KATARINA SARIĆ

AMPUTIRANI
DRUŠTVO ŽIVIH PESNIKA

April, 2017.
 VRIJEME VELIKE VATRE

Gase se osamdesete godine XX stoljeća. U zraku miriše na

promjene, ljudi su opijeni nekom ĉudnom euforijom.
Zlatne osamdesete, ima neke simbolike u tom broju osam
koja se ogleda u spajanju i proţimanju dva kruga, kao neba i
zemlje, ljeta i zime, sjevernog i juţnog pola, istoka i zapada. Kao
dvije nule opasane i pritegnute kaišem.
Noć koja ĉudesnom euforijom oznaĉava trijumfalnu
završnicu blokovskih podjela planete, pada na 9. novembar
1989.
Berlin je obasjan velikom vatrom novog buĊenja dotad
rascijepljene Njemaĉke koja svijet dijeli na dva nepomirena
bloka, istoĉni komunistiĉki iza kojeg stoji gigantski SSSR i
zapadni kapitalistiĉki, zaklonjen kipom slobode.
Dok sjedi pored malog ekrana u svom nikšićkom domu,
Vidak ne zna da li da se raduje ili strepi.
,,Ko zna šta će nakon ovog pada tek da uslijedi” – sa
zebnjom u duši pomišlja, ali zadobija novu nadu i polet kad ĉuje
svog ljubimca, reformistu Mihaila Gorbaĉova koji te godine
dolazi na vlast a sa njime i tako ţeljno oĉekivane promjene:
,,Ĉak i njegov neodoljivi mladeţ na glavi podsjeća na neku
simpatiĉnu kartu novog svjetskog poretka” – osmjehuje se sebi u
brk Vidak, dok gleda direktan prenos pada berlinskog zida.
U duši oduvijek pomalo rusofil, zaljubljen u Ahmatovu i
Majakovskog, u srednjoj su ga vršnjaci prozvali ,,Oblak u
pantalonama”.
Daleko je sada Rusija, a njegovi Nikšićani su zabrinuti oko
drugih problema, nemaju ni za elementarnu egzistenciju,
inflacija u vrtoglavim skokovima a Federacija dok uplati kursne
razlike ne ostaje im ni za paklene daţbine a kamoli da napune
zamrzivaĉ.
Tih se dana neprestano govori o novom statistiĉkom
podatku: ,,jedan na osam” – jedan radnik hrani osmoro usta, eto

1
im ,,zlatnih osamdesetih” - što se njega tiĉe. Ali svejedno, navija
do daske kasetu Pink Floyd-a ,,The Wall” naravno.
Zidovi su napokon poĉeli da padaju a nekadašnji amputirani
djelovi ponovo se pripajaju obogaljenom organizmu, za obnovu
nikad nije kasno, ne dok ţivi u ĉovjeku duša, tijelo je ionako
trošna i propadljiva stvar.
Još u njemu ţivi mladalaĉki revolucionarni duh.
Dok ustaje iz fotelje da natoĉi sebi jednog ,,Dţonija” sjeti se
Martina, sluţili su vojni rok u Bosni, slušali Štulića, frontmena
,,Azre” i ispijali onog drugog ,,Walker-a” dok su ganjali trebe po
Sarajevu na dopustima, tukli se sa lokalnom rajom i sanjali o
podizanju neke nove revolucije.
Potom ih je ţivot razdvojio, Martin se otisnuo na
prekookeanske plovidbe a on, Vidak, ostao je u Sarajevu, upisao
elektrotehniĉki fakultet, proţivio najluĊe godine sa sarajevskom
rajom, doţivio prvu nesrećnu ljubav i vratio se u Nikšić kao da
se na robiju vraća.
Nikada nije uspio da zavoli primitivni mentalitet svog
rodnog grada koji mu je, nakon širokogrudosti sarajevske duše,
teško u povratku pao.
Oţenio se kao da na tuĊu svadbu ide, dobrom doduše
djevojkom i na dobrom glasu, ali…, nije to bila njegova voljena
Jasmina, ljubav njegovog ţivota sa kojom je u Sarajevu ostavio
svoj najvitalniji organ - srce bez kojeg je nastavio da ţivi kao
amputirani automat, rob svih budućih pokreta i navika.
Sa mladom ţenom je odmah, već u prvoj godini braka, dobio
nasljednika, nazvali su ga Ognjen, moţda u nadi da će njegovo
ime probuditi plamen u tom neveselom domu. Ali, desilo se
posve suprotno, roĊenjem djeteta podigao se još veći zid meĊu
njima, baš kao i ovaj berlinski koji se sada pred njegovim oĉima
ruši.
(Dvoje supruţnika ništa više neće moći da zbliţi a proţivjeće
još mnoge decenije pod zajedniĉkim krovom. Sav njihov
razgovor svodiće se na Ognjenove ţelje i potrebe, njih dvoje
prestaju vremenom da dijele ĉak i braĉni krevet, svako je, kao
svoj sopstveni blok imao svoju odvojenu spavaću sobu).
,,Da li je Martin prošao bolje od mene?” – pita se Vidak, u
vojsci prozvan Zejo, dok kreću zvuci ,,Hey you”, njihove nekad
zajedniĉke himne uz koju su maštali i zaklinjali se da će nakon

2
vojske ući u politiku i braniti zidove svoje Juge koji već tada
poĉinju da se osipaju u temelju. Pored vjeĉnog ,,Floyd”-a, sve
ĉešće i ĉvršće se zaklinju u novog, najintrigantnijeg mladog
anarhistu njihovog doba, stupio je na ondašnju muziĉku scenu
SFRJ-a kratko vojniĉki podšišan sa buntovnim prodornim
glasom kojim je urlao na raspomamljenu publiku.
Prozivaju ga odmah svojim Dţonijem, sa kojim su se i sami,
buntovni i srĉani, zakleli da neće dozvoliti da svijetom
zavladaju:
,,Lutke bez krvi i trunke ideja, ubice na cesti…”.
Nakon velikih maštanja obiĉno ostane još veće ništa, a
umjesto da nakon odsluţenog vojnog roka nastave sa sa
planiranom revolucijom, dvojica nerazdvojnih prijatelja se
rastaju na dugi niz godina koje će im predstojati.
,,Ali sigurno se i on raduje ako gleda…” – Zejo natoĉi još
jednu ĉašu i uzdahne.
Hladni rat je napokon okonĉan! Ljudi kliĉu, pjevaju, grle
se…, sa obije strane zida ĉekići euforiĉno udaraju, lome se cigle
i blokovi, ljudi preskaĉu i plešu po ruševinama nekadašnjih
ostataka još jedne trule evropske graĊevine i hrle u susret novoj
devetoj deceniji u kojoj će se ujediniti ĉitava Evropa i svijet a
zloĉinaĉki XX vijek sa svim njegovim konc-logorima i getoima
otvoriti trijumfalnu kapiju za doĉek novog ujedinjenog
milenijuma.

II

Zlatna osma decenija izmiĉe u Budvi, malom

mediteranskom gradu jedne male mediteranske zemlje za koju
malo ko zna, Republike Crne Gore koja je u sastavnom dijelu
velike SFR Jugoslavije za koju svi na svijetu znaju.
Sunovrat decenijskog izmaka potopljen je na horizontu koji
već miriše na vatru i dim, mada je proljeće u ovom gradiću nikad
ljepše, cvrkut lasta doseljenica kroz borove, slane od maestrala,
nikad zvuĉniji niti melodiĉniji.
Ali samo prstohvat dalje prema kontinentalnom dijelu,
pjevaju se neke drugaĉije pjesme, od njih se tresu ulice i lome
prozori - jer to je pjesma narodna.

3
 Narod se budi iz zimskog sna, u vazduhu se osjeća dim
revolucije pred predstojeće ljeto nakon kojeg će buknuti
revolucionarna ,,antibirokratska” jesen u kojoj će se sve raspasti
u paramparĉad.
To ,,Kosovsko ljeto” (kako će ostati zapamćeno) a koje
Martin bješe budno propratio, što pored malog ekrana a što na
licu mjesta, sa Hanom koja mu tiho plaĉe na ramenu dok moli
već ostarjele roditelje da krenu sa njima za Crnu Goru jer
Kosovo više ne miriše na smilje i bosilje i na njene crne teške
kose, već na krvave boţure - postaće uvertira za budući marš
naroda.
,,Ako se zapuca, mješoviti brakovi će se opet naći prvi na
udaru” - Hana to zna jer osjetila je ţenskom intuicijom i
kosmopolitskom dušom da novi voĊa pod ĉijom se slikom svi
ovih dana krste i mole, sije samo sjeme straha i nesreće a ne
sjeme meda i mlijeka novog obećanog Mesije.
Ne pomaţu molbe niti glas zdravog razuma, manija nalik
kolektivnoj hipnozi a potpomognuta vaskrsavanjem iz pepela
stare slave mitova i amblema, pustila bješe već prejak korijen.
Ipak se vraćaju u Crnu Goru, sami njih troje. Martinu je oko
struka zakaĉena Ksenija, a o ruku se naslanja uplakana Hana.
One su njegovo najveće blago i zbog njih bi on i na kraj
svijeta. U vatru i vodu ako zatreba, a zatrebaće vrlo brzo (on već
odavno u zraku miriše nevolju i osjeća potmuli tutanj uzburkane
krvi).
Na Kosovu je već puklo (Martinu ne treba mnogo da aktivira
šesto ĉulo) a i u Vojvodini će uslijediti brzo, slogan ,,Srbijo iz tri
dela uskoro ćeš biti cela” pod kojim je izvedena nedavna ,,Jogurt
revolucija” kojom je nasilno izmjenjen Ustav ne sluti mu na
dobro. Ukidanje autonomije pokrajinama Vojvodini i Kosovu
moţe znaĉiti samo jedno, ustanak i raĊanje Velike Srbije koja će
kao mitska neman nekadašnjeg Dušanovog carstva, traţiti isto
tako megalomanske ţrtve.
,,Pa nije sluĉajno što je Tito oslabio Srbiju za ĉije je nebeske
apetite svakako znao” - sa zebnjom u srcu, mislio je, dok je
pratio Osmu sjednicu (opet taj broj osam za koji je oduvijek
vjerovao da znaĉi duplu sreću!) CKSK Srbije na kojoj se Ivan
Stambolić, kada se povelo kosovsko pitanje, tako dostojanstveno
i mirno obratio prisutnom skupu rijeĉima:

4
 ,,Drugovi i drugarice, mislim da je rijeĉ o velikoj opasnosti
koje još uvijek nismo svjesni ali još nije kasno…”
Martin je naslutio da se radikalni mlaĊi Ivanov kolega, ĉlan
komunistiĉke partije Slobodan Milošević , sprema da skroji novu
mapu Federacije sa šajkaĉom na glavi, jelekom i opancima. Da
se neće mnogo obazirati na savjete svog kolege, prijatelja i
mentora (i ta je slutnja poĉela da potmulo nagriza Martinove
kosti).
,,Sad će nastupiti vrijeme kolektivnog sljepila u kojem ljudi
postaju nalik na kokoši što slabo vide i rano lijeţu a jutrom ţure
na kopanje…” – sjetio se Dţonijevih vizionarskih stihova.
A sa njima mu na pamet uvijek padne Zejo, drug sa sluţenja
vojnog roka u Bosni, sa kojim je uvijek polemisao o politici,
revoluciji i pjesništvu. Zejo je bio prikriveni rusofil a Martin
okrenut evropskim i evroatlantskim tokovima.
,,Ti si to pokupio na svojim plovidbama po Americi, vidim
ja da te filozofija ,,Mac Donalds”-a i ,,Miki Maus”-a zarazila
tom tvojom demokratijom” – Zejo ga je kroz te njihove ĉuvene
interne šale, uvijek pomalo i provocirao.
Toliko je puta mislio da ga potraţi (pa nije taj Nikšić preko
svijeta) ali eto, Ivina smrt i depresija u kojoj bješe onda zastranio
i zapustio se, odsjeĉen od svega, postavši pustinjak i odmetnik
od doma i sinova koje nije umio da utješi, pa potom Hana i
roĊenje Ksenije nakon kojeg se iz mrtvih podigao - sprijeĉili su
ga u tome.
Nakon neuspješnog pokušaja da prebace Haninu porodicu u
Crnu Goru, Hana sve više strahuje i za njihov opstanak.
Tih se dana ţivi na rate, Martinovi prihodi se tope,
,,Jugoceanija” za koju je plovio uskoro će pod steĉaj, već se
šuška o tome meĊu iole intuitivnim i obrazovanim kadrom,
najmnogoljudniji radniĉki kolektivi u Crnoj Gori ,,Ţeljezara”
Nikšić, ,,Aluminijumski kombinat” i ,,Radoje Dakić” Podgorica,
spremaju veliki štrajk i masovni izlazak na ulice.
Njih vodi ideja socijalne pravde iza koje guraju sve
nesnošljivije ekonomske teškoće, glad (nije sramota reći) a ne
znaju da se iza kulisa spremaju kolone obespravljenih sa Kosova
i Metohije koje će se kao divlje rijeke sliti u Titograd toga istog
ljeta, ali pod jednom drugaĉijom zastavom, nacionalistiĉkom.

5
 Teren je već pripremljen osionim ali itekako harizmatiĉnim
voĊom iz Beograda, Slobodanom Miloševićem. Martin to zna,
upravo se vratio sa Kosova. U duši uţasnut slikom tog ĉovjeka
pred kojom se mole kao pred ikonom. Zna, ali ne govori o tome
nikom. Jer on ne smije klonuti duhom, tu su Hana i Ksenija. One
imaju samo njega, mora biti oprezan, u ovakvim prevratnim
vremenima i zidovi dobijaju uši.

III

U kontinentalni Titograd, glavni grad Republike Crne Gore,

graĊani Budve rijetko odlaze. Sve što im treba mogu da naĊu u
susjednom Dubrovniku a eto ih za dva i po sata u njemu, preko
Tivta i trajekta su zaĉas u Igalu i granica sa Hrvatskom je odmah
tu. Obave šta su naumili i onda šetaju po Stradunu, piju pravi
italijanski esspreso (a ne tursku domaću crnu kafu) i uţivaju na
suncu.
Koga od njih interesuje gdje je Titograd?
Sa njegovim sivim svejednakim blokovima u novom i
bezliĉnom centru sa jednim gradskim trgom bez istorijskih
spomenika i obiljeţja, sa kravama koje pasu na prilazima
glavnom gradu.
Ne, nemaju oni tamo šta da traţe, to je za njih drugi
kontinent, drugaĉiji ljudi, da ne kaţu seljaci, ,,Cikotići”.
Martin pak ode do Titograda ĉesto. Tamo mu ţive neki od
najboljih prijatelja, malo li su se puta samo zapili u podrumu
,,Pobjede” pa onda kući starovarošanski pjevajući. Voli on taj
njihov starovaroški duh, ma Martin voli sve ljude širom svoje
Juge voljene.
Ali eto, sad se cijepaju i dijele. Samo da ne doĊe do
graĊanskog rata i prolivanja bratske krvi. Sve mu već miriše na
to, ali bjeţi od takvih misli.
Ipak, ovog proljeća posljednje godine osme decenije XX
stoljeća svi putevi vode u Titograd. Slivaju se rijeke protjeranih i
obespravljenih Srba i Crnogoraca sa Kosova i Metohije, da traţe
bratsku podršku i zaštitu svog matiĉnog naroda.
Iza njih stoji harizmatiĉni novi voĊa probuĊene Srbije koji je
mirnog i dostojanstvenog Ivana Stambolića, socijalistiĉkog sina,
uklonio sa puta vlastitih ambicija koje su još tada, budnom i

6
objektivnom oku, liĉile na povampirenje mita o stvaranju Velike
Srbije pod sloganima:
,,Svi Srbi u jednu drţavu” i ,,Srbija do Tokija”.
No, malo je ko tih dana umio da gleda budno i širom
otvorenih oĉiju, objektivno i nepristrasno još manje.
Titograd, grad za koji se u hronikama pisalo da ima najmanje
uzbudljiv ţivot sa najmanjim brojem kafića i klubova za izlazak i
zabavu od svih glavnih gradova republika SFRJ, postaje toga
proljeća najburnijim gradom, ĉije sive ulice i trgove boji nošnja
obespravljenih Kosovara - kako ih u lokalnim sprdnjama
domaćini mitinga nazivaju.
Ipak, šali mjesta nema, jasno poruĉuje novi voĊa, Slobodan
Milošević, koji baš na Gazimestanu, mjestu gdje se rodio
najkrvaviji i najbolniji mit (nikad do kraja zatvorena rana
srpskog naroda) opjevani i ovjekovjeĉeni ,,Kosovski boj” za koji
se do današnjeg dana ne zna ko ga je vodio, ko koga u njemu
izdao, ko pobijedio a ko izgubio, presijeca ţilu – kucavicu na
tijelu svoje vizionarske buduće povampirene zemlje Srbije –
Kosovo.
Ponovo su svima na usnama pokliĉi, zazivaju se imena
Miloša Obilića – Kobilića, izdajice Vuka Brankovića, svetog
cara Lazara i carice Milice, Kosanĉić Ivana i Toplice Milana…
Pjevaju se pjesme koje pozivaju na boj i osvetu, na vraćanje
davno izgubljenih teritorija, meĊa i titula.
Pravo sa Gazimestana, bojne trube kreću za Titograd (zna se
već) srĉani Crnogorci će prvi poteći braći u pomoć, prvi isukati
sablje ako od bojeva sa Turcima preostaše, a ako ne, mogu i
obiĉni noţevi ili pištolji da posluţe, samo da se u boj kreće.
,,Mitinzi solidarnosti” nastavljaju da putuju po Crnoj Gori,
jednom otvorena rana na tijelu Srbije i Crne Gore, krvava
boţurska rana neće se iscjeliti ,,pruţanjem ruke nevoljnicima” –
kako tih dana u patetiĉno okićenoj retorici objavljuje ,,Politika”,
ona će traţiti krv, ,,oko za oko, zub za zub.”
Nakon Titograda i uvodnog mitinga na ,,Trgu republike” sa
kojeg se ĉuju parole: ,,Hoćemo oruţje” i svjedoĉenja govornika
koja zapaljivom retorikom pozivaju okupljeni narod u otvoreni
sukob:
,,Nacionalno biće Srbije i Crne Gore ugroţeno je na Kosovu
do granice potiranja, o genocidu je rijeĉ!”, ,,Protesti protiv

7
zuluma nad srpskom nejaĉi” nastavljaju putovanje u Kolašin i
Nikšić, pa opet u septembru na Cetinje i u Andrijevicu.
Time je pripremljen teren za budući veliki oktobarski puĉ.

8
 VRIJEME DOGAĐANJA NARODA

Ovo je pomisao koje se Martin plaši a ne smije da kaţe.

Opasno je misliti naglas ovih dana. Dok sjedi sa ,,Dakićevcima”
u podrumu ,,Pobjede” i ĉeka Zeja koji će im se pridruţiti sa
,,Ţeljezarcima” svakog trena, ne moţe a da ne misli na ovaj
cirkuski putujući karavan/paravan koji će posluţiti kao uvertira
za graĊanski rat.
,,Podijeliće slutnje sa Zejom i još nekolicinom slobodnih
intelektualaca sa Univerziteta” – planira Martin.
,,Ta nije valjda narod stoka za klanje” – misli, mada zna da
jeste, i iako nerado Njegoša citira, on kosmopolita i svjetski
putnik, morski vuk, zna da je:
,,puĉina stoka jedna grdna…”
Sjedi i ĉeka, dok posmatra bliskog prijatelja Vuka i odabrane
njegove ,,Dakićevce” koji i ne slute da će biti izigrani i
prevareni, da će njihova tijela posluţiti samo kao masovno meso
narodnoj miliciji na predstojećim jesenskim revolucionarnim
ulicama (e da bi u buduću ,,Narodnu skupštinu” pravo sa ulice
umarširali studenti Momir Bulatović, Milo Đukanović i Svetozar
Marović, trojka koja će postati najozloglašeniji demonski
trougao u istoriji Crne Gore, Ċavolji liĉno otac, sin i sveti duh
bez ĉijeg pitanja više u Crnoj Gori neće biti ni sahrane ni
vjenĉanja, mada će oni sahraniti i okumiti mnoge i bez pitanja).

II

Bratski zagrljaj briše decenije razdvajanja, Martin i Zejo se

tako dobro razumiju, njih dvojicu ništa ne moţe razdvojiti a
kamoli geografska kategorija prostora ili vremena (evo ih opet:
filosofiraju - zapisaće Ksena mnogo kasnije u svojim
,,Ameriĉkim dnevnicima” to prvo zapaţanje koje oduvijek
karakteriše dvojicu prijatelja).
Priĉa se, pije i šali do kasnih sati. Ne znaju ni šta će ni s
kime, ali jedno zakljuĉuju svi: vrijeme je za promjene - pa makar
i na gore, ako ima kud gore. ,,Dakićevci” su dovedeni na
prosjaĉki štap, Vuk je odluĉan da se masovno izaĊe na ulice pa

9
kud pukne. Dvojica studenata koji su došli u ime podrške
Univerziteta ,,Veljko Vlahović” citiraju Kirilova iz ,,Zlih
duhova”: oni će na ulice, anarhija im je u krvi i ne interesuje ih
pod ĉijom zastavom.
Ali Martin i Zejo se izdvajaju za šank natmurenih obrva.
,,Ne znam druţe moj, ne znam što nam je ĉiniti, Jugoslavija
je već razbijena a pod ĉiji barjak sad stati i kako dalje, nijesam
pametan” – Zejo prvi razbija tišinu.
,,Ja znam još manje, ali znam makar jedno” – nadovezuje se
Martin:
,,Ja pušku neću na brata ako do toga doĊe a sve mi se ĉini da
došlo je već!”
,,Ma otkud ti sad to?” – ljutnu se Zejo.
,,Neće doći do rata, neće dati Rusija, pa vidiš da je i
Berlinski zid pao, ovo je vrijeme ujedinjenja a ne rascijepa”.
,,Evo ga opet kao onda, nas i Rusa trista miliona” – posmatra
ga Martin sa osmijehom na usnama.
Godine ipak ne mijenjaju ĉovjeka, ne ona njegova najdublja
uvjerenja i ideale, zna on to i ne prigovara mu više na naivnosti,
taj mladalaĉki polemiĉki ţar sad samo ostacima u njemu tinja (a
pitaće ga ipak, onda kada se po drugi put budu našli na istim
ulicama samo pod nekom drugaĉijom zastavom, ipak im se dalo
da ostvare mladalaĉki san i povedu revoluciju, i to ĉak dva puta,
pitati gdje je bila ta majĉica Rusija dok su se oni kuvali u loncu
pune ĉetiri godine, gdje je bila kada ih je ĉetiri kasnije
bombardovao ,,NATO”…)
Rastaju se uz dogovor da se uskoro opet sastanu, Zejo mu
priĉa o Ognjenu, navršio je sedamnaestu, dika njegova.
Martin ga pita za Jasminu, ne zna o njoj ništa ali tuga koja
mu za tren na njen pomen osjenĉi lice, Martinu ne promiĉe.
Ni on sam nije još spreman o Ivi da priĉa mada su prošle
godine, i dalje ga muĉi ruţno osjećanje krivice, da je nije stigao
na vrijeme da spasi od bolesti koja joj je poharala ţivot za
nepunu godinu iza koje su mu ostala ona dva goluţdrava ptića a
on bespomoćan.
Kaţe samo da ima dva sina iz prvog braka, da su na brodu, i
da rijetko dolaze kući. A onda se, već pripit, raspriĉa o svoja dva
kasno procvala cvijeta - Hani i Kseniji.
Zejo se smije, drago mu je:

10
 ,,Mogli bi se i prijateljiti ako Bog da” – dodaje dok ga prati
prema parkingu.
Voziće nazad za Budvu, ne smije sa pićem pretjerati.

III

,,Tata, šta znaĉi revolucija?“ - skakuće Ksenija po morskom

ţalu dok skuplja borove iglice. Već joj je trinaesta a još je dijete,
razmaţena jedinica.
Imaće kad da odraste, misli Martin dok ih zagledaju prvi
šetaĉi, svi se blagonaklono smiješe misleći da mu je unuka.
Ali on se ne ljuti, zna da je i u kasnim pedesetima privlaĉan i
to baš zahvaljujući ovom nenadanom daru s neba. Kao da je sa
njom i on sam dobio novu šansu za još jedan ţivot, nakon onoga
sa Ivom koji mu se bješe odveć rano ugasio.
Jedino ga je tištala pomisao da momcima nije bio dobar otac.
Ali tu je sada Ksenija, oni su odavno odrasli i otišli.
Martin je vodi na Mogren, najljepšu budvansku plaţu, njih je
dvoje zovu ,,Gorska”.
(Kada sam i sama prvi put otišla da vidim tu bajkovitu plaţu
koju je Ksena opisivala u ,,Ameriĉkim dnevnicima”, nisam
mogla ĉudu da se naĉudim! Borovo drveće koje raste u pijesku i
baca sjene u providan svjetloplavi plićak stvara prirodnu oazu u
kojoj sam se osjetila kao sirena iz Ivaninih ,,Priĉa iz davnina". U
njih je ona zaranjala u vodu snova u noćnom Njujorku tragajući
za biserima ribara Palunka, biserima svog otrgnutog iz krila
zaviĉaja djetinjstva.
A još jednom ću se vratiti na bajkoviti Mogren, jer u ovoj
našoj priĉi sve će morati da bude u znaku tog ambivalentnog
broja, tada će već biti posjeĉeno stablo stoljetnjeg bora koje se
metonimijski ogledalo u bisernoj vodi.
Privatni vlasnik plaţe u privatnoj drţavi Crnoj Gori koju
vode već više od dvije decenije dva revolucionarno-ratna druga
,,Đukanović – Marović”, posjeći će stabla da omogući pristup
svom plaţnom plastiĉnom mobilijaru koji će kao privatne grobne
parcele pasti na ovaj pješĉani, kraljeva dostojan, Harmonijin i
Kadmov srebrni pijesak, na groblje plastificirane i od prirode
otuĊene plaţe, na groblje opljaĉkane i opustošene zemlje. Na
tom ću pješĉanom ţalu od krhkog i lomnog sna, drţati u naruĉju

11
Romana, kojeg i dalje u našem ţenskom krugu zovemo ,,Princ
Valijant”, dok se sa zalaskom sunca bude privodila kraju
ceremonija skromnog zavjeta Kseninog i Ĉaksovog).
,,Revolucija ti je najljepša rijeĉ u rjeĉniku zlato tajovo, to ti
je kad se narod pobuni i zatraţi svoja prava” – odgovara Martin
svojoj jedinici.
Ali ona već trĉkara za neĉim drugim što joj je okupiralo
oduvijek hiperaktivnu paţnju, to dijete nigdje nema mira, svi se
plaše za nju, u školi posebno.
Mati je grdi stalno ali Martin je baš zbog toga još više
oboţava, ona je njegova sveznalica, sva vrcava i nepostojana a
ne poput ostale nezainteresovane djece koja sate ţivota gube na
jednom te istom mjestu.
On nju planira (mada se Hani od planova njegovih diţe kosa
na glavi) i da vodi na Veliki miting za koji se već sad šuška da se
na jesen sprema.
IV

Nakon muĉnog razbijanja Jugoslavije kojoj je odano sluţio

kao Titov najprije pionir, pa omladinac u radnim akcijama a
napokon i kao ponosni vojnik SFRJ-a, Martinovim ţilama je
odjednom poĉeo da teĉe nacionalizam.
I sam je bio zaprepašćen tom novinom, zahvatio ga bješe
duh buĊenja nacionalne svijesti ali ne one fanatiĉne, veliko-
nacionalne, već zdravi i ponositi, rodnogrudni crnogorski:
,,Kad već nestaje moja voljena kolijevka Jugoslavija, neka
mi makar ostane ovo parĉe Crne Gore, pa prijateljski i ljudski
ako ne više bratski, svakom svoja kuća i svoja trpeza” – mislio je
u sebi jer naglas je u ovo doba prevrata bilo opasno misliti.
I sam od malih nogu krvavi radnik, cijenio je radniĉku klasu
više nego iko. Kada mu je bliski prijatelj iz sindikata
,,Dakićevih” javio da se sprema veliki miting radnika koji treba
da podrţe i studenti, osjetio je snaţnu ţelju da i on izaĊe na ulice
sa njima.
Revolucija se probudila u njegovom, podmlaĊenom
roĊenjem Ksenije, i tijelu i duhu. A nju nije htio staviti u sluţbu
ideji velikosrpstva pod ĉijom navodno okrnjenom petokrakom
maršira narod po diktatu daljinskog upravljaĉa novog voĊe iz
Beograda.

12
 Njega on nije uspio obmanuti opsjenom harizme –
hiperbolisani nacionalizam je preĉica do fašizma, Martin to
odveć dobro zna. Zna, ali istovremeno sluti da negdje mora biti
roĊena alternativa ovoj opštoj, kolektivnoj hipnozi. Da se mora
naći neko da oĉuva zdravo tkivo organizma koje neće pristati na
svjesnu amputaciju već će se boriti za slobodu i demokratiju.
,,Samo do rata da ne doĊe, on obući nijednu uniformu nakon
JNA neće.” – to se zakleo bješe još u ranim momaĉkim danima.
Dan uoĉi 7. oktobra odluĉuje da ipak ode u Titograd i naĊe
se sa Zejom i ekipom. I ne sluti da će Zejo sa ,,Ţeljezarcima” sa
kojima je proveo radni vijek, ostati na barikadama ,,Ţute grede”,
presjednut specijalnim snagama milicije, otrovan suzavcem,
pretuĉen i satjeran u ljute kamenite klisure.
Slike titogradskih ulica zatrpanih ljudima koji nose
transparente, Titove slike dok pjevaju:
,,Zalud prijeti ponor pakla, zalud vatra groma…” –
uzburkavaju Martinovu krv. Pridruţuje im se oduševljeno, u
trenu zahvaćen tom istom kolektivnom hipnozom koju je
osuĊivao danima.
,,Pogriješio sam! Protest je ipak pod zastavom Jugoslavije” –
misli radosno dok gleda kako se viju trobojke sa petokrakom u
sredini.
(Ali ubrzo će splasnuti entuzijazam povorke koja ga je
nosila kao ustreptala rijeka toga dana. Ĉim se ulila pred zgradu
Skupštine, povorka je poĉela da se osipa i rasplinjuje u razliĉite
tokove).
Iz prvih redova su se uskoro zaĉuli povici:
,,Volimo te Slobo” i istog ĉasa se osvijestio.
Znao je da je došao tamo gdje nije ni krenuo. Prvoredaše na
miting dovela bješe ipak nacionalistiĉka, ratnohuškaška ideja, to
je sad, nakon prvobitnog talasa jasno isplivavalo u prvi plan. Oni
u ogromnoj većini i sredini su došli da traţe socijalnu pravdu,
plate i dnevnice i pristojan ţivot. A onih, kao što je bio i sam
Martin, koji su došli dovedeni idejom oĉuvanja Jugoslavije, bilo
je ipak najmanje.
Otišao je sa gorkim okusom u grlu presahlim, sa Vukom i
društvom je ostala na ulicama za njim pjesma koja je iz grla
klicala:

13
 ,,Od Vardara pa do Triglava…” – zapjevao je tada posljednji
put.
(Otišao je ne saĉekavši razbijanje protesta jednim
konaĉnim):
,,Milicija, postupi po nareĊenju!”, nakon kojeg je uslijedio
meteţ jurnjave i nasumiĉnog pendreĉenja demonstranata.
Sjutradan, u Nikšiću, ogorĉeni batinanjem specijalnih snaga
milicije na ,,Ţutoj gredi”, bijesni i ogorĉeni ,,Ţeljezarci”
skandiraju ulicama.
Zejo je sa njima, poveo je i jedinca Ognjena. Sad je odluĉniji
nego ikad da se još oštrije ukljuĉi u proteste i da se ne smije
nikada zaboraviti niti oprostiti ovaj sramni ĉin prebijanja naroda.
,,Zvaće Martina da povuĉe i Budvane, sljedeći put svi
moraju izaći na ulice, ovo je tek poĉetak, vratiti se moraju! Svi!”
– sa tom namjerom odlazi isti dan za Budvu.

(Tada su se prvi put sreli).

Trinaestogodišnja Ksenija sa kikama u kosi i namrgoĊeni
mladić od sedamnaest ljeta, koji će cijelog svog ţivota skrivati
nesigurnu i ranjivu prirodu pod maskom buntovnika i odrješitog,
na rijeĉima grubog revolucionara.
,,Hoćeš li da slaţemo moje nove puzzle?” – tata mi ih je
donio iz Italije, na njima je slika jedrenjaka i princeze” – Ksenija
ga uzima za ruku i vodi prema svojoj sobi.
,,Jesi li ti normalna?!” – gurne je i rasplaĉe Ognjen.
Martin odmah ljutito odreaguje:
,,Kako se to razgovara sa djevojĉicama?! I ti si mi na pragu
momĉina! Dţaba ti sve, ako nisi dţentlmen nikad nećeš postati
pravi muškarac” – govori mu mada ga Zejo bješe već preduhitrio
jednom pljuskom po ušima sina.
Kasnije Hana sprema veĉeru, atmosfera je topla, prijateljska.
Ona ţali što Zejo nije poveo suprugu dok Ognjen ciniĉno dodaje
da - ,,tata mamu nigdje ne vodi sa sobom”.
Nije osjetio ljubav u porodiĉnom domu, odrastao je kao
gorka samonikla biljka -malo da ga zasjeĉeš po površini otrov
odmah pokulja.

14
 Dio koji je bio namijenjen za ljubav i njeţnost, njemu je već
samim roĊenjem amputiran.
Ksenija ga gleda oĉima punim ljubavi, ona brzo sve
zaboravi, i nanesenu uvredu i ruţnu rijeĉ. Djeca iz naselja joj
ĉesto i gore urade, lutke polome i isprljaju, probuše loptu. Ali
ona se nikada ne ljuti dugo, niti zove roditelje mada zna da bi ih
njen tata ,,sve ubio” ako je neko dirne.
Ksenija je naprosto, jedno od one djece ljubavi i ĉiste
hodajuće sreće, ako neko ne ţeli da je uzme ona će mu je ipak
nesebiĉno nuditi i davati uvijek.
Onako široko i iz srca, ne mora ni da joj se vrati.
Zna to Hana i pati zbog tolike širine svoje kćeri, srećna je
naravno zbog svog dobrog djeteta, ali se plaši da će ona svima
sreća biti osim sebi, sebi samoj ,,tuĊa veĉera” kako se govorilo u
rodnom kraju njenog muţa, isto kao oko koje sve vidi ali sebe
samog ne moţe.
Tako i sreća koja stanuje bez ostatka u njenoj Kseniji.
,,Neka je Bog ĉuva” – šapuće u sebi uvijek prije spavanja, za
nju je bog i Tito i Muhamed i Hrist i svaki ĉovjek, ne pravi ona
razliku. A najveći meĊu njima njen muţ.
Poslije veĉere izlaze u šetnju, oktobarska budvanska noć je
topla, silaze do plaţe.
,,Da vam pokaţem Ksenijino i moje omiljeno mjesto” –
Martin ih odvodi do ponta Mogrena.
Put je pomalo jeziv, van turistiĉke sezone nije osvjetljen, i
mada je još suton i vidi se dobro, Zejo se nećka ali neće da
ispadne nikšićki gorštak.
Zbijaju šale i trkaju se uskim putem do plaţe, ponovo su oni
razuzdani i takmiĉarski nastrojeni JNA mladići.
Ksenija se smije dok skakuće za njima, Ognjen će taj njen
smiješni skakutavi hod odnijeti sa sobom a da to neće ni znati,
baš te noći sa Mogrena.
A onda joj ovaj, vjeĉno namrgoĊeni mladić iznenada i
spontano napravi zamku, sakrije se u uskoj pećini koja spaja dva
Mogrena i zaskoĉi je iz polumraka istovremeno je povukavši za
kikice.
Ona vrisne ali se odmah zahikoće i poĉne da ga juri.
Zaustavljaju se kod zakrivljenog borovog stabla ĉije se grane
metonimijski ogledaju u bisernoj vodi.

