See

discussions, stats, and author profiles for this publication at: https://www.researchgate.net/publication/259258461

Karte hazarda klizanja i sustavi ranog

upozoravanja u funkciji ublažavanja rizika
klizanja

Conference Paper · January 2010

CITATIONS READS

0 202

5 authors, including:

Snježana Mihalić Arbanas Zeljko Arbanas

University of Zagreb University of Rijeka
88 PUBLICATIONS 266 CITATIONS 134 PUBLICATIONS 420 CITATIONS

SEE PROFILE SEE PROFILE

Martin Krkac Sanja Dugonjić Jovančević

University of Zagreb University of Rijeka
46 PUBLICATIONS 126 CITATIONS 58 PUBLICATIONS 140 CITATIONS

SEE PROFILE SEE PROFILE

Some of the authors of this publication are also working on these related projects:

„RISK IDENTIFICATION AND LAND-USE PLANNING FOR DISASTER MITIGATION OF LANDSLIDES AND
FLOODS IN CROATIA“ View project

World Centre of Excellence in Landslide Risk Reduction 2014-2017: Mechanisms of Landslides and
Creep in Over-consolidated Clays and Flysch. View project

All content following this page was uploaded by Zeljko Arbanas on 09 January 2014.

The user has requested enhancement of the downloaded file.

