IN MEMORIAM MIHO BARADA Dne 9. srpnja 1957 iznenada je u Zagrebu umro od udara kapi dr. Miho Barada, nasljednik F. Si8iéa na katedri hrvatske povijesti i jedan od istaknutih predstavnika hrvatske historiografije u posljednjih dvadeset godina. Prof. Barada rodio se 16. oZujka 1889 u mjestancu Segetu kod Trogira. Klasitnu gimnaziju s ispitom zrelosti svrsio je u Splitu 1907/8, pa je zatim poSao u Zadar da uti teologiju, gdje je i svrSio tu skolu 1912. Tada je bio namjesten kao Zupnik, ali se poteo baviti takoder istrazivanjem trogirskog arhiva. Na tom se radu upoznao s F. Bisigéem, koji ga je zavolio, jer je imao volje za proutavanje historije. Po njegovu nagovoru pristupio je studiranju povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojemu je 1929 diplomirao i odmah zatim 3. listopada i doktorirao s tezom o »Topo- grafiji Porfirogenetove Paganije«. Poslije toga je od 1929-31 pohadao i diplomirao paleografsko-diplomatitko-arhivsku skolu u Vatikanu. Vrativsi se kuéi, on je isprva sluzio u Splitu kao podupravitelj sjemeniSta, a 19, XII. 1932 preSao na Bogoslovni fakultet u Zagrebu kao izvanredni (od 1937 redo- viti) profesor za crkvenu povijest. Usto je od 1933 dalje predavao na Filozofskom fakultetu honorarno paleografiju, diplomatiku i kronologiju. Odlaskom F. Sisi¢a u penziju, preSao je 20, IIT. 1940 kao redoviti profesor na katedru hrvatske povijesti, tna kojoj je ostao do svog umirovijenja 31. VIII. 1954. Osim svoga nastavnitkog i istrazivatkog rada, prof, Barada je u razvoj hrvatske historiografije ulozio znatan trud i kao urednik »arkiva za rkvenu povijest Hrvata« Croatia sacra br.9-19 (1935-40) i Casopisa za hrvatsku povijest (1943). JR. POPIS OBJELODANJENIH RADOVA PROF. BARADE: 1927-1, O nagim obitajima »biranja kraljac, Starohrvatska Prosvjeta (= SP), N.S.I. 1928 2. Topografija Porfirogenetove Paganije, SP II. 3. J, Jelenié, Problem dolaska franjevaca u Bosnu (rec), SP II, 160-163. 1929 4. Vrijeme smrti i obiteljski odnoaji bana Mladena IT,’ Sisiéev zbornik. 1931. Episcopus Croatensis, Croatia sacra (= CS) 2. 6. Le vicende de manoscritto di Paolo Diacono, Bullettino dalmato. 7. Dinastitko pitanje u Hrvatskoj XI. stolje¢a, Vjesnik za arheologiju i hi- storiju dalmatinsku (= VAHD) L. 8. Dvije publikacije Joze Rusa, Bogoslovska smotra. 9. »Scriptoriume opatije sv. KrSevana u Zadru od G. Praga. (Paleografska kritika.) Godisnjak zagrebatkog univerziteta 1929/30-1932/3, 1934 10. Iz starohrvatske povijesti I. Seoba Hrvata i Srba, Nastavni Vjesnik NVj) XLII. 1935 11. Iz starohrvatske povijesti II. Natpis hrv. kraljice Jelene, NVj XLII. 12 Historicitet imena Svatié, Vjesnikt hrv. arh. druftva (= VHAD), N. S. VI. 1932 1933 2711937 1940 1941 1943 1944 1940-44 1948 1950 1951 1952 13. 14. 15. 16. a. 18. 19. 20. 21. 22, 23. 24, 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. Tabella plumbea Traguriensis, VHAD, N. S. XVI. J, Radonié, Dubrovatka akta'i povelje I, 1-2 (rec), Jugoslovenski isto- riski gasopis (= JIC) I, 104-111. »Scriptorium« di San Grisogono in Zara, JIC I, 489-502. Gdje se nalazio Ridition, biskupski grad sv. Aurelijana, CS, godina 7, br. 13 i 14, Dvije nage viadarske isprave, CS, god. 7, br. 13 i 14, i posebno (1938). Nadvratnik VII. stoljeéa iz KaStel Suéurea, Serta Hoffilleriana. In memoriam nuper defuncti