaznili, a globa

je išla u blagajnu: to su onda ime fiškalah dobili i javni tužitelji
zloinah, pak je ovo bilo najposlje glavno zvanje žuranijskih i

gradskih fiškalah. Uz to su morali i gradjanstvene parnice svoga

municipija tjerati, a župauijskomu fiškalu bila je jošt osobita duž-
nost obrana podložnikah naprama vlasteli i zastupanje siromakah
na sudu.
Preustrojenjem našega sudstva god. 1850. prestala je dje-
latnost tih fiškalah u kriminalnih poslovib, te županije i gradovi,
ako imaju kakvu gradjanstvenu parnicu, povjeravaju ju kojemu
obinomu Država je preuzela zadau prvašnjih fiš-
odvjetniku.
kalah, i postavlja kod svakoga suda državnoga odvjetnika (Staats-
anwalt procuratore di stato), na elu jim pako stoji državni nad-
;

odvjetnik (Generalprocurator) koji dobiva naputke i zapoviedi

,

obino od odjela za pravosudje, pak jih dojavlja, ako treba,

svojim mladjim.
Državni odvjetnici imaju kod nas dvostruko podruje, naime
u poslovib kaznenih i u poslovib gradjanstvenih.
Pravda i pravedaost i^lte, da nitko nebude i tužitelj i sudac;
a s druge strane potrebuje interes države, da bude svatko kaž-
njen, tko njezine zakone vriedja. Treba dakle njekoga koji da ,

zastupa povriedjeni zakon pred sudom i onda, kad se takvom po-

vredom nenanosi šteta pojedinim državljanom. To je zvanje držav-

nih odvjetnikah: oni su javni tužitelji kod suda. Kao takvi moraju
svaki zloin, za koji doznadu, prijaviti sudu, nek zametne o njem
iztragu, pa kod ovoga posla moraju i sami na rku ii sudu, te
nadgledati postupak suda. Al sami nesmiju obavljati poslove sudca,

\
 179

nesmiju dakle dati zatvoriti koga, izpitivati okrivljenika, premetati

kuu, paslušavati svjedoke itd., nego moraju sve to obavljati preko
sudca-iztraživaoca iii redarstva.
Kad se završi sudbena iztraga, moraju se svi spisi predati
državnomu odvjetniku, da jih uz 14 danah proui i sudu predlog
podnese (podkriepljen dokazi razlozi), ima-li se prema uspjehu
i

iztrflge okrivljenik staviti pod tužbu, iii obustaviti dalnji postupak

proti njemu.
Ako sud pronadje prema predlogu državnoga odvjetnika, da
ima lemeljita razloga sumnji, da je tko kriv: onda odredi proti
njemu potanku iztragu. Kad se ova dovrši, spisi se predaju opet
državnomu odvjetniku, da sastavi tužbu, pak se onda odredi glavna
razprava pred sudom, u kojoj se tužba ita, državni odvjetnik ju
opravdava, tuženik pako i njegov branitelj pobijaju tužbu kako
znadu.
Državni odvjetnik je u svom poslovanju sasvim samostalan
naprama sudu; zato kad mu se uini, da sud nepostupa iii ne-
sudi prema zakonu, onda podnosi utok iii priziv višemu sudu.
Državni nadodvjetnik može itati sve kaznene parnice, koje
prispiju stolu banskomu i stolu sedmorice, pa dolaziti u sjednice, u
kojih se te parnice rješavaju, da zastupa zakon ai neima pravo ;

glasa, kao što to sve odredjuje potanko zakon o kaznenom po-

stupku od 17. svibnja 1875.
U gradjanstvenih parnicah zastupaju državni odvjetnici (po
zakonu od 21. stud. 1874.) zemaljski erar, te javne zaklade i za-
vode pred sudom, onako kako drugi odvjetnici.

Naše prvasnje sudstvo. Jedan pogled na nase sudove, kakvi

su do godine 1848.; uvjerit ce nas, da smo u tom pogledu
bili
znatno napredovali. Dan danas sudi svakomu jedan ter isti sud;
a odprije imao j e po gotovu svaki stališ svoj posebni sud. Tako n.
pr. seljaku podložniku sudio je vlasteoski SUd (sedes dominalis),
kojemu j e bio predsjednikom kakov prisjednik sudbenoga stola,
vlastelinov pouzdanik, kao što i 2 prisjednika pravoznanca, a uz
njih županijski sudac i pristav (ovim potonjim je bila dužnost bra-
niti podložnike). Ovaj vlasteoski sud sastajao se je šamo kad i
kad, i sudio seljakom podložnikom kad je jedan drugoga tužio,
,

zatim radi pomanjih prestupakah i u parnicah urbarskih, t. j. kad je

tužio podložnik vlastelina, iii ovaj onoga. U
ištinu je bio dakle
vlastelin više putah i sudac i tužitelj iii tuženik. Njekoj odluke
vlastelinskoga suda podnosile su se županijskomu sudbenomu stolu,
 180

te jih je potvrdio iii preinaio. Odavde je mogao seljak prizvati

kr. namjestniko viee.
Nekoja povlaštena (privilegirana) trgovišta nisu podpadala
neposredno pod vlasteoski sud nego su imala svoga posebnoga
,

sudca (kadšto i prisežnike), koji je sudio obcinarom neplemicem,

ako tužbena stvar nije vriedila više od 20 60 for. Virovitica j e —
ovakvu povlast imala od god. 1234., a podielio joj ju Koloman,
vojvoda ciele Slavonije. Takvu povlasticu bio je dobio i Sisak od
8voga vlastelina zagrebakoga kaptola god. 1838.
Tko nije bio zadovoljan s odlukom toga suda, prizvao je
vlasteoski iii županijski sud (kako je ve odredjeno bilo u pri-

Gradskim stanovnikom neplemicem ^ i svjetovnjakom sudio je

gradski sud, sastavljen obino iz gradskoga sudca i jedno dvoice
starješinah (senatorali) pravoznanacali. Tko nije bio zadovoljan,
prizvao je sud velikoga tovarnika (sedes tavernicalis) iii tako zva-
noga personal (sedes personalitia) jer nekoji gradovi podpadali
;

su pod tovarnika, a drugi pod personal. Od naših gradovah sta-

jali su pod tovarnikom Zagreb, Karlo vac, Koprivnica, Osiek, ostali
pod personalom). Ovi sudovi imali su obino jedno pet gradjanskih
prisjednikah, a sudili su šamo u gradjanstvenih gradskih parnicah.*
— Kaznene parnice išle su kraljevskomu stolu (tabula regia).
Slobodni kotari imali su takodjer svoj posebni sud. Tu- U
rovom polju sudio je turopoljski župan; od njega se je apelovalo
županijskomu sudbenomu stolu, a odatle banskomu stolu.
U našem primorju, po imenu na Rieci i u Bakru, bili su
osobiti sudci (judex rector), a proti njihovim odsudam moglo se
prizvati gradsko viece (kapitaneat), kojemu je bio predsjednik rieki
gubernator iii njegov zamjenik; pak ako se je radilo za tražbinu
od preko 1000 for., mogao se je prizvati banski stol, a napokon
ugarski stol sedmorice.
U županijab bili kotarski veliki i mali sdei
su najniži sud
šamo plemicem,
(judices nobilium), koji su sudili uviek s pristavom, ai
i to tužbe za oit dug i zalog u vriednosti od 3000 for. Podžu-
pan s kotarskim sudcem i pristavom mogao je razpravljati tužbe
za oite dugove i druge tražbine u vriednosti do 12000 for.

U SUdbenom stolu Županije (sedes judiciaria, [skraceno

sedria] comitatus), kojemu je predsjedao izprva veliki župan, a

^ Plemicem
j e sudio gradski sud šamo za njihove gradske zemlje i za

dugove kod gradjanah poinjene.

' Godine 1749. bila je Marija Terezija poslala saboru našemu rezo-
luciju, u kojoj izjavlja, da je odluila imenovati za Hrvatsku podtovarnika

(vice-tavernicorum regalium magistrum), da drži sjednice i da pregleda naSe

gradske prizvane odsude; ai neznamo, jeli se taj sud ikada sastao.

d
 181

poslijepodžupan, prisjednici su bili županijski astnici, i osobiti

prisjednici sudbenoga stola (magjarski: titblabir6). tom sudu U
razpravljane su tužbe za vece tražbine, pak i sve kaznene parnice.
Osim toga su se tu pregledale apelovane odsude vlasteoskih, trgo-
višnih kotarskih i podžupanijskih sudovah. Od sudbenoga stola
,

apelovalo se je banskomu stolu.

judiciaria) kraljevinah Dalmacije, Hr-

Sudbeili stol (tabula
vatske i Slavonije, ustrojio je Karlo III. god. 1725. da sudi za ,

tražbine trgovake, za tužbe radi zalogah, radi dielbe i nasljedstva.

tužbe na velike župane i podžupane itd.^ Sastajao se dva puta e
na godinu, pak je svaki put dotle sjednice držao, dok nisu bile
sve podnešene tužbe riešene. Od njega se je apelovalo banskomu
stolu (tabula banalis).
Banski stol (tabula banalis) bio je zakonskim lankom 27.
od godine 1723. ustrojen; a prozvan je tako, jer mu je ban bio
predsjednikom, pa kad je on bio zaprieen, onda banski namjestnik
iii podban. Izprva je imao 7 prisjednikah (dakle je bio prvobitno
„stol sedmorice"), medju njimi 1 prelat (praelatus
tabulae), 1 ve-
likaš (baro tabulae), 4 plemica prabilježnik (protonotarius reg-
i

norum Dalm., Croat. et Slavoniae) osim toga pomono osoblje i

;

odvjetnik siromaši (advocatus pauperum). Izvjestitelj je bio šamo

prabilježnik (to mu j e i bilo glavno zvanje) o njegovoj volji j e
:

dakle ponajviše visjelo, koja parnica da se riesi i kako da se riesi.

Buduc da banski stol nije imao sjednice svu godinu, i buduc da
se je puno toga apelovalo to nije udo, ako su se onda parnice
:

godine i godine vukle. Jer valja znati, da je onda banski stol

sudio ne šamo kao prizivno (apelaciono) sudište, nego i kao sud
prve molbe za nekoje tužbe (n. pr. o valjanosti privilegijah). Od
njega se je apelovalo kraljevskomu stolu, a od ovoga stolu sed-
morice. —
Mladii, koji su izuili pr^va i položili primjerenu pri-
segu, bili su vlastni obavljati njekoje poslove i dolaziti u sjednice
banskoga stola, da se uvježbaju u pravnih poslovih, zato su se
žvali u kratko „jurati* (tabulae banalis notarii), pak su izašli na
glas sa svoje prokšenosti i patriotizm. Šamo jurat mogao je po-
stati odvjetnikom.

Nego ban je bio jost i prije ustrojenja banskoga stola vrhovni

sudac trojedne kraljevine (judex ordinarius), te e kao tako v pre-
j

sudjivao odsude drugih sudovah. On je tu vlast vrsio izprva sam,

a kad je broj parnicah odviše narastao pozvao je k sudu više
,

pravoznanacah, ii jim je sasvim povjerio sudjenje. Obino se je

taj banski sud sastajao dva puta uz godinu i to na osminu (oc-
tava) od tri kralja i od sv. Jakov zato su se njegovi sudni sa-
,

^ Potanko oznauju njegovo podruje zakouski lanci 30—34: I72i

31: 1729.
182

stanci žvali „udicia octavalia". Ponajviše je sžlm sabor odredjivao,

da se takav oktavalni sud ovakov osminski rok trajao je do
drži;
40 danah.^ God. 1416. pako odredio naš sabor, da se drže
bio je
banski sudovi 4 puta na godinu, a ondasnji ban Herman grof
Celjski potvrdio je tu odluku. Drugi sudovi nisu takodjer svu go-
dinu sjednice imali i tužbe rješavali. Poslije su banovi imenovali
podbane (vice-banus), koji su jih obino kod suda zamjenjivali.
Evo obine pr^vostaje (juristitium) sudbenih praznikah,
t. j.

kad sudovi nisu sudili: od Tomina (21. do nedjelje poalje

pros.)
3 kralja, za mesopustne nedjelje; od predposljednje nedjelje pred
uzkrsom do druge nedjelje poslje uzkrsa; za molitvenih danah,
za duhovske nedjelje, od dan sv. Ladislava (27. lipnja) do kra-
Ijeva (20. kolov.), od Mihalja (29. rujna) do Martinja (11. stud.),
svake nedjelje i svetca, zatim 30 danah prije sabora i za vrieme
saborovanja, napokon za vrieme insurekcije.
Tomu dodaj, da nisu svi sdei itali parbene spise i pisali
o njih izviesa, vec je to bila dužnost samoga bilježnika i kod
banskoga stola koji nisu dašto dospievali na sve
prabilježnika ,

parnice; ostali sdei su šamo prema izviešu bilježnikovu,

sudili
koji j e po tom imao sudbinu parnice ponajviše u svojoj ruci.
Ako je ve ono, sto smo do sada naveli, prilino razvlailo
parnice, jos više jih je otezao parbeni postupak, po imenu u for-
malnih parnicah (causae longae litis), a najviše tako zvani prdvni
liekovi (remedia juris).
Prije tužbe morao je tužitelj buduega tuženika sudbeno opo-
menuti (admonitio), i opomenut imao je uz 15 danah odgovoriti.
Ako nije opomena pomogla, onda se je podniela tužba, sudac je
izdao pozivnicu (citatio) na sud, pak tu j e trebalo tuženiku dosta-
viti, a to je morao sam sudac iii jurat. Al to nije bio lak posao 5

jer pozivnica se je moral predati samomu tuženiku iii kojemu ,

njegovomu slugi, iii pribiti na vrata. Nego tuženik se je znao skri-

vati, a svojim Ijudem je zabranio primati za njega kakvo pismo,
doci pako do njegovih vratah bilo je opasno, jer su znali na ju-
rata pse nahuškati. —
Pak opet je parnica pala, ako nije bio tu-
ženik po zakonu pozvan na sud. U
pozivnici je bilo naznaeno
roište, najkraci rok je bio 15 danah, za udaljenije 30, a za tu-
ženike stanujue u treoj županiji 45 danah.
Na dan roišta tužitelj iznosi tužbu i svjedobu o pozivu (to
se je zvalo „levata"). Ako tuženika nije bilo, ekalo se je do za-
pada sunca: onda se je njegovo ime tri puta na otvorena vrata
vikalo (proclamatio), pak ako nije došao, bio je osudjen s ogluhe
(eontumacia). Al tim parnica nije svršena. Kod banskoga stola
moralo se je s osudom ekati 15 danah; dapae ako je tuženik
došao na sud prije ovrhe, bio j e oprošten od ogluhe.

'
Zak. lanak 7. od god. 1572.
 183

Ako-li je tuženik (iii njegov odvjetnik) došao na roište, a

stalo mii je za tim da parnicu otegnc, onda je šamo napisao u
,

parbene spise „tuženik je došao na aud, ostalo si pridržava (in-

cattus comporet reservatis reservandis). Tim je za one „oktava"
posao bio zavrpen. Ovo se je ponavljalo, dok nije sud naložio, da
tuženik ima prieci na stvar. Sad se je zapoelo dugako islo pri-
govorah (oxceptio). Prigovaralo sejesvaemu: pozivu, tužbi, sudu,
pntvu, djclu itd. Na svaki prigovor morao je tužitelj odvjetovati
iii odgovarati (allegare) t. j. pobijati tuženika, dok nije napokon sud
riešio, valja Ii prigovor iii nevalja. U
potonjem sluaju morao je
tuženik na samu stvar prieci (litis contestatio) i svoja dokazala
navoditi, kojimi pobijaše tužitelja. To je on inio malo po malo,
dodavši avakomu allegatu svoje rr. (reservatis reservandis), za
dokaz, da jos nije sve izkazao. Obino su dopustali svakoj stranci
4 allegata.
Toga radi je tužitelj u poetku svake „oktave" dosao na sud
i zapisao u zapisnik, da nastavlja parnicu (reassumtio) ; a tuženik
je šamo zapisao, da je dosao na sud (comparet). Ako tužitelj ne-
koliko putah nije došao, bila je tužba na zahtjev tuženika brisana
(expungitur), i tužitelj je onda morao iznovice (via novi) preti.
Ako je pako tuženik bio nemaran, najprije bude od suda opome-
nut; a kad to nije pomoglo, pue odsuda. Nego bilo je puno slu-
ajevah, gdje se uz godinu danah nije moralo odgovarati na tužbu;
ai za to je trebalo zamoliti od dvorske kancelarije osobitu dozvolju
(mandatum regium prorogatorium). Kraoi predušak (respirium) je
dao sam sudac tuženiku, kad je zamolio.
Tužitelj, videc da je njegova stvar zastranila, mogaše tužbu
natrag povui; i to svu, iii jedan diel, a ovo potonje mogaše uz
parbu više putah uiniti, pak i novu tužbu podnieti (depositio
causae).
Kad se sve dosadašnje spreke sretno prevale, pristupa se
dokazivanju (probatio) —
tu je istom puklo polje rabulistam Nu !

mi emo njihove doskoice i mudrolije preskoiti, da dopremo brže

do odsude. —
Odsuda (sententia) je izreena, „dakle je i parnica
svršena" —
pomislit ce mnogi. Daleko si zabrazdio Sada stoprv !

poimlju te svakojake pravne Ijekarije!

Prvo, može se opozvati odvjetnik (revocatio procuratoris), a
tim se porie sve što je odvjetnik na sudu kazao, i dotini parac
dobiva dozvolju za novi allegat —
nu može ga preko istoga od-
vjetnika sudu podnieti.
Na dan izreene odsude (prve molbe) od banskoga stola
može onaj, koji š njom nije zadovoljan, podnieti zabranu (prohi-
bita) uslied se dotini parac i opet saslušati. Ako ne-
toga mora
—
:

odgovori uz dvie oktave, zabacuje mu se zabrana; nego ako je

uz to i odvjetnika opozvao, može se povratiti tja k prigovorom,
 :

184

dakle parnicu rek bi iznova zapoeti. Zabrana se može uz parbu

dva puta upotrebiti, jedanput bad va, drugi put uz platež od 6 for.
(prohibita sine onere et cum onere).
Kad sve ovo nepomaže više, hvata se svladan parac odgona
(repulsio), koji se je odprije oitovao golom sabljom na medji
imanja, a poalije šamo piamenom izjavom u spisih. Posljedica je
bila odgonu, da je dotinik dobio novo roište za odvjelovanje
(allegat).
Pokle su se potrošile dosadašnje Ijekarije prizove se visi
,

sud (appellatio) ako nit ova] povoljno parnice nerieši, uteci se

;

vrbovnomu sudu od kojega neima više kud kamo pak evo nas
,
,

kod ovrhe (executio). Al ni sada još nece osudjenik advojiti i oa-

jati — ima i od ovrhe lieka, i to prvo
Ovršilac oaude (obino podžupan iii podžupanijski sudac
dade odsudjeniku dostaviti osudu, pak mu odredi primjeren rok,
do kojega ima uiniti, što je sud zapovjedio jer ako neuini, iz-
;

vršit ce se to ovrhom. Kad rok mine, onda dodje sam ovršilac,

da ovrbu izvede: ai ga odsudjenik doeka na pragu kuce golom
sabljom iii batinom izjavljuju da neda ovršiti osude, jer da nije
zakonita (oppositio). Onaj parac, koji je parnicu dobio, može osu-
djenika pozvati na sud, nek dade razlog svomu odporu. Ako
taj razlog nije dovoljan sudu, može ovaj odrediti novu ovrhu pak ;

ako se osudjenik i opet odupre, onda odredjuje velika skupstina -

županijska proti njemu ovrhu s oružauom rukom (brachium). M

Ako odsudjenik misli da mu je ovrhom krivica uinjena,
,

a on posjedne silom, što mu je bilo ovrhom oteto (reoccupatio).

Kad se ovako izcrpe do sada navedeni liekovi, a ono udri
iz nova na protivnika tužbom i to se zove „via novi" pak se ,

onda na novo parnica zapoima i tjera do kraja, kako je gore opi-

sano. Koga bog poživi, doeka napokon kraj parnice. Nego pamti,
da su ovi pravni liekovi dozvoljeni bili šamo plemiu.
Navedeni pravni liekovi nisu baš onako smiešni, kako se na
prvi pogled ini oni potjeu avi iz pravne avieati i pravne želje,
;

da se nikomu krivda nenanese sudom, što se je odprije preesto do-

gadjalo, a tomu je bio uzrok, stranom vladajua prvašnjih vjeko-
vab obiest iailovitost, stranom nedostatci sudbene uredbe, stranom
površnost i neizvjestnost zakonah.
Odavde ce svatko razabrati golemi napredak našega sadaš-
njega sudbenoga ustrojstva naprama prvasnjemu, u kojem su bila
razjažena vrata samovolji, a ponajviše zatvorena po siromaha. Al
zato netreba misliti, da je naše pravosudje savršeno; dapae bi
trebalo malo ne sve zakone na bolje promieniti , da ae zadovolji
pravim potrebam naroda jer ae i sada još mnoge parnice (procesi)
;

vuku kao gladna godina, da jim ovjek nemože kraja doekati,

Mi eamo kažemo, da je sada puno bolje nego je prije bilo i nego
 185

je u Ugarsko, ^*lje se još po starinskih zakonih sudi dofiim je ,

naše pravosudje ustrojeuo ponajviše na austrijansku osim što po- ,

rota (jury) sudi šamo zloinom poinjenim štampom.

B. HiTatsko-ngarsko miiiistarstvo.

U nagodi su potauko nabrojeni poslovi, koji su nam s Ugar-

skom zajeduiki: ove poslove upravijaju ugarski ministii, koji su
nam takodjer s Ugarskom zajedniki. Razgledat emo dakle napose,
što od tih poBlovah na pojedine ministre spada.
Ponajprije kazat nam je koju ob ustrojstvu ugarskoga odgo-
vornoga ministarstva u obde. Godina 1848. stvorila ga je, a god.
1867. obnovila. Po III. zak. lanku od god. 1848. osoba je kraljeva
nepovriedna; zato vrši kralj svoju kraljevsku vlast po miiiirtarstvu,
i Djegove zapoviedi i naredbe samc su onda krepostue i valjaue,
kad jih podpiše jošt i jedan od ministarah stolujuih u Budim-
pešti, koji grad je stolica ministarstva ; ai jedan osobit ministar
boravi uviek ondje gdje i kralj (dakle obino u Be^u). Ov je po-
najviše šamo posrednikom medju kraljem i ministarstvom u Bu-
dimpešti, podjedno zastupa ugarsku krunu naprama Austriji, izdaje
putne listove za inostranstvo, predlaže kralju zaslužne osobe za
razna odlikovanja, te podpisuje uz kralja dotine diplome. Svaki je
ministar odgovoran za svoja uredovna djela. Ministarstvo se sastoji
iz predsjeduika i 9 ministarah: uego ako predsjednik preuzme sam
koju struku, onda jih ima 8 (kao što sada, gdje je ministar-pred-
sjednik pod jedno i ministrom nutrnjih poslovah).
Predsjeduika ministarstva imeuuje kralj, pak i ostale mi-
nistre, po predlogu predsjednikovu. Svaki ministar ravna svojim
ai

ministarstvom samostalno, a dodieljen mu je jedan iii dva državna

tajnika kao zamjenici. Svako ministarstvo ima dva iii više odjelah,
a na elu je svakomu po jedan ministarski savjetnik. Svaki odjel
razpada se na odsjeke, kojimi ravnaju odsjeni savjetnici (Secti-
onsriithe) i drugi pomanji inovnici. Poslovi obenite znamenitosti,
vladna naela, zakonske osnove itd. pretresaju se i ustanovljuju u
ministarskom vieu, u kojem sjede svi ministri, a predsjeda mu
ministar- predsjednik.
Ministri imaju pravo sjedala u obijuh kucah sabora, i mogu
progOYoriti, kad jim se god svidi; ai glasovati i predloge initi
 186

mogu šamo onda, su inae lanovl kue. Kad koja kua zaželi,
moraju onamo doci (ako i nisu lanovi), pak, što se zaište, raz-
jasoiti, i zatražena od sabora pisma predložiti mu. Ministarstvo
poduosi saboru godišnji proraun za buduu godinu, a raune za
prošlu, da o tom sabor vieda.
Sabor može svakoga ministr povui na odgovor: a) za
svako njegovo djelo iii naredbu, koja vriedja samostalnost zemlje,
jamstvo ubtava, odredbu postojecih zakonah, osobnu slobodu iii
svetinju svojine; h) za pronevjerenje iii protuzakonito upotreb-
Ijenje povjerenoga mu novca iii druge vriednosti; c) radi nemar-
nosti u vršenju zakonah iii uzdržavanju javnoga mira i sigurnosti.
Ministar se ima obtužiti,ako to odlui više od polovine nazonih
narodnih zastupnikah, a sudi mu sud izabran od gornje kue taj-
nim glasovanjem. Osudjen ministar može se pomilovati šamo uz
obe pomilovanje (amnestij).

1. Ministar-predsjednik.

Predsjednik ugarskoga ministarstva ima kod nas po zakonu

maleno, ai vrlo zamašno podruje: on naime predlaže kralju,
koga da imennje banom, pak isto tako može ga svjetovati, da
bana odpusti. Budu pako je ban duš i glava našoj zemaljskoj
vladi ; to se lasno razabira, koliko nam je za tim stalo , tko je
ban, a sve to visi o ministru-predsjedniku.

I odprije je kralj saslušavao savjet svojih doglavnikah kod

imenovanja bana, ai ga nije morao poslušati sada pako, kad bi ;

kralj zakratio potvrdu kakvomugod predlogu ministra-predsjednika,

uz kojega stoji znatna vecina sabora, pak bi taj ministar ostavku
dao: sabor bi mogao drugomu ministru uzkratiti proraun iii u
obe povjerenje, pak bi ovaj morao odstupiti. Što e onda kralj?
— To i jest onaj^ stožer ustavnosti, da kralj kraljuje pomou sa-
borske vedine, koja prikazuje (ii bi bar imala prikazivati) mnienje
narodne veine. —
Sad ce doista svatko razabrati zamašnost §-a
51. nagode, po kojem imenuje kralj bana na predlog ministra-
predsjednika. Jedini je užtuk ovoj odredbi zakona da je ban od-
govoran našemu saboru, te mu ovaj može uzkratiti povjerenje.
Gore kazano, kako ministar-predsjednik utjee u naše
je
poslove neposredno;
ai još više on zasieca u naše stvari po-
sredno. Jer sve, što se od naše vlade podnosi kruni na potvrdu
iii podpis, ide onamo preko hrvatskoga ministr u Budimpešti,
 :

187

koji jelan ministarskoga viea, a odgovoraii šamo ugarskomn

saboru. U ministarskom vieu se sve to onda rešeta što mini- i

strom iiije po (iudi, vracia se banu s primjetbom, da se to nemože

podnieti kruni, ve nek ovo ono promieni. Ovaj postupak nije da
kako zakonom utvrdjen, (kako erao malo niže vidjeti), ai se je

tako uobiajilo.
Inae ministar - predsjednik zastupa ministarstvo (kabinet) i

Djegovu politiku u saboru i kod zajednike vlade u Beu. On

utjee i u poslove izvanjske i pozivlje se u svako veliko skupno

ministarsko vie(5e, kojemu predsjeda car i kralj. U Budimpešti

ravna ministarskim vieem i odgovara za smjer i djela ministar-

stva, zato š njim odstupa i savkolik kabinet.

Evo ostalili ministarstvah : 1) ministarstvo na kraljevskom
dvoru, (uz kralja); 2) ministarstvo za nutrnje poslove; 3) mini-

starstvo za zemaljske financije; 4) ministarstvo za javne radnje,

obila i brodarstvo; 5) ministarstvo za ratarstvo za obrt i trgo-

vinu ; 6) ministarstvo za bogoštovje i javnu nastavu ; 7) ministar-

stvo za pravosudje i pomilovaoje ; 8) ministarstvo za obranu zem-

Ije; 9) ministarstvo za Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju. Mi cemo
ovdje nacrtati podruje šamo onih ministarstvah, koja opravljaju i

naše poslove.

2. Ministarstvo financijah.

njegovo podruje spadaju svi poslovi državnoga kuanstva

U
(Staatshaushalt) zemaljah krune ugarske. Ovdje emo šamo pod-
ruje ovoga ministarstva obilježiti, a o državnom kuanstvu bit e
govora na kraju ove knjige. Ovo ministarstvo ima 8 odjelah razgo-
djenih na 20 odsjekah. Jedan je predsjedniki sa 2 odsjeka; osta-
lih 7 je namienjeno raznim strukam, po imenu

L odjel, obe financije, ima 3 odsjeka: 1) pjenezuittvo i

raunovodstvo ; 2) državni dugovi i državna vjeresija; 3) financi-

jalni poslovi obilah,

II. odjel, izravni porezi: 4) razporezivanje , uprava i držanje

na vidiku (Evidenz) izravnih porezah; 6) utjerivanje poreza; 6)

katastralni poslovi.
m. odjel, monopol duhana, lutrija i regai soli: 7), 8) i 9)

sadjenje, odkup i tvorba duhana; 10) prodaja duhana i pušanoga

praha; lutrija; 11) prodaja soli.
188

IV. odjel, neizravni porezi: 12) takse, biljegovina i druge

pristojbe; 13) potrošarina, financijalna straža; 14) carina; finauci-
jalni poslovi poste i hitrojava; 15) financijalni poslovi Hrvatske i

Slavonije.
V. odjel, rudarstvo: 16) poslovi državnih rudnikah i taonicah
(fužinah).
VI. odjel, šumarstvo: 17) svi šumarski poslovi.
VII. odjel, uprava državnih dobarah: 18) i 19) svi dotini
poslovi; 20) pravna pitanja.
Pod ministarstvom stoji 5 rudarskih ravnateljstvah, 14 rav-
nateljstvah državnih imanjah, ravnateljstvo lutrije i 17 financijalnih
ravnateljstvah, medju ovimi jedno zemaljsko fiu. ravnateljstvo u
Zagrebu s podrunimi u Osieku i Rieci. Pod njim su 32 porezna
ureda, 37 carinarah, 4 solare i katastralne oblasti; zatim zemaljska
pjeneznica, ravnateljstvo erarskih pravnih poslovah, duhanska tvor-
nica itd. Poslove, koje kod nas opravlja ministarstvo financijah,
nabraja potanko §. 8. nagode.
Finaneijalno ministarstvo stoji državu na godinu do 60 mi-
liunah for., to jest gotovo V4 svega državnoga dohodka.

3. Ministarstvo za ratarstvo, obrt i trgovinu. I

Ovo ministarstvo ima 4 odsjeka: 1. za ratarstvo, 2. za obrt
i trgovinu, 3. za poste, 4. za hitrojavstvo. Pod njega spada jošt i

središni statistiki ured, kr. zalagaona, trgovako - obrtnike ko-

more, peštanska burza, pomorska oblast i pomorska akademija na
Rieci. Zajednike poslove spadaju(5e na ovo ministarstvo nabra-
jaju §§. 9. i 10. nagode.
S ovim ministarstvom vež nas najviše obrtni zakon (zakon-
ski lanak VIII. od god. 1872) i zakon o trgovako - obrtnikih
komorah (zakonski lanak VI. od god. 1868). Svakomu od tih
zakonah izvaditi emo jezgru.
Obrtni zakon. (Gewerbegesetz). Na zemljištu krune ugarske
(dakle i kod nas) prosto je svakoj punodobnoj mužkoj iii ženskoj
glavi raditi svagdje samostalno kakov dopušten obrt (zanat, me-
štriju, posao) iii trgovinu; a mogu to i maloljetnici , ako na to
pristane njihov otac iii štitnik (tutor). Nu svatko mora ovu svoju
namjeru unapried prijaviti svojoj obrtnoj oblasti, pak se izkazati
da je punoljetau, iii da ima dozvolju otca iii štitoika.
i
189

Za nekoje obrte mogu upravne obla&ti izdavati osobite pro-

pise, po imenu za krme, kavaiie, dimnjaare, fijakere, pribavljae
služinadi. zajmodavce na zalog, tržce starih haljiiiah itd. Komu
za njegov obrt treba djelaonice, koja može susjedom dosaditi iii

baš nahuditi, treba da izhodi za gradjenje takve djelaonice oso-

bitu dozvolju od oblasti. Ovarao spadaju plinare (Gaaometer), sta-
klane, tvornice ulja, svieah, lonarnice, kovanice, vapnenice, klao-
nice, kožarnice, mlinovi, moila itd. Kako se prije takve dozvolje
ima postupatida nebude po nikoga krivo, to razlaže potaako
,

obrtni zakon od godine 1872.

Kad obrtnik umre, može udova posao nastaviti. I na korist
sirotadi može se posao nastaviti; ai onda se mora poslovodja
postaviti i obrtnoj oblasti prijaviti, pak on odgovara za obdržavanje
zakonitih propisah.
Svaki obrtnik može svoj obrt i preko namjestnika iii zakup-
nika (arendatora) tjerati, a može i više posaonicah (djelaonicah,
duanah) u istoj obini imati, ai je mora sve prijaviti.
Svakomu je prosto svoj obrt na više miestah tjerati nego ,

tada mora ondje, gdje stalno neprebiva, namjestnika si postavit i

oblasti ga prijaviti. Isto tako prosto je svakomu tjerati više raz-
liitih obrtah, a više obrtnikah može se sdružiti u zadrugu, da
zajedno posao tjeraju —
nu sve se to mora prijaviti obrtnoj
oblasti.

Svaki obrtnik može držati pomonike, prodavati svoje i tu-

dje tvorine (robu)kod kue i po sajmovih (vašarih). Obrtna oblast
može odrediti, da se meso i pecivo prodaje na malo uz javnu i
stalnu cienu; ona može odrediti i javnim podvozom (fijakerom),
služakom itd. koliko mogu za svoj trud zahtievati. Mesari, pe-
,

kari i dimnjaari nesmiju napreac prestati svoj obrt raditi, ve

to moraju obrtnoj oblasti prijaviti, a ova može zahtievati, da svoj
posao nastave, i to pekari i dimnjaari sve do mjesec danah , a
mesari do tri mjeseca. Kad se tko preseli pod drugu obrtnu
oblast, treba da joj se iznova prijavi.
Svaki obrtnik može držati uenike (šegrte), nu ovi treba
da su navršili 12. godinu, pak da je za njih ugovorom (s rodi-
teljem iii štitnikom) ustanovljeno trajanje nauka, obskrba i nau-
kovina. Obrtnik ima u6enika u svom obrtu obuavati, na drugi
posao ga netjerati, pak nastojati, da uenik polazi odredjenu za
190

njega školu. Uenici, koji su navršili 12. godinu, nek nerad

više od 10 satih na dan, a oni, koji su navršili 14. god'nu, više
od 12 satih; da se može uenik upotrebiti za rad poslje 9 satih
u veer, treba da je navršio barm IG. godinu.
Uenik mora biti vjeran i poslušan obrtniku, a ovaj mu
mora pravinu svjedobu, kad se navrši vrieme nauka. Ugo-
dati
vor za uenika može se i razriešiti prije nego mine to vrieme,
ako obrtnik iii uenik nee iii nemože vršiti svoje dužnosti. Po-
tanko to razlaže obrtni zakon.
Svaki obrtnik može držati djetie (kalfe) i to prema uinje-
noj pogodbi ; ai nesmie primiti u posao djetia, koji se nemože
da je kod prvašnjega majstora pogodjeno vrieme radio.
izkazati,

Pogodba s djetiem razvrgava se od prilike onda, kad i pogodba

za uenika.
Što je odredjeno za djetie, valja o d prilike i za tvorniare
t. j. radnike u tvornicah (fabrikah). Tvornik t. j, gospodar tvor-
nice (Fabrikant) mora taan imenik svojih radnikah i ondje
voditi
zabilježiti njihovu dobu, domovinu i plau; a u djelaonicah mora
biti izloženred radnje, t. j. što da tko radi, kako dugo da radi,
kada se placa zaslužba, kakvu glob plaa prekršitelj toga reda,
napokon rok odkaza. Priepis reda radnje treba predati obrtnoj
oblasti. Tvornik mora u svojoj tvornici udesiti sve što treba, da
svojim tvorniarom osigura zdravlje i život: zato djece izpod 10
godinah nesmie niti naimati, a malo stariju sarao uz dozvolju
obrtne oblasti. Djeca, koja su navršila 12. godinu, mogu se naj-
miti, ai šamo za dnevni rad od 8 satih, a mladid sve do 14 god.
mogu se u tvornici upotrebljavati šamo 10 satih dnevice; pak i
oni, koji su navršili 16. godinu, rad šamo to, što nesmeta ni
da
zdravlju, ni razvitku tiela. Svim radnikom mora se dopustiti po
pol sata i prije i poslje podne, a po cieli sat u podne odmora.
Gdje se radi dan i no, treba da se tvornik postara za shodnu
izmjenu radnikah.
Tvornik mora pladati tvorniara gotovim novcem; nije mu
prosto davati radnikom robe i žestoka pica na raun zaslužbe,
niti zahtievati, da radnik kupuje, što mu treba, u stanovitoj pro-
davaonici. Obrtna oblast dužoa je pregledati tvornice i uvjeriti se,
vrše-li se u njih zakoni.
 191

Obrtne zadruge. Ovim zakonom ukinuti su švi cehovi; nego

obrtuikom tjerajiiim isti obrt iii razliite obrte i to u istoj iii u
i-azliitih obiiiah prosto je sdružiti se u obrtnii zadrugu (Gevver-
begenossenschaft) , kojoj je svrha podupirati zajednike interese
lanovah Ovo je dakle kao dobrovoljni ceh, šamo što se mogu
ovako sdružiti i obrtnici razliitih zanatah.
Svaka ta kva zadruga mora imati svoja pravila (statut), u
kojih mora biti navedenotko može stupiti u zadrugu, a tko iz-
,

stupiti iz nje, prava i dužnosti lanovab, koliko svatko na godinu

plaa, kako se novci upotrebljavaju i upravljaju; što onda, kad
bi se zadruga razpala itd. Ova pravila morajn se predložiti mi-
nistru za ratarstvo, obrt i trgovinu ; ako jim za 30 danah nepri-
govori, drži se, da su potvrdjena. lanovi zadruge bastaju se
prema potrebi, da vie^aju o svom boljku.
Tko prekrši naredbe obrtnoga zakona, kazni se (prema vrsti
prekršaja) globom, pak i dovremenim gubitkom obrt-
zatvorom,
noga prava, ovo potonje biva osudom suda, osobito onda, kad svoj
obrt upotrebljava na nezakonita i nepoštena djela (n. pr. krmari).
Dogovori, da se radnici (pomonici) odpustom od službe pri-

sile na manju plau iii dulju radnju, oli pako obratno, da se ob-
om obustavom radnje izmami od tvornikah i majstorab vea plaa

iii krae vrieme radnje' — ovakvi dogovori neimaju pred sudom

nikakve vriednosti, a tko prietnjom iii djelom nagoni koga, da
pristune uz takov dogovor, može se kazaiti globom od 300 for.

iii zatvorom od 2 mjeseca, ako možda nije zavriedio još vee

kazni (pedepse, kaštige).
U ovom zakonu spominje se esto obrtna oblast. Tko je
to? — U obinah podžupanija, u gradovih gradsko poglavarstvo.
Trgovake i obrtnike komore Ovi sborovi su ustrojeni
prema VI. zakonskomu lanku od god. 1868., a zvanje iimje: na-
stojati oko podizauja trgovine i obrtnosti, te podupiranja njihovih

interesah. Toga radi imaju lanovi ovakva sbora pomnjivo sma-

trati potrebe trgovioe i obrtnosti, vieati o njih u skupštinah, iz-

radjivati predloge, kako da jim se doskoi, pak jih podnositi mi-

nistru, dozoanjivati oblastim svoje mnienje i razjasnjenje o po-

slovih trgovakih i obrtnikih, kad ga zaištu, pak i neposredno

*
Takvi dogovori zovu se englezki striko (ftitaj strajk).
192 I
nastojati oko napredka trgovacah i obrtnikah u potrebitom jim
znaDJu, ter oko razvitka trgovine i obrtnosti. Osim toga mora
svaka komora u svom podruju skupljati podatke o stanju, na-
predku iii nazadku trgovine i obrtnosti, ob izkustvu, potrebah i

žaobah u tom pogledu opaženib, pak sve to na izmaku svake g-

dine dojavljati ministru za ratarstvo, obrt i trgovinu. Jošte jim je
dužnost izpitivati one, koji žele postati mešetari (Makler, Sensal),
pak ako obstoje na izpitu, uvrstiti jih u broj mešetarah. Napokon
moraju izdavati svjedobe o mjestnih trgovaklh obiajih (Usance)
i o muštrah robe.
Kod nas postoje trgovako-obrtnike komore u Zagrebu,
Osieku, Senju i Rieci.
Svaka komora ima po 64 lana, od kojih polovina treba da
stanuje u stolici komore i to su nutrnji lanovi; a polovina sta-
nuje u ostalom kotaru komore, i to su izvanjski lanovi. Nutrnji
lanovi diele se na 2 odsjeka, trgovaki i obrtniki, u svakom ima
po 16 lanovah, Osim toga bira komora Ijude, za koje misli, da
bi joj mogli perom iii savjetom na rku ii, za dopisnjae la-
nove; nu ovi neimaju u sjednicah prava glasovanja.
Nutrnji i vanjski lanovi biraju se na 5 godinah; upražnjena
medju tim mjesta popunjuju se onimi, koji su u dotinom kotaru
iza bivšega lana dobili najviše glasovah. Bira je svaki obrtnik,
trgovac i dioniko družtvo (ovo po svom ravnatelju iii punomo-
niku),ako stanuje u kotaru komore i tjera svoj posao barm go-
dinu danah ve; tko želi biti izabran, treba da ga tjera ve tri
godine danah. Nutrnji lanovi valja uz to da stanuju ondje, gdje
je stolica komore. Clanove trgovce biraju šamo trgovci, a lanove
obrtnike šamo obrtnici onoga grada, gdje stoluje komora. Isto tako
biraju obrtnici ostaloga kotara polovinu izvanjskih lanovah, a
trgovci drugu polovinu.
Na elu komore stoji predsjednik sa 2 podpredsjednika, od
kojih jedan predsjeduje trgovakomu odsjeku, a drugi obrtnikomu;
oba pako mogu zamieniti predsjednika, kad je zaprieen. Pred-
sjedtiika biraju svikolici lanovi izmedju sebe, a jednoga podpred-
sjednika bira trgovaki odbor, drugoga obrtniki iz svoje sredine,
i to na 5 godinah. Izbori se podnose ministru na potvrdu.
Predsjednik ravna komorom, po imenu vieanjem u sjednicah,
i nastoji, da se njezini zakljuci vrše. Sjednice komore su javne,
 ;

193

a redovito se zakazuju svaki mjesec po jedan put; nego da se

može što odluiti, treba da bude u sjednici barm 12 lanovah;
veina odluuje. Odsjeci drže posebne sjednice, u kojih treba da
bude barera 6 lanovah.
Za obavljanje svojih poslovah bira komora tajnika, vješta trgo-
vakoj i obrtnikoj struci, koji dobiva redovitu plau. On piše zapis-
nik o svakoj sjednici i opravlja i ostale poslove uz pomono osoblje.
Komora sastavlja sama svoj proraun i podastire ga ministru
za potvrdu. Za uamirenje troškovah udara se primjeren prirez na
dotine obrtuike i trgovce. Rauni komore, pokle bdu potvrdjeni
od ministr, imaju se svake godine objaviti.^

4. Ministarstvo javnih radnjah i ohcilah.

Ovo je ministarstvo vrlo znamenito, ako i ne baš glasovito

sa željeznicah sagradjenih. Osim predsjednikoga ima još druga
etiri odjela: I. Za gradnju cestah javnih gradjevinah. II. Za
i

gradnje u vodi. Za gradnju sukromnih (privatnih) željeznicah.

