6.

INTEGRALNI PRISTUP ZAŠTITI

OKOLIŠA

Zaštita i očuvanje okoliša nužan je uvjet ne samo održivog razvoja, već na mnogim dijelovima
Zemlje i jednostavnog preživljavanja ljudske zajednice.
Graditeljske djelatnosti po svojoj naravi bitno mijenjaju uvjete prirodnih staništa te uzrokuju više
ili manje nepoželjne učinke na cjelokupan živi svijet.
Kako bi se zaštitili prirodni ekosustavi od daljnjih nepoželjnih promjena, pa u određenim
okolnostima i poboljšalo sadašnje stanje te očuvao okoliš i obnovljiva prirodna bogatstva za
buduće naraštaje, nužno je graditeljske zahvate uskladiti sa zaštitom okoliša i održivim
razvojem.
Također je potrebno istaći da treba izbjegavati zaštitne mjere okoliša kao dodatnu tehnologiju,
već okoliš štititi u postupku «razmišljanja». Stoga to mora biti način svakodnevnog ponašanja
svakog čovjeka.
6.1. CILJEVI ZAŠTITE OKOLIŠA

Ciljevi zaštite okoliša u ostvarivanju uvjeta za održivi razvoj jesu:

(1) zaštita života i zdravlja ljudi,

(2) zaštita biljnog i životinjskog svijeta, biološke i krajobrazne raznolikosti te očuvanja
ekološke stabilnosti,
(3) zaštita i poboljšanje kvalitete pojedinih sastavnica okoliša,
(4) zaštita ozonskog omotača i ublažavanje klimatskih promjena,
(5) zaštita i obnavljanje kulturnih i estetskih vrijednosti krajobraza,
(6) sprječavanje velikih nesreća koje uključuju opasne tvari,
(7) sprječavanje i smanjenje onečišćenja (zagađenja) okoliša,
(8) trajna uporaba prirodnih izvora,
(9) racionalno korištenje energije i poticanje uporabe obnovljivih izvora energije,
(10) uklanjanje posljedica onečišćenja (zagađenja) okoliša,
(11) poboljšanje narušene prirodne ravnoteže i ponovno uspostavljanje njezinih
regeneracijskih sposobnosti,
(12) ostvarivanje održive proizvodnje i potrošnje,
(13) napuštanje i nadomještanje uporabe opasnih i štetnih tvari,
(14) održivo korištenje prirodnih dobara, bez većeg oštećivanja i ugrožavanja okoliša,
(15) unaprjeđenje stanja okoliša i osiguravanja zdravog okoliša.
6.2. SUBJEKTI ZAŠTITE OKOLIŠA

Uvjete za ostvarenje održivog razvoja i za provedbu prethodno navedenih ciljeva zaštite

okoliša u Hrvatskoj osiguravaju:

(1) Hrvatski sabor,

(2) Vlada,
(3) ministarstva i druga nadležna tijela državne uprave,
(4) županije i Grad Zagreb,
(5) veliki gradovi, gradovi i općine,
(6) Agencija za zaštitu okoliša i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost,
(7) pravne osobe s javnim ovlastima,
(8) osobe ovlaštene za stručne poslove zaštite okoliša,
(9) (pravne i fizičke) osobe odgovorne za onečišćivanje (zagađivanje) okoliša te druge
osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost,
(10) građani (pojedinci), njihove skupine, udruge i organizacije.
Od navedenih subjekata zaštite okoliša poseban značaj imaju:

Agencija za zaštitu okoliša, koja obavlja poslove prikupljanja i objedinjavanja podataka i

informacija o okolišu radi osiguravanja i praćenja provedbe politike zaštite okoliša i
održivog razvoja, uključujući i izradu Izvješća o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj.
Dodatno, Agencija je i središnje državno informacijsko tijelo za koordinaciju izvješćivanja i
izvješćivanje Europske komisije o provedbi pojedinih propisa zaštite okoliša te provodi tu
koordinaciju izvješćivanja i izvješćivanje.

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, koji obavlja poslove financiranja

pripreme, provedbe i razvoja programa, projekata i sličnih aktivnosti u području očuvanja,
održivog korištenja, zaštite i unaprjeđivanja okoliša te u području energetske učinkovitosti i
korištenja obnovljivih izvora energije, promidžbu ciljeva i načela zaštite okoliša radi
postizanja sustavnog i cjelovitog očuvanja kvalitete okoliša, očuvanja prirodnih zajednica i
racionalnog korištenja prirodnih dobara i energije kao osnovnih uvjeta održivog razvoja te
osiguravanja prava građana na zdrav okoliš.
Sredstva za financiranje djelatnosti Fonda osiguravaju se, sukladno načelu onečišćivač
(zagađivač) plaća, iz naknada koje plaćaju obveznici plaćanja za zaštitu okoliša te iz
drugih izvora sukladno posebnim propisima.
6.3. NAČELA ZAŠTITE OKOLIŠA

Osnovna načela zaštite okoliša, prema kojima se provode mjere i postupci zaštite, jesu:

▪ Načelo održivog razvoja – U cilju ostvarenja održivog razvoja, zahtjevi zaštite okoliša
moraju biti uključeni u utvrđivanju polazišta; u pripremu, usvajanje i provedbu strategija,
planova, programa i propisa; te biti uključeni u aktivnosti na svim područjima gospodarskog,
društvenog, socijalnog i kulturnog razvoja.

▪ Načelo predostrožnosti – Pri korištenju okoliša treba u najvećoj mogućoj mjeri štedljivo
koristiti sastavnice okoliša i njima gospodariti, vodeći računa o mogućostima ponovnog
korištenja prirodnih i materijalnih dobara, sprječavanju onečišćivanja (zagađivanja) okoliša,
mogućem nastanku štete po okoliš i izbjegavanju stvaranja otpada.

▪ Načelo očuvanja vrijednosti prirodnih dobara, biološke raznolikosti i krajobraza –

Prirodna dobra i krajobrazne vrijednosti treba nastojati očuvati na razini obujma i kakvoće koji
ne ugrožavaju zdravlje i život čovjeka i nisu štetni za biljni i životinjski svijet. Stoga nisu
dopušteni zahvati u okoliš koji mogu imati suprotni učinak.
▪ Načelo zamjene i/ili nadomještaja – Djelovanje, odnosno planirani zahvat koji bi
mogao imati štetni utjecaj na okoliš, potrebno je zamijeniti djelovanjem odnosno zahvatom
koji predstavlja znatno manji rizik po okoliš.

▪ Načelo otklanjanja i sanacije štete u okolišu na izvoru nastanku – Ako je šteta u

okolišu nastala kao rezultat djelovanja ili propuštanja propisanog obaveznog djelovanja
operatera (uprave tvrtke - fizička osoba, tijelo ili pravna osoba), oni su dužni otkloniti
odnosno sanirati štetu u okolišu prvenstveno na izvoru nastanka.

▪ Načelo cjelovitog (integralnog) pristupa – Svrha ovog načela je sprječavanje i/ili

svođenje rizika po okoliš na najmanju moguću mjeru. Stoga ono podrazumijeva
planiranje, donošenje i provođenje odluka i mjera tako da se razmatraju cjelovita područja,
kao i svi dijelovi okoliša, te ukupnost njihovih međusobnih utjecaja i međusobnih utjecaja
postojećih i planiranih zahvata u okoliš.

▪ Načelo suradnje - Održivi razvoj i zaštita okoliša postiže se suradnjom i zajedničkim

djelovanjem svih subjekata zaštite okoliša, svakog u okviru svoje nadležnosti i
odgovornosti.

▪ Načelo onečišćivač (zagađivač) plaća – Onečišćivač (zagađivač) snosi troškove

nastale onečišćivanjem (zagađivanjem) okoliša, uključujući troškove procjene štete,
troškove nužnih mjera i troškove otklanjanja štete u okolišu.
▪ Načelo pristupa informacijama i sudjelovanja javnosti – Javnost ima pravo pristupa
informacijama o okolišu kojima raspolaže tijelo javne vlasti te s njime povezane osobe,
kao i pravo sudjelovanja u postupcima utvrđivanja polazišta, izrade i donošenja strategija,
planova i programa, te izrada i donošenje propisa i općih akata u vezi sa zaštitom
okoliša.

▪ Načelo poticanja - Prethodno navedeni subjekti zaštite okoliša, u skladu sa svojim

nadležnostima, potiču aktivnosti u vezi sa zaštitom okoliša koje sprječavaju ili smanjuju
onečišćivanje (zagađivanje) okoliša, kao i zahvate u okoliš koji smanjuju uporabu tvari,
sirovina i energije, te manje onečišćuju (zagađuju) okoliš ili ga iskorištavaju u dopuštenim
granicama.

▪ Načelo prava na pristup pravosuđu – Svaka osoba koja smatra da je njezin zahtjev
za informacijom u pitanjima zaštite okoliša zanemaren, neosnovano odbijen (bilo
djelomično ili u cijelosti), ili ako na njega nije odgovoreno na odgovarajući način, ima
pravo na sudsku zaštitu svojih prava. Također, u svrhu zaštite prava na zdrav život i
održiv okoliš te u svrhu zaštite okoliša, osoba koja učini vjerojatnim svoj pravni interes i
osoba koja zbog lokacije zahvata i/ili zbog prirode i/ili utjecaja zahvata može, u skladu sa
zakonom, dokazati da joj je trajno narušeno pravo, ima pravo osporavati postupovnu i
materijalnu zakonitost odluka, čina i propusta tijela javne vlasti putem nadležnog tijela i/ili
nadležnog suda, u skladu sa zakonom.
6.4. TEMELJNI DOKUMENTI ZAŠTITE OKOLIŠA

U svrhu održivog razvoja i zaštite okoliša u Hrvatskoj se, sukladno čl. 43. Zakona o zaštiti
okoliša (NN 110/07), donose sljedeći temeljni dokumenti:

(1) Strategija održivog razvoja Republike Hrvatske,

(2) Plan zaštite okoliša Republike Hrvatske,
(3) Program zaštite okoliša,
(4) Strategija zaštite morskog okoliša,
(5) Plan intervencija kod iznenadnog onečišćenja mora,
(6) Izvješće o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj.

(1) Strategijom održivog razvoja dugoročno se usmjerava gospodarski i socijalni razvoj te

zaštita okoliša prema održivom razvoju Države. Strategijom se utvrđuju smjernice
dugoročnog djelovanja definiranjem ciljeva i utvrđivanjem mjera za njihovo ostvarenje,
uvažavajući postojeće stanje i preuzete međunarodne obaveza. Donosi se svakih deset
godina, a iznimno i ranije.
(2) Plan zaštite okoliša određuje prioritetne ciljeve zaštite okoliša u Državi, a sadrži
osobito: mjere i aktivnosti u području zaštite okoliša, način provedbe mjera, redoslijed
ostvarivanja mjera, rok izvršavanja, nositelje provedbe, projekte, procjenu sredstava za
provedbu Plana te analizu troškova i koristi. Donosi se za razdoblje od osam godina, a
iznimno za četverogodišnje razdoblje. Plan mora biti usuglašen sa Strategijom.
(3) Programom zaštite okoliša se u skladu s područnim (regionalnim) odnosno lokalnim
posebnostima i obilježjima područja za koje se Program donosi, pobliže razrađuju mjere iz
Plana koje se odnose na to područje. Program se donosi za četverogodišnje razdoblje, a u
roku od šest mjeseci nakon donošenja Plana.
(4) Strategija zaštite morskog okoliša dugoročno određuje i usmjerava ciljeve
upravljanja morskim okolišem na načelima održivog razvoja u skladu s ukupnim
gospodarskim, društvenim, socijalnim i kulturnim razvojem na području Države. Donosi se
svakih deset godina, a iznimno i ranije.
(5) Planom intervencija od iznenadnog onečišćenja mora utvrđuju se aktivnosti i mjere
za spremnost i za reagiranje na iznenadna onečišćenja mora radi zaštite morskog okoliša.
(6) Izvješće o stanju okoliša donosi se za potrebe ostvarivanja ciljeva iz dokumenata
održivog razvoja i zaštite okoliša, strateških, planskih i programskih dokumenata vezanih
za pojedine sastavnice okoliša i opterećenja, kao i drugih dokumenata vezanih za zaštitu
okoliša te zbog cjelovitog uvida u stanje okoliša u Hrvatskoj. Izvješće sadrži osobito:
pregled ostvarivanja ciljeva Strategije i Plana, podatke o stanju okoliša u području za koje
se Izvješće donosi, podatke o utjecaju pojedinih zahvata na okoliš, ocjenu stanja, ocjenu
učinkovitosti provedenih mjera, podatke o praćenju stanja okoliša i institucionalnom
sustavu upravljanja okolišem te korištenju financijskih sredstava za zaštitu okoliša,
procjenu potrebe izrade novih ili izmjena i dopuna postojećih dokumenata te druge
podatke od značenja za zaštitu okoliša. Donosi se za četverogodišnje razdoblje.
6.5. MJERE I POSTUPCI ZAŠTITE OKOLIŠA

Općenito se mjere i postupci (metode) za zaštitu okoliša, odnosno provođenja prethodno

nabrojenih načela, mogu podijeliti na:
(1) POLITIČKI I SOCIOLOŠKI PRISTUP,
(2) PRAVNE MJERE,
(3) PLANIRANJE PROSTOROM,
(4) GOSPODARSKE I FINANCIJSKE MJERE,
(5) ZNANSTVENI PRISTUP I TEHNOLOŠKE MJERE,
(6) INSTITUCIONALNE MJERE.