16 UPRAVLJANJE U IZVANREDNIM UVJETIMA
Karte hazarda klizanja i sustavi ranog
upozoravanja u funkciji ublažavanja
rizika klizanja
PIŠU: dr. sc. Snježana Mihalić1, dr. sc. Željko Arbanas2, Martin Krkač1, Sanja Dugonjić2, Pavle Ferić1
1- Rudarsko-geološko-naftni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Pierottijeva 6, Zagreb
2- Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Viktora Cara Emina 5, Rijeka
e-mail: smihalic@rgn.hr
SAŽETAK:
K
arte hazarda klizanja su kartografski produkti koji prikazuju zone relativne opasnosti od klizanja, a koje se koriste u sustavu
prostornog uređenja u raznim fazama izrade i provedbe dokumenata prostornog uređenja. Svrha njihove upotrebe je smanje-
nje potencijalnog rizika klizanja, bilo u fazama određivanja namjene zemljišta, bilo u fazama projektiranja građevina. Sustavi
ranog upozoravanja se također koriste u funkciji smanjenja potencijalnog rizika klizanja, ali u kasnijim fazama, tj. kada postoji opa-
snost od ugroze određenog elementa pod rizikom, uslijed aktiviranja klizišta. Za uspostavljanje sustava ranog upozoravanja nužno
je uspostaviti sustav praćenja pomaka klizišta kao i sustav praćenja događaja koji uzrokuju klizanje. U radu se prikazuju neke od
aktivnosti međunarodnog japansko-hrvatskog projekta ‘Identifikacije rizika i planiranje korištenja zemljišta za ublažavanje posljedica
klizanja i poplava u Hrvatskoj’. U okviru ovog znanstvenog projekta u idućih četiri godine bit će razvijene metodologije za zoniranje
hazarda klizanja i za rano upozoravanje, primjenjive na području Republike Hrvatske.
Ključne riječi: karte hazarda klizanja, monitoring klizišta, sustavi ranog upozoravanja, hrvatsko-japanski bilateralni projekt
ABSTRACT:
L andslide hazard maps are cartographic products on which the zones of relative landslide hazard are delineated. Those maps are
usually used in the system of physical planning in the phases of derivation and implementation of urban planning documents. The
main objective of the use of landslide hazard maps is to decrease potential landslide risk either in the phases of land-use planning or
in the phases of construction design. Early warning systems are also used to decrease potential landslide risk, but in the later phases,
i.e. when some particular element at risk is endangered by landslide activation. Establishing early warning system is necessarily based
on establishing landslide monitoring system as it is based on monitoring of landslide causal processes such as rainfalls and seismic
activity. In this paper some of the activities of the Japanese - Croatian bilateral project - ‘Risk Identification and Land-Use Planning
for Disaster Mitigation of Landslides and Floods in Croatia’ are presented. Development of methodologies for landslide hazard zo-
nation and also for early warning system to be applied in the area of the Republic of Croatia is planned in the frame of this project
during the period of the next four years.
Key words: landslide hazard maps, landslide monitoring, early-warning systems, Croatian-Japanese bilateral project
UVOD:
U Republici Hrvatskoj jedna od najraširenijih prirodnih opasnosti (geohazarda) je klizanje, pod čime se podrazumijeva kretanje
mase tla ili stijena niz padinu. Klizanja su prirodni procesi oblikovanja reljefa, koji predstavljaju opasnost ukoliko aktiviranje
klizište izazove materijalne štete ili ljudske gubitke. Podaci o štetama od klizanja u Hrvatskoj nisu dostupni jer ne postoji sustav
prikupljanja podataka, međutim za klizišta u Hrvatskoj općenito je moguće reći da su uglavnom mala (prosječna veličina manja od 1
ha), spora (brzina od nekoliko cm/dan do nekoliko m/sat) i da nisu izazvala veće materijalne štete (najčešće oštećenje prometnica i
infrastrukture, rjeđe oštećenja zgrada), odnosno gubitke ljudskih života.
Klizišta nastaju u brdovitim područjima, tako da su na području većih gradova u Republici Hrvatskoj klizišta uglavnom moguća
samo u dijelovima grada izgrađenim na nagnutom terenu. Uobičajena istraživanja klizišta provode se za potrebe sanacije klizišta,
a obuhvaćaju detaljna i skupa geotehnička istraživanja kojima je cilj prikupiti precizne podatke koji su neophodni za projektiranje i