III.

Pod ovim ministarstvom stoji jošt i sliedeih pet središnih ure-

dah: 1. glavno nadzornitvo željeznicah i brodarstva; 2. rauno-
vodstvo za osiguranje na željeznicah; 3. glavno nadzornitvo gra-
djenja željeznicah ; 4. središno povjerenstvo za uredjivaoje Tise
5. glavno nadzornitvo za uredjivanje Dunava,
Po 9. §-u nagode zajedniko je brodarstvo i one državne
ceste i rieke, koje se jednako tiu ugarske i trojedne kraljevine.
Ovo su poslie obje vlade potanko utanaile, te su bilc zajedni-
kimi riekami proglašene: Sava od Siska do Zemuna;
Drava od
Bar do utoka u Dunav; Dunav od utoka Drave do Zemuna;
Kpa od Karlovca do Siska. Prije nagode uredjivala i uzdržavala
je austrijska država osim toga Savu od kranjske medje do Siska,
a Dravu od štajerske medje do Bar.
^ Drugi paragraf obrtnosta zakona veli, da trgovako-obrtnike komore
dobivaju neposredno od ministr naredbe i da mu neposredno podnose svoje
predloge. A na kraju 10. §-a nagode hrvatsko-ugarske itamo, da se ovrha
glede ovih (zajednikih) predmetah ostavlja našoj vladi. Prema tomu bi imali
i trgovako-obrtnike komore tei preko zemaljske vlade. Protuslovja
poslovi
medju obadva zakona nestaje, kad se uzme na um, da je zakon o trgovako-
obrtnikih komorab prije stvoren nego nagoda; pak obe je pravilo, da je po-
tonji zakon prei od prvašnjega (lex posterior derogat priori).

13
 194

Državne su ceste (drumovi), koje bi imalo uzdržavati

ovo ministarstvo, u Hrvatskoj i Slavoniji:
1. Gesta od akovake aiedje kod Varaždina preko Za-
greb do Karlovca, dugaka tž^ 139.
2. Gesta od Osielia preko Djakova do brodske merije . . „ 46.
3. Dielovi ceste od Osieka do Našicah i Begteža preko
Požege, Pakraca, Lipik, Ilove do Siska, ukupno . . „ 130.
4. Gesta od B^ra preko Virovitice, Krivaje, Daruvara u
Pakrac „ 89.
5. Gesta od Osieka do Vukovara . . . , 38.
Ukupno . .
^^ 493.
Bivša lujzinska cesta od Karlovca do Rieke bila je od ugar-
ske vlade takodjer priznata kao državna; ali j poslje odkupa od
družtva nije htjela ugarska vlada uzdržavati, pak o tom teku jošte
razprave medju ugarskom i hrvatskom vladom. Nainuždnije po-
pravke na cesti podmiruje ve više godinah naša zemaljska bla-
gajna.
Prije nagode sa Ugarskom uzdržavala i uredjivala je država
austrijska državnih cestah u Hrvatskoj i Slavoniji osim krajine i

bez lujzinske ceste 592 kilom.

U bivšoj krajini su ove državne ceste:
1. Jos( finska i dalmatinska cesta od Tounja do Maloga
Halana -% 165.
2. Josefinska cesta od Žute lokve do Senja „ 20.
3. Cesta od Gospia do Baga „ 43.
4. Gesta od Sv. Rok do Knina „ 60.
5. Gesta od Ogulina do Novoga „ 62.
6. Gesta od Siska do Karlovca „ 112.
7. Gesta od Stare Gradiške do Lipik j,
27.
8. Gecta od Banove jaruge preko Nove Gradiške do Broda „ 103.
9. Gesta od Piškorevacah do Vrpolja . . . » 2.

Ukupno TCf^ 594. . .

Pod upravom krajiškom smatrale su se kao državne ceste i

cesta Brod-Vinkovfi-Mitroviea do Zemuna i cesta od Mi-
trovice do Rme; u tom pogledu vodi zemaljska vlada jošte
razprave sa reenim ugarskim ministarstvom.
Za upravu navedenih državnih cestah postavljeni su posebni
državni mjernicki uredi u: Zagrebu, Varaždinu, Virovitici,

I
 195

Požegi, Osiekii, Gospii^u, Ogulinu, Karlo vcu i Novoj Gra-

diski.
U Hrvatskoj i Slavoaiji postoje 3 rieka rajeruika ureda,
nairae u Sisku, Osieku i Mit/ovici. Do nedavno bio je mjerniki
ured i u Vukovaru ; nu ministarstvo {^a napust', a njegove poslove
podieli medju muhaki i novosad^ki mjerniki uri'd, tako, da sada
ovi t-isto ugarski uredi ureduju i u trojednoj kraljevini , što nije
prema nagodi. 46, §. nagode duži Ugarsku, da ustroji kod središne
vlade hrvatsko-slavonske odsjeke. Jedan takov odsjek bio je ustro-
jen i kod ovoga miuistarstva, ai je od jedno d\ie godine opet
ukinut, a njegovi poslovi predani su njekomu magjarskomu in-

spektoru.
§. 57. ;ste nagode kaže: ,,Za ogane zajednike vlade usta-
novljuje se takodjer hrvatski jezik službeniin jezikom unutar gra-
nicah kraljevinab Dalmacije, Hrvatske i Slavonije". Ovom odred-
bom nahže se svim organom zajednikoga miuistarstva bez iz-

nimke poraba hrvatskoga jezika u našoj domovini. Al nit ovoga

§-a nedrže Magjari; jer negovore o poštah i hitrojavih, gdje se
uvlai koje njemaki, koje magjar-iki jezik — kod željeznicah je
hrvaština upravo bezuvjetno izkljuena.
§. 47. odredjuje, da e zajedniko minitftarstvo svoje organe
kod nas, koliko to sarao bude mogue, izubirati izmedju sinovah
trojedne kraljevine. Al ono žalibože svakim df nom, koliko je šamo
mogude, uvlai u hrvatske službe sve to više magjarskih sinovah.
— Uz takvo postupanje nek se nitko neudi, što nagoda nije
Hrvatom k srcu prirasla.

5. Mmistarstvo za ohranu zemlje.

Ovomu ministan-tvu namienjena je uprava domobranstva (hon-

ved, Landwehr), a sastoji se iz predsjednikoga odsjeka i 4 odjela,
koji su razgodjeid na 9 odsjekah.
L odjel, 1) odsjek: poslovi vojuike službe domobranske; 2)
osobni domobranskih ttožernih i nadastnikah ; II. odjel,
poslovi
3) oprema domobrani; 4) nastanjivanje (ukonaenje) domobrani;
5) stavnja novakah (Rekiutenbte'lung; le^a). IV. odjel, 6) odpu-
štanje doslužile momiadi ; 7) di zvoljivauje dopusta, uskoci, ženitbe
itd. 8) odsjek za Hrvatsku i S'avoniju ; 9) odsjekom popunjuje se 5).
196

Osim toga stoji pod ovim ministarstvom : vrhovi vojni sud

za doraobran; sredi^no skladište strieliva u Budimpešti; povjeren-

stvo za oružanje domobrani; doraobransko mjestno zapovjednitvo
i vojnika akademija Ludovike (Ladoviceum).
U pogledu upravnom podieljena je svakolika domobran na
jedno glavno i 7 okružnih zapovjednitvah.
Zakon o domobranstvu. Po XLI. zakonskom lanku od
god. 1868. doraobran je cjelovit diel vojne šile, a namienjena je
za rat podupiranju vojske i obrambi zemlje, a za mira iznimice
uzdržavanju javnoga reda i sigurnosti. Domobran se može izni-

mice upotrebiti i izvan zemaljah krune ugarske, du tomu se hoe

saborske privolje, prije iii poslje.

Domobran se popunjuje: uvrstbom eljadi, koja je doslužila

u priuvi (rezervi), neposrednom uvrstbom vojnih dužbenikah, koji

nisu pisani u vojsku ; dob] ovoljci.

Dužnost služenja traje: za one, koji su prešli iz pricuve, 2
godine za one, koji su neposredno uvršdeni, 12 godinah; za one,
;

koji moraju šamo za rat služiti, dok rat traje; za dobrovoljce 2

godine, dogodice dok rat traje.

Okoliš krune ugarske dieli se na 6 domobranskih okružjah.
Hrvatska i Slavonija cine 7. okružje. Svako okružje dieli se na
kotare domobranskih tisuinah (bataljunah), koje se uz tekui broj

zovu imenom onoga kotara, iz kojega se popuni'uju. Bataljunski

kotari diele se na satoinske kotare.
VII. domobransko okružje sastoji se iz dvijuh brigadah pje-
šadije i jedne (10.) husarske pukovine.
Stolica jedne domobranske brigade (83.) je u Zagrebu, a
druge (br. 84.) u Vinkovcih. Ove dvie brigade podieljene su na
12 tisuinah (kojim je broj 79.-84., 87.-92.), a stožeri (Stab) su
jim u ovih mjestih, te se iz njihove okoline i tisuina popunjuje:
79. domobr. batalj. u Varaždinu, 80. u Zagrebu, 81. u Virovitici,
82. u Vinkovcih, 83. u Sisku, 84. u Belovaru, 87. u Gospiu, 88.
u Ogulinu, 89. u Karlovcu (odnosno u Švari), 90. u Glini, 91. u
Novoj Gradiški, 92. u Mitrovici.
Stožer i I. odjel (Division) 10. husarske domobranske pu-
kovine ima stolicu u Varaždinu, a II. odjel (3. i 4. satnina =
Eskadron) u Vukovaru. Satnine nisu samostalne, kako su izprvf

bile, nego po 2 satnine stoj pod zapovjednitvom odjeluoga za

I
 !

197

povjednika, a oba odjela pod pukovnikom. 10. husarska pukovina

popuDJava se iz svekolike Hrvatske i Slavonije; a sve do nedavno
imali smo mjesto nje ulansku pukovinu; ai to nije bilo po udi
magjarskoj gospodi, te su j u pohusarili, da bude i u tom pogledu
više centralizacije
Zagrebako VII. okružje ima sada 215 astnikah i 26 ast-
nikih zamjenikah, 2477 podastnikah i 21748 domobranacah, sa
763 konja. Svake godiue prima se u domobran do blizu 800
glavah.
Za obrazovanje domobrani i za uzdržavanje javnoga mira i

sigurnosti stoji u stolici svake domobranske tisudne po jedna sta-

novna satnina (Kompagnie). Osim onih, koji su kod stožera (stopa)
i pomenutih stanovnih satoinali, svi su ostali domobranci za mira
na dopustu, da ide svaki za svojim poslom. — Novaci vježbaju
se kod stanovuih satninah do 8 nedjeljah danah, pak onda, ii iz-
mjenjuju one, koji su do sada služili kod stožera i stanovnih sat-
ninah, ii se odpuštaju kud. Nego svake godine u jesen dozivlju
se domobranci, koji su kod kue, k svojoj satnini, da se ondje
jedno 8 danah u oružju vježbaju, a svake druge godine na bata-
IjuDsku vježbu, koja traje 3 nedjelje danah. Osim toga sazivlju se
svake godine jedan put na kontrolnu smotru, nego ta traje šamo
jedan dan.
astnitvo popunjuje se redovito prielazom
Domobransko
astnikah od vojske i priuve u domobran i postupnim povišenjem
u samoj domobrani (obino iza primjerena izpita).
U trojednoj kraljevini zapovieda se domobrani šamo hrvatski,
a na njezinoj zastavi od hrvatskih bojah vide se prva slova kra-
Ijeva mena i sjedinjeni državni grb. Ostala obilježja, oprava i

oružje su kao što i u vojske.

Domobran dobiva za svoga službovanja onakvu plau kao
što i vojska; a za vrieme vježbanja dobiva osobitu pristojbu.
Ako tko onemoa u službi, idu ga iste pogodnosti, koje i nemone
vojnike.
Domobranci stoj pod gradjanskimi zakoni i oblastmi, kad
neslužbuju šamo moraju svaku promjenu stana prijaviti dotifinomu
;

podastniku. Izseliti se može domobranac šamo uz dozvoJju mini-

str; ai za rat se to nedopušta.
198

Ministar za obranu zemlje bavi se oko uprave domobranstva

(kao što je: popunjavanje, odjea, oprava, oružje, hraoitba, na-
stanba) ; a za isto vojnike poslove imenuje kralj velikoga zapo-
vjednika domobrani, koji ravna njezino obrazovanje, nadzTe dis-
ciplin itd. Svako domobransko okružje ima okružiioga zapovjed-
nika. U ratu je svak -lika doraobran zajeduo s velikim zapovjed-
nikom podinjena velikomu vojvodi vojske.
Insurekcija. Kao št je vec spomenuto, do godine 1848.
>

dužno je bilo plemstvo ustati na oružje i braniti domovinu, kadgod

joj je zaprietila kakva pogibija: to se je zvalo „insurrectio", to ce
reci „ustanak". U Ugarskoj bio je vojvoda ustanka palatin, a u
trojednoj kraljevini ban.
Ovo odlino pravo našega plemstva i bana, da šamo pod
svojim bauotn ide u rat, potvrdjeno je stotinu putah u ugarskom
zakoniku. Tako n. pr. 66. zak. lanak od god. 1681. odredjuje,
da Slavonija (i Hrvatdka) imaju ustati po svojib zakonih i obia-
jih, isto kaže zak. l. 85. od godine 1659. Pak stari zakon od
g. 1538. (4. l.) veli, da ima sav naš ustanak stajati pod banovom
zapoviedju. Ovo bi opet odredjeno zak. l. 5. od god. 1808., kad
je plemstvo sa 17 000 momakah na oružje bilo ustalo, naime, da
ustanak trojedne kraljevine uviek ima stajati neposredno pod
rukom banovom. Posljednja insurekcija bila je god. 1813., kadno
je zajedno s krajiškom vojskom oistila Hrvat-iku od Francezah,
a pod hrvatskimi generali Rukavinom i Kneževiem (ovaj potonji
je bio zajedno podvojvoda trojedne kraljevine) zaposjela Dalma-
ciju kao brvatsku zemlju. Na tom se je kralj Franjo I. našemu
saboru u posebnih odpisih od god. 1813. i 1814. toplo zahvalio.
Insurekciju je godine 1848. zamienila „narodna straža"
(Nationalgarde), a ovu god 1868. domobran, Joste god. 1848. od-
redio je sam ug. sabor u XXII. zak. l. 10. §-u, da je u trojed-
noj kraljevini (pridruženih stranah) ban vrhovni zapovjednik na-
rodne straže ai u zakonu o domobranstvu neima više ni spo-
;

mena banu iii našemu saboru, ono j e sasvim predano Ugarskoj.

Tvorci nagode s naše strane, akoprem sve sami plemici i velikaši,
kao da nisu ni slutili, u kakvom je bio DJegda ban odnošaju k
insurekciji, inae nije moguce ni pomisliti, zašto su samostalnoj
hrvatr^koj bojnoj slavi (koja je odprije tako krusno sijala) vrata
zatvorili, gdjeno inae svatko do bojne slave svojih predjah puno
drži, jer je ta slav skupo, naime krvlju, kupljena. Prigovorit ce
se, da banovi u napredak i onako nece biti vojnici; ai niti po-
kojni ministar domobranstva Szende nije bio vojnik. — Ovo je
prvi razlog, zašto nam domobranstvo nije omiljelo gdjeno Ma-
;

gjari nadovezuju na sadašnje „bonvede" svoju bojnu slavu od

god. 1848.
 199

Drugi razlog uepopularuosti domobranstva kod nas je, šLo

ta puno stoji (7 miliimah for. svake godiuL-), gdjeno Ugar-
stvar
3ka šamo na kamate i amortizacije državnih dugovah mora pla-
ati do 90 miliunah for dakle ima puno razloga štediti gjegod se
,

može.

6. Ministarstvo za hrvatsku kraljevinu.

OdgovorDomu ugarskomu ministarstvu, kako je stvoreno god.

1848., bilo je uslied nagode prikrpano godine 1868. pomenuto mi-
nistarstvo. 44. §. nagode kaže ovo: „Obzirom na zastupanje inte
resah kraljevinah Da'macije, Hrvatske i Slavonijo, ima se za te

kraljevine imenovati posebni dalmatinsko hrvatsko-slavonski mi-

nistar bez listnice kod središnje vlade u Budimpešti. Taj ministar
je lan ukupnoga ministarskoga vieca, ima u njem pravo glasa, a
odgovoran je zajednikomu državnomu saboiu. On ce biti sveza
medjii kraljem i zemaljskom vladom kraljevinah Dalraacije, Hr-
vatske i Slavoije".
Nego izkustvo je doskora pokazalo, da se je taj ministar
gralio više kao zapreka nego kao sveza ; zatoje bilo g. 1873. kod
obavljanja nagode tomu §-u jošt i ovo dodato: „U svojstvu tom
podastire on bez promjene i bez odvlake njegovu velianstvu pred-
stavke banove, i šamo u sluaju, kad bi s gledišta državne zajed-
nice iii zajednikih interesah fclankom 1. god. 1868. ustanovljeoih
nastala koja dvojba, koja se saslušanjem bana nebi mogla uklo-
niti, po'iastire on njegovu velianstvu, u isto doba ai napose,
svoje, dotino zajednike ugarske vlade, primjetbe na banove
predstavke".
Koliko je to pomoglo, ve je gore spomenuto, pak opet stoji

ovo ministarstvo na godinu do 36.000 for. na godinu.

Svakako je ovo ministarstvo po nas u tom znamenito, što
hrvatski ministar nezastupa kakvu struku, nego trojednu kralje-
vinu, te je kao stalan simbol njezine samostalnosti u Budimpešti,
nit se više može naša domovine izvri u „nridružene strane*.
Iština, da je on odgovoran zajednikomu saboru ; ai kad bi naši
zastupnici na tom saboru bili sviestui Hrvat', lasno bi mu došli
haka glave, ako bi zanemario svoju dužnost, nairae zastupanje in-

teresah naše domovine u minisfarskom vieu. S druge strane

mogao bi taj ministar zbilja puno koristiti trojednoj kraljevini, kad
bi bio momak od oka, a ne šamo lutka ministr- predsjednika. Nu
200

težko se je nadati, da e ovaj kada namieniti to mjesto hrvat-

skomu rodoljubu; to e tek onda biti, kad Magjari pristanu
bratski uz našu bududnost.

C. Zajedniko ministarstvo monarkije.

Na smo one poslove, koji su zajedniki

77. straiii nabrojili
SYoj monarkiji.Za opravljanje tih poslovah peštoji u Beu zajed-
niko ministarstvo, koje se sastoji iz tri lana. Ovim ministrom nije
prosto obavljati osim poslovah svoga ministarstva jošte kakve po-
slove jedne iii druge vlade, nit jim je prosto paati se u te po-
slove. Za djela svoga podruja odgovaraju delegacijam.

1. Ministarstvo carskoga dvora i izvanjskih poslovah.

Na ovo ministarstvo spadaju ponajprije poslovi tiudi se držav-

nopravnoga odnošenja vladajue kue, zatim poslovah, koji se tiu
naše monarkije i koje inostrane države (ovakvi se poslovi zovu
izvanjski). Ministar izvanjskih poslovah zastupa našu monarkiju
naprama zastupnikom drugih državah, a brine se, da bude i naša
monarkija kod drugih državah zastupana. Pod njim d aklestoj svi
austrijsbi poklisari, poslanici, poslovodje i konzuli namješteni kod
inostranih vladah; zatim ravnateljstvo austro-ugarskoga Lloyda, kao
svenarodna pomorska pošta i brodarski podhvat ; dvorska i državna
pismara, napokon iztona akademija u Beu, u kojoj se mladi
Ijudi pripravljaju za diplomatiku službu na iztoku.
U ostalom u rješavanje izvanjskih poslovah utjeu donjekle
i ministarstva obijiih polah monarkije, koja treba da bdu pozvana
u ministarsko viee, kad se u njem odluuje kakov važan iz-
vanjski predmet; zato su sabori vlastni zahtievati od ministarstva
obaviest ob izvanjskih važnih pitanjih; pak i kralj obavješuje
sabor u svojih priestolnih besjedah ob odnošenju monarkije k dru-
gim državam.
2. Vojno ministarstvo.

Zajedniko vojno ministarstvo (Kriegsministerium) vrhovna je

upravna oblast zajednike austro-ugarske vojske i ratne mornarice
(Kriegsmarine). Njemu su pridruženi generalstabschef, generalin-
spektori topnitva, konjanitva, geniecorpsa, vozatajstva i montur-

i
 ;

201

stva, a pod njim stoj mnogi zavodi i uredi. Šamo vodstvo pako
ide car i kralja, kao vrhovnoga gospodara vojske.
Mornaricom upravlja njezin glavar i zapovjednik kao zaraje-
nik vojnoga miuistra. Pod njim stoji luko admiralstvo u Pulju
(Pol) i pomorsko zapovjednitvo u Trstu.
Svakolika austro-ugarska vojska i ratna mornarica (zajedno
s priuvom^ ustanovljena je na 800.000 glavah; odtuda zapada
hrvatsko-ugarsku državu 331.414, a odavle opet trojednu kralje-
vinu jedno 70.000 glavah.
Za popuDJavanje te vojne šile postavlja ugarska kruna svake
godine do 40.000 novakah i 4000 priuvnikah (reservistah)
za godinu 1882. dozvolio je zajedniki sabor 39.552 momakah i

3955 priuvnikah, odavde pako zapade našu domovinu 5600 mo-

makah.
"Ustrojstvo vojske. Svakolika vojska monarkije bila je lani
preustrojena. Prema tomu ustrojstvu podieljena je sva monarkija
u voJDikom pogledu na 14 sbornih okolišah (Corps-Bezirk) i 1

vojni okoHš (Militiir-Bezirk) u Zadru. Zaposjedaute zemlje sma-

traju se kao jedan, naime 15. sborni okoliš. U svakom sbornom
okolišu je sborno zapovjednitvo (Corps-Commando) ravnajua voj-
nika oblast, a u vojnom okolišu vojno zapovjednitvo. Zapovjed-
nik sbora je vrhovni povelitelj (Befehlshaber) u svom sbornom
okolišu svim vojnikim oblastim, etam i vojnim zavodom.
Vojska je dakle podieljena na vojne sborove (Armee-Corps),
a svaki sbor ima po dva odjela (Division), odjel se sastoji iz dvie
brigade, a brigada iz dvie pukovine. Pješake pukovioe, njih 102,
imaju po 4 tisuine (bataillon) i svaka svoje popunjalište (Ergan-
zungsbezirk).
Glavna je razlika medju prvašnjim i sadašnjim ustrojstvom
vojske, što su odprije pojedine pukovine kojekuda po monarkiji raz-
mještene bile, a sada ima svaka pukovina po jednu pomjestnu tisu-
inu (mobiles Bataillon), te e se šamo o va kamo uztreba premje-
stiti, a ostala vojska ostat e za mira u onom sbornom okolišu, gdje
je njezino popunjalište, t. j. u svojoj domovini. Zato ce dobiti svaki
sbor ne šamo pješadiju svoga podruja, nego i sve ostale vojne
struke (konjanitvo, topnitvo, vozatajstvo itd.). Tim postaje svaki
vojni sbor vojska na malo, koja stoji ne šamo za mira nego i

za rat pod istim zapo^jednikom sbora, pa kad treba na vojuicu.

202

vojni je sbor obskfbljen svakom vrcti oiužja koliko niu treba, te

može na pravac krenuti na noprijatelja ;
jer mu je sva vojska na
okupu, pak i priuvnici mogu se lasno sabrati, jer stanuju u istom
sbornom okolišu.
Prema ovoj razredbi je Hrvatska i Slavonija podrufje 18.
zapovjednitvu sbora (Corps-Commando), kojemu je stolica u Za-
grebu. Na ovaj sbor spadaju sliedede pješake redaške pukovine:
Broj 16., ime je sadašnjega držea (Inhaber) „barun Wetzlar",
popunjuje se županijom belovarskom, križevakom i od esti va-
raždinskom (Varaždin, Ivanec, Vinica, Varažlinske toplice). Sto-
lica je popunjaega kotara Belovar.
Broj 53., ime držca „nadvojvcda Leopold", popunjuje se iz
županije zagrebake i ostatka varaždinske stolica popunjaega ko ;

tara j e Zagreb.
Broj 70., ime držca „barun F. Filipovi" popunjuju ju žu-
panija sriemska okružje petrovaradinsko i diel brodskoga (kotar
Županja); stolica popunjadega kotara je Petrovaradin.
Broj 78, ime držca „barun Šokevid", a popunjuju je župa-
nije virovitika i požežka, okružje novogradiško i ostatak brod-
sko^a; stolica popunjaega kotara je Osiek.
Broj 79., ime držca „car Franjo Josip L", a popunjuje ju
okružje liko-otoko i diel ogulinsko-slunjskoga; stolica popunjaemu
kotaru je Otoac.
Broj 96., ime držca „barun Ramberg", popunjuje ju bano-
vako okružje i diel ogulinsko-slunjskoga (kotari Ogulin, Rakovac),
zatim diel rieke županije (kotar Delnice), i diel zagrebake (pod-
županije karlovaka i jastrebarska). Stolica popunjalištu je Kar-
lovac.
Jošte se popunjuju hrvatsko slavonskim kontingentom nova-
kah: bojne lovaSke tisuine i to broj 19. iz popunjadega kotara
pukovine 53. i 96.; — br. 31. iz popunjaega kotara pukovine 79.
Zatim ulanske pukovine br. 5. iz popunjaega kotara 53. i 96.
pješake pukovine, i br. 13. iz 78. popunjaega kotara 16., 70. i
pješake pukovine. Topnika pukovina broj 12. i tvrdjavska top-
nika tisuiua br. 12., onda vozatajska pukovina (Train-Regitnent)
br. 1., i od esti pionirska tisuina br. 4. popunjuju se iz itave
Hrvatske i Slavonije; ratna pako mornarica ponajviše našimi pri-
morci, pak istarskimi i dalmatinskimi Hrvati. Toga radi ima sva-
 203

kolika nionarkija šamo tri zapovjednitva za popuojavanje ratne

mornarice (Kriegsmarine-Erganzungs Conimanden), naime na Rieci
za hrvatsko primorje, u Zadru za Dalmaciju, u Trstu za Istru.

Svakolika Hrvatska i Slavooija postavila je Ijetos za stajau

vojsku 4800, a za priuvu 480, dakle ukupno 5280 momakah.
Ostala sposobna momad od sva tri dobna razreda vojnih obveza-
nikah uvršCuje se u hrvataku domobran; ima jih po prilici
650—800.
Kako se svakolika vojna sila au^tro-ugarske monarkije stavlja
i sastavlja, to osieca potanko:
Zakon o vojnoj iii obranbenoj sili. (Zak. lanak XL,

od godine 1868, promiejen zakonskim lankom XXXIX. od god.

1882.) Svaki državljanin, koji je za oružje, dužan je ghivom vršiti

vojnu dužnost u kojem dielu vojne šile. Ova se sastoji iz vojske,

ratne mornarice, domobrani i narodnog ustanka. Vojska se sartoji

iz redašah (Linie) i priuve (Reserve); oni prvi služe stalno, a

priuva zove se šamo za nevolju na oružje. Dužnost \ojna poimlje
s mladim Ijetom one godine, kada ce tko navršiti dvadesetu go-

dinu. Dužnost vojnovanja traje u stajaoj vojsci 3 godine

knd redašah (Linie) i 7 godinah u priuvi; u ratuoj iii boj-
noj mornarici: 4 godine kod redašah, 5 godinah u priuvi;
— u doknadnoj priuvi 10 godinah; u domobrani 2 go-
dine za one, koji su odslu^ili svoju dužnost kod vojske, a bili su
onda premješteni k domobrani; pak 12 godinah za one, koji nisu

u vojsci služili, nego su bili umah pisani u domobran. Oni, koji

su služili u mornarici, prosti su od službe u domobrani. Narodni
ustanak sastavlja se iz dobrovoljacah.
Zvanje je vojske i ratne mornarice : braniti obje države mo-
narkije od izvanjskih neprijateljah i udržavati nutrnji red i sje-
gurnost. Domobran je pozvana podupirati vojsku za rat, osobito
u obrani zemlje, a za mira ima domobran kadHo udržavati iii po-
vratiti javni mir i sjegurnost. Narodni ustanak sastavlja se samo
u ratno doba, da podupire vojsku i domobran, ako je ve nepri-
jatelj provalio u monarkiju. Množtvo vojne šile ustanovljuju dele-
gacije (gi. 115. stranu) na 10 godinah. Broj domobrani osieca se
prema broju onih, koji su dužni u njoj služiti.
Vojska i ratna mornarica popunjuje se: a) uvršivanjem pito-
macah vojnikih obrazovalištah (kao što su kadetske škole, voj-
204

nika akademija itd.), pristupom dobrovoljacah i stavnjom nova

kah. U vojsku i ratuu mornaricu može stati svaki austro-ugars
državljanin i onaj koji je dobio pravo nastaiti se u okolišu krune
ugarske, ako je 155V2 centimetr visok, ako je navršio 17., a
oije prevalio 36. godinu svoje dob, pak ima sva vojniku potre-
bita tjelesna i duševna svojstva. (Kod vojnif'kih zanatlijah i kod
brodarah negieda se na visinu tiela).

Od dužnosti stupiti u vojsku, mornaricu iii domobran, opro-I

šten je: 1) sin jedinae otca nesposobna za zaslužbu, iii matere
udovice; ako neimaju jedinca, onda jedini zet; 2) unuk- jedinae, ako
mora skrbiti za djeda iii babu, koji su nesposobni za zaslužbu, a
neimaju djece; 3) brat, ako mu je skrbiti za sirotad brau i
sestru 4) onaj, koji ve ima jednoga iii više brae kod redašah, a
;

brat mu nije navršio 18. godinu, iii nije sposoban za kakvu zaslužbu
poradi tjelesnih iii duševnih manah (falingab). Nu svi ovi podpa-
daju duŽDosti vojnovanja, kad prestane razlog njihova oproštenja
od službe u vojsci. Sve ovo odluuje stavno povjerenstvo (Stel-
luiigscommission). Oni, koji nisu sposobni za pravu vojniku službu,
ai su sposobni za drugu kakvu službu (n, pr. za dvorbu ranje-
nih), mogu se za rat potegnuti na takvo službovanje. Tko nije
sposoban za vojnovanje, ii je od njega oprošten, mora plaati prema ,,

svomu imutku oprostbinu od vojnovanja (Militarbefreiungstaxe). j|

Dobrovoljci. Mladici domai, koji su s dobrim uspjehom
svršili visi gimnazij, visu realku iii drugi ovakov zavod, iii su si

drugije onakvu obrazovanost pribavili, pak to na prijamnom iz-

pitu zasvjedoili kad stanu dobrovoljno u vojsku, pak se sami
:

odievaju i hrane, odpuštaju se poslje jednogodišnje službe kao

pricuvnici na dopust, i ako dobro obastoje na izpitu, uzvišuju
se redom na astnike od priuve, te moraju poslije tri puta doi
na vježbanje u oružju, a svako vježbanje traje najviše 4 nedjelje
danah. SiromaŠni a dostojni mladii dobivaju od ministarstva tro-
šak na odjeu i hranu.
Mornari, koji su s dobrim uspjehom izuili mornarsku škoIu,
primaju se takodjer kao dobrovoljci, a nemoraju namirivati iz

svoga trošak na odjeu i hranu. Poslje godinu danah, ako dobro

obstanu na izpitu, imenovat e se prema potrebi za astnike po-
morstvene priuve.
 205

Lienici mogu svoju jeduoljetnu dobrovoljnu službu nastupiti

jošt i u 28. godini svoje dob, a odslužiti u bolnicah; živinari kod
vozatajske satnine (Fuhrwesen-Compagnie); Ijekari (apotekari) u
vojnikoj Ijekari. Svi se ovi za rat (ako uztreba)namještaiu prema
svomu zvaaju, pak isto tako i duhovici, uitelji i državni inov-

nici, koji su uvršteni u vojsku.

Novaci se stavljaju za vojsku, mornaricu, priuvu i domo-
bran svake godine od ožujka do kraja travnja. Svi mladid rodjeni
iste godine cine jedan dobni razred, koji se ozaauje dotinom
godinom rodjenja (n. pr. I. dobni razred godine 1883.), a svega

skupa imaju tri takva razreda.

Na obino sva tri dobna razreda: u prvom su
stavnju dolaze
momci, od 20 godinah, u drugom momci od 21, u trecem momci
od 22 godine. —
Oetvrti dobni razred može se šamo ooda po-
zvati, kad u prva tri razreda neima dosta vojnih sposobujakah.
U poiedine ete vojske i moruarice imadu se uvrstiti naj-
sposobniji za nje momci, u tom se ima po mogunosti uvažiti
želja unovaenih raomakab, kako to i § 7. nagode odredjuje, a
dodaje naroito, da se novaci iz trojedne kraljevine imaju uvrstiti
u pukovine', narodom popuojuju, novaci pako iz
koje se našim
Primorja da se pouajviše uzršuju u mornaricu.
Najprije se popunjuje vojska, moruarica i priuva: ostali spo-
sobni momci pišu se u domobran. Priuvnici moraju doi za vrieme
svoje priuvne obveze tri puta na vježbanje u oružju, svaki put
na jedno 4 nedjelje danah. Povrh toga moraju dolaziti svake go-
dine jedan put na preglednu smotru (Musterungs-Revue). Pod-
astnici, koji su jedno 12 godinah vjerno služili, imaju pravo na
kakvu državnu službu.
Svaki vojni dužbenik iii obvezanik, t. j. svaki onaj, koji je

dužan ii u vojsku, po imenu na bližnju redovitu stavnju, mora

se ve mjeseca studenoga (novembra) predidue godine prijaviti
naelniku svoje obine, da ga zapiše u imenik novakah, pak onda,
kad bude pozvan, glavom doi na stavnju. Tko nedodje na stavnju,

a nezna se pravo opravdati, smatra se kao bjeguuac, i kad se pro-

nadje, mora se pisati u vojsku i bez ždrebanja, ako je sposoban,
pak još na 13 do U godinah; ako pako nije sposoban, kazni se
zatvorom do 3 mjeseca danah Tko je takvomu bjegimcu na rku
išao, zatvara se kao sukrivac na 3 do 6 mjesecih.
 '

206

Tko nije proglašen za uviek nesposobnim za vojniku službu.

nemože se ženiti bez ministarske dozvolje, dokkgod neizstupi iz
tredega dobnoga razreda. Ako se pod rukum oženi, mora svakako
u vojsku, a tko nije sposobf.n, plaa do 1000 for. glob, iii se za-
tvara sve do 6 mjesech. —
Tko se kakogod okrnji (osakati), da
bi se tim izmaknuo vcjnovanju, piše se svakako u vojsku, pak
mora preko leda još 2 godine služiti.
Priuvnici stoj kao što i di mobranci za vritme dopusta pod
gradjaustvenimi zakoni i oblastmi a kad služe, pod vojnikirai.
,

Ostale odnošaje domobrani ve smo gore iiapomenuli, razlažu

zakon o domobraostvu.
Oni vojoi obvezanici, koji nisu sposobni za vojnu službu, iii
koji su od nje oprošteni, mon^ju plaati oprostbinu od vojuovaoja
(Militarbefreiungstaxe) za sve ono vrieme, koje bi imali u vojui-
koj službi provesti, dakle 10—12 gotlinah. Kolika je ta oprostbina,
razložit emo poslije.

Naša vojska njekada. Iz onoga, što smo do sada razlo-

žili o vojnitvu, razabire se, da trojedna kraljevina neima sada u
tom pogledu nikakve vlasti ni oblasti. Al nije bilo uviek tako u ;

starodoba uživala je naša domovina i u vojnikih poslovih pod-

punu autonomij. Naša vojska je bila uviek sasvim odieljena od
ugarske, a vrhovni zapovjednik bio joj je uviek sam kralj iii voj-
voda, pa kad ovh nije bUo, onda ban. Poslije, kad ban nije bio
za ratovanje, izabrani biše od sabora vojvode i podvojvode (regni
capitaneus, vice -capitaneus).
Vec u darovnici Bele III. podieljenoj krkim knezo-
kralja
vom (Frankapanom) spominje se „hrvatska vojska" (esercitus
chroaticus). Dakle je Hrvatska imala i poslje svoga sdruženja
8 Ugarskom svoju osobitu vojsku i to sve do nasega viek, kako
cemo malo niže vidjeti. Iz drugih starih spomenikah* razabiremo,
da je ova vojska bila dužna o svoni trošku ratovati u zemlji a ;

preko medje išla je šamo o trošku kraljevu. Pita se gdje je bila :

ta medja? Zar Tatra? Ni malo, vec Drava, tako naroito kaže

pomenuti pisac. Dakle što je bilo preko Drave, to su vec stari
Hrvati smatrali tudjom zemljom.
O VU vojsku hrvatsku žvali su kraljevi puno putah u pomo,
pak jih se nije nikada oglušila. Naša je vojska za k alja Bele IV.
potukla Tatare, vojštila pod Ludovikom I. u Italiji, pod Matijom

' Jura regni I. 208., II. 34.

' Raki, Documenta hist chroaticae, str. 482. Memoriale Tliomae archi-
diacoui Spalatensis.
 ;

207

Korvinom pako i pod sliedecimi kraljevi sve do Marije Torezije

Buzbijala je Turke.
Izprva 86 je na^a vojska aastojala izsamih plemiah, koji su
prema svojiiu povlasticain brauiti morali domovinu. Nu do skora
86 opazi, da je vojska sastavljena iz samih plemiah pre^laba
s druge atrane pako uviek railo velikoj gospodi glavom
nije se
u rat: s toga su volili naimati druge, 03obito avoje podanike, pak
jih slati pod svojom zaatavom (banderium) na vojnicu. Da jih
na to privole, podjeljivali su jim svoje zemlje (praedia) i svako-
jake sloboštine. Tako su postali potonji banderialci, predialiste,
slobodnjaci. Poslije se je uviek na nasera saboru odiedjiva'o, ko-
liki banderium ima avaki velikaš i crkveni dostojanstvenik poatav-
Ijati. Tako n. pr. u saboru držanom godine 1537. u Križevcu bilo

je odlueno, nek se odmah najmi 800 konjanikah i 200 pješakah

8 puškami, i da svaki velikaš i plemi mora za svakib svojih 10
aelištah (sessio) postaviti po jednoga takvoga pješaka, a plemii,
koji imaju šamo po jtdno selište, mora njih 10 postaviti po jed-
noga pješaka. Nek se dakle svi plemii i državljani tako spreme, da
bdu mogli njibovi Ijudi na zapovied banovu s mjesta krenuti na
Turina. A
povrh toga nek bdu svi spremni glavom poci, kamo
ban zapovjedi, kad bi neprijatelj provalio u zemlju. Za vožnju topo-
vab ima dati Križevac 16 konjah, Zagreb 24; a za vožnju atrieliva
imaju dati Paulini (remete) 2 kola 16 konjah. Za vožnju živeža
i

mora dati svaki plemic za svakih 20 selištah po jedna kola. Za

flkladišta živeža odredjuje se Virovitica, Velika i Novi dvori.