15
 Tu se izvrnu na pijesak i gledaju u nebo.
,,Ja stalno gledam oblake, zamišljam razne figure od njih” –
kaţe mu Ksenija. A on njoj šapne na uho:
,,Baš si luckasta mala: Ksena-Snena”.
Tada je dobila prvi nadimak koji joj se svidio.
I niko više nije smio ni da se usudi da je drugaĉije nazove.
Utom ih pristignu zadihani Martin i Zejo:
,,Idemo u hotel ,,Mogren” na kolaĉe”.
Nakon te lijepe noći i zatišja pred buru Zejo se oprašta od
Martina uz sljedeće rijeĉi:
,,Vidi da utiĉeš na ove tvoje lacmane i da ih u što većem
broju, ako Bog da dovedeš sljedeći put. Bitka je moţda
izgubljena ovim razbijanjem protesta ali nije rat. Rat tek
predstoji!”
,,Ti znaš dobro da ja u rat nemam namjeru - pazi Zejo, igraš
se opasnim metaforama a barem ti i ja znamo da su rijeĉi
najzapaljiviji materijal” – uzvratio mu je Martin, ne više tako
siguran da je bila dobra ideja što su se ponovo pronašli i
sastavili.
Bio je u pravu. Tog januara nije bilo Nove godine, kao što je
neće biti ni dvadeset i šest godina kasnije.
Desetog dana januara, protest je ponovljen, pod istu zastavu
su ovog puta stali svi, svi osim Martina.
Nije ispunio prijateljevu molbu koja je više liĉila na
imperativ. Tako da nije ni mogao prisustvovati izvoĊenju
narodnog puĉa i ĉinu nasilno preuzete, sa ulice vlasti.
(Ali nije ni Zejo. Ni radniĉka klasa, studentska još manje).
Tom ĉinu ulaska u ,,Skupštinu” mladih i ambicioznih
studenata koje predvode, kasnije jednoglasno izabrane nove voĊe
naroda, Momir i Milo (koji će ostati upamćeni po nadimcima
,,Motka” i ,,Britva”), pod plaštom prividnog komunizma i još
prividnije demokratije, prisustvovao je iza kulisa ,,Vrata
narodnih”, fantom Slobodan Milošević koji mu je već na prvim
protestima kumovao.
,,To prebijanje narod nikada neće oprostiti. To je najsramniji
ĉin u istoriji Crne Gore” – izgovoriće tada mladi student Milo
Đukanović.
(I tim će rijeĉima biti roĊen novi, još brutalniji ali i
harizmatiĉniji voĊa od samog mu idejnog oca Miloševića.

16
Ĉovjek koga će u narednim decenijama zvati ,,Kumom”
,,Posljednjim mafijaškim balkanskim donom”; ĉovjek koji će
vladati ĉizmom i biĉem, pod ĉijim naredbama će mnoge
crnogorske kuće crni barjak okititi, a mnogu mladost mrak
pojesti).
Koji će se, istih tih svojih vlastitih rijeĉi sjetiti 26 godina
kasnije, kada on bude izdavao identiĉno nareĊenje svojoj
mafijaškoj specijalnoj antiteroristiĉkoj jedinici SAJ koja će
ispred iste te zgrade ,,Skupštine” i kasnije do dugo u noć po
podgoriĉkim ulicama, trgovima i mostovim, prebijati svoj narod.
Karma pamti – karma vrati. Njenom prstenastom toĉku još
niko nije uzmakao.
A svako za sebe, i svako na dva razliĉita kraja svijeta, sjetiće
se i njih dvojica, to će sjećanje biti zaĉinjeno ponovo Dţonijevim
stihovima:
(Tada će Martin već biti u Americi a Zejo u Rusiji):
,,Sad ćemo narednih dvadeset godina slušati blejanje
ovaca…”

17
 VRIJEME TIŠINE

Ksenin je roĊendan pravi vodviljski dogaĊaj, starobudvansko

naselje ,,Gospoština“ zna da je taj dan obiljeţen gromoglasnim
slavljem dolaska na svijet princeze u kući Palunka, valjda jedine
kćeri zbog koje se u Budvi pucalo ikad.
A Martin, stari gospodin, morski vuk njihove ulice, sa
prosjedom kosom i bradom od srebrne soli dalekih puĉina bivšeg
kapetana duge plovidbe, za svoju mlaĊanu miljenicu kiti tešku
metalnu ogradu cvijećem i šarenim balonima.
,,Sasvim je podjetinjio pod stare dane“ - smiju se
dobroćudno komšije, roĊaci i prijatelji.
Iza Ive su mu ostala dva sina, gorostasni i ponositi momci,
nikada se nisu ni na šta poţalili, nikad mu prigovorili mada su
imali, o kako imali razloga!
Obojica sad plove za ,,Jugoceaniju“, ugledni su i poštovani u
cijelom svijetu, crveni pasoš SFRJ i prezime starog morskog
vuka im svuda vrata otvara.
Ivu bješe pokosila teška bolest, tada se u Jugoslaviji malo o
njoj znalo a nije se, istini za volju, ni smjela naglas spominjati
,,da zlo ne ĉuje“.
Srećom, na sinove nije ostavila traga.
Martin nije ţalio za njen ţivot ni ptiĉjeg mlijeka, grdno je
imanje otišlo za susjednu Italiju na njeno lijeĉenje. I ništa.
Smrt kad pozove, ne pomaţu ni pasoši, ni novac niti
prezime. Preko noći se gasila a i on sa njom. Njenom smrću,
veliki dio njegovog ţivota je ostao amputiran. Amputacija se
bješe proširila i na sinove, staru majku, roĊake i komšiluk.
Zdravog tkiva kao da nije bilo više.
Godinama nakon Ivine smrti u kući Palunko se nije ĉuo
smijeh. Teška metalna ograda ih bješe ogradila, poput
,,Berlinskog zida” od ostatka ulice, a zastori se nisu podizali na
prozorima ĉak ni jutarnjem nasmijanom suncu.
Odgoj dva muška djeteta bješe pao na babu Julku, staru i
otmjenu gospoĊu, paštrovaĉku damu dostojanstvenog drţanja
uroĊenog samo plemkinjama.

18
 Njenu gordu narav, jugoslovenski duh bratstva i jedinstva
nije nikad smekšao, sa muţem i sinom je ostala hladna i na
distanci svih tih godina.
(Doduše, bila je ona dobra domaćica i briţna majka mada
spartanski daleka, obavila bi sve svoje duţnosti bez pogovora ali
bi se na kraju dana povlaĉila u svoje odaje).
Muţ joj je, Martinov otac, bio sušta suprotnost, veseljak i
dobriĉina, teško mu je padala ţenina hladnoća mada je, baš zbog
tog njenog drţanja, u zvijezde uzdizao. Već je svaka kafana u
koju bi on svratio prije i poslije ribanja (bio je strastan ribolovac)
znala za njegovu Julku, najljepšu i najotmeniju gospu kojoj je još
kao zaljubljeni šiparac pisao kradom stihove.
Nastradao je na moru, nevrijeme je naišlo iznebuha, niko mu
se nije nadao usred vedra i bezoblaĉna dana. Tijelo su pronašli
na ostrvu ,,Školj”, tek nakon nedjelje bezuspješnog traganja.
Martin bješe, srećom (šaputalo se kradom) naslijedio oĉevu
blagu dušu mada majĉino otmjeno drţanje, na sahrani se gušio u
suzama dok Julka nije niĉim odala bol, stameno je prestojala
ĉitavu ceremoniju bdenja i sahrane.
Bio je to, za malu budvansku sredinu onog doba,
kontroverzan materijal za graĊu mnogobrojnih ogovaranja na
njen raĉun.
(Koja nisu prestala ni onda kada je Martina, u tek navršenoj
petnaestoj zamomĉenoj, pustila u dalek svijet sa stricem,
Ċeverom kojeg je dva puta vidjela u ţivotu).
A ta ista Julka, to neobiĉno stvorenje koje prkosi pravilima i
konvencijama, nakon smrti muţa i odlaska sinovljevog na brod
prekookeanske plovidbe, zatvara kuću i povlaĉi se u svoje odaje
sasvim.
Da otpati i preboli gubitak onako kako je jedino i znala,
sama i gorda, kao gorska zvijer.
(Kao i Martin, godinama kasnije Ivu).
U toj se porodici nije patilo mediokritetski (kao što se
mediokritetski ništa nije ni radilo), ne formalno i ne zbog ,,sela”.
Ovi ĉudni ljudi, bajkovitog prezimena Palunko, iz isto tako
bajkovitog starobudvanskog naselja nadomak Starog grada
,,Gospoština“ ostali su priliĉno dugo neshvaćeni svojim
sugraĊanima.

19
 (Vjerujem, kao dugogodišnja prijateljica njihovih potomaka,
da je to bilo baš zbog te neuobiĉajene kontradiktornosti, spolja
grubi i dostojanstveni a iznutra mekši od pamuka. A u malim i
transparentnim sredinama u kojima se voli sve da vidi i sve zna,
teško je nositi taj kaput sa dva lica. Još ako se nosi nonšalantno i
gotovo nesvjesno, poput kraljevskog ogrtaĉa, moţe postati
nepodnošljivo, ljudi vas doţivljavaju kao nekog ko svojom
drugaĉijom pojavom izaziva, ,,štrĉi” te se mora za dobrobit
ĉitave zajednice amputirati, kao što se amputira bolestan ud na
raĉun oĉuvanja ostatka organizma).

II

Krug tišine oko kuće Palunko, presjeca Hana.

,,Gospoštani“ je odmah prozivaju ,,Kosovkom-djevojkom“.
Te je sezone stigla iz Prizrena noseći sa sobom samo
putniĉki zaveţljaj i svoju tešku, crnu kao gavranovo krilo kosu.
Zapošljavaju je roĊaci na ribljoj pijaci, tu upoznaje Martina
koji se nakon penzionisanja posvetio ribanju, bez mora (nasljeĊe
od pokojnog mu oca) naprosto nije mogao.
(Mnogo godina kasnije, zakupiće joj štand i otvoriti malo
ribarsko preduzeće na toj istoj pijaci koja će tada već postati
buvljak svega i svaĉega).
U godinama koje budu uslijedile cvjetaće siva ekonomija, na
pijaĉnom buvljaku prodavaće se i preprodavati zbrda-zdola sve,
od igle do lokomotive. Na istim tezgama biće posloţene flaše
ulja i vreće brašna, svilene nošene haljine, ĉaše i zdjele, vezeni
gobleni i bonovi za dva sapuna po ĉlanu domaćinstva.
Dileri će mijenjati dinare za marke, u zavisnosti od perioda
dana, kućama će se nositi vreće dinara ili pak jedna novĉanica
maraka.
A jedina dva mjesta na kojima će se ljudi moći sresti biće
baš taj buvljak, skupa sa redom ispred ,,Dafine“ u prizemlju
,,Crvene zgrade“ preko puta ,,Ateksa“.
Posrnuli pod teretom graĊanskog rata, sankcija, inflacije,
nestašice osnovnih ţivotnih potrepština, restrikcija struje,
obezglavljeni narod će jedva doĉekati simulirani poziv za
ostvarenje ,,jugoslovenskog sna”.

20
 Dafina i Jezda, najmraĉniji par na ovim prostorima, nakon
Bodina i Jakvinte, koji bi zasigurno bili opjevani u desetercu da
je narod za pjesmu snage i duha imao, otvaraju banku sa
kamatom od trinaest posto dobiti na godišnjem nivou. Stavi se
ulog, mjenica koja se ne podiţe, a na tu uloţenu cifru svakog
mjeseca podiţe se tih trinaest posto.
(Lijepo, nema šta, mislili su naivci da moţe tako dovijeka,
ne shvatajući da je kolektivna hipnoza poprimila groteskne
razmjere osmišljenjem još jednog u nizu opsjenarsko
maĊioniĉarskih trikova da se unesrećenom narodu izvuĉe iz
dţepova još i ono ,,za ne daj boţe”).
Martinov drug iz ,,Zlatne ribice”, nekadašnjeg
najprofitabilnijeg ribljeg restorana na budvanskoj obali, koji je
bio rezervisan za inostranu elitu gostiju, naroĉito iz Njemaĉke,
ubio se istog mjeseca nakon, u Hudinijevom stilu nestanka
Dafine i Jezde iz zemlje.
Na njihovu banku bješe uloţio sav kapital od prodaje
porodiĉne kuće, restorana i imanja, vjerujući da će za godinu,
dvije podići taman za izgradnju još dvije takve iste takve i tako
ostvariti dupleks ,,budvanskog sna”.
(Djelovalo je da je sve moguće tih godina, pomraĉenje
razuma i opšte kolektivno ludilo uzimalo je maha u svim
segmentima društvene stvarnosti).

III

A onda se pojavljuje ona, kao da prkosi novonastalom kiĉu i

gubitku ukusa, kao duh i dah prošlih vremena istinskih
vrijednosti.
Martin nije jedini koji je tog ljeta opijen Haninom
autentiĉnom ljepotom, djevojke kao sa razglednice starog
Prizrena.
U vrijeme ponovnog oţivljavanja mitova, svi bi odjednom
da se napiju rujnog vina iz bokala ,,Kosovke-djevojke“.
Ali ona, na opšte zaprepašćenje svih, vino toĉi samo njemu,
dvadeset i pet godina starijem od sebe Martinu, koji ubrzo
postaje umiljati vuĉić namjesto nekadašnjeg morskog vuka.
Hana donosi u kuću Palunko radost i zvonki glas prizrenskih
pjesama i magijsku privlaĉnost kosovskih djevojaka.

21
 Kuća se kiti smiljem i bosiljem i najljepšim cvijetom u kruni
njihove ljubavi, princezom Ksenijom na koncu iste te godine.
Martinovoj sreći nema kraja, Hana je prigrlila njegovu
kulturu, u naselju je oboţavaju do pijeteta, kuća se nakon toliko
godina otvorila za ljude, za komšijske sjedjeljke, za radost.

IV

(,,Sa tom slikom pred oĉima” – misleći kako je mogao da

pogriješi i kako je u zadnjem ĉasu, na Haninu molbu, odustao od
odvoĊenja Ksene na protest, dok ulazi u kuću, poguţvanih snova
i kaputa sa oktobarskog mitinga, on više nije isti ĉovjek).
Sa vrata ga je odmah zagrlila, jaĉe nego ikada prije.
Znala je za revolucionarni duh koji u njemu tinja ne
dopuštajući mu da ostari, ona ga je prepoznala i onda, kada joj je
prišao na pijaci noseći tek ulovljene brancine, da je zamoli da mu
ih oĉisti. U oku mu je blistao mladalaĉki ţar nalik ţeravici u
ognjištu (i sada Hana pretrne kada se sjeti groznice koja ju je
obuzimala dok je ĉistila ribu a obrazi joj gorjeli pod njegovim
pogledom).
Ni poslije toliko godina dijeljenja braĉne postelje, taj ţar ne
jenjava.
Martin je već pogledom svuĉe i prije nego do postelje stignu,
u kuhinji dok sprema hranu, dovoljno je da joj priĊe i zadigne
tešku kosu dok spušta ovlaš usne na njen vrat, Hana odmah
ovlaţi i tijelo joj se otvori spremno da ga primi.
Kad je Ksena u školi, oni vode ljubav baš uz taj kuhinjski sto
na kojem ona priprema hranu ili razvlaĉi kore za pitu, Martin je
samo jednim pokretom prelomi u struku dok joj podiţe suknju da
strgne gaćice, uzima je strasno divlje kao da sa njom ponovo
plovi na prekookeanskom brodu a vjetar mu puni nozdrve
nepoznatim daljinama.
A drugi pak put, poliţe je kao krišku soĉne dinje a onda je
uzima njeţno i dugo, ljuljajući je u svom krilu kao veliku lutku.
Sve mu je ta ţena koja je tako iznenada ušla u njegovu zimu
topeći teške snjegove što ostaše nakon Ivine smrti.
,,Nemoj uzalud rasipati snagu ljubljeni moj”… - šapuće mu
njeţno na dovratku dok mu svlaĉi kaput.

22
 ,,Ĉuvaj se kada za to doĊe ĉas, a doći će, trebaćeš ovom
svom ludom narodu kada se jednom probudi iz ovog hipnotiĉkog
sna…” – odvodi ga u trpezariju njeţno.
Razoĉaran je, slomljen, ona to osjeća, poput djeteta kojem su
istrgli iz ruku omiljenu igraĉku.
Svjeţe pripremljena kafa i njegove omiljene kiflice sa
pekmezom su već na stolu. (Ksena ih zadirkuje stalno zbog te
njihove njeţne ljubavi koju ni pred njom ne skrivaju, mada već
zahvalno sluti djetinjom intuicijom, da je ona njen najljepši
plod).

Hanine slutnje se obistinjuju, mnogo brţe nego što oboje

mogu i da naslute. Prvog januara u godini nakon, narodnog
puĉa” u staroj crnogorskoj prijestonici Cetinju, kreće osnivanje
Asocijacije slobodnih i samosvjesnih pojedinaca koji će se
suprotstaviti kolektivnom manijaĉkom ludilu što miriše i pali na
rat.
Martin saznaje iz prve ruke o ovoj ideji liberalne demokratije
oko koje treba da se oformi preostalo zdravo jezgro Crne Gore,
slobodne drţave slobodnih graĊana.
,,To je ono što sam ĉekao!” – misli Martin dok ga po drugi
put, za nepunu godinu obuzima euforija.
(Sa Zejom se nije više vidio osim jednom, kada mu je,
iskljuĉiv i jasan, saopštio da je postupio gore od izdajnika.
Moţda i jeste, Martin to ne zna, niko ne zna šta ni kuda dalje od
kako nema Tita, jedinog istinskog voĊe pred ĉijom bi slikom on,
sa pijetetom, pao na koljena. Ali Tita više nema, više ga nikada
biti neće. A mora dalje da se ţivi. Da se misli na mlade naraštaje
na kojima zemlja ostaje, a on još nije spreman da se pomiri sa
ĉinjenicom da će im ostaviti zgarište pepela i praha).
Januar je, 1990 godina, na Cetinju ispod nule, mraz ga štipa
za obraze pokrivene prosjedom bradom.
Nalazi se sa prijateljima na trgu ispred Dvorca kralja Nikole.
Badnje je veĉe, pjevaju se crnogorske pjesme, recituju Njegoševi
stihovi.
I sam se osjeća kao potonji ĉovjek na svijetu ,,sirak tuţni bez
igĊe ikoga” mada zna da ne smije.

23
 Odjednom je sebi volšebno star i umoran, euforija na ĉijim je
krilima doletio iz Budve poĉinje da splašnjava.
(,,Tako je bilo i prošle godine” – sjetio se dana u kojem se,
pod Titovom slikom obreo na ulicama AB revolucije, sve dok se
nije raskrinkala uvodna slika i ispod nje pomolio, njemu tako
fašistiĉki lik Slobodana Miloševića).
,,Neću ishitriti sa pesimistiĉkim zakljuĉcima” – obećava sebi
dok se sprema da sa društvom nastavi slavlje kod izvjesnog
Pajovića u kafani ,,357” na putu za Bajice.
Sa njima je i Milica, njegova drugarica iz školske klupe na
ĉiji je poziv i došao.
Danima je govorila ushićeno njemu i Hani o ovoj novoj
budućoj stranci koja treba da postane alternativa, glas razuma
koji će upaliti baklju istine baš ovdje, ispod Lovćena. Baklju
koja će izvesti Crnu Goru iz ludila rata u koji je vodi mraĉna
diktatura velikog voĊe iz Beograda. Dok još nije kasno.
(,,Hana joj se tada nasmijala u lice, govoreći da će biti teško,
jer velika većina stoji uz ideju srpstva, ona već gleda slike
Slobodana Miloševića svuda, na pijaĉnim tezgama, u lokalima,
radnjama…, ljudima treba baš ovakav voĊa koji im obećava ni
manje ni više nego uspon carstva Dušanova” – sjeti se Martin
svoje pametne i pronicljive ţene dok se ljubi sa Milicom u obraz
da ĉestita nastupajući Boţić):
,,A ne tri puta” – zaustavlja ga Milica, mada se Martin ljubi
po navici paštrovaĉkog majĉinog obiĉaja iz kuće ta tri puta, radi
to nesvjesno, on kao komunistiĉko ĉedo nikada i nije volio
Boţić, poštovao ga je zbog majke Julke.
,,Od veĉeras se dva puta ljubimo a i sa dva prsta krstimo” –
govori mu Milica dok namješta pesnicu formirajući od
ispruţenog palca i kaţiprsta latiniĉno slovo L koje će simboliĉki
oznaĉavati pozdrav budućih ,,Liberala”.
,,Ovog se januara raĊa LSCG” – smije se, vidno razdragana i
srećna, dok ulaze u kola.
U ,,357” ih već oĉekuje ekipa a treba da doĊe i rodonaĉelnik
,,Liberalnog saveza” Slavko Perović, intelektualac lucidnih ideja
i magiĉni retoriĉar koji će podići na noge slobodnu Crnu Goru.
Martin sluša o njemu cijelu noć i pita se, u već zaintrigiranoj
mašti potpaljenoj kuvanim crnim vinom sa narandţom i cimetom

24
sa kojim su poĉeli još na trgu da nazdravljaju i slave, hoće li biti
nalik Dţoniju:
,,Jablane kreni drugom stranom…” – jer ako bude, imaće
njegov glas.

VI

(Ispostaviće se da je Slavko Perović zaista bio vrstan

retoriĉar, obrazovan i naĉitan, duhovit i šarmantan, ali naţalost
njegovi govori su bili namijenjeni posebno odabranom
auditorijumu, malobrojnim intelektualcima koji su mogli da
razumiju njegove asocijacije i reminiscencije, aluzije na
predstojeću pobjedniĉku kiĉ kulturu koja će planuti kao šibica,
naroĉito otvaranjem televizijske kuće PINK koja će simulacijom
ruţiĉaste zbilje postati pandan iskrivljenog pogleda na svijet kroz
ruţiĉaste naoĉari.
Na tim slikama neukusne golotinje i prostaĉke narodne
muzike kojom će se masovno trovati i zaglupljivati generacije
budućih naraštaja, biće stvoren novi društveni model: sistemska
mašinerija poslušne uniformisane vojske kojom će njen
opsjenarski voĊa Milo Đukanović uspješno vladati u
nastupajućim decenijama.
Naizgled nevaţan detalj u formiranju liĉnosti kao što je izbor
odjeće, knjige ili muzike, pokazaće se fatalnim jer u ,,novoj”
Crnoj Gori više neće imati ko da misli, sloboda mišljenja će
nestati amputacijom buntovniĉkog ,,rock and roll”-a, filosofije iz
redovnog programa za srednje škole, poezije koja će biti
zamijenjena sladunjavim novokomponovanim stihovima novih
ikona, Cece, Seke, Ace, Jece i ostalih ,,cvetaka-zanovetaka”,
autentiĉne garderobe trendovskim serijskim modelima tipa copy
– paste.
Ulicama narednih crnogorskih decenija, koraĉaće nove
uniformisane vojske poslušnih ,,Pink” generacija ispranih
mozgova, amputirani automati spremni da se kao ĉopor usmjere
na onog koji bi se usudio da ostane ili postane drugaĉiji:
diskriminacija, stigma i mobing, postaće novi oblici proganjanja
samosvjesnih jedinki, a na njima ću ja, uz kasniju Kseninu i
Dţonatanovu nesebiĉnu podršku, izgraditi ţensku kuću

25
,,Meduzin smijeh” jednu od prvih organizacija tog tipa u Crnoj
Gori):
,,Ipak nisu uspjeli sve da nas amputiraju” – izgovoriće sa
osmijehom Ksena te 2011. kada se budemo napokon našle licem
u lice.
Sa ţaljenjem u duši, misliće Martin o ovoj noći još jedne
promašene i uludo protraćene euforije i mladosti, ali biće tada
već preko okeana sa Hanom i Ksenom. I mada će ĉesto sebe
prekorijevati zbog bjekstva, ipak, tješiće ga pomisao da nije
obukao prljavu uniformu mada ga je Zejo, sa kojim je ostao u
nekoj ĉudnoj simbiotiĉkoj povezanosti svih tih godina, zbog tog
ĉina prozvao u ,,neslanoj šali” izdajnikom, ,,Vukom
Brankovićem”.
Martin je bar znao da je pokušao sve što se pokušati moglo,
pa makar i bilo uzalud…

26
 VRIJEME KIČA I KRVI

Ĉine se nadljudski napori da se okupi i probudi preostali

slobodarski duh Crne Gore, opsjenarskim ludilom kao
epidemijom zahvaćeno tkivo, širi se organizmom ove zemlje,
munjevitom brzinom.
,,LSCG” svakim danom broji sve više ĉlanova i simpatizera,
ali u isto vrijeme titogradski ,,DPS” sa ĉelnicima, ĉuvenom
,,sluganjskom trojkom” Bulatović, Đukanović i Marović, koja
pleše po taktovima ratne simfonije Miloševićevog beogradskog
reţima (dok se narodu, preko zatvorenog sistemskog medija za
koje se već tada uviĊa da se najbolje vlada ako se ukine sloboda
medija, a umjesto nje servira mas-medijalna propaganda
usmjerena na podesno oblikovanje širokih narodnih masa)
plasiraju opsjene i mitovi koji otvoreno pozivaju na prolivanje
krvi.
U isto vrijeme kreće i anti-kampanja usmjerena protiv
politike ,,LSCG”-a.
Ovaj se pokret u medijima predstavlja kao ,,ustaški”,
,,fašistiĉki” a njegovi ĉlanovi i simpatizeri proglašavaju za
,,srbomrzce”.
U opštoj atmosferi podgrijavanja viševjekovnih bratskih
odnosa Srbije i Crne Gore, naroda koji dijele jedan jezik, vjeru i
crkvu, a naroĉito potpomognuti kiĉerskom patetiĉnom retorikom
koja kreće u medijski boj okićena epskim desetercima i
pozivanjem na mitsku prošlost koja vaskrsava u ideološkog i
demagoškog vampira ţednog svjeţe nove krvi, ,,LSCG” sve više
gubi na podršci. Opijeni i hipnotisani ljudi traţe oruţje i zaklinju
se da neće pod zastavu ,,šahovnice” što je ,,LSCG” ljubi i pod
njom se zaklinje.
Još uvijek se gaji nada, doduše meĊu najmalobrojnijima, da
će Jugoslavija nastaviti da ţivi mada u okrnjenom sastavu.
Slovenija je prva jasno proĉitala šifrovanu poruku iz
Beograda, nakon ukidanja autonomija Vojvodini i Kosovu i
nelegitimne izmjene ,,Ustava”, jasno je da Milošević nema
namjeru da oĉuva jugoslovenske tekovine.

27
 Te 1991. godine, komunistiĉke partije gube vlast u ĉetiri
republike, a jedino u Srbiji pobjeĊuje njena produţena ruka
(kvazi kako će se kasnije pokazati) ,,Socijalistiĉka partija Srbije”
nastala ujedinjenjem ,,Saveza komunista Srbije” i
,,Socijalistiĉkog saveza radnog naroda Srbije”.
U Crnoj Gori takoĊe pobjeĊuje (na sliĉan naĉin kao u
susjednoj Srbiji) amputirano lešinarsko tijelo: ,,Demokratska
partija socijalista”, zapravo, reformisani ,,Savez komunista Crne
Gore”.
Na tu kvazi-komunistiĉku kartu sad igraju Milošević i trojica
mu podanika u Titogradu. Igraju jer dobro znaju da je ,,kocka
već baĉena” i da treba iskoristiti i instrumentalizovati ono na šta
je narod posebno osjetljiv: jugoslovenstvo na koje se ,,pale”
jedni a kosovska, nikad zacijeljena rana koja će posluţiti kao
,,koska” za ove druge.
,,Gdje će Martin i oni osviješćeni ali rijetki, koji bi najradije
pod kosmopolitsku zastavu?” – to interesuje samo rijetke
slobodoumne kojih je svakim danom sve manje.

II

25. juna 1991. formalno zapoĉinje raspad Jugoslavije.

Toga dana, parlamenti Slovenije i Hrvatske donose odluku o
proglašenju nezavisnosti. Prilikom opsada vojnih baza ,,JNA” u
Sloveniji dolazi do krvavih napada na, tada još regularne vojske
u tim bazama. Slike divljaĉkog i brutalnog razbijanja mladićkih
glava u napadnutim tenkovima ,,JNA” munjevito se šire
medijima i lede krv u ţilama:
,,Rat je poĉeo!”
Od tada se više nije znalo ko se pod ĉijom zastavom i protiv
koga bori.
Danima je vršena medijska propaganda i jednih i drugih,
pozivano je na oruţje najprije u Hrvatskoj, hrlile su horde
dobrovoljaca.
(U Bosni i Hercegovini koja je dugo ostala zatvorenih oĉiju
pred nadolazećim zlom ali će ga kasnije i najskuplje platiti,
stvarane su ,,Krajine” i ,,Nove Republike”, vršeni su novi
genocidi i otvarani novi Jasenovci, bjesnile su ,,Oluje” i ĉistke,

28
osvete, klanja i silovanja, bombardovani su istorijski i kulturni
spomenici, mostovi, rušene su i pljaĉkane crkve i svetinje)
Ništa više nije bilo sveto. Ponajmanje ljudski ţivot.
U svom tom jadu i meteţu, Martin sve više gubi nadu,
mitinzi ,,LSCG”-a na koje je u poĉetku išao sa nadom, već i tada
nadom oĉajnika, davljenika koji se za slamku spasa hvata ali
ipak vjeruje u opstanak, poĉinju da mu postaju besmisleni.
Vuklo ga je tih dana da i sam obuĉe uniformu, da pojuri krvav do
lakata i brani ,,slabe i nejake” ali kome da objasni da ţeli da ih
brani sve podjednako: i Srbe i Hrvate i Muslimane? Ljude?!
Proglasili bi ga za izdajnika, ludaka, ĉovjeka pobrkanog ili
još gore izgubljenog identiteta i najvjerovatnije strijeljali ili ga
zatvorili u ludnicu.
A Ksena raste. Kako raste ona tako i sa njom njen iznenada
probuĊeni talenat za slikanje:
,,Umjetnost te ĉini jaĉom nego što pretpostavljaš”… - Martin
joj pjevuši Dţonijeve stihove dok se naginje nad njenim prvim
skeĉ-blokom, sam bog zna odakle joj ga je Hana u ovoj krizi
nabavila.
,,Petnaest joj je već, u šesnaestu ulazi a rano li se
zadjevojĉila” – misli dok ga dodiruju njene ĉvrste narasle grudi
ispod košuljice dok mu leti u zagrljaj.
Svaki put se zarumeni i postiĊeno okrene glavu, Martin, a ne
ona. Ksena to i ne primjećuje jer duh joj je i dalje nestašno
djetinjast a oduvijek hiperaktivna paţnja raspršuje na sve strane.
,,I dobro je što je tako” – srećan je u nesreći Martin.
Nema gdje ni da odraste u ovom uţasu kojim je okruţena a
od kojeg on ne umije da je izbavi i spasi.
Ali baš se te godine na obzorju ukazuje jedan.
Martin danima sluša kako se priprema otvaranje projekta
,,Virtuelni anti-muzej” kojeg liĉno veliki Dado Đurić postavlja
pod imenom ,,Cetinjski bijenale”.
Mada sam bez talenta, oduvijek je volio i cijenio umjetnost,
poeziju najviše. Ne zna na koga je Ksenija naslijedila svoj dar
koji ga neizmjerno raduje, jer u ovim godinama pustoši, ona će
da stvara i gradi svoj svijet, svoje utoĉište pred sivom
stvarnošću, imaće mirnu luku.
,,Za ovo dijete neće morati da se plaši” – tješi sebe i Hanu.

29
 III

Proroĉanske rijeĉi vizionara Dada Đurića otvaraju prvi

cetinjski ,,Bijenale”:
,,Ĉitavo moje slikarstvo je izvaĊeno iz Crne Gore, kao kad
ĉovjek izvadi draĉu iz tabana ili iz ruke, ja ĉupam te svoje slike
iz Crne Gore.”
Te godine, crnogorski princ Nikola Petrović na Cetinju
prireĊuje nesvakidašnji umjetniĉki festival na otvorenom, sa
namjerom da poveţe i objedini evropski istok i zapad i time se
snaţno suprotstavi SFRJ graĊanskom ratu.
Cetinje postaje srušeni ,,Berlinski zid” kojim je simboliĉki
oznaĉen kraj blokovske podjele ali zapravo oznaĉen poĉetak
paradoksalnog, dotad vješto skrivanog ispod ruševina,
otkopavanja vaskrslog zla.
Pad komunizma kojeg je zvaniĉno oznaĉio prvi udarac
ĉekića u berlinski zid, povukao je za sobom pad zidova svih
preostalih komunistiĉkih sistema, pa tako i SFRJ koja je sa
svojim socijalistiĉkim rajem bila trn u oku i istoku i zapadu.
A porušeni zidovi su morali zatrpati mnoge ţrtve prije pada
posljednje cigle.
Ksenija oduševljeno skakuće ispred ,,Vladiĉine bašte” dok
posmatra ĉudesne Dadove instalacije na otvorenom i
samouvjereno Martinu objašnjava njihovu simboliĉku poruku:
,,Tajo, ovo on poruĉuje da je svijet prljav i truo, da treba da
se vratimo prirodi, ĉistoti i ljubavi”.
(Šokiran je njenim rijeĉima jer ne bješe ni primjetio kako je
naglo u mislima sazrela. Nije je on ĉuvao pod staklenim zvonom,
štaviše, Hana i on su otvoreno pred njom govorili o ratu i svim
njegovim strahotama, i mnogo prije toga o slomu Jugoslavije,
promašenim revolucijama i snovima. Ĉak je i ona sama stigla da
obuĉe pionirsku uniformu i stavi crvenu maramu i kapicu sa
petokrakom - krišom je obrisao suzu u uglu oka dok je sa ostalim
pionirima recitovala):
,,Danas kada postajem pionir, dajem ĉasnu pionirsku
rijeĉ…”
(Samo nije znao da ona, naizgled tako djetinjasto bezazlena i
površna u rasipanju paţnje, zna da ovako duboko i snaţno osjeća
i razmišlja):

30
 ,,Pravi izdanak Palunkovih, kontradiktorna u svemu” -
obradovan ali i uplašen tom iznenadnom spoznajom prirode
svoje kćeri koja stidljivo Ċiklja prema ovom škrtom suncu,
gotovo je zaplakao tu pred cetinjskim manastirom, poniţen pred
tom iznenadnom ,,starmalošću” svoje kćeri a i ĉitavih generacija
koje će se nakalemiti na ovaj ratom zahvaćeni i opustošeni
prostor.
On već vidi te prerano sazrele a nedozrele mutant-plodove
novih degenerisanih naraštaja koji se igraju na deponijama
umjesto na cvjetnim livadama ( i odjednom i sam spoznavši
dubinu umjetnikove poruke, strese se do kostiju, u glavu mu
navru Dţonijevi stihovi sa omiljenog mu albuma ,,Krivo
srastanje”):
,,Obiĉno razbiju sva ogledala na koja naiĊu, da ne ostane ni
spomen na ljepotu…” .