dr. Ferdinandi Sisi¢, Alma mater croatica ‘= AMC) IIT, 1939-40. Skup Solitskih povjesnih izvora, NVj XLIX. Sidakov problem »crkve bosanskee, NVj XLIX. Osvrt na odgovor J. Sidaka, NVj L. Hrvatska povijest za VIII. razred srednjih skola, 1. izd., str. 5-77 (do g. 1102); 2. izd. 1943 (s nekim znatnijim promjenama). Postanak hrvatskog plemstva, Casopis za hrvatsku poviest (= CHP) I. Iz kronologije hrvatske poviesti, CHP I. Lj. Hauptmann Podrietlo hrvatskoga plemstva (rec.), CHP I, 287-288. Zadar prema Mletéanima od XII. do XV. stoljeca, AMC VIL. Suradnja u Hrvatskoj Enciklopediji I-V: Almo’ — Barbezanis — Belus Bilice — Borna — Branimir — Cika — Cupor — Dalmacija (teritori- jalni razvoj; povijest od g. 480-1409) — Domagoj — Drid. ‘Trogirski spomenici I, 1 i 2, MSHSM 44 i 45. Dalmatia Superior, Rad JAZU 270. ‘Trogirski spomenici II, 1, MSHSM 48. Hrvatski vlasteoski feudalizam, izd. JAZU. Slavenska diaspora i Avari, SP, IIT, ser, III. 34. 35. 36. 37. 1954 1957 Laptani, Rad JAZU 300. LUCIEN FEBVRE (1878-1956) bio je jedan od najpoznatijih francuskih histori %ara, ne samo po kvaliteti svojih radova nego i po borbenosti, s kojom je zastupao svoja teoretska shvaéanja. Febvre pripada generacijf, koja je pod utiecajem uspona prirodnih nauka potetkom naseg stoljeca nadvladala zastarjelu »pozitivisti¢kue hi- storiografiju i po8la putem prosirenja i produbljenja predmeta historijske nauke. F. je bio uéenik slavnog Marca Blocha, s kojim je 1929 osnovao tasopis »Annales«, a time i Skolu, koja danas dobiva sve vise pristalica medu gradanskim historiéarima ANA MIHAJLOVNA PANKRATO- VA (1897-1957) tan Sovjetske akademije nauka i CK KP SSSR-a, profesor Akade- mije za drustvene nauke pri CK i glavni urednik éasopisa »Voprosy istorii«, bila je doyen sovietskih historiéara. Kod nas je najvige poznata kao suradnik kolektivnih radova »Historija diplomacije« i historije SSSR-a za srednje skole. P. se najvise ba- vila historijom radnitkog pokreta. Najpo- znatija su njezina djela: »Historija prve 272 Notae epigraficae, SP, IIl.’ser., IIT. Starohrvatska seoska zajednica, izd. JAZU. Prilozi kronologiji hrvatske proslosti (1062-1075), Rad JAZU 311. Zapadne Evrope. (Shvacanja ove Skole prikazana su u élanku o X. Medunarod- nom kongresu historijskih nauka u Rimu u ovom svesku HZ). Najzanimljiviji F-ovi @anci od 1906 do 1952, koji odrazavaju borbu za novi smjer u historiografiji, sa- kupljeni su pod naslovom »Combats pour Yhistoire«. F. je najvi8e prouéavao proble- me XVI. st. (Un destin — Marthin Luther, Le probléme de V’incroyance au XVIe sié- cle: la religion de Rabelais i dr). U vi8e radova bavio se historijskim i ekonomskim znagenjem Rajne. M.G. ruske revolucije 1905/7« i velika zbirka iz~ vora »Radnitki pokret u Rusiji u XIX. st« u nienoj redakciii. U posliednie yrijeme radila je na historiji radnitke klase u SSSR-u. P. je predvodila sovjetsku dele- gaciju na X. Medunarodnom kongresu hi- storiiskih nauka u Rimu 1955, a na XX. kongresu KP SSSR-a istupila je s refera- tom, u kojem je kritizirala dotadainju sstaljinistitkue historiografiju. M.G.ZBORNIK S T O R I H BROJ 1~4 1957+ GODINA X.Redakciomi odbor: OLEG MANDIC JAKSA RAVLIC JAROSLAV SIDAK Glavni i odgovorni urednik: JAROSLAV SIDAK TISAK GRAFICKOG ZAVODA HRVATSKE U ZAGREBUIZDAJE POVIJESNO DRUSTVO HRVATSKE ZAGREB