SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FAKULTET ELEKTROTEHNIKE I RAČUNARSTVA

Mihovil Ivas

LOCIRANJE KVARA U
RAZDJELNIM MREŽAMA

MAGISTARSKI RAD

Zagreb, 2007.
Magistarski rad je izrađen u Zavodu za visoki napon i energetiku
Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu.

Mentor: prof. dr. sc. Ante Marušić

Magistarski rad ima 124 stranice

Magistarski rad br.:

POVJERENSTVO ZA OCJENU U SASTAVU:

1. prof. dr. sc. Ivica Pavić - predsjednik

2. prof. dr. sc. Ante Marušić - mentor
3. prof. dr. sc. Matislav Majstrović –
Energetski institut Hrvoje Požar Zagreb

POVJERENSTVO ZA OBRANU U SASTAVU:

1. prof. dr. sc. Ivica Pavić - predsjednik

2. prof. dr. sc. Ante Marušić - mentor
3. prof. dr. sc. Matislav Majstrović –
Energetski institut Hrvoje Požar Zagreb

Datum obrane: 5. srpnja 2007.

 SADRŽAJ

POPIS KRATICA......................................................................................V
1. UVOD....................................................................................................... 1
2. KARAKTERISTIKE RAZDJELNIH MREŽA .............................................. 3
2.1. Tipična razdjelna mreža .................................................................... 3
2.1.1. Dvostrano napajane mreže........................................................ 3
2.1.2. Jednostrano napajane mreže .................................................... 3
2.2. Zaštita u 10(20) kV-nim razdjelnim mrežama.................................... 5
2.2.1. Relejna zaštita u mrežama s uzemljenom neutralnom točkom .. 6
2.2.2. Relejna zaštita u mrežama s izoliranom neutralnom točkom ..... 8
2.3. Automatizacija 10(20) kV-nih razdjelnih mreža ................................. 8
3. KVAROVI U RAZDJELNOJ MREŽI ....................................................... 10
3.1. Vrste kvarova .................................................................................. 10
3.1.1. Prikaz simetričnim komponentama .......................................... 10
3.1.2. Tropolni kratki spoj................................................................... 12
3.1.3. Dvopolni kratki spoj.................................................................. 13
3.1.4. Dvopolni kratki spoj s istovremenim spojem sa zemljom ......... 14
3.1.5. Jednopolni kratki spoj .............................................................. 16
3.1.6. Kratki spoj preko impedancije kvara ........................................ 17
3.1.7. Uzemljenje zvjezdišta i utjecaj uzemljenja zvjezdišta na struju
dozemnog kvara i lociranje kvara............................................. 18
3.2. Prijelazni otpor na mjestu kvara ...................................................... 20
3.2.1. Otpor luka ................................................................................ 21
3.2.2. Otpor tla ................................................................................... 21
3.3. Statistike kvarova ............................................................................ 22
4. OPĆENITO O LOCIRANJU KVAROVA U ELEKTROENERGETSKOJ
MREŽI .................................................................................................... 23
4.1. Metode za lociranje kvarova ........................................................... 23
4.2. Lociranje kvarova u prijenosnim mrežama...................................... 24
4.2.1. Osnove algoritama za određivanje mjesta kvara ..................... 24
4.2.2. Klasifikacija metoda za lociranje kvara .................................... 25
4.3. Problematika lociranja kvara u razdjelnoj mreži .............................. 29
4.4. Faktori koji imaju utjecaja pri određivanju mjesta kvara u
razdjelnoj mreži ............................................................................... 30

I
 4.4.1. Razgranati vodovi .................................................................... 30
4.4.2. Nehomogeni vodovi ................................................................. 31
4.4.3. Prijelazni otpor na mjestu kvara ............................................... 31
4.4.4. Utjecaj opterećenja priključenih duž izvoda ............................. 33
5. TEHNIKE LOCIRANJA KVAROVA U RAZDJELNIM MREŽAMA .......... 35
5.1. Indikatori kvara................................................................................ 35
5.1.1. Indikatori kratkog spoja ............................................................ 36
5.1.2. Kombinirani indikatori kratkog spoja i zemljospoja za
kabelske mreže........................................................................ 38
5.1.3. Kombinirani indikatori kratkog spoja i zemljospoja za
nadzemne mreže ..................................................................... 39
5.1.4. Indikatori kvara s određivanjem smjera.................................... 40
5.2. Određivanje udaljenosti kratkog spoja ............................................ 41
5.2.1. Općenito o izračunu udaljenosti kvara ..................................... 41
5.2.2. Određivanje udaljenosti kratkog spoja upotrebom distantnih
releja ........................................................................................ 41
5.2.3. Određivanje mjesta kratkog spoja na temelju mjerenja struje
kvara ........................................................................................ 44
5.2.4. Preciznost metoda za lociranje kratkog spoja .......................... 45
5.3. Izračun udaljenosti zemljospoja pomoću tranzijenata ..................... 46
5.3.1. Prijelazne pojave kod zemljospoja ........................................... 47
5.3.2. Algoritmi za procjenu udaljenosti zemljospoja ......................... 47
5.3.3. Preciznost procjene udaljenosti zemljospoja ........................... 49
5.4. Statistike o učestalosti kvarova ....................................................... 51
5.5. Neki aspekti procesa lociranja kvara............................................... 51
5.5.1. Dijagnostika kvara.................................................................... 51
5.5.2. Problemi kod detekcije zemljospoja ......................................... 52
5.5.3. Pogon sa zemljospojem........................................................... 52
5.6. Tehnike lociranja kvara u praksi...................................................... 53
5.6.1. Kombiniranje dostupnih informacija ......................................... 53
5.6.2. Isplativost metoda lociranja kvara za pojedine konfiguracije
razdjelnih mreža....................................................................... 54
5.6.3. Napredak u lociranju kvara u svjetskoj i domaćoj praksi.......... 54
5.6.4. Standardizacija ........................................................................ 55

II
6. NEKI ALGORITMI ZA ODREĐIVANJE MJESTA KVARA U
RAZDJELNIM MREŽAMA...................................................................... 56
6.1. Uvodne informacije ......................................................................... 56
6.2. Algoritam Sahe i suradnika ............................................................. 56
6.2.1. Pretpostavke ............................................................................ 57
6.2.2. Izvodi ....................................................................................... 59
6.2.3. Izračun udaljenosti kvara ......................................................... 64
6.3. Algoritam Novosela i suradnika....................................................... 65
6.3.1. Izvod ........................................................................................ 66
6.3.2. Iterativna metoda ..................................................................... 69
6.3.3. Direktna metoda....................................................................... 72
6.3.4. Univerzalna primjenjivost algoritma ......................................... 74
6.4. Algoritam Dasa i suradnika ............................................................. 75
6.4.1. Detekcija kvara i kolektiranje podataka o kvaru i prije kvara.... 78
6.4.2. Određivanje sekcije voda u kvaru ............................................ 78
6.4.3. Izrada ekvivalentnog radijalnog sustava .................................. 80
6.4.4. Modeliranje tereta .................................................................... 81
6.4.5. Određivanje napona i struja na suprotnom kraju voda i na
mjestu kvara ............................................................................ 85
6.4.6. Određivanje lokacije kvara....................................................... 87
6.4.7. Pretvaranje višestruke procjene u jedinstvenu procjenu .......... 88
6.5. Preciznost opisanih algoritama ....................................................... 88
6.5.1. Algoritam Novosela i suradnika................................................ 89
6.5.2. Algoritam Dasa i suradnika ...................................................... 89
6.5.3. Algoritam Sahe i suradnika ...................................................... 89
6.5.4. Usporedba algoritma Sahe i suradnika s algoritmom Dasa i
suradnika ................................................................................. 90
7. ISPLATIVOST PRIMJENE TEHNIKA LOCIRANJA KVARA U
RAZDJELNIM MREŽAMA...................................................................... 92
7.1. Definicija tehnoekonomske opravdanosti........................................ 92
7.2. Troškovi neisporučene električne energije ...................................... 93
7.3. Kriteriji za različite tehnike lociranja kvara....................................... 94
7.4. Primjer za ilustraciju ........................................................................ 97
7.5. Primjer računalnog programa za izračun isplativosti
automatizacije lociranja kvara u razdjelnoj mreži ............................ 99

III
8. PROBLEM LOCIRANJA KVARA U RAZDJELNIM MREŽAMA S
DISTRIBUIRANIM IZVORIMA.............................................................. 102
8.1. Distribuirana proizvodnja u razdjelnim mrežama .......................... 102
8.2. Utjecaj otpora kvara na izračun mjesta kvara pomoću
impedancije voda na vodovima napajanim s više strana .............. 103
8.3. Moguće metode za lociranje kvara u mrežama s distribuiranom
proizvodnjom................................................................................. 105
8.3.1. Određivanje mjesta kvara pomoću indikatora kvara s
određivanjem smjera.............................................................. 105
8.3.2. Metode za računsko određivanje mjesta kvara ...................... 106
8.3.3. Kombinirane metode.............................................................. 106
9. ZAKLJUČAK ........................................................................................ 107
LITERATURA....................................................................................... 109

IV
 POPIS KRATICA

ABB proizvođač energetske opreme, bivši Asea Brown Boveri

AC izmjenični (napon/struja)
APU automatski ponovni uklop
ATP/EMTP Alternative transients program / ElectroMagnetic Transient
Program, programski paket za analizu prijelaznih pojava u
elektroenergetskom sustavu
AUSTRAL programski paket / ekspertni sustav korišten u EDF-u
DFR digitalni zapisivač kvarova (digital fault recorder)
DMS sustav upravljanja podacima (data management system)
DP distribuirana proizvodnja
DUIK daljinski upravljan indikator kvara
DULRS daljinski upravljana linijska rastavna sklopka
EDF Électricité de France, najveća francuska kompanija za
proizvodnju i distribucije električne energije
EES elektroenergetski sustav
EMTP ElectroMagnetic Transient Program, programski paket za
analizu prijelaznih pojava u elektroenergetskom sustavu
ENEL Ente Nazionale per l'Energia Elettrica, najveći talijanski
distributer električne energije
HEP Hrvatska elektroprivreda
GIS geografski informacijski sustav (geographic information
system)
IEEE Institute of Electrical and Electronics Engineers, najveće
svjetsko udruženje inženjera elektrotehnike
LED svjetleća dioda (light-emitting diode)
NN niski napon
OKA Oberosterreichische Kraftwerke AG, austrijska kompanija
za distribuciju električne energije
p.u. udjel u jediničnoj veličini (per unit)
PC osobno računalo (personal computer)
PC-ADAM Personal Computer - Analysis of Distribution Automation
Methods, računalni program za tehnoekonomsku analizu
pri uvođenju automatizacije u razdjelne mreže

V
PSCAD/EMTDC programski paket za analizu prijelaznih pojava
SCADA centralni sustav za nadzor, mjerenje i upravljanje
(Supervisory Control And Data Acquisition)
SN srednji napon
STM programski paket / ekspertni sustav korišten u ENEL-u
TS transformatorska stanica
VN visoki napon

VI
1. UVOD

Elektroenergetske mreže su danas većinom ogromni, glomazni

sustavi, a broj vodova u pogonu i njihova ukupna duljina mnogostruko se
povećala od vremena polovice prošlog stoljeća i početaka masovne
elektrifikacije. Na tim vodovima pojavljuju se kvarovi zbog raznoraznih
razloga. To mogu biti nevrijeme, grmljavina, tuča, snijeg, pad neke grane ili
ptice na nadzemni vod, proboj izolacije na izolatorima nadzemnog vodiča ili
na plaštu kabela. U mnogo slučajeva taj električni kvar je posljedica nekog
mehaničkog kvara na vodu, i prije ponovnog stavljanja u pogon taj kvar mora
biti popravljen. Električni kvarovi mogu biti prolazni i trajni. Trajni kvarovi
uzrokovani su sigurno nekim mehaničkim kvarom, ali i prolazni kvarovi mogu
biti uzrokovani nekim mehaničkim kvarom manjeg utjecaja kojeg bi također
trebalo otkloniti radi sigurnosti pogona, iako je pogon moguć, jer bi ponovno
mogao uzrokovati prekid napajanja.
Kao jedna od bitnih komponenti postupka "upravljanja kvarom" (engl.
fault management) u elektroenergetskom sustavu pojavljuje se određivanje
samog mjesta kvara kako bi se došlo na lokaciju i otklonilo uzrok. Pri pojavi
kvara u elektroenergetskom sustavu, nakon prorade zaštite, važno je što
prije obnoviti napajanje potrošača. Kao prvi postupak u "upravljanju kvarom",
ali samo u nadzemnim mrežama, koristi se automatski ponovni uklop koji
eliminira kvarove prolaznog karaktera. Ako je kvar trajnog karaktera,
napajanje potrošača može se dijelom obnoviti samo ako je lokacija kvara
točno poznata ili se može procijeniti sa zadovoljavajućom preciznošću.
Ukoliko lokaciju kvara možemo približno odrediti pristupa se sekcioniranju
mreže i uspostavi ponovnog napajanja onog dijela mreže koji nije u kvaru.
Što se točnije može odrediti lokaciju kvara, tj. segment mreže koji je u kvaru,
to se za veći dio mreže, naravno, u ovisnosti o konfiguraciji mreže, može
ponovno uspostaviti napajanje. Brzina i točnost lociranja mjesta kvara
određuje vrijeme dolaska do mjesta kvara, a time i brzinu procesa otklanjanja
kvara. Posljednji postupak u upravljanju kvarom je fizičko otklanjanje uzroka
kvara i uspostava ponovnog napajanja cijele mreže.
Većina dosadašnjeg istraživanja i razvoja u ovom području bila je
usmjerena na pronalaženje mjesta kvara u prijenosnim mrežama, zbog
većeg utjecaja takvih kvarova na elektroenergetski sustav i zbog velikih
duljina vodova i dužeg vremena potrebnog da se dođe do mjesta kvara.
Određena rješenja za određivanje mjesta kvara u prijenosnim mrežama već
dugo postoje u svijetu. Razvoj energetskog sustava i pojava tržišta električne
energije u novije vrijeme povećavaju važnost brzog lociranja kvara i u
razdjelnim mrežama, u cilju smanjenja vremena u kojem su potrošači bez
napajanja koje u uvjetima tržišta predstavlja trošak za opskrbljivača u vidu
penala. Tek zadnjih godina to postaje tehnički problem zanimljiv
istraživačima koji razvijaju razna rješenja uz korištenje postojećih uređaja ili
uređaja novijih tehnologija.

U ovom je radu obrađena problematika određivanja mjesta kvara u

razdjelnim mrežama srednjeg napona, tj. u mrežama naponske razine 10(20)
kV. Karakteristike tih mreža, zaštita i automatizacija u njima ukratko su
opisane u drugom poglavlju. Sljedeće poglavlje daje pregled vrsta kvarova u
razdjelnim mrežama, prikaz pomoću sistema simetričnih komponenata te
neke karakteristike prijelaznog otpora na mjestu kvara. U četvrtom poglavlju
predočene su neke činjenice o funkciji lociranja mjesta kvara općenito u
elektroenergetskom sustavu, a zatim su opisane osnovne metode lociranja
mjesta kvara u prijenosnim mrežama. Također je uvodno opisana
problematika lociranja mjesta kvara u razdjelnim mrežama i dan pregled
specifičnih faktora koji imaju utjecaja pri određivanju mjesta kvara u tim
mrežama. Peto poglavlje opisuje bitne komponente metoda za lociranje
mjesta kvara u razdjelnim mrežama: indikatore kvara, računsko određivanje
udaljenosti kvara i statistike o učestalosti kvarova. Opisani su i neki drugi
aspekti, poput dijagnostike kvara, te dane neke informacije o praktično
implementiranim tehnikama lociranja kvara u svjetskoj i domaćoj praksi. U
šestom poglavlju predstavljeni su konkretni algoritmi za računsko određivanje
mjesta kvara u razdjelnim mrežama, koji su razvijeni u posljednjih nekoliko
godina u svijetu. Također je predstavljen jedan pogled na isplativost primjene
tehnika lociranja kvara u razdjelnim mrežama, a zaključno je dan kratki
pregled problema koji će se, vezano uz određivanje mjesta kvara, javiti
većom pojavom distribuirane proizvodnje u razdjelnim mrežama.

2
2. KARAKTERISTIKE RAZDJELNIH MREŽA

2.1. Tipična razdjelna mreža

Distribucija električne energije u Hrvatskoj uglavnom se ostvaruje

kroz tronaponski sustav 110 - 35 - 10(20) kV, a u manjoj mjeri kroz
dvonaponski sustav (direktna transformacija) 110 - 10(20) kV. U budućnosti
očekuje se veća zastupljenost kako direktne transformacije, tako i napona
20 kV. Podjela 10(20) kV-nih mreža može se načiniti po njihovoj konfiguraciji,
pa se dijele na dvostrano i jednostrano napajane mreže [1], ili mreže u
urbanim (gradskim) područjima i mreže u ruralnim (seoskim) područjima.

2.1.1. Dvostrano napajane mreže

Gradske mreže su u pravilu dvostrano napajane mreže, kod kojih je

napajanje vodova moguće iz dvije različite TS x/10(20) kV. To omogućava
pouzdaniji pogon i ima veze s brojnošću i važnosti priključenih potrošača. To
su također većim dijelom kabelske, a manjim nadzemne mreže. Moguće su
sljedeće izvedbe:
− Linijske mreže (slika 2.1a) nastaju spajanjem zrakastih vodova koji izlaze
iz dvaju pojnih stanica (transformatorska stanica x/10(20) kV). Normalni
pogon obično podrazumijeva otvorena rasklopna mjesta. U slučaju kvara
na jednoj transformatorskoj stanici ili vodu, vodovi se mogu napajati iz
druge TS.
− Kombinirane prstenaste i linijske mreže (slika 2.1b) nastaju od linijskih
mreža spajanjem dodatnim vodom u prsten (ili obratno). Na taj način
osigurana je dvostruka rezerva, jedna preko voda iz iste transformatorske
stanice, a jedna preko voda iz druge transformatorske stanice.

2.1.2. Jednostrano napajane mreže

Seoske mreže su u pravilu jednostrano napajane mreže, kod kojih je

napajanje vodova moguće iz samo jedne TS x/10(20) kV. Moguće su
sljedeće varijante:

3
Slika 2.1 Konfiguracije dvostrano napajanih 10(20) kV-nih mreža

Slika 2.2 Konfiguracije jednostrano napajanih 10(20) kV-nih mreža

4
− Zrakasta mreža (slika 2.2a) u kojoj svi srednjenaponski vodovi izlaze
radijalno iz TS i nisu međusobno povezani, što znači da ne mogu jedan
drugom poslužiti kao rezerva. Ako dođe do prekida napajanja jednog
voda u slučaju kvara na istom, sve niskonaponske mreže napajane preko
tog voda ostaju bez napajanja.
− Prstenasta mreža (slika 2.2b) kod koje su zrakasti izvodi spojeni
razdjelnom stanicom (rasklopno mjesto), pri čemu vodovi predstavljaju
rezervu jedan drugom. U normalnom pogonu, rasklopno mjesto je
otvoreno, tako da mreža u stvari predstavlja zrakastu mrežu. Ako dođe do
kvara na nekoj dionici jednog od izvoda, ta dionica se isklapa s obje
strane, a rasklopno mjesto se zatvara, tako da se dio potrošača s jednog
voda (oni iza mjesta kvara) napaja preko drugog voda. Normalni pogon sa
zatvorenim rasklopnim mjestom (dvostrano napajanje), iako je tehnički
moguć i predstavlja sigurniji način napajanja, rijetko se izvodi jer iziskuje
veća ulaganja u opremu (prekidače, zaštitu) i održavanje, što čini ovu
izvedbu skupom. Primjenjuje se izuzetno za napajanje potrošača koji su
posebno osjetljivi na prekide napajanja.
− Mreže s potpornom točkom (slika 2.2c) imaju izdvojeno rasklopno mjesto
(potpornu točku), obično vezanu dvostrukim vodom za pojnu TS, iz kojeg
se onda napajaju vodovi koji mogu biti zrakasti ili prstenasti. Ovakvo
rješenje je obično ekonomski uvjetovano, tj. primjenjuje se ako je cijena
izgradnje manja u odnosu na vođenje svih vodova iz transformatorske
stanice.

2.2. Zaštita u 10(20) kV-nim razdjelnim mrežama

Parametri koji utječu na izbor i podešenje zaštite 10(20) kV-nih

mreža su u prvom redu način uzemljenja zvjezdišta 10(20) kV-nih mreža,
vrsta mreža (nadzemna, mješovita ili kabelska) te konfiguracija mreža.
Relejna zaštita u napojnim transformatorskim stanicama x/10(20) kV
može se podijeliti na zaštitu transformatora i sabirnica te na zaštitu 10(20)
kV-nih vodova. Ukoliko je zvjezdište 10(20) kV-ne mreže uzemljeno preko
otpornika, potrebno je dodati i relejnu zaštitu od jednopolnih kratkih spojeva
na svim izvodima kao i na otporniku, koja se mora podesiti na način da bude
funkcionalna i selektivna. U transformatorskim stanicama 10(20)/0,4 kV
postoji samo zaštita transformatora od preopterećenja i kratkog spoja [2].
U ovisnosti o vrsti 10(20) kV-nih mreža koje su osim u gradskim
područjima najčešće mješovite s manjim ili većim dijelom nadzemne mreže,
potrebno je navedenu relejnu zaštitu kombinirati sa sustavom APU-a

5
(automatskog ponovnog uklopa). Korištenjem APU-a odstranjuju se prolazni
jednopolni kvarovi te se smanjuje vrijeme trajanja prekida u napajanju
potrošača.
Konfiguracija 10(20) kV-nih mreža može isto tako utjecati na izbor
relejne zaštite. Ovisno o vrsti izvoda odabiru se i različiti sustavi relejne
zaštite, s time da se uvijek zadovolji uvjet da odabrana relejna zaštita u
slučaju pojave kvarova bude djelotvorna i selektivna gledajući u smjeru
izvora napajanja.

2.2.1. Relejna zaštita u mrežama s uzemljenom neutralnom točkom

Relejna zaštita smještena u napojnim transformatorskim stanicama

sastoji se iz zaštite srednjenaponskih 10(20) kV-nih vodova, zaštite
transformatora i zaštite otpornika. Vodovi su štićeni kratkospojnom zaštitom,
zaštitom od strujnog preopterećenja i zaštitom od jednopolnih kratkih
spojeva. Transformatori su obično štićeni kratkospojnom zaštitom, zaštitom
od preopterećenja, a veće jedinice (preko 4 MVA) i diferencijalnom zaštitom.
Zaštita otpornika sastoji se u pravilu od nadstrujne zaštite postavljene u tri
stupnja, čime se osigurava zaštita od kvarova na otporniku ili njegovog
prespajanja, rezervna zaštita vodova od jednopolnih kvarova i zaštita od
visokoomskih kvarova u mreži [3].
Kod mješovitih 10(20) kV-nih mreža s manjim ili većim udjelom
nadzemnih vodova, kvarovi prema zemlji nastaju preko određenog
prijelaznog otpora. Ukoliko se pojavi slučaj pada vodiča na suho tlo, prijelazni
otpor na mjestu kvara može poprimiti veće vrijednosti. Uslijed toga događa
se da su struje kod takvih kvarova vrlo male, što dovodi u pitanje
djelotvornost primijenjene zaštite. Kako je već rečeno, čest je slučaj prolaska
10(20) kV-ne mreže kroz naseljena mjesta, stoga je od velike važnosti da
zaštita bude čim osjetljivija, te da selektivno obuhvati što je moguće veći
vidokrug kvarova.
Nastankom dozemnog spoja na jednom od vodova, na ostalim
"zdravim" vodovima protječe kapacitivna struja iz voda prema mjestu kvara.
Navedena struja ovisi o duljini i karakteristikama navedenih izvoda te se
praktično može računati s maksimalnim iznosima do 15 A za 10 kV-ne mreže
i 30 A za 20 kV-ne mreže [3]. To ujedno znači da ukoliko se koristi
neusmjerena relejna zaštita, njezino strujno postavljanje ne smije biti ispod
navedenih vrijednosti, što uzrokuje da navedena zaštita ne može obuhvatiti
kvarove s prijelaznim otporom većim od približno 400 Ω. Veća osjetljivost
postiže se korištenjem usmjerene zaštite od dozemnih spojeva.

6
 Osim prijelaznih otpora na mjestima kvara, struje nesimetrije u
sumarnom krugu strujnih transformatora također utječu na postavljanje
odnosno djelotvornost zaštite. Naime, struje nesimetrije uzrokovane su
nelinearnim i neidentičnim karakteristikama magnetiziranja strujnih
transformatora i nesimetrijama u primarnoj struji. Iz tih se razloga zaštita
mora namjestiti iznad tih struja što isto tako negativno utječe na djelotvornost
zaštite kod malih struja kvara. Ukoliko je zaštita spojena na obuhvatne
strujne transformatore, navedeni problem nestaje.
Kako se većina ugrađene zaštite od jednopolnih kvarova temelji na
vatmetarskom principu rada, za normalno djelovanje potrebna je nulta
komponenta napona koja se dobiva na otvorenom trokutu triju naponskih
transformatora. Proradni napon naponskog odnosno vatmetarskog releja
mora se odabrati tako da ima veći iznos od napona nesimetrije koji se
pojavljuje na otvorenom trokutu kada nema kvara u mreži. Za navedeni
napon nesimetrije obično se uzima vrijednost od 5 do 10 V (točna vrijednost
dobije se mjerenjem) [3]. Takvim postavljanjem kao i kod prijašnjih slučaja
postiže se nedjelotvornost zaštite kod visokoomskih kvarova (kvarovi s većim
prijelaznim otporima na mjestu kvara) budući da kod visokoomskih kvarova
napon na otvorenom trokutu naponskih transformatora ima niske vrijednosti.
Sva dosad navedena ograničenja odnosila su se na relejnu zaštitu
vodova iz napojne TS x/10(20) kV. Preostala relejna zaštita odnosi se na
zaštitu otpornika koja ujedno predstavlja rezervnu zaštita vodova, te na
zaštitu od visokoomskih kvarova u mreži. Zaštita otpornika sastoji se iz
zaštite od mogućih kvarova na otporniku i zaštite od strujnog preopterećenja
otpornika. Prva se izvodi pomoću nadstrujnog releja i djeluje trenutno na
iskapčanje napojnog transformatora u slučaju kvara ili premošćenja
otpornika. Zaštita od strujnog preopterećenja otpornika (I5s; I10min; Itrajna) je
ustvari nadstrujna vremenski stupnjevana zaštita, koja ovisno o stupnju
zaštite, s kraćim ili dužim vremenskim kašnjenjem djeluje na isključenje
napojnog transformatora. Podatke o dozvoljenim vrijednostima struja (I5s;
I10min; Itrajna) daje proizvođač otpornika.
Zaštita od visokoomskih kvarova izvodi se pomoću vrlo osjetljivih
nadstrujnih releja s vremenskim kašnjenjem. Releji u pravilu sadrže blokadu
za više harmonike, te se isporučuju baždareni zajedno s obuhvatnim
transformatorima. Predmetna zaštita djeluje na isključenje transformatora.
Obje navedene zaštite ujedno djeluju kao rezervne zaštite vodova od
jednopolnih kvarova u mreži. Njihova su strujna i vremenska podešenja
takova da je osigurana potpuna selektivnost u odnosu na zaštite od
jednopolnih kvarova vodova. Na slici 2.3 prikazan je shematski prikaz
navedenih zaštita od jednopolnih kvarova [2].

7
2.2.2. Relejna zaštita u mrežama s izoliranom neutralnom točkom

Kod mreža s izoliranom neutralnom točkom relejna zaštita smještena

u napojnim transformatorskim stanicama sastoji se samo iz zaštite
srednjenaponskih 10(20) kV-nih vodova i zaštite transformatora i ona je
jednaka zaštiti iz prijašnje točke. Jedina razlika u odnosu na pogon s
uzemljenom neutralnom točkom preko otpornika, jest radno područje
usmjerenih releja za zaštitu od dozemnih spojeva u "sin φ" spoju.

