MAŠINSKI FAKULTET U ZENICI Školska godina:

Katedra za inženjersku ekologiju 2017/18

Predmet: Obrada otpadnih voda

OBRADA OTPADNE VODE IZ TEKSTILNE INDUSTRIJE

Seminarski rad

profesor:
Studentica: Dedić Arijana, br.indexa: 6032/10 v. prof. dr. sc. Nurudin Avdić
 Sadržaj

1. UVOD..........................................................................................................................................3

2. Otpadne vode tekstilne industrije................................................................................................4

3. Procesi prečišćavanja otpadnih voda tekstilne industrije............................................................7

3.1. Fizikalni procesi prečišćavanja.............................................................................................8

3.2. Fizikalno hemijski procesi prečišćavanja...........................................................................10

3.2.1. Postupak koagulacije, flokulacije, taloženja............................................................10

3.3. Biološka obrada otpadnih voda tekstilne industrije............................................................13

3.3.1. Aerobna razgradnja .................................................................................................13

3.3.2. Anaerobna razgradnja..............................................................................................15

4. ZAKLJUČAK............................................................................................................................16

5. LITERATURA..........................................................................................................................17

2
1. UVOD

U novije vrijeme u industriji se sve više pozornosti posvećuje zaštiti okoliša. Za proizvodnju u
tekstilnoj industriji problematika zaštite okoliša je složena, jer sam proces je zahtjevan u pogledu
energije, vode i hemikalija. Stoga su mnoga istraživanja usmjerena na pronalaženje ekološki
pogodnih rješenja u proizvodnji tekstila. Najviše pozornosti posvećuje se pitanju moguće
štetnosti tekstilnog proizvoda za ljudsko zdravlje. To je primarni interes potrošača. Proizvođači
tekstila, odjeće i ostali koji svoje proizvode žele plasirati na tržište Europske unije suočeni su sa
zahtjevima jamstva ekološke prihvatljivosti svojih proizvoda. Ti kriteriji odnose se na vlakna,
procese i hemikalije koji mogu dospjeti na tekstil u proizvodnji, preradi i oplemenjivanju te na
ekološke zahtjeve vezane uz ponašanje proizvoda pri upotrebi.

Svijet sačinjava 75 % vode a samo 1% je upotrebljivo za piće. Godine rapidnog procesa i

ubrzanog razvoja su dovele do znatnog zagađenja izvora vode. Najčešća zagađenja koja srećemo
u vodi su hemijska zagađenja, pesticidi, fenoli, olovo, cink.

Industrija sa svim svojim granama predstavlja ozbiljnog zagađivača vode, i iziskuje da se

otpadne vode industrije tretiraju kroz različite procese prečišćavanja i dezinfekcije. Pod
procesom dezinfekcije vode se podrazumjeva uništavanje patogenih bakterija, koliformnih
bakterija, redukcija ukupnog broja svih živih bakterija. (1)

Treba ga razlikovati od pojma sterilizacije koji podrazumjeva potpuno uništavanje svih

mikroorganizama u jednoj sredini, uključujući bakterije,alge i viruse.

Tekstilna industrija nalazi se na prvom mjestu u svijetu prema količini otpadnih voda.
Tekstilna industrija sadrži veliki broj podsektora koji pokrivaju složeni proizvodni ciklus,
počevši od proizvodnje sirovina (vještačkih i sintetičkih vlakana), zatim poluobrade proizvoda
(prediva, tkanine i pletene tkanine sa svojim doradama), kao i proizvodnju gotovih proizvoda, u
koje spadaju odjeća i tekstil za industrijsku upotrebu, kućni tekstil, tepisi itd.

Karakterizacija otpadnih voda provodi se hemijskom analizom i na temelju te analize može se

zaključiti da li je voda pogodna za životnu i tehničku upotrebu te je moguće odrediti optimalan
postupak prečišćavanja. (2)

3
2. Otpadne vode tekstilne industrije

Tekstilna industrija spada u red industrija sa najvećom potrošnjom vode u svom proizvodnom
procesu. Otpadne vode u tekstilnoj industriji nastaju u procesu: pripreme sirovine, bojenja vlakna
pređe ili gotove tkanine, kao i u procesu dorade i specijalnih obrada gotovih tkanina zbog čega
su veoma heterogene po svom sastavu i količinama.