sanacijske radove. Ublažavanje posljedica klizanja (tzv. rizika klizanja) provodi se i različitim mjerama prevencije koje se propisuju i
provode na pojedinim lokacijama ili na većim područjima. Detaljna geotehnička istraživanja su vrijedan izvor podataka o klizištima,
UPRAVLJANJE U IZVANREDNIM UVJETIMA 17
ali njihova izvedba za potrebe utvrđivanja opasnosti od klizišta velikih regija nije opravdana, prvenstveno zbog njihove visoke cijene,
ali i zbog vremena potrebnog za njihovo provođenje (Marsh, 2000). U slučajevima procjene opasnosti od klizišta za veća područja
koriste se prostorne analize postojećih podataka i metode daljinskih istraživanja. Na lokacijama postojećih klizišta i lokacijama s
utvrđenim visokim hazardom klizanja provode se mjere promatranja i opažanja (monitoring) koje omogućuju uspostavu sustava
ranog upozoravanja na predstojeću pojavu klizanja.
U ovom radu sažeto se prikazuju dvije preventivne mjere za ublažavanje posljedica klizanja: procjena hazarda (ili opasnosti) od
klizanja i uspostavljanje sustava ranog upozoravanja. Provedba preventivnih mjera za ublažavanje rizika klizanja u Hrvatskoj nije
uobičajena, a razvoj tih mjera predviđen je u okviru hrvatsko - japanskog bilateralnog znanstveno - istraživačkog projekta ‘Identifi-
kacije rizika i planiranje korištenja zemljišta za ublažavanje posljedica klizanja i poplava u Hrvatskoj’. Provedba projekta predviđena
je u razdoblju 2009. - 2014. godine te će ovdje biti opisane aktivnosti projekta koje su provedene tijekom prve godine istraživanja,
kao i neke od planiranih aktivnosti.
KARTE HAZARDA KLIZANJA
B rzo i racionalno rješenje za dobivanje informacija o opasnosti od klizanja u određenoj regiji predstavlja tzv. zoniranje hazarda
klizanja. Ono se zasniva na konceptu da je najvjerojatnije da će se procesi klizanja dogoditi tamo gdje postoje uvjeti koji su već
prouzročili klizanja u prošlosti. Prema tom pristupu, moguće je predvidjeti potencijalna klizanja time što će se utvrditi prostorna
distribucija postojećih klizišta, zatim prostorna distribucija relevantnih uvjeta u kojima su klizišta nastala te pomoću prostornih
analiza uspostaviti model međusobne ovisnosti klizišta i njihovih uzroka (tj. faktora klizanja) u cijeloj promatranoj regiji. Rezul-
tirajuće karte hazarda, odnosno karte osjetljivosti na klizanje, manje su pouzdane od onih koje su izrađene na temelju detaljnih
geotehničkih istraživanja i prvenstveno služe za indikaciju relativne opasnosti od klizanja unutar cijele regije. Mogu se koristiti za
izradu i provedbu dokumenata prostornog uređenja, kao smjernice za određivanje opsega detaljnih istraživanja. U međunarodnoj
praksi također je uvriježena njihova upotreba za planiranja mjera i procjenu troškova ublažavanja šteta od klizanja (National Re-
search Council, 2004).
Termin ‘osjetljivost na klizanje’ potrebno je razlikovati od termina ‘hazard klizanja’. Osjetljivost na klizanje je vjerojatnost nastanka
klizišta na nekom području, procijenjena na osnovi lokalnih uvjeta (Guzzetti, 2006). Karte osjetljivosti na klizanje prikazuju ‘gdje’
je vjerojatno da će se dogoditi klizanje. U analizama osjetljivosti na klizanje ne procjenjuje se vremenska komponenta vjerojatnosti
klizanja (tj. kada će doći do klizanja, odnosno koliko će česta biti klizanja), kao ni magnituda očekivanog klizanja (tj. koliko velika
ili koliko destruktivna klizišta se mogu aktivirati). Hazard klizanja je vjerojatnost da će se klizište određene magnitude dogoditi u
određenom razdoblju na određenom području.
Analize osjetljivosti su važna komponenta procjene hazarda klizanja jer omogućavaju bolje sagledavanje uzroka klizanja i njiho-
ve relativne važnosti. Karte hazarda klizanja uvijek predstavljaju podjelu područja na zone koje odražavaju relativnu opasnost, ne-
ovisno da li se radi o prostornoj ili vremenskoj komponenti. Zone hazarda moguće je klasificirati na proizvoljan broj klasa, a obično
se rade karte s minimalno četiri kategorije, npr. ‘visoki hazard’, ‘srednji hazard’, ‘niski hazard’ i ‘nema hazarda’. Karte hazarda također
nužno prikazuju postojeća klizišta koja trebaju biti klasificirana s obzirom na tip klizanja i/ili na stanje aktivnosti klizanja. Važno
