Aerogel - materijal 21.

stoljeca
KRUTI DIM CUDESNIH SVOJSTAVA

U laboratorijima Stoktonskog sveucilista jos je tridesetih godina proslog stoljeca stvoren aerogel,
materijal cudesnih svojstava koji je pobudio golemo zanimanje znanstvenih krugova. Unatoc
tomu tada nije usao u masovnu proizvodnju, niti je nadeno podrucje za njegovu prakticnu
primjenu. No, danas nove strukutralne tehnologije omogucuju siroku proizvodnju i svestranu
primjenu aerogela, tako da bi on mogao postati materijalom 21. stoljeca te preuzeti ulogu i znacaj
plastike koja je dominirala u proslomu.
Aerogel je izuzetan materijal, nalik smrznutom dimu koji ima najvisu vrijednost toplinske izolacije,
najnizu gustocu, najnizu provodljivost zvuka, najnizi indeks loma svjetlosti i najnizu dielektricnu
konstantu od svih danas poznatih cvrstih materijala.
To je kruta tvar koja sadrzi 99,8 % zraka, sto najbolje ilustrira podatak da blok aerogela velicine
ljudskog tijela tezi manje od pola kilograma. Zbog nestvarnog, etericnog izgleda, kod prvog ga
susreta vecina ljudi zeli uzeti u ruke i opipati. No, aerogel je vrlo krhak, pa iako moze izdrzati
1000 puta vecu tezinu od vlastite, rukujemo li njime grubo ili neoprezno raspast ce se u tisucu
komada.

Aerogel je tvar neobicnih znacajki - izgledom slican smrznutom dimu,

izuzetno lagan, ali cvrst, njezan poput cvijeta, a postojan u ekstremnim
uvjetima.
Aerogelova spuzvasrta struktura Plocica aerogela debljine 2cm izlozena otvorenom plamenu ostala je i nakon pet i pol sati s
sjajno hvata zvjezdanu prasinu. gornj strane hladna na dodir: njezan cvijet nije sprzn, olovke se nisu rastopile, a nece se
upaliti ni sibice.

