ARAPSKI KNJIEVNI I KOLOKVIJALNI JEZIK

Kenan emo
1. Uvod
Arapski jezik spada u grupu semitsko-hamitskih jezika. To je vjerovatno jedan od leksiki
najbogatijih i gramatiki najistijih jezika na svijetu. Od svih semitskih jezika u koje spadaju
hebrejski (jezik idova), aramejski (jezik kojim je govorio Isa, a.s.) etiopski i arapski, arapski ima
najrazvijeniju morfologiju i sintaksu, te najbogatiji vokabular.
2. Diferenciranje na knjievni i kolokvijalni aspekt
Do pojave islama meu Arapima skoro svako arapsko pleme govorilo je vlastitim i
osobenim dijalektom arapskog jezika, no, ti dijalekti su od Jemena pa do Iraka meusobom bili
manje-vie dobro razumljivi.
Pojavom islama i asnog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., dijalekat plemena Qurej, na
kojem je i objavljen Qur'an, preuzima dominantnu ulogu meu svim Arapima. Taj dijalekat je
izvojevao pobjedu ne samo iz vjerskih razloga, ve i politikih i ekonomskih, te zbog bogatstva
svoga rjenika i dotjeranosti stila.
Ve u prva dva stoljea nakon hidre arapski jezik je standardiziran, zahvaljujui prije
svega uvenim jezikoslovcima iz Kufe i Basre. Qur'anski jezik bio je temelj i uzor knjievnog
jezika. Sljedea dva najznaajnija indbenika njegovu normiranju zasigurno su bila predislamska
poezija i opearapski beduinski jezik nastao ve u prvom stoljeu islamske ere usljed arapskih
osvajanja i stvaranja novih naselja u kojima dolazi do meusobnog mijeanja pripadnika raznih
arapskih plemena. To je porodilo tzv. klasini arapski jezik poznat kao fusha.
Vremenom se putem derivacije stvaraju nove rijei i oznake za stvari koje nisu postojale
(npr. daru-l-hayal kino, el-dewwal mobitel, itd.), dolazi do promjene znaenja nekih rijei ili
zastarijevanja mnogih starih rijei, te primanja stranih rijei. Tako se oblikovao suvremeni
standardni arapski jezik (MSA Modern Standard Arabic) koji je u sutini identian klasinom
arapskom jeziku.
Knjievni jezik ili fusha se danas u svim arapskim zemljama upotrebljava kao jezik pisane
rijei (knjige, novine, asopisi, ...), u zakonodavstvu, sudstvu i administraciji, na televiziji (vijesti
i nauno-dokumentarne emisije), dumanskim hutbama u damiji, slubenim saopenjima za
javnost i znanstvenim skupovima. Meutim, svakodnevni arapski jezik kojim se govori na ulici, u
krugu porodice i popularnim serijama razlikuje se od knjievnog jezika. Pored toga, taj kolokvijalni
arapski jezik nije identian u svim krajevima arapskoga svijeta.
Naime, ve od treeg stoljea po hidri svakodnevni govorni jezik se mijenja udaljavajui
se sve vie od knjievnog jezika. Dananji kolokvijalni jezik gramatiki je jednostavnija i leksiki
daleko siromanija forma fushe. Moe ga se podijeliti u pet veih skupina:
1. Hidasko-neddska (dijalekti zapadne Arabije i Jemena)
2. amska (Sirija, Liban, Palestina i Jordan)
 3. Egipatska (dijalekti Egipta i Sudana)
4. Irako-zaljevska (kolokvijalni jezik Iraka i zemalja Zaljeva)
5. Magribska (Libija, Tunis, Alir, Maroko i Mauritanija)
Zajednika karakteristika svih suvremenih arapskih dijalekata jeste gubljenje krajnjih
vokala, gubljenje oblika za nominativ pravilne mnoine mukog roda (nastavak une) u korist
genitivnog oblika (nastavak ine) kojim se poinje oznaavati i nominativ, gubljenje pojedinih
glasova u korist drugih (tako th prelati u t ili s, q se skoro u potpunosti izgubilo ustupivi mjesto
hemzetu, itd.), te pojednostavljena gramatika uope. Govor beduina i djelimice ruralnog
stanovitva je uspio sauvati neke osobenosti knjievnog jezika koje su se u velikim gradovima
izgubile. Primjerice, stoljetna izoliranost Druza u planinama Libana i Sirije je rezultirala njihovim
potpunim ouvanjem glasa q. I glas 'ajn je daleko zvuniji meu beduinima i na selu nego meu
gradskim stanovnitvom.
Ipak, veina rijei arapskog kolokvijalnog jezika je identina knjievnom jeziku, ili bar
neznatno izmijenjena. Meutim, nearapin koji nakon to dobro savlada fushu i po prvi put se
susretne s kolokvijalnim arapskim poznatim kao 'ammiyya, gotovo da nita ne razumije od njega.
Razlog tomu je to su upravo najfrekventnije rijei i jezike konstrukcije doivjele promjenu.
Upravo te najfrekventnije rijei ine okosnicu razlikovanja i meu samim dijalektima. Tako se npr.
ja elim u Libanu kae baddi, a u Egiptu 'ayiz. No, i jedna i druga rije imaju svoga osnova u fushi.
Jednom rijeju, vokabular 'ammiyye moe se podijeliti na tri dijela:
1) Rijei koje u potpunosti odgovaraju knjeevnom jeziku (njih je i najvie).
2) Rijei koje su doivjele manju ili veu transformaciju u odnosu na njihov osnov u knjievnom
jeziku.
3) Rijei koje nemaju nikakve veze sa knjievnim jezikom (njih je najmanje).
Iako je danas praktiki skoro nemogue vratiti fushu u openarodni svakodnevni jezik, ono
to se moe i treba initi jeste njena masovnija popularizacija meu samim Arapima. Naime, dva
su mogua naina vraanja fushe ''na ulicu''. Prvi i ujedno bri jeste zakonskim uredbama i
predvienim sankcijama regulisati upotrebu fushe, prije svega na televiziji (serije, reklame,
zabavne emisije, itd., u kojima po pravilu dominira 'ammiyya) i javnim slubama. Drugi i ujedno
sporiji nain lei u svakom pojedincu obrazovanog sloja Arapa i njegovu vlastitom pregnuu na
popularizaciji fushe. Problem je to se arapski intelektualci i u meusobnoj komunikaciji slue
kolokvijalnim jezikom.
Ovo sve govorimo stoga to ve nekoliko zadnjih desetljea zapadni orjentalisti,
putopisci i raznorazni izvjetai iz arapskog svijeta pokuavaju umanjiti ulogu i znaaj arapskog
knjievnog jezika u korist nacionalnih dijalekata, a sve u cilju razbijanja arapskog i uope
muslimanskog jedinstva.