Otpadne vode industrija nastaju upotrebom vode u tehnološkim postupcima. Upotrijebljene vode
u sanitarnim uređajima u industriji istih su svojstava kao i kućanske otpadne vode.

Sastav i koncentracija industrijskih otpadnih voda ovise o tehnološkom postupku i ne mogu se

uspoređivati pomoću zajedničkih pokazatelja.

U odnosu na kućanske otpadne vode, industrijske otpadne vode mogu se podijeliti u dvije
temeljne skupine:

- biološki razgradive (kompatibilne) industrijske otpadne vode, koje se smiju miješati sa

kućanskim otpadnim vodama;

- biološki nerazgradive i nespojive (nekompatibilne) industrijske otpadne vode koje se ne smiju

miješati sa kućanskim otpadnim vodama bez prethodne obrade.

Uslijed izraženog utjecaja industrijskih otpadnih voda u zajedničkom (mješovitom) sistemu

gradske kanalizacije, moguće je opaziti znatno sniženje ili povišenje pH-vrijednosti, zatim
povećanu količinu teških metala, što može utjecati na otrovnost voda. Takve vode često ometaju
biološke postupke na zajedničkim uređajima za tretman otpadnih voda.

U narednoj tabeli su navedene vrijednosti organskog opterećenja za otpadne vode pojedinih

industrija, kada se može računati teret zagađenja izražen kao ES na osnovu utvrđene vrijednosti
parametra BPK5. [2]

4
Tabela 1. Organsko opterećenje razgradivih industrijskih otpadnih voda

INDUSTRIJA BPK5 na 20 ºC (mg/l)

Šećerane 450 – 2000

Pivovare 500 – 1200

Tvornica konzervi 300 – 4000

Destilacija žita 15000 – 20000

Mliječne prerađevine 300 – 2000

Prerada mesa 16000 – 25000

Celuloza i papir 500 – 5000

Kožare 50 - 1750

Tekstilna: -pamučna 50 – 1750

- vunena 200 - 10000

U industrijskim pogonima, otpadne vode potiču iz četiri izvora:

- procesne otpadne vode;

- sanitarne (fekalne) otpadne vode;

- oborinske vode i otpadne vode od procesa pranja;

- otpadne vode iz drugih različitih izvora u pogonu.

Prema koncentraciji zagađenja izraženo preko HPK, industrijske otpadne vode se svrstavaju u 4
grupe i to:

- HPK 1 – 500 mg O2/l

- HPK 500 – 5000 mg O2/l

- HPK 5000 – 30 000 mg O2/l

- HPK preko 30 000 mg O2/l

5
Opšta karakteristika otpadnih voda tekstilne industrije iz procesa bojenja je, prije svega, visok
sadržaj organskih materija i visoka obojenost. Korištenje boja i pomoćnih sredstava za bojenje,
valjanje, specijalne dorade (protiv gužvanja, za vodonepropusnost itd.) predstavljaju organske
materije koje doprinose organskom zagađenju i visokoj obojenosti otpadnih voda iz tekstilnih
procesa proizvodnje.

Boja se kreće:

- od veoma intenzivnih nijansi (tamno plave,crvene,crne,ljubičaste) kod otpadnih voda bojačnica

- do nježnih nijansi kod otpadnih voda iz procesa dorade, u kojoj se inače boje gotove tkanine

Bojenje tekstilnih vlakana je jedan diskontinualni postupka koji se izvodi u aparatima za bojenje.
Pored boje, dodaju se i površinski aktivne materije koje doprinose njihovom boljem vezivanju za
vlakno. Pri ovom procesu otpadne vode nastaju:

- pri ispuštanju

- ispiranju i cijeđenju bojenog materijala

- pri pranju i ispiranju aparata za bojenje i radnih prostorija.

Kako se radi o diskontinualnom postupku obrade, tako je i nastajanje otpadnih voda

diskontinualno. Sastav ovih otpadnih voda zavisi od vrste korištenih boja i pomoćnih sredstava.