God. 1538. bilo je u saboru uglavljeno, da ima svaki plemi

za svakih 36 svojih seUštah postaviti i avu godinu uzdržavati jed-
noga konjauika oklopnika, i to i 8S,m ban i podban.
Uaaboru od god. 1569. držanom u Zagrebu iue se naredbe
za utvrdjenje Hrastovice (kod Petrinje), u to ime se odredjuje
pol forinte poreza od svake „porte".
Zak. lanak 21. od godine 1622. odredjuje, da u Slavoniji
(gornjoj i dolnjoj) ban oaicca, koliko ima ratuih teretah nositi
svaki kr. slob. grad.
Sabori držani g. 1567., 1568., 1569. i 1571. razpravljali su
mal ne iste poslove, imenito pako, kako da se utvrde i obskrbe
krajiške tvrdjave, kako da se namakne potrebito strielivo i potrc-
bit novac za vojniku plau.
Da je i ugarski sabor ovo nase prdvo podpuno priznavao,
to dokazuje bjelodano 16. zak. lanak ugarskoga sabora od god.
1595. U njem se odredjuje, nek se Slavonija po svojoj moguc-
nosti pobrine za svoju obranu. Pak budu da se je našio veli-
kašah i plemiah, koji nee da vrše odluke krvatskoga aabora za
porez i ratne poalove: to ne nesmie dopustiti, da ovakvi preziraoci
zakonah i obih ustanovah prodju bez kazni. Zato se odredjuje,
208

da kad god ovakvi nepokornici opirali nametnutoj jim globi,

bi se
nek vršiteljem bdu u pomo veliki župani, pak ako uztreba,
nek i sam ban oružanom silom priskoi i nek onda iztjera dvo-
struku glob.
Vrlo je znamenito za našu autonomij u vojnikih poslovih,
što je bilo odlueno godine 1499. u saboru ugarskom: „Gospoda
prelati i velišasi, imajuci imanja u Ugarskoj i u Slavoniji, dužni
su za imanja, koja imaju u ovoj našoj kraljevini, odpremiti svoje
Ijude (gentes), prema množtvu svojih podložnikah u toj našoj kra-
Ijevini, na obranu iste ove kraljevine; nit jim „je prosto odieliti ju
od te kraljevine i njezinoga vojvode".
Sad cemo bolje razumjeti i ugarske zakonske lanke 33. od
god. 1598. i 12. od god. 1601., u kojih se kaže, da Slavonija ima
ustati na svoju obranu po svom starom obiaju. A zak l.
85. od god. 1659., akoprem stvoren u saboru ugarskom, kaže iz-
riekom: „Kraljevina Hrvatska i Slavonija upucuju se radi obrane
domovine na zakone u svojein saboru stvorene, s tom pri-
mjetbom, da kad bi neprijatelj provalio s vecom silom u njihovu
kraljevinu, ii kad bi obstupio koj njezinu tvrdju morat: e odmah
svikolici velikaši, plemici i drugi državljani, pod glob odredjenu
u Soprunu god. 1623., iii koj e
sabor njezin osjei, na zapovied
bana ustati svi listom na oružje i stati pod zastavu kraljevsku i
bansku, te vojštiti; ai ne dalje nego d o medje iste kraljevine.
Povrh toga moraju vlastela od svoje strane za svaku iii za
svaku drugu „portu" (kako vec bude trebalo) postaviti po jednoga
dobro oružanoga pješaka. Ako uztreba još vise, onda moraju peti
diel svojih podložnikah, pak u skrajnoj nevolji baš i trei diel
svojih podložnikah uza se na obranu domovine podii — kako se
svidi saboru te kraljevine. —
Od ove obenite obrane domovine
neopraštaju se niti gospoda prelati, niti kaptoli, niti redovnici ima-
juci imanja, vec moraju onako kako i ostali državljani davati ko-
njanike i pješake, a kaptoli i samostani povrh toga jošt i po ko-
jega za vojniko duhovno pastirstvo vrstnoga duhovnika izmedju
sebe; oni pako kanonici i redovnici, koji ostanu kod kuce mo-
,

raju mjesto sebe poslati po jednoga konjanika.

Jošte su dužni državljani u zadrugi živeci izmedju sebe jed-
noga opremiti, pak i slobodnjaci vlasteoski i predialiste crkveni
uza svoju vlastelu, a o njihovu trošku na oružje ustati, pak i slo-
bodni gradovi, kako odredi njihova hrvatska kralje-
vina, u pomo pritei; dapae i plemici imajuci šamo jedno so-
liste i armaliste moraju na oružje ustati.
Ne šamo državljani (domai Ijudi) nego i placeni banski i
kraljevski vojnici, pak i drugi vojnici u krajini hrvatskoj, primor-
skoj i slavonskoj kojih placaju susjedne pokrajine, zatim svi Šlo-
vinai (Sclavi), predavci i Srbi (Valachi) u krajini stanujuci moraju
 ;

209

svi listom u takvoj nevolji kraljevine skoiti na njezinu obranu

a goapoda gjenerali tih stranah nek postupaju za takva ustanka
dogovorno s gospodinom banom te kraljevine.
Ovaj zakonski lanak smo diljem s više razlogah.
preveli
Prvo, jer je živa slika onih tužnih vremenah, za koja sadašoji na-
raštaj slabo šta znade; drugo, jer nam se u njem prikazuje itava
osnova negdasnje insurekcije tree, jer je uvrsten u zakonik ugar-
;

ski, akoprem se oevidno osniva na z ak onih našega sabora, i jer

je nepobitan dokaz, da su Ugarska, pak i sam kralj priznavali
podpunu autonomij trojedne kraljevine u vojnikih poslovih, i to
jošte na izmaku XVII. stoljea.
Al vec prije poelo se je tu autonomij zakidati, naime,
kad 8u stali habsburžke kuce slati u pomo6 svoje ete
kralj avi iz
iz nasljednih pokrajinah, a pod vlastitimi zapovjednici, koji su
onda na svoju rku radili, nepitajuc bana. Ovo samovoljno postu-
panje uzelo je osobito mah, odkad su u Beu zamislili ustrojiti
vojniku krajinu; svi sabori iz onih vremenah, zajedniki i naši,
odjekivali su tužbami težke povrede ustava sa strane vojnike.
Uviek se je obecavalo, da ce se tomu doskoiti, nu dalje od obe-
canja nije se dospjelo. Leopoldo I. upravio je doduše god. 1703.
na naš sabor kraljevsku resoluciju (koj je bio podpisao i slavni
junak „Eugenius a Sabaudia" —
Eugen von Savoyen): u njoj
odredjuje sveano, da se ima sva Turinu oteta zemlja medju
Unom, Kupom i iSavom, zatim tako zvani generalat varaždinski u
Podravini, zajedno s Varaždinom, povratiti banskoj oblasti i za
uviek sdružiti s kralj evinom hrvatsko-slavonskom. Iste posade (gar-
nison) gradovah da imaju stajati pod zapovjednitvom bana, a be-
komu „hofkriegsrathu" pridržano je šamo vrhovno ravnateljstvo.
Al ratovi, su zatim naspjeli, trebovahu puno vojske,
koji
zato su Leopoldo njegovi nasljednici svejednako oklievali izvr-
i

šiti zadatu kraljevsku rie, te je bio napokon šamo jedan diel va-

raždinskoga generalata (osim belovarske županije) razvojaen, a

ostalo je stajalo neposredno pod dvorskim ratnim vieem sve do
našega vremena. Nego autonomija naša u vojnikih poslovih nije
tim bila sasvim ukinuta, vec ju je naš sabor i ban jošt i poslije,
osobito za Marije Terezije, obilato vršio.
God. 1720. upravio je njezin otac Karlo III. kr. odpis na
naš sabor, u kojem mu stavlja na obir, ii nek Hrvatska i Sla-
vonija po koj pukovinu preko Ijeta prehrani i sabor nek toga
radi odredi što treba, ii nek razporeže u to ime porez od 50.000
for. Pa kad je kneza Hildburgshausena imenovao velikim zapo-
vjednikom kod nas, te se je sabor naš radi toga pritužio, izjavi mu
kralj u posebnom kr. odpisu od g. 1736., da se tim nenamjerava uve-
sti vojniko gospodstvo, nego da e
i u napredak sve bivati preko

bana, pak da ce se nepovriedjene uzdržati naše pravice i sloboštine.

14
210

Marija Terezija je u svojoj rezoluciji od god. 1750., kojom

uredjuje banovaku ki'ajinu, izjavila, da tom krajinom ima i u na-
predak ban upravljati, te e
imenovati njezine pukovnike na banov
predlog, a ostale astnike, poev od pukovnika dolje, nek ime-
nuje sam ban. Još je potvrdila u istoj povelji saboru našemu staro
prŽvo, da može izabirati vojvodu kraljeviae (supremum regni ca-
pitaneum), uz nadu, da e
tu ast podieliti svomu banu.
Nit onda, kad je bio stari nain ratovanja zamienjen novim,
te je mjesto dovremene zavedena stajaa vojska, nije dospjelo
nase pr£vo utjecanja u vojnike poslove, pa kao sto su kraljevi
narod nas preko sabora na oružje dizali, tako je poslije Marija
Terezija (god. 1758. i 1759.) novake od našega sabora iškala. Ovo
naše pržvo dozvoljivanja novakah nije bilo nikakvim zakonom na-
roito dokinuto, nego je uz Josipovo kraljevanje njekako zaspalo,
da više neuzkrsne. Stoprv nagodom hrvatsko-ugarskom svezane su
nam formalno rke u poslovih vojnikih.

5. Zajednicko ministarstvo financijah.

Zajednitko ministarstvo financijah opravlja, kako mu ve ime

kaže, financijalne poslove obima polama monarkije zajednike, po
imenu pako upravlja i zajednikimi državnimi dugovi ; nego glavna
mu je zadaa preuzimanje mjeseuih kvotah od financijalnih mini-
starah obijuh polah monarkije, pak namirivanje zajednikih troi^-

kovah. Kako se odavde razabira, ustrojstvo ovoga ministarstva

je vrlo jednostavno.
Upravo radi ovoga neznatnoga podruja povjerena je tomu
ministarstvu i vrhovna uprava Bosne i Hercegovine jer ove dvie ;

zemlje nije zaposjela šamo jedna pola monarkije, nego objedvie,

dakle je i njihova za sada dovremeaa uprava zajednikim poslom.
Za kontrolu raunah zajednikih ministarstvah postoji u Beu zajed-
nicko vrhovno raunarstvo (gemeinsamer oberster Kechnungshof).
 211

IV.

Državno kuanstvo.
Svaka dobro uredjena kua skrbi ponajprije za dohod, ko-
jim e podmirivati razhod t. j. prieke potrebe kue, pak ova
skrb za dohod i razhod zove se jednom riei kuanstvo. Ovakva
kuanstva ima i u državi, a zove se obino financije.
Ako je iština, što se govori, da je onaj pravi gospodar kue,
koji drži ksu, koji ima klju od kune pjeneznice (kas): onda
se mi nemožemo baš pohvaliti, d
smo gospodari svoje kue,
svoje domovine. Jer po §-u 8. hrvatsko-ugarske nagode svi su finan-
cijalni poslovi zajedniki: zakone o njih stvara zajedniki sabor,
a zakone te izvodi zajedniki ministar financijah. Na oko je ta
stvar po nas probitana, ai u ištinu ubitana. Ako su financije
zajednike, onda mi imamo toliko pravo na financije Ugarske, ko-
liko ona ima na naše. A rkli bismo, da je tvorcem nagode ova
blistava mudrolija pred oima lebdila, te su priek i viek predali
naše financije Ugarskoj. U ištinu pako neimamo nikakve vlasti
niti na ugarske na svoje financije jer što (5e naših 40 narod-
niti :

nih zastupnikah naprama 400 ugarskih? A kako da nam ide na

rku financ. ministar (kad bi i htio), kad on odgovara onim 400,
a ne 40? —
Bilo je kod nas dobroudnih Ijudih, koji su se nadali,
da e
Ugarska, rad neizmjerna velikodušja, baš i „od svoga" nam
davati danas toga jamano nitko više kod nas nemisli, a mi bismo
;

bili presretni, kad bismo svoju svojinu za sebe spasili. Nu tko

pusti klju od pjeneznice iz rke, muno ga dobiva natrag. To su

izkusili Hrvati godine 1790., pak i godine 1873.

Po nagodi (§. 8.) spada na zajedniki sabor porežtvo (Steuer-

wesen; u obe, dakle ustanovljivaoje svih izravnih i
imposte)
neizravnih porezah i nametah, njihovo razpisivanje, pobiranje i
upravljanje; zatim proraun zajednikih poslovah, pregledavanje
raunah, državna imovina, državni dugovi, pjenežtvo (Mnzwesen,
monetazione).
O svakom ovom predmetu progovorit emo napose. Al prije
svega treba razložiti u obe našu financijalnu nagodu s Ugarskom.
212

A. Financijalna nagoda.

Mi smo doduše po spomenutih §-ih nagode sve naše finan-

cije predalizajednikomu saboru i ministarstvu tako da trojedna ,

kraljevina neima dan danas ni tolike autonoraije u financijalnom

pogledu, koliku je odprije uživala svaka naša županija; nego bu-
du6 da nam se nagodom u drugih poslovih odkrojilo podpuno
samopravlje, to se je ukazala potreba, da nam se za podmirenje
troškovah te naše autonomije odmjeri stanovit diel našega držav-
noga dohodka. Al u tom pogledu se je s naše strane kod stva-
ranja nagode neizmjerno lakoumno postupalo: §-om 15. bilo je
uglavljeno, da emo dobivati za podmirenje autonomnih potriebah
svake godine 2,200.000 for., a ostalo e sve ii u zajedniku dr-
žavnu blagajnu. Da se dokui urnom skrajna ubitanost ove usta-
nove, treba pomisliti, da mi sada, premako podpunim utjelovljenjem
šamo jednoga diela krajine neznatno poveani, ipak dobivamo
preko 3,600.000 for. od našega državnoga dohodka, pak opet ne-
možemo podmiriti sve naše potrebe kako valja. Koliko bi nam
toga još trebalo da nam domovina uzmogne valjano napredovati!
Odavde se razabira i to, kako bismo bili naopako prošli, da
su naš sabor i vlada ostali u onih rukuh, u kojih bijahu god. 1868.
Godine 1880. bilo je zakonom ustanovljeno da mi na za- ,

jednike potrebe imamo prilagati nešto preko pet i pol postotka

(potanko: 5.5.700989), a Ugarska 94 i pol postotka (potanko:
94.4-299011); to e rei: na svakih 100 for. zajednikoga troška
plaa Ugarska 94 for. 43 nov6., a mi 5 for. 57 nov. Komu se

ovo ini malo, nek pamti, da Hrvatska i Slavonija imaju ne

posve 2 miliuna dušab, a Ugarska jih ima 13 miliunah i pol (osim
trojedne kraljevine). Dapae kad se uzme na um , da od onih za-
jednikih troškovah gotovo sve ide u prilog Ugarskoj, a mi od
njih imamo vrlo malo koristi, onda se mora priznati, da je za
nas premnogo i ono pet i pol postotka.
Otom su se uvjerili i Magjari, zato su ve godine 1873., kad
se je nagoda prvi put popravljala, na to pristali, da mi imamo od
naših zemaljskih dohodakah pridržati 45 7o za namirenje svojih
potriebah, a 55% svih naših javnih dohodakah ima se izruivati
u zajedniku državmi blagajnu za podmirivanje zajednikih troš-

kovah. Kad bi mi imali podmirivati pet i pol postotka svih za-

 213

jednikih troškovah, nebi nam ostalo 45% našega dohodka sa

zemaljske potrebe; nu odtuda nesliedi, da am Ugarska dieli nje-

kakvu milostinju ostavljaju nam 45°/o našega dohoda'; jer prvo,

naša porezna snaga nije tolika kolika Ugarske, budu da smo mi
bili uviek šamo zanemareni pastorci, na koje država gotovo ništa
nije trošila, i negledajud na žalostno stanje krajine. D rgo, za-

jedniki trošak odredjuje veina ugarskoga sabora, pak ju kod

toga odredjivanja nevodi uviek prava korist cjelokupne države,
nego šamo korist Ugarske u užem smislu,^ a vrlo esto patrio-
tino velianje (chauvinizam). Da je na našu, zajediki troškovi
bili bi puno manji jer bismo mi drage volje pregorjeli
; n. pr. ,

domobranstvo, da prištedimo 7 miliunah godišnjega troška; a Ma-

gjarom je ta tobožnja narodna vojska najved ponos i dika. Da je
na našu, nebi se bilo gradilo o državnom dugu toliko nekoristnih
željeznicah (stono kažu „Familienbahnen"), pak bismo i rieku
željeznicu tako bili upriliili, da se nebi moralo svake godine na
nju doplaivati. — Tree, niti Ugarska nesmaže baš ni jedne
godine tolika dohoda, da bi mogao zaled za državne potrebe, ve
ima svake godine manjak, i to velik manjak, koji se podmiruje sve
novimi te novimi državnimi dugovi, za koje moramo i mi jamiti,
šamo neimamo od tih dugovah nikakve koristi, jer su svi
što
uloženi prema interesu Ugarske. Ima godinah, gdje je toga manjka
bilo do 40 miliunah for., koje treba odplaivati iii barm kamate
na nje plaati.
Netreba dakle nijednomu Hrvatu, da se domo- stidi, što mu
vina od svoga dohoda 45% dobiva za zemaljske potrebe. Ovih
45 postotakah izraunava se (po zakonu od 28. studenoga 1880.)
evo ovako. Sbraja se dohodak od svih izravnih i neizravnih pore-
zah, od naših državnih dobarah i od drugih javnih prihodah, pak
se od te ukupne svote odbija trošak na razpisivanje i utjerivanje
poreza, na upravu državnih dobarah, te na rukovanje neizravnih
porezah i drugih javnih prihodah, napokon trošak na izvodjenje
(n. pr. soli, kupovanje duhana). Ovaj šamo (a nikakov drugi)

trošak odbija se od pomenutoga dohoda, pak što ostane, to se

onda dieli: 55% dobiva zajednika blagajna, a 45°/o ostaje nam.

'
Da šamo jedan primjer navedemo. U Ugarskoj se je toga puno poBa-
gradilo o zajednikom trošku, kod nas pako iui nam se niti jedna kua, od-
kada postoji nagoda.
214

Malo niže nabrojit emo na broj sve te poreze i druge pri-

hode, od kojih ide našu domovinu 45%. Nego ima kod nas neko-
jih javnih dohodakah, koji se onako nediele medju zajedniku i

našu blagajou. Ovamo idu:

) carina (Zoll, dazio); jer ova se po nagodi austro-ugar-

skoj troši na potrebe zajednike cieloj monarkiji;
h) potrošarina od vina i msa, jer ova se upotrebljava
na podmirivanje obinskih potriebah;
c;župniki bir, koji se pobira od katolikah u belovar-
skoj županiji, jer njim se plaaju ondašnji župnici;
<>oprostbina od vojnovanja (Militarbefreiungstaxe),
jer ova je namienjena osobitoj glavnici, kako demo poslije kazati.

Osim toga pobira se biljegovna pristojba od željeznikih i

parobrodarskih družtvah i od odpravnitvah (agentijah) osjegura-

vajuih družtvah, od povoznine (prevozarine od voznih kartah
zatira

na željezDici itd.), napokon pristojba na poštanske tovarnice svi —

ovi prihodi se nezaraunavaju napose ; jer bi to bilo tobože muno,
ve se u njihovo ime rauna po preko 20.000 for. na korist Hr-
vatske i Slavonije.
Nego pamtiti treba, da se ovo sve poteže šamo na civilnu
Hrvatsku i Slavoniju; a za razvojaenu lani krajinu ustanovit e
se potanka financijalna nagoda valjda stoprv godine 1888., to jest
onda, kad se bude obnavljala sada valjajua nagoda; (jer svaka
takva nagoda ugovara se šamo za 10 godinah). Dotle pako usta-
novljivat e
proraun razvojaene krajine ugarski ministar finan-
cijah s banom i uz odobrenje kralja. Sve dotle pako
dogovorno
nemože se naš sabor (jer je tako lani sam odluio) paati u finan-
cijalne poslove krajine, pak se je tako sam lišio najzamašnijega
ustavnoga prava.
Da vidimo sada napose taj javni dohod naše domovine. Ovamo

idu svakojake dani iiipodanjci (Abgaben). Ovi su od dvie vrsti:

izravni (direkt) i neizravni (indirekt), prema tomu plaa Ii
se što državi neposredno (n. pr. zemljarina), iii posredno (n. pr.
kupuju duhan). Izravne dani zovu se obino porezi (prije: por-
cija). Ovi su donjekle drugaiji u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji,
a drugiji u bivšoj vojnoj krajini. Za stari provincijai postoje
slieded
 215

1. Izravni porezi.

1. Zcmijarina (Grundsteuer), koja se plaa na svako zem-

Ijište (grunt), bilo obradjeno iii ne, ako nije naroito od toga
poreza oprošteno, d oproštena su obino šamo neplodovita zemljišta,
kao putevi, ulice, pijace, dvorišta (aviije), groblja itd.

Zemljarina se plaa prema dobodku pronadjenomu katastral-

nom procjenom, i to sada 29'7ioo postotakah toga dohodka (od
ovoga ide 20.76 % na državni porez, a 9% na razteretni namet).
Ako Ijetina postrada od poplave, roraza, tue iii druge ovakve
nesgode, odpušta se Vai '/s i^^ sva zemljarina, prema tomu, koliko
se je Ijetina smanjila. — Budu da je svaki lapat (estica) grunt
unešen sa svojim istim dohodkom u kataster, pak u zemljišniku
ima posjedovnica za svaki posjed, u kojoj su navedeni i svi
(str. 174.)

kojemu popjedu spadaju, i njihov 6ist dohodak: to je

lapati, koji

svakomu lako izraunati, koliko mu zemljarina iznosi. Tko neima

posjedovnoga lista, može uviek dobiti priepis istoga lista uz ne-
znatnu platu preko svoga obinskoga poglavarstva.
Eu<^arina (Gebaudesteuer) pla(5a se od uporabne vried-
2.

nosti kuab,
to e
rei od koristi, koj imamo od kue, kad ju
upotrebljavamo. Prema tomu je kuarina od dvie vrsti:
a) najmovna kucarina (Hauszinssteuer), koja se udara na
dohodak, što ga dobivaš, kad svoju kuu (iii diel kude) u najam
komu daš, dakle podlogom joj je najmovina, stanarina (inž);
h) razredna kucarina (Hausklassensteuer), koja se plada
od kuah prema broju duanah i sobah, u
neiznajmljenih i to

obde prema broju onih dielovah kue, kojih treba za stan.

Sad se pita: gdje se plada jedna, a gdje druga vrst ku-
arine?
Gdjegod je koja kua iii koji diel kue u najam komu dat,
plaa se najmovna kucarina.
U gradovih i mjestih pako, u kojih je barm polovina sobah
i duanah u najam data, plada se najmovna kucarina i od kuah
koje nisu faktino iznajmljene. (Za takve gradove i mjesta kaže
se, da su podvržena oboj najmovnoj kuarini). Ovakve kue
se (da se pronadje, koliko jih poreza zapada) poredjuju s kuami
iznajmljenirai ; ako se od koje kude, koja ima 4 sobe, do-
n. pr.

biva 200 for. najma onda se užima, da druga onolika kua, makar
:
 ;

216

i nebila iznajmljena, isto toliko nosi. Od ovakve prave iii izrau

nane stanarine plada se onda kuarina evo ovako: u gradovih i

mjestih obdoj najmovnoj kuarini podvrženih, u kojih ima barm

10.000 stanovnikah, pak je ondje željeznika iii parobrodarska po-
staja, odbija se od Bvakih 100 for. najmovine po 20 for. na ime

troška za popravke, a u drugih mjestih odbija se u to ime

po 30 for. Od pako plaa se na svakih 100 for.
preostale svote
u gradovih i mjestih prve vrsti 20 for., a drugdje 16 for. poreza.
Ako dakle tko u Zagrebu dobiva od kue 200 for. najamnine,
najprije se odbije 40 for. za popravke, a od preostalih 160 for.

plaa se 32 for. najmovne kuarine. U kakvomu manjemu mjestu, n.

pr. u Karlovcu iii Samoboru, odbilo bi se za popravke 60 for., a od
preostalih 140 for. platilo bi se 22 for. 40 nov. najmovne kuarine.^
U gradovih
i mjestih, koja nisu oboj najmovnoj kuarini
pedvržena, plaa se od kuah, odnosno od dielovah kue, koji nisu
u najam dati, razredna kuarina, u tom pogledu su ta mjesta i

u tri kategorije iii razrede podieljena:

u p r Y u kategorij idu one o b i n e, u kojih nije iznajmljen
niti trei diel stanbenih prostorijah (duanah, sobah);
u drugu kategorij spadaju gradovi s uredjenim poglavar-
stvom, ai nit ondje nije iznajmljena niti treina stanbenih dielovah;
u treu kategorij broje se sve obine i gradovi, u kojih
je barm trei diel stanbenih prostorijah u najam predan; zatim
svi ostali slobodni kraljevski gradovi i gradovi s uredjenim pogla-
varstvom, koji nisu podvrženi oboj najmovnoj kuarini.
Kue stojee pod razrednom kuarinom diele se u devetero,
prema tomu, koliko imaju dielovah za stan. Evo jih 1) 1 2) 2 : ;

3) 3; 4) 4—5; 5) 6—7; 6) 8—9; 7) 10—11; 8) 12—13; 9) 14—15.

To e
rei: u prvi razred idu kue s jednom sobom; u drugi s
dvjema sobama itd.
Svaka kategorija i svaki razred plaa drugi porez, kao što
se vidi na ovoj skrižaljci:

* Pamtiti treba, da se u gradovih I mjestih obdoj najmovnoj kudarini

podvrženih neplada porez baš šamo od onih dielovah kue, koje si u najam
koma dao, nego i od onih, u kojih sam stanuješ; pak se od tvoga stana uzim-
Ije za podlogu poreza ona razmjerna svot, koj dobivaš od stanara imaju-
ega tolik stan kolik je tvoj.
 217

II. m.
218

kakvim koristonosnim zanimanjem i poduzimanjem (n. pr. lieenjem

bolestnikah, odvjetovanjem) —
na svako ovakvo tecivo plaia se
tecivarina; a plaa se i od svake druge privrede, na koj se kod
zemljarine, kuarine i poreza na kamate nije obziralo. Tecivarinu
pla(5ajud razgadjaju se (po XXIX. zak. lanku od god. 1875.) na
etiri razreda:
I. razred obuhvada služinad a) gospodarsku, tvorniku,
obrtniku i trgovaku; b) kudnu; c) tvornike i trgovake pomo-
nike i radnike, ako na mjesec nedobivaju više od 40 for., iii ako
jim se svaki komad napose plada; d) dnevniare (diurniste), koji
nedobivaju staloe godišnje iii mjesene plae, zatim pisare i knji-

govodje, nadglednike u kakvom zavodu iii podhvatu (Unternehmung,

impresa) a nisu stalno namješteni ; napokon eljad, koja svojim za-
nimanjem nespada u koji drugi razred ; e) samostalni obrtnici, ne-
imajudi pomonikah; f) obrtnici raded pomonici; g) torbiari
s

(Hausirer; merciajuolo), koji uviek po svietu hode i trže.

Tecivarina I. razreda neplaa se jednako, nego prema poslu
i njegovu obsegu, to jest prema koliii privrede, zatim prema
mjestu, gdje se stahuje. U ovom pogledu diele se sva mjesta na
4 kategorije, naime:
1. Glavni grad Budimpešta.
2. Slob. kralj. i oni gradovi, koji imaju uredjeno poglavarstvo,
zatim obine, u kojih je podžupanija iii sudbeni stol, a imaju barm
10.000 stanovnikah iii željezniku iii parobrodarsku postaju; na-
pokon obdine sa više od 15.000 dušah.
3. Gradovi kao kod 2., ako neimaju 10.000 dušah, ni željez-
nike iii parobrodarske postaje; zatim obine sa 8000—15.000
dušah.
4. Ostala mjesta.
Ova skrižaljka pokazuje, koliko se od prilike plada teciva-
rine u L razred u. Slova q>, b), c) itd. kažu razred porezašah
(porcijašah), a brojevi kažu kategorij mjestah.

aj for.
12
2-—
I--
for,

»
Kategorija:

2'—
1-—
for.

r,
3
2'—
I-
for.

»
4
I'—
-'60
219
 ;

220

se umnim iii umjetnikim radom hrane, a neimaju stalne

pla(5e; zatim ravnatelji i lanovi zavodah i družtvah, koja polažu
javno raune (n. pr. štedionice), za ono, što dobivaju u to ime.
Svakomu lanu ovoga razreda osieca se po zakonu Djegov doho-
dak, pak od svake stotine toga dohodka plada 10 for. tecivarine.

U IV. razred tecivarine idu javni i privatni inovnici (pak i

njihove udove), koji imaju s t ai nu plau, mirovinu, milostinju iii

honorar; zatim poslovodje, knjigovodje, nadzornici, u obe pomo-

nici i radnici, koji dobivaju više od 40 for. stalne plae na mjesec
napokon svi duhovnici, književnici, umjetnici i uredski podvornici,
kojih zapada stalna plaa. Tecivarina se ovim odmjeruje prema
koliini njihove plae tko dobiva na godinu do 500
: for., plaiia 1

postotak. Za p r vi h 500 for. plaaju toliko i ostali, ai za dalnjih

1000 for. do 1500 for. moraju davati po 2 for. od svake stotine;
za dalnjih 1000 do 2000 for. 3 postotka ; zatim za svakih dalnjih
500 for. po 1 postotak više; a tko vue više od 5500 for. plae,
daje za svaku stotinu povrh te svote po 10 for. više. Prema tomu
plaa onaj, koji dobiva n. pr. 800 for. plade, u ime tecivarine 11
for., a onaj, koji vue 2000 for., plaa 40 for., itd.

Jošte treba pamtiti, da se tecivarina neudara šamo na otca

iii na kue gospodara, ve na svakog lana porodice, koji je pre-
mašio 16. godinu svoje dob, makar i neimao nikakve privrede;
jer zakon misli, da svaki od njih nešto uz godinu stee, dakle
treba da daje tecivarinu. Šamo su u etvrtom razredu izuzete su-
pruge i djeca aktivnih 1 umirovljenih državnih i oblastnih inovni-
kah, ako š njimi žive u zajednikom kuanstvu , a neimaju posebne
privrede. Kune zadruge moraju za svako zadružno eljade pla-
ati po 56 nov. Ovo je dakle u ištinu prava „glavarina" iii

„hara*.
4. Porez na zadruge i poduzeda, koja javno polažu
raune. Pod ovaj porez podpadaju sve zadruge i družtva obrtna,
trgovaka, novarska, povozna i druga smjerajuda na dobitak, ako
polažu javno raune. Ovamo neidu dakle obine trgovake kue,
koje nepolažu javno raunah, nego n. pr. žtedionice, banke, paro-
brodarska družtva itd., (osim družtvah rudarskih, koja plaaju
posebni porez). U ime ovoga poreza plaa se 10 7o od dohodka,
koji se osieca osobitim za to propisanim nainom.
 ; ;

221

5. Rudarski porez plaa se od rudarskih poduzeciah i ru-

darskih obrtih, a ini 5, 7 iii 10 postotakah dohodka, prema vrsti
poduzea.
6. Porez na kamate od glaTnicah i na stalni priliod.
(Rent). Pod ovaj porez pad (po XXII. zak. lanku od god. 1875.)
svaki dohodak, od kojega se neplaa koji do sada navedeni porez,
po imenii su predmetom ovoga poreza kamate, dividende i rent,
koje tko bre
a) u ime doživotna prihoda, udovikoga užitka iii porodina
prilioda (Familienrenten), raakar ovo dolazilo iz inozemstva;
h) od glavnicah gdjegod i kakogod uzajmljenih (n. pr. na
zadužnice, mjenice itd.), zatim od fideikomisah i kakvihgod zakla-
dah i zadušbinah (fuodacijah)
c) od pravah skopanili sa zemljišnira posjedora, koja nisu
predmetom krmarenja, ribareoja, lova itd.
zemljarine, o. pr. pravo
d) od kakova posjeda u inozemstvu, iii od inozemskih dij-
nicah, zvale se kakogod;
e) od ugarskih državnih zadužoicah i od zadužnicah izdani'i
od kojega grada, ako jih zakon nije naroito oprostio od poreza.
Od svakoga ovakvoga dohodka plaa se porez, to 57o pla- i

aju udovice od svoga udovikoga doživotnoga prihoda, a rodi-

telji od prihoda za odstupljeni imutak djeci iii unuadi; od —
ostaloga pod slovi b), c), d), e) navedenoga prihoda plaa se
10 7o 5
— a od kamatah na razteretnice svake vrsti 7 postotakah.
7. Porez na poTozninu (Transportsteuer) plaa se od
voŽDJe putnikah i robe na željeznicah i parobrodih, a podlogom
mu je povoznina (Fahrgeld) od povoznine za eljad plaa se u
;

glavnom 157o, ^ od povoznine za robu 37o-

8. Porez na lovne puške plaaju (po XXI. zak. lanku

od god. 1875.) vlastnici takvih pušakah i to na godinu po 1 for.

od svake jednocievke, a po 2 for. od svake dvocievke.
Uz to plaaju još lovci po 12 for. za lovaki listak (Jagd-
karte), uz koji je jedino slobodno lov loviti. U napredak plaat
e se taj porez neposredno kod poreznog ureda, te e lovaki
listak podjedno sadržavati morati namiru o plaenoj alovarini" i

služiti kao izkaznica za pravo na lov.

9. Oprostbina od vojnovanja (Militarbefreiungstaxe). Ovaj
porez plaaju oni, na kojih je red, da se pišu u vojnike, a nisu
222

za to sposobni iii su od te dužnosti s kakvogagod razloga opro-

gteni, pak i oni, koji su se izselili iz domovine, prije nego su za-
dovoljili vojnoj dužnosti. Ovaj porez plaa se za sve ono vrieme,
za koje bi tko imao bio u vojsci služiti. Koliko tko da plaa u
to ime, to visi o njegovu poslu i drugom poreau, što ga plaa on
iii Djegova kua. Prema ovim razlikam plaa se na godinu u ime
te oprostbine 3 do 120 for. Tako n. pr. 3 for. plaaju gospo-
darski, tvorniki i trgovaki sluge i nadniari; a oni, kojim (iii

njihovim kuam) nametnutou ime izravnih porezah više od

je
3000 for., plaaju na godinu 120 for. oprostbine. Sve je to po-
tanko ustanovljeno u 10. §-u XXVII. zak. lanka od god.,' 1880.
i u IX. zak. l. od god. 1883.

10. Obi dohodarinskj prirez. Po XLVII. zak. tlanku od

god. 1875. prirezuje se malo ne svakomu do sada spomenutomu
porezu prirez od 3 Va postotka. Ovi postotci uzimlju se od do-
hodka izraunanoga osobitim nainom; kod zemljarine petn. pr.

putah onoliko, koliko je tko lani platio zemljarine. Za najmovnu

kuarinu uzimlje se lanjski dohodak za temelj prireza, a kod raz-
redne kuarine desetori iznos lanjskoga poreza itd.
Od ovoga prireza prosti su šamo oni, koji spadaju u I. razred
tecivarine; oni, koji spadaju u IV, razred tecivarine, a stalna
plaa jim nije vea od 1500 for. ; jošt i oni, za koje smo na strani
200. kazali, da plaaju glavarinu napokon posjednici dobodka, koji
;

je zakonom oprošten od poreza, pak i kamate od svakojakih raz-

teretnicah.
11. Porez na sgoditke (TrefiFer; vincita), koji se dobivaju

u državnoj, tako zvanoj maloj lutriji, kao što i sgoditci, koji padnu
na sredke priredjenib za dobrotvorne svrhe državnih lutrijab, —
nadalje dozvolje, koje financijalne oblasti podjeljuju privatnikom za
izigravanje pokretnib stvarih — sve je to pod porezom na do-
bitak.
U
ime toga poreza odbija se 15°/o od sgoditakah, koji se
postižuu državDOJ maloj lutriji; —
10% od dobitakah, koji
padnu na sreke priredjenib za dobrotvorne svrhe državnib lutri-
jab; —
a kod dozvoljah za izigravanje pokretnib stvarih 10%
svote sadržane u ždrebovnoj osnovi.
Pokraj toga ostaju u kreposti propisi o biljegovnoj pristojbi,
koja se ima platiti od sgoditakah u maloj lutriji po III. Ijestvici,
 223

i o d dobitakah na sreke državnih dobrotvornih lutrijah (a bez

dvojbe i ua srecike grofa Keglevia i grada Budima) sa GVa^'/o do-
hodka, kao i glede ždriebovne pristojbe za dozvolje ždriebanja itd.

13. Razteretni namet. Ovaj se plaa za negdašnju vlastelu

(zemaljsku gospodu, spahije) u ime naknade, što je godine 1848.

prestala rabota (tlaka) i desetina koj je seljak davao od ,

svoga posjeda, te je onda zemlja toga tereta oproštena. Ovim na-

metom izkupljuju se svake godine nekoje zadužnice, koje su bile

u ime naknade za ukioutu rabotu predane, a na ostale

vlasteli

plaa se kamata. Taj namet je ve uraunan u državni porez.

Tako n. pr. kod zemljariue, koja ini 29.''^ postotakah dobodka,
ide 9% u 1"^^ razteretnoga narnta; a kod drugih porezah (osim
obega dohodarinskoga prireza, poreza na sgoditke i oprostbine od

vojnovanja) odbija se 307o za odkup razteretnih zadužnicah i za

plaanje kamatah na oje. Nego l^k poreza, koji se odbija od ovih
kamatah, jeste isto državni porez.
Odavde razabiramo, da svaki posjednik zemlje iii kue placa
od svoga posjeda u ištinu etiri vrsti poreza, ai svaki se drugaije
zove, naime: zemljarinu iii kucarinu, zatim tecivariuu, onda obci
dohodarinski prirez, napokon razteretni namet avakomu tomu —
porezu temeljem.je posjed nekretnine.

Ovako se nameu izravni porezi u provincijalu, a u svoj

bivšoj vojnikoj krajini (dakle i u belovarskoj županiji) uda-

raju se ti prirezi drugije.

1. Zemljarina se plaa od svakoga rodnoga zemljišta, i to

prema tomu, što gdje rašte, i prema vrsnoi zemlje. U potonjem
pogledu razredjene su oranice i livade na tri razreda, a zemlja-
rina se plaa ovdje vea ondje manja (prema tomu, gdje leži ze-
mljište, kako se razabira iz skrižaljke. Ova zemljarina valja za
oranice, livade, vinograde i vrtove (baše).
Slova a;, bj, cj, d), e) kažu priedjel, za koji valja dotina ze-

mljarina, udarena na jutro zemlje:

a) lika, otoka, ogulinska i slunjska pukovina;
1) I. i n. banska pukovina;
c) gradiška pukovina;
d) ki'iževaka i gjurgjevaka pukovina;
e) brodska i varadinska pukovina.
224
 225

a) U prvi razred idu šumo hrastove iii preko polovine hra-

stove, od ovih plaa se na jutro 25 nov. zemljariae.
b) U drugi razred spadaju bukvici i mješovite šume, kojim
je vriednost jeduoga jutra osieena barm oa 100 for., sa 18 n.
zemljarioe na jutro.
c) U trei razred idu ostale šume, te se pla(ia za svako
jutro 10 nov. zemljarine.

Navedene ustanove o zemljarini valjaju šamo za negdaŠnje

krajišnike u krajini; a ostali ondješnji posjednici plaaju povi-
šenu zemljarinu, naime od oranicah i livadah prema razredu
1 for. 57 V2 nov., 1 for. 22V2 nov. i 87 Ya nov. za yinograde ;

4 for. 20 nov., za vrtove 2 for. 10 nov., a za šume 52Va nov.

(Šamo se kaže, da se to plaa za svako jutro takva zemljišta.)
Jošte ima u krajini i osebna zemijarina, koj plaa ri-
mokatoliko grko-iztono sveenstvo, pak i sam karlovaki mi-
i

tropolit za onaj zemljišni posjed, koji nije u kongruu uraunan

iii za hranjenje konjah odmjeren. Ova osebna zemijarina razlikuje
se šamo tim od povišene, što se neraunaju slomci noviah.
U gradovih bivše krajine zvanih „Militarkommunitaten" plaa
se od jutra oranice i livade 1 for. 57 Va nov., od vrta i vodnjaka
2 for. 10 nov., od vinograda 4 for. 20 nov.
I u krajini se odpušta primjeren diel zemljarine, kad ze-
mljišta nastradaju od poplave, tue, mraza i druge ovakve pri-
rodne nepogode.
2. Euarina postoji u krajini šamo za gradove, a plaa se
prema vriednosti kue: od kue vriedne do 200 for. plaa se 2
for. 10 nov., pak od svakih 105 for, vee vriednosti plaa se po
35 nov. Nove kue i ono, što je prigradjeno, uživaju stanovito
vrieme oprost od kuarine.
3. i zaštite. Ovaj porez plaa svatko, tko
Porez od obrta
u bivšoj kakav koristonosan obrt radi i javnu zaštitu
krajini
uživa. Porez se lui na porez od trgovine, obrta, mlina, biljara i
zaštite.