je da je na karti hazarda klizanja prikazan mali broj jednostavnih kategorija kako bi te karte mogli razumjeti i koristiti korisnici
koji ne posjeduju temeljna znanja iz područja geoznanosti. Glavna skupina korisnika karata hazarda su djelatnici državne i lokalne
uprave i samouprave koji se bave zaštitom okoliša, prostornim planiranjem, gradnjom i zaštitom od elementarnih nepogoda. Osim
njih, potencijalni korisnici su građani, osiguravajuća društva i znanstvenici koji analiziraju rizik (odnosno štetu) od klizanja. Karte
hazarda klizanja mogu se koristiti na sljedeće načine: 1. kao tematska karta za izradu prostornih planova; 2. za definiranje mjera
za provođenje dokumenata prostornog uređenja; 3. za planiranje sanacije klizišta, npr. u okviru zaštite vodotoka; 4. za planiranje u
okviru ublažavanja posljedica od elementarnih nepogoda te 5. kao podloga za određivanje visina premija osiguranja itd.
MONITORING KLIZIŠTA I SUSTAVI RANOG UPOZORAVANJA
S ustav promatranja i opažanja (monitoring) uspostavlja se radi praćenja ponašanja klizišta, a rezultati monitoringa omogućuju pred-
viđanje daljnjeg ponašanja klizišta. Monitoring se uobičajeno uspostavlja na klizištima u cilju osiguranja boljih saznanja o klizištu,
kao sastavni dio geotehničkih istražnih radova za potrebe sanacije klizišta, te nakon sanacije klizišta za praćenje učinkovitosti provedene
sanacije. U slučaju ocjene da je hazard određenog klizišta visok i da postoji visoki rizik od daljnjeg klizanja, uspostavlja se sustav ranog
upozoravanja. Sustav ranog upozoravanja aktivira se i alarmira zajednicu u trenutku kad prirast izmjerenih veličina prekorači unaprijed
18 UPRAVLJANJE U IZVANREDNIM UVJETIMA
utvrđene granice.
Oprema koja se koristi za promatranja i opažanja zasniva se na promjeni određenih veličina u tlu i to promjeni utvrđenih mehanič-
kih veličina (mehanički uređaji), pritiska vode i zraka (hidraulički i pneumatski uređaji) i geoelektričnih i elektromagnetskih značajki tla
(električni i elektromagnetski uređaji) te mjerenju pomaka (geodetska oprema) (Dunnicliff, 1988). Tako se koriste inklinometri za mje-
renje promjena nagiba u tlu (izravnim mjerenjem nagiba ili neizravno iz promjene elektromagnetskog polja uslijed deformacija u tlu),
deformetri i ekstenzometri za mjerenje izduženja ili skraćenja određenog intervala tla, tiltmetri i klinometri za mjerenje promjene nagiba
određene površine tla, piezometri otvorenog i zatvorenog tipa za mjerenje razine podzemne vode ili pritiska porne vode i dr. Mjerenje
pomaka na površini klizišta provodi se geodetskim mjerenjem pomaka mjernih točaka totalnom stanicom ili GPS sustavom.
Mjerenja mogu biti izravna ili neizravna. Izravnim mjerenjima izravno se utvrđuje mjerena veličina, dok kod neizravnih mjerenja iz-
mjerene veličine služe kao ulazni podaci za proračun određene veličine koja se promatra. Tako se piezometrima izravno mjeri visina pod-
zemne vode ili pritisak porne vode, a mjernim ćelijama veličina pritiska na mjernu ćeliju, dok se izduženje deformetra ili ekstenzometra
određuje usporedbom u dva uzastopna mjerenja, a mjerenje pomaka na klizištu usporedbom položaja mjernih točaka u dva uzastopna
geodetska mjerenja. Mjerenja mogu biti kontinuirana i nekontinuirana, odnosno povremena, ovisno o tipu mjerenja i o načinu prijenosa
podataka. Razina podzemne vode može se mjeriti kontinuirano, ali u slučaju da prijenos podataka nije uspostavljen kao kontinuiran, i to
mjerenje postaje nekontinuirano. Mjerenja pomaka mogu biti isključivo nekontinuirana. Ovisno o prijenosu i obradi izmjerenih podataka,
podaci mogu biti dostupni u realnom vremenu ili s odgovarajućim zakašnjenjem ovisnim o potrebnom vremenu za obradu podataka.
Monitoring klizišta u pravilu se sastoji od sustava mjerenja koji uključuje više tipova opreme za mjerenje, a odabrane metode mje-
renja ovise o tipu klizišta te lokalnim uvjetima na klizištu. Sustav ranog upozoravanja na klizištu zasniva se na rezultatima dobivenim
mjerenjima na ugrađenoj mjernoj opremi. Pri tome za sustav ranog upozoravanja nisu prikladni svi tipovi opreme niti se sustav povezuje
na svu ugrađenu opremu u sustavu monitoringa. Rano upozoravanje povezuje se na mjerene pokazatelje koji izravno i jasno ukazuju na