Slika 2.3 Shematski prikaz zaštite 10(20) kV-nih vodova i otpornika od

jednopolnih kvarova

2.3. Automatizacija 10(20) kV-nih razdjelnih mreža

Prema svjetskim i domaćim iskustvima kvarovi u SN mrežama

obično uvjetuju najviše prekida napajanja potrošača (oko 80%) [4]. To i nije
iznenađujuće ako se uzmu u obzir sljedeće činjenice:

8
− Mreže visokog napona u pravilu su izgrađene u skladu s kriterijem "n-1";
prema tome, kod jednostrukih kvarova na elementima mreže, ne bi
trebalo doći do prekida isporuke električne energije potrošačima, tim više
što te mreže rade u uzamčenom pogonu.
− Mreže niskog napona napajaju malo potrošača; što znači da će čak i u
slučaju učestalih kvarova relativno malo potrošača ostati bez napajanja.
− Mreže srednjeg napona u pravilu rade radijalno. U vangradskim mrežama
često nije osigurana mogućnost dvostranog napajanja. Prema tome, u
slučaju kvarova u mrežama srednjeg napona veliki broj potrošača ostaje
bez električne energije, i to često kroz duže vrijeme.
Zbog navedenih razloga, u svijetu se sve veća pozornost posvećuje
poboljšanju pogona srednjenaponskih mreža. Pri tome je očito, da se broj
kvarova u mrežama srednjeg napona može smanjiti samo uz velika
financijska ulaganja koja će rezultirati revitalizacijom dotrajalih mreža,
interpolacijom novih TS VN/SN, integracijom sustava zaštite i upravljanja u
postrojenjima [5] te uvođenjem novih tehnoloških rješenja, novih tehničkih
normi [6] itd. Iako je broj kvarova u nadzemnoj mreži dosta velik, vrijednost
neisporučene električne energije ne poprima visoke iznose, zbog relativno
niske gustoće konzuma (10-200 kW/km2). Zbog toga treba razmatrati
poboljšanje pogona nadzemnih mreža uvođenjem automatizacije ali uz
korištenje umjerenih financijskih sredstava.
Osnovne funkcije automatizacije razdjelnih 10(20) kV-nih mreža su:
− detekcija kvarova,
− daljinsko mjerenje i nadzor mreže,
− daljinsko upravljanje mrežom,
− lociranje kvarova,
− pogonske statistike,
− računalna simulacija i optimizacija pogona mreže.
Ovisno o ekonomskoj opravdanosti, mogući su različiti opsezi ulaganja i
radnji na automatizaciji razdjelnih mreža. Najskromniji pristup je ugradnja
indikatora kvarova s optičkom signalizacijom. Ambiciozniji pristup je ugradnja
daljinski upravljanih sklopki, u kombinaciji s indikatorima kvarova, a to
podrazumijeva postojanje centra upravljanja. Najambiciozniji opseg ulaganja
podrazumijeva, pored navedenog, uporabu sustava s programskom
potporom za lokaciju kvarova, ali i zahvate u mreži, tj. izgradnju poveznih
vodova koji omogućavaju rekonfiguraciju mreže [4]. U svakom slučaju,
lociranje kvarova, tj. određivanje mjesta kvara bitna je funkcija automatizacije
razdjelnih 10(20) kV-nih mreža.

9
3. KVAROVI U RAZDJELNOJ MREŽI

3.1. Vrste kvarova

Najčešći kvarovi u elektroenergetskim mrežama su kratki spojevi. U

trofaznim mrežama razlikuju se četiri vrste kratkih spojeva: tropolni, dvopolni,
dvopolni s istovremenim spojem sa zemljom i jednopolni kratki spoj. U ovom
poglavlju su kratko opisani pojednostavljeni slučajevi.

3.1.1. Prikaz simetričnim komponentama

U slučaju kvara u mreži dolazi do nesimetričnih opterećenja, pa da bi

smo upoznali prilike za vrijeme kvara, neophodno moramo poznavati metode
proračuna nesimetričnih sistema.
U nesimetričnom sistemu nije moguće, kao u simetričnom, prilike u
mreži odrediti promatranjem stanja samo u jednoj fazi, pa nije moguće ni
trofaznu mrežu neposredno zamijeniti s ekvivalentnom jednofaznom
shemom, a određivanje prilika na osnovu trofazne sheme zahtijeva duge
račune. Znatno pojednostavljenje računa postiže se rastavljanjem trofaznog
nesimetričnog sistema u tri simetrična trofazna sistema, koji se mogu
prikazati s tri jednofazne sheme, shemom direktnog sistema, shemom
inverznog sistema i shemom nultog sistema.
Uz pretpostavku poznavanja teorije simetričnih komponenata koja je
detaljno objašnjena u literaturi [7], ovdje su navedene samo neke relacije
koje će olakšati praćenje narednih poglavlja.
Odnos između struja u fazama i struja simetričnih sistema dan je
sljedećim vektorskim jednadžbama:
IR = I d + Ii + I 0 (3.1)
I S = a 2 I d + aI i + I 0 (3.2)
I T = aI d + a 2 I i + I 0 (3.3)
Simetrične komponente možemo odrediti preko struja u fazama na sljedeći
način:
1
I d = ( I R + aI S + a 2 I T ) (3.4)
3

10
 1
Ii = ( I R + a 2 I S + aI T ) (3.5)
3
1
I 0 = (IR + I S + I T ) (3.6)
3
U gornjim jednadžbama IR,IS i IT su struje u fazama R, S i T, Id, Ii i I0 su struje
direktnog, inverznog i nultog sistema u fazi R, a operator a ima vrijednost:
2π
j
a = 1∠2π / 3 = e 3
(3.7)
Odnosi koji su ovdje prikazani za struje vrijede i za napone i za
elektromotorne sile u trofaznom sistemu.

Slika 3.1 Ekvivalentne sheme sistema simetričnih komponenata

Jednofazne ekvivalentne sheme sistema simetričnih komponenata

prikazane su na slici 3.1, gdje su Zd. Zi i Z0 direktna, inverzna i nulta
impedancija. Za pojedine sheme mogu se postaviti naponske jednadžbe:
E d = Vd + I dZ d (3.8)
Ei = Vi + IiZi (3.9)
E 0 = V0 + I 0 Z 0 (3.10)
Uz pretpostavku, što je i najčešći slučaj, da na mrežu djeluje simetrični
sistem elektromotornih sila, može se postaviti Ei=0 i E0=0, pa naponske
jednadžbe glase:
Vd = E d − I d Z d (3.11)
Vi = −IiZi (3.12)
V0 = −I 0 Z 0 (3.13)

Slika 3.2 Ekvivalentna shema direktnog, inverznog i nultog sistema za

slučaj simetričnih elektromotornih sila

11
Slika 3.3 Pojednostavljeni prikaz ekvivalentnih shema direktnog,
inverznog i nultog sistema

Na slici 3.2 prikazana je ekvivalentna shema sistema simetričnih

komponenata za slučaj simetričnih elektromotornih sila, a na slici 3.3.
pojednostavljeni prikaz sheme sa slike 3.2.
U distributivnim mrežama, inverzna impedancija mreže redovito je
jednaka direktnoj:
Z d ≈ Zi (3.14)
Umjesto indeksa d i i za direktne i inverzne veličine vrlo često se
upotrijebljavaju indeksi 1 i 2, pa su i u ovom radu ponegdje upotrijebljeni ti
indeksi, radi preglednijeg označavanja kad se indeksi d ili i upotrebljavaju za
neke druge veličine.

3.1.2. Tropolni kratki spoj

Tropolni kratki spoj prikazan je na slici 3.4.

Slika 3.4 Tropolni kratki spoj

U točki kvara vrijede sljedeće relacije:

12
 VR = VS = VT (3.15)
IR + I S + I T = 0 (3.16)
Uvrštenjem u osnovne jednadžbe iz poglavlja 3.1. i njihovim kombiniranjem,
za simetrične komponente struja dobiju se sljedeće relacije:
E
Id = d (3.17)
Zd
Ii = 0 (3.18)
I0 = 0 (3.19)
Prikaz tropolnog kratkog spoja pojednostavljenim ekvivalentnim shemama
dan je na slici 3.5.

Slika 3.5 Prikaz tropolnog kratkog spoja pojednostavljenim

ekvivalentnim shemama

3.1.3. Dvopolni kratki spoj

Dvopolni kratki spoj prikazan je na slici 3.6. Za taj kvar vrijede

sljedeći odnosi:
IS + IT = 0 (3.20)
IR = 0 (3.21)
VS = VT (3.22)
Izvodom iz osnovnih jednadžbi dobiju se za simetrične komponente struja
sljedeće relacije:
I0 = 0 (3.23)
I d = −I i (3.24)
i vrijedi
Ed
Id = (3.25)
Z d + Zi

13
Prikaz dvopolnog kratkog spoja pojednostavljenim ekvivalentnim shemama
dan je na slici 3.7.

Slika 3.6 Dvopolni kratki spoj

Slika 3.7 Pojednostavljeni ekvivalentni prikaz dvopolnog kratkog spoja

3.1.4. Dvopolni kratki spoj s istovremenim spojem sa zemljom

Za dvopolni kratki spoj s istovremenim spojem sa zemljom, prikazan

na slici 3.8, vrijede sljedeće relacije na mjestu kvara:
IR = 0 (3.26)
VS = 0 (3.27)
VT = 0 (3.28)

14
 Slika 3.8 Dvopolni kratki spoj s istovremenim spojem sa zemljom

Slika 3.9 Prikaz dvopolnog kratkog spoja uz istovremeni spoj sa

zemljom pojednostavljenim ekvivalentnim shemama

Za simetrične komponente struja može se izvesti sljedeće:

Zi + Z0
Id = Ed (3.29)
Z dZ i + Z dZ 0 + Z i Z 0
Z0
I i = −E d (3.30)
Z dZ i + Z dZ 0 + Z iZ 0

15
 Zi
I 0 = −E d (3.31)
Z dZ i + Z dZ 0 + Z i Z 0

Prikaz dvopolnog kratkog spoja s istovremenim spojem sa zemljom

pojednostavljenim ekvivalentnim shemama dan je na slici 3.9.

3.1.5. Jednopolni kratki spoj

Jednopolni kratki spoj faze R, prikazan na slici 3.10, karakteriziran je

sljedećim odnosima:
VR = 0 (3.32)
IS = 0 (3.33)
IT = 0 (3.34)

Slika 3.10 Jednopolni kratki spoj

Izvodom se dobije da su simetrične komponente jednake. Vrijedi:

1
I d = I i = I 0 = IR (3.35)
3
Ed
Id = (3.36)
Z d + Zi + Z0

Jednopolni kratki spoj može se prikazati pojednostavljenim ekvivalentnim

shemama na način prikazan na slici 3.11.

16
Slika 3.11 Prikaz jednopolnog kratkog spoja pojednostavljenim
ekvivalentnim shemama

3.1.6. Kratki spoj preko impedancije kvara

Prije navedene formule vrijede za neposredne kratke spojeve. Kratki

spojevi preko impedancije kvara prikazani su na slici 3.12. U ovom slučaju u
formulama se pojavljuje i impedancija kvara. Formule za sve vrste spojeva
preko impedancije kvara navedene su u nastavku.
Tropolni kratki spoj
Ed
Id = (3.37)
Z d + ZK
Dvopolni kratki spoj
Ed
Id = (3.38)
Z d + Zi + ZK
Dvopolni kratki spoj sa zemljom
Z i + ( Z 0 + 3Z K )
Id = Ed (3.39)
Z d Z i + Z d ( Z 0 + 3Z K ) + Z i ( Z 0 + 3Z K )
Z 0 + 3Z K
I i = −E d (3.40)
Z d Z i + Z d ( Z 0 + 3Z K ) + Z i ( Z 0 + 3 Z K )

17
 Zi
I 0 = −E d (3.41)
Z d Z i + Z d ( Z 0 + 3Z K ) + Z i ( Z 0 + 3 Z K )
Jednopolni kratki spoj
Ed
Id = (3.42)
Z d + Z i + Z 0 + 3Z K

Vidljivo je iz danih formula da prijelazna impedancija kvara donosi određeno

prigušenje struje kvara.

Slika 3.12 Kratki spojevi preko impedancije kvara: a) tropolni, b)

dvopolni, c) dvopolni sa zemljom, d) jednopolni

3.1.7. Uzemljenje zvjezdišta i utjecaj uzemljenja zvjezdišta na struju

dozemnog kvara i lociranje kvara

Kod spojeva sa zemljom, kod kojih na vrijednost struje kvara utječe i

nulta komponenta impedancije, iznimno bitna karakteristika je uzemljenje
zvjezdišta mreže. Najčešće se koristi nekoliko različitih načina uzemljenja

18
zvjezdištva, u ovisnosti o zahtjevima koji se postavljaju na prenaponsku
zaštitu, potrebi za ograničenjem napona dodira, karakteristikama relejne
zaštite, zahtjevima za kontinuiranost isporuke električne energije i slično. Ti
načini su: izravno uzemljenje zvjezdišta, otporno (niskoomsko ili
visokoomsko) uzemljenje zvjezdišta, izolirano zvjezdište i rezonantno
uzemljenje zvjezdišta. U literaturi [3] detaljno su objašnjeni ti načini
uzemljenja i predstavljena je nadomjesna shema za kvar u mreži kod svakog
od tih načina uzemljenja zvjezdišta.
Ukratko, kod izravno uzemljenog zvjezdišta i niskoomskog
uzemljenja zvjezdišta vrijede formule navedene prije u ovom poglavlju, s tim
da kod ovog zadnjeg nulti sistem mreže sadrži i vrijednost otpora (trostruku)
preko kojeg je uzemljeno zvjezdište.

Kod visokoomskog uzemljenja zvjezdišta nulta se admitancija

odnosno susceptancija vodova 10(20) kV-ne mreže s obzirom na vrijednosti
otpornika za uzemljenje zvjezdišta ne može zanemariti. Za struju
jednopolnog kratkog spoja u fazi R tada vrijedi formula:

IK R = E d
(1 + j 3ωC0 ⋅ RZ ) (3.43)
Z K + R Z + j 3ωC0 ⋅ R Z ⋅ Z K
gdje su:
RZ - vrijednost otpora preko kojeg je uzemljeno zvjezdište,
C0 - suma nultih komponenti kapaciteta svih vodova u mreži.

U mrežama s izoliranim tj. neuzemljenim zvjezdištem, struje

dozemnih spojeva ovise većinom o kapacitetima vodova prema zemlji. Za
struju jednopolnog dozemnog spoja u fazi R vrijedi formula:
j 3 ωC 0
IK R = E d (3.44)
1 + j 3 ω C0 ⋅ Z K

U rezonantno uzemljenim sustavima, gdje se u zvjezdištu nalazi

Petersenova prigušnica koja služi kompenzaciji kapacitivne struje dozemnog
spoja, za struju jednopolnog dozemnog spoja u fazi R vrijedi formula:
⎛ 1 ⎞
1 + RZ ⎜⎜ j 3ωC0 − ⎟
⎝ jωLZ ⎟⎠
IK R = Ed (3.45)
⎛ 1 ⎞
Z K + RZ + RZ ⋅ Z K ⋅ ⎜⎜ j 3ωC0 − ⎟⎟
⎝ jωLZ ⎠
gdje su:

19
RZ - vrijednost otpora u paraleli s prigušnicom,
LZ - vrijednost induktiviteta prigušnice.

U mrežama uzemljenim preko otpornika malih vrijednosti kao i u

izravno uzemljenim mrežama, svaki kvar faze prema zemlji vodi ka
jednopolnom kratkom spoju s relativno velikim iznosima struja kvara.
Kvarove u tako uzemljenim mrežama lako je otkriti, a mjerene vrijednosti
napona i struja kod dozemnih kvarova u tako uzemljenim mrežama
omogućavaju njihovu primjenu i u računskim metodama i algoritmima za
određivanje mjesta kvara koji će biti predstavljeni u narednim poglavljima.

Međutim, kod mreža uzemljenih preko otpornika visokih vrijednosti,

kod izoliranih te kod rezonantno uzemljenih mreža jednopolni dozemni
spojevi nemaju velike struje kvara, čak ovisno o otporu kvara, imaju i jako
male struje kvara. S jedne strane to je dobro, takve mreže su u prednosti jer
kod njih postoji mogućnost samogašenja struje dozemnog spoja kod
prolaznih dozemnih spojeva (ukoliko se radi o malim vrijednostima struja) te
mogućnost nastavka pogona i kod trajnih dozemnih spojeva. Zato se i koriste
takva uzemljenja mreža. Loša strana je što je dozemne kvarove u takvim
mrežama mnogo teže otkriti iz mjerenih vrijednosti struja i napona i
selektivno otkloniti. U tu se svrhu razvijaju razne sofisticirane metode. Samim
tim, i moguća primjena mjerenih vrijednosti napona i struja za vrijeme kvara u
svrhu lociranja kvara je ograničena.

3.2. Prijelazni otpor na mjestu kvara

Prijelazni otpor na mjestu kvara sastoji se od dviju glavnih

komponenti, otpora luka i otpora tla [8, 9]. Može biti konstantan za cijelo
vrijeme trajanja kvara ili može varirati s vremenom zavisno od duljine luka ili
njegova gašenja i paljenja. U faznim kvarovima, otpor kvara sastoji se samo
od otpora luka, dok u kvarova kod kojih se javlja i zemljospoj, otpor kvara se
sastoji i od otpora luka i od otpora tla. Otpor tla uključuje u sebi otpore
kontakata između vodiča i tla i otpor strujne staze kroz tlo u slučajevima kada
oštećeni vodič dira tlo. U slučajevima kada oštećeni vodič dira stup, otpor tla
uključuje otpor kontakata između vodiča i stupa i otpor strujne staze kroz tlo i
uzemljenje stupa.

20
3.2.1. Otpor luka

U anglosaksonskoj literaturi predložena je sljedeća empirijska

formula za ovisnost otpora luka o duljini i struji luka kroz luk [8]:
28710 ⋅ Larc
Rarc = (3.47)
I f1,4
gdje je:
Rarc - otpor luka u ohmima (Ω),
Larc - duljina luka u mirnom zraku u metrima (m),
If - efektivna vrijednost struje kvara u amperima (A).

Duljina luka je inicijalno jednaka razmaku vodiča i stupa ili razmaku

dva vodiča, ali povećava se zbog produženja luka uzrokovanog poprečnim
vjetrom, konvekcijom i elektromagnetskim širenjem. Predloženo je da otpor
luka može biti izražen preko razmaka vodiča, brzine vjetra i vremena
sljedećom formulom [8]:
28710(d + 0,57vTarc )
Rarc = (3.48)
I f1,4
gdje je:
d - razmak između vodiča u metrima (m),
v - brzina vjetra u kilometrima na sat (km/h),
Tarc - trajanje luka u sekundama (s).
Formula se treba pažljivo koristiti jer postoje granice do kojih se luk može
produžiti a da ne dođe do gašenja i ponovnog paljenja.

3.2.2. Otpor tla

Otpor tla je zbroj otpora uzemljenja stupa na lokaciji kvara i otpora

strujne staze kroz tlo od kvara do izvora. Elektropoduzeća mjere i snimaju
podatke o otporu uzemljenja stupova i karakterističnim otporima tla.
Dominantan otpor u strujnom krugu u kvaru je otpor kontakta između
vodiča i strujne staze kroz tlo ako se vodič slomi i padne na tlo. Otpor
kontakta s tlom ovisi o tipu tla i vlažnosti. Također ovisi i o naponu vodiča,
potreban je određen napon da izazove proboj površinske izolacije. Općenito,
otpori kontakta s tlom su veći od otpora uzemljenja stupova.

21
 Otpori kvara su mali za međufazne kratke spojeve i ne prelaze
nekoliko ohma. Mnogo su veći za zemljospojeve jer otpori uzemljenja
stupova mogu biti do 10 Ω ili čak i viši. Otpori kvara su iznimno veliki za
kontakte s drvećem ili za slomljene vodiče koji leže na suhom asfaltu.
Raspon otpora kvara je od nekoliko ohma do nekoliko stotina ohma [9].

3.3. Statistike kvarova

Ovisno o vrsti i karakteristikama SN mreža razlikuju se i njihove

statistike kvarova. Više je razloga tome. Općenito, kvarovi su češći na
nadzemnim vodovima nego na kabelima, a broj kvarova ovisi i o vremenskim
uvjetima u području gdje se mreža nalazi. Kao ogledan primjer dani su
podaci iz literature za jednu mrežu u finskoj energetskoj mreži [10] u kojoj su
mjerenja vršena u razdoblju do nekoliko godina u 1990-im. Mreža je napona
20 kV, neuzemljena, s većinskim udjelom nadzemnih vodova. Kvarovi su
klasificirani prema trajnosti kvara, tj. načinu otklanjanja kvara (kvarovi
otklonjeni brzim i sporim automatskim ponovnim uklopom, te trajni kvarovi)
što je prikazano na slici 3.13.

80

60
broj kvarova

zemljospoj
40
kratki spoj
20

0
brzi APU spori APU trajni kvarovi

Slika 3.13 Broj kvarova u jednoj mreži finske elektroprivrede klasificiran

po kriteriju prolaznih i trajnih kvarova [10]

Ukupan postotak kvarova u promatranoj mreži je 72,6 % jednopolnih

zamljospojeva, a 27,4 % višefaznih kratkih spojeva, ali ako gledamo samo
trajne kvarove omjer je 58 naprema 42 % u korist višefaznih kratkih spojeva.
Omjer prolaznih i trajnih kvarova je u ovom primjeru 74 naprema 26 %.
Statistike se razlikuju u nekim drugim mrežama [11] iz prije navedenih
razloga tako da ovi podaci mogu služiti samo za ilustraciju.

22
4. OPĆENITO O LOCIRANJU KVAROVA U
ELEKTROENERGETSKOJ MREŽI

4.1. Metode za lociranje kvarova

Vodovi u kvaru trebaju biti popravljeni i vraćeni u pogon u najkraćem

mogućem vremenu da bi se osigurala pouzdana opskrba potrošača.
Primitivna metoda za lociranje mjesta kvara je vizualni pregled voda.
Procedura uključuje obilazak trase voda pješice ili automobilom i provjeru
voda s ili bez pomoći dalekozora. Sekcioniranje voda i ponovno napajanje
dijela voda koristi se da bi se smanjila duljina voda koja mora biti provjerena.
Kao dodatna pomoć u lociranju kvara koriste se indikatori kvara na glavama
stupova ili strujni tragači, prijenosne sonde za detekciju kratko spojenih
strujnih krugova. Ovi su postupci spori, neprecizni i skupi, te nesigurni za
vrijeme nepovoljnih vremenskih uvjeta. Naprednije metode lociranja kvara
razvijane su na temelju mjerenja distantnih releja, gdje se u osnovi
impedancija od mjesta mjerenja do mjesta kvara pretvara u udaljenost. Prve
metode temeljene na putujućim valovima počele su se pojavljivati 50-tih
godina 20. stoljeća. Pojavom statičkih releja, a kasnije i digitalne tehnologije
u 70-tim godinama metode se razvijaju i povećava se njihova preciznost.
Sve do prije desetak godina većina razvoja na ovom području bila je
usmjerena na metode za lociranje kvarova na prijenosnim vodovima. Metode
za lociranje kvarova na distributivnim vodovima praktički nisu postojale, osim
one vizualnog pregleda trase voda. Više je razloga za to. Sami prijenosni
vodovi mnogo su dulji i obilazak uzima mnogo vremena, pa je potrebno znati
približnu lokaciju. Kvar na prijenosnom vodu utječe na mnogo veći konzum
nego kvar na distributivnom. S druge strane, problematika lociranja kvarova u
razdjelnim mreža je kompliciranija nego kod prijenosnih mreža, zbog same
konfiguracije razdjelnih mreža. Procijenjeno je da je omjer ulaganja i koristi u
lociranje kvara u razdjelnoj mreži nepovoljan. Tek u zadnje vrijeme ovaj
problem postaje zanimljiv, kako proizvođačima uređaja, tako i
elektrodistributivnim poduzećima, jer zbog deregulacije tržišta električne
energije trajanje prekida napajanja kod potrošača postaje bitno.
U sljedećim potpoglavljima ukratko su opisane metode za lociranje
kvara u prijenosnim mrežama, te je ukazano na bitne razlike između
prijenosnih i razdjelnih mreža koje kompliciraju lociranje kvara u razdjelnim
mrežama.

23
4.2. Lociranje kvarova u prijenosnim mrežama

Metode za lociranje kvarova mogu koristiti sljedeće uređaje: lokatore

kvara (uređaje specijalno posvećene samo toj funkciji), zaštitne releje i
digitalne zapisivače kvarova (engl. digital fault recorder, DFR). Moderne
metode za lociranje kvarova u prijenosnim mrežama moraju zadovoljiti neke
bitne uvjete na preciznost koji se postavljaju pred njih [12]:
− Preciznost mora biti dovoljna da locira kvar unutar raspona dva stupa.
Tipično je prihvatljiva greška od 0,1 %, ali poželjna je greška od 0,01 %.
− Preciznost mora biti ista i u slučaju vrlo male količine podataka o kvaru iz
mjerenog valnog oblika. Zahtjeva se da ne bude potrebno više od
nekoliko perioda.
− Preciznost se također ne smije smanjivati i ako se uzmu u obzir različiti
tipovi kvarova ili zahtjevi za više automatskih ponovnih uklopa. Prihvatljivo
je smanjenje preciznosti u nekim teškim slučajevima kvara u kojima otpor
kvara varira za vrijeme kvara, ali čak i u tim uvjetima poželjna je stabilna
preciznost.

4.2.1. Osnove algoritama za određivanje mjesta kvara

Algoritmi za određivanje mjesta kvara definiraju korake potrebne da

se odredi mjesto kvara korištenjem mjerenja napona i struja na jednom ili oba
kraja voda. Sustav jednadžbi koji predstavlja matematički model prijenosnog
voda u kvaru potreban je za definiranje algoritma. Veličine koje se pojavljuju
u jednadžbama su (a) struje i naponi, (b) parametri prijenosnog voda i (c)
parametri kvara.
Struje i naponi u energetskom sustavu su kombinacija četiri
komponente: signala osnovne frekvencije, signala viših i nižih frekvencija,
tranzijenata i šuma. Signal osnovne frekvencije je sinusoidalan s
frekvencijom sustava f0 koja iznosi 50 Hz (u nekim zemljama 60 Hz). Signali
viših i nižih frekvencija od osnovne su također sinusoidalni, ali s frekvencijom
različitom od osnovne. Tranzijenti su prijelazne pojave koji se mogu definirati
različitim matematičkim prikazima. Oni se pojavljuju kad god se struje i
naponi naglo mijenjaju. Pojava kvara uzrokuje takav događaj. Šum je
nasumična pojava koja je uglavnom uzrokovana greškama u mjerenju. U
normalnom pogonu prijenosnog voda, signal osnovne frekvencije je
dominantan.

24
 Dva tipa matematičkih modela prijenosnog voda se upotrebljavaju u
algoritmima za određivanje mjesta kvara: model s distribuiranim parametrima
i model s grupiranim parametrima. Model s distribuiranim parametrima
prikladan je za duge prijenosne vodove. Model s grupiranim parametrima je
pojednostavljenje modela s distribuiranim parametrima i koristi se samo za
kraće vodove.
U modelu s distribuiranim parametrima struje i naponi su funkcije
vremena t i pozicije x. Model se sastoji od dvije parcijalne diferencijalne
jednadžbe. Pojednostavljeno, za slučaj jednofaznog sustava one glase:
− v x ( x, t ) = li t ( x, t ) + ri ( x, t ) (4.1)
− i x ( x, t ) = cv t ( x, t ) + gv ( x, t ) (4.2)
U ovim jednadžbama parametri l, r, c i g predstavljaju induktivitet, otpor
(rezistanciju), kapacitet i vodljivost (konduktanciju) u per unit veličinama,
v(x,t) je napon, a i(x,t) struja. Indeksi x i t označavaju parcijalne derivacije po
poziciji i vremenu. U slučaju trofaznog voda model se sastoji od dvije
matrične jednadžbe slične jednadžbama (4.1) i (4.2).
Model s grupiranim parametrima zanemaruje konduktanciju voda g i
kapacitet c. Parcijalna derivacija struje po poziciji u jednadžbi (4.2) je u tom
slučaju jednaka nuli. Iz toga proizlazi da se struja ne mijenja duž voda.
Integriranjem duž prijenosnog voda od kraja voda do mjesta kvara dobije se
sljedeća diferencijalna jednadžba:
v x (t ) − v s (t ) = xri (t ) + lx [di (t ) / dt ] (4.3)
U jednadžbi (4.3) vs(t) je napon na kraju voda, vx(t) napon na udaljenosti x od
kraja voda, a i(t) struja kroz vod. U slučaju trofaznog sustava, jednadžba je
slična, samo je matrična.
Fourierova transformacija jednadžbe (4.3) može se izvršiti u slučaju
konstantnih parametara. Ako su struje i naponi osnovnih frekvencija, oni će u
jednadžbi postati fazori.
Zbog linearnosti jednadžbi, struje i naponi u oba modela mogu biti
zamijenjeni bilo kojim svojim komponentama. Mogu se npr. koristiti samo
komponente osnovne frekvencije ili samo tranzijenti.