Porezni za trgovie (kramare) i trgovce kreu se

stavci
medju 16 80 nov.
for. i 105 for., prema veliini trgovine; za —
obrtnike medju 8 for. 40 nov. i 16 for. 80 nov., prema tomu
kolik je obrt; za mlinove medju 6 for. 30 nov. i 16 for. 80 n.
15
 : ;

226

i to za svaki teaj iii žrvanj vodenice; a za svaku konjsku šilu

paromlina 3 for.
Od svakoga biljara (biliard) plaa se 6 for. 30 nov. na go-
dinu; a u ime zaštite plaa neoženjen mužkarac 2 for. 10 nov.,
oženjen 4 for. 20 nov.
Ovo sve valja za sela bivše krajine; a za gradove osjeeni
su drugi vei stavci ovih porezah: od trgovine plaa se ondje 8
for. 40 nov. do 105 for.; od obrta 10 for 50 nov. do 31 for.
50 nov. ; od mlina (vodenice) od svakoga teaja 9 for. 45 nov.
do 16 for. 80 nov.; u paromlinu od svake konjske šile po 3 for.;

od svakoga biljara 10 for. 50 nov.; u ime zaštite plaa se ko-

likoi na selu. — Krmari se u bivšoj krajini smatraju doduše
takodjer kano obrtnici, ai su za njih posebni porezni stavci.
4. Dohodarina (Einkommensteuer) plaa se od svakoga do-

hodka, na koji nije udarena zemljarina iii kuarina, iii kojemu nije

nametnut doota velik porez od obrta. Dohodarina se dieli u tri

razreda
U prvi razred ide dohodak od zakupa (t. j. dohodak, što

ga tko dobiva, kad iji posjed iii pravo uzme pod zakup, arenda)
dohodak dionikih družtvah (Actiengesellschaft), koja smjeraiu na
dobitak; dohodak od rudarskih, tvornikih i obrtnih itd. poduze-
ah; zaslužba umjetnikah, uiteljah, lienikah, Ijekarah, odvjetni-
kah, mjernikah; dobitak od povoznine i drugi svake rke poslovi.

U drugi razred idu stalna beriva državnih, javnih i pri-

vatnih inovnikah itd.; mirovine i milostinje; prihod od obskrbnih

zavodah i od životnih siguraonicah (Lebensversicherungsanstalt),
redovit dohodak sveenstva, u koliko nepodpada zemlj arini iii

kuarini.
U treem su razredu dohodak od kamatah i doživotni
prihod (Rent).
U ime dohodarine plaa se u L i III. razredu 5% od doti-
noga dohodka, a u II. razredu rastimice poev od P/o-
Ovo su posebni izravni parezi bivše krajine; ai osim njih

pobira se ondje još (uvjetno iii bezuvjetno) tako zvani izvanredni

naraet, i to na zemljaiinu, te se povrh nje u ime narnta plaaju
Vi2 redovite zemljarine; isto tako V* kuarine i
^6 poreza od tr-
govine, obrta, mlinovah, biljarah i od dohodarine.
 227

Jošte se na svukoliku bivšu krajinu protež i navedeni kod

provincial porez na povozninu i na sgoditke lutrijah, pak i oprost-
bina od vojnovanja; a belovarska županija, Senj, novi Sisak, Be-
lovar i Tvrdja Ivani plaaju porez na lovne puške i na lov, pak
i obi dohodarinski prirez.

Kao što svatko znade, zapisuje se svakomu u poreznu knji-

žicu, koliko mu treba plaati u ime svakoga poreza. Tko misli, da

je po njega krivo, može se pritužiti visoj financijalnoj vlasti, ai

sarao uz rok zakonom odredjen; na kasnije pritužbe se neobzire.

Izravni porezi (osim njekih iznimakah, n. pr. porez na po-
vozninu) plaaju se na etiri obroka, po jedan obrok svake etvrt
godine unapried; tko zategne i zakasni plaliti na vrieme, plaa
povrh poreza jošt i zatezne kamate, ii ga ek baš i ovrha, ter
onda mora povrh poreza i kamatah platiti jošt i ovršben trošak.
Opazka. Zak. l. XXVI 1875. : bio je uveden razkošni po-
rez, porez na mužku služinad, na
t. j. biljare (za stari provincijai)
i igrae sobe, zatim na držanje kolah i konjah; nu ovaj porez je
zak. lankom XLVIII
1879. dokinut. :

Isto tako je dokinuta dvie godine postojala potrošarina od

potroška kave.

2. Neizravni porezi.

Do sada smo razlagali sve šamo izravne poreze, koji se pla-

aju u starom provincijalu i u bivšoj krajini. Nego osim tih po-
rezah ima toga j oš puno, što za državu plaamo, a to se sve zove
„neizravni porezi*, jednom riei dae. Evo jih pojedince!
iii

1. Carina dazio), koja se pobira od uvožene inostrane

(Zoll,

robe, a troši se na zajednike potrebe monarkije.

2. Potrošarinu (Verzehrungssteuer, dazio consumo) plaaju

rakijašnice, pecare, tvornice žeste (spirit), pivare i sladorane (tvor-

nice šeera), pak tvornice za prekapljivanje (rektifikaciju) kamenog
ulja (petroleja). Ova potrošarina pobira se svakojako:
) kod žeste i rakije (žganice) gieda se na tvari, iz kojih se
pee (žge ; n. pr. krumpir, žito, droždje itd.), na naprave (kotlove),
u kojih se pee, i na prostranost komovnjaka, (t. j. posude, u kojoj
se kom zainja), a plaa se 1. ii poprieko (paušalno) prema ve-
:

liini komovnjaka i prema veliini i vrsnoi naprave za peenje;

228

2. po pogodbi s pecarom prema množini i jakosti tvorine; 3. po-

mou osobite sprave (Kontroll-Apparat), koja pokazuje, koliko i

kakve se je žganice peklo,

Glavno je u tom pogledu naelo, da se plaa za svaki hekto-
litar po 11 n. od svakoga stupnja alkohola. Kad se dakle potro-
Šarina poprieko plaati ima, o oda se unapried izrauna prema ko-
movnjaku, prema napravi za peeoje i prema komu (Maisch), ko-
liko 6e se dobiti rakije iii žeste i koliko e ova imati stupnjevah.
Nagodu mogu s financijalnom vlasti sklopiti one pecare, koje
imaju šamo jedou oapravu za peenje s neposrednim ložeojem, a
kotao nedrži više od dva hektolitra, ako je gospodar pecire po-
sjednik iii vlastelin, ter upotrebljuje za peenje žganice voe iz

svoga vonjaka, iii divljake (kruške itd.), iii trop i droždje od

svoga vina, iii svoje zrnje, korienje; — pak i pecare pivarah,
ako peku rakiju od pivarskoga otražka, a ne od pokvarena piva.
Bezporezno peenje rakije dopušta se šamo onim, koji niti

na malo niti na veliko netrguju žestokim piem : oni mogu od

tvarih, koje su sami izveli, (t. j. od svoga žita, voda, šijivah itd.)
izpei svake godine a bez poreza toliko rakije, koliko jim treba
za njihove ukuane družinu; ai nipošto više od jednoga hekto-
i

litra, i ne jae od 50 stupnjeva (po alkoholometru).

Ista potrošarina plaa se od kvasine (octa, sireta) i matine

kvasine, kad se gotovi, ne od kakve peene žestoke tekuine,
nego od uzavrela koma, prekapljivanjem (destilacijom), a plaa se
prema množtvu alkohola, koje bi ta tekuina dal, da se upotrebi
za peenje žeste.
bj Od piva se pobira potrošarina prema jakosti pivnoga za-

ina, i to od hektolitra po 167io n. od svakoga sladornoga stup-

nja, t. j. što je sladji zain, to se više plaa.
cj Od
sladora, koji se vari od buraka (sladke repe), pobira
se u ime potrošarine po 80 n. od metrike cente priesne repe
iii po 4 for. od metrike cente suha buraka.
Izvozi-li se žesta, žganica, pivo i slador u inostrane zemlje,
povraa donjekle država plaenu potrošarinu.
d) Potrošarine od preišanja (rektifikaclje) petroleja plaa

se po 6 for. 50 n. od metrike cente.

Opazka. Od ove potrošarine, koja se placa od varenja piva

sladora, valja razluiti onu potrošarinu, koj plaaju od jedno
 229

dvie godine trgovci i kr^mari, pak i drugi privatni Ijndi, koji bi

te stvari neposredno nabavljali od pivare iii sladorane, od potroška
ove robe, i to po 1 for. 50 n. od hektolitra piva, a po 4 fr. od
metrike cente sladora.

3. Biljege i pristoibe. Gotovo na svako pismo, koje ima

valjati pred sudom iii drugom vlasti, pak i na raune, namire,
zadužnice, trgovake i obrtnike knjige, treba priliepiti stanovitu
biljegovku (Stempel; marca da bollo). Koliko ima ova stajati, to
je potanko odredjeno u posebnoj knjizi „o biljegovini i pristojbah".
Od svakoga posla, kojim se prenosi imutak od jednoga na drugoga,
bilo pogodbom, iii darom, nasljedstvom itd., plaa se državi sta-
novita svot, i to se zove pristojba (Gebiihr; competenza).
Na pristojbe nalik su takse (tassa), koje se plaaju za mi-
losti kraljeve, kao što za podieljenje kakve asti (službe), povla-
stice, odlike itd.; n, pr. kad se tko povisi na plemia, baruna;
kad dobije naslov tajnoga savjetnika itd. Nu kralj može ove takse
oprostiti.
Medju dae ide i državna maltarina; koja se u provin-
4.

cijalu šamo kod prievoza kao „prevozarina" plaa, a u bivšoj

krajini plaa se jost i od cestah i mosto vah prema duljini ceste
i most.
5. Monopol diihana sastoji se u tom, da nitko nije vla-
stan saditi, priredjivati, iz inozemstva uvoziti i prodavati duhan,
ako mu toga nedozvoli dohodarstvena (financijalna) vlast. Ova
oblast podjeljuje i posjednikom dozvolju za sadjenje duhana, odkup-
Ijuje ga od njih, priredjuje ga, pa ga onda prodaje preko onih,
koje je na to ovlastila. S dozvoljom i uz kontrolu dohodarstvene
oblasti može se duhan sadit i s namjerom, da se proda u tudjini.

Pod stanovitimi uvjeti prosto je saditi duhan i za svoju

porabu.
6. Monopolu duhana slian je monopol soli. Dohodarstvena
oblast nabavlja (kopa, vari iii kupuje) svukoliku državljanom po-
trebitu sol, pak ju onda prodaje uza stanovitu cienu po svojih
Ijudih.
Prekosavski i prekokupski priedjeli naše domovine, pak i

sva bivša krajina dobiva sol uz obaljenu cienu.

7. Lutrija je pravo države i vrelo njezina dohodka; bez
dozvolje financijalne oblasti nesmieš prirediti kakve lutrije.
230

8. Pnncevanje. Sva zlatna i srebrna roba treba da se pun-

coje iii biljeguje, t. j. da se na uju udari biljeg, koji kaže, da u
robi ima toliko zlata iii srebra, koliko zakon potrebuje; za to
biljegovanje plaa se pristojba.
9. Lucke i pomorsko zdravstvene pristojbe.- Brodovi
ulazei u koj ovozemuu luku plaaju sada još pod pet naslovah
razne pristojbe, koje se gornjim imenom zovu. — Zakon, koji sve
pristojbe u jednu pod naslovom: „luka pristojba" spaja, raz-
pravljen je ve u zastupnikoj kui, te bi imao 1. srpnjem 1883.
u život stupiti. Po ovom novom zakonu biti e mjerilom za od-
mjeru pristojbe veliina broda, te se pristojba kre(ie medju 4 nov.
i 38 nov od bave (Tonne, Registertoane , tonellata), do njekih
iznimakah, gdje je ista manja.
10. Radni regai, t. j. pravo države na sve kovine i druge
rude u okolišu njezinom izkopaoe, uslied kojega pobira rudne
pristojbe.
11. Pravo ko'vanja novca. Šamo kralj može dati novce
kovati i vriednost, pod koj se moraju primati.
udariti jim
12. Regai na Obila. Ovamo idu državne željeznice, pošta
i hitrojav, od kojih država vue takodjer dobitak, što ga držav-
Ijani poaredno plaaju upotrebljavaju te državne zavode.

Evo dakle svih državnih porezah daah, što jib naša do-
i

movina plaa. Pita se: koliko toga plaamo svake godine od svake
vrsti poreza i dae? Na ovo odgovara sliedea skiižaljka: iz nje
e svatko razabrati, koliko plaamo porezah:
231
232

A sada evo koliko smo platili preklani i prije 2 godine neiz-

ravnih daah;

Vrst dohodka
 233

po hrvatsko-ugarskoj nagodi zapada 55 % državnu blagajnu; a 45 7o

ostaje nam za potrebe naše zemlje. Nu ovo valja šamo za provin-
cijai ;
jer lani spojena krajina ima za sada svoj posebni proraun.
Pita se: kako se tih naših zemaljskih 45 postotakah izrau-
nava? Koliko to ini kod svake vrsti poreza i dae, i koliko sve
skupa? Na ova pitanja odgovorit emo sada:

Ponajprije da vidimo, kako treba izraunati onih 45°/o, koji

ostaju našoj domovini? Zakon od 27. studenoga 1880. odredjuje
o tom evo ovo u §- 5.: „Od ukupnih porezah i dadah, zatim od

državnih dobarah ležeih u hrvatsko - slavonskoj kraljevini i od

inih javnih prihodah^ odbijaju se:

a) troškovi na razpisivanje i utjerivanje poreza,

h) trošak na upravu državnih dobarah,

c) trošak na izvodjenje (tvorenje i oabavljanje),
d) trošak na neposredno rukovanje neizravnih porezah, (do-

hodarstvah; Gefalle) i drugih javnih prihodah.

A kad se od naših javnih dohodakah,
ovi svi troškovi odbiju
ima se ostatak razpoloviti tako, da 55% zapadne zajedniku hr-
vatsko-ugarsku blagajnu, a 45% našu zemaljsku.
Zakon kaže naroito, da se troškovi zajednike financijalne
uprave neimaju odbijati. Ovo je posve pravedno, jer onih 55%
neide šamo Ugarsku, nego je to zajedniki dohodak: na-
ravna je dakle stvar, da ima biti i trošak zajedniki, to

jest, da ga ima podmirivati zajedniki ministar financijah.

Ovaj obraun, na oko sasvim jednostavan, mogao bi se zbilja

lasno obaviti, kad bi se preko Drave ozbiljno htjelo; ai se ondje

nastoji kojekakovimi sredstvi, da ono naših 45% bude što manje.
Razgledajmo šamo ona 4 troška, koja treba odbiti od naših doho-
dakah, prije nego se podiele.
a) Trošak na razpisivanje i pobiranje poreza napren je na-
šim obinam.
h) Trošku na upravu državnih dobarah neima prigovora.
c) Trošak na izvadjanje njekih tvarih neizravnomu porezu
podvrgnutih je dvostruk: 1) država daje sama tvoriti biljegovke
(Stempel), listovke (Briefmarken), mjenine bjelice (Wechselblan-

^ Od kojih dohodakah nedobivamo dB^/o, navedeno je potanko na 214.

straoi.
234 1
uetten), burmut itd. 2) Država nabavlja, kupuje duhan i sol. Prema
nagodi imala bi se dakle šamo kupovnina odbijati. Al u Pešti
raisle i postupaju drugije. Evo tomu jednoga primjera. Austrijska
vlada kupuje od ugarske puuo duhana za austrijske zemlje i ku-
povinom namiruje ?asvim onaj tro?ak, vlada što ga ima ugarska
kod nabavljanja toga duhana. Nego u raunih, koje o tom vodi
ugarski raunarski dvor (Rechnungshof), uvršuje se onaj trožak
na nabavu duhana u zajedniki trošak, a ono, što se dobiva za du-
han, piše se šamo Ugaiskoj u prilog. Naravna je tomu posljedica,
da je uslied toga naš diel, što nas zapada od monopola duhana,
znatno manji, jer se n. pr. za god. 1880. na raun troška orlbija

od svake forinte dohodka 53.36 u., a imalo bi se u ime pravoga

troška odbiti šamo 38.2 nov^. Razlika iziazi prema tomu vrlo ve-
lika, kad se radi o miliunih. Ovakvih nepravionostih našao je g.
Bartolovi i u obraunu za sol. Pak tako se kod toga obrauna
postupa zbilja ve od god. 1873. Zasluga je velika g. dvorskoga
savjetnika Ivan Bartolovia, što je on prvi u raunih za godinu
1880. ovakve pogreške odkrio i dofezao. da mi zbog tih pogre-
šakah dobivamo svake jodine za 170.000 for. mauje nego nas
ide po nagodi.^ Ali žalibože, kad je o tom Ijetos zametnuo rie
u saboru ugarskom, nisu ga niti hrvatski zastupnici onako, kako
bi valjalo, podupirali, a kamo-li je priznao ugarski sabor i ugar-
ska vlada te pogreške, izgovaraju se šamo tim , da se je i do sada
tako postupalo. Nu pogreška nigdje na svietu uedaje nikomu prava,
da može produžiti griešcnje i pokle je bpozoao i priznao pogrešku ;

dapae pravi gr;eh po'mlje onda, kada tko vidi da grieši, pak
opet grieši.
dj Trošak na neposredno rukovanje neizravnih porezah nije
takodjer pravedno obraunan , kao što to dokaza isti g. Bartolo
vi. Jer do godine 1875. odmjerivah su pristojbe porezni uredi i

financ. nadzornitva, a trošak na oblasti smatrao se je uviek kao

trošak zajednike financijalne uprave, koji se (po naroitom pro-
pisu zakona) neima odbijati od našega zemaljskoga dohodka.
Nego god. 1875. ustroji financ. ministar osobite urde za odmje-
rivanje pristojbih, pak trošak na ove urde odbija se od naših
dohodakah. I u tom pogledu oglušio se je ugarski sabor prigovo-
rah g. Bartolovia. Ako dakle vriedni ovaj rodoljub i nije za sada

Narodne Novine od godine 1883. brojevi 52 — 56.

 235

uspio s obranom naših interesah; ai je on jamano put utro i»ra-

vednijemu obrafunu; jer nesumnjamo ni malo, da pleme sviestnih

Hrvatah nije još zamrlo, te e i opet uzkrsnuti i nastaviti put,

što jim ga je Bartolovi velikom i vještiuom i odvažnosti prokrio.

Da se ono, što smo kazali o obraun;i, bolje razumie, treba
pamtiti evo ovo. Potanak naš dohodak može se pravo doznati
stoprv onda, kad mine godina. Nu
zemaljska naša vlada nemože
dotle ekati : proraunava dakle svake godine u
ministar financijah
napried, kolik e
od prilike naš dohodak biti, pak 45% od toga
daje zemaljskoj vladi za podmirivanje naših potriebah. Kad mine
godina, te se pravi dohodak poznaje: onda izrauna raunarski
dvor u Budimpešti, koliko nas u ištinu zaprda za prošlu godinu.
Ako je naša zemaljska vlada primila više nego što nas u ištinu ide u
ime 457o» onda mora taj višak sliedee godine povratiti. Ako Ii je
primila manje nego što nas zapada, mora joj to Ugarska nadoknaditi.
Ustanova nagode za obrafun nije dovoljna; jer hrvatski sa-
bor ima šamo pravo „primiti na znanje" obraun , kako ga je
ustanovio ugarski raunarski dvor i odobrio iigarski sabor. Samih
raunah nedobiva naš sabor. Tako se onda lasno dogadja, da ono,
što je po nas grbavo, izlazi na vidjelo stoprv poslje ninogo godinah,
kad rauni dopadnu sluajno rukuh kakva vještaka Bartolovica.

C) Državni proraun.

Dobar kunik smišlja unapried, ksko de do godine kuu ku-

iti; sastavlja dohodke kojim se može nadati i promišlja o troš-
kovih, koji ga ekaju. Tako se radi i u državi ustavnoj. Vlada mora
ved Ijetos skupljati podatke , da dozna, koliku se država do godine
može nadati dohodu, a koliko e morati trošiti: pak je dužnost
vlade unapried promišljati, kako da se namakne potrebit trošak.
Ovako unaprieda izraunan dohod i razhod za sve struke dr-
žavnoga života zove se proraun (budget, etat, praliminare, Staats-
voranschlag).
1. Dohod.

Budu da je proraun staroga provineijala za sada još raz-

stavljpn od prorauna krajiškoga: navesti emo ga ovdje napose,
i to ponajprije dohod provineijala od godine 1880., jer je ved
obraunom od sabora uglavljen. Evo dakle naših dohodakah pome-
nute godine!
236

Primitak Izdatak

for. for. n6.

Izravni porez 4,655.127 10'/ 235.971

Potrošarina 91.136 60Y 383

Biljegovina 469.625 567., 7.802

Pravne pristojbe i takse . . . 782.822 82 V, 49.270

Malte 63 2.083

Dahan 2,159.270 36V, 1,156.538

Lutrija 143.065 31 70,452

Sol 1,231.445 437, 213.829

Državna dobra 32.630 71 23.218

Državne sgrade 5.096 88 556

EazliSito 495 96 155

Državne šume 209.354 48 101.147

Rudne pristojbe 9.363 80Vi

Prid na 33 fr. uzlatupo 17-29 7o 5 JTOV,

Ukupno . . 9,789.503 75 1,861.411

Odbiv izdatak . . 1,861.411 6 V,

Ostaje ist primitak . . 7,928.092 68%

Odtuda 45''/o za podmirenje po-
trebštinali nutrnje samouprave 3,567.641 70%
K tomu dolazi:
Zupniki bir iz razvoj. krajine 20.096 12V,

Paušal u ime poreza na po-

vozninu. zatim u ime biljego-
vine od željeznikih i paro-
brodskih vožnjah, od poštar-
skih tovamih listovah i od
agencijah. osjegur, družtvab 20.000

Ciela tangent za potrebštine

nutrnje samouprave .... 3,607.737 83
 :

237

U ovom obraunu izkazan šamo onaj dohodak Hrvatske i

je
Slavonije (bez krajine), od kojega ide ove kraljevine tangent od
45% za podinirenje potrebštiuah nutrnje samouprave; ai ne sav,
jer je u ime poreza na povozninu, zatim u ime biljegovine od že-
Ijeznikih vožnjah itd. izkazan šamo paušal od 20.000 for., koji
zapada našu autonomnu blagajnu, a svot, koja ide u zajedniku
blagajnu, nije izkazana. Ovaj potonji iznos nedade se na nikoji
naciu razabrati niti iz zakljunih raunah, niti iz inih izkazah. —
Nadalje su troškovi kod pravnih pristojbah, te kod duhana i soli
raunani na nain, što ga je g. Bartolovi pobijao, te je po nje-
govu mnienju time naša blagajna godine 1880. prikraena za
174.693 for. 59 nov.
Dohodci Hrvatske i Slavonije, koji nisu u obraunu, bili bi
od prilike sliedei:
Carina. isti dohodak na carini, unišloj kod carinskih uredah
u Hrvatskoj i Slavoniji, izkazuje zakljuni raun
za godinu 1880.

sa 169.749 for. 45 nv. u zlatu, i

sa 168.861 for. 72 nv. u srebru i bankreluti;

za godinu 1881.:

sa 329.699 for. 58 nv. u zlatu, i

sa 212.716 for. 90 nv. u srebru i bankreluti.

Al ovaj izkaz nije mjerodavan, jer carina, koj je faktino platila

Hrvatska i Slavonija, može uviek biti vea, prama tomu,
manja iii

da-li Hrvati više robe ocarinjuju izvan domovine, iii tudjinci kod
nas.Kao što smo ve spomenuli, carina je namienjena zajedni-
kim potrebam ukupne monarkije, od nje nam se dakle nedaje 45 7o.
Vojnika oprostbina. Na ime ove unišlo je god. 1880.
šamo 608 for. 50 nv., nu godine 1881. jur 390.717 for. lo^f^ n.
Ova oprostbina namienjena je podpori nemonikah (invalidah), te
vojnikih udovicah i sirotah.
Poste i brzojavi. Dohodak i izdatak kod ovih nalazi se u
prvaŠDJem izkazu na strani 232.
Usuprot zapada autonomnu blagajnu preko iznosa tangente,
kako je gore izraunana sa 3,607.737 for. 83 nv., još pod naslo-
vom a637o poreznih zaostatakah do god. 1867." Ovo priraunauje
238

biva medjutim uviek kašnje, te je tako godine 1880. u ime tih

zaostatakah pobranih god. 1878. autonomnoj blagajni posebno iz-

ruen iznos od 2.848 for. 64 nv.

Dohodak bivše krajine razabira se iz izkazah na strani 231.
i 232.
Šamo netreba misliti, da mi za javne potrebe ništa više ne
dajemo; ima toga još dosta, što nam valja izravno iii neizravno
podmirivati, po imenu
1) Razteretoi namet, o kojem e biti govor, kad red dodje
na državne dugove. Svega skupa u to ime plaamo svake godine
980.000 for.

2) Odkupnina za javnu rabotu ini svega skupa na godinu

350.000 for.

3) Potrošarina na meso i vino koj pobiraju kod nas obine

i koja u samom Zagrebu ini blizu 400.000 for.

4) Gdje nedotjee potrošarina, udara se obinski prirez na

državne poreze, koji ini takodjer znatnu svotu.

2. Razhod.

Doista (!e svatko znati kamo prolazi tolik novac, što

htjeti,

ga godimice plaamo: toga neimaju zakljunih raunah za

radi,

godinu 1880., donosimo evo proraun razhoda za godinu 1882, kako

ga je naš sabor odobrio, a kralj potvrdio.

A. Potreba.

Sabor 50.000 for.

Ban 26.000 »

Odjel za unutrnje poslove.

1. Središnja uprava 91.428 for.

2. Gradjevni odsjek 20.968 „

3. Raunarski ured 39.929 „
4. Statistiki rired 4.500 „
5. Zemaljski arkiv 3.347 „
6. Zemaljska blagajna 11.587 „
7. Politike oblasti I. molbe „ 370.106 „
8. Zdravstvo 178.260 „
 :

239

9. Zemaljsko oružnitvo 237.950 for.

10. Zeinaljske i županijske sgrade 16.400 „

11. Zemaljske ceste i vodogradjevine 599.524 „
12. Prinos uaroduo-gospodarskim svrham 132.100 „
13. Prinos narodnim zavodom i zemaljski štipeodiji 41.840 „
14. Razne potrebe i nepredvidni troškovi 19.400 „
15. Mirovine 172.723 „

Odjel za bogoštovje i nastavu.

1. Središnja uprava 33.359 for.

2. Zemaljski prinos u svrhe bogoštovne 142.183 „

3. Kr. sveuilište Franje Josipa 1 107.728 „
4. Srednja uilišta 191.993 „
5. Primaljsko uilište u Zagrebu 4.780 „
6. Uprava pukih školali i preparandijah 35.426 „
7. Stipendija i obe obrazovue svrhe 34.073 „
8. Mirovine 19.410 „

Odjel za pravosudje.
1. Središnja uprava 27.882 for.
2. Kr. stoi sedmorice 47.915 ,
3. Kr. banski stol 109.550 „
4. Kr. sudbeni stolovi 423.822 „
5. Kr. kot. sudovi 322.915 „
6. Kaznione 151.348 „
7. Zemaljske i županijske sgrade 53.840 „
8. Mirovine 100.568 „

B. Pokrice.

1. Vlastitimi dohodci i to:

a) odjela za unutrnje poslove sa 46.781 for.

6) odjela za bogoštovje i nastavu sa 120.367 „

c) odjela za pravosudje 79.268 „
Tangentom izravnih
2. neizravuih porezah i i

drugih javnih dohodakah kraljevine Hrvatske i Sla-

vonije i to

a) prihodom u ime 45 postotakah izravnih i neiz-

ravnih porezah i drugih javnih dohodakah . . . 3,546.887 „
240

b) župnikim birom u županiji belovarskoj .... 9.551 for.

c) hiljegovDom pristojbom od željeznikih i parobro-

darskih poduzeah i agencijah, osiguravajudh
družtvah, zatim prevozarskim porezom i bilje-

govnimi pristojbami od poštarskih i teretovnih

listovah paušalnom svotora od 20.000 „

Ukupno pokrie . 3,822.854 for.

Ovakov je bio lanjski proraun staroga provincijala hrvatsko-

slavonskoga, pa kakov je Ijetošnji? Muan je posao odgovor na
ovo pitaoje; jer po sada imat e sjedinjena krajina istu vladu
8 provincijalom ; ai kak va e biti ta vladavina, toga još nitko sada
pravo nezna ,
jer se snuje nekakvo preustrojstvo , koje e imati
tek sabor naš ustanoviti. Prema njemu udesit e se onda potanko
i naš ukupDi proraun, koji e od prilike ovako glasiti:

A) Potreba.
Pojedince TJktipno
for. a. vr.

Sabor (proraun provincijala) 12.000 50.000

Ban (proraun provinc.) plaa 12.000
» (službovina) 4.000
„ (proraun krajiški) službovina kao kr. po-
vjerenika za spojitbu 4.800
Vladi na razpolaganje 10.000 30.800

Odjel za uuutrnje poslove:

Središna uprava: (proraun provvincijaia) . 91.561
„ „ (proraun krajine) . . 56.156 147.717
Gradjevni odsjek : (prorauo gradjanskoga diela) 20.818
» « ( „ krajine) . . . 12.190 33.008
Raunarski ured: ( „ gradjansk. diela) 36.280
» „ ( „ kiajine) . . . 27.268 63.548
Statistiki ured : (proraun gradjanskoga diela) 4.500
„ { f>
krajine) . . . 2.500 7.000
Zemaljski arkiv: (prora. gradjanskoga diela) 3.434 3.434
 241

Pojedinco Ukupno
for. a. vr.
Zemaljska blagajna: (proraun gradjanskoga
diela) 11.587
Blagajna investicionalne zaklade: (proraun
krajine) 1.900 13.487
Politike oblasti prve molbe u gradjanskom
dilu 370.806
Politike oblasti prve molbe u krajini . . 252.380 623.186
Zdravstvo: (prora. gradjanskoga diela) . . 178.360
„ ( „ krajine) 23.000
Uprava kupališta Topusko : (prora. krajine) 5.820 207.180
Zemaljsko oružnitvo: (prora. gradjanskoga
diela) 241.440
Zemaljsko oružnitvo: (prora. krajine) . . 207.700 449.140
Zemaljske i županijske sgrade: (prora. gra-
djanskoga diela) 14.400
Zemaljske i županijske sgrade: (pror. krajine) 35.900 50.300
Ceste i vodogradjevine: (prora. gradjanskoga
diela) 722.831
Ceste i vodogradjevine: (prora. krajine) . 90.000 812.831
Prinos narodno-gospodarskim svrham: (prora.
gradjanskoga diela) 142.100
Prinos narodno-gospodarskim svrham : (prora.
krajine) 26.717 168.817
Prinos narodnim zavodom i štipendiji : (prora.
gradjanskoga diela) 38.840
Razne potrebe i nepredvidni trošak: (prora.
gradjanskoga diela) 16.400
Razne potrebe i nepredvidni trošak: (prora.
krajine 10.636 27.036
Mirovine: (proraun gradjanskoga diela) . . 173.170
„ ( „ krajine) 119.405 292.575
Ukupno . 2,956.412

Odjel za bogoštovje i nastavu:

Središna uprava: (prora. gradjanskoga diela) 31.959
, „ (prora. krajine) .... 16.802 48.761
16
242

Pojedince TJkupno
for. a. vr.
Zemaljski prinos u svrhe bogoštovne: (pro-
raun gradjanskoga diela) 146.966
Povrh ove svote prilaže katol. vjerozakonska
zaklada jošte 63.129 for.

Bogoštovni i patronatski trošak po krajiškom

proraunu 109.221
Prinos u svrhe bogoštovne i za vjerozakonske
zavode: (proraun krajine) 37.128 293.315
Kr. sveuilište u Zagrebu : (proraun gradjan-
skoga diela) 88.764 88.764
Srednja uilišta: (prora. gradjanskoga diela) 222.224
„ , ( » krajine) 81.325 303.549
Primaljsko uilište u Zagrebu 4.780 4.780
Uprava pukih škclah i preparandijah : (prora-
un gradianskoga diela) 34.230
Uprava pukih školah i preparandijah : (prora-
un krajine) 179.075 213.305
Stipendije i obe obrazovne svrhe: (proraun
gradjanskoga diela) 30.073 30.073
Zemaljske i školske sgrade : (proraun gra-
djanskoga diela) 38.500
Zemaljske i školske sgrade: (prora. krajine) 13.000 51.500
Mirovine: (proraun gradjanskoga diela) . . 26.291

( „ krajine) 44.282 70.573

. Skupa . 1,104.621

Odjel za pravosudje:

Središna uprava: prora. gradjanskoga diela) 27.882

krajine) .... 14.383 42.265
Stol sedmorice: J,
gradjanskoga diela) 44.320
„ krajine) .... 17.060 61.380
Banski stol: „ gradjanskoga diela) 96.663
„ kra;ine) .... 44.903 141.566
Sudbeni stolovi: » gradjanskoga diela) 448.280
„ krajine) .... 316.473 764.755
 243

Pojedince Ukupno
for. a. VT.

Kotarski sudovi: (prora. provincijala) 323.126

( „ krajine) . . . 211.751 534.877
Kazione: ( „ gradjanskoga diela) 138.370
( „ krajine) . . . 83.411 221.781
Zemaljske i županijske sgrade: (prora. gra
djanskoga diela) 46.840
Zeraaljske i županijske sgrade : (pror. krajine) 16.000 62.840
Mirovine: (prora. gradjanskoga diela . . 101.682
„ ( „ krajine) 40.814 142.496
Skupa . 1,971.958
Ukupna potreba provincijala 4,014.626
„ „ krajine 2,099.501 6,114.127

B. Pokrie.

Odjel za unutarnje poslove 57.453

„ „ bogoštovje i nastavu 133.776
„ „ pravosudje 80.552
45 "/o izravnih i neizravnih javnih dohodakah 3,711.792
Župniki bir u belovarskoi županiji . . . 11.053
Paušal od biljegovnih pristojbah, itd. . . . 20.000
Svot, koj ima prema dokazanoj potrebi pod-
miriti za krajiške potrebe po smislu §. 9.

prev. kralj. odpisa od 15. srpnja 1881. za-

jednika držav. blagajna* 2,099.501
Svot . 4,014.621 2,099.501

Ukupno 6,114.127

Naši porezi prije nagode. Godine 1868. bilo je kod nas

dosta Ijudih, koji su se tvrdo nadali, da nam s nagodom osva- e
nuti novo doba srece i blaženstva, po imenu pako, da 6e a na-

* Taj §. kaže: „Dok se neobnovi nagoda financijalna medju Ugarskom

i trojednom kraljevinom, tedi e
svikoliki državni dohodci iz krajiškoga pod-
raja u ugarsku državnu blagajnu, a ustanovljeni troškovi za autonomnu upravu
OTOga podruja imadu so podmirivati iz te blagajne".
244

sih ledjah spasti ona težka bremena, što nam jih bijase auatrijska
vlada naprtila, te su vec bila svim naopako dotežala. Vriedno je
dakle sada poslje 12 godinah nagodnoga živovanja pogledati natrag
i porediti prednagodne javue terete sa sadašnjimi, da vidimo, k-
liko su se one nade naših dobriinah izpunile koliko nam je nagoda
:

brvatsko-ugarska skinula bremena s ledjali, koliko placamo sada

manje nego smo placali n. pr. god. 1864., kad amo imali u Beu
svoju kraljevsku dvorsku kancelariju, u Zagrebu kr. namiestniko
viece, a zajedaike poslove šamo s Austrijom, nebuduci u nikakvoj
svezi s Ugarskom.
Evo kakov je bio onda

1. Prihod hrvatsko-slavonskoga 'provincial^ hez krajine.

Dohod: Trošak: Preostaje:

Izravni porezi: forintih

zemljarina 1503166
kucarina 242095
tecivarina 282800
dohodarina 163080
prirez uredni 297993
prirez izvanredni 153900
ukupno . . 2643034 855 2642179

Neizravni porezi:
Potrošarina
od rakie 120000
od pive 60000
inae 320
ukupno . . 180320 1840 178480

Garina
za uvoznu trgovinu 340000
za izvoznu trgovinu 12000
uzgredne pristojbe 25600
ukupno . . 377600 133780 243830

Sol 1401300 97480 1303820

Duhan 1660900 467532 1193368

BUjegovina 370880 3370 367510

Takse i pristojbe

od pravnib poslovah 318050 4500 313550

 : :

245

Dohod: TroSak: Preostje:

f o r i n t i h
Lutrija

uložci 290350 180380 109970

Mitnice 74895
Uzgredni prihod 2200 77095
Priatojbe slobodnih rovinah . 7384 925 6459
Državna dobra 31679 22796 8883
Zemaljske sume 188670 82300 106370
Sume pod upravom
narodne banke 697 452 245
Manjak
Državne rude 33045 49326 16281
Poste 447200 474366 27166
Brzojavi 65372 109675 44303
Razliiti prihodi
fiskaliteti 12691
financijalne straže 2550
ini dohodci 4625
Ukupni prihod 6,557.225 for.
0^ toga prihoda zapalo je autonomnu vladu . . . 2,106.420 „
Potrošilo se na zajednike potrebe kod nas^ .... 1,118.0.56 „
Ukupno . . 3,224.476 for.
Preostalo je za skupnu austrijsku vladu 3,342.749 for.

Austrijska vlada bila je s ovim dohodkom sasvim zadovoljna.

Danas placamo na ime zajednikih potriebah jedno 5,000.000 fr., od
kojih se na našu domovinu slabo što troši, pak jos moramo svaki
as slušati drzke prigovore, „da nas Ugarska uzdržava".
To je financijalni resultat nagode. Dan danas nitko kod nas
više i nesanja o tom, da e nam se tereti nagodom smanjiti. Pro-
gledaše i sliepi.

Naš ukupni dohod. Sada hoemo da sbrojimo sve ono,

što svake godine dobivamo od naše imovine i što platiamo na ime
izravnih porezah i neizravnih daah:
IzravDi porezi 5,865.300 for.

Neizravni porezi 3,598.700 j.

^ Ovamo BU onda spadale i gradjevine. luke, mirovine, fiaancijalna

uprava itd.
246

Carina 542.400 for.

Razteretni namet 980.000 „

Odkupnina rabote 350.000 ^

Dohod provincijalne imovine 246.000 ^
Dohod krajiške imovine . . 100.000 „

Svot 11,682.400 for.

Dakle naš ukupni dohod ini od priliko 11,682.400 for. i ako

dodamo jošt dohod od šumah krajiških naroienjenih
i investic'jam,
od priliko 500.000 for. onda preko 12,000.000 for.
Opazka. Možda e biti mnogomu štiocu u volju, ako pore-
dimo naše državno kuanstvo s financijami njekih manjih europ-
skih državah, kao što su
1. Kraljevina Wurttemberg. Po proraunu za god. 1881.
cine izravni porezi 12,522.215 marakah, neizravni 10,745. 255 ma-
rakah, skupa 23,267.470 mar. Ukupna potreba bila je 50,066.492
mar. nego za pokrice ove potrebe ima Wrttemberg osim dohodka
;

od poreza jos 22,399.000 mar. prihoda od svojih imanjah i inve-

sticijah, kao željeznicah, brzojavah, poštah, rudah itd. Za kamate
i amortizacij duga placa 21,740.450 m. a na zajednike potrebe
;

njemake države doprinosi 3,317.267 marakah. (1 marka 50 n.) =

2. Velika Tojvodina Badenska. Redovit dohod za god.
1879 a) porezi direktni 10,178.000 mar.; b) neizravni i pristojbe
:

oko 11 miliunah =
21,500.000 marakah osim prihoda od dr
žavnih imanjah i državnih željeznicah.
3. Kraljevina Saksonska. Svi porezi proraunani su bih
za godinu 1881. na 32,735.936 marakah. Ostah dio potrebah pod-
mirio se je dohodkom od željeznicah itd-
4. Kraljevina Grcka. Proraun za god. 1879. preliminira:
izravnih porezah 13,040.000 franakah, neizravnih 22,580.000 fran.
Sar dohodak 45,808 000 franakah, dakle po prilici 20 miliunah for.
(1 frank =
40 n.) Nu Grka mora šamo na kamate i odplatu dr-
žavnoga duga na godinu trošiti preko 16 milijunah franakah.
5. Kraljevina Srbija. Proraun za god. 1883.: potreba
34,777.517 dinarah (franakah), dohodak 34,800.000 dinarah.
6. Kneževina Bugarska ima oko 30 miliunah franakah
dohodka.

U Hrvatskoj i Ugarskoj je zemljarina razmjerno najveca,

jer dolazi poprieno na 1 stanovnika 2 fr. 40 n., a uzev zemlja-
rinu i kuearinu zajedno, dolazi na 1 stanovnika 2 fi*. 91 n. Toliko
u nijednoj državi europskoj. — Od tecivarine zapada u Hrvat-
skoj Ugarskoj svakoga stanovnika poprieko 1
i f r. 47, a n. pr. u
;

Francezkoj 1 fr. 9 n. , u "VViirtembergu 52 n. , u Austriji 43 n.

 247

— Od tih porezah izravnih zapada u Hrvatakoj i Ugarakoj svaku

glavu poprieko 5 for. 59 n., dakle toliko, koliko u nijednoj eu-
ropskoj državi oaim Spanjolake.