Sve ove materije doprinose organskom zagađenju otpadnih voda, i njihova osnovna
karakteristika je slaba hemijska i biološka oksidacija, a time i obezbojavanje.

Suspendovanih materija ima malo i uglavnom su organske prirode (ostaci vlakana).

Sadržaj organskih materija izražen kao HPK kreće se od minimalno 322 do maksimalno 2100
mgO2/dm3, a BPK od 108 do maksimalno 2100 mgO2/dm3.

Takođe mogu biti prisutni i joni teških metala, najčešće hroma koji ulazi u sastav molekula boja,
čija koncentracija zavisi od vrste korištene boje.

6
3. Procesi prečišćavanja otpadnih voda tekstilne industrije

Iako se u gradskim postrojenjima za prečišćavanje otpadnih voda može obrađivati i otpadna voda
naselja i industrije, većina industrijskih otpadnih voda, prije dolaska do zajedničkog postrojenja,
prethodno se prečišćava.

Industrijske otpadne vode predstavljaju posebnu opasnost za okoliš, budući da nerijetko sadrže
štetne i toksične tvari organskog i anorganskog porijekla, koje imaju izrazito negativan uticaj na
prijemnike takvih otpadnih voda.

Otpadne vode tekstilne industrije razlikuju se po količini i sastavu otpadnih tvari, ovisno o vrsti
tekstilne sirovine i načinu obrade. Često su intenzivno obojene, alkalne, sadrže organske tvari
(visoka vrijednost BPK5 i HPK) i znatne količine masnoća i deterdženata.

Odluka o načinu efikasnog, ekološkog i ekonomski isplativog prečišćavanja otpadnih voda

donosi se nakon kvantitativne analize otpadnih voda. Mehaničkim prečišćavanjem uklanja se
manji dio onečišćenja dok veći dio ostaje u otpadnim vodama i uklanja se biološkim ili fizikalno
hemijskim prečišćavanjem [5].

Tekstilna industrija nalazi se na prvom mjestu u svijetu prema količini otpadnih voda.. Danas se
za pročišćavanje otpadnih voda tekstilne industrije primjenjuje veliki broj fizikalnih, hemijskih,
fizikalno-hemijskih i bioloških metoda. Metode su prikazane u Tabeli 2.

Metoda se odabire na temelju učinkovitosti s obzirom na sve strože ekološke kriterije, stoga se
najčešće primjenjuje kombinacija ovih metoda. Kod odabira metode pročišćavanja treba voditi
računa o zahtjevnoj kvaliteti vode i ekonomskoj opravdanosti koja je najčešće kritični faktor u
industrijskoj primjeni. Osim učinkovitosti i ekonomske opravdanosti kod izbora metode, treba
paziti da ne dođe do dodatnog opterećenja vode razgradnim produktima hemikalija koje su
trebale biti uklonjene ili sredstvima korištenim za pročišćavanje, [1].

Od postupaka obrade otpadnih voda iz tekstilne industrije u ovom radu govorit će se o

mogućnostima primjene fizikalno – hemijskih postupaka i to:

postupci kolagulacije, flokulacije i naknadnog taloženja, te

biološkoj obradi otpadnih voda i to (aerobna i anaerobna razgradnja).

7
3.1. Fizikalni procesi prečišćavanja

Fizikalni procesi prečišćavanja otpadnih voda podrazumijevaju metode za uklanjanje grubih i

plivajućih tvari iz otpadnih voda pomoću rešetki i sita raznih dimenzija. Uklanjanje plivajućih
tvari podrazumijeva postavljanje grubih i finih rešetki i sita kako bi se uklonile najgrublje čestice
iz otpadne vode.

Rešetanje je proces uklanjanja krupnih tvari, ovaj se proces odvija na rešetkama, čiji učinak
ovisi o slobodnom otvoru među rešetkama.

U kanalizaciji se uglavnom koriste:

a.) grube rešetke, sa slobodnim otvorom 50 do 100 (mm)

b.) srednje rešetke, sa slobodnim otvorom 10 do 25 (mm)

c.) fine rešetke, sa slobodnim otvorom 3 do 10 (mm).