vjerojatnu pojavu klizanja u relativno kratkom vremenskom razdoblju kao što je nagli prirast izmjerenih pomaka, širenje vlačnih pukotina
i sl. Pri tome se u pravilu nastoje koristiti kontinuirani sustavi mjerenja (npr. ekstenzometri) koji daju podatke u realnom vremenu ili s
kratkim vremenom potrebnim za obradu podataka nakon mjerenja (geodetska mjerenja pomaka mjernih točaka totalnom stanicom).
ZNANSTVENO ISTRAŽIVANJE U PODRUČJU UBLAŽAVANJA RIZIKA KLIZANJA U RH:
O pći cilj projekta ‘Identifikacije rizika i planiranje korištenja zemljišta za ublažavanje rizika klizanja i bujica u Hrvatskoj’ je razvoj me-
todologija za prevenciju i ublažavanje prirodnih rizika klizanja i bujičnih tokova. Pojedinačni ciljevi projekta su: razvoj sustava ranog
upozoravanja klizanja i bujica; razvoj metodologija za procjenu i zoniranje hazarda klizanja i bujica; izrada uputa za primjenu karata
hazarda u prostornom planiranju. Aktivnosti na projektu podijeljene su u tri radne grupe: 1. radna grupa za klizišta (voditelji prof. dr. sc. Ž.
Arbanas i prof. dr. sc. K. Sassa); 2. radna grupa za bujične poplave (voditelji prof. dr. sc. N. Ožanić i prof. dr. sc. Y. Yamashiki); 3. radna grupa
za kartiranje hazarda i primjenu u prostornom planiranju (voditelji doc. dr. sc. S. Mihalić i prof. dr. sc. H. Marui). Znanstvena istraživanja
provodit će se na pilot područjima u Primorsko-goranskoj županiji, Gradu Zagrebu i Splitsko-dalmatinskoj županiji. Do lipnja 2010. godine
definirana su pilot područja radne grupe za klizišta na području Rijeke (klizište Grohovo) i Zagreba (klizište Kostanjek) te pilot područje
radne grupe za bujične tokove na području Vinodolske doline (Slani potok). Ostala pilot područja definirat će se u drugoj polovici 2010.
godine, kada se također očekuje i intenzivnija implementacija aktivnosti projekta: nabavka opreme za kabinetska i terenska istraživanja,
instalacija opreme na terenu, opremanje prostora za kabinetska istraživanja, uspostavljanje sustava prijenosa i obrade podataka, kao i
nabavka postojećih geoloških, geotehničkih i geodetskih podataka te avionskih i satelitskih snimaka, kao i obrada i priprema podataka za
prostorne analize.
Radna grupa za klizišta:
U okviru aktivnosti Radne grupe za klizišta planiraju se sljedeće skupine aktivnosti: geotehnička istraživanja klizišta (istraživačko
bušenje, in situ i laboratorijska ispitivanja uzoraka tla), uspostavljanje sustava za geodetsko i geotehničko praćenje klizišta (GPS,
totalna stranica, inklinometri, piezometri, ekstenzometri, seizmografi, kišomjer), analiza inicijalnih uzroka klizanja (oborine i potresi),
numeričko modeliranje i analiza klizišta, te razvoj sustava za rano upozoravanje. U okviru Radne grupe za klizišta istraživanja će se
provoditi na dva pilot područja koja se međusobno razlikuju s obzirom na tip i na značajke klizanja. Klizište Grohovo u dolini Rječine
karakteristično je za krška područja, a predstavlja potencijalnu opasnost za grad Rijeku. Klizište Kostanjek u Podsljemenskoj zoni je
specifično s obzirom na svoju veličinu i uzroke postanka u odnosu na ostala klizišta na tom području, ali je značajno za grad Zagreb
zbog velike materijalne štete koju je prouzročilo do sada, ali i potencijalnog rizika.
UPRAVLJANJE U IZVANREDNIM UVJETIMA 19
Klizište Grohovo, Rijeka, Primorsko-goranska županija
K lizište Grohovo nalazi se na sjeveroistočnoj padini doline rijeke Rječine u zaleđu Rijeke, na području flišne sinklinale omeđene
rasjedima na kontaktu s vapnenačkim bokovima doline. Vapnenci kredne i palogenske starosti izgrađuju vrhove padine, dok je
središnji dio doline izgrađen od naslaga paleogenskog fliša. Ovo klizište je reaktivirano retrogresivno klizište. Inicijalno klizište je
nastalo pokretanjem mase unutar deluvijalnog pokrivača u nožici padine neposredno uz samu Rječinu, a pokrenuta masa u cjelosti je
pregradila korito Rječine. Klizište Grohovo predstavlja kompleksno klizište i sastavljeno je od 13 različitih kliznih tijela, a klizanjem su
zahvaćeni i vapnenački blokovi na flišu na vrhu padine (Benac et al., 2005). Ukupna duljina klizišta iznosi L=425 m, širina pokrenute