D. Naša imovina.

Što svake godine u ime svakojakih porezah i dadah plaamo,

sve to prolazi na podmirenje državnih potriebah gotovo bez traga.
Al mi imamo jošt i stalna imutka, i o njem demo sada progovoriti.
Ova naša imovina 11 je u obe državna, ii zemaljska, pak ova
je opet 11 svojlnom staroga provincljala, ii bivše krajioe. Sav ovaj
imutak 11 je nekretan 11 pokretan. Razgledat demo ga napose.
Na nekretnu imovlnu Hrvatske i Slavonije spadaju u
1.

starom provlncijalu evo ova imanja: Fužine s Vinodolom,

Hreljinom, Bakrom, Vrbovskim 1 Prezldom, Velikl Tabor, Svetice,
Vukovina, Dijankovec, Majarec, Sv. Martin, Spiranec, Potoec i

Ivanec.
U bivšoj krajlni, gdje nije bilo nlkakvih „Imanjah*, sa-
stojl se naša nekretna imovina iz šumah, koje su prije razvojae-
nja prlpadale sve jCraru", a godine 1871. riešio je car, nek po-
lovlna tih šumah pripadne narodu neposredno, te njiml upravljaju
imovne obine (gledaj 155. stranu), a druga polovlna nek ostane
državi. Kolike su ove državne šume, to kaže skrižaljka na sllede-
oj straol.
Po §-u 8. nagode smatra se zajednlkim poslom uprava i

prodaja nekretnih državnih dobarah uz ovu stegu, „da kad bi se

radllo o prodaji državne dalmatlnsko-hrvatsko-slavonske nepokretne
imovlne u zemljah 1 šumah, da se bez prlvolje sabora tih kralje-
vlnah nemože izvesti nikakva prodaja".
Prema tomu zakonu upravlja 1 našom državnom Imovlnom
zajedniko financijalno minlstarstvo preko financijalnoga ravnatelj-
stva u Zagrebu.
Dan danas neimamo dakle lsto zemaljske ovede nekretnine,
osim pomanjlh, n. pr. gospodarstvo 1 sgrade križevakoga gospo-
darskoga ullišta, Jamnika klselica; a u blvšoj krajlni laslnjska
kisellca, toplice u Topuskom sgrade, itd.

2. Prava zemaljska imovina sastoji se iz zakladah (funda-

cijah), po menu Iz glavlcah uloženlh u državne papire i hi-
poteke.
248

VU h-
1^
S p
S-io

p < M ® Ej

^ t" «^ S' o
M D ® m '1 ®
B § g< g < g:
o E cr (C f^
M. P o- •

g-B -p£.i^B ^
c. cr
Sr. p
ts® ! j2, co

o g ? ? " ^
S" ty""P p. •-•

5 g. s s o s-
p
^ g p g^ g'g<
§B
o
° P ?? K-
g
u'
K"*
<
o
p g ^- cS.
w. B o «-• CB p
g
p B pi
t. p c;- p,^^.
S "^
2 f^ P 3 »*
2 ">
i-c

p ® v ^
r- " <

aB
p
O p-S ^.

5 ° 5"o<
CD
S
(B P P"

S &p
TS p
P M.
a:<
P P
P®
^ I"
F.i^.p- ~? =^.
{y" D - et-'

^p O)
"*
®
e_i. o p
5 ^ P'
P ®
n
o ,
p s M.
 :

249

a) Evo poveih zakladah staroga provincij ala, koje

su postojale na kraju godine 1882.

Akademije jugoslavenske 353.000 for.

Za dobrotvorne svrhe 72.000 „

Jelaia bana, za podporu krajiških nemonikah i

sirotah od god. 1848 296.000 „

Eduard baruna Jelaia za sirotište u Zagrebu, za

školu u Rugvici, za uboge žitelje župe Huma i Ru-

gvice 306.000 „
Komercijalna za dielomino uzdržavanje realke u Za-
grebu i gospodarsko-šumarskoga uilišta u Kri-
ževcu 600.000 „

Zemaljskoga kazališta (starija) 150.000 ,

Hutler-Kolhofer-Monspergova za uzdržavanje zemalj-

skoga sirotišta u Osieku 295.000 „

Regnikolarna za uzdržavanje zem. muzeja .... 360.000 „

Realne vjtresije, za podupiranje štednili i pripomo-

nih zadrugah jeftinimi zajmovi 130.000 ^
Sirotinjska za podporu žiteljstva u sluaju veih ele-

mentarnih nesgodah, gladi, pošasti itd 500.000 „

Sveuilišta Franje Josipa 1 410.000 „

Stradajuih i u dobrotvorne svrhe (dvie zaklade) . 120.000 a

(Iz ovih zakladah davaju se nastradalim zajmovi po 3°/o)

Naukovna provincijalna 950.000 „
Narodnih uionah 240.000 „

Uiteljska mirovinska zaklada za bivši provincijai . 255.000 „

Marije Terezije štipendijalna 30. 000 „

Razne manje štipendijalne i dobrotvorne zaklade

okolo 400.000 „

Rafajeva za podporu bezplatnih prislušnikah kr. sud.

stolovah 21.000 „
Vjerozakonska zaklada 1,307,000 „
Zaklade županijske, po imenu županije zagrebake . 46.000 „

„ ^ Ii n n varaždinske 15.000 „

križevafke . 52.000 „

« „ „ „ „ rieke . . . 2.300 „

„ ^ „ „ „ belovarske . 3.000 „
250

Zaklade županijske, po imenu županije virovitike . 12.000 for.

„ » » » « požežke . . 42.000 „

a » » « » sriemske . . 40.000 „

Sve županijske zaklade su uamienjene podpori narodnih ui-

onah, osim križevake požežke, od kojih j e njeki dio namienjen
i

osnuu vjeresione.

h) Krajiške zaklade.
1. Erajiška imovna zaklada. Do druge polovine prošloga
viek krajiški starosjedioci i uskoci, naselivši se u Krajini, bili su
oslobodjeni svih dadah u novcu, ai su za to svi za vojniku
službu valjani mužkarci, osim astnikah i podastnikah, dobivajuih
stanovitu placu, dužni bili obavjlati bezplatno vojniku službu. Što je

u gdjekojoj zadrugi bilo više puški doraslih mužkaracah, u mnogoj

manjC; a u ponekoj i nikakvih, bijaše razliita veliina dužnosti
pojedinim zadiugam. Da se izravnaju tereti onih krajiških kuah,
koje su davale vojnikah, i onih, u kojih nije bilo mužkaracah,
sposobnih vojnikoj službi, domislilo se nainu ovomu, da one za-
druge, koje nisu mogle davati vojnikah, imaju plaati danak, koji

se nije smatrao državnira dohodkom, te nije bio namienjen nami-

rivanju upravnih troškovah, ve boljku krajišnikah vojnikah i nji-

hovih uzdržavalacah.
Iz ovoga prvoga danka, što su ga plaale zadruge neobte-
redene vojnikom službom, razviše se obeniti porezi i dae.
Jednim dielom stvorena bje zaklada krajiških dohodaKa (Grenz-
Proventenfond), namienjena s prva šamo plaam sudskih inovnikah,

uiteljah, lugarah itd., a kasnije obenitim potrebam uprave. Druge

pako dohodke odrediše posebnim kulturnim i humanitarnim po-
trebam, koje se iz proventne zaklade nisu raogle namirivati, te

stvoriše cieli red raznih zakladah s posebnimi dohodci i posebnom

namjenom.
Zakladah ovih bijaše velik broj. Al kako su se postupice raz-
vijale i množile potrebe , nemogahu zaklade ove zadovoljivati svojoj
namjeni. Uvjerivši se o tom odluujuci faktori, odluiše g. 1803.
kod ustroja krajiškoga raunarstva, nek se svi troškovi, kojim su
do onoga doba služile napomenute zaklade, u napredak podmiruju
iz tekuih krajiških dohodakah, pojedine pako zaklade nek se
stepe u jednu zakladu, nek u ovu jednu utiu svi dohodci, koji
 251

su prije'bili namienjeni pojedinim zakladam, i nek se ti dohodci

priklapaju glavnici sve dotle, dok glavnica nenaraste tako, da se,
bilo kad bilo, njeziDimi kamatami uzraognu namirivati krajiške po-
trebe. Taj zakljuak bje previšnjom odlukom god. 1804. odobren,
te su sve državne i privatne obveznice prije spomenutih pojedinih
zakladah 1. studenoga 1803.u obenitu krajišku imovnu
sjedinjene
zakladu, i zaklada ova proglašena svojinom krajine,
s Damjenom,

da se kamate onih obveznicah koristno upotrebljuju u probitak voj-

nike krajine. Ujedno bje ustanovljeno, nek se zaklada ova po-
glavito množi kamatom od spomenutih obveznicah, ošastnimi
ostavštinami krajišnikah itd.

Kad su se sve te razliite zaklade u jedno spojile, nabralo

se je novoj krajiškoj imovnoj zakladi 655.890 for. 53 nv. glav-
nice, a glavnica ova nosila je 28.581 for. godišnjih kamatah.
Od god. 1803. do konca god. 1871. izdavalo se je iz te za-
klade najviše na škole, crkve i župnike stanove itd.

Unato ovim esto velikim troškovom narasla je krajiška

imovna zaklada za 68 godina znamenito, te je u njoj bilo na iz-

maku godine 1871. svega imutka 2,529.699 for. 9 nov.

2. Krajiška uzgojna i obrazovna zaklada. Na tužbu
ilirskoga naroda g. 1791. u temišvarskom kongresu iznešenu, da se
8 nedostatka obrazovnih zavodah ne mogu obrazovati astnika
djeca u krajini: odredi car Leopoldo II., da se iz karaeralnih do-
hodakah davaju svake godine 3000 for. prinosa za podignue trijuh
uzgojilištah u Belovaru, Karlovcu i Mitrovici.
Od god. 1792. predavao se taj prilog ratnoj blagajni, koja
ga je zajedno sa legati unišlimi za školske svrhe koristonosno
ulagala. God. 1826. stvorena bje napokoo odatle krajiška uzgojna
i obrazovna zaklada.
Prilog iz kameralnih dohodakah davao se je toj zakladi i

dalje i to sve
g. pako godine bude ustanovljeno, nek
do 1835., te
se ta glavnica nadalje zove krajiškom uzgojnom i obrazovnom za-
kladom i nek se upotrebljuje unapredjivanju obrtnosti u vojni-
drugim kojim nainom, od-
koj krajini, bilo podižudi realke, bilo
govarajuim tomu smjeru.
etverorazredne glavne uione u Rakovca i Mitrovici, gornje
gimnazije u Senju i Vinkovcih, kasnije gornja realka u Rakovcu-
i dolnja realka u Mitrovici podignule su se i uzdržavale dohod
kom te zaklade.
 :

252

Poglaviti dohodci krajiške uzgojne i obrazovne zaklade bi-

jahu kamate od obveznica, školarina, zakupnine od zemaljah, danih
:

u zakup u obrazovne svrhe, prinosi od dohodakah 4. krajiške pu-

kovine za 10 stipendijah na senjskoj gimnaziji, dielovi prigospo-
darena viška pri nakladi školskih knjigah i dielovi dokinute erdelj- i
ske krajiške uzgojne i obrazovne zaklade.
*
God. 1871. odredio je kralj, da se krajiška imovua, uzgojna
i obrazovna zaklada podiele na hrvatsko-slavonsku i na banatsku
krajinu prema broju puanstva.
Prama toj ustanovi predanl su glavnomu zapovjednitvu u
Zagrebu kao krajiškoj upravnoj oblasti
Od krajiške imovne zaklade 1,931.750 for.

Od krajiške obrazovne i uzgojne zaklade 569.000 „

Ukupno dakle . . 2,500.750 for.

Glavno je zapovjednitvo u Zagrebu od god. 1873. odluilo,

vei dio njihova prihoda upotrebljivati za razna stipendija, tako
da je potreba za nje ve u proraunu za g. 1874. dosegla 51.380
for. Kraj ovoga troška doprinosi krajiška imovna te obrazovna i

uzgojna zaklada svake godioe stanovit prinos za gradnju novih uio-

nah i podporu stradajuili krajišnikah. (Vidi skrižaljku na sliedeoj
strani). Po zaglavnih raunih za gg. 1873. 1876. potrošilo se for.:—
god. 1873. 1874. 1875. 1876.
na stipendija 45.785 51.229 50.509 48.577
prinosa na gradnju novih uionah — 8.009 359 15.959
podporestradajudm krajlšnikom . 19.970 8.698 5.511 9.785
Ukupuo . . 65.755 67.936 56.379 74.321
Unišlo prihoda od obijuh zakladah 86.006 70.666 66.846 91.265

Krajiške zaklade godine 1877.

I. Imovioa prenzeta gg. 1871. i 1872.

od c. kr. drž. ministarstva rat
Državne obveznice papirna renta
: ....
„ „ srebma renta ....
Sreke lutrijskoga zajma od g. 1860 . . .

Dionice austrijske narodne banke

Hrv.-slav. razteretnice
Tamiške razteretnice
 253

Ubraz. I

II. Imuvina kasnijo prirasin. Imovna i Ukupno

uzg.
J
Državne obveznice papirna renta: . . . . ~60.800 40.700 101.500
hipotekarne naputnice
4"/o partial. . , . . 21.000 21.000
Obveznice zemunske stadione 15.000 15.000
Zajam uz anuitete gosp. bratovštine u Pe-
trinji 9.000 9.000
Uložna knjižica I. hrv. štedione 4.187.,, 4.187.,3
Uložna knjižica eskomp. banke u Zagrebu 349... 349., o
Ugovor od 6. prosinca 1853. o pravu vlast-
nitva na kudu br. 390. u vriednosti od 4.445,0 4.445.,o
Kuca i zemljište u Rakovcu nabavljena za 3.500.05 3.500.03
Svot . . 118.292.07 40.700 158.992.,,

III. Sva imovina 2,050.042.07 609.700 2,659.742.„,

c) Zaklada za investicije u hrvatsko-slavonskoj

kr aj ini.

Kad se je poelo raditi o preustrojstvu krajine na civilnu, za-

misliii su u Beu, kako e u brodskoj i petrovaradinskoj krajini
prodati 30.000 jutarah krajiških šumah. Tomu se opre i hrvatski i

ugarski sabor, te ^e oba složiše, da se (prema §-u 8. nagode) bez

pristaje hrvatskoga sabora nesmie prodati niti jedan pedalj kra-
jiške šume. Posljedica ovoga odpora bilo je previšnje riešenje od
8. lipDJa 1871., kojim se odredjuje, da polovina šumah prelazi u
vlastnitvo države, a polovina u vlastnitvo tako zvanih imovnih
obinah t. j. samoga krajiškoga naroda. (Gledaj stranu 150.) Za
prvu polovinu nek vrhovuu upravu vodi ugarsko ministarstvo fi-

nancijah, za drugu polovinu bude odlueno, da njom upravlja šamo

krajiško puanstvo preko posebnoga odbora, te da pojedini kra-
jišnici u toj polovici imadu pravo drvarenja.

Podjedno je gornjim riešenjem dozvolilo njeg. velianstvo,

da se dchodak od prodaje onih prestarih drva iz krajiških držav-
nih šumah, koja se u interesu umnoga šumskoga gospodarstva
imadu posjeci, te koja siea prelazi obinu godišnju redoju, uloži
(investira) u kulturne svrhe krajine, imenito za gradnju komuui-
kacija, izsušivanje movarah, natapanje pitomine, sadjenje šume
itd. Tim je udaren temelj tako zvanoj investicionalnoj zakladi.^

Pravo govored nije ovo zaklada (fundacija), koja bi ostala netaknuta,

*

te bi se od nje šamo kamate trošiie; ve je ovo glavno (Fond), koje se e

imati Bve potrošiti u korist bivše krajine.
 :

254

Za upravu ove zaklade postavljeno je posebno investicijonalno po-

vjerenstvo. Sada se je snovalo i kovalo, kako e se iz prihoda
ove zaklade, kojoj je bilo umah namienjeno 30.000 jut. šume u
petrovaradinskoj i brodskoj pukovini, posagraditi željezoice ko-
ristne krajini, nainiti valjane i dobre ceste, posušiti movare, itd.

Nu ministarstvo ugarsko, koje si je prisvajalo glavnu i konanu

rie i u pogledu ove inveesticijonalae zaklade. osujetilo je vei dio
ovih osnovah, nastoje, da se ponajprije grade željeznice, ne po
poyjerenstvu prvobitno osnovane ,
(po imenu željeznica od Ze-
muna do Siska), ve one pruge, koje bi iština prolazile krajinom,
ali u korist Ugarske. Kad je povodom tim nastalo u narodu ne-
zadovoljstvo, kad se je uzrujalo radi toga javno mnienje u kra-
jinii provincijalu, te je napokon i hrvatski sabor od bana tražio,

da se kod kralja zauzme za krajiške šume, izjavljeno bude i sa-

boru i investicijonalnomu povjerenstvu, da je u ministarskom vleu
pod predsjednitvom samoga kralja zakljueno: da krjina nije
vlastnik investicijonalne zaklade, da vlastnitvo pripada državi, a
šamo prihod da se ima potrošiti u korist krajine, tako, da se za
56 '/s postotakah grade željeznice, o kojih odluivati ugarski e
sabor i ugarska vlada; a iSV'g postotakah da se potroši u druge
svrhe. Za investicijonalno povjerenstvo bude pako odlueno, da
ono neima prava stvarati odluke, ve da mu pripada šamo glas
savjetujui. Kako onda i danas.

Investicionalna zaklada od god. 1872. — 1882.

Dohod: poprieko 12.500.000 for.

Potrošak
1. Uprava šumah, centralna uprava, komi-
sije, inženiri itd 606.000 „
2. Trasiranje i gradnja željeznicah . . . 6,139-000 „

3. Gradjenje cestah i mostovah zatim radnje

oko obalah . . . . : 3,159.000 „

4. Radnje oko pošumljenja krša i vodovodi

po kršu 676.000 „
5. Gradjenje školah . 724.009 „

6. Podpore stradajudm 91.000 „

Ukupno . 11,395.000 »
 255

E. Naši dngovi.

Posto smo doznali za našu imovinu, treba da saznamo i svoje

dugove. Ovi su dugovi od dvie vrsti:
1. Zenialjski dug. Sreom imamo šamo jedao, i taj je

nastao, kad se je god. 1848. razteretila, oslobodila zemlja seljaka

od rabote (tlake) i od vlasti vlasteoske. U to ime je odmjerila
država svakorau vlastelinu za svakoga njegovoga podložnika pri-

mjerenu naknadu i to kod nas za svako selište (sesij) stanovitu

svotu. Budu da zemlja nije imala toliko novca, da bi bila mogla
svu vlastelu gotovim podmiriti: to su jim bile mjesto novca raz-
davane tako zvane razteretnice (Grundentlastungsobligatiouen), te
je svaki vlastelin dobio za svoja raztereena selišta zadužnice, na
koje mu se plaaju 5% kamate, a uz to se svake godine ždreba
dva puta stanovit broj tih zadužnicah, pak izždrebane se sasvim
izplauju, a za ostale jami zemlja.
Carskim patentom od god. 1853. bilo je odredjeno, da ima
za svako selište zapa-ti hrvatskoga vlastelina naknada od 400 fr.,

a slavonskoga od 260 fr. konvencijonalnoga novca. ^ Prema tomu su

odkupljivana i druga vlasteoska prava. Ovim odkupom vlasteoskih
pravah naprtio si dug od 16,615.930
je hrvatsko-slav. provincijai
for. Na plaeno je do svrhe g. 1881. 5,205.000
obal ovoga duga
for. O.^talo je dakle duga joste 11,410.730 for. Plaanju ovoga

duga i b^/o kamatah namienjen je zemljorazteretni namet, koji pla-

aju ne šamo izkupljeni seljaci nego svi državljaoi u provincijalu.
Taj razteretni namet iznosi na godinu 980.000 for., a upotre-
bljava se tako sdušno i tano, da naše hrvatske razteretnice imaju

ve dan danas na bekoj burzi vedu od nominalne vriednosti, t. j.

zadužnica na 100 for. plaa se ondje sa 102 for. Do godine 1907.
imao bi biti sav ovaj razteretni dug sasvim podmiren.
Osim toga ujamila se je zemlja zakonom od 10. sienja 1876.
jošt i za odkupninu gornice, inža, krevinah itd. Sva ova odkup-
nina ini od prilike 5,417.624 for.; u to ime razdala je zemaljska

* Razlozi ove razlike na siroko su razloženi u „Motive zu dem Ent-

wurfe eines kais. Patentes zur Durchfiihrung der Grundentlastung etc in den
Konigreichen Kroatiea und Slavonien". (itaj u Vežievu Hrvatsko-slavonskom
urbaru, str. 505.)
 :

256

vlada onim, kojih ide, osobite zadužnice, na koje dobivaju vlastnici

57o kamate, a na obal duga platež kamatah placaju dotini vlast-

i

nici zemaljah primjeren godiŠDJi namet, toliko, da se svaki uz e

22 godinah riešiti toga platežaoga bremena. Zemaljska vlada
upravlja tim poslom, a zemlja jami za platež tih odkupnih za-
dužnicab.

2. Zajednicki državni dugovi.

Zemlje kruue ugarske preuzele su zak. lankom XV. 1876.

poam od 1. sienja 1868. na se dužnost, da e za kamate na
zajednicki dug monarhije doprinositi godimice 29,188.000 for., i
to 11,776.000 for. u kovanom novcu; nadalje, da ie za amortiza- —
cij državnib dugovah, koji se u stalnu rent pretvoriti nedadu,
doprinositi stalnu godišnju svotu od 1,150.000 for. i to 150.000
for. u srebru. Ovih potonjih 150.000 for. namienjeno je odplai-

vanju državnoga duga, kojim se je monarkija zadužila kod austr.

obe vjeresione za nekretuine (Bodenkreditanstalt). Od toga duga
je polovica uknjižena na državna dobra zemaljah krune ugarske.
Ovaj prinos prestati e dakle, kad bude sav dug plaen.

Osim razteretoih dugovah, koji su doduše zajameni od dr-

žave, ai jih plaaju pojedini dielovi, zatim duga za odkup vinske
desetine, kreviuskih i izvanselišoih zemaljah, napokon i tisza-sze-
gedinskoga zajma, koji svi se odnose na Ugarsku u užem smislu
iznosio j e glasom izkaza, koji dalje sliedi, zajednicki državni dug
na kraju godine 1880 734,575.544 for. 42 nov.
» „ „ 1881 835,771.551 „ 91 „

glavnice; na kamate pako i amortizacij potrošilo se je godine

1880 51,383.746 for. 39V3 nov.
1881 52,743.081 „ 28 „

a za god. 1883. proraunano je ... 54,573.032 „ — „

Izim ovoga konsolidiranoga t. j. stalnoga duga ima država pod-

mirivati još svake godine i tako zvani visei dug, te se je potro-
šilo u to ime godine
1880 1,721.631 for. 89V2 nov.
1881 3,059.810 „ 78 „
a za god. 1883. proraunano je ... 1,869.772 „ —- „
 257

i po
1883
bština
a,unu
mate

tu
e

•o

co

>
o

>
et

>o

N
N
258

Skupiv sve u jedno iznosio je dakle pravi trošak na državne

dugove godine
1880 82 330.710 for. 71 nov.
1881 85,036 378 „ 5lVj „
a za god. 1883. prorauoano je . . . .85,811.903 „ — „

Na ovaj trošak doprinosi i Hrvatska i Slavonija iz onih 55 7o

svopa dohodka, koji ide u zajedniku državnu blagajnu. (Gled.
skrižaljku na prvašnj. strani).

Naše prvašnje državno kuanstvo.

Porezi. O prvotnih financijah naše domovine znamo vrlo
malo; jamano je bilo onda naše državno kuanstvo (kao što dru-
gdje tako kod nas) posve jednostavno. Vladaoci su najviše do-
i

hodka onda bila jako prostrana.

vadili iz svojih imanjah, koja su
Osim toga bilo je nekoliko neznatnih dacah. Naistariji zakon spo-
minjudi poreze jest 27. zak. l. od g. 1222., koji odredjuje, da se
kunovina^ (mardurinae) ima pladati po obiaju od kra'ja Kolomana
uglavljenom. Kakav je bio taj obiaj, toga neznamo naroito, nego
možemo nagadjati. I. zakon Kolomanov odredjuje u 78. glavi, da
župani imaju od pobranih u svojoj županiji porezah dvie treine
kralju davati, a jednu treinu za se zadržati. svojoj povelji po- U
dieljenoj Trogiru' odredjuje isti Koloman takodjer, da kralj ima
dobivati od pobrane carine dva diela, a gradski župan treci diel.
Prema tomu možemo se domišljati, da su i vojvode, a poslje njih
banovi, davali dvie trecine kunovine kralju, a trea je njira ostala.
Znamenit je bio dohodak banu i tako zvani „komorski do-
bitak" (lucrum camerae). U
poetku 13. viek smislili su vladaoci
posebni dohodak. Oni su kovali svake godine osobit novac, koji je
valjao šamo godinu danah, obino od uzkrsa do uzkrsa. Onda su
zaredili kraljevski Ijudi (monetarii, numularii) po zemlji, pak su
zamjenjivali lanjski nevaljali novac Ijetošnjim, novim, svatko je
morao dakako nadoplacivati, a taj prid (agio) zvao se je „komorski
dobitak". Kako cemo vidjeti govore o pjenežtvu, u trojednoj kra-

* Engei (Geschichte von Hungarn, I. 205) pripovieda, da je bilo u Sla-

voniji odviše kunah, koje su puno kvara inile, pak da se iztriebe, moral je
Bvaka kua stanovit broj kunah iii primjeren odkup u novcu davati. Nego
kunovine bilo je i u Dalmaciji, Poljskoj, Ruskoj i drugdje. Valjda se je koža
od kne uporeblj&vala kao krzno. Easnije se je šamo novac davao u to ime
i taj se je zvao k u no vi ca. Sad emo razumjeti, zašto ima u slavonskom
grbu kana. (lat. martes, njem. Marder).
* Naše pravice str. 2.
 259

Ijevini nisu valjall ugarski novci nego šamo „banovci". Banovi su

dakle takodjer pobirali komorski dobitak, kao što dokazuje povelja
bana Nikole Sea od godine 1344., kojom je dao ovo svoje prdvo
(s privoljom sabora) pod zakup njekomu Zagrebaninu Jakovu
Voifardu za 300 marakah diuarah banskih.*
Buduc da su zakupnici komorskoga dobitka davali sve to
lošije novce, bude napokon taj dobitak zaraienjen stalnim porezom,
što se je morao kod nas od svakoga ognjišta iii dimnjaka plaati
(dimnica, dimarina), a u Ugarskoj od svakih kucnih vratah (port).
Ludovik L bio je dokinuo god. 1351. kod nas kunoviuu, a
naprtio našemu plemstvu kraljevski komorski dobitak; ai njegov
nasljednik Sigismund povratio je godine 1439. kunovinu, jer su
to Hrvati zahtievali.
Još je imao ban i drugoga dohodka, po imenu „trgovinu"
(od uvezene robe, dakle negdašnju tridesetinu = harmicu da-
;

nasnju carinu =ZoU), zatim maltu, solare. Sav ovj dohodak išao
je u banskll komom (camera banalis), a odatle se je slao kralju
primjeren diel, i to, kako nagadjamo iz njekih starih pisamah 12.
stoljea, do 10.000 marakah srebra na godinu.
Al nije ovo bio sav dohodak bana. On je jošte dobivao sta-
novite darove (donaria), imao j e prdvo prisjehee (descensus), t. j.
mogao je odsjesti kod plemstva putujuc po zemlji.
Iz povelje podieljene godine 1234. Virovitici^ razabiramo, da
su banovi pobirali jost i založinu, t. j. živež, a dobivah su povoz,
(to e biti naš foršpan; komore).
Naše porezno odnošenje k ugarskoj kruni oznauje jasno, da
nemože jasnije, 2. lanak našega sabora od godine 1492. Pamtiti
pako treba, da su zakonski lanci ovoga našega sabora ne šamo
od kralja Vladislava II. bili potvrdjeni, nego i napose u zakonik
ugarski uvršteni. Pomenuti zakonski lanak odredjuje: „Ako nje-
govo velianstvo nametne stanovnikom svoje ugarske kraljevine
B kojih god razlogah, sada ii u napredak, kakov platež, to nek
u Bvojoj slavonskoj kraljevini od takovih platežah pobira samo
polovinu, prema obiaju njezinu UViek i do danas držanu".
Osim obina poreza, kunovine, zahtievali su kraljevi u ratno
vrieme i vanrednu pomoc (subsidium), i to sad kao prirez na ku-
novinu, sad poprieko stanovitu svotu, a vazda od našega sabora
napose. Za prirez valjao je uviek gore navedeni zakon od godine
1492. Tako n. pr. zak. l. 9. od godine 1596. odredjuje, da e
Slavonija od svake kue (porte) plaati polovinu podpomoci (sub-
sidium), što ju je sabor za ugarske kuce odredio, pa i ta polovina
ima se potrošiti na potrebe iste Slavonije. Isto kažu zakoni od g.

* Naše pravice str. 40.

' Jura regni I. 58.
260

1600. i 1601. u kratko:

„Slavonija placa polovinu" (media dica).
A zak. lanci 7. od g. 1602., 14. od god. 1608. itd. kažu opet:
„Slavonija plaat ce po svom obiaju polovinu subsidija, a upotrebit
e ju na svoje potrebe, to jest na utvrdjenje svoje medje. Po zak.
l. 9. od godine 1625. imala je Slavonija priložiti krunitbenomu
daru Ferdinand II. takodjer šamo polovinu, t. j. šamo pol forinte
od svake kue (porte), u Ugarskoj pako platila je svaka port
po 1 forintu.
Zanimiv je i zak. l. 1. od god. 1635., u kojem se povisuje
carina od robe i nalaže se tridesetinarom ugarskim, da ju predaju
ugarskoj komori; a hrvatski i slavonski nek nepredaju pobrane
tridesetine (carine) ugarskoj komori, nego hrvatskomu saboru, da
njom plati banovake krajišnike. Zak. l. 7. od godine 1638. na-
laže glavnoj tridesetnici u medjumurskom Nedelišcu, nek po-
branu preda porezniku kraljevine slavonske (exactori
tridesetinu
regni Slavoniae), da se njom placaju pokupski vojnici. Posve isto
nalaže zak. l. 4. od godine 1649., šamo jos dodaje, da taj kra-
Ijevinski poreznik ima raun polagati hrvatsko-slavonskomu saboru,
Jošt i godine 1741. bilo je lankom 54. odredjeno, da se polovina
tridesetine i poreza ima predati našemu saboru za podmirivanje
zemalj skili potrebah, a sabor ima kraijicu obavješivati avake
godine, kako je te novee potrošio.
Mi smo tu naveli šamo nekoje zakonske lanke zajednikih
saborah od najstarijih vremenab do Josipa II., i to zato: prvo,
da se vidi, kako se je vlast ugarskoga sabora na naše porežtvo
za sve ono vrieme omedjašivala na priznanje, da mi imamo pla-
ati šamo polovinu poreza (media dica) nametnutoga Ugarskoj.
DrilgO, da dokažemo, kako naš porez nit je ugarska vlada raz-
pisivala, nit razrezivala, nit je ugarska komora pobirala, nit je
njim upravljala; vec je to bilo zvanje našega kraljevinskoga po-
reznika i podrunib mu pobiraab.
Uporeznom pogledu uživala j e dakle naša domovina sve do
Josipa podpunu autonomij. Ova se je još jasnije oitovala,
II.
kad je koji kralj želio osobitu pripomoc; jer onda se neposredno
obracao našemu saboru. O tom imamo množinu kralj. odpisah, po-
evši od Vladislava II. pak do Marije Terezije; nu ovo bi se raz-
laganje odviše oteglo, kad bismo sve te kr. odpise ovdje diljem
navodili; mi emo se zadovoljiti kr. odpisom Marije Terezije od
od g. 1770., u kojem pozivlje naš sabor, da povisi obini porez
za 150 000 for. Nu sabor ga je povisio šamo za 70 000 fr. zato;

je Marija Terezija godine 1773. novim kr. odpisom obsirnim do-

i

kazivanjem skloniti nastojala sabor, da zahtievanu svotu dozvoli.

Solare. Sol j e bila od vajkada obilato vrelo dobodka za
kraljeve Ugarske, jerjeondje prodaja soli uviek bila monopol. G.
1405. zabi-anio j e bio kralj Sigismund porabu druge soli nego
 261

što se je izkopala u zemlji (u marmaroškoj županiji), te postavio

po svuda, pa i kod Nego buduc da je sol, dovožena
nas, solare.
iz tolike daljine, preskupa bila, gdjeno e morska sol bila jevtina:
dozvolio je naš sabor godine 1492. lankom 5., da se može k nam
dovoziti morska sol (iz latre Dalmacije), posto plati na medji
i

tridesetinu, pak da ju može narod kupovati iii pravo govore za-

mjenjivati za žito. Od onda su ju ponajviše primorci razvozili po
zemlji, to tja u Slavoniju, gdje se do danas zovu „solari".
i

Ovako je narod naš dobivao puno jeftiniju sol, a to nije bilo

po cudi gospodi ugarskoj, iii pravo govore komori ugarskoj zato :

su naši zastupnici na ugarskom saboru morali tu n^šu blagodat

novimi te novimi zakoni osiguravati, poevši od Ferdinand I.
(29. 1548. kraljevina slavonska može uvoziti i upotrebljavati
:

morsku sol), pak do Karia III., koji (122. 1715.) dopušta po- :

rabu morske soli prema prvašnjemu zak. lanku stališem i redo-

vom kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. ^ Ovomu lanku
dalo je povod pokušauo uvoženje ugarske soli, kojemu se je nas
sabor godine 1701. vrlo energino opirao.
Pjenežtvo. A kako je bilo kod nas nekada u tom pogledu?
— Uživali smo i u pjeneznih poslovih podpunu autonomij. Odkad
se je naša domovina s ugarskom sdružila, imala je sve do turskih
metežah ne šamo posebnu financijalnu upravu (camera banalis),
nego i posebne kovnice, u kojih se je kovao novac namienjen
trojednoj kraljevini. Takve kovnice su bile u Zagrebu,^ Virovitici
i Sriemu, a poslije i u Osieku. Najstariji naš novac, koji je do
nas dopro, polieže od Mirk, vojvode Hrvatske, Dalmacije i Sla-
voniie, koji se je više putah podpisivao „mladji kralj" (jer je bio
za života svoga otca Bele III. okrunjen.) Prema tomu ima na
njekih njegovih pjenezih naslov „Dux Slavoniae", na drugih „Rex
Slavoniae" (oko godine 1190.) Od drugih slavonskih vojvodah
imamo novacah od Andrije, Bele, Kolomana, Bele mladjega i
Stjepana.
Uz vojvode kovali su i banovi osobite novce najstariji po- ;

lieže —
od bana Stjepana (g. 1245 1259.) Ovi novci, zvani obino
banovci iii banovice, iii kunovice, (jer su izprva upotrebljavani za
odkup od kunovine), imaju na jednoj strani utisnutu knu nad ;

njom i pod njom po jednu zviezdu, naokolo pako ita se: „mo-
neta (t. j. pjenez) ducis iii bani Sclavoniae'^ Ovako na licu, a na

^ Evo nova dokaza, da se je i u novij vrieme po menu „Slavonije"

razumievala sva trojedna kraljevina.
- Odavle se navodi „marca monetae zagrabiensis Misban dieta", koja je
vriedila dva dukat a 200 dinarah. Posto se je današnji gornji grad zvao
„Gre" (Gri), to su se i dinari svali takodjer „denarii grecenses", t. j. dinari
griki, zagrebaki.
262

naliju vide se pod dvostrukim iztonim križem dvie okrunjene

glave, do tih pako stoji prvo slovo imena kraljeva iii banova, koji
su novac kovali.*
Osim toga davali su i sami kraljevi kovati za nas posebni
novac i onda je imao nadpis „moneta regis pro Sclavonia" iK ;

pako (kao što na novcih Ludovika I. i Matije I. „rex Hungariae,

Dalm. Croat.) Kako je bio taj naš novac ugledan i vjerovan, vidi
se odtuda, što je i u Dalmaciji,^ dapae i u samoj južnoj Ugarskoj
išao i vriedio zato je Karlo-Roberto (godine 1323.) obedao, da ce
;

kovati dati dobre dinare, tako težke kako su banski. Sad se ne-
emo uditi povelji Andrije II. podieljenoj god. 1217. zagrebakoj
biskupiji, u kojoj se veli: „Premda nijedan kralj nije kovao kra-
Ijevskih novacah u banskoj iii vojvodskoj kraljevini; nu opet, ako
bi to uinili naši nasljednici, ega nevjerujemo Ijudi crkve, tako
:

biskupski kano i kaptolski, nek se nesile, da kupuju iii prodaju

svoju robu za te novce".
Jošte Ludovik II. (god. 1525.) kovao je novce s nadpisom
„Ludovicus Dei gratia Dalm. Croat. etc. rex". Isto tako itamo
na novcih Ferdinand I. pak do Leopold I. imena naših kralje-
vinah; poslije jih nestade, dok jih nagoda opet neuzkrisi, koja od-
redjuje u 64. §-u, da se ima u naslov kralja ugarskoga na ko-
vanom novcu uvrstit i „Dalmacije, Hrvatske i Slavonije".

^ U XIV. vieku bilo je u zlatnom dukatu 70 banskih dinarah, a jedan

dinar vriedio je 12 bagatinah; 250 dinarah bilo je u jednoj marki, a 40 50 —
u jednoj pensi.
2 U Dalmaciji zovu do danas sitni srebrni novac, slian starim banskim
pjenezom, banovac iii banovica.

^:«C8[!k&-

i
PRILOZI
 ;

Prva hrvatska krunitbena zavjernica izdana od kraija

Franje Josipa I.

(Gledaj 87. stranu ove knjige.)

Mi Franjo Josip Prvi, po milosti božjoj car Austrijanski,

Ugarske, eske, Dalmacije , Hrvatske , Slavonije , Galicije , Vladi-

mirije, Rame, Kumanije Bugarske kralj apoštolski; kralj
Srbije, i

Uirije, Jerusolima itd. itd. nadvojvoda Austrije; veliki vojvoda

;

Toskane i Krakova; vojvoda Lotaringije, Solnograda, Štajerske,

Koruške, Kranjske i Bukovine veliki knez Sedmogradski, pokrajiu-
;

ski groi Moravski; vojvoda gornje i doljnje Sležke, Modene, Parme,

Pijaence, Gvastale, Osvieima i Zatora, Tješina, Friaula, Dubrov-
nik i Zadra itd.; grof Habsburga i Tirola, Kiburga, Gorice i

Gradiške; knez Trienta i Briksena; pokrajinski grof gornje i dol-

nje Lužice i Istrije ;

grof Hohenemsa. Feldkirha, Bregenca, Sonen-
berga itd. ;
gospodar Trienta, Kotora i Slovenske pokrajinske gro-
fovine itd. itd.,

Kao Ugarske i posestriraih joj kraljevinah kralj apostolski

dajemo na uspomenu redci ove Naše zavjernice : da je — posto
se je Njegovo Velianstvo slavni vladavši gospodar Ferdinando I.,

car austrijanski, kralj ugarski imena ovoga V., naš duboko pošto-
vani i izdanom u Olomocu još 2. prosinca 1848.
Ijubljeni stric,
odrinom kako no austrijsko-ugarske krune, tako i krunah
listinom,
ostalih pod njegovom vladom stojavših zemaljah svetano odrekao
i posto je nadalje Njegova Prejasnost, carsko-kraljevski nadvoj-
voda Franjo Karlo, naš duboko poštovani i vrlo Ijubljeni otac,
komu bi po nasljedbenom redu pripadalo bilo nasljedstvo na pre-
stol, svoju odreku nanj istom prilikom i ravnom svetauošcu oi-
tovao — po ustanovljenomu 1. i 2. lanku godine 1723. nasljed-
benom redu, na Nas; kao zakonom ovlašenoga nasljedaika, spalo
266

nasljedstvo na prestol kraljevski u Ugarskoj i posestrimih joj kra-

Ijevinah. — Mi smo i zbilja preuzeli vladanje, ali poradi nado-
šavših težkih preponah nemogosmo se za kralja Ugarske i pose-
strimih joj kraljevinah krunisati dati u roku, ustanovljenu 61. 3.
god. 1791.
Docnije i to godine 1861. sazvasmo pomazanja i krunitbe
Naše radi zemaljski sabor, te mu predložismo i prije napomenute
ob odreci na prestol, kako Njeg. Velianstva car i kralja
listine

Ferdinand, duboko štovanoga Nam strica, tako i Njeg. Prejasno-

sti nadvojvode Franje Karia, sinovljim poštovanjem Ijubljenoga Nam
otca; nu krunitba Naša ipak poradi obstojavših okolnostih ni tada
se obaviti nemogaše.
Nanovo dakle sazvasmo krunitbe naSe radi na 10. prosinca
god. 1865. u slob. i kralj. grad Peštu sadanji ovaj zemaljski sabor,
te ga otvorismo licem i predvodismo ga neprekidno. Poslje podu-
žih vieanjah podje Nam božjom pomoju na radost otinskoga
srdca Našega za rukom uzpostavom ustava ukloniti one težkoe,
sbog kojih kraljevska Naša posveta i krunitba dosad izostade.
Onu zabrinutost pako, što ju je zemaljski sabor god. 1861.
obzirom na abdikacijonalne listine Njeg. Velianstva, car i kralja
Ferdinand V,, duboko štovanoga i Ijubljenoga Nam strica, i Njeg.
Prejasnosti, carsko-kraljevskoga nadvojvode Franje Karia, sinov-
ljim štovanjem ijubljenoga Nam otca, opetovano Nam u svojih
predstavkah oitovao bio, razpršila je ona po odgovornom Našem
ministarstvu u ime Naše pred licem sabora uinjena izjava: da se
iz formalnih nedostatakah gore spomenutih odrekah nikakove štetoe
posljedice za zakonitu samostalnost i neodvisnost zemlje izvadjati
nesmiju, te da se in odreknua na prestol u budue ima uz oso-
bitu napomenu Ugarske, njezinu obaviest i privolu dogadjati pa ;

da se za obezbiedjenje zemlje u toj stvari odmah poslje svetane

krunitbe Naše osobiti zakon stvoriti ima.
Uzevši dakle zemaljski velmože i zastupnici u obzir odredbu
domaih zakonah i želed Nas u njihovom smislu 6im prije kruni-
satikao zakonitoga i pravoga im nasljednika na prestol i krunu
Ugarske i posestrimih joj kraljevinah: obratiše se sa podanikom
pokomošcu na Nas, molei preponizno, da Mi u smislu temeljnih
zakonah zemlje i svakako prije krunisanja Našega krunitbenu za-
vjernicu izdati, te njom za obezbiedjenje pravah zemlje dolje na-
 267

znaene lanke i sve, što je u njih sadržano, primiti, kraljevskom

Našom moi odobriti, potvrditi, te kakono Sami milostivo obdrža-
vati, tako i po drugih obdržavati dati blagoizvolimo. Ovih je —
lanakah sadržaj slieded:
§. 1. S veto i nepovredimo obdržavat demo, a kraljevskom Našom
moi i po drugih obdržavati dati nasljedbu na kraljevski prestol,

ustanovljenu u 1. i 2. lanku god. 1723.; krunitbu, po propisu

61anka 3. god. 1791. obavljat se imajuu; prava, ustav, zakonitu
neodvisnost, slobodu i zemljištnu cjelovitost Ugarske i posestrimih
joj kraljevinah; — sveto i strogo demo obdržavati sve u istih

zemljah i kraljevinah zakonito postojede sloboštine, povelje, za-

konske obiaje i dosad po zemaljskih saborih stvorene, te po
slavnih Naših predjih, krunisanih Ugarske kraljevih posveene,
kakono i odsad po zemaljskih suborih po Nas, kao kru- stvoriti i

njenom kralju, posvetiti se imajude zakone u svih njihovih tokah,

lancih i zaporkah, tako, kako što de istih smisao i uporaba
obim suglasjem kralja i zemaljskoga sabora ustanovijeni biti;

izuzevši ipak dokinutu onu zaporku zakona blagopoinuvšega kralja

Andrije II. od god. 1222., poamši od rieih: „Quodsi vero nos"
sve do onih rieih Za obezbiedjenje
„in perpetuam facultatem".
svega toga služit e
i ona Naša kraljevska zakletva, što demo ju
vrhu sadržaja ovoga Našega kraljevskoga pisma na osnovu rieih
krunitbene zakletve slavnoga Nam predšastnika Ferdinand I.

prigodom krunitbe Naše položiti.