Ove mjere i postupci, sa svrhom da se smanje onečišćenja (zagađenja) te poboljša i očuva

kvaliteta okoliša, nužni su i na državnim i na međudržavnim razinama.
6.5.1. POLITIČKI I SOCIOLOŠKI PRISTUP

Politički pristup rješavanju problema zaštite okoliša od izuzetne je važnosti.

Prije svega je nužno da postoji politička želja koja će se očitovati u obliku pisanih
dokumenata, i to onih na regionalnoj, državnoj i međunarodnoj razini. Takvi dokumenti
moraju sadržavati i sve nužne pravne, gospodarske i institucionalne odredbe za
postizanje ciljeva.

U našoj zemlji politička odluka o zaštiti okoliša izražena je odredbama Ustava Republike
Hrvatske (NN 56/90, 135/97,113/00, 28/01 i 76/10), a naročito određenjem članka 69.
Ustava prema kojemu «Svatko ima pravo na zdrav život. Država osigurava pravo
građana na zdrav okoliš. Građani, država, javna i gospodarska tijela i udruge dužni su, u
sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i
ljudskog okoliša».
Temeljem odredbi Ustava, Hrvatski sabor usvojio je 1992. Deklaraciju o zaštiti okoliša u
Republici Hrvatskoj (NN 34/92) u kojoj se, uz ostalo, naglašava da će Republika
Hrvatska racionalno gospodariti tlom i šumama, provoditi mjere očuvanja kvalitete zraka,
zaštititi sva izvorišta pitke vode, provesti neodložne mjere zaštite priobalja i podmorja
Jadrana, bdjeti nad očuvanjem spomeničke kulturne baštine i temeljnih vrijednosti
prirodnog nacionalnog blaga, te prenijeti težište upravljanja otpadom s mjera
orijentiranih na posljedice na mjere orijentirane na uzroke…..

Političke su mjere često ishod djelovanja javnog mnijenja. Naime, onečišćenje okoliša
vrlo je ozbiljan sociološki problem. Zbog toga je posebno važno da se razborito odrede
ciljevi zaštite (kratkoročni, dugoročni), kako bi se uskladile želje i potrebe sa stvarnim
mogućnostima. U protivnome se mogu postići neželjeni učinci u javnosti.
Nadalje, vrlo je često razina obrazovanja stanovništva glede tehnoloških znanja razmjerno
niska. Zbog neznanja, a često i zbog nedovoljne obaviještenosti, građani su zapravo protiv
gotovo svih novih zahvata u okoliš. Oni svoje ponašanje temelje na dotadašnjem načinu
«očuvanja okoliša» te su nepovjerljivi prema obećanjima, misleći da će se i s novim mjerama
postupati na isti način.

Nužno je stoga, kad se donose političke odluke, predvidjeti i način obavješćivanja javnosti o
svim predviđenim radnjama, ali i troškovima vezanim za planirane djelatnosti, kao i sve
dobrobiti koje će se ostvariti.
6.5.2. PRAVNE MJERE

Pravne se mjere temelje na političkim odlukama.

Obuhvaćaju zakonske i podzakonske propise
(pravilnike, norme i dr.) koji se odnose na stanje
okoliša, nadzor nad ispuštanjem otpadnih tvari, kao
i način motrenja okoliša.

Zakonima se određuju temeljna načela i ciljevi

provođenja zaštite okoliša kao i nadzor nad
primjenom zakonskih odredbi.
Primjenu pravnih mjera potrebno je stalno motriti te donositi izmjene i dopune, a sve u
skladu sa stanjem okoliša, gospodarskih prilika te razvoja tehnologije.

Naime, valja istaknuti da stroge zakonske mjere zaštite okoliša mogu biti u određenom
razdoblju neprimjereno opterećenje gospodarskog razvoja određenog područja. Međutim,
onečišćeni dijelovi okoliša (zrak, tlo, voda …) postaju «pragovi ograničenja» razvoja nekog
područja.
U prethodno spomenutoj Deklaraciji o zaštiti okoliša u Republici Hrvatskoj ujedno je
sadržano i čvrsto opredjeljenje Republike Hrvatske za izgradnju pravnog sustava
sukladno međunarodnim ugovorima i standardima europske i svjetske zajednice, kojima
će se u potpunosti osigurati (i) trajna, (ii) sustavna i (iii) učinkovita zaštita okoliša.
Kao rezultat toga opredjeljenja, u posljednjih je
desetak godina u Republici Hrvatskoj donijet
znatan broj propisa relevantnih za zaštitu
okoliša, tablica 6.I, od kojih je posebno važan
Zakon o zaštiti okoliša (NN 110/07).
Zakon o zaštiti okoliša temelji se na Ustavu
Republike Hrvatske i osnovni je zakon o zaštiti
cjelokupnog okoliša.

Ovim se Zakonom utvrđuju: ciljevi i načela

zaštite okoliša i održivog razvoja, zaštita
sastavnica okoliša i zaštita okoliša od utjecaja
opterećenja, subjekti zaštite okoliša, dokumenti
održivog razvoja i zaštite okoliša, instrumenti
zaštite okoliša, praćenje stanja okoliša,
informacijski sustav, osiguranje pristupa
informacijama o okolišu, sudjelovanje javnosti u
pitanjima okoliša, osiguranje prava na pristup
pravosuđu, odgovornost za štetu, financiranje i
instrumenti opće politike zaštite okoliša, uprava i
inspekcijski nadzor.

Za graditelje su posebno značajne odredbe

ovog zakona koje se odnose na procjenu
utjecaja zahvata na okoliš. Ovom se procjenom
ostvaruju načela sprječavanja, usklađivanja i
prilagođavanja namjeravanog zahvata, građe-
nja, odnosno obnove građevine i/ili obavljanja
djelatnosti s prihvatnim sposobnostima okoliša
na određenom području.
Od ostalih se zakona po tematskim skupinama ističu još sljedeći zakoni:

▪ Zakon o prostornom uređenju i gradnji,

▪ Zakon o otpadu; Zakon o kemikalijama i Zakon o eksplozivnim tvarima,
▪ Zakon o zaštiti prirode i Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara,
▪ Zakon o zaštiti zraka,
▪ Zakon o vodama,
▪ Zakon o šumama; Zakon o poljoprivredom zemljištu i Zakon o stočarstvu,
▪ Zakon o morskom ribarstvu, Zakon o slatkovodnom ribarstvu i Zakon o lovstvu,
▪ Zakon o energiji i Zakon o rudarstvu,
▪ Zakon o zaštiti od požara,
▪ Zakon o zaštiti od buke,
▪ Zakon o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti i Zakon o zaštiti od neionizirajućeg zračenja,
▪ Zakon o zdravstvenoj zaštiti i Zakon o zaštiti na radu,
▪ Zakon o hrani.
 1. USTAV I POLITIČKI SUSTAV
NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.
56/90, 135/97, 113/00, 28/01 i
01. USTAV REPUBLIKE HRVATSKE
76/10
02. DEKLARACIJA O ZAŠTITI OKOLIŠA U REPUBLICI HRVATSKOJ 34/02

2. ZAŠTITA OKOLIŠA – OPĆENITO

NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.
01. STRATEGIJA ODRŽIVOG RAZVITKA REPUBLIKE HRVATSKE 30/09
02. NACIONALNA STRATEGIJA ZAŠTITE OKOLIŠA 46/02
03. NACIONALNI PLAN DJELOVANJA NA OKOLIŠ 46/02
04. PLAN INTERVENCIJA U ZAŠTITI OKOLIŠA 82/99, 86/99 i 12/01
05. PLAN RASPODJELE EMISIJSKIH KVOTA STAKLENIČKIH PLINOVA U
76/09
REPUBLICI HRVATSKOJ
06. ZAKON O ZAŠTITI OKOLIŠA 110/07
07. ZAKON O FONDU ZA ZAŠTITU OKOLIŠA I ENERGETSKU UČINKOVITOST 107/03
08. ZAKON O ZAŠTITI OD SVJETLOSNOG ONEČIŠĆENJA 114/11
09. PRAVILNIK O OCJENI PRIHVATLJIVOSTI ZAHVATA ZA PRIRODU 89/07
10. PRAVILNIK O REGISTRU ONEČIŠĆAVANJA OKOLIŠA 35/08
11. PRAVILNIK O MJERAMA OTKLANJANJA ŠTETE U OKOLIŠU I SANACIJ-
145/08
SKIM PROGRAMIMA
12. UREDBA O STRATEŠKOJ PROCJENI UTJECAJA PLANA I PROGRAMA NA
64/08
OKOLIŠ
13. UREDBA O PROGLAŠENJU EKOLOŠKE MREŽE 109/07
14. UREDBA O NAČINU UTVRĐIVANJA ŠTETA U OKOLIŠU 139/08
15. UREDBA O PROVEDBI FLEKSIBILNIH MEHANIZAMA KYOTSKOG PRO-
142/08
TOKOLA
16. UREDBA O POSTUPKU UTVRĐIVANJA OBJEDINJENIH UVJETA ZAŠTITE
114/08
OKOLIŠA
17. UREDBA O PROCJENI UTJECAJA ZAHVATA NA OKOLIŠ 64/08 i 67/09
18. UREDBA O EMISIJSKIM KVOTAMA STAKLENIČKIH PLINOVA I NAČINU
142/08 i 113/10
TRGOVANJA EMISIJSKIM JEDINICAMA
19. UREDBA O TEHNIČKIM STANDARDIMA ZAŠTITE OKOLIŠA OD EMISIJE
HLAPIVIH ORGANSKIH SPOJEVA KOJE NASTAJU SKLADIŠTENJEM I 135/06
DISTRIBUCIJOM BENZINA
20. UREDBA O INFORMACIJSKOM SUSTAVU ZAŠTITE OKOLIŠA 68/08
21. UREDBA O INFORMIRANJU I SUDJELOVANJU JAVNOSTI I ZAINTERESIRA-
Tablica 6.I. Pregled zakona
64/08
NE JAVNOSTI U PITANJIMA ZAŠTITE OKOLIŠA (propisa) Republike Hrvatske
22. UREDBA O SPRJEČAVANJU VELIKIH NESREĆA KOJE UKLJUČUJU OPASNE
TVARI
114/08 od važnosti za zaštitu okoliša
23. UREDBA O EMISIJSKIM KVOTAMA ZA ODREĐENE ONEČIŠĆUJUĆE TVARI
141/08
– stanje 31. 12. 2011.
U REPUBLICI HRVATSKOJ
24. ODLUKA O OBJAVLJIVANJU PRAVILA O DRŽAVNIM POTPORAMA U ZA-
154/08
ŠTITI OKOLIŠA
 3. PRIRODA, KRAJOBRAZ I BIOLOŠKA RAZNOLIKOST
NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.
01. STRATEGIJA I AKCIJSKI PLAN ZAŠTITE BIOLOŠKE I KRAJOBRAZNE RA-
143/08
ZNOLIKOSTI REPUBLIKE HRVATSKE
02. ZAKON O ZAŠTITI PRIRODE 70/05, 139/08 i 57/11
03. ZAKON O ZAŠTITI ŽIVOTINJA 135/06
04. ZAKON O GENETSKI MODIFICIRANIM ORGANIZMIMA 70/05 i 137/09
05. PRAVILNIK O PROCJENI RIZIKA ZA NAMJERNO UVOĐENJE GENETSKI
136/06
MODIFICIRANIH ORGANIZAMA U OKOLIŠ
06. PRAVILNIK O VRSTAMA STANIŠNIH TIPOVA, KARTI STANIŠTA, UGRO-
ŽENIM I RIJETKIM STANIŠNIM TIPOVIMA TE O MJERAMA ZA OČUVA- 07/06
NJE STANIŠNIH TIPOVA
07. PRAVILNIK O PROGLAŠAVANJU DIVLJIH SVOJTI ZAŠTIĆENIM I STROGO
99/09
ZAŠTIĆENIM
08. PRAVILNIK O NAČINU MOTRENJA OŠTEĆENOSTI ŠUMSKIH EKOSUSTAVA 67/10
09. PRAVILNIK O SADRŽAJU I OPSEGU PROCJENE RIZIKA ZA STAVLJANJE NA
TRŽIŠTE GMO ILI PROIZVODA KOJI SADRŽE I/ILI SE SASTOJE ILI POTJE-
39/08
ČU OD GMO, METODOLOGIJA ZA IZRADU PROCJENE I UVJETIMA KOJE
MORAJU ISPUNJAVATI PRAVNE OSOBE ZA IZRADU PROCJENE RIZIKA
10. PRAVILNIK O PRIJELAZIMA ZA DIVLJE ŽIVOTINJE 05/07
11. UREDBA O RAZINI GMO U PROIZVODIMA ISPOD KOJE PROIZVODI KOJI
SE STAVLJAJU NA TRŽIŠTE NE MORAJU BITI OZNAČENI KAO PROIZVODI 92/08 i 36/09
KOJI SADRŽE GMO