IV

(Mislim da je već tada, a i Ksena će baš taj trenutak

najemotivnijim intenzitetom oslikati u svojim ,,Ameriĉkim
dnevnicima”, donio odluku da odu iz zemlje. I to što prije! Da je
išĉupaju iz sebe kao Dadovu draĉu koja je već inficirana urasla u
tijelo - treba je hitnim postupkom amputirati dok ne nastrada i ne
oboli preostalo zdravo tkivo).
Okupiran tim mislima, Martin sa novospoznatim bolom u
srcu, posmatra dva masivna sasušena objekt-stabla (,,Neće dati,
ni po koju cijenu, da se Ksena, to posljednje mlado stablo
Palunkovih sasuši i prije nego dobije priliku da procvjeta” – još
jednom se uĉvrsti u iznenada roĊenoj odluci) topola na zelenom
rubu ,,Vladiĉine bašte”, umjetnik ih je okitio ,,cvijećem
civilizacije” otpadom sa ulica gradske periferije – ostavštinom
,,urbanog ţivota”.
Posmatraĉi i prolaznici se išĉuĊavaju, neki smiju, neki
zgroţeni odmah odlaze. Sumnja da su razumjeli poruku velikog
genija.
(I kasnije, kada je demontaţom instalacija prenesena u
zatvoreni prostor ateljea te doraĊena tjelesima zmija, ptica i
drugih komada sasušenog mesa kao i dodatim sobnim vratima iz

31
stare roditeljske kuće umjetnika na kojima je prethodno fiksirao
svoje Ċaĉke akvarele, gvaševe sa prepoznatljivim likovima
svojih sugraĊana i jedan stari friţider – simbol nastupajuće gladi,
posjetioci nisu razumjeli njegovu poruku, ĉast malobrojnim
izuzecima).
Sjetio se tada Martin Slavka Perovića ĉiji su govori bili
prepuni aluzija na umjetnost: ,,Ko ih je mogao razumjeti? Kome
su uopšte u ovom zlovremenu trebali?”
U opštem meteţu i gubitku svih vrijednosti, narod je
potrebovao oruţja i krvi, ,,hljeba i igara”, jeftine zabave lišene
smisla.
A toga im je nova vlast davala u izobilju, i to baš zato što su
a priori znali da će, opsjenarskom vještinom, narodom zavladati
najprije tako, bez ijednog ispaljenog metka:
,, Slobodnim i obrazovanim , ĉulno prefinjenim ljudima ne
moţeš da vladaš” – po glavi mu se vrte rijeĉi.
(Naţalost, tom talasu društvenog fenomena kasnije
nazvanim ,,odlivom mozgova“ koji je zapoĉet još krajem
osamdesetih, ko je spoznao na vrijeme šta će uslijediti, odluĉio je
da se pridruţi i Martin).
Zbog Ksene najviše, njene budućnosti. Jer on bi sam radije
išao Dţonijevom linijom: ,,ako ţeliš da mijenjaš ljude ne odmeći
se…“ – mada je i sam Dţoni otišao u Holandiju a tvorcima nove,
nekad njegove rodne Hrvatske, kada su uzdigli iz pepela
fašistiĉku tvorevinu ,,HDZ” na ĉelu sa krvoţednim voĊom
Franjom TuĊmanom poruĉio:
,,Evo vam moje himne za novu drţavu:
,,Balkane, Balkane moj, budi mi silan i dobro mi stoj…” –
nakon ĉega mu je TuĊman poslao odgovor u kojem je stajalo da
će mu liĉno istetovirati šahovnicu na ĉelo ako se ikad vrati u
domovinu.
,,E pa vrijeme je da ode i on za herojem svoje mladosti” –
odluka je pala baš na cetinjskom trgu.
,,Ima još krvi u ovome starom morskom vuku, ali ne za
uzaludno i besmisleno prolivanje” – uzima Ksenu još ĉvršće za
ruku.
Posljednja Dadova poruka kojom je zatvoren taj prvi
,,Bijenale” glasi:

32
 ,,Sve je vezano, sve što se dešava je vezano. Nisu iz nekog
ćefa juĉe zaratili ljudi. Svako je radio da se tu napravi rat, pa je
rat ispao”.
Martin će ubuduće da glasa za ljubav. Ona će biti jedini
vezivni konac njegovog tkiva. Sa politikom i idealima je
završeno.

(MeĊutim, njegova odluka će morati da saĉeka još pune tri

godine do sprovoĊenja u djelo. Trebalo je prodati kuću, imanje i
malo ribarsko preduzeće za promet i usluge koje su Hana i on
krvavo na noge postavili, a u teškim vremenima rata i sankcija,
to će naţalost potrajati).
Martin i Ksenija će stići da se još jednom vrate na završni
,,Bijenale” „94.
Biće to po mnogo ĉemu prelomna godina u njihovim
ţivotima, njome će simboliĉki biti zapeĉaćen njihov dotadašnji
ţivot a peĉat će staviti kontroverzni umjetnik ĉije će uvodne
rijeĉi kojima će otvoriti posljednje bijenalsko poglavlje, Ksena
odnijeti u dalek i tuĊ svijet kao što se nosi teţak kovĉeg
zamandaljen sa sedam katanaca, Jusuf Hadţifejzović:
,,Od kiĉa do krvi je samo jedan korak”.
Ostaće na Cetinju tada novi nazivi ulica na tamnoplavim
metalnim ploĉicama:
,,Trg je spaljen“, ,,Ĉesma je spaljena“, ,,Sunce je spaljeno“ -
kao sjećanje na spaljene u prah i pepeo mnoge ţivote i domove
toga vremena.
(Mia nije mogla vjerovati kada smo nas dvije, 2015. godine,
prilikom šetnje po Cetinju u namjeri da fotografijama grada
Ksenine najranije mladosti upotpunimo materijal za njenu prvu
crnogorsku izloţbu ,,Povratak sunca”, zašle u jednu sporednu
uliĉicu koja vodi od ,,Dvorskog trga” i ,,Vladinog doma”
preĉicom.
U njoj smo naišle na jednu takvu ploĉicu, i to baš naziva:
,,Sunce je spaljeno”. Godine oštrih cetinjskih zima i ispranih
kiša, nisu joj naudile).

33
 I sama izdanak ove spaljene zemlje, Mia je već u ranom
djetinjstvu napušta i odlazi u Ksenin i Dţonatanov dom u
Virdţiniji. Ja sam kumovala tome, preko moje organizacije
,,Meduzin smijeh” mnogu smo ratnu siroĉad udomili tih godina.
(Nisam joj to izravno nikad rekla, ali tog dana, ponesena
emocijama uoĉi Ksenine izloţbe, ispriĉah njenoj usvojenoj kćeri
o porijeklu ,,spaljenog sunca”, o tjelesnoj amputaciji njene
majke, kolektivnoj amputaciji generacija mnogih djevojaka koje
su toplinu emocije kompenzovale hladnoćom automatskog doba
ĉije se obzorje naslutilo na ovom istom tlu davne 1994).
Nakon propale ideje ,,LSCG”-a koja je ponikla baš na
Cetinju, a potom i cetinjskog ,,Bijenala”, potonji slobodoumni
ljudi su protjerani iz ovih krajeva, ostali su samo poslušni i
,,vjerni psi”.
Nastupilo je novo doba u kojem će se djevojkama nametati
retoriĉko pitanje:
,,Hoćemo li ikada više na Sunce moći pogledati?”
,,U koga ćemo se sada zaljubljivati, za koga cvijećem kititi
kose i prozore?”
Tog smo sunĉanog dana, baš ispod natpisa: ,,Sunce je
spaljeno” napravile lijep ,,selfie” njenim skupim I-phone-om koji
joj je Dţonatan poklonio prilikom odlaska u Crnu Goru (nikada,
ĉak ni poslije razvoda, ni nakon što je stupio u drugi brak u
kojem je dobio biološkog sina, nasljednika porodiĉnog imanja
jedne od nekad najbogatijih britanskih porodica u Americi, nije
prestao da voli svoju prelijepu ţenu Crnogorku, ĉesto je u dugim
skype razgovorima molio Miu da mu šalje njene i Ksenine
fotografije).

34
 VRIJEME STERILNOSTI

,,Nema te na sastancima u zadnje vrijeme” – prekorjeva ga

Milica dok se Martin pravda kućnim obavezama.
Postao je ĉlan ,,LSCG”-a u onim prvim danima euforije i to
ga je sada obavezivalo više nego ikad, jer medijska a i liĉna
hajka na njih – bješe već otpoĉela.
I on je u opasnosti – sad shvata. A ko je još, ne smije ni da
pomisli!
1. je februar 1992. godina, 10 stepeni ispod nule na
cetinjskom trgu.
Slavko Perović javno poziva ,,titogradske sluge” na
zaustavljanje rušenja i ubijanja koje ne smije biti ugraĊeno u
temelj nove drţave.
Okupljeni kliĉu već poznatu ali i omraţenu parolu ,,Viva
vero Montenegro” za koju se meĊu većinskim stanovništvom
smatra da zbog svog romanskog, latiniĉkog i katoliĉkog prizvuka
iskazuje javnu provokaciju i uvredu bratskog srpskog naroda koji
strada u akcijama ,,HDZ”-a poput ,,Oluje” iza kojih stoje novi
Jasenovci i masovni pokolji. Slike krajinskih izbjeglica izazivaju
najoštrije osude i pozive na odmazdu, svakim danom sve više
dobrovoljaca i paravojnih zvjerskih formacija odlazi na ratišta.
Nakon neuspješnog pokušaja da u Bijelom Polju odrţe
protestni miting, a nakon postavljanja barijera koje su trebale da
sprijeĉe ulazak autobusa kod ,,Slijepĉa mosta”, rukovodstvo
,,LSCG”-a uviĊa da im se sad otvoreno prijeti smrću. Iza
barikada su stajali simpatizeri vladajućeg ,,DPS”-a, a u Bijelom
Polju su ih oĉekivali okupljeni graĊani sa povicima:
,,Mi smo Srbi”.
Kada su pripadnici specijalnih jedinica milicije zaustavili
autobuse i naredili, mahom mladim ljudima da izaĊu na
poniţavajući pretres po kiši, a potom liĉnom obezbjeĊenju
Slavka Perovića i rukovodstvu ,,LSCG”-a oduzeli oruţje uz
opomenu:
,,Sad idite u Bijelo Polje ali vam ne garantujemo
bezbjednost” – bilo je sve već jasno:
,,Idite ali se nećete ţivi vraćati!”

35
 (Nakon toga su uslijedile hajke, ĉlanovi ,,LSCG”-a su
prebijani po ulicama i lokalima, za mnoga se uĉinjena zvjerstva,
progone, ucjene i prijetnje, ni dan - danas ne zna, jer u to vrijeme
,,RTCG” javni servis koji bez odobrenja vlasti ne smije da snimi
ni pticu u letu, neće javljati ništa o ovim dogaĊajima.
Mraku stvarnosti pridruţuje se i medijski mrak, zapravo, on
mu je i prethodio i u stopu ga pratio).

II

,,A gdje se ti spremaš ovako kasno?” – narogušeni Zejo staje

ispred sina. Danima ga prati i prisluškuje mu telefonske pozive.
Osjeća da nešto ponovo ,,kuva”.
Svakodnevni sivi ţivot na ulicama ovog jadnog malograda,
pretvara ga u jednu od mašina iz njegove ,,Ţeljezare”, Zejo
automatskim pokretima i navikama ustaje, jede, odlazi i vraća se
sa posla, s vremena na vrijeme obavi braĉnu duţnost a sve više
proklinje dan u kojem je jednim oštrim rezom amputirao od sebe
svoju jedinu ljubav Jasminu i vratio se kući:
,,Jebalo me i srpstvo i rusofilstvo” – nalete kajanja koje ne
priznaje već ih kompenzuje bijesom, iskaljuje na neposlušnog
jedinca:
,,Mali mu izmiĉe kontroli i postaje mamin nejaki sin” – i to
ga spoznanje izbacuje iz takta.
,,Idem na Cetinje sa nekim drugovima, slavimo jedan
roĊendan, pusti me, punoljetan sam već!” – odbrusi mu Ognjen
sa vrata.
Još od kako su ga prošle godine uhvatili sa udatom ţenom iz
komšiluka a razgoropaĊeni muţ joj prijetio da će ga ubiti i kuću
im iskopati, Zejo ne spava. Jedva su nekako izgladili situaciju da
se krv ne prolije.
A ta ,,rospija” i ,,crna udovica” koja je nemilice trošila i
gutala momaĉku snagu kako su seoske alapaĉe u Rastocima
danima njome ispirale usta uz domaće crne kafe, preko noći je
nestala iz naselja.
Ostavila je dvoje malo djece a gdje je i kako otišla to niko
nije znao, niti ih je interesovalo. Vaţno je da oni vode politiku i
rat, brinu o velikim pitanjima a nikako za udes i sudbinu onih
malih i ubogih koje svakodnevno sretaju.

36
 Ognjen je bio kao lud tih dana. S njim se nije moglo
razgovarati. Zejo sve ĉešće pomišlja da ga pošalje jednom
prijatelju iz studentskih dana koji je, ĉim se zakuvalo u Jugi
otišao u Rusiju.
Snašao se dobro tamo, otvorio graĊevinsku firmu i lijepo
stao na noge, pozivao ga je toliko puta ţeljan svojih ljudi.
Od kako se bio zamomĉio i osjetio buĊenje muškosti u sebi,
Ognjen nije umio nigdje da se skrasi. Ţeljan ţene, poĉeo je da
kupuje i sakuplja pornografske ĉasopise, video-trake, sve što je
imalo veze sa tom jedinom rijeĉju o kojoj je neprestano mislio,
seks.
Masturbirao je nekoliko puta dnevno zamišljajući to toplo
tajanstveno mjesto gdje se spajaju ţenske butine i svoju nabreklu
muškost kojom ih otvara i prodire u uzbudljive dubine.
Drhtao je kao prut, poslije satima dok je lutao polupraznim
nikšićkim ulicama. Ţivot u toj konzervativnoj sredini, nije mu
omogućavao da ţivi punim plućima, da iskusi i doţivi sve što su
traţile njegove mlade, divlje i nesputane godine.
Znao je kako se ţivi u evropskim metropolama, dalje da u
mislima ne ide, koliko noćnih klubova i javnih kuća, koliko
izazovno obuĉenih i provokativnih ţena na ulicama i svuda a on
zarobljen u ovoj dosadnoj industrijskoj ravnici sa zabraĊenim
curama kao da su još pod turskom imperijom!
I kad im priĊeš i udijeliš kompliment ili se usudiš da na piće
neku od njih pozoveš odmah se uzjogune kao da si im na ,,ĉast
udario”!
Gadi mu se od te rijeĉi na koju se svi pozivaju kao da je
grijeh ţivjeti. Mnogi su momci za koje je slušao a neke i liĉno
poznavao nagrabusili i upropastili svoje ţivote zbog te ĉuvene
crnogorske ,,ĉasti”, morali su pod puškama roĊaĉkim da se ţene
ako bi samo stali pored kakve djevojke a da se to vidi i proĉuje.
,,Sluti Ognjen da je i sa njegovima bilo tako” – sluti i ţali što
je odrastao u sterilisanoj bolnici umjesto toplog porodiĉnog
gnijezda.
U domu njegovog djetinjstva se stalno nešto seciralo i
rezalo, mogao je da osjeti taj miris infekcije nakon kojeg slijedi
sterilna ĉistoća, od kojeg mu je svaki zalogaj u grlu zastajao.

37
 Od malena mu je ulica postala draţa, na njoj je ,,ognjem i
maĉem” sticao ugled i poštovanje a ţeljan bio samo ljubavi i
njeţnosti. Kalio se batinama, progutanim suzama i jecajima zbog
nepravde, zbog tlaĉenja slabijih, zbog neprestanog dokazivanja u
toj surovoj borbi za opstanak koju svi zovu ţivot.
Kasnije bi kući, do dugo u noć, gušio ţelju za ljubavlju i
njeţnošću jer je znao da joj je drugo ime slabost.
Grizao je jastuk i u snu, a sanjao je borbu neprestanu,
nemani i ĉudovšta što iz mraĉnih dubina vrebaju na slabe, na lak
plijen.
Budio se ĉesto izdajniĉki mokrih obraza i izgriţenih ruĉnih
zglobova. Postavljao je sebi nove tablice zakona, marljivo
ispisujući svakodnevna pravila, dozvole i zabrane.
Ţivot mu se polako pretvarao u trening, svakim danom su
pravila bila sve stroţija i ĉvršća, svjesno je kontrolisao i
unaprijed gušio svaku, i najmanju ljudsku potrebu u sebi, ne
uviĊajući da se pretvara u dresiranu ţivotinju koja dobrovoljno
stavlja ular sebi oko vrata.
Jutra su mu zapoĉinjala njegovim vlastititim izumom za
dresuru (na koji će ostati ponosan do kraja ţivota), ţvakao bi
pred ogledalom presjeĉene kriške limuna skupa sa korom, ali
tako da mu se ni jedna facijalna grimasa ne otme kontroli. Prvih
dana ovog treninga, lice bi mu se grĉilo, usta i ţeludac skupljali
od gorĉine a zubi trnuli, ipak je istrajavao, spartanski
disciplinovan.
Tuširao se hladnom vodom, trĉao po snijegu, dizao tegove
dok mu svaki mišić u tijelu ne otupi do umrtvljenosti. Ali jedno
samo nije uspio da pobijedi, ţelju za ţenom. I što je više slabio
sve ostale karike, to se ova jedna zatezala i prijetila da ga uguši.
Nije dozvolio, ni ocu ni majci, da mu se pribliţe i olakšaju
mu bolan i tjeskoban prelaz iz djeĉaštva u mladićstvo.
Otac mu je bio vojniĉki krut mada dobre duše koja je spavala
negdje duboko u njemu, majka ţalosno ubijena, poput automata
se kretala po kući, nikad osmijeha, nikad radosti ni trunke ţivota
iz nje.
(A sve što je ţelio, bilo je da ga makar jednom zagrli, da
osjeti njene grudi na svojima i topli dah i miris kojeg se nekim
ĉudom sjećao kao kroz gustu maglu djetinjstva).

38
 III

A onda je u njegov ţivot ušla Olja.

U ranim tridesetim, sva obla u kukovima i prsima, zanosno
se uvijala dok je prolazila ulicom.
Sa muţem i dvoje djece, bješe se doselila u podstanare preko
puta.
Od tada rastoĉke kvasne i bljuzgave ulice, Ognjenu ne
prestaju da mirišu na soĉne breskve. Kada mu je prvi put
dozvolila da se njima zasladi bio je opijen danima.
,,Tebe ne moram da uĉim, ti si prirodan talenat za ljubav” –
rekla mu je odmah na poĉetku (priĉao je on to jednom Kseni,
mnogo godina kasnije, onda kada je već sve svoje preostale
snage skoncentrisao u jednu taĉku, osvetu za ljubav prema njoj,
za slabost od koje je bjeţao ĉitavog ţivota, kao što zloĉinac bjeţi
a zapravo sanja da se na mjesto zloĉina vrati).
Kao posljedica strogo nametnutih treninga od rane mladosti,
razvila se u njemu bješe vrhunska vještina na kojoj su mu
zavidjeli mnogi, uspijevao je da oĉisti iz sebe sav emotivni višak
na raĉun samo jedne emocije koju bi svjesno i kontrolisano
odabirao u zavisnosti od potrebe datog trenutka i spleta
okolnosti.
A onda bi, u fokus percepcije smještao svu raspoloţivu
energiju koja bi se munjevito ulivala u tu jednu taĉku i postajala
ubojito oruţje pred kojim ţrtve same, kao hipnotisane, padaju na
koljena.
Sa Oljom je nauĉio kako da zadovolji sve veće seksualne
apetite koji su u njemu rasli sa svakim sljedećim tjelesnim
aktom, bila je to glad koja se glaĊu hrani a ne zasiti nikad, poput
nezasite nemani koja halapljivo guta sve pred sobom.
Njegovo cijelo tijelo se bješe skoncentrisalo i ukrutilo u
muškost koja je nabreklo pulsirala meĊu njegovim nogama
postajući gotovo potpuno nezavisan organ, odvojen od svih
ostalih, koji kao da su bili amputirani na raĉun tog jednog
veliĉanstvenog središnjeg uda.
Bili su nezasiti ljubavnici koji grabe svaki trenutak i koriste
svaku situaciju da se poţudno i divlje spajaju.

39
 Jebali su se kao februarske maĉke, uz ograde dvorišta noću,
uz zidove kuća i ostava, na haubama kola, svuda gdje bi im se
ukazala prilika.
Oboje su najviše uţivali u poloţaju s leĊa, njeni zaobljeni
kukovi i obla ĉvrsta zadnjica, izluĊivali su ga, budeći u njemu
animalne nagone na svakom koraku. Samo bi joj prišao i uhvatio
je za kosu dok bi otpozadi prodirao u njeno vlaţno i vrelo jezgro,
polako i dugo sve dok sama ne bi poĉela da se poţudno navlaĉi
na njega i moli ga, preklinje da je pojebe divljaĉki sve do mozga.
(Taj manir će Ognjena proslaviti na svim poljima u
budućnosti. I ma šta god da će postati predmet njegove ţelje i
paţnje, pedantno i predano bi se skoncentrisao u tu jednu taĉku
kao da je ona fiksirana u vjeĉnosti i da ništa drugo osim nje ne
postoji na svijetu. I onda, kada bi svu energiju u nju usisao,
zaustavljao bi se i pustio da ga mole da nastavi).
Prva sigurna meta tog njegovog treninga, uskoro se zaljubila
kao šiparica, u seks su uplovile emocije, to drugo ime za slabost.
I tada je u njemu zazvonio alarm koji poziva na opasnost.
Bilo je to prvi put kada ga je pozvala u kuću, muţ joj je bio
van grada.
Prva kobna greška koju je napravio i koja mu se više nikada
nije ponovila, izašao je sa svog terena, onog ĉije je granice sam
iscrtao, i ušao na nepoznati.
Krevet mu je donio nova iskustva, nove poze,
eksperimentisanja i istraţivanja koja su ga dovodila do
najrazliĉitijih vrhunaca. Sve su probali, ništa im nije ostalo
nepoznato. Ali su cijenu za tolika zadovoljstva morali jednom da
plate.
(Naţalost, u jednoj patrijarhalnoj sredini, platila ih je samo
ţena).
Skoĉilo je pleme Ĉakića, ljutih Hercegovaca da odbrani
Vidakovog jedinca ,,uspaljene glave i glavića” od devetnaest
nepunih ljeta. Navukla ga je prokleta ,,rospija” da mu sokove
mladićke isisa, a sama dvoje ,,na sisi” još ima besramnica!
,,Bruka” koja je ,,pukla” poput puške, umalo je prolila krv
osvete.
I da Zejo nije, na oĉi prisutnih zavaĊenih familija, brutalno
prebio sina izgazivši ga vojniĉkim ĉizmama koje bješe specijalno

40
za tu priliku skinuo sa tavana, ko zna kako bi se ta nikšićka
,,afera” okonĉala.
(Kasnije mu je, doduše, objasnio da je ,,predstava” morala da
izgleda kao da je ,,stvarna” i da mu je njome, zapravo spasio
ţivot).
Ali, bilo je već kasno. Ćutke i nijemo, Ognjen je iz sebe
išĉupao oca, bez trunke ţaljenja, kao kad ţivotinja otkine zubima
dio zahvaćen u stupicu, kao kad se amputira beskorisni ud).
I tako je komšinica Olja preko noći nestala iz Rastoka. A
uskoro i muţ ,,rogonja” sa dvoje malo djece. Seoska naklapanja
su još jedno vrijeme kruţila poput epidemije a onda je i na njih
pala tišina.
(Za statistiku se tada još nije znalo u Crnoj Gori, ali je
tragedija jedne porodice zasigurno morala negdje biti upisana
kao ,,prvi Ognjenov broj”).

41
 VRIJEME NEVINOSTI

Na Cetinju zima oštrija nego ikad prije, nakon niza

neuspješnih pokušaja da se javno progovori o antiratnoj
propagandi i politici ,,LSCG”-a, ĉlanovi i simpatizeri, sve
nezadovoljniji i ogorĉeniji, okupljaju se na sastancima i sjedniĉe
po kućama. Već se otvoreno zna ko su i prijeti im se, sve se više
govori i o fiziĉkim likvidacijama.
Nekadašnji ,,OZNA”, ,,UDB”-a, ,,SDB” pa ,,DB” rade i
dalje pod istom komandujućom palicom, glumci se mijenjaju ali
je komad isti.
Pajo im se tek nedavno pridruţio zvaniĉno, formalno
potpisavši ĉlansku knjiţicu. Veĉeras je tu sa društvom, sve
bliskim prijateljima iz Nikšića.
Sa njima je i Ognjen.
Pajo ga je danima nagovarao da doĊe i ĉuje ,,starije” pa sam
prosudi da njima, omladini, u ovakvoj drţavi budućnosti nema i
da se jedino ,,LSCG” ima snage suprotstaviti ţalosnom pokušaju
stvaranja ,,Nove Jugoslavije” od Srbije i Crne Gore, a u ĉije će
temelje biti ugraĊeni spaljeni Vukovar i Dubrovnik.
,,A ĉiji si ti mali” – pita ga Bajko, jedan od ,,starijih”
ĉlanova.
,,Od Ĉakića, iz Stare Crne Gore, okoline Trebinja” –
odgovara mu Ognjen a već ga ljuti to uvodno legitimisanje, kao
da je u sjedištu neke tajne sluţbe a ne na sastanku ,,Asocijacije
slobodnih graĊana”, kako ih je oduševljeno Pajo predstavljao
danima.
Ĉuje on da se liberali nazivaju ustašama, ali evo ga i liĉno
ovdje, samo da svom starom napakosti i vrati mu za ono gaţenje
vojniĉkih ĉizama od kojeg danima nije mogao ni da piša bez
bolova.
Jebale ga priĉe priĉe o majĉici Rusiji.
Od one afere sa Oljom ne da mu ni disati, Ognjen sve ĉešće
razmišlja o bijegu od kuće:
,,Mogao si striĉeve i cijelu familiju zbog piĉke da istrijebiš
da nam se trag zametne!” – stalno mu ,,nabija na nos”, malo su
mu bile batine od kojih je krv povraćao danima.

42
 ,,E ovako ću mu najslaĊe vratiti” – u sebi se već inadţijski
veseli.
,,A od kojeg? Kako ti je ocu ime?” – nastavlja se isljedniĉka
procedura i on već nervozno ustaje sa stolice:
,,Od Vidaka Ĉakića, a sad prijatno!” – već je na dovratku
kad ga pristiţe visoki bradonja u hodniku i širi ruke:
,,Ognjene, ti si? Pa ovo je Zejov mali, ljudi? Mog školskog”
– okreće se Martin prema Baju i ostalima u sobi.
Nisam te odmah prepoznao, koliki si izrastao!” – radosno
grli i ljubi Ognjena u oba obraza.
,,Kako je ono rusofilsko staro gunĊalo?”
I tu već nastaje opuštenija atmosfera, ,,Liberali” su oprezni
kod prijema svih novih ĉlanova, mala je ovo zemlja i svi se
,,ĉegovići” znaju meĊu sobom.
A ovih im se dana prijeti više nego ikad, sprema se veliki
miting u Titogradu gdje će se napokon srušiti podjele koje su
podigle ,,TV Bastilje” i ,,Berlinski zidovi”; mole ga da se ne
ljuti.
,,A ti si mali brz i oštar k‟o ĉakija” – progovara sa
osmijehom Nikola Bosanac, izbjegao iz Pakraca na Cetinje kod
majĉine sestre.
,,A da te prozovemo Ĉaks, i uz prezime ti se slaţe?”
Uvijek spremni da novajliji inicijalno ,,prišiju” dobar
nadimak (Cetinjani kao i Bosanci) Nikolin predlog spremno
prihvatiše.
Ognjen - Ĉaks se smije, nekako mu upravo taj spontano
dobijen nadimak i samom doĊe kao nekakav ratni trofej.
(Ne sluti da je upravo roĊeno ratniĉko ime koje će ga od te noći
(ali nekim sasvim drugaĉijim putevima od ovog na kojem su ga
veĉeras ,,prekrstili”) u stopu pratiti i strah za vlasnikom sijati).

II

Martin je toga dana bio u posjeti Kseni.

Te je godine bjehu, na Haninu molbu, prepisali na Cetinje, u
srednju likovnu ,,Petar Lubarda”.
Sa rekordnom brzinom i uspjehom, poloţila je sve
diferencijalne predmete i praksu.

43
 Poledica je velika na putevima iako je od Budve do Cetinja
svega pola sata voţnje, nisu je htjeli muĉiti ranim dolascima,
iznajmili su sobu u ,,Banskim stanovima” to joj je deset minuta
hoda do škole ujutru.
Porodica je ugledna, kuća domaćinska, sve je kako treba.
Vikendom dolazi kući a svako malo su tu Hana ili on da priskoĉe
i donesu joj što treba.
Nakon sastanka predloţi Ognjenu (Ĉaksu, ispravi se odmah
sa osmijehom roditelja koji razumije ponos u traganju za
identitetom mladog bića kao da shvata koliko je Ognjen ponosan
na dobijen nadimak već na prvom prijemu u grupu) da svrate do
Ksene.
,,A nećeš vjerovati” – govori mu dok u hodniku ispred
nastrešnice skidaju ĉizme - ,,ne dozvoljava da je iko drugaĉije
nazove osim po nadimku koji si joj ti one noći na Mogrenu dao”
– podsjeti se i on na onu njihovu budvansku oktobarsku noć kad
ni slutili nisu šta ih ĉeka. Martin uzdahne i pozvoni kćeri.
Siguran je da će mu se ona obradovati, slabo se druţi, kako
primjećuje i to ga ne veseli. Plaši se da potpuno ne zaroni u taj
svoj svijet umjetnosti i tako izgubi osjećaj za stvarnost oko sebe.
Za razliku od Martina, Ksena ga je odmah prepoznala. Kao
da je još uvijek nosila u sebi onu dozu adrenalina kojom je
prodrmao onog jesenjeg predveĉerja na Mogrenu kada ju je
zaskoĉio iz uvale kod stijena povukavši je za kikice.
Kasnije je na plaţi ispod sjene velikog bora nazvao Ksenom
– Snenom.
I taj joj je, iako pomalo za njenu sredinu ĉudan nadimak
ostao (i to upravo njenom djetinje tvrdoglavom upornošću).
,,Ĉujem da si snenija nego ikad Kseno – Sneno” – smiješi joj
se Ĉaks na dovratku, dok joj objašnjavaju Martin i on,
naizmjeniĉno, kako je i Ognjen sada dobio nadimak i postao brz
na potezu, novi mladi ĉlan ,,LSCG”-a:
,,Ţenu mi krećo hakija, krećo hakija presudila mu ĉakija, ne
razumiješ ti to druţe sudija…” – Martin pojaĉava atmosferu
dodatno, pjevušenjem stihova ,,Zabranjenog pušenja” ali Ĉaksu
se smraĉi od njih pred oĉima.
Namah se sjeti svoje zlosrećne avanture sa udatom ţenom,
mada sebi bješe zabranio da o tome misli, Olju je amputirao iz
dijela mozga zaduţenog za skladištenje sjećanja ali: ,,ne

44
dovoljno precizno ĉim sijevne ovako i zapara pomisao šta je sa
njom” – ljuti se na sebe i zaklinje da će nastaviti sa treninzima
još stroţije i disciplinovanije.
Ksena priskaĉe u pomoć jer se dobro sjeća (slonovskom
memorijom jedinice koja u nedostatku braće i sestara pamti
svakog drugara koji je ušao u dom njenog djetinjstva) njegovih
naprasitih promjena raspoloţenja onog dana u Budvi.
,,DoĊi Ĉaks, pokazaću ti svoje crteţe” – uzima ga za ruku i
vodi prema sobi dok Martin negoduje u sebi zbog slobode svoje
svojeglave mezimice. I onog dana ga je vodila da mu pokaţe
puzzle – sjeti se i nasmija na taj déjà vu.
,,Ipak je ova njegova šćer jedno dobrodušno mada luckasto
stvorenje!” – misli u sebi dok odlazi u dnevni boravak da posjedi
s Đurkovićima. Nek se omladina razgovara, bolje no da sjedi
svako veĉe sama.

III

Od te veĉeri, put do Ksenine sobe postao je put od ţutih

cigla za ĉudesnu zemlju Oz.
Srećom pa je hodnik bio odvojen od dnevnog boravka u
kojem su Ksenine gazde Đurkovići, plašeći se mraza zaleĊenih
trotoara a već u godinama oboje, gledali televiziju i grijali se
pored starog ,,Smederevca” ne izlazeći nikud osim do radnje po
namjernice, i to dvaput sedmiĉno.
Sin im je bio na pomorskim studijama u Kotoru a kćer
odavno udata, kuća praktiĉno otvorena i bez nadzora.
Već od prvog ovlaš dodira obraza osuĊeni na ljubav, Ksena i
Ĉaks se nisu mogli odvojiti jedno od drugog od one volšebne
noći kada ih je Martin (eh da je, kukavan, znao!) ponovo spojio.
Budio ju je zvuĉnim poljupcima kojima je tjerao njenu
snenost do daleko u noć, do pred samu zoru.
Sa njom je sve bilo drugaĉije od onog prvog mu iskustva s
Oljom.
Tijelo joj bilo poput ĉvrstog mesa kruške, usko i lomno u
struku a podatno u prevojima.
Svemu je nauĉio, kako da otvori svoju nevinost ne plašeći se
bola, lizao je najprije dugo i njeţno, poĉinjao od prstiju i listova
uspinjući se jezikom i usnama uz unutrašnjost butina i prepona

45
sve do mekog kao svila mesa njenog meĊunoţja. Otvarao je
prstima i jezikom kao da otvara kovĉeţić sa sedam brava sve dok
ne doĊe do blaga na vrhu, do pupoljka klitorisa kojeg draţi
vrškom jezika sve do sokova koje on poţudno ispija.
Potom bi ulazio u njeno mlado tijelo sasvim polako,
pridrţavajući je rukama kao skupocjenu krhku igraĉku, najprije
vrhom glavića sasvim njeţno sve dok ne bi ovlaţila potpuno i
sama skliznula da se nabije na njegov ĉvrst ud do korijena. Onda
bi se ljuljali u zajedniĉkom ritmu, onoliko dugo koliko je njeno
tijelo, ĉiji je ritam pratio a svoj nikad nametao, traţilo.
Umio je da se kontroliše, vještinom sa kojom se muškarac
raĊa a ne postaje, umio je da do beskonaĉnosti prolongira
ejakulaciju i odloţi orgazam (u budistiĉkim knjigama o
tantriĉkom seksu koje je Ksena negdje ,,iskopala” u ,,Centralnoj”
oboje su toj svojoj igri pridodali, ne bez ponosa mladih i ludih
godina, nauĉni termin).
Ĉaks je imao taj gen da osjeti ţensko tijelo i da ga natjera da
ono samo posegne za njim, a voĊena i ohrabrivana njime, uskoro
se Ksena budi sasvim i poĉinje sama da vodi igru.
Tada je najviše uţivao, spuštala bi se u njegovo krilo, on bi
joj njeţno milovao kosu dok bi ona obujmila njegov ud usnama,
voljela je da ga liţe i sisa, uvlaĉi ga u usta duboko i opet ispušta
dok mljacka nestašno jezikom kao da sisa gumenu bombonu,
zabavljalo je kako raste u njenim ustima i postaje tako velik i
krut.
A onda bi ga opkoraĉila butinama i zajahala osloboĊena
stida i bez straha.
Tada bi se na njenom licu pojavio ĉudesan sjaj djevojke koja
se budi i postaje ţena, još kad bi mlad mjesec provirio kroz
starinske krupne ţaluzine i išpartao joj tešku dugu kosu
(naslijeĊen majĉin dar) i lice srebrnim prugama, liĉila mu je na
Pegazovu ţdrebicu, jedva bi se suzdrţao da ne svrši u njoj, da je
ne napuni mlazevima vrele sperme.
Posle bi mu ĉitala poeziju udobno zavaljena na njegovom
ramenu ili šćućurena u krilu. Ili bi mu crtala prstom figure po
leĊima a on bi morao da ih pogaĊa.
Hranili su jedno drugo u krevetu, slušali EKV i plesali, ili bi
joj šaputao na uho dok tone u san.

46
 Sa njom su sve koĉnice njegovih treninga poĉele da
otkazuju, uţivao je u svakoj maloj njeţnosti kojom su bojili
platno ljubavi koja bješe roĊena odavno, već na pogled prvi, što
bješe sudbinski predodreĊena da se desi.
Sve je ţelio sa njom da podijeli i nije ga bilo briga što je tek
navršila šesnaest a on dvadeset i jednu. Osjećao se da ima stotinu
i pedeset jer svaki dan u ovom ludilu od njihove zemlje traje
najmanje kao puta tri u nekoj civilizovanoj.
Ksena i on će pobjeći u samo njihov OZ.