§. 2. Svetu zemlje krunu dati demo po starodavnom zakonitomu

obiaju stanovnikah zemlje i po domacih zakonih uviek u zemlji
držati i uvati po svjetskih osobah, koje se iz njihove sredine bez
obzira na vjeru za to izabrale i ovlastile bdu.
§. 3. Sve one strane i pokrajine Ugarske i posestrimih joj kralje-
vinah, što su ved natrag steene, pa i božjom pomodju
one, što de
odsele biti natrag pribavljene, pripojit demo u smislu krunitbene
Naše zakletve reenoj zemlji i posestrimim joj kraljevinam.

§. 4. U onom sluaju, što da ga providnost božja daleko

udalji — kad bi prekinade sjemena obojega spola nadvojvodah
austrijskih i to najprije izumrenjem nasljednikah, proizhodedih od
koljena carevah i ugarskih kraljevah, slavne uspomeoe pradjedo-
vah Nam VI., odnosno Karia IIL; poslje: blagopoinuvšega Jo-
sipa I. ; napokon blagopoinuvšega Lavoslava L uzposljedovalo, —
 ! :

268

spasti e podjedno prema ustanovi lanka 1. i 2. god. 1723. na

Ugarsku i posestrime joj kraljevine natrag preimutva birati si

kralja i krunisati ga, te e

kod ovih zemljah po davnih njihovih
obicajih ostati nepovriedjeno u svojoj njekadašnjoj valjanosti i
stanju svom.
§. 5. Kao što je gore u prvoj toki sadržano, imat e, ko-
liko god putah se u budue ovakovo krunisanje u Ugarskoj bude
po zemaljskom saboru izvršivalo nasljednici i potoraci Naši —
krunisati se imajui kraljevi obvezani blti, svagda predposlati pri-
hvat jamstvah ove zavjernice i položiti zakletvu nanj
Mi dakle, primivši blagostivo prenavedenu molbu sabora, i

sliedei blago nagnue otinskoga srdca Našega, svekolike gore

uvršene lanke i sav im sadržaj kako u pojedinostili, tako i u

cielosti njihovoj umjestaimi i milimi Nam izpoviedamo i k istim

s milostivom Našom privoljom pristupamo, obeavajui i kraljev-
skom Našom riei osiguravajui Ugarsku i posestrime joj kralje
vine, da emo sve, što je navedeno, kako sami obdržavati, tako i

svakomu podaniku Našemu, ma bio kakova reda iii stališa, obdr-

žavati dati, —
kao što ih ovom našom zavjernicom primamO; odo-
brayamo i potvrdjujemo.
ega vjerodostojnosti i izviestnosti radi ovu listinu sobstve-
nom Našom rukom podpisasmo i kraljevskim Našim peatom po-
tvrdismo.
Dano u Budimu, glavnom gradu kraljevine Naše Ugarske na
šestog lipuja godišta gospodnjega hiljadu osamsto i šestdeset
sedme.

Frano Josip L s. r. Grof Julijo Andrassy s. r.

Zakletva kraljevska.

Mi Franjo Josip L, božjom milošdu Ugarske i posestrimih joj zemaljah

nasljedni i apoštolski kralj, zaklinjemo se živim Bogom, blaženom djevicom
Marijom i svimi svetci božjimi, da emo crkve božje oblasti Ugarske i po-
sestrimih joj kraljevinah i svakoga reda crkvene i svjetske stanovnike u njl-
hovib pravih, preimutvih, slobodi, sloboštinah, zakonih, davnih dobrih i odo-
brenih obicajih uzdržati, svakomu pravdu i pravicu podjeljivati; Ugarske i

posestrimih joj kraljevinah prava, ustav, zakonitu neodvislost i zemijištnu

cjelokupnost nepovriedjeno im sauvati, da emo zakone blagopoinuvšega
Andrije II. (izuzamši ipak zaporku 31. istih zakonah, koja se ovako poimlje
„Quodsi vero Nob" sve do rieih „in perpetuam facultatem") obdržavati; da
 269

granice Ugarske i posestrimih joj kraljevinah i sve, Sto ovim zemljam, kojim
god pravom i naslovom pripada, ne('erao niti otudjiti niti okrnjiti, pae da
emo ih, na koliko mogue, uuinožiti i razširiti, te sve ono uiuiti, što na
boljak, slavu i umuoženje ovih zemaljab po pravdi uiniti možemo. Tako Nam
Bog pomogao i svi svetci božji.

n.

Hrvatsko-ugarska nagoda nadopunjena i izpravijena.

(Gledaj atraitu 68.)

Zak. Iauak L sabora kralj. Hrvatske, Slavonije i Dalmacije,

(l. XXX: 1868. ugar. sab.) o nagodi, koj sklopiše s jedne
strane kraljeana Ugarska, sjedinjeua s Eideljem,^ s druge straae
kraljevine Hrvatska i Slavonija, za izravnanje postojavših izmedju
njih državopravnih pitanjah:
Posto su kraljevine Hrvatska i Slavonija teajem stoljeah^
koli pravno toli faktino spadale ka kruni sv. Stjepana, i posto
je u pragmatikoj sankciji takodjer izreeno, da su i zemlje kruna
Ugarske medjusobno uerazdružive to su na ovih temeljih s jedne
:

strane kraljevina Ugarska sjedinjena s Erdeljem/ s druge strane

kraljevine Hrvatska i Slavonija za poravnanje nastavših medju
sobom* državopravnih pitanjah sklopile sliedeu nagodbu:
§. 1. Kraljevina Ugarska sjedinjena s Erdeljem^ i kraljevine

Dalmacija, Hrvatska i Slavonija sainjavaiu jednu te istu državnu

zajednicu tako napram ostalim pod vladom nj. velianstva stoje-
dm zemljam, kao što i napram inim državam.
§. 2. Iz ove dižavne zajednice i skupuosti sliedi, da se ima
kralj kraljevinah Ugarske i Dalmacije, Hrvatske i Slavonije jednom
te istom krunom i jednim te istim krunitbenim inom okruniti*^ i

'
Rieih „sjedicjena s Erdeljem" neima u magjarskom tekstu.
^ Umagjarskom tekstu stoji „szazadok ota", to e rer^i „od vjekovah".
— Hrvatski jezik nagode hrdjav je do zla boga, te bi ju trebalo svu druga-
ije stilizirati. Mi emo se ovdje stegnuti na izpravak najkrupnijih pogrešakah.
3 Rieih „sjedinjena s Erdeljem" neima u magjarskom tekstu.

* Imalo bi se kazati „medju njima".

^ U magjarskom tekstu neima ni opet rieih „sjedinjena s Erdeljem".
® Prema magjarskom teltstu im&lo bi se mjesto ove izreke kazati: „da

se kralj kraljevine Ugarske i kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije

270

za sve pod krunom sv. Stjepana stojee kraljevine na zajednikom

saboru ovih kraljevinah zajednika krunitbena zavjernica utanaiti
i izdati.

Izvornik ove krunitbene zavjernice ima se uz magjarski sa-

stavak i jezikom hrvatskim sastaviti i kraljevinam Dalmaciji, Hr-
vatskoj i Slavoniji izdsti i u njemu cjelokupnost i zemaljski ustav
kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije zajamiti.

Krunitbena zavjernica od god. 1867. ima se naknadno tako-

djer izvorno hrvatskim jezikom sastaviti' i saboru kraljevinah Dal-
macije, Hrvatske i Slavonije što prije poslati.
§. 3. Iz gori spomenute nerazdružive državne zajednice sliedi
nadalje, da glede svih onih predmetah , koji su svimkolicim kra-
ljevinam krune Ugarske i ostalim zemljam nj. velianstva zajed-
niki, iii koji se zajednikim sporazumkom razpravljati imadu,
treba da bude kraljevinam Ugarskoj i Dalmaciji, Hrvatskoj i Sla-
voniji jedno te isto zakonito zastupstvo, zakoaodavstvo i što se
izvršbe (Executive) tie, zajednika vlada.
§. 4. Kraljevine Dalmacija, Hrvatska i Slavonija pripozna-
vaju zakonski lanak XIL god. 1867. ugarskoga sabora, koj ozna-
uje^ zajednitke poslove medju kraljevinami krune sv. Stjepana i

ostalimi zemljami nj. velianstva, zatim i poslove, premda koji

nisu zajedniki obim ovim strankara, nu ipak se zajednikim spo-
razumkom njihovim razpravljati imadu, i koj ustanovljuje nain
njihova rukovodjenja,® — istom tako pripoznavaju i ved na te-
melju ovoga zakona oživotvorene nagodbene ustanove,^" osobito
zakonske lanke XIV., XV. i XVI. od god. 1867. i za se krepost-
nimi i obveznimi, nu ipak uz tu uaroitu ogradu,^^ da se u bu-

kruni jednom ter istom krunom, jedaom ter istom krunitbom, i da se za sve
kraljevine stojee pod krunom sv. Stjepana na zajednikora saboru ovih kra-
ljevinah utanauje i izdaje zajednika krunitbena zavjernica".
^ Magjarski glasi ova izreka „krunitbena zavjernica od godine 1867.
:

izdat e se naknadno takodjer s izvornim hrvatskim tkštom".

^ U magjarskom tekstu stoji „meghatdrozza" , a to e redi „ustanov-
ljuje".
^ Imalo se je kazati „opravljanja".
*"
U magjarskom tekstu je na prosto „nagode".
'^
magjarskom tekstu je „kikots", to e
rei „uvjet, priuzdržaj", a
ne „ograda^ (Yerwahrung). U sliedeem pako stavka ima biti prema magjar-
Bkomu „hoe se", a ne „imaju se".
 ^

271

due slini temeljni zakoninagodbe šamo zakonitim sudjelovanjem

i

kraljevioah Dalraacije, Hrvatske i Slavonije stvarati mogu.

U ovom stavku spomenuti temeljni zakon i zakonski lanci
imaju se nakoadno u izvornom hrvatskom sastavku takodjer izdati
i proglašenja radi saboru kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Sla-
vonije što prie poslati.
§. 5. Izim onih predmetah, koji su kraljevinam krune sv.

Stjepana i ostalim zemljara nj. velianstva zajedniki, iii koji se

zajednikim njihovim sporazumkom razpravljati imadu, postoje još
i drugi kraljevine Ugarske i kraljevinah Dalmacije , Hrvatske i

Slavonije jednako se tiui poslovi, glede kojih se ovom uagod-

bom priznaje potreba zajednikoga zakonodavstva i zajednike
vlade za sve zemlje krune ugarske.
§. 6. Takav je prije svega zajedniki posao za sve kralje-
vine krune sv. Stjepana opredjeljivanje^^ troškovah za previšnji
kraljevski dvor.
§. 7. Zajedniki su poslovi nadalje: dozvoljivanje novakah,
zakonarstvo za obranbeni sustav i vojnu dužnost i odredbe glede
ponamješivanja i obskrbljivanja vojske, glede esa se ipak za
kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju odredjuje:
a) da se broj novakah na Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju
iz kontigenta zajedniki opredieljenog odpadajud odmjeri po raz-
mjerju ukupnoga puanstva njihovoga; pri emu se šamo po sebi
razumieva, da se, u sluaju promjeoe sadanjega obranbenoga su-
stava, propisi novoga obranbenoga sustava takodjer u kraljevinah
Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji uvesti imadu/
h) da se novaci iz kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavo-
nije uvrstitiimadu u vojne pukovnije istih kraljevinah, napokon
c) da se pri uvršivanju novakah obzir uzeti ima na njihovo

usposobljenje za stanovite struke vojnitva, pa da se novaci iz

Primorja najvema uvršivaju u pomorsku vojsku.^*
§. 8. Zajedniki su kraljevini Ugarskoj i kraljevinam Dal-
maciji, Hrvatskoj i Slavoniji tako u obziru zakonarstva, kao što i

'*
u magjarskom tekstu je „megajAulds", a to e rei „ponuda".
" U magjarskom tekstu kaž3 se: ^^ako se dosadašnji obranbeni sustav
preustroji, uporavit 6e se propisi novoga obranbenoga sustava i na kra-
ljevine BLrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju.
^* Prema magjarskomu imalo bi se kazati „u ratau moruaricu".
272

u obziru vladavine na sdola opi?ani nain financijalni poslapi- ta-

kodjer. Prema tomu spada na zajedniki državni sabor svih kra-
Ijevinah krune ugarske: ustanovljivati zajedniki porezni sustav,
dozvoljivati izravne i neizravne poreze tako glede vrstih kao i

brojevnih stavkah istih porezah, istom tako razpisivati poreze,

rukovoditi i utjerivati jih , uvadjati nove poreze , ustanovljivati
proraun zajednikih troškovah kao i pregledavati godišnje za-
kljune raune, tiue se troškovali za zajednike poslove; —
zatim spada na isti sabor: kontrahiranje novoga i konvertiranje
ve obstojeega državnoga duga, — nadalje uprava, prodaja, prei-
naivanje i obtereivanje nepokretnih državnih dobarah,^^ razpo-
laganje o monopolih i kraljevskih prihodih (jura regalia major) i

u obe svaka odredba, odnosea se na tako ve financijalne pred-

mete, koji su svim zemljam krune sv. Stjepana zajedniki; s onim
ipak ogranienjem, da, ako bi se radilo o prodaji državne dalma-
tinsko-hrvatsko-slavonske nepokretne imovine u zemljah i šumah,'^
o tom se i sabor kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije sa-
sluhnuti ima, pa da se bez njegove privolje prodaja takova izvesti
nemože.
Glede svih ovih predmetah zajedniko financijalno upravitelj-
stvo, koje vodi zajednikomu saboru odgovorni kraljevski ugarski
ministar financijah, protež se i na kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku
i Slavoniju.

§. 9. Svim kraljevinam krune Ugarske zajedniki poslovi su

nadalje: novarstvo, kovani novac i bankarstvo/'' kano i ustanov-

*^ Prema magjarskomu tekstu imalo bi sekazati: „uprava, pretvaranje,

obtereivanje i prodaja nepokretne državne imovine".
^^ „Šumah" neima u magjarskom tekstu, nego šamo u obe „zemaljski po-
sjed" (foldbirtok) : zato je bilo godine 1873. u §-u 2. zak. l. 34. uglavljeno:
„§. 2. Riei §-a 8. z. l. XXX. od tekst magjarskoga, opredje-
g. 1868.
Ijujue, da, što se tie prodaje u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji ležee ne-
pokretne imovine državne, zajedniki sabor svih kraljevinah svete krune ugar-
ske razpolaže s ogranienjem, da se glede toga imade saslušati hrvatsko-sla-
vonsko-dalmatinski sabor, bez kojega privolje se nemože izvesti prodaja, —
imadu se razumievati : da izraz „državna nepokretna imovina" u sebi sadržaje
i državne sume.
" Ovo je sasvim krivo izraženo ; imalo bi se kazati prema magjarskomu
tekstu: „novac, pjenezi (kovani novac) i banknote". Bankarstvo je = Bank-
vesen, pak to se spominje dalje; ovdje se radi šamo ob izdavanju banknotah.
 273

Ijenje sustava novana i obenitoga novanoga mjerila,*^ izpitiva-

nje i odobravanje onih trgovakih i državnih ugovorah, koji se jed-

nako tiu svih zemaljah kriine sv. Stjepana, iii se odnose na zem-
Ijištnu prorajenu;" odredbe glede baokah, zavodah za vjeresiju i

osiguravanje, povlasticah, mjere i vage; zatim zaštita markah''° i

muštrah, punciranje, vlastuitvo književnih i urajetnih proizvodah,

pravo pomorsko, trgovako, mjenbeno i rudno, te u obe trgo-
vina, mitnice i malte,''^ brzojavi, poste, željeznice, luke, brodar-
štvo i one državne ceste i rieke, koje se kraljevine Ugarske i

kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije jednakira nainom tiu.

Zajedniko je zakonodavstvo takodjer glede ustano-
§. 10.
vah ob obrtih, razumievaju ovamo i kuarenje, o družtvih, ko-
jim nije svrha zajednikoga tecenja iii dobitka,^^ o putnih listovih,**
redarstvu nad inostranimi, o državljanstvu i doma(!instvu.^*
§. 11. Kraljevine Dalmacija, Hrvatska i Slavonija pripozna-
vaju, da bi one dužne bile polag svoje porezne snage pridonašati
za one troškove, koje s jedne strane kraljevinam ugarske krune i

ostalim zemljam Nj. Velianstva priznani zajedniki poslovi, s druge

strane svimkolikim zemljam krune ugarske gori izjavljeni zajed-
niki poslovi iziskuju,
§. 12. Ovo poreznoj snazi primjereno razmjerje polag
.
istih službenib
podatakah, na kojih temelju je zemljam ugarske krune prinosbeno razmjerje

" Jasnije bi se naški reklo: ustanovljivanje težin i cistine pjenezah.

" Kieih „ii se odno&e na zemljišnu promjenu" neima u magjarskom
tekstu.
*° „Marka" je odviše obenit pojam, trebaše kazati „biljeg robe" ("VVaaren-
Btempel).
*'
Magjarska rie „vam" neznai ovdje ni malte ni mitnice (što jeoboje
isto), (Zoll), kao što se jasno razabira iz §-a 18
nego „carinu" koji se po- ,

zivlje na zak. l. XIL od god. 1867., a taj govori u §-u 58. o „vamvonalok"^
t. j. carinska linija (medja =
ZolUinie), a u §-u 59. o „vamszovetsg", t. j.
carinski savez (Zollbundniss). Tako su te riei zbilja prevedene u hrvatskom
tekstu pomenutoga zakona (Gledaj Sbornik zakonah za godinu 1869. str. 32.)
:

^'^
Imalo se je rei: „koja nesmjeraju na privredu", iii „koja neidu za
privredom". O „dobitku" neima spomena u magjarskom tekstu.
" magjarskom se kaže „sustav putnih listovah", a ne putni listovi
u obe.
** Imalo se je rei „podomaenje" (Indigenat, Naturalisirung), kao što

je magjarska rie „houositas" prevedena i u 50. z. l. od god. 1879. Tži „do-

mainstvo" znai „Hausvaterschaft", dakle posve drugo što.
Lakoumnosti s kojom se je kod nas u zakonskih poslovih godine 1868.
18
 :

274

za pokri6e troškovah zajednikih poslovali sa ostalimi zemljami Nj. VeliCan-

stva medjusobno na 10 godiaah ustanovljeno, ini za isto ovo vrieme za kra-
Ijeviou garaku s Erdeljem 935591201^ ^a kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju
6*407799 postotak,

13. Posto bi pako svikoliki isti dobodci kraljevinah Hrvatske i Sla-

§.

vonije onu svotu, koja bi po spomenutom u gornjem paragrafu poreznoj snazi

primjereDom kijuu za troškove zajednikih poslovah na njih odpala, u sada-
njih okolostih šamo tako pokriti mogli, ako bi ove kraljevine takodjer vedi
dio troškovah za svoju samoupravu potrebitih u tu svrhu podavale: s toga se
kraljevina garska obzirom na obnovljenje onoga bratskoga odnošaja, koji je
medju njom i medju kraljevioami Hrvatskom Slavonijom od stoljeah obstojao, i

drage volje sjedinjuje s ovimi kraljevinami u tom, da se ponajprije iz doho-

dakah kraljevinah Hrvatske i Slavonije povue stanovita svot, koja se od
vremena do vremena za troškove samouprave nutarnje ovih kraljevinah po
nagodbi ustanovi, a ostala svot od pokria potr^bštinab nutarnje uprave pre-
ostavša da se obrati za obe potrebite troškove zajedoi kih poslovah.
§. 14. Na
naela u pred duiem paragrafu izraženoga s jedne
tetnelju
strane medju kraljevinom Ugarskom, a s druge straae medju kraljevinami Hr-
vatskom i Slavonijom sliedea se sklaplja financijalna pogodba:
§. 15. Potrebštiaa nutarnje samouprave kraljeviuah Hrvatske i Slavo-
nije za vrieme onih 10 godinah, dok traje medju kraljevinami krune ugarske
i medju o-^talimi zemljami Nj. Velianstva obstojea nagodba, ustanovljuje se
sa 2,200.000 for.

§ 16 Ova svot ima se ponajprije sa 45 postotakah od njihnvih iz-

ravnih i neizravnih porezah i drugih javnih dohndakah pokrivati, to jest to-
liki postotak sveukupnih dohodakah ovih kraljevinah ima se izruivati u onu
hrvatsko-slavonsku zemaljsku iii municipalnu blagajnu, kamo <Se to sdruženih
kraljevinah zakonarstvo ili vlada želiti.

§ 17 Postotak oa 55 iz svih d'hodakah javnih kraljevinah Hrvatske i

Slavonije imat e se za pokrie zajednikih troškovah u zajedniku državnu

blagajnu izruivati.

Godine 1873. uglavljenje mjesfo ovih 6 §§-ah evo ovaj §. 3.:

§ 3. §§. 15., 16., 17., 25. i 26. zakonskoga lanka L od

godine 1868. stavljaju se izvan krieposti, a mjesto njih od-
redjuje se što sliedi:

Potrebština nutarnje samouprave kraljevinah Hrvatske i

Slavonije imade se za vrieme od 1. sienja 1873. poimaju,

postupalo, najoitiji dokaz je ovaj 10.

§., kojemu je u hrvatskom tekstu izpušten

završetak, i ga itamo u magjarskom tekstu, naime

to vrlo znamenit, stono
„nego izvršba (esecutiva) za ove predmete pridržava se kraljevinam Hrvat-
skoj, Slavoniji i Dalmaciji".
 :

275

dok medju kraljevinami krune ugarske i medju ostalimi

traje
kraljevinami i zemljami Njegova Veliaustva nagoda, sklo
pljena glede razmjerja prinosa na troškove zajednikih po-
slovah, prije svega pokrivati sa 45% izravuih i neizravnih
porezah i drugih javnih dohodakah kraljevinah Hrvatske i
Slavonije, t. j. toliko postotakah javnih dohodakah istih kra-

ljevinah ima se izruivati u onu hrvatsko-slavonsku zemalj-

sku iii municipalnu blagajnu, karao to želiti zakonodav- e
stvo iii vlada sdruženih kraljevinah.
Pedeset i pet postotakah svih javnih dohodakah kraljevi-
nah Hrvatske i Slavonije imade se za pokride javnih zajed-
nikih troškovah izruivati u zajedniku blagajnu državnu.
Izraunanje 45 7o istih javnih dohodakah kraljevinah Hr-
vatske i Slavonije biva tako, da se od ukupnoga izravnoga
i neizravnoga poreza, od prihodah državnih dobarah, ležedih
u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji i od inih javnih priho-
dah odbiju šamo izdatci, koji su skopani s razpisivanjem i
utjerivaojem poreza, —
nerazumievaju amo troškove zajed-
nike uprave financijalne —
s administracijom državnih do-

barah, s nabavom iii proizvadjanjem i neposrednim rukova-

njem neizravnih porezah, pristojbah i inih javnih prihodah.
Kada nerazvojaeni jošte dio vojnike krajine bude dielom
iii ukupno, sjedinjen administrativno s kraljevinami Hrvat-
skom i Slavonijom, ter se za ukupni tadašnji obseg kralje-
vinah Hrvatske i Slavonije bdu mogli ustanoviti koli javni
prihodi, toli troškovi nutarnje uprave, — imat e se, ako bi
se na temelju tom pokazala potreba, da se preinai gore na-
vedena odredba ovoga zakona, koja za upravne troškove istih

kraljevinah opredjeljuje 457© javnih prihodah kraljevinah

Hrvatske i Slavonije, — ista preinaka, ako i nebude nastao
bio rok, naznaeni u §. 12. zak. l. I. od godine 1868., sa
uvaženjem promienjenih okolnostih i pravih potrebštinah kra-
ljevinah Hrvatske i Slavonije udjelotvoriti nainom, propisa-
nim u §. 70. zak. l. I. godine 1868.

Godine 1880. uglavljeno je jos i ovih 5 §§-ah

§. 1. Sve one tražbiae, odnosno dužnosti, što su od strane

Ugarske napram Hrvatskoj i Slavoniji iii obratno od strane
276

Hrvatske i S'avonije mprama Ugarskoj u prošlosti — rau-

najvj u p ošlost i godinu 1879. — do posljednjega prosinca
1879. postojale pod kojim bilo naslovom, imaju se zamje-
nito izravnanimi smatrati, tako da od 1. sienja 1880. iz

vremena ?to je pred tim danom trajalo raeilju Ugarskom,

, ,

Hrvatskom i Slavoniom nepostoji ni jedna kako mu se drago

zvala tražbini, dotino dug.
§. 2. Prania onomu od strane kraljevinah Hrvatske, Sla-
vonije i Dalmacije u §. 11, zak. l. I. : 1868, priznatomu na-
elu, da su te kraljevine dužne prama svojoj poreznoj snagi
ooim izdatkom, koji se ištu za skupne poslove, to
prinositi
medju zemljami kruoe ugarske i ostalimi zemljami Njegovoga
Veliaustva priznane, to medju svekolikimi zemljami krune
ugarske u zak, l. L : 1868. nabroj-ne: toj poreznoj snagi
primjereiii razmjer, na podlogi onih istih službenih podatakah,
na kojih je p )dlogi zak. l. XIX. : 1878. ugarsktga sabora
uglavljen za dobu do konca godiae 1887. prinosni razmjer
zemaljah ugarske krune na skupne poslove naprara ostalim
zemljam Njeg. Velianstva, ustanovljuje se za tu istu dobu
glede Ugarske sa 94.4-299 011-
glede kraljevinah Hrvatske i Slavonije pak sa 5.5-700'989'
posto tak,
§ 3. Posto ipak navedeni u §. 13. zakonskoga lanka L
1868. obziri traju još i u ovo vrierae, pristaje kraljevina
Ugarska drage volje i sad.i u to, nek se od prihodah kra-
ljevinah Hrvatske i Sla\onije stanoviti di ^ koji se za troš-
kove nutarnie uprave tih kraljevinah uglavljuje u ovoj na-
godbi, i za trajanja ove nagodbe prije svega izlu6i, preostala
pako iza pokria potrebštine nutarnje uprave svot nek se
upotrebi na troškove skupnih posalah.
§. 4. Na temelju izreenih u gornjih paragrafih naelah
uglavljuje se medju Ugarskom s jedne, medju Hrvatskom i

Slavonijom s druge strane nagodba:

sliede(ia fiaancijalna

§, 5. Potrebštine natrnje samouprave kraljevinah Hrvatske

i Slavonijeimadu se za vrieme od 1. sienja godine 1880.
poimaju(5, dok traje medju kraljevioami krune Ugarske i
medju ostalimi kraljevinami i zemljami Njegova Velianstva
nagoda, sklopljena glede razmjera prinosa na troškove za-
 277

jedikili poslovah, prije svega pokrivati sa 45% izravoih i

neizravnih porezah i drugih javnih dohodakah kraljevinah

Hivatske i Slavonije, — u koliko ti prihodi nepadaju me-
dju ustaoove §. 6, ovoga zakona — to jest toliko posto-
takah istih javnih dohodakah istih kraljevinah ima se izru-
ivati u ouu hrvatsko-slavonsku zemaljsku iii municipalnu
blagajnu, kamo e to želiti zakonodavstvo iii vlada sdruženih
kraljevinah.
Petdeset i pet postotakah svih dohodakah kraljevinah
Hrvatske i Slavonije imade se za pokrie zajednikih troš-
kovah izruivati u zajedniku blagajnu državnu.
Izraunanje 45% f istih javnih dohodakah kraljevinah Hr-
vatske i Slavonije biva tako, da se od ukupnih izra^nih i
neizravnih porezah, od prihodah državnih dobarah, ležeih u
kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji, i od inih javnih prihodah,
— u koliko ovi nepadaju medju ustanove §. 6. ovoga za-
kona — odbiju šamo izdatci, koji su skopani s razpisi-
vanjem i utjerivanjem poreza, — nerazumievaju amo troš-
kove zajednike uprave financijalne, — s administracijom
državnih dobarah, s proizvadjanjem i neposrednim ruko-
vanjem neizravnih porezah, pristojbah i inih javnih prihod'ih.

Za one porezne zaostatke, koji su do konca godine 1867.

ukljuivo postojali, a poslje 1. sienja 1880. unišli, valja i

u napried §. 30. zakonskoga lanka I. 1868.

Kada sada jos pod posebnom upravom stojee podruje
bivše vojnike krajine bude, dielom iii ukupno, sjedinjeno
administrativno s kraljevinami Hrvatskom Slavonijom, ter i

se za ukupni tadašnji obseg kraljevinah Hrvatske i Slavo-

nije bdu mogli ustanoviti koli javni prihodi, toli troškovi
nutrnje uprave : imati e se, ako bi se na temelju tom po-
kazala potreba, da se preinai gore navedena odredba ovoga
zakona, koja za upravne troškove istih kraljevinah opredje-
Ijuje 45% javnih prihodah kraljevinah Hrvatske i Slavonije,
— ista preinaka, ako i nebude nastao bio rok naznaeni u
§. 2. nazonoga zakona, s uvaženjem promienjenih okoloostih
i pravih potrebštinah kraljevinah Hrvatske i Slavonije udje-
lotvoriti nainom, propisanim u §. 70. zakonskoga lanka
I. 1868.
 ; ; ;

278

§. 18. Izmedju dohodakah onih, koji e

se po §§. 16. i 17. za potreb-
štinu nutarnje samouprave kraljevinah Hrvatske i Slavonije i za troškove za-
jedniSkih poslovah podieliti, izuzimlju se:
a) potrošarine od vina i msa, koje se u kraljevinah Hrvatskoj i Slavo-
niji polag dosadanje porabe nadalje takodjer na pokrie obdinskih
potrebštinak obraati mogu;

b) dohodci od mitnicah u Bljedstvu zak. l. XII. god. 1867.

Mjesto ovoga paragraf uglavljen bje god. 1880. evo ovaj §.:

§. 6.: „Paragraf 18. zakonskoga lanka I. 1868. pre- :

inauje se tako, da se sliedece stavke izuzimlju od onih pri-

hodah Hrvatske i Slavonije, koji se po smislu §. 5. ovoga
zakona imaju dieliti medju pokrie troškovah samouprave
Hrvatske i Slavonije i medju pokrie skupnih posalah:
a) u smislu zak. lanka ugarskoga Xn. 1867. prihodi od :

carinah
b) potrošarina o d vina i msa, koja e se u Hrvatskoj i Slavo-
niji i unapried moi upotrebljivati na pokrie obinskih raz-
hodah
c) župniki bir od katolikoga puka u belovarskoj županiji, koji
e takodjer moi služiti pokriu autonomnih troškovah Hrvat-
ske i Slavonije;
d) vojena oprostna na zak. lanak XXVn. 1880. osnovana :

taksa, koja — kao dohodak namienjen posebnoj svrhi —

nemože biti predraetom razdiobe
e) uvedene ugarskim zak. lankom XXni. : 1868. biljegovne
pristojbe na željeznika i parobrodarska poduzetoitva i na
agencije osjeguravajuih družtvah; provozarinski porez, uve-
den ugarskim zak. l. XX. : 1875. kao i biljegovne pristojbe
na poštarske to varne listove; —
svi ovi prihodi neimaju se

prama percentualaom u §. 5. ovoga zakona ustanovljenom raz-

mjeru dieliti, nego e
se pod naslovom u ovoj toki e) nave-
denih javnih prihodah na korist kraljevinah Hrvatske i Sla-
vonije raunati paušalna svot od 20.000 for. svake godine, uz
naroiti ipak uvjet, da se ova svakogodišnja paušalna svot
nee moi ni onda mienjati, ako bi se za trajanja ove na-
godbe koji god od neizravnih porezah u ovoj toki e) na-
vedenih biio povisio, bilo umanjio ; napokon
 279

f) oni neizravni porezi (duhan, sol, biljegovine, lutrija), koji potiu

iz razvojaene , no administrativno još s Hrvatskom nespo-
jene krajine, takodjer neidu medju one javne prihode, koji
se u smislu §. 5. ovoga zakona metlju kraljevinom Ugarskom
i kraljevinami Hrvatskom i Slavonijom diele".
§. 19. Ako bi se zemljištni obseg kraljevinah Hrvatske i Sla-
vonije faktinim pridruženjem Dalmacije, iii sjedinjenjem uprave
vojuike krajine poveao: dohodci teritorija s kraljevinami Hrvat-
skom i Slavonijom sjedinjenoga imat e se takodjer po kljuu
ustanovljenom u §. 16. i 17. podjeljivati medju troškove nutarnje
uprave kraljevinah ovih i troškove zajednikih poslovah.
§. 20. Obstojei za sada zemaljski namet, kao što u kralje-
vini Ugarskoj, ima se i u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji spojiti
sa državnimi porezi.
§. 21. Zemljo-razteretni namet pako ima i nadalje rukovoditi
zemljo-razteretno ravoateljstvo ovih kraljevinah, i financijalno ra-
vnateljstvo ima ga u blagajnu zemljo-razteretnoga ravnateljstva
izruivati sve dotle, dok se podpuno neizplati zemljo-razteretni ze-
maljski dug kraljevine Hrvatske i Slavonije. Sa svim tim uzdržaje
se zajedoiko jamstvo kraljevinah krune ugar-ke za ovaj zemljo-
razteretni dug nadalje takodjer, i u tu svrhu možebit potrebita
pripomo predujmivat e se iz zajednike državne blagajne polag
dosadanjega naina i obiaja.
§. 22. Kraljevski ugarski ministar financijah vedi izvršbu
(Executivu) u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji glede izravnih i

neizravnih porezah, dohodakah od državnih monopolah,'^ biljego-

vine_, taksah, dohodakah od državnih dobarah^^ po
pristojbah i

ravnateljstvu financijalnom zagrebakom, koje on imenuje.

§ 23. Oni odjeli zemaljskoga raunovodstva zagrebakoga,
koji rukovode predmete u podruje autonomne vlade kraljevinah
Hrvatske i Slavonije spadajue, podpadaju u svakom obziru odre-
djivanju ovih kraljevinah. Nu posljedci vodjenih po ovih rauno-
vodstvenih odjelih zakljunih raunah imat se zajednikomu e
'* U magjarskom tekstu stoji „jovedk", to je dohodarstvo (Gefalle), a

ue dohodak od monopolah; jer na dohodarstvo spada n. pr. i lutrija.

2« U magjarskom tekstu je šamo „allamjavak", t. državna dobra;
j.

dohodka neima ondje ni spomena.

280

miuistru financijah priobivati u tu svrhu, da se financijalni po-

datci svih zemaljah ugarske krune podpuno sastavljati uzmognu.
Autonomna zemaljska vlada i oblasti kraljevinah Hr-
§. 24.

vatske iimadu u osiguravanju i utjerivanju javnih doho-

Slavonije
dakah sa svom pripravnošu podupirati organe zajednike financi-
jalne vlade, i tono izpunjavati zakonite odredbe ministr financi
jah zajednikomu saboru odgovornoga.
§. 25. Ako postotak 45 od svihkolikih dohodakah u gdjekojih godinah
nebi mogao pokriti sgora (§. 15.) ustanovljenu potrebštinu nutarnje uprave
kraljevinah Hrvatske i Slavonije, tada 6e kraljevina Ugarska manjak predujmiti.
§. 26. Bude 11 obratno spomenuti postotak 45 nadvisio svotu, koja je
za potrebštine nutarnje uprave kraljevinah Hrvatske i Slavonije nagodbom
ustanovljena, to e se višak obratiti na pokride zajednikih troškovah.

Mjesto ovih §-ah uglavljeno je godine 1873. ono, sto smo na-
veli gore pod §-om 17.

§. 27. Nu bdu Ii dohodci kraljevinah Hrvatske i Slavonije

poveanjem porezovne snage nadvisili onaj dio zajednikih troško-
vah, koji bi po kljuu poreznoj snagi primjerenom i u §. 12. opre-
dieljenom na njih spao: to e višak ovaj na razpolaganje kralje-
vinam Hrvatskoj i Slavoniji pripasti, bez da bi ove kraljevine zato
bile dužne one svote naknadno pokriti, koje u prediduih godinah
glede zajednikih troškovah uplatile nisu.^'
28. Obraunavanje o dohodcih kraljevinah Hrvatske i Sla-
§.

vonije ima se nainiti po naelih u predidudh paragrafih spome-

nutih, i takovo skupa sa zakljunimi rauni svih zemaljah krune
ugarske u isto vrieme predložiti zajednikomu zakonodavstvu svih
kraljevinah ugarske krune.
Ovdje izpitani raun priobit e se znanja radi i saboru kra-
ljevinah Hrvatske i Slavonije.
§. 29. Posebni izkaz o dohodcih kraljevinah Hrvatske i Sla-
vonije moi e se poeti voditi poslje oživotvoreuja nagodbe i šamo
s 1. Dok nagodbu neprimu oba zakonodav-
sienja godine 1869.
stva, dok ju nepotvrdi Nj. Velianstvo, bit
i proraun od god. e
1867. pravilom glede kraljevinah Hrvatske i Slavonije za dozna-
ivanje troškovah njihove samouprave.^^

" U magjarskom tekstu stoji : „u kojih su zaostale".

'^^
Magjarski tekst kaže „nutrnje uprave", što dakako nevalja, jer nam
treba troška i za druge ogranke uprave.
 281

§. 30. Iz poreznih zaostatakah kraljevinah Hrvatske i Sla-

vonije, koji su do konca god. 1867. ukljuivo nastali i koji se
utjerati mogu, imadu se 63 postotka obratiti na potrebštine nutar-
nje samouprave reenih kraljevinah,^^ a 37 postotakah usuprot
spada u zajedniku državnu blagajnu.'"
§.31. Piavo zakonarsko glede onih predmetah, koji su kra-
vinam ugarske krune i ostalim zemljam Nj. Velianstva zajedniki,
iii se njihovim medjusobnim zajednikim sporazumkora obavljati
imadu, kao i glede onih poslovah, koji se u gornjih paragrafih za
svekolike ugarske krune zajednikimi oznauju,^^ pri-
kraljevine
pada zajednikomu saboru kraljevinah ugarske krune koj se svake ,

godine u Peštu sazvati imade.

§. 32. Na tom zajednikom saboru bit 6e kraljevine Hrvatska i Slavo-

nija po razmjerju broja njihovoga puanstva zastupane sa 29 zastupnikah;

ovamo nerazumievajudi grad Rieku s njegovim kotarom s razloga u 66. para-
grafu navedenoga. — Ako bi se broj zastupnikah ugarskoga sabora s vre-
menom promienio, imat de se broj zastupnikah za kraljevinu Hrvatsku i Sla-
voniju uz priuzdržanje razmjerja puanstva ustanoviti po istih naelih, koja
bdu upotrebljena kod opredjeljivanja broja zastupnikah kraljevine Ugarske.
§. 33. Ako se puanstvo kraljevinah Hrvatske i Slavonije budi sjedi-
njenjem uprave vojne krajine, budi sdruženjem Dalmacije umuoži tada de :

se broj zastupnikah sdružeuih kraljevinah povisiti upravo po istom razmjerju,

u kom se njihovo puanstvo umnožalo bude.