Tablica 6.I. Pregled zakona (propisa) Republike Hrvatske od važnosti

za zaštitu okoliša – stanje 31. 12. 2011. (nastavak)
 4. ZRAK
NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.
01. ZAKON O ZAŠTITI ZRAKA 130/11
02. PLAN ZAŠTITE I POBOLJŠANJA KAKVOĆE ZRAKA U REPUBLICI HRVAT-
61/08
SKOJ ZA RAZDOBLJE 2008. – 2011. GODINE
03. PRAVILNIK O MJERAMA ZA SPREČAVANJE EMISIJE PLINOVITIH ONEČI-
ŠĆIVAČA I ONEČIŠĆIVAČA U OBLIKU ČESTICA IZ MOTORA S UNUTAR-
16/09 i 105/10
NJIM IZGARANJEM KOJI SE UGRAĐUJU U NECESTOVNE POKRTENE
STROJEVE TPV 401 (IZDANJE 00)
04. PRAVILNIK O PRAĆENJU KAKVOĆE ZRAKA 155/05
05. PRAVILNIK O PRAĆENJU EMISIJA ONEČIŠĆUJUĆIH TVARI U ZRAK IZ
01/06
STACIONARNIH IZVORA
06. PRAVILNIK O DOSTUPNOSTI PODATAKA O EKONOMIČNOSTI POTROŠNJE
120/07
GORIVA I EMISIJE CO2 NOVIH OSOBNIH AUTOMOBILA
07. UREDBA O UTVRĐIVANJU LOKACIJA POSTAJA U DRŽAVNOJ MREŽI ZA
04/02
TRAJNO PRAĆENJE KAKVOĆE ZRAKA
08. PROGRAM MJERENJA KAKVOĆE ZRAKA U DRŽAVNOJ MREŽI ZA TRAJNO
43/02
PRAĆENJE KAKVOĆE ZRAKA
09. UREDBA O ODREĐIVANJU PODRUČJA I NASELJENIH PODRUČJA PREMA
68/08
KATEGORIJAMA KAKVOĆE ZRAKA
10. UREDBA O KAKVOĆI TEKUĆIH NAFTNIH DERIVATA 53/06 i 154/08
11. UREDBA O KAKVOĆI BIOGORIVA 141/05
12. UREDBA O PRAĆENJU EMISIJE STAKLENIČKIH PLIVOVA U REPUBLICI
01/07
HRVATSKOJ
13. UREDBA O KRITIČNIM RAZINAMA ONEČIŠĆUJUĆIH TVARI U ZRAKU 135/05
14. UREDBA O GRANIČNIM VRIJEDNOSTIMA ONEČIŠĆUJUĆIH TVARI U
133/05
ZRAKU
15. UREDBA O GRANIČNIM VRIJEDNOSTIMA EMISIJA ONEČIŠĆUJUĆIH TVARI
21/07
U ZRAK IZ STACIONARNIH IZVORA
16. UREDBA O OZONU U ZRAKU 133/05
17. UREDBA O TVARIMA KOJE OŠTEĆUJU OZONSKI OMOTAČ 120/05

Tablica 6.I. Pregled zakona (propisa) Republike Hrvatske od važnosti

za zaštitu okoliša – stanje 31. 12. 2011. (nastavak)
 5. VODE – MORE
NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.
01. STRATEGIJA UPRAVLJANJA VODAMA 91/08
02. ZAKON O VODAMA 153/09 i 130/11
03. ZAKON O FINANCIRANJU VODNOG GOSPODARSTVA 153/09
04. POMORSKI ZAKONIK 181/04, 76/07, 146/08 i 61/11
05. ZAKON O POMORSKOM DOBRU I MORSKIM LUKAMA 158/03, 100/04, 141/06 i 38/09
06. DRŽAVNI PLAN OBRANE OD POPLAVA 84/10
07. DRŽAVNI PLAN MJERA ZA SLUČAJ IZVANREDNIH I IZNENADNIH ONEČIŠ-
05/11
ĆENJA VODA
08. PLAN INTERVENCIJA KOD IZNENADNIH ONEČIŠĆENJA MORA 92/08
09. PRAVILNIK O STOLNIM VODAMA 92/09 i 41/11
10. PRAVILNIK O ZAŠTITI MORSKOG OKOLIŠA U ZAŠTIĆENOM EKOLOŠKO
47/08
- RIBOLOVNOM POJASU
11. PRAVILNIK O ZDRAVSTVENOJ ISPRAVNOSTI VODE ZA PIĆE 47/08
12. PRAVILNIK O GRANIČNIM VRIJEDNOSTIMA EMISIJA OTPADNIH VODA 87/10
13. PRAVILNIK O UPRAVLJANJU I NADZORU VODENOG BALASTA 55/07
14. PRAVILNIK O UVJETIMA ZA UTVRĐIVANJU ZONA SANITARNE ZAŠTITE
66/11
IZVORIŠTA
15. PRAVILNIK O PRIRODNIM MINERALNIM I PRIRODNIM IZVORSKIM
95/11
VODAMA
16. UREDBA O STANDARDU KAKVOĆE VODA 89/10
17. UREDBA O KAKVOĆI MORA ZA KUPANJE 73/08
18. UREDBA O KAKVOĆI VODE ZA KUPANJE 51/10
19. ODLUKA O POPISU VODA I. REDA 79/10

6. ŠUMARSTVO, POLJOPRIVREDA I STOČARSTVO

NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.
140/05, 82/06, 129/08, 80/10 i
01. ZAKON O ŠUMAMA
124/10
02. ZAKON O POLJOPRIVREDNOM ZEMLJIŠTU 152/08, 21/10 i 63/11
03. ZAKON O POLJOPRIVREDI 149/09
04. ZAKON O STOČARSTVU 70/97, 36/98, 151/03 i 132/06
05. ZAKON O BILJNOM ZDRAVSTVU 75/05
06. ZAKON O ŠUMSKOM REPRODUKCIJSKOM MATERIJALU 140/05
07. PRAVILNIK O ZAŠTITI POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA OD ONEČIŠĆENJA 32/10
08. PRAVILNIK O DOBROJ POLJOPRIVREDNOJ PRAKSI U KORIŠTENJU
54/08
GNOJIVA

Tablica 6.I. Pregled zakona (propisa) Republike Hrvatske od važnosti

za zaštitu okoliša – stanje 31. 12. 2011. (nastavak)
 7. RUDARSTVO I ENERGETIKA
NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.
01. STRATEGIJA ENERGETSKOG RAZVOJA REPUBLIKE HRVATSKE 130/09
02. ZAKON O RUDARSTVU 75/09 i 49/11
68/01, 177/04, 76/07, 152/08 i
03. ZAKON O ENERGIJI
127/10
04. ZAKON O PROIZVODNJI, DISTRIBUCIJI I OPSKRBI TOPLINSKOM
42/05 i 20/10
ENERGIJOM
05. ZAKON O UČINKOVITOM KORIŠTENJU ENERGIJE U NEPOSREDNOJ
152/08
POTROŠNJI
06. TEHNIČKI PROPIS O SUSTAVIMA GRIJANJA I HLAĐENJA ZRAKA 110/08
07. TEHNIČKI PROPIS O RACIONALNOJ UPORABI ENERGIJE I TOPLINSKOJ
110/08 i 89/09
ZAŠTITI U ZGRADAMA
08. PRAVILNIK O KORIŠTENJU OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE I
67/07
KOGENERACIJE
09. PRAVILNIK O ORGANIZACIJI TRŽIŠTA PRIRODNOG PLINA 50/09
10. PRAVILNIK O ENERGETSKOM CERTIFICIRANJU ZGRADA 36/10 i 135/11
11. PRAVILNIK O ZAHTJEVIMA ZA ENERGETSKU UČINKOVITOST KUĆAN-
135/05
SKIH ELEKTRIČNIH HLADNJAKA, LEDENICA I NJIHOVIH KOMBINACIJA
12. PRAVIKNIK O OZNAČAVANJU ENERGETSKE UČINKOVITOSTI KUĆAN-
130/07
SKIH UREĐAJA
8. HRANA
NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.
01. ZAKON O HRANI 46/07, 155/08 i 55/11
02. ZAKON O EKOLOŠKOJ PROIZVODNJI I OZNAČAVANJU EKOLOŠKIH
139/10
PROIZVODA
03. PRAVILNIK O OZNAKAMA IZVORNOSTI I OZNAKAMA ZEMLJOPISNOG
80/05
PODRIJETLA HRANE
04. PRAVILNIK O DEKLARACIJI I OZNAČAVANJU EKOLOŠKIH PROIZVODA 10/07 i 64/09
05. PRAVILNIK O HIGIJENI HRANE 99/07 i 118/09
06. PRAVILNIK O MAKSIMALNIM RAZINAMA OSTATAKA PESTICIDA U I NA
148/08, 49/09, 118/09 i 36/10
HRANI I HRANI ZA ŽIVOTINJE BILJNOG I ŽIVOTINJSKOG PODRIJETLA
07. PRAVILNIK O HRANI PODVRGNUTOJ IONIZIRAJUĆEM ZRAČENJU 38/08
08. PRAVILNIK O NAJVEĆIM DOPUŠTENIM KOLIČINAMA ODREĐENIH KON-
154/08 i 78/11
TAMINANATA U HRANI
09. PRAVILNIK O NAVOĐENJU HRANJIVIH VRIJEDNOSTI HRANE 29/09
10. PRAVILNIK O MIKROBIOLOŠKIM KRITERIJIMA ZA HRANU 74/08 i 89/10
11. PRAVILNIK O PREHRAMBENIM ADITIVIMA 62/10, 62/11 i 135/11
12. PRAVILNIK O VOĆNIM SOKOVIMA I NJIMA SRODNIM PROIZVODIMA NA-
20/09
MIJENJENIH ZA KONZUMACIJU
13. PRAVILNIK O MEDU
14. PRAVILNIK O JAKIM ALKOHOLNIM PIĆIMA
93/09
61/09 i 141/09
Tablica 6.I. Pregled zakona
15. PRAVILNIK O PRERADI, PAKIRANJU, PRIJEVOZU I SKLADIŠTENJU EKO-
129/09
(propisa) Republike Hrvatske
LOŠKIH PROIZVODA
16. PRAVILNIK O ŽITARICAMA, MLINSKIM I PEKARSKIM PROIZVODIMA, TJE-
od važnosti za zaštitu okoliša
78/05, 135/09 i 86/10
STENINI, TIJESTU I PROIZVODIMA OD TIJESTA – stanje 31. 12. 2011. (nasta-
17. PRAVILNIK O AROMAMA 86/10
18. PRAVILNIK O HRANI BEZ GLUTENA 83/10 vak)
19. PRAVILNIK O PREHRAMBENIM I ZDRAVSTVENIM TVRDNJAMA 84/10
 9. RIBARSTVO I LOV
NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.
01. ZAKON O MORSKOM RIBARSTVU 56/10 i 55/11
02. ZAKON O SLATKOVODNOM RIBARSTVU 49/05
03. ZAKON O LOVSTVU 140/05 i 75/09
82/05, 59/09, 156/09, 53/10,
04. PRAVILNIK O AKVAKULTURI
03/11 i 149/11
05. PRAVILNIK O OBAVLJANJU GOSPODARSKOG RIBOLOVA NA MORU 63/10, 141/10, 148/10 i 144/11
06. PRAVILNIK O LOVOSTAJU 67/10 i 87/10
07. PRAVILNIK O SPORTSKOM I REKREACIJSKOM RIBOLOVU NA MORU 152/11
08. PRAVILNIK O SPORTSKOM RIBOLOVU U SLATKOVODNOM RIBARSTVU 82/05, 01/06, 139/06 i 52/10
09. NAREDBA O ZAŠTITI RIBA I DRUGIH MORSKIH ORGANIZAMA 63/10, 68/10 i 145/10

Tablica 6.I. Pregled zakona (propisa) Republike Hrvatske od važnosti

za zaštitu okoliša – stanje 31. 12. 2011. (nastavak)
 10. OTPAD
NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.
01. STRATEGIJA GOSPODARENJA OTPADOM REPUBLIKE HRVATSKE 130/05
178/04, 153/05, 111/06, 60/08 i
02. ZAKON O OTPADU
87/09
03. PLAN GOSPODARENJA OTPADOM U REPUBLICI HRVATSKOJ ZA RAZDOB-
85/07, 126/10 i 31/11
LJE 2007. – 2015. GODINE
04. PRAVILNIK O GOSPODARENJU OTPADOM 23/07 i 111/07
05. PRAVILNIK O NAČINIMA I UVJETIMA ODLAGANJA OTPADA, KATEGORI-
117/07 i 111/11
JAMA I UVJETIMA RADA ZA ODLAGALIŠTA OTPADA
06. PRAVILNIK O NAČINIMA I UVJETIMA TERMIČKE OBRADE OTPADA 45/07
07. PRAVILNIK O NAČINU I POSTUPCIMA GOSPODARENJA OTPADOM KOJI
42/07
SADRŽI AZBEST
97/05, 115/05, 81/08, 31/09,
08. PRAVILNIK O AMBALAŽI I AMBALAŽNOM OTPADU 156/09, 38/10, 10/11, 81/11 i
126/11
09. PRAVILNIK O GOSPODARENJU OTPADNIM GUMAMA 40/06, 31/09, 156/09 i 111/11
10.PRAVILNIK O GOSPODARENJU OTPADNIM VOZILIMA 136/06, 31/09 i 156/09
11. PRAVILNIK O GOSPODARENJU GRAĐEVNIM OTPADOM 38/08
12. PRAVILNIK O GOSPODARENJU MULJEM IZ UREĐAJA ZA PROČIŠĆAVANJE
38/08
OTPADNIH VODA KADA SE MULJ KORISTI U POLJOPRIVREDI
124/06, 121/08, 31/09, 156/09 i
13. PRAVILNIK O GOSPODARENJU OTPADNIM ULJIMA
91/11
14. PRAVILNIK O GOSPODARENJU OTPADNIM ELEKTRIČNIM I ELEKTRONIČ-
74/07, 133/08, 31/09 i 156/09
KIM UREĐAJIMA I OPREMOM
15. PRAVILNIK O GOSPODARENJU POLIKLORIRANIM BIFENILIMA I POLIKLO-
105/08
RIRANIM TERFENILIMA
16. PRAVILNIK O GOSPODARENJU OTPADOM OD ISTRAŽIVANJA I EKSPLOA-
128/08
TACIJE MINERALNIH SIROVINA
17. PRAVILNIK O GOSPODARENJU OTPADNIM BATERIJAMA I AKUMULATO-
133/06, 31/09 i 156/09
RIMA
18. PRAVILNIK O GOSPODARENJU MEDICINSKIM OTPADOM 72/07
19. PRAVILNIK O NAČINU POSTUPANJA SA ŽIVOTINJSKIM LEŠEVIMA I OTPA-
24/03
DOM ŽIVOTINJSKOG PODRIJETLA TE O NJIHOVU UNIŠTAVANJU
20. UREDBA O UVJETIMA ZA POSTUPANJE S OPASNIM OTPADOM 32/98
21. UREDBA O NADZORU PREKOGRANIČNOG PROMETA OTPADOM 69/06, 17/07 i 39/09
22. UREDBA O KATEGORIJAMA, VRSTAMA I KLASIFIKACIJI OTPADA S KATE- Tablica 6.I. Pregled zakona
50/05 i 39/09
GORIJOM OTPADA I LISTOM OPASNOG MATERIJALA (propisa) Republike Hrvatske
23. UREDBA O UVJETIMA TE NAČINU ZBRINJAVANJA RADIOAKTIVNOG
OTPADA, ISKORIŠTENIH ZATVORENIH RADIOAKTIVNIH IZVORA I IZVO- od važnosti za zaštitu okoliša
42/08
RA IONIZIRAJUĆEG ZRAČENJA KOJI SE NE NAMJERAVAJU DALJE – stanje 31. 12. 2011.
KORISTITI
24. NAPUTAK O POSTUPANJU S OTPADOM KOJI SADRŽI AZBEST 89/08 (nastavak)
 11. BUKA
NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.
01. ZAKON O ZAŠTITI OD BUKE 30/09
02. PRAVILNIK O NAJVIŠIM RAZINAMA BUKE U SREDINI U KOJOJ LJUDI RA-
145/04
DE I BORAVE
03. PRAVILNIK O DJELATNOSTIMA ZA KOJE JE POTREBNO PROVESTI MJERE
91/07
ZAŠTITE OD BUKE
04. PRAVILNIK O MJERAMA ZAŠTITE OD BUKE IZVORA NA OTVORENOM
156/08
PROSTORU
05. PRAVILNIK O NAČINU IZRADE I SADRŽAJU KARATA BUKE I AKCIJSKIH
05/07
PLANOVA
06. PRAVILNIK O UVJETIMA GLEDE PROSTORA, OPREME I ZAPOSLENIKA
PRAVNIH OSOBA KOJE OBAVLJAJU STRUČNE POSLOVE ZAŠTITE OD 91/07
BUKE