Povijest aerogela je zanimljiva prica o izumu koji je za znanstvenika bio velik izazov, a slijed
neobicnih okolnosti pratilo ga je na izlazu iz laboratorija. Profesor Steven S. Kistler s College of
the Pacific u Stocktonu (Kalifornija) proucavao je 1931. godine strukturu raznolikih zelatinoznih
tvari kako bi iz mase izdvojio vlaznu komponentu, a da pritom ne smanji njihovu cvrstocu. Ako se
gel isusuje poznatim postupcima, opseg mu se smanjuje i puca struktura. Kistler je ispravno
pretpostavio kako se isparavanjem tekucine stvara velika napetost povrsinskih sila koje
unistavaju gelovu poroznu strukturu, pa se isusivanjem nikako ne moze postici zeljeni rezultat.
Dosavsi do tog zakljucka priblizio se kljucnom principu koji mu je ubrzo omogucio otkrice
aerogela.
Kako bi proizveo aerogel morao je vodu zamijeniti zrakom, ali tako da se povrsina tekucine ne
povuce u gel. Ako se tekucina drzi stalno pod vecim pritiskom nego sto je pritisak pare i ako se
stalno povecava temperatura, na kriticnoj temperaturnoj tocki voda ce se transformirati u plin, a
da se pritom dva agregatna stanja - tekuce i plinovito - nikad ne pojave istodobno. Prvi Kistlerovi
gelovi bili su na bazi silicijeve kiseline, stvoreni kiselom kondenzacijom vodenog sodnog silikata.
Usprkos razvijenoj teoriji, nastojanja da stvori aerogel pretvaranjem vode u superkriticnu tekucinu
nisu uspjela. Umjesto da stvori silikatni aerogel, superkriticna voda je topila silikat.
U to je vrijeme vec bilo poznato kako se voda u vodenim gelovima moze zamijeniti organskim
tekucinama, pa je Kistler na osnovi te spoznaje pokusao ponovno. Ovaj put je silikatni gel
temeljito isprao vodom da ukloni sol, a onda je vodu zamijenio alkoholom. Alkohol je zatim
pretvorio u superkriticnu tekucinu, a kad je ispario stvorio se prvi stvarni aerogel. Novostvoreni
materijal bio je proziran, niske gustoce, velike cvrstoce, visokoporozan i neobicna izgleda, sto je
pobudilo izuzetno zanimanje akademicara.
I sljedecih godina Kistler se bavio aerogelom, proizvodeci ga od raznih materijala - aluminija,
volframovog oksida, zeljeznog oksida, olovnog oksida, celuloze, celuloznog nitrata, pa cak i od
bjelanjka i gume. No, osim ogranicene primjene u kozmetickoj industriji, aerogel je tri desetljeca
uglavnom mirovao u laboratorijima.
Kasnih sedamdesetih se francuska vlada obratila znanstveniku Stanislausu Teichneru na
sveucilistu Claud Bernard u Lyonu sa zadatkom da razvije metodu koja ce omoguciti spremanje
kisika i raketnog goriva u neki porozni materijal. Medu znanstvenicima kruzi prica kako je
Teichner zaduzio jednog svog postdiplomanta da se pozabavi aerogelima i da ih prilagodi toj
svrsi. No, ovome je za izradu malog uzorka pomocu Kistlerove komplicirane metode trebalo
nekoliko tjedana, a kad mu je Teichner rekao kako za dovrsenje zadatka te ujedno i za svoj
doktorat mora pripremiti veliki broj uzoraka - sto bi po toj metodi potrajalo godinama - dozivio je
slom zivaca i napustio laboratorij. Ipak se nakon oporavka vratio poslu, odlucivsi naci
jednostavniji i kraci postupak stvaranja aerogela. Kistlerov sodni silikat zamijenio je alkoksilenom
(tetrametiortosilikat, TMOS), a hidroliziranje TMOS-a uvelike je skratilo proces. Dobiveni aerogel
bio je izuzetne kvalitete i to je bio najveci pomak u razvoju tehnologije aerogela.
Sljedecih godina Teichnerova grupa primjenjivala je taj postupak na niz aerogelova od metalnih
oksida. Nakon toga se vise govorilo o aerogelu, a znanstvenike iz najrazlicitijih podrucja
zaintrigirala je mogucnost primjene tog novog materijala.

Neusporediva struktura
Tesko je objasniti strukturu aerogelovih pora, jer za opisivanje njegove poroznosti ne moze
posluziti nijedna dosad poznata metoda Uobicajena klasifikacija materijala prema velicini pora
glasi ovako: pore manjeg promjera od 2 nm zovu se mikropore, izmedu 2 i 50 nm su mesopore, a
vece od 50 nm su makropore. Arogel ima pore velicina iz sve tri kategorije. Druga vazna znacajka
aerogelove porne mreze je njihova otvorenost i medupovezanost. Za usporedbu, makroskopski
primjer otvorenih pora je obicna spuzva, dok je plastika primjer zatvorenih pora. Plin ili tekucina
ne mogu proci kroz zatvorene pore, a da ne slome njihov zid, dok kroz materijale otvorenih pora
mogu teci od pore do pore, pa cak i proci kroz cijeli materijal.
Aerogel je izuzetno proziran zbog finoce mikrostrukture u usporedbi s valnom duljinom svjetla.
Osjetljiv je i tesko se obraduje, no zasad su najveci problem visoki troskovi proizvodnje. Zato je
glavna paznja usmjerena na pronalazenje metoda koje ce smanjiti troskove i ubrzati proizvodni
proces, sto ce omoguciti prosirenu primjenu.