4.2.2. Klasifikacija metoda za lociranje kvara

Klasifikacija postojećih algoritama za određivanje mjesta kvara ovisi

o tome koji se model i koja komponenta signala koristi. Većina postojećih
algoritama spada u dvije glavne grupe, one temeljene na putujućim valovima

25
i one temeljene na mjerenju impedancije kako je prikazano na slici 4.1.
Metode temeljene na mjerenju impedancije klasificiraju se po tome da li
koriste podatke samo s jednog kraja voda ili s oba kraja voda. Svaka
kategorija može dalje biti klasificirana prema korištenom modelu voda za
vrijeme izvođenja metode u jednostavnije (s grupiranim parametrima voda) ili
detaljnije (s distribuiranim parametrima) metode.

Slika 4.1 Osnovna klasifikacija metoda za lociranje kvara

Dobro je poznato da putujući val napona i struje, pri pojavi kvara,

nastaje i putuje od kvara prema kraju voda. Metode koje se temelje na
fenomenu putujućih valova su precizne, ali su kompleksne i teške za
primjenu. Metode temeljene na mjerenju impedancije su popularnije među
elektroenergetskim poduzećima jer su jednostavnije i ekonomičnije u
usporedbi s onima temeljenim na tehnikama putujućih valova. Literatura [13]
daje podjelu na tri glavne podgrupe, gdje uz dvije navedene navodi i metode
koje koriste visokofrekventne komponente struja i napona koje su
uzrokovane pojavom kvara i proizlazećih strujnih i naponskih putujućih
valova između kvara i kraja voda. Te metode su kompleksne i skupe zato što
zahtijevaju upotrebu specijalno podešenih filtara za mjerenje komponenti
visokih frekvencija. U nastavku su predstavljene metode temeljene na
putujućim valovima i one temeljene na mjerenju impedancije.

4.2.2.1. Metode temeljene na putujućim valovima

Metode koje se temelje na putujućim valovima mogu se dalje

podijeliti na pet različitih tipova prema njihovom načinu upotrebe putujućeg
naponskog vala [14]. Prva dva tipa analiziraju tranzijente kojima rezultira
pojava kvara, s tim da prvi tip snima tranzijente samo na jednom kraju voda,

26
a drugi na oba kraja voda te se temelji na vremenskoj razlici dolaska ta dva
tranzijenta. Prvi je tip iznimno nepouzdan, jer ponekad generirani tranzijent
ne stigne do kraja voda, dok drugi tip jako ovisi o sinkroniziranosti i
komunikaciji između uređaja na oba kraja voda. Treći i četvrti tip temelje se
na principu da generiraju i injektiraju puls i mjere vrijeme potrebno da se
nakon reflektiranja na mjestu kvara vrati do kraja voda, s tim da treći tip ima
mjerenje samo na jednom kraju voda dok četvrti tip ima mjerenje na oba
kraja. Vrijeme do povratka pulsa lako se pretvori u udaljenost do kvara. Peti
tip koristi tranzijente generirane kod pokušaja ponovnog uklopa.
Metode temeljene na putujućim valovima, u slučaju da rade pravilno,
daju vrlo precizne rezultate. Ali na njihov rad negativno utječu mnogi faktori.
Zbog parametara sustava ili konfiguracije mreže može doći do velikog
prigušenja valova. Na reflektirane valove mnogo utječu diskontinuiteti voda
kao što su grananje, priključena opterećenja ili kabelske dionice. Još jedna
teškoća je kompleksnost simuliranja ovih metoda, posebno kad se uzme u
obzir frekvencijska ovisnost o parametrima sustava. Ekonomski je faktor
također iznimna mana zbog potrebe za dodatnim hardware-om koji uključuje
uređaje za slanje i snimanje valova kao i komunikaciju i vremensku
sinkronizaciju kod metoda s mjerenjima na oba kraja voda.

4.2.2.2. Metode temeljene na mjerenju impedancije

Na slici 4.2 je prikazan jednopolni dijagram trofaznog prijenosnog

voda, napajanog s oba kraja, u kvaru. Kvar je zemljospoj faze R u točki F
preko otpora kvara Rf na udaljenosti m od pozicije lokatora kvara.

Slika 4.2. Jednopolna shema prijenosnog voda u kvaru

Struja kvara IF sastoji se od dvije komponente IFs i IFr koji dolaze iz

odlaznog kraja (S, sending end) i dolaznog kraja (R, receiving end). Zadatak

27
algoritama za lociranje kvara je da procjeni udaljenost kvara m kao funkciju
ukupne impedancije voda ZL upotrebom mjerenja na odlaznom kraju
(algoritmi jednog kraja) ili mjerenja na oba kraja (algoritmi oba kraja) [15].

a) Algoritmi oba kraja

Nema sumnje da je direktni i najprecizniji način izračuna udaljenosti
kvara upotrijebiti mjerene napone i struje na odlaznom VS, IS i dolaznom kraju
VR, IR. Napon u točki kvara VF prema slici 4.2. je :
VF = VS − I Fs mZ L (4.4)
VF = VR − I Fr ( 1 − m )Z L (4.5)
Kad se jednadžbe izjednače i preurede dobije se:
V S − VR
+ I Fr
ZL
m= (4.6)
I Fs + I Fr
Formule za ostale tipove kvarova izvode se slično. Unatoč
jednostavnom izvodu jednadžbe, upitna je preciznost jer je korišten
jednostavni model s grupiranim parametrima. Zbog preciznosti, ovaj
algoritam se može koristiti i na modelu mreže s distribuiranim parametrima,
princip je isti, samo je izvedena jednadžba kompliciranija.

b) Algoritmi jednog kraja

Algoritmi jednog kraja su privlačni i superiorniji s komercijalnog
stajališta jer su troškovi za njih manji u odnosu na algoritme oba kraja. Prema
slici 4.2 jednadžba može biti napisana ovako:
VS = mZ L I Fs + R f I F (4.7)
Ako se izjednače imaginarni dijelovi na obje strane jednadžbe dobije se:
V I
Im( S ) − Im( R f F )
Im( V S − R f I F ) I Fs I Fs
m= = (4.8)
Im( Z L I Fs ) Im( Z L )
Da bi riješili gornju jednadžbu, nepoznati Rf treba eliminirati pomoću nekih
pojednostavljenja. Ako su struje IFs i IF u fazi, izraz koji sadrži Rf nestaje jer
mu je imaginarni dio nula. To daje konačan oblik za udaljenost kvara:
V
Im( S )
I Fs
m= (4.9)
Im( Z L )
Ovaj izvod daje osnovnu smjernicu za algoritme jednog kraja, u
kojem manja količina dostupnih podataka (u usporedbi s algoritmima oba

28
kraja) vodi pojednostavljenju jednadžbi lociranja kvara uz određene
pretpostavke. To posljedično utječe na ukupnu preciznost izračuna pa se
traže što bolji algoritmi sa što većom preciznošću. I ove algoritme moguće je
primijeniti na modelu mreže s distribuiranim parametrima.

4.3. Problematika lociranja kvara u razdjelnoj mreži

Distributivni su vodovi u pravilu u radijalnom pogonu. Opterećenja su

obično priključena na odcjepima duž pojnog voda, a mogu biti jednofazni ili
višefazni odcjepi (jednofazni su odcjepi prisutni u nekim zemljama, npr. u
SAD-u, u Hrvatskoj su praksi trofazni odcjepi u mreži srednjeg napona).
Konstrukcija voda je obično nehomogena jer se distributivni vodovi dograđuju
kako se pojavljuju nova opterećenja.
Metode je moguće podijeliti na sličan način kao kod metoda za
prijenosne mreže. Podjela se vrši na četiri kategorije [16]: tehnike koje
upotrijebljevaju struje i napone osnovnih frekvencija, tehnike temeljene na
fenomenu putujućih valova, pristupi temeljeni na topološkim metodama i oni
temeljeni na poznavanju mreže (znanju o učestalosti kvarova na pojedinim
dionicama). Jako su česte mješovite metode koje koriste više nabrojenih
tehnika. Najviše se predloženih metoda temelji na mjerenju impedancije
upotrebom mjerene struje i napona osnovnih frekvencija.
Naglasak u tehnikama lociranja kvara za prijenosne mreže kod
metoda koje su temeljene na mjerenju impedancije je na premisi da su izvori
energije spojeni na oba kraja voda, da je vod homogen i da nema odcjepa.
Ta je premisa u potpunoj suprotnosti s osnovnim karakteristikama razdjelnih
mreža. To je problem u primjeni tih metoda na razdjelnim mrežama. Metode
temeljene na mjerenju impedancije za razdjelne mreže koriste napone i struje
osnovne frekvencije na kraju voda te parametre voda i opterećenja. Algoritmi
ovih metoda sastoje se od računanja impedancije voda koja se vidi s kraja
voda i koriste izračunatu impedanciju za procjenu udaljenosti kvara od kraja
voda. Neke su izvedene iz metoda za prijenosne mreže i obično imaju
ograničenja, npr. ne uzimaju u obzir dinamičku prirodu opterećenja, nisu
prikladne za nehomogene vodove ili ne uzimaju u obzir prisutnost odcjepa u
distributivnom sustavu [9, 17].
Metode temeljene na putujućim valovima koriste tranzijente struja i
napona uzrokovane kvarom koji pokreće strujne i naponske putujuće valove
između kvara i kraja voda. Ova metode su slične onim predloženim za
prijenosne vodove, te su kompleksne i skupe zbog potrebnih sofisticiranijih
uređaja. Upotrebljavaju se za lociranje mjesta zemljospoja u mrežama s

29
izoliranom ili kompenziranom neutralnom točkom, gdje su struje zemljospoja
osnovne frekvencije obično jako male pa se razumna procjena udaljenosti
kvara iz njih ne može dobiti.
U praksi, distributivna poduzeća zasad procjenjuju lokacije kvara na
distributivnom vodu računanjem impedancije viđene s kraja voda iz napona i
struja dobivenih iz mjerenja s releja na sklopnim uređajima [13]. Prijenosni
lokatori kvara se također koriste, u off-line modu. Dok prethodna metoda ne
uspijeva dati procjenu sa zadovoljavajućom preciznošću, ova je nezgrapna i
oduzima dosta vremena.
Još jedna metoda, koja se danas u praksi koristi za određivanje
dionice u kvaru, sastoji se od upotrebe indikatora kvara u svakoj dionici
radijalnog voda. Ova metoda nije od neke koristi ukoliko je dionica duža od
nekoliko kilometara. Većina indikatora kvara daje indikaciju lokalno što
otežava upotrebu te informacije, pogotovo ako su loše vremenske prilike. Da
bi se ublažio ovaj problem, neki proizvođači sada nude indikatore kvara koji
podržavaju daljinsku komunikaciju. U Hrvatskoj se ova metoda također
primjenjuje u jednom distributivnom području [18].
Detaljnije je ova problematika obrađena u 5. poglavlju ovog rada, a u
6. poglavlju predstavljeni su neki konkretni algoritmi za određivanje mjesta
kvara u razdjelnim mrežama.

4.4. Faktori koji imaju utjecaja pri određivanju mjesta kvara u

razdjelnoj mreži

Karakteristike razdjelnih mreža razlikuju se od onih kod prijenosnih

mreža, a neke od njih imaju velikog utjecaja na preciznost metoda za
određivanje mjesta kvara koje se uspješno primjenjuju u prijenosnim
mrežama. To čini metode za prijenosne mreže u svom izvornom obliku
neupotrebljivima za razdjelne mreže. U sljedećim potpoglavljima opisane su
te specifičnosti razdjelnih mreža u odnosu na prijenosne mreže.

4.4.1. Razgranati vodovi

Posebno u mrežama u ruralnim područjima, vodovi su često

razgranati (slika 2.2a), tako da je određivanje impedancije do lokacije kvara
nepouzdano jer više točaka u mreži može imati jednaku tu impedanciju.

30
Stoga je potrebno voditi računa o konfiguraciji cijele mreže pri formiranju
metode za određivanje mjesta kvara.

4.4.2. Nehomogeni vodovi

Općenito su vodovi sastavljeni od dijelova različitih tehničkih osobina

(različiti vodiči, presjeci vodiča, geometrije stupova, različiti tipovi kabela,
miješani nadzemno-kabelski dijelovi itd.) pa dolazi do pojave nekontinuiranog
"pravca" impedancije, tj. varijacija u impedanciji voda. Na slici 4.3 je prikazan
miješani nadzemno-kabelski vod u R-X dijagramu. Da bi metoda za
određivanje mjesta kvara u razdjelnoj mreži bila precizna, potrebno je imati
detaljnu bazu podataka o svim dionicama mreže implementiranu u metodi.

Slika 4.3 R-X dijagram voda s nadzemnim i kabelskim dijelom

4.4.3. Prijelazni otpor na mjestu kvara

Prijelazni otpor na mjestu kvara opisan je u poglavlju 3.2. Princip

njegovog utjecaja na preciznost metoda za određivanje mjesta kvara
ilustriran je na slici 4.4. Na slici 4.4a prikazan je jednofazni vod u praznom
hodu na kojem se dogodio zemljospoj preko otpora kvara. Uz zanemarenje
kapacitivnih struja slijedi da je struja Imf na sabirnici M gdje se vrši mjerenje
jednaka struji kvara If. Impedanciju koju se "vidi" s mjesta mjerenja može se
izraziti kao:
V
Z m = m = mZmn + Rf (4.10)
Imf

31
gdje je:
Zm - impedancija mjerena na sabirnici M,
Vm - napon za vrijeme kvara na sabirnici M,
Imf - struja na sabirici i kroz mjesto kvara,
m - udaljenost kvara od sabirnice M, izražena u postocima duljine voda,
Zmn - impedancija voda od M do N,
Rf - prijelazni otpor kvara koji uključuje i otpor strujne staze kroz tlo.

Slika 4.4 Promjena impedancije koju "vidi" lokator kvara zbog utjecaja
otpora kvara: (a) jednopolna shema voda u praznom hodu u
kvaru; (b) fazorski dijagram struje i napona na sabirnici M; (c)
ekvivalentni R-X dijagram

Utjecaj otpora kvara prikazan je na fazorskom (slika 4.4b) i R-X

dijagramu (slika 4.4c). Slika pokazuje da je apsolutna vrijednost mjerene
impedancije veća od vrijednosti stvarne impedancije od sabirnice M do

32
mjesta kvara. Ipak, reaktivna komponenta mjerene impedancije jednaka je
reaktivnoj komponenti stvarne impedancije od sabirnice M do mjesta kvara.
Vidljivo je iz formule (4.10) da je impedancija Zm zbroj impedancije od
sabirnice do mjesta kvara i otpora kvara. Reaktivna komponenta od Zm je
neovisna o otporu kvara pa m može biti izračunat na sljedeći način:
Im( Z m )
m= (4.11)
Im( Z mn )
Ova procedura daje preciznu procjenu lokacije kvara u slučaju da je
kvar napajan samo s jedne strane. To neće biti slučaj ako iza mjesta kvara
postoji još izvora koji pridonose struji kvara. Taj slučaj je opisan u poglavlju o
određivanju mjesta kvara u mrežama s distribuiranom proizvodnjom.

4.4.4. Utjecaj opterećenja priključenih duž izvoda

Opterećenja na distributivnim vodovima mogu unijeti značajne

greške u procjenu mjesta kvara. To ovisi o otporu kvara i o veličini i
karakteristikama opterećenja. Na slici 4.5 prikazan je jednofazni izvod koji
napaja dva tereta u trenutku kvara u točki F.

Slika 4.5 Razdjelni vod s dva tereta u trenutku kvara

Struja kvara If može biti izražena na sljedeći način:

I f = I mf − I r − I n (4.12)
gdje su:
If - struja koja teče kroz kvar u točki F
Imf - struja na sabirnici M za vrijeme kvara
Ir, In - struje tereta u čvorovima R i N za vrijeme kvara

33
Naponi Vr i Vn u čvorovima R i N za vrijeme kvara uvelike ovise o otporu
kvara, impedanciji voda i teretima. Struje tereta Ir i In ovise o naponima Vr i Vn
i također o karakteristikama tereta. Za široki raspon vrijednosti otpora kvara
Vr i Vn mogu imati veliku vrijednost i time učiniti struje tereta usporedivima sa
strujom kvara. To unosi grešku u mjerenje udaljenosti kvara ukoliko se ne
uzme u obzir.

34
5. TEHNIKE LOCIRANJA KVAROVA U RAZDJELNIM
MREŽAMA

U ovom poglavlju opisane su tehnike i neka rješenja za lociranje

kvara u razdjelnim mrežama. Kao važne stavke opisani su: indikatori kvara,
računske metode za izračun udaljenosti mjesta kvara, dijagnostika kvara te
problemi kod lociranja zemljospojeva. Zaključno je opisana današnja svjetska
i domaća praksa kod lociranja kvara u razdjelnim mrežama te naznačeni
pravci razvoja.

5.1. Indikatori kvara

Na tržištu postoje jednostavni uređaji koji su razvijeni u svrhu

pronalaženja mjesta kvara u mrežama s radijalnim pogonom. To su indikatori
kvarova. Indikator kvara reagira na magnetsko polje koje je uzrokovano
strujom koja teče kroz vod. Ukoliko struja prijeđe neku podešenu vrijednost
indikator proradi. Prorada indikatora rezultira nekim svjetlosnim i/ili
elektroničkim signalom. Mogu se ugraditi na kabelske ili nadzemne vodove.
Princip djelovanja prikazan je na slici 5.1.

Slika 5.1 Mreža s indikatorima kratkog spoja

Može se govoriti o dvije temeljne vrste indikatora kvarova:

35
− Univerzalni indikatori kvarova, koji se priključuju na vod preko strujnih
senzora. Kod daljinski upravljanih linijskih rastavljača ovakvi indikatori
ugrađuju se uz upravljačku jedinicu, kao dodatna opcija. Navedeni
indikatori mogu registrirati kako prolaz struja višepolnih kvarova koje
poprimaju iznose veće od nekoliko stotina ampera, tako i nulte struje koje
mogu poprimiti veoma niske iznose, od nekoliko desetaka ampera.
− Indikatori koji prepoznaju kvarove kod kojih je ostvaren spoj sa zemljom.
Njihov princip rada zasnovan je na mjerenju magnetskog polja pomoću
magnetskog jezgra.

5.1.1. Indikatori kratkog spoja

U poglavlju su opisane neke od osnovnih izvedbi indikatora kratkog

spoja [13].

5.1.1.1. Indikatori kratkog spoja s rotorskim sustavom

Na struji većoj od struje praga inducirano magnetsko polje jakosti H

je dovoljno da nadvlada silu opruge i pomakne rotor u poziciju prorade.
Podešavanje indikatora mora se obaviti ručno. Koristi se na odlaznim
kabelskim izvodima ili sabirnicama u prekidačkom polju.
Tipični tehnički podaci su im vrijednost praga od 200 do 2000 A,
±10%, podešeni puls 100 ms.

5.1.1.2. Indikatori kratkog spoja s tekućim mehanizmom

Ovaj sustav indikacije bazira se na tekućinama. Oni nemaju

pokretnih dijelova. U slučaju kratkog spoja čvrsto tijelo je privučeno
magnetskim poljem i zamuti obojene čestice u bistroj tekućini. Obojene
čestice ostaju u suspenziji u tekućini otprilike 4 do 8 sati i daju indikaciju
kratkog spoja. Zbog gravitacije one će potonuti i displej će ponovno postati
bistar. Koristi se na odlaznim kabelskim pojnim vodovima ili sabirnicama u
prekidačkom polju.
Tipični tehnički podaci su im: vrijednost praga od 400, 600 ili 1000 A,
±20%, podešeni puls 200 ms.

36
5.1.1.3. Elektronički indikatori kratkog spoja sa sustavom daljinskog
signaliziranja

U instalacijama gdje indikatori kratkog spoja ne mogu biti lako očitani

primjenjuju se indikatori s daljinskim signaliziranjem na motrenom vodiču.
Indikatori kratkog spoja sastoje se od tri senzora, ožičenja i pokazivačke
jedinice (displeja). Senzori su spojeni direktno na izolirani kabel i šalju svoje
mjerene veličine na pokazivačku jedinicu. Za monitoring golih kabela ili
sabirnica ožičena oprema mora se sastojati od optičkih "spojeva" i visoko
izoliranog optičkog kabela. Displej jedinica je spojena na pogodnom mjestu
kojem se može pristupiti, npr. na prednjem zidu kućišta prekidača.
Tipični tehnički podaci su im: vrijednost praga od 200 do 2000 A,
±20%, duljina ožičenja od 1 do 6 metara, indikacija bljeskajući LED, rotor ili
tekući sustav.

5.1.1.4. Mehanički indikator kratkog spoja za nadzemne vodove

Ovi indikatori kratkog spoja mogu biti spojeni na nadzemni vod.

Indikacija kratkog spoja se vrši okretanjem cilindričnog pokazivača vidljivog iz
svih smjerova iz neutralnog u crveno. Pokazivač treba biti resetiran ručno
pomoću izolirane šipke. Indikator može biti postavljen i uklonjen pod
naponom pomoću posebne izolirane šipke (max. 30 kV).
Tipični tehnički podaci su im: vrijednost praga od 300 ili 400 A, ±10%,
podešeni puls 100 ms, vidljivost do 200 m (ovisno o danjem svjetlu).

5.1.1.5. Elektronički indikator kratkog spoja za nadzemne vodove s LED ili

bljeskajućim svjetlom

Ovdje je indikacija postignuta pomoću iznimno svijetle bljeskajuće

LED diode. Indikator je pobuđen strujom kratkog spoja. Resetiranje se
provodi automatski nakon protjecanja prethodno podešenog vremenskog
perioda. Indikator se također isključi kad se vod ponovno stavi pod napon i
struja naraste iznad 3 A. Za napajanje koristi se izmjenjiva litijska baterija s
prosječnim vijekom trajanja od 15 godina. Indikator može biti postavljen i
uklonjen pod naponom i to sa specijalnom izoliranom šipkom (max. 30 kV).
Tipični tehnički podaci su im: vrijednost praga od 200 do 2000 A,
±10%, podešeno vrijeme 20 ms, vrijeme resetiranja 2, 4 ili 8 sati, vidljivost
LEDa do 200m (ovisno o danjem svjetlu), a vidljivost bljeskajuće svjetiljke od
300 m (oblačno nebo) do 900 m u mraku.

37
5.1.2. Kombinirani indikatori kratkog spoja i zemljospoja za kabelske
mreže

Indikator struje kvara srednjenaponske kabelske mreže prikazan je

na slici 5.2. Indikator radi i u slučaju kratkog spoja i u slučaju zemljospoja.
Senzor za kratki spoj se temelji na maloj zavojnici koja energizira LED diodu.
Intenzitet svjetla varira s magnitudom magnetskog polja, koje zapravo ovisi o
struji kroz vodič. Svjetlo se prenosi do detektorske jedinice preko optičkog
kabela i mjerena magnituda uspoređuje se s vrijednosti praga.

Slika 5.2 Primjer indikatora kvara u kabelskim mrežama

Senzor za zemljospojeve je jednostavni transformator strujni

zbrajatelj, napravljen od metalne trake namotane oko faza. Također je
zemljospojni senzor spojen na detektor preko optičkog kabela. Daljinsko
očitanje indikatora kvara ubrzava lociranje kvara i smanjuje vrijeme prekida
napajanja posebno u gradskim mrežama, gdje je daljinsko upravljanje
prekidačima preskupo. U većini distributivnih poduzeća, indikatori kvara već
postoje u SN/NN transformatorskim stanicama. Uključenje ovih uređaja u
sustav automatizacije zahtjeva samo sustav prijenosa podataka. On može
biti temeljen na telekomunikacijskim kabelima ili primjerice unajmljenim
telefonskim linijama [19].

38
5.1.3. Kombinirani indikatori kratkog spoja i zemljospoja za nadzemne
mreže

Indikator kvara za srednjenaponske nadzemne vodove prikazan je

na slici 5.3. Uređaj se temelji na zavojnici, koja mjeri magnetsko polje i na
anteni koja detektira električno polje. Nema kontakta sa živim dijelovima
voda, već je indikator montiran na stupu 3 do 5 metara ispod vodiča.
Osjetljivost uređaja podešava se jednostavno promjenom te udaljenosti.
Indikator može detektirati i kratke spojevi i zemljospoje. Detekcija
zemljospoja temelji se na mjerenju magnetskog polja koje stvara nulta
komponenta struje voda.

Slika 5.3. Primjer indikatora kvara za nadzemne mreže

Ograničenje na primjenu ovog uređaja je da ne može biti montiran na

križanju vodova. To je zbog interferencije magnetskih polja vodova. Ako se
koriste u sklopu s npr. rastavljačkim urađajem, indikatori moraju biti montirani
na sljedećim stupovima, i povezani na uređaj. To je u svakom slučaju skupo.
S ovim se problemom ne susrećemo ako se indikacija kvara temelji na
mjerenju direktne komponente struje. U tu svrhu su danas dostupni mali
strujni transformatori izvedeni na vrhu izolatora. Odgovarajući indikator kvara
je zapravo mali relej, koji može biti podešen daljinski. Struje mogu biti
snimljene također i za vrijeme normalnog pogona.

39
5.1.4. Indikatori kvara s određivanjem smjera

Indikatori kvara s određivanjem smjera skuplji su od onih bez

određivanja, ali iznimno su bitni kod zemljospoja u kompenziranim mrežama.
Ovakvi indikatori rade na principima opisanim u nastavku [20].

Slika 5.4 Indikacija kvara kod zemljospoja (a) i kratkog spoja (b) za
indikatore kvara s određivanjem smjera

Kod zemljospoja, za početak indikacije dojavnika kvara moraju biti

zadovoljena sljedeća tri uvjeta:
− Vod mora biti pod naponom dulje od 5 sekundi.
− Nulta komponenta struje I0 mora biti veća od unaprijed zadane vrijednosti.
U tome trenutku dojavnik kvara počinje komparirati kut između nulte
komponente napona V0 i struje I0. Na osnovu kuta između V0 i I0, indikator
signalizira da li je kvar između pojne točke i indikatora, ili je iza indikatora
gledano sa strane pojne točke – slika 5.4a.

40
− Mora doći do porasta električnog polja uslijed V0 od najmanje 50 % u
odnosu na stacionarnu vrijednost.
Indikacija dojavnika kvara ima sljedeću logiku:
− Kod zemljospoja dolazi do prorade samo crvenih, odnosno zelenih LED
dioda na samom indikatoru. Pri tome vrijedi sljedeća logika: ako stanemo
ispred indikatora u smjeru voda i kao indikaciju imamo zeleno svjetlo, kvar
je ispred nas, a u slučaju indikacije crvenim svjetlom, iza – slika 5.4a.
− Kod kratkog spoja kao indikacija naizmjenično se pale i gase crvene i
zelene LED diode na dojavniku kvara – slika 5.4b.

5.2. Određivanje udaljenosti kratkog spoja

5.2.1. Općenito o izračunu udaljenosti kvara

Posebice u ruralnim i suburbanim mrežama, gdje su duljine vodova

velike, bolja tehnika od korištenja samo indikatora kvara je izračunavanje
udaljenosti kvara. U slučaju kratkog spoja, procjena udaljenosti može se
izvršiti pomoću distantnog releja. Alternativni način je da se koristi samo
izmjerena struja kvara i da se procjena udaljenosti dobije usporedbom
mjerene struje kvara s rezultatom mrežnih proračuna.
U svjetskoj praksi su prisutne tehnike izračuna lokacije kvara za
slučaj kratkih spojeva. U sustavima uzemljenim preko visoke impedancije,
struje jednofaznog zemnog spoja tako su male da ne omogućavaju
pouzdanu procjenu udaljenosti kvara. Za ove kvarove predložena su rješenja
temeljena na prijelaznim pojavama.
Kako je u uvodu ovog poglavlja napisano, procjena udaljenosti
kratkog spoja vrši se pomoću mjerenja distantnog releja za vrijeme kvara ili
pomoću mjerenja struje kvara. Ta dva načina prikazana su u nastavku
pomoću dva primjera iz svjetske prakse.

