Poznati arapski novinar: Danas od nas žele da budemo plesači, a kad im zatreba,

opet će tražiti da budemo mudžahidi

Autor: Faisal Al-Kassim
Arapska društva plove morem zastrašujućih političkih, kulturoloških, vjerskih i socijalnih
promjena, i nikako nisu u stanju da svoju lađu dovedu do sigurne obale. To je, kao prvo, zato što
arapskim društvima upravljaju režimi koji nisu nezavisni, a nisu ni stabilni, i ti režim ispunjavaju
političke agende koje su im postavili njihovi gospodari. I drugo, zato što su arapska društva tek
pokusni laboratorij, da ne kažem da nas tretiraju kao laboratorijske miševe za svaku vrstu
ekperimenata.
S vremena na vrijeme, od arapskih društava se traži da mijenjaju svoj način života, svoju kulturu,
pa čak i svoja vjerska ubjeđenja, kako bi strane sile koje upravljaju njima bile zadovoljne.
Prije nekih pet decenija, određene sile koje upravljaju našom regijom, kako geografskim i
demografskim izgledom, tako medijskim i kulturološkim usmjeravanjem, počele su prakticirati
sistem koji je najsličniji sistemu fermana. Tako je jedna od tih sila izdala obavezujuću naredbu
nekoj od naših zemalja da se upravljaju po islamskom zakonu i da imaju specifičan obrazovni
sistem, jer im je to odgovoralo u borbi protiv nekih drugih sistema i režima u regiji koji su
predstavljali opasnost za njihove interese. Naime, u to vrijeme u nekim arapskim zemljama
pojavljuju se nacionalistički i socijalistički režimi, koji sa svoje strane služe interesima Sovjetskog
Saveza.
Arapski režimi, kako oni islamski, tako i oni socijalistički ili nacionalistički, nastali su pod
utjecajem vanjskih faktora, više nego pod utjecajem stremljenja i želja arapskih naroda. Tako su
neke arapske zemlje uspostavile socijalistički režim da bi zadovoljile svoje sovjetske gospodare,
suprotstavljajući se prirodi arapskih društava i njihovim stremljenjima, dok su neki uspostavili
„islamski“ sistem, opet, zato što je to bilo u interesu njihovih američko-evropskih gospodara.
Nakon završetka Hladnog rata, mijenjaju se geostrateški interesi, pa se mijenjaju i savezi.
Sjedinjene Američke Države se pojavljuju kao jedina svjetska sila, a arapska društva su sada
primorana da naprave zaokret od 180 stepeni, kako bi američki gospodari, kojima više ne odgovara
društveni poredak koji su sami nametnuli i forsirali u nekim arapskim zemljama, bili zadovoiljni.
Po mom sudu, upravo to je ključni razlog što arapska društva dugi niz godina pate od nestabilnosti
i anarhije, te zastrašujućih političkih i socijalnih potresa.
Neke arapske zemlje već više od pet decenija izgrađuju ono što smatraju islamskim društvom, i
cijelo to vrijeme ulažu ogromna finansijska sredstva za jačanje i populariziranje tog shvatanja. No,
gola je istina da cilj svih tih nastojanja nije bio izgradnja muslimanske zajednice i uzornog
islamskog društva, nego da se to iskoristi u borbi protiv jačanja komunističkih ideja u arapskom
svijetu, jer je jačanje komunizma bilo na štetu američkih interesa.
Na vrhuncu američko-sovjetskog konflikta, ovaj navodni islamski režim opskrbljuje afganistanske
borce protiv sovjetske invazije arapskim mudžahidima koji odlaze da brane potlačenu braću.
Kasnije se ispostavlja da je to samo podlo poigravanje s vjerskim osjećajima, iza kojeg stoje
obavještajne službe Sjedinjenih Država i nekih arapskih režima. Čim su se okolnosti za Sjedinjene
Države promijenile, ti, do jučer plemeniti arapski mudžahidi, u terminologiji onih koji su ih i
stvorili naprasno su postali teroristi, jer njih je samo trebalo iskoristiti da se u Afganistanu poraze
Sovjeti, kako bi na njihovo mjesto putem dobro osmišljenih spletki, došli Amerikanci poslije
događaja jedanaestog septembra.
Uglavnom, pošto se Amerika otarasila komunističke prijetnje, islamski džihad postaje nepoželjan,
stoga je potrebno da se društvo koje je decinijama živjelo u okrilju čvrstih islamskih pravila,
promijeni iz korijena i da se uspostavi novi sistem vrijednosti po želji zapadnih gospodara.
Stoga nije čudno da neki instituti na Zapadu postavljaju strategiju za uvođenje light-islama, koji će
biti upotrebljiv za nove američke planove u regiji. Ovaj novi islam mora se potpuno razlikovati od
onog koji je bio potreban u vrijeme Hladnog rata. To je „liberalni islam“, čija temeljena
karakteristika je da bezrezervno prihvata sve zapadnjačke vrijednosti, norme i shvatanja, te revno
radi na njihovom širenju u regiji. U tom kontekstu, ne čudi pojava arapskih „neoislamista“ koji
dižu svoj glas i proglašavaju početak odlučne borbe protiv „virusa radikalizma“, a za širenje novog
islama čije oličenje su tolerancija, ljubav i demokratija.
Međutim, postavlja se pitanje ko je sposoban da izvrši tu zadaću rastakanja arapskog društva i
njegove reizgradnje na sasvim novim temeljima. Odgovor je jednostavan! To su mediji. Ali, ne
bilo kakvi mediji, nego opskurni mediji koji arapska društva trebaju ugušiti u zabavnim
programima koji pobuđuju niske strasti, jer je to efikasno sredstvo ispiranja mozgova i mijenjanja
svijesti. A to je izuzetno težak zadatak, jer treba promijeniti svijest izrazito konzervativnog društva
koje decenijama baštini ono što se sada naziva radikalnim islamom. Jedino ti nemoralni mediji koji
će ovo „radikalno“ društvo zapljusnusti opskurnim muzičkim programima, stranim i domaćim
serijama i filmovima, razgolićenim pjevačicama i plesačicama, u stanju su da deradikaliziraju to
društvo.
U ovom trenutku oni od nas žele da budemo plesači i plesačice, ali, isto tako, žele da ostanemo
spremni da, kad im zatreba, ponovo budemo mudžahidi.
Prijevod: Abdullah Nasup