Mjesto ovih §-ah stvoren j e godine 1873. sliedeci

§. 1. Sjedinjene bududi s kraljevinami Hrvatskom, Slavonijom i Dal-
macijom dvie varaždinske krajiške pukovnije, vojnika obdina senjska
i belovarska, grad Ivanic i obdina sisaka: povisuje se na temelju §-a
33. z. l. I. g. 1868. u razmjerju pomnoženja puanstva od 29 na tri-
deset i etiri (34) broj zastupnikah, što ih imade sabor kraljevinah
Hrvatske, Slavonije i Dalmacije šiljati na sabor zajedniki.

Nu godine 1881. hio je i ovaj §. dokinut i sada valja ono,

što je navedeno malo niže pod §-om 42.

§. 34. Kraljevine Dahnacija, Hrvatska i Slavonija biraju svoje

zastupnike na zajedniki sabor iz sredine vlastitoga svoga sabora,
i to za cielo ono vrieme, dokle traje zastupnik a vlast zastupnikah

" Bolje „upotrebiti". Rieih „nutarnje samouprave" neima u magjarskom

tekstu.
8" Po blagajni se tu ima razumievati ono, što obino zovemo „erar".
^^ Pravij : „koji su bili u gornjih paragrafih zajednikimi za svekolike
kraljevine ugarske krune oznaeni".
282

zajednike zastupnike kue.*^ —U sluaju, ako bi medjutim raz-

pušten bio sabor kraljeviah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, ostaju
njihovi zastupnici na zajednikom saboru tako dugo, dok novosa-
zvani sabor nebude izabrao druge zastupnike.

Godine 1873. bilo je uglavljeno :

§. 4. Paragrafu 34. zakonskoga lanka L godine 1868.

dodaje se na kraju alinea sliedea: ^U sluaju spomenutom
imade se sabor kraljevinah Hrvatske i Slavonije, raunaju
od razpusta njegova, za tri mjeseca sazvati".
§. 35. Zastupnici kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije
vrše na zajednikom saboru osobno pravo razpravljanja i odvjeto-
vanja '' u svih poslovib, koji su u predidudh paragrafih zajedni6-
kimi pripoznati, upravo tako samostalno i bez ikakva naputka, kao
god ostali lanovi zajednikoga sabora.
§. 36. Kraljevine Dalmacija, Hrvatska i Slavonija odaslati e takodjer
iz svoga sabora dva zastupnika u kuu velikašah zajednikoga sabora.

Gledaj pod §-om 42.

§. 37. Velikaši i oni crkveni i svjetovni dostojanstvenici kra-

ljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, koji su u ugarskoj velikaš-
koj kui prije godine 1848. imali pravo siela i osobnoga glasa, bit e
istim pravom i u budue lanovi kue velikašah zajednikoga sa-

bora sve dotle, dok se ova kua na drugih temeljih neuredi.

§. 38. Zajedniki poslovi e se na zajednikom saboru, ko-
liko je mogue, razpravljati prije svega i uzastopce, ter e se u
svakom sluaju obzir uzeti na to,'* da se zastupnitvu kraljevinah
Dalmacije, Hrvatske i Slavonije ostavi vrieme najmanje triuh mje-
secah za razpravljanje vlastitih samoupravnih poslovah na doma-
em Djihovom saboru.

^' Nije ta6no prema magjarBkomu tektu, imalo se je kazati: „i to za

sve oo razdoblje, ua koje se protež ovlast (mandat) zajednike zastup-
nike kue".
^^ Valjalo je kazati „pravo oitovanja (iii izjavljanja) i glasovanja".
** Jasnije i kazano: „svakako
tanije bilo bi se gledati, da se za- e
stupnikom kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije ostave svake godine
barm tri mjeseca danah za opravljanje njihovib natrnjih poslovah na njihova
saboru".

i
 :

283

§. 39. Svi troškovi zajednikoga sabora, dakle i dnevnice i

konakovina zastupnikah kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavo-

nije, namiruju se iz zajednike državne blagajne.

§. 40. im kraljeviDe ugarske krune jedaa dio zadatakah zajednikoga

svoga Babora, najme ustanovljenje troškovah, potrebitih za one zajednike
poslove, koje iz pragmatike sankcije proiztiuimi pripoznavaju, izvršavaja
Bredstvom poslanstva (delegacije) iz sredine svoje izabranoga: to e se po za-
jednikom saboru izmedj zastupnikah kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Sla-
vonije birati toliko licah u ugarsku delegacij, koliko zahtieva klju, po kom
ove kraljevine uestvuju na zajednikom saboru.

Mjesto ovoga §-a valja ono, što je navedeno za §-om 42.

§. 41. Prema tomu se odredjuje, da o se izmedju zastup-

nikah kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije od strane za-
stupike kue etiri zastupnika, a od strane velikaške kue jedan
lan birati u delegacij ugarsku.
§. 42. Ako se broj zastupnikah dalm.-hrv.-slav. sabora umnoži usljed ze-
poveanja u §.
mljištnoga 33. napomenutuga povisit : e se po razmjerju tom
poveanju odgovarajuem broj onih lanovah, koji se izmedju zastupnikah
kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije biraju u delegacij ugarsku.

Mjesto ovih paragrafdh uglavljena su g. 1881. ova 4. §-a:

§. 1. Paragrafi 32., 33., 36., 40. i 42. zak. l. I. (XXX.)

1868., zatim §. 1. zakona od 30. studenoga (zak. lanak
XXXIV.) g. 1873. stavljaju se,kad ovaj zakon stupi u život,
izvan kreposti , a mjesto ojih valjaju sliedee ustanove
§. 2. Hrvatske i Sla-
Broj zastupnikah, što se od strane
vonije imaju pošiljatiu zastupniku kudu skupnoga ugarskoga
sabora, ustanovljuje se za budunost, i to od onoga asa,
kada poslje ii^vedene administrativne spojitbe vojne krajiue
sa spomenutimi kraljevinami i njezino puanstvo bude jur
faktino sudjelovalo na ustavnom životu, da bude bez obzira
na razmjer puanstva ustanovljen u stalnoj brojki od e- —
trdeset, nerazumievaju ovamo grad Rieku i njezin kotar iz
razloga spomenuta u §.66. zak. l. I. (XXX.): 1868. Ako se
kašnjim kojim zakonom broj lanovah ugarske zastupnike kue
u obe promieni: onda e se i ovako ustanovljena brojka
hrvatsko-slavonskih zastupnikah u ugarskoj zastupnikoj kui
u onom razmjerju promieniti, u kojem novim zakonom usta-
noviti se imajui broj sveukupnih lanovah ugarske zastup-
284

nike kue stoji naprama sadanjemu sveukupnomu broju cia-

no vah te kue.

§. 3. Od spomeDuta u §. 2. ovoga zakona rok

poamši,
izašiljati e Hrvataka i Slavonija po svom saboru u gornju
kuu zajednikoga sabora ugarskoga tri lana.
§. 4. Za sluaj, kada se Dalmacija opet spoji sa Hrvat-
skom i Slavonijom, to e se nainom u §. 70. zakooskog l.
I. (XXX.) : 1868. propisanim, uglaviti potrebita pogodba
glede zastupstva tih zemaljah Da skupnom ugarskom saboru
medju ugarskim i hrvatsko slavonsko-dalmatinskim saborom.
§. 43. Glede svih onih poslovah, koji su zak. l. XII. god,
1867. i ovom nagodbom svim zemljam krune ugarske zajednikimi
izjavljeni, izuzara u §. 10. navedene predmete, vodi središoja" u
Budirapešti stolujuca vlada izvršbu sredstvom vlastitih svojih or-
ganab takodjer u kraljevinah Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji.
§. 44. Obzirom na zastapanje interesah kraljevinah Dalma-

cije, Hrvatske i Slavonije ima se za iste kraljevine imenovati'* jedan

posebni dalmatinsko- hrvatsko -slavonski ministar bez listnice kod
središnje vlade u Budimpešti. Taj ministar je lan ukupnoga mini-
starskoga viea, imajudi u njem pravo odvjeta," pa je odgovoran
zajednikomu državuomu saboru. On e bid svezom izmediu —
Nj. c. i kr, apoštolskoga Velianstva i zemaljske vlade kraljevinah
Dalmac'je, Hrvatske i Slavonije.

Godine 1873. dodat je ovomu §-u sliedeci

§. 5. §. 44. zakonskoga lanka I. godine 1868, imade se

dopuniti sa sliededim na kraju dodatkom: ^u svojstvu tom
poda-^tire on bez promjene i bez odvlake Njegovu Velianstvu
predstavke banove, i u sluaju šamo, kada bi s gledišta dr-

žavne zajedoice iii zajednikih interesah zakonskim lankom

I. godine 1868. ustanovljenih, nastala dvojba koja, u koliko
se ona saslušanjem bana nebi mogla ukloniti, podastire on

3* Izraz „središDJa vlada", koji i u sliedeili §§-ih dolazi, nije prema

ostaloj nagodi, Za Ugarsku je središnja vlada u Budimpešti, za uas u Za-
grebu, Kao skupno ministarstvo monarkije za Magjare „centralnom
što nije
vladom", ugarsko ministarstvo za nas središnjim, nego šamo
tako nije niti

zajednikim (kao što ga zove i §. 58.), pak i to tek donjekle.

^® U magjarskom tekstu je „imenuje se", ne „ima se imenovati".

" Boije : „pravo glasa**.

 285

Njegovu Velianstvu istodobno, ali odieljeno, istih se tiue

primjetbe svoje, dotino zajednike vlade ugarske",
§. 45. Središnia vlada nastojati e, da u obsegu kraljevinah
Dalmacije, Hrvatske i Slavonije sporazumno postupa sa autonom-
nom'^ vladom istih kntljevinah; nu budui da je središnja vlada za
postupak svoj odgovonia zjednikomu saboru, na kora su i kra-
Ijevine Dalmacija, Hrvatska i Slavonija zastupane : s toga e ze-
malj>ka vlada istih kraljevinah i njene oblasti podpomagati^® sre-
dišnju vladu u obziru njeaih odredbah, pae takove i neposredno
izvršivati na toliko, na koliko središnja vlada vlastitih svojih or-

ganah ondje imala nebi.

§. 46. Kraljevine Dalmacija, Hrvatska i Slavonija pako na
njihovo zabt'evanje osiguravaju se, da 6e središnja vlada tako i-
novnike zahrvatsko-slavonske odsjeke, koji e se kod središnje vlade
ustrojiti,*" kako takodjer i one svoje organe, koji e
u obsegu
kraljevinah ovih uredovati, obzirom na potrebitu strukovnu vještinu,
u koliko to šamo mogue bude, imenovati izraedju domaih sinovah
kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije.

§ 47. Glede svih ouih predmetah, koji ovom nagodbom nisu

priuzdržani zjednikomu saboru i središojoj vladi, pripada kralje-
viuam Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoiiiji pravo podpune samouprave
(autonomiie) tako u podruja zakonarstva kao izvršbe.
§. 48. S toga razloga spada u djelokrug podpune autonomije
kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije zakonarstvo i uprava
u svih puslovih nutarnjih, bogoštovja, nastave i pravosudja, amo
raunaju sudbenost u svih molbah, izim sudbenosti glede pomor-
skoga prava.*^

" U magjarskom tekstu je „posebnom" mjesto autonomnom.

^® Prema magjarskom tekstu imalo se je re6i; „prema potrebi podpo-
magati".
Ove izrreke neima 'u magjarskom tekstu, ve se ondje kaže, da
*" e
središnja vlada isto tako inovnike za hrvatsko slavonske odsjeke srodišojih
oblastib, kao što i svoje organe, iiredujue u obsegu pomenutib kraljeviuab,
koliko šamo bude mogue obzirom na strunu vještinu, imenovati izmedju
hrvatsko-slavonsko-dalmatinskib domaih sinovah.
*• Nit ovaj §. nesudar se s magjarskim tkštom, koji glasi ovako:
„S toga razloga protež se pravo autonomije kraljeviuah Hrvatske, Slavonije i
Dalmacije isto tako u zakonarstvu kao što i u upiavi na sve upravne, bogor

štovne i nastavne poslove, pak i na pravosudje ovih kraljevinah, ovdje ra-

zumievaju, osim sudbenosti pomorskoga priva, i sudstvo u svih molbah.
 : : :

286

§. 49. U pogledu zakladah vjerozakonskih i nastavnih imadu

se tražbine, tiuce se prošlosti, putm medjusobnoga obraunava-

nja izjednaiti.*''
Ovomu §-u dodat je godine 1873.

§. 6. §. 49. zak. l. I. godine 1868. dopunjuje se aliede-

dm dodatkom
„Izsl obavljena medjusobnoga obraunanja imade se kra-
Ijevinam Hrvatskoj i Slavoniji pripadajui dio njihov iziuiti
izmedju zakladah zajedniki rukovanih i izruiti autonomnoj
vladi reenih kraljevinah*.
A godine 1880. uglavljen je ovaj

§. 7. Posto su u smislu §. 1. ovoga zakona medju kralje-

vinom Ugarskom i kraljevinami Hrvatskom i Slavonijom po-
stojale tražbine i ima pripadajui
dužnosti izravnane : to se
Hrvatskoj i Slavoniji dio vjerozakonskih i naukovnih zakla-
dah prema §. 49. zak. l. L 1868. i prema §. 6. zakona :

od 30. studenoga 1873, izruiti autonomnoj vladi reenih

kraljevinah.
§. 50. Na elu autonomne vlade kraljevinah Dalmacije, Hr-
vatske i Slavonije stoji ban, koj je odgovoran saboru istih kra-
ljevinah.

§. 51. Bana kraljevinah Dalmacije Hrvatske i Slavonije ime-

nuje Nj. c. i kr. apošt. Velianstvo na predlog i uz premapodpis
zajednikoga kr. ugarskoga ministarskoga predsjednika.
§. 52. Gradjansko dostojanstvo bana odlufiuje se za budue od dosto-
janstva vojnikoga, pa se pravilom ustanovljuje, da odsele yojnika osoba ne-
može Imati ikakva upliva na gradjanske poslove u kraljevinah Dalmacije,
Hrvatske i Slavonije.**

Ovaj §. bio je godine 1873. ovako promienjen

§. 7. Mjesto §. 52. zakonskoga lanka I. godine 1868.

stavlja se §. sliedei:
»Ban nemože imati djelokruga vojnikoga*.

** Ovaj se takcdjer razlikujeod magjarskoga tekst, koji glasi ovako:

§.

„Zahtjevi glede vjerozakonskih i nastavnih zakladah naravnat e se uzaja-

mnim obraunom dužnostih u prošlosti".
** Prema magjarskom tekstu imalo bi
ovako glasiti „nek po sada :

vojnika osoba neutjee u gradjanske poslove kraljevinah Hrvatske, Slavon^e

i Dalmacije".
 :

287

§. 63. Banu gradjaoskoga stališa biti e i odsada naslov: „6an kralje-

vinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije", i (asti banskoj pripadati e sva ona
preimutva i dostojanstva, koja se slažu sa njegovim novim položajem. Po tom
ostttje i nadalje ianom ku6e velikašah zajedaikoga sabora.

Mjesto ovoga §-a uglavljen je godine 1873.

§. 8. : §. 53. zak. l. L god, 1868. stavlja se izvan kre-

posti i mjesto njega opredjeljuje se što sliedi

„Ban e i odsaiia nositi naslov „Ban kraljevinah Hrvatske,

Slavonije i Dalmacije" i ostaje lan velikažke kue zajedni-
koga sabora".
54. Na temelju predloga banova ustanovit e sabor kralje-
vinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije dalnje ustrojstvo autonomne
zemaljske vlade s previšnjim privoljenjem c. i kr. apoštolskoga
Velianstva.
§, 55. Iza previšnje potvrde ove nagodbe ima se odmah do-
kinuti hrv.-slav. dvorska kancelarija.
§. 56. U svemkolikom obsegu kraljevinah Hrvatske i Sla-
vonije službeni je jezik hrvatski toli u zakonodavstvu, koli u sud-
stvu i upravi.
§. 57. Za organe zajedoike vlade ustanovljuje se takodjer
hrvatski jezik službenim jezikom unutar granicah kraljevinah Dal-
macije, Hrvatske i Slavonje.
58. Frtdloge i spise** u hrvatskom jeziku sastavljene, pa iz

kraljevinah Hrvatske i Slavonije na zajedniko ministarstvo pod-

nešene, imade to ministarstvo primati i riešitbe svoje na istom
jeziku izdavati.
§. Obzirom na to, da su kraljevine Hrvatska i Slavonija
59.
politiki narod, imajui poseboi svoj teritorij i u pogledu nutarnjih
svojih poslovah vlastito zakonodavstvo i autonomnu vladu, ustano-
novljuje se*^ nadalje, da se zastupuici istih kraljevinah tako na zajed-
nikom saboru, kako i delegaciji mogu služiti i jezikom hrvatskim.

U
magjarskom stoji „predstavke i podneske".
**

*^
Prema ?nagjarskom tekstu imalo bi se kazati: „oitujese" iii „izjat-
Ija se". Sav ovaj §. je pobrkan, pak bi imao ovako glasiti ;,NadaIje oi- ;

tuje se, da zastupDici Hrvatske i Slavonije, kao politikoga naroda imajuega

posebni teritorij i kao kraljevinah imajuih za nutrnje svoje poslove vlastito
svoje zakonarstvo i vladu, mogu se služiti hrvatskim jezikom i u zajednikom
saboru i u njegovoj delegaciji".
 :

286

Na zajednikom saboru stvoreni i podpisom Nj. c. i

§. 60.
kr. apošt. Velianstva providjeni zakoni izdavat 6e se za kralje-
vine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju u izvorniku hrvatskom i oda-
slati saboru tih kraljevinah.*^

§. 61. U poslovih autonomnih imadu se unutar granicah kralje-

vinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije upotrebljavati sjedinjene boj
i grbovi istih kraljevinah, potonji providjeni krunom sv. Stjepana.*'
§. 62. Kod oznaivanja poslovah, svim kraljevinam krune
ugarske zajednikih, upotrebljuju se sjedinjeni grbovi kraljevinah
Ugarske, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije.*^
§. 63. Za razpravljanja zajednikih poslovah imade se uz
ugarsku zastavu i sjedinjena zastava kraljevinah Dalmacije, Hrvat-
ske i Slavonije razviti oa sgradi, u kojoj se obdržava zajedniki
sabor zemaljah krune ugarske.
§. 64. Na kovanom novcu ugarske krune ima se kraljevskomu
naslovu uvrstiti** takodjer naslov kralja Dalmacije, Hrvatske i Sla-
vonije.

§. 65. Kraljevina Ugarska priznaje zemljištnu cjelokupnost

kraljevioah Hrvatske i Slavonije i nastojati e o tom, da se ova
oživotvori.^"
Napokon 6e ona i u budude uskorivati/^ da se onaj dio vojne
krajine, koj ka kraljevinam Hrvatskoj i Slavoniji spada, skupa sa
vojnimi krajiškimi komuniteti sjedini sa pomenutimi kraljevinami

*^ Ovaj
§. glasi evo ovako prema magjarskomu tekstu: „Zakoni, koje
e zajedniko zakonarstvo za kraljevine Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju
stvoriti, imaju se i u hrvatskom tekstu, podpisanom od njegova velianstva, iz-

davati, te saboru imenovanih kraljevinah pošiljati".

" I ovaj §. nije tano sastavljen prema magjarskomu, koji ovako glasi
„Kraljevine Hrvatska, Slavonija i Dalmacija mogu do svojih medjah i u
svojih nutrnjih poslovih upotrebljavati sjedinjene svoje kraljevinske boj i

grb, nego ovaj potonji pokriven krunom sv. Stjepana".

*' Ovaj §. nije takodjer taan prema magjarskomu tekstu, koji veli:
„Zjednikim poslovom zemaljah krune ugarske obilježje su sjedinjeni grbovi
Ugarske, te Hrvatske, Slavonije i Dalmacije".
*' U magjarskom tekstu je: „uvršuje se".
*° U magjarskom tekstu kaže se tanije: „Ugarska priznaje zemljišnu
cjelokupnost Hrvatske i Slavonije i obrie, da e nastojati oko njezina po-
punjenj a".
^* Ovaj izraz nije prema magjarskomu, koji veli: „Osobito ce i po
sada požurivati".
 289

u obziru zakonodavstva, uprave i sudstva"^^ i kako je dosada višeput

rie digla, nee i u budue prestati^' temeljera prava sv. ugarske
krune zahtievati reinkorporaciju Dalmacije, kao i zahtievati, da se
Dalmacija pridruži kraljevinam Hrvatskoj Slavoniji;^* nu svakako i

se bude Dalmacija ob uvjetih ove reinkorporacije^^ saslušati imala.

§. 66. U smislu prijašnjega paragraf priznavaju se kao k teri-

torij kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije spadajude:^**

Sve ono zeraljište, koje sada skupa s gradom i kotarora
1.

bakarskim spada k županiji riekoj, s izuzetjem grada i kotara

riekoga, koji grad, luka i kotar sainjavaju posebno s ugarskom
krunom spojeno tielo (separatum sacrae regai coronae adneKum
corpus), i glede kojega kao takova, posebne autonomije i na nju
protežuih se zakonodavnih i upravnih odnošajah uredjenja, imat
e se putm odborskih razpravah izmedju sabora kraljevine ugar-
ske i sabora kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije i grada
Rieke obe sporazumljenje postii.
2. Županija zagrebaka sa gradovi Zagrebom i Karlovcem i

slobodoim kotarom Turopoljsklm.

3. Županija varaždmska s gradom Varaždinom.
4. Županija križevaka s gradovi Križevci i Koprivnicom.

^' To ve
uinjeno zak. l. XL. od god. 1882., koji u §-u 1. kaže:
je
„Posto su previsDJe naredbe Njeg. Velianstva od 8. lipnja 1871. izdane u
Bvrhu dokinua vojnog sustava u hrvatsko-slavonskoj Krajini jur provedene, a
stanovnitvo vojne Krajine na temelju ptevišnjega manifest od 8. kolovoza
1873. u pogledu obranbeue dužnosti ostalomu puanstvu zemaljah krune ugar-
ske uzporedjeno; posto je uprava u cielom podruju hrvatsko-slavonske Kra-
jine uredjena kao uprava gradjanska, i posto je Njegovo Velianstvo u smislu
domaih zakonah, naroito §. 65. zak. l. XXX. 1868., previšnjom naredbom :

od 15. srpnja 1881. blagoizvoljelo odrediti, da se i onaj dio hrvatsko-slavon-

ske Krajine, koj do sada još nije bio utjelovljen, s istoimenimi zemljami krune
ugarske sjedini, ter doim je uslied toga dosadanja posebna uprava bivše
hrvatsko-slavonske Krajine dne 1. kolovoza 1881. faktino prestala: s toga se
ovo sjedinjenje uzakonjuje".
" U magjarskom je tekstu na prosto: „zahtievati 6e i po sada", a ne:
„nee i u budue prestati zahtievati".
** D magjarskom tekstu nespominje se Slavonija.
" Magjarski tekst kaže tanije : „reinkorporacija".
^* Ovo e onaj kobni napisan u hrvatskom izvorniku nagode na po-
j §.,

sebnoj krpici, a u magjarskom na itavom listu papira. Pravo hrvatski bi se

reklo: „Prema prvašnjemu §-u priznaje se, da na teritorij kraljevinah Hrvat-
ske, Slavonije i Dalmacije spadaju": itd.
 :

290

5. Županija požežka s gradom Požegom.

6. Županija virovitika s gradom Osiekom.

7. Županija sriemska.
Nadalje sliedee krajiške pukovnije
1. Lika.
2. Otoka.
3. Ogulinska.
4. Slunjska.

5. Bnnovaka prva.
6. Banovaka druga.
7. Varaždinsko-križevaka.
8. Varaždinsko-pjurgjevaka.

Godine 1873. uglavljen be ovaj

§. 9. Uslied oživotvorenoga medjutim sjedinjenja dviuh

hrvatsko-slavonskih kr^'jiških pukovoijah s kraljevinami Hr-
vatskom, Slavonijom i Dalmacijom, preinauje se §. 66. zak.
l. L godine 1868. kako sliedi:

Iza 7. toke prve alinee uvršuje se: „8. županija belo-

varska*.
Izmedju krajiških pukovnijah pak, izbro enih u istom §-u,
izpuštaju se: „7. varaždinsko-križevaka i 8. varaždinsko-
gjurgjevaka".
9. Gradiškanska.
10. Brodska.
11. Petro varadinska.

Napokon sadašnjaDalmacija. i
§. 67. Kraljevina Ugarska privoljuje na to, da se mitnice"
u Zemunu, Mitrovici, Rai, Klenaku i Jakovu i donle, dok gore
0/na6ena zemljištna cjelokupnost istinom postane, iz sadanje nepo-
sredne središnje uprave izlue, te u znak priznanja zemljištna
cjelokupnosti podrede zagrebakomu financijalnomu ravnateljstvu.
1
§. 68. Kriepost svih zakonah i odredabah, koje se nazonoj
nagodbi protive, ima prestati, im ova nagodba postigne previšnju
sankcij.

Nisu to mitnice (Mauthamter), nego carinare (ZoUamter).

 291

§. 69. Nasuprot se i za budue imadu smatrati*^^ zajedni-

kimi pravi i temeljnimi zakoni ugarske krune^" sva ona ustavna
prava i svi oni temeljni zakoni, kojih se u pro- užitak i zaštita
šlosti ravnim nainom protezala kako na kraljevinu Ugarsku tako
i na kraljevine Hrvatsku i Slavoniju, te koji s nazonom nagod-
bom u oprieci nestoj.
§. 70. Iza kako bude nazona nagodba postigla previšnju
sankcij/** imade se ona kao zajedniki temeljni zakon uvrstiti u
posebne zakonike kraljevine Ugarske i kraljevinah Dalmacije, Hr-
vatske i Slavonije; pa se podjedno ustanovljuje, da ova nagodba
nemože biti predmetom zakonodavstva pojedinih nagadjajuih se
kraljevinah, i da promjena iste uzsliediti može šamo onim putm,
kojim je udjelotvorena, " pristupom naime svih onih inbenikah,
koji ju sklopiše.

m.
Zakon ob izbornom redu za sabor kraljevinah Dalmacije.
Hrvatske i Slavonije.
(Popunjen izbomim redom za bivšu krajinu od 3. aienja 1883.)

I. Izborni kotari.

§. 1. Kraljevine Hrvatska i Slavonija diele se na sedamdeset

i sdam izbomih kotarah, od kojih svaki bira jednoga zastupnika.
(Hrvatsko-slavonsko krajiško podruje djeli se na 35 izbor-
nih kotarah, od kojih svaki bira jednoga zastupnika u sabor
kraljevinah Hrvatske i Slavonije.*)

*• U magjarskom tekstu kaže se na prosto: „smatrat e se".

" Pogreška; ima biti: „zemaljah krune ugarske".
***
Magjarski tekst kaže: „Iza previšnje sankcije uvrstit se ova na- e
goda kao zajedniki temeljni zakon Ugarske, te Hrvatske, Slavonije i Dalma-
cije u posebne zakonike pomenutih kraljevinah".
«' Pravo hrvatski „i da se nagoda može promieniti šamo na onaj isti
:

nain, kako je i postala, naime sudjelovanjem svih onih faktorah, koji su ju

sklopili".
*) Ono Sto je ovako zagradjeno, protež se na bivšu krajinu.
*
 ; ; ;

292

§. 2. Izborni kotari lesu sliededi:

1. sa biralištem Zagrebu, na koji spada gornji grad
u
Zagreb, poamši od most kaptolskoga s desne strane Jelaieva
trga i Ilice i na briegovih ležecia sela;

2. sa biralištem u Zagrebu, na koji spada dolnji grad

Zagreb sa svojimi sastojinami s lieve strane Jelaieva trga i

Ilice do ernom^rskoga most;

3. sa biralištem u Zagrebu, na koii spada Laška ulica, Nova
Ves, Pod Zidom, Kaptol i Potok s lieve strane;
4. sa biralištem u Osi e k u na koji spada Osiek, gornja varos
,

5. sa biralištem u O sieku, na koji spada Osiek. dolnja

varos, tvrdjava i nova varos;
6. sa biralištem uVaraždinu, na koji spada d'o grada
Varaždina It-že 'no od duge, du(^anske i gospodske ulice,
izt za-
tim glavnoga i banskcga trga s Ledinami i Varaždin-briegom;
7. sa biralištem u Varaždinu, na koji spada ostali dio
grada Varaždina s Novim selom
8. sa biralištem u Bakru, na koji spada grad Bakar, Sv.
Kuzman, Vitoševo i Šijrijevo;
9. sa biralištem u Karlovcu, na koji spada grad Karlovac;
10. sa biralištem uKriževcih.na koji spada grad Križevci;
11. sa birali-tera u Senju, na koji spada grad Senj
12. sa biralištem u Koprivnici, na koji spada grad Ko-
privnica sa predgradjem Bregi;
13. sa biralištem u Belovaru, na koji spada grad Belovar;
13. sa biralištem u Požegi, na koji spada grad Požega;
15. sa birališt m u Kr a sic i, na koji spadaju upravne ob--
cine Kraljevica, Hreljin, Krasica, Grobnik i Trsat.
16. sa biralištem u Novom, na koji spadaju upravne ob-
dne Bribir, Grižane-Belgrad, Cirkvenica, Novi i Selce;
17. sa biralištem uDelnicah, na koji spadaju upravne
obine Vrbovsko, Ravuagora, Delnice, Lokve, Mrkopalj, Fužiu(
i Skrad;
18. sa biralištem u abru, na koji spadaju upravne obine^
Brod, Grovo, abar i Prezd-,
19. sa biralištem uNetretidu, na koji spadaju upravn€
obine Severin, Bosiljevo i Novigrad izuzam porezne obine Za-|

doborje.
 ; ; ; ;

293

20. na Baniji, na koji spadaju upravne ob-

sa biralištem
ine Dragani i Reica, zatim porezna oboina Mahino iz
Banija,
upravne obine Ozalj, porezna obdna Kupina dolnja iz upravne
obine Pisarovina i porezna obina Zadoborje iz upravne obine
Novigrad
21. sa biralištem u Ozlju, na koji spadaju upravne obine
Kraši(5, Vivodina, Ribnik i Ozalj izuzam poreznu ob(iinu Mahino;
22. sa biralištem u Jastrebarskom,
spadaju na koji
upravne obine Jastrebarsko, Cvetkovic, Petrovioa, Sv. Ana, Ple-
šivica, Klinaselo i Pisarovina izuzam poreznu obinu Kupina dolnja

23. sa biralištem u S v. Nedelji, na koji spadaju upravne

obine Podvrh Rakovpotok zatim porezne obine Zadvorsko, Go-
i

libreg, Granari i Desprim iz upravne obine Odra;

24. sa biralištem u Velikoj Gorici, na kcji spadaju
upravne obine Velika Gorica, Odra izuzam porezne obine Za-
dvorsko, Golibreg, Granari i Desprim, zatim upravna obina Orle
izuzam porezne obine Oborovo, Novaki oborovaki i Preno
25. sa biralištem u Sli h, na koji spadaju upravne obine
Sela, Pokupsko i Martinska ves, izuzam porezne obine Dubrov-
ak levi;
26. sa biralištem u Popovai, na koi spadaju upravne
obine Topolovac. Kutina i Moslavina, izuzam porezne obine Gra-
brov potok, Potok, Ludina velika, Vidrnjak, Jelenska gornja,
Okoli, Stružec, Seliše katoliko i Hruškovica;
27. sa biralištem u Sesvetah, na koji spadaju upravne
obine Stenjevec, Sesvete i Dugoselo, izuzam porezne obine
Okunšak, Rugvica i Hrušica;
28. sa biralištem u Dolnjoj Bistri, na koji spadaju

upravne obine Stubica gornja, Stubica dolnja, Bistr i Brdovac;

29. sa biralištem u S v. Ivanu-Zelina, na koji spadaju
upravne obine Popovec Morave, S v. Ivan-Zelina i Bedenica, za-
tim porezne obine Kraljevec dolnji i Hrašina iz upravne obine
Budinšina
30. sa biralištem u Samoboru, na koji spada obina trgo-
višta Samobor;
31. sa biralištem u Sisku, na koji spada grad Sisak;
32. sa biralištem uVaraždinskih Toplicah, na koji

spadaju upravne obine Varaždinske Toplice, Novimarof, zatim

 ; ;

294

porezne obdine Biškupec, Sv. IUja, Beretinec, Kuan gornji, reš-

njevo i Šandorovec iz upravne obdne Biškupec;
33. sa biralištem u Vini c i na koji spadaju upravne obine
,

Vinica, Petrijanec, Maruševec i Biškupec izuzam porezne obine

Biškupec, Sv. Ilija, Beretinec, Kuan gornji, rešnjevo i Šan-
dorovec;
34. sa biralištem u Ivancu, na koji spadaju upravne ob-
ine Ivanec i Bednja;
85. sa biralištem u Zlataru, na koji spadaju upravne ob-
ine Zlatar, Bistrica i Budinšina izuzam porezne obine Kralje-
vec dolnji i Hrašina;
u S v. Krizu, na koji spadaju upravne
3G. sa biralištem
obine Sveti Križ izuzam porezne obine Šemnica dolnja i Velika
ves, upravna obina Krapinske Toplice izuzam poreznu obinu
ret i upravna obina Mae izuzam porezne obine Mihovljan i
Veternica
37. sa biralištem u Krapini, na koji spada upravna obina
Gjurmanec, zatim porezne obine Mihovljan i Veternica iz upravne
obine Mae, i porezne obine Šemnica dolnja i Velika ves iz
upravne obine Sv. Križ;
38. sa biralištem u Klanjcu, na koji spadaju upravne ob-
ine Veliko trgovište, Kraljevec, Klanjec i Sela;
39. sa u Pregradi, na koji spadaju upravne
biralištem
obine Pregrada, Desini i Hum, zatim porezna obina ret iz
upravne obine Krapinske Toplice;
40. sa biralištem u Krapini, na koji spada upravna obina
trgovišta Krapine;
41. sa biralištem u Ludbregu, na koji spadaju upravne
obine Ludbreg i Jalžabet;
42. sa biralištem u Velikom Ravnu, na koji spadaju
upravne obine Sv. Petar kod Orehovca, Raven, Sudovtc i
Vrbovec
43. sa biralištem u Rasinji, na koji spadaju upravne ob-
ine Sokolovec i Kuzminec, izuzam porezne obine Otok veliki,

Imbrievci, Zablatje i Ivanec;

44. sa biralištem u Krizu, na koji spadaju upravne obine
Bregi i Križ, zatim porezne obine Oborovo i , Novaki oborovaki
Preno iz upravne obine Orle, porezne obine Okunšak, Ru-
 ;

295

gvica i Hrušica iz upravne obine Dugoselo. porezna obina Du-

brovak lievi iz upravne obdne Martinska Ves, napokon porezne
obdne Grabov potok, Potok, Ludina velika, Vidrnjak, Jelenska
gornja, Okoli, Stružec, Seliše katoliko i Hruškovica iz upruvne
obine Moslavina:
45. sa biralištem uGarešnici, na koji spadaju upravne
obine Vukovje, Garešnica, Hercegovac i Berk;
36. sa biralištem u azmi, na koji spadaju upravne obdine
Kloštar Ivani, azma, Ivanska i Dubrava;
47. sa biralištem u Velikom Grdjevcu, na koji spadaju
upravne obine Grubišnopolje, Veliki Grdjevac, Kaa i Severin;
48. sa biralištem u S v. Ivanu-Žabno, na koji spadaju
upravne obine Vojakovec, Sv. Ivan-Žabno i Farkaševec;
49. sa biralištem u Trojstvu, na koji spadaju upravne
obine Kapela, Trojstvo Gudovac; i

50. sa biralištem u Vi r j u, na koji spadaju upravne obine

Novigrad i Virje;
51. sa biralištem u Peterancu, na koji spada upravna
obina Peteranec, zatim porezne obine Otok veliki, Imbrievci,
Zablatje i Ivanec iz upravne ob(4ne Kuzminec;
52. sa biralištem uKloštru, na koji spadaju upravne ob-
ine Gjurgjevac Pitomaa;
i

53. sa biralištem u tvrdji Ivaniu, na koji spada grad

Ivani
54. sa biralištem u Suhompolju, na koji spadaju upravne
obine Špiši-Bukovica, Luka, Suhopolje i Voin, izuzam porezne
obiue Bokani, eralje, Drenovac, Gjuriši, Meljaai gornji, Pušina,
Rijenci, Sekulinci i Smude;
55. sa biralištem u Virovitici, na koji spada upravna
obina trgovišta Virovitice;
56. sa biralištem u SI a tini, na koji spadaju upravne ob-
ine Slatina i Gornji Miholjac, zatim porezne obine Bokani, e-
ralje, Drenovac, Gjuriši, Meljani gornji, Pušina, Rijenci, Sekulinci
i Smude iz upravne obine Voin;
57. sa biralištem u Dolnjem Miholjcu, na koji spadaju
upravne obine Dolnji Miholjac, Šljivoševci i Moslavina;
58. sa biralištem u V alpo v u, na koj spadaju upravne
obine trgovišta Valpovo, vanjska obina Valpovo i Bizovac;
 ; ; ;

296

59. sa biralištem u D ai j u,
na koji spadaju upravne obine
Sarvaš i Dalj , zatim obiaa Retfala iz upravne obine
porezna
Petrijevci, kao i porezna obina Laslovo iz upravne obine epin;
60. sa biralištem uNašicah, na koji spadaju upravne ob-
ine Našice, Ferianci i Orahovica;
61. sa biralištem u Vuki, na koji spadaju upravne obine
Vuka Petrijevci ižam poreznu obinu Retfala, zatim upravna
i

obina epin izuzam porezne obine Laslovo

62. sa biralištem u Djakovu, na koji spadaju upravne
obine vanjska djakovaka, Semeljce, Levanska Varos i Drenje;
63. sa biralištem u Djakovu, na koji spada upravna obina
Djakovo;
64. sa biralištem uDaruvaru, na koji spadaju upravne
obine trga Daruvara, vanjska daruvarska, Bastaji i Uljanik;
65. sa biralištem uPakracu, na koji spadaju upravne ob-
ine trga Pakraca, vanjska pakraka i Bu;
66. sa biralištem u Viliselu, na koji spadaju upravne
obine Cernik, Brestovac i Velika, izuzam porezne obine ešlja-
kovac, Kaptol, Doljanovci, Podgorje i Vetovo;
67. sa biralištem u Kutjevu, na koji spadaju upravne
obine Begtež i Pleternica, zatim porezne obine ešljakovac,
Kaptol, Doljanovci, Podgorje Vetovo
i iz upravne obine Velika;
68. sa biralištem u Boboti, na koji spadaju upravne ob-
ine Bobota, Trpinja, Gaboš i Nuštar, izuzam porezne obine
Jankovci, Petrovci, Bogdanovci i Marinei;
69. sa biralištem u Vukovaru, na koji spada upravna
obina trgovišta Vukovara;
70. sa biralištem u Sotinu, na koji spadaju upravne obine
Sotin, Tovarnik i porezne obine Jankovci, Petrovci, Bogdanovci
i Marinei iz upravne obine Nuštar
71. sa biralištem u Erdeviku, na koji spadaju upravne
obine Erdevik, Šid, Kukujevci i alma;
u Iloku, na
72. sa biralištem koji spadaju upravne obine
erevi, Beoin, Kamenica i lok;
73. sa biralištem u Irigu, na koji spadaju upravne obine
Irig i Jazak, zatim porezne obine Grgurevci i Šuljani iz upravne
obine Veliki Radinei
 "

297

74. sa biralištem uDobrincih, na koji spadaju upravne

obine Bresta, Dobrinci, Indija i Veliki Radinei, izuzam porezne
obine Grgurevci Šuljani; i

75. sa biralištem u Rumi, na koji spada trgovištna obina

Ruma;
76. i 77. Grad Rieka s kotarom bira i u napredak dva
zastupnika; nain izbora, i da Ii e birati skupa iii razdieljen na
dva kotara, odredjuje grad sam.