5.2.2. Određivanje udaljenosti kratkog spoja upotrebom distantnih

releja

Kako je otpor kvara nepoznat, izračun udaljenosti preciznije je

provesti preko reaktancije. Za trofazne kvarove, odgovarajuća jednadžba je:

41
 U
X = Im( Z ) = sinϕ (5.1)
I
Greške u određivanju lokacije kvara javljaju se zbog nepreciznosti
mjerenja, varijacija u reaktanciji voda te reaktivne komponente tereta. Luk
kod kvara također može imati reaktivnu komponentu, što povećava pogrešku
kod lociranja kvara.
Reaktantni releji se za svrhu lociranja kvara primjenjuju u nekim
poduzećima u Njemačkoj i Austriji. Metoda opisana ovdje dio je praktičnog
procesa lociranja kvara u distributivnoj mreži u OKA-i, elektrodistributivnom
poduzeću u Austriji. Primjenjuje se u svim VN/SN postrojenjima u tom
poduzeću [21].
Dodatno uz izračunavanje udaljenosti kvara koriste se i indikatori
kvara i daljinsko upravljanje SN postrojenja. U kombinaciji s lokalnim
osobljem uspostavljen je cjelokupan sustav da bi se ubrzao proces lociranja
kvara i da bi se smanjilo trajanje prekida napajanja. SN mreža u OKA-i je
kompenzirana, nazivni napon je 30 kV i ima 11 % kabela. Napaja uglavnom
ruralne regije. Pojni vodovi su u pogonu radijalno napajani. Svi pojni vodovi
štićeni su distantnim relejima, otprilike 40 % njih su digitalnog tipa, ostatak je
elektromehaničkog. U postrojenjima s elektromehaničkim relejima rezervna
zaštita na pojnom transformatoru zamijenjena je digitalnim relejima.
Reaktancija kvara mjerena relejima poslana je telekomunikacijski SCADA
sustavom u dispečerski centar. Reaktancija je prenesena iz releja u SCADA
sustav djelomično analognim signalima ili digitalnim protokolom.

5.2.2.1. Metoda

Temelj metode je model za analizu SN mreže, koji se pravi i ažurira

za potrebe planiranja u odjelu za analizu mreže. Svaki pojni vod podijeljen je
u segmente, koji su fizički definirani SN/NN podstanicama i čvorovima
grananja. Segmenti imaju duljine između 50 i 500 m, a u iznimnim
slučajevima su i duži.
S ovakvim modelom mreže provodi se off-line proračun kratkog spoja
za svaki segment automatski sa standardnim software-om za analizu mreže.
Proračun kratkog spoja se ažurira jednom godišnje. To rezultira u statičkom
popisu reaktancija za svaki pojni vod, koji sadrži reaktanciju kvara na početku
i na kraju svakog segmenta kao i imena podstanica ili čvorova grananja. Ako
se kvar dogodi, mjerena reaktancija kvara koja je telekomunikacijski stigla
prebacuje se iz SCADA sustava automatski u "odabirni program" na PC-u ili
SCADA računalu koji odabire prikladni segment. Nema on-line analize da bi
izračunali lokaciju kvara, postoji samo odabir segmenta. Ovi segmenti

42
prezentiraju se dispečeru kao vjerojatne lokacije kvara u formi malog popisa
(između jedan i pet mogućih segmenata) na ekranu.
Praktična iskustva su izvrsna. Postoji značajno smanjenje vremena
lociranja kvara i potrebe za osobljem. Pogreška je manja od 5 %.
Nepreciznost metode kompenzirana je praktičnim iskustvom lokalnog osoblja
o sekcijama koje su često u kvaru. To vodi činjenici da je mjerenje udaljenosti
kvara postalo integrirani dio procesa lociranja kvara i da je prihvaćeno od
osoblja u vrlo kratkom vremenu. Pretpostavka standardne topologije bez on-
line analize je jako prihvatljiva.
Mjerenja reaktancije rezervnim relejima pojnih transformatora su
manje precizna od direktnog mjerenja na vodu, posebno ako su
transformatori visoko opterećeni. Unatoč tome, rezultati su ipak značajna
pomoć u lociranju kvara.

5.2.2.2. Trajni jednofazni zemljospojevi

Lociranje trajnih jednofaznih zemljospojeva u kompenziranoj mreži

ponekad je teško. Ako nije poželjan pogon s kvarom, nema smisla u
zadržavanju kompenzacije. Stoga je u dvije podstanice Petersenova
prigušnica premošćena s malim otporom u slučaju trajnog zemljospoja nakon
3 sekunde. To vodi struji kratkog spoja koja se detektira distantnim relejom i
isključi prekidačem na pojnom vodu u kvaru.
Intencija je da se odsad nadalje koriste isti uređaji za lociranje kvara
kao i za višefazne kvarove (mjerenje reaktancije, indikatori kvara, daljinsko
upravljanje). Istražuju se dva problema:
− detekcija zemljospoja za slučaj kad su struje jednofaznog zemljospoja
manje od struje opterećenja,
− prilagodba vrijednosti reaktancije kvara iz releja prema strujama
zemljospoja.
Ako se riješe ovi problemi, kratkoročno uzemljenje zvjezdišta postat će
standard u OKA-inim postrojenjima.

5.2.2.3. Moguća poboljšanja

Sadašnja metoda izračuna udaljenosti kvara distantnim relejom

dozvoljava neka poboljšanja:
− automatsku inkorporaciju podataka od daljinski očitavanih indikatora
kvara,

43
− grafički displej u dispečerskom centru (GIS),
− uzimanje u obzir opterećenja transformatora i voda,
− uzimanje u obzir distribuirane proizvodnje i topologije mreže,
− proširenje na jednofazne zemljospojeve (kratkoročno uzemljenje).
Zbog dosadašnjih dobrih iskustava, nema mnogo pritiska da se započne rad
na ovim poboljšanjima.

5.2.3. Određivanje mjesta kratkog spoja na temelju mjerenja struje

kvara

Metoda se temelji na integraciji sustava upravljanja distribucijom

(engl. distribution data management system, DMS), telekomunikacijskog
sustava u postrojenjima (SCADA) i relejne zaštite. Glavna ideja je usporedba
mjerenih i izračunatih struja kvara. Mjerena struja kvara može biti dobivena
od mikroprocesorskih releja, koji su danas uobičajeni. Čak i samo jedan relej
s takvim mogućnostima je dovoljan ako je lociran na dolaznoj strani
postrojenja. Proračuni se provode on-line, uz pretpostavku iste topologije
mreže kao što je bila u trenutku kvara. Kao rezultat dobije se procijenjena
udaljenost od postrojenja do kvara. Udaljenost se tada uspoređuje s
topološkim dijagramom mreže, i moguće lokacije kvara se prikazuju na
grafičkom prikazu distributivne mreže u DMS sustavu.
Kada dođe do kvara, djelovanje sustava za lociranje kvara je sljedeće:
− Zaštitni releji pohranjuju informacije o kvaru (struje, tip kvara, koje su faze
i koji pojni vod u kvaru, informacije o stupnjevima ponovnog uklopa).
− Snimljeni podaci šalju se SCADA centralnoj jedinici.
− SCADA sustav dodaje još neke informacije primljenim podacima o kvaru.
Te informacije uključuju mjerene struje opterećenja na predmetnom
pojnom vodu te radne i jalove tokove snaga na glavnom transformatoru u
postrojenju.
− Informacije se šalju DMS sustavu.
− DMS proračunava odgovarajuće struje kvara predmetnog pojnog voda i
uspoređuje mjerene podatke s rezultatima proračuna. Prije usporedbe,
struje opterećenja, superponirane na mjerene struje za vrijeme kvara, se
kompenziraju.
DMS nudi izvrsnu okolinu za daljnje procesiranje, jer lokacija kvara
na temelju udaljenosti nije eksplicitna. Informacija od možebitnih indikatora
kvara ili čak zemaljski ili vremenski uvjeti mogu biti uzeti u obzir. U daljnjem

44
procesiranju koristi se fuzzy-logika. Važan dio lociranja kvara je sučelje DMS-
a, koje daje geografski pogled na mrežu i rezultate lociranja kvara. Uz
lokaciju kvara, DMS nudi i mogućnost cjelokupnog koncepta upravljanja
kvarom, uključujući npr. popravljanje i izvještaj o kvaru.
Metoda je korištena u nekoliko distributivnih poduzeća više godina i
iskustva su jako dobra [22]. Preciznost je vrlo dobra i upotrebom ove metode
prosječno vrijeme prekida napajanja kod potrošača je značajno umanjeno.
Metoda je danas dio komercijalnog proizvoda i zasad je limitirana na kratke
spojeve.

5.2.4. Preciznost metoda za lociranje kratkog spoja

Glavni faktori koji utječu na preciznost lociranja kratkog spoja su

pogreške mjernih transformatora i druge mjeriteljske opreme, varijacije u
impedancijama komponenata mreže, struje opterećenja superponirane na
mjerenu struju kvara i otpor kvara.
Pogreške zbog mjernih transformatora su obično malene, samo
nekoliko postotaka od stvarne udaljenosti kvara. Najgori slučaj je kad je kvar
blizu postrojenja. Zbog visoke struje kvara, strujni transformatori mogu doći u
zasićenje, što pogoršava njihovu preciznost. Ako napon padne ispod 2%
nazivne vrijednosti, također postaju nepouzdane veličine dobivene
naponskim transformatorima.
Kad se lociranje kvara temelji samo na analizi struje kvara, rezultat je
osjetljiv na varijacije impedancija u mreži. Problem sa superponiranom
strujom opterećenja je što se ona dinamički mijenja s promjenom napona za
vrijeme kvara. Razvijeni su teoretski modeli za ponašanje opterećenja i oni
mogu biti korišteni za kompenzaciju struje opterećenja [23]:
Pu
P1 ⎛ U1 ⎞
=⎜ ⎟ (5.2)
P2 ⎜⎝ U 2 ⎟⎠
Qu
Q1 ⎛ U1 ⎞
=⎜ ⎟ (5.3)
Q2 ⎜⎝ U 2 ⎟⎠
U1 i U2 su napon prije i za vrijeme kvara, P1 i P2 odgovarajuće radne, a Q1 i
Q2 odgovarajuće jalove snage te Pu i Qu parametri koji modeliraju ovisnost o
naponu. Parametri Pu i Qu variraju s opterećenjem i vremenom. Prema
mjerenjima u razdjelnim mrežama, njihove su vrijednosti između 1,5 i 2,0 za
Pu i između 2,0 i 6,0 za Qu.

45
 Najveće greške uzrokuje prijelazni otpor na mjestu kvara opisan u
poglavlju 3.2. Ako postoji luk, vrijedi empirijska formula (3.11). Iz nje je
vidljivo da je otpor to veći što je struja kvara manja. Stoga je to od važnosti
posebno u slabim sustavima i za kvarove udaljene od postrojenja. Struja
kvara je poznata preko mjerenja, a maksimalna duljina luka može se dobiti iz
geometrije voda. Zato je moguće procijeniti maksimalnu vrijednost otpora
kvara. U praksi se doduše proračun lokacije kvara vrši uz pretpostavku da je
otpor kvara jednak nuli. Tako se dobije procjena maksimalne udaljenosti
kvara. Zbog otpora kvara, stvarna točka kvara tada mora biti bliže
postrojenju.
Sudeći po praktičnom iskustvu u ruralnim nadzemnim mrežama u
nekoliko distributivnih kompanija u Finskoj [13], prosječna greška u procjeni
udaljenosti kvara je otprilike 1,2 km za odgovarajuću prosječnu udaljenost
kvara od 13 km, dakle oko 9 %. Za bliske kvarove apsolutne su greške
manje, dok su za udaljene kvarove veće. Ovaj stupanj je dovoljno dobar za
određivanje sekcije voda u kvaru između dva rastavljača.
Izračunom se dobije samo udaljenost kvara. Ako postoji više grana ili
odcjepa na predmetnom pojnom vodu, dobije se nekoliko mogućih lokacija
kvara. Između njih prava lokacija kvara mora biti određena na neki drugi
način. Jedna od mogućih opcija je daljinski indikatori kratkog spoja na
čvorovima u kojima se pojni vod grana.

5.3. Izračun udaljenosti zemljospoja pomoću tranzijenata

U mrežama s izoliranom ili kompenziranom neutralnom točkom,

struje zemljospoja osnovne frekvencije obično su tako malene da se
razumna procjena udaljenosti kvara iz njih ne može dobiti, što je već ukratko
objašnjeno u poglavlju 3.1.7. Pod tim uvjetima moraju se upotrijebiti neke
druge tehnike. Vrlo obećavajuća mogućnost je upotreba inicijalnih
tranzijenata koji se javljaju kao prijelazne pojave kod zemljospoja. U tom
slučaju najbolji rezultati se dobiju metodama koje procjenjuju impedanciju
voda za vrijeme prijelazne pojave. Ove metode mogu biti klasificirane prema
tome koriste li u svojim algoritmima diferencijalne jednadžbe, Fourierove
transformacije ili metodu najmanjih kvadrata. U nastavku je prvo ukratko
objašnjena teorija prijelaznih pojava kod zemljospoja, a kasnije su
prezentirane osnovne vrste algoritama za metode lociranja kvara pomoću
tranzijenata.

46
5.3.1. Prijelazne pojave kod zemljospoja

Kad se dogodi zemljospoj, napon faze u kvaru padne i prazne se

naboji iz kapaciteta prema zemlji. To stvara izbojni tranzijent. Zbog porasta
napona dviju zdravih faza javlja se dodatna komponenta, nabojni tranzijent.
Ona ima manju frekvenciju i u većini slučajeva također i veću amplitudu.
Stoga je ona najpogodnija za svrhu lociranja kvara.
Maksimalna amplituda nabojnog tranzijenta, u usporedbi s trajnom
strujom kvara, približno ovisi proporcionalno kružnoj frekvenciji. Kako nije
neobično da kružna frekvencija bude 5000 rad/s, maksimalne amplitude
tranzijenta mogu biti 10 do 15 puta veće od nekompenzirane struje kvara
osnovne frekvencije. U stvarnim sustavima uvijek postoji neko gušenje,
uglavnom zbog otpora kvara i radnih komponenti tereta. Gušenje također
utječe i na frekvenciju i na amplitudu tranzijenata. Kritični otpor kvara, kod
kojeg strujni krug postaje prezagušen, je za nadzemne vodove otprilike
između 50 i 2000 Ω, ovisno o veličini mreže i o udaljenosti kvara. Ako je
radna komponenta tereta velika, gušenje se povećava, i kritični otpor kvara je
u nižem rasponu vrijednosti.
Tranzijenti kod zemljospoja proučavani su u terenskim testovima na
stvarnim mrežama. U slučaju izbojne komponente amplituda je bila od 5 do
10% od nabojne komponente. Frekvencije su varirale u rasponu od 500 do
2500 Hz za izbojne te 100 do 800 Hz za nabojne komponente [13].

5.3.2. Algoritmi za procjenu udaljenosti zemljospoja

5.3.2.1. Algoritmi koji koriste diferencijalne jednadžbe

Ovaj tip algoritama pomoću diferencijalnih jednadžbi daje rješenje za

induktivitet voda izravno u vremenskoj domeni. Uzmimo model prvog reda,
sa serijskim spojem otpora R i induktiviteta L. Napon i struja faze u kvaru
imaju sljedeći odnos:
di ( t )
u(t ) = Ri (t ) + L (5.4)
dt
kojeg možemo riješiti za induktivitet L, ako imamo tri jednako udaljena uzorka
valnih oblika. Kako je diferencijacija osjetljiva na visokofrekventni šum,
rješenje se obično dobije integriranjem gornje jednadžbe. Upotrebom pravila
trapeza dobije se:

47
 Δt ⎡ (i k +1 + i k )(uk + 2 + uk +1 ) − (i k + 2 + i k +1 )(uk +1 + uk ) ⎤
L= ⎢ ⎥ (5.5)
2 ⎣ (i k +1 + i k )(i k + 2 − i k +1 ) − (i k + 2 + i k +1 )(i k +1 − i k ) ⎦
Gornja formula daje induktivitet duljine voda do kvaru, koja se u slučaju
jednofaznog zemljospoja sastoji od serijskog spoja nulte, direktne i inverzne
komponente induktiviteta.
Algoritam radi u teoriji za sve struje i napone koji zadovoljavaju
formulu (5.4). Najbolji rezultat se dobije ako se prvo filtriraju sve druge
frekvencije, osim one od nabojnog tranzijenta. U prototipnom sustavu [13]
preciznost metode poboljšana je korištenjem većeg broja uzoraka. Također
je preporučen model višeg reda koji uzima u obzir i kapacitete voda. Model
se temelji na diferencijalnim kvocijentima višeg reda, koji su izračunati za
vrijeme pretprocesiranja signala. Korištenjem tih kvocijenata kao korekcijskih
faktora, finalni izračun može se provesti upotrebom modela prvog reda.

5.3.2.2. Algoritmi koji koriste Fourierovu transformaciju

Ovaj tip algoritama pomoću Fourierove transformacije daje rješenje

impedancije u frekvencijskoj domeni. U slučaju modela prvog reda,
reaktancija duljine voda do kvara dobije se direktno kao imaginarni dio od
impedancije izračunate iz odgovarajućeg frekvencijskog spektra
komponenata napona i struja. Procjena udaljenosti m se dobije na sljedeći
način:
Im[Z ( ω )]
m= (5.6)
1 2
( l 0 ( ω ) + l p )ω
3 3
U prototipnom sustavu [13] udaljenost kvara računa se kao težinska
aritmetička sredina procjena napravljenih za n dominantnih frekvencija u
spektru. Također je predstavljen i model višeg reda, koji uzima u obzir
kapacitete između faza i zemlje.

5.3.2.3. Algoritmi koji koriste metodu najmanjih kvadrata

Ovaj tip algoritama pomoću metode najmanjih kvadrata rješava prvo

parametre naponskih i strujnih tranzijenata u vremenskoj domeni na sljedeći
način:
i (t ) = I1e s1t + I 2e s2t (5.7)
u(t ) = U1e s1t + U 2e s2t (5.8)

48
gdje je s1,2 = −δ ± jω c kompleksna frekvencija nabojnih tranzijenata. U
slučaju oscilirajućih tranzijenata, amplitudni koeficijenti U1, U2, te I1 i I2 su
također po parovima kompleksno konjugirane veličine. Naponi i struje voda
su povezani sljedećom relacijom:
U (s ) = RI (s ) + sLI (s ) (5.9)
koja je napisana u kompleksnoj frekvencijskoj domeni. Odvajanjem
podkomponenti s1 i s2 dobije se:
U1 = RI1 + s1LI1 (5.10)
U 2 = RI2 + s2LI2 (5.11)
odakle se induktivitet L dobije kao:
U I − U1I 2
L= 21 (5.12)
I1I 2 (s2 − s1 )
Ovo je temeljna jednadžba za procjenu udaljenosti zemljospoja upotrebom
modela prvog reda. U slučaju osciliranja tranzijenata, realni dijelovi od s1 i s2
se ponište pa tada rješenje ne ovisi o konstanti prigušenja δ.
Model prvog reda je dovoljno dobra aproksimacija za kratke i srednje
duge vodove ako je otpor kvara malen. U drugim slučajevima bolji rezultati se
dobiju ako se u obzir uzmu kapaciteti na bližem kraju voda. Model višeg reda
koji uključuje i kapacitete, predočen je u literaturi [24].

5.3.3. Preciznost procjene udaljenosti zemljospoja

Najvažniji uzroci pogreške u procjeni udaljenosti kvara na temelju

tranzijenata su nepreciznosti u identifikaciji parametara, pogreške mjernih
transformatora, pojednostavljenja u modelu voda, variranje induktiviteta
vodova i impedancije kvara.
Ako je gušenje tranzijenata maleno, apsolutna pogreška zbog
identifikacije parametara manja je od 2 %. Otpor kvara i radni tereti
povećavaju gušenje što uzrokuje odgovarajuće povećanjem pogreške.
Standardni strujni transformatori imaju dobru pouzdanost u rasponu
frekvencija tranzijenata, što nije uvijek slučaj i za naponske transformatore,
kod kojih najniža rezonantna frekvencija može varirati od 1 do 20 kHz. Ako je
najviša frekvencija tranzijenta viša otprilike 10 % od ove, greške se moraju
kompenzirati [24]. Greške zbog pojednostavljenja modela voda su uglavnom
zbog efekta zanemarenih kapaciteta na mjestu kvara i iza njega. Maksimalna
greška zbog ovog je u nadzemnim mrežama tipično oko 2 %.

49
 Jedan od dva najveća izvora grešaka je variranje induktiviteta voda.
Nulta komponenta induktiviteta nadzemnog voda varira s tipom tla i
frekvencijom. Njihove vrijednosti temelje se na pojednostavljenim modelima,
koji nisu nužno u svim slučajevima precizni dovoljno za potrebe lociranja
kvara. Induktiviteti neuzemljenih kabela također variraju ovisno o frekvenciji.
Možda najveće greške su zbog tereta na niskom naponu. Teoretski
se efekti tereta mogu kompenzirati, ali u praksi postoje neke velike teškoće.
Obično ni sami uređaji kod potrošača ni njihove impedancije za vrijeme
tranzijenata nisu poznate dovoljno dobro. Tereti mogu uzrokovati velike
greške, posebno u slučaju udaljenih kvarova i za otpore kvara veće od nule.
Najveći otpori kvara, koji dozvoljavaju pouzdanu procjenu mjesta
kvara su otprilike 50 Ω. S otporom nula, više od 95 % kvarova može biti
pouzdano locirano [13]. Sudeći prema iskustvima s terenskih testova,
prosječne greške su 1,6 km za model voda prvog reda i 1,2 km za modele
višeg reda. Preciznost različitih metoda uspoređena je u Tablici 5.1.
Prikazani su podaci dobiveni u švedskoj nadzemnoj mreži napona 22 kV.
Mreža je kompenzirana, s nazivnom strujom prigušnice 17 A. Ukupno je
uzeto u obzir 60 kvarova.

Tablica 5.1. Usporedba preciznosti metoda temeljenih na tranzijentima. Dan

je broj kvarova za pojedine raspone pogreške od ukupno 60
kvarova uz otpor kvara 0 Ω. Modeli su redom prvog i višeg reda
za algoritme s diferencijalnim jednadžbama (a i b), Fourierovim
transformacijama (c i d) i metodom najmanjih kvadrata (e i f) [13]

Raspon greške (u kilometrima)

Metoda 0,0 - 0,6 0,6 - 1,2 1,2 - 1,8 1,8 - 2,4 > 2,4
a 15 11 3 5 26
b 7 11 8 3 31
c 14 11 14 2 19
d 9 14 8 7 22
e 24 19 7 1 9
f 21 20 5 7 7

Prema dobivenim rezultatima, metoda najmanjih kvadrata ima nešto

bolju preciznost u usporedbi s ostalim metodama. Mogući razlog je da ove
metode daju najprecizniju procjenu za kružnu frekvenciju tranzijenata. U
prototipnom sustavu, veličina seta uzoraka korištenih za lociranje kvara je

50
također prilagođena duljini tranzijenta, što također može dati određenu
prednost pred ostalim algoritmima. Algoritmi s diferencijalnim jednadžbama i
s Fourierovom transformacijom su u biti algoritmi impedantnog releja. Njihove
glavne prednosti su numerička stabilnosti i relativno mala količina izračuna,
što ih čini pogodnima za on-line kalkulacije.

5.4. Statistike o učestalosti kvarova

Statistike o učestalosti kvarova daju vrijednu informaciju koja se

može iskoristiti za lociranje mjesta kvara u razdjelnoj mreži. Različite dionice
pojnog voda imaju različite učestalosti pojavljivanja kvarova. To je posebno
bitan podatak za mreže s miješanim nadzemnim i kabelskim dionicama, jer
nadzemne dionice imaju mnogo veću učestalost pojave kvara nego kabelske
dionice. Podatak o učestalosti kvara na pojedinoj dionici je dobar pokazatelj o
mogućem mjestu kvara, naročito u kombinaciji s drugim podacima o kvaru.

5.5. Neki aspekti procesa lociranja kvara

5.5.1. Dijagnostika kvara

Algoritmi lociranja tipično koriste podatke o struji kvara prije kvara i

za vrijeme kvara mjerene lokalno i sačuvane u memoriji zaštitnog releja, uz
pretpostavku da pojni vod ima zaštitu izvedenu numeričkim relejima koji
imaju tu mogućnost. Za vrijeme normalnog stanja mreže, relej mjeri struje i
napone za sve faze i sprema ih u međuspremnik (buffer). Onda kada relej
detektira stanje kvara u zoni zaštite, ili kada inicira proradu prekidača, podaci
u međuspremniku se više ne osvježavaju i koriste se za proračune [25].
Sljedeći korak u tipičnom algoritmu je odabir podataka o struji i
naponu koji će se upotrijebiti za kalkulacije. Da bi se oni odabrali potrebno je
prethodno odrediti tip kvara.
Na slici 5.5 prikazan je dijagram toka za određivanje tipa kvara.
Određivanje tipa kvara utječe na odabir jednadžbi koje će se koristiti u
algoritmu i vrlo je bitno jer ako se odabere krivo, rezultat algoritma lociranja
kvara neće biti točan. Utjecaj na izračun ima također i određivanje
vremenske točke početka kvara. Određen broj perioda prije i poslije kvara
koristi se pri izračunu fazora napona i struje. Ako faza u kvaru i točka početka

51
kvara nisu korektno odabrani, računani fazori unose pogrešku u procjenu
lokacije kvara.

Slika 5.5 Dijagram toka za određivanje tipa kvara

5.5.2. Problemi kod detekcije zemljospoja

Konvencionalne metode detekcije zemljospoja koje koriste nultu

komponentu napona ili vatmetarske releje imaju mnogo problema kod
detekcije visokoomskih zemljospojeva u rezonantno uzemljenim mrežama jer
je struja kvara u usporedbi s nazivnom strujom jako mala.
U svrhu rješenja tog problema razvijane su mnoge alternativne
metode, temeljene na ostatnim strujama i naponima ili analizi viših
harmonika. Međutim, nijedna metoda nije potpuno uspješna.

5.5.3. Pogon sa zemljospojem

Rastući je trend rezonantnog uzemljenja mreža iz razloga što takvo

uzemljenje neutralne točke zbog malih struja kvara poboljšava kvalitetu

52
isporuke električne energije, zbog samogašenja prolaznih zemljospojeva te
zbog mogućnosti pogona mreže s prisutnim trajnim zemljospojem, sve do
njegovog otklanjanja. U takvom slučaju, proces lociranja kvara počinje
odmah po detekciji i sastoji se od četiri koraka. Nakon detekcije kvara,
potrebno je odrediti pojni vod na kojem je, pa dionicu na kojoj je kvar. To se
obično vrši manipulacijama sklopki u mreži, što se u slučaju dvostranog
napajanja može napraviti i bez prekida u opskrbi potrošača. Nakon što se
odredi dionica pristupa se pregledu te dionice u potrazi za mjestom kvara.
Pouzdane računske metode određivanja mjesta kvara nisu poznate.

5.6. Tehnike lociranja kvara u praksi

Općenito će rezultat procesa lociranja kvara koristiti:

− dispečer, za izolaciju kvara (sekcije) pomoću daljinski upravljanih sklopki i
− monteri, za popravak mjesta kvara.
Za dispečera je potrebno odrediti sekciju u kvaru i u tu svrhu dovoljno je
postaviti indikatore kvara na više mjesta na vodu. Računsko određivanje
udaljenosti kvara pomaže monterima da na terenu brže pronađu kvar i time
smanjuje vrijeme u kojem eventualno dio potrošača nema napajanje, npr.
ako je mreža radijalna.
Ovisno o potrebama za brzinom i preciznošću lociranja kvara, same
preporučljive tehnike lociranja biti će različite za svaku specifičnu razdjelnu
mrežu (pojni vod).