Učinak prečišćavanja na finim rešetkama iznosi:

a.) smanjenje BPK5 za 3 do 10 %

b.) smanjenje lebdećih tvari za 2 do 20 %

c.) smanjenje bakterija za 10 do 20 %

d.) smanjenje HPK za 5 do 10 %

Rešetke mogu biti: ravne i lučne.

Čiste se ručno ili mehanički.

Ručno se čiste rešetke na manjim uređajima. Širina rešetke, br(m), definirana je izrazom:

br = Q (s+e) hvef

gdje su:

Q – protok, [m3 s-1],

s – debljina šipke rešetke, [mm],

e – slobodni otvor među šipkama, [mm],

h – dubina (vode) u kanalu, [m],

8
v – brzina vode, [m s-1],

f – stupanj zapunjenja rešetke.

Postupak ujednačavanja važan je kako bi se poboljšala učinkovitost rada uređaja za

proćišćavanje, jer tijekom dana dolazi do velikih oscilacija u protoku otpadne vode

Miješanjem se ostvaruje bolji kontakt sadržaja s hemijskim tvarima koje se ciljano doziraju. Da
bi se uklonile čvrste tvari iz otpadne vode taloženjem, najčešće se koriste gravitacijski taložnici.

U pjeskolovima i mastolovima odvija se zajedničko taloženje pijeska i flotacije masti i ulja, koja
zbog manje gustoće od vode, isplivaju na površinu. [3]

9
3.2. Fizikalno hemijski procesi prečišćavanja

3.2.1. Postupak koagulacije, flokulacije i taloženja

Proces koagulacije i flokulacije primjenjuje se radi uklanjanja koloidnih čestica iz vode koje
karakteriziraju vrlo male dimenzije (1x10-6 m) i negativni naboj koji uzrokuje njihovu
dugotrajnu stabilnost u koloidnim suspenzijama, odnosno, sprječava taloženje istih. Proces
koagulacije i flokulacije temelji se na doziranju određenih hemijskih tvari, tzv. koagulanata, koji
uzrokuju destabilizaciju, agregaciju i međusobno povezivanje koloidnih čestica, što uzrokuje
njihovo taloženje pod utjecajem gravitacije (slika 1). Navedeni proces sastoji se od:

koagulacije – koja podrazumijeva neutralizaciju negativnog naboja koloidnih čestica, odnosno

njihovu destabilizaciju, te

flokulacije - koja podrazumijeva agregaciju, međusobno povezivanje i taloženje koloidnih

čestica.

Slika 1. Pojednostavljeni prikaz procesa koagulacije i flokulacije

Destabilizaciju negativno nabijenih koloidnih čestica uzrokuje dodatak koagulanata.

Koagulanti su hemijske tvari, odnosno metalne soli, koje u vodenom mediju hidroliziraju, pri
čemu se oslobađaju hloridni ili sulfatni ioni i ioni vodika te nastaje voluminozni talog metalnog
hidroksida. Tijekom navedene reakcije, oslobođeni sulfatni, hloridni ili vodikovi ioni

10
neutraliziraju elektrostatski nabijene koloidne čestice te one poprimaju ulogu centra nukleacije
na koji se vežu molekule nastalog voluminoznog taloga.

Sve navedeno uzrokuje međusobno vezanje neutraliziranih koloidnih čestica u nakupine, tj.
agregaciju, a potom, zbog povećanja mase i dimenzije čestica, njihovo taloženje.

U praksi kondicioniranja vode kao koagulanti se najčešće primjenjuju soli aluminija i željeza i
to: aluminijev sulfat (Al2(SO4)3 x 18H2O), željezov hlorid (FeCl3), natrijev aluminat (NaAlO2),
željezov(II) sulfat (FeSO4 x 7H2O) i željezov(III) sulfat (Fe2(SO4)3). Na učinkovitost pojedinog
koagulanta u procesu kondicioniranja vode utječe niz čimbenika, od kojih su najvažniji
fizikalno-hemijske karakteristike sirove vode, vrsta i doza koagulanta, vrijeme i brzina miješanja
vode i koagulacijskog sredstva te primjena pomoćnih sredstava za flokulaciju.