mase Wd= 80 do 200 m, debljina pokrenute mase Dd= 6 do 20 m, visina od nožice klizišta do čela klizišta H=165 m.
Procjena volumena pokrenute mase kraće se od 850.000 m3 do 2,000.000 m3. Nakon početnog klizanja, pokrenuti materijal
zauzeo je relativno stabilan položaj bez provedbe sanacijskih radova, osim regulacije korita Rječine u zoni klizanja. Dosadašnjim mo-
nitoringom su uočeni manji pomaci i daljnji razvoj klizanja u gornjim dijelovima padine. Procjena je da je trenutno stanje stabilnosti
relativno nisko te se u slučaju kombinacije nepovoljnih hidroloških uvjeta, podizanja razine podzemnih voda u padini i vode u koritu
Rječine ili eventualnog seizmičkog događaja mogu očekivati nova klizanja.
Klizište Kostanjek, Grad Zagreb
K lizište Kostanjek nalazi se na zapadnom dijelu Podsljemenske zone u Zagrebu, a nastalo je u miocenskim naslagama sarmatske
do gornjo-panonske starosti. Prema inženjerskogeološkom modelu klizišta, kojega je interpretirao Ortolan (1996), ovo klizište je
također reaktivirano retrogresivno klizište. Inicijalno klizište je nastalo 1963. zbog eksploatacije u površinskom kopu cementnog la-
pora. Klizanjem je zahvaćeno područje približne površine oko 1,2 km2 s oko 500 stambenih i gospodarskih objekata. Klizište Kostanjek
predstavlja kompleksno klizište, sastavljeno od nekoliko različitih kliznih tijela s obzirom na stanje aktivnosti. Prema Ortolan (1996)
klizne plohe utvrđene su na dubinama od cca 50 m, 65 m i 90 m, a odgovaraju plohama slojevitosti u sarmatskim i gornjo-panonskim
naslagama. Ukupno je u pokretu po najdubljoj kliznoj plohi oko 32,6x106 m3, po srednjoj oko 12,8x106 m3, i po najplićoj oko 7x106
m3 klizne mase. Klizište je i danas aktivno te se u slučaju kombinacije nepovoljnih hidroloških uvjeta, podizanja razine podzemnih
voda u padini ili eventualnog seizmičkog događaja mogu očekivati nova klizanja. U posljednjih nekoliko godina Grad Zagreb financira
izradu projekta sanacije klizišta u okviru čega su provedena detaljna geodetska snimanja klizišta i postavljeni su reperi za geodetsko
praćenje pomaka klizišta.
Radna grupa za kartiranje hazarda:
U okviru aktivnosti Radne grupe za kartiranje hazarda planiraju se sljedeće skupine aktivnosti: izrada inventara klizišta, izrada te-
matskih karata uzroka klizanja, procjena hazarda klizanja, zoniranje hazarda klizanja i izrada uputa za primjenu karata hazarda
klizanja u prostornom planiranju. Pilot područja na kojima će se provoditi ova istraživanja u trenutku pisanja ovog članka nisu bila
definirana, već su tijekom prve godine projekta provedene aktivnosti za uspostavljanje kriterija za njihov odabir. Kriterije za odabir
pilot područja moguće je podijeliti u dvije skupine: 1. prirodni uvjeti u kojima klizišta nastaju, a koji su posljedica geološke građe te
2. potencijalna šteta koju klizišta mogu prouzročiti, a koja je posljedica načina korištenja zemljišta.
Prirodni uvjeti u kojima klizišta nastaju odražavaju se na tipove klizišta i njihove značajke, kao i na prostornu distribucija klizišta.
Načini prikupljanja podataka o klizištima, tj. izrada inventara klizišta izravno su ovisi o značajkama klizišta. Osim toga, za određivanje
stupnja osjetljivosti na klizanje nekog područja potrebno je poznavati preduvjete klizanja, odnosno skupinu uvjeta i procesa koji su
doveli padinu u stanje granične ravnoteže. Preduvjeti klizanja su: prirodni uvjeti (vrste stijena/tala i njihova fizička, mehanička i hi-
draulička svojstva), prirodni geomorfološki procesi (npr. erozija obala) i fizički procesi (npr. trošenje stijena/tala). U preduvjete klizanja
također spada i antropogeni utjecaj kroz ljudske aktivnosti kao što su pretvaranje šuma u oranice i okućnice.
Potencijalna šteta koju klizišta mogu prouzročiti ovisi o elementima pod rizikom, tj. materijalnim dobrima koja mogu pretrpjeti
štetu pokretanjem klizišta. Na području urbaniziranih sredina elementi pod rizikom su objekti koji se nalaze na samom klizištu ili u
njegovoj neposrednoj blizini. Na područjima izvan urbaniziranih sredina elementi pod rizikom mogu biti razni tipovi infrastrukturnih
objekata, kao što su ceste, instalacije i sl.
Temeljem navedenih kriterija za izbor pilot područja proizlazi da su za procjenu osjetljivosti na klizanje i zoniranje hazarda kli-