5.6.1. Kombiniranje dostupnih informacija

Predlagane tehnike za lociranje mjesta kvara u razdjelnim mrežama

obično koriste informacije iz tri različita izvora:
− računski dobivenu udaljenost kvara,
− podatke od indikatora kvara na mjestima grananja voda,
− statističke učestalosti kvara u pojedinim sekcijama voda.
Ti podaci se kombiniraju, a tehnike su naravno preciznije i savršenije ukoliko
koriste podatke iz više izvora, a manje precizne ukoliko koriste samo jedan
od tih izvora informacija.

53
5.6.2. Isplativost metoda lociranja kvara za pojedine konfiguracije
razdjelnih mreža

Sama isplativost primjene neke metode za lociranje kvara u nekoj

specifičnoj razdjelnoj mreži ili na nekom pojnom vodu u razdjelnoj mreži tema
je za posebnu obradu. Potrebno je uzeti u obzir mnoge faktore da bi se
odredio omjer troška i koristi za aplikaciju metode. Neki od njih su mogućnost
rezervnog napajanja potrošača, broj kvarova na pojnom vodu, prosječno
vrijeme potrebno za otklanjanje kvara, broj i snaga potrošača na tom vodu,
cijena neisporučene energije u toj mreži itd. Svaki uređaj koji se postavlja na
vod je investicija koja se u nekom realnom vremenu treba isplatiti.
Generalno je moguće dati neke odrednice o primjeni pojedinih
metoda na pojnim vodovima ovisno o konfiguraciji tih vodova. Konfiguracija
razdjelnih mreža opisana je u poglavlju 2.1.
Ukoliko je mreža (pojni vod) dvostrano napajana, linijska ili
prstenasta te nema odcjepa (slika 2.1a i 2.1b) ili ukoliko je jednostrano
napajana, ali prstenasta (slika 2.2b), tj. ako podstanice imaju mogućnost
napajanja s "druge strane", općenito nije isplativo aplicirati neku tehniku
lociranja kvara. Kod takvih mreža relativno je jednostavno, uz nekoliko
manipulacija, poglavito ako postoje daljinski upravljane sklopke u određenim
podstanicama, obnoviti napajanje cijelog konzuma. To su u pravilu gradske
mreže i to kabelskog tipa.
Primjena neke tehnike lociranja kvara gotovo uvijek je isplativa za
jednostrano napajane zrakaste pojne vodove (slika 2.2a i 2.2c), pogotovo
ako imaju više odcjepa ili ako su pojedine sekcije jako duge. U praksi se
postavi određen broj indikatora kvara i daljinski upravljanih sklopki na važna
čvorišta mreže, čijim manipulacijama je moguće obnoviti napajanje dijela
potrošača. To su uglavnom seoske, nadzemne mreže.
Sofisticiranije metode koje uključuju i izračunavanje udaljenosti
kvara, predlažu se u pravilu za ovaj drugi tip mreža.

5.6.3. Napredak u lociranju kvara u svjetskoj i domaćoj praksi

Literatura [13] navodi neke podatke o stanju razvoja naprednih

metoda za lociranje kvara u razdjelnim mrežama u svjetskoj praksi:
− Nekoliko finskih distibutivnih poduzeća od 1993. godine imaju u upotrebi
softver za lociranje kvara koji kombinira izračun udaljenosti i informacije
od indikatora kvara.

54
− U jednom EDF-ovom kontrolnom centru od 1998. godine u pogonu je
funkcija lociranja kvara unutar programskog paketa AUSTRAL. Temelji se
na detektorima postavljenima diljem mreže. Eksperimentira se s
računanjem udaljenosti kvara zadnjih nekoliko godina.
− U OKA-i (Austrija) se koristi funkcija lociranja kvara u polurealnom
vremenu. Nakon kvara u distributivnom sustavu mjerena reaktancija od
proradnog distantnog releja šalje se u dispečerski centar. Pokreće se
program i moguće lokacije kvara (općenito više od jedne) su prezentirane
dispečeru na ekranu u alfanumeričkom obliku. Ova procedura provodi se
automatski. Skupa s daljinski očitavanim detektorima kvara i detektorima
očitavanim od montera, dispečer donosi procjenu koja grana pojnog voda
je vjerojatno u kvaru.
− U ENEL-u sustav STM nudi funkciju koja može u slučaju kvara detektirati
sekciju pogođenu kvarom između dvije automatizirane podstanice: sekcija
u kvaru tada se izolira otvaranjem sklopki u podstanicama i ostatak voda
može se ponovno napajati.

U nekim distribucijskim područjima Hrvatske elektroprivrede

primjenjuje se metoda lociranja (i izoliranja) kvara pomoću dojave daljinski
očitavanih indikatora kvara i daljinski upravljanih sklopki [18]. Zadnjih godina
rekonstruiraju se dispečerski centri u velikim hrvatskim distribucijskim
područjima i uvodi se novi ABB-ov sustav upravljanja distribucijom [26] koji
među svojim opcijama ima i mogućnost automatskog lociranja mjesta kvara u
mreži. Funkcija koristi podatke o djelovanju prekidača, proradi indikatora
kvara i eventualna mjerenja distantnih releja. Taj modul zasad ipak nije
kupljen.

5.6.4. Standardizacija

Početkom 2005. godine odobren je standard izdan od IEEE Power

Engineering Society, pod nazivom "Guide for Determining Fault Location on
AC Transmission and Distribution Lines", koji opisuje tehnike i moguće
aplikacije za određivanje mjesta kvara na energetskim vodovima, a dio kojeg
obrađuje i stanja energetskog sustava jedinstvena za razdjelne mreže [27].

55
6. NEKI ALGORITMI ZA ODREĐIVANJE MJESTA
KVARA U RAZDJELNIM MREŽAMA

6.1. Uvodne informacije

U ovom poglavlju predstavljeni su neki relevantni algoritmi za

računsko određivanje mjesta kvara u razdjelnim mrežama koji su razvijeni u
zadnjih nekoliko godina te prezentirani na svjetskim savjetovanjima
energetičara [16, 17].
U opisima algoritama veličine su u velikoj mjeri označavane
oznakama koje su upotrijebili autori pojedinog algoritma, a zbog velikog
broja, što mjerenih, a što izvedenih veličina, te zbog razlika u
metodologijama, njihove oznake su u nastavku jednadžbi što konzistentnije
objašnjene da bi praćenje bilo što lakše.

6.2. Algoritam Sahe i suradnika

Ovaj algoritam [28, 29] vezan je za metodu za lociranje kvara na

jednom od vodova u srednjenaponskoj mreži pomoću lokatora kvara
smještenog u transformatorskoj stanici srednjeg napona. Svi vodovi izlaze iz
te transformatorske stanice, a u njoj se mjeri napon i suma struja koji se
snimaju trenutak prije i nakon pojave kvara. Nadalje, pretpostavlja se da su
podaci o vodu i opterećenjima na vodu poznati. Iz toga slijedi da su poznate
duljine vodova i njihove impedancije te opterećenje pojedine grane. Svaka
grana također može imati jednu ili više podgrana s vlastitim poznatim
opterećenjem.

Za određivanje udaljenosti do kvara kad se mjerenja napona i struje

vrše na vodu u kvaru, postoji klasična metoda za određivanje direktne
simetrične komponente impedancije Zk voda u kvaru, što je vidljivo iz slike
6.1, u slučaju dvopolnog i tropolnog kvara prema sljedećoj jednadžbi:
V
Z k = pp (6.1)
Ikpp
gdje su:
Vpp – linijski napon, npr.: Vpp = VR – VS,
Ikpp – linijska struja, npr.: Ikpp = IkR – IkS,

56
 Slika 6.1 Shema mreže: mjerenja se uzimaju na vodu u kvaru

Kad je kvar jednofazni zemljospoj, odgovarajuća impedancija je određena s:

Vph
Zk = (6.2)
I kph + k kNIkN
gdje su:
Vph – napon faze u kvaru,
Ikph – struja faze u kvaru,
Z ' 0 − Z '1
k kN = (6.3)
3Z ' 1
Z'0, Z'1 – nulta i direktna simetrična komponenta impedancije u per unit
vrijednosti duljine voda u kvaru.
IkN = IkR + IkS + IkT (6.4)

Slika 6.2 Prikaz odlaznih vodova impedancijom (a) i grupiranje

impedancija vodova koji nisu u kvaru (b):

6.2.1. Pretpostavke

57
 Da bi se mogla odrediti udaljenost od transformatorske stanice do
lokacije kvara pomoću ovog algoritma, u obzir se uzimaju određene
pretpostavke, prema slikama 6.2a, 6.2b i 6.3. Svaki od odlaznih vodova iz
transformatorske stanice predstavljen je impedancijom voda prema slici 6.2a:
Z1, Z2, ... ZLk, Zm. U daljnjem postupku se pretpostavlja da je vod s
impedancijom ZLk vod na kojem će se dogoditi kvar. Prema slici 6.2b, dalje
se definira za stanje prije kvara:
ZL – paralelan spoj impedancija svih vodova osim impedancije voda na
kojem se dogodio kvar,
ZLk – impedancija voda na kojem se dogodio kvar,
Vpre Z L Z Lk
Z pre = = (6.5)
I pre Z L + Z Lk
gdje su:
Vpre, Ipre – linijska ili fazna direktna simetrična komponenta napona/struje prije
kvara.

Slika 6.3 Nadomjesna shema mreže sa strujama nakon pojave kvara

Pretpostavka koja se odnosi na stanje nakon što se dogodio kvar vidi

se iz slike 6.3. Algoritam u sljedećem koraku sadrži određivanje direktne
komponente impedancije Zk, što je impedancija kvara (koja uključuje i
impedanciju kvara srednjenaponskog voda čija je impedancija jednaka ZLk).
Pretpostavlja se da je impedancija ZL jednaka impedanciji prije kvara. Ovisno
o vrsti kvara koji se dogodio, tj. je li dvopolni/tropolni kratki spoj ili spoj sa
zemljom, što se može odrediti nadređenim sustavom zaštite ili ekspertnim
sustavom, Zk će se razlikovati od slučaja do slučaja.

58
6.2.2. Izvodi

Ako je kvar dvopolni ili tropolni, direktna komponenta impedancije se

može izvesti iz jednadžbe:
Vpp ZLZk
Z= = (6.6)
I pp ZL + Zk
gdje su:
Vpp – linijski napon petlje kvara, npr. Vpp=VR-VS,
Ipp – struja petlje kvara, mjerena u transformatorskoj stanici, npr Ipp=IR-IS,
Zk – direktna komponenta impedancije voda u kvaru.

Kombiniranjem jednadžbi (6.5) i (6.6) dobije se:

ZZ pre
Zk = (6.7)
Z pre − Z ( 1 − k zk )
gdje je:
Z pre SLk
k zk = = (6.8)
Z Lk SΣ
i vrijedi slijedeće:
SLk – opterećenje na vodu u kvaru prije pojave kvara,
SΣ– suma opterećenja na svim vodovima prije pojave kvara, uključujući i vod
na kojem će se dogoditi kvar.

Kombiniranjem jednadžbi (6.5) i (6.8) dobije se:

ZL
k zk = (6.9)
Z L + Z Lk
Koeficijent kzk za relevantni vod određuje se na temelju stanja opterećenja
prije pojave kvara. U transformatorskoj stanici s velikim brojem izvoda,
koeficijenti su blizu nule i mijenjaju se jako malo. Kao primjer, kzk za dva
jednako opterećena voda iznosi 0,5, a za 20 vodova 0,05.

Pomoću jednadžbe (6.6), jednadžba (6.7) može se napisati kao:

Vpp
Zk = (6.10)
Vpp
I pp − ( 1 − k zk )
Z pre

59
 U slučaju jednopolnog zemljospoja i kada je srednjenaponska mreža
uzemljena jedino u SN transformatorskoj stanici, nulta komponenta struje
mjerena u transformatorskoj stanici sastojat će se od struje IkN voda u kvaru i
nulte komponente struje ICL koja teče kroz kapacitete vodova koji nisu u
kvaru. U uzemljenim mrežama ICL može biti značajna i mora se uzeti u obzir
kada se određuje udaljenost do kvara. Nulta komponenta struje mjerena u
transformatorskoj stanici može se stoga napisati kao:
I N = I kN + I CL = I R + I S + I T (6.11)
Ukupna kapacitivna nulta komponenta struje može se napisati kao:
V0
I C0 = I kC + I CL = (6.12)
− jX C0
gdje je:
XC0 – kapacitivna nulta komponenta reaktancije cijele srednjenaponske
mreže za koju vrijedi:
1
X C0 = (6.13)
ωC S 0
CS0 – nulta komponenta kapaciteta cijele srednjenaponske mreže.

S poznavanjem nulte komponente kapaciteta cijele mreže i pojedinačnih

vodova, kapacitivna nulta komponenta struje može se napisati kao:
( 1 − k zk 0 )V0
I CL = I C0 − I kC = (6.14)
− jX C 0
X C0 CC0k
k zk 0 = = (6.15)
X C0k CS0
CC0k – kapacitet prema zemlji voda u kvaru,
CS0 – kapacitet prema zemlji svih vodova, uključujući vod u kvaru.

Upotrebom jednadžbi (6.14) i (6.15) dobije se sljedeće:

( 1 − k zk 0 )V0
I kN = I N − I CL = I N − (6.16)
− jX C 0
Kako je dostupna jedino fazna struja Iph mjerena u transformatorskoj stanici,
struja Ikph iz jednadžbe (6.2) mora se izraziti kao funkcija struje Iph. Za stanje
kvara prema slici 6.4, može se napisati sljedeća relacija za fazne varijable:
I kph = I ph − I Lph (6.17)
gdje je ILph struja u fazama koje nisu u kvaru.

60
 Kada je u pitanju jednofazni zemljospoj, fazna struja u svim
vodovima koji nisu u kvaru može se napisati kao:
Vph − V0
I ph = (6.18)
ZL
V0 = ( VR + VS + VT ) / 3 (6.19)
Umetanjem jednadžbe (6.18) u jednadžbu (6.17) dobije se:
Vph − V0
I kph = I ph − (6.20)
ZL
i konačno, umetanje jednadžbe (6.20) u jednadžbu (6.2) daje:
Vph
Zk = (6.21)
Vph − V0
I ph − + k kN I kN
ZL

Iz jednadžbi (6.8) i (6.9) dobije se sljedeće:

k zk Z pre
ZL = Z Lk = (6.22)
1 − k zk 1 − k zk
iz čega proizlazi da je:
Vph
Zk = (6.23)
Vph − V 0
I ph + k kN I kN − ( 1 − k zk )
Z pre
Umetanjem Zpre iz jednadžbe (6.5) u jednadžbu (6.23) dobiva se:
Vph − V0
I ph + k kN I kN − ( 1 − k zk )
1 Z pre
= =
Zk Vph
Vph − V0
( 1 − k zk )
I ph + k kN I kN Z pre
= − (6.24)
Vph Vph
koja se, koristeći jednadžbu (6.2), može napisati kao:
V
( 1 − k zk )( 1 − 0 )
1 1 Vph
= − (6.25)
Zk Zg Z pre
gdje je:
Vph
Zg = (6.26)
I ph + k kN I kN

61
Invertiranjem jednadžbe (6.25) dobivamo:
Z g Z pre
Zk = (6.27)
V
Z pre − Z g ( 1 − k zk )( 1 − 0 )
Vph

Kada se dogodio jednofazni zemljospoj u srednjenaponskoj mreži uzemljenoj

samo u napojnoj transformatorskoj stanici moraju se u zbroju u obzir uzeti
kapacitivne struje prema zemlji koje se pojavljuju u slučaju zemljospoja, pa
su tada varijable i konstante u jednadžbi (6.27) definirane na sljedeći način:
Vpre Z L Z Lk
Z pre = = (jednadžba 6.5)
I pre Z L + Z Lk
Vpre, Ipre – linijska ili fazna direktna simetrična komponenta napona/struje,
ZL – paralelan spoj impedancija svih vodova osim impedancije voda na
kojem se dogodio kvar,
ZLk – impedancija voda na kojem se dogodio kvar,
ZL
k zk = (jednadžba 6.9)
Z L + Z Lk
V 0 = ( VR + V S + V T ) / 3 (jednadžba 6.19)
Vph – napon faze u kvaru.

Varijable i konstante u jednadžbi (6.26) definirane su na sljedeći način:

Vph – napon faze u kvaru, kao u jednadžbi (6.27),
Iph – struja faze u kvaru,
Z ' −Z' 1
k kN = 0 (jednadžba 6.3)
3Z ' 1
Z'0, Z'1 – nulta i direktna simetrična komponenta impedancije u per unit
vrijednosti duljine voda u kvaru,
( 1 − k zk 0 )V0
I kN = I N − I CL = I N − (jednadžba 6.16)
− jX C 0
I N = I kN + I CL = I R + I S + I T (jednadžba 6.11)
X C0 CC0k
k zk 0 = = (jednadžba 6.15)
X C0k CS0
CC0k – kapacitet prema zemlji voda u kvaru,
CS0 – kapacitet prema zemlji svih vodova, uključujući vod u kvaru.

62
 Cilj ovog algoritma je, prema dosad navedenom, određivanje
udaljenosti od napojne transformatorske stanice do kvara na identificiranom
vodu pomoću izračunate vrijednosti direktne komponente impedancije voda u
kvaru viđene iz srednjenaponske transformatorske stanice. U
srednjenaponskim mrežama svaki vod uobičajeno ima veći broj priključenih
tereta i grananja samog voda, što je vidljivo na slici 6.4. Prema tome, prva
sekcija voda, impedancije ZS1, ide do prve grane s impedancijom tereta ZL1.
Zatim slijedi sljedeća sekcija voda s impedancijom ZS2 do druge grane s
impedancijom tereta ZL2 itd. Izračunata direktna komponenta impedancije Zk
voda je na slici 6.4 predstavljena crtkanom impedancijom Z0 (bitno je
primijetiti razliku u odnosu na Z'0, Z'1 – nultu i direktnu komponentu
impedancije u per unit veličinama duljine voda u kvaru koje se koriste u
jednadžbi (6.3)).

Slika 6.4 Nadomjesna shema i fiktivne impedancije

Na slici 6.4 se u proces lociranja kvara uvodi fiktivna impedancija Z1,

u prvoj grani, i ona odgovara preostalom dijelu direktne komponente
impedancije voda, viđene s pozicije prve grane. Iz tog slijedi da direktna
komponenta impedancije Z0 može biti prikazana kao impedancija ZS1 prve
sekcije voda u seriji s paralelno spojenom impedancijom prvog tereta ZL1 i
fiktivne direktne komponente impedancije Z1 voda, viđene s prve grane. tj.:
Z Z
Z 0 = Z S1 + L1 1 (6.28)
Z L1 + Z 1
gdje bi fiktivna direktna komponenta impedancije u prvoj grani bila:
Z (Z − Z S1 )
Z 1 = L1 0 (6.29)
Z L1 − (Z 0 − Z S1 )
Analogno tome, fiktivna direktna komponenta impedancije voda viđena iz i-te
grane, bila bi:
Z ( Z − Z Si )
Z i +1 = Li i (6.30)
Z Li − (Z i − Z Si )

63
6.2.3. Izračun udaljenosti kvara

Metoda prema ovom algoritmu sastoji se od računanja fiktivne

direktne komponente impedancije voda Z1 viđene iz prve grane, prema
jednadžbi (6.30). Ako je izračunata vrijednost negativna, tj. ako je ZS1>Z0, to
se interpretira na način da je kvar na prvoj sekciji voda. Ako je izračunata
vrijednost pozitivna, izračun fiktivne direktne komponente impedancije na
sljedećim granama se nastavlja prema jednadžbi (6.30) dok se dvije
usporedne vrijednosti Zi i Zi+1 ne promijene iz pozitivne u negativnu
vrijednost, tj. kad je ZSi>Zi, što se interpretira na način da je lokacija kvara na
sekciji voda između i-te i i+1-ve grane.

Apsolutna udaljenost lokacije kvara lf od i-te grane se određuje jednadžbom:

Im(Z i )
lf = li (6.31)
Im(Z Si )
gdje je Im() jednako imaginarnom dijelu fiktivne impedancije, a li duljina i-te
sekcije voda.

Ukupna udaljenost od napojne transformatorske stanice do kvara je suma

duljina svih sekcija voda do i-te grane plus izračunata lf, tj.
lF = Σl i + l f (6.32)

Nakon što se prvo odredi Zk, prema danim jednadžbama za dotični

kvar, opisana metoda s jednadžbom (6.30) za određivanje sekcije voda na
kojoj se odgodio kvar, s jednadžbom (6.31) za određivanje udaljenosti kvara
na toj sekciji voda te s jednadžbom (6.32) za ukupnu udaljenost do kvara,
može također biti korištena kada vod ima jedan ili više odcjepa s teretima, što
se vidi na slici 6.5. Procedura za određivanje mjesta kvara u
srednjenaponskoj mreži prema slici 6.5 je sljedeća:

64
 Slika 6.5 Primjena metode Sahe za kvar na vodu s više odcjepa

Prvo, jednadžba (6.30) se primjeni na vod od točke A do grananja u

točki B. Ako je izračunata Zi+1 u točki B pozitivna, izračun se nastavlja na
sekciji voda od B do C s pretpostavkom da se teret u grananju B sastoji od
ukupnog tereta u grani B koji sadrži i teret na sekciji voda B-C i teret na
ostalim sekcijama B-D, D-E i D-F, spojenim u točki B. Neovisno o tome je li
kvar na sekciji B-C ili nije, druga lokacija kvara vidi se na sekciji voda B-D s
istim ukupnim teretom kao za određivanje kvara na sekciji B-C. Ova metoda
se uvijek primjenjuje kad se izračun nastavlja s jedne grane u dvije ili više
podgrana. Ako je kvar lociran na nekoj od sekcija voda B-C ili B-D, izračun se
zaustavlja i može se obaviti određivanje udaljenosti preko jednadžbe (6.31).
Ako kvar ne može biti lociran ni na jednoj od sekcija B-C ili B-D, ista
procedura se nastavlja za točku D na podgrani dok se ne locira sekcija voda
na kojoj se dogodio kvar, tj. dok izračunata vrijednost prema jednadžbi (6.30)
ne postane negativna.

Uz pomoć ove metode, moguće je odrediti udaljenost do kvara koji

se dogodio na vodu koji je dio srednjenaponske mreže, na temelju mjerenja
napona mreže i sume struja u vodovima te s poznavanjem podataka o mreži,
što uključuje duljine vodova, impedancije, terete itd. To povlači da nije nužno
mjerenje struje i lokator kvara za svaki izvod iz transformatorske stanice.

6.3. Algoritam Novosela i suradnika

Ovaj algoritam [30] može se koristiti za lociranje mjesta kvara i za

izračunavanje vrijednosti otpora kvara u razdjelnim mrežama. Primjenjiv je za
sve tipove kvarova. Algoritam zapravo nudi dva načina izračuna bazirani na

65
istoj matematičkoj podlozi: jedna metoda koristi jednostavniji iterativni pristup
dok druga metoda koristi kompleksnije jednadžbe, ali ne zahtijeva iterativni
postupak. Jedna od prednosti korištene metodologije u ovom algoritmu je da
na procjenu lokacije kvara ne utječu struje koje teku kroz terete nakon kvara i
otpor kvara.

6.3.1. Izvod

U algoritmu se računaju impedancija tereta Zload i impedancija izvora

Zs. Metoda koristi model distributivne mreže sa slike 6.6. U tom dijagramu,
priključena opterećenja duž voda grupirana su zajedno s ostalim teretom
Zload. Ovaj način kompenzacije opterećenja duž voda je precizan utoliko što
su impedancije priključenih tereta duž voda mnogo veće od same
impedancije pojnog voda.
Metodologija se izvodi iz jednadžbe (4.9) koja se koristi u reaktantnoj
metodi za određivanje mjesta kvara u prijenosnoj mreži, a koja je ovdje
navedena u malo modificiranom obliku:
V
Im( sf )
I sf
m= (6.33)
Im( Z L1 )
gdje je m udaljenost mjesta kvara u per unit veličini od duljine cijelog voda
mjereno od početka voda.
Uzimajući u obzir efekte tokova snaga i otpora kvara, podložnost
reaktantne metode greškama zbog tih efekata ovim se algoritmom eliminira.

Slika 6.6 Ekvivalentna shema distributivnog pojnog voda

66
Slike 6.7a i 6.7b zajedno predstavljaju rastavljen model jednopolne sheme sa
slike 6.6. Slika 6.7a prikazuje stanje prije nego što se dogodi kvar. Slika 6.7b
prikazuje superponirani sustav koji prikazuje samo razlike napona i struja
zbog nastanka kvara, koji superponirani na sustav prije kvara sa slike 6.7a
daju stanje poslije kvara.
Na slici 6.7a, Vps je napon na izvoru prije nastanka kvara, Ips je struja prije
kvara, Vload je napon na teretu prije kvara. Na slici 6.7b, ΔIs je razlika
(promjena) inducirana kvarom u struji izvora i jednaka je Isf-Ips. ΔVs je
promjena napona zbog kvara i jednaka je Vsf-Vps. Slike 6.7a i 6.7b bit će
korisne u razumijevanju metodologije korištene u ovom algoritmu.
Ovom metodom određuju se lokacija kvara i otpor kvara isključivo na
temelju prije poznatih veličina i vrijednosti izmjerenih u transformatorskoj
stanici. Koriste se mjerene poznate veličine prije kvara: impedancije izvora i
tereta. Naponi i struje prije kvara i za vrijeme kvara mjereni u
transformatorskoj stanici mogu se upotrijebiti za izračun tih impedancija
budući da je impedancija sustava jednaka kompleksnoj vrijednosti napona
podijeljenom s kompleksnom vrijednosti struje.

Slika 6.7 Jednopolna shema voda sa slike 6.6 koja prikazuje uvjete
prije kvara (a) i promjenu uzrokovanu pojavom kvara (b)

67
 Impedancija tereta Zload sa slike 6.7a sakuplja priključene terete
ispred i iza mjesta kvara u jednu impedanciju. Kako je prije spomenuto, to je
moguće stoga što su impedancije tereta mnogo veće od impedancije voda.
Impedancija tereta Zload računa se kao:
V
Z load = ps − Z L1 (6.34)
Ips
gdje su Vps i Ips mjereni u transformatorskoj stanici na način koji će u
nastavku biti opisan. Impedancija Zload sadrži sve priključene terete između
transformatorske stanice i mjesta kvara te terete nakon mjesta kvara. Dok
jednadžba (6.34) vrijedi za jednofazni prikaz mreže, ova metodologija
jednako je primjenjiva i za višefazne sisteme, a impedancija tereta tada se
računa upotrebom direktnih komponenti veličina prije kvara na slijedeći
način:
V
Z load = Z load1 = ps1 − Z L1 (6.35)
Ips1
gdje su Vps1 i Ips1 direktne komponente napona i struje prije kvara. Lokator
kvara je obično u podstanici i to je točka u kojoj se mjere Vsf, Isf, Vps i Ips.
Impedancija izvora "iza" lokatora kvara računa se upotrebom napona i struja
prije kvara i za vrijeme kvara, mjerenih u podstanici. Stoga je impedancija iza
lokatora kvara jednaka:
ΔV s
Zs = − (6.36)
ΔI s
gdje je ΔVs=Vsf-Vps, ΔIs=Isf-Ips. Superponirane direktne komponente napona i
struje koriste se u jednadžbi (6.36) za sve kvarove. Alternativno, mogu se
koristiti vrijednosti inverznih simetričnih komponenti za nesimetrične kvarove
u svrhu reduciranja problema s osjetljivošću za slučaj kada je jako mala
razlika između vrijednosti direktnih komponenti prije kvara i za vrijeme kvara.