Sol-gel tehnika za siroku potrosnju

Zasad je najuobicajenija metoda za proizvodnju aerogela sol-gel tehnika koja omogucuje vecu
kontrolu nad stvaranjem mikrostrukture, tako da se moze proizvoditi u raznim oblicima svih
velicina (prah, zrna, tanki filmovi, vlakna, monoliti) s razlicitm stupnjem prozirnosti (proziran,
svijetao ili neproziran). Aerogel proizveden tom tehnikom moze se upotrijebiti za proizvodnju niza
proizvoda za osobnu i svakodnevnu upotrebu, ali i za slozene proizvode visokonapredne
tehnologije. Vodeca proizvodna tvrtka Aspen Aerogels Inc. salje besplatne uzorke aerogela
raznim ustanovama i organizacijama diljem svijeta, trazeci nova podrucja primjene i nova trzista.
Kemicari su svoje obavili, a sad je red na industrijskim tehnolozima i dizajnerima koji nastoje
izuzetna svojstva krutog dima ugraditi u nove proizvode. Ovisno o uvjetima i podrucju primjene,
vec postoji nekoliko grupa aerogel-proizvoda: cryogel za primjenu na niskim temperaturama,
pyrogel za visoke temperature i polar bear za prosjecne uvjete. Uporaba aerogela pokazala se
mogucom u brojnim proizvodima i procesima iz najrazlicitijih podrucja. Tako se vec primjenjuje u
proizvodnji pokrivaca, jakni i skafandera za ekstremne zimske uvjete; kao zastitni materijal koji
apsorbira kineticku energiju;tanki film u integriranim digitalnim i mikrovalnim krugovima kod
radara i elektrokomunikacija; kao vatroodbojni materijali za sve vrste ambalaze; proizvode se
energetski stedljivi prozori i svjetlarnici; za hvatanje ispusnih plinova prije nego sto se ispuste u
atmosferu;superkondenzatori; radijacijski detektori; kljucni materijal za istrazivanje
mikrogravitacijskog stvrdnjavanja; za aktivne i pasivne komponente u optickim senzorima; za
izolaciju peci, grijalica i bijele tehnike; za izolaciju pozarnih zidova; za izradu raznih filtara, uredaja
za zavarivanje, nadzemnih i podvodnih cjevovoda, za raketne cijevi;
za zvucnu izolaciju u avionskoj industriji; izradu ektroda u razlicitim elektrokemijskim uredajima;
sredstvo za ojacavanje organskih guma; pigmenti za ink jet-printere; za gradnju pogona i
skladista elektrokemijske robe; kao medij za separaciju i skladistenje plina; za izradu elektroda
gorivih celija; za katalizaciju plemenitih metala...
Buduci da aerogel ima veci toplinski otpor negoli poliuretanske pjene koje se danas primjenjuju u
hladnjacima i bojlerima, mogao bi postati ozbiljna nefreonska alternativna izolacija.
Aerogel ima poseban znacaj u razvoju mikroelektronike i nanotehnologije. Powerstore
kondenzatori su superkondenzatori bazirani na aerogelu, a namijenjeni su za slucajeve visokih
zahtjeva, kada obicne baterije nisu dovoljne. Aerogel superkondenzatori omogucavaju prostorne
ustede, a idealni su za uporabu u integriranim krugovima, malim uredajima s baterijama i
sustavima koje pokrecu gorive celije te u proizvodnji mikroprocesora.

Eksperimentalna primjena u graditeljstvu

Rezultati eksperimentalne primjene aerogela u graditeljstvu pokazuju kako ce to biti najlaksi
gradevinski materijal i izuzetno kvalitetna sirovina za proizvodnju izolacijskih materijala. Zbog
visoke transparentnosti imat ce znacajnu ulogu i u proizvodnji prozora i vrata, ostakljenih stijena i
svjetlarnika.
Kako bi se aerogel mogao prilagoditi sirokoj primjeni u graditeljstvu, zajednicka ekipa kemicara i
gradevinaca zacrtala je slozeni projekt u tri faze: prikupljanje informacija o svim proizvodnim
metodama aerogela, mjerenje i evaluacija optickih i toplinskih svojstava aerogela kao materijala
za proizvodnju prozorskog aerogel-stakla i moguci nacini izvedbe te kljucne performanse
novonastalog proizvoda. Pokazalo se, naime, kako aerogel debljine 2,5 cm ima izolacijski ucinak
kao 32 klasicna prozorska stakla, a ako se premaze nekim IR-otpornim materijalom, primjerice
titanom, postaje nepropustan i za infracrvene zrake.(lo)
Pripremila Diana Peckaj Vukovic