Optimalnom dozom koagulanta smatra se najmanja doza kod koje doziranjem istog nastaje
najviše flokula srednje veličine te mala količina sitnih čestica i najmanja mutnoća prije taloženja.
Prevelike ili premale doze koagulanata nisu učinkovite jer mogu prouzrokovati nastanak
koloidnih suspenzija.

Koloidne čestice mogu se odstraniti iz vode jedino povećanjem veličine čestice, odnosno
povećanjem brzine padanja (taloženja). Izbijanje naboja koloidnih čestica zove se koagulacija, a
rast skoro neutralnih čestica u veće nakupine (flokule) zove se flokulacija. Bez koagulacije ne
može nastupiti flokulacija, odnosno taloženje čestica, a samim procesom koagulacije ne možemo
praktički odstraniti koloidne tvari iz vode. Neutralizacija naboja koloidne čestice i njeno
uklanjanje iz vode, vrši se dodatkom sredstava za flokulaciju tzv. flokulanata, koji s koloidno
dispergiranim česticama stvaraju veće aglomerate-flokule, koje se mogu ukloniti iz vode
procesima sedimentacije ili filtracije.

Flokulacija se odvija u dvije faze, koje se osnivaju na:

perikinetičkom i ortokinetičkom efektu.

Perikinetički efekt sastoji se u neutralizaciji naboja koloidnih čestica. Tu neutralizaciju vrše

protuioni dodanog elektrolita. U toj fazi rada procesa flokulacije potrebno je osigurati intenzivno
miješanje između vode koja sadrži koloidne čestice i sredstva za flokulaciju.

Ortokinetički efekt očituje se u formiranju mikroflokula i krupnih flokula koje se dobro talože i
filtriraju. U toj fazi rada mora se osigurati polagano kretanje vode, čime se potpomaže stvaranje
krupnih flokula.

11
Vrijeme potrebno za flokulaciju vode ovisi o: kvaliteti vode, sadržaju koloidnih čestica,
temperaturi, pH vrijednosti i samoj količini dodanog sredstva za flokulaciju. Uklanjanje
koloidnih čestica iz vode je otežano zbog malih dimenzija čestica i njihovog međusobnog
odbijanja uslijed električne nabijenosti negativnim nabojima. Neutralizacijom naboja koloida
dodatkom sredstva za flokulaciju nastaju flokule koje je lako ukloniti iz vode procesima
sedimentacije i filtracije.

Taloženje je proces gravitacijskog uklanjanja lebdećih (zrnatih i pahuljičastih) čestica iz vode

kojima je gustoća veća od gustoće vode. U teoriji taloženja se kreće od pojedinačne i okrugle
čestice, predpostavljajući mirnu vodu i zanemarujući sve utjecaje koji ometaju ovaj proces. Kada
se diskretna okrugla čestica pusti padati u mirnoj vodi nultom početnom brzinom ona ubrzava
kretanje dok joj brzina, nakon određenog vremena ne postane konstantna. S obzirom na kvalitetu
i karakter vode u procesu pročišćavanja, te na veličinu i masu lebdećih čestica, vertikalna brzina
taloženja čestice vt [cm/s] nalazi se u području gdje važi Stokesov zakon, koji glasi:

𝑑2 ∗(𝜌𝑡− 𝜌𝐻2𝑂)∗𝑔
vt = (cm/s), tj.
0,18∗ µ

ρt – gustoća koloidne čestice (kg/m3)

ρH2O – gustoća vode (kg/m3)

d – promjer čestice (m)

g – gravitacijska konstanta (m/s2)

µ - dinamička viskoznost (Pas)

Ako promatramo taloženje u idealnom taložniku pravokutnog oblika, gdje postoji stalan
horizontalan protok vode i stalna brzina taloženja čestica, tada će na svaku česticu djelovati
brzina taloženja „v“, čestica će u vremenu „t“ prijeći dubinu taložnika „h“ i istaložiti se, pa je
brzina taloženja:
ho
v= .......................................(1)
𝑡

Brzina protjecanja kroz taložnik širine „b“ i visine „ho“ je:

𝑄
vh= 𝑏𝑥ℎ𝑜 .......................................(2)

12
Raspoloživo vrijeme taloženja je:
𝑙
t= 𝑣ℎ ...........................(3)

Uvrštavanjem jednačina (2) i (3) u jednačinu (1) bit će:

ho ho x vh ho 𝑄 𝑄 𝑄
v = 𝑙/𝑣ℎ = = x𝑏𝑥ℎ𝑜 = 𝑏𝑥𝑙 = 𝐴 ...................(4)
𝑙 𝑙

gdje je: A = bxl............vodoravna površina taložnika

Odnos Q/A (m3/m2d)......................površinsko opterećenje taložnika.