Po ovoj metodologiji dalje se određuje lokacija kvara upotrebom

vrijednosti Zload i Zs u jednom od dva preferirana načina. Obje te metode
koriste principe reaktantne metode (jednadžbu (6.33)), ali uzimaju u obzir
ekvivalentni strujni krug prije kvara (slika 6.7a) i ekvivalentni superponirani
strujni krug (slika 6.7b). Zbog toga što je struja tereta prije kvara ekvivalentna
struji izvora prije kvara vrijedi ΔIs=Isf-Iload. Sa slike 6.7b, promjena uzrokovana
kvarom u struji izvora je ΔIs=dsxIf, gdje je ds faktor raspodjeljivanja struje.
Faktor raspodjeljivanja opisuje promjenu u struji izvora koja rezultira zbog
struje kvara If i struje tereta nakon kvara i stoga uzima u obzir struju tereta u
distributivnoj mreži.

68
Impedanciju mjerena sa sabirnica A, Zmeas, se iz ekvivalentnog kruga sa slike
6.6 računa kao:
Vsf ⎛I ⎞
Z meas = = mZL1 + Rf ⎜⎜ f ⎟⎟ (6.37)
I sf ⎝ I sf ⎠
Vrijedi i slijedeće:
ΔI
ds = s (6.38)
If
I sf
ns = = ns ∠γ s (6.39)
ΔI s
Stoga, zamjenom ds i ns u impedanciji dobivenoj jednadžbom (6.37) s
ekvivalentnog strujnog kruga sa slike 6.6, dobije se:
V 1 1
Z meas = sf = mZ L1 + R f ⋅ ⋅ (6.40)
I sf d s ns
Algoritmom se rješava jednadžba (6.40) po m da bi se odredila lokacija kvara
na jedan od dva načina koji će biti opisani. Treba primijetiti da, iz jednadžbe
(6.40), očito je da metoda uzima u obzir efekt otpora kvara Rf na mjestu
kvara m.

6.3.2. Iterativna metoda

Prema iterativnoj metodi, lokacija kvara m se iterativno određuje

preko kuta βs koji je fazni kut fazora ds. Faktor raspodjeljivanja struje ds može
se izvesti kao:
ΔI Z + (1 − m )Z L1
d s = s = load = d s ∠β s (6.41)
If Z s + Z load + Z L1
U ovoj jednadžbi ΔIs može se zamijeniti s:
ΔI s = ΔI s ∠λ s (6.42)
Ovdje je λs relativni fazni kut između Isf i Ips. Umetanjem izraza iz jednadžbi
(6.39) i (6.41) u jednadžbu (6.40) i rješavanjem, dobije se za napon koji mjeri
lokator kvara u transformatorskoj stanici slijedeće:
ΔI s
Vsf = mZ L1I sf + Rf ∠(λ s − β s ) = mZ L1I sf + D × Φ (6.43)
ds
gdje je:
ΔI s
D = Rf (6.44)
ds

69
i gdje je jedinični kompleksni broj Φ povezan s kutom faktora raspodjeljivanja
struje ds i kutom promjene struje ΔIs kao:
Φ = 1jΦ , Φ = λ s − βs (6.45)
Ako se pretpostavi da je βs jednak nuli, možemo aproksimirati da je
Φ=Φapp=1j·λs. Kut superponirane struje, λs, može biti mjeren relejom, i vrijedi
da je λs= ∠ ΔIs= ∠ Φapp. Uz uvažavanje ovog, kompleksna jednadžba (6.43)
može biti razdvojena u realni i imaginarni dio i tako dati dvije jednadžbe s
dvije nepoznanice D i m. Eliminacijom D, per unit udaljenost m od
transformatorske stanice do mjesta kvara može bit izražena ovako:
Re(Vsf ) × Im(Φ ) − Im(Vsf ) × Re(Φ )
m= (6.46)
RL1 × M − X L1 × N
M = Re(I sf ) × Im(Φ ) − Im(I sf ) × Re(Φ ) (6.46a)
N = Re(I sf ) × Re(Φ ) − Im(I sf ) × Im(Φ ) (6.46b)
gdje je XL1 imaginarna komponenta, a RL1 realna komponenta od ZL1.
U jednadžbi (6.46), kompleksni broj ΔIs se zapravo upotrebljava
umjesto Φ jer modul od Φ nema nikakvog utjecaja na određivanje lokacije
kvara m.
Nakon što se riješi jednadžba (6.46), koristi se jednadžba (6.41) za računanje
naredne vrijednosti od ∠ βs. Kako je poznata vrijednost ZL1 i izračunate su
vrijednosti Zs i Zload iz jednadžbi (6.34) i (6.36), ∠ βs može jednostavno biti
izračunat iz jednadžbe (6.41). Takva preciznija procjena ∠ βs može se
upotrijebiti da se izračuna prva iteracija lokacije kvara m.
Konačni izračun postigne se iterativnim ponavljanjem jednadžbi
(6.41), (6.45) i (6.46) tako da se iterativno računa sljedeća iteracija lokacije
kvara m, onda upotrebom lokacije kvara m da se poboljša procjena od βs i
upotrebom poboljšane procjene od βs da se računa sljedeća iteracija lokacije
kvara m. Kako je prije spomenuto, Zs i Zload su izračunate iz jednadžbi (6.34) i
(6.36). Nakon toga, iz jednadžbe (6.41) računa se kut βs faktora
raspodjeljivanja struje, iz zadnje procjene m, mn-1, Zload, Zs i ZL1. Nova
vrijednost od Φ računa se iz jednadžbe (6.45) i onda nova vrijednost od m iz
jednadžbe (6.46). Postupak se nastavlja sljedećim iteracijama dok se ne
postigne zadovoljavajuća točnost. Dijagram toka ovog procesa prikazan je na
slici 6.8.
Jednom kad je izračunata lokacija kvara m, ta vrijednost koristi se za
izračun otpora kvara Rf, upotrebom sljedeće jednadžbe koja je izvedena iz
jednadžbe (6.43):
Re(Vsf ) − m × Re(I sf × ZL1 )
Rf = (6.47)
⎛ ΔI s ⎞
Re⎜⎜ ⎟⎟
⎝ ds ⎠

70
Treba primijetiti da su vrijednosti od ΔIs i ds već izračunate u postupku
određivanja lokacije kvara, tako da otpor kvara može biti precizno određen.

Slika 6.8 Dijagram toka iterativne metode

71
6.3.3. Direktna metoda

Ova metoda direktno računa lokaciju kvara m tako što kombinira

jednadžbe (6.41) i (6.43) za izračun lokacije kvara. Prvo se izvede kvadratna
jednadžba za m. Razdvajanjem takve kompleksne jednadžbe u realnu i
imaginarnu jednadžbu i eliminiranjem otpora kvara Rf, računa se per unit
udaljenost do kvara m. Jednadžba (6.41) za faktor raspodjeljivanja struje
glasi:
ΔI Z + ( 1 − m )Z L1
d s = s = load (6.48)
If Z s + Z load + Z L1
gdje je:
ΔI s = I sf − I ps (6.49)
Jednadžba (6.43) može biti napisana kao:
ΔI
Vsf = mZ L1I sf + Rf s (6.50)
ds

Umetanjem jednadžbe (6.48) u jednadžbu (6.50) i daljnjim računom dobije se

kvadratna jednadžba:
m 2 − mk1 + k 2 − k 3Rf = 0 (6.51)
gdje su:
Vsf Z
k1 = + load + 1 (6.52)
I sf Z L1 Z L1
Vsf ⎛ Z load ⎞
k2 = ⎜⎜ + 1⎟⎟ (6.53)
I sf ZL1 ⎝ ZL1 ⎠
ΔI s ⎛ Z s + Z load ⎞
k3 = ⎜⎜ + 1⎟⎟ (6.54)
I sf ZL1 ⎝ ZL1 ⎠
Impedancije Zs i Zload dobivene su iz jednadžbi (6.36) i (6.34). Kompleksna
jednadžba (6.51) ima dvije nepoznanice, m i Rf. Ova jednadžba može biti
rastavljena na realni i imaginarni dio. Eliminacijom Rf, dobije se za m:
− b ± b 2 − 4ac
m= (6.55)
2a
gdje su:
a =1 (6.56)
⎛ Im(k1 ) × Re(k 3 ) ⎞
b = −⎜⎜ Re(k1 ) − ⎟⎟ (6.57)
⎝ Im(k 3 ) ⎠

72
 Im(k 2 ) × Re(k 3 )
c = Re(k 2 ) − (6.58)
Im(k 3 )
Ispravno rješenje za m dano je s:
− b − b 2 − 4ac
m= (6.59)
2a

Slika 6.9 Dijagram toka direktne metode

Jednom kad se dobije točna vrijednost za m, otpor kvara Rf može se odrediti

rješavanjem imaginarnog dijela jednadžbe (6.51) na sljedeći način:

73
 Im(k1 ) Im(k 2 )
R f = −m × + (6.60)
Im(k 3 ) Im(k 3 )
Dijagram toka direktne metode prikazan je na slici 6.9.

6.3.4. Univerzalna primjenjivost algoritma

Prethodno navedene jednadžbe vrijede za jednofaznu mrežu, ali obje

ove metode mogu se primijeniti i na trofazne mreže i na bilo koji tip kvara.
Sve prije napisane jednadžbe za određivanje lokacije kvara i otpora kvara
mogu se koristiti za određivanje lokacije i otpora kvara za sve vrste kvarova
na vodovima u trofaznim mrežama kada se pravilno odaberu mjerene
veličine Vsf, Isf i ΔIs. Odabir ovih veličina ovisi o tipu kvara.

Tablica 6.1 Odabrane struje i naponi za različite tipove kvarova u metodi

Novosela i suradnika

Tip kvara Napon kvara Struja kvara Superponirana struja

Vsf Isf ΔIs
R-zemlja VsfR IsfR + k·Is0 3·ΔIs1R
S-zemlja VsfS IsfS + k·Is0 3·ΔIs1S
T-zemlja VsfT IsfT + k·Is0 3·ΔIs1T
S-T VsfS - VsfT IsfS - IsfT ΔIsS - ΔIsT
R-S VsfR - VsfS IsfR - IsfS ΔIsR - ΔIsS
T-R VsfT - VsfR IsfT - IsfR ΔIsT - ΔIsR
S-T-zemlja VsfS - VsfT IsfS - IsfT ΔIsS - ΔIsT
R-S-zemlja VsfR - VsfS IsfR - IsfS ΔIsR - ΔIsS
T-R-zemlja VsfT - VsfR IsfT - IsfR ΔIsT - ΔIsR
R-S-T VsfS - VsfT IsfS - IsfT ΔIsS - ΔIsT
R-S-T-zemlja VsfS - VsfT IsfS - IsfT ΔIsS - ΔIsT

Tablica 6.1 prikazuje vrijednosti tih veličina za različite tipove

kvarova. Jednom kad je tip kvara određen, Vsf i Isf se određuju prema tablici
6.1, a Vps i Ips, iako to nije naznačeno, određuju se na ekvivalentan način,
npr. za spoj faze R i zemlje: Vps=VpsR, Ips=IpsR+kIsps0, gdje su k i Isps0
ekvivalentni veličinama kkN i IkN u jednadžbama (6.3) i (6.4). Nakon

74
određivanja Vps, Ips, Vsf, Isf, mogu se računati m i Rf pomoću direktne ili
iterativne metode prema prikazanim dijagramima toka na slikama 6.8 i 6.9.

6.4. Algoritam Dasa i suradnika

Ovaj algoritam [9, 31] koristi napone i struje osnovne frekvencije

mjerene na početku voda prije i za vrijeme kvara. Predviđen je da se
upotrebljava za procjenu lokacije kvarova na radijalnom distributivnom vodu
što obično uključuje i odcjepe. Vjerojatna udaljenost kvara od početka voda
se prvo procjenjuje računanjem impedancije iz fazora napona i struje
osnovne frekvencije, a onda se reaktivna komponenta impedancije koristi za
procjenu lokacije kvara. Tereti duž voda, odcjepi i nehomogenost voda
uzimaju se u obzir.
Predložena tehnika je opisana u ovom poglavlju uzevši u obzir kvar u
distributivnom sustavu. Odabrani sustav sastoji se od ekvivalentnog izvora,
G, voda između čvorova M i N i dva odcjepa kako je prikazano na slici 6.10.
Tereti su priključeni u nekoliko čvorova, a korišteni su vodiči različitih
presjeka.

Slika 6.10 Jednopolna shema radijalnog voda (Das)

Blok dijagram prikazan na slici 6.11 daje pregled predloženog

algoritma. Tehnika se sastoji od sedam osnovnih koraka:

1. Prikupljanje podataka
Kad je kvar detektiran, sačuvaju se vrijednosti strujnih i naponskih fazora
osnovne frekvencije u čvoru M prije kvara. Vrijednosti strujnih i naponskih

75
fazora osnovne frekvencije u čvoru M za vrijeme kvara se procjenjuju i
određuje se tip kvara. Podaci o kvaru i prije kvara, skupa s parametrima voda
i tereta, koriste se u off-line modu za određivanje lokacije kvara. Potrebni
parametri voda i tereta dobiju se iz baze podataka.

Slika 6.11 Dijagram toka algoritma Dasa i suradnika

2. Procjenjivanje sekcije voda u kvaru

Komponente struja i napona u čvoru M, prije i za vrijeme kvara, računaju se
iz procijenjenih fazora. Preliminarna procjena lokacije kvara napravi se,
recimo, između čvorova x i x+1(=y). Parametri voda, tip kvara i fazori
komponenti struja i napona koriste se da bi dobili ovu procjenu. Impedancija,

76
mjerena na početku voda, može ukazati na više lokacija u mreži, ako mreža
sadrži odcjepe. Koraci od 3 do 6 se primjenjuju za svaku moguću lokaciju.

3. Modificirani radijalni sustav

Svi odcjepi između čvora M i previđene lokacije kvara se zanemaruju i tereti
u njima se uzimaju u obzir kao da su prisutni u čvoru u kojem je priključen
odcjep. Npr., tereti u čvorovima K i L su zbrojeni s teretom u čvoru x-1.

4. Modeliranje tereta
Svi tereti do čvora x se uzimaju u obzir neovisno, a tereti iza kvara koji je u
čvoru F se pretpostavljaju da su zbrojeni s teretom na kraju voda, u čvoru N.
Nelinearni modeli tereta se koriste da bi uzeli u obzir njihovu ovisnost o
naponu. Konstante modela tereta računaju se iz struja i napona prije kvara.

5. Procjena komponenti napona i struja na mjestu kvara i na udaljenom kraju

Upotrebom naponski ovisnih modela tereta, određenih u četvrtom koraku,
komponente napona i struja, u čvoru x, za vrijeme kvara, računaju se
uzimajući u obzir struje tereta. Komponente napona na udaljenom kraju se
tada računaju kao funkcija udaljenosti kvara od čvora x. Komponente napona
i struja u čvoru kvara, F, također se dobiju kao funkcija udaljenosti kvara od
čvora x i impedancije grupiranih tereta na udaljenom kraju voda.

6. Procjena udaljenosti kvara od čvora x

Odnosi između komponenti napona i struja na mjestu kvara koriste se za
određivanje udaljenosti kvara od čvora x. Prva procjena udaljenosti postigne
se upotrebom komponente admitancije zbrojenog tereta u čvoru N prije
kvara. Dalje je vrijednost admitancije osvježavana upotrebom novih
vrijednosti komponenti napona u čvoru N i naponski ovisnog modela tereta
određenog u četvrtom koraku. Procedura se ponavlja dok se ne dobije
konvergentno rješenje. Pokuša se dobiti i dvije dodatne procjene, za lokaciju
kvara, uzevši u obzir da je kvar lociran ili između čvorova x-1 i x ili između
čvorova x+1 i x+2. Odabire se najizglednije rješenje i procjeni se lokacija
kvara iz mjerenja u čvoru M.

7. Pretvaranje višestruke procjene u jedinstvenu

Upotreba koraka od 2 do 6 daje jedinstvenu procjenu ako nema odcjepa ili
daje višestruku procjenu ako postoje odcjepi. Procjene se poredaju redom po
svojoj izglednosti. Tehnika također uključuje dodatne informacije, dobivene iz

77
indikatora kvara strateški razmještenih po mreži, da bi iz višestruke procjene
dobili jedinstvenu procjenu lokacije kvara.

Svi koraci su u nastavku ovog poglavlja detaljnije opisani.

6.4.1. Detekcija kvara i kolektiranje podataka o kvaru i prije kvara

Prvi korak za određivanje lokacije kvara je detekcija kvara i

određivanje tipa kvara. Ako je detektirana pojava kvara potrebno je sakupiti
podatke prije kvara i za vrijeme kvara koji će se poslije koristiti za procjenu
lokacije kvara.
Mjere se u čvoru M sljedeće veličine osnovnih frekvencija: Vrm, Vsm,
Vtm, Irmr, Ismr, Itmr; što su redom korištene oznake za fazne napone faza R, S i
T u čvoru M i struje faza R, S i T iz čvora M prema čvoru R. Iz mjerenih
strujnih i naponskih oblika potrebno je odrediti fazore.
Kada se kvar detektira, fazori napona i struja prije kvara, mjereni
nekoliko perioda prije kvara, sačuvaju se iz privremene memorije, skupa s
fazorima mjerenima za vrijeme kvara. Tip kvara određuje se prema
dijagramu na slici 5.5.

6.4.2. Određivanje sekcije voda u kvaru

Jednadžbe koje se trebaju upotrijebiti za računanje impedancije i

reaktancije od čvora M do kvara u čvoru F ovise o tipu kvara. Struje i naponi
za vrijeme kvara se koriste, a utjecaj tereta se zanemaruje. Računaju se
sljedeći fazori simetričnih komponenti napona i struja u čvoru M za vrijeme
kvara, upotrebom jednadžbi iz poglavlja 2:
V0m, V1m, V2m - nulta, direktna i inverzna komponenta napona u čvoru M
I0mr, I1mr, I2mr - nulta, direktna i inverzna komponenta struje između M i R

6.4.2.1. Jednopolni spoj sa zemljom

Za spoj faze R sa zemljom vrijedi:

V
Z m1 = rm (6.61)
I rmr

78
 X m1 = Im(Z m1 ) (6.62)
gdje su:
Zm1 prividna impedancija od čvora M do kvara,
Xm1 prividna reaktancija od čvora M do kvara.
m
Modificirana reaktancija prve sekcije voda od čvora M do čvora R, X mr ,
računa se kao:
X 0mr − X 1mr
m
X mr = X 1mr + (6.63)
3
gdje su:
X0mr nulta komponenta reaktancije sekcije voda između M i R
X1mr direktna komponenta reaktancije sekcije voda između M i R
m
Ako je modificirana reaktancija X mr manja od prividne reaktancije
onda je kvar lociran iza čvora R. Modificirana reaktancija druge sekcije voda
se tada izračuna upotrebom jednadžbe slične jednadžbi (6.63). i doda
reaktanciji prve sekcije da bi dobili ukupnu modificiranu reaktanciju. Ako je
ova reaktancija manja od prividne reaktancije onda je kvar lociran iza prve
dvije sekcije. Proces se nastavlja dok ukupna modificirana reaktancija ne
bude veća od prividne reaktancije. Tada je lokacija kvara na sekciji između
čvorova x i x+1(=y).
Prividna lokacija kvara za spoj faze S sa zemljom ili za spoj faze T sa
zemljom se dobije na identičan način.

6.4.2.2. Dvopolni spoj sa zemljom

Za spoj faza S i T sa zemljom vrijedi:

V − V tm
Z m2g = sm (6.64)
I smr − I tmr
X m2g = Im(Z m2g ) (6.65)
gdje su:
Zm2g prividna impedancija od čvora M do kvara,
Xm2g prividna reaktancija od čvora M do kvara.
Ako je direktna reaktancija X1mr manja od prividne reaktancije Xm2g
onda je kvar lociran iza čvora R. Reaktancija druge sekcije voda se tada
doda reaktanciji prve sekcije da bi dobili ukupnu reaktanciju. Ako je ova
reaktancija manja od prividne reaktancije onda je kvar lociran iza prve dvije
sekcije. Proces se nastavlja dok ukupna reaktancija ne bude veća od

79
prividne reaktancije. Stoga, lokacija kvara je na sekciji između čvorova x i
x+1(=y).
Prividna lokacija kvara za spoj faza R i T sa zemljom ili za spoj faza
R i S sa zemljom se dobije na identičan način.

6.4.2.3. Dvopolni kratki spoj

Prividna lokacija kvara za dvopolni kratki spoj se dobije upotrebom

iste procedure kao za dvopolni spoj sa zemljom.

6.4.2.4. Simetrični tropolni kratki spoj

Za tropolni simetrični kratki spoj vrijedi:

V
Z m3 = 1m (6.66)
I 1mr
X m3 = Im(Z m3 ) (6.67)
gdje su:
Zm3 prividna impedancija od čvora M do kvara,
Xm3 prividna reaktancija od čvora M do kvara.
Prividna lokacija kvara se dobije upotrebom iste procedure kao za
dvopolni spoj sa zemljom.

6.4.3. Izrada ekvivalentnog radijalnog sustava

Jednom kad se lokacija kvara približno odredi na sekciji između

čvorova x i x+1(=y), radijalni distributivni sustav s odcjepima konvertira se u
ekvivalentni radijalni sustav bez odcjepa. Teret na odcjepu zbroji se u točki
spajanja s vodom. Distribucijski sustav prikazan na slici 6.12, za kvar u F,
modificira se zbrajanjem tereta u odcjepima u čvorovima x-1 i N-1.
Modificirani sustav prikazan je na slici 6.12a. Ako je prividna lokacija na
odcjepu, kao npr. u F1, sustav se modificira u sustav prikazan na slici 6.12b.
Teret u čvoru K se zbroji s teretom u čvoru J i tereti između čvorova x i N se
zbroje s teretom u čvoru x-1. Predložena tehnika je opisana u nastavku
uzimajući u obzir da je kvar u čvoru F.

80
Slika 6.12. Jednopolna shema modificiranog radijalnog distributivnog
sustava u kojem je kvar u točki F (a), odnosno u F1 (b)

6.4.4. Modeliranje tereta

Utjecaj tereta uzima se u obzir na način da kompenzira struju kroz

teret. Za terete u čvoru se pretpostavlja da ovise o naponu u čvoru.
Konstante koje opisuju relacije napon-admitancija se odrede iz napona i
struja prije kvara. Procedura se sastoji od sljedećih koraka:
− odabir modela tereta,
− određivanje tereta prije kvara u svim čvorovima do čvora x,
− određivanje napona i struja prije kvara u svim čvorovima do x i u čvoru N,
− određivanje konstanti tereta.

81
6.4.4.1. Odabir modela tereta

Tereti se modeliraju ovisno o tome koji je tip tereta u pitanju.

Jednofazni tereti se modeliraju kao jednofazni spojevi sa zemljom s
impedancijom kvara jednakoj impedanciji tereta. Međufazni tereti se
modeliraju kao dvofazni kratki spoj s impedancijom kvara jednakoj
impedanciji tereta, a trofazni tereti se modeliraju kao simetrični trofazni kratki
spoj.

6.4.4.2. Određivanje tereta prije kvara u svim čvorovima do kvara

Jednom kad je postavljeno da se kvar pojavio između čvorova x i

x+1, svi tereti prije kvara u svim čvorovima do x se određuju ako nisu
poznati. Ove procjene dobiju se razdjeljivanjem ukupnog tereta prije kvara na
čvorove, na temelju veličine potrošača priključenih u njima. Npr. teret u čvoru
R dobije se iz sljedeće formule:

priključeni potrošači u R
teret u R = x ukupan teret prije kvara
ukupno priključeni potrošači

Informacija o priključenim potrošačima dobije se iz baze podataka. Ukupan

teret prije kvara izračuna se iz mjerenih fazora napona i struje u čvoru M.
Bez obzira da li je radna snaga, jalova snaga ili struja poznata iz
SCADA sustava ili može biti određena iz baze podataka mjerenja, ta
informacija se koristi za određivanje prividne snage u odcjepu prije kvara.
Nazivni napon i odgovarajući faktor snage se pretpostavljaju, ako je
potrebno, pri izračunu prividne snage na odcjepu. Poznata prividna snaga na
odcjepima je dalje izdvojena iz ukupnog opterećenja prije kvara da bi dobili
ostatak opterećenja prije kvara. Ostali dio opterećenja prije kvara se
raspodijeli na odcjepe na kojima tereti prije kvara nisu poznati.

6.4.4.3. Određivanje napona i struje prije kvara u čvorovima

Naponi i struje na krajevima sekcija distributivnog voda, prikazani na

slici 6.13, mogu se izraziti kao:
⎡ Vr ⎤ ⎡ 1 − B mr ⎤ ⎡Vm ⎤
⎢I ⎥ = ⎢C − 1 ⎥⎦ ⎢⎣I mr ⎥⎦
(6.68)
⎣ rm ⎦ ⎣ mr

82
Simetrične komponente napona i struja u čvoru R dobiju se iz ove jednadžbe.
Struje tereta prije kvara u čvoru R dobiju se procedurom opisanom u
nastavku.

Jednofazni tereti
Impedancija tereta prije kvara dobije se iz prividne snage koju uzima
potrošač, Sr, upotrebom:
2
Vr
Zr = (6.69)
Sr

Slika 6.13 Prikaz sekcije distributivnog voda između čvorova M i R

Ako nije poznat faktor snage potrošača, pretpostavi se neka realna

vrijednost. Admitancija tereta prije kvara, Yr, i simetrične komponente struje
odrede se iz:
1
Yr = (6.70)
Zr
V0r + V1r + V2r
I 0r = I1r = I 2r = (6.71)
3Z r

Međufazni tereti
Struja tereta priključenog između faza S i T u čvoru R prije kvara, Ir,
dana je s:
V
Ir = rST (6.72)
Zr
Simetrične komponente struje prije kvara izračunaju se iz struja voda koje se
dobiju iz struja tereta.

83
Trofazni tereti
Za trofazne terete se pretpostavlja da su simetrični. Admitancije
tereta se izračunaju na sličan način kao za jednofazne terete. Simetrične
komponente struja prije kvara za trofazni teret u čvoru R dane su s
V V V
I 0r = 0r , I1r = 1r , I 2r = 2r (6.73)
Zr Zr Zr
Struja u čvoru R, prikazana na slici 6.14, izražena je s jednadžbom (6.74):
Irf = −Irm − Ir (6.74)
gdje su:
Irf – struja koja ide od čvora R prema kvaru,
Ir – struja kroz teret u čvoru R.

Slika 6.14 Napon i struje u čvoru R

Simetrične komponente napona i struja prije kvara u svim čvorovima do x

Simetrične komponente napona i struja prije kvara u čvoru x dobiju
se upotrebom jednadžbi sličnih jednadžbama od (6.68) do (6.74) za svaku
simetričnu komponentu i napona i struje za sve čvorove do čvora x.

Slika 6.15 Naponi i struje prije kvara u čvorovima N i x

84
Simetrične komponente napona i struja prije kvara na drugom kraju voda
Simetrične komponente napona i struja prije kvara u čvoru N dobiju
se iz pretpostavke da su svi tereti iza čvora x sakupljeni s teretom u čvoru N
kao što je prikazano na slici 6.15.
Simetrične komponente napona i struja u čvoru N računaju se
pomoću sljedeće jednadžbe:
⎡ Vn ⎤ ⎡D e − B e ⎤ ⎡V x ⎤
⎢− I ⎥ = ⎢C − A e ⎥⎦ ⎢⎣ I xf ⎥⎦
(6.75)
⎣ n⎦ ⎣ e
gdje su:
Vn i Vx – naponi u čvorovima N i x,
In i Ixf – struje u čvorovima N i x,
Ae, Be, Ce i De – konstante kaskadne sekcije između čvorova x+1(=y) i N.
Simetrične komponente admitancija odrede se jednadžbom:
I
Yn = n (6.76)
Vn

Određivanje konstanti tereta

Utjecaj tereta uzet je u obzir kompenzacijom struje tereta. Modeli
statičkog odziva koriste se za sve terete do čvora x i također za sakupljeni
teret na drugom kraju voda u čvoru N. Za teret u čvoru R model je opisan s:
(
Yr = Gr Vr
np − 2
+ jB r Vr
nq − 2
) (6.77)
gdje je Vr napon u čvoru R, Yr admitancija tereta, Gr i Br konstante
proporcionalne konduktanciji i susceptanciji svakog pojedinačno i np i nq
odgovarajuće konstante za aktivnu i reaktivnu komponentu tereta koje su
dostupne iz baze podataka. Konstante Gr i Br su određene iz napona i struja
prije kvara, i odgovarajućih veličina np i nq. Ove konstante i naponi se koriste
za određivanje admitancija tereta i simetričnih komponenti struja za vrijeme
kvara.