§. 2. (U krajini) svaka gradska obdina, koja ima do

10.000 i više stanovnikah, sainjava jedan izborni kotar.
Gradskim obinam, koje imaju manje stanovnikah, dodieliti
(ie se u svrhu sastavljenja izbornoga kotara bliže seoske
obine iii dielovi istih u toliko, u koliko je to za dopu-
njenjenje gore oznaenoga broja dušah potrebito.
Gdje manje gradske obine granie, ter gdje prema mjest-
nom položaju nije mogue, da se broj stanovnikah svake ta-
kove gradske obine u svrhu ustrojenja izbornoga kotara
dodieljenjem seoskih obinah dopuni do 10.000 dušah imaju :

se te gradske obine sjediniti u jedan izborni kotar, a ako

86 ni ovim sjedinjenjem nebi postigao za ustanovljenje izbor-
noga kotara potrebit broj dušah, imaju se k istomu pri-
seoske obine.
dieliti bližje

§. 3. Izborni kotari u podruju bivše hrvatako - slavonske

Krajine jesu sliedei:
1. sa biralištem u Karlobagu, na koji spadaju grad
Karlobago, obine Jablanac i Sv. Juraj, te
upravne sela
Cesarice, Lukovo-Šugarje i Oštaria obine Smiljanske;
2. sa biralištem u Go|spiu, na koji spadaju upravne
obine Gospi i Osiek, izuzam selo Kula, nadalje upravna
obina Smiljan izuzam sela Cesarice, Lukovo Šugarje i Oštaria;
3. sa biralištem u Lovincu, na koji spadaju upravne
obine Medak, Lovinac i Graac;
4. sa biralištem u S r b u , na koji spadaju upravne obine
Zrmanja, Srb i dolnji Lapac;
5. sa biralištem na Udbini, na koje spadaju upravne
obine Bruvno, Udbina, Podlapac i Buni;
6. sa biralištem u Perušiu, ua koji spadaju upravne
 ; ;

298

o bine Peruši, Klanac i Kosinj, ter selo Kula upravne obdne

Osiek;
7. sa biralištem u Otocu, na koji spadaju upravne
obdne Otoac, Sinac i Vrhovina;
8. sa biralištera u Brlogu, na koji spadaju upravne ob-
dne Brlog, Škare, Dabar, Kriviput i Krmpote;
9. sa biralištem u Petrovuselu, na koji spadaju
upravne obdne Korenica, Zavalje, Petrovoselo i Drežnik;
10. sa biralištem u Brioju, na koji spadaju upravne
obdne Brinj, Jezerane i Drežnica;
11. sa biralištem u O gulinu, na kcji spadaju upravne
obdne Ogulin, Gomirje, Oštaria, Touin, Dubrave i Gene-
ralskistol
12. sa biralištem uPlaškom, na koji spadaju upravne
obdne Plaški, Primišlje, Josip dol Modruš; i

13. sa birali.'tem u Slunju, na koji spadaju upravne

obdne Slunj, Rakovica i Vališselo;
14. sa biralištem u V ei j u nu, na koji spadaju upravne
obdne Krstioja, Vojni(5, Krnjak, Perjasica i Veijun;
15. sa biralištem u Švari, na koji spadaju upravne ob-
dne Barilovi, Vukmaoi i Švara izuzam sela Marindol, Mi-
liselo i Paunovac;
16. sa biralištem u Vrginmostu, na koji spadaju
upravne obdne Bovi, Lasinja, emernica i Vrginmost;
17. sa biralištem u Glini, na koji spadaju upravne
obdne Glina L, Glina II., Stankovac i Topusko:
18. sa biralištem u Maji, na koji spadaju upravne ob-
ine Jabukovac, Kraljevani, Maja, Klasnid i Mali gradac; ;

19. sa biralištem u D voru, na koji spadaju upravne ob-

dne Rujevac, Dvor i Divuša;

20. sa biralištem u Petrinji, na koji spadaju gradska
obdna Petrinja upravne obdne Gora i Hrastovica;
i

21. sa biralištem u Kostajnici, na koji spadaju gradska

obdna Kostajnica i upravne obdne Majur Meenani, na- i

dalje selo Slabinje upravne obdne Dubica;

22. sa biralištem u Sun ji,
na koji spadaju upravne ob-
dne Petrinja, Graduša, Sunja, Staza i Dubica izuzam selo
Slabinje

I
 ; ; ; ; ;

299

23. sa biralištem u Novskoj, na koji spadaju upravne

obine Jasenovac, Krapje, Lipovljani, Novska, Rni i agli;
24. sa biralištem uNovojgradiški, na koji spadaju
upravne obine Okuani, Uskoke, Maši, Nova Gradiška i

Rešetare
15. ea biralištem uOriovcu, na koji spadaju upravne
obine Svinjar, Pretrovoselo , Nova kapela, Oriovac, Kobaš,
Stupnik, Bebrina, Kaniža i Sibinj
26. Sa biralištem u Brodu, na koji spadaju gradska
obt'ina Brod i upravne obine Podvinj i Trnjane;

27. sa biralištem u Vrpolju, na koji spadaju upravne

obine Garin, Andrievci, Vrpolje, Kopanica, Stari*Mikanovci,
Guiidince, Sikirevci, Babinagreda i Šamac
28. sa biralištem uVinkovcih, na koji spadaju upravne
obine Vinkovci, Novoselo, Ivankovo, Mirkovce, Andriaševce,
Crna i Privlaka;
29. sa biralištem u Bošnjacih, na koji spadaju upravne
obine Otok, Komletince, Nemce, Gradište, Štitar, Županje,
Bošnjaki, Vrbanja, Drenovce i Rajevoselo;
30. sa biralištem u Moroviu, na koji spadaju upravne
obine Rainovce, Jamina, Morovi, Grk, Lipovac, Adaševce,
Kuzmin i Martince;
31. sa biralištem u Mitrovici, na koji spadaju grad-
ska obina Mitrovica i upravne obine Ladjarak, Šašince i

Jar k
32. sa biralištem uKarloviu, na koji spadaju upravne
obine Hrtkovce, Klenak, Grabovce, Karlovi, Kupinovo Bo- ,

Ijevce, Surin, Bežanija, Dobanovee, Ugrinovce, De, Šima-

novce i Perhovo
33. sa biralištem u Staroj-Pazovi, na koji spadaju
upravne obine Batajnica, Vojka, Nova-Pazova, StaraPazova,
Golubince, Novi Banovci. Stari Banovci, Belegiš, Surduk,
Novi Karlovci, Novi Slankamen, Stari Slankamen i Kredin;
34. sa biralištem u Karlovcih, na koji spadaju gradske
obine Karlovci i Petrovaradin, ter upravne obine Bukovac,
ortanovci i Beška;
35. sa biralištem u Zemunu, na koji spada gradska
obina Zemun.
 :

300

§. 4. Za provedbu izborah u podruju hrvatsko-slavonske

Krajine imaju biti mjerodavne ustanove zakona od 15. srpnja

1881. ob izbornom redu za sabor kraljevinah Dalmacije, Hr-

vatske i Slavonije (§§. 3. — 55.) uz sliedee preinake).

II. Izborno pravo.

§. 3. Pravo izbora ima svaki, koji je polag ustaoovah zakona

od 30. travnja 1880. ob uredjenju zaviajnih odnošajah u kralje-
vinah Hrvatskoj i Slavoniji stekao zaviajno pravo u kojoj obini
ovih kraljevinah, ako je 24 godine navršio, ter imade koje od
svojstvah naznaenih u §§. 5. i 6. ovoga zakona.
Pravo izbora nemogu vršiti

1. osobe, koje stoj pod skrbnitvom iii pod steajem, dok

ovaj traje;
2. osobe, odsudjene radi zloina iii radi drugoga po kazoe-
nom zakonu kažojiva ina, poinjena s koristoljubja iii proti javnoj
udorednosti.
§. 4. Izborno prdvo vrši se posredno i neposredno.
Oni, koji vrše izborno pravo posredno, zovu se birai, a
oni, koji ga vrše neposredno, zovu se izbornici.
§. 5. U 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13.,

14., 30., 31., 40., 53., 55., 63., 69. i 75. izbornom kotaru vrši se

izborno pravo šamo neposredno, pa takovo pripada:

a) mjestnim gradjanom, koji su takovimi iraenovani godine
predhodee popisu izbornikah, dotino godišnjoj reviziji izbornih
listinah;
h) vlastnikom nekretninah, Ieže(iih u ovih kraljevinah, ako
plaaju najmanje 15 for. izravnoga poreza;
c) obrtnikom, trgovcem, brodovlastnikom i inovnikom te-

evnih družtvah, plaaju najmanje 15. for. izravnoga poreza;

koji
d) javnim lanovom obrtnike iii trgovake tvrdke, u koliko
na svakoga pojedinoga odpada najmanje 15 for. izravnoga poreza;
e) sveenikom svih u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji pri-

znatih vjeroizpoviestih , službujuim , razpoloživim i umirovljenim

kraljevskim, zemaljskim, gradskim i obinskim inovnikom, umi-
rovljenim vojnikim astnikom, odvjetnikom, doktorom bud kojega
fakultet, pravim lanovom jugoslavenske akademije, magistrom
 301

ranarstva, Ijekarom, diplomiranim mjernikom, pomorskim kape-

tanom, ter uiteljem gradjauskih javnih pukih uiona.
(§. 5. Stanovnici krajiških gradskih obinah vrše izboruo
pravo šamo neposredno.
Glede osobah navedenih u toki b), c) i d) §. 5. zakona
od 15 srpnja 1881. ob izbornoin redu za sabor kraljevinah
Dalmaciie, Hrvatske i Slavonije ustanovljuje se u gradskih
obioah minimaloi iznos izravnoga poreza sa 10 forintih).

§. 6. U svih ostalih izbornih kotarih vrši se izborno pravo

neposredno i posredno.
Neposredno biraju narodnoga zastupnika:

a) svi, koji bud sami, budi sa svojom obitelju iii kao go-
spodari kune zadruge posjeduju nekretuine, ležee u kraljevinah
Hrvattikoj i Slavoniji, ter plaaju najraanje 50 for. (u krajini 25
for.) izravnoga poreza.
U 15., 16., 17., 18. i 19. izbornom kotaru, zatim u obinah
Ozalj i Ribnik 21. izboruoga kotara biraju neposredno narodnoga
zastupnika, koji uz gornje uvjete posjeduju nekretninah, ležeih u
ovdje naznaenih izbornih kotarih i obinah, te plaaju najmanje
30 for. (u seoskih obdnah liko-otokog i ogulioskoslunjskog
okružja 15 for.) izravnoga poreza;
b) sveenici svih u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji prizna-
tih vjeroizpovirstih, službujud, razpoloživi i umirovljeni kraljevski
i zemaljski inovnici, umirovljeni vojniki tastnici, zatim obinski
naelnici i bilježnici, odvjetnici, doktori bud kojega fakultet, ma-
gistri ranarstva, Ijekari, diplomirani mjeroici, pomorski kapetani,
ter uitelji gradjanskih i javnih pukih uionah;
c) obrtnici, trgovci i brodovlastnici, gospodarski, šumarski i

novanih zavodah inovnici, koji plaaju najmanje 30 for. (u kra-

jini 20 for.) izravnoga poreza.
Posredno biraju narodnoga zastupnika:
aa) svi, koji budi sami, budi sa svojom obitelju, budi kao
gospodari kune zadruge, posjeduju u dotinom izbornom kotaru
nekretninu i plaaju najmanje 5 for. (u krajini 3 for.) izravnoga
poreza;
bb) obrtnici, trgovci, šumarski, gospodarski ter novanih za-
vodah inovnici; koji plaaju najmanje 5 for. izravnoga poreza.
302

§. 7. U svotu izravnoga poreza naznaenu u §§. 5. i 6. imadu

se uraunati sve vrsti izravnoga poreza.

§. 8. Pravo izbora može svatko vršiti šamo u onom izbor-

nom kotaru, u kojem redovito stanuje.

Nu tko obitava izvan obsega kraljevinah Hrvatske i Slavo-
nije kao javni službeik, te uz svojstva §. 3. ov. zak. posjeduje u
obsegu istih kraljevinah nekretnine, i pla(5a najmanje 50 for. iz-

ravnoga poreza, imade se uvrstiti u listine one obine, u kojoj

pla(5a najviše poreza, ter može izborno pravo vršiti u izbornom
kotaru, na koj dotina obina spada.

ni. Listine biraali i izbornikah.

§. 9. U roku od deset danah nakon proglašenja nazonoga

zakona u sborniku zakonah i naredabah imaju gradska i ostala
obdnska poglavarstva popisati u smislu prediduih
osobe, koje
ustanovah ovoga zakona imadu pravo bud posredno bud nepo-
sredno birati zastupnika u sabor.
U obdnah, u kojih se izborno pravo vrši posredno i nepo-
sredno, imadu se napose sastaviti listine biraah, a napose listine
izbornikah.
U obinah, kojih podruje spada na dva iii više izbornih ko-
tarah, imaju se za svaki izborni kotar sastaviti posebne listine bi-
raah i izbornikah za ona mjesta, koja pripadaju dotinomu iz-

bornomu kotaru.
U gradovih, koji biraju više od jednoga zastupnika, imade se
popis obaviti za svaki izborni kotar napose.

§. 10. U
obinah, uredjenih prema zak. lanku XVL 1870., :

i prema redu za obine razvojaene krajine od 8. lipnja 1871.,

uzakonjenom zak. lankom od 30. prosinca 1873. (u ostaloj kra-
jini po redu za seoske obdne od god. 1871.), obavljaju taj popis

obinska poglavarstva pod neposredoim nadzorom podžupanijakoga

(u krajini: kotarskoga) izaslanika.
§. 11. Po izmaku rok navedena u §. 9. imadu se listine bi-

raah izbornikah na svaiji uvid izložJti kroz osam danah u ob-

i

inskom urdu i pribiti na obinski ured; osim toga ima se u

svakom mjestu obine javno izložiti listina biraah i izbornikah iz

dotinoga mjesta.
 303

Uzeti si prepis od izloženih listinah svakomu je slobodno.

im su listine izložene, imade se to oboarodovati oglasi, pri-
bijenimi na obinih mjestih, ter valja u oglasu izrino navesti dan
od kojega i do kojega su listine izložene, i da je uz osamdnevno
izloženje otvoren rok za prigovore proti listinara izbornikah i

biraah.

IV. Reklamacija proti listinam izbornikah i biraah i izbor iz-

bornikah.

§. 12. Tkogod drži, da je protuzakonito izpušten iz listinah

biraah iii može u roku od osam danah, raunaju od
izbornikah,
dan, kojega bdu po mogunosti uz doprine-
listine izložene,
i to

šeoje eventualno potrebitih dokazalah zahtievati, da se u odnosnu

listinu unese.

U istom roku može svaki upisani bira iii izbornik i to po

mcgunosti uz doprinešenje eventualno potrebitih dokazalah za-
htievati, da se iz dotinih listinah briše bira iii izbornik u nje
nepravilno unešen, iii da se upiše, tko je iz dotinih listinah
izpušten.
Reklamacije imadu se podnieti pismeno iii prijaviti ustmeno
obinskorau poglavarstvu, koje je dužno u sluaju potrebe ureda
radi pribaviti potrebita dokazala.
O ustmenih reklamacijah ima se spisati zapisnik.
O svih reklamacijah vodi obCinsko poglavarstvo toan popis.
§. 13. Reklamacije rješavaju:
a) u gradovih odbori, koji sastoje od naelnika iii njegova
zamjenika kao predsjednika i dvajuh lanovah gradskoga zastup-
stva, koje gradsko zastupstvo izabere vedinom glasovah;
b) lanku XVI.
u obioah, uredjenih prema zak. 1870., i :

prema redu za obine razvojaene krajine od 8. lipnja 1871., uza-

konjenom zak. l. od 30. prosinca 1873. (u ostaloj krajini po redu
za seoske obdne od god. 1871.), odbori, koji sastoje od izaslanika
podžupanije (u krajini: kotara) kao predsjednika dvajuh lano- i

vah obinskoga zastupstva, koje obinsko zastupstvo izabere ve-

inom gla o ah.
Glede obavljanja pisarnikih poslovah imadu prednjednici ovih
odborah odrediti, što treba.
§. 14. Reklamacije proti listinam biraah rješava u predsto-
jeem §. 13. si. b) reeni odbor u roku od tri daua, bez svakoga
304

daljega priziva, te odredjuje na temelju izpravljenih listinah bira-

6ah u dalnjem roku od tri dan izbor izbornikah.

Dan i mjesto izbora ima se tri dan prije izbora u svih
mjestih dotioe obine proglasiti.

§. 15. Izbor izbornikah rukovodi odbor sastojei od obin-

skoga naelnika i dvajuh obinskih zastupnikah, koje obinsko za-
stupstvo izabere veinom glasovah.
Biranje izbornikah biva ustmeno i javoo.
Izbor ovaj valja na tri godine. Izbor prvih izbornikah valjati
e ipak do konca godine 1884. (§. 36).
§. Svaka skupina od petdeset biraah bira izmedju po-
16.
pisanih biraah dotine obine jednoga izbornika, koj sa nepo-
Brednimi izbornici bira narodnoga zastupnika.
17. Birai svake pojedine politike obine i, ako je ova raz-

dieljena na više izbomih kotarah, svakoga takova diela, biraju

izbornike pravilno u mjestu sjedišta dotinoga obdinskoga pogla-
Yarstva. No za pojedina mjesta iii za pojedine gromade mjestah,
koja imaju preko 200 popisanih biraah, te su preko 10 kilome-
tarah odaljena od sjedišta poglavarstva ima odbor (§. 15.) odre-
,

diti izbor izbornikah u dotinom mjestu.

Došavše k izboru birae poziva predsjednik izbornoga odbora

onim redom, kojim su u listinu upisani sve do 50.
Svakih 50 biraah sainjava jednu skupinu. Skupine imadu
se tako sastavljati, da bdu u svaku pribrani birai jednoga
mjesta, zatim iz najbližih susjednih mjestah.
Ako je u skupini od 50 biraah prisutno barm njih peto-
rica, biraju jednoga izbornika. Zatim proziva predsjednik istim
nainom opet sliedee skupine od petdeset do petdeset i prisutni
od ovih, ako ih ima najmaoje petorica za svaku skupinu, biraju
po jednoga izbornika.
Ako bi za posijednju skupinu preostao manji broj od petde-
set biraah, pak su prisutna barm trojica, ovi biraju jednoga
izbornika.
Za izbornika izabran je onaj, za koga je absolutoa vedna
glasovala, i ako nebi itko absolutne veine dobio, ponavljaju iz-

bor prisutni od petdesetorice prije glasovavših biraah izmedju one

dvojice, koji su kod prvog biranja najviše glasovah dobili.

Zapoeto glasovanje nesmie se prekinuti.

 305

§. 18. mena izabranih izbornikah ima odbor (§. 15.) po do-

vršenom izboru na biralištu proglasiti, zatim izložiti nainom pro-
pisanim u §. 11. i proglasiti trodnevni rok za prigovore proti iza-
branim izbornikom, a ujedno posljedak izbora uz prilog lietine
biraah izbornoga zapisnika priobiti odboru za rješavanje rekla-
i

macijah (§. 13. b).

§. 19. Prigovori proti izabranim izbornikom, odnosno proti

izbornomu cinu, imaju se podnieti obinskomu poglavarstvu po pro-
pisu §. 12. u roku od tri dan.
§. 20. Reklamacionalni ima svekolike prigovore tako
odbor
proti neposrednim kako proti biranim izbornikomriešiti u roku od

pet danah, raunaju od dan podnešene reklamacije, ter odluke

svoje, im postanu pravomone, u izbornih listinah provesti.

§. 21. Riešitbe imadu se obrazložiti, ter neodvlano u pis-

menom odpravku dostaviti dotinim strankam.

§. 22. Proti riešitbam odbora može dotinik prizvati kr. stol
sedmorice. U prizivu mogu se navesti i doprinieti nova dokazala.
Priziv valja uložiti pismeno iii ustmeno u roku od pet dan,
raunaju od dan dostave odborske riešitbe.
U kod gradskoga poglavarstva, u
gradovih ulaže se priziv
obinah, uredjenih prema l. XVI. 1870., i prema redu za obine
:

razvojaene krajine od 8. lipnja 1871., uzakonjenom zak. lan. od

30. prosinca 1873., kod podžupanije (u ostaloj krajini kod kotar-
ske oblasti).
O ustmenih prizivnih prijavah ima se spisati zapisnik.
O svih prizivnih prijavah vodi se toan popis.
§. 23. Gradska poglavarstva i podžupanije imadu neodvlano
predložiti prizive uz odborsku odluku i nuždne priloge neposredno
kr. stolu sedmorice.

§. 24. Kr. stol sedmorice rješava prizive u senatu od tri

lana.
Senatu predsjeda predsjednik iii zakoniti mu zamjenik.
Kao lanovi senat mogu se prizvati i viednici banskoga stola.

§. 25. Senat odluuje s izkljuenjem svakoga daljega izvida

u tajnoj sjednici absolutnom vedinom glasovah.
Svikoliki prizivi imadu se riešiti u roku od osam danah.
§. 26. Riešitbe imadu se obrazoložiti, i u pismenom odpravku
bezodylano dostaviti oblasti, koja je priziv podniela.
20
306

O riešitbah stola sedmorice imadu se bezodvlano pismeno

obaviestiti prizivatelji.
§. 27. Na temelja riešitbah kr. stola sedmorice ima rekla-
macijonalni odbor izpraviti i konano ustanoviti listinu neposrednih
i izabranih izbornika.
Ako bude izbor biranoga izbornika proglašen nevaljanim,
ima dotina skupina biraah u roku od 8 danah naknadnim izbo-
rom izabrati novoga izbornika.
Glede ovoga izbora valjaju propisi §. 15 22. —
No izbor ovaj nepriei, niti da se konano ustanove izborne
listine, niti da se preduzme u to vrieme padši izbor narodnoga

zastupnika.
im ovakov izbor postane pravomonim, uvršuje ga rekla-
macijonalni odbor naknadno u izbornu listinu.
§. 28. Izvornike listinah neposrednih i biranih izbornikah,
podpisane po reklamacijonalnom uvati naelnici
odboru, imadu
obinah, a ovjerovijene prepise imadu gradska poglavarstva
istih

podnieti kr. vladnomu odjelu za unutarnje poslove, ostala pako

obdnska poglavarstva podžupaniji.
§. 29. Na temelju koaano ustanovljenih listioah imadu pod-
županije sastaviti listine izbornikah za svaki pojedini izborni ko-
tar svoga podruja , ter ih u ovjerovljenom prepisu podnieti kr.
vladnomu odjelu za unutarnje poslove.
Ako pako koja obina iii dio obine spada u izborni kotar
druge podžtpanije, imaju se izborne listine ove obine iU diela
njezinoga priobiti dotinoj podžupaniji (u krajini : kotarskoj oblasti).
§. 30. Ovako sastavljene listine jesu stalne i mogu se pro-
mieniti šamo putm revizije, koja se svake godine obaviti ima,
zatim naknadnim izborom (§. 33.) i napokon novim izborom iz-
bornikah, koj se svake tree godine preduzeti ima (§. 31 36). —
V. Revizija izbornih listinali i nov izbor izbornikah.

§. 31. Od 1. do 30. sienja svake godine imadu gradska i

ostala obinska poglavarstva, potonja pod neposrednim nadzorom

podžupanijskoga izaslanika, pregledati listine izbornikah ter sastaviti
1. Izkaz ODih osobah, koje su medjutim poluile svojstva,
koja zakon propisuje, da mogu neposredno vršiti aktivno iz-

borno pravo.
 : ;

307

Ako izborno pravo visi o dobi koje osobe, imadu se uvistiti

u izkaz i one osobe, koje 6e zakonom propisanu dobu poluiti do
1. srpnja dotine godine.
2. Izkaz osobah, koje se iz listiiiah izbornikah imadu brisati,
naroito
a) umrvših izbornikah;
b) onih izbornikab, koji su izgubili svojstva, propisana zako-
nom za vršenje aktivnoga izbornoga pnlva
c) onih u listinah izbornikah , o kojih se poglavarstvo uvjeri,
da su u listine krivo bili unešeni , makar da i nije bilo prigovora
proti njihovu upisu.
§. 32. Oba ta izkaza imadu se najdulje do 31. sienja uz
stalne listine izložiti, ter oglasiti prema propisom §. 11.
§. 33. Ako bude uslied revizije poetkom druge iii tree go-

dine izborne periode birani izbornik iz listine brisan, ima se nje-

govo mjesto popuniti naknadnim izborom po propisu §§. 15 do
22. i 27.
§. 34. S reklamacijami proti revizionalnim izkazom valja po-
stupati kako propisuju §§. 12., 13., 19, do 27.
§. 35. Na temelju ovako izloženih revizionalnih listinah i

odoosnih riešitbah reklamacionalnih odborah i kralj. stola sedmo-

rice imadu se originalne stalne listine izpraviti, ter od tako iz-
pravljenih listinah podnieti ovjerovljeni prepisi vladnomu odjelu
za unutarnje poslove, dotino podžupaniji, kako to propisuju §§.
27. i 28.
Svake tree godine imadu se uz revizij izbornih listi-
§. 36.
nah i 31.)
(§§. iznova sastaviti listine biraah (§. 15.) i na
30.
temelju ovih po propisu ovoga zakona obaviti novi izboii izbor-
nikah.
im ovi izbori postanu pravomoni, imaju se uvrstiti u listine
izbornikah, a prijašnji birani izbornici, kojim je trogodišnji man-
dat utrnuo, imadu se brisati.

VI. Izbor narodnili zastnpnikah.

§. 37. Izbor narodnih zastupnikah ima se obaviti na temelju

stalnih izbornih listinah, koje su poetkom dotine godine konano
ustanovljene.
308

Padne Ii izbor na mjesec sieanj, onda se obavlja po listi-

nah prošle godine.

§. 38. Vlada odredjuje dane za izbor narodnih zastupnikah
u pojediaih izbornih kotarih, nu tako, da se izbori mogu obaviti

najmanje deset danah prije otvorenja sabora.

§. 39. Mjesto i dan izbora narodnoga zastupnika, pak i sat,

kada izbor poimlje i kada se svršuje, imade podžupanijska oblast,

odnosno gradsko poglavarstvo, najmanje deset danab unapried ob-
narodovati u službenih novinah i oglasl pribijenimi na obioskib
kuah i u svih mjestih dotif-noga izbornoga kotara.
§. 40. im je dan izbora narodnih zastupnikah proglašen,
imadu se listine izbornikah cieloga izbornoga kotara (§. 29.) iz-
ložiti na svaiji uvid u obiDskom urdu, nalazeem se u biralištu

dotinoga izbornoga kotara i strankam se dozvoljuje uvid u iz-

vorne listiue, nalazee se kod obinskih naelnikah.
U isto doba imaju gradska poglavarstva i podžupanije iz

listinah izbornikah cieloga izbornoga kotara sastaviti abecedni ime-

nik izbornikah i predati ga dan prije izbo-a zajedno s izbornimi
listinami predsjedniku izbornoga odbora (§. 41.).
§. 41. Izborom narodnoga zastupnika ravna odbor, koji se 1
ima ustrojiti za svaki nojedini izborni kotar. 1
lanovi odbora mogu biti sarao izbornici, vješti itanju i ^
pisanju.
Predsjednik odbora jest u grad^kih izbornih kotarih izaslanik J
gradskog poglavarstva, u župauijskih izb )rnih kotarih, sastojeih
se iz obinah, uredjenih prema lanku XVI. : prema redu
1860. i

za obine razvojaene krajine od 8. lipnja 1871. uzakonjenom zak.

lankom od 30. pro-inca 1873., izaslanik podžupanije (u ostaloj
krajini izaslanik kotarske u obsegu koje je biralište.
oblasti) one,
U gradovih i onih upravnih obinah, koje šame za sebe sa-
injavaju izborni kotar, odbor se sastoji iz dva lana uz pred-
sjednika.
U ostalih izbornih kotarih, sastojeih se iz upravnih obinah
podredjenih podžupanijskoj (u krajini: kotarskoj oblasti, odbor se
sastoji uz predsjednika iz onoliko lanovah , koliko imade uprav-
j
nih (ibinah , koje spadaju na dotini izborni kotar.
Odbornike biraju zastupstva onih gradskih, dotino upravnih
obinah, koje spadaju u dotini izborni kotar.
 309

Ako bi gradska, dotiCno obioska zastupstva propustila iza-

brati odbornike, imenuje predsjednik odbora propisani b;oj lano-
vah izmedju prisutnih izbornikah, vještih itanju i pisaoju.
Predsjednik imenuje izmedju prisutnih itanju i pisaniu vje-
štih izbornikah zamjtnike onim izabranim odbornikom, kojih nebi
bilo na biralištu u vrieme, kada se izbor ima zapoeti.
§. 42. Predsjeduici odbora dužni su uzdržavati kod izbor-
noga ina redoviti postupak, te im pripada pravo i dužnost uzdr-
žavati mir i red. Zabranjeno je k izbornomu cinu oružje sobom
ponieli.

§. 43. Gradjanske oblasti i zapovjednici oružane šile držani

su zadovoljiti bez oklievanja pozivu predsjednika odbora, kad ih
on u svrhu uzdržavaoja mira i poredka zatraži za pomo.

§. 44. Bude
u sluaje\ih izvanrednih za uzdržanje mira i
Ii

poredka u pomo pozvana oružana sila (§. 43.), dužan je pred-

sjednik odbora pismenim oglasom, koj se na više mjestah i na
vratih birališta pribiti imade, oglasiti, pa prije zapoeta izbora
prisutuim izbornikom ustmeno izjaviti, da je oružana sila šamo

zato pozvana, da se uzdiži mir i red, i da se svakomu zajami

pravo slobodnoga glasovanja.
§. Kandidatom za narodnoga zastupnika smatra se onaj;
45,
koga pred izbornim odborom kao takova oznai u gradovih i trgo-
vištih imajuih uredjene magistrate 10, a u županijskih izbornih
kotarih 5 izbornikah.
Ovi kandidati smiju u izbornoj skupštini govoriti, ali šamo
prije zapoeta glasovanja.
Kandidati nesmiju biti lanovi izbornoga odbora onoga izbor-
noga kotara, u kojem kandidiraju.
§. 46. Izbornici imadu k izboru doi osobno i tarno glasovati
ustmeno.
Kod biranja narodnoga zastupnika imadu se izbornici pozivati
iz listine abecednim redom.
Da uzmognu glas svoj dati izbornici, koji pri prvom itanju
izborne listine i prozivanju izbornikah nebijahu prisutni, moraju se,

prije nego se zakljui izbor, imena njihova jošte jedanput abece-

dnim redom prozvati.
§. 47, Izabranim narcdnim zastupnikom smatra se onaj, za
koga je glasovala nadpolovina veina glasujuih izbornikah. Ako
310

nije nitko dobio absolutne vedine, opetuje se izbor izmedju one

dvojice kandidatah, koji su kod prvoga glasovanja dobili najviše
glasovah.
§. 48. Izborni odbor, iraenito predsjednik istoga, imade se
brinuti, da predane glasove tono bilježi bilježnik, koga imenuje
predsjednik odbora. Bilježnika imadu kontrolirati lanovi odbora,
a osim njih i oni odbcroici, koje (ie kandidirajui izbornici za kon-
trolu odrediti. U tu svrhu mogu naime kandidirajui
izbornici u
interesu svoga kandidat dvojicu odbornikah imenovati.
§. 49. O svakom izboru ima se sainiti izborni zapisnik u
dva primjerka, te ima u sebi sadržavati mjesto i dan izbora,
vrieme kada je izbor poeo i kada je svršen, broj glasovavših iz-
bornikah, ime izabrana zastupnika i broj glasovah, s kojim je
izabran.
Zapisnik taj podpisuju svi lanovi izbornoga odbora. Jedan
primjerak toga zapisnika ima se odraah dostaviti izabranomu za-
stupniku, da mu bude vjerodajnicom na saboru, a drugi primjerak
gradskomu poglavarstvu, dotino podžupaniji.
§. 50. Gradsko poglavarstvo, doticno podžupanija, prijaviti e
bezodviano banu imena izabranib u njihovu podruju narodnih
zastupnikah, priloživ tomu svomu izvješu dostavljene si izborne
zapisnike.
Ostala na izboreodnosea se pisma sahranit se u župa- e
nijskom, odnosno gradskom arkivu dotinoga izbornoga kotara.
§.51. Izbornikom i kandidatom slobodno je biti na biralištu,
dok se izbor neproglasi, tako, da tim nebude preprieen pristup
izbornikom ka glasovanju.

Vn. Obcenite nstanove.

§. 52. Sve oblasti i uredi dužni su u pomo biti obinskim
poglavarstvom, reklamacijonalnimodborom i kr. stolu sedmorice
pružanjem dokazalah, koja su nuždna, da se listine biraah i iz-

bornikali što tooije sastave i izprave, i da se temeljito rieše re-

klamacije.

§. 53. Svi podnesci, izvadci, svjedobe i ma kakove izprave,

koje se odnose na izborne listine, prosti su od biljegovine i inih
pristojbah.

I
 311

§. 54. Zakon ovaj stupa u krepost danom proglašenja u

sborniku zakonah i naredabah za kraljeviou Hrvatsku i Slavoniju.
§. 55. Zakonski lauak III.: 1870. ob izbornom ledu, zatim
zakon od 6. erpnja 1875. o preinaci i popuni toga zakonskoga
lanka, kao i §. 29. kraljevskoga odpisa od 8. lipnja 1871. o usta-
novah za prelaz razvojatnili krajiških dielovab iz vojne na gra-
djaasku upravu^ uzakoujena zakonskira iaukom od 30. prosiuca
1873., stavljaju se izvan kreposti.
§. 56. Izvršba ovoga zakona povjerava se banu.
Dano u Ischlu dne petnaestoga srpDJa godine hiljadu osam-
sto o^amdeset i prve. (M. P.) Franjo J o si p s. r. Koloman
Bedekovich s. r. Ladislav grof Pejacsevich s. r.

-^>ž:^3^-
 ka2:alo.
Straaft

"
Predgovor
Uvod B
Država i zakon . . . • 6
Ustav i Bamovlast 6
Sabor 7
Glavna naSela ustava ^S
Vlada 15
Trojedna kraljevina 18
Postanak i dospjetak vojnifike krajine 18
Okoliš trojedne kraljevine 21
Kieka 22
Dalmacija 26
Turska Hrvatska 80
Medjumurje 30
Prostranstvo iii obseg trojedne kraljevine 36
PuSanstvo iii narod „ „ 36
Vrela našega ustava 40
Corpua juris 40
Bazvitak i miene našega ustava • . 42
1. Bazdoblje samostalnih vladalaoah (od VII. do XII. viek) . . 42
2. Bazdoblje od Kolomana do Ferdinand I. (od godine 1100. do go-
dine 1527.) 43
3. Bazdoblje od Ferdinand I. do Ferdinand V. (od godine 1627 do
godine 1848.) • 52
4. Bazdoblje od Ferdinand V. do Franje Josipa I. (od godine 1848
do godine 1882.) 61
I. Temelji hrvatskoga ustava 71
1. Odnošenje k Ugarskoj i Austriji 71
Temeljm 74
2. iii

Municipalne pravioe
stožerni zakoni
.... -.,... 78
82
Grb i zastava trojedne kraljevine
Državljanstvo : 83
1. Kako 8« dobiva i gubi 83
2.

3.
Obca prava državljanah
Obce dužnosti državljanah ,,,...... . 84
85
314

Strana

II. Državna vlast 86

I. Kralj 86
1. Krunisanje . 87
2. Kraljevska prdva 88
II. Zakonarstvo 91
A. Dalmatinsko - hrvatsko - slavonski sabor 91
1. Ustrojstvo našega sabora 91
Prvašnji sabon 93
Stališi i redovi 93
2. Zakon ob izborih za sabor 98
8. Poslovnik našega sabora . : . . '. ". '. . 103
4. Preimuctva lanovab sabora . . . . . . . ]06
Dalmatinski sabor 107
Hrvatsko-ugarski sabor 110
jB.

a) Gomja kuca iii

.

ku6a velikaša
. .

.
.

. . .... 110

m.
b) Dolnja kuda
O. Delegacije
Vladavina
............
. . . . ' 111
115
117
A. Kraljevska zemaljska rlada 117
Prvašnja vlada 118
Kraljevsko namjestiuSko vie6e . . . '. . . . 118
Ugarska dvorska kancelarija . . . . . '. . .119
1. Ban 120
Kraljevinski sud 123
Ban negda 124
2. Odjel za unutmje poslove . 127
Zdravstvo 127
Javne gradjevine 127
Zemaljska pismara . . . . 130
Kraljevska tirvatsko - slavonska blagajna . . . . . 130
Raunarstvo zemaljsko . . 130
Statistiki ured . 180
Zemaljsko statisticko viece . . . . . . . . . 130
Viece za zemaljsku kultr 130
Niže oblasti
a) Zupanije
Veliki župan
i
.

podžupanije
. ...
.........131
. . . . .

.
.

. .
131
181
Podžupanijske i županijske skupštine 132
Zupanije njekada . . . . . . . . . . 133
b) Gradovi . .137
a) Gradsko zastupstvo . . . . . " . . . . 138
b) Gradsko poglavarstvo . 141
Gradovi negda 142
Ob6ine 144
c)
.....
-.
. .

...
. . . .

Obcinari .
^^p'^7 144
 315

Stnuift

Vrsti obdinarah 444

Prava obdinarah 145
Dužnosti obdinarah 145
Kako 66 postaje obdinarom . • 145
Podrufije obcine 146
Poslovanje ob6ine 147
Obinski odbor 147
Troškovi ob6inske uprave 148
Np.dgledanje obdinah 118
Obdine u bivšoj Krajini 148
Obdinsko vieie • 149
Pnkovinsko obdinsko viede 150
Imovne obdine u bivšoj krajini 150
Obine njekada 152
, Odjel za bogoštovje i nastayu 154
Puko školstvo 155
TJiteljišta ^ 157
Zemaljski školski odbor 157
Srednja uilišta 158
1. Gimnazije 158
2. Eealke 169
3. Eealni gimnazij 159
SveudiUšte 159
Sveuilišni ufiitelji 159
Sveuilišni slušaoci .
160
. Odjel za pravosudje 161

Sudovi 161

1. Mjestni sudovi 162

Komu sudi mjestni sud . .
164
2. Kraljevski kotarski sudovi 167
Malini postupak 168
3. Klraljevinski sudbeni stolovi 169
Porota 170
Katastar i zemljišnik .
174
Posjedovnica l''^

Vlastovnica 174
Teretovnica .... 175
175
Uknjižba
Izknjižba •» •
176
Predbilježba 176
Zabilježba, bilježka 176
4. Kraljevski banski stol 176
5. Kraljevski stol sedmorice 177

6. Državno odvjetnitvo 178

Naše prvaSnje sudstvo 179

316

Strana

B. Hrvatsko-ugarsko m nistarstvo 185

1. Ministar-predsjednik 186
2. Ministarstvo financah 187
3. Ministarstvo za ratarstvo, obrt i trgovinu . . . . ' . 188
Obrtni xakon 188
Obrtne aadruge 191
Obrtna oblast 191
Trgovake i obrtnicke komore 191
4. Ministarstvo javnih radnjab i obcilah 193
5. Ministarstvo za obranu zemlje . 195
Zakon o domobranstvu 196
Insurekcija 198
6. Ministarstvo za hrvatska kraljevinu 199
C. Zajedniko ministarstvo monarkije 200
1. Ministarstvo carskoga dvora i izvanjskib poslovah . . . 200
2. Vojno ministarstvo 200
UstrojstYO vojske 201
Zakon o vojnoj iii '<)branbenoj sili . . . . . . . 203
Dobrovoljci 204
Novaci . , 206
Naša vojska njekada 206
3. ZajedniSko ministarstvo financijah 210
IV. Državno kudanstvo 211
A. Financijalna nagoda 212
1. Izravni poreri u starom pro vinci jalu : 215
Zemljarina 215
Ku6arina 215
Tecivarina 217
Porez na zadruge i poduzeda, koja javno polažu raun© . . 220
Rudarski porez 221
Porez na kamate od glavnicah i na stalni prihod . . .221
Porez na povozninu 221
Porez na lovne puške 221
Oprostbina od vojnovanja 221
Ob6i dohodarinski prirez 222
Porez na sgoditke 222
Bazteretni namet 223
Izravni porezi u vojnikoj krajini: • 223
Zemljarina 223
Kaarina 225
Porez od obrta i zaštite 225
Dohodarina 226
2. Neizravni porezi 227
Garina 227
 317

Strana

Potrosarina 227
Garina 227
BilJGg:e i pristojbe 229
Maltarina 229
Monopol duhana 229
Monopol soli . . • 229
Lutrija 229
Puncevanje 230
Lucke i pomorsko-zdravstvene pristojbe 230
Eudni regai 230
Prdvo kovanja novca 230
B. Obraun 238
C. Državni proraoun 235
1. Dohod 235
Garina 237
Vojnika oprostbina 237
Poste i brzojavi 237
2. Razhod 238
Proraan za godinu 1882 238
a)Potreba 238
Odjel za nnutmje poslove 238
Odjel za bogoštovje i nastavu 239
Odjel za pravosudje 239
b)Pokri6e 239
Proraun za godinu 1883 240
a)Potreba 240
Odjel za unutrnje poslove 241
Odjel za bogoštovje
Odjel za pravoaudje
i nastavu .... • . . 242
243
b) Pokride 243
Naši porezi prije nagode 244
Prihod brvatsko-slavonskoga provincijala, bejs krajine , . 245
Naš ukupni dohod 247
Dohod pomanjih europskih driavah 247
D. Naša imovina 247
a) Zaklade staroga provincijala 249
b) Zaklade krajiške 250
Krajiška imovna zaklada 250
Elrajiška uzgojna i obrazovna zaklada 251
Zaklada za investicije u hrvatsko-slavonskoj krajini . . 252
Imovina krajiške imovne te obrazovne i uzgojne zaklade po
za kljuku od 30. travnja 1877 253
E. Naši dugovi 255
1. Zemaljski dug 255
2. Zajedni6ki državni dugovi 256
3J8

Strana

Naše prvašnje državno kudaastvo 258

Prilozl • . 263
I. Prva hrvatska krunitbena zayjemica izdana od kralja Franje Jo-
sipa 1 265
n. Hrvatsko-ugarska uagoda nadopunjena i izpravljena . . . .' 269
III. Zakon ob izbornom redu za sabor kraljevinah Dalmacije, Hrvatske

i Slavonije 291

Pogreške.
Strana 99. redak 9 : mjesto : sabornoga reda, Sitaj izbomoga reda,
„ 158. B 21: pred rieima: u Karlovcu, izpuSteno je: do lani.
„ 159. „ 13: rieSi: i Osieku, atavi odmah za riecju: Eakovcu.

->
 University of British Columbia Library

j^ DUE
 /f^Co^/Ci-^
UNIVERSITY OF B.C. LIBRARY

3 9424 01243 2073

r .y

732854

J
w
m