Kod idealnog taložnika brzina taloženja ne ovisi ni o dubini taložnika, a niti o vremenu
zadržavanja

3.3. Biološka obrada otpadnih voda tekstilne industrije

Fizikalnim prečišćavanjem uklanja se manji dio onečišćenja (krupni otpad, brzo taložive krutine,
ulja, masti), dok veći dio onečišćenja ostaje u otpadnim vodama (organske i anorganske krutine
u otopljenom ili koloidnom stanju, hranjive soli, pesticidi, deterdzenti) koje se onda uklanjaju
biološkim ili fizikalno – hemijskim prečišćavanjem.

Biološko prečišćavanje uvijek je sekundarna obrada, dakle uvijek joj prethodi mehanička i
eventualno hemijska obrada. U suštini, biološka obrada je oponašanje procesa
samoprečišćavanja koji savršeno funkcioniraju u prirodi. Prednost biološke obrade je u
izbjegavanju rada s hemijskim tvarima koje izazivaju neželjene efekte ili su opasne za
zbrinjavanje i odlaganje. Nedostatak ove metode su veliki zahtjevi za prostorom, potrebna su
velika postrojenje kojima je teško rukovati.

Mikroorganizmi mogu razgraditi gotovo sve organske tvari koje im služe kao hrana za rast i
razmnožavanje. Za život zahtijevaju određene uvjete kao sto su: temperatura, pH, hranjive tvari,
dušik, fosfor, spojevi s ugljikom te kisik.

Svrstavaju se u tri skupine:

- aerobne (trebaju kisik za život i razvoj)

-anaerobne (žive bez prisustva kisika)

- fakultativne (mogu živjeti u različitim uvjetima, s kisikom ili bez kisika)

13
Da se ubrza proces razgradnje organskih tvari, potrebno je osigurati optimalne uvjete za život
bakterija, posebno prisutnost dušika i fosfora. [4], [5]

3.3.1. Aerobna razgradnja

Aerobna razgradnja je biohemijski proces u kojem se molekularni kisik iskorištava kao oksidans
u redoks reakciji i pojavljuje se u reduciranom obliku u molekuli vode. U aerobnim procesima
odvija se razgradnja organskih tvari pomoću aktivnog mulja uz prisutnost kisika. Populacija
odabranih mikroorganizama miješa se voodm u suspenziju u aerobnim uvjetima (upuhivanjem
zraka u vodu pomoću aeratora ili jako miješanje vode i zraka – bioaeracijksi proces).

Bakterije razgrađuju organske spojeve, a zatim se odvode u taložni, gdje se istaloži čvrsta faza
koja se zatim uklanja. Dio istaloženog mulja se baca kao otpad, a drugi se vraća u proces, kako
bi se zadržala potrebna koncentracija aerobnih mikroorganizama. Produkti oksidacije su: CO2,
nitrati, sulfati i fosfati.

Ovim postupkom se uklanjaju biorazgradljivi spojevi, ali i čvrste suspendirane čestice koje se
apsorbiraju unutar flokula aktivnog mulja.

Aerobni procesi ovise o ulaznoj koncentraciji otpadnih tvari, koncentraciji mikroorganizama,

vremenu kontakta supstrata s mikroorganizmima i količini raspoloživog kisika. Proces se odvija
tako što otpadna voda ulazi u biološki reaktor u kojemu su raspršeni mikroorganizmi, zatim se
aeracijom dovodi zrak uz miješanje, čime se spriječava taloženje i postiže bolji kontakt između
mikroorganizama i otpadne vode.

Obrađena otpadna voda odvodi se u naknadni taložnik u kojem se taloži aktivni mulj, te se dio
aktivnog mulja vraća nazad u reaktor, a višak mulja se izdvaja i odvodi na daljnju obradu.