6.4.5. Određivanje napona i struja na suprotnom kraju voda i na

mjestu kvara

Simetrične komponente napona i struja u čvoru F za vrijeme kvara

određene su pretpostavkom da su svi tereti iza čvora x zbrojeni u jedno
opterećenje u N, kao na slici 6.16.

85
 Slika 6.16 Naponi i struje kvara u čvorovima F i N

Naponi i struje u čvorovima F i x povezani su s:

⎡V f ⎤ ⎡ 1 − mB xy ⎤ ⎡V x ⎤
=
⎢I ⎥ ⎢mC (6.78)
⎣ fx ⎦ ⎣ xy − 1 ⎥⎦ ⎢⎣ I xf ⎥⎦
gdje je m per unit udaljenost od čvora x do čvora F.
Simetrične komponente napona i struja u čvorovima N i F za vrijeme kvara
povezani su sljedećom jednadžbom:
⎡ Vn ⎤ ⎡D e − B e ⎤ ⎡ 1 − (1 − m )B xy ⎤ ⎡V f ⎤
= ⎢
⎢− I ⎥ ⎢C − A ⎥ − (1 − m )C ⎥⎢ ⎥ (6.79)
⎣ n⎦ ⎣ e e ⎦⎣ xy 1 ⎦ ⎣I fn ⎦
gdje su Ae, Be, Ce i De ekvivalentne konstante kaskadne sekcije između
čvorova x+1(=y) i N.
Struje u čvoru F povezane su s:
I fn = −I fx − I f (6.80)
Sljedeća jednadžba dobivena je daljnjim supstitucijama od (6.78) i (6.80) i od
jednadžbe koja uključuje napone i struje prije kvara u (6.79) te zanemarujući
članove drugog i višeg reda u m:
⎡Vn ⎤ 1 ⎡K m + mK n mK p ⎤ ⎡V x ⎤
⎢ I ⎥ = K + mK ⎢ K + mK K + mK ⎥ ⎢ I ⎥ (6.81)
⎣ f⎦ v w ⎣ q r v u ⎦ ⎣ xf ⎦

u kojoj su Km, Kn, Kp, Kq, Kr, Ku, Kv i Kw kompleksni parametri izračunati
pomoću Yn, Bxy, Cxy, Ae, Be, Ce i De.
Simetrične komponente napona u čvorovima F i N i simetrične
komponente struja u čvoru F dobiju se korištenjem jednadžbi (6.78) i (6.81)
te raznih izvedenih parametara.

86
6.4.6. Određivanje lokacije kvara

Udaljenost m od čvora x do točke kvara F, izražena kao dio duljine

od čvora x do čvora x+1(=y), dobivena je iz odnosa napona i struje na mjestu
kvara i rezistivne prirode impedancije kvara. Za zemljospoj faze R vrijedi:
VRf V0f + V1f + V2f
= = Zf (6.82)
IRf I 0f + I1f + I 2f
gdje su: V0f, V1f, V2f i I0f, I1f, I2f nulti, direktni i inverzni fazori napona i struje u
točki F, a Zf impedancija kvara.
Izjednačavajući imaginarne dijelove na lijevoj i desnoj strani relacije (6.82)
dobije se:
⎛ V + V1f + V2f ⎞
Im⎜⎜ 0f ⎟⎟ = 0 (6.83)
⎝ I 0f + I1f + I 2f ⎠
Zamjenom komponenti napona i struja na mjestu kvara s onima iz (6.78) i
(6.81), zanemarujući članove drugog i višeg reda u m i racionalizacijom,
dobije se sljedeća jednadžba:
⎛ K + mK B ⎞
Im⎜⎜ A ⎟⎟ = 0 (6.84)
⎝ K C + mK D ⎠
gdje su KA do KD kompleksni parametri.
Kompleksni parametri KA, KB, KC i KD su izraženi u realnom i imaginarnom
dijelu kao KA=KAR+jKAI itd. i zamijenjeni u (6.84). Racionalizacijom dobivene
jednadžbe, zanemarenjem članova višeg reda u m i supstitucijom dobije se
sljedeća jednadžba:
K ARK CI − K AIK CR
m= (6.85)
(K CRK BI − K CIK BR ) + (K DRK AI − K DIK AR )
Iterativno rješenje od m dobije se upotrebom admitancije nadomjesnog
(zbrojenog) opterećenja prije kvara u čvoru N i nekih gore napisanih relacija.
Vrijednost od m računa se pomoću sljedeće iterativne procedure:
1. Izračunaju se parametri KA, KB, KC i KD.B

2. Vrijednost od m računa se iz jednadžbe (6.84) pomoću izračunatih

parametara KA, KB, KC i KD računatih u koraku 1.
3. Izračuna se napon u čvoru N pomoću parametara računatih u koraku 1
vrijednosti od m računate u koraku 2.
4. Novi napon u čvoru N koristi se za dobivanje sljedeće iteracije simetričnih
komponenti admitancije sakupljenog tereta.

87
5. Parametri KA, KB, KC i KD se u novoj iteraciji računaju upotrebom novih
vrijednosti admitancije sakupljenog tereta u čvoru N, računane u 4.
koraku.
6. Vrijednost od m računa se iz jednadžbe (6.84) pomoću izračunatih
parametara KA, KB, KC i KD računatih u koraku 5.
7. Provjerava se konvergencija veličine m, Naponi u čvoru N se ponovo
računaju upotrebom parametara računatih u koraku 5 i vrijednosti od m
računane u koraku 6, ako rješenje ne konvergira. Procedura se ponavlja,
počevši s korakom 4, dok se ne dobije rješenje koje konvergira.

Još dvije procjene udaljenosti odrede se pretpostavljajući da je kvar

lociran između čvorova x-1 i x, i između čvorova x+1 i x+2. Odabere se
najvjerojatnije rješenje i odredi se lokacija kvara s obzirom na lokaciju releja
u čvoru M.
Jednadžba (6.84), izvedena za jednofazne kvarove sa zemljom,
prikladna je za sve tipove kvarova i općenita je jednadžba za određivanje m.
Parametri ove jednadžbe razlikuju se ovisno o tipu kvara.

6.4.7. Pretvaranje višestruke procjene u jedinstvenu procjenu

Tehnika lociranja kvara može dati više procjena ako vod ima
odcjepe. Broj procjena, za pojedini kvar, ovisi o konfiguraciji sustava i o
lokaciji kvara. Jedinstvena procjena mjesta kvara može se dobiti uz pomoć
informacije od indikatora kvara strateški razmještenih po cijelom sustavu.

Predložena tehnika ipak ima jednu očitu manjkavost. Procedura

određivanja nije točna ukoliko je otpor kvara jednak nuli. Ali, praktično je
nemoguće imati kvar s impedancijom točno jednakoj nuli.

6.5. Preciznost opisanih algoritama

Autori algoritama opisanih u prethodnim poglavljima daju i neke

podatke o preciznosti njihovih algoritama, ali se metodologije ispitivanja te
posebno prikaza preciznosti donekle razlikuju. U nastavku su navedeni
podaci koje su dali autori algoritama i podaci jednog nezavisnog istraživanja.

88
6.5.1. Algoritam Novosela i suradnika

Metodu su autori testirali s EMTP programskim paketom na modelu

klasične distributivne mreže (napon 12.47 kV, trofazna) s otprilike 200
slučajeva kvara i variranjem lokacije kvara (na glavnom pojnom vodu i
odcjepima), otpora kvara i početnog kuta kvara. Uzorak rezultata prikazan je
u tablici, gdje je m(%) izračunata lokacija kvara. Dodatna sredstva je
potrebno uložiti za razlikovanje da li je kvar na odcjepu ili na glavnom vodu
[30].

Tablica 6.2 Preciznost algoritma Novosela i suradnika

Kvar voda na:

Otpor kvara 50 % duljine 90 % duljine
Rf = 10 Ω m=49.8 % m=88 %
Rf = 50 Ω m=49.2 % m=82 %

6.5.2. Algoritam Dasa i suradnika

Opisani algoritam autori su testirali upotrebom simuliranih podataka o

kvaru na 25 kV-nom radijalnom strujnom krugu dužine 37 km. Simulacije su
vršene upotrebom programskog paketa PSCAD/EMTDC. Lokacije kvara
procijenjene su predloženom tehnikom za jednofazne spojeve sa zemljom,
uz impedancije kvara od 5 i 50 Ω. Dobiveni rezultati pokazuju da za
impedanciju kvara od 5 Ω, maksimalna greška predložene tehnike iznosi
manje od 1.7 %. Za impedanciju kvara od 50 Ω, maksimalna greška manja je
od 2.2 % [31].

6.5.3. Algoritam Sahe i suradnika

Metodu su autori testirali ATP/EMTP programskim paketom. Model je

sljedeći: 10 kV-no postrojenje napaja se iz sustava napona 150 kV. Mreža se
sastoji od odcjepa i pododcjepa, uključujući mreže nekoliko transformatorskih
stanica 10/0.4 kV.
Primjer analizirane mreže prikazan je na slici 6.17. Za potvrdu
predloženog algoritma, napravljena je serija testova u danoj mreži. DFR-ovi

89
su postavljeni u postrojenju i na vodu u kvaru. Kao primjer dan je dvofazni
kvar iniciran za vrijeme testiranja u čvoru 20 (slika 6.17). Za procijenjenu
udaljenost do kvara dobiveno je 227 metara od čvora 18 (za mjerenja na
vodu) i 64 metra od čvora 18 (za mjerenja u postrojenju). Iz simulacije u
ATP/EMTP programskom paketu procijenjena lokacija kvara za taj isti kvar
bila je na udaljenosti od 266 metara od čvora 18. Stvarna lokacija kvara bila
je na 308 metara od čvora 18 [32].

Slika 6.17 Prezentacija modela voda, točkaste linije su za povezana

uzemljenja u sistemu.

6.5.4. Usporedba algoritma Sahe i suradnika s algoritmom Dasa i

suradnika

Serije usporednih testova provedene su u španjolskoj elektroprivredi

na metodama Sahe i suradnika te Dasa i suradnika [33], pri preliminarnom
ispitivanju za pilot projekt lociranja kvarova. Dobili su relevantnu usporedbu

90
tih dvaju algoritama u kojoj su zaključili da Sahina metoda daje prihvatljive
rezultate kada je otpor kvara malen i kad kvarovi nisu jako udaljeni od
početka kvara. Kad je kvar daleko ili kad je otpor kvara velik, rezultati
algoritma su loši. Metoda Dasa daje preciznije rezultate. Prema testovima
greška je uvijek manja od sto metara. Veličina otpora kvara ne mijenja
značajno rezultat. Međutim, kao značajna prednost metode Sahe naznačena
je njena jednostavnost implementacije, jer procjenu lokacije kvara daje samo
proračunom impedancija, dok metoda Dasa mora računati sve napone,
struje, ekvivalentne impedancije i brojne druge parametre, prije nego se
dobije procjena lokacije kvara.

91
7. ISPLATIVOST PRIMJENE TEHNIKA LOCIRANJA
KVARA U RAZDJELNIM MREŽAMA

7.1. Definicija tehnoekonomske opravdanosti

Svrha elektroenergetskog sustava je kontinuirano napajati potrošače

električnom energijom propisane kvalitete uz što niže troškove. Pri tome su
zahtjevi za što manjim troškovima investicija i održavanja te što većom
pouzdanošću međusobno oprečni jer svako povećanje pouzdanosti znači i
veća ulaganja u elektroenergetski sustav.
Pouzdanost karakteriziraju troškovi i vrijednost. Troškovi pouzdanosti
predstavljaju potrebna ulaganja u sustav da se postigne zahtijevana razina
pouzdanosti, a novčana korist koju ostvaruju dobavljač i potrošači električne
energije od takvih ulaganja se zove vrijednost pouzdanosti. Dok su metode
za određivanje troškova pouzdanosti odnosno troškova elektroenergetskog
sustava vezanih za postizanje zahtijevane razine pouzdanosti u potpunosti
razvijene i prihvaćene, postupci za procjenu vrijednosti pouzdanosti još uvijek
nisu. Zato se u svrhu utvrđivanja vrijednosti pouzdanosti kao praktična i sve
više korištena metoda upotrebljava procjena posljedica prekida napajanja
potrošača električnom energijom tj. procjena troškova neisporučene
električne energije. Postavlja se pitanje do koje granice se isplati ulagati u
pouzdanost a da su efekti koji se zbog toga postižu veći od troškova. Na slici
7.1 prikazan je kvalitativan odnos troškova elektroenergetskog sustava,
troškova neisporučene električne energije i ukupnih troškova ovisno o
stupnju pouzdanosti.
Troškovi neisporučene električne energije kao ekvivalent ili mjera za
vrijednost pouzdanosti uzimaju se u širem smislu, a ne u užem kao doslovno
samo troškovi neisporučene električne energije. U praksi treba valorizirati sve
aspekte prekida napajanja, a ne samo iznos nepotrošene električne energije.
Kod određivanja tehnoekonomske opravdanosti uvođenja automatizacije u
10(20) kV-nu razdjelnu mrežu mora se razmotriti sljedeće [4]:
− uštede investicija u mrežu,
− uštede gubitaka energije i snage,
− štete koje trpe potrošači uslijed neisporučene el. energije,
− troškovi rada,
− smanjena prodaja distribucijskog poduzeća.
Kao dio automatizacije može se odvojeno od ostalih funkcija
automatizacije promatrati uvođenje automatizirane funkcije lociranja kvara u

92
promatranu distribucijsku mrežu te odrediti tehnoekonomska opravdanost
takve investicije.

Slika 7.1 Prikaz troškova s obzirom na pouzdanost EES-a

7.2. Troškovi neisporučene električne energije

Da bi mogli odrediti isplativost, tj. omjer dobiti i troška treba znati koji
su troškovi kvara. Da bi se odredili troškovi prekida napajanja potrebno je
prije svega poznavati kakve posljedice oni izazivaju kod potrošača. Efekti
koje uzrokuju prekidi napajanja mogu se razvrstati po različitim kriterijima pa
se tako govori o izravnim i neizravnim, ekonomskim i društvenim (ostalim),
kratkoročnim i dugoročnim učincima itd. S potrošačkog stanovišta troškovi
prekida ovise o veličini i karakteru zavisnosti prekinutih aktivnosti o napajanju
električnom energijom. Ova zavisnost je uvjetovana istovremeno
karakteristikama i potrošača i prekida. Značajke potrošača uključuju tip
potrošača, obilježja njegovih aktivnosti, obujam rada, opterećenje, dnevne i
sezonske promjene potrošnje itd. Prekid je karakteriziran učestalošću,
trajanjem, vremenom pojavljivanja, mogućnošću najave i sl. Utjecaj kvara

93
posebno ovisi o odnosu i pripremljenosti potrošača na prekid napajanja, a što
je opet povezano sa stupnjem pouzdanosti. Metode za određivanje troškova
neisporučene električne energije mogu se podijeliti u tri široke skupine [4]:
− neizravne analitičke metode,
− analize konkretnih prekida napajanja,
− anketiranje potrošača.
Neizravne analitičke metode procjenjuju troškove prekida napajanja
električnom energijom na osnovi ekonomskih pokazatelja kao što su prihodi,
brutto društveni proizvod i slično. Koriste lakše dostupne podatke i
jednostavno se primjenjuju. Nedostatak su im brojne ograničavajuće
pretpostavke. S obzirom da daju globalne rezultate njihova je primjena u
planiranju razdjelnih mreža reducirana.
Analize konkretnih slučajeva prekida napajanja električnom
energijom vezane su za pojedinačne veće ispade što ograničava njihovu
primjenu izvan razmatranog dijela elektroenergetskog sustava, ali u suštini
nisu niti reprezentativne.
Anketiranjem se neposredno utvrđuju troškovi ili gubici potrošača
radi prekida napajanja koji mogu biti različite učestalosti i duljine trajanja te
se javljati u bilo koje doba dana, tjedna ili godine. Prednost ove metode
proizlazi iz činjenice da potrošači mogu najbolje procijeniti svoje troškove
zbog prekida opskrbe. Iako se direktni troškovi neisporučene električne
energije za neke kategorije potrošača, npr. industriju, mogu jednostavno
odrediti, mišljenje potrošača je jako važno u slučaju procjene manje
očiglednih troškova kao što je npr. gubitak komfora kod kućanstava. Druga
prednost metode anketiranja potrošača je što se može prilagoditi i zahtjevima
distribucijskog poduzeća za dobivanje njemu specifičnih informacija. Bez
obzira što za razliku od drugih metoda njena provedba zahtijeva više napora i
financijskih izdataka, za potrebe dobivanja podataka o troškovima prekida
napajanja u svrhu planiranja distribucijske mreže metoda anketiranja
potrošača se najčešće koristi.
U pogledu cijene neisporučene električne energije postoje
nedoumice budući da u Hrvatskoj ona još nije službeno utvrđena. Obično se
pri sličnim proračunima koriste vrijednosti iz strane literature.

7.3. Kriteriji za različite tehnike lociranja kvara

U poglavlju 5.5.2. ovog rada već su dane neke općenite natuknice o

isplativosti automatizacije lociranja kvara u razdjelnim mrežama obzirom na

94
njihovu topologiju. U ovom poglavlju su navedene neke egzaktne formule
pomoću kojih se mogu računati uštede kada se koristi neka od tehnika
automatiziranog lociranja kvara.
Za analizu utjecaja automatizacije 10(20) kV-nih mreža na
smanjivanje troškova neisporučene električne energije, troškovi prekida
napajanja potrošača mogu se definirati pomoću relacije:
c (t ) = cp + t ⋅ c w (7.1)
gdje su:
cp - stalni dio troškova prekida napajanja potrošača (kn/kW),
cw - varijabilni dio troškova prekida napajanja potrošača (kn/kWh),
t - trajanje prekida napajanja (h).
Ugradnjom automatike u 10(20) kV-nu mrežu može se utjecati samo na
smanjenje varijabilnih troškova cw. Na stalni dio troškova cp može se utjecati
samo smanjenjem broja trajnih kvarova, pri čemu je mala uloga
automatizacije mreže.
Troškovi neisporučene električne energije prije upotrebe automatike mogu se
definirati jednadžbom:
λ
Cw= K ⋅ l ⋅ ⋅ t ⋅ P ⋅ cw (7.2)
100
gdje su:
K - koeficijent aktualizacije pomoću kojega se aktualiziraju troškovi
neisporučene el. energije na određeni broj godina,
l - duljina izvoda u km,
λ - prosječni godišnji broj kvarova na 100 kilometara duljine izvoda
nadzemnog voda,
t - prosječno trajanje prekida napajanje u satima,
P - prosječno opterećenje izvoda,
cw - ekvivalentna jedinična cijena neisporučene el. energije (kn/kWh).
Koeficijent aktualizacije K računa se kao:
qN − 1
K= N (7.3)
q ⋅ (q − 1)
gdje je q faktor aktualizacije određen izrazom:
p
q = 1+ (7.4)
100
gdje su:
p - stopa aktualizacije,
N - razmatrani period u budućnosti (25-30 godina).

95
 Ukoliko se na izvodu ugradi n daljinski upravljanih linijskih rastavnih
sklopki (DULRS) izvod se dijeli na n+1 sekcija. Pretpostavka je da su troškovi
ispada svake sekcije jednaki. Očekivana ušteda bit će [34]:
n ⎛ n ⋅ t sw ⎞
C wn = ⎜1 − ⎟ ⋅ Cw (7.5)
n + 1⎝ t ⎠
gdje su:
n - broj uređaja,
n+1 - broj sekcija na izvodu,
tsw - vrijeme kašnjenja isklapanja jednog sklopnog uređaja.
Pri tom se pretpostavlja da su troškovi ispada za svaku sekciju jednaki te da
postoji mogućnost rezervnog napajanja s potrebnim kapacitetom opskrbe.
Ukoliko to nije slučaj uštede su manje. Kada nema mogućnosti rezervnog
napajanja uštede su upola manje.
Ugradnjom daljinski upravljanog indikatora kvara (DUIK) zajedno sa
svakom DULRS očekivana ušteda bit će jednaka [34]:
n (n − 1) ⋅ t sw
C wi = ⋅ ⋅ Cw (7.6)
n +1 t
Za razmatranje utjecaja ugradnje samostalnih DUIK na troškove
neisporučene el. energije potrebno je razmotriti komponente vremena
trajanja ispada:
t = t loc + tiso + t res (7.7)
gdje su:
tloc - vrijeme lociranja kvara,
tiso - vrijeme izolacije kvara,
tres - vrijeme ponovne uspostave pogona.
Indikatorima kvara može se utjecati samo na smanjenje trajanja vremena
lociranja kvara. Ukoliko se broj indikatora kvarova označi s m, promatrani se
izvod može podijeliti u m+1 sekcija. Pretpostavka je da su sekcije jednake po
duljini i da vrijeme lociranja kvara ovisi linearno o duljini izvoda. Ušteda Cwm
uslijed smanjenja trajanja vremena ispada nastala zbog ugradnje indikatora
može se procijeniti na osnovi sljedeće formule [34]:
⎛ 1 ⎞ ⎛ m ⎞ t loc
C wm = ⎜ ⎟⋅⎜ ⎟⋅ ⋅ Cw (7.8)
⎝ n + 1⎠ ⎝ m + 1⎠ t
Koristi od DULRS i posebno ugrađenih DUIK se djelomično preklapaju, što je
također uzeto u obzir u gornjoj formuli. Veći broj ugrađenih DULRS znači
manju dodatnu korist od samostalno ugrađenih indikatora kvarova.

96
7.4. Primjer za ilustraciju

Ovisno o ekonomskoj opravdanosti, mogući su različiti opsezi

ulaganja i radnji na automatizaciji razdjelnih mreža. Najskromniji pristup je
ugradnja indikatora kvarova s optičkom signalizacijom. Ambiciozniji pristup je
ugradnja daljinski upravljanih sklopki, u kombinaciji s indikatorima kvarova, a
to podrazumijeva postojanje centra upravljanja. Najambiciozniji opseg
ulaganja podrazumijeva, pored navedenog, uporabu sustava s programskom
potporom za lokaciju kvarova s algoritmima poput onih opisanih u 6.
poglavlju.
Za ilustraciju ekonomske opravdanosti gore opisanih investicija i
njihovu usporedbu poslužit će primjer iz literature [4] u kojem su za izračune
(pomoću jednadžbi iz poglavlja 7.3.) korišteni parametri prema tablici 7.1.
Cijena neisporučene energije i cijene uređaja u tablici navedene su samo kao
orjentacione vrijednosti u svrhu ilustracije primjera. Proračun je za jedan
ruralni izvod duljine 20 km.

Tablica 7.1 Parametri za proračun

K = 10,67 koeficijent aktualizacije (p=0,08, na 25 godina)

λ = 10 broj ispada u godini dana na 100 km
l = 20 km duljina izvoda
P = 0,6 MW prosječna snaga izvoda
t=4h prosječno trajanje jednog ispada
tloc = 3 h prosječno trajanje lociranja kvara
cw1 = 20 kn/kWh cijena neisporučene električne energije
Csw = 40000 kn cijena jednog DULRS
Cfi = 3000 kn cijena jednog DUIK
Cfm = 6000 kn cijena jednog samostalnog DUIK
Cfl = 1000 kn troškovi računske lokacije kvara
tsw = 0,03 h kašnjenje isklapanja
rl = 0,5 pouzdanost pronalaska lokacije kvara

Prikazano je pet varijanti automatizacije lociranja kvara. U varijanti A

u mrežu se ugrađuju samo daljinski upravljane linijske rastavne sklopke
(DULRS). U varijanti B se uz svaku sklopku ugrađuje i daljinski upravljani
indikator kvara (DUIK). Varijanta C je ista kao i B uz ugradnju dva

97
samostalna DUIK-a. Varijanta D je ista kao i varijanta C s time da se
primjenjuje i proračunska lokacija kvara. Varijanta E je ista kao i varijanta A s
time da se primjenjuje proračunska lokacija kvara.
Usporedba je načinjena prema ukupnim troškovima s obzirom na
broj (n) ugrađenih DULRS u svakoj od gore navedenih varijanti. Iz krivulja se
vidi koja je metoda povoljnija pri određenom broju DULRS, a i za svaku
metodu se može odrediti optimalan broj DULRS.

Slika 7.2 Prikaz troškova kod različitih varijanti ugradnje uređaja [4]

Varijanta A i B se vrlo malo razlikuju po troškovima, dok se optimum

postiže kod 3 DULRS. Varijanta E je niža po ukupnim troškovima sistema, a
optimum se postiže također kod 3 uređaja. Varijanta C je još povoljnija uz
optimum od 2 DULRS. Varijanta D izgleda najpovoljnije uz optimum od dva
uređaja. Najmanje povoljna varijanta je ugradnja DUIK zajedno s DULRS.
Prikazani model daje samo približne rezultate s ciljem da se
kompariraju različita tehnička rješenja. Za detaljnije planiranje automatizacije
izvoda potrebni su detaljniji podaci o pouzdanosti pojedinih sekcija izvoda te
parametri troškova neisporučene električne energije [4].

98
7.5. Primjer računalnog programa za izračun isplativosti
automatizacije lociranja kvara u razdjelnoj mreži

Na jednom pilot projektu - studiji na sveučilištu Kansas State u

SAD-u razvijen je računalni program koji računa omjer troškova i dobiti za
više različitih funkcija automatizacije razdjelne mreže [35]. Da bi se prikazala
praktičnost, ili bolje rečeno nepraktičnost, jednog takvog sveobuhvatnog
programa, ovdje je ukratko opisan princip njegova rada.
Taj računalni program nazvan PC-ADAM (kratica za: analiza metoda
automatizacije distribucije) računa omjere koristi i troška za svaku odabranu
funkciju kao i ukupni omjer dobiti i troška za kombinaciju odabranih funkcija
automatizacije. Funkcije automatizacije kratko su opisane u poglavlju 2.3.
ovog rada i nabrojano ih je šest, dok je za ovaj računalni program
napravljena malo drugačija, detaljnija, podjela pa program uzima u obzir
osam funkcija. Nabrojani su redom ulazni i izlazni podaci za automatizirano
lociranje kvara u razdjelnoj mreži, što je jedna od osam funkcija
automatizacije kojoj program PC-ADAM računa isplativost, a koja je
zanimljiva za ovaj rad.
Program pri proračunu uzima u obzir sljedeće faktore: obnavljanje
postojeće distributivne mreže, promatrani vremenski period, vremenski okvir
ulaganja i povrata investicije, trenutnu vrijednost investicije, faktor
aktualizacije, troškove dugoročnih kapitalnih ulaganja naprema troškovima
trenutnih investicija, statističku pojavu kvarova, inflaciju, troškovi nabave
nove opreme i vrijednost opreme na kraju promatranog vremenskog perioda.
Za modul lociranja kvara ulazni podaci su:
− prosječni broj kvarova koji zahtijevaju popravak (trajni kvarovi), godišnje
po kilometru voda,
− broj kilometara voda koji su zahvaćeni automatizacijom,
− cijena rada (čovjek-sat) potrebna za lociranje kvara na razdjelnom vodu
bez automatizacije,
− cijena rada (čovjek-sat) pogonskog osoblja,
− smanjenje potrebnih sati rada dispečera (čovjek-sati) za lociranje kvara u
automatiziranom sustavu u odnosu na klasični sustav,
− cijena rada dispečera koji upravlja sustavom automatizacije (čovjek-sat),
− faktor aktualizacije za danu godinu,
− prosječna cijena električne energije za potrošača,
− prosječna cijena proizvodnje električne energije,
− prosječna snaga potrošača,
− broj potrošača koje napajaju promatrani vodovi,

99
− prosječan broj žalbi godišnje na 1000 potrošača,
− omjer žalbi potrošača pri automatiziranom pogonu i klasičnom pogonu,
− trošak po jednoj žalbi potrošača na prekid opskrbe,
− broj automatiziranih sklopnih uređaja u mreži,
− cijena sklopnih uređaja,
− cijena software-a i hardware-a za upravljanje sustavom automatizacije,
− prosječni broj indikatora kvara po vodu,
− cijena nabave i instalacije svakog indikatora kvara,
− cijena popravka i zamjene sklopnih uređaja,
− statistički faktori kvarenja sklopnih uređaja za automatiziranu i klasičnu
mrežu,
− statistički faktori kvarenja za senzore i indikatore kvara itd.