12. OPASNE I EKSPLOZIVNE TVARI

NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.
01. ZAKON O EKSPLOZIVNIM TVARIMA 178/04, 109/07, 67/08 i 144/10
02. PRAVILNIK O RUKOVANJU OPASNIM TVARIMA, UVJETIMA I NAČINU
OBAVLJANJA PRIJEVOZA U POMORSKOM PROMETU, UKRCAVANJU I
51/05
ISKRCAVANJU OPASNIH TVARI, RASUTOG I OSTALOG TERETA U LUKA-
MA, TE NAČINU SPRJEČAVANJA ŠIRENJA ISTEKLIH ULJA U LUKAMA
03. PRAVILNIK O NAČINU OZNAČAVANJA EKSPLOZIVNIH TVARI 121/05 i 139/10
04. PRAVILNIK O OPREMI I ZAŠTITNIM SREDSTVIMA NAMIJENJENIM ZA
123/05
UPORABU U PROSTORIMA UGROŽENIM EKSPLOZIVNOM ATMOSFEROM
05. PRAVILNIK O TEHNIČKIM ZAHTJEVIMA ZA EKSPLOZIVNE TVARI 146/05 i 119/07
06. PRAVILNIK O UVJETIMA I NAČINU PROIZVODNJE EKSPLOZIVNIH TVARI 55/09
07. PRAVILNIK O UVJETIMA I NAČINU PROVEDBE SIGURNOSNIH MJERA KOD
26/09, 41/09 i 66/10
SKLADIŠTENJA EKSPLOZIVNIH TVARI

Tablica 6.I. Pregled zakona (propisa) Republike Hrvatske od važnosti

za zaštitu okoliša – stanje 31. 12. 2011. (nastavak)
 13. KEMIKALIJE
NAZIV POPISA NARODNE NOVINE BR.
01. NACIONALNA STRATEGIJA KEMIJSKE SIGURNOSTI 143/08
02. ZAKON O PROVEDBI UREDBE (EZ) BROJ 1907/2006 EUROPSKOG PARLA-
MENTA I VIJEĆA EZ O REGISTRACIJI, EVALUACIJI, AUTORIZACIJI I OGRA- 53/08
NIČAVANJU KEMIKALIJA
03. ZAKON O KEMIKALIJAMA 150/05, 53/08 i 49/11
04. ZAKON O SREDSTVIMA ZA ZAŠTITU BILJA 70/05
05. ZAKON O BIOCIDNIM PRIPRAVCIMA 63/07, 35/08 i 56/10
06. ZAKON O GNOJIVIMA I POBOLJŠIVAČIMA TLA 163/03 i 40/07
07. PRAVILNIK O RAZVRSTAVANJU, OZNAČAVANJU, OBILJEŽAVANJU I PA-
64/11
KIRANJU OPASNIH KEMIKALIJA
08. PRAVILNIK O POPISU AKTIVNIH TVARI U BIOCIDNIM PRIPRAVCIMA 90/08
09. PRAVILNIK O POSTOJEĆIM TVARIMA 61/08
10. PRAVILNIK O OZNAČAVANJU SREDSTAVA ZA ZAŠTITU BILJA 11/07 i 19/10
11. PRAVILNIK O UVOZU I IZVOZU OPASNIH KEMIKALIJA 73/09 i 104/10
12. POPIS SREDSTAVA ZA ZAŠTITU BILJA KOJA IMAJU UPORABNU DOZVOLU
84/06
ZA PROMET I PRIMJENU U REPUBLICI HRVATSKOJ
13. POPIS BIOCIDNIH PRIPRAVAKA KOJIMA JE DANO ODOBRENJE ZA STA-
80/10
VLJANJE NA TRŽIŠTE
14. POPIS AKTIVNIH TVARI DOPUŠTENIH ZA UPORABU U SREDSTVIMA ZA
16/10
ZAŠTITU BILJA U REPUBLICI HRVATSKOJ
15. PRAVILNIK O MINERALNIM GNOJIVIMA 60/07
16. PRAVILNIK O POPISU POSTOJEĆIH AKTIVNIH TVARI KOJE NISU DOPU-
90/08, 28/09 i 36/10
ŠTENE U BIOCIDNIM PRIPRAVCIMA
17. PRAVILNIK O POPISU POSTOJEĆIH AKTIVNIH TVARI DOPUŠTENIH U BIO-
90/08, 28/09 i 36/10
CIDNIM PRIPRAVCIMA
18. UPISNIK REGISTRIRANIH SREDSTAVA ZA ZAŠTITU BILJA 29/09
19. LISTA OTROVA ČIJA SE PROIZVODNJA, PROMET I UPORABA ZABRA-
29/06
NJUJU
20. LISTA OPASNIH KEMIKALIJA ČIJI JE PROMET ZABRANJEN, ODNOSNO
39/10 i 37/11
OGRANIČEN

Tablica 6.I. Pregled zakona (propisa) Republike Hrvatske od važnosti

za zaštitu okoliša – stanje 31. 12. 2011. (nastavak)
 14. POŽARI I ELEMENTARNE NEPOGODE
NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.
01. ZAKON O ZAŠTITI OD POŽARA 92/10
02. ZAKON O ZAŠTITI OD ELEMENTARNIH NEPOGODA 73/93
03. ZAKON O ZAŠTITI I SPAŠAVANJU 174/04, 79/07 i 38/09
04. ZAKON O VATROGASTVU 139/04, 174/04, 38/09 i 80/10
05. PLAN ZAŠTITE I SPAŠAVANJA NA PODRUČJU REPUBLIKE HRVATSKE 96/10
06. PRAVILNIK O IZRADI PROCJENE UGROŽENOSTI OD POŽARA I TEHNOLOŠ-
35/94, 110/05 i 28/10
KE EKSPLOZIJE
07. PRAVILNIK O TEMELJNIM ZAHTJEVIMA ZA ZAŠTITU OD POŽARA ELEK-
146/05
TROENERGETSKIH POSTROJENJA I UREĐAJA
08. PRAVILNIK O HIDRANTSKOJ MREŽI ZA GAŠENJE POŽARA 08/06
09. PRAVILNIK O ODRŽAVANJU I IZBORU VATROGASNIH APARATA 101/11
10. PRAVILNIK O UVJETIMA ZA ISPITIVANJE UVEZENIH UREĐAJA ZA GAŠE-
75/94 i 119/07
NJE POŽARA
11. PRAVILNIK O MJERAMA ZAŠTITE OD POŽARA KOD GRAĐENJA 141/11
12. PRAVILNIK O ZAŠTITI ŠUMA OD POŽARA 26/03

Tablica 6.I. Pregled zakona (propisa) Republike Hrvatske od važnosti

za zaštitu okoliša – stanje 31. 12. 2011. (nastavak)
 15. IONIZIRAJUĆE I NEIONIZIRAJUĆA ZRAČENJA I
ELEKTROMAGNETSKA POLJA
NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.
01. ZAKON O RADIOLOŠKOJ I NUKLEARNOJ SIGURNOSTI 28/10
02. ZAKON O ZAŠTITI OD NEIONIZIRAJUĆEG ZRAČENJA 91/10
03. DRŽAVNI PLAN I PROGRAM MJERA ZAŠTITE OD IONIZIRAJUĆEG ZRAČE-
49/08
NJA TE INTERVENCIJA U SLUČAJU IZVANREDNOG DOGAĐAJA
04. PRAVILNIK O KONTROLI NUKLEARNOG MATERIJALA I POSEBNE
15/08
OPREME
05. PRAVILNIK O MJERAMA RADIOLOŠKE I FIZIČKE SIGURNOSTI IZVORA IO-
39/08
NIZIRAJUĆEG ZRAČENJA
06. PRAVILNIK O UVJETIMA I MJERAMA ZAŠTITE OD IONIZIRAJUĆEG ZRA-
125/06
ČENJA ZA OBAVLJANJE DJELATNOSTI S RADIOAKTIVNIM IZVORIMA
07. PRAVILNIK O UVJETIMA I MJERAMA ZAŠTITE OD IONIZIRAJUĆEG ZRA-
ČENJA ZA OBAVLJANJE DJELATNOSTI S RENDGENSKIM UREĐAJIMA,
125/06
AKCELERATORIMA I DRUGIM UREĐAJIMA KOJI PROIZVODE IONIZIRA-
JUĆE ZRAČENJE
08. PRAVILNIK O UVJETIMA ZA PRIMJENU IZVORA IONIZIRAJUĆEG ZRAČE-
125/06
NJA U MEDICINI I STOMATOLOGIJI
09. PRAVILNIK O GRANICAMA IZLAGANJA IONIZIRAJUĆEM ZRAČENJU TE O
UVJETIMA IZLAGANJA U POSEBNIM OKOLNOSTIMA I ZA PROVEDBE IN- 125/06
TERVENCIJA U IZVANREDNOM DOGAĐAJU
10. PRAVILNIK O NAČINU UKLANJANJA RADIOAKTIVNOG ONEČIŠĆENJA,
ZBRINJAVANJU RADIOAKTIVNOG IZVORA, ODNOSNO PODUZIMANJA
SVIH DRUGIH PRIJEKO POTREBNIH MJERA RADI SMANJENJA ŠTETE ZA 53/08
LJUDE I OKOLIŠ ILI UKLANJANJA DALJNJIH RIZIKA, OPASNOSTI ILI
ŠTETA
11. PRAVILNIK O UVJETIMA, NAČINU, MJESTIMA TE ROKOVIMA SUSTAV-
NOG ISPITIVANJA I PRAĆENJA VRSTE I AKTIVNOSTI RADIOAKTIVNIH
TVARI U ZRAKU, TLU, MORU, RIJEKAMA, JEZERIMA, PODZEMNIM VODA- 60/08
MA, KRUTIM I TEKUĆIM OBORINAMA, VODI ZA PIĆE, HRANI I PREDMETI-
MA OPĆE UPORABE TE STAMBENIM I RADNIM PROSTORIJAMA
12. PRAVILNIK O ZAŠTITI OD ELEKTROMAGNETSKIH POLJA 98/11
13. PRAVILNIK O UVJETIMA ZA PROJEKTIRANJE, GRADNJU TE UKLANJANJE
GRAĐEVINA U KOJIMA SU SMJEŠTENI IZVORI IONIZIRAJUĆEG ZRAĆENJA 99/08
ILI SE OBAVLJA DJELATNOST S IZVORIMA IONIZIRAJUĆEG ZRAĆENJA