3.3.2. Anaerobna razgradnja

Biohemijski proces nema molekularnog kisika, već se u ulozi oksidansa iskorištavaju izvori
anorganskih iona, kao što su nitriti, sulfiti ili karbonati koji se zatim reduciraju do odgovarajućih
spojeva. Anaerobna razgradnja organskih otpadnih tvari u vodi odvija se u tri stupnja: hidroliza,
kiselinska i metanska fermentacija.

14
Hidrolitičke bakterije razgrađuju nerazgrađene organske tvari (ugljikohidrate, masti,
bjelančevine), a acetogene i acidogene bakterije pomažu u pretvorbi razgrađenih organskih tvari
u alkohole, adehide,CO2,H2O i sl.

Kod pomanjkanja kisika a u prisutnosti razgradljivog ugljika, nitrat preuzima ulogu kisika kao
oksidacijskog sredstva. Pri takvoj razgradnji biohemijskom reakcijom nastaje metan i
mineralizirana otpadna tvar amonijak i sumporvodik. Denitrifikacijske bakterije razgrađuju nitrat
do elementarnog dušika.

Oba postupka razgradnje pospješuju enzimi koje izlučuju mikroorganizmi.

Enzimi su biološki katalizatori koji se transformiraju i regeneriraju u pocesu biološke razgradnje,

a ovisno o količini kisika dovode do različitih produkata razgradnje.

15
4. ZAKLJUČAK

Tekstilna industrija troši najveće količine vode i smatra se jednim od najvećih zagađivača.

U novije vrijeme u industriji se sve više pozornosti posvećuje zaštiti okoliša. Za proizvodnju u
tekstilnoj industriji problematika zaštite okoliša je složena, jer sam proces je zahtjevan u pogledu
energije, vode i hemikalija. Stoga su mnoga istraživanja usmjerena na pronalaženje ekološki
pogodnih rješenja u proizvodnji tekstila. Najviše pozornosti posvećuje se pitanju moguće
štetnosti tekstilnog proizvoda za ljudsko zdravlje. To je primarni interes potrošača. Proizvođači
tekstila, odjeće i ostali koji svoje proizvode žele plasirati na tržište Europske unije suočeni su sa
zahtjevima jamstva ekološke prihvatljivosti svojih proizvoda.

Sve je neophodnije prečišćavanje, tj. tretiranje i obrada industrijskih otpadnih voda, posebno u
bliskoj budućnosti. U tom pogledu čista okolina i ekološki zahtjevi vezani za prisustvo boja u
otpadnoj vodi postaju izazov i problem za industrijsku proizvodnju boja, obradu tekstila i sl.
Pojavom strožijih standarda za boje, podstiče se društvo na smanjenje emisije obojenih otpadnih
voda u prirodnim vodotocima. Ima podataka da otpadne vode industrije tekstila sadrže sumnjive
kancerogene materije koje nose mnoge rizike za život vodenih organizama. Stoga je neophodno
smanjiti i eliminisati zagađivače u otpadnoj vodi prije njihovog ispuštanja.

16
6. LITERATURA

[1]http://brod.sfsb.hr/~saracic/Poslijedipl/PREMAZI/dezinfekcija%20vode.pdf (Pristupljeno:
30.06.17)

[2] Šefket G.,Nusret I.,Nurudin A.,: „Obrada otpadnih voda“, Zenica 2014

[3] Z.Jurac, E. Felić, V. Jurac, Otpadne vode u pamučnoj industriji, 2008.

[4] Problematika zbrinjavanja i prečišćavanja otpadnih voda, Zagreb 2015.

[5] https://www.fkit.unizg.hr/_download/repository/2_OIOV_3_12_2014.pdf

[6]http://old.riteh.hr/zav_katd_sluz/zvd_teh_term_energ/katedra4/Inzenjerstvo_zastite_okolisa/8.
pdf

[7]https://www.google.ba/search?q=aerobna+razgradnja&ie=utf-8&oe=utf-8&client=firefox-b-
ab&gws_rd=cr&ei=H9hXWaq6F4L5ULjCkoAF#q=aerobna+razgradnja+otpadnih+voda

17