47
 VRIJEME KARAVANA

,, Da li znaš kako ţelim da te naĊem…“ - kreću stihovi

EKV-a sa kasetofona marke ,,Sonny” (poklon od Ksenine braće
za njen roĊendan sweet sixteen) njihova i mnogih drugih iz
njihove generacije tih godina himna ,,Par godina za nas”:
,,Raste kao nada kao more kao govor kao pokret kao zora
kao dete kao krv kao ţelja meĊu nama…” – Ksena u jednom
dahu, bez uzimanja vazduha, otpjeva teţak stih dok Ĉaks
uţurbano navlaĉi koţnjak i juri na još jedan sastanak ,,LSCG”-a.
,,Mogla bi veĉeras sa mnom…” – pita je, ,,ali samo ako si
spremna, već kasnim”.
Oboje pogledaju na poguţvanu postelju i nasmiju se uglas.
,,Neka ostane tako da poslije samo uskoĉimo” – dobacuje
mu šeretski Ksena dok raskopĉava mušku preveliku košulju (bio
je to njihov omiljeni ritual, plesala bi zavodniĉki u njegovoj
košulji, otkopĉavajući sporo, izazovno, dugme po dugme…) i
nehajno je baca preko kreveta, ţurno navlaĉeći u hodu vunenu
rolku i somotke. Još joj cigareta dogorjeva u pepeljari na
noćnom stoĉiću pored kreveta.
Propušila je baš za roĊendan, nije je nagovarao, sama je
htjela: ,,York” hrvatsku marku u bijelom mekom pakovanju na
kojem je pisalo:
,,S cigaretom nisi sam”, ali to za njih dvoje ne vaţi. Oni
imaju, oni će zauvijek imati jedno drugo.
Datum odrţavanja velikog mitinga, poklopio se bješe baš sa
njenom roĊendanskom proslavom. Jedva je uspjela da ubijedi
roditelje da se tog popodneva vrate za Budvu jer je obećala
društvu iz škole da će napraviti malu zabavu u ,,Irisu”, njenom
omiljenom cetinjskom lokalu u kojem se skupljala studenterija sa
sve tri Akademije: ,,Likovne”, ,,Muziĉke” i ,,Dramske”, a uz njih
su se šlepali i oni, srednjoškolci iz ,,Petra Lubarde”.
(Sa njima se zaista i mislila naći ali tek kada Ĉaks ode na
miting, a evo je odluĉila napreĉac da ode sa njim).
Proljepšala se od redovnog voĊenja ljubavi (Martin i Hana
su to pripisali zdravoj cetinjskoj klimi nakon one budvanske
vlage, nije mogla da u sebi ne ,,umre od smijeha” tog dana),

48
popunila se u oblinama i obrazima a usne su joj postale nekako
punije i zrelije.
Volio je Ĉaks da ih gricka dok ne postanu kao tamno-
ljubiĉaste šljive.
,,Sad ćeš me prevariti i ostaviti, sad kad sam te svemu
nauĉio” – govorio je tih dana kao da se šali a ona se zaklinjala da
neće nikada.
Tih su dana preslušavali snimak sa ,,B92” koji je bio jedini
slobodan medij u kojem se prosijavao mrak Miloševićeve
sistemski kontrolisane medijske propagande.
Najpatetiĉnija kiĉ propagandna poruka tih dana, bio je
ĉlanak koji su objavile ,,Veĉernje novosti” pod nazivom: ,,Bolno
podsjećanje” ispod kojeg je objavljena slika Uroša Predića iz
1888., kao navodno aktuelna fotografija srpskog djeteta koje leţi
na grobu ispod teškog drvenog krsta, a u grobnici ,,poĉivaju
tijela oca mu, majke i ostale rodbine koji su u ofanzivi u Bosni
pobili Muslimani”.
Ovakva i sliĉna ratno-hušaĉka propaganda, bila je
nemilosrdna, zloupotrebljavajući ciljano mitsku prošlost sa svom
njenom ikonografijom i epskom retorikom, pozivala je
,,dobrovoljce” na ratišta i osvetu. Pod njenim zasljepljujućim
dejstvom, stvarale su se tih godina mnoge paravojne formacije i
dobrovoljaĉki odredi krvoţednih naziva: ,,Srpski orlovi”,
,,Tigrovi”, ,,Škorpioni” i mnogi drugi.
Za vrijeme opsade Vukovara i Dubrovnika, u beogradskom
,,Pionirskom parku” organizuju se anti-ratni koncerti i druge
kulturne manifestacije koje pozivaju na zaustavljanje ratnih
strahota.
Istovremeno, Slavko Perović u Crnoj Gori nastavlja da na
mitinzima osuĊuje kiĉ-kulturu koja je ,,na korak do krvi” ali na
ţalost, razumiju ga i dalje samo malobrojni, intelektualci i
umjetnici.
Većina ,,slijepog i gluvog puka” i dalje hrli u sve veću
propast sa ovnujskim zvonom oko vrata: ,,psi laju a karavan
prolazi…”
Protesti liĉe na putujuće karavane kao u istoimenoj pjesmi
EKV-a, a nedugo zatim Milan Mladenović zaista formira jedan
takav putujući anti-ratni karavan.

49
 Sa ĉlanovima bendova ,,Partibrejkers” i ,,Elektriĉni
orgazam” pokreće projekat ,,Rimtutituki” ĉiji je cilj anti-ratna
propaganda koja bi, makar i sa nesrazmjerno manjim uticajem,
pokušala barem da se suprotstavi vladajućem reţimskom mraku.
Projekat ,,Rimtutituki” oformljen je na potpisivanju peticije
protiv mobilizacije, a njihov najpoznatiji singl bio je ,,Slušaj
vamo!” sa kljuĉnim refrenom:
,,Mir, mir brate, mir!”
Izdaje ga upravo ,,B92” a promovisan je koncertom na
kamionu koji je kruţio ulicama Beograda:
,,Nećemo da pobedi
Narodna muzika
Više volim tebe mladu
Nego pušku da mi dadu”
Anti-ratni protesti se odrţavaju pod sloganom:
,,Prekinimo mrţnju da prestane rat”, na bini glumica Mirjana
Karanović i Rade Šerbedţija pjevaju:
,,Ja ne mogu protiv druga svog”.
Peticiju za prekid bombardovanja Dubrovnika potpisuju
uglavnom profesori ,,Filozofskog fakulteta”, što još jednom
potvrĊuje da samo slobodoumni i obrazovani ljudi ne mogu
postati niĉijim marionetima niti objektima za manipulaciju.
Tokom opsade Dubrovnika frontmen beogradske rok grupe
,,Ekatarina Velika”, Milan Mladenović, poziva okupljene da
minutom ćutanja odaju poĉast nevinim ţrtvama suludih
razaranja. Paralelno sa beogradskim protestima, na Cetinju
Slavko Perović i ,,LSCG” organizuju veliki miting na kojem
hiljadu grla pjeva:
,,Sa Lovćena vila kliĉe, oprosti nam Dubrovniĉe…”

II

Ali, kako je u maloj Crnoj Gori u kojoj se oduvijek

pretenduje sve da zna, ,,UDBA – SUDBA” tako tog dana
inspektori ,,DB”-a (Drţavna bezbjednost nastala kao reformisana
,,SDB” a prije toga ,,UDB”-a a još prije toga ,,OZNA”) tajno
snimaju sa saradnicima koji su prerušeni u kamermane i
reportere, uĉesnike i dešavanja na mitingu.

50
 Naroĉito im u oĉi upada grupa mladića koja pjeva
provokativno buĉno, dok jedan od njih drţi u ruci hrvatsku
zastavu kao simboliĉku poruku da su u ovom tragiĉnom ĉasu
(dok se na Stradunu gine a ne pije kao nekad pravi italijanski
esspreso, dok crnogorski dobrovoljci i pripadnici tad još uvijek
regularnih jedinica JNA viskijem peru noge i prkna u razbijenim
i opljaĉkanim dubrovaĉkim hotelima, a izmetom zatrpavaju
bijele emajlirane kade) braća crnogorska sa njima.
Da nisu svi Crnogorci krenuli da ubijaju, ruše, pljaĉkaju i
poniţavaju drevni grad Dubrovnik pod zaštitom ,,UNESCO”-a, a
njihov do nedavno ,,najmiliji komšija”.
Jedan od ovih buĉnih mladića je Pajo sa druţinom, Ĉaksov
najbolji drug sa kojim se on na dan Kseninog roĊendana sprema
da ode na veliki miting u Titograd. Priĉa se da će Srbija i Crna
Gora oformiti ,,Novu Jugoslaviju”, groteskno osakaćenu drţavu
u kojoj oni ne ţele da, poput amputiranih beskorisnih udova,
odrastaju.
(I ne ĉudi što je toliko mladih ljudi bilo u redovima
,,LSCG”-a. Oni su ţeljeli budućnost a ne povratak u mitsku
prošlost i oţivljavanje njenih ĉudovišnih fantoma koji ţedni krvi
isisavaju i posljednju šansu za budućnost i novi ţivot).
Crnogorska mladost na mitinzima ,,LSCG”-a tih par godina,
ostaće ovjekovjeĉena u slikama balona koji se puštaju sa trgova
u već okrvavljeno nebo nad njima, u slikama od snova jednih
generacija koje će rasti nakrivo nakalemljeni na to osakaćeno i
trulo tkivo, postajući godinama i decenijama kasnije
najbeskorisniji ud na tijelu ,,Nove Jugoslavije”, ud koji je trebalo
amputirati dok je još bilo vrijeme.
(Oni koji su ostali a ostalo ih je mnogo, rasli su uz narodnu
muziku, i novopeĉene biznismene alijas bivše ratne profitere
koji su nametnuli nove standarde i sisteme vrijednosti, brutalni i
nemilosrdni atak na sve segmente slobode vršen je svakodnevno.
Titovi pioniri su se zaklinjali u bratstvo, jedinstvo, vjernost i
odanost drugarstvu a novi Momovi i Milovi će prihvatati neke
nove uloge i ne znajući za druge. Odrastaće uz neke nove idole
sponzoruša i starleta, mafijaša i sitnih kapitalista, dilera i bildera.
Umjetnost i kultura će se predati i povući pred pobjedom kiĉa i
srama).

51
 III

U Titogradu je muĉno, presretaju ih na ulicama i provociraju

otvoreno:
,,Vratite se kući ustaše, mi smo Srbi”
Padne i poneka kamenica, pljuvanje i psovka.
Sve je više sumnje u neuspjeh koja se raĊa i komeša meĊu
prisutnima, okupljenim na skupu.
Ali Slavko ne odustaje, svojim gromkim glasom i dalje
jednako entuzijastiĉki poziva ,,titogradske sluge” da predaju
drţavu slobodi i istini i izvade joj temelj iz okrvavljenih
nebeskih formula.
Iako, moţda, i sam zna da su usijane glave već duboko
zaronile u mitske magle dalekih i teških oblaka. A ,,sunce je
spaljeno”.
,,‟Ajdemo u garaţu da zalijemo Ksenin roĊendan, vratićemo
se kolima kasnije” – predlaţe Pajo dok se, radi bezbjednosti svih
uĉesnika, oni meĊusobno uvijek prate do autobusa za povratak
na Cetinje.
,,Mene već ĉeka društvo sa ,,Likovne”, obećala sam im” –
nećka se Ksena koja ne voli da krši zadatu rijeĉ.
(Ĉudna je i rijetka ptica bila ta Ksena, zavoljela sam je kroz
njene ,,Ameriĉke dnevnike” kao kad se naĊe i zavoli rijedak
cvijet u planinskom ljutom kršu kojeg zalivaju samo oluje i
gromovi).
Ja sam odmah prepoznala u njoj tu našu crnogorsku
autentiĉnu snagu koja je sama sebi i otrov i protivotrov, i znala
sam da će njena priĉa biti arhetip udaren u temelj našeg ţenskog
kruga.
Ĉudesno kontradiktorna, bila je prototip njene isto tako
kontradiktorne porodice bajkovitog prezimena Palunko.
Uz to raskošno barokno bogatstvo njene prirode, išla je i
uroĊena gospoština iz istoimenog budvanskog naselja u kojem
bješe odrasla, a koju je naslijedila od bake Julke, Paštrovke
dostojanstvenog i stamenog drţanja. Kada sam je napokon i
liĉno vidjela (tada se prvi put poslije 17 godina bješe vratila u
Crnu Goru) bila sam zapanjena njenom djetinjastom
spoljašnjošću i ponašanjem.

52
 Došla je tada u naše sklonište, hodala je kao da poskakuje
svakim korakom a zemlju jedva dodiruje, mene je baš taj njen
skakutavi simpatiĉni hod oborio s nogu:
,,Kakva energiĉna ţena!” – pomislila sam, u moru sivila
zgrĉenih i pogurenih ljudi ,,Novog milenijuma”, koji koraĉaju
poput automata, ova ţena je renesansni dašak, pravo otkriće.
Otkrivala sam je tih dana kao novi kontinent, spolja lepršav i
snen a iznutra zreo i star poput drevnih antiĉkih ĉvrstih zdanja.
Odgovorna i duboko savjesna, poţrtvovana i neustrašiva,
obrela se sa nama na talasima jednih novih mitinga koji su
neodoljivo podsjećali na one nekadašnjeg ,,LSCG”-a prije ĉetvrt
vijeka.
Njeno gromko grlo koje ispred ,,Skupštine” kliĉe:
,,Ljudi! Veĉeras pada posljednji mafijaški balkanski bos” – a
potom staje u prve redove:
,,Svi na barikade!” najeţilo je do kostiju, prodrmalo i
ohrabrilo mnoge tih dana…
,,Garaţa” je bio lokal otvoren ,,na crno”, drţala ga je uliĉna
banda nekih nafuranih klinaca koji su ,,valjali” droge, naftu i
cigarete.
Tu se slušao ,,Pink Floyd”, duvalo se i pilo do zore.
(Ksena je natjerala Ĉaksa da obeća samo jedno slavljeniĉko piće,
podsjetivši ga odmah na ulazu da ih ĉeka još topla posteljina
njene cetinjske sobice i kasnije obećana ţurka u ,,Irisu”.)

53
 VRIJEME U MJESECU ŠKORPIJE

Boci je tog februara „92. imao strašnih problema.

Na granici su mu oduzeli ĉitav šleper dragocjene slavonske
hrastovine koju je trebalo da isporuĉi za Podujevo.
Momci su postajali nervozni, nakon povlaĉenja rezervista
JNA i dobrovoljaca sa vukovarskog ratišta, a koji su, uzgred
reĉeno, odnijeli sa sobom sve što je moglo stati u pretrpane
kamione (ĉak i štekere za struju i povaĊene ĉesme i kade iz
popljaĉkanih kuća) druţina koja bješe ostala da brani osvojenu
teritoriju uskoro je dovedena do ruba preţivljavanja.
Srećom, bili su tu rudnici nafte (ali prevlast nad njima
dobijaju jaĉi ,,Tigrovi” predvoĊeni Ţeljkom Raţnatovićem
,,Arkanom”), pa se ,,Škorpioni” zadovoljavaju ,,samo”
hrastovinom (inaĉe, bila je to ĉuvena crna slovenska hrastovina
od koje se izraĊivao luksuzni i skupocjeni namještaj).
U Crnoj se Gori obreo baš tih dana ,,LSCG” mitinga.
Ĉuo je on i ranije za ,,crnogorske ustaše” i baš mu se sad
bješe namjestila prilika da mu jedan od njih ,,podleti” pod noţ
(na njih je šteta trošiti metke njegovog ĉuvenog ,,škorpiona”,
malog ĉeškog pištolja ĉiji se kundak preklapa preko cijevi kao
škorpija preko svog repa kad ispusti smrtonosni otrov).
U ruci je nosio parĉe izguţvanog papira na kojem je bila
ispisana adresa neke ,,Garaţe”, lokala u koji je trebalo da dostavi
sitnu pošiljku ,,bijelog”, tek da se u ,,zlu naĊe” dok ĉekaju vezu
za puštanje šlepera.
,,Albanac” je već platio isporuku debelim predujmom, ovaj
titogradski sitniš je trebalo da zadovolji carinske apetite.

II
,,Škorpioni” su bili jedna od mnogih paravojnih formacija
koje su tih godina ,,operisale” na podruĉju Hrvatske i Bosne.
Mada se njihova ,,paravojna” aktivnost kod, doduše rijetkih
upućenih, mogla dovesti lako u pitanje jer ovu organizaciju je
osnovala ,,DB” (ko je pak stajao iza ,,DB”-i isto se tako lako
moglo dovesti u pitanje, ali ono retoriĉkog tipa).

54
 Upadali su ,,podmazani” dobrim ratniĉkim dnevnicama i
naoruţani ĉuvenim ĉeškim automatskim pištoljima
,,škorpionima” po kojima su i dobili ime.
,,Škorpioni” su bili dizajnirani kao mali pištolji sa sklopivim
kundakom koji se preklapao preko cijevi koja je podsjećala na
škorpijin rep a uz koji se standardno pakovao i prigušivaĉ.
Ovi pištolji, baš kao i njihovi vlasnici, nisu bili namijenjeni
za frontalnu borbu (zato što ovo nije ni bio frontalni, viteški
obraĉun), već za prljave pljaĉkaške ciljeve iz pozadine.
Otuda su, vrlo rano u Bosni, oni pejorativno prozvani
,,uholaţama” i ,,buvama”.
Ali ,,Škorpioni” nisu bili uvredljive prirode, njih je u rat
odvodila sebiĉna i nadasve materijalna korist. Opšti cilj, ideal ili
moral, bile su rijeĉi neupotrebljive u njihovom materijalistiĉkom
vokabularu.
(Tek nakon ,,otkrića” snimka likvidacije šestorice
Srebreniĉana kod Trnova organizuje se prvo suĊenje vezano za
srebreniĉki genocid u Srbiji. Kasnije su pripadnici ove formacije
djelovali i na Kosovu gdje postoje podaci o njihovim zlodjelima
nad albanskim stanovništvom u Podujevu, izmeĊu ostalog podaci
se odnose na silovanja i ubistva 14 albanskih ţena: ĉetvorica
,,Škorpiona” su , jula 2009. u Beogradu osuĊena na 75 godina
zatvora. MeĊu njima će biti i Boci).
Istorija ,,Škorpiona” zapoĉinje s jeseni 1991. U blatu i haosu
opsade i pada Vukovara.
Regularni redovi i rezervni sastav JNA, potpomognuti i
osnaţeni mladom i divljom energijom dobrovoljaca, ţeljnih
adrenalina koji samo dobra pljaĉka moţe da im ubrizga, kao i
zadovoljstva koja ovakav rat iz pozadine pruţa, kreću na
Vukovar koji će vrlo brzo biti spaljen i popljaĉkan do temelja.

Prvi ţeljni zadataka ,,specijalne namjene” dolaze

,,Škorpioni”. Krste ih Slobodan Medić ,,Boca” iz okoline Šida i
brat mu Aleksandar zvani ,,Gulja” sa društvom iz kraja.
(Razuzdane dobrovoljce ipak se nije smjelo ostaviti bez
nadzora i kontrole, njihova krvoţednost, bila je prevelika. Ulogu
kontrolnog mehanizma preuzima niko drugi do Radovan
Stojiĉić, poznatiji pod nadimkom ,,Badţa”, visoki oficir ,,MUP”-
a Srbije koji je u to vrijeme u Slavoniji, ni manje ni više do li

55
komandant teritorijalne odbrane. Komandanta ,,Badţu” će
zapasti kasnije nezahvalna duţnost arbitriranja u svaĊama oko
raspodjele plijena izmeĊu ,,Škorpiona” i još krvoţednijih
Arkanovih ,,Tigrova” koji će vrlo brzo, zbog procenta najveće
uspješnosti u izvršavanju zadataka ,,specijalne namjene”,
zadobiti ,,poseban status”, visoĉiji ĉak i od vrha DB).

III

Nakon pada Vukovara u novembru „91. ,,JNA” se povlaĉi i

vraća u Srbiju. Ali ,,Škorpioni”, pozadinski aktivisti kojima rat
sa svim njegovim nesmetanim i nezabranjenim zadovoljstvima
bješe dobrano oslaĉao, odluĉuju da ostanu. ,,Badţa” to ĉini pod
izgovorom da neko mora da ,,brani” novu tvorevinu, samozvanu
drţavu Gorana Hadţića koja tek treba da se izgradi na pepelu još
toplog od paljevina, osakaćenog tijela Vukovara sa okolinom.
Kako su prvi dobrovoljci prije povlaĉenja ,,JNA”, odnijeli sa
sobom sve što je moglo da se potrpa pod cerade mnogobrojnih
kamiona, ,,Škorpionima” nije preostalo gotovo ništa za dalji
opstanak.
Zato su zdušno prionuli na obliţnji rudnik nafte i šume teške
i bogate skupocjenom, u svijetu ĉuvenom, slavonskom
hrastovinom.
Zahvaljujući ,,otkriću” ne samo da su, i to u rekordno
kratkom vremenu, od prodaje sa otkrivenih nalazišta sirovina
stekli priliĉno dobru dobit da njome osiguraju opstanak na
osvojenom slavonskom podruĉju, već su se preko noći
basnoslovno obogatili.
(,,Škorpioni” su poĉetkom „92. legalizovani i uvedeni u
oruţani sastav ,,Republike Srpske”. Tom su prilikom dobili nove
uniforme sa amblemom ţute škorpije na crnoj podlozi. Ali ništa
im više nije moglo vratiti sjaj i slast onih prvih slavonskih dana.
Osim Kosova, sedam godina kasnije.)

56
 IV

Boci ĉeka dojav veze o oslobaĊanju šlepera hrastovine na

granici dok gustira ,,nikšićko” iz boce za šankom ,,Garaţe”.
Svakog ĉasa treba da naiĊe vlasnik da preuzme dostavu i
,,pljune keš”.
Pogled mu pada na slatku malu koja se uvija u taktovima ove
grozne muzike što trešti i ne da mu da na miru pivo popije.
A onda se zaĉuje prasak i buka glasova u uglu prostorije koja
je odvojena improvizovanim ,,harmonika” vratima.
,,Kaţem ti da je on jedan od njih, liĉno sam ga vidio na
Cetinju sa ,,šahovnicom” u ruci na dan onog protesta za
Dubrovnik” – vlasnik glasa lomi bocu i kreće na Paja:
,,Ustašku ti majku jebem! Dok su mog starog u rovu
promrzlog gaĊali snajperima ti si šahovnicu ljubio!”
U opštem meteţu i buci koja ubrzo nastaje, samo je jedan
ĉovjek koji je, naizgled nezainteresovano pio ,,nikšićko” iz boce
naslonjen na šank, zaĉuo prigušen pucanj i vidio djevojku koja je
plesala u centru sale kako pada niĉice dok se drţi rukom za
stomak.
Poskoĉio je brzinom munje i iznio je na rukama do kola koja
je srećom parkirao bio tik na ulazu.
U kliniĉkom je centru hitno prebacuju na operacioni sto.
Boci ni sam ne zna zašto, ali gurne ,,za svaki sluĉaj”
novĉanicu od sto maraka glavnom hirurgu u dţep mantila.
(Kasnije je objašnjavao Ĉaksu da mu se svidjela na prvi
pogled ta mala, ali samo kao slika neĉeg davno izgubljenog,
neĉeg što je moţda i on mogao da ima, ali da nema mjesta
ljubomori, Ksena ne bi nikad bila njegov tip, on je „balio“ na
zrele ţene).
Te se noći u operacionoj sali titogradskog ,,KBC”-a dva
mlada bića bore za ţivot. Jedno od njih neće preţivjeti.
A istovremeno, u sivoj i hladnoj ĉekaonici raĊa se novi,
najmlaĊi ,,Škorpion”, onaj koji je morao da vrati dug: ,,oko za
oko, zub za zub”.

,,DoĊi da ti zakrpe tu glavu” – Boci ga odvodi natrag do

prijemnog, tek tad su obojica postali svjesni brazgotine na
Ĉaksovom tjemenu, trebaće ĉak sedam kopĉi.

57
 (Jak udarac u glavu nije izazvao amneziju, već nešto mnogo
gore. U djetinjstvu već zaĉet poremećaj liĉnosti, te će noći
krenuti galopirajućom uzlaznom putanjom u pravcu konaĉne
sociopatizacije koja će od njega napraviti mašinu.)

Izbezumljeni Martin pristiţe sa Hanom ĉitava dva sata

kasnije.
Ĉaks dugo nema snage da odgovori na ljekarovo pitanje ko
je maloljetna djevojka što joj se za ţivot veĉeras bore. Kao što
nema ni snage Martina da pogleda u oĉi.
Obara leĊa posramljen pred njegovim pogledom i Haninim
lelekom koji cijepa smrznuti hodnik poput sante leda.
Te noći odlazi sa Bocijem na front. Da vrati dug za Ksenin
ţivot.
(I prije nego što izaĊe iz bolniĉke zgrade, sjetiće se još
jednom izguţvane posteljine u cetinjskoj sobici koju su tog dana
namjerno ostavili nepospremljenu, da što brţe u nju uskoĉe kad
se vrate):
,,Srećan ti roĊendan ljubavi moja, i molim te, molim da
preţiviš…” – tiho u sebi šapuće dok sjeda u Bocijev crni dţip, a
onda se prvi i jedini put u svom ţivotu zaklinje u ono što će
postati moto njegovog budućeg ţivota, da će trenirati još jaĉe,
još surovije, još brutalnije.
Na putu otklanja svake emocije koja ĉovjeka ĉini metom za
ljubav.
Metom za slabost.
Koju ona ţivotom veĉeras plaća. Zbog njega. Zbog toga što
je on pozvao na miting. Što je na njegov nagovor otišla u
,,Garaţu”.
Što je, eto, za ovaj neslućeni kraj, nije on na rukama unio
iako joj je jutros (ili u nekom drugom ţivotu jer njemu se ĉini da
to jutro u kojem su se zagrljeni i topli probudili, nije moglo biti
ovog istog dana) na sneno uho pjevušio stihove:
,,Došao sam da te nosim u kuće svojih predaka”…
,,Samo da Ksena preţivi i on će odustati od ljubavi, od nje,
izgovara još jednu zakletvu. Zauvijek” – i te dvije mladićki
opore i teške a konaĉne zakletve, odvode ga te noći u novi ţivot.

58
 (One iste koje sam proĉitala u Kseninim ,,Ameriĉkim
dnevnicima” mnogo godina kasnije, uoĉi Ĉaksovog dolaska iz
Rusije i njenog iz Amerike, u susret dvostrukom obruĉu i krugu
sudbine koja će doći po još jednu, konaĉnu naplatu…)

VI

Te „92. zima je bila nezapamćeno oštrih mrazeva.

Na velikom titogradskom mitingu ,,LSCG”-a, ponovo je
zatraţena istina kao temelj u koji će se udariti buduća drţava,
istina a ne nebeske formule – Slavko je to nekoliko puta
naglasio.
Ali narod nije bio spreman da ĉuje istinu ili je svjesno i
namjerno zatvarao oĉi pred njom.
A gotovo istovremeno, u ledenom bolniĉkom hodniku
,,KBC”-a, Martin moli deţurnog hirurga da mu saopšti istinu, po
svaku cijenu.
,,Nije moje da prognoziram, razumite me, metak je ušao
duboko, pokidao je sve do materice i dublje, morali smo da
odstranimo i lijevi jajnik, ali mlada je, vjerujem da će se
probuditi i prije jutra.” – napokon izgovori i krene uţurbano niz
hodnik.
Martin ga zaustavi hitrim dodirom ruke na ramenu, kao da
osjeća da ima još nešto što mora ĉuti:
,,Neće moći da bude majka” – ali i ne saĉekavši odgovor koji
sluti već, sve i da ne vidi doktorov prazan pogled uprt u stranu,
padne na koljena pred Hanom koja poput krpene lutke beţivotno
visi na stolici ĉekaonice.

59
 VRIJEME GLEDANJA U MRAK

Istina, i to naroĉito ako iza nje stoji ruţna slika, uvijek

iziskuje dug i mukotrpan proces osvješćenja, po teţini ravan
gotovo psihotiĉkom doţivljaju.
Do konaĉnog dolaska do istine nakon kojeg uslijeĊuje taj
najĉudesniji od osjećaja svih iz spektra onih koja ljudska bića
mogu osjetiti, osjećaj slobode, mora se proći kroz nekoliko
veoma bolnih faza.
Zato i ne ĉudi ĉinjenica da većina ljudi radije bira ţivot pod
laţnom slikom, plašeći se bola, a u svom prividnom sljepilu
hipnoze skloni su da tu sliku boje u kiĉasto, u šarenilo iluzije,
patetiĉnu jeftinu zabavu kojom će osigurati sebi bijeg od
stvarnosti, bijeg od istine.
Prva faza je kategoriĉno poricanje ili pak ignorisanje, tipa:
(,,Nije to baš tako bilo”!), druga je bijes ili uranjanje u
doţivljaj ţrtve:
(,,A ko si ti da traţiš priznanje”? ,,Gdje si ti bio”? ,,Ja sam
makar ostao da se borim, da trpim”…), treća faza pripada
konaĉnoj racionalizaciji:
(,,Bio si u pravu”…) a ĉetvrta je najĉešće depresija ili još
bolje ĉuvena kovanica ,,Pink Floyd”-a iz ,,Hey you”:
,,comfortable numb” - prijatna otupljenost.
Naţalost, većina i ako se odluĉi da krene ovim mukotrpnim
putem samoosvješćenja, ostane zaglavljena u drugoj fazi.
Vrijeme partizana, graditelja ,,SFRJ” je već odavno za nama,
onih koji su bili neustrašivi na putu slobode.
Devedeset i nekih, neke nove ratnike koji raznoraznim
amputacijama stvaraju neke nove drţave na tijelu one
nekadašnje, vodi bijes druge faze, bijes koji ih trajno osljepljuje
za mogućnost dolaska do osloboĊenja istine.

60
 II

Na referendumu koji je uslijedio svega dva mjeseca kasnije,

27. 4. 1992. Srbija i Crna Gora proglašavaju ,,Novu Jugoslaviju”
(mada u okrnjenom sastavu). Ţalosno krnju tvorevinu ,,SRJ”
koja izrasta iz trupa sa kojeg su amputacijom uklonjeni njegovi
najvitalniji udovi.
A za onim središnjim ,,F” nekada cijelog i veliĉanstvenog
organizma, tek će se plakati. Decenijama koje budu uslijedile u
išĉekivanju ponovnog vaskrsnuća Feniksa iz pepela.
,,Virtuelni anti-muzej” pod nazivom ,,Cetinjski bijenale”
koji je odrţan prvi put 1991. godine, a koji je kritika proglasila
,,prevelikim zalogajem za Crnu Goru” završen je Dadovom
simboliĉkom porukom u obliku vezivnog elementa u crveno-
crnom tonu kojim je bila povezana završna izloţbena instalacija
crnogorskog genija, a kojom je ,,Bijenale” i zatvoren.
Ksena je tada skakutala po rubu ,,Vladiĉine bašte” i tumaĉila
ocu Dadovu poruku.
A sada, 20. avgusta 1994., ona na istom tom bijenalu ima
postavku svojih radova. Martin se prisjeća tog njenog
skakutavog hoda sa bolom u duši dok ĉeka Hanu ispred
frizerskog salona, danas je za njihovu malu porodicu veliki dan.
Ksena je na Cetinju već, vrši posljednje pripreme za izloţbu.
Od one oštre zime 92., njihova princeza se ne smije, ne
skakuće. Ne da više nikom da joj tepa Ksena.
Oblaĉi iskljuĉivo crnu odjeću, ĉak i nokte maţe crnim
lakom, Hana i Martin se nadaju da je to samo ,,darkerska faza”,
jedna od mnogih kroz koje pubertetlije prolaze.
Ali Ksena je u njoj već dvije godine, i ne samo to, zamijenila
je noć za dan, ne jede redovno, slabo izlazi na vazduh, kao smrt
je blijeda. Uz sve to sluša i neku prebuĉnu muziku od koje njih
dvoje dobijaju nervne slomove.
Ali ćute, ne smiju joj ništa reći.
Hana je insistirala da joj se saopšti istina, da je njena
operacija bila duga i komplikovana i da nikada neće postati
majka. Sama pomisao da ni oni nikad neće doĉekati unuĉe od
voljene kćeri jedinice ĉinila je da namah potonu u tišinu.

61
 Ali ţivot ide dalje, a oni snagu traţe u onome što preostaje,
moraju tako, dijete im je ipak ţivo, pomisle ĉesto na onu noć i
kako se sve i drugaĉije moglo završiti i prekore se u sebi.
(Te godine će se odrţati posljednji ,,Cetinjski bijenale” pod
sloganom: ,,Vidjeti u mraku”).
Uvodna izloţba Jusufa Hadţifejzovića, performans koji je
predstavljao simulaciju gastarbajterskih povrataka na kojem su
se djeci djelili baloni i jeftini suveniri a odraslima cigarete,
izazvala je opšte oduševljenje posjetilaca mada podsmješljivi
prezir onih koji su odista umjeli ,,gledati kroz mrak”.
Tri tematska programa iz Rusije i ZND: ,,Vidjeti u mraku”,
upriliĉena su na tri razliĉite taĉke u gradu: ,,Vladinom domu”,
,,Plavom dvorcu” te bivšoj ,,Ruskoj ambasadi” Kraljevine Crne
Gore.
Potom je uslijedila izloţba radova umjetnika sa Zapada,
naroĉito iz Francuske, u prostorijama ,,Engleskog poslanstva”,
,,Festival-off” performans umjetnika sa prostora bivše ,,SFRJ” te
instalacije na otvorenom po ulicama, gradskim trgovima i
fasadama Cetinja kao najupeĉatljiviji dio cjelokupnog
,,Bijenala”.
Ovaj segment ostaće upamćen po projektu ,,Buldoţer šou”
Aleksandra Kosalopova koji je predstavljao reminiscenciju na
dogaĊaj od prije ĉetvrt vijeka kada je, u Moskvi buldoţer
pregazio na ulicama izloţbene radove nepodobnih umjetnika.
(MeĊu tim radovima našli su se, po prvi put, i neki mladih
uĉenika Likovne škole ,,Petar Lubarda”).

III

Ksenina tri crteţa (Martin i Hana ih tada tek vide)

predstavljaju tri povezane tematske cjeline: na prvoj su
ljubavnici, dva kostura koja se spajaju na ulici u gro-planu dok
se u pozadini naziru polusrušene zgrade.
Drugim dominira velika slika ţene u crnom sa prosjecima u
obliku brazgotina na mjestu dojki, iz tih proreza cure dva mlaza
skorjelog mlijeka i treća na kojoj su razbacane figure svastika,
noţeva i ruĉnih bombi po kuhinjskom stolu preko kojeg je
prebaĉen karirani crveno-bijeli stolnjak. Sve tri slike su u crnoj,
bijeloj i crvenoj boji.

62
 ,,Pa oni su proteklih godina ţivjeli u potpunom mraku i sad
tek vide njen bol, vide ga kako se sliva sa ovih crteţa, kao da se
to njena mlada a već tako teško ranjena za ĉitav ţivot, duša izliva
tu pred njima, pred svima” – Martin s tugom teţom od svog
ovog cetinjskog krša koji ih okruţuje, misli kako je i sebi i njoj
još prije tri godine na ovom istom mjestu obećao bio da će otići
iz ove proklete zemlje!
,,Da su otišli još onda do ovoga ne bi ni došlo…” – i tada je
progutao najteţi kamen u ţivotu: teret krivice.
(Ta će ga krivica potmulo jesti kao nezasita ptica-grabljivica
sve dok bude ţiv. Pojesti ga iznutra, oglodati do kostiju. Kada
bude, u posljednjoj metastazi otišao kod doktora, snimak njegove
unutrašnjosti će ostati zapamćen meĊu ondašnjim konzilijumom
kao ĉudo ţivota pred smrću. Rak ga bješe doslovno pojeo iznutra
a on je još uvijek bio ţiv.
Kao da je posljednjim atomima snage ţivio za dolazak na taj
posljednji veliki protest jedne nove revolucije, na kojem će biti i
njegova voljena kći.
Tada će se vidjeti posljednji put. Ksena će ovom trenutku
dati najintenzivniji ton u svojim ,,Ameriĉkim dnevnicima”, znala
je da oca izjeda krivica ali nije ni slutila kakva i kolika…)
Odmah nakon zatvaranja ,,Bijenala” Martin prihvata ponudu
prvog kupca za kuću i firmu, ne odmjerava i ne kalkuliše više
oko prave cijene već uzima ,,daj-šta-daš” samo da što prije odu.
Još mnogo ranije, bješe on razglasio svim svojim prijateljima
da prodaje porodiĉne nekretnine ali je ostao u tome neodluĉan.
Velelepno zdanje, kuća vjekovima u vlasništvu njegove
familije u ,,Gospoštini” sa dovoljno velikom okućnicom i baštom
za dva hotela a na pet minuta pješice do zidina antiĉkog starog
grada Kadma i Harmonije, nije mu se baš tako lako u bescjenje
davala.
A sad je odluĉio da će je dati ,,pošto-zašto”.
Samo da Ksena ode sa ovog mjesta koje joj je nanijelo toliko
boli.
Da nije bilo onog prokletog mitinga ,,LSCG”-a na koji on
sam, kao jedan od prvih ĉlanova, nije otišao jer mu se sve
smuĉilo bilo više i svega mu je dosta, a odoše ona luda djeca…

63
 IV

Odjurio je, onako obnevidio od bola, istog dana kada se

Kseni stabilizovalo stanje u Nikšić, pravo na Zejovu adresu.
Sa vrata ga je udario pesnicom u lice i nastavio da ga tuĉe
sve dok njegovo tijelo nije ostalo na podu u lokvi krvi.
,,Gdje ti je mali? Gdje krv vam jebem?” – u histeriji,
raspomamljen i rašĉupan, u bradu pustinjaĉku zarastao, urlajući
je vitlao svime što mu je pod ruku dolazilo. Zejo mu nije
uzvraćao udarce.
I sam je već, kako mu je rekao kada su se ohladili, mrtav
ĉovjek.
Od Ognjena ni traga ni glasa.
(Jednom je ĉuo od nekih momaka iz kvarta da njegov
jedinac ,,zulume ĉini” po susjednoj Bosni, da mu je oštro sjeĉivo
mnoge ţile-kucavice presjeklo, da ga zovu Ĉaks, po hladnoj
opjevanoj bosanskoj ĉakiji i da od onog nesrećnog februarskog
protestnog dana on, Zejo, niti spava niti ţivi).
Za njegovu Kseniju je ĉuo ali nije imao snage da ode u
bolnicu, sramota ga bješe dotukla.
I tu se slomi i Martinov ponos, zagrle se i uz ,,lozu”
doĉekaju svanuće.
(Obojica će tada, skrhani do dna, uz oproštajne stihove
njihovog Dţonija i jedne promašene mladosti i inteligencije koja
bješe izgubila kompas još mnogo prije ,,dogaĊanja naroda”, još
onda u Sarajevu u kojem će najkrvavije pući baš zbog tišine koja
je bila uvertira u eksploziju, krenuti na dvije suprotne strane
svijeta, Martin u Ameriku a Zejo u Rusiju):
,,Dolazim ti kao fantom slobode da te vodim ravno do
dna…”

64
 VRIJEME ANESTEZIJE

Nikada nije ostajao dugo na istom punktu.