Tablica 6.I. Pregled zakona (propisa) Republike Hrvatske od važnosti

za zaštitu okoliša – stanje 31. 12. 2011. (nastavak)
 16. ZDRAVSTVENA ZAŠTITA I ZAŠTITA NA RADU
NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.
01. PLAN ZDRAVSTVENE ZAŠTITE REPUBLIKE HRVATSKE 28/09
150/08, 155/09, 71/10, 139/10,
02. ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI
22/11, 84/11 i 154/11
03. ZAKON O LIJEKOVIMA 71/07, 45/09 i 124/11
59/96, 94/96, 114/03, 100/04,
04. ZAKON O ZAŠTITI NA RADU
86/08, 116/08 i 75/09
05. ZAKON O ZAŠTITI PUĆANSTVA OD ZARAZNIH BOLESTI 79/07, 113/08 i 43/09
06. ZAKON O OGRANIČAVANJU UPORABE DUHANSKIH PROIZVODA 125/08 i 55/09
07. ZAKON O SANITARNOJ INSPEKCIJI 113/08
08. PRAVILNIK O ZAŠTITI RADNIKA OD IZLOŽENOSTI BUCI NA RADU 46/08
09. PRAVILNIK O ZAŠTITI NA RADU NA PRIVREMENIM ILI POKRETNIM GRA-
51/08
DILIŠTIMA
10. PRAVILNIK O GRANIČNIM VRIJEDNOSTIMA IZLOŽENOSTI OPASNIM TVA-
13/09
RIMA PRI RADU I O BIOLOŠKIM GRANIČNIM VRIJEDNOSTIMA
11. PRAVILNIK O ZAŠTITI NA RADU PRI RUČNOM PRENOŠENJU TERETA 42/05
12. PRAVILNIK O ZAŠTITI NA RADU ZA RADNE I POMOĆNE PROSTORIJE I
06/84 i 42/05
PROSTORE
13. PRAVILNIK O ZAŠTITI RADNIKA OD RIZIKA ZBOG IZLOŽENOSTI BIOLOŠ-
155/08
KIM AGENSIMA NA RADU
14. PRAVILNIK O ZAŠTITI RADNIKA OD RIZIKA ZBOG IZLOŽENOSTI VIBRA-
155/08
CIJAMA NA RADU
15. PRAVILNIK O ZAŠTITI RADNIKA ZBOG IZLOŽENOSTI KEMIJSKIM TVARI-
155/08
MA NA RADU
16. PRAVILNIK O MJERAMA ZAŠTITE OD BUKE IZVORA NA OTVORENOM
156/08
PROSTORU
17. POPIS HRVATSKIH NORMI ZA OSOBNU ZAŠTITNU OPREMU 110/09
18. LISTA ZARAZNIH BOLESTI ČIJE JE SPREČAVANJE I SUZBIJANJE OD INTE-
79/09
RESA ZA REPUBLIKU HRVATSKU

Tablica 6.I. Pregled zakona (propisa) Republike Hrvatske od važnosti

za zaštitu okoliša – stanje 31. 12. 2011. (nastavak)
 17. PROMET I PRIJEVOZ
NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.
01. STRATEGIJA PROMETNOG RAZVITKA REPUBLIKE HRVATSKE 139/99
02. STRATEGIJA RAZVITKA RIJEČNOG PROMETA U REPUBLICI HRVATSKOJ
65/08
(2008. – 2018.)
03. NACIONALNI PROGRAM SIGURNOSTI CESTOVNOG PROMETA REPUBLIKE
59/11
HRVATSKE 2011. – 2020.
178/04, 151/05, 63/08, 124/09,
04. ZAKON O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU
91/10 i 112/10
05. ZAKON O SIGURNOSTI U ŽELJEZNIČKOM PROMETU 40/07 i 61/11
06. ZAKON O ZRAČNOM PROMETU 69/09 i 84/11
07. ZAKON O PLOVIDBI I LUKAMA UNUTARNJIH VODA 109/07 i 132/07
08. ZAKON O PLOVIDBI UNUTARNJIM VODAMA 19/98, 151/03 i 138/06
09. ZAKON O CESTAMA 84/11
123/03, 30/04, 153/05, 79/07 i
10. ZAKON O ŽELJEZNICI
75/09
11. ZAKON O SIGURNOSTI PROMETA NA CESTAMA 67/08 i 74/11
12. ZAKON O PRIJEVOZU OPASNIH TVARI 79/07
13. ZAKON O POSTUPNOM ISKLJUČENJU IZ PLOVIDBE TANKERA BEZ DVO-
48/04
STRUKE OPLATE
14. ZAKON O BIOGORIVIMA ZA PRIJEVOZ 65/09 i 26/11
15. PRAVILNIK O NAČINU PRIJEVOZA OPASNIH TVARI U CESTOVNOM
53/06
PROMETU
16. PRAVILNIK O IZVANREDNOM PRIJEVOZU 119/07
17. PRAVILNIK O TEHNIČKOM ODRŽAVANJU VODNIH PUTOVA 62/09
18. PRAVILNIK O RAZVRSTAVANJU I OTVARANJU PLOVNIH PUTOVA NA
09/06
UNUTARNJIM VODAMA
19. PRAVILNIK O PLOVIDBI NA UNUTARNJIM VODAMA 138/08, 08/10, 74/10 i 08/11
27/05, 57/06, 80/07, 03/08,
20. PRAVILNIK O BRODICAMA I JAHTAMA
18/09 i 56/10
21. PRAVILNIK O AERODROMIMA 64/10
22. UREDBA O PRISTANIŠTIMA UNUTARNJIH VODA 134/08

Tablica 6.I. Pregled zakona (propisa) Republike Hrvatske od važnosti

za zaštitu okoliša – stanje 31. 12. 2011. (nastavak)
 18. PROSTORNO UREĐENJE, GRADITELJSTVO I GEODEZIJA
NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.
01. STRATEGIJA PROSTORNOG UREĐENJA REPUBLIKE HRVATSKE (1997.) -
02. PROGRAM PROSTORNOG UREĐENJA REPUBLIKE HRVATSKE 50/99
03. NACIONALNI PROGRAM DEMOGRAFSKOG RAZVITKA 24/96
04. ZAKON O PROSTORNOM UREĐENJU I GRADNJI 76/07, 38/09, 55/11 i 90/11
05. ZAKON O DRŽAVNOJ IZMJERI I KATASTRU NEKRETNINA 16/07
06. ZAKON O GRAĐEVNIM PROIZVODIMA 86/08
07. TEHNIČKI PROPIS O GRAĐEVNIM PROIZVODIMA 33/10, 87/10, 146/10 i 81/11
08. PRAVILNIK O KATASTRU VODOVA 71/08

19. GOSPODARSTVO
NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.
26/03, 82/04, 38/09, 79/09 i
01. ZAKON O KOMUNALNOM GOSPODARSTVU
49/11

20. KULTURNA BAŠTINA

NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.
69/99, 151/03, 157/03, 88/10 i
01. ZAKON O ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA
61/11

21. NORMIZACIJA I MJERITELJSTVO

NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.
01. ZAKON O NORMIZACIJI 163/03
02. ZAKON O MJERITELJSTVU 163/03 i 111/07
03. PRAVILNIK O MJERNIM JEDINICAMA 02/07
04. ISO 14000 – SERIJA NORMI VEZANIH ZA UPRAVLJANJE U PODRUČJU
-
ZAŠTITE OKOLIŠA

Tablica 6.I. Pregled zakona (propisa) Republike Hrvatske od važnosti

za zaštitu okoliša – stanje 31. 12. 2011. (nastavak)
Također, donošenjem drugih zakona i podzakonskih propisa kojima se reguliraju pitanja u
odnosu na druge sastavnice okoliša, a koje su pripremila i izradila za to nadležna tijela
ministarstava i državne uprave, osigurala se potpunija zaštita pojedinih sastavnica okoliša.
Zaključno istaknimo kako su sastavni dio pravnog sustava Republike Hrvatske, i od
posebne važnosti za zaštitu okoliša, brojni međunarodni pravni ugovori (konvencije,
protokoli i sporazumi), budući da je Republika Hrvatska stranka većeg broja međunarodnih
ugovora iz područja očuvanja i zaštite okoliša.

Provodeći te ugovore države nastoje djelovati sustavno, planski i koordinirano u razvoju

međunarodnog prava iz područja zaštite okoliša.
 6.5.3. PLANIRANJE PROSTOROM

Planiranje prostorom omogućava razboritu zaštitu okoliša.

Polazeći od činjenice da je «bolje spriječiti nego liječiti», moguće je već pri planiranju
određene djelatnosti u prostoru procijeniti odgovarajući utjecaj na stanje kakvoće okoliša.
Temeljem takvih procjena nužno je propisati zaštitne mjere, uključivo i promjenu mjesta
razmatrane djelatnosti u dijelove manje osjetljivog okoliša.

Kako bi se uskladili vrlo različiti probici pojedinih gospodarskih grana sa zaštitom i

očuvanjem kvalitete okoliša, svrsishodno je primjenjivati cjelovito ili sveobuhvatno
(integralno) planiranje pojedinih većih područja (npr. slivova vodnih sustava).
Sveobuhvatnim planiranjem omogućava se usklađivanje višestrukih i
preklapajućih probitaka pojedinih gospodarskih grana na razuman
način, uz očuvanje i zaštitu okoliša, čime se ujedno osigurava i najveća
društvena i gospodarska dobit za sadašnje i buduće generacije.

Time je očito kako se temeljne postavke planiranja prostorom moraju

uskladiti s načelima održivog razvoja. Planiranje koje se bazira na
sektorskom pristupu, a ne uzima u obzir sveukupan utjecaj na prirodna
bogatstva nije razumno. Na taj način nije moguće spriječiti onečišćenje
(zagađenje) sastavnih dijelova okoliša (zraka, tla, voda …) kao ni
gubitak prirodnih bogatstava.

Drugim riječima, integralno planiranje pojedinim područjima nužno je

kao temelj, odnosno preduvjet, ostvarenja održivog razvoja i time
sprječavanja onečišćenja (zagađenja) i otklanjanje oštećenja okoliša.
Ujedno, da bi sveobuhvatno planiranje prostorom bilo usmjereno k
održivom razvoju određenog područja, ono je određeno i kao postupak
upravljanja okolišem na prihvatljiv način.
Stalnim motrenjem okoliša, kao i izvora onečišćenja (zagađenja), moguće je donositi
upravljačke odluke o učinkovitosti predviđenih mjera zaštite te potrebu uvođenja dodatnih
postupaka za poboljšanje i očuvanje pojedinih ekosustava.

Integralno planiranje područjima temelji se na sljedećim načelima:

▪ utvrđivanje bogatstva koja se mogu iskorištavati, bez njihovog oštećenja i/ili osiromašenja
(umanjenja),
▪ očuvanje i obnavljanje oštećenih dijelova okoliša za postojeće i/ili nove namjene,
▪ određivanje određene razine korištenja ili zahvata tako da se ne ugrozi kvaliteta okoliša,
▪ očuvanje biološke raznolikosti i krajobraznih vrijednosti razmatranih ekosustava,
▪ smanjenje rizika, posebice kod osjetljivih dijelova okoliša,
▪ održavanje prirodnih dinamičkih procesa, uz sprječavanje nepoželjnih utjecaja.
U postupku integralnog planiranja prostorom donošenje odluka
se obavlja kroz Integralni plan koji obuhvaća:

(a) pokretanja postupka,

(b) izradu Plana,
(c) usvajanje Plana,
(d) provedbu Plana.
Kod integralnog planiranja prostorom koriste se odgovarajuća sredstva i tehnike
od kojih se posebice preporučuju:

(1) baze (banke) podataka,

(2) informacijski sustav zaštite okoliša,
(3) procjena nosive, prihvatne ili prijemne sposobnosti (kapaciteta) okoliša,
(4) procjena utjecaja na okoliš,
(5) analiza rizika,
(6) analiza troškova – koristi (dobrobiti).
(1) Baze podataka su vrlo bitno sredstvo u postupku planiranja prostorom.

Tokom čitavog postupka planiranja nekog područja potrebno je skupiti i obraditi podatke o
(i) meteorološkim, (ii) klimatološkim, (iii) hidrološkim, (iv) hidrogeološkim, (v) geološkim,
(vi) hidrauličkim, (vii) geotehničkim, (viii) seizmološkim, (ix) pedološkim, (x) biološkim
(bioekološkim) i (xi) krajobraznim obilježjima okoliša.

Također, baze podataka sadrže skupljene i obrađene spoznaje o postojećim društvenim

aktivnostima: (xii) sociološkim, (xiii) gospodarskim, (xiv) prometnim i (xv) podatke o
komunalnoj infrastrukturi.

Na osnovi toga baze podataka omogućuju:

(a) utvrđivanje sadašnjeg stanja prostora temeljem bitnih (relevantnih) pokazatelja,
(b) predviđanje (simuliranje) raznih rješenja razvoja nekog područja s utvrđivanjem utjecaja
na određene dijelove okoliša, posebice one osjetljive,
(c) praćenje stanja okoliša, odnosno skupljanje i analizu povratnih informacija o utjecaju
primijenjenih planova i programa.
 N

Jedno od zasigurno najviše korištenih W E

sredstava upravljanja bazom podataka je
geografski informacijski sustav (GIS). S

GIS je poseban oblik baze podataka kod

kojeg se obradom geografskih podataka na
kartama prikazuju društveno – gospodarski i
ostali podaci o okolišu u jedinstvenom
sustavu.

GIS omogućava i prostornu raščlambu

pojedinih pokazatelja tokom vremena.
Također, postoji i mogućnost dobivanja
trenutnog odgovora u prostoru uslijed
promjene bilo kojeg parametra.

Na slici 6.1. je u svojstvu primjera prikazana

karta korištenja zemljišta na području sliva
Butonige (Istra) dobivene pomoću GIS-a.
4000 0 4000 8000 Meters

LEGENDA:
Namjena.shp
Cestovne i §eljezniźke mre§e s pripadnim zemljiçtima
Crnogoriźne çume
Erozijska podruźja na velikim strminama (djelomiźno ili potpuno obrasla vegetacijom)
Erozijska podruźja na velikim strminama (golo tlo)
Listopadne çume
Mjeçovite çume
Mozaik jednogodiçnjih i viçegodiçnjih poljoprivrednih kultura
Mozaik prete§ito poljoprivrednih kultura sa znaźajnim udjelom prirodne vegetacije (travnjaka, grmlja
Mozaik sitnih parcela sa razliźitim kulturama
Mozaik sitnih poljoprivrednih i çumskih povrçina
Naselja

Slika 6.1. Način korištenja zemljišta na
području sliva Butonige dobiven pomoću GIS-a
Nenavodnjavane oranice, livade koçenice i drugi jednogodiçnji usjevi
Paçnjaci
Poplavne ravnice u gornjim dijelovima jezera
Razliźiti sukcesijski stadiji çumske vegetacije sa znaźajnim udjelom grmlja
Rijetko obraçtena podruźja
Vinogradi
Vo?njaci i druge trajne kulture
Voda (akumulacija)
(2) Informacijski sustav zaštite okoliša
je niz međusobno informacijski povezanih
elektroničkih baza podataka i izvora
podataka o stanju okoliša, opterećenjima
pojedinih sastavnica okoliša, pritiscima na
okoliš, prostornim obilježjima i drugim po-
dacima i informacijama važnim za praćenje
stanja okoliša na nacionalnoj razini.