U svom algoritmu program na temelju ulaznih podataka pomoću niza

formula izračunava sljedeće vrijednosti:
− smanjenje troškova rada za fizičko lociranje kvara,
− smanjene troškova za izoliranje voda u kvaru,
− smanjenje troškova rada za obnavljanje napajanja,
− povećanu prodaju električne energije zbog bržeg popravka kvara,
− povećano zadovoljstvo potrošača,
− trošak nabave opreme i software-a za sekcioniranje mreže,
− trošak nabave indikatora kvara i pretvornika,
− trošak pogona i održavanja indikatora kvara i pretvornika,
− trošak pogona i održavanja sklopnih uređaja i upravljačkih jedinica,
− troškove ili dobit zajedničke za više funkcija: troškove planiranja, nabavke
osnovne opreme i software-a, troškove pogona i održavanja osnovne
opreme, neanticipiranu korist od automatizacije sustava.
Na temelju tih vrijednosti dobije se konačan omjer dobiti i troška za
automatizaciju lociranja kvara u promatranoj razdjelnoj mreži.

Gore navedeni ulazni podaci kojih je nabrojano dvadesetak, a ima ih

još, su samo za funkciju lociranja kvara. Svaka od osam funkcija
automatizacije ima jednako mnoštvo ulaznih parametara, pa sve skupa ima
više od stotinu različitih parametara. U praksi je do nekih od tih podataka jako
teško doći, a neki zahtijevaju višegodišnje studije da bi se došlo do
prosječnih vrijednosti. Osim toga, faktori nisu univerzalni za različite tipove i
konfiguracije mreža ili za područja različitih klimatskih uvjeta, na primjer. Sve

100
to dovodi u pitanje praktičnu primjenjivost računalnih programa poput PC-
ADAM-a koji su u svojoj osnovi dobro zamišljeni. No, rezultati takvih
proračuna daju relativno dobru indikaciju isplativosti primjene automatizacije
u nekoj mreži.

101
8. PROBLEM LOCIRANJA KVARA U RAZDJELNIM
MREŽAMA S DISTRIBUIRANIM IZVORIMA

8.1. Distribuirana proizvodnja u razdjelnim mrežama

Distribuirana proizvodnja (DP) je proizvodnja električne energije

unutar razdjelne mreže odnosno blizu potrošača. Distribuirani izvor je svaki
izvor priključen na razdjelnu mrežu. Gornja granica snaga distribuirane
proizvodnje (tj. distribuiranog izvora) u većini slučajeva iznosi 10-50 MW.
Može se reći da postoje tri osnovne kategorije proizvođača kod DP:
− obnovljivi izvori,
− male proizvodne jedinice,
− kombinirana proizvodnja električne i toplinske energije.
Uvjeti otvorenog tržišta električne energije podržavaju pojavu i
priključak distribuiranih izvora na razdjelnu mrežu. Naročito su na području
Europske Unije i Sjedinjenih Američkih Država politička motiviranost i
ekonomske subvencije znatno povećali udjel električne energije proizvedene
iz distribuiranih izvora (uključeni su obnovljivi i ne-obnovljivi izvori energije) s
planovima da se taj udjel do 2010. godine poveća na 20% ukupne snage
odnosno 23,5% ukupne proizvodnje električne energije u zemljama EU [36].

Slika 8.1 Jedan izvod razdjelne mreže s dva distribuirana izvora (G)

Povećana pojava distribuirane proizvodnje u razdjelnim mrežama

uvjetovala je i veći broj analiza tehničkih aspekata instaliranja takvih izvora u

102
mrežama. Posebno je zanimljiv i kompliciran problem podešenja zaštite od
kvarova u takvim mrežama [37, 38]. Sa stajališta lociranja kvara također
dolazi do bitnih promjena. Tipična razdjelna mreža, radijalnog tipa, napajana
jednostrano, više nije tako jednostavna ako se u njoj instaliraju generatori
distribuirane proizvodnje, što se vidi iz slike 8.1. (modificirana slika 2.2a). U
sljedećim potpoglavljima opisan je udjel struje distribuiranih izvora u struji
kvara i moguće metode za lociranje kvara.

8.2. Utjecaj otpora kvara na izračun mjesta kvara pomoću

impedancije voda na vodovima napajanim s više strana

Utjecaj prijelaznog otpora na mjestu kvara u slučaju kad je kvar

napajan samo s jedne strane, kakve su tipično razdjelne mreže bez
distribuiranih izvora, opisan je u poglavlju 4.4.3. U tom slučaju udaljenost m
od sabirnice do mjesta kvara prema slici 4.4 može se izračunati prema
jednadžbi (4.11) koja glasi:
Im( Z m )
m= (8.1)
Im( Z mn )
Ova jednadžba ne daje preciznu procjenu lokacije kvara u slučaju da iza
mjesta kvara postoji još izvora koji pridonose struji kvara. Na slici 8.2a
prikazana je jednopolna shema voda priključenog na izvore s oba kraja.
Impedancije računate pomoću mjerenih napona i struja na oba kraja voda
mogu biti izražene kao:
Vm ⎛ I ⎞
Zm = = mZ mn + R f ⎜⎜ f ⎟⎟ (8.2)
I mf ⎝ I mf ⎠
Vn ⎛I ⎞
Zn = = (1 − m )Z mn + R f ⎜⎜ f ⎟⎟ (8.3)
I nf ⎝ I nf ⎠
gdje su:
Zm, Zn - impedancije mjerene sa sabirnica M i N,
Vm, Vn - naponi za vrijeme kvara na sabirnicama M i N,
Imf, Inf - struje od sabirnica M i N prema mjestu kvara,
m - udaljenost kvara od sabirnice M, izražena u postocima duljine voda,
Zmn - impedancija voda od M do N,
Rf - prijelazni otpor kvara koji uključuje i otpor strujne staze kroz tlo.

103
Slika 8.2 Promjena prividne impedancije viđene s kraja voda zbog
utjecaja otpora kvara: (a) jednopolna shema voda
priključenog na izvore s oba kraja, (b) fazorski dijagram, (c)
R-X dijagrami

Struje Imf i Inf su obično fazno pomaknute kao što je prikazano na slici 8.2b.
Jednadžbe (8.2) i (8.3) mogu biti prikazane u R-X ravnini kao na slici 8.2c.
Struja kroz otpor kvara je fazno pomaknuta u odnosu na struje na krajevima
voda. Zbog tih pomaka, procjena lokacije kvara dobivena pomoću jednadžbe
(8.1) iz napona i struje mjerenih na sabirnici M je manja od stvarne
udaljenosti kvara. Procjena lokacije dobivena pomoću vrijednosti mjerenih na
sabirnici N je veća od stvarne udaljenosti kvara.
Stoga, ako su izvori priključeni na oba kraja voda, radni otpor kvara
prividno se ponaša kao impedancija koja sadrži i rezistivnu i reaktivnu

104
komponentu. Ova činjenica unosi pogrešku u metode koje pomoću mjerenja
impedancije procjenjuju lokaciju kvara.
Slučaj je sličan kad je vod s iste strane napajan s dva izvora, tj. ako
se između aktivne mreže kao glavnog izvora napajanja i kvara nalazi neki
generator, tj. distribuirani izvor. Samo što tada struja tog generatora ne teče
samo kroz otpor kvara već i kroz dio voda između tog generatora i kvara čija
impedancija tada također utječe na određivanje mjesta kvara. Analogan,
samo kompliciraniji slučaj jest kada na promatranom distributivnom vodu
postoji više distribuiranih izvora ispred i iza kvara.

8.3. Moguće metode za lociranje kvara u mrežama s

distribuiranom proizvodnjom

Za sada se u razdjelnim mrežama u kojima postoji distribuirana

proizvodnja ne koriste automatizirane metode lociranja kvara. Uglavnom se
koriste metode “pokušaja i pogrešaka”, kao i u većini mreža bez distribuirane
proizvodnje, uostalom. U nastavku su opisane neke metode koje su moguće
ili za koje se pretpostavlja da će vrlo skoro biti moguće.

8.3.1. Određivanje mjesta kvara pomoću indikatora kvara s

određivanjem smjera

Indikatori kvara opisani su u poglavlju 5.1. ovog rada. Opisana su

dva tipa indikatora kvara: obični i oni s određivanjem smjera. Određivanje
smjera u kojem se nalazi kvar je u mrežama s distribuiranom proizvodnjom
vrlo korisno jer struja kvara može dolaziti iz više smjerova (od više izvora) pa
klasični indikatori kvara koji ne pokazuju smjer praktički mogu proraditi i u
cijeloj mreži, a pošto ne pokazuju smjer ne daju nikakvu informaciju koja bi
bila korisna. Trenutno postojeći indikatori kvara s određivanjem smjera
upotrebljivi su samo za zemljospojeve jer koriste nultu komponentu za
određivanje smjera zemljospoja pa nisu iskoristivi za određivanje smjera
kratkih spojeva u mrežama s distribuiranom proizvodnjom. Moguća
tehnologija za takve indikatore kvara koji bi određivali smjer kratkih spojeva
je poznata, ali zasad nije isplativa. Međutim, očekuje se da će se uskoro na
tržištu pojaviti i takvi uređaji [39]. Kad se pojave, informacije od nekoliko
takvih daljinski upravljanih indikatora strateški raspoređenih po mreži s

105
distribuiranom proizvodnjom bit će efikasan način lociranja kvara u takvoj
mreži.

8.3.2. Metode za računsko određivanje mjesta kvara

Glavni princip računskog određivanja lokacije kvara je izračun

ekvivalentne impedancije pomoću mjerenih valnih oblika napona i struja u
definiranoj točki mreže/voda, obično na sabirnicama napojne
transformatorske stanice. Dakle, isto kao i u razdjelnim mrežama bez
distribuirane proizvodnje, samo što u ovim računskim postupcima treba uzeti
u obzir i utjecaj distribuiranih izvora. Metode primijenjene u praksi za izračun
udaljenosti kvara u mrežama bez DP, navedene u poglavlju 5.2. ovog rada, u
pravilu se razvijaju i za mreže s DP, samo nisu primijenjene [39].
U literaturi se u posljednje vrijeme pojavljuju i konkretni algoritmi za
računsko određivanje mjesta kvara u razdjelnim mrežama koji uzimaju u
obzir i utjecaj distribuiranih izvora [40].

8.3.3. Kombinirane metode

Kao najbolje moguće rješenje nameće se, kao i obično, kombinacija

metoda za lociranje kvara. Moguće kombinacije su:
− kombinacija metode "pokušaja i pogrešaka" s informacijom dobivenom od
indikatora kvarova, u kojoj se sa što manje manipulacija rastavnim
uređajima pokušava, uvažavajući podatke dobivene od indikatora
kvarova, izolirati sekciju voda koja je u kvaru,
− kombinacija računske procjene udaljenosti kvara i informacija dobivenih
od indikatora kvarova, u kojoj se pomoću podataka dobivenih indikatorima
kvarova i računskim određivanjem udaljenosti kvara odredi i izolira uže
područje u kojem se nalazi kvar te se dalje pristupa traženju mikrolokacije
kvara.

106
9. ZAKLJUČAK

Ciljevi istraživanja u svrhu izrade ovog magistarskog rada bili su

detaljna analiza i razrada tehničkog problema lociranja kvara u razdjelnim
mrežama srednjeg napona u svim njegovim aspektima. U širem je smislu
lociranje kvara predstavljeno kao određivanje sekcije u kvaru, a u užem
smislu kao određivanje mjesta kvara. Naglasak je donekle ipak stavljen na
problem računskog određivanja lokacije kvara pomoću određenih poznatih
parametara o mreži/vodu i podataka dobivenih mjerenjima.
Općenito, problem lociranja kvara u razdjelnoj mreži je relativno
mlađeg datuma. Dosadašnje istraživanje i razvoj na ovom području bili su
usmjereni na pronalaženje mjesta kvara u prijenosnim mrežama, zbog većeg
utjecaja takvih kvarova na elektroenergetski sustav i zbog velikih duljina
vodova i dužeg vremena potrebnog da se dođe do mjesta kvara. Tek zadnjih
godina to postaje zanimljiv tehnički problem jer razvoj energetskih sustava i
pojava tržišta električne energije povećavaju važnost bržeg lociranja kvara i u
razdjelnim mrežama. Tako je došlo i do nastanka ovog rada za koji se nadam
da će eventualno biti od pomoći nekom tko se bude bavio ovom temom na
praktičnoj razini. Zaključci koji proizlaze iz ovog rada sažeti su u sljedećim
odlomcima.
Bitne specifičnosti distributivne mreže koje kompliciraju primjenu
metoda za lociranje kvara koje se koriste za prijenosne mreže, tj. faktori koji
u pravilu čine razliku između razdjelnih i distributivnih mreža, su:
− razgrananost mreže,
− nehomogenost vodova,
− opterećenja priključena duž izvoda.
Prijelazni otpor na mjestu kvara također ima utjecaja, ali je taj utjecaj moguće
eliminirati zbog njegovog rezistivnog karaktera.
Indikatori kvara izuzetno su korisni pri lociranju užeg područja kvara.
Razvijeni su indikatori za kratke spojeve te indikatori s određivanjem smjera
za zemljospojeve. Očekuje se uskoro i pojava indikatora za kratke spojeve s
određivanjem smjera kvara koji će biti korisni za kvarove u razdjelnim
mrežama s distribuiranom proizvodnjom.
Što se tiče računskih metoda određivanja mjesta kvara, u nekoliko
pilot-projekata u svjetskoj praksi, procjena udaljenosti kvara određivana je
pomoću mjerenja distantnog releja za vrijeme kvara ili pomoću mjerenja
struje kvara usporedbom s vrijednostima dobivenim na simuliranom modelu
mreže. U mrežama s izoliranom ili kompenziranom neutralnom točkom, struje
zemljospoja osnovne frekvencije obično su malene i razumna procjena

107
udaljenosti kvara se iz njih ne može dobiti, pa razvoj ide u smjeru analiziranja
tranzijenata koji se pojavljuju kod takvih kvarova.
Algoritmi za računsko određivanje mjesta kvara se u pravilu koriste
principom distantnog releja, tj. određuju impedanciju do mjesta kvara pomoću
mjerenih napona i struja na sabirnicama izvoda pa tu impedanciju pretvaraju
u udaljenost do kvara. Na ovom području najdalje su otišli Murari Saha,
Damir Novosel i Ratan Das sa svojim suradnicima. Njihovi algoritmi opisani
su u ovom radu.
Aspekt koji nije tehničke prirode, ali vrlo vjerojatno jedan od najbitnijih
faktora u cijeloj priči, je ekonomska opravdanost primjene neke od tehnika
lociranja kvara na zadanoj mreži. To će u nekim budućim primjenama biti
glavni kriterij i polazna točka pri strateškim odlukama o uvođenju funkcije
lociranja kvara u razdjelnoj mreži.
Na kraju bi se moglo zaključiti da je proces lociranja kvara jedna od
bitnih komponenti automatizacije razdjelnih mreža, koji je razvojem
energetskog sustava, ali i razvojem računalne tehnike postao aktualan, te se
u budućnosti neminovno očekuje puna primjena nekih od aspekata tog
procesa opisanih u ovom radu, kako u svijetu, tako i u hrvatskim
distributivnim mrežama. Pilot-projekti u nekim ruralnim mrežama ili izvodima
s dugim vodovima i velikim brojem kvarova, za koji bi ekonomska
opravdanost bila neupitna, bi i za Hrvatsku elektroprivredu bili dobar početni
korak.

108
 LITERATURA

[1] R. Goić: "Distributivne mreže" – interna skripta, Zavod za

elektroenergetiku, Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje
Sveučilišta u Splitu, Split, 2001.
[2] A. Marušić: "Osnove numeričke zaštite sustava za distribuciju
električne energije", uvodno predavanje na seminaru -
Mikroprocesorski sustavi zaštita PRIL2000-Rx, Končar INEM,
Zagreb, 2002.
[3] J. Nahman: "Uzemljenje neutralne točke distributivnih mreža",
Naučna knjiga, Beograd, 1980.
[4] L. Wagmann, S. Žutobradić, M. Puharić, I. G. Kuliš: "Strategija
automatizacije mreža 10(20) kV", Energetski institut "Hrvoje Požar",
Zagreb, 2001.
[5] M. Ivas, I. Mužić: "Trends in power systems protection and substation
automation", XXVII. međunarodni skup MIPRO 2004, Ref. CTS-1,
p. 11-17., Opatija, 2004.
[6] M. Ivas, I. Mužić: "Komunikacijski standard IEC 61850 – alat za
automatizaciju energetskih postrojenja", 6. simpozij o sustavu
vođenja EES-a HO CIGRÉ, Ref. 4-24, Cavtat, 2004.
[7] H. Požar: ''Visokonaponska rasklopna postrojenja'', 5. izdanje,
Tehnička knjiga, Zagreb 1990.
[8] A. R. van C. Warrington: ''Interesting facts about power arcs'',
Relaying Now (GEC), No. 20, 1941.
[9] R. Das: "Determining the locations of faults in distribution systems",
doktorska disertacija, University of Saskatchewan, Saskatoon,
Kanada, 1998.
[10] S. Hänninen: "Single phase earth faults in high impedance grounded
networks – characteristics, indication and location", doktorska
disertacija, Helsinki University of Technology, Espoo, Finska, 2001.
[11] P. Heine, M. Lehtonen: "Measured faults in an unearthed medium
voltage network", Helsinki University of Technology, Espoo, Finska,
2001.
[12] "Wiley encyclopedia of electical and electronics engineering",
(urednik J. G. Webster), John Wiley and sons Inc., SAD, 1999.
[13] "Fault management in electrical distribution systems", Final report of
the CIRED Working Group WG03 Fault Management, 1998.
[14] T. A. S. Kawady: "Fault location estimation in power systems with
universal intelligent tuning", Universitat Darmstadt, Njemačka, 2005.

109
[15] K. Zimmerman, D. Costello: "Impedance-based fault location
experience", Schweitzer Engineering Labaratories, Pullman, SAD,
2004.
[16] J. Mora, J. Mendelez, M. Vinyoles, J. Sanchez, M. Castro: "An
overview to fault location methods in distribution system based on
single end measires of voltage and current", ICREPQ '04 –
Internatonal Conference on renewable energy and power quality,
Ref. 250, Barcelona, Španjolska, 2004.
[17] M. M. Saha, R. Das, P. Verho, D. Novosel: "Review of fault location
techniques for distribution systems", Power Systems and
Communications Infrastructures for the future, Ref. XVII 5, Peking,
Kina, 2002.
[18] N. Ukropina: "Sustav za lociranje mjesta kvara, njegovo izdvajanje i
uspostavu pogona mreže srednjeg napona", 5. savjetovanje HO
CIGRÉ, Ref. 31-12, Cavtat, 2001.
[19] I. Mužić, M. Ivas, Z. Mužić: "Primjena novih komunikacijskih
tehnologija u energetskim postrojenjima", 6. simpozij o sustavu
vođenja EES-a HO CIGRÉ, Ref. 4-23, Cavtat, 2004.
[20] "CableTroll 3500 - Intelligent directional fault-current indicator for
10-24 kV underground cable networks", prospekt proizvođača
NorTroll, Deltatronic Technology Sales, Austria, 2001.
[21] W. Tenschert: "Fault location using fault distance measurement of
digital relays", CIRED Conference, Birmingham, UK, 1993.
[22] P. Jarventausta, P. Verho, J. Partanen: "Using fuzzy sets to model
the uncertainity in the fault location of distribution feeders", IEEE
Transactions on Power Delivery, vol. 9, no. 2, travanj 1994.
[23] S. Pettissalo, S. Saunaaho, S. Hanninen, M. Lehtonen, R. Maenpaa,
J. Kuru: "A new application for fault location in distribution networks",
Technical research centre of Finland, Vassa, Finska, 2000.
[24] M. Lehtonen: "Transient analysis for ground fault distance estimation
in electrical distribution networks", doktorska disertacija, Tampere
University of technology, Espoo, Finska, 1992.
[25] M. Kezunovic i ostali autori: "IEEE tutorial on automated fault
analysis", SAD, 2001.
[26] "Remote control system for the distribution areas Zagreb, Split,
Rijeka and Osijek", natječajna dokumentacija za opremanje
dispečerskih centara HEP-ODS-a, ABB Power Technologies, 2004.

110
[27] "Draft guide for determining fault location on AC transmission and
distribution lines", Power System Relaying Committee of the IEEE
Power Engineering Society, SAD, 2003.
[28] M.Saha, E. Rosolowski: "Fault location in a medium-voltage
network", international application published under the patent
cooperation treaty WO 99/46609, PCT gazette, World Intellectual
Property Organization, 1999.
[29] M. M. Saha, F. Provoost: "Fault location in medium voltage
networks", CIRED Conference, Nice, Francuska, 1999.
[30] D. Novosel, D. Hart, Y. Hu, J. Myllymaki: "System for locating faults
and estimating fault resistance in distribution networks with tapped
loads", international application published under the patent
cooperation treaty WO 98/29752, PCT gazette, World Intellectual
Property Organization, 1998.
[31] R. Das, M. Sadchev, T. Sidhu: "A fault locator for radial subs
transmission and distribution lines", IEEE Power Engineering Society
Summer Meeting, Seattle, SAD, 2000.
[32] M. M. Saha, E Rosolowski, J. Izykowski: "ATP-EMTP investigation
for fault location in medium voltage networks", International
Conference on Power Systems Transients, Ref. 220, Montreal,
Kanada, 2005.
[33] M. Vinyoles, J. Melendez, S. Herraiz, J. Sanchez, M. Castro: "Electric
Fault Location Methods Implemented on an electric distribution
network", International Conference on Renewable Energies and
Power Quality, Ref. 313, Zaragoza, Španjolska, 2005.
[34] M. Lehtonen: “Customers Outage Costs as a Parameter When
Optimizing Medium Voltage Network Automation”, CIRED
Conference, 1995.
[35] A. Pahwa: “Flexible control of distribution systems, chapter 2 –
Distribution automation functions”, Electrical and Computer
Engineering Department, College of Engineering, Kansas State
University, SAD, 1997.
[36] D. Škrlec, S. Krajcar, A. Katić: “Utjecaj distribuiranih izvora na
planiranje razdjelne mreže”, 5. simpozij o elektrodistribucijskoj
djelatnosti HO CIGRÉ, Ref. R3, Zadar, 2004.
[37] V. R. Kanduri: “Distributed generation impact on fault response of a
distribution network”, magistarski rad, Mississipi State University,
SAD, 2004.

111
[38] “Impact of Distributed Resources on Distribution Relay Protection”,
report radne grupe D3, IEEE – Power System Relay Committee,
2004.
[39] C. Andrieu, B. Raison, D. Penkov, M. Fontela, S. Bacha, N. Hadjsaid:
“Fault detection, analysis and diagnostics in high-DG distribution
systems”, CRISP - Distributed Intelligence in Critical Infrastructures
for Sustainable Power, 2004.
[40] D. King, A. A. Girgis: “Fault Location In Distribution Feeders
Containing Distributed Generation”, Power System 2002 Conference,
Clemson University electric power research association, SAD, 2002.
[41] G. E. Alexander, J. M. Kennedy: “Evaluation of a phasor-based fault
location algorithm“, GE Protection & Control, Malvern, SAD, 1996.
[42] S. Hänninen, M. Lehtonen: "Earth fault distance computation with
fundamental frequency signals based on measurements in
substation supply bay“, VTT Research notes 2153, Espoo, Finska,
2002.
[43] Electric Power Research Institute 2006 portfolio: “128 - Distribution
systems“, California, SAD, 2005.
[44] M. M. Saha, K. Wikstrom, J. Izykowski, E. Rosolowski: “Fault location
techniques“, NPSC 2000 – 11. National Power Systems Conference,
Bangalore, India, 2000.
[45] J. D. Kueck, B. J. Kirby: “Distribution system of the future“, Oak
Ridge national laboratory, SAD, 2003.
[46] M. Kezunovic: “Fundamentals of power system protection“, 9.
poglavlje knjige “The Electrical Engineering Handbook“, Academic
Press, SAD, 2005.

112
 LOCIRANJE KVARA U RAZDJELNIM MREŽAMA

SAŽETAK

U ovom je radu obrađena problematika određivanja mjesta kvara u

razdjelnim mrežama srednjeg napona, naponske razine 10(20) kV. Redom
su po poglavljima opisane karakteristike tih mreža, njihova zaštita i
automatizacija, dan je pregled vrsta kvarova u razdjelnim mrežama i njihov
prikaz pomoću sistema simetričnih komponenata te su opisane karakteristike
prijelaznog otpora na mjestu kvara. Dalje je opisana funkcija lociranja kvara
općenito u elektroenergetskom sustavu bez obzira na naponsku razinu, a u
nastavku su predstavljene osnovne metode određivanja mjesta kvara za
prijenosne mreže. Zatim je dan pregled specifičnih faktora koji imaju utjecaja
pri određivanju mjesta kvara u razdjelnim mrežama. Sljedeća poglavlja
opisuju bitne komponente metoda za lociranje kvara u razdjelnim mrežama:
indikatore kvara, računske načine određivanja udaljenosti kvara i statistike o
učestalosti kvarova. Također su opisani i neki drugi aspekti, poput
dijagnostike kvara te dane informacije o praktično implementiranim
tehnikama lociranja kvara u razdjelnim mrežama u svjetskoj i domaćoj praksi.
Detaljno su predstavljena tri algoritma za računsko određivanje mjesta kvara
u razdjelnim mrežama, koji su razvijeni u posljednjih nekoliko godina u
svijetu. Prikazan je i način analize isplativosti primjene metoda za lociranje
kvara u razdjelnoj mreži, te zaključno opisan utjecaj veće pojave
distribuiranih izvora u razdjelnoj mreži na proces lociranja kvara.

Ključne riječi: kvar; lociranje kvara; indikator kvara; algoritam; razdjelna

mreža
 FAULT LOCALISATION IN ELECTRICAL
DISTRIBUTION NETWORKS

SUMMARY

This work elaborates problem of determining the fault point in middle

voltage distribution networks of 10(20) kV voltage level. Distribution network
characteristics, protection and automation in distribution networks are
described in order, an overview of fault types and their representation by
symmetrical components is given, and characteristics of fault resistance on
the fault point are described. Further more, the function of fault locating in
power systems regardless of the voltage level is described and some basic
methods for fault locating in transmission networks are presented. An
overview of specific factors that have impact on determining the fault point in
distribution network is then presented. Next chapters describe important
components of fault locating methods: fault indicators, calculation methods
for determining the fault point and statistics about fault frequency. Other
aspects, like fault diagnostics are also described. Some information about
practically applied techniques for fault locating in world and domestic practice
are given. Three algorithms for calculation of fault point, developed in last few
years, are described in detail. A model for cost/benefit analyses of applying a
fault locating method in distribution network is also presented, and an
influence by greater appearance of distributed generation on a fault locating
process is described.

Key words: fault; fault localization; fault indicator; algorithm; distribution

network
Mihovil Ivas

ŽIVOTOPIS

Rođen sam 15. ožujka 1980. u Šibeniku, gdje sam završio osnovnu
školu i matematičku gimnaziju. Fakultet elektrotehnike i računarstva
Sveučilišta u Zagrebu upisao sam 1998. godine, a diplomirao 2003. godine
na smjeru elektroenergetike, usmjerenje energetski sustavi. Iste godine
upisao sam poslijediplomski studij. U rujnu 2003. godine zapošljavam se u
HEP - Distribuciji d.o.o. (od 2005. godine HEP - Operator distribucijskog
sustava d.o.o.), u distributivnom području Elektroprimorje Rijeka gdje nakon
pripravničkog staža radim na problematici planiranja i razvoja
srednjenaponske razdjelne mreže. Nakon odsluženog vojnog roka 2005.
godine još kratko vrijeme radim u HEP-u, a od rujna 2006. godine prelazim u
Elektroprojekt d.d. u Zagrebu, gdje radim na projektiranju proizvodnih
elektroenergetskih postrojenja. Autor sam i koautor nekoliko stručnih radova
iz područja zaštite i automatizacije razdjelnih mreža, objavljenih na
savjetovanjima u Hrvatskoj.
Oženjen sam suprugom Ivkom i imam kćer Fridu.