zanja interesantna sljedeća područja u Republici Hrvatskoj: brdovito područje Grada Zagreba (tzv. Podsljemenska zona), sliv rijeke
Rječine i padine s odronima na relaciji između Splita i Omiša. Podsljemenska zona u Gradu Zagrebu predstavlja gusto naseljeno
područje s relativno plitkim klizištima koja ugrožavaju uglavnom stambene objekte. Približna veličina ovog područja koju bi trebalo
20 UPRAVLJANJE U IZVANREDNIM UVJETIMA
obuhvatiti zoniranjem iznosi 160 km2. Sliv rijeke Rječine nalazi se sjeverno od Grada Rijeke i približne je veličine 60-ak km2. Klizišta
na padinama uz obale Rječine izravno ugrožavaju samo korito rijeke, ali pregrađivanjem korita rijeke prijeti opasnost od stvaranja
akumulacijskog jezera, odnosno poplavljivanja gradskog područja istjecanjem vode iz takvog jezera. Padine s odronima na relaciji
između Splita i Omiša potencijalno su opasne za sve objekte koji se nalaze u podnožju tih padina, odnosno za sve korisnike tih obje-
kata, stanovnike kuća i putnike na cestama.
ZAKLJUČAK
P rocesi klizanja predstavljaju prirodne opasnosti (geohazarde) prisutne u svim brdovitim područjima u Republici Hrvatskoj. Uprav-
ljanje prirodnim hazardima podrazumijeva mjere prevencije i sanacije geohazarda. U Hrvatskoj ne postoji sustav prevencije
hazarda klizanja, kao niti inventar klizišta.
Inventar klizišta, karte relativne opasnosti od klizanja i sustavi ranog upozoravanja za klizišta planiraju se razviti za odabrana
područja u Republici Hrvatskoj u okviru bilateralne japansko-hrvatske znanstveno-istraživačke suradnje. Inventari klizišta i zoniranja
relativne opasnosti od klizanja trebali bi se napraviti na odabranim područjima unutar Grada Zagreba, Primorsko-goranske županije
i Splitsko-dalmatinske županije. Rezultati ovih aktivnosti trebali bi imati praktičnu primjenu u sustavu prostornog uređenja. Sustavi
ranog upozoravanja razvili bi se za dva velika klizišta, za klizište Kostanjek u Zagrebu i za klizište Grohovo u Rijeci. Za uspostavu
ovih sustava nužno je uspostaviti sustav monitoringa na navedenim klizištima, a oprema za monitoring će biti donirana u okviru
navedenog projekta. Provedbom aktivnosti na japansko-hrvatskom projektu osigurat će se rezultati projekta koji će biti primjenjivi u
prostornom planiranju, ali također i u zaštiti i spašavanju od kriznih situacija vezanih za pokretanje klizišta.
LITERATURA:
[1] Benac, Č., Arbanas, Ž., Jurak, V., Oštrić, M., Ožanić, N. (2005): Complex landslide in the Rječina valley (Croatia): Origin and sliding mechanism.- Bulletin
of Engineering Geology and the Environment, Vol 64, (2005), 4; pp. 361-371.
[2] Comitee on the review of the national landslide hazards mitigation strategy, National research council of the national academics (2004): Partnership
for Reducing Landslide Risk, Assessment of the Nationa Landslide Hazards Mitigation Strategy, The National Academies Press, Washington, 131 p.
[3] Guzzetti, F. (2006): Landslide Hazard and Risk Assessment, Ph.D. Thesis, Mathematisch-Naturwissenschaftlichen Fakultät der Rheinischen Friedrich-
Wilhelms-Universität University of Bonn, Bonn, 389 p.
[4] Dunncliff, J. (1988): Geotehnichal instrumentation for monitoring field perforamnce, John Wiley and Sons Inc., New York, 577 str.
[5] Marsh, S.H. (2000): Landslide Hazard Mapping: Summary Report, BGS Technical Report WC/00/11, Keyworth, 25 p.
[6] Ortolan, Ž. (1996): Formiranje prostornog inženjersko-geološkog modela dubokog klizišta s više kliznih ploha (na primjeru klizišta Podsused).-
Disertacija, Sveučilište u Zagrebu, Rudarsko-geološko-naftni fakultet, 236 str.
View publication stats
UPRAVLJANJE U IZVANREDNIM UVJETIMA 21
Regulacija rizika kao faktor upravljanja
krizama: neki upravni i pravni aspekti
PIŠE: dr.sc. Anamarija Musa, docentica / Pravni fakultet u Zagrebu, Trg maršala Tita 14, Zagreb
e-mail: amusa@pravo.hr
SAŽETAK
S
manjivanje negativnih učinaka različitih društvenih rizika zahtijeva prethodnu regulaciju pravnim pravilima te utvrđivanje od-
govarajućih proceduralnih i praktičnih aspekata. Dok je regulacija rizika redovno stanje, upravljanje krizama predstavlja izni-
mnu situaciju čiji uspjeh u određenoj mjeri ovisi o kvaliteti regulacije rizika. U radu se razmatraju obilježja rizika, instrumenti