Uspostavlja se sa svrhom cjelovitog upra-

vljanja zaštitom okoliša i/ili pojedinih sasta-
vnica okoliša, odnosno opterećenjima, te u
svrhu izrade i praćenja provedbe dokume-
nata održivog razvoja i zaštite okoliša.
(3) Nosiva sposobnost okoliša označava najveće dopušteno
opterećenje okoliša (i) određenim djelatnostima, ili (ii) najvećim brojem
korisnika, ili (iii) iskorištavanjem resursa te (iv) odlaganjem otpada, koje
može podnijeti prirodni ili od čovjeka stvoren okoliš, a da se ne ugrozi
njegova narav, tj. da ne dođe do smanjenje njegovih prirodnih i estetskih
vrijednosti (degradacije) i ugrožavanja ljudskog zdravlja.

Npr. to može biti procjena turističkog kapaciteta nekog područja. Kod toga
se utvrđuje najveći broj turista koje to područje može primiti u bilo koje
vrijeme, a da se ne poremeti fizička, gospodarska ili sociokulturna
okolina.

Također, kod npr. ispuštanja otpadne tvari u prijemnik (zrak, tlo, vodu)
prihvatna sposobnost može biti određena obrokom unosa određenog
zagađivala, kojim se ne prekoračuje propisana norma kvalitete okoliša za
određenu namjenu (cilj).

Time se koncepcija nosive sposobnosti okoliša zasniva na proučavanju i

mjerenjima sposobnosti ekosustava da npr. prihvati neku djelatnost koja
zauzima prostor i koja troši prirodna bogatstva, da nepovratno prihvati
otpad, odnosno neko opasno zagađivalo, ili da isto pretvori u neopasan
oblik, a da trajno ne nastane šteta za taj ekosustav.

Za procjenu prihvatne sposobnosti okoliša primjenjuje se matematičko

modeliranje, od vrlo jednostavnih do vrlo složenih modela s velikim
brojem promjenjivih veličina (varijabli).
(4) Procjena utjecaja na okoliš sastoji se od:
(a) strateške procjene utjecaja (Plana i Programa) na
okoliš,
(b) procjene utjecaja zahvata na okoliš.

(a) Strateška procjena utjecaja na okoliš je postupak

kojim se procjenjuju vjerojatno značajniji utjecaji na
okoliš koji mogu nastati provedbom Plana ili Programa
(vidi točku 6.4).
Strateškom procjenom stvara se osnova za
promicanje održivog razvoja kroz objedinjavanje uvjeta
za zaštitu okoliša (tla, zraka, vode i mora) u Planove i
Programe pojedinih područja, odnosno za poznavanje
mogućih značajnijih utjecaja koje bi Plan i Program
svojom provedbom mogao imati na okoliš, a
nositeljima zahvata u okoliš pružaju se okviri
djelovanja i daje se mogućnost uključivanja bitnih
elemenata zaštite okoliša u donošenje odluka.
Stoga se strateška procjena provodi tokom izrade
nacrta prijedloga Plana ili Programa, dakle prije
utvrđivanja konačnog prijedloga i upućivanja u
postupak donošenja.
(b) Procjena utjecaja zahvata na okoliš je procjena mogućih značajnih utjecaja na okoliš
planiranog (pojedinačnog) zahvata (npr. tvornice, sanitarne deponije, prometnice i sl.).

Procjenom utjecaja zahvata na okoliš prepoznaje se, opisuje i ocjenjuje utjecaj zahvata na
okoliš, tako da se utvrđuju mogući izravni i neizravni utjecaji zahvata na tlo, vodu (more),
zrak, šume, klimu, ljude, biljni i životinjski svijet, krajobraz, materijalnu imovinu i kulturnu
baštinu, uzimajući u obzir i njihove međuodnose.

Procjena utjecaja zahvata na okoliš treba osigurati ostvarenje načela predostrožnosti u ranoj
fazi planiranja zahvata, kako bi se utjecaji zahvata sveli na najmanju moguću mjeru i postigla
najveća moguća očuvanost kvalitete okoliša.

Ova se procjena provodi u okviru pripreme namjeravanog zahvata, prije izdavanja lokacijske
dozvole za provedbu zahvata.
(5) Analiza rizika obuhvaća:

(a) procjenu rizika,

(b) upravljanje rizikom,
(c) informiranje o rizicima.
(a) Procjena rizika za okoliš obuhvaća:
(a1) procjenu rizika za ljudsko zdravlje,
(a2) procjenu rizika za ekosustave.

Rizik za ljudsko zdravlje kao i za ekosustave postoji u slučaju kad:

▪ djelujuće sredstvo/sila (uzročnik) ima bitnu sposobnost izazivanja štetnih učinaka;
▪ izloženik (pojedini organizam, vrsta ili ekosustav) je u dodiru s djelujućim
sredstvom/silom (uzročnikom) dovoljne jakosti kroz duže vrijeme.
Kod obiju procjena rizika (za ljudsko zdravlje i za ekosustave) temeljem raspoloživih
podataka ocjenjuje se i predviđa:
(i) kvantitativna procjena rizika,
(ii) kvalitativna procjena rizika.

(i) Kvantitativna procjena rizika je brojčani opis neželjenih posljedica izražen s

vjerojatnošću štetnog učinka, kao npr. 90 [%]-tna vjerojatnost da će doći do smanjenja
broja ribljih vrsta za 50 [%].
(ii) Kvalitativna procjena rizika je nebrojčani opis neželjenih posljedica nekog štetnog
učinka izražen kategorijom rizika, kao npr. slab, umjeren i jak ili npr. nikakav, mali,
mogući i značajan, slika 6.2.

Slika 6.2. Kvantitativna procjena rizika mogućeg štetnog učinka

Ova se procjena rizika često koristi kod utvrđivanja problema kako bi se izbjegli
nevažni utjecaji, te se pažnja usredotočila na bitne probleme.
(a1) Procjenom rizika za ljudsko zdravlje razmatra se vjerojatnost
izazivanja tumora (karcinoma), otrovnih i živčanootrovnih (neurotoksičnih)
učinaka tokom razvoja i života organizma.
U okviru provedbe procjene rizika za ljudsko zdravlje često puta je svrsishodno i utvrđivanje
razmjernog rizika u cilju utvrđivanja razine opasnosti za ljudsko zdravlje, slika 6.3.

Slika 6.3. Razmjeran rizik za ljudsko zdravlje

(a2) Procjenom rizika za okoliš razmatra se učinak na organizam, životnu zajednicu ili
čitav ekosustav.
(b) Upravljanje rizikom podrazumijeva djelovanja kojima se
smanjuje rizik i predviđaju rješenja za uravnoteženje mogućeg
rizika i gospodarskog napretka.

Kako bi se smanjile ili spriječile moguće posljedice opasnosti

(uvjeta ili događaja koji predstavljaju pogibelj za ljude i okoliš),
potrebno je primjenjivati postupke upravljanja rizikom tokom
čitavog postupka integralnog planiranja prostorom.

(c) Informiranje o rizicima se odnosi na obavještavanje

javnosti o preostalim rizicima koji se ne sprječavaju
predviđenim ili utvrđenim mjerama, a u cilju boljeg
prilagođavanja odnosno suočavanja pojedinaca ili zajednica s
preostalim rizicima.
(6) Analiza troškova - koristi provodi se u cilju procjene troškova i koristi kako s
gospodarskog tako i s motrišta zaštite okoliša.

To je potrebno kod donošenja odluke o prihvatljivosti nekog zahvata u okoliš, budući

da veliki broj zahvata i/ili djelatnosti zahtijeva znatne troškove za zaštitu okoliša, a
korist od zaštitnih mjera ostvaruje se u dalekoj budućnosti.
Kava se radi o procjeni troškova i koristi nekog proizvodnog pogona, tada se razmjerno
jednostavno procjenjuju troškovi i koristi. Međutim, kad se radi o procjeni moguće štete
koju određeni zahvat i/ili djelatnost izaziva u okolišu, te zaštitnih mjera kojima se
sprječavaju takvi neželjeni učinci, procjena troškova i koristi postaje tada vrlo složena.

Treba napomenuti kako je u nekim slučajevima odluku o poduzimanju zahvata moguće

donijeti i samo na emelju razlike u troškovima. Primjenjuje se kad su razlike u mogućim
koristima zanemarive. Tada se odluka može donijeti samo na temelju analize troškova
dvaju ili više rješenja.
Usprkos poteškoća koje prate primjenu analize troškova - koristi kod razmatranja
zaštite okoliša, ipak je razumno primjenjivati ovaj način, kao i druge postupke o
prihvatljivosti planiranog zahvata/djelatnosti prije donošenja konačne odluke.
Analizu troškova – koristi naročito treba primijeniti kod planiranja izvedbe velikih
infrastrukturnih građevina, kao što su npr. vodoopskrbni sustavi, sustavi odvodnje,
odlagališta otpada, prometnice, postrojenja za proizvodnju energije i dr.
 ☻☻☻

U postupcima planiranja prostorom posebno su značajni sljedeći dokumenti:

▪ Strategija prostornog uređenja (države),

▪ Program prostornog uređenja (države),
▪ Strategija zaštite okoliša (države),
▪ Strateška studija,
▪ Studija utjecaja zahvata na okollš.
▪ Strategija prostornog uređenja (države) određuje dugoročne ciljeve prostornog razvoja
i planiranja u skladu s ukupnim gospodarskim, društvenim i kulturnim razvitkom (države).
Strategija je temeljni dokument prostornog uređenja (države) i predstavlja osnovu za
donošenje odluka u svezi zahvata u prostoru te izradu prostornih planova užih prostornih
cjelina i planova na lokalnoj razini.

▪ Program prostornog uređenja (države) sadrži mjere i djelatnosti za provedbu Strategije

prostornog uređenja (države).
Između ostalog Program sadrži ciljeve razvoja, mjerila i smjernice za uređenje prostornih
cjelina te određuje osnovu za organizaciju, zaštitu, korištenje i namjenu prostora.

▪ Strategija zaštite okoliša (države) određuje dugoročne ciljeve gospodarenja okolišem,

ovisno o gospodarskom, društvenom i kulturnom razvitku (države).
Strategija sadrži osobito procjenu stanja okoliša, mjerila za provođenje zaštite okoliša kao i
izvore i procjenu potrebnih sredstava za provođenje mjera zaštite okoliša.
▪ Strateška studija se izrađuje u postupku provedbe Strateške procjene utjecaja (Plana i
Programa) na okoliš.
Strateškom studijom se određuju, propisuju i procjenjuju očekivani značajni učinci na okoliš
koje može uzrokovati provedba Plana ili Programa i razumne alternative vezane za zaštitu
okoliša koje uzimaju u obzir ciljeve i obuhvat toga Plana ili Programa.

▪ Studija utjecaja zahvata na okoliš izrađuje se kao stručna podloga za procjenu utjecaja
planiranog zahvata na okoliš.
Studija obuhvaća (a) sve potrebne podatke, dokumentaciju, obrazloženja i opise u
tekstualnom i grafičkom obliku, (b) prijedlog ocjene prihvatljivosti zahvata i (c) mjere zaštite
okoliša u odnosu na zahvat te po potrebi (d) program praćenja stanja okoliša.
 Prve Studije propisane su u SAD-u 1970., a preporučene ciljeve i načela za primjenu
pri izradi Studija prihvatio je tokom 1987. Upravni savjet UNEP-a (engl. Governing
Council of UNEP).

U Hrvatskoj su prve Studije utjecaja (zahvata) na okoliš izrađivane još 1984., temeljem
tadašnjeg Pravilnika o izradi studija o utjecaju na okoliš (NN 31/84 i 14/90).

Danas se Studije utjecaja zahvata na okoliš izrađuju sukladno Uredbi o procjeni

utjecaja zahvata na okoliš (NN 64/08 i 67/09).

Ovom je uredbom dan i (a) popis zahvata za koje se obavezno provodi procjena
njihovog utjecaja na okoliš, te (b) popis zahvata koji od strane nadležnog tijela
(resornog Ministarstva, županijskog upravnog tijela odnosno Grada Zagreba) podliježu
ocjeni o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš.
Temeljni cilj izrade Studlje utjecaja zahvata na okoliš je procjena dopuštene količine
ispuštene otpadne tvari ili energije iz stambene, industrijske, energijske, prometne ili
druge građevine na nekom prostoru, kao i/ili procjena dopuštenog opterećenja
određenim djelatnostima ili općenito zahvatima, a uz uvjet da se ne izazivaju ni
kratkotrajne ni dugotrajne nepoželjne promjene u okolišu.