U LOVU NA ZVJEZDANU PRASINU

Aerogel ima najznacajniju ulogu u Nasinim svemirskim istrazivanjima, jer je usprkos njeznoj
strukturi vrlo izdrzljiv, dobro podnosi lansiranje i ekstremne svemirske uvjete. U misiji Stardust
posluzio je za skupljanje i proucavanje uzoraka kometa i meduzvjezdane prasine. Kako se
svemirske cestice krecu brzinom devet puta vecom od brzine puscanog metka, dosad nije bilo
medija koji ih moze uloviti, a da se pritom zbog naglog zaustavljanja ne deformiraju, promijene
kemijski sastav ili cak sasvim rasformiraju.
Spuzvasta aerogelova struktura pokazala se kao sjajni medij za hvatanje i zaustavljanje
svemirskih cestica. Tijekom istrazivackog leta iz svemirskog broda Sturdust izlazi instrument
oblikovan poput teniskog reketa s ugradenim blokom aerogela. Povrsinom prednje strane lovi
cestice kometa, a naide li roj meduzvjezdane prasine, okrece se i hvata cestice straznjom
stranom. Kad se cestica zabije u povrsinu ulazi u aerogel-masu, izdubljuje prolaz stozastog oblika,
pa kako prolaz postaje sve uzi, cestica postupno usporava i konacno se zaustavlja u masi. Kako
je aerogel proziran, znanstvenici stereomikroskopom lako pronalaze cestice.
PRIVLACAN KIPARIMA
Zbog svojih nebicnih fizickih svojstava aerogel je privukao i paznju umjetnika,
posebno kipara koji istrazuju prostornoplasticne mogucnosti ove neobicne
materije. Americki umjetnik Iannis Michalous je, u sklopu svog postdiplomskog
rada, sudjelovao u projektu Sky art grupacije pod nazivom Nephele (grcki: oblak).
Cilj projekta bio je stvaranje necega zaista neobicnog, gotovo nemoguceg - kreirati
oblak u zatvorenoj prostoriji velicine sest prostornih metara. U potrazi za
materijalom koji bi mu posluzio za takav neobican zadatak, a druzeci se sa
znanstvenicima, naisao je sasvim slucajno na aerogel. Prema njegovim rijecima, ugledavsi tako
njezan, eterican, a opet stvaran materijal znao je da je pronasao medij za svoj oblak.
Ta tvar izgleda kao dim - kaze Michalous - i odmah je pozelite dotaknuti, jer tesko je povjerovati da
je stvarna. Sto se tice boje, plav je iz istog razloga kao i nebo plavo. Bas kao da drzite medu
prstima komadic neba.
ZELE OD PIJESKA
 Silika-aerogel je vrlo lagan i visoko porozan oblik silike, silikatne kiseline, koja sadrzi 97 posto zraka.
Proizvodi se tako da se iz hidrogela posebnim tretmanom izvlaci vlaga, a zatim se susi pod atmosferskim
pritiskom. Zamislite zele napravljen od pijeska! Kad se rijesite vode - ostaje vam cvrsta spuzva s
minijaturnim stanicama koje onemogucuju da molekule zraka prenesu toplinu iz jedne pore u drugu - tako
aerogel opisuje Jim Litrun, sef prodaje u novoosnovanoj tvornici aerogela u Frankfurtu, podruznici tvrtke
Cabot Corporation iz Bostona. U pocetku se aerogel zbog reklame proizvodio u velikim blokovima i mediji
su zasipani efektnim fotografijama, no sad se tvrtka Cabot usredotocila na manje glamurozan, ali prakticniji
oblik aerogela - granulat. Granulatni aerogel moze se lijevati u prozirne ploce za ostakljivanje i tako
zasticen skladistiti, jer je u monolitnom obliku vrlo osjetljiv.
Aerogel ima vrhunska izolacijska svojstva koja su rezultat nekoliko cinjenica: sama silika je slab vodic
topline, a aerogel ima bezbroj sicusnih pora, otprilike 20 nanometara u promjeru, sto uvelike smeta
prenosenju topline. Zbog usporedbe pogledajmo fiberglas cija se izolacijska svojstva dobivaju na temelju zraka i njegove plinovite
provodljivosti.
Fiberglas nema tako visoke izolacijske vrijednosti, jer u strukturi ima dovoljno zraka za prijenos topline, a dobro je prenose i sama
staklena vlakna.
Struktura aerogela potpuno zarobljuje zrak i to uvelike povecava izolacijska svojstva.
Testiranja su pokazala kako aerogel ima ne samo izuzetna nego i vrlo postojana trajna svojstva koja se ne mijenjaju pod utjecajem
ultraljubicastog zracenja i nimalo ne ostecuju strukturu.
U pocetku je najveci problem bio sklonost mrvljenju, no to je rijeseno tehnologijom nove proizvodne generacije nanogela kojemu je
povecana elasticnost hidrofobicnim tretmanom.
Kalwall Corporation, vodeca tvrtka u tehnologiji napredne energetike, vjerojatno ce prva uvesti nanogel-tehnologiju u proizvodnju
stakla i prozora. Zasad jos proizvode fiberglas-panele, no povecanje izolacijskih svojstava ide naustrb prozirnosti. Zato je za njih
aerogel idealno rjesenje, jer uz vrhunsku izolaciju zadrzava visoku prozirnost. Prvi proizvedeni nanogel-paneli posluzit ce za
nadsvodivanje bazena u Manchesteru (New Hampshire), gdje ce visoka vlaga i zahtjevni uvjeti biti pravi izazov za testiranje
aerogelovih karakteristika.

NJEZAN, ALI IZDRZLJIV

Neprecizno receno, aerogel je jedna vrst stakla. Ako
postupate pazljivo mozete ga obradivati i oblikovati.
Pritom ne dirajte bridove i najbolje ga je prenositi tako
da ispod podstavite krutu plocicu. Aerogel je mnogo
izdrzljiviji pod pritiskom, pa je uzorke najbolje
transportirati u vrecicama poput onih za vakuumiranje
hrane. Aerogel se reze pilom s dijamantnim zupcima, no
najteze ga je ucvrstiti ispod pile. Aerogel treba zastititi od vlage, jer se vecina njegovih varijanti
unistava u dodiru s tekucinom. Porozna struktura upija vlagu koja ga ujedno razara, no aerogel se
moze zastititi od prodora vode dodatnim kemijskim procesima.

Je li aerogel opasan po zdravlje i treba li poduzeti neke posebne zastitne mjere pri rukovanju?
Drzite li aerogel golim rukama, isusit ce vam kozu ruku, jer ce njegove pore apsorbirati vlagu i
masnocu koze, no to je vise neugodno negoli opasno, pa se preporucuju zastitne rukavice. Pri
rezanju aerogela stvara se oblak fine prasine, no cestice aerogela su oble i meke i nema
opasnosti kao pri udisanju azbestne prasine. Ipak, zbog opreza bi bilo dobro nositi zastitnu
masku.

ZRACNI FILTRI

Americka kompanija TAASI prizvodi granulatni aerogel raznolikih kemijskih

karakteristika, prilagodenih posebnim namjenama. Aerogelski zracni filtar pod
nazivom pristina sastoji se od mrvica aerogela koje upijaju zagadenja iz
zraka. Takav filtar, postavljen na sam izvor zagadenja, stvara zdraviju zivotnu
atmosferu u najrazlicitijim prostorima. Aerogel za filtre proizvodi se u sitnoj
granulaciji razlicitih oblika tako da se moze primijeniti u razlicite svrhe i
prilagoditi svakoj situaciji.
NASA je iskoristila aerogel u svemirskoj misiji Stardust za skupljanje i proucavanje meteorskih uzoraka i
cestica meduzvjezdane prasine. Te cestice u svemiru postizu ekstremne brzine, pa ih je izuzetno tesko
uhvatiti, a da se ne deformiraju i ne promijene sastav. Uhvacene u blok aerogela cestice postupno
usporavaju kretanje i zaustavljaju se uz minimalnu promjenu oblika i strukture, sto je izuzetno vazno za
daljnje proucavanje.