regulacije rizika te institucionalne i političke posljedice regulatorne politike usmjerene na rizike. Učinkovitost upravljanja rizikom
putem regulacije predstavlja preduvjet za efikasno rješavanje izvanrednih situacija, kao što zanemarivanje ili neadekvatno tretiranje
povećava opasnost od izvanrednih situacija, ali i negativno utječe na političke i upravne institucije.
Ključne riječi: regulacija rizika, politika regulacije rizika, upravljanje rizicima, upravljanje krizama
ABSTRACT:
D ecreasing negative implications of various societal risks is dependable on ex ante regulation by legal norms and the establis-
hment of adequate procedural and practical aspects. In comparison to risk regulation which is a continuous and everyday
process, crisis management is an exceptional situation which depends to a certain degree on the quality of risk regulation. In this
paper the features of risks and instruments of risk regulation are described, whit special reference to the institutional and political
consequences of regulatory policy focused on risk. The paper argues that the effectiveness of risk management through regulation
is a prerequisite of efficient solving of extraordinary situations, while ignorance of risk, as well as low-quality treatment of risks
increase the dangers of extraordinary events and undermine political and administrative institutions.
Key words: risk regulation, risk regulation policy, risk management, crisis management
1. UVOD: VAŽNOST REGULACIJE RIZIKA U SUVREMENOM DRUŠTVU
Ž ivimo u društvu rizika, kako već dulje vrijeme tvrdi teoretičar Ulrich Beck. Rizici za zdravlje, sigurnost, okoliš i funkcioniranje
društva sve su izraženiji i kompleksniji te postaju dijelom institucionalnog odgovora na probleme modernog društva. Taj se pro-
ces očituje i kao razvoj ‘industrije rizika’ u društvu straha, u kojem rasprave o pitanjima sigurnosti i potencijalnim katastrofama te
načinima upravljanja rizicima postaju nezaobilazan dio političkog i stručnog diskursa (v. Hood, 2002; Power, 2004).
Istovremeno, pravno uređenje ponašanja na tržištu i u proizvodnji te sigurnosnim sustavima usmjerenim na smanjenje rizika i us-
postavljanje sustava za saniranje štete dovodi to shvaćanja da se sva postojeća regulacija zapravo odnosi na kontrolu rizika (tako
Baldwin i Cave, 1999).
Mediji tretiraju rizike i njihove reperkusije kao pitanja od prvorazredne društvene važnosti koja, u krajnjoj liniji, ‘prodaju proizvod’.
Medijska pažnja u globalnim razmjerima, čini se, kao da živi od katastrofa, a dovoljno je spomenuti samo najnovije - tu su rizici
od prirodnih nepogoda kao što su potresi (Čile, 2010.), poplave (Pakistan, 2010.), tsunamiji (Havaji, 2010.), erupcije vulkana (Island
2010.), ili povremene epidemije (ptičja gripa, svinjska gripa). Učestalo se javljaju opasnosti vezane uz hranu (BSE, u više navrata),
lijekove (skandali u farmaceutici) ili industrijske proizvode (greške na automobilima ili avionima). Tu su potencijalne ili realizirane
katastrofe koje direktno potječu od pojedinih društvenih skupina (teroristički napadi) ili su institucionalno potaknute (financijska
kriza 2008 i dalje). S obzirom na interes javnosti i direktnu i indirektnu pogođenost, javne debate o rizicima i njihovu sprečavanju
uvode u regulatorni proces opću javnost kao laički segment procjene rizika.
Interes za upravljanje rizicima je tradicionalno prisutan u sustavima ljudske suradnje, ali u posljednjih nekoliko desetljeća zadobio
je nove dimenzije, paralelno s trendovima u društvenom razvoju vezanima uz velike promjene u prirodnom i društvenom okolišu, od
globalizacije, razvoja tehnologije, klimatskih prijetnji, enormnog gospodarskog rasta, itd. Ulrich Beck ukazuje na važnost ljudskog
faktora na porast rizika u društvu - društvo počinje tamo gdje završava priroda - rizici nisu samo u okolišu i prepušteni sudbini nego
ih proizvodi čovjek, njegove institucije i organizacije te njegove odluke. Svaki tehnološki napredak kao pokušaj kontrole rizika stvara
novi rizik - novi lijek ima nuspojave, Internet otvara bezbroj pitanja, globalna mobilnost povezana je s problemom fizičke sigurnosti, itd.