Drugi je cilj da se procjene troškovi zaštitnih mjera koje su uvjetovane temeljnim ciljem.
Pri procjeni mogućeg utjacaja potrebno je procijeniti ne samo učinke koji nastaju uz
redovitu primjenu i održavanje zaštitinih mjera, nego i veličinu rizika od slučajnih
nezgoda, kada ispitivani zahvat djeluje na okoliš kao udarno opterećenje.
Studije utjecaja zahvata na okoliš treba primjenjivati u slučajevima izgradnje građevina
sa značajnim količinama otpadnih tvari/energije i/ili kad se pretpostavlja da bi se
nepoželjni utjecaji prostirali na širem području, i/ili kad se očekuju značajne promjene u
okolišu. Studije se primjenjuju i za posebno osjetljiva područja, odnosno dijelove
ekosustava, kad se očekuje duže trajanje nepovoljnog utjecaja i kad su nepoželjni
utjecaji takvih razmjera da dovode u pitanje obnovljivost prirodnih bogatstava.
Potrebno je istaći da je npr. i za uređaje za pročišćavanje otpadnih tvari (vode), kao i
za odlagališta ostataka (otpada), koji čine neke od bitnih građevina i naprava za nadzor
ispuštanja otpadnih tvari, također potrebno izrađivati Studlje utjecaja zahvata na okoliš.
Naime, uređaji za pročišćavanje otpadnih tvari nisu bez ostataka, a ostaci pročiš-
ćavanja pojavljuju se u tako koncentriranome sastavu da mogu ozbiljno ugroziti okoliš.
Postoje i drugi valjani razlozi da se rade Studije utjecaja na okoliš uređaja za obradu
otpadnih tvari.
Uz ostalo, takvi uređaji mogu biti izgradeni na neprikladnim mjestima, a odabir
tehnološkog postupka neprimjeran mjesnim uvjetima, što dovodi do stvaranja
nepovoljnog mišljenja o postupcima obrade otpadnih tvari kao mogućim mjerama
zaštite okoliša.
Studije utjecaja zahvata na okoliš sadrže sljedeća obavezna poglavlja:

1. OPIS ZAHVATA
2. VARIJANTNA RJEŠENJA ZAHVATA
3. PODACI I OPIS LOKACIJE ZAHVATA I PODACI O OKOLIŠU
4. OPIS UTJECAJA ZAHVATA NA OKOLIŠ, TIJEKOM GRAĐENJA I/ILI KORIŠTENJA ZAHVATA
5. PRIJEDLOG MJERA ZAŠTITE OKOLIŠA I PROGRAM PRAĆENJA STANJA OKOLIŠA,
TIJEKOM GRAĐENJA I/ILI KORIŠTENJA ZAHVATA
6. SAŽETAK STUDIJE
7. NAZNAKE BILO KAKVIH POTEŠKOĆA
8. POPIS LITERATURE
9. POPIS PROPISA
10. OSTALI PODACI I INFORMACIJE
6.5.4. GOSPODARSKE I FINANCIJSKE MJERE

Gospodarske i financijske mjere su u neposrednoj vezi sa stanjem okoliša.

Očuvanje čistog okoliša ponekad zahtjeva visoke troškove za izgradnju, pogon i

održavanje građevina i naprava za nadzor ispuštene otpadne tvari/energije.
Nadzor nad ispuštenim otpadom, uključivo mjere i postupke za smanjenje nepovoljnog
utjecaja, često se smatraju dodatnom tehnologijom, kao npr. uređaji za pročišćavanje
otpadnih voda, koji onda samo povećavaju troškove proizvodnje odnosno troškove
(stanovanja).

Zbog toga je nužno da se razmotre mogućnosti smanjivanja otpada «na izvoru», što znači da
treba izabrati sirovine, proizvode i postupke s manje štetnim otpadom koji se ispušta u
okoliš.

Troškove zaštite (očuvanja i poboljšanja stanja okoliša) moguće je utvrditi tek kad su poznati
(i) ciljevi zaštite okoliša kao i (ii) mjerila (kriteriji) za postizanje ciljeva.

Kako bi se procijenila korist (dobrobit) predviđenih mjera zaštite, često je korisno procijeniti
troškove oštećenja okoliša budući da se, općenito, procjena dobrobiti može ocijeniti kao ona
korist koja nastaje kad se izbjegnu oštećenja okoliša, odnosno kad se poboljša stanje
okoliša.
Ukupni gospodarski troškovi oštećenja okoliša mogu se prikazati kao:

(1) Posljedice za zdravlje ljudi: onečišćenje okoliša u izravnoj je vezi s pojavom bolesti,
ponekad epidemija pa i smrti. Smanjenje radne sposobnosti te s tim u vezi troškova
llječenja i bolovanja, samo su neki od izdataka koji se mogu novčano izraziti.

(2) Posljedice na ukupnu proizvodnju. Procjenjuju se prema gubicima prirodnih

bogatstva. Troškovi mogu biti izraženi cijenom dobave sirovina (npr. vode) iz udaljenih
izvora, gubicima u proizvodnji hrane, ribolovu, smanjenju dobrobiti od usluga (npr.
turizma) i sl.

(3) Posljedice zbog promjene prirode. Ove je posljedice najteže novčano izraziti. To su
gubici uslijed smanjenja privlačnosti krajolika, smanjenja biološke raznolikosti, kao i
mogućnosti korištenja okoliša za sportove i razonodu. Posebne teškoće pri procjeni tih
troškova slijede iz činjenice da se nepoželjne posljedice u ekosustavima pojavljuju
nakon višegodišnjeg utjecaja otpadnih tvari/energije.
Kod procjene štete u okolišu pojavljuju se dva pitanja:

(a) Prvo pitanje se odnosi na poteškoće kod utvrđivanja štete koju neki zahvat/djelatnost
uzrokuje u okolišu. Naime, vrlo često postoji nesigurnost u procjeni utjecaja na okoliš
određenog zahvata/djelatnosti. Neki se utjecaji izražavaju vjerojatnošću pojave te rizika za
zdravlje ljudi i/ili stanje ekosustava, tako da je u takvom slučaju još teže odrediti zaštitne
mjere.

(b) Drugo se pitanje odnosi na vrednovanje štetnog utjecaja, odnosno izražavanja šteta
novčanim pokazateljima. Ponekad se za izračun novčanih vrijednosti šteta u okolišu
primjenjuje procjena koliko ljudi žele platiti za izbjegavanje štete, budući da nije uvijek
moguće dobiti stvarnu vrijednost. Naime, ponekad se radi o mogućoj šteti koja će se
pojaviti u slučaju nekih posebnih okolnosti u okolišu, ili je šteta nesigurna, pa će se dobiti
nerealna «cijena« za korist od izbjegavanja štete. U drugom pak slučaju, oštećenja okoliša
će se (ili se mogu) pojaviti u dalekoj budućnosti, pa bez obzira na etiku, ljudi su skloni
odložiti problem (prvenstveno plaćanja) za budućnost.
Naravno, mogućnost ulaganja u zaštitu okoliša prvenstveno ovisi o bruto domaćem
proizvodu pojedine zemlje. Pri tome zemlje u razvoju, s niskim bruto domaćim proizvodom,
mogu odvajati razmjerno i manje novca za zaštitu okoliša. U takvim slučajevima, da bi se
odredio redoslijed pojedinih zahvata, korisno je također prlmijeniti analizu troškova - koristi.
Na taj se način može ocijeniti podobnost rješenja kojim se uz najmanje troškove postižu
najbolji učinci glede postizanja ciljeva.
Sredstva za financiranje zaštite okoliša osiguravaju se
djelomice iz proračuna (budžeta) pojedine zemlje, a
djelimice iz sredstava poduzetnika.

Načelo onečišćivač (zagadivač) plaća jedna je od temeljnih

gospodarskih mjera kojima se sprječava pogoršanje
kakvoče okoliša.

Također, osim naknade za ispuštanje otpadne

tvari/energije, potrebne su i naknade za uporabu prirodnih
bogatstava, čime se sprječava njihovo besplatno korištenje.

Uz ove naknade, koje u načelu nikada nisu dovoljne,

potrebni su i drugi financijski izvori, uključujući i fiskalne
mjere.

Od financijsklli izvora bitni su i povoljni zajmovi za izgradnju

objekata za zaštitu okoliša. Kao značajna pomoć mogu se
od međunarodnih institucija očekivati povoljni krediti, a u
određenoj mjeri i pokloni (donacije).
6.5.5. ZNANSTVENI PRISTUP I TEHNOLOŠKE MJERE

Znanstveni pristup i tehnološke mjere bitni su za racionalno gospodarenje prirodnim

bogatstvima.

Znanstvenim pristupom treba motriti na stanje okoliša, kao i na utjecaj svih čovjekovih
zahvata/djelatnosti na okoliš. Znanstvenim će se istraživanjima razvijati i primjenjivati
metode kao što su već prethodno spomenute procjena rizika, zatim procjena prijemne
sposobnosti okoliša i druge, na temelju kojih je moguće usporediti veličinu
zahvata/djelatnosti u prirodi s mogućnošću očuvanja okoliša.
Tehnološke mjere, utemeljene na znanstvenim istraživanjima, važne su u cilju smanjenja
nepoželjnog utjecaja na okoliš, npr. otpada i/ili ispuštene energije.
Naime, kod gotovo svih prirodnih i industrijskih (tehnoloških) procesa nastaje otpad. Otpad
postaje onečišćenje ili dalje zagađenje kada prijeđe granicu prihvatne sposobnosti okoliša.
Ta je granica vrlo različita, a ovisi o tvarima, procesima i ekosustavima.
Zbog toga je i mjerama u procesu proizvodnje, tj. tehnološkim mjerama, potrebno smanjiti
odnosno spriječiti onečišćenje okoliša (otpadom i/ili energijom).
Tehnološke mjere kojima je moguće smanjiti nepoželjan utjecaj otpada na okoliš, mogu se
sažeti u sljedeće:
(1) smanjenje otpada «na izvoru», osobito štetnog i opasnog,
(2) ponovna uporaba (kruženje) otpadnih tvari,
(3) sigurno ispuštanje i odlaganje u prirodne ekosustave onih ostataka koji se ne mogu
ponovno upotrijebiti.
Spomenimo da su ove odrednice ujedno i temeljne smjernice u Strategiji gospodarenja
otpadom u Republici Hrvatskoj (NN 130/05).
(1) Kako bi se smanjili troškova očuvanja okoliša, kao prva mjera zaštite primjenjuje
se smanjenje otpada na mjestu nastajanja.

Smanjenost štetnih i opasnih tvari u industriji podrazumijeva primjenu čistih

tehnoloških postupaka. Pod tim se nazivom obično podrazumijeva proizvodnja sa
značajnom uštedom energije i sirovina te bez otpada. Međutim, kako je to u
stvarnosti nemoguće postići u potpunosti (prvenstveno proizvodnja bez otpada),
nužno je uvesti one postupke koji su mogući, odnosno primjenjivati čišće tehnološke
postupke. To ponajprije znači zamijeniti sirovine koje sadrže štetne tvari s onima
manje štetnima. Nadalje, to znači zamijeniti tehnološke postupke s onima gdje su
manje štetne sirovine, pa nastaje i manje otpada.

Poticanje industrije da prijeđu na čiste/čišće tehnološke postupke moguće je jedino

postići primjenom instrumenata ekonomske politike, kako bi im se isplatila čista/čišća
proizvodnja.

Navedeni pristup smanjenosti otpada te štednje energije i sirovina poznat je u svijetu

pod različitim nazivima, kao npr. najbolja raspoloživa gospodarski prihvatljiva
tehnologija ili najbolja raspoloživa tehnologija (engl. BAT – Best Available
Technology) koja ne izaziva pretjerane troškove.

Nadalje, od industrije se ne očekuje samo da smanji štetne tvari u proizvodnom

procesu, već i smanjenost štetnih tvari u gotovim proizvodima, koji se dalje
upotrebljavaju primjerice u kućanstvima.
To su zadaće tehnologa na koje graditelji ne mogu utjecati, osim što se nečiste pogone
već pri izradi planova mora isključiti iz osjetljivih djelova okoliša. Međutim, treba istaknuti
da promjene u proizvodnim postupcima, zamjenu sirovina i/ili gotovih proizvoda ne
mogu riješiti same niti pojedine države, već je nužna suradnja međunarodne zajednice.

Dakle, okoliš treba zaštititi zamjenom i razvojem tehnoloških postupaka koji stvaraju
manje onečišćivala/zagađivala i koriste/troše manje prirodnih dobara. Na tom se
principu danas i temelji politika razvoja kako razvijenih zemalja tako i onih u razvoju.
(2) Kruženje otpada u tehnološkom postupku je iznimno važno kako bi se do kraja
iskoristile sirovine (prirodna bogatstva), a smanjio otpad tj. onečišćenje okoliša. Ponovno
iskorištene otpadne tvari često se nazivaju drugoredne (sekundarne) sirovine (o čemu
je već prethodno govoreno kod problema zbrinjavanja otpada – točka 4.2. Utjecaj
odlagališta otpada).
Kao dodatni primjer može se navesti kako je pri izgradnji proizvodnih pogona nužno
primijeniti odvojeno prikupljanje tehnoloških otpadnih voda, čak i iz pojedinih proizvodnih
procesa, od oborinskih i kućanskih otpadnih voda. To omogućava primjenu kruženja
pojedinih sirovina iz otpadnih voda. Uz to valja istaknuti da je pročišćavanje (industrij-
skih) otpadnih voda s većom koncentracijom otpadnih tvari jeftinije od razrijeđenih.
Kruženje (recikliranje) iskorištene vode unutar proizvodnih postupaka poseban je način
ponovne uporabe vode te također doprinosi boljem gospodarenju voda i zaštiti okoliša.
Ponovna uporaba pročišćenih otpadnih voda u poljoprivredi, šumarstvu, za uređenje
krajolika, obogaćivanje podzemnih i površinskih voda racionalan je način gospodarenja
vodama uz, također, istodobnu zaštitu okoliša.
(3) U slučajevima kad se otpadne tvari ne mogu ponovno upotrijebiti nakon odgovarajuće
obrade ili pročišćavanja, kako bi se spriječilo onečišćenje ili zagađenje okoliša, potrebno
je predvidjeti način i mjesto njihova konačnog ispuštanja i/ili odlaganja, uz zadovoljenje
svih uvjeta za zaštitu okoliša.
Otpadne vode, plinovi i (kruti) otpad moraju se u svakom slučaju pročistiti (preraditi) prije
njihovog konačnog ispuštanja i/ili odlaganja. Stupanj pročišćavanja otpadnih tvari ovisi,
uz ostalo, o prijemnoj sposobnosti dijela ekosustava u koji se ispuštaju i/ili odlažu.
Kod ispuštanja i/ili odlaganja otpadnih tvari u okoliš koriste se i prirodni procesi
samopročišćavanja kao što su razrjeđenje, biološka razgradnja, te kemijske reakcije koje
otpadne tvari pretvaraju u, za okoliš, povoljnije osobine i raspršuju ih u veće mase
prijemnika.
Tehnološkim postupcima pročišćavanja otpadnih tvari, utemeljenim na postupcima
samopročišćavanja, moguće je pročistiti veće mase otpadne tvari na manjem prostoru i u
kraćem vremenu.
6.5.6. INSTITUCIONALNE MJERE

Za primjenu svih mjera i postupaka zaštite okoliša potreban je sustav organizacija za

nadzor kakvoće okoliša.
Npr. međunarodne organizaclje utvrđuju opća načela zaštite okoliša, razvijaju
suradnju, a naročito u slučaju prekograničnog onečišćenja.
O ustrojstvu institucija unutar pojedinih država ovisi efikasnost primjene mjera za
očuvanje i poboljšanje kvalitete okoliša. Ovisno o ustrojstvu državne uprave moguće
su institucije s naglašenim središnjim nadzorom okoliša, ili s više sudjelovanja
regionalnih odnosno mjesnih (lokalnih) samoupravnih organizacija.
Državne institucije uvijek pripremaju propise iz područja zaštite okoliša, zatim
strategiju, planove i programe za očuvanje i unaprjeđenje okoliša, uspostavljaju
sustave za motrenje i obavješćivanje o stanju okoliša, brinu se za obrazovanje i
obavještavanje javnosti u području zaštite okoliša te provode nadzor nad primjenom
mjera očuvanja okoliša.
Institucije na regionalnoj i/ili mjesnoj razini provode politiku državnih organa te
organiziraju izgradnju građevina i naprava za nadzor otpadnih tvari/energije, njihov
pogon i održavanje. Neposredno provode motrenje i praćenje stanja okoliša te razvijaju
sustav za obavješćivanje. Istodobno te organizacije prikupljaju sredstva u obliku
naknada, kazni i drugih doprinosa što se koriste u provedbi projekta očuvanja i
poboljšanja stanja okoliša.

Za učinkovit rad institucija za zaštitu okoliša bitni su sljedeći uvjeti: (i) razina izobrazbe
djelatnika, (ii) način financiranja djelatnosti i (iii) odnosi s javnošću.

U tom je smislu korisno poticati na suradnju nevladine organizacije koje se bave

zaštitom okoliša, a posebice je važno uključiti ih u javne rasprave o programima i
provedbi mjera za zaštitu okoliša kao i o ishodima praćenja stanja okoliša.
U sljedećim će desetljećima sve zemlje, a
naročito one u razvoju, biti suočene s teškim
problemom očuvanja i unaprjeđenja okoliša.

Za rješenje problema, između ostalog, bit će

potrebna iznimno visoka investicijska ulaganja.
Primjerice, samo za zaštitu voda prema nekim
procjenama bit će u narednom razdoblju nužno
povećati godišnja ulaganja sa sadašnjih 10
milijarda USD na 50 milijarda USD. Tako
visoka ulaganja nije realno za očekivati, pa je
razborito da pojedine države programiraju
dugoročne i kratkoročne djelatnosti u području
zaštite voda, odnosno okoliša, prema
određenom prvenstvu.

Izrada takvih Planova i Programa mora se

temeljiti na ukupno raspoloživom znanju i
iskustvu, kako bi se na najbolji način postigli
željeni ciljevi.
U izradi Programa i Planova zaštite okoliša primjenjuju se načela sustavne analize kako
bi se donositeljima odluke pomoglo u izboru najpovoljnijeg (optimalnog) rješenja
između nekoliko predloženih. Donositelji odluka moraju prije svega utvrditi uzrok
oštećenja okoliša jer će se tlme ujedno odrediti njegovo rješenje odnosno način na koji
ga primijeniti.

U svakom slučaju izradom Plana i Programa zaštite

okoliša treba omogućiti donositeljima odluka odgo-
vore na sljedeća pitanja:
▪ zašto se Plan i Program donosi,
▪ na kakav način će se Plan i Program provoditi,
▪ gdje će se Plan primjenjivati,
▪ što će se poduzeti,
▪ tko će biti odgovoran za provedbu Plana i Programa,
▪ koliki su troškovi provedbe Plana,
▪ kakvi se ishodi očekuju provedbom Plana i Programa.
Postupak raščlanjivanja pojedinih dijelova Plana ili Programa može se podijeliti na:

(1) utvrđivanje problema i procjenu stanja okoliša,

(2) određivanje ciljeva, mjerila i ograničenja,
(3) razmatranje rješenja koja zadovoljavaju ciljeve,
(4) utvrđivanje posljedica svakog pojedinog rješenja,
(5) vrednovanje pojedinih rješenja te usporedba posljedica s mjerilima.
(1) Utvrđivanje problema i procjena stanja okoliša bitan je dio cjelokupnog postupka.
Potrebno je odrediti sve izvore onečišćenja (zagađenja) te njihov utjecaj na stanje
kvalitete okoliša, uključujući sva kretanja onečišćivala (zagađivala) te njihove
odgovarajuće fizikalne, kemijske i biološke pretvorbe tokom vremena.

Pri tome je važno definirati granice utjecaja, odnosno područje istraživanja. U

pojedinim će slučajevima to biti relativno jednostavno, kao primjerice određivanje
slivnog područja (vodotoka), a ponekad će to biti vrlo složeno kao na primjer
određivanje slivnog područja (izvora) u kršu. Zbog toga je nužna analiza topografskih,
klimatoloških, hidroloških, geoloških i hidrogeoloških podataka (podloga).

Od posebne je važnosti da su podaci o ispitivanju okoliša međusobno usklađeni s

obzirom na vrijeme i s obzirom na mjesto uzorkovanja. Samo usklađeni podaci mogu
se primjenjivati za daljnje matematičko modeliranje.

Kad je riječ o izvorima onečišćenja (zagađenja), treba istražiti njihov raspored u

prostoru, zatim količinu, sastav i svojstva otpadnih tvari, sve vezano za vremenski
slijed ispuštanja. Osim podataka o postojećem broju stanovnika i gospodarskim
djelatnostima, potrebno je prikupiti podatke i o planiranom razvoju područja, prema
razvojnim i prostornim planovima.
(2) Određivanjem ciljeva, mjerila i ograničenja izražavaju se politička i sociološka htijenja
kao i gospodarske mogućnosti.

Ciljevi se određuju kao (i) dugoročni i (ii) kratkoročni. Kratkoročni se ciljevi određuju
prema određenom redoslijedu prvenstva, koje se vrlo često temelji na političkim
odlukama.

Sljedeći je korak određivanje mjerila (kriterija) koje zadovoljavaju ciljevi. Mjerila se u

načelu uvijek odnose na više ciljeva.

Najčešće su to (a) gospodarska mjerila (troškovi izgradnje, troškovi pogona i

održavanja, mogućnost fazne izgradnje i dr.), (b) zdravstvena mjerila (opasanost od
izazivanja epidemija zaraznih bolesti, opasnost od otrovnih tvari, opasnost od
povećanog rizika za tumore i dr.) i (c) mjerila zaštite okoliša (utjecaj na kvalitetu zraka,
tla i voda, utjecaj na floru i faunu – biodiverzitet, utjecaj na izgled krajolika i dr.).
Mjerila često nisu međusobno usporediva pa je daljnji problem pretvaranje mjerila u
međusobno usporedive veličine. Pri tome treba naglasiti da se gospodarska mjerila
mogu izraziti novčanim pokazateljima, dok je npr. mjerila zaštite okoliša teško
pretvorlti u novčane pokazatelje. Zbog toga se mjerila izražavaju određenim
normama ili «težinom» pojedinih pokazatelja u odnosu na željene ciljeve.

Uvođenjem ograničenja olakšava se postupak istraživanja stvarnih i racionalnih

rješenja. Ograničenja mogu biti financijske naravi, npr. izražena postotkom bruto
domaćeg proizvoda koji se može odvojiti za mjere zaštite okoliša. Nadalje,
ograničenja se mogu odnositi na namjenu prostora, odnosno zabranu
ispuštanja/odlaganja otpada u/na određene dijelove okoliša (atmosferu, pedosferu,
hidrosferu). Ograničenjima su, na neki način, već unaprijed isključena neka tehnička i
tehnološka rješenja razmatranog problema.
(3) Razmatranje rješenja koja zadovoljavaju ciljeve odnosi se na izradu niza tehničkih i
tehnoloških rješenja u skladu sa zadanim mjerilima i ograničenjima.
Istraživanje primjerenog rješenja treba biti u skladu s redoslijedom postupaka
upravljanja otpadom: smanjenje otpada, ponovnom uporabom te sigurnim ispuštanjem
i/ili odlaganjem otpadne tvari.
U svim tehnološkim postupcima pročišćavanja i/ili obrade otpada treba primijeniti
odgovarajuće tehnološko rješenje. Naime, valja napomenuti da se vrlo često pod
pojmom najbolja raspoloživa tehnologija podrazumijevaju postupci visoke tehnologije.
Činjenica je da učinak primijenjenog tehnološkog postupka ovisi o financijskim
mogućnostima, razini izobrazbe i općenito stupnju razvitka pojedine zemlje kao i o
uvjetima okoliša, naročito klimatskim.
Zbog toga pod odgovarajućom tehnologijom treba razmatrati i alternativne postupke
koji pripadaju postupcima tzv. niske tehnologije, ali koji za odgovarajuće uvjete postižu
povoljnije cjelokupne učinke zaštite okoliša.
(4) Utvrđivanje posljedica svakog pojedinog rješenja je daljnji korak u izradi Plana.
Utvrđuju se koristi kao i ukupni troškovi potrebni za izgradnju, pogon i održavanje
nadzora nad ispuštanjem/odlaganjem otpada.
Dalje se analiziraju utjecaji pojedinih rješenja na okoliš. Istražuje se veličina možebitnih
rizika na ljudsko zdravlje kao i na ekosustave. Naime, kao što je prethodno istaknuto,
ponekad i objekti kojima se pročišćavaju i/ili obrađuju otpadne tvari mogu izazvati
neželjene utjecaje na okoliš i ljudsko zdravlje.
Iako se učinak izgradnje sustava za zaštitu okoliša ne može uvijek izravno procijeniti
primjenom postupka troškova - koristi, ipak je nužno raščlaniti štete koje nastaju uslijed
onečišćenja okoliša, pa dakle i koristi ako se to spriječi.
Izgradnja sustava za zaštitu okoliša zahtijeva određene trajne izvore financiranja kao i
organizaciju upravljanja. Stoga je otrebno raščlaniti pojedina rješenja i u odnosu na
financijsko organizacijske okolnosti.
(5) Vrednovanje pojedinih rješenja te usporedba posljedica s mjerilima, odnosno procjena
njihove prihvatljivosti, obavlja se jednim od postupaka višekriterijske analize, kod kojega
se uzimaju u obzir gospodarski činioci kao i uvjeti zaštite okoliša.

Usporedbom posljedica i unaprijed određenih mjerila može se odabrati rješenje koje

zadovoljava postavljene ciljeve.

Postoji više postupaka višekriterijske analize. Međutim, često se nailazi na problem

međusobnog uspoređivanja vrijednosti, odnosno prikazivanje novčanim vrijednostima
pojedinih mjerila.
Jedan od jednostavnijih postupaka, ali kojim se postiže međusobno uspoređivanje
pojedinih rješenja, jest težinsko razvrstavanje. Postupak se sastoji u tome da se odrede
pojedinačni činitelji s pripadajućim težinama. Ukupna vrijednost svih težina, koja vrijedi za
sva razmatrana rješenja, odredi se unaprijed, npr. 100. Za svaki činitelj pojedinog mjerila
procjenjuje se težina od primjerice 1 do 100, prema pojedinačnoj važnosti činitelja u
ukupnoj procjeni. Zatim se svaki činitelj u pojedinim rješenjima ocjenjuje prema valjanosti
u odnosu na ciljeve Plana, s ocjenom npr. 1 - 4. Pri tome ocjena 4 označava vrlo dobro, 3
dobro, 2 prihvatljivo, a 1 označava slabo rješenje.

Konačna vrijednost pojedinih rješenja dobije se prema izrazu:

n
P   Ti Oi (6-01)
i 1

gdje je P ukupna podobnost rješenja, i broj činitelja, n ukupan broj činitelja, Ti težina
i - tog činitelja i Oi ocjena i - tog činitelja.

Najprimjerenije je rješenje ono koje postigne najveću vrijednost P.

Temeljem ishoda vrednovanja mogu se
dobiti pojedina rješenja ili skupine rješenja,
koje bi donositelji odluka trebali uzeti u
razmatranje, uz pretpostavku da će
odabrano rješenje najbolje zadovoljavati
postavljenim ciljevima.
KRAJ