Već u tim svojim prvim krajinskim danima, pokazao bješe
neustrašivost u akcijama, zahvaljujući kojima vrlo brzo postaje
Bocijeva desna ruka, glavni operativac na terenu.
Nadimak koji je sasvim sluĉajno zadobio onda, na sastanku
jedne sasvim drugaĉije ,,Asocijacije slobodnih graĊana” koji su
se zalagali za mir, apsurdno mu je donio slavu baš na ratištima:
Ĉaks, ime koje je ledilo krv u ţilama i postajalo zloslutna
prethodnica svakoj stopi njegovoj.
Vještina koju je rano poĉeo da usavršava u rodnom Nikšiću,
fokusiranje paţnje u jednu taĉku uz odstranjivanje izdajniĉkih
emocija što ĉovjeka oslabe, našla je svoje plodno tlo za galop i
rast, baš u vihoru rata.
Ništa ga nije moglo smekšati, tu gdje su i najokrutniji
okretali glavu on je ostajao i gledao ţrtvi pravo u oĉi sa licem
nepomiĉno ledenim, kao onda dok je vjeţbao ţvakanje gorkog
limunovog ploda u davnašnjem rastoĉkom domu.
Brojevi su rasli na tefteru njegovih zuluma vrtoglavom
brzinom.
(Jednom je drţao trudnu Muslimanku, kada se posljednji
,,Škorpion” otresao sa njenog tijela zario joj je ĉakiju u stomak,
gledajući je pritom u oĉi i ne trepnuvši). Tu je ĉakiju dobio na
poklon od Srbe Sarajlije, nije baš ,,tipiĉna ĉetniĉka”, cerekajući
se pravdao - ali će posluţiti svrsi.
Metke svog malog ,,škorpiona” ĉuvao je za ,,posebne
sluĉajeve”.
Rijetko bi osjetio zov nostalgije, kući se ĉak nijednom nije ni
javio, poslao bješe glas po nekim Nikšićanima koje je sreo
sluĉajno na Popovom polju, da ga pronesu do kuće mu, tek da
mu majka, ako ga se sjeti, zna da je ţiv.
(Od tada je u korijenu sjekao svaku pomisao na prethodni
ţivot, kao što strast presijeca dršku pupoljka prije nego mu i
dozvoli da se rascvjeta. Jedino mu se njena snena slika katkad
otimala kontroli).

65
 Uspio je da je ubije u sebi, te prve dvije godine ratišta,
Ksena bi mu se javljala u munjevitim bljeskovima samo, nalik
oštrom i kratkom ubodu u grudnu kost nakon koje bi uslijedio
flash, eksplozivan bol, potom tišina i neki ĉudan mir, nalik
potpunoj otupljenosti svih ĉula.
I sa tim je nekako još i mogao da se nosi.
A onda, poĉetkom treće godine, poĉeli su košmari (valjda je
barikada, nasilno stavljena na bolno potisnuto sjećanje, provalila
stihijskom snagom, rušeći sve pred sobom).
Za Ĉaksa tada tek nastaje pakao. Ne pomaţu treninzi, ne
pomaţe sve veća okrutnost koju usavršava na mnogim metama,
nadajući se da će, sa svakom sljedećom odlaziti dok ne ode
napokon i potonja slabost iz njega, od koje je bjeţao kao od
najgore more.
Postaje tada svjestan (priznaće to Kseni jednom pjesmom,
kojom će je dvadeset godina kasnije potraţiti u jednom novom
virtuelnom svijetu koji će ih povezati ponovo crveno-crnim
vezivnim tkivom već odavno mrtvog ,,Bijenala” i EKV-a ĉiji
ĉlanovi odavno poĉivaju pod ovom, krvlju natopljenom zemljom
njihove, presjeĉene u korijenu mladosti: ,,Anestezijom”).
Priznaće joj da mora da se vrati za tu još jednu, finalnu dozu
overdoze bola nakon koje bi trebalo da uslijedi to ţuĊeno,
konaĉno mrtvilo nakon kojeg prestaje svaka bol.
(A postaje svjestan i još neĉeg, mnogo goreg, uzalud mu je
Boci govorio da kompenzuje ţelju za osvetom ,,ubijajući za
korist” i da je krv ista, i svaĉija i niĉija, u njemu je spavala baš
ona prolivena, ĉekajući pravi trenutak buĊenja).
Ona kobna provokacija uoĉi protesta u titogradskoj
,,Garaţi”, nakon koje je uslijedila tuĉa a on nakratko izgubio
Ksenu iz vida što ga je koštalo skuplje od izgubljene karte za
sreću i preokrenulo mu ţivot u sasvim suprotnom smjeru, bila je
još dublje potisnuta u crnoj komori sjećanja.
Dublje i od ljubavi koju je osjetio te kratke i oštre zime 92.
Prvi i posljednji put u ţivotu.
(Jer ništa više neće moći da mu povrati vjeru u nju, a koje se
bješe odrekao misleći da je ni tada nije zasluţivao. Da je u
njegovom emotivnom rjeĉniku postojala rijeĉ krivica moţda je i
mogao kajanjem i vremenom sprati i nastaviti, ali nije. Nju bješe
presjekao kao ţilu-kucavicu, amputirao je bez milosti.)

66
 II

1994. je godina i rat se bliţi kraju, već se to u vazduhu

osjeća.
,,Škorpioni” se osipaju svakim danom sve više, ratnog
plijena je sve manje ali zalihe koje su za ove dvije godine
obezbijedili sebi, dovoljne su im da lagodno proţive ostatak
ţivota a da prstom ne mrdnu više nikad.
(Naroĉito Boci i Ĉaks, jedan teorijski a drugi praktiĉni mozak
svake iole uspješne operacije).
Njih dvojica se sve više okreću ,,vezama” na Kosovu, već
tada znaju da će jednom i tamo morati da pukne, zapravo, krug
da se zatvori prstenastim obruĉom.
Jer na Kosovu je i poĉelo, to niko nije smio da, na prvom
mjestu i zaboravi.
Šleperi slavonske hrastovine, nafte, cigareta, izvoz ukradenih
automobile itd., stvorili su više nego dobru bazu da zasnuju svoje
partnersko carstvo, imperiju za ,,export-import”.
(Tog ljeta „94., Boci odlazi za Albaniju da pripremi teren i
pribavi vize i dozvole, Ĉaks će mu se pridruţiti nakon kratkog
presjedanja u Crnoj Gori).
,,Nemoj da uĉiniš neku glupost, znaš koliko smo priĉali o
tome, emocije ljudima kao što smo ti i ja donose samo slabost,
upamti!” – pljesne ga Boci po plećima:
,,Ĉekam te u Podujevu, mali”.

III

Rastoĉka kuća njegovog djetinjstva je zakljuĉana, na vratima

zakucane daske i katanac.
Saznaje od komšiluka da je još „92, otac mu, Zejo, otišao
kod prijatelja u Moskvu a da za majku ne znaju ništa (i ove škrte
informacije cijede mu kroz otškrinuta vrata, uviĊa tada da ga i
ovdje doĉekuje prethodnica, glas o ratnom nadimku od kojeg se
krv u ţilama ledi: Ĉaks.)
Prespavao je u ,,Onogoštu”, jedinom hotelu u njegovom
,,smrdljivom” gradu kojeg će bez trunke ţaljenja istog jutra
napustiti da se nikada više ne vrati.

67
 (Ţao će mu biti, a i to samo javljeno negdje u zadnjem ćošku
malog mozga kao kratak bljesak, jedino majke, mada je od nje
samo sijenku zapamtio, i nju će obrisati jednim potezom gumice
prije nego zauvijek ode).
Budi se osvjeţen i neobiĉno lak s obzirom da će tog istog
dana, u vrelo titogradsko predveĉerje povući okidaĉ tako dugo i
ţeljno išĉekivane osvete:
,,U eksploziji koju je izvršio nepoznati napadaĉ, stradali su
tridesetogodišnji vlasnik titogradskog ilegalnog lokala ,,Garaţa”
u podrumu ,,Ivanbegove” br.16. I. G. kao i dvadesetdvogodišnji
M. V. i dvadesetĉetvorogodišnji A. B.”
(Štura ĉitulja i u njoj poĉinilac ,,nepoznato lice” koštali su
kasnije bijesnog Bocija par hiljadarki, a Ĉaksa satisfakcije koja
nije imala cijenu, uprkos prvoj šibici koja je bila inicijalna vatra
budućeg razdora meĊu partnerima).
Sad je tek bila zaboravljena davnašnja protestna noć u kojoj
vlasnik i gosti ,,Garaţe” ne ĉine ništa da onu kobnu tuĉu sprijeĉe.
Zato su morali platiti svi, za ,,kolateralnu štetu” nije mario,
nije niko od njih ni za njegovu Ksenu onda.
,,Da nije bilo Bocija koji je na rukama u ,,Kliniĉki” odnio tu
noć…” – misli dok zna da mu nikada neće dovoljno otplatiti za
dug njenog spašenog ţivota, da još ih devet ima, a ne ovaj jedan,
promašeni.

IV

Cetinjski vazduh mu hladi usijanu glavu nakon titogradske

eksplozivne vreline. Stoji pred vratima nekadašnjeg Kseninog i
njegovog ulaska u ,,Oz”:
,,Samo kucni crvenim lakovanim cipelicama Ċon-o-Ċon” –
ali njemu su noge već oduzete.
On već sve zna, prethodno je svratio bio u ,,357”.
Pajo nije preţivio, oni momci su dobili po 15 god. svaki, ali
se već šuška da će ranije izaći jer jedan od njih je sin visokog
funkcionera ,,DPS”-a (dakle, biće još nezavršenog posla za
njega, već je zapravo smješten u programiranu komoru zaduţenu
za tip zadataka na ,,odloţeno”).
,,Ksena je ţiva, ali se promijenila za ove dvije godine” –
kaţe mu Zenga, jedan iz ondašnje ,,LSCG” ekipe sa kojom je

68
sanjao da će promijeniti svijet, za njih dvoje i onako iznenada
probuĊenu ljubav koja mu bješe ulila volju za ţivot.
Ali samo zato da ga odmah zauzvrat uzme, kao kad naiĊe
ljetnja oluja koja silovito bljesne, kratko potraje i ostavi pustoš
tek stidljivo propupjelih plodova.
,,Upravo je završen ,,Bijenale”, izlagala je radove kako sam
ĉuo – produţava s priĉom Zenga, „mada nisam stigao te noći da
odem.“
Svi kaţu da je bio sjajan šou nekog Rusa, simulacija
gaţenjem buldoţera po ulicama, ma haos!” – raspriĉava se a
Ĉaksa samo jedno interesuje, gdje je ona sada.
Zenga mu ĉita misli i nastavlja:
,,Tu je još, na istoj adresi, ali ne znam koliko je pametno da
je traţiš, druţe” – odmahuje glavom dok dovršavaju piće u
,,357” nakon kojeg Ĉaks krupnim koracima grabi naviše, prema
,,Banskim”.
,,Sve je na Cetinju stalo, ovaj se gradić kao iz neke usnule,
zaĉarane bajke, ne mijenja nikad” – misli (a isto će to pomisliti
kad se još jednom, nakon dvadeset i dvije godine, bude vratio
posljednji put) dok mu se vrtoglavo, kao flash vraćaju sjećanja a
bol u grudnoj kosti bubnja kao fanfare iz daljine…
(Za trenutak mu ta bol izbije sav vazduh iz grudnog koša a
noge mu se odsijeku).
Pridrţi se za gvozdenu kapiju i pali cigaretu, odavno ne puši
,,York” bijelo meko hrvatsko pakovanje sa natpisom na paklici:
,,S cigaretom nisi sam”, a kao da vidi poguţvanu paklicu na
noćnom stoĉiću na kojem je ostala pepeljara u kojoj dogorijeva
Ksenina cigareta one noći, preko kreveta baĉena njegova
karirana košilja.
Vidi nju kako uţurbano navlaĉi odjeću dok se on smješi na
još toplu poguţvanu posteljinu i govori joj da ne gubi vrijeme
pospremajući je, da bi brţe uskoĉili u nju kad se vrate iz
Titograda.
Uspinje se uz stepenište koracima od olova, zvono ne radi, a
pesnica podignuta sa namjerom da pokuca na starinska vrata
otkazuje poslušnost.
A onda se vrata otvaraju sama, otvara se ,,Oz” pred njim uz
potmulu škripu koja mu pojaĉava bubnjanje u grudnom košu, na
vratima stoji ona, 24. je avgust 1994.

69
 (Ksenija će taj susret u svojim ,,Ameriĉkim dnevnicima”,
mnogo godina kasnije, opisati kao sudar dva ugašena sunca koja
su nekad plamtjela velikom vatrom; kao sudar dvije strane
svijeta, dva daleka pola, ljeta i zime.
Tada će ona već biti udata ţena, poslovno uspješna i majka
dva usvojena djeteta, siroĉadi pristigle sa prvim talasom
izbjeglica iz bivše ,,SFRJ” u Ameriku).

,,Cetinjski bijenale” za koji već znam da je posljednji, bio je

nestvaran ove godine, već prvog dana kada je Jusuf na otvaranju
pustio stotine balona u nebo, pomislila sam na razbijanje
Berlinskog zida o kojem mi je priĉao Martin kad sam bila
dosadna mala radoznalica” – nakon prevladanog prvobitnog šoka
od kojeg se jedva na nogama odrţala kada ga je vidjela na
vratima, spas je potraţila u kolokvijalnom neutralnom ćaskanju.
Cetinje je postao novi ,,Berlinski zid” sa ovim festivalom,
kaţem ti, povezao je Istok i Zapad, srela sam umjetnike iz
Francuske, Rusije, ZND-a, bivših ĉlanica SFRJ.
Jedino umjetnost ima snage da nas opet poveţe i to baš onim
crveno-crnim vezivnim, Dadovim tkanjem sa uvodnog
performansa kojim je sve zapoĉelo „91. Sjećam se da sam baš
nakon tog festivala poĉela da slikam i da mi je Martin pjevušio
na ramenu ,,Azru”, ,,Kao juĉer”:
,,Umjetnost te ĉini jaĉom nego što pretpostavljaš”… -
neprestano je, kao u groznici panike, namotavala klupko priĉe.
,,Njihova Azra protiv našeg EKV-a, sjećaš li se?“
Ĉaks je to jedva doĉekao, slušao je njene utiske sa
,,Bijenala” povremeno i sam upadao nekim komentarima a
zapravo je sav bio skoncentrisan u jednu taĉku, u fokus
percepcije, u njegovu Ksenu-Snenu.
Sve se drugo, ĉitav stvaran svijet oko njih rasplinjavao,
gubeći konture, gubeći oblike, gubeći smisao.
On je došao po svoju posljednju dozu bola, i on ju je,
sinestetiĉki udruţenom igrom, oţivljenih do krajnjih
maksimuma, ĉula udisao, gutao, upijao.
Znao je samo jedno, da ne smije da je dodirne jer ako to
uĉini, raspašće se oboje.

70
 Zato koraĉa pored nje na bezbjednoj distanci jer već u
haustoru ,,Banskih” kada ga je iznenadila na vratima stana,
rekavši da upravo kreće za Budvu a on joj uzeo teţak kofer dok
im se prsti ovlaš dodirnuše u trenu, osjetio je snaţan udar, poput
elektriciteta, neka dva strujna ili magnetna polja, tek jedva je
sabrao snagu da siĊe niz stepenište i dograbi se svjeţeg zraka.
Koraĉali su prema gradskom trgu, imala je još vremena prije
polaska autobusa i htjela je da mu pokaţe instalacije koje još
uvijek stoje na trgovima i fasadama zgrada, naroĉito njoj
omiljene plave limene ploĉice sa simboliĉkim nazivima novih
ulica.
Gleda je dok ona priĉa i priĉa, o umjetnosti, o kritiĉkim
osvrtima na festival, o vremenu… - gleda tu djevojku u crnom,
njeno blijedo usko lice uokvireno teškom dugom kosom, tijelo
oblika kruške koje se sad lagano uvija i lomi u struku.
,,Nestao je nervozan, a tako djetinje radoznalosti za ţivotom
oĉaravajuće pun, nekadašnji njen skakutavi hod” - sa bolom
misli, ko zna šta je sve od one noći prošla (ali već unaprijed zna
da nijedan trening neće pomoći, neće mu sabrati i sakupiti snagu
da je pita).
A neće ni morati, jer kazaće mu se samo. Kad doĊe vrijeme
za to.
,,Sunce je spaljeno” – ĉita naziv nove ulice koja vodi od
,,Dvorca” prema ,,Vladinom domu”:
,,Ţivjela sam dok sam sanjala. Dok sam bila Ksena-Snena, ti
si mi taj nadimak dao onda na ,,Mogrenu”, dok smo gledali
oblake. Sada sam samo Ksenija.” – ĉuje njene rijeĉi koje
izgovara dok stoje zagledani u staru fasadu na kojoj je okaĉena
plava ploĉica sa ţutim slovima:
,,Sunce je spaljeno” – još jednom proĉita dok zagledan u
njen potiljak, nemoćan da se pomjeri, da izgovori bilo što, stoji
kao hipnotisan.
Ne zna koliko dugo stoje tako, a ĉini se da su tu ostarili, da
su u ovoj ludoj zemlji njihovoj, preko noći postali stariji od
vjekova drevnih civilizacija ĉije su se tekovine spalile u ove
ĉetiri godine kao što se spali smeće pometeno sa ĉetiri strane
dvorišta. Kao ovo sunce iznad njih od kojeg ,,vide sad u mraku”.

71
 ,,Moţeš, ako hoćeš, sa mnom na koncert EKV-a veĉeras, na
platou ispred Starog grada, upravo sam kretala kad si naišao” –
zid tišine prva Ksena razbija, a onda dodaje:
,,Sve je izgleda danas u znaku simbolike”, govori dok Ĉaks
misli i zna da je ova djevojka ĉudo, da sve godine njegovog
krvavog treniranja nisu i nikad neće moći da isprate i dorastu
onome što je ona imala i dobila samim roĊenjem: bajkovita
(njemu i dalje i uvijek i zauvijek Snena-Ksena) bajkovitog
prezimena Palunko iz, isto tako bajkovite ulice ,,Gospoština” u
starobudvanskom naselju nadomak zidina antiĉkog grada Kadma
i Harmonije.
Ĉudo ĉije je sunce on spalio.
Ksenine rijeĉi se proroĉanski obistinjuju te iste noći.
Beogradska rok grupa EKV odrţava u Budvi svoj posljednji
koncert.
Samo par dana kasnije kao ,,Par godina za nas…”, neumorni
borac za istinske vrijednosti koje su bile već na sumraku, tvorac
anti-ratne propagande na beogradskom muziĉkom ,,Karavanu”,
Milan Mladenović, umire od raka pankreasa. Ali Ksena, sa
ĉitavim generacijama jedne, u korijenu satrvene mladosti kojoj
se nije dalo da procvjeta, zna da njihov idol uz ĉije himne se
zaklinju… - umire od umora.
Od neuspjeha, od razoĉarenja, konaĉnog podizanja bijele
zastave kao ĉina finalne predaje i nemoći da se odupre talasu
novokomponovanog kiĉa i krvi.
Na platou pred zidinama budvanskog Starog grada zatiĉu
haos.
Kao da se sva omladina bivše ,,SFRJ” slila u ovaj uski trg, tu
se skaĉe i vrišti, mladići goli do pojasa kaĉe razuzdane djevojke
na ramena, ali on, njen voljeni Milan je umoran, nije to ona
njegova energija, ,,baš kao što nije ni ova moja” – misli Ksena
oĉiju prikovanih za Milanov lik na sceni (ali ubrzo bude uvuĉena
u magiju muzike i tekstova uz koje je oformila jednom zauvijek
svoj pogled na svijet).

72
 VI

Koncert, ne sluĉajno (kao što ništa nije sluĉajno ove noći)

otpoĉinje kompozicijom:
,,Kao da je bilo nekad…kao da je bilo sad…”, potom slijedi
,,Karavan” a onda više ne znaju za sebe.
Osjeća Ĉaksa uz svoje, ugrijano od Ċuskanja tijelo, guţva je
sve tješnje pribija uz njega i to je plaši.
I mada se hrabro drţi cijelog dana, još uvijek nesvjesna
njegove prisutnosti in absentia (bol će je stići tek par dana
kasnije, kao zadocnjela reakcija na doţivljenu traumu, baš kao i
onda kada joj je saopšteno da nikada neće postati majka) osjeća
da sada popušta.
Vraćaju joj se slike iz cetinjske sobice, dodir njegovih usana
svuda…, po licu, vratu, tijelu… ukus njegovog jezika i muškosti
na nepcima, njegov dah i miris… Uz ukus crnog ,,Vranca” i
cigareta kojima su napunili ranac prije dolaska na trg, svrativši
prethodno u njen omiljeni ,,Vraĉar” déjà vu postaje
nepodnošljiv.
Sa svakim novim stihom ulazi u onu sobicu, vidi poklon od
braće, kasetofon marke ,,Sonny” i taĉno zna uz koju su stvar
,,EKV”-a i na kakav naĉin vodili ljubav, ,,Kama sutra”, sve su
isprobali, nezasiti jedno drugog.
Koncert odmiĉe i ona se nada da će Milan ovog puta
preskoĉiti ,,Anesteziju”.
,,Samo nju da preskoĉi” – moli se tiho u sebi.
Uz nju je bio njihov prvi put kada joj se tijelo razdvajalo i
otvaralo kao cvijet pod njegovim prstima i jezikom…
,,Još jedna pjesma za kraj, bili ste divna publika, hvala
vam!” – zaĉuje sa bine i tada kreće:
,,Zamisli ti si ja, ja sam ti…zatvaram oĉi i kaţem
odlazim…Anestezijaaaaa…Aaaaanesteeeezijaaa!” – vrišti koliko
je grli nosi, glasom koji joj iznova cijepa novim rezom već
pocijepanu i jedva zakrpljenu utrobu koja će ostati sterilna
zauvijek, i onda, kao u nekom ĉudesnom magnovenju Ksena
shvati da je preţivjela.
Da se nije raspala u pepeo i prah kad je ĉula ovu, za nju
najbolniju stvar.

73
 Štaviše, okreće se prema Ĉaksu i šapuće mu na uho, vrijeme
je za istinu:
(Ksenina istina će se uvijek otkrivati u ambivalentnosti broja
2, valjda postoje ljudi ĉije su snaga i vjera duplo veće od ostalih,
zato im se duplo i daje: dupli ţivot, dupla revolucija, dupla
radost ali i dupla bol…)
,,Neću nikada postati majka.” – i onda ga zagrli.
(Nije se raspala. Ali zato jeste on. Samo što nije, postiĊen
njenom snagom i vlastitom krivicom jer je nije zaštitio one
titogradske noći, napravio buku oko toga. Slomio se tiho i
iznutra.
Još jednom je otišao od nje kao drugi ĉovjek, ovaj put
overdoziran bolom ,,dovoljno mrtav” da ga više ništa nikad ne
zaboli. Treći, ako ga bude, siguran je da ga ne bi preţivio,
fiziĉki, bukvalno. Ali ni to se neće dogoditi mada će biti i trećeg
puta).
Tada ću ja sjedjeti sa njim, baš na ovom istom trgu gdje se
njih dvoje rastaju te davne 1994. 24. avgusta uz zvuke
,,Anestezije”.
I tada će je, kukaviĉki slabo, ostaviti i taj treći put.
Jer slabost od koje je cijelog ţivota bjeţao kao od najgore
more, vratiće mu se kao boomerang.
Samo što će Ĉaks (kojeg ću ja preko Ksene upoznati
dvadeset godina kasnije) tad već upamćen i omiljen meĊu
krugovima jedne nove revolucije koja će se raĊati na obzorju
2015. kao neustrašiv i hrabar, odan i istinoljubiv, pravedan i
pošten na rijeĉima, ispasti na samom kraju slabić i kukavica.
Prema svima nama, njoj najviše.

Sociopatologija, kao posljedica odrastanja bez njeţnosti,

bjesomuĉno nametnutih treninga i pretrpljenog šoka noći u kojoj
se Kseni za ţivot bore a on prima teţak udarac u glavu kojeg
kasno postaje svjestan, uzela bješe premah nad njim:
,,Zatvaram oĉi i kaţem odlazim”…. – ispratio je do teške
kapije kuće Palunko u ,,Gospoštini”.
I bez ijedne rijeĉi, stisnutih zuba i stegnutog srca, napustio te
noći Crnu Goru.

74
 VII

Narednog dana, porodica Palunko kreće za SAD.

(Dvije će porodice od tada graditi iznova svoje ţivote i dugo
neće jedni za druge znati).
Palunko i Ĉakići, Martin i Zejo, jednom već razdvojeni pa
volšebno revolucijom „89. ponovo sastavljeni, nisu imali priliku
da se i ovog puta rastanu.
A u zemlji gdje svakih dvadeset godina izbija po jedna nova,
a stara i uvijek ista revolucija, neće biti ĉudno što će ih baš ona
sastaviti opet te 2015. godine , u kojoj će se iznova reinkarnisati
krug vjeĉne revolucionarne ideje.
Jednog će njen duh dozvati iz Amerike, drugog iz Rusije. I
biće to njihov treći déjà vu.
(Naţalost, umjesto njih su se te „94. rastala njihova djeca).
Ksena i Ĉaks, jedno od osamnaest, drugo od dvadeset i dva
ljeta, tako mladi a već stari, u krvi i ĉeliku su spoznali znaĉenje
rijeĉi ,,anestezija”:
,,Onaj trenutak kad umreš a ne dobiješ pozivnicu za sahranu,
kad zavoliš a ne pošalješ pozivnicu za vjenĉanje”.
Anestezija je, u medicinskoj terminologiji sredstvo protiv
bola, ali ona je i mnogo više, stanje potpune otupljenosti svih
ĉula, pandan Martinovoj i Zejovoj himni iz ,,The Wall”- a:
comfortable numb.
Platili su i jedni i drugi, vrijeme je moţda bilo razliĉito, ali
ideja ista, volšebno oţivljena u efektu dvostrukosti bumeranga.

75
 VRIJEME ZERO RITMA

Ksenin prvi susret sa Marinom Abramović, dogodio se 2011.

godine.
Njih dvije su se srele povodom otvaranja višestruko
namjenskog umjetniĉkog centra na Cetinju, ,,MACCOC”.
Sastanak je bio poslovne prirode, upriliĉili su ga PR agenti,
nije tada stigla ni da se nagleda svoje ikone.
Zato je, ĉim je ĉula za njen novi performans, izmolila
supruga da otkaţu sve obaveze, naprosto je morala vidjeti
Marinu opet.
U Njujork je došla sa Dţonatanom i Miom, Arsen i Ešli su
ostali na porodiĉnom imanju u Virdţiniji, pripreme za njihovo
vjenĉanje su već otpoĉele, a oni su ţeljeli da se u miru i tišini
opuste prije pompeznog dogaĊaja.
Dţonatan je ţelio da vjenĉanje bude u visokom stilu, on je
potomak stare puritanske dinastije koja i danas ĉuva i njeguje
formalnosti kakve samo još Britanci valjda imaju, ali Ksena ga
svejedno voli, one su je spasile od sopstvenih lutanja i nemira.
Raduje se Arsenovoj sreći ali Mia je ĉedo njene duše ako ne
i tijela i baš je to plaši, brza je kod uzleta a neoprezna kod pada, i
jednom kad padne godine joj trebaju da ustane opet.
,,MoMA” je prepuna, ljudi stoje u redovima iako će
performans ,,Artist is present” trajati puna tri mjeseca.
Dok stoji sa Miom u holu (Dţonatan podrţava njenu karijeru
umjetnice ali sa mukom odlazi ĉak i na njene sopstvene izloţbe)
razmišlja o noći u kojoj je prvi put ĉula za Marinu, pionirku
performansa, njenu zemljakinju sa kojom je povezuje zajedniĉko
rodno Cetinje.
PostiĊena ondašnjim neznanjem pred mladim kolegama iz
Berlina koji je zaĉuĊeno pitaju kako to da ona ne zna za, kod njih
već proslavljenu odavno ,,SFRJ” umjetnicu, o ĉijoj se
genijalnosti još sedamdesetih u Berlinu govorilo u umjetniĉkim
krugovima.
Iste noći, u studentskoj sobi u ,,Frenklinovoj ulici”, Ksena
istraţuje na ,,Internetu” Marinin rad.

76
 I od tada je neprestano prati, jednom otvorena ,,vrata
identifikacije” kroz koja prolazi kao kroz najdublju hipnozu,
otkrivajući šokantnu sliĉnost sa ovom umjetnicom, nikada više
neće moći da zatvori.
,,Rhythm 5” performas koji Marina izvodi davne 1974. kada
izlaţe svoje tijelo u obruĉu petrolejem zapaljene partizanske
petokrake, prethodno isjekavši nokte i kosu koje je bacila u
gorući plamen, podsjećaju je na sopstveni ritual izveden u sobi
svoje zaviĉajne kuće u ,,Gospoštini”, u noći prije odlaska u
Ameriku.
Noći u kojoj se rastala od Ĉaksa i odrekla prava na sreću.
Isto tako bješe odsjekla svoju tešku kosu, Hanin nasljedni
dar i zapalila je u kofi pred masivnim ogledalom.
(Ritual odsijecanja kose pratio je oštar i precizan pokret
ţileta kojim je rasjekla gornju usnu, vremenom je rana zarasla,
prerastajući u ĉak simpatiĉan oţiljak, uprkos njenoj prvobitnoj
namjeri, to sam joj rekla ĉim sam je ugledala).
Smiješila se tada na svoje lude godine iz daleka, kao kad se
smiješi ĉovjek koji je sasvim sluĉajno preskoĉio duboku
provaliju pa još uvijek ne vjeruje da stoji spašen, na bezbjednoj
razdaljini.
Marinini rani performansi u kojima istraţuje fiziĉke i
mentalne granice, neustrašivo izlaţući svoje tijelo kao objekt,
,,ruske igre” ritmiĉkog ubadanja noţem, krici ili pak potpuno
odsustvo glasa na sceni, ritualni ples koji izvodi naga sa
egzekutorskom crnom kapuljaĉom na glavi u galeriji ,,Mike
Steiner” u Berlinu, gdje nakon šestoĉasovnog ritma pada u trans,
simbiotiĉko vezivanje konjskim repovima i rastanak na
,,Kineskom zidu” sa ljubavlju svog ţivota Ulay-em, Ksenu
mjesecima opsjedaju, raspamećuju.
(Kroz novotkriveni Marinin ritam, sopstveni ritam njenog
prethodnog ţivota doţivljava repeat dvostruko joj se vrativši. Od
tada njeno bilo poĉinje opet da udara dar-marom fanfara iz
daljina, sluteći na povratak efektom bumeranga).

77
 II

,,Fakultet lijepih umjetnosti” (,,Fine art”) upisala je kasno.

Odmah nakon dolaska u ,,SAD”, Martin i Hana se povlaĉe u
svoj ,,gastarbajterski krug”, to prvo vrijeme provode u Ĉikagu,
kupac kuće u ,,Gospoštini”, prijatelj je Martinovog prijatelja iz
vremena njegovih ,,Jugoceanskih” plovidbi, njih ne vodi
avantura već sigurnost zemljaka koja im nikada neće otvoriti
vrata za ,,ameriĉki naĉin ţivota”.
U kući se i dalje govori ,,naškim”, skupljaju se dame koje sa
njenom majkom Hanom razmjenjuju recepte za sarme i
prebranac, gibanicu i patišpanj, gospoda koja sa Martinom igraju
bridţ i tablić, politiĉe i psuju, a Ksena bi da što prije zaboravi
sve što je ,,naše” pa i sam izdajniĉki jezik.
Tih se prvih ameriĉkih godina povlaĉi sasvim u svoj
autistiĉni svijet slika, u vizuelni doţivljaj. Njih dvoje ne umiju da
joj pomognu, Martin pogotovo.
Njihova preĊašnja bliskost sa jedinicom, gubi se u Americi
nepovratno, a osjećaj krivice koji Martin guta kao kamen srama,
gura ga u alkohol i bijeg, baš kao što ga već jednom bješe
odgurnuo od sinova.
Dţonatana, bogatog i otmjenog industrijalca koji vodi
porodiĉnu fabriku duvana u Virdţiniji, Ksena upoznaje na
jednom banketu oĉevih poslovnih prijatelja.
Tu kreće njihova veza, u kojoj ona pronalazi mir i stabilnost,
doĉim on u njoj otmjenu i uroĊenu gospoštinu koja ga podsjeća
na viktorijanske kraljice.
,,Nemoj da mi prilaziš, molim te.
Zahvaljujem ti što si me primijetio i što misliš da
zavrjeĊujem paţnju i pobuĊujem interesovanje.
I, iako ti sada izgleda da je moja spoljašnjost privlaĉna i da
su moji koferi damski otmjeni i laki - ĉim poĉnem da ih otvaram,
otići ćeš.
(Idi onda dok je još na vrijeme).
Zapanjen. Moţda i zgroţen. Uplašen svakako.
Jer teţina koju nosim, data je samo rijetkima.
Baksuzima koji stoje na peronskim vjetrovima i kišama. A
za koje, nekako, mjesta u kupeima uvijek zauzeta budu.

78
 U ovoj tranzitnoj ĉekaonici koja je zakaĉena za nebeski
garderober (a u koju si ti ko zna otkuda zalutao). Idi dok se još
vidi.
Jer nikad ne znaš u kakvu će se metamorfozu preobući (ne
znaju ni oni sami).
I što će ti ta muka?
Ti izbor imaš. Ja nemam. Ja da ih nosim moram...
A ti?
Ti bolje idi. Samo se okreni i idi.“
(Opisaće Ksena taj njihov prvi susret koji sam morala da
prenesem iz njenih ,,Ameriĉkih dnevnika” autentiĉno, od rijeĉi
do rijeĉi, ovaj ĉudnovat odgovor još ĉudnovatije djevojke).
Ipak, Dţonatana ništa nije moglo odgovoriti od ţelje da baš
nju ima i oţeni.
Njihov je brak bio rijetko skladan, kvarila ga je jedino
lišenost potomaka ali Dţonatanu ĉak ni to nije bilo vaţno,
njegova prelijepa ţena će mu ostati do zadnjih dana ţivota,
uprkos svemu, najvaţnije biće na svijetu.
Na njegov su predlog usvojili, prvo Arsena a potom Miu.

III

(U namjeri da sazna sve o zaviĉajnoj zemlji svoje ţene, ovaj

plemeniti ĉovjek je pronašao mene, preko moje tada već
ustoliĉene ţenske organizacije ,,Meduzin smijeh”).
Internet nam je svima promijenio ţivote, zahvaljujući njemu
povezali smo se sa mnogim sliĉnim humanitarnim
organizacijama u svijetu, sam Dţonatan je osnovao ,,Fondaciju
Wolf” iz ĉijeg smo se budţeta, njegovom zaslugom, godinama
finansirali i našim projektima pomogli da mnoge ţene nakon
ratnih strahota i pretrpjenih nasilja, a i kasnije u miru, sastave
svoje izlomljene ţivote.
(Preko Dţonatana ću kasnije, na društvenoj mreţi
,,Facebook” upoznati i Ksenu sa kojom od tada postajem
nerazdvojna).
Preko saradnje koju moja organizacija ima sa Djeĉijim
domom ,,Radost” u Bijeloj, njihov ameriĉki dom je otvorio vrata
dvoma, tada već odraslim tinejdţerima koji zadugo nisu mogli

79
dobiti starateljstvo u Crnoj Gori u kojoj naţalost posvojĉad ima
šansu na usvojenje uglavnom samo u prvim mjesecima ţivota.
Ukoliko ih prerastu, šansa postaje ravna ĉudu, niko neće da
uzme već veliku djecu, a Arsenu, Dţonatanovom i Kseninom
prvom usvojeniku, bila je već trinaesta kada je iz ratne Bosne u
kojoj mu je stradala cijela porodica, dospio u njihov dom u
Virdţiniji.
Kasnije je za njim otišla i jedanaestogodišnja Mia.

IV

,,Red se bliţi kraju” – Ksena drhti od uzbuĊenja što će

napokon sjesti preko puta Marine, uzeti je za ruke i pogledati u
oĉi.
Mia joj se, već umorna i nervozna, naslanja na rame i tada
zaĉuju komešanje hodnicima:
,,Ulay je tu!” – Ksena ne vjeruje sreći koja je udesila da njih
dvije doĊu baš na taj isti dan.
(Kasnije Ksena satima na ,,Youtube”-u gleda Ulay-ev i
Marinin bolni susret posle gotovo dvadeset godina od rastanka,
koji se odigrava baš tu dok ona stoji u hodniku. Dostojanstvena i
otmjena, u jednostavnoj crvenoj rol-haljini, Marina koja je uvijek
nosila osnovne boje, crnu i bijelu ili samo nago tijelo (baš kao
Dado u svojim vezivnim elementima ,,Bijenala”, baš kao i sama
Ksena na svojim prvim slikama…) danas sjedi preko puta nje u
krv crvenoj haljini koja miriše na davnašnju strast i radost
ţivljenja.)
Podsjeća je na ,,Skarlet O‟ Haru”, na kultnu scenu na
stepeništu, obloţenim crvenim tepihom, dok izgovara ĉuvenu
reĉenicu:
,,And after all, tomorrow is another day…” – dok Ksena
gleda, po stoti put ,,Projuhalo s vihorom” kao da vlastitu reprizu
svoje zemlje koju ostavlja u vihoru rata gleda.
Marina plaĉe, suze prolivene na ,,Kineskom zidu”
davnašnjeg rastanka njenog i Ulay-evog, padaju i na Ksenu
vraćajući joj njene vlastite one noći ,,Berlinskog zida” izmeĊu
nje i Ĉaksa, dvostruko teške, nepodnošljive.

80
 ,,You are my sister” – šapuće Marini kad napokon i sama
sjedne preko puta velike umjetnice, uhvate se za ruke i gledaju
dugo…
A onda se, unutrašnjim znakom prepoznavanja, jedna drugoj
bolno nasmiješe.

,,Fakultet finih umjetnosti” Ksena upisuje i završava u već

zrelim godinama, nakon što su djeca odrasla a Dţonatan u
mirnoj oazi nastavio da uvećava porodiĉni posao, imetak i
imanje.
Ksena ga je voljela baš onako kako mu je trebalo,
uzburkavala mu je krv od koje bi mu zaţarili puritansko-
viktorijanski obrazi od same pomisli na svoju vatrenu ţenu.
Zato je, ĉim je vidio te hotelske noći nakon performansa,
kako oduševljeno o Marini govori, dok skakuće u hodniku a
zemlja se pod njom od uzbuĊenja trese, u trenutku znao da je
došlo vrijeme da joj sve vrati.
(Bez Kseninog znanja, iste te nedjelje kupuje luksuzno
potkrovlje, poklon iznenaĊenja, u omiljenom naselju svoje ţene:
,,41. Aveniji”, koje će dati da se za nju preuredi u stan i atelje).
Njujork je centar umjetnika i ona tu pripada, tu treba
plodovima da uzre i njena umjetnost, vrijeme je.

81
 VRIJEME SPALJENOG SUNCA

Prva samostalna izloţba Ksene Palunko, slikarke iz bivše

SFRJ za ĉija se platna te godine 2014. otimaju njujorški galeristi,
nosi tematski naziv:
,,Spaljeno sunce”.
Slike cetinjskih ,,Bijenala” koje je odnijela sa sobom davne
„94, nijemi rastanak sa Ĉaksom i liĉna tragedija ĉiji oţiljak i
danas zapeĉe bolom sprţenog mesa pri svakoj promjeni
vremena, prate je na svakom prekookeanskom koraku.
A njihov ritmiĉki otkucaj, povezan vezivnim tkanjem tako
ţeljene starinske ,,zlatne ţice” koju joj bješe nedavno donijela
koleginica iz osunĉane Makedonije, sada odjekuje akustiĉnim
prostorom njujorške ,,Moderne galerije”, poput eha.
Ritam tog otkucaja raste i kuca sve brţe, to je njeno srce koje
groteskno izbija iz grudi i udara u staklene zidove.
,,Dok gleda sve te okupljene ljude, u prvom redu svog
oboţavanog supruga Dţonatana i svoju djecu, odmjerene Arsena
i Ešli, i Miu u luckastoj retro haljini sa hiljadu boja” – osjeća
ispunjenje koje je uslijedilo nakon nedjelja grozniĉavog
stvaralaĉkog bola u kojem je na svijet donijela izloţbu, noći u
kojima je slikala na podu na kojem se grĉila kao divlja ţivotinja
uhvaćena u stupicu iz koje moţe pobjeći samo ako sebi odgrize
zahvaćeni ud i naţivo, bez anestezije izvrši amputaciju.
Osjeća da su svi oni, zapravo, došli na ,,babine”, tako se u
njenoj zemlji zvao dolazak na ĉestitku djeteta.
Ali nije to sreća, to je više spokoj, mir, put ka ozdravljenju.

II

Uporedo sa slikanjem, Ksena piše svoje ,,Ameriĉke

dnevnike”.
(Na moju inicijativu, onda kada se bude razvela od
Dţonatana a ja se našla u vatri izmeĊu dvoje bliskih prijatelja,
odluĉiće da se vrati u Crnu Goru).
Mia i ja ćemo tada organizovati veliku izloţbu na
otvorenom, nesvakidašnji ,,street performans” koji će simboliĉki

82
oznaĉiti njen povratak i poĉetak novog ţivota, za koji će nam
posluţiti stranice dnevnika a i Dţonatanova ţelja da bude
donator ovog velikog projekta u ĉast njegove, tada već bivše
ţene).
Razvod je neopozivo zatraţila nedugo nakon prve ameriĉke
izloţbe, kad bude saznala da je njen muţ uz pomoć šuškavih
sjajnih dolara i poznanstava ,,kupovao” njen uspjeh, slike i
instalacije, misleći, kao formalni nasljednik britanskog
puritanstva, da joj time vraća dug za svu ljubav i raskošnu
ljepotu koju mu je pruţala, a ne znajući da Ksena novac, baš kao
sve ostale stvari materijalnog porijekla, suštinski prezire.
(Izloţba će biti postavljena na trgu ispred nekadašnjeg lokala
,,Garaţa” koji je izgorio u plamenu eksplozije nepoznatog
poĉinioca).
U kojem je ona tada dobila metak koji im je svima
promijenio ţivote, okrenuo ih za 360 stepeni.
Kad budem ĉitala te dnevnike, kada se i sama budem raspala
pa sastavila, iskoristiću stranice za putokaze koji će biti
postavljeni po ploĉnicima i granama topola koje okruţuju
krošnjama trg, a u sredini će biti postavljena instalacija od
djelova slika i mozaika koja će nositi simboliĉki naziv:
,,Return of the Sun” - ,,Povratak Sunca”.
(Tad još nismo znale da će njen naziv, kao nekim volšebnim
ĉudom, prizvati i Ĉaksov povratak iz Moskve. Prstenasta
kompozicija i dvostruki bumerang u kojem je rastrzana bolom
bivstvovala preko dvije decenije, konaĉno će pronaći svoj pravi
smisao ).

III

Vrijeme u njujorškom ateljeu, jeste vrijeme Ksenine najveće

plodnosti, u njemu stvara svoja najveća djela.
Jednom mjeseĉno odlazi u Virdţiniju, gdje vatrenije nego
ikada voli svog muţa.
Taj brak joj bješe donio izbavljenje iz simulirane zajednice
SFRJ izgnanika, donio joj stabilnost ali i avanturu, sa
Dţonatanom je obišla svijet, slagali su se u svemu ali braĉna
postelja je bila mjesto njihove najveće vatre.

83
 Ta dva tijela su bila stvorena za spajanje, znala je da ga
uzbudi do granica ludila, njegovo snaţno krupno tijelo i miris
zrelog muškarca, ruke na kojima je nosio svuda po kući,
razbuktavalo je njenu maštu do krajnosti perverzije.
Jedino je izbjegavala njeţnost, (nju bješe ostavila i
zakljuĉala iza teških škriputavih vrata cetinjske sobice u
,,Banskim stanovima”).
,,Madona i kurva” bila je njena uloga u kući britanskog
puritanca koji je, nenaviknut na strast uroĊenu balkanskoj
kljuĉaloj krvi, ljubio uzburkanu zemlju kojom je prolazila i sa
koje je njega pomjerala.

IV

Ksenino tijelo je uţarena lopta, crno sunce koje guta sve što
mu se pribliţi. Nakon izloţbe osjeća da mora zatraţiti razvod.
Nigdje ne moţe da se smiri.
Tada zapoĉinju njena noćna lutanja.
U pauzama izmeĊu slikanja i pisanja, ona luta njujorškim
osvijetljenim avenijama, a kada oslijepi od blještavila neona
povlaĉi se u mraĉna predgraĊa.
Istraţuje granice tjelesnosti, upraţnjava seks na million
razliĉitih naĉina, a onda se ispraţnjena vraća u atelje i stvara.
I jedno i drugo joj donosi muĉenje, hoda kao tempirana
bomba kroz mrak, nigdje se ne smiruje.
(Potrajaće to stanje histerije sve dok joj prijateljica ne bude
otvorila ,,Facebook” profil, rizikovaće jer zna da se Ksena dugo
već opire tom vidu otuĊene virtuelne komunikacije, previše je
burna i tjelesna, spoznaje taktilnim ĉulima umjetnice stvarnost i
plaši se da će joj ,,sajber svijet” usisati u svoj imaginarni prostor
sav kreativni potencijal i energiju potrebnu za konkretno
stvaranje).
MeĊutim, neće biti tako, Ksena će joj ubrzo biti veoma
zahvalna, ta posve nova komunikacija će joj donijeti smirenje.
Ksenin ,,FB” profil uskoro postaje jedan od poznatijih meĊu
umjetniĉkim grupacijama koje poĉinju da se, u velikom broju,
organizuju na ovoj društvenoj mreţi.

84
 Ona ubrzo uviĊa sve prednosti koje joj društvena mreţa
ovog tipa pruţa, uskoro otvara svoju autorsku stranicu na koju
postavlja radove, fotografije sa izloţbi i prezentacija.
Upoznaje mnoge umjetnike širom svijeta, pozivaju je na
kolektivne izloţbe i susrete, na kolonije.
Ova iznenadna, iako virtuelna socijalizacija, donosi joj ono
što nikada prije nije imala, društvenost i druţenje, opušteno
ćaskanje sa kolegama.
(Mnoga od tih njenih ,,FB” prijateljstava, kasnije će prerasti
u ţivotna i stvarna i donijeti joj radosti mnoge).
(Upravo će na ,,Facebook”-u saznati za novi projekat svoje
oboţavane idol-umjetnice Marine Abramović ,,MACCOC”, koji
je planiran kao obnova davnašnje ideje ,,Bijenala” u starom
zdanju nekadašnjeg jugoslovenskog giganta ,,Obod”-a).
I tada će stupiti u kontakt sa organizatorima ovog projekta,
poţeljevši da i ona doprinese realizaciji ideje.
Biće to dogaĊaj koji će joj po drugi put iz temelja izmijeniti
ţivot.
(Doći će u Crnu Goru, upoznati Marinu i mene i pronaći
davno izgubljenu sebe u bolu gubitka pred kojim je onda,
amputirala i vid i dušu, a u stvarnom ţivotu ostavila samo tijelo).
Nakon niza uspješno ostvarenih saradnji na polju širenja
kulture kosmopolitske svijesti ĉiji je kulminatorni trijumf
uslijedio susretom na ,,MACCOC”-u i poznanstvom sa Marinom
Abramović, Ksena sve ĉešće pomišlja na povratak u Crnu Goru.
Osjeća i raduje se buĊenju jednog novog talasa svijesti u
njenoj voljenoj zemlji, u kojoj već predugo gospodari suncem i
mjesecom jedan diktator i njegova ,,Prva familija”,
neprikosnoveni ĉelnik „DPS“-a koji im je uzeo mladosti i ţivote
i rasuo ih kao pepeo i prah po bijelom svijetu.
(Odmah nakon povratka u Njujork, pridruţuje se
grupacijama koje osnivaju povratnici, jugostalgiĉari i bivši
drţavljani ,,socijalistiĉkog raja“ SFRJ).
Sve joj se ĉini da ono veliko ,,F” iz Federacije (koje bješe
amputirano stvaranjem ratnohušaĉke SRJ) kao Feniks ustaje iz
pepela i zove na obnovu i ponovno ujedinjenje.
A onda stiţe otkrovenje, adrenalinska injekcija za njenu
probuĊenu revolucionarnu glad, ,,FB” stranica grupe:

85
 ,,Otpor diktatorskom reţimu – GraĊanska neposlušnost”.
Ksena traţi zahtjev za odobrenje u prijem i ĉim joj bude
odobren od administratora grupe, poĉinje sa entuzijazmom
srednjoškolke da prati komentare i postavlja svoje statuse.

86
 VRIJEME SIMULIRANE STVARNOSTI

Godine 2004. Mark Zuckerberg, bivši student ,,Harvard”-a,

osniva društvenu mreţu ,,Facebook”.
U poĉetku je ova mreţa bila namijenjena studentima, kako bi
lako i besplatno razmjenjivali informacije što bi im pomoglo oko
uĉenja, ali komercijalnost mreţe koja vrtoglavo uslijeĊuje obara
sve rastuće rekorde, (,,Facebook” danas broji 800 miliona
korisnika).
Nakon komercijalizovanja ove društvene mreţe, prvobitna
njena namjera postaje povezivanje sa ljudima koji se poznaju u
stvarnom ţivotu, nakon što se otvori profil sa slikom koja sluţi
kao ,,liĉna karta” korisnika, administratori mreţe vas odmah
,,upitaju” da li ,,korisnika poznajete” ukoliko ţelite da ga
,,dodate” u krug prijatelja.
Poĉetna namjena se brzo gubi, kao što se gubi i stvarnost
koja se zamjenjuje njenim virtuelnim korelatom ,,simulacijom”.
(Na ,,Facebook”-u je danas ogroman broj zloupotreba
profila, laţnih slika i informacija, ,,lovljenja” ţrtava, maloljetne
prostitucije, pedofilije a u manje ekstremnoj mjeri psihološko
,,navlaĉenje”, ,,mamljenje” i nerijetko ,,raskrinkavanje”).
Propagandna savremena krilatica:
,,Što nije bilo na Facebook-u kao da se nije ni dogodilo” –
servira simulaciju stvarnosti koja izbija u prvi red, milioni ljudi
sklapaju poznanstva, vjenĉavaju se, vode ljubav i razvode se
preko ove mreţe a da se u stvarnom ţivotu s mjesta pored
kompjutera ili mobilnog telefona nisu ni pomjerili.
Ipak, za one koji nisu u ovaj virtuelan svijet opasno
,,zabrazdili” i koji stoje kod njegove prvobitne namjene, ova
društvena mreţa donosi mnoge radosti povezivanja sa ljudima
širom svijeta koje u stvarnosti moţda nikada više ne biste sreli,
ili pak poznanstva sa mnogim srodnim misliocima, umjetnicima,
kulturnim i humanitarnim radnicima sa kojima se mogu ostvariti
divne saradnje i razmjena iskustva.

87
 II

2007. godine, za ekranom raĉunara u moskovskom stanu

hladne zgrade u prigradskom naselju ,,Jasenovo”, sjedi Ĉaks.
Nakon što su ,,razbijeni” kod Podujeva, a on posle akcije sa
onim ,,prokletim Albankama” zbog kojih su ,,pali”, muĉki i
kukaviĉki ,,prodaje” Bocija kojem se bješe na doţivotnu odanost
i zahvalnost zakleo, te bjeţi u Rusiju sa ,,plijenom” koji mu je
kupio ,,azil” i ţenu.
Zadugo nije mogao da podnese ni pogled na vlastiti odraz u
ogledalu.
Još one davne „94. kada se rastajao sa Ksenom, bez rijeĉi
utjehe, bez iĉeg, kao oštrica noţa ga bješe presjekla, po prvi put
u ţivotu, pomisao da njegovi treninzi ne sluţe jaĉanju karaktera
(kako je naivan i mlad mislio) već upravo suprotnom, bijegu od
slabosti.
,,Mora biti da je tu slabost naslijedio od majke” – pomisliće
ali umjesto da je potraţi, zamrziće je još više.
(Umjesto majke, potraţiće Zeja, ali i njega samo zato da bi
mu u lice sasuo prezir za oboje, za dom u kojem je kao sijenka
odrastao.
Nije ga, ni za trenutak, smekšala ponovo pronaĊena,
Jasminina i njegova sreća.
Ţivjeće od tada, u istom gradu, otac i sin. A jedan za
drugoga neće znati).

III

Promjenom identiteta, brakom sa ćerkom poslovnog partnera

njihove nekad ratne kosovske ,,veze”, ĉovjeka kojeg su znali
samo pod šifrom ,,Albanac” a kojem je ,,pljunuo” pola miliona,
dobio je šansu za novi ţivot.
Boci i ,,Škorpioni” su na suĊenju dobili sedamdeset i pet
godina zatvora ukupno. Bio je siguran od odmazde.
Gordana, kćer Srpkinje i Rusa, koja je na Kosovu odrasla,
bila je njeţna plavooka ljepotica koja ga je opĉinila svojom
gordom i tihom pojavom.
Rodila mu je ćerku već u prvoj godini braka, djevojĉicu sa
teškim kombinovanim fiziĉkim i mentalnim smetnjama.

88
 Od tada poĉinje njihov liĉni pakao koji će trajati ĉetvrt
vijeka. Bogatstvo je odlazilo na njena lijeĉenja, na majĉina
sujevjerja u vidu odlazaka kod raznih proroka, hodţa,
nadriljekara, narodnih iscjelitelja, potom na hodoĉašća u
Jerusalim, Zid plaĉa, Sinajsku goru, Jerihon.
(Nakon dobrih desetak godina vjere i nevjere u moguće i
nemoguće, Gordana se pomirila sa istinom, a ta je istina
premetnula u ogorĉenu i histeriĉnu ţenu potrošenih ţivaca).
Još kada im je porodiĉni ljekar savjetovao da odustanu od
planiranja daljeg potomstva, zbog fatalne podudarnosti nekih
hromozoma u njihovim krvnim grupama, nekad tiha i lijepa ţena
postaje ogorĉena neurotiĉna trošiteljka sve tanjeg porodiĉnog
imetka.
Šopinzi, preskupi liĉni fitnes treninzi, plastiĉna hirurgija i
mnogi hirovi, krajem druge decenije braka ih dovode gotovo do
bankrota.
A djevojĉica raste, u roditeljskom domu doduše, ali
zapostavljena, u poĉetku zbog prebacivanja krivice sa jednog na
drugog gordog i ponositog roditelja, a kasnije sve ĉešćom i
grublje ispoljivanom agresijom, zatvoriće se kao školjka u svoj
autistiĉni svijet.

IV

Bijeg od porodiĉnog pakla, Ĉaks pronalazi u otkriću

društvene mreţe ,,Facebook”.
Vrlo brzo, s obzirom da mreţi pristupa u namjeni da na njoj
stvori neki drugi svijet, virtelnu zamjenu za ovaj koji ga, svakim
danom sve tješnje steţe u uţasan neprobojan obruĉ, on stiĉe
meĊu novim ,,prijateljima” vrtoglavu popularnost. Godine
zrelosti mu ne donose sreću ali taj deficit mu nadoknaĊuje majka
priroda, svakim danom je sve muţevniji u licu, ţilaviji u tijelu i
energiĉniji u hodu.
Kamera ga naprosto oboţava i njegove ,,profilke” dobijaju
na stotine lajkova i komentara od ţenskog svijeta, porede ga sa
De Nirom, šalju mu stihove i sliĉice.
Već te prve godine ima popunjen profil, 5 000 prijatelja.

89
 Njegovi statusi, za razliku od privlaĉnosti fotografija, postaju
mjesto putem kojeg on izliva svo nezadovoljstvo i gorĉinu
stvarnog ţivota.
Tu je surov i nemilosrdan, vrijeĊa neistomišljenike, bori se
kao nekad na ratištu da svu paţnju fokusira u izabranu taĉku,
fokus percepcije kojom lomi ţrtvu.
Danima prati i ,,studira” neĉiji profil, a onda koristi sve što
sazna da nemilosrdno upotrebi protiv svoje mete koja ga
interesuje samo dok mu ne postane odveć lak plijen, a onda
udara i lomi. I ide dalje.
Ţenska srca su mu ,,specijalni zadaci”.
Danima piše u ,,inbox”-u onoj koju odabere, već opcijom
copy-paste pripremljene poruke o njenoj posebnosti u moru
dosadnih i istih, o ljepoti koju on vidi i na slikama a tek
naslućuje ,,kakva li je vlasnica uţivo”, o svemu što bi joj radio,
kako bi je svlaĉio, lizao od malog prsta…, i kada bi dobio
povratnu reakciju nastavljao bi sve slobodnije i razuzdanije, slao
bi joj slike nabrekle muškosti i traţio da ga zamišlja dok prodire
u nju, dok joj cijepa utrobu divlje i poţudno, traţio hot
fotografije izabranice u akrobatskim pozama, slatkorjeĉivo i
vješto je navlaĉeći da se skida i kamerom ,,hvata” najskrivenije
dubine, zumiran klitoris ili bradavicu, perverzno bi se igrao,
obećavajući susret uţivo vrlo brzo, dajući joj laţnu nadu, pišući
da je ona njegova ljubav, da je baš takvu ĉitav ţivot traţio i
ĉekao…, sve dok se ne bi zasitio i odbacio je samo jednim
klikom, opcijom block.
Bez pozdrava, bez objašnjenja, iĉeg.
(O ĉinjenici da se iza svakog takvog profila krije stvarna
ţena, od krvi i mesa, topla i ţeljna dodira, ţena koja će posle te
virtuelne igre da pati, a onemogućena da mu zbog block-a ĉak i
napiše kako se osjeća, upita ga zašto je tako surovo odbacio
,,posle svega”, nije ni pomislio).
Jer objašnjenje, ljudski topao rastanak ako već do rastanka
mora doći, makar on bio i virtuelnog tipa, iziskuje hrabrost i
gledanje istini u oĉi.
Najlakše je bilo pobjeći a za bjekstvo Ĉaks uvijek ima ,,kartu
u rukavu”.
U narednim godinama, u porodiĉnom domu u Moskvi, biće
prisutan in absentia jedan mrtav ĉovjek, fizikus materius a na

90
ekranu kompjutera ispred kojeg će provoditi noći i dane…,
rodiće se njegov alter-ego virtuelni zavodnik, revolucionar i
buntovnik, totalni opozit svemu što je u stvarnosti bio.
(A broj njegovih ţrtava, zahvaljujući ovom jedinstvenom
otkriću virtuelnog svijeta, biće neuporedivo veći od onih
,,stvarnih” koje je ostavljao, sijući strah i trepet, po ratištima
bivše SFRJ).

91
 VRIJEME BUMERANGA

2012. godine na ,,Facebook”-u, osniva se društvena mreţa

probuĊene crnogorske svijesti, nakon gotovo tri decenije torture
diktatorskog reţima onog istog ,,DPS”-a koji je davne „89. poveo
ovu malu zemlju u rat za ideju jedne susjedne velike srpske.
Osnivaju je alternativni i slobodni mislioci koji u poĉetku
djeluju pod pseudonimima.
Kontrolni mehanizam je prisutan kroz sistemske ali i
alternativne medijske mreţe, znaju to oni odveć dobro, jer mnogi
su slobodni mislioci tokom tih decenija završavali u bjekstvu ili
ĉituljama.
Grupa djeluje pod imenom: ,,Otpor diktatorskom reţimu –
GraĊanska neposlušnost”.
Već u ranim poĉecima pridruţuje im se iza ,,moskovskog
zida” Ĉaks.
Još jednom se u njemu budi revolucionarna strast koja ga je
jednom odvela na sastanak jedne drugaĉije ali u istoj ideji roĊene
,,Asocijacije slobodnjaka” ,,LSCG”-a.
UzbuĊenje koje osjeća poslije tolikih godina anesteziranosti,
raste vrtoglavo kroz aktivnosti agitatora i pregalaca ovog
buĊenja, te on ubrzo stiĉe povjerenje ĉlanova i postaje jedan od
glavnih administratora grupe.
,,Nosioci slobodne misli u jednom društvu treba da budu
intelektualci i umjetnici” – pamti Slavkove rijeĉi a pamti i
Jusufovu kulturu ,,kiĉa od kojeg je do krvi bio samo jedan
korak” i one mu daju podstrek za formiranje kulturnog portala u
okviru grupe.
Danima, pod sloganom društveno angaţovane i odgovorne
umjetnosti ĉiji je cilj kritika sistema i otpor konvencionalnim
normama i etiĉkim (ne)vrijednostima, Ĉaks ,,surfuje” i okuplja
umjetnike bivše SFRJ oko ideje nove revolucije kojoj treba da
prethodi buĊenje kolektivne svijesti.
Profilna slika slobodne umjetnice na kojoj je Marina
Abramović iz ĉuvenog performansa ,,jedenje glavice luka”
natjera mu suze na oĉi.

92
 Još prvi put kada je odgledao taj performans na ,,Youtube”-
u, sjetio se poĉetaka svog mladićkog treninga ,,ţvakanje
limunovog ploda” koji je trebao da mu obezbjedi umrtvljenje
ĉula i emocija.
Sjetio se i nje, nekad ju je, ispod starog bora ĉije su se grane
nagnute nad bisernim pijeskom najljepše budvanske plaţe
Mogren, metonimijski ogledale u vodi, nazvao Ksenom-Snenom.
A sada gleda njen gotovo neizmjenjen lik na slikama koje
izranjaju ispod poĉetne Marinine profilne na ,,zidu” slobodne
umjetnice koja ţivi u Njujorku.
I mada ispod ,,profilke” piše ,,Euridika Templar”, nema
sumnje, to je ona, njegova Ksena.
,,Mislio sam da sam je uspio amputirati” (i sam postaje u
tom trenutku svjestan da je Ksena bila i ostala jedini njegov
neuspješan trening, a to će i njoj priznati, i to onda kada se budu
ponovo našli na ,,Trgu republike” jedne nove revolucije nalik
onoj ugušenoj njihove mladosti)
Prsti mu otkazuju poslušnost svaki put kad krene ,,mišem”
na klik ,,dodaj”.
Nema snage da joj pošalje zahtjev za prijateljstvo. Samo
klikne na opciju ,,prati”.
(Ali uskoro će ga ona poslati njemu).
Na neki volšeban naĉin, svi ćemo se povezati i umreţiti te
revolucionarne jeseni 2015.
Ksena, Ĉaks i ja, srešćemo se tada pod jugoslovenskom
zastavom sa kojom ćemo skupa otići na protest.

II

(Prilikom prvog njenog i mog susreta, kada je sa

Dţonatanom došla na otvaranje, naţalost, unaprijed propalog
projekta ,,MACCOC” koji je trebalo da zaţivi u prostoru bivših
zgrada ,,Obod”-a, nije bilo prilike da se jedna drugoj ţenski
toplo ,,otvorimo”).
Ona je tada tek bila odškrinula vrata od prošlosti, vrata svoje
stare cetinjske sobice u ,,Banskim stanovima”, ĉime je otpoĉelo
njeno spoznavanje sebe, silazak u najtamnije potisnute odaje i ja
sam je morala pustiti da to uradi sama.

93
 Došli su tada bili u prostorije naše ţenske kuće ,,Meduzin
smijeh”, obišli sklonište i kancelarije, Dţonatan je ponovo dao
lijepu fondaciju od koje smo sakupili i otvorili biblioteku i
,,ţensku sobu” za grupne terapije, pokazivali su mi fotografije
porodiĉnog doma u Virdţiniji sa djecom, Arsenom i Miom, za
ĉije usvojenje sam im ja svojevremeno dala preporuku i
povjerenje a da nikada nisam ni na tren pomislila da bi mogli da
je zloupotrijebe.
Bio je to predivan sunĉan dan našeg, napokon u stvarnom
ţivotu realizovanog druţenja, dan u kojem nisam mogla ni da
naslutim da će se uskoro razvesti, da mu ona nikada neće
oprostiti izdaju, to što je iza leĊa rezao krila njenoj umjetnosti
koju je kupovao i prodavao za ,,sitan groš”.
(Par godina kasnije, kada se budemo okupili uoĉi novog
velikog protesta na trgu sa kojeg ćemo se, kao bumerang
zavrtjeti ka zgradi ,,Skupštine”, one iste na koju krenuše davne
„89. ,,AB” revolucionari, kada je budem istinski i duboko
upoznala i zavoljela, kada mi bude predala svoje ,,Ameriĉke
dnevnike” i srce prepuno ĉistote, reći će mi):
,,Meri moja, sve ja mogu da oprostim, baš sve! I da me
izgaze na ovom trgu veĉeras, da opet pucaju u mene, da me ţivu
izlome…, ali jedno ne mogu, izdaju i kukaviĉko zatvaranje oĉiju
pred istinom”.
A takva je i sama bila, u vatru da uskoĉi i za istinu pogine.
(U vremenu u kojem su pobjedu odnijeli baš manipulatori i
opsjenari, u kojem su hipnotisani ljudi nalik automatima koraĉali
sivim ulicama šutnje i mraka, sresti nju, onako energiĉnu i
skakutavu, u retro kreacijama osamdesetih u hiljadu boja, bilo je
otkriće ravno ĉudu).
A meni kao da sebe u ogledalu posmatram.
Od te noći (mada će i taj protest biti razbijen upravo
izdajom) nas dvije postajemo nerazdvojne prijateljice, sestre.
Kao dvije potonje emotivne kreature koje kroz ţivot idu
otvoreno i sa svime što imaju i nose, a kreću se meĊu
automatima koji se skrivaju iza socijalnih maski dok kao lutke
poslušno klimaju glavama).

94
 III

,,Ostavio si me onda bez rijeĉi a kako vidim, dobro ti sada

ide…, moţda bismo mogli, nakon pola ţivota, da probamo sa
prijateljstvom?” – saĉekala ga je jednog snjeţnog jutra, Ksenina
poruka u ,,inbox”-u uz poslati zahtjev za prijateljstvo.
Komunikaciju poĉinju stidljivo, oprezno, kao da se kriju iza
nekih novih, ovog puta ,,FB” zidova.
Ni rijeĉi, ĉak ni aluzija na nekad zajedniĉki proţivljene dane.
Ali, iz dana u dan, zidovi popuštaju i, ciglu po ciglu, oni
lome distance decenija razdvojenosti u vremenu i prostoru.
,,Virtuelna kutija” ih zavodljivo usisava u svoju magnetno
privlaĉnu unutrašnjost, poĉinju ponovo da sanjaju.
(Sa njom je bumerang, kao disk iz amputirane prošlosti,
poletio sa druge strane svijeta izbivši mu posljednji atom
odbrane).
Pomislio je da je vrijeme amputacije konaĉno iza njega, da je
ovo novi a stari ţivot koji mu nepravedno otet onda, sudbina
ponovo sada vraća.
(Još kada se otrgnuo iz hipnotisanog ,,FB” sna i pogledao na
kalendar u stvarnosti, te postao svjestan da se to baš narednog
mjeseca sprema veliki izlazak na ulice, bio je siguran).
U organizaciji propalog ,,kampovanja” ,,DF”-a koji bješe
propratio preko statusa sa svojom ekipom iz ,,ODR-GN”, a na
kojem oni sami nisu uĉestvovali zbog sumnjivih izdajniĉkih
ideja potkupljene opozicije zahvaljujući kojoj ,,DPS”
neprikosnoveno vlada evo već ĉetvrt vijeka, spremao se veliki
graĊanski bunt koji će okupiti sve graĊane ţeljne slobodnog i
dostojanstvenog ţivota.
Shvatili su da protest više nije nacionalno, stranaĉko niti
politiĉko pitanje, da je njegova ideja nadrasla te uske okvire i
postala graĊanski, kosmopolitski velika.
I tu je pokrenutu energiju sada trebalo iskoristiti i kanalisati
u pravcu opštenarodne revolucije.
(Ĉinjenica da se vrijeme protesta poklapa sa vremenom
ponovnog upada Ksene u njegov ţivot nije mogla biti sluĉajna,
bio je uvjeren da je to sam ,,prst sudbine” zaustavio kazaljke u
pravi ĉas).

95
 Revolucija i Ksena, baš kao nekad, dvostruki bumerang koji
ga budi iz stanja hibernacije, iz amputiranog ţivota.
Istog tog dana, saopštava ţeni da mora nazad za Crnu Goru
jer su mu iznenada javili za majĉinu tešku bolest, i već je na
avionskom letu iz Moskve za Tivat.
Na drugoj strani svijeta, taĉno 45 minuta kasnije, Ksena
zakopĉava pojas na sjedištu leta Njujork – Ljubljana – Ćilipi.
Naći će se iste noći u Budvi.

96
 VRIJEME BUĐENJA

24. jula 2012. osniva se novo crnogorsko politiĉko tijelo:

,,Demokratski front” sa namjerom da okupi opozicione snage i
najzad se obraĉuna sa politiĉkim liderom ,,DPS”-om koji, od rata
devedesetih, sistematski nastavlja da pljaĉka zemlju pod plaštom
opsjene ravnopravnosti i demokratije.
Dok jedni isti, prijatelji, roĊaci i kumovi ,,Prve familije”
pune svoje privatne dţepove, oni drugi iz godine u godinu
prosjaĉe.
Zejo sjedi pored malog ekrana u svom moskovskom stanu,
posmatra ljubav svog ţivota koja mu se kao proljeće poslije
studenih zima vjeĉnih vratila u ţivot, Jasminu preko otvorenog
šanka kojeg on zove ,,ostrvom” kako ,,posluje” po kuhinji.
,,Koštala” ga je petnaestak kilograma viška koje nije uspio
da skine od dolaska u Rusiju, ali on ne mari, miris kiflica širi se
cijelom zgradom, omiljena je komšinica u cijelom kvartu.
Sluša najavu osnivanja novog ujedinjenog politiĉkog
subjekta ĉiji će radni naslov biti ,,Demokratski front” i misli,
obradovan, kako je:
,,Ovaj Miodrag Lekić je odmjereni intelektualac, ali srĉanog
i neustrašivog glasa koji reţe po istini kao po sredini već
zakorjelog hljeba, moţda baš onaj kojeg ĉekaju decenijama da ih
sloţno okupi pod barjak nove slobode…” (a onda se sjeti sebe od
prije trideset godina kako pred sliĉnim ekranom, samo jednog
drugaĉijeg vremena i stana, posmatra Gorbaĉova sa istim ovim
entuzijazmom i sebi se samom u brk nasmije: ,,neke se stvari ne
mijenjaju nikad”).
Iste noći kontaktira staru ekipu sa kojom je odrţavao veze
svih ovih godina. Uspio je da se lijepo snaĊe, po dolasku u
Moskvu, zaposlio se u graĊevinskoj firmi svog prijatelja na ĉiji
poziv, poslije bezuspješnih pokušaja da u ratnoj Bosni naĊe
Ognjena, kao da se za slamku hvata, bješe došao onda.
(Ognjenu nije uspio da u vihoru onog rata i ludila uĊe u kraj,
ali je zato pronašao svoju prvu ljubav: izgubljeno je uvijek
naĊeno.).

97
 Jasmina tek bješe ostala udovica sa dvoje već odraslo djece,
dolaze im ĉesto u posjetu, u Moskvu.
(Godinama kasnije, kada mu na vrata bude pokucao njegov
sin za kojeg nije ni slutio da borave u istom gradu decenijama,
saznaće zašto ga nije mogao naći).
Izmjenjen do taĉke neprepoznavanja, ledenog pogleda,
procijedio je kroz stisnute zube:
,,Moje ime je Ĉaks stari, Ognjen ti je odavno mrtav
ĉovjek…”
Zejo je odahnuo kad ga je ispratio, za njim su, i po njemu i
po Jasmini, ostali tragovi ţileta kojim ih je sjekao na najtanje
komade, bol se rasula i materijalizovala kroz prostoriju njihovog
toplog stana u koji ih je, poslije ĉetvrt vijeka neprebola, dovela i
spojila sudbina.
A Zejo to ne bi dao ni za ĉitav svijet, ne, više nikada.
Po cijenu ponovnog gubitka sina kojeg bješe, zapravo,
izgubio davno…

II

,,Bilo mi je pisano da izgubim, prvo Ivu i sinove a potom i

Ksenu, ovo mi je kazna od Boga kojeg sam ubio u ime
komunizma, kazna što sam sinove poslije njene smrti niz vodu
pustio kao slijepe maĉiće…” – misli Martin dok se tiha i potmula
bolest širi njegovim tijelom.
Hani ne govori ali ona osjeća po grĉevima koji prelete licem
voljenog muškarca iako ih on pred njom skriva.
Poruĉuje za njega rijetke trave i ĉajeve, danima istraţuje po
,,netu”, piše poznanicima, ĉini moguće i sanja o nemogućem ali
se od njega ne odvaja dan – noć.
Kada ga je Zejo potraţio, nije se iznenadio:
,,Sad ćemo narednih dvadeset godina slušati blejanje
ovaca…” – sjetio se Dţonijeve proroĉanske reĉenice i već je
znao razlog.
Kroz apsurd vjeĉnog vraćanja istog, bumeranga koji pamti
putanju, odlazivši samo da bi se vratio i zatvorio krug, budući da
je odlazak privid, ĉekao je strpljivo dvije decenije. Baš kao
nekad.

98
 Martin prihvata poziv, kao da je samo njega ĉekao pa da
zatvori i krug vlastitog ţivota.
Tih dana ponovo diţu revoluciju, najprije virtuelnu, stvaraju
mreţu putem email-a kojom se povezuju kao onda u podrumu
,,Pobjede”, sad je to nekako i manje ,,ozbiljno” već su u
godinama kada kompjuter prihvataju kao neku neobiĉnu igraĉku
što im ubrizgava tu posljednju dozu adrenalinskih nestašluka
zbog kojih se osjećaju ponovo mladićki uzbuĊeno.
Miodrag Lekić, za kojeg mnogi ovih dana vjeruju da je
,,spasitelj” što gromoglasno ,,grmi” glasom kao trubom koja
poziva na ,,front” i buĊenje kolektivne svijesti, kao da je došao
iznebuha i niodkuda, daje im snagu da povjeruju da je
reinkarnacija samog njihovog Tita.
Baš kao da su ponovo djeca, Zejo, Martin, Vuk i mnogi
preţivjeli ,,Dakićevci”, nekadašnji prodati ,,AB” revolucionari,
ţrtvovani zarad sebiĉnih interesa jedne partije koja evo ni treću
deceniju ne mijenja ĉak ni ime a kamoli ruho, dogovaraju se sa
sve ĉetiri strane svijeta o ponovnom okupljanju.
Veterani će biti tu, na ulici, na prvi poziv trube koja će
oglasiti posljednju bitku!
,,Demokratski front” kojem će oni oduševljeno dati glasove
prvi put, poslije toliko godina, daje im nadu da će napokon, sa
one iste ulice sa koje su doveli ovu vlast i ne sluteći tada šta im
se sprema, uspjeti da je istjeraju, istim putem!
Puĉem pravo sa ulice!
,,Front” osnivaju ,,PZP” (,,Pokret za promjene”) ĉiji će
aktivista postati Martin nakon povratka u Crnu Goru i ,,NSD”
(,,Nova srpska demokratija”) u ĉiji će se aktivizam ukljuĉiti
Zejo.
Izgledalo je da ovo novo politiĉko tijelo, sastavljeno iz
dijametralno razliĉitih udova ipak ima snagu da ih objedini
zajedniĉkim imeniteljem kao jezgrom: rušenjem Đukanovićevog
i Marovićevog reţima.
(Bulatovića, tog trećeg ,,kurvinog sina” bjehu već amputirali
sami, jednom drugaĉijom ali zapravo istom ,,ĉistkom” unutar
,,DPS”-a kada se stvarala treća, za ĉetvrt vijeka vještaĉka
tvorevina: ,,Drţava Crna Gora” za ĉije je stvaranje posluţio
upravo ukradeni program nekadašnjeg ,,LSCG”-a, tijela koje se
dosljedno borilo za istinu i antiratnu misiju).

99
 Treća drţava je ostala bez svog trećeg sina te je tako ,,spala
na dva slova” jednog zajedniĉkog privatnog carstva, izniklog na
tlu nekadašnje najmanje SFRJ republike.
Lekić, u kojem prepoznaju graĊansku inteligenciju i ĉasnu i
pravednu rijeĉ, postaje njihov sinonim za ono ,,F” koje je prošla,
propala revolucija pojela, a koje sada izrasta iz pepela.
Te prve tri godine, obojica su potrošili ţivotne ušteĊevine i
posljednje atome snage, putujući neprestano, Martin iz Amerike,
Zejo iz Rusije.
Aluzija na blokovsku podjelu vjeĉnog ,,Hladnog rata”
ponovo je postala predmet njihovih privatnih šala, kao nekad na
raĉun ,,Berlinskog zida”.
Uskoro postaju najomiljeniji ĉlanovi ,,Fronta” i njegovi
,,aktivisti iz gerile” (nadimak koji su odmah dobili uz
nepodijeljene simpatije svih).
Tri godine traje njihov san.
I mada ih, sve ĉešće i sve oštrije u medijima nazivaju
,,Politiĉkim Frankeštajnom” pridajući onom ,,F” iz nekadašnje
Federacije morbidni konotat umjesto njihovog tako dugo
oĉekivanog Feniksa koji napokon ustaje, oni i dalje naivno,
djetinjasto vjeruju u ostvarenje tog sna.
Ipak, svima polako postaje jasno da zajedniĉki imenitelj
pretenduje iskljuĉivo na rušenje vlade, nemajući pritom nikakav
jasan cilj niti ideju koja se tiĉe strateških drţavnih interesa,
integracionih procesa, ekonomski razvojnih procesa, jednom
rijeĉju, ne vide put kojim bi Crna Gora mogla da krene u
budućnost.
Lekić i dalje ,,grmi” o korupciji, kraĊama, ucjenama,
kupovini glasova…, neprestano ponavljajući jedno te isto, vrteći
se pritom u krugu kao zmija koja sama sebi grize rep.
Redove ,,Fronta” najprije napuštaju mladi.
Znaju oni prošlost odveć dobro, pa zaboga ţive u toj zemlji,
bolje nisu ni zapamtili! Ali oni ţele pogled u budućnost,
konkretan plan i usmjerene ciljeve.
Veterani ostaju do zadnjeg dana.
(I onda, kada se ,,Front” bude raspao a Lekić otišao da stvara
sopstvenu partiju. I onda kada se po ko zna koji put bude
pokazalo da je crnogorskim politiĉkim liderima vaţnija sujeta i
liĉni interes od opšteg dobra. I onda kada uvide da je opozicioni

100
cirkus dobio glavnu ,,taĉku” u kojoj će baš oni odigrati uloge
ţrtvenih pajaca. Ostaće do samog kraja).
,,24. oktobar 2014. godine, datum za koji je zakazan veliki
uliĉni protest, oglasiće poĉetak njihovog kraja” – piše Martin
Zeju u Moskvu.
Zbog lošeg zdravstvenog stanja nije se mogao pridruţiti
,,DF” ,,kamperskoj revoluciji” ali je zahvaljujući internetu bio u
stalnom kontaktu sa ekipom. Prekaljeni veteran, Zejo, prespavao
je oktobar pod šatorima, ne propuštajući ni najsitniju priliku da
se zbog toga pohvali Martinu i ,,natrlja mu nos” u njihovom
vjeĉnom takmiĉarskom duhu.
,,Prstenasta kompozicija ti je to druţe, sa ulice smo ih doveli,
sa ulice ćemo ih i skinuti” – odgovara mu Martin na poziv za
subotu 24. u kojoj je zakazan, prošireni ovog puta, veliki
graĊanski bunt.
Nakon muĉkog, u zoru razbijanja ,,kamperske revolucije” pri
ĉemu je ,,Komunalna sluţba” grada Podgorice nasilno uklonila
šatore i protestni mobilijar a policija nasrnula na mirne
demonstrante koji su spavali, ogorĉeni graĊani, ĉak i oni
apolitiĉni, odluĉuju da se odazovu pozivu za narednu subotu.
Hana ne odobrava Martinov odlazak, što zbog bolesti koja
ga već troši što zbog slutnje na déjà vu, nikad nije zaboravila
poraz u njegovim oĉima kada se bješe vratio sa jedne davne, isto
tako oktobarske ulice, umoran u prašnjavom, od prosutih iluzija,
kaputu.
(,,Izgubiće ga ovog puta” - nepogrješivom intuicijom, već je
znala da će ga tada ispratiti posljednji put. A doĉekati nikad
više.)
,,A nje, njegove ,,Kosovke-djevojke” koja ga je pojila
optimizmom tamo neće biti” – plaši se, ali zna da on ne smije
vidjeti njen strah.
Zna i za bolest koju pred njom krije, a koja nosi Ksenino
ime, i imena ţeljene unuĉadi koja, svako od njih a svako za sebe,
u samoći i tišini zidova, smišlja pred spavanje, svih ovih godina.
Dok nju, Ksenu, tako rijetko viĊaju. Sloboda duha u ĉije je
ime odgojio njihovu jedinicu, došla je sa dolaskom u Ameriku
po svoj danak.
I Hana, prekaljena kćer kosovskih boţura, na nogama ga je
otplatila (za razliku od Martina).

101
 III

,,Sloboda traţi ljude” – slogan je pod kojima se tih dana

,,DF” mladi ĉlanovi okupljaju na društvenoj mreţi ,,Facebook”.
S obzirom na geografsku udaljenost i loše zdravstveno stanje
koje ga je onemogućilo da im se pridruţi u šatorima, Martinu,
kao jednom od svojih prvih i odanih ĉlanova, mlada koleginica
iz ,,PZP”-a otvara ,,FB” profil.
Uvijek otvoren za ,,novotarije” slobodnjak i liberal, Martin
sa smješkom i strpljenjem sveca prima šale sunarodnika,
naroĉito Hane i njenih prijateljica iz Ĉikaga sa kojima njegova
ţena već godinama u kući vodi radionice domaće radinosti i
starih zanata, dok uĉi kako funkcionišu za njega, u poĉetku
zbunjujuće opcije ,,postovanja” i ,,šerovanja”.
MeĊutim, na opšte iznenaĊenje svih, uskoro veoma uspješno
i brzo ,,surfuje” i baš preko ove stranice dijeli i širi slobodnu
misao koja okuplja i privlaĉi mnoge sljedbenike.
Dok sjedi za kompjuterom ĉesto obriše suzu ispod
zamagljenog stakla ,,staraĉkih” naoĉara za daljinu, na sam
pomen rijeĉi sloboda, on se sjeti Slavka Perovića, kafea ,,357” i
cetinjskih mrazeva nekih davnih zimskih ulica.
Sjeća se i izdaje, ali brzo skrene te misli jer hoće da vjeruje
da ovog puta mora biti drugaĉije, da je mnogo, premnogo, dva
puta napraviti istu grešku, dva puta pasti na isto neprebolno
mjesto.
(Upravo će Martin, u prepisci sa Radulovićem, biti taj koji
će liĉno pozvati Slavka da se pridruţi opozicionom frontu, ali,
razoĉaran i slomljen, Perović u martu 2005. gasi ,,LSCG” i
napušta, jednom zasvagda politiku).
I biće to prvi šamar izdaje u lice Martinovom novom, nakon
toliko godina probuĊenom entuzijazmu.
Drugi će mu zadati Zejo, kada nakon Lekićevog odlaska iz
,,DF”-a bude još ĉvršće ušao u Mandićevu ,,Novu” zbog koje će
se, na Anti-Nato protestu vratiti u pro-ĉetniĉku defanzivu pod
istrošenim, patetiĉnim i epskim sloganima:
,,Kosovo je srce Srbije” i ,,Nas i Rusa trista miliona”.
(Tada će se, ovog puta bez imalo šale, dva veterana, dva
stara vojna druga, rastati zauvijek). Treći je vrebao iz zasjede i

102
mada kao ,,šamar” sreće, dokrajĉiće ga hicem iz pravca
Kseninog bumeranga.
I taj neće preţivjeti.
Njegova neprebolna rana, Ksena, doći će da ga na već
umirućoj bolniĉkoj postelji ,,KBC”-a obraduje ĉudom trudnoće,
ali već preduboko nagriţen galopirajućom bolešću, Martin neće
smoći snage da ustane.
Krug njegove patnje koji se otvorio na istom ovom mjestu na
kojem je, davne ‟92 ledene noći ĉekao vijest o kćeri, koja je
pogoĊena zalutalim metkom u okršaju lokalnih bandi u
sumnjivom lokalu (kako mu dubok telefonski glas bješe javio
tada kad je kao lud odjurio sa Hanom u Titograd).
Ksena će tada napisati posljednje stranice svojih ,,Ameriĉkih
dnevnika” kojima će zatvoriti i sopstveni krug:
,,Iznenadni dolazak sreće u odveć predugo amputiranu
nesreću automatske, po steĉenoj navici rutine, zone bivstvovanja,
moţe izazvati kontra-efekat: tada nastupa smrt umjesto ţivota ili
ţivot umjesto smrti – kako se uzme.”

103
 VRIJEME IZDAJE

Budva njihove mladosti ne liĉi na sebe, dţaba se trude da joj

umiju i isperu lice na nekadašnjoj tirkiznoj vodi, odavno je
prestala prozirna i ĉista da bude, tu je sada neki novi plastiĉni
svijet koji se ne razgraĊuje lako.
Oktobarska je noć ponovo, topla miholjska, po ko zna koji
put iznova vode ljubav nakon koje opruţaju, bezumnom strašću
ogoljena tijela, na biserni pijesak nekad najljepše budvanske
plaţe Mogren.
Morali su da potkupe straţara da ih pusti.
Stoljetnjeg bora ispod ĉijih krošnji djevojĉica Ksenija
postade jednom, a ostade vjeĉno, Ksena-Snena više nema, ali su
zato oni baš ,,oni stari”.
Buknula je njihova nekadašnja ljubav kao ţeravica, kao
nakalemljena mlada grana na panj koji je ostao i preţivio sjeĉu
ili poţar.
Vratili su se korijenima, vratili sebi.
(Od kako je Ĉaks saĉekao one noći na aerodromu, nisu se
razdvojili).
Vodili su ljubav kao mlade maĉke, na ulici, na plaţi, uz
zidove mraĉnih prolaza, u haustorima zgrada, spojeni stalno i
svuda.
I još se ne mogu zasititi jedno drugoga.
Udišu se kao da se njuše, liţu se i grickaju, dok šapuću ili
pjevuše o nekim davnim danima i snovima o slobodi, dok se
glupiraju…, svijet oko njih gubi konture, gubi postojanost i oni
lebde u nekoj samo njihovoj izmaglici u kojoj ostaju izolovani i
odsjeĉeni od ostatka svijeta satima i danima.

II

,,ODR – GN”, ,,Asocijacija slobodnih graĊana” nije se

prikljuĉila podrškom prvom naletu bunta na ulicama, i mada je
podizanje šatora i kampovanje pod vedrim nebom ,,Bulevara
Petra Cetinjskog” bilo primamljivo za mnoge (podsjećalo je na
hipi duh kultnih šezdesetih), ostali su do kraja suzdrţani.

104
 Razlog tome, bilo je nepovjerenje u kamufliranu ,,pajatsku
opoziciju” (kako su je meĊu sobom pejorativno nazivali) i
njihova neutralnost ,,slobodnog graĊanina” kojem su dali glas
odbivši da se formalizuju.
Dolazak jednog od idejnih voĊa ove ,,Asocijacije”, poznatog
meĊu njenim ĉlanovima po, već legendarnim nadimku Ĉaks, iz
Rusije, kao i dolazak slobodne konceptualne umjetnice iz
Njujorka, Ksene, bješe prepoznat kao simboliĉki.
U Podgorici je već sve bilo pripremljeno za tako dugo
oĉekivani, radostan susret.
(U zoru jednog kišnog oktobarskog dana, revolucija koja će
ostati zapamćena kao ,,kamperska” razbija se muĉki, upadom
jedinica ,,Specijalne policije” i ,,Komunalne sluţbe”).
Bijesni graĊani, pogoĊeni ovim sramnim ĉinom, ĉak i oni
koji je nisu u poĉetku odobravali vjerujući da je u osnovi
besmislen performans, odluĉuju da se pridruţe, ideja o velikom
graĊanskom buntu koja je spavala dvije decenije poĉinje da se
budi.
Danima se govori samo o tome, prave se paralele sa jednom
davnom koja je zloupotrebljena, sa već gotovo mitskim
oktobrom nekad i sad koji ne smije i ne moţe biti tek puka
sluĉajnost.

III

Dana u kojem Ksena i Ĉaks stiţu iz Budve, da se najzad i

liĉno upoznaju sa ,,Perfekt Strendţer”-om, idejnim tvorcem
,,Asocijacije”, veliki protest je već bio zakazan.
Simboliĉki putevi koji su do njega doveli, a sa kojim se
poklapa i dolazak njih dvoje sa dvije dijametralno suprotne
strane svijeta, uliva nadu u ponovno okupljanje, u povratak
amputiranih djelova nekada zdravog organizma koji se evo
napokon objedinjuje u cjelinu.
,,24.oktobar 2014. biće datum zlatnim slovima upisan u
istoriju Crne Gore” – izgovara Ĉaks na sastanku grupe, (a u sebi
misli da mu se sreća napokon kao bumerang vratila i da je ovog
puta neće bez rijeĉi ispustiti, boriće se i izboriti za nju jer ovo je
istovremeno i njegov liĉni povratak sebi samom, onom koji je

105
prije amputacije dobrovoljnog odlaska na ratište devedesetih bio
ĉitav, bio ţiv).
,,Ja sam mislio da sam umro one veĉeri” – govori joj iste
noći nakon povratka sa sastanka.
Hodajući uliĉicama koje više ne prepoznaju pjevuše ,,Grad”
od EKV-a i po prvi put govore o prošlosti.
Rijeĉi same kuljaju i ĉiste ih od taloga godina, laţi i obmana.
Betonski blokovi ovog grada njihove ljubavi i prvog susreta,
lomi se kao da je od stakla.
Zaustavljaju se pred teškom metalnom ogradom u
,,Gospoštini” i stoje pred njom dugo, kao zaĉarani.
Sve su jedno drugom ispriĉali u toj noći, dva ţivota koja su
krenula kao dvije grane iz istog stabla, samo da bi se potom
razraĉvale u dva sasvim suprotna smjera, spojila su se ponovo
pred zoru.
,,Ti znaš da ti ja ništa neću reći, ja sam slobodna, ti još nisi. I
ja ne bih podnijela poniţenje statusom ljubavnice, ne poslije
svega. Ako si već odavno, kao što kaţeš, zapoĉeo parnicu za
razvod braka, ja ću te ĉekati” – rekla mu je nakon njegove bolne
ispovijesti. Već potuĉena pred njom izgovara posljednje rijeĉi
kojima će ga ispratiti za Moskvu:
,,Samo te jedno molim, nemoj me uspavati ponovo, neću
imati snage da opet postanem tvoja Ksena-Snena ako to ovog
puta ne bude za ţivota. Jednom sam te već amputirala, skupa sa
tim snom. I preţivjela nekako. Ovog puta se moţda ne bih
probudila. Nikad više.”
,,Vjeruj mi” – bilo je sve što je rekao. A onda je stegao u
zagrljaj i prošaputao u sebi: ,,Ovog puta te neću pustiti”…
I o tome više nisu priĉali.
BuĊenje iz tronedjeljnog hipnotisanog stanja u kojem ništa
osim njihove obnovljene strasti nije postojalo, bješe bolno, zbog
saznanja da nisu bili ţivi ove dvije decenije najviše zbog
spoznaje da su oţivjeli ĉim su se njihova tijela spojila opet.
A najviše zbog ĉinjenice koja ih je osvijestila kao šamar koji
zvukom presijeca stanje transa:
da su hodali kroz vlastite ţivote poput automata, poput
zombija kojima je amputiran najvaţniji vitalni dio.
Ksena je tokom tih nedjelja ponovo ,,proskatutala”.

106
 (,,Doskakutala” je odmah narednog dana i do mene, tada me
je njena nesvakidašnja energija povela podgoriĉkim
revolucionarnim ulicama pod zastavom SFRJ, kojom smo
simboliĉki pozivali na ujedinjenje).
Te iste sam noći upoznala i Ĉaksa, njenu jedinu istinsku
ljubav, ne sluteći da postoji razlog zbog kojeg mi se nije dopao,
ali nisam joj ga rekla, nisam imala snage da joj pokvarim tako
iznenadnu sreću pod ĉijim krilima zemlju gotovo i da nije
dodirivala.

IV

U noći 24. oktobra 2014. nalazi se pod vedrim podgoriĉkim

nebom, na ,,Trgu republike”, u oĉima posmatraĉa smiješna,
nesvakidašnje šarena grupa ljudi koja se već odavno povezala na
virtuelnoj mreţi ,,Facebook”.
Odjednom su svi tu, nema više ,,zidova” profila iza kojih se
skrivaju emocije, sad su svi tu ,,licem u lice”, ljube se i grle, kao
djeca.
Tu su i ĉlanovi ,,DF”-a, i nezavisni graĊanski aktivisti, i
bivši ,,Liberali”, komunisti u srcu, umjetnici u gladovanju,
disidenti, povratnici, demokrate koji staju rame uz rame sa
pripadnicima ,,LGBT” zajednice kao i ĉetnici sa kokardama,
popovi u mantijama: šarolikijeg skupa se nije okupljalo pod
kapom nebeskom, pod jednom zastavom i jednom idejom,
slobodom za ljude (rijetki su se samo sjetili davne ‟89.)
Ksena i Ĉaks ĉekaju ostatak ekipe iz njihovog ,,Otpora”, sa
,,Perfekt-Strendţerom” su se već našli na trgu.
Njihova višemjeseĉna neodluĉnost, prevagnula je te noći:
ovo je zaista trenutak prerastanja u bunt širokih razmjera koji je
nadrastao uske i sitne interese opozicionih voĊa što su išle ,,na
ruku” vladajućem višedecenijskom reţimu.
A onda, iako je guţva na prepunom uzavrelom trgu, Ksena u
trenu prepoznaje visoku harizmatiĉnu figuru svoje prijateljice
Marije R. koju ona od milošte zove svojom Mary, jednom su
provele nezaboravno popodne sa Marinom u ,,MACCOC”-u i
kasnije u skloništu ţenske kuće ,,Meduzin smijeh”.

107
 V

(Ta 2011. bila je po mnogo ĉemu godina prekretnica u

Kseninom ţivotu).
,,Community centar Obod” trebao je da oznaĉi poĉetak
njenog povratniĉkog ţivota, Marina joj je liĉno obećala mjesto
organizatorke projekata, ideja da se fabriĉki kompleks pretvori u
meĊunarodni kulturni multidisciplinarni centar koji bi bio
sastavljen od objekata za stvaranje umjetniĉkih djela i
prezentacija iz svijeta filma, pozorišta, video i muziĉke
produkcije, opsjedala je Ksenu po povratku u Njujork danima.
Ona je već tada poĉela da smišlja koncepte za projekte, da se
povezuje sa umjetnicima iz bivše SFRJ, Evrope i cijelog svijeta,
u ovom projektu je vidjela novu šansu za njenu nekad teško
amputiranu zemlju, nadu u ponovno ujedinjenje, u mitskog
Feniksa koji iz pepela podiţe davno zaboravljen ,,Bijenale” na
kojem simboliĉki bješe ,,Sunce spaljeno”, sunce njene zemlje i
njenih ljudi, generacije onog ludila devedesetih, Ĉaksovo i
njeno.
I kada je „MACCOC“ postao još jedan simbol neispunjenih
obećanja, još jedan propali eksperiment, teško je to preţivjela.
Bumerang ,,Bijenala” na kojem je i ona, kao maturantkinja
likovne škole ,,Petar Lubarda” imala svoju prvu izloţbu, vratio
se da joj zada još jedan udarac, bila je to dvostruka izdaja koja je
pala i pogodila isto neprebolno mjesto.
(A iste te godine saznaje od galeriste njujorškog ,,Centra za
modernu umjetnost” da se veliki broj njenih djela mjesecima
unaprijed otkupljuje od anonimnog kolekcionara).
U ţelji da upozna tog odanog poklonika njene umjetnosti i u
znak zahvalnosti mu ponudi saradnju na ,,MACCOC”
projektima, Ksena prati tragove koji je odvode do svog supruga
Dţonatana.
I bez obzira na sve godine posvećenosti, ne uspijeva da mu
oprosti rezanje njenih jedinih preostalih krila slobode:
,,Umjetnost te ĉini jaĉom nego što pretpostavljaš”…- i sada
ona ĉuje Martinovo pjevušenje Dţonijevih stihova nad ramenom
djetinjstva, bodrilo je i davalo joj snage i onda kada više nije bilo
niĉeg za šta bi se uhvatila da preţivi, i onda kada je saznala da
neće postati majka, i kada je Ĉaks bez rijeĉi nade ostavio pred

108
teškom metalnom kapijom ispred kuće u ,,Gospoštini”, i onda
kada je Milan umro a uskoro za njim i svi ostali ĉlanovi EKV-a, i
kada je otputovala u Ameriku sa porodicom iako je već znala da
ima:
,,smrti za koje ne dobiješ poziv na sahranu, baš kao i ljubavi
bez pozivnice za vjenĉanje”.
Tada je, mrtva u duši a kompenzovana ţivotom u tijelu, stala
pred oltar u Virdţiniji. Amputacija je dovršena tog dana,
odstranjena duša je ostala na dalekom Balkanu, kao vitalni dio
ĉiji će je otkucaji dozivati poput fanfara iz daljina.
I ona umjetnost ne bi prodala nikad! To je njen ţivot, njena
sloboda, sve što ima!
A Dţonatan je ponizio to ĉedo njene duše, njeno umjetniĉko
djelo kroz koje je ţivjela istinsku sebe svih tih godina. I to mu
nije mogla oprostiti.
Uslijedio je sporazumni razvod, Ksena se svojevoljno
odrekla prava na svu imovinu steĉenu brakom.
I mada joj je, svjestan krivice zaljubljenog ĉovjeka koji ĉini
sve da voljenu ţenu usreći i ne sluteći da ĉesto najbolje namjere
poploĉaju put do pakla, Dţonatan ponudio polovinu svega što
posjeduju, ona bira samo njujorški stan u potkrovlju.
(Mia joj se pridruţuje nakon dvije godine, upisaće vizuelnu
umjetnost na Kseninu neopisivu radost, a Arsen i Ešli dolaze u
posjetu redovno).
Ostali su prijatelji, do kraja je nastavio da ih pomaţe u
svakom pogledu, najviše u finansijskom.
Bio je to odista pravi dţentlmen i nesebiĉan u plemenitosti
davanja, a takva je i Ksena bila, u svemu osim kada je rijeĉ o
slobodi, e tu nije poznavala kompromis. Dţonatan je nastavio da
nam uplaćuje donacije iako sam ja, u vrijeme njihovog razvoda
stala podsvjesno na njenu stranu, nekako me htjelo da odigram
ulogu posrednika, i to ĉak dva puta, bio je to rijetko pošten
ĉovjek koji zna da prizna krivicu i stoiĉki je isplati gubitkom.
Zato je uvijek i dobijao od ţivota, i dvostruko u odnosu na
gubitak, druge godine nakon razvoda, ponovo se oţenio i uskoro
dobio sina. Ksena me tada nazvala, dobro pamtim, i rekla da je i
sama dobila još jednog sina, tolika je bila i njena sreća).

109
 VI

Nakon neuspjelog projekta ,,MACCOC”, Ksena ponovo

zapada u teţak oblik melanholije, njena, ovim projektom
iznenadna ţelja da se vrati u Crnu Goru splašnjava kao mjehur
od sapunice (ta će se ţelja probuditi ponovo, i to jaĉa nego ikad
prije, onda kada se bude povezala sa ljudima iz ,,Otpora”, na
stranici „GraĊanske neposlušnosti“ na kojoj sam i ja bila aktivna
jedno vrijeme, ali za razliku od nje i Ĉaksa sa, od poĉetka
prisutnom dozom opreza).
Kreće se sa ,,Trga Republike” prema zgradi ,,Skupštine”.
Šarolika povorka uz tematski nepovezan repertoar pjesama
koji se kreće u rasponu od ,,Triglava” preko ,,Kosovskog boja”
do ,,Discipline kiĉme” i ,,Imagine”.
Ĉaks i Ksena se ogrću našom zastavom, trobojkom ,,SFRJ”,
ispod koje je naţalost najmanji broj ljudi.
Pred ,,Skupštinom” se već okupilo na hiljade ljudi, drţavni
mediji sa lica mjesta javljaju: ,,da nas je par stotina” što već
svjedoĉi o svjesnosti opasnosti koja napokon grmi na ulicama
traţeći slobodu.
Sa kombija ,,Sloboda traţi ljude” ĉuje se muzika, rock and
roll drma atmosferom budeći duh nekadašnjeg ,,Rimtutituki”-ja i
otpora sa beogradskih ulica.
Ksena predvodi svojim skakutajućim korakom, pleše
ulicama u ritmu muzike, kliĉe koliko je grlo nosi:
,,Veĉeras pada posljednji balkanski mafijaški bos” - na opšte
oduševljenje svih koji se okreću za njom, ovakvu energiju ove
ulice već dugo ne pamte.
Posmatram je krajiĉkom oka, dok drţi Ĉaksa za ruku.
Ne znam zašto, ali u njemu ne vidim odraz njenog lika i
njene energije, on hoda poput automata, savršeno je miran i
nekako mi uz nju ne ide, štaviše, plaši me taj njegov mir koji ne
priliĉi revolucionaru ĉije sam statuse nedjeljama uoĉi protesta
išĉitavala na ,,netu”.
A onda dozvoljavam sebi da me ponese talas koji se sve više
i lepršavije širi u koncentriĉnim krugovima oko mene (i sama
predugo već bivstvujem u uĉmalosti predaje), zaboravljam na
svoj oprez i sumnje koje su sastavni dio profesije koju sam
izabrala umjesto ţivota i utapam se u opšti zanos.

110
 Duh pozitivizma, odrţava nas satima na nogama, sa
centralne bine se ĉuju dostojanstveni govori kojima se traţi
socijalna pravda i sloboda za sve, miriše na dobro, kordon
policije miran u prstenu oko zgrade, i ne sluti na haos koji će
uslijediti.
Poslanici ,,DF”-a, prvi ga najavljuju dramatiĉnim povicima
kojima pozivaju predsjednika skupštine da izaĊe pred njihove
zahtjeve a onda zapoĉinje ultimativno odbrojavanje koje već
unosi nervozu meĊu redove izmorenih i ţednih ljudi u redovima
kolone koja se komeša pod teatralnom palicom, već se ţeĊa na
akciju, na krv.
I tada se ĉuje završna prozivka poslanika Radunovića:
,,Još deset minuta i nakon toga ne preuzimamo odgovornost
za ono što će se desiti”… - inicijalni okidaĉ tempirane bombe je
povuĉen i meni se već krv u ţilama ledi dok se okrećem u panici
i gledam lica omladine, ţena i djece koje sam liĉno pozvala i za
koje ja neću oprati ruke pred odgovornošću nikad.
Gledam ali više nikog ne vidim jer ,,Molotovljev koktel” je
već poletio u pravcu kordona, nastao je stampedo.
Ljudi bezglavo trĉe u razliĉitim pravcima, neki gaĊaju
kamenicama zgradu ,,Centralne banke”, drugi posrću i padaju
pogoĊeni suzavcima, dimnim bombama, gumenim mecima,
jedan starac se guši i pada na koljena, jedan mladić u panici
opipava razbijenu krvavu glavu…
U svom tom meteţu osjetim ruku koja me hvata i izvodi iz
gomile prema parku:
,,Izgubio sam je u guţvi, ostala je tamo da fotografiše, lujka,
ubiću je!” – govori mi Ĉaks paniĉno dok me odvlaĉi prema
mostu ,,Blaţa Jovanovića”.
I onda ih ugledamo: blindirane hamere ,,SAJ”-a, ,,Specijalne
antiteroristiĉke jedinice”, plaćeniĉke formacije Mila
Đukanovića.
Parkiraju se njih deset kao jedan, liĉe na ,,robo-kapove”, ne
vidiš im lica kao nekadašnjoj ,,miliciji” da bar znaš da ljudsko
biće kidiše na tebe.
Hajka tu tek poĉinje, satima nas love po ulicama zasipajući
svaki ćošak šok-bombama od kojih pucaju pluća i gubi se dah.

111
 Ksena se ne javlja na mobilni, kasnije saznajemo da je sa
grupom mladih iz ,,Otpora” otišla kod ,,Sabornog hrama” da
snimi kulminaciju sramote te noći: napad na hram ispred kojeg
su se sakupili već razbijeni i izmuĉeni ljudi (uglavnom stariji) da
se povrate i odu kućama.
(Ti će njeni snimci, putem interneta obići svijet i izazvati
ogorĉene reakcije).
Ja sam već znala, ali mnogi iz grupe ,,Sloboda traţi ljude”,
pitaće se gdje je u to vrijeme bio Ĉaks.
Sjetiću se toga kada budem proĉitala Ksenine ,,Ameriĉke
dnevnike”, kada budem naišla na opis njenog ranjavanja u
titogradskom lokalu ,,Garaţa”, ni tada ga nije bilo u blizini…
Kada su narednog dana u štampi ,,osvanule” slike lidera
,,DF”-a koji su u isto vrijeme kad su nas predali na milost i
nemilost, opravši prije toga ruke od odgovornosti u pilatovskom
stilu, u podgoriĉkom lokalu ,,Kristal” jeli svinjske koljenice i pili
špricer, sve je bilo jasno.
Protest je bio unaprijed ,,prodat”, a najskuplji ceh te
dvostruke izdaje platila je grupa veterana, oni isti koji su već
jednom posluţili kao marionete na ovim istim ulicama prije 25
godina.

VII

,,Vjeruj mi” – rijeĉi su koje joj Ĉaks šapuće dok ga prati

narednog jutra na tivatski aerodrom.
,,Sve ću srediti, samo mi daj vremena, taj brak je već odavno
mrtav, ja sam bio mrtav dok tebe nisam sreo ponovo i nema te
cijene za koju bih te se ponovo odrekao…”
A na kraju istog reda stoji Zejo i posmatra sina i Martinovu
kćer.
Od šoka ne dolazi sebi i ne sabira snagu da im priĊe.
Jer prethodne je noći ostavio Martina u ,,KBC”-u, na njegov
zahtjev:
,,Vjerovao sam ti” – govori mu Martin dok mu saopštava da
nikad više ne ţeli da ga vidi, da je posljednji put posluţio kao
glineni golub ĉetniĉkom vojvodi a u ime zloupotrebljenog poziva
na slobodu.

112
 Sloboda nije traţila ,,ljude” već specifiĉno ,,Srbe” a
Martinova pronicljivost će se obistiniti mjesec dana kasnije kada
taj isti Zejo bude skandirao na jednom novom ,,Anti-Nato”
protestu:
,,Putine Srbine” i ,,Slobo vrati se”, kada za govornicom bude
vaskrsao najmiliji Slobov sin, nekadašnji amputirani a sada
groteskno oţivljeni ud, onaj treći „kurvin sin“, Momir Bulatović.
Tada mu je bilo jasno zašto je Slavko Perović ugasio
,,LSCG” i napustio politiku. U zemlji apsurda koja poĉiva na
prstenastoj kompoziciji bumeranga, nikada se ništa neće
suštinski promijeniti.

113
 VRIJEME ČUDA

,,Tata, trudna sam, ne smiješ sad da mi odeš” – sa suzama

koje donose tako dugo ţeljeno olakšanje, Ksena sjedi kraj
Martinove bolesniĉke postelje.
,,Bojim se da bi svako pomjeranje sad za njega bilo kobno” –
saopštava joj deţurni ljekar na njenu molbu da ga prebaci u
Ameriku.
Metastaza je galopirajuća, ne bi ni imalo svrhe a Ksena već
zna da se krug ovdje zatvara, na istom mjestu gdje je prije
gotovo ĉetvrt vijeka Martin drţao njenu ruku.
Nije stigao da joj povjeruje, bolni pokušaj da se nasmiješi
pretvorio se u facijalni grĉ, uspio je samo da je zamoli da mu
oprosti što je onda na vrijeme nije izveo iz zemlje, što je nije
saĉuvao kao što je obećao na prvom ,,Bijenalu”.
,,Ne brini za mene tajo! Umjetnost me ĉini jaĉom nego što
pretpostavljam” – zapjevušila mu je na uho, kao nekad on onoj
svojoj snenoj miljenici zbog koje se pucalo u Palunka ulici.
Hana je doputovala istog dana ali već je bilo kasno.
Ostale su da zajedno obave pripreme za sahranu, Ksena je
ţeljela da Martinovo tijelo poĉiva u Budvi, pored mora kojeg je
toliko volio.
I tada donosi odluku da i sama, ovog puta zauvijek, ostane u
Crnoj Gori.
(Prodaće stan u Njujorku i dovesti sa sobom Miu).
Arsen i Ešli već planiraju porodicu i njen usvojeni sin se
privikao na ameriĉku pragmatiĉnu kulturu kao da je nosio u krvi,
za njega nije brinula, njihov odnos je bio stabilan.
Nju je Mia brinula, sa svojim nesputanim divljim
balkanskim genom.
Dţonatan joj je nesebiĉno pomogao oko svega, ona nije
imala snage da se vrati u Ameriku.
U rekordnom roku je prodao stan i obavio sve što je bilo
potrebno da se Mia prepiše na ,,Crnogorski univerzitet”.

114
 II

Ţenska organizacija ,,Meduzin smijeh” u periodu od 2012.

do 2015. od ameriĉkog ,,Instituta za eksperimentalne
masmedijalne projekte”, dobija sredstva za ĉak dva pilot
projekta.
Rijeĉ je o praćenju tragova potencijalne pedofilije na
društvenim mreţema i raskrinkavanje sociopatskog/psihopatskog
predatorstva.
Tih godina u Crnoj Gori, broj korisnika društvene mreţe
koja pokazuje rastuću tendenciju munjevitom brzinom,
,,Facebook”, penje se na gotovo 400 000 (od jedva nešto preko
600 000 stanovnika), dakle, slogan:
,,Što nije bilo na ,,Facebook-u kao da se nije ni dogodilo”
postaje više od simulirane stvarnosti, njen realni korelat.
Vrijeme ĉuda dostiţe rang prvostepeno modelovane
stvarnosti, preko ove mreţe sve postaje moguće.
Naše volonterke neumorno, sa ,,laţnih profila” prate
trendove maloljetnica koje ,,postuju” fotografije u kupaćim
kostimima, donjem rublju, sa izazovno napućenim usnama i
zadnjicama, prate komentare ispod fotografija koje su vidljive u
zoni javnog diskursa a potom razotkrivaju preko mreţe
zajedniĉkih prijatelja njihove identitete.
Za nepune dvije godine, one uspješno raskrinkavaju
zapanjujući broj pedofila koji vrebaju ţrtve iza ekrana
kompjutera, naivne djevojke gladne njeţnosti i lijepih rijeĉi u
urbanom betonskom svijetu u kojem odrastaju, hvataju se kao
pĉele na med u ove slatkorjeĉive mreţe.
Sa druge strane, socio/psihopatsko ponašanje teţe se prati, u
igru ulazi više faktora, na ovim sluĉajevima se angaţuje veći
broj struĉnjaka iz oblasti sociologije, poremećaja liĉnosti,
psihopatologije.
Sociopatu i psihopatu povezuje ĉitav niz zajedniĉkih
karakteristika, izmeĊu ostalog poricanje krivice, nemogućnosti
uviĊanja da se radi nešto nemoralno i loše, odsustvo kajanja i
saosjećanja sa ţrtvom, nepreuzimanje odgovornosti za vlastite
postupke kao i potpuna lišenost emocija.
(Jedina vidljiva razlika izmeĊu njih je ta što se psihopata
raĊa a sociopata postaje).

115
 Generalno, oba tipa su veoma šarmantna i harizmatiĉna, ţele
da se dopadnu (ovi se tragovi vrlo lako na ,,Facebook”-u prate,
osobe ĉesto mijenjaju profilne slike na kojima dopadljivo
poziraju, na komplimente odgovaraju formulama opšteg tipa:
,,hvala dušo moja” i sl.), bave se velikim idealima politike i
religije (ĉesto se udruţuju u politiĉke ili religijske grupe jer na
taj naĉin stiĉu veći broj sljedbenika i oboţavatelja), ĉesto postaju
voĊe kultova, vojnih grupa, paravojnih formacija i sl. (time stiĉu
osjećaj kontrole i manipulacije nad ţrtvama preko ĉijih ţivota će
se hladno i savršeno mirno uspinjati, kao preko planine jada do
vrha).
Karakteriše ih ogroman ego i ekstremna narcisoidnost
(zabavlja ih da natjeraju ljude da ih vole, da im povjeruju sve,
samo dok njih same ta ljubav ispunjava dozom kratkotrajnog
adrenalina, ako se usudite da ih pozovete na odgovornost zadate
rijeĉi, hladnokrvno će se okrenuti i nastaviti dalje), i najzad,
majstori su zavaravanja i prerušavanja (uniforme, maskenbali,
laki prelaz sa jedne na drugu preokupaciju, najĉešće ih odaju).
S obzirom da se sociopatom postaje, njegove tragove je
donekle lakše pratiti, neki ţivotni trenutak, trauma ili
zanemarivanje u djetinjstvu kroz nedostatak roditeljske
njeţnosti, ili jakog udarca u glavu, mogu biti jasan pokazatelj
kasnijeg poremećaja.
(TakoĊe, fiksiran pogled koji predatorski lovi i hipnotiše
ţrtvu, prvi je signal za paljenje alarma za sociopatsku uzbunu).

III

Na više stranica u to vrijeme našeg eksperimentalnog

istraţivanja, pojavljuje se Ĉaksov profil (ja sam se od one
propale protestne noći u kojoj mi je prišao bez Ksene, liĉno
pozabavila praćenjem njegove aktivnosti na ,,Facebook”-u).
Strahovala sam da joj moţe isisati onu prekrasnu energiju
kojom nas je sve osvojila a znajući kakva je i kroz šta je sve
prošla, nisam to mogla da dozvolim.
Već od poĉetka, vrlo lako pratim i povezujem njegovu
kontradiktornu aktivnost koja se kreće od opsesivne
preokupacije jednom politiĉkom grupom, npr. simpatizerima

116
bivšeg ,,LSCG”-a, na kojoj je jedno vrijeme aktivan pa do
prelaza u grupu sasvim suprotne orijentacije poput poklonika
,,velikosrpske” ideje bivših mafijaških paravojnih kultova koji su
operisali na ratištima nekadašnje SFRJ, a onda ga naĊem i meĊu
poklonicima ,,Drţavljana SFRJ”.
Opšti meteţ kroz koji ga pratim odaje ĉovjeka koji ne zna šta
hoće, kojeg neka ideja zabavlja do trenutka dosade i prezasićenja
u kojem je napušta i kreće dalje, i tako u krug.
Isti patern se ponavlja i u komunikaciji sa njegovim
mnogobrojnim ,,FB” prijateljicama, jedno vrijeme ,,lajkuje” i
komentariše svaku fotografiju i objavu odreĊene ţrtve, a onda
iznenada prelazi na neku drugu.
(Za samo tu jednu noć uspijevam da formiram obrazac po
kojem djeluje: najprije slomi desetak ţena a onda postavi sliku
svoje braĉne saputnice, ţene prodornih hladno-plavih oĉiju i
stisnutih kao krv crvenih usana).
Tek pred zoru uspijevam da dozovem san, a pred oĉima mi
stalno leluja lik onog srĉano iskrenog i otvorenog, luckastog
stvorenja, Ksene.
Slomila je dvostruka izdaja, prva neuspješna revolucija
,,LSCG”-a ĉija je ona postala najteţa ţrtva one noći u
titogradskom lokalu ,,Garaţa”, i sada ova oktobarska zbog koje
smo se ponovo, u euforiĉnom zanosu, svi bili okupili.
Ĉitam njene ,,Ameriĉke dnevnike” koje mi je uoĉi protesta
dala, i bukvalno se za vazduh hvatam:

24. avgust, 1994. godine

,,Odsjekla sam tešku kosu, nokte na šakama i stopalima.

Simboliĉki ih spaljujem u znak sjećanja na Ksenu-Snenu,
djevojĉicu koja sanja oblake i slobodu.
Bijenalsko sunce je spaljeno, moja je utroba spaljena, spaljen
je i san na jednu ljubav.
Snenu ostavljam u Crnoj Gori crnog sunca.
Zatvaram oĉi i kaţem odlazim…
U Ameriku, u civilizaciju, u pragmu.
Veĉeras se raĊa moj alter-ego amputirane duše.
Neću sanjati. Nikada više.
Ţivjeću.”

117
 ,,Ako je ja slomim ovom istinom, biće to ponovo dvostruka
bol istog neprebolnog mjesta” – razmišljam cijele noći pitajući
se da li joj to mogu, da li smijem uraditi.
(A onda, narednog jutra zvoni telefon, saopštava mi da joj je
iznenadno umro otac).
Tih dana smo zauzete oko sahrane i doĉeka majke joj i ćerke
iz Amerike, odlaţem trenutak za istinu.

IV

Mia ubrzo postaje naša najvatrenija volonterka kojoj

prepuštamo kulturne i umjetniĉke projekte sa djecom i mladima
iz djeĉijeg doma ,,Radost” u Bijeloj, doma iz kojeg je i sama
otišla nekada davno u Ksenin i Dţonatanov ameriĉki.
Iz dana u dan, sve više se vezujem za ovu ĉudnu porodicu i
uviĊam da je veza duše jaĉa ponekad i od krvne veze, ta krv nam
i nije drugo dala do mrţnje i prolivanja evo decenijama, a mi
ipak nastavljamo da neumorno gradimo naš svijet empatije i
ljubavi.
(I u to ime odluĉujem da joj kaţem istinu o Ĉaksu, kao i da
to saznanje pokušam da ublaţim konceptualnom izloţbom
kojom bih je predstavila javnosti uoĉi njenog povratka u Crnu
Goru: ,,umjetnost te ĉini jaĉom nego što pretpostavljaš” – ĉitam
rijeĉi njenog oca Martina koje su podvuĉene markerom na
stranicama ,,Dnevnika” i slutim da će joj dati snagu kojom će
napokon zatvoriti taj dvodecenijski krug i otvoriti novu stranicu
ţivota koji joj tek predstoji).
,,Trudna sam” – umjesto mene, ona zapoĉinje razgovor tog
popodneva uz kafu, upravo smo završile obilazak nekih stanova
u kvartu, Ksena ţeli da kupi stan baš u ĉuvenim titogradskim
,,Lordovkama”.
Gotovo se rušim sa stolice:
,,Zar nije onda metak…” – mucam u šoku nevjerice.
,,Da, ovo je i za mene ĉudo! Izgleda da je oštećeni zid
materice ĉudesno regenerisan a ovaj jedan preostali jajnik se sa
godinama pomjerio u sredinu i preuzeo funkciju onog
amputiranog” – tu je poĉela da se smije tako vedro, kao novi
osunĉani dan.

118
 ,,Kako da joj sad kaţem?“ – u trenu me napušta snaga
prethodno donesene odluke.
,,Molim te, budi oprezna sada. i ĉuvaj se…” – sve je što
uspijevam da izustim.

Nakon tog popodneva, udaljujemo se na jedno vrijeme.

Ona se pravdala adaptacijom na rodnu sredinu poslije
višedecenijskog odsustva, kao i brigom za majku koja je, poslije
smrti voljenog saputnika odluĉila da se vrati na rodno Kosovo, a
ja poslom u kancelariji koji sam zanemarivala u proteklim
nedjeljama revolucije.
Pratila sam i dalje ,,Facebook” objave, njih dvoje su sve
ĉešće u javnom prostoru ostavljali jedno drugom komentare,
postavljali pjesme i stihove, ĉak sam jednog jutra vidjela na
njenom zidu pjesmu ,,Trust me” koju joj je Ĉaks postavio.
Poĉela sam ĉak i sama da vjerujem da ih ova, jednom im nasilno
oduzeta ljubav, moţe izlijeĉiti.
Sve ga je manje bilo na našoj ,,predatorskoj mreţi”
(psihopata se raĊa a sociopata postaje, moţda moţe i da prestane,
doza mog opreza je poĉela da popušta…) i to mi je dodatno
ulivalo nadu u srećan kraj njihove priĉe, kojoj sam i ja, na tako
ĉudan naĉin, postala svjedokinjom.
Sve dok mi nije jedne noći pokucala na vrata skloništa, bilo
je pola ĉetiri ujutru, noć kišovita, olujna.
,,Meri moja…” – stajala je na vratima potpuno mokra.
,,Rekla sam mu da ne smije da me ponovo uspava i pokrije
snom o ljubavi…jer se ovog puta moţda neću probuditi…” – i tu
se samo ruši na kauĉ u trpezariji.

VI

(Ispostavilo se da su se ipak obistinili moji najgori strahovi).

Da je po povratku u Moskvu poĉeo da joj piše o svemu osim
o stvarnosti, da su u ,,inbox”-u romane jedno drugom ispisivali
tokom protekla dva mjeseca, proţivjeli virtuelni fiktivni ţivot
kakav im se u stvarnom ţivotu nikad nije dao, ni onda, ni sad.

119
 Sve dok nije poĉela da ga podsjeća na zadatu rijeĉ, na
obećanje, na ĉast i poštenje, duţnost prema njegovoj ţeni i
djetetu, prema njoj samoj i njihovom ĉudesno zaĉetim novim
ţivotom onih revolucionarnih dana u Budvi.
Sve je poricao, odlagao, ignorisao svaku njenu poruku koja
je bila glas zdravog razuma.
Svjesno je bjeţao u svijet fikcije slaţući laţ na laţ, ţelju na
ţelju, iluziju na iluziju…, a nemoćan da napravi taj oštar rez, da
presijeĉe loš brak i vrati se u Crnu Goru kako joj je bio obećao u
noćima njihove vrele, ponovo probuĊene strasti.
(Kada je odbila da ga dalje prati kroz taj virtuelni ,,FB”
svijet bjekstva, da simulacijom ţivljenja kroz ,,inbox” i
danonoćno dopisivanje zamijeni i protraći slobodu i radost
konkretnog ţivota, postao je bijesan).
Na njenu posljednju poruku u kojoj mu je otvorila dušu i
priznala da je trudna, da ne ţeli da ga trudnoćom obaveţe i stvori
dodatan pritisak, ali da isto tako smatra da bi najpoštenije bilo da
prizna ţeni i sporazumno okonĉa taj brak koji je, kako je sam to
rekao, bio truo još mnogo prije nego je ona ponovo volšebno
ušla u njegov ţivot, da će podijeliti sa njim sav teret i voljeti
njegovu ćerku i više od njihovog biološkog djeteta koje joj već
pod srcem raste, ako ga to brine…, na svu njenu oscilacijski
izlivenu bol i sreću i ljubav, uzvratio je ledenim mirom i
ravnodušjem.
(I istog ĉasa je na zid svog profila okaĉio sliku ţene: ledeno-
plavih prodornih oĉiju i stisnutih kao krv crvenih usana).
Kada ju je ugledala, doţivjela je traumatski šok, izlazi iz
stana i kao slomljena lutka luta ulicama koje je dovode najzad do
mene.
(Tada sam joj ispriĉala istinu, natjerala je da proĊe istim
putevima kojima sam ja već prošla).
Saznala je za njegove aktivnosti na ratištima bivše SFRJ, za
sve ţrtve njegove, konkretne i virtuelne, za dvostruki ţivot koji
ţivi kroz dva paralelna svijeta, jedan stvarni u kojem je
kukaviĉki slab i nemoćan i drugi u kojem glumi revolucionara i
zavodnika.
Natjerala sam je da ogoli svaku emociju koju je za njega
podsvjesno ĉuvala svih ovih godina, da svjesno amputira kao da

120
noţem kida svaku sliku na kojoj ga je idealistiĉki stvarala
pripisujući mu ono što u stvarnosti nikad nije imao.
(Iz iskustva svog dugogodišnjeg rada sa ţrtvama nasilja,
znala sam da joj moram slomiti tu sliku da bi ona mogla da
preţivi):
,,Slikaj mila moja, stvaraj svoju umjetnost koja te ĉini jaĉom
nego što pretpostavljaš, samo njegovu slomi prvo” – vratila sam
je na oĉeve rijeĉi vjerujući da će joj one vratiti snagu.
(Nisam znala da će i sama umrijeti sa smrću te slike. I to baš
onda kada se u njenom tijelu raĊalo to ĉudo ţivota):
Ĉaksov i njen sin, vesela beba sa zlatnim uvojcima koju sam
ja prozvala ,,Princ Valijant”.
Jer majka je dugo odbijala da ga uzme u naruĉje, da mu da
ime.
Bio je to zaista naš ,,Mali princ”, te prve godine smo ga
zajedniĉki odgajale, rastao je u skloništu i kancelarijama
,,Meduzinog smijeha”, uveseljavao nam radošću svaki dan, ţivot
je ĉudo!
A onda se, krajem te prve godine, Ksena vratila u ţivot.

121
 VRIJEME ISTINE

Da bi se osvijestio bolan proces dolaska do istine, potreban

je prelazak trnovitog i bolnog puta.
Na tom putu, prva faza kroz koju se mora proći jeste faza
poricanja.
,,Suoĉena sa istinom koja je sama po sebi uvijek bolna,
zatoĉenica nasilja poriĉe da je njegova ţrtva, lakše joj je da misli
kako nema izlaska iz stvarnosti i zato bira lakši put na kojem
gradi izmaštanu stvarnost kroz bijeg od nje” – ,,ţenskom sobom”
odjekuju rijeĉi naše nove volonterke koja je upravo završila
basic kurs transakcione analize ,,101”.
Ksenin bijeg u prostor tišine iza koje stoji ,,Berlinski zid”,
Mia doţivljava kao pad svog stuba oslonca, majke ĉijoj se snazi i
nesebiĉnoj ljubavi godinama divila. (Ksena joj nikada nije
dozvolila da se osjeti tuĊinkom u njihovom ameriĉkom domu, u
stranoj zemlji u koju je došla iz ratom pogoĊene bivše
jugoslovenske republike), a već dovoljno odrasla da zna kako je
ona baš taj išĉupani, vještaĉki presaĊen cvijet.
Majka je ĉuva od pada, satima šetaju tih prvih godina po
cvjetnim alejama doma u Virdţiniji, uĉi je da slika, da izraĊuje
herbarijume i ikebane, da piše stranice dnevnika na kojima će
osvijestiti i racionalizovati svaki bol već u zametku.
Uĉila je da je ţivot radost trenutka, i mnogo kasnije u
njihovom zajedniĉkom njujorškom ateljeu znale su satima da
slikaju, igraju uz muziku njihove ,,Juge”, uz EKV, Haustor i
Azru, da se glupiraju kao najbolje drugarice.
Mia je uz Ksenu odrastala kao sunĊer uz more koji upija i
ĉuva svaku njegovu kapljicu.
Na ,,TA” trening, odlazi na predlog naše socijalne radnice, u
tom se trenutku otvorila mogućnost za dokvalifikaciju naših
kadrova, program koji je naroĉito podsticao više obrazovanje
meĊu ţenskom populacijom.
Već od samog dolaska u Crnu Goru, Mia pokazuje naroĉito
interesovanje za volontiranje sa djecom bez roditeljskog staranja
i samohranim majkama, (intuicijom kakvu samo umjetnice imaju

122
postaće Ksenina najveća podrška te prve godine njihovog novog
ţivota).
Istom tom intuicijom pustiće je da u stanju hibernacije
prespava i napokon odboli svoj san o ljubavi.
(Nje da nije bilo, ja bih vjerovatno nasilno pokušala da je
osvijestim svakodnevnim obavezama i brigama, što je moţda i
bila poĉetniĉka greška one noći kada sam joj sasula istinu u lice,
šok je bio prejak i umnogome je uticao na njeno potpuno
povlaĉenje iz stvarnosti).
Ne raĉunajući na hipersenzibilnost Kseninog histrionskog
karaktera i uprkos njenoj pozitivnoj energiji kojom je uspijevala
da ozraĉi sve oko sebe, uviĊam da je bilo nepromišljeno gurnuti
je onako na ivicu provalije:
,,Nismo svi isti” – govori mi toplo Mia, a ĉovjek uĉi dok je
ţiv. Njene rijeĉi ublaţuju teret krivice.
Radionice grupne terapije koje smo uz njenu inicijativu
zapoĉele, nailaze na veliki odjek, broj prijavljenih uĉesnica
premašuje naše kapacitete, sjedi se na stepeništu, na podu, u
hodniku…, postajem bolno, prebolno svjesna vjeĉne ţenske
patnje i vapaja za pomoći: XV ili XXI vijek, nebitno je.
,,Nakon osvješćenja svake faze, radimo praktiĉnu vjeţbu,
ima li dobrovoljki?” – Mia se okreće po slušaonici i toplim
osmijehom bodri polaznice da se prijave. Rijeĉ je o psiho-drami
ĉiji je zadatak povratak na bolno mjesto zarobljenja istine sa
ciljem da se ona oslobodi.
Ksena prva podiţe ruku:
,,Dobro je, krenula je na put ozdravljenja” – odahnula sam.

II

Radionice su bile dramatiĉne i iskustveno obojene, nekad u

znaku smijeha, nekad plaĉa i histerije ili pak sjetne tuge i
nostalgije, ali uvijek u kljuĉu oporavka.
Svi su se sadrţaji snimali za potrebe naše liĉne arhive, a uz
pristanak prijavljenih uĉesnica mogle su se dokumentovati i
objaviti.
(Mnogo se tih dana govorilo o ideji da od snimljenog
materijala montiramo film koji bi pomogao da se javnost upozna

123
sa mnogim razliĉitim modelima psihološkog trougla: progonilac-
ţrtva-spasilac).
Kao prva koja je javno progovorila o opasnom hodu po
tankim ţicama moralnih trouglova ovog tipa, Ksena, uz dozvolu
uĉesnica, osmišljava projekat pod nazivom ,,Meduzin smijeh”
aludirajući na ĉuveni traktat o ,,ţenskom pismu” Elen Siksu, po
kojem je i naša organizacija dobila ime.
Projekcija filma je planirana na datum već zakazane izloţbe
,,Povratak Sunca” na kojoj smo Mia i ja, uz svesrdnu pomoć
volonterki naše ,,ţenske sobe”, radile za vrijeme Kseninog
oporavka.
Tematski smo uklapale i povezivale svaku njenu sliku, crteţ
ili predmet sa stranicom dnevnika, prateći tako koncept puta ĉija
se simboliĉka elipsa bumeranga zavrtjela davne ‟94 na
posljednjem cetinjskom ,,Bijenalu” a okonĉaće se ovdje u
Podgorici, 2016.
Mia je predloţila da u kljuĉu iznenaĊenja i Kseninog
povratka, zakazani datum bude na dan u kojem je izglasana
filadelfijska ,,Deklaracija o slobodi”.
(Ksenu naravno nismo upoznale sa planiranom izloţbom
iznenaĊenja, kao što ni ja nisam Miu i volonterke sa još jednim
koje sam sama spremala, nekako je uvijek sve sa nama bilo u
znaku broja dva, pa sam pomislila da i ovog puta dvostruko
zaokruţimo ovu priĉu, ipak je ta ambivalencija bila u svima
nama negdje i kulturološki i filogenetski kodirana…)
Sloboda. Zadnja odrednica na putu istine.
Do nje se dolazi prolaskom kroz teške zidove opsjena, laţi i
iluzija koji se moraju srušiti kad-tad.
(Kada se proĊe prva faza poricanja, nastupa faza bijesa,
potom racionalizacije i najzad depresije. Ako se uspješno proĊu i
prebole sve ĉetiri faze, nastupiće neponovljivi osjećaj
osloboĊenja nakon kojeg slijedi sloboda, ona istinski ĉista,
sloboda koja nema cijenu).
Na posljednjoj radionici Ksena nam svima prireĊuje pravi
performans, oduševljenje koje nastaje sliĉi nekadašnjim ,,hippie
hepeninzima” iz kultnih šezdesetih.
U stilu svoje ikone Marine Abramović, na scenu koja nam je
sluţila za izvoĊenje ,,psiho-drame” u središnjem izdignutom
dijelu oko kojeg su u krug posloţene stolice na kojima se sjedi,

124
ona iznosi veliki obruĉ u obliku sunca, na njemu su prikaĉeni
kraci osvijetljeni crvenim, ţutim i narandţastim neonima doĉim
je osnova kruga ljubiĉasta, posljednja boja iz sunĉevog spektra,
ona kojom se zatvara i kruţna putanja na zalasku.
Ksena sjeda u središnji dio kruga, obuĉena je u bijeli triko
ispod kojeg su bijele helanke.
Sjeda u turski sjed, nogu duboko prekrštenih sa stopalima
podvuĉenim ispod genitalnog podruĉja, poĉinje da laganim
pokretima sjeĉe kosu, odrezuje nokte na rukama i nogama.
Ispred nje je vatrostalna zdjela a na stoĉiću pored mnoštvo
makaza i ţileta.
Smiješi se dok se prisjeća svog nekadašnjeg rituala u
budvanskoj sobici u ulici ,,Gospoština”, kojeg izvodi dok još za
Marinu ne zna, u kojem sjeĉe tešku kosu, dar ,,Kosovke-
djevojke”, majke Hane iz bijelog Prizrena, u kojem ţiletom sjeĉe
usnu da utrne i nikad više ne osjeti ţar Ĉaksovih poljubaca.
Simboliĉkom ĉinu rezanja tereta i njegovog spaljivanja u
vatrostalnoj posudi na sceni, pridruţuju se mnoge uĉesnice toga
dana, odnekud pripremljena ,,fleška” sa narezanom muzikom iz
mjuzikla ,,Kosa” pronalazi put do kompjutera i odjednom su sve
razdragane, kao Apolonove sveštenice, tu na sceni dok pjevaju
glasno i vrte se u krug:
,,Let the sunshine…”
Završnica prvog, eksperimentalnog ,,TA Programa za
rehabilitaciju” poprima umjetniĉku dimenziju:
,,Šta smo drugo i mogli oĉekivati osim entropijskog upliva
Ksenine kreativne energije koja izgleda i dok spava ne miruje”…
- namiguje mi krišom Mia, dok skakuće unaokolo da okom
kamere ne propusti nijedan ugao ovog osunĉanog završetka.
,,Sad je ĉas da i ja dodam još jedan, završni zrak sunca u
ovaj elipsin ritual” – mislim sa radošću u srcu, dok u rukama
drţim zlatokosog ,,Princa Valijanta” koji sada ima ime, Ksena
mu daje sa zakašnjenjem od godinu dana, matiĉno ime Roman,
mada ga mi i dalje zovemo Vale.
I dok ga spuštam u naruĉje majke, šapućem joj na uho:
,,Sjutra u 18h na platou ispred nekadašnje ,,Garaţe” u
,,Ivanbegovoj” zakazana je tvoja prva crnogorska izloţba pod
imenom ,,Povratak Sunca”, Mia i djevojke rade na tome već

125
godinu dana, nemoj da im odbiješ” – gledam je a strah pomiješan
sa oprezom (da nam opet ne odluta u prošlost…) već je tu.
,,Tebi, Meri moja, ne mogu ništa da odbijem, i mada sav trud
pripisuješ djevojkama ja znam da iza svega stojiš ti, hvala ti, na
svemu što si nesebiĉno ĉinila i ĉiniš za mene godinama, hvala za
sve naše crnogorske ţene” – suza joj je zablistala u oku a još
jednu sam i sama (mada ĉvršća od ovog našeg crnogorskog krša
po kojem i dalje, lomeći ga, nekad sitno nekad i sitnije, još
uvijek koraĉam) - krišom obrisala.

III

IznenaĊuje me broj posjetilaca koji se već od pet sati

okupljaju na platou, nadam se da će i mediji biti tu, (makar oni
alternativni ako ne sistemski, iz ,,Ameriĉkog ugla” zovu cio dan,
sve smo zbog toga uzbuĊene), a svakog ĉasa i njega oĉekujem,
mog ,,tajnog” gosta iznenaĊenja.
Potraţio me nakon mjesec dana od one noći u kojoj je
blokirao Ksenu na ,,Facebook”-u, amputirajući joj tako jedinu
vezu koju je imala sa njim.
,,Samo mi napiši kako je da znam” – poruka u ,,inbox”- u me
je zatekla drskošću.
(E tu je provalilo iz mene kao iz kabla! Sve sam mu u dahu
ispisala, sve tragove koje pratim i sve što o njemu znam, ĉak i za
,,albansku aferu” 1999. o kojoj nikome nisam zbog Ksene
govorila, o njegovim ţrtvama, o Kseninom ĉistom srcu najviše, o
nedostojnom ĉovjeka njegovim postupcima)…
I tada je poĉelo. Znala sam da pred sobom imam opasnog
igraĉa, ali me znatiţelja profesionalnog izazova (da ću uspjeti da
ga raskrinkam kao što sam mnoge tokom višedecenijske borbe sa
nasilnicima svih mogućih tipova i karaktera kroz iskustvo
,,ţenske kuće”) sa jedne, i ţelje da ga kaznim zbog svega što je
Kseni uradio sa druge strane, uvukla u virtuelnu mreţu prepiske
sa njim koja je trajala mjesecima.
Slala sam mu skenirane odlomke njenih dnevnika i slika,
literature koju je Mia izuĉavala tokom pripremanja ,,TA
Programa za rehabilitaciju ţrtava nasilja”, naroĉito fragmente
koji su se odnosili na suoĉavanje sa istinom.

126
 Bio je to dug i mukotrpan proces sa usponima i padovima,
ĉas bi pokazivao znake saradnje kroz ţelju za radom na sebi, ĉas
opet pruţao otpor i sve poricao, ne vjerujući niti jednoj mojoj
rijeĉi.
Nije vjerovao ĉak ni da ima sina, da je djeĉak od krvi i mesa
kojem ne znam ime ali ga zovem ,,Princ Valijant” na rukama mi
i slikama koje mu šaljem.
Pisao mi je o ćerki sa teškim invaliditetom, o sramoti koja ga
je izjedala godinama u kojima je krio od javnosti, o kazni koja ga
je stigla kroz nju za svaku ţensku ţrtvu preko koje je gazio, o
pokori koju mora da nosi i koju je sebi nametnuo kroz ,,zakletvu
Ċavolu” da nikada ne smije biti srećan, da je zbog tog straha od
sreće oba puta od nje pobjegao, o ţeni koja muĉi i kaţnjava, i
njega i sebe razuzdanim naĉinom ţivota i bahanalijama zbog
kojih su stalno pred bankrotom ali uz pomoć bogatog tasta se
uvijek iznova vrate u taj pakao…
Napravio mi je pakao od mnogih neprospavanih noći.
A onda se, u jedanaestom mjesecu našeg dopisivanja, naglo
povukao sa ,,FB” mreţe.
,,Gotovo je” – u prvi mah sam pomislila.
A onda mi je palo na pamet kako se njegovo povlaĉenje,
nakon desetogodišnje komunikacije sa društvom iz kojeg je
ponikao a sa kojim mu je jedini kontakt upravo ,,Facebook”
omogućavao, nije moglo tek tako dogoditi, niko neće svjesno
amputirati jedini preostali ud koji ga povezuje sa nekadašnjim
zdravim tkivom.
,,Uostalom, i mene je mogao blokirati samo jednim klikom,
baš kao što je i Ksenu i sve ostale” – bila sam uporna da ne
odustanem od nade.
Osviješćena Kseninim iznenadnim traumatskim povlaĉenjem
u autistiĉni svijet u kojem nije bilo mjesta ni za njenog sina
kojeg bješe ĉudom donijela na svijet (na zaprepašćenje svih u
,,KBC”-u s obzirom na mladalaĉku operaciju koju je jedva i
sama preţivjela, o mogućnosti da ima djecu nije bilo ni pomena,
sa time su se svi jednoglasno sloţili) napokon sam uvidjela svu
snagu njene ljubavi prema Ĉaksu.

127
 IV

Poĉinje da mi piše ponovo, baš uoĉi Kseninog rituala u

znaku sunca (ništa u ţivotu nije sluĉajno):
,,Ne mogu više ovako. Sjutra sam u Titogradu.” – kratko i
bez emocija.
Tada sam se opet pokajala. Pomislila:
,,Šta će joj ovakav? Mrtav i potrošen ĉovjek pored nje koja
je ĉista hodajuća energija. Sve i da se razvede, ne moţe joj ništa
više pruţiti.
(U tom sam novom strahu koraĉala na dan izloţbe
podgoriĉkim ulicama).
,,Znala sam da sam po drugi put napravila ishitrenu grešku,
jednom je zbog mog navaljivanja da širom otvorenih oĉiju
pogleda u istinu, zatvorila oĉi ĉak i za svoje dijete, za ĉitav svijet
oko sebe u koji je mogla i da se ne vrati, šta će biti ovog drugog
puta?” – iskidana protivurjeĉnim mislima, strahom i slutnjama,
primam sa nepoznatog broja poziv na sluţbeni telefon (u trenu
smetnuvši s uma da je broj kancelarije naše ,,ţenske kuće”
dostupan javnosti):
,,Stigao sam, gdje da doĊem?” – glas mi se zaledio, dlanovi
mokri dok jedva uspijevam da odgovorim:
,,DoĊi na ,,Trg republike” , odatle ćemo zajedno na Kseninu
izloţbu, zaboravila sam da ti kaţem, kako se nisi javljao
prethodnih dana, da se odrţava danas u 18h u ,,Ivanbegovoj”, na
platou ispred nekadašnjeg titogradskog lokala ,,Garaţa”.
,,Naći ćemo se tamo onda. Na tom mjestu nas je razdvojio
zalutali metak prije 24 godine.” – govori da će doći sam i prije
nego se prekine signal ĉujem tih i muĉki izgovoren šapat:
,,Danas ćemo ga, uz pomoć bogova izvaditi…”
Sa dušom u nosu, jurim do prvog taksija. Utrĉavam u
,,Lordovku”, sudaramo se na izlazu iz lifta:
,,Marija, k‟o da te sto furija goni” – Ksena se, u vidno
dobrom raspoloţenju, kikoće dok izvlaĉi pakete iz lifta:
,,Taman da mi pomogneš, Mia je sa curama odnijela
najvaţnije, ovo su neki moji detalji iznenaĊenja za izloţbu, teški
su”.
,,I ja imam još jedno iznenaĊenje za tebe” – izgovaram u
jednom dahu dok uzimam paket:

128
 ,,Doći će …”
,,Nemoj sada Meri moja” – prekida me i dodaje:
,,Neka doĊe…, na izloţbu sunca nema nepozvanih i
nedobrodošlih” – zvonki smijeh odzvanja haustorom a ja ne
mogu a da se ne upitam, da ne sluti nešto? (Intuicija umjetnika
me uvijek obori s nogu, ali ne i njih):
,,Umjetnost te ĉini jaĉom nego što pretpostavljaš”…
Stiţemo na već prepun plato, Mia pritrĉava da preuzme
pakete, Roman skakuće oko njenih nogu, okrećem se da
dohvatim torbu sa zadnjeg sjedišta i ostanem u mjestu ukopana.
Ĉaks upravo prelazi ulicu ali me ne vidi, koraĉa prema Kseni
drţeći u ruci mobilni telefon sa kojeg se ĉuju zvuci EKV-a:
,,Došao sam da te nosim u kuće svojih predaka…”

,,Vrijeme slobode”,
Titograd – Podgorica, 2016.

129
130
 sadrŽAJ
VRIJEME VELIKE VATRE....................................................... 1
VRIJEME DOGAĐANJA NARODA .......................................... 9
VRIJEME TIŠINE.................................................................... 18
VRIJEME KIČA I KRVI .......................................................... 27
VRIJEME STERILNOSTI ........................................................ 35
VRIJEME NEVINOSTI ............................................................ 42
VRIJEME KARAVANA.......................................................... 48
VRIJEME U MJESECU ŠKORPIJE ......................................... 54
VRIJEME GLEDANJA U MRAK............................................. 60
VRIJEME ANESTEZIJE......................................................... 65
VRIJEME ZERO RITMA ......................................................... 76
VRIJEME SPALJENOG SUNCA ............................................. 82
VRIJEME SIMULIRANE STVARNOSTI .................................. 87
VRIJEME BUMERANGA ........................................................ 92
VRIJEME BUĐENJA .............................................................. 97
VRIJEME IZDAJE ................................................................ 104
VRIJEME ČUDA ................................................................... 114
VRIJEME ISTINE.................................................................. 122

131
132
 Katarina Sarić

AMPUTIRANI

Izdavač: Katarina Sarić

Glavni i odgovorni urednik: Nikola Šipetić

Tehnički urednik: Vladimir R. Z. Protić

Korektura: Vladimir R. Z. Protić

Dizajn korica: Nikola Šipetić Tomahawk

Urednik proznih izdanja: Jelena Stojković Mirić

Supervizor izdanja: Ţeljko Toprek

Tehiĉki servis Društva Ţivih Pesnika

Ĉaĉak, april/maj 2017.
Copyright © Katarina